NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20011118].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 188857 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>18.11.2001</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Vidović: »Vlada je odgovorila oštro zbog spornog i pomalo uvredljivog napada«</p>
<p>U Vladinom priopćenju je, po mojoj ocjeni, najspornije vezivanje, ili eksplicitno ukazivanje da su ocjene Crkve korespondentne s ocjenama koje dolaze iz nekih opozicijskih stranaka. Bez te rečenice se, recimo, i moglo</p>
<p>S ministrom rada i socijalne skrbi Davorkom Vidovićem razgovarali smo nakon što je konferencijom za novinare pomalo grubo odgovorio na poruke Biskupske konferencije o tome da je socijalna slika Hrvatske danas loša, točnije, lošija nego u vrijeme kad je šestorka preuzela vlast.</p>
<p>• Prema tome kako ste reagirali na poslanicu Biskupske konferencije - najprije Vlada, a onda i Vi osobno, ispred Ministarstva rada - stječe se dojam da ste poruke biskupa doživjeli kao napad? Vrlo ste grubo reagirali, recimo tvrdnjom da Crkva zahtijeva da vratite zgrade u kojima su sada domovi za djecu, i da bi djeca zbog toga mogla ostati na ulici.</p>
<p>- Uvijek ima mogućnosti da se reagira na različite načine. Odgovor Vlade koji je išao iz službe za odnose s javnošću i s kojim su članovi Vlade bili upoznati - jer smo radili i u subotu - doista sadrži jednu oštru poruku. No, i u samoj poslanici je, također neuobičajeno oštro za Katoličku crkvu, doista napadnuta Vlada. Naknadno tumačenje biskupa o tome da nije riječ ni o kakvom napadu, nego naprosto o prigodnoj poslanici vezanoj uz 110-godišnjicu Rerum novaruma i samo govori da se poslanicu moglo shvatiti na različite načine. Što je pritom bilo sporno, rekao bih čak i pomalo uvredljivo? Sporna je činjenica da su demokratski izbori iz 2000. godine i promjene nakon njih, stavljeni pod navodne znakove. Sporna je ocjena o korumpiranosti vrha vlasti, jer iza takve ocjene ipak mora stajati i nešto konkretno. Treći sporni detalj je ničim potkrijepljen stav da se socijalna situacija u Hrvatskoj pogoršala. Naravno da se Vlada koja dovede u pitanje svoj proračun zbog rasta transfera prema građanima osjeti pogođenom takvim ocjenama.</p>
<p>• I onda reagira sporno.</p>
<p>- U Vladinom priopćenju je, po mojoj ocjeni, najspornije vezivanje, ili eksplicitno ukazivanje da su ocjene Crkve korespondentne s ocjenama koje dolaze iz nekih opozicijskih stranaka. Bez te rečenice se, recimo, i moglo.</p>
<p>• Na poslanicu nadbiskupa Bozanića iz vremena kad ste Vi još bili u opoziciji, tadašnja vlast nije tako uvrijeđeno reagirala na ocjenu o grijehu struktura. I nije ju povezala sa stavovima tadašnje oporbe.</p>
<p>- Riječ je ipak o dvije različite poslanice, pa su i reakcije različite. Ton Bozanićeve poslanice uoči Božića 1998. godine ipak je bio mnogo umjereniji i razina općenitosti u toj poslanici je bila viša nego što je to slučaj u poslanici biskupske konferencije. No, postoji i još nešto na što je upozoreno ovih dana u tisku čak i od strane nekih ljudi u Katoličkoj crkvi: da šutnja na mnoštvo negativnih pojava u prošlosti dvojbenim čini govorenje sada kad su stvari ipak krenule u dobrome smjeru. Kako drugačije tumačiti to da je Crkva odšutjela neisplatu mirovina koja je po zakonu pripadala umirovljenicima koji su rapidno tonuli u siromaštvo, a danas ovoj vladi spočitavati da presporo vraća taj dug? To mi se ne čini principijelnim stavom po kojem bi se moglo reći da je »aršin« crkve prema svima jednak. U poslanici biskupa o socijalnoj situaciji u Hrvatskoj nije, naravno, sporna ocjena da ljudi teško žive i da socijalna situacija nije dobra, ali tu nedostaje jedan važan element: odgovor na pitanje - idemo li u dobrome smjeru da se taj socijalni položaj popravlja ili ne? Smisao moje intervencije na press konferenciji bio je upravo u tome da pokažem da imamo dobar smjer, odnosno da se stvari u tom smislu popravljaju. Je li dovoljno brzo, ili u skladu s očekivanjima - možemo raspravljati.</p>
<p>• Po tome kako ste usporedili dvije poslanice ispada da Vam kritika odgovara samo ako je umjerena i općenita. Da se nije dotakla današnje vlasti, ne biste reagirali?</p>
<p> - Niste dobro shvatili, nije riječ o tome. Dapače, ja sam za više konkretne kritike. No, ako je kritika konkretna, onda je utemeljena na podacima, to daje elemente da možete i polemizirati ukrštajući podatke, ali ako je ocjena općenita, onda je to teško. Tada imate samo dojam protiv dojma. Na konferenciji za novinare na kojoj ste bili pazio sam upravo na to da ne iznesem niti jednu ocjenu, pa niti o socijalnoj slici Hrvatske. Ne kažem niti da je ona dobra, niti da je loša. Ja samo ocjeni koja kaže da je gora nego što je bila suprotstavljam podatke koji to demantiraju.</p>
<p> • Podsjetite još jednom na te podatke. </p>
<p>- Eto, da uzmemo samo područje socijalne politike i socijalne sigurnosti građana i pogledamo primanja građana: podaci pokazuju da su plaće u prošloj godini realno rasle oko 6,3 posto, a u ovoj godini 4,6 posto. Mirovine su u listopadu 2001. u prosjeku bile 21 posto više nego u prosincu 1999. godine, a na taj način se i povećao udio prosječnih mirovina u prosječnoj plaći s 42 na 48,2 posto, uključivo sa 100 kuna i šest posto dodatka. Socijalne pomoći povećali smo sa 675 milijuna kuna u 1999. na 1,067.000 u 2001. godini, što je rast od 58 posto. Zaštitu vojnih i civilnih invalida rata povećali smo s 335 milijuna u 1999. na 598 milijuna kuna u 2001., što je rast od 78 posto. Vlada je u okviru obiteljskih povlastica izdatke za dječje doplatke povećala s 1,131.000 na 2,470.000 u ovoj godini. Istina, u idućoj će godini taj broj biti manji, ali još uvijek za 50 do 60 posto veći od iznosa koji je za isplatu doplatka trebao 1999. godine. Osim toga, pravo su ostvarile i potpuno nove kategorije građana, pa se po toj osnovi broj korisnika povećao za 124.000, a ukupan broj djece koja primaju doplatak sa 373.000 na 588.000. Najvažniji prihodi stanovništva koje im daje država - ne govorimo o ratnim vojnim invalidima i davanjima koja idu iz Ministarstva branitelja - eksponencijalno su rasli u protekle dvije godine. Temeljem toga valjda se može zaključiti: ako ste za četiri ili pet milijardi povećali transfere građanima, valjda su se za toliko i povećala njihova primanja i valjda se tako ipak osigurala i veća razina njihove socijalne sigurnosti, tim više što su to bili transferi prema najsiromašnijima u ovoj zemlji. S te strane sam i više nego zadovoljan: u okvirima u kojima smo se našli, na realno niskom bruto društvenom proizvodu, transferi prema građanima i proračunsko dokazivanje države kao socijalne je evidentno. Osim toga, u poslanici se spominje i nesigurnost radnika, a mi smo ove godine donijeli Zakon o radu u kojem je utvrđeno 20 potpuno novih prava, a desetak, ili 15 prava smo proširili. Nikada u ovih deset godina od izlaska iz socijalizma radnici nisu bili zaštićeni u tolikoj mjeri kao sada. Uostalom, sve što su sindikati tražili da se ugradi u Zakon o radu je ugrađeno. Naravno, tu bih odvojio od prakse, koja je zaista nešto sasvim drugo, u kojoj se - ne samo u ovom području - prava radnika izigravaju. Sve su to argumenti koji - kad se usporede i gospodarska kretanja i približavanje u preokretu trenda nezaposlenosti - daju naslutiti da napore treba podržati. U jednoj općoj dešperaciji, osjećaju nemoći, nevjerice u vlastite snage, Crkva bi puno pomogla, ne da podržava vlast, nego napore koji su evidentni i smjer u kojem idemo. </p>
<p>• Nisam sigurna da bi to trebao biti naš smjer - socijalnu sigurnost ipak ne jamči ništa drugo nego posao i pristojna plaća. Vi govorite o naporu da se održi egzistencijalni minimum građana koji nemaju za život, o socijalnim naknadama od 400 kuna, doplatku za djecu od 150, ili 300 kuna...</p>
<p>- Da, ali 400 kuna je cenzus. Jedna prosječna obitelj po osnovi socijalne pomoći može ostvariti 2200 ili 2300 kuna.</p>
<p>• To je i dalje 400 kuna po osobi. </p>
<p>- Ja nisam prava adresa za pitanje zašto je gospodarsko stanje u državi takvo kakvo je, ima i pozvanijih od mene u Vladi da o tome govore, iako se stvari ne mogu gledati izdvojeno iz konteksta. Ono o čemu ja govorim je da li smo dovoljno zaštitili one koji svoju egzistenciju ne mogu osigurati u sferi rada. Nadležnost mog Ministarstva je u tome.</p>
<p>• Oprostite, ali osim umirovljenika, veliki broj onih koji primaju naknade iz Vašeg resora zapravo su ljudi koji bi svoju egzistenciju mogli riješiti radom, samo da imaju posla.</p>
<p>- Da, to je pitanje brzine gospodarskih reformi i stvaranja uvjeta za rast i razvoj gospodarstva. Smjer kojim idemo je dobar, ali tempo je u svakom slučaju prespor za sve one koji čekaju posao. No, ako smo naslijedili minus 2,4 posto rasta bruto društvenog proizvoda i to smo preokrenuli u plus 4,2 posto rasta, onda to ipak govori da smo na dobrom tragu. Druga je stvar što bi nama trebalo deset posto. A zašto se ne ostvaruje tih deset posto? Zato što imamo zakašnjelu tranziciju. Ova Vlada sada rješava posao koji su druge Vlade u drugim tranzicijskim zemljama obavile prije osam godina. Zdravstvena reforma je u Sloveniji, na primjer, apsolvirana još 1992. godine. Sad krećemo u mirovinsku reformu, a o njoj se u Hrvatskoj pričalo još 1996. godine. Morali smo mijenjati čitav poreski sustav... Osim toga, Vladine mjere u gospodarstvu imaju ograničeni efekt. U tržišnim gospodarstvima uloga Vlade jest velika, ali ne možete preko noći osigurati i druge neophodne pretpostavke za gospodarski razvoj. Prva je pretpostavka, recimo, da imate široku bazu ljudi koji mogu ići u poduzetnike, koji imaju ideje, obrazovanje. To smo imali 1990., no rat je to naprasno prekinuo. Imamo i problema s mentalitetom, 50 godina smo živjeli u sustavu u kojem se očekivalo da država otvara radna mjesta. Biskupska bi poslanica bila puno uvjerljivija da postavlja pitanje što se učinilo da se negativne elemente tog naslijeđa eliminira u proteklom desetljeću. Ovako - kao da nije bilo vlasti deset godina prije nas i kao da problemi počinju s nama. To je ono što je u toj poslanici, za mene osobno, sporno. </p>
<p>• Mislim da bi se duh naroda pokrenuo kad bi ga Vlada znala potaknuti - u okviru priprema za mirovinsku reformu često smo mogli čuti kako bi taj projekt mogao biti temelj za iluziju da imamo snage i znanja krenuti naprijed. No, nitko drugi ovom narodu ne može »prodati« iluziju osim vlasti, Vlada treba reći kako bi se zemlja trebala razvijati, a Vi nam nudite strategiju razvoja za 21. stoljeće koja je - dosadna.</p>
<p>- Ne znam otkud toliki nihilizam, koja je to vrsta papira koja bi mogla zadovoljiti neku opću potrebu da se zna kuda želimo.</p>
<p> • Ne treba nam papir - recite koji je to niz projekata koji je Vlada pripremila, na primjer za mirovinsku reformu. Osim ceste Zagreb-Split, koja bi trebala biti »pokrivena« državnim obveznicama, ne spominje se ništa slično. </p>
<p>- Dozvolite da prešutim ono što znam i da Vlada odredi tajming za predstavljanje pojedinih projekata. U idućih mjesec dana, a svakako do kraja godine, Vlada će izaći sa dva ili tri značajna projekta koji će također imati dalekosežne i pozitivne učinke. No, ne treba toliko očekivati neke spektakularne poteze - gospodarski rast i razvoj predstavlja zapravo skup od tisuću dobro usklađenih varijabli. Što bi to država spektakularno mogla napraviti?</p>
<p>l Osigurati preduvjete da bi jedan od tih elemenata mogao dobro krenuti. Uzmimo, opet, mirovinske fondove, koji od 1. siječnja izlaze na tržište - oni bi trebali moći birati između vrijednosnih papira na tržištu, država dakle treba ponuditi više emisija državnih obveznica s različitim rokovima, ili kamatama...</p>
<p>- Ne smije se država pojavljivati kao regulator.</p>
<p>• Ali traži - i Zakonom je to propisala kao obvezu za fondove - najmanje 50 posto kapitala mirovinskih fondova. </p>
<p>- Zato što u Hrvatskoj nemamo dovoljno kvalitetan portfelj u koji bi fondovi mogli ulagati. Zato će država emitirati obveznice, iako ne mislim da je to najkvalitetnije rješenje. Kupovanje obveznica jest najsigurnije, jer država jamči isplatu, ali profitabilnije može biti ulaganje u dionice. Mislim da ste dobro ocijenili da ova generacija Hrvata, od kojih dobar dio ima i četiri države iza sebe, propale banke, štedionice, poduzeća... ima osjećaj prolaznosti i nesigurnosti, koji stvara otpor prema svemu što se sprema na dulje razdoblje ili čiji će se rezultat vidjeti tek kad prođe barem godinu dana. U ovom postsocijalističkom razdoblju funkcioniramo i na kraće razdoblje od jednog mandata. </p>
<p>• Mislim da griješite. Ljudi nisu toliko nepovjerljivi, osim ako im to kao projekt nije predstavljeno na pravi način. </p>
<p>- Govorimo li o projektu mirovinske reforme?</p>
<p>• Rekla bih o bilo kojem projektu ove Vlade.</p>
<p>- Možemo se ne slagati - no sad smo na terenu socijalne psihologije, ne na terenu politike. Ljudi nemaju povjerenja u bilo što što dolazi od strane politike. Vidjeli ste da nastojimo u mirovinskoj reformi, kao projektu koji dobro ide, osigurati maksimalnu potporu, ne od strane Vlade, nego onih koji prepoznaju potencijal tako velikih reformskih projekata. Poduzimanje javnih radova, ili rješavanje nezaposlenosti na jednoj keynsianskoj osnovici i pristupu koji je bio dominantan u industrijsko doba, nakon velikih kriza 30-tih godina u Europi i Americi, nije model koji sada može osigurati zaposlenost, pogotovo ne kvalitetnu zaposlenost. Najveći ulog koji ova Vlada daje kvalitetnom rješavanju ovog problema je bez sumnje u dvije stvari - prvo, država je u prošloj godini ekspresnom brzinom riješila unutarnje dugove, a drugo: Hrvatska je ekspresnom brzinom postala dio svjetskoga tržišta, ulazimo u CEFTU, ušli smo u WTO, Partnerstvo za mir, postali pridružena članica EU. Efekat toga će sasvim sigurno dati rezultat bez kojega se ne bi moglo zamisliti nikakav rezultat na planu gospodarskog razvoja. To što sad ne vidimo učinke, ne znači da bi se bez toga nešto dalo napraviti. Iako, vidim još nekoliko problema za koje smatram da ih Vlada mora riješiti. Prvi problem je potpuna neuređenost zemljišnih knjiga, koji stoji kao prepreka bilo kakvom ulaganju, stranom ili domaćem. Bez toga se ne mogu pokretati nikakvi projekti. Drugi veliki problem je državna uprava, koja je nastajala stihijski i kancerogeno rasla. Broj ljudi je rastao, a snižavali su se profesionalni kriteriji, u državnoj je upravi mnogo inertnosti, neznanja, opstrukcije, a država mora omogućiti da građanin u kontaktu s upravom brzo može riješiti svoj problem. Treći problem vidim u području pravosuđa, kao institucionalne pretpostavke funkcioniranja pravne države, jer što vrijedi i najbolji Zakon o radu ako radnik to svoje pravo mora ostvarivati pet, šest ili sedam godina? On može dobiti spor, ali nakon toliko vremena dobivate isfrustriranog čovjeka. I četvrto područje koje vidim kao problem, to je problem nacionalne sigurnosti, vojske, policije, tajnih službi, špijuna, žbira... što je također bitno za stvaranje normalne atmosfere.</p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Deset godina nakon vukovarske tragedije: Grad sjena i uspomena</p>
<p>Kontrasti ponajbolje oslikavaju današnju stvarnost Vukovara, kako arhitektonsku tako i ljudsku. Ni danas odnosi između Srba i ostalih, a osobito Hrvata, ne pokazuju nikakav napredak ka zbližavanju i komunikaciji. Naprotiv. Točno se zna koji su kafići, trgovine, mjenjačnice pa i štandovi na tržnici srpski, a koji hrvatski. Kada se pojavi novo lice prvo se o njemu raspituju koje je nacionalnosti. I djeca u školi su razdvojena. Čak su i osmrtnice grupirane po nacionalnoj pripadnosti...</p>
<p>Deset je godina prošlo od vukovarske tragedije, od njegova pada u srpske zločinačke ruke, od dana kada su po vukovarskim ulicama ležali leševi ubijenih a na Ovčari ubijani zarobljeni i ranjenici. Iako je prošlo deset godina, za mnoge je tada vrijeme stalo. Svaki put kada mi netko spomene Vukovar ili kada tamo putujem uvijek mi se pred očima pojave slike njegove tadašnje smrti. Magla, ruševine, uplakana i izbezumljena lica ljudi, kadaveri i sablasna kolona spodoba s kokardama na kapama i crnim barjakom s mrtvačkom glavom u rukama. Njihova pjesma »Bit će mesa klat ćemo Hrvate....« miješa se s glasom, vapajem Siniše Glavaševića koji pita: »Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša...?« </p>
<p>Tako mi je prije puta u Vukovar govorio Vukovarac, koji tamo više ne živi. Kaže da bi se, kada bi tamo morao živjeti, osjećao osakaćenim i bez oslonca pod nogama. Jer Vukovar više nije Vukovar, kaže on. Vukovar je groblje i ruševina. Pa i tamo gdje su zgrade obnovljene, one su ruševina jer u njima nema nekadašnjih ljudi, umjesto njih svuda su sjene i uspomene. </p>
<p>Početi reportažu o današnjem Vukovaru ovako, doista se čitatelju može doimati morbidnim, međutim, to je vukovarska stvarnost. I unatoč tomu što bi je neki htjeli vidjeti drukčijom. I što bi je mnogi htjeli pretočiti u veseliju, optimističniju, životu primjereniju, i što bi je htjeli zaboraviti. Teret je to kojega će se sudionici vukovarske tragedije teško, vjerojatno i nikada, osloboditi. Pa i oni koji su pobjegli iz Vukovara, rasuli se po Hrvatskoj i svijetu. To je tako i zato jer je Vukovar više od puke činjenice, jer je bio i ostao dio svehrvatske rane, boli i tragedije. I zauvijek će to ostati.</p>
<p>U Vukovar se danas, za razliku od 1991., može doći sa svih strana. Steve i ja u njega putujemo preko Marinaca i Bogdanovaca. Steve, koji se je kao Englez došao u jesen 1991. boriti za Hrvatsku pokazuje mi linije obrane a u Marincima i mjesta gdje su izginuli mnogi hrvatski branitelji, na kojima gore svijeće. »Kada se više nije moglo ovom cestom išlo se »ustaškom magistralom«, tako su, govori on, Srbi nazvali put kroz kukuruzišta, kojim je do pada u Vukovar stizala pomoć i kojim su se iz Vukovara probili opkoljeni hrvatski vojnici i civili. Pokazuje mi obnovljene i urušene kuće. »Obnovljene su sravnjene hrvatske a urušene su napuštene srpske«, govori Steve.</p>
<p>Danas, s koje god strane ulazite u Vukovar vidite odakle je i koliko zlo nadiralo. Vidi se to po kućama, po nerazminiranim poljima, po zapuštenim vrtovima, ubijenim i osakaćenim stablima. Na zapadnom ulazu sudaramo se sa srpskim grobljem šajkača, kojih više nema. Ispred glavnog ulaza sada se grade kuće koje su Srbi srušili kako bi tu mogli pokopati svoje »oslobodioce i pale za otadžbinu«. Među njima su i oni koji su za Veliku Srbiju poginuli u BiH. Dok razgledamo i fotografiramo nadgrobne spomenike, njih 26, od »venčačkog mermera« prilazi nam policajac i traži dokumente. Pokazujem mu i on se ispričava. Kaže da provjerava jer se to groblje čuva i noću i da je iz Bobote, srpskog sela. </p>
<p>Oko groblja su ruševine ili tragovi ruševina i odatle se vide obnovljeni krovovi kuća. Nedaleko je i Velepromet, jedna od križnih postaja vukovarskih stradalnika. Željezni hangari i zahrđali natpis na ulazu svojim izgledom zastrašujuće podsjećaju na vrijeme tragedije, kada su mnogi Hrvati skončali u unutrašnjosti tih limenih olupina. Uspomene naviru. Sjetio sam se preživljelog Vukovarca, koji mi je pričao kako je drhtao čekajući da ga odvedu iza hangara, gdje su štektali pucnji ubojica. Danas se oko tih hangara rasprostire zastrašujuća tišina. </p>
<p>Dok se spuštamo u centar Vukovara na sve strane vide se krovovi kuća, oni pokazuju koliko je Vukovar bio srušen i koliko se obnavlja. Ali još uvijek je dosta kuća iz kojih rastu stabla i koje vjerojatno nikada neće biti obnovljene, koje će biti praznina u nekadašnjem nizu vukovarske barokne arhitekture i punine grada. </p>
<p>Uopće, kontrasti ponajbolje oslikavaju današnju stvarnost Vukovara, kako arhitektonsku tako i ljudsku. Ni danas odnosi između Srba i ostalih, a osobito Hrvata, ne pokazuju nikakav napredak ka zbližavanju i komunikaciji. Naprotiv. Točno se zna koji su kafići, trgovine, mjenjačnice, pa i štandovi na tržnici srpski a koji hrvatski. Kada se pojavi novo lice prvo se o njemu raspituju koje je nacionalnosti. I djeca u školi su razdvojena. Čak su i osmrtnice grupirane po nacionalnoj pripadnosti. </p>
<p>Vukovar je danas, 10 godina poslije svoje smrti »kriv« za iseljavanje Srba i nevraćanje Hrvata. Od nekadašnjeg primjera i uzora suživota danas je Vukovar primjer sve veće razdvojenosti. Njegovi stanovnici su gotovo jedinstveni u tome da sve više žive jedni pokraj drugih umjesto jedni s drugima. Za loše stanje suživota i loš položaj Srba, Vojislavu Stanimiroviću, predsjedniku SDSS-a kriva je vukovarska lokalna vlast, koju on drži netolerantnom i po Srbe iritirajućom. Optužuje je da krši zakon o naseljima, o etničkim pravima i pravima nacionalnih manjina. »Na vlasti je radikalna opcija koja jedan dio stanovništva isključuje iz lokalnih organa vlasti. Srbi uopće nemaju svojih predstavnika u lokalnoj vlasti. Tolerancija je niža nego što je bila 1997. poslije prvih lokalnih izbora«, tvrdi Stanimirović. Smeta mu i što je obilježavanje dana vukovarske tragedije i po sadržaju i protokolu namijenjeno samo za Hrvate. Smatra, također, da se u budućnosti mora razmišljati o jednom spomeniku za sve žrtve Vukovara, na kojem bi svi mogli odati počast poginulima. »Bez obzira što znamo da su Hrvati najveći stradalnici i dio Srba je također stradao«, kaže on. </p>
<p>Gradonačelnik Vukovara Vladimir Štengl Stanimirevićevo mišljenje smatra netočnim, i kaže da su za njega radikalni svi koji nisu Srbi. Pripominje također da se sada Stanimirović buni protiv imena nekih ulica koje su dobile hrvatska imena a da se nije bunio kada su Srbi bivšu i sadašnju ulicu Stjepana Radića 1992. preimenovali u Ulicu Puniše Račića. Stanimirovićev prijedlog za zajednički spomenik žrtvama Vukovara Štengl naziva ciničnim, i kaže da bi »Stanimirović da se klanjamo jednako krvnicima i žrtvama«. </p>
<p>Da je međunacionalna tolerancija vrlo niska, više nikoga ne čudi. U tome mnogi vide i prste međunarodne zajednice. Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, o tome kaže: »Mislim da hrvatska država, samostalno ili pod pritiskom, onima koji su ratovali protiv nje daje privilegije. Kroz zapošljavanje, kroz nesluženje vojske.... Srbi, carinici i policajci, na posao dolaze iz Srbije u hrvatskoj uniformi i to naša država tolerira....... I ako se Srbi i dalje budu izolirali i tražili ekskluzivna prava onda ćemo morati otići mi ili oni«. </p>
<p>Od obnove ljudi puno bolje teče obnova javnih i privatnih stambenih objekata. Od oko 15.000 stambenih jedinica u prijeratnom Vukovaru oštećeno ih je ili uništeno oko 14.000, od čega 8500 obiteljskih kuća i 6500 stanova, a procijenjena šteta iznosi više od 700 milijuna njemačkih maraka. Do sada je obnovljeno 2866 obiteljskih kuća i više od 1932 stana, a u planu obnove za 2001. i 2002. još je 938 obiteljskih kuća. Donatori su do sada obnovili 21 objekt javne namjene, ali većina županija još nije obnovila, prije nekoliko godina obećane, javne objekte. Na primjeru Vukovara još se jednom pokazalo da obećanja ne obnavljaju Vukovar. Po njima je obnova već trebala biti završena. Međutim, i danas mnoga zdanja, zgrade i ulice stoje netaknute. Jedino je iz nekih izneseno smeće. Čak ni preživjeli gradski spomenici nisu obnovljeni. </p>
<p>Skulptura u centru, nasuprot razorenom povijesnom Radničkom domu u kojem je 1919. osnovana Komunistička partija, sva u grču izranjena je i doima se još zgrčenijom i još bolnijom nego što je ikada bila. A zgrade oko nje, i obnovljene, pomalo se uslijed vremena uklapaju u opći dojam propadanja. Gledajući Vukovar i osjećajući njegovu nutrinu, doima se da je tu, prisutan, ali da ga nema. Sve je u njemu nekako snuždeno, satrveno, poput starca koji se oslanja na slomljeni štap. Sve je u nekom zaustavljenom, umrlom životu, živi kao uspomena i sjećanje koje mnogi žele zaboraviti. </p>
<p>Pa i u takav Vukovar ljudi se vraćaju. Od 22.061 registrirana prognanika, Hrvata se do sada vratilo 9664 ili 43,8 posto. Ali umjesto na ulicama Vukovara najviše ih se može vidjeti na vukovarskim grobljima. Tamo najviše pripadaju Vukovaru. Na jednom od njih susrećem čovjeka koji mi govori da živi u Austriji. Tamo je otišao da bi zaboravio, da bi bio što dalje od prošlosti u kojoj je imao oca, majku, brata i sestru, koji su sada tu na groblju. Osim oca, za kojega je čuo da su ga Srbi bacili u Dunav. Rekao mi je da u Beču često odlazi na Dunav, u njega uranja svoje ruke i tako, misli, stiže do kostiju oca, koji leži negdje u mulju Dunava. Nije on jedini koji tako danas doživljava Vukovar, mnogo je takvih osobito među onima koji ne žele govoriti. </p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Opasnost od kravljeg ludila prijeti iz zemalja koje tvrde da nemaju zaraženih životinja, a ne iz Slovenije </p>
<p>U Hrvatsku je prošle godine iz Slovenije uvezeno 510 tona junećeg mesa te 2000 tona suhomesnatih proizvoda, od čega je 10 posto bilo od govedine. Uvoz je privremeno zabranjen, no takvo stanje ipak ne može »vječno potrajati«. Naime, dugotrajna zabrana uvoza, pa, premda se radilo i o opasnosti od kravljeg ludila, jednostavno nije u skladu s pravilima igre WTO-a</p>
<p>Prvi slučaj kravljeg ludila u Sloveniji ne bi trebao zabrinuti hrvatske potrošače. Uvjeti uvoza dosad su bili vrlo strogi, i smatramo da je mala opasnost da se kravlje ludilo iz zemalja u kojima je zabilježena pojava goveđe spongiforne encefalopatije (GSE) dosadašnjim uvozom prenijelo u Hrvatsku«, rekao nam je dr. Mate Brstilo, ravnatelj Uprave za veterinarstvo u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. </p>
<p>Dr. Brstilo napominje da domaćem tržištu veća opasnost prijeti iz zemalja koje tvrde da nemaju kravlje ludilo, a nemaju kontrole ove bolesti. Slovenija, kaže on, provela je 28.000 tzv. brzih testova na kravlje ludilo u goveda starijih od 30 mjeseci koja idu na klanje, i pronašla »jednu ludu kravu«.</p>
<p>Da je uistinu riječ o kravljem ludilu, u petak je i službeno potvrđeno iz državnog laboratorija u Ljubljani. No, idući tjedan bi takva potvrda trebala stići i iz referalnog laboratorija iz švicarskog Berna. Radi se o Prionics metodi, jednoj od četiri službena testa goveda na kravlje ludilo, koja se provodi i u Hrvatskoj.</p>
<p>U Hrvatsku je prošle godine iz Slovenije uvezeno 510 tona junećeg mesa, te 2000 tona suhomesnatih proizvoda od čega je 10 posto bilo od govedine. Uvoz je sad privremeno zabranjen, no takvo stanje ne može »vječno potrajati«. Naime, dugotrajna zabrana uvoza, pa premda se radilo i opasnosti od kravljeg ludila, nije u skladu s pravilima igre WTO-a.</p>
<p>U Hrvatskoj je od svibnja ove godine provedeno 7500 tzv. brzih testova, i svi su bili negativni. Dr. Brstilo napominje da će do kraja godine biti obavljeno skoro 10.000 brzih testova. Osim toga, otkupljeno je i neškodljivo će biti uklonjeno mesno-koštano brašno za kojeg se opravdano sumnja da »prenosi kravlje ludilo«.</p>
<p>Istina, s mesno-koštanim brašnom u Hrvatskoj nikada nisu hranjeni preživači, već svinje i kokoši. No, za njegovo zbrinjavanje i uklanjanje država je ove godine već izdvojila 15 milijuna kuna, a na godinu će za njegovo spaljivanje u cementari Kormoračno biti utrošeno 40 milijuna kuna. </p>
<p>Dr. Brstilo napominje da Europa, nakon što je kravlje ludilo zahvatilo gotovo sve zemlje EU-a, stalno povećava stupnjeve zaštite od te bolesti. Na godinu, primjerice, bit će obvezno testiranje na kravlje ludilo svih uginulih goveda, te ovaca i koza na »scrapiu«. </p>
<p>Primjerice, samo zbog slinavke i šapa u Velikoj Britaniji je moralo biti ubijeno 250.000 životinja. No, na pomolu je nova zarazna bolest među tamošnjim »domaćim životinjama« koja bi mogla pokositi još 300.000 životinja. Dr. Brstilo ističe da osim kravljeg ludila na otoku imaju problema i s tuberkulozom među životinjama. </p>
<p>Iz Fonda za zdravstvenu zaštitu životinja, ove godine, izdvojeno je dva milijuna kuna za nabavku tzv. dijagnostičkih kitova za testiranje goveda na kravlje ludilo. Do kraja godine bit će potrebno izdvojiti još milijun kuna, kako bi se ukupno nabavilo 4000 tzv. brzih testova iz Švicarske. Država, pak, plaća 50 posto troškova testiranja goveda, a drugu polovicu snosili bi vlasnici životinja i klaonice. Dr. Brstilo drži da će se ovakva praksa nastaviti i ubuduće, kako spomenuti troškovi ne bi pali na potrošače.</p>
<p>No, Hrvatska se i dalje nalazi u skupini zemalja u kojima Europska komisija, procjenjuje geografski rizik od pojave GSE-a, te određuje kategoriju u koju će zemlja biti svrstana. Dr. Brstilo kaže da je taj proces »pri kraju«. No, po svim kriterijima, Hrvatska bi trebala biti svrstana u drugu skupnu zemalja, u kojoj je dosad bila Slovenija. To je posebno važno za svaku zemlju, u prvom redu što se tiče njenog izvoza, ali i »općeg imidža«. </p>
<p> Uz nepovoljnu epizootiološku situaciju u Europi, u Hrvatskoj nema kravljeg ludila, te slinavke i šapa, No, trihineloza i dalje »predstavlja javni zdravstveni problem«. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u 2000. godini od ove opasne parazitske bolesti oboljele su 152 osobe, a u prvih deset mjeseci ove godine 40 osoba. </p>
<p>Dr. Brstilo drži da Vladin program, nakon tri godine »suzbijanja trihinele« daje rezultate. Primjerice, 1998. godine bilo je čak 520 oboljelih, a 1999. godine - 300 oboljelih. Uz to, znatno je smanjen broj zaraženih životinja, odnosno akcija otkupa svinja, koje imaju trihinelozu je »urodila plodom«. </p>
<p>Država je na ime toga izdvojila pet milijuna kuna, a četiri milijuna kuna je utrošeno za deratizaciju seoskih dvorišta. No, i uz to, i dalje je obvezan trihineloskopski pregled mesa svinja kod klanja za potrebe vlastitog domaćinstva. </p>
<p>Najugroženije područja i dalje je područje Vukovarsko-srijemske županije, a bolest je prisutna i na dijelovima županije Virovitičko-podravske, Osječko-baranjske, te Brodsko-posavske. No, zbog nekontroliranog prometa svinja s navedenih područja, ugrožena su i ostala područja.</p>
<p>Dr. Brstilo napominje da se do dobivanja službenog nalaza, iz ovlaštene veterinarske stanice ili ambulante, meso svinje ne smije rasijecati ni kulinarski pripremati. Ako se za pripremu mesnih prerađevina, koristi meso divljih životinja (vepra, medvjeda), ono također mora biti prethodno pregledano. </p>
<p>Ipak, meso je najsigurnije kupovati u registriranim klaonicama, a nikako »ispod pulta«. U slučaju da postoji sumnja da meso nije valjano pregledano, sigurna zaštita od trihineloze se može postići ako se svježe meso ili kobasice konzumiraju nakon temeljite termičke obrade kuhanjem ili pečenjem na temperaturi višoj od 70 C stupnjeva.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="4">
<p>Predstavljena »Jela iz parne pećnice«</p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - U subotu je na tržnici Dolac predstavljena knjiga recepata »Jela iz parne pećnice« koju su zajednički izdale tvrtke »Electrolux« i »Podravka«. Tom prilikom, Zagrepčanima koji su se zatekli u kupovini na glavnoj gradskoj tržnici, ponuđeno je kuhano vino i savijaća od špinata i sira koju je u novoj »Electroluxovoj« parnoj pećnici pripremio kuhar hotela »Esplanade« Zdravko Marić. Dvadesetak građana, koji su točno odgovorili na pitanja voditeljice prigodnog programa, Barbare Kolar, nagrađeni su i primjerkom kuharice.</p>
<p>Korištenjem parne pećnice omogućava se jelima da sačuvaju sve vrijedne sastojke, za pripremanje je potrebno manje vremena, a jela ne mogu zagorjeti. Time je moguće i kod kuće pripremati hranu poput one u vrhunskim restoranima.</p>
<p>Ma. L.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Udruga »Roda« priredila humanitarnu akciju za rodilišta </p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - Nevladina udruga majki, očeva i trudnica »Roda« priredila je u subotu u trgovačkom centru »Importanne galerija« humanitarnu akciju za poboljšanje uvjeta u zagrebačkim rodilištima. Udruga je organizirala tombolu, prodaju kazeta i igračaka, a prihod od humanitarne akcije donirat će zagrebačkim rodilištima za nabavu električnih izdajalica, plahta za krevetiće, digitalnih toplomjera, vaga za novorođenčad i drugo.</p>
<p> To je prva humanitarna akcija te udruge koja je osnovana prije godinu dana, a u narednom razdoblju planira se tiskanje brošure »Što budući roditelji trebaju znati« koja će biti dostupna u ginekološkim ambulantama, rekla je predsjednica Udruge »Roda« Vedrana Miholić.</p>
<p> U humanitarnoj akciji sudjelovali su dječji zbor »Klinci s Ribnjaka«, Sanja Doležal, Danijela Trbović-Vlajki i Ivana Plechinger. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="6">
<p>Nigerijska djevojka - najljepša na svijetu</p>
<p> SUN CITY, 17. studenoga</p>
<p> - Miss svijeta 2001. godine je osamnaestogodišnja Nigerijka Agbani Darego. Prva pratilja je Zerelda Lee, miss Arube, dok je titulu druge pratilje ponijela Juliet-Jane Horne, miss Škotske. Naša Rajna Raguž se, na žalost, nije plasirala u uži izbor. Miss Nigerije, prva je Afrikanka koja je ponijela titulu najljepše na svijetu. Kazala je da kada se pogleda u ogledalo vidi mladu djevojku, koja želi biti kompjutorski stručnjak, ali i super model. Organizatori natjecanja su izjavili da je oko milijardu ljudi gledalo show kojega je vodio poznati tv-voditelj Jerry Springer. </p>
<p>Springer je na početku izbora spomenuo napad na SAD 11. rujna, rekavši da natjecanje za Miss svijeta može pružiti primjer kako bi nacije trebale surađivati. Nekad meta feminističkih protesta, natjecanje za najljepšu djevojku na svijetu, vremenom se profiliralo u natjecanje senzibilno na socijalne probleme, koje nastoji novčano pomagati djeci širom svijeta.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Američki tisak nije oduševljen filmom »Harry Potter«</p>
<p>WASHINGTON, 17. studenoga</p>
<p> - Film »Harry Potter i kamen mudraca«, koji se počeo prikazivati u petak u SAD-u, američki je tisak ocijenio »razočaravajućim«, s premalo čarolija, no ne dvoji u njegov ogroman komercijalni uspjeh. </p>
<p> Među najžešćim je kritikama ona u »New York Timesu« koja filmu posvećuje naslovnicu svojeg vikendaškog priloga te smatra »najiščekivaniji film godine, jednostavno dosadnim, prenoseći roman doslovno, usprkos nekim prizorima koji pružaju kratkotrajno zadovoljstvo«. </p>
<p> No, uzaludno je kritizirati film, objašnjava Elvis Mitchell, jer gledati Harryja Pottera je »isto kao promatrati beatlemaniju na stadionu gdje uzvici i pljesak prikrivaju sve što se događa na pozornici«. </p>
<p> Wall Street Journal ocjenjuje također da je »svaka kritika suvišna jer će film odlično proći, no to ne čini film dobrim i ne bi nas trebalo spriječiti da težimo boljem«. </p>
<p> Za većinu kritičara, film je privlačan ali ne oduševljava. </p>
<p> »Kad se potroši 125 milijuna dolara za najiščekivaniju adaptaciju nakon 'Zameo ih vjetar', s pravom tražimo toliko za uzvrat. Warner Brothers uspio je u tome, što je istodobno zadovoljavajuće i pomalo razočaravajuće«, rezimira »Los Angeles Times« koji piše o »značajnoj adaptaciji, ali bez imalo rizika«. </p>
<p> Usprkos dobrom odabiru britanskih glumaca i »izvjesnim kvalitetama bestselera - veličanstvena scenografija i bajni likovi«, film nije »jako zabavan što je nedopustivo s obzirom na predispozicije priče«, kritizira Wall Street Journal. </p>
<p> Drugi napadaju »kompilaciju najbanalnijih specijalnih efekata« i redatelja koji, »suprotno od Harryja, ne zna proizvesti čaroliju«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Rendžeri zaplijenili 2,4 tone kobri i kornjača namijenjenih prodaji u Kini</p>
<p>HANOI, 17. studenoga</p>
<p> - Rendžeri u šumama središnjeg Vijetnama zaplijenili su više od 2,4 tone kobri i kornjača, koje su trebale biti prodane u Kini, izvijestila je u subotu vijetnamska novinska agencija VNA.</p>
<p> VNA navodi da su reptile, čijom se prodajom u Kini moglo zaraditi 181 milijun donga (12 tisuća dolara), renđeri pronašli u kamionu u pokrajini Quang Binh oko 450 kilometara južno od Hanoia. Dodaje se da je kamion krenuo iz Ho Shi Minha.</p>
<p>Vozač kamiona kažnjen je novčanom kaznom od 100 milijuna donga (6,648 dolara). Krijumčari zarađuju velike novce »švercajući« rijetke životinjske vrste, poput medvjeda, majmuna, zmija i guštera u Kinu, gdje se njihove kosti i iznutrice koriste u tradicionalnoj medicini. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Hollywoodske priče</p>
<p>LOS ANGELES, 17. studenoga</p>
<p> - Bruce Lee uskoro se vraća na ekrane i to virtualno! Gotovo 30 godina nakon njegove smrti, zahvaljujući čaroliji računala, legendarni Bruce Lee bit će ponovno glavni glumac u filmu čiji privremeni naslov glasi »Dragon Warrior«, objavio je koreanski producent »Shincine Films«. Bit će to prvi igrani film u kojem će glumiti ljudsko biće stvoreno digitalnom tehnologijom. </p>
<p> Američki glumac Harrison Ford (59) primit će nagradu »Cecil B. DeMille« od Udruge međunarodnog tiska (HFPA). Tom se nagradom odaje priznanje njegovom iznimnom doprinosu svijetu spektakla. Nagrada će mu biti uručena 20. siječnja u Kaliforniji. </p>
<p> Glumac Robert Downey Junior (36) napravio je napredak u borbi protiv ovisnosti od droge, ocijenio je u četvrtak sud, zadužen za provjeru glumčeva liječenja. U srpnju je izbjegao presudu trogodišnje zatvorske kazne, obećanjem da će krenuti na liječenje protiv ovisnosti. </p>
<p> Filmski studiji »Universal« počeli su ovog mjeseca s proslavom dvadesete obljetnice premijere »E.T.-a«, pridružujući lik koji je na film prenio Steven Spielberg logotipu tvrtke. Povodom te obljetnice, »Universal« će u ožujku izdati verziju filma, čija je kvaliteta poboljšana računalom, uključujući nove prizore. </p>
<p> Tvrtka »New Line« organizirat će 13. prosinca posebnu pretpremijeru »Gospodara prstenova« namijenjenu skupljanju sredstava za žrtve terorističkih napada od 11. rujna na tornjeve blizance u New Yorku. </p>
<p> Film, inspiriran istoimenom knjigom J.R. Tolkiena, počet će se prikazivati u SAD-u i Kanadi 19. prosinca. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Traže se dobrovoljci za ekspediciju na Mars!</p>
<p>Kao i mnogi drugi prije njih, članovi Društva »Mars« maštaju o osvajanju dalekih planeta. Ipak, da bi, jednom kad se zaista krene put Marsa, ta misija uspjela, potrebno je provesti niz vježbi i istraživanja. Čini se da najbolje uvjete za to pruža arktički otok Devon, hladan, pust i »marsolik« koliko je to na Zemlji moguće. Jeste li idućega ljeta spremni na avanturu »s mirisom svemira«?</p>
<p>Težak posao. Krv, znoj i suze. Bez plaće, a li zato s vječnom slavom. Tako ukratko glase obećanja što ih je kontroverzno međunarodno Društvo »Mars« dalo svima onima koji će se posvetiti izgradnji, ali i življenju u istraživačkom kampu u vrlo hladnom, negostoljubivom, opustošenom i gotovo beživotnom prirodnom okružju. No, da skratimo priču, odredište je - Mars. Istine radi, Marsu nevjerojatno sličan otok na Zemlji, no u sklopu priprema za buduće stvarno putovanje na »crveni planet«.</p>
<p>Skupina što nosi njegovo ime nada se, naime, da će uspjeti idućih dana privući dobrovoljce za svoju skorašnju ekspediciju na udaljeni arktički otok koji zbog ekstremnih vremenskih i inih uvjeta što na njemu vladaju, neodoljivo podsjeća upravo na Mars. Misija čiji je temeljni cilj simuliranje ljudskog putovanja na Mars, »odigrat« će se između lipnja i kolovoza iduće godine na otoku Devon, najvećem nenaseljenom otoku na svijetu.</p>
<p>Hm, izuzev ljeti. Jer - »crvenoplanetaši« posljednjih godina na tom stjenovitom i vjetrovitom otoku na kojemu broj medvjeda daleko premašuje ljudsko pučanstvo, organiziraju sve veći broj kompleksnih kampova i to baš tijekom ljeta. Članovi Društva »Mars« na polarnom se otoku pridružuju pravoj vojsci geologa i biologa iz NASA-e koji ga također učestalo posjećuju čeprkajući i kopajući po skoro beživotnom vulkanskom stijenju kako bi, uz malo sreće, otkrili kakav egzotičan oblik života čija rodbina možda naseljava Mars.</p>
<p>U obraćanju potencijalnim kandidatima Društvo ističe da je nužna njihova posvemašnja predanost ostvarenju ideje o ljudskoj ekspediciji na Mars, jer će tamošnji uvjeti »zasigurno biti izrazito teški, a posao nevjerojatno naporan«. Iz istog izvora stižu i najave da će u obzir za misiju uzimati kako osobe voljne ponuditi tek snagu svojih mišića, tako i istraživače s vlastitim istraživačkim projektima. Svi koji se kane prijaviti moraju, dakako, zadovoljavati stanovite uvjete. Starost od 18. do 60 godina te zavidna fizička sprema tek su neki od osnovnih, dok pitanja rase, vjere, boje kože, spola i narodnosti neće igrati nikakvu ulogu (stanovitih bi teškoća valjda mogao imati tek pljunuti Bin Laden).</p>
<p>Budu li natjecatelji uz to imali i kakvog znanstvenog, inženjerskog ili pustolovnog iskustva (Malnari svih zemalja, javite se!), to će im se uzeti kao dobrodošao plus. </p>
<p>Izabrani će se tijekom vježbe simulacije morati strogo pridržavati pravila ponašanja i mjera discipline, kao i protokola prave svemirske misije. Na kraju i dobra vijest. Društvo »Mars« će svim izabranima platiti ne samo put do Arktika, već i cjelokupan boravak na »marsolikom« otoku, sve vježbe i ine možebitne troškove. No, valja istaknuti i to da na plaću - ne treba računati. Sve se, reklo bi se, radi »u ime znanosti i čovječanstva«. </p>
<p>Prije konačne odluke, a tko zna - možda se među (ne)sretnicima nađe i pokoji čitatelj Nedjeljnog Vjesnika, oboružan dovoljnim količinama hrabrosti, znanja i avanturističkog duha, savjetujemo ipak svima da posjete i web stranicu tog Društva na www.marssociety.org, kako bi prikupili dodatne informacije o ovom nadasve zanimljivom projektu. I požurite, jer je krajnji rok za prijave vrlo blizu - 30. studenoga. Prijave se, zajedno s kraćim životopisom, opisom osobnih karakteristika i objašnjenjem razloga prijavljivanja, moraju poslati na adresu: »Mars Society«, PO BOX 273 Indian Hills, CO 80454. Poželjno je poslati devet primjeraka prijave, a sve ostalo valja - ostaviti nadi. </p>
<p>Priredio A. K. Buterin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="11">
<p>Prisutnost materijalnih i duhovnih slojeva u arheološkom parku »Siscia in situ«</p>
<p>U Sisku je otvoren arheološki park »Siscia in situ«. Proces koji je arhitektima standardan, a riječ je o materijalizaciji projektantskih ideja, ovdje se poklopio s oživotvorenjem imaginarne svijesti o »gradu ispod grada« tako da Siscia nije više samo misao, već opipljiva konkretna činjenica. Projekt je namijenjen najmlađim generacijama Siščana kojima će svakodnevna prisutnost materijalnih i duhovnih slojeva geneze grada pomoći u stvaranju kompleksne spoznaje vlastitog životnog prostora</p>
<p>Na središnjem sisačkom trgu, prije nekoliko dana, prezentirani su ostaci rimske arhitekture. Arheološki park Siscia u nas je prvi slučaj (izvan Dalmacije) da se u urbanom tkivu suvremenoga grada predoče i fragmenti njegova antičkog prethodnika, te se tako javnosti predstavi uvijek atraktivan susret prošlosti i sadašnjosti. Tatjana Lolić, arheologinja-konzervatorica iz Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, vodila je arheološka istraživanja, dok je autor arhitektonskog projekta prezentacije Antun Diklić.</p>
<p>Arhitekt Antun Diklić, voditelj projektantskog ureda »Urba 10«, u posljednjih desetak godina osmislio je niz projekata u Hrvatskoj i u inozemstvu.</p>
<p>Njegovi radovi nagrađivani su na mnogim arhitektonskim natječajima, a važniji su mu projekti: uređenje Donjeg grada u Osijeku s arheološkim parkom Mursa, revitalizacija dijelova brodske Tvrđe, receptivni centar parka prirode Kopački rit, uređenje splitske rive, Superkonzumi u Splitu i Zagrebu, hypermarket E. Leclerc u Zagrebu, te niz ostalih objekata. O vezama između arhitekture i arheologije, značenju realizacije sisačkog arheološkog parka, te idejama njegova arhitektonskog projekta razgovaramo s Antunom Diklićem.</p>
<p>• Projekt »Siscia in situ« je neuobičajen za naše prilike, te je zanimljivo doznati kako je do njega uopće došlo ? </p>
<p> - Mogućnost za realizaciju projekta ovoga tipa latentno je prisutna još otkada je registrirana arheološka zona rimske Siscije, nad kojom se provode mjere zaštite spomeničke baštine. Svakom građevinskom zahvatu u širem centru Siska moraju prethoditi arheološka istraživanja pa su ona izvršena i prilikom priprema za uređenje ovog trga. Značenje nalaza koji su tom prilikom otkriveni inicirali su odluku o njihovoj prezentaciji »in situ«, te je Ministarstvo kulture provelo arhitektonski natječaj za idejno rješenje.</p>
<p> Projekt koji sam tada napravio u suradnji s timom kolega - Robert Pavlović, Neda Cilinger, Bruno Diklić, Predrag Čaklović, Kruno Dvorski, odabran je za izvođenje. Moram danas priznati da tada nisam očekivao da će već nakon dvije godine park biti i realiziran, jer često rezultati arhitektonskih natječaja završe zauvijek u ladicama.</p>
<p>• U prostoru gdje je arheologija glavna tema kako se snalazi arhitekt? </p>
<p> - Paradoksalno je da živimo u prostoru izuzetno bogatom arheološkim nalazima, a arhitekti rijetko imaju priliku obrađivati arheološke teme. Ove teme su osim toga dragocjene jer se prostor neizbježno mora promatrati u sve četiri svoje dimenzije, od kojih ona vremenska, iako nematerijalna, preuzima vodeću ulogu. </p>
<p>Nataloženim djelovanjem četvrte dimenzije arheološki artefakti dobivaju velik potencijal provociranja imaginacije istog prostora u različitim vremenskim slojevima. Arhitekt ne može računati na parirajuću snagu vlastitog vokabulara, pa je logično da se postavi u podređeni položaj spram arheologije kao primarnog fenomena u percepciji prostora.</p>
<p>• Koliko je taj projekt prezentacije fragmenata rimske arhitekture u Sisku za Vas bio nov i drugačiji izazov? </p>
<p>- Intrigantnost ovog projekta je u istovremenim paralelnim procesima konkretizacije ideja. Svaka realizacija je za arhitekte provjera i potvrda idejnih zamisli, iz domene vlastite imaginacije, u realnom prostoru. Također je i spoznaja o rimskom gradu bila sveprisutna u Sisku, jer su svi znali za Sisciju, ali je ona bila tek imaginarna kategorija. Dakle, proces koji je arhitektima standardan, a riječ je o materijalizaciji projektantskih ideja, ovdje se poklopio sa oživotvorenjem imaginarne svijesti o »gradu ispod grada« tako da Siscia nije više samo misao, već opipljiva konkretna činjenica.</p>
<p>• Kako ste u svom projektu uklopili ostatke antičkog grada u strukturu suvremenog Siska? </p>
<p>- Specifičnost projekta je djelovanje unutar aktivne gradske strukture. Tema nije bila samo arheologija, već i rješavanje aktualne urbanističke situacije unutar današnjeg Siska. Prije zahvata taj je prostor bio važan gradski trg ispod župne crkve i značajan gradski park. Projektom se uvodi novi sadržaj u ovu urbanističku sekvencu, a pritom se moraju respektirati sve dosadašnje funkcije toga prostora. Težnja je bila uspostaviti odnos međusobnog prožimanja svih komponenti koje bi tvorile jedinstveni integralni prostor, koji je istodobno i trg i arheološki nalaz i gradski park.</p>
<p>• Što određuje Vaš koncept, kojoj ideji ste se priklonili?</p>
<p>- Osnovni koncept je u ravnopravnom preklapanju urbaniteta različitih epoha. Zelena ploha parka postepeno se denivelira do zadnjeg arheološkog sloja te park tako ulazi u sam arheološki nalaz. S druge strane, ploha gradskog trga je formirana kao svojevrstan belvedere s kojeg se sagledava arheološki nalaz i park u pozadini. </p>
<p>Cijeli prostor nije obrubljen zatvorenom formom, već se razvija u spiralnom kretanju iz svog fokusa i nagovještava daljnje korake, u smislu prezentacije rimske Siscije u njezinom punom arealu. Riječ je o relativno malom, ali značajnom fragmentu rimskog grada u kojem se reprezentativno predstavlja njegov značaj putem otkrivenih objekata: gradskog bedema s kulom i gradske žitnice. Ovi ostaci svojim dimenzijama autentično svjedoče o monumentalnosti javnih građevina Siscije. </p>
<p>Nadam se da će se ta simbolička spirala i dalje razvijati integrirajući ostale lokalitete Siscije, od kojih su neki već identificirani, te da će stvoriti konačnu slika rimskog grada koji se doslovno nalazi ispod naših nogu.</p>
<p>• Po kojim načelima ste odabrali materijal koji ste koristili u projektu prezentacije? </p>
<p>- Kompleksnost zahtjeva kojeg projektant mora zadovoljiti pri intervenciji na samom arheološkom lokalitetu uvjetovala je specifična inženjerska rješenja građevinskih konstrukcija i odabira materijala. U duhu prezentiranja slojevitosti toga prostora i novi su građevinski elementi koncipirani tako da su transparentni u svojoj konstrukciji. Zaštitni potpornji zidovi nemaju jednoznačno lice, već se sastoje od čelične mreže kroz koju se sagledava unutrašnjost zida od nasutog riječnog šljunka. Činilo nam se logičnim za ekspresiju arhitektonskih elemenata koristiti strukturu i teksturu riječnog šljunka i to u rasutom stanju, jer je cijeli lokalitet u geološkom smislu aluvijalni nanos. Također je u duhu mjesta i odabir metalnih nosivih konstrukcija, jer metalurgija dominantna djelatnost na ovom lokalitetu još od keltskih i rimskih vremena do današnjeg Siska. Korištena je i domaća hrastovina, a jedini materijal koji nije autohton je tikovina. Ona je uporabljena za palube vidikovaca, a njezina upotreba može se opravdati simboličkom korelacijom s idejom Siscije, koja je ovdje »doplovila« iz Rima. </p>
<p>• Arheološki park Siscia je u kontinentalnoj Hrvatskoj jedina kompletna realizacija arheoloških istraživanja, konzervacije i arhitektonskog rješenja prezentacije. Zašto je to tako? </p>
<p>- Razlika u sudbini rimskih radova na obali i u unutrašnjosti je u tome što su prvi u većem broju očuvali neprekinuti kontinuitet urbanog života i na taj način zaštitili svoje dijelove unutar struktura modernog grada. Gradovi u unutrašnjosti su bili nerijetko i značajniji za Rimsko carstvo od obalnih, jer su predstavljali važne privredne i vojne centre, ali su padom carstva razoreni i napušteni. Urbani karakter naselja obnavlja se tek nakon dužeg razdoblja a u novim situacijama nerijetko i dislocira u odnosu na rimske lokalitete. U tom smislu konzervacija i prezentacija rimskih nalaza ostvarena je zasad samo u Ščitarjevu i Varaždinskim toplicama, ali te lokacije su periferne u odnosu na današnje urbane centre. »Siscia in situ« je prvi primjer prezentacije u centralnoj zoni recentne urbane strukture. Slični zahvati su dosada u »panonskim« gradovima izbjegavani baš iz razloga što su rimski ostatci ostali bez ikakve utilitarne funkcije, nevidljivi u slojevima ispod današnjeg gradskog tkiva, a njihovo izranjanje i integracija u postojeće urbano tkivo zahtijeva kompleksan urbanističko-konzervatorski zahvat. Stoga treba odati posebno priznanje gradu Sisku, od upravnih struktura do svih građana, koji su prihvatili i podržavali ovaj projekt, prepoznavši u njemu afirmaciju identiteta izvornog prostora Grada. Projekt je zapravo namijenjen najmlađim generacijama Siščana kojima će svakodnevna prisutnost materijalnih i duhovnih slojeva geneze grada pomoći u stvaranju kompleksne spoznaje vlastitog životnog prostora.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Egipat je dubok kao ljudsko pamćenje</p>
<p>Nemam veze s hrvatskim slikarstvom. Nadam se da ide dobrim smjerom, da je zadovoljno sobom, makar umjetnik nikada nije zadovoljan. Nemam osobitu poruku, morat će samo tražiti svoj put... Naravno, ja jesam hrvatski slikar, ali ne želim to naglašavati. Ja znam što sam, tko sam i odakle sam, ali to se tiče samo mene u mojim razmišljanjima, objašnjava Željko Premerl</p>
<p>Slikar i pjesnik Željko Premerl (59) već 30 godina živi u Amsterdamu, u Nizozemskoj i nedavno mu je u Arheološkom muzeju u Zagrebu postavljena izložba slika pod nazivom »Egipat Egiptu«. Egipatski je ciklus slika, kako piše likovni kritičar Tonko Maroević, »označio bitnu promjenu njegova gledanja na svijet i likovnost«, a povjesničar umjetnosti Petar Selem napisao je da je »Egipat Željka Premerla katkad stvaran, a kadšto u svom zamišljanju i stvarniji od onog dostupnog danas našem oku«. Izložene slike spomenutog slikara povod su za ovaj razgovor s njim.</p>
<p>• Vaša posljednja izložba »Egipat Egiptu« pobudila je iznimno zanimanje javnosti. Mnoge zanima zašto ste slikali Egipat? </p>
<p>- Od prvog susreta s Egiptom 80-ih godina bio sam fasciniran njime i njegovom kulturom.</p>
<p>• Što vas je fasciniralo?</p>
<p>- Ruševine, spomenici, ostaci, zemlja, Nil, pustinja, današnji i naročito stari Egipat. To su dva Egipta koji žive zajedno, nažalost i odvojeno radi turizma. Egipat današnji je gostoljubiv, otvoren i siromašan a stari, drevni Egipat je dubok kao ljudsko pamćenjem, kao naša civilizacija i bogat. To je moj dojam, nakon što sam posjetio mnoge lokalitete, spomenike, hramove...</p>
<p>• Je li vas možda u okviru fascinacije osvojila tišina, mir, to nešto što se krilo iza toga?</p>
<p>- Da, da. Iza buke turista ostaju ostaci, ruševine, hramovi, intaktni još manje više. Naravno, ako ste sami u hramu doživite ga drukčije nego s mnoštvom turista. Onda se on pokaže, otkrije što jest i što je bio. Kamen počinje disati. Ja sam to osjetio, ja sam to pokušao naslikati. Zato struktura i jest malo gruba, iako preko nje uvijek nastojim povući elegantnu egipatsku liniju koju su i oni sami tradicionalno njegovali tisućama godina. </p>
<p>• Je li to slikanje Egipta bila vaše traženje praiskona? </p>
<p>- O da. Ima i u tome istine. U ovom slučaju ja sam se okrenuo prema izvorima naše čitave civilizacije. Egipat je za čitavu našu zapadnu civilizaciju naročito važan, jer je početak razvitka svih stilova. Kada dođete tamo onda vam je jasno otkud barok, otkud gotika, otkud romanika, otkud Rimljani, otkud Grci...Egipat je primjerice imao izgrađene u kamenu, u privatnim kućama, zahode koje niste imali u Versaillesu u 18. stoljeću.</p>
<p>• U svojoj rekonstrukciji Egipta, njegova svijeta i doživljaja, jeste li nalazili smiraj u odnosu na naš današnji život?</p>
<p>- Da. Našao sam smiraj jer rad na slikama nije nastao preko noći. One su građene godinama i sa svakim potezom, svakim kamenom, svakom dogradnjom ispunjavale su moju vlastitu prazninu. Ta praznina je nemir današnjice.</p>
<p>Slike koje »iritiraju«</p>
<p>• Hoćete reći da ste slikajući Egipat, susrećući se s njim, bježali od zasićenosti europskom civilizacijom?</p>
<p>- Apsolutno.</p>
<p>• Pa jeste li u tomu osjećali, vidjeli uporište za budućnost? </p>
<p>- Egipat kako ga ja vidim upozorenje je i poruka iz čega se nazire ljepota. Mnogi danas vide eleganciju i ljepotu na različite načine. Današnja umjetnost je totalno dezintegrirala pojam ljepote. Današnja umjetnost je nažalost uglavnom komercijalizirana, sve je podređeno tržištu i pomodnosti. Ja si recimo ne mogu zamisliti da imam današnju, modernu sliku, čak i vlastitu, obješenu u kući više od nekoliko mjeseci.</p>
<p>• Zašto?</p>
<p>- Jer me iritira. </p>
<p>• Što bi na slici trebalo biti da vas ne bi iritirala?</p>
<p>- Mir. U prvom redu mir. U drugom redu događaj. Na slici se mora mnogo toga dogoditi ali u jednom drugom kontekstu nego u današnjem, agresivnom.</p>
<p>• Zato su vaše slike nataložena tišina, nad kojom bdije svjetlo. Svjetlo na vašim slikama svojom gustinom i smirenošću gledatelja uvlači u davninu Egipta?</p>
<p>- Da. Svjetlo, Egipat i prvi susret s njim, te prenošenje tih dojmova na platno bilo mi je uvijek izazov, uvijek sam u njemu otkrivao tajanstvenost drevnog Egipta. To sam i fizički osjećao. </p>
<p>l I u katalogu izložbe Petar Selem osobito ističe slikanje iznutra, kao da ste proživjeli jedan život unutar Egipta. Često ste boravili u Egiptu?</p>
<p>- Svake godine pomalo. Ponekada tjedan, ponekada mjesec dana, na raznim lokacijama. Pravio sam skice koje sam poslije doslikavao i razrađivao u Amsterdamu.</p>
<p>Egipat kao novi početak</p>
<p>• Uspijevali ste i u Amsterdamu postići tu koncentraciju i izolirati se od buke i kaosa današnjeg života, biti unutar sebe? Kako to uspijevate?</p>
<p>- U prvom redu jednim povijesnim razmišljanjem a onda retrospektivom osobnog života, traženjem ravnoteže. Ne dopuštam si više da me uznemiravaju ikakve bedastoće izvana i moje osobne gluposti.</p>
<p>• Jedna od karakteristika vašega slikarstva jest geometrijska apstrakcija...</p>
<p>- Dugo sam vjerovao da je moderna teorija slike dvodimenzionalna, radio sam tako, jako me to zabavljalo. I Malevič i Kandinski i mnogi drugi fantastični avangardisti. Ali kada sam sâm došao do tih praznih ploha bilo je gotovo. Tada sam stao, na sreću dogodio se Egipat i počeo sam ispočetka. Sada mogu samo nadograđivati ono što radim. Ako se dogodi drastična promjena o njoj sigurno racionalno neću ja odlučiti. Ali bih želio nadograđivati u sadašnjem smjeru, jer tu ima još mnogo toga. Svaki kamen, svaki ostatak Egipta zaslužio je da bude pomno istražen.</p>
<p>• Budući da dugo živite u inozemstvu imate li uvida u hrvatsko slikarstvo?</p>
<p>- Nemam veze s hrvatskim slikarstvom. Nadam se da ide dobrim smjerom, da je zadovoljno sobom, makar umjetnik nikada nije zadovoljan. Nemam osobitu poruku, morat će samo tražiti svoj put.</p>
<p>• Biste li izdvojili neke hrvatske slikare?</p>
<p>- Iz vremena u kojem sam ja još bio u Zagrebu, iz vremena moderne imam nekih, ali ne bih poimence nikoga spominjao.</p>
<p>• A od današnjih slikara biste li nekoga izdvojili?</p>
<p>- Nikoga. </p>
<p>l Razgovaramo o sukobu čovjeka, individue s prostorom u kojem živi, s kaosom koji ga okružuje, pa recite kako se danas čovjek sa senzibilitetom umjetnika i intelektualac može suprotstaviti manipulaciji moći? I može li se uopće suprotstaviti?</p>
<p>- Može. Samo osobnim, vlastitim sustavom. Fizički ne možete puno toga napraviti ali duhovno se može dosta učiniti. </p>
<p>• Izolirati se?</p>
<p>- Ne. </p>
<p>• Nego?</p>
<p>- Nekom vrstom distance. Jednom vrstom objektivnog gledanja.</p>
<p>• Što je u izmanipuliranom vremenu objektivno?</p>
<p>- Ako ste ubačeni u val izmanipuliranosti teško je tada doći na obalu. No gledati s obale valove to je druga stvar.</p>
<p>• To što ste rekli asociralo me na vrijeme vašeg pjesnikovanja, kada ste 70-ih godina dobili i nagradu »A.B. Šimić«. Pišete li još pjesme?</p>
<p>- Pomalo. </p>
<p>• Na hrvatskom ili flamanskom?</p>
<p>- Na hrvatskom.</p>
<p>• Pripremate li zbirku pjesama?</p>
<p>- Ne bih o tomu.</p>
<p>• O čemu su te pjesme?</p>
<p>- To su pjesme koje su vezane uz Egipat. Zapisi. To su ideje koje dolaze u pauzama slikanja....</p>
<p>• Volite li samoću?</p>
<p>- O da. Ona nije lagana, ne obožavam je ali ju uzgajam.</p>
<p> • U samoći najbolje stvarate?</p>
<p>- Kada radim tada samoća više nije samoća, tada ona nestaje. Onda smo daleko jedno od drugoga. Kada stvarate onda ste u nekom drugom svijetu. A u samoći naviru ideje, te inspiracije za pjesmice.</p>
<p>• Samoća vam dakle služi kao uvod u kreaciju?</p>
<p>- Da. Početak je kraj a kraj je početak. To je napisao Eliot ili ne znam već tko. </p>
<p>• Pratite li hrvatsku recentnu književnost?</p>
<p>- Tu i tamo mi dođe pokoja knjiga od prijatelja. Ali nažalost nemam volje čitati ni strano ni hrvatsko.</p>
<p>• Zašto?</p>
<p>- Jer me odvlači na drugu stranu od one po kojoj hodam. Ne znam razumijete li me? Materijal slikarstva je ipak drukčiji nego materijal literature. Materijal literature su ljudi; socijalni, pokretljivi, dinamični, sretni i nesretni životi ovih i onih, smrti...Materijali slikarstva su drukčiji, malo mirniji, muzealniji, nisu tako opasni za mene.</p>
<p>Kako nositi i pokazati identitet</p>
<p> • Smatrate li se hrvatskim umjetnikom?</p>
<p>- Naravno. Ali ne želim to naglašavati. Ja znam što sam, tko sam i odakle sam, ali to se tiče samo mene u mojim razmišljanjima.</p>
<p>• Mislite da to smeta drugima?</p>
<p>- Apsolutno ne! To je moj identitet! To mi pomaže! Moja sjećanja iz djetinjstva, moja sjećanja iz zemlje u kojoj sam se rodio nenadoknadiva su, to se ne može izbrisati, ni naučiti niti usporediti.</p>
<p>• Mislite da je identitet, naše podrijetlo, presudan u čovjekovu životu, osobito životu umjetnika?</p>
<p>- Naravno. S identitetom možete svuda. Bez sumnje i straha. Jako je važan identitet. Jedino se čovjek mora pomiriti sa svojim sumnjama u identitet. Mora ga uskladiti s drugim identitetima, jer nismo sami na svijetu.</p>
<p>• I ne odreći ga se kao što mnogi čine?</p>
<p>- Ma niti govora. Nositi ga sa sobom i pokazati ga tamo gdje se pokazuju i drugi. I razgovarati.</p>
<p>• Mislite da naša civilizacija još ima strpljenja međusobno se slušati?</p>
<p>- Mislim da ima i da je to neminovno. Jer inače dolazi do totalne izolacije. A izolacija nije dobra.</p>
<p>• Jer će dovesti do propasti civilizacije?</p>
<p>- To je već pitanje kaosa u svijetu. Ja se toga naravno bojim ali ne želim o tome razmišljati. Uopće, bojim se polarizacije.</p>
<p>• Mislite da je današnji svijet u procesu polarizacije?</p>
<p>- Mislim da jest. Ali se nadam najboljemu.</p>
<p>• Kako bismo se mogli spasiti od polarizacije?</p>
<p>- Nisam o tome razmišljao, to je teško pitanje. Trebalo bi imati recept za život da bi se to riješilo. </p>
<p>• Je li jedan od recepata razgovor?</p>
<p>- Da. Razgovor je mali korak. Razgovori još uvijek znače puno makar nisu činovi. A još više bi pomoglo činovi, dobri činovi.</p>
<p>• Evo razgovaramo u kavani u kojoj ste počeli, pa kako se osjećate?</p>
<p>- Ugodno. Jedino mi fali galerija. Galerija i stara postava. Ovo nije ona stara kavana koja je bila. Ono je bila boemska kavana u jednom društvu danas totalno nezamislivom. To je bilo nešto neopisivo.</p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Tako se podupire prodaja ukradenih djela! </p>
<p>»Skulptura 'Glava opatice', odnosno njezin sadreni predložak ukraden je na početku okupacije Drniša i zajedno s još nekoliko sadrenih predmeta i slika odnesen u Srbiju. Njegova nam sudbina nije bila poznata sve donedavno kada smo dobili dokument o tome da Nikola Kusovac, ravnatelj Narodnog muzeja u Beogradu, izdaje certifikat o originalnosti djela za jednu privatnu umjetničku galeriju u Beogradu... «</p>
<p>Drniški muzej u posjedu je faksimila stručnog mišljenja kojeg je potpisao Nikola Kusovac, ravnatelj Narodnog muzeja u Beogradu a kojim se jednom privatnom vlasniku galerije zapravo izdaje certifikat o originalnosti jednog kiparskog djela. Joško Zaninović, v.d. ravnatelja Gradskog muzeja Drniš otkriva nam da je certifikat izdan za djelo koje je rad slavnog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Točnije da je riječ o djelu »Glava opatice« koju je Meštrović u sadri izradio davne 1928. godine. Djelo je, zajedno s ostalima, ukradeno iz drniškog muzeja, a zahvaljujući izdanom certifikatu o njegovoj originalnosti, sada se zna gdje se nalazi. - Skulptura »Glava opatice«, odnosno njezin sadreni predložak ukraden je na početku okupacije Drniša i zajedno s još nekoliko sadrenih predmeta i slika odnesen u Srbiju. Njegova nam sudbina nije bila poznata sve donedavno kada smo dobili dokument o tome da Nikola Kusovac izdaje certifikat o originalnosti djela za jednu privatnu umjetničku galeriju u Beogradu. Inače, sadreni predložak je prije Domovinskog rata odljeven u bronci i on je, također bio odnesen iz našeg muzeja, ali smo ga uspjeli pronaći. Osim certifikata u kojem Kusovac namjerno krivo identificira skulpturu i opisuje je kao onu koja se danas nalazi u splitskom muzeju, u posjedu smo fotokopije slike skulpture za koju je izdan certifikat, a koja je potpuno identična sadrenoj skulpturi ukradenoj iz našeg muzeja i fotografiji iste koja se nalazi u našoj kartoteci. U certifikatu se potvrđuje da je to rad Ivana Meštrovića - originalni predložak iz kojeg se kasnije odlio brončani rad. Dakle, na ovaj se način podupire prodaja ukradenih radova, a riječ je o hrvatskom kulturnom blagu. Pretpostavljam da su na temelju ovakvih i sličnih certifikata brojni hrvatski vrijedni opljačkani radovi završili izvan Srbije. </p>
<p>• Što ste poduzeli nakon što ste došli u posjed certifikata i fotokopije slike ukradenog sadrenog predloška?</p>
<p>- Sve ono što u takvim slučajevima trebamo napraviti, a to znači da smo obavijestili policiju i nadležno Ministarstvo kulture, a poznato je da za ukradenim Meštrovićevim djelima traga i Interpol. Duboko sam uvjeren da bi rezultati potrage bili kudikamo plodniji da se u sve operativne akcije uključuju ljudi s terena i to oni iz čijih je ustanova ukradena građa. Policijski inspektori pokazali su visok stupanj profesionalnosti i zahvaljujući njihovom angažmanu pronađeni su brojni ukradeni radovi. Postavlja se i pitanje metodologije vraćanja ukradenog kulturno-povijesnog materijala. </p>
<p>• Kakva su vaša saznanja o počecima pljačkanja drniškog muzeja koji se pod okupacijom našao u rujnu 1991. godine? Koji su se radovi prvi našli na meti pljačkaša kulturnog blaga? </p>
<p>- Postojale su dvije vrste pljačkaša - oni koji su odnijeli velik dio sadrenog materijala i slike Ivana Meštrovića, dok su istodobno pripadnici bivše jugovojske pljačkali brončane predmete i sa sobom odnijeli i dio muzejske građe. Koliko mi je poznato ta je građa završila na tvrđavi u kninskom muzeju gdje je bila smještena u neodgovarajućim uvjetima i mi smo tu građu nakon Oluje uspjeli pronaći. Brončana skulptura »Glava opatice«, također se nalazila među tom građom. Postojala je i druga grupa pljačkaša kojima smo, na sreću, ušli u trag, a oni su odnosili slike, sadrene reljefe , ukupno devet radova slavnog Ivana Meštrovića među kojima je bila i poznata slika »Ludi Mile«. Svi su ti radovi završili u Srbiji, ali su vraćeni u Drniš zahvaljujući jednoj sveobuhvatnoj akciji. Moram istaknuti da su se u spašavanju, odnosno izvlačenju tih djela iz Srbije, riskirali životi. </p>
<p>• Za koliko se još Meštrovićevih radova traga i kakve su šanse da ukradeni radovi budu vraćeni u matične kuće?</p>
<p>- Traga se za još devet vrijednih radova Ivana Meštrovića među kojima ima skulptura, reljefa te jedan medaljon. </p>
<p>• Javnosti je malo poznato da su tijekom okupacije ukradene i vratnice s mauzoleja Ivana Meštrovića u Otavicama, kao i crkveno posuđe iz mauzoleja. Kakve su šanse da se pronađu ukradene vrijedne vratnice?</p>
<p>- Vratnice još nisu još pronađene, a najnoviji tragovi vode prema Beogradu. Ranije smo imali informacije da su završile u Zemunu, no u svakom slučaju za njima se traga, a u traganju sudjeluje i Fundacija Meštrović. Moram dodati da je iz mauzoleja, točnije iz grobnica, ukradeno i dosta crkvenog posuđa te da su oskrnavljeni grobovi pokojnika. Mauzolej je danas u dobrom stanju jer je nedugo nakon rata saniran, a nadamo se da će uskoro put Drniša i vratnice.</p>
<p>• Prošle godine je uz cestu nedaleko Kistanja pronađena skulptura »Gospa Biskupijska« koja je za okupacije odnesena iz crkve u Biskupiji. Je li policija uspjela ući u trag počiniteljima te krađe?</p>
<p>- Koliko je meni poznato nije. Znam samo da se taj rad vraća tamo gdje mu je i mjesto, dakle u Biskupiju. Moram dodati da smo sami pronašli Meštrovićev rad u sadri »Mojsije« izrađen 1925. godine i ne isključujem mogućnost da se još neki radovi pronađu upravo ovdje, u Drnišu. No, kad govorimo o otuđenoj građi i njenom djelomičnom vraćanju u matičnu kuću, moram istaknuti da su nas nakon nakon povrata nekih Meštrovićevih djela obilazili predstavnici OESC-a koji su o cijelom postupku vraćanja tih radova, što je indikativno, sastavili cjelovito izvješće kao da su i sami u tome sudjelovali, a mi dobro znamo da im nismo dali nikakve podatke o tome. Imali smo i zanimljiv posjet predstavnika jedne nevladine američke Udruge za psihosocijalnu pomoć koja je u početku govorila o tome kako su i Hrvati i Srbi podjednako krivi. Nisu ih zanimale naše priče o izvršenom kulturocidu nad našom kulturnom baštinom, govorili smo im o radovima Ivana Meštrovića, ali ništa nije mijenjalo njihov stav sve dok im nismo rekli da je Meštrović bio američki državljanin. Tada se njihov stav iz temelja promijenio. Grozili su se nad činjenicom da je netko mogao oskrnaviti njegov grob.</p>
<p> • Kakva je sudbina Meštrovićevih radova u Drnišu koji se nalaze na otvorenom prostoru? </p>
<p>- Česma »Vrelo života« restaurirana je i obnovljena. Pokrenuli smo akciju da taj spomenik izrađen u kamenu odlijemo u bronci tako da bismo ovaj kameni prenijeli u Muzej. Spomenik »Majka i dijete« bio je ukraden, ali je pronađen nakon »Oluje« i danas se nalazi ispred Doma zdravlja. Javni spomenik »Orači« je na Domu kulture i ostao je nedirnut kao i rad »Gospa Petropoljska« koji se nalazi na glavnoj apsidi drniške Gospine crkve. Nepoznata je, međutim, sudbina reljefa »Sv. Roka« koja se nalazila na zgradi Općine na kojoj se danas nalazi brončani odljev te skulpture, za što je zaslužan akademski kipar Božo Brekalo. </p>
<p>• Vi ste dosad u nekoliko navrata isticali da se konačno mora postaviti pitanje odgovornosti onih koji su počinili kulturocid. Stojite li i dalje na tom stajalištu?</p>
<p>- Svakako. U slučaju Mauzoleja koji je spomenik nulte spomeničke kategorije trebaju se primijeniti odredbe Haaške konvencije o zaštiti kulturnih dobara pa je u tom pravcu Drniški muzej, kao institucija u čijoj je skrbi Mauzolej, bio do 1991. godine podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja za kulturocid počinjen ne samo nad Mauzolejom, nego i nad zgradom Drniškog muzeja i eksponatima koji su se u njemu nalazili, a imali su status zaštićenih spomenika. Počinitelji se moraju otkriti i kazniti.</p>
<p>• Raspolažete li s podacima o tome tko je odnosio vrijedne umjetničke predmete iz drniškog muzeja? Koga zapravo smatrate najodgovornijom osobom za devastaciju Muzeja?</p>
<p>- Bez okolišanja mogu reći da je najodgovornija osoba svakako bivši tadašnji ravnatelj muzeja Dušan Rašković koji ništa nije poduzeo da se građa sačuva. Rašković je napustio Muzej unatoč apelima da se on zaštiti. Muzej i njegova vrijedna građa ostali su, međutim, nezaštićeni i kao takvi bili su lak plijen pljačkaša. Nikad točno nećemo znati koliko je građe bilo i odneseno jer se nije vodila cjelovita evidencija. Znamo da je nestalo preko tisuću vrijednih knjiga, među kojima je bila i jedna inkunabula te vrijedna kolekcija starog trofejnog oružja zarobljenog u kandijskim ratovima. Arhivska zbirka je devastirana, nakit je pokraden kao i ostali vrijedni predmeti. Dio devastirane građe odlučili smo ne obnavljati kako bi svjedočio o tom crnom vremenu, i o pomračenju uma onih koji su uništavali vrijedno kulturno blago. </p>
<p>• Je li pljačka bila organiziran ili pojedinačni čin?</p>
<p>- Svakako je bila dobro organizirana što se vidi po tome koji su predmeti uništavani, devastirani, koji su ukradeni i odneseni u Srbiju, po tome koji su završili u Kninu... Baratamo, istina, i s nekim imenima pojedinaca odgovornih za pljačku, a među najodgovornijima, ponavljam, smatram Dušana Raškovića. Taj bivši kustos našeg muzeja napisao je, inače, i jednu sramotnu knjigu »Drniš, ljudi, događaji« koja iskrivljeno govori o našoj povijesti, a poznato je da je Dušan Rašković sudjelovao i u organizaciji velike izložbe koja se pod nazivom »Korijeni krajiške državnosti« održala 1993. godine u Kninu. Isto tako, poznato nam je da upravo on nedavno dostavio fotografije i razglednice starog Drniša koje je odnio sa sobom 1991. godine, a sada se objavljuju na Internetu- Drniš NET kojeg, inače uređuje srpski lobi. Dakle, on ukradene fotografije i razglednice javno prezentira. </p>
<p>• Je li vam poznato gdje se nalazi rad Ivana Rendića iz 1910. godine koji je za Domovinskog rata ukraden s drniškoga groblja? </p>
<p>- Na žalost, ne znam. Za tim se vrijednim radom traga, ali zasada bez uspjeha. Onaj tko ga je ukrao znao je vrlo dobro za vrijednost tog djela. Imamo neke informacije da se neki opljačkani nadgrobni spomenici danas nalaze po raznoraznim antikvarnicama Njemačke i Austrije. No, mora se znati da su tijekom Domovinskog rata na području Drniša stradale gotovo sve katoličke crkve, a niti jedna pravoslavna nije ni dirnuta. U drniškoj općini Ružić do temelja je srušena crkva Marijina koja se nalazi u Gradcu i crkva sv. Ilije u Kljacima. Na području grada Drniša do temelja su srušeni crkva i groblje sv. Ivana u Badlju, crkva sv. Ante je devastirana kao i Gospina crkva, crkva sv. Roka i crkva sv. Ilije u Lišnjaku. Crkva sv. Jurja u Žitniću je zapaljena kao i crkve sv. Mihovila u Oklaju i sv. Martina u Mratovu. Četnici su iz pravoslavnih crkava odnijeli sve vrednote i taj čin također proglašavam pljačkaškim jer je riječ o hrvatskom blagu. Oni koji su radili te zločine danas, kako čujem, pripremaju veliku izložbu u Beogradu pod nazivom »Pravoslavna Dalmacija«, a bivši kustos Kninskog muzeja navodno piše zbornik na istu temu. Zanimljivo je, također, da je jedan mladi beogradski student arheologije koji danas živi u Kninu samovoljno i bez ičije suglasnosti ili dopuštenja počeo kopati jedan starohrvatski grob u Biočiću, a imao je i dvojicu pomagača. Odmah smo alarmirali policiju koja ih je uhitila, a sudac za prekršaje kaznio je mladića Nikolu Sinobrada, studenta iz Knina, s 1500 kuna, iako je poznato da je najniža kazna za to djelo 40.000 kuna, dok najviša iznosi 400.000 kuna.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Raskoš smrtonosne primijenjene umjetnosti</p>
<p>Upravo je oružje u svojoj raskoši i tehničkim prednostima povezivalo zaraćene strane. Unatoč političkoj i vojnoj konfrontaciji, međusobno miješanje i prihvaćanje različitosti odražavalo se i na oružju, najočitijem sredstvu suprotstavljanja </p>
<p>Smrt i umjetnost su dva pojma koja se najbolje prožimaju na primjercima oružja koje je izrađivano tijekom minulih stoljeća. Od tog bizarnog spoja zastaje dah, ali isto tako pojedini primjerci izazivaju divljenje i poštovanje prema majstoru koji je izradio predmet iznimne ljepote, te se ponekad čini da je umjetnost nadjačala sredstvo koje donosi tugu, jad i nesreću. Najljepši primjerci vatrenog oružja iz zbirke Hrvatskog povijesnog muzeja mogu se razgledati na izložbi pod nazivom »Balkanske i orijentalne puške s priborom« koja je otvorena ovoga tjedna.</p>
<p> Zbirka vatrenog oružja Hrvatskoga povijesnog muzeja broji oko 2.500 predmeta, od kojih najstariji potječu iz 15. stoljeća, a u njoj se nalazi više od 160 različitih pušaka kremenjača orijentalnog tipa koje potječu od 17. do 19. stoljeća. Među njima su brojne puške podrijetlom iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije, Grčke i Bugarske, ali i tipične orijentalne puške iz Turske.</p>
<p>Autor postava izložbe je Janko Jeličić koji se odlučio izložiti 150 najljepših i najvažnijih primjeraka, jer je osnovni cilj bio prikazati vrhunsku primijenjenu umjetnost na tim ubojitim predmetima, ali bez zamornog ponavljanja koje bi moglo razvodniti postav. Tako se predstavlja skupina oružja orijentalnog tipa koja upućuje na višestoljetnu tursku prisutnost na području jugoistočne Europe od 14. do 18. stoljeća. Hrvatske zemlje, na čijem se teritoriju zaustavilo tursko prodiranje, tada su bile razdijeljene između Habsburške monarhije, Mletačke republike i Otomansko carstva, te su se našle na razmeđu dviju civilizacija, zapadnoeuropske - kršćanske i istočne - islamske.</p>
<p> Bizarno je, također, da je upravo oružje u svojoj raskoši i tehničkim prednostima povezivalo zaraćene strane. Unatoč političkoj i vojnoj konfrontaciji, međusobno miješanje i prihvaćanje različitosti odražavalo se i na oružju, najočitijem sredstvu suprotstavljanja. Tako su, primjerice, puške graničara imale metalne dijelove zapadnoeuropskoga, a način ukrašavanja orijentalnog tipa, dok su im lokalni majstori podarili završni izgled po kojem su i poznate kao balkanske puške. Osim pušaka, u postavu se mogu razgledati i dojmljivi primjerci prateće opreme, a u najvećem broju slučajeva je riječ o torbicama i posudama za čuvanje baruta, patrona i kugli.</p>
<p>Goran Jovetić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Bez glumljenja Hollywooda</p>
<p>Kroz program će gledatelje u HNK-u, ali i one pred malim ekranima, voditi Arijana Čulina (HNK Split), Sandra Lončarić (HNK Osijek) te zagrebačke glumice Ksenija Pajić, Bojana Gregorić i Anita Matić</p>
<p>Devetu Dodjelu nagrada Hrvatskog glumišta koja će se ove godine održati u zagrebačkom HNK-u, 24. studenoga u 20 sati, režirat će Saša Broz, a tv-prijenosom priredbe ravnat će Danko Volarić. Scenaristi priredbe ove su godine Tena Štivičić i Željko Vukmirica, a na pozornici nacionalne kazališne kuće tijekom večeri izmijenit će se čak pet voditeljica.</p>
<p>Kroz program će gledatelje u HNK-u, ali i one pred malim ekranima, voditi Arijana Čulina (HNK Split), Sandra Lončarić (HNK Osijek) te zagrebačke glumice Ksenija Pajić, Bojana Gregorić i Anita Matić.</p>
<p>Za najbolju predstavu u cjelini nominirani su, u području drame: »Brat magarac«, predstava Renea Medvešeka u izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih, »Četvrta sestra« Janusza Glowackog u režiji Ivice Boban i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla Festivala Dubrovnik i Majstorske radionice ADU, Zagreb, te »Kristofor Kolumbo« Michela de Ghelderodea u režiji Georgija Para i izvedbi Festivalskog ansambla Festivala Dubrovnik.</p>
<p>Za istu kategoriju na području opere, operete, mjuzikla, baleta i plesa nominirani su »Čudesni mandarin« Bele Bartoka u koreografiji Mirka Šparembleka i izvedbi Baleta HNK Zagreb, »Marco Polo« Tana Duna, pod dirigiranjem Igora Kuljerića i u režiji Krešimira Dolenčića te izvedbi opere HNK Zagreb te »Tajni brak« Domenica Cimarosa pod dirigiranjem Berislava Šipuša, u režiji Caterine Panti Liberovici i izvedbi Opere HNK Osijek.</p>
<p>Za najbolja redateljska i koreografska ostvarenja nominirani su Ivica Boban za režiju drame »Četiri sestre«, Rene Medvešek za režiju »Brata magarca«, Georgij Paro za režiju »Kristofora Kolumba«, Krešimir Dolenčić za režiju »Marca Pola«, Nino Mangano za režiju opere »Krabuljni ples« u izvedbi riječkog HNK-a te Mirko Šparemblek za koreografiju »Čudesnog mandarina«. Za najbolju glavnu žensku ulogu natječu se: Jasna Bilušić za ulogu Vjere u »Četvrtoj sestri«, Alma Prica za ulogu Genije u predstavi »Daleka zemlja« te Ksenija Prohaska za ulogu Serafine u predstavi »Serafina Splićanka-Tetovirana ruža«.</p>
<p>U konkurenciji za nagradu za glavnu mušku ulogu su: Damir Lončar za ulogu Šjor Bepa u predstavi »Mala Floramy«, Krešimir Mikić za ulogu Sv. Franje u predstavi »Brat magarac« te Sreten Mokrović za ulogu Penteja u predstavi »Bakhe«. Za glavnu žensku ulogu u području opere, operete, baleta, plesa i mjuzikla nominirane su: Almira Osmanović, Dubravka Ostojić i Sanja Toth-Špišić, a za glavnu mušku konkuriraju: Ivica Čikeš, Janez Lotrič i Staša Zurovac. Dodijelit će se i dvije nagrade za izuzetno ostvarenje mladom umjetniku do 28 godina i to u kategoriji ženskih i muških dramskih uloga te uloga u operi, opereti, baletu plesu i mjuziklu.</p>
<p>Kao i dosad, nagrada Hrvatskog glumišta otići će i u ruke scenografa, kostimografa i dizajnera svjetla. Nominirani za scenografiju su Dinka Jeričević za predstavu »Kristofor Kolumbo«, Drago Turina za predstavu »Ima zločina i zločina« te Goran Petrcol za predstavu »Ljubavna pisma Staljinu«.</p>
<p>Za priznanje najboljeg kostimografskog ostvarenja natječu se Ingrid Begović za »Vesele ženske s Griča«, Ika Škomrlj za balet »Čudesni Mandarin« te Tonči Vladislavić za operu »Marco Polo«. O tome tko je u prošle dvije kazališne sezone (nagrada se dodjeljuje bijenalno) osmislio najbolju rasvjetu, žiri će odlučiti između Olivija Marečića, Zorana Mihanovića i Denija Šesnića. </p>
<p>Najbolja lutkarska predstava birat će se između »Na kamenju« Gradskog kazališta mladih, »Ofelijinog kazališta sjena« u izvedbi Kazališta Virovitica u suradnji s Malom scenom i »Tajne začarane šume« u izvedbi Male scene.</p>
<p>Nagrade Hrvatskog glumišta, osim navedenih, bit će uručene i za ostale uloge, uloge u lutkarskim predstavama, najbolja redateljska ostvarenja u TV drami i radijskoj drami i najbolja glumačka ostvarenja u lutkarskim predstavama i predstavama za mladež. Jedna nagrada dodijelit će se za praizvedbu domaće drame, opere, operete ili mjuzikla, a za nju se natječu: Frano Parać (»Judita«), Rene Medvešek (»Brat magarac«) i Elvis Bošnjak (»Otac«). Za svekoliko umjetničko djelovanje žiri pod predsjedanjem Koraljke Hrs ove će godine nagraditi Mirku Klarić i Nadu Subotić.</p>
<p>Ostali članovi žirija koji će među nominiranima izabrati laureate su: Maja Gregl, Goran Grgić i Želimir Ciglar (za dramu) te Dijana Hilje, Miljenko Grgić i Petar Selem (za operu, operetu, mjuzikl, balet i ples). </p>
<p>Jedan od scenarista Željko Vukmirica otkriva da će se ovogodišnja dodjela razlikovati od dosadašnjih u prvom redu po tome što će o struci i za struku govoriti struka. Naime, na priredbi će nastupiti ljudi iz kazališta, od Pere Kvrgića do Vilija Matule, i na njihovoj individualnoj virtuoznosti temeljit će se cijela priredba. U tome smo vidjeli način, kaže Vukmirica, da struci vratimo dignitet i da prestanemo glumiti Hollywood - kad nismo u Hollywoodu.</p>
<p>Druga želja scenarističkog dvojca Štivičić-Vukmirica bila je da se dodjela nagrada ne pretvori ni u čiju osobnu promociju, i to je glavni razlog tolikom broju voditelja. Činjenica da sve voditeljice nisu, kao inače, iz Zagreba, trebala bi, po Vukmiričinim riječima, dati do znanja da »nam nije stalo samo do Zagreba«. Tako će se na pozornici govoriti i različitim dijalektima, a zanimljiv pristup imao bi osnovnu zadaću, zaključuje Vukmirica, da bude izvještaj koji će teatarska struka položiti svakom hrvatskom poreznom obvezniku koji izdvaja za kulturu.</p>
<p>Branka Valentić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="16">
<p>Ne kladite se na Brazil, Englesku i Njemačku, jedini favoriti - Francuska i Argentina!</p>
<p>»Uz igru koju prikazuje, Njemačka nema izgleda za veliki rezultat na SP. Proći ćemo prvi krug, no to je sve. Za korak dalje nemamo dovoljno kvalitete. Naslov svjetskih prvaka mogu osvojiti tek dvije reprezentacije, Francuska ili Argentina«, kaže Franz Beckenbauer, legenda njemačkog nogometa. Italija, Španjolska, Engleska i Portugal, neovisno o tome što nisu u najužem krugu favorita, mnogo očekuju od SP-a, a pitanje je hoće li francuska bronca pogurnuti Hrvatsku u prvu jakosnu skupinu uoči ždrijeba za SP 1. prosinca u Republici Koreji</p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - Još je samo jedno mjesto ostalo upražnjeno među sudionicima završnice SP 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji, 31 reprezentacija izborila je vizu za Aziju, a 32. sudionik bit će poznat za osam dana. Naime, u dodatnim će kvalifikacijama, 20. i 25. studenoga, razigravati Urugvaj i Australija (prva je utakmica u Melbourneu, uzvrat u Montevideu), pobjednik tih utakmica pridružit će se momčadima koje su sretno okončale svoj kvalifikacijski put.</p>
<p>Zanimljivo je da su među posljednjima nastup u završnici SP osigurale nogometne velesile Njemačka i Brazil! Zacijelo nikad u svojoj povijesti Nijemci nisu s toliko straha - ali i poruge nakon 1-5 poraza protiv Engleske - ispratili svoju nacionalnu vrstu u jednu utakmicu. Tako je uoči prvoga dvoboja dodatnih kvalifikacija protiv Ukrajine, u »Bildu« osvanuo cinični naslov »Probajte u Kijevu izgubiti sa što manje golova razlike«! No, tamo su Nijemci dohvatili remis 1-1, a u uzvratu u Dortmundu početnim su uraganom u samo 15 minuta odagnali sve dvojbe, poveli 3-0 i do kraja stigli do 4-1. Međutim, unatoč sigurnoj pobjedi, legenda njemačkoga nogometa, Franz Beckenbauer, spušta loptu na zemlju, zapravo iznosi vlastite frustracije:</p>
<p>- Uz igru koju prikazujemo, Njemačka nema izgleda za veliki rezultat na SP. Proći ćemo prvi krug, no to je sve. Za korak dalje nemamo dovoljno kvalitete. Naslov svjetskih prvaka mogu osvojiti tek dvije reprezentacije, Francuska ili Argentina. Ne želim ovim riječima nikoga povrijediti, ali u meni vrije kao u vulkanu, jer sam frustriran koliko smo nemoćni, iskren je bio Beckenbauer.</p>
<p>No, da bi ublažio frustracije, njemačkom je narodu ponudio i sljedeće razmišljanje:</p>
<p>- Ako ćemo se na SP susresti s Englezima, pobijedit ćemo ih! Onakav poraz više nikad ne možemo doživjeti, nisu oni toliko kvalitetniji od nas i međusobne ćemo odnose vratiti u normalu pobjedom u prvom sljedećem dvoboju. Uostalom, ni Englezi neće ništa posebno napraviti u Japanu i Južnoj Koreji, proći će prvi krug baš kao i mi, ali ne trebaju sanjati o naslovu. Ponavljam, samo Francuska i Argentina imaju pravo na to, sve su ostale reprezentacije inferiorne u odnosu na spomenute dvije, mišljenje je Beckenbauera, s kojim se posve slažemo.</p>
<p>Savjet bi, dakle, bio: ne kladite se na Njemačku i Englesku! Usudili bismo se dodati: ni na Brazil! Iako Beckenbauer smatra da »Italija i Brazil mogu dohvatiti polufinale«, teško je vjerovati da bi ovakav Brazil mogao ostvariti takav rezultat. Trnovit su put imali Brazilci u kvalifikacijama, tek su u zadnjem kolu, 3-0 pobjedom protiv Venezuele, osigurali nastup u završnici SP i ne vjerujemo da se nešto bitno može promijeniti u ovih nekoliko mjeseci.</p>
<p>Brazilska je statistika još kako zanimljiva: u južnoameričkim su kvalifikacijama izgubili čak šest utakmica, usput promijenivši četiri izbornika (Candinha, Luxemburgo, Leao, Scolari)! Ni u jednome dvoboju četverostruki svjetski prvak nije bio ni nalik momčadi koja živi nogomet, mnogo je problema u njihovoj organizaciji igre. U izostanku ozlijeđenog Ronalda (tko zna hoće li zaigrati na SP?), prvo napadačko ime je Rivaldo, neprijeporno jedan od najboljih svjetskih nogometaša. No, svakako treba naglasiti da je iznimno važnu ulogu odigrao i 35-godišnji Romario, koji je i u veteranskim godinama sa četiri pogotka iskazao golgetersku genijalnost i - nedodirljivost. Stoga je ostalo nejasno zašto ga Scolari nije pozvao za utakmicu protiv Venezuele.</p>
<p> Uglavnom, samo jedna prava zvijezda, Rivaldo, premalo je za Brazil. Posebno u situaciji kad imaju golemih problema s vratarima i propusnom obranom.</p>
<p>S kvalifikacijskim rekordom od 13 pobjeda, četiri remisa i samo jednim porazom, Argentina se praktički prošetala južnoameričkim kvalifikacijama, osvojivši prvo mjesto s 12 bodova prednosti ispred najvećega iznenađenja Ekvadora (po prvi će put sudjelovati u završnici SP), te 13 ispred Brazila i Paragvaja.</p>
<p>Gabriel Batistuta, Claudio Lopez, Hernan Crespo i Pablo Aimar napadači su koji ulijevaju strahopoštovanje svakoj obrani koja im se sučeli! Podatak da su u 18 kvalifikacijskih utakmica zabili čak 42 gola dovoljno govori o njihovoj ubojitosti. A dodamo li spomenutome kvartetu i sjajnu veznu liniju - Veron, Almeyda, Ortega, Simeone -, te sigurnoga vratara (Burgos) i solidnu obranu s Ayalom i Samuelom (15 primljenih golova) posve je jasno zašto Argentina, s izbornikom Marcelom Bielsom, kotira kao prvi favorit dolazećega SP.</p>
<p>Argentini uz bok je aktualni svjetski i europski prvak Francuska! Iako su se od reprezentacije oprostili veterani i donedavni nositelji igre, branič Laurent Blanc i krucijalno važni vezni igrač Didier Deschamps, momčad izbornika Rogera Lemerrea sjajno je ukomponirana i prepuna talenta. Sve se vrti oko osovine Barthez - Desailly - Vieri - Zidane - Henry, ne manje važni za ovu sjajnu momčad su Lizarazu, Thuram, Petit, Trezeguet... Njihov napadački nogomet, kao i argentinski, nisu samo jamstvo kvalitetnoga rezultata, nego i lijepoga doživljaja na tribinama. Francuska i Argentina - ako se susretnu prije završnoga dvoboja, bit će to finale prije finala...</p>
<p>Iako je Beckenbauer odbacio Engleze iz kruga favorita, čini nam se da bi momčad švedskoga izbornika Svena- Gorana Erikssona mogla daleko dogurati. Sastav koji ima Michaela Owena, Davida Beckhama, Stevena Gerrarda... može u Aziji mnogo napraviti...</p>
<p>Baš kao i Italija, finalist lanjskoga EP! Iskusni izbornik Giovanni Trapattoni ponajviše se uzdaje u Del Piera, Tottia i Inzaghia, a željno čeka povratak napadača Vieria, koji je otprilike u istoj situaciji kao i Ronaldo. Hoće li se i kada oporaviti od ozljede... Na vratima Talijani nemaju problema, trenutno je Buffon u prednosti u odnosu na junaka EP, Francesca Toldu, a obrana s Nestom, Cannavarom i Maldiniem svakome donosi sigurnost. </p>
<p>Može li Španjolska iznenaditi? Zemlja s dva možda i najveća europska kluba, Realom i Barcelonom, mnogo očekuje od ovoga SP. Jedan od najboljih svjetskih napadača, Raul, nada je fanatičnim navijačima da će Španjolska nakon 52 godine odigrati značajniju ulogu na SP! Naime, 1950. godine bili su četvrti...</p>
<p>Portugal bi opet, baš kao i na EP 2000. godine, mogao imati ulogu pritajenoga favorita. Figo, Rui Costa, Nuno Gomes prva su imena ove selekcije, koja neprijeporno mnogo očekuje od nastupa u Japanu i Južnoj Koreji. Bit će to praktički posljednja prilika ovoj sjajnoj generaciji da se okiti odličjem na velikome natjecanju. Lani su u polufinalu naletjeli na Francusku na EP, može li im se sve vratiti na SP?</p>
<p>A Hrvatska? O našoj ćemo momčadi dosta pisati u dolazećim mjesecima. No, bilo kako bilo, neovisno o spoznaji da će naši nogometaši na SP braniti brončano odličje, trebalo bi čvrsto postaviti jedan cilj: proći prvi krug natjecanja po skupinama! A nakon toga - što bude, mnogo će toga ovisiti o ždrijebu...</p>
<p>Izvlačenje skupina (u prvome dijelu natjecanja bit će osam skupina sa po četiri reprezentacije) održat će se 1. prosinca u korejskom gradu Busanu. A dva dana ranije Fifa će odrediti osam nositelja i jakosne skupine, na osnovi kojih će se i obaviti poludirigirani ždrijeb. Za sada je sigurno da su nositelji skupina domaćini Južna Koreja i Japan, te aktualni svjetski prvak Francuska. Još je otvoreno pet mjesta, među kandidatima su Brazil, Italija, Argentina, Njemačka, Španjolska, Engleska i - Hrvatska! Bronca iz Francuske pogurnula nas je u elitu, u najgorem slučaju Hrvatska može biti u drugoj jakosnoj skupini. </p>
<p>Predrag Jurišić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Becker oštetio državu za 33 milijuna DEM?</p>
<p>MÜNCHEN, 17. studenoga </p>
<p> - Bivša njemačka teniska zvijezda Boris Becker suočava se sa istragom zbog utaje poreza, objavilo je tužiteljstvo Bavarske u subotu. </p>
<p>Tužiteljstvo je potvrdilo navode magazina »Focus«, koji je prvi objavio kako je Becker navodno oštetio državu za oko 33 milijuna DEM, jer je lažno prijavio poslove u svojem stalnom prebivalištu, poreznom raju Monte Carlu. </p>
<p>Istražitelji su ustvrdili da su Beckerovi poslovni pothvati zapravo odigravali u njemačkom Leimenu, njegovu rodnom gradu, u kojemu je Beckerov otac Karl-Heinz poslovao s brojnim sponzorima, radio ugovore i primao novac od nagrada sa turnira. </p>
<p>Beckeru je dat rok dokraja studenoga da Poreznoj upravi objasni sve navedene transakcije, a »Focus« navodi kako optužba protiv najpoznatijeg njemačkog tenisača neće biti pokrenuta prije proljeća 2002., ukoliko se potvrde nepravilnosti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Ivičini rezultati nisu slučajnost</p>
<p>U prvom nastupu u FIS-utrci slaloma na pokalu »Nor-Am« Ivica Kostelić bio je šesti, a dan kasnije bio je još i bolji - četvrti</p>
<p>ZAGREB/LOVELAND, 17. studenoga</p>
<p> - Nakon šestog mjesta u slalomu FIS-utrke na »Nor-Am« pokalu u američkom Lovelandu, hrvatski najbolji skijaš Ivica Kostelić u drugom je slalomu bio još uspješniji - četvrti.</p>
<p>U svom drugom nastupu u FIS-utrci Ivica je imao startni broj 14, što je mnogo bolje od 62 s kojim je startao dan ranije. Nakon prve vožnje naš je skijaš bio šesti, sa 47 stotinki sekunde zaostatka za vodećim Austrijancem Mariom Mattom. U drugoj je vožnji Ivica doskijao do četvrtog mjesta, sa 1:43.26, dok je Matt na kraju bio šesti. Kao i dan ranije, pobjednik je bio Amerikanac Eric Schlopy.</p>
<p>- Nakon dva sjajna rezultata u Lovelandu ne može se reći da je to slučajnost. Ivica pokazuje da je u sjajnoj formi i da se ove sezone od njega može dosta očekivati, kaže Ozren Müller, govornik Hrvatskog skijaškog saveza (HSS).</p>
<p>Konkurencija u ovim FIS-utrkama je iznimno jaka, jer se skijaši pripremaju za početak Svjetskog kupa u SAD. Tako se Ivica nadmetao sa 20 skijaša koji su rangirani među 30 najboljih na svijetu. Austrijanci Mario Matt, Thomas Sykora, Benjamin Raich, pa Jure Košir, Norvežani Tom Stiansen, Ole Christian Furuseth... doista su konkurencija s kojom se vrijedi boriti. Protiv njih svaki je rezultat vrijedniji.</p>
<p>I. Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>»Obiteljska limuzina« protiv »formule 1«</p>
<p>Pokazalo se, istina, i u Zagrebu da je Niederösterreich momčad koju je moguće pobijediti, no Večernji list svakako nije momčad koja to može napraviti</p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - U sportu se stvari najčešće ne događaju onako kako bismo mi to poželjeli, a ni 2 +2 nisu uvijek 4. Nakon što je u 1. kolu stolnoteniske Lige prvaka Večernji list u gostima tijesno izgubio od jakog Grenzaua (2-3), a Niederösterreich na domaćem terenu »kiksao« protiv Caena bez Perssona (1-3), malo su nam porasli apetiti uoči dolaska Austrijanaca u Zagreb. Makar i podsvjesno, mnogi su si postavljali pitanje »Može li i Večernji list iznenaditi prošlogodišnje finaliste Lige prvaka?«. Ne može!</p>
<p>Pokazalo se, istina, i u Zagrebu da je Niederösterreich momčad koju je moguće pobijediti, no Večernji list svakako nije momčad koja to može napraviti. Naročito kada Schlager i austrijski Kinezi odigraju onako kako su igrali u petak. Poprilično brojna stolnoteniska publika u petak se u zagrebačkom Domu sportova uvjerila da se ne može »obiteljskom limuzinom na utrke formule 1«. Iako je u sportu sve moguće, šanse da Allan Bentsen, Roko Tošić i Dominik Klarić u normalnim okolnostima pobijede Wernera Schlagera, Chena Weixinga i Qiana Qianlia ravne su, naime, dobitku na lotu. Ne bi to bilo lako ostvarivo ni da »večernjakovcima« na prvoj ploči igra svjetski prvak Wang Liqin, dok je s nerangiranim Klarićem u sastavu hrvatski prvak osuđen na to da svaki meč u Ligi prvaka započinje s jednim poenom prednosti za suparnike. </p>
<p>Utakmica »po mjeri« Večernjeg lista mogao bi biti tek meč protiv francuskog Caena, naročito ne bude li u momčadi Jörgena Perssona. Naravno, Damien Eloi i društvo jako će se veseliti bude li Tošić imao problema sa svojim inače odličnim servisom, a Bentsen s istim takvim bekhendom, kao što je to bio slučaj u petak protiv ubojitog austrijsko-kineskog terceta. Bilo kako bilo, s nestrpljenjem očekujemo da vidimo što se krije iza zagonetnog osmjeha čelnih ljudi Večernjeg lista kada za sljedeću sezonu najavljuju momčad koja će konkurirati za sam europski vrh.</p>
<p>Inače, Grenzau je u gostima uvjerljivo sa 3-0 pobijedio Caen, baš kao i Novakovićev Ochsenhausen kod Frydek Misteka, pa se može reći kako su u 2. kolu Lige prvaka stvari došle na »svoje mjesto«.</p>
<p>• Rezultati 2. kola, skupina A: Caen - Grenzau 0-3, Borussia - Charleroi (ponedjeljak), skupina B: Frydek Mistek - Ochsenhausen 0-3, Večernji list - Niederösterreich 0-3 (Bentsen - Chen Weixing 12-10, 8-11, 7-11, 5-11; Tošić - Schlager 9-11, 9-11, 3-11; Klarić - Qian Qianli 7-11, 2-11, 7-11).</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Sardelić s »gujom u njedrima«</p>
<p>Za mjesto predsjednika Hrvatskog vaterpolskog saveza kandidirali su se Martin Sardelić i Ronald Lopatny, a članovi skupštine dali su 68 glasova Sardeliću, dok ih je Lopatny dobio 58</p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - Najvažnija odluka dugo očekivane izborna skupština Hrvatskog vaterpolskog saveza je da će Branka Bazdana, koji je točno godinu dana bio vršitelj dužnosti predsjednika HVS-a, na mjestu predsjednika naslijediti Martin Sardelić, dosadašnji glavni tajnik saveza.</p>
<p>Pred članovima skupštine, koji su nosili ukupno 126 glasova (svaki zastupnik iz kluba imao je, naime, punomoć glasati onoliko puta u koliko kategorija se njegov klub natječe), svoje programe iznijela su dva kandidata - Ronald Lopatny kao predstavnik Croatije iz Turnja, te Martin Sardelić, službeno kandidat riječkog Primorja. Nakon tajnog glasovanja, članovi Izborne komisije objavili su rezultate po kojima je Sardelić dobio 68 glasova, a Lopatny 58, što je značilo da je Sardelić dobio mandat voditi savez sljedeće četiri godine.</p>
<p>Po završetku skupštine, koja je prilično konfuzno vođena, na kraju čak nije niti formalno obrađena posljednja točka (različito), novi predsjednik HVS-a je rekao:</p>
<p>- Ja sam došao na čelo saveza kao netko tko bi bio neutralan u ovom sukobu dviju strana u hrvatskom vaterpolu. No, sam tijek skupštine nije na mene ostavio takav dojam, ali trudit ću se da hrvatski vaterpolo vratim na staze uspjeha. Za svoju kandidaturu nisam imao puno vremena, jer sam se definitivno odlučio kandidirati tek u srijedu. Stoga još nisam uspio kontaktirati nikoga iz Mladosti, a svakako bih želio u Upravnom odboru imati nekoga iz tog kluba.</p>
<p>Inače, u Upravni odbor Sardelić je, uz sebe, do sada uvrstio Milu Stanića, Gorana Sukna, Nikolu Grabića, Petka Gavrilovića, Žarka Mihaljevića, Željana Konsua, Martina Jandrića, te predstavnika sudaca. Do nove skupštine HVS-a, koja bi se trebala održati najkasnije za tri mjeseca, novi predsjednik treba odrediti još četiri kandidata. Osim za nekoga iz Mladosti, jedno mjesto je osigurano i za predstavnika trenera.</p>
<p>Napomenimo kako je novi član Upravnog odbora, Milo Stanić sve do dan prije skupštine bio glavni kandidat za predsjednika HVS-a, ali je večer prije skupštine odustao, jer je smatrao kako bi se skupština trebala odgoditi. Ipak, znakovit je bio dijalog njega i Brune Silića u vrijeme pauze za glasovanje. Tako je Silić rekao:</p>
<p>- Razgovaraš ti s novinarima. Više bih volio da razgovaraš s njima nakon skupštine, aludirajući na to da bi Stanić trebao biti novi predsjednik. </p>
<p>- Bit ću ja predsjednik najkasnije za godinu dana, odgovorio je Stanić.</p>
<p>Znači li to da Sardelić od starta ima guju u njedrima, jer u UO je postavio čovjeka koji želi njegovu poziciju?</p>
<p>Zvonimir Matić</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Jordanova 44 koša za poraz</p>
<p>Jordan je šutirao 17-33, a ostatak momčadi Washingtona u porazu od Utaha šutirao je 15-56. Bagarić je postigao dva koša za Chicago, Kukoč jedan za Atlantu, dok Šundov nije niti igrao</p>
<p>WASHINGTON, 17. studenoga</p>
<p> - Michael Jordan je sa 44 postignuta koša odigrao najbolju utakmicu od svog povratka u NBA, no ni to nije bilo dovoljno da njegovi Washington Wizardsi izbjegnu poraz kod kuće od Utah Jazza (101-92). </p>
<p>Jordanova 44 koša, dostignuta pristojnim šutem 17-33, ove sezone postigli su samo Tracy McGrady iz Orlanda i Nick Van Exel iz Denvera.</p>
<p> - Imamo nesreću što svaka momčad protiv nas igra najbolje. Točnije, naš broj 23 izvlači od protivnika najbolje, jadao se trener Wizardsa Doug Collins nakon šestog poraza u nizu. </p>
<p> Jednostavno, Jordan nije imao nikakvu pomoć suigrača koji su od 56 šuteva prema košu pogodili samo 15, dva manje od superstara koji nije mogao sve sam. No, zato je njegov vršnjak Karl Malone (30) dao 10 koševa u zadnjoj četvrtini, kada se utakmica lomila, a prelomio ju je mladi Jazzer Quincy Lewis (18) sa dva koša u nizu u samoj završnici.</p>
<p> Phoenix Sunsi su se potrudili da više nema neporaženih u ligi, pobjedom nad LA Lakersima (95-83) dokazali su da su i prvaci ranjivi. Penny Hardaway (20), Stephon Marbury (18), Rodney Rogers (17) i još četvorica Sunsa iznad deset postignutih koševa napravili su 14 poena razlike sredinom treće četvrtine i to sačuvali dokraja. Shaquille O'Neal (28, 12 skokova) je zarana ušao u probleme sa prekršajima, dok se Kobe Bryant (18) mučio sa šutem promašivši deset od petnaest lopti. </p>
<p> Minnesota Timberwolvesi su svladali u gostima Indiana Pacerse (120-113) nakon dva produžetka, a junak trijumfa bio je Kevin Garnett (24) koji je uspio izjednačiti u zadnjoj sekundi prvog produžetka, te osigurati pobjedu sa četiri poena na početku drugog produžetka. </p>
<p>Philadelphia 76ersi su se doma lako obračunali sa Atlanta Hawksima (98-78), kod kojih je Toni Kukoč odigrao loših 18 minuta sa tek jednim košem i šest promašenih šuteva. </p>
<p>• Rezultati susreta NBA lige: Indiana - Minnesota 113-120 (Bruno Šundov nije igrao), Philadelphia - Atlanta 98-78 (Toni Kukoč igrao 18 minuta, 1 poen, šut 0-6, 4 skoka, 3 asista), Washington - Utah 92-101 (Michael Jordan 44 koša, šut 17-33), Miami - Charlotte 87-96, New Jersey - New York 109-83, San Antonio - Cleveland 105-91, Phoenix - LA Lakers 95-83, Sacramento - Chicago 105-71 (Dalibor Bagarić igrao 10 minuta, 2 koša, šut 1-7, 3 skoka), Seattle - Golden State 100-91, LA Clippers - Toronto 85-94. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Dinamo napokon pobijedio!</p>
<p>Pobjedom protiv Marsonije, 3-1 (3-0), nogometaši Dinama prekinuli su »crnu seriju«</p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - Serija negativnih rezultata i oduzimanje 10 prvenstvenih bodova Fifinom odlukom, doista su gurnuli Dinamo u duboku »crnu rupu«. Svojevrsna utjeha Dinamovim nogometašima možda bi mogla biti subotnja prvenstvena pobjeda protiv Marsonije 3-1 (3-0). Ako ništa drugo, »plavi« su napokon prekinuli niz od šest uzastopnih prvenstvenih utakmica bez pobjede...</p>
<p>No, ovom je prilikom i Marsonia znatno pomogla Zagrepčanima, i to ponajprije stoga što je u Maksimiru igrala otvoreno. Poznato je, naime, da Dinamov trener Lončarević ponajviše strahuje od momčadi, koje u Zagreb dolaze s isključivom namjerom da se zatvore u svoj kazneni prostor i ispucavaju lopte što dalje od svojih vrata. A Dinamo još nije pronašao recept kako probiti takav gostujući »bunker«. Štoviše, Brođani su pružili znatno snažniji otpor nego što to sugerira krajnji rezultat, relativno su uspješno parirali domaćinima, težili su nadigravanju, a dojam su željeli pojačati i atraktivnim potezima (Alić je tehnicirao u Dinamovom kaznenom prostoru, Mujčin je suigrače proigravao petom...), a sve je to rezultiralo doista lijepom utakmicom. Mnogi, međutim, postavljaju pitanje bi li Brođani igrali tako, da nisu primili pogodak već u drugoj minuti. No, već je samim izlaskom na teren bilo vidljivo da je gostujući trener Buljan izveo ofenzivnu postavu s dvije »polušpice« i jednim isturenim napadačem.</p>
<p> Dinamo je, dakle, poveo praktički na samome startu. Leko je prodro po desnoj strani, ubacio loptu u kazneni prostor, a »zračni dvoboj« Cesarca i Zahore sudac je označio kao prekršaj gostujućega igrača, automatski dosudivši 11-erac. Teško je procijeniti opravdanost ove sudačke odluke, s obzirom na poveću gužvu u kaznenome prostoru... Svojevrsni alibi Brođanima za drugi primljeni pogodak, može biti dio nekorektnih navijača. U trenutku kada je Zahora primio loptu u kaznenome prostoru, s tribina se začula zviždaljka i doista se stekao dojam kao da je sudac označio kakav prekršaj. To je očito zbunilo Tomasa i Sesara, ali ne i Zahoru, koji je loptu ugurao u mrežu. Deset minuta kasnije Zahora je, nakon Kranjčareve asistencije, svojim drugim pogotkom riješio sve dvojbe oko pobjednika. Ipak, najljepši je pogodak bio onaj Marsonijin. Gašpar je, nakon sjajnoga progravanja Tomasa i Alića, odlično iskoristio povratnu loptu, zakucavši je u mrežu.</p>
<p> Pola sata prije kraja u igru je, prvi puta ove sezone, ušao i Igor Cvitanović. I već je u svome prvom dodiru s loptom dignuo publiku na noge - vještim je driblinzima na malome prostoru na travnjak »posložio« dvojicu suparničkih igrača, te incirao akciju koju je završio Mikić snažnim volej udarcem sa desetak metara. Lopta je prohujala pored vratnice...</p>
<p>• Stadion u Maksimiru</p>
<p>DINAMO - MARSONIA 3-1 (3-0)</p>
<p>DINAMO: Butina 6,5 - Jurić 6,5, Sedloski 6,5, Drpić 6, Polovanec 6,5 - Leko 7, Agić 6 (od 73. Tomić -), V. Petrović 6 (od 61. Cvitanović 7) - Kranjčar 6,5; Mikić 6, Zahora 7,5 (od 61. Gondžić 6,5)</p>
<p>MARSONIA: Princip 6 - Rosandić 5,5; Barišić 5,5, Sesar 6 - M. Petrović 5,5, Gašpar 6, Tomas 6, Tadić 5,5 - Cesarec 6 (od 46. Mujčin 6), Ostojić 5,5 (od 65. Markovinović 6); Švađumović 5,5 (od 38. Alić 6)</p>
<p>SUDAC: Šunjić (Split) 6; GLEDATELJA: 1.500</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 V. Petrović (2, 11 m), 2-0 Zahora (16.), 3-0 Zahora (26.), 3-1 Gašpar (75.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Cesarec, Jurić, Barišić, Leko</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Dario ZAHORA</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Lalić potopio Rijeku </p>
<p>Marin Lalić bio je u začetku svake akcije Hrvatskoga dravoljca, postigao je prvi pogodak te pripremio drugi protiv Riječana koji ni sa čime u Sigetu nisu opravdali svoju visoku poziciju na ljestvici</p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - Iznimno vrijednu pobjedu zasluženo su u svom Sigetu ostvarili nogometaši Hrvatskog dragovoljca. Nagrada za veliki trud došla im je u nastavku kad su postigli sva tri pogotka. Favorizirana Rijeka, koja je s mnogo optimizma došla u Zagreb, nije prikazala ništa s čime bi opravdala visoku poziciju na prvenstvenoj ljestvici. Suparnici su se dugo mjerkali prije nego što su sjevnule prve iskre. Gotovo dvadesetak minuta nije zabilježen niti jedan udarac prema vratima, a niti smišljenija akcija. No, u 20. minuti domaći su zamalo poveli kad je Kozniku iskoristio pogrešku Vincetića, ali je bio u vrlo teškoj poziciji da pogodi prazna vrata. Deset minuta kasnije Lalić je izvrsno gađao iz slobodnog udarca, Tafra je jedva obranio, a taj isti Lalić četiri minute kasnije mogao je »dragovoljce« dovesti u vodstvo. Lalić, središnji mozak za sve Dragovoljčeve lopte koje mogu nešto u napadu donijeti, milimetarski je gurnuo Koznikua u prazan prostor, ali je Tafra hrabrim istrčavanjem spriječio pogodak. Jedino što je Rijeka u tom dijelu pokušala, bilo je u završnici kad su osjetili izvjesnu nesigurnost Dragovoljčevog pričuvnog vratara Schrenga, kojemu su to bile prve prvoligaške minute. Glavni vratar Čavlina zbog ozljede i gripe nije mogao nastupiti.</p>
<p>Slom Riječana u nastavku, odnosno trijumf Hrvatskog dragovoljaca bio je začet u 52. minuti. Skočibušić je rukom dirnuo jednu loptu pred svojim petercem a sudac je bez razmišljanja pokazao na bijelu točku. Lalić je bio siguran strijelac. U daljnjim naletima domaćih koji se nisu zadovoljavali postignutim ishodom eto u 70. minuti povećanja rezultata. Opet je Lalić sjajno ubacio loptu u prazan prostor pred Riječanima, Gulić se odlično oslobodio svojih čuvara i rutinirano postigao pogodak i donio svojoj momčadi uvjerljivo vodstvo. Riječani su dosta teško sve to proživljavali, kartoni su pljuštali jedan za drugim, a Mijatović je zbog oštrog starta dobio drugi žuti karton i otišao u svlačionicu. U takvom raspletu snaga, taman ušli u igru Dujmović nakon kornera je efektno iz zraka loptu iz blizine zakucao pod vratnicu.</p>
<p>• Stadion u Sigetu</p>
<p>Hrvatski dragovoljac - Rijeka 3-0 (0-0)</p>
<p>HRVATSKI DRAGOVOLJAC: Schreng 6 - Bošnjak 6,5; Petrović 6,5, Fumić 6 - Lamešić 6,5, Maglica 6 (od 46. Bilić 6,5), Kralj 6,5, Miletić 6,5 - Lalić 7 (od 75. Dujmović 6,5) - Kozniku 6,5 (od 60. Petričević 6), Gulić 6,5</p>
<p>RIJEKA: Tafra 6 - Mijatović 6; Skočibušić 6, Milinović 6,5 - Vincetić 6, Maroslavac 6, Meštrović 6 (od 60. G. Brajković -), Matulović 6 (od 76. E. Brajković -), Višković 6 - Vidović 6 (od 60. Čaval 6), Rački 6,5</p>
<p>SUDAC: Kurtović (Osijek) 6. GLEDATELJA: 400</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Lalić (53 - 11m), 2-0 Gulić (70), 3-0 Dujmović (79)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Skočibušić, Mijatović, Bilić, Vincetić, Vidović, Fumić, Mijatović (drugi žuti)</p>
<p>CRVENI KARTONI: Mijatović (dva žuta)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Marin LALIĆ.</p>
<p>Z. Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Hajduk zaustavljen u Koprivnici</p>
<p>Koprivnički je dvoboj praktički bio riješen u prvih 10 minuta, kad su domaći igrači poveli 2-1, a na ruku im je išlo što u Hajdukovoj momčadi nije bilo nikakvih ideja</p>
<p>KOPRIVNICA, 17. studnoga</p>
<p> - Slaven Belupo je odigrao jednu od najboljih utakmica ove sezone, pa se Splićani koji su najavljivali sigurnu pobjedu nisu ni vidjeli na terenu. Tako je dvoboj u Koprivnici zavšio 3-1 (2-1) pobjedom domaćina.</p>
<p>Doduše, Hajduk je imao 35 slobodna udarca, za razliku od 12 Slavenovih, a Splićanima je pomagao i zagrebački sudac Feljan, za kojeg se činilo da će možda postići još i koji gol za Hajduk. Takvo očigledno navijanje sudačko odavno nije viđeno u Koprivnici. Ali nije pomoglo.</p>
<p>Deranja je u prvoj minuti dao loptu na desno do Bošnjaka i lopta je ušla u gužvu u 16-ercu, gdje je Erceg bio najspretniji i loptu je prebacio preko igrača i Solomuna za 0-1. Tišina je trajala dvije minute. Nakon Jurčecove akcije, loptu je prihvatio Kovačić i već u trećoj minuti izjednačio. U 9. minuti domaći su vodili već sa 2-1. Kovačić je kao vjetar prošao kraj obrane Hajduka, a Jurčec je ostao sam i mjerkao u koji će dio gola uputiti udarac. Odlučio se za doljnji lijevi kut Pletikosina gola i bilo je 2-1. A tek je bila deveta minuta... Nakon toga Hajduk je pokušavao u više navrata, pucali su Musa, Carević i Andrić, ali je Slavenova obrana lako je riješavala Hajdukove pokušaje. Hajduk jednostavno nije imao igrača s idejom u sredini terena. Od 28. minute uslijedila je Hajdukova inicijativa, ali je koprivnički vratar Solumun bio iznimno raspoložen i rješavao svaku kritičnu situaciju. U 39. minuti sudac Feljan nije dosudio očito igranje rukom Sablića. U nadoknadi Ferenčina je oduzeo loptu Careviću i vratio ju u sredinu, ali Feljan je opet sudio prekršaj za Hajduk. U drugom poluvremenu Hajduk je imao više od igre, međutim požrtvovna obrana Slavena je to raščišćavala. U 60. minuti, kao i kasnije u 71., Feljan oprašta Careviću drugi žuti karton, prvi put zbog rušenja s leđa, a drugi put zbog simuliranja.</p>
<p>U 62. minuti Kovačić se spustio po desnoj strani dobacio loptu do Jurčeca u sredinu šesnaesterca, ovaj je povratno dao na Radičeka i Radiček je dao gol za 3-1.</p>
<p>Nakon toga sve je ostalo u rukama Solomuna koji je branio moguće i nemoguće, a osobito u Feljanovom produžetku od četiri minute. Zaslužena pobjeda Slavena, težak poraz Hajduka bez obzira što za Hajduk nisu igrali Štimac, Miše, Srna, Vuković, Butorović, Miladin zbog ozljede te kažnjeni Đolonga i Radčenko.</p>
<p>• Gradski stadion</p>
<p>SLAVEN BELUPO - HAJDUK 3-1 (2-1)</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Solomun 8,5 - Crnac 6,5, S. Bošnjak 7, Kacić 7 - Međimurec 6,5, Ferenčina 7,5, Radiček 7,5, Amidžić 6,5 - Jurčec 8 (od 73. Medvid -), Dodik 7 (od 75. Kovačević -), Kovačić 8 (od 90. Geršak -)</p>
<p>HAJDUK: Pletikosa 6 - Sablić 5, Vejić 6,5, Puljiz 5,5 (od 22. Božac 6) - I. Bošnjak 6,5, Andrić 6,5, Carević 7, Rendulić 6 - Musa 6 (od 72. Pirija -) - Deranja 6, Erceg 6,5</p>
<p>SUDAC: Feljan (Zagreb) 4,5. GLEDATELJA: 3500</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Erceg (1), 1-1 Kovačić (3), 2-1 Jurčec (9), 3-1 Radiček (62)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Amidžić, S. Bošnjak, Solomun, Rendulić, Carević, I. Bošnjak, Andrić, Erceg</p>
<p>CRVENI KARTONI: Amidžić (72 - drugi žuti karton)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivica SOLOMUN</p>
<p>Ivo Čičin-Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Čakovcu prvo, Varteksu drugo poluvrijeme</p>
<p>Vodeći pogodak za domaćina postigao je Vujić u 21. minuti, dok je s bijele točke izjednačio Karić</p>
<p>ČAKOVEC, 17. studenoga</p>
<p> - Nogometaši Čakovca na domaćem travnjaku remizirali su protiv gostujuće momčadi Varteksa 1-1 (1-0).</p>
<p>U prvom dijelu susreta puno rastrčaniji i raspoloženiji bio je domaćin. Tako je već u 2. minuti zaprijetio Hucika, ali je Mađarić obranio njegov udarac. U 15. minuti Bunc je bio u solo prodoru s lošom završnicom. Gosti su prvi put ozbiljno zaprijetili u 16. minuti i propustili priliku prvog dijela. Bjelanović je izvrsno spustio loptu Kariću, koji je krenuo sam prema vrataru Čakovca, ali je oklijevao što je iskoristio Kelemen i blokirao njegov udarac. U 21. minuti Čakovec je poveo. Bunc je izvrsno ubacio loptu na drugu stavivu, Domjanić je spustio za Vujića koji je prizemnim udarcem poslao loptu u mrežu za vodstvo domaćina. Uslijedilo je 20 slabijih minuta s puno grešaka na obje strane. U 41. minuti Hucika je imao slobodni udarac s visine kaznenog prostora, ali je njegov dobro upućeni udarac Mađarić opet dobro obranio. U nastavku Varteks je pritisnuo domaćina, posebno nakon što je proradio Mukaj koji je povezao igru gostiju i slao upotrebljive lopte za svoje napadače. Tako je već u 48. minuti izvrsno uposlio Sabolčkog koji je zatresao mrežu, ali je pomoćni sudac poništio zgoditak zbog toga jer je u zaleđu bio Bjelanović. Međutim, desetak minuta kasnije bilo je 1-1. Opet je Mukaj nanizao nekoliko domaćih igrača i dodao loptu Bjelanoviću, na kojeg je startao Bubek, a sudac Svilokos je to ocijenio kao najstrožu kaznu. Iako su domaći protestirali, povratka više nije bilo. Karić je namjestio loptu na bijeloj točki i iako je slabo izveo najstrožu kaznu lopta se zakoprcala u mreži. Do kraja utakmice bilo je još nekoliko izglednih situacija na obje strane, od kojih je najuglednija bila ona od Ribiča u sučevoj nadoknadi vremena ali je vratar Mađarić bio na mjestu.</p>
<p>• Stadion SRC Mladost </p>
<p>ČAKOVEC - VARTEKS 1-1 (1-0)</p>
<p>ČAKOVEC: Perić 6,5, Ivica 5 (od 59. Šarić 6), Karamatić 6, Skopljanac 6, Kelemen 6,5, Hucika 7, Bunc 5,5, Mužek 6,5, Domjanić 6,5 (od 63. Ribič 6,5), Vujić 6,5 (od 83. Poleti - ).</p>
<p>VARTEKS: Mađarić 7, Režić 6, Granić 6,5, Ivančić 6, Sabolčki 6, Hrman 6 (od 81. Balaić - ), Kastel 6, Mukaj 7, Mumlek 5 (od 67. Šafarić 6), Bjelanović 6, Karić 6. </p>
<p>SUDAC: Vlado Svilokos (Sisak) 5,5. GLEDATELJA: 3500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Vujić (21.), 1-1 Karić (59. - 11 m).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Bubek, Ivica, Hucika, Bjelanović, Ivančić.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Devis MUKAJ.</p>
<p>Dejan Zrna</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Tkalčević okončao »crnu seriju«</p>
<p>Pogotkom Igor Tkalčevića za minimalno slavlje nogometaša Cibalije protiv Osijeka prekinuli su Vinkovčani tromjesečan period bez prvenstvene pobjede</p>
<p>VINKOVCI, 17. studenoga</p>
<p> - Teško, ali apsolutno zasluženo nogometaši Vinkovca došli su do treće ovosezonske 1-0 (0-0) pobjede protiv Osijeka, nakon gotovo tri mjeseca pobjedničke apstinencije. Trenutak odluke zbio se u 75. minuti, a potpisnik pobjedonosnog zgoditka je Igor Tkalčević, nakon što ga je idealnom loptom uposlio Jure Jurić.</p>
<p>Inače, bila je to dopadljiva, posve otvorena utakmica u kojoj je od presudnog značaja bilo veće htijenje domaćih za pobjedom, koja im je bila jedini izlaz iz teške pozicije u kojoj su se našli. Objektivno rečeno, bodovi su, ili barem jedan, mogli otići u Osijek, ali što tomu nije tako kriva je loša realizacija osječkog sastava. </p>
<p>U prvom poluvremenu velike prigode propustio je Petar Krpan, a tamo gdje je on stao, promašajima je nastavio Kladuijo Vuković u nastavku susreta. S druge strane, momčad Milana Petkovića također je prokockala prigode za uvjerljivije vodstvo, dvije posebno lijepe nije uspio materijalizirati Mladen Bartolović. U svakom slučaju, nažalost malobrojnih, gledatelji vidjeli su sadržajnu utakmicu, s realnim rezultatskim epilogom.</p>
<p>• Stadion Cibalije</p>
<p>CIBALIA - OSIJEK 1-0 (0-0)</p>
<p>CIBALIA: Bubalo 7, Križanović 6, Kovačević 6, Hodonj 7, Lučić 5,5, Tkalčević 7,5, Panić 5,5 (od 46. Lajtman 6), J. Jurić 7, Ratković 5,5 (od 63. Grgić 6), D. Pavličić 6, Bartolović 5,5 (od 86. Antić - ).</p>
<p>OSIJEK: Galinović 7, Mitu 5,5, Beširević 6,5, Vuica 6, Ergović 6, Neretljak 5 (od 80. M. Pavličić - ), Balatinac 5,5 (od 66. Vinogradac 5), Brkić 5,5, Vuković 5 (od 77. M. Vuka - ), Grnja 6, Krpan 6,5</p>
<p>SUDAC: Trivković (Split) 7. GLEDATELJA: 500.</p>
<p>STRIJELAC: 1-0 Tkalčević (75.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Hodonj, Ratković, Tkalčević, Vuica, Brkić, Balatinac, Neretljak, Mitu.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Igor TKALČEVIĆ.</p>
<p>David Beidenegl</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>»Samo je pobjeda dobar rezultat«</p>
<p>»Hoće li nas Olić na kraju jeseni napustiti potpuno je izvan moje moći, no ode li najprije ću čestitati Hajduku«, kaže trener Zagreba Zlatko Kranjčar</p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - Zlatko Kranjčar, trener nogometaša Zagreba ni na trenutak se ne pokušava opterećivati najnovijim vijestima kako je gotovo sigurna stvar da od zime ostaje bez prvog strijelca lige Ivice Olića. Jedino čemu je okrenut je nedjeljna utakmica u Velikoj protiv Kamen Ingrada te velikoj želji nastavi s dobrim rezultatima</p>
<p>Zanimljivo da pod »dobrim rezultatom« Kranjčar ne vidi neodlučeno, što je uzgred jedno od svetih pravila pri zidanju kuće: bod u gostima, tri doma.</p>
<p>- Ne vidim razloga da ne idemo na sva tri boda. Imamo igru i rezultat, imamo ambicije i odlično raspoloženje. Svaka čast domaćinu, ali neka on misli o nama, što ne znači da nemam pred sobom shemu i raspored njihove igre. Znam vrlo dobro odakle nam stižu eventualne prijetnje.</p>
<p>Priznajemo da nas je Kranjčarova hrabrost ovom prigodom pomalo iznenadila. Na listi ozlijeđenih koji ne mogu igrati su Franja, Lovrek, Šabić , te požutjeli Poldrugač. Pridoda li se tomu da je Ćaćić na posebnom liječenju u Milanu, slika baš i nije bajna. </p>
<p>- Srećom i unatoč tomu klupa nam je vrlo jaka tako da će zaigrati Pirić, Šimić, pa dvostruki strijelac u zadnjoj utakmici Štrok. Piznajem da su mi planovi poremećeni jer upravo sam za jesenju završnicu prvenstva naglasak stavljao na Krunu Lovreka, ali nikako da mu se gležanj dovede u red. Snimke njegove ozljede pokazuju jedno, stvarnost drugo, ali imam zamjerke što se s njegovim oporavkom nepotrebno štedilo i to na - sitnišu.</p>
<p>Izričući nadu da bi Franja možda ipak mogao uskočiti u igru u Velikoj, ipak je nešto morao primjetiti povodom glasina da je već gotova stvar da će se Olić od zime skrasiti u jednom prestižnom talijanskom klubu.</p>
<p>- Takve su stvari izvan moje moći. No, ako će će zaista Olić otići, onda ću najprije čestitati - Hajduku. Čujem, naime, da je pravni zastupnik Olićevih interesa Doris Košta, koja uzgred službeno zastupa Haduk. A budući da u Hajduku govore da smo im mi jedini protukandidat za naslov prvaka, onda probajte sami izvesti neke zaključke. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Veliki mali Hewitt srušio je sve rekorde</p>
<p>S 20 godina, 10 mjeseci i 7 dana prgavi Australac dostigao je životni san i srušio rekord iz 1974. godine, kada je Amerikanac Jimmy Connors okončao sezonu kao prvi tenisač ATP ljestvice</p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - Svijet u kojem vladaju visoki tenisači sa razornim servisima i besprijekornom igrom na mreži pokorio je Australac Lleyton Hewitt. Najmlađi »broj jedan« u povijesti tenisa uopće do petka je bio proslavljeni Amerikanac Jimmy Connors. </p>
<p>Sa 20 godina, 10 mjeseci i 7 dana prgavi Australac dostigao je životni san i srušio rekord iz 1974. godine. Imao je australski tenis vrhunskih tenisača i prije, John Newcombe i Patrick Rafter u jednoj fazi svoje karijere gledali su ostatak konkurencije s vrha ljestvice, no nikad nisu okončali sezonu na najvišem prijestolju. Uz to, Hewitt je izabrao najljepše moguće okružje za trijumf kojem se malo tko nadao, pred domaćom je publikom pokazao kako ove sezone nije bilo boljeg...</p>
<p>Trećom pobjedom u skupini »John Newcombe« 3,7 milijuna američkih dolara vrijednog »Mastersa« protiv svog idola Patricka Raftera preskočio je Hewitt na prvom mjestu ljestvice Brazilca Gustava Kuertena i upisao se u povijest. </p>
<p>Glamurozna Superdome dvorana okupila je 16800 gledatelja, što je novi rekord posjećenosti ovakve sportske priredbe otkako je 1954. godine Australija igrala protiv SAD u finalu Davisovog kupa. Gromoglasno su pozdravili odlazak jednog idola i dolazak drugog...</p>
<p>Dva uzastopna ATP naslova zaslužio je Hewitt pred domaćom publikom na početku 2000. godine i promovirao se tada u veliku uzdanicu australskog tenisa. Poznat po nesvakidašnjoj strasti i entuzijazmu kojeg pokazuje na terenu Hewitt je ubrzo osvojio mnoge poklonike tenisa, svoju djevojku Belgijanku Kim Clijsters, koju je pratio na turniru u Bolu, ali i nekolicinu zagovornika, zbog svojih nerijetko prgavih izjava. Iako je njegova karijera kratka ispunjena je uspjesima. Samo godinu dana nakon što se u pravom svjetlu predstavio »bijelom svijetu« postao je ponajveći australski tenisač svih vremena sa već 11 ATP naslova . </p>
<p>Potvrđuje to i nesvakidašnji pobjedonosni niz. Otkako je osvojio prvi »Grand Slam« naslov u newyorškom Madison Square Gardenu, otkako je u finalu nokautirao još jednog idola, Amerikanca Pete Samprasa, Lleyton Hewitt samo je dva puta otišao s terena kao poraženi. Dakle, pobijedio je u 21 od posljednjih 23 utakmice, a ove sezone već je osvojio četiri turnira.</p>
<p>Plasmanom u finale »Mastersa« Hewitt je ostao u konkurenciji za milijun i 520.000 američkih dolara, koji su rezervirani za tenisača koji ostvari pet uzastopnih pobjeda. Posljednji »jack-pot« odnio je Michael Stich kada je 1993. godine u Frankfurtu pomeo konkurenciju.</p>
<p>I na kraju ono što smo spomenuli na početku, a što se mnogima činilo nevjerovatno. Lleyton Hewitt postigao je sve to sa tek 180 centimetara visine, bez razornog servisa i besprijekorne igre na mreži. </p>
<p>Sa golemom snagom volje, odličnim kretanjem i reternom na kojem mu zavidi čak i Amerikanac Andre Agassi pokorio je teniski svijet u dobi kada još uvijek zakonski ne može čašom šampanjca proslaviti trijumfalnu sezonu...</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Dva najniža tenisača u finalu »Mastersa«</p>
<p>SYDNEY, 17. studenoga</p>
<p> - Finale završnog turnira najbolje osmorice tenisača svijeta izborili su Australac Lleyton Hewitt i Francuz Sebastien Grosjean. U polufinalnim okršajima Hewitt je sa 6-3, 6-4 nadigrao Španjolca Juana Carlosa Ferreru, dok je Grosjean sa 6-4, 6-2 pobijedio Rusa Jevgenija Kafeljnikova.</p>
<p>Repriza finala turnira iz »master« serije u Parizu, posljednjem prije »Mastersa«, ponudila je jednaki scenarij. Najbolji ruski tenisač ponovo je naletio na rapoloženog Francuza, koji u nedjelju ima priliku postati prvi tenisač nakon Amerikanca Johna McEnroea 1978. godine koji je u svom prvom nastupu na »Mastersu« otišao do kraja.</p>
<p>Ferrero nije bio ni sjena tenisača koji je uskratio Ivaniševiću polufinale. Mladi Australac furiozno je stigao do finala, s dva »breaka« u svakom setu.</p>
<p>Zanimljivo je kako će se za naslov svjetskog teniskog prvaka boriti dva najniža tenisača od osmorice veličanstvenih. Francuz visok 175 centimetara i Australac visok 180 cm do sada su tri puta igrali, Hewitt vodi s 3-0.</p>
<p>• Rezultati: Hewitt : Ferrero 6-3, 6-4, Grosjean - Kafeljnikov 6-4, 6-2. </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="30">
<p>Talibani u Kandaharu, oporba ne želi strane vojnike </p>
<p>ISLAMABAD/ DUBAI/ KABUL/ QUETTA, 17. studenoga</p>
<p> - Afganistanski talibani borit će se za nadzor nad svojim zadnjim uporištem gradom Kandaharom kojeg u potpunosti nadziru. »U Kandaharu i okolnim pokrajinama imamo tisuće vojnika i odlučili smo boriti se da zadržimo nadzor nad njima, kako bi opstala islamska vlast«, izjavio je Mohammed Tayeb al-Agha, glasnogovornik talibanskoga vođe mule Mohammada Omara na katarskoj televiziji al-Jazeera. »Vođa vjernika mula Omar i svi visoki talibanski dužnosnici u Kandaharu u okolnim su pokrajinama koje su pod našim nadzorom. Nisu otišli.«, dodao je .</p>
<p>Afganistanski talibani povukli su se u petak iz zapadne pokrajine Farah na granici s Iranom, objavila je u subotu agencija Afghan Islamic Press (AIP) i potvrdila da su talibani sad svedeni na Helmand i Kandahar na jugu zemlje. Još se ne zna tko kontrolira pokrajinu Farah te istočnu pokrajinu Nagarhar koja graniči s Pakistanom. </p>
<p>Dužnosnici afganistanske oporbe priopćili su u subotu da ne žele strane vojnike na svojem teritoriju, iako je očito da je do njihova pobjedničkog pohoda došlo tek nakon 42 dana neprekidnih američkih bombardiranja. Pokušaji uspostave mira u Afganistanu ugroženi su različitim stajalištima članova Sjevernog saveza. Da u njihovim redovima, gdje su uglavnom manjinski Tadžici, Uzbeci i Hazari, ima neslaganja, potvrđuje i izjava jednog dužnosnika da svrgnuti predsjednik Burhanuddin Rabbani ne može doći u Kabul još najmanje tri mjeseca. Rabbani, Tadžik po etničkoj pripadnosti, rekao je da se želi odmah vratiti u Kabul, odakle su ga protjerali talibani 1996. godine, ali mnogim članovima Sjevernog saveza njegov povratak nije po volji. </p>
<p>Čelnici Sjevernoga saveza, koji sad kontrolira glavni grad Afganistana, u subotu su razgovarali kako reagirati na raspoređivanje britanskih snaga u strateškoj zračnoj bazi Begram, sjeverno od Kabula. Stotinjak pripadnika britanskih specijalnih snaga u petak rano ujutro stiglo je u zračnu bazu Begram koju sad osigurava. Britanija tvrdi da je riječ o operaciji kojom se osiguravaju humanitarne operacije u Afganistanu. </p>
<p>Jedan talibanski dužnosnik potvrdio je u subotu da je teroristički vođa Mohammed Atef ubijen zajedno s još sedam pripadnika al-Qaide u američkom napadu prije tri dana. Mula Najibullah, talibanski dužnosnik u gradu Spin Boldaku na jugu Afganistana rekao je da je Atef poginuo, ali nije htio otkriti identitet ostale sedmorice poginulih. Rekao je da je vođa al-Qaide Osama bin Laden živ. To je prvi put da neki talibanski dužnosnik potvrdi američke tvrdnje da je Atef, vojni šef al-Qaide koji se sumnjiči za planiranje napada na New York i Washington, ubijen. </p>
<p>Glavni tajnik UN-a Kofi Annan imenovao je u petak predsjednika UN-ova programa za razvoj, Britanca Marka Mallocha Browna, voditeljem UN- ova programa za obnovu Afganistana. On će prve korake u obnovi Afganistana koordinirati sa Svjetskom bankom gdje je nekad bio potpredsjednik, Azijskom bankom za razvoj, Europskom komisijom, te drugim donatorima i volonterskim grupama, rekao je glasnogovornik UN-a Fred Eckhard. Brown će odgovarati Lakhdaru Brahimiu, bivšem alžirskom ministru vanjskih poslova i posebnom Ananaovom izaslaniku za Afganistan.</p>
<p>Iran će biti prva država koja će ponovno otvoriti veleposlanstvo u afganistanskome glavnom gradu Kabulu, rekao je u subotu jedan diplomat i time praktički priznao Sjeverni savez kao novu vlast nakon talibana. </p>
<p>R. I.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Washington jamči da neće Rusiju izgurati iz Srednje Azije </p>
<p>Sve bolje razumijevanje među predsjednicima Bushom i Putinom prati i sve čvršća suradnja u izvozu nafte i plina iz kaspijskog bazena </p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - Poslije terorističkih napada 11. rujna, obračun s Osamom bin Ladenom i talibanima dominira svjetskom politikom i medijima. Ali ako se u traganju za razlozima usmjeravanja tog obračuna upravo na Afganistan zagrebe malo ispod površine, neminovno će se naići i na - naftu. I shvatiti da je borba protiv terorizma odličan izgovor za američko-britanski ulazak u naftom i plinom prebogatu Srednju Aziju.</p>
<p>Za susjedstvo Afganistana, oko Kaspijskog jezera, vjeruje se da će biti najizdašniji svjetski izvor energenata u 21. stoljeću. U kazahstanskom dijelu Kaspija potvrđeni su najveći nalazi nafte u posljednjih 30 godina. Očekuje se da će već za nekoliko godina Kazahstan crpiti osam milijuna bačava nafte dnevno, što bi ga izjednačilo sa Saudijskom Arabijom, danas najvećim proizvođačem. I sve velike naftne kompanije (najviše je američkih) nastoje steći što veći udio u iskorištavanju tog blaga. </p>
<p>Igra velikih sila</p>
<p>No, otprema nafte pokazala se većim izazovom od pronalaženja i vađenja. Otvorena mora i oceani daleko su i do njih se mora graditi skupe naftovode kroz politički nestabilne, nepouzdane i međusobno zavađene države. A u igri su i sve velike sile sa svojim prebogatim iskustvom u nadmetanjima i podmetanjima. Rusija nastoji da naftovodi prema zapadu idu preko njenog teritorija. Kina je već ugovorila izgradnju naftovoda i plinovoda vrijednog dvije milijarde dolara koji vodi na istok, sve do Shanghaija. Francuzi i Talijani opredijelili su se za najlogičniji i najjeftiniji naftovod preko Irana. Amerikanci, s najviše novca i najsnažnijim naftnim kompanijama, bili su se - zbog donedavnog suparništva s Rusijom - opredijelili za najtežu i najskuplju rutu (1730 kilometara, tri milijarde dolara) od azerbajdžanskog Bakua, preko Gruzije i Turske do Ceyhana, turske luke u Sredozemnom moru. Prije godinu dana Amerikance su podržali i Britanci. </p>
<p>Rat protiv terorizma poslužio je za dramatičan zaokret i za novo prestrojavanje naftaša i s njima povezanih državnika. Sve bolje razumijevanje među predsjednicima Bushom i Putinom prati i sve čvršća suradnja u izvozu nafte i plina iz kaspijskog bazena tzv. sjevernom rutom.</p>
<p>Bushova savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleezza Rice čak je javno zajamčila da američka administracija ne namjerava istisnuti Rusiju iz Srednje Azije. Iako su u pravilu nemilosrdni poslovni suparnici, spremni i na najveće međusobne podvale, naftaši su pokazali da ih zajednički interesi mogu natjerati na suradnju, pa i da mogu državnike navesti da slijede njihov primjer. Upravo ovih dana potekla je nafta jedinim novim naftovodom sagrađenim poslije raspada Sovjetskog Saveza. Ide iz Kazahstana prema ruskoj luci Novorosijsk na Crnome moru i dalje tankerima u svijet. U njega je uloženo 2,5 milijarde dolara, vlasnik mu je konzorcij koji vodi američka kompanija Chevron, a udjele u njemu imaju Rusija i Kazahstan, britanski Shell i omanski LukArco. </p>
<p>Značenje tog naftovoda tim je veće jer zemlje kaspijskog bazena nisu članice OPEC-a, kartela izvoznica nafte koji posljednjih desetljeća najviše utječe na cijene energenata. Očekuje se da će se ubuduće utjecaj kartela smanjivati. Naftovod je ozbiljan dobitak za Rusiju, ne samo zbog novčane zarade od prijenosa nafte, nego i zato što joj povećava politički utjecaj u tom dijelu svijeta, ali i poboljšava odnose s Amerikancima. Putin se opredijelio za veliku igru suradnje s Washingtonom u globalnom prestrojavanju potaknutom ratom protiv terorizma.</p>
<p>Čak je podržao i dolazak američkih vojnih snaga u Uzbekistan i Tadžikistan, iako se tome protive tvrdolinijaši oko njega, uvjereni da će američki vojnici trajno ostati u bivšim sovjetskim republikama Srednje Azije, nekad stražnjem dvorištu Rusije. Slično spektakularne promjene mogu se dogoditi ako Afganistan postane stabilna zemlja spremna za suradnju sa svijetom. To bi moglo oživjeti zanimanje i za 1400 kilometara dug plinovod preko Afganistana do pakistanske obale na Arapskom moru. Američka naftna kompanija Unocal nastojala je devedesetih za taj plinovod dobiti jamstva afganistanskih zaraćenih plemena, a potom i talibana. Lobiranje je bilo toliko snažno i vidljivo da se govorilo i o američkoj tajnoj pomoći talibanima u osvajanju vlasti. Talibani su na kraju potpisali jamstva, ali je Unocal 1998. odustao zbog političkog kaosa u Afganistanu i međunarodne povike zbog talibanskih kršenja ljudskih prava. </p>
<p>Za Washington južni smjer je značajan i kao stabilizator tog dijela svijeta jer su za njega zainteresirani Pakistan i Indija, pa bi mogao zbližiti povijesne neprijatelje, sada opasne i za druge budući da posjeduju nuklearno oružje. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>EU u novoj mirovnoj misiji na Srednjem istoku</p>
<p>Visoko izaslanstvo predvođeno Prodijem, Solanom i Verhofstadtom razjašnjava mirovnu inicijativu s egipatskim predsjednikom Mubarakom i palestinskim čelnikom Yasserom Arafatom</p>
<p>ANKARA, 17. studenoga (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Posebno izaslanstvo Europske unije započelo je u subotu u Egiptu i na Zapadnoj obali trodnevnu diplomatsku ofenzivu u novom pokušaju da se udahne život u već gotovo zamrli srednjoistočni mirovni proces. U izaslanstvu, koje će posjetiti i Izrael, Jordan, Siriju i Libanon, nalaze se belgijski premijer Guy Verhofstadt (čija je zemlja predsjedavajuća EU-om), visoki komesar zadužen za europsku vanjsku politiku Javier Solana i šef Europske komisije Romano Prodi.</p>
<p>U razgovorima s egipatskim predsjednikom Mubarakom, a potom i palestinskim čelnikom Yasserom Arafatom, europska trojka je posebice inzistirala na dosljednoj primjeni preporuka Međunarodnog istražnog povjerenstva za Srednji istok, na čijem je čelu bivši američki senator George Mitchell. U tom dokumentu se, pored ostalog, od Izraelaca i Palestinaca zahtijeva trenutni prekid neprijateljstava, uspostava međusobnog povjerenja i otpočinjanje mirovnih pregovora. Tome je, nakon izraelske okupacije palestinskih gradova, pridodat i zahtjev za hitnim i bezuvjetnim povlačenjem postrojbi židovske države na ranije položaje.</p>
<p>Kao nezaobilazna tema nametnula se borba protiv međunarodnog terorizma. Upozoreno je da svi neriješeni teritorijalni sporovi mogu dovesti do raznih oblika nasilja. Egipatski predsjednik Mubarak je ponovio raniju ocjenu prema kojoj bi nastavljanje pružanja američke vojne pomoći Izraelu moglo potaknuti neke arapske zemlje da se angažiraju na proizvodnji nuklearnog, kemijskog i biološkog oružja masovnog uništenja.</p>
<p>Europsko srednjoistočno izaslanstvo najavilo je i veće angažiranje SAD u naporima da se razriješi dugogodišnji srednjoistočni sindrom. Cilj je, kako je rečeno, da se brzim koracima krene ka uspostavi neovisne palestinske države. U tom sklopu pozdravljen je govor izraelskog šefa diplomacije Shimona Peresa koji je, po prvi put, u sjedištu UN na East Riveru u New Yorku izrazio javnu podršku palestinskoj državnosti. Takvu viziju, u režiji Washingtona, u ponedjeljak će, kako se očekuje, iznijeti američki državni tajnik Colin Powell. On je to, navodno, namjeravao učiniti još u rujnu, ali su ga u tome spriječili teroristički zračni udari na New York i Washington.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Poljaci popuštaju Bruxellesu</p>
<p>Poljaci pristaju na brže otvaranje svojeg tržišta nekretnina za građane Europske unije i na ograničenja u zapošljavanju poljskih građana u zemljama članicama Unije</p>
<p>VARŠAVA, 17. studenoga (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Poljska će pristati na ustupke u dva najvažnija pitanja koja su dovela do zastoja u pregovorima s Bruxellesom, odlučila je u četvrtak nova vlada u Varšavi. Poljaci pristaju na brže otvaranje svojeg tržišta nekretnina za građane Europske unije kao i na ograničenja u zapošljavanju poljskih građana u današnjim članicama Unije. Za uzvrat Poljska očekuje veću fleksibilnost Bruxellesa u pregovorima o visini budućih dotacija poljskim poljoprivrednicima. </p>
<p>Važnu odluku kojom se odustaje od nerealno dugačkog 18-godišnjeg prijelaznog razdoblja u kojem stranci ne bi mogli kupovati nekretnine u Poljskoj (sad se predlaže 12 godina), te načelno prihvaćanje zahtjeva Unije da se, u prvim godinama nakon proširenja, Poljaci neće moći slobodno zapošljavati u drugim zemljama članicama, vlada socijaldemokratskog premijera Leszeka Millera donijela je samo dva dana nakon izvješća Europske unije o stanju pregovaračkog procesa. Iako izvješće nije bilo za Poljsku odviše negativno, moglo se iz njega jasno iščitati da se Varšava mora dobrano potruditi želi li dostići najnaprednije kandidate. </p>
<p>Od proljeća ove godine pregovori između Unije i Poljske našli su se u svojevrsnoj pat-poziciji, zbog čega je po broju dogovorenih tematskih cjelina Poljska pala na samo začelje od deset kandidata koji mogu računati na ulazak u EU još u prvom krugu proširenja do kojeg bi trebalo doći 2004. godine. Fleksibilniji stav, koji je u pregovorima zauzela nova poljska vlada ljevice, pozdravio je povjerenik za proširenje Unije Günther Verheugen. On ističe da je potez Varšave u skladu s poljskim nacionalnim interesom - što bržim ulaskom u Europsku uniju. Na oštru je kritiku, međutim, odluka naišla u samoj Poljskoj, gdje su je napali političari radikalne desnice iz Lige poljskih obitelji (LPR) i seljačka Samoobrana. Obje stranke, koje su na ovogodišnjim parlamentarnim izborima polučile neočekivano dobre rezultate, protive se ulasku u EU i optužuju Bruxelles da gospodarski iskorištava Poljsku.</p>
<p>No, paradoksalno, upravo sve glasniji euroskeptičari mogli bi biti glavni adut poljskog pregovaračkog tima. Promatrači naime ukazuju da su rezultati rujanskih izbora u Poljskoj iznenadili zapadnoeuropske političare, koji su sada skloniji nego ranije na određene ustupke, svjesni da bi izostavljanje Poljske iz prvog kruga proširenja moglo u toj zemlji dovesti na vlast stranke protivne ideji europske integracije što će, s obzirom na strateško i ekonomsko značenje Poljske, Zapad svakako nastojati izbjeći.</p>
<p>Marko Olenković</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Počast hrvatskim braniteljima u Herceg-Bosni</p>
<p>MOSTAR, 17. studenoga</p>
<p> - Svečanom akademijom u Mostaru je u petak obilježena deseta obljetnica utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Minutom šutnje odana je počast palim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu, te pokojnima Mati Bobanu, Gojku Šušku i Franji Tuđmanu. </p>
<p>Hrvatska zajednica Herceg-Bosna je utemeljena 18. studenoga 1993. u Grudama, a dvije godine poslije prerasla je u HR Herceg-Bosnu, koja nije priznata Daytonskim sporazumom. Hrvatska Republika Herceg-Bosna je 1997. pretvorena u Udrugu HZ Herceg-Bosna, koja i sad postoji formalno, ali bez upečatljivijega javnog angažmana. </p>
<p>Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Ante Jelavić je, obraćajući se nazočnima na svečanoj akademiji, branio potrebu utemeljenja HZ Herceg-Bosne rekavši da je nastala u ratnim okolnostima kao jedini mogući politički odgovor Hrvata u BiH. »Herceg-Bosna je pomogla da Bosna i Hercegovina bude naša domovina, kao naš izbor«, rekao je Jelavić. Po njegovim riječima »svi koji Herceg-Bosni pripisuju zločinačke i genocidne namjere nikad nisu bili spremni priznati jednakopravnost Hrvata u BiH«. Jelavić je priznao da je Herceg-Bosna imala i pogrešaka, rekavši da su se na njezinu području događali ratni zločini, ali to su, po njegovu mišljenju, bili pojedinačni slučajevi. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="35">
<p>Uskraćeno pravo na rad ugrožava i pravo na život</p>
<p>Pravo na rad podrazumijeva i pravo i obvezu i usko je vezano uz pravo na život, koje ima svako živo rođeno dijete, po prirodnom zakonu, a kada odraste, počinje ostvarivati pravo na rad i izvršavati svoju obvezu da radi i živi od svoga rada. U državnim zajednicama u kojima vlada nezaposlenost, među koje nažalost spada i naša zemlja, mnogima je uskraćeno pravo na rad i unatoč ustavnoj odredbi za realizaciju koje je nadležna država, pa se može reći da država krši Ustav u dijelu koji govori o pravu na rad.</p>
<p>Uskraćivanje prava na rad dovodi i do ugrožavanja prava na život. Naime, čovjek koji je nezaposlen oskudijeva sa svojom porodicom u dostatnoj i kvalitetnoj prehrani, u primjerenom odijevanju, u zagrijavanju svog obitavališta, ugrožen mu je ponos i ljudsko dostojanstvo, teško preživljava od socijalne pomoći, nije u stanju školovati svoju djecu, lakše i češće pobolijeva itd. Ukratko, tim je ljudima ugrožena kvaliteta življenja kao i prirodno trajanje samog života, oni ranije umiru u odnosu na vršnjake koji su zaposleni i zadovoljni svojim položajem u društvu.</p>
<p>Može se dakle govoriti o diskriminaciji tj. o ograničavanju prava, o iznurivanju neimaštinom i psihičkom mučenju, što sve zajedno nije daleko od zločina prema čovječnosti.</p>
<p> Mi znamo i uzrok i posljedice takvog stanja, ali oglušivanje na konstruktivnu kritiku i prijedloge promjena u gospodarstvu zemlje isto je tako naša konstanta.</p>
<p>Umjesto toga, ubrzanom rasprodajom društvenoga i prirodnog bogatstva i na druge načine idemo u susret bankrotu. Takva sudbina, ako se ne opametimo, još uvijek na vrijeme, može nas dovesti do opće propasti, a od naše suverenosti ostao bi samo dio te riječi kao pridjev - suv, koji se može prevesti sa osušen ili presahnuo (život).</p>
<p>Što nam je činiti?</p>
<p> Kao prvo, na sljedećim izborima dobro paziti koga ćemo birati u Sabor. Svakako ne one koji misle da su pretplaćeni na sjedenje u saborskim klupama ili misle i ponašaju se tako kao da je narod radi njih, a ne oni zbog naroda.</p>
<p> Dobro promisliti koje i kakve savjete velikih prijatelja iz svijeta poslušati.</p>
<p>Nema velikih rezultata ni od misli 21. stoljeća u tv-emisijama, koje su izuzetno gledane. Razlog? Sve se uglavnom vrti oko prepričavanja i »opisivanja« stanja u zemlji, uopćenih natuknica, ideja za realizaciju za koje je potreban cijeli ljudski vijek. Treba od Vlade u svakoj prilici i svim demokratskim sredstvima zahtijevati da, konačno, pripremi i predloži Saboru na usvajanje jedan pošten izborni zakon po kojem bi narod mogao slobodno i neposredno birati svoje predstavnike u Hrvatski sabor. Birači žele da u najviše predstavničko tijelo izaberu, po regionalnom principu, osobu koju poznaju, koja posjeduje misaone sposobnosti, koja je poštena i koja se tako i ponaša, koja za sobom ima određeno životno i radno iskustvo i rezultate, koja drži do ugleda svoga i svoje obitelji i koja narodu može ponuditi prihvatljiv program. </p>
<p> Radi odgovornijeg obavljanja poslova i smanjenja troškova državne uprave, pretpostavlja se da bi u Sabor trebalo birati najviše 45 zastupnika.</p>
<p>Prije toga najvažnije je da se ekproprijacijom oduzeta imovina vrati onima čija je bila.</p>
<p>Uvođenje reda i rada podrazumijeva i svrstavanje pojedinih slojeva društva na odgovarajuća mjesta kao: radnici bi se našli u svojim poduzećima, eventualni višak na javnim radovima, seljaci na njivama, mala djeca s majkama, veća u vrtićima, đaci i studenti kao i nastavnici u učionicama. </p>
<p>S tako uljuđenom državom, koja bi ostvarivala pozitivne rezultate u međunarodnim poslovima, s odgovarajućim bruto društvenim proizvodom i nacionalnim dohotkom po glavi stanovnika mogli bismo za 4-5 godina uzdignuta čela, vlastitim putem, ući u ravnopravno članstvo među članice Europske unije. </p>
<p>JURE JUKICA, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Osim »grijeha struktura« važna je i »struktura grijeha« </p>
<p>Sintagmu o grijehu struktura prvi je izustio sadašnji papa Ivan Pavao II, a ponovio ju je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić za vrijeme kada je hrvatsku Vladu sastavljao HDZ. No jesu li obojica visokih crkvenih velikodostojnika mislila da je tada kriva ona vlada koja je na vlasti? Da, kriva je bila ta Vlada, ali ne samo ona. Čitava struktura države, njeno ustrojstvo ili, bolje, cijelo društvo. A Papa, kao duhovni vođa velikog dijela sljedbenika, mislio je i na one komponente bez kojih ne može pravedno funkcionirati nijedna država. Pod strukturama je vjerojatno mislio i na: etiku, moral, ljubav među ljudima, a bez opće i međusobne ljubavi među ljudima nema pravednog društva.</p>
<p>Eto, nešto se u međuvremenu promijenilo. Nova je Vlada sastavljena od predstavnika šest, pa pet stranaka. No previše je toga ostalo isto. I jedna i druga govorile su da su demokratske, socijalne i razvojne. Možda i jesu. Možda imaju dobre programe, dobar Ustav, dobre namjere, ali opet sve ne funkcionira prema predviđanjima i očekivanjima. Evo primjera... mijenjaju se vlade, ali se ljudi i mnoštvo pojedinaca ne mijenja. Koliko se promijenio mnogi privatni vlasnik sada u odnosu na vladavinu HDZ-a? I danas mnogi privatnik gleda da za što manju plaću »osigura« radniku što više posla i stekne što veći ekstraprofit. Zar se i danas na mnoga mjesta ne dolazi po tzv. stranačkoj, ideološkoj, rodbinskoj ili prijateljskoj liniji. Je li to više ili manje prije ili sada, nitko za tako što nije proveo egzaktno ispitivanje. I danas se društvo nalazi u depresiji, nema se osjećaja za onoga bližnjega koga napadaju razne nesreće, bolest i nezaposlenost. Sve više čovjek postaje jedinka, sve je više onoga što spada u domenu svakog pojedinca, a sve manje onoga u što se ne bi miješala država.</p>
<p> Lako je iz svega zaključiti da se i to ubraja u »grijeh struktura«. Nije to grijeh samo onih koji vladaju (doduše, njihov je udio u tom grijehu možda najveći), ali u taj »grijeh« ubraja se sve ono što spada u strukturu društva. I znanost, prosvjeta, zdravstvo, kultura, sav ljudski život.</p>
<p>Malo kad se Papa ili katolički vrh osvrće na grijehe jedne stranke u nekom demokratskom društvu. Kada o tome govore, misle na sve sastavnice toga društva. Zbog toga ne bi trebali jedni nad tom sintagmom likovati, a drugi ići pognute glave. </p>
<p>ROKO ŠKRGIĆ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>»Sabor i Vlada samo su privremeni upravitelji narodne imovine« (3)</p>
<p>Premda je javno iznesena činjenica da je rasprodaja narodne imovine (sinonimom nazvana državnom) direktno protuustavna, posve je nezamislivo bilo kakvo daljnje razmatranje mogućnosti prodaje (»Sabor i Vlada samo su privremeni upravitelji narodne imovine«, Vjesnik, 16. listopada). Sabor i Vlada ipak uporno pokušavaju rasprodati ostatke imovine hrvatskog naroda, umjesto očekivanog poništenja dosadašnje prodaje.</p>
<p>Vlada, dalje, uporno tvrdi kako rasprodaja narodne imovine (do u bescjenje) ima smisla u dobivanju »odgovornih vlasnika«, usprkos dosadašnjem iznimno lošem iskustvu, koje je pokazalo upravo suprotno. Ta činjenica, sama po sebi, normalno bi bila više nego dovoljna za obustavu bilo kakve daljnje prodaje, neovisno i o protuustavnosti sveukupne ideje.</p>
<p>Inzistiranje na prodaji (tzv. privatizaciji) dobrih i najprofitabilnijih tvrtki dokazuje upravo da su poduzeća i dosad imala pouzdane uprave tj. »odgovornog vlasnika«, koje su polučile odličan rezultat, pa je prodaja, da bi se dobili »odgovorni vlasnici«, napadno nelogična. To može upućivati ili na zlu namjeru ili na korupciju.</p>
<p> Zašto bi se, naime, prodavala profitabilna poduzeća kada se njihovom dobiti puni proračun? Nikakva ekonomska logika i opravdanje ne postoji, upravo suprotno, logično je sačuvati dobra i kvalitetna poduzeća u vlasništvu hrvatskog naroda, i to ne samo iz ekonomskih razloga već i zbog strateških, zbog opstanka i budućnosti. Prodaja neprofitabilnih ili poduzeća u stečaju, da nije protuustavna još bi i imala smisla, ali takve pak nitko ne želi kupiti.</p>
<p>LOVORKO LUKAŠIĆ, Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="38">
<p>Pronađen fetus zamotan u krevetninu</p>
<p>ČAKOVEC, 17. studenoga</p>
<p> - Službenici Policijske uprave međimurske i dalje rade na utvrđivanju okolnosti, odnosno rasvjetljavanju slučaja koji je izazvao ogorčenje pučanstva briježnog dijela Međimurja. Policiji je, naime, starija muška osoba iz sela Jurovca, u općini Sveti Martin na Muri, javila da je u klancu zapuštenog seoskog puteljka između naselja Grabrovnik, u općini Štrigova, te Jurovca, pronašla plastičnu vrećicu u kojoj je bilo nešto zamotano u krvavu krevetninu. Izlaskom policijske ophodnje na mjesto pronalaska utvrđeno je da se radi o fetusu djeteta koji je već bio u raspadanju. Zbog toga se i zaključuje da se radi o odbacivanju dječjeg fetusa koje se zbilo prije više mjeseci. </p>
<p>Vrećica s dječjim fetusom nađena je u klancu u predjelu koji se naziva Ciganjščak. Na tridesetak metara od mjesta gdje je vrećica pronađena, novinari su našli mliječno bijele medicinske rukavice. U interesu istrage, policija u subotu nije mogla dati daljnje detalje. Istražna sutkinja Županijskog suda u Varaždinu naložila je obdukciju koja će biti obavljena na Odjelu patologije Županijske bolnice u Čakovcu. </p>
<p>Drago Ovčar</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Pronađen mrtav mladić </p>
<p>RIJEKA, 17. studenoga</p>
<p> - U stanu u Vulkanskom naselju 6, u Rijeci, u petak uvečer je mrtav pronađen Boris Korlević (21) iz Rijeke, a policija kao vjerojatni uzrok smrti navodi predoziranje drogom.</p>
<p> Po telefonskoj dojavi oko 20 sati djelatnici Policijske uprave Primorsko-goranske u stanu su zatekli tri mladića, od kojih Korlević nije davao znakove života, dok su ostala dvojica bila u besvjesnom stanju. Jedan od njih, u kritičnom je stanju zajedno s drugim, kojeg su djelatnici hitne pomoći u međuvremenu osvijestili, prebačen u KBC Sušak. Po informaciji iz Policijske uprave primorsko-goranske, u subotu su obojica bili van životne opasnosti i postupno se oporavljaju.</p>
<p> Tijelo preminulog Korlevića prevezeno je na Zavod za sudsku medicinu u Rijeci kako bi se obdukcijom potvrdile policijske indicije. Predistražne radnje trajale su u petak u stanu u Vulkanskom naselju do pola noći, a nastavit će se danas saslušanjem djevojke koja je obavijestila policiju. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Poginulo dvoje pješaka</p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - U petak je na zagrebačkim ulicama u prometnim nesrećama poginulo dvoje pješaka. </p>
<p>Kako je priopćila policija, oko 13 sati na raskršću Hochmanove ulice i prilaznog kolnika »Tvornice duhana Zagreb« pješaka Dejana Gjukića (80), koji je prelazio prilazni kolnik, kamionom je udario vozač Marijan B.(36). Nesretni starac zadobio je teške ozlijede od kojih je dva sata kasnije preminuo u bolnici Sestara milosrdnica. </p>
<p>U petak oko 14 sati na sjevernom kolniku Vukovarske ulice, nedaleko od križanja s Heinzelovom poginula je prosjakinja Blaženka Šimunić (59). Ona je neoprezno hodala između kolničkih traka pa ju je stražnjim lijevim kotačem kamiona zakačio vozač Jozo A. (56). Teško ozlijeđena Blaženka prevezena je u KB Rebro, gdje je unatoč liječničkoj pomoći oko 16 sati preminula. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>U zagrebačkoj »Tvornici« pretučen Japanac</p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - Dvadesetogodišnjeg Japanca Takahira Enda, pretukla je u subotu oko 4 sata ujutro u klubu »Tvornica«, u Šubićevoj ulici, skupina zasad nepoznatih mladića. Zagrebačka policija pretpostavlja da su napadači pripadnici skinhedsa. </p>
<p>Teško ozlijeđenom japanskom državljaninu liječnička je pomoć pružena u KB Merkur, gdje je utvrđeno da je zadobio prijelom nosne kosti s pomakom. Nakon liječničke obrade Takahiru je pušten na kućnu njegu. Kako smo saznali, on je student i živi u Studentskom domu u Cvjetnom naselju.</p>
<p>Policija provodi kriminalističku obradu, a za počiniteljima ovog, kako se pretpostavlja, rasističkog napada, intenzivno se traga.</p>
<p>M. D., D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Suputnik poginuo, vozač teško ozlijeđen</p>
<p>RIJEKA, 17. studenoga</p>
<p> - U teškoj prometnoj nesreći koja se jutros oko 4,30 sati dogodila na vijaduktu Čađara, na dijelu jadranske magistrale između Bakarca i Kraljevice, jedna osoba je izgubila život, a jedna je teško ozlijeđena, doznaje se u Operativnom dežurstvu Policijske uprave primorsko-goranske. </p>
<p> Nesreća se dogodila kad je dvadesetšestogodišnji S. S. iz Kraljevice upravljajući automobilom »alfa romeo« izgubio kontrolu nad vozilom i udario njime u metalni odbojnik na suprotnoj strani kolnika. Od posljedica toga udara život je izgubio suputnik u vozilu Elvis Ćahut (24) iz Kraljevice, a vozač S.S. je zadobio ozljede opasne za život, te je prebačen u riječki Klinički bolnički centar. Uzroci i okolnosti pod kojima se dogodila ta teška prometna nesreća se istražuju. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Pod utjecajem alkohola pao pod vlak</p>
<p>MARKOVAC NAŠIČKI, 17. studenoga</p>
<p> - Kako je izvijestila PU osječko-baranjska, u petak je u Markovcu Našičkom na oko 50 metara od željezničke postaje stradao T. K. (40). On se kretao uz željezničku prugu, a kako je bio pod utjecajem alkohola u jednom trenutku je pao pod teretni vlak na relaciji Osijek-Virovitica, pri čemu su mu obje noge presječene u predjelu potkoljenica. Prevezen je u bolnicu u Našicama gdje je nakon utvrđivanja teških tjelesnih ozljeda zadržan na lječenju. S. Č. D.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="44">
<p>Strah od letenja ruši zrakoplovne tvrtke</p>
<p>Iako se o stvarnim razlozima strahovite zrakoplovne nesreće nad newyorškom četvrti Queens još nagađa, strah od letenja je »opipljiv«, iako stopostotna sigurnost ne postoji čak ni u teoriji. U odnosu na automobilski promet, putnici u zrakoplovima pogibaju u neznatnom postotku</p>
<p>Svijet je još uvijek pod snažnim dojmom onoga što se u ponedjeljak, 12. studenoga dogodilo u New Yorku. Iako se o stvarnim razlozima strašne zrakoplovne nesreće nad četvrti Queens, još uvijek nagađa, strah od letenja je »opipljiv«, a najbolnije će ga osjetiti zrakoplovne tvrtke koje zbog otkazivanja letova i »bukinga« na donjoj granici isplativosti, najavljuju stečajeve ili priznaju da su na samom rubu preživljavanja.</p>
<p>Stara istina da su »u strahu velike oči« najnovijom je nesrećom dobila samo još jednu potvrdu. »Katastrofičari« koji u svem zlu na ovome svijetu nalaze potvrdu za svoje »teorije«, sada su došli na svoje. Airbus 300 američke zrakoplovne tvrtke »American Airlines« poletio je nešto prije devet sati iz zračne luke »John Fitzgerald Kennedy» za Santo Domingo, na letu broj 587. Istoga dana, tek koji sat kasnije, na lotu u New Jerseyju izvučeni su upravo ti brojevi. Katastrofa je opet pogodila New York, dva mjeseca i jedan dan nakon najvećeg terorističkog napada u povijesti, kada je u isto doba dana i pod istim »sumnjivim okolnostima«, pogođen isti grad. Tvorcima »teorije urote« to je bilo više nego dovoljno da u svemu vide vražji scenarij.</p>
<p>No, pođimo redom. Do danas su uzroci te najnovije nesreće tajna, ali stručnjaci s velikim postotkom vjerojatnosti kao uzrok odbacuju teroristički napad. Moguće da je riječ o sabotaži, ali definitivna istina znat će se tek po okončanju istrage. </p>
<p>Trezveniji putnici, od »teorija urote« više se mogu pouzdati u statistiku. Statistički je još uvijek nepobitno da, u odnosu na automobilski promet, putnici u zrakoplovima pogibaju u neznatnom postotku. Stopostotna sigurnost ne postoji čak ni u teoriji. Pri odluci, međutim, kojem se zračnom prijevozniku s najvećim pouzdanjem može povjeriti vlastita sigurnost, ipak najrječitije govore brojevi.</p>
<p>Prvo mjesto među najsigurnijim avio-prijevoznicima uvjerljivo drži »Air Canada« (faktor sigurnosti 0,938). Samo neznatno za njima je »Ansett Australia«, treći je »Qantas Airways«, a četvrta »Lufthansa«. Visokim sigurnosnim faktorom mogao se (barem donedavno) pohvaliti »Swissair«. Tvrtka čiji se zrakoplov srušio na Queens, »American Airlines«, na tom popisu zauzima visoko šesto mjesto. U skupini »deset veličanstvenih« još su »United Airlines«, »British Airways«, »KLM« i »SAS«.</p>
<p>Što to, konkretno, znači? To je »garancija sigurnosti«, jer imati 10.000 polijetanja i niti jednu nesreću, ne može značiti ništa drugo. Za izračunavanje faktora sigurnosti odlučujući su broj nesreća na 10.000 polijetanja, broj nesreća sa smrtnim slučajevima i broj nesreća s ozlijeđenima. Značajni su, osim toga, i prosječna starost voznog parka i ne manje važno, osposobljenost osoblja.</p>
<p> No, još je mnogo toga na što mogu bitno utjecati, aviokompanije, kao, primjerice. održavanje i redovito servisiranje. Značajan udio u sigurnosti zračnog prometa leži na zračnim lukama i kontroli leta.</p>
<p>Priredio Ivan Majerić</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Croatia Airlines u zadnjih 45 dana bilježi manje putnika</p>
<p>U prva dva tjedna studenoga Croatia Airlines je prevezla manje putnika nego u istom razdoblju lani. I u listopadu je broj putnika bio četiri posto manji od plana za ovu godinu. Ti podaci su dokaz da se strah od terorizma odrazio i na poslovanje hrvatske zrakoplovne tvrtke, kao i svih ostalih svjetskih tvrtki. Ipak, s obzirom na dobre poslovne rezultate postignute u prvih devet mjeseci ove godine, kad je Croatijinim zrakoplovima letjelo više putnika od planiranog, u hrvatskoj aviokompaniji očekuju da će do kraja godine prevesti otprilike onoliko putnika koliko su predvidjeli planom za ovu godinu - 1,215.000 putnika što je 14 posto više nego 2000. godine.</p>
<p>Od početka godine do kraja listopada Croatia Airlines je svojim zrakoplovima prevezla više od 1,1 milijun putnika što je pet posto više od planiranog i 17 posto više u odnosu na isto razdoblje lani. Usprkos posljedicama terorističkih napada na SAD, hrvatskim je zrakoplovima u rujnu letjelo 152.000 putnika.</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Lufthansa: Čeka nas još neizvjesnija budućnost</p>
<p>Sada se, iako je riječ još o preliminarnim podacima prikupljenim iz »crne kutije«, s priličnim pouzdanjem može reći da su nesreću nad Queensom skrivile zračne turbulencije. Tako je, naime, priopćio Nacionalni ured za sigurnost prometa (NTSB). U tri minute koliko se American Airlinesov »airbus 300« održao na nebu, dva puta je upao u snažne zračne vrtloge, izazvane, pretpostavlja se, polijetanjem jednog japanskog zrakoplova neposredno prije »airbusa«. Nacionalni ured za sigurnost prometa u daljnjoj će se istrazi usredotočiti na rep zrakoplova koji je otpao kao britvom prerezan, a isto tako prije pada, otpala su i oba motora.</p>
<p>Iako je »tehnički kvar« slaba, ili nikakva utjeha za obitelji 265 poginulih putnika, članova posade i onih u kućama na koje se zrakoplov srušio, to je ipak bolja vijest nego da je posrijedi teroristički napad. Potonji scenarij bi posijao sumnju u sve dosad poduzete mjere sigurnosti, osobito nakon »crnog rujna«. </p>
<p>Malo ili nimalo utjehe u svemu tome naći će, međutim, avio-kompanije koje splet nepovoljnih okolnosti, ma kako se one zvale, dovodi u šah-mat poziciju.</p>
<p>Španjolska Iberia primjerice, upravo je objavila da će morati otpustiti 2500 zaposlenika, prije nje Golgotu je prošao Swissair, nepovoljnim vijestima oglasio se i Austrian Airlines, najavivši otpuštanje 930 zaposlenika, a njemačkoj Lufthansi, iako joj je promet u devet ovogodišnjih mjeseci iznosio čak 12,3 milijarde eura, bilježi pad tzv. operativne dobiti od 64 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine. </p>
<p>Lufthansa zasad ne najavljuje otpuštanja, ali su se zaposlenici već pomirili s tim da će ove godine ostati bez tradicionalne »božićnice«. </p>
<p>Osim avio-kompanija na velikom gubitku su i zračne luke. S londonskog Heathrowa, tako, je u listopadu poletjelo čak za trećinu manje putnika nego u istom lanjskom mjesecu, ali je za petinu smanjen i broj »dolazećih putnika«, što je znak da je na pomolu i kriza turističkog gospodarstva. Slične nepovoljne trendove bilježi i londonski Gatwick, a najveća zrakoplovna luka u Njemačkoj, u Frankfurtu, također, bilježi, 14-postotni pad prometa. Pogrešno bi bilo, međutim, svu krivicu za to pripisati terorističkim napadima, jer je značajan udio recesije u svjetskom gospodarstvu. </p>
<p>Kao što bi rekao izvršni direktor Luftanse Jürgen Weber, svijet od 11. rujna ove godine definitivno više nije isti, toliko se toga promijenilo u tako kratkom vremenu, a čeka nas još neizvjesnija budućnost!</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="47">
<p>»Nije bila pogreška ići u partizane«</p>
<p>Neki kvazi povjesničari pokušali su i još pokušavaju podcijeniti doprinos Većeslava Holjevca ne samo kao antifašista već kao vizionara današnje Hrvatske, razvoja izgradnje Zagreba i rodnog Karlovca, rekao je Mesić </p>
<p>KARLOVAC, 17. studenoga</p>
<p> - »Počast Veci Holjevcu, antifašistu i domoljubu u rodnom Karlovcu i zagrebačkom gradonačelniku u nekoliko mandata valja pozdraviti. Neki kvazi povjesničari pokušali su i još pokušavaju umanjiti njegov doprinos ne samo kao antifašista već kao vizionara današnje Hrvatske, razvoja izgradnje Zagreba i rodnog Karlovca. Holjevca ubrajamo u one ljude i antifašiste koji su imali viziju da Hrvati moraju biti na strani antifašizma, ali i na strani Srba i Židova i zapravo sa svima onima koji su znali i osvjedočili se da se fašizam ne može održati. Holjevac je jedan od onih koji je dao vrijedan doprinos slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. </p>
<p>Akcije kao ova u Karlovcu pridonijele su da smo mogli imati federalnu jedinicu, da smo kasnije mogli imati Hrvatsko proljeće i Ustav iz 1974. koji je Hrvatsku pozicionirao kao državu. Nije bila pogreška za Hrvate antifašiste ići u partizane«, rekao je između ostalog predsjednik Stjepan Mesić u svom prigodnom svečanom obraćanju u karlovačkom Domu Hrvatske vojske »Zrinski« na svečanosti obilježavanja 60. obljetnice povijesnog događaja upada partizanskog voda na čelu s Vecom Holjevcem u okupirani grad Karlovac u studenom 1941. a u cilju oslobađanja tadašnjeg sekretara Gradskog komiteta KPH Marjana Čavića.</p>
<p> Mesić je naglasio da je Holjevac dobro znao da NDH kao vlast nije nastala referendumom hrvatskog naroda, već voljom okupatora, i da takva NDH nije mogla opstati. Hrvatski antifašisti, kakav je bio Holjevac, znali su da Hrvatska kao NDH ne bi opstala i danas je ne bi bilo, jer su sve zemlje sile Osovine kapitulirale.</p>
<p> Holjevac je u svojim političkim potezima težio demokratizaciji a danas kad se vraćamo na rad i djelovanje Holjevca možemo samo govoriti o hrabrosti i sposobnosti tog čovjeka, rekao je Mesić, naglasivši vrijednu gestu Karlovčana da ponovno postave Holjevčevu bistu u najljepšem karlovačkom parku. </p>
<p>Na skupu u Domu OSRH u Karlovcu na 60. obljetnicu povijesnog događaja govorio je i predsjednik udruge antifašističkih boraca NOR-a Karlovačke županije Martin Jendrešić, istaknuvši Holjevčev doprinos u poslijeratnom razvoju Karlovca. Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić istaknuo je da je Holjevčev doprinos izgradnji i razvoju Zagreba iz današnje perspektive nemjerljiv. Bio je velik Hrvat, domoljub i velik zagrebački gradonačelnik a imao je i sve atribute povijesne ličnosti grada Zagreba, rekao je Bandić.
Naglasio je da je Zagreb u svojoj povijesti imao nekoliko gradonačelnika koji su napravili bitne pomake u razvoju grada, ali je po riječima Bandića, Holjevac u tome najistaknutiji. </p>
<p>Karlovački gradonačelnik Božo Joha izrazio je zadovoljstvo što je u Karlovcu ponovno postavljena bista u čast Veci Holjevcu, koji je mnogo toga učinio u razvoju grada i današnje Županije. </p>
<p>O Holjevcu, njegovim ratnim i poslijeratnim danima, te djelovanju kao gradonačelnika i dužnosnika tadašnje Hrvatske, u ime Zajednice antifašista Hrvatske na skupu je govorio i Slavko Goldstein, naglasivši sposobnost i hrabrost Vece Holjevca koji je uživao i povjerenje Srba tijekom Drugog svjetskog rata na području Korduna. </p>
<p>Za boravka u Karlovcu predsjednik Mesić, uz izaslanstva Zajednica udruga antifašističkih boraca NOR-a Karlovačke županije i grada Karlovca, položio je vijenac na spomen obilježje kod mosta na Korani i pred spomen bistom Veci Holjevcu u parku kraj kina Edison u Karlovcu. Za boravka u Karlovcu predsjednik Mesić je razgovarao i sa čelnicima grada i Županije. </p>
<p>T. Grkovski</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>HZJZ: Sve analize na antraks su negativne</p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - U proteklom tjednu hrvatska je policija stotinjak puta intervenirala na dojave o pošiljkama za koje se sumnjalo da su zaražene sporama antraksa, a epidemiološka služba Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 40-ak slučajeva obavila je analize koje su, kao i u svim slučajevima do sada, pokazale da pisma nisu zaražena. </p>
<p> Zabilježen je trend smanjivanja broja prijava sumnjivih pošiljki, što se može pripisati boljem radu policije i prestankom »igranja« poremećenih osoba koje žele izazvati paniku među građanima, rekao je u subotu epidemiolog HZJZ-a Mate Ljubičić.</p>
<p> Policija reagira na svaku prijavu o sumnjivim pošiljkama i ocjenjuje kada postoji opravdana sumnja da bi pošiljka mogla biti zaražena antraksom, te o tome obavijesti epidemiološku službu koja obavlja epidemiološki pregled, dodao je dr. Ljubičić.</p>
<p> Od 40-ak epidemioloških pregleda proteklog tjedna u 10-ak slučajeva epidemiološka je služba izvršila dezinfekciju prostorija u kojima su se sumnjive pošiljke otvarale, a 10-ak osoba koje su bile u kontaktu sa sumnjivim pošiljkama dobilo je preventivnu terapiju antibiotika, kazao je dr. Ljubičić.</p>
<p> Od kada je prije mjesec dana svijet zahvatio strah od antraksa u Hrvatskoj je bilo ukupno oko 2.000 intervencija policije na dojave o sumnjivim pošiljkama, te 600 do 700 intervencije epidemioloških službi HZJZ-a i sve dosadašnje mikrobiološke pretrage pokazale su da u tim pismima nema spora antraksa, ističe HZJZ-u. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>»Razaranje se moralo zaustaviti«</p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - »Razaranje Vukovara, kao i Dubrovnika, moralo se zaustaviti. Nažalost, odgovor SAD-a bio je slab, Europska unija se nije mogla suprotstaviti Miloševiću, a cijenu su platili civili«. Istaknuo je to Janusz Bugajski, direktor Istočno europskih studija u Centru za strateške međunarodne studije u Washingtonu, u subotu na stručno- znanstvenom skupu pod nazivom Vukovar '91.- deset godina poslije. </p>
<p>Uspoređujući razaranje Vukovara s razaranjem WTC-a u New Yorku, Bugajski je kazao kako se teror ne može zaustaviti diplomacijom ni neučinkovitim sankcijama, već da je nužan rani odgovor. »Vukovarci su pokazali neopisivi duh otpora, koji me podsjeća na Varšavu 1944. kada su se Poljaci pobunili protiv nacista«, naglasio je Bugajski. »Osobno sam zadivljen hrabrošću hrvatskih dragovoljaca pred nadmoćnom vojskom kakva je bila JNA i uvjerenjem Hrvata da će dobiti rat koji su u tom trenutku gubili«, rekao je Bugajski, pozdravivši na kraju hrabre ljude Vukovara. </p>
<p>Martin Bell, izvjestitelj BBC-a, koji je bio svjedok pada Vukovara, nazvao je taj grad »Staljingradom na Dunavu«. »Iako sam u 30 godina pratio 11 ratova, ova je tragedija dosegla epske razmjere«, ustvrdio je Bell, osvrćući se na beznačajnost ženevskih konvencija u tom ratu, i uništavanje svega, čak i groblja. »Neki su se časnici JNA hvalili da je na grad ispaljeno više od dva milijuna granata«, istaknuo je Bell. »Vojni analitičari odgovorit će na pitanje je li Vukovar mogao biti obranjen, ali tvrdim da nije bilo ozbiljnijih pokušaja da se razbije opsada«, rekao je Bell, koji je, inače, četiri godine bio i član britanskog parlamenta. a Bell je kazao kako se srpska vojska počela raspadati i gubiti samopouzdanje upravo u Vukovaru, čija je obrana bila žestoka. On je također taj rat prozvao »nekro-ratom«, jer je bilo teže razmijeniti mrtve nego žive. »Ljudi Vukovara i njihove rane ostat će prisutne u svim generacijama«, kazao je Bell, zaključivši kako se takvo stradavanje civila nikada više ne smije ponoviti.</p>
<p>Vlado Šakić, ravnatelj instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, u čijoj je organizaciji skup i održan, kazao je da je znakovito »poklapanje« desetogodišnjice Instituta i pada Vukovara. »Hrvatska od Međunarodne zajednice očekuje univerzalno poimanje pravednosti, a ne politikantstvo«, rekao je Šakić. O tragediji urbane baštine Vukovara govorio je Zlatko Karač, istaknuvši da je ukupna ratna šteta u Vukovaru procijenjena na 9,5 milijardi kuna. </p>
<p>A. Fjorović</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Sjećanje na 43 mučki ubijenih civila</p>
<p>Po svjedočenju zapovjednika obrane Škabrnje Marka Miljanića mjesto je s više strana napalo oko 25 tenkova, više desetaka kamiona s pješaštvom, više zrakoplova koji su ispuštali kasetne i napalmske bombe, a topništvo je iz svih smjerova tuklo selo...</p>
<p>ZADAR, 17. studenoga</p>
<p> - Dana 18. studenoga navršava se deset godina od škabrnjske tragedije - ratnog zločina nad civilnim pučanstvom koji su počinili pripadnici tadašnje tzv. JNA i srpskih paravojnih postrojba, ubivši 43 mještana ravnokotarskog sela Škabrnje. </p>
<p> Toga dana prije deset godina Škabrnja je okupirana, a srpske neprijateljske postrojbe surovo su se obračunale s civilima te počele rušiti, paliti i pljačkati obiteljske kuće, gospodarske zgrade i crkve. Ubijanje hrvatskih civila nastavljeno je i u danima i godinama okupacije mjesta. Prvi dan Srbi su ubili 43 Škabrnjanina, no ukupan broj stradalih civila i branitelja u Škabrnji se poslije popeo na 86.</p>
<p> Leševe pobijenih, 37 tijela, srpski su okupatori tjedan dana nakon okupacije predali hrvatskoj strani na crti razgraničenja pokraj Zadra, a ostale su pokopali u masovnu grobnicu pokraj školske zgrade. Patološkom analizom utvrđeno je da su sve škabrnjske žrtve umorene hitcima iz vatrenog oružja iz neposredne blizine, da su mnoge od njih prije toga mučene, udarane tupim predmetima i hladnim oružjem, a jedna žena je pregažena tenkom. Najteže je stradala obitelj Šegarić. Eva Šegarić je ostala bez trojice sinova. </p>
<p> Napad na Škabrnju počeo je 18. studenoga oko 7,25 sati. Postrojbe JNA i četnici napali su tenkovima, pješaštvom, topništvom i zrakoplovstvom. Po svjedočenju zapovjednika obrane Škabrnje Marka Miljanića, mjesto je s više strana napalo oko 25 tenkova, više desetaka kamiona s pješaštvom, više zrakoplova koji su ispuštali kasetne i napalmske bombe, a topništvo je iz svih smjerova tuklo selo. Miljanić kaže da su Srbi Škabrnju napadali s više od tisuću vojnika, a napadom su zapovijedali tadašnji zapovjednik kninskog korpusa Ratko Mladić i zapovjednik benkovačke vojarne JNA Sava Čečović, te drugi zapovjednici. </p>
<p> Neprijatelji su oko 11,30 sati slomili otpor slabo naoružanih branitelja Škabrnje i nakon toga počeli svoj okrutni obračun. Izvodili su civile iz podruma te ih na licu mjesta mučili i ubijali. </p>
<p>Dio civila su prevezli u Benkovac, odakle su ih nakon nekoliko dana pustili preko crte razdvajanja u Pristegu kod Benkovca. </p>
<p> Za sve škabrnjske žrtve prije nekoliko godina podignuto je spomen-obilježje u mjestu.</p>
<p> Županijski sud u Zadru za zločine u Škabrnji osudio je 18 pripadnika srpskih paravojnih postrojba i JNA na zatvorske kazne do 20 godina. Svima je, osim jednome koji izdržava kaznu zatvora od deset godina, suđeno u odsutnosti i sve su presude pravomoćne. U petak 16. studenoga švicarske su vlasti izručile Hrvatskoj Zoranu Banić, koja je za zločin u Škabrnji osuđena na 20 godina zatvora. S obzirom da je suđena u odsutnosti, ima po zakonu pravo na ponovno suđenje. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Grbić će biti izručen pravosudnim organima RH </p>
<p>PLITVIČKA JEZERA, 17. studenoga</p>
<p> - Postupak po zahtjevu Hrvatske, odnosno Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave RH, a vezano za slučaj Mile Grbića, sina Vaje, rođenog 1958. iz sela Plitvice nedaleko Korenice oko njegovog izručenja RH je u tijeku. Nadamo se njegovom izručenju hrvatskim pravosudnim organima. To je priopćeno iz Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave. Riječ je kuharu i ugostiteljskom radniku Mili Grbiću. Grbić je u kolovozu ove godine uhićen u Njemačkoj nedaleko Regensburga u jednom od restorana gdje je radio kao kuhar i konobar a nakon što su hrvatski pravosudni organi i Županijski sud u Gospiću izdali potjernicu jer je osumnjičen za ratni zločin u plitvičkim naseljima nad Hrvatima za vrijeme okupacije Plitvičkih jezera. Grbić se tereti za ratni zločin na području sela Korane, Poljanka, Smoljanca. Kao pripadnik paravojnih postrojbi tzv. Krajine iz Korenice i Plitvica Grbić, kako stoji u optužnici sudjelovao je u progonstvu Hrvata iz ovih krajeva Like, a tereti se i za ubojstva mještana s plitvičkog područja. </p>
<p>T. Grkovski</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>HHO pokreće inicijativu za naknade haaškim zatvorenicima </p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - Hrvatski helsinški odbor će pokrenuti inicijativu da vlade RH, BiH i SRJ zatraže izmjenu Statuta Haaškoga suda kako bi neopravdano zatvoreni dobili naknadu, rekao je u subotu u Zagrebu predsjednik HHO-a Žarko Puhovski.</p>
<p> »U ime HHO-a pokrenuli smo inicijativu da Helsinški odbori Hrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore zajedno zatraže od svojih vlada da one zajednički zatraže da Vijeće sigurnosti UN-a da promijeni statut Haaškog suda kako bi se zajamčilo pravo na naknadu onima koji su držani u pritvoru odnosno zatvoru a poslije bili oslobođeni i proglašeni nevinima«, rekao je Puhovski.</p>
<p>Predstavnici Helsinških odbora iz više do četrdeset zemalja na godišnjoj su skupštini Međunarodne helsinške federacije (IHF), koja se od četvrtka održava u Zagrebu, u subotu govorili o stanju ljudskih prava u svojim zemljama. Okupljenim predstavnicima IHF-a u subotu se obratio i hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula koji je u svom govoru istaknuo odlučnost hrvatske Vlade da promiče ljudska prava. Picula je rekao da je »relativno zadovoljan stanjem ljudskih prava u Hrvatskoj«. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Nagodba s Baxterom uz posredovanje Vlade?</p>
<p>Obitelji umrlih očekuju ne samo stručnu i savjetodavnu pomoć nego i neku vrstu zaštite, jer su ih predstavnici domaćih i inozemnih kuća pa i samoga Baxtera počeli opsjedati svojim ponudama </p>
<p>PULA, 17. studenoga</p>
<p> - Obitelji šestero umrlih pacijenata s pulske dijalize potvrdili su nam da su iz Vlade Republike Hrvatske brzojavom pozvani na dogovor o daljnjim aktivnostima glede ostvarivanja pravične naknade od američke multinacionalne tvrtke Baxter koji će se održati u ponedjeljak u 14 sati. Oni očekuju ne samo stručnu i savjetodavnu pomoć nego i neku vrstu zaštite, jer su ih predstavnici domaćih i inozemnih kuća pa i samoga Baxtera počeli opsjedati svojim ponudama - rekli su nam u subotu majka umrle predsjednice Udruge dijaliziranih Istre Tatjane Pauletić i suprug umrle pacijentice Hajre Hajrić. Inače, nisu potpisali nikakve ugovore o zastupanju i o svemu će dobro razmisliti nakon razgovora u Vladi gdje će ih primiti dr. Goran Granić s predstavnicima Ministarstva zdravstva.</p>
<p>- Treba netko stati iza nas, da imamo barem nekakvu zaštitu, jer smo izloženi raznim pritiscima. Baxterovi odvjetnici pitali su nas koliko nas je koštao sprovod, koliko smo tom prigodom potrošili na hranu... Nećemo ništa potpisivati, najbolje bi bilo da iza nas stanu Vlada i Županija, kaže suprug Hajre Hajrić i dodaje kako je iz pulske bolnice dobio samo otpusno pismo (u kome je navedeno pod kojim je okolnostima umrla njegova supruga na dijalizi 13. listopada) ali ne i nalaz obdukcije koji je najvjerojatnije u MUP-u.</p>
<p>- Vidjet ćemo kakvu nam pomoć nude, mnogo je bolje da se pojavimo organizirano preko Vlade i Županije. Suprug i ja smo išli slušati razgovor s američkim odvjetnikom Robinsonom i predstavnicima Baxtera, ali na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> nećemo ništa odlučivati, slučaj ne zastarijeva. Nećemo dopustiti da nas netko voza. Kad smo bili kod župana Jakovčića, nismo tražili američke odvjetnike nego da nam pomognu Županija i Vlada. Da nas stave na pravi put a onda da sami odlučimo - kaže Eda Pauletić, i dodaje da su od Županije i Vlade vrlo brzo dobili novčanu pomoć. Iz pulske bolnice jedino nisu dobili nalaz obdukcije koji je bitan jer kompletiraju dokumentaciju. I na razgovorima u Vladi, kako se očekuje, glavna dilema bit će način nagodbe - Baxter nudi kompenzacijsku nagodbu koja bi po hrvatskim propisima najviše iznosila 100.000 kuna po umrlome, dok bi po američkom zakonodavstvu i tvrdnjama njihovih odvjetnika slijedom kaznene odštete naknada bila barem petsto puta veća!</p>
<p>Istodobno je ove subote u izjavi za Vjesnik ravnatelj Opće bolnice u Pule dr. Lems Jerin otklonio prigovore da su obitelji njihovih pacijenata lišeni pomoći i podrške a u vezi sa spornim tvrdnjama o stanju u Centru za dijalizu kaže:</p>
<p>- Uz ravnateljstvo, nakon tragičnih događaja, u pomoć Centru za dijalizu uključen je i posebni savjetodavni tim psihijatara i psihologa. Istodobno na temelju ugovora o nabavi dijalizatora bolnica je 1999. dobila pet novih aparata za dijalizu, a prošle i ove godine po tri aparata, ukupno 11, i to šest od tvrtke Althin, tri od Hospala i dva od Freseniusa. Polovicom prošle godine u tzv. Mornaričkoj bolnici instaliran je i novi uređaj za reverznu osmozu, tj. pripremu vode čime je omogućena dijaliza i na novoj bolničkoj lokaciji. </p>
<p>- U međuvremenu, raspisali smo javni natječaj za nabavu dijalizatora, nakon tragičnog događaja od 13. listopada izabrali smo najpovoljnije partnere od kojih ćemo iduće godine dobiti najmanje pet novih aparata za dijalizu. Ugovore smo sklopili s tvrtkama Fresenius i Hospal jer one imaju najkvalitetnije membrane dijalizatora. U stručnoj literaturi, naime, osporene su membrane od celuloznog acetata kakve je koristila Baxterova švedska tvrtka Alphin. Očekivali smo da će Ministarstvo zdravstva upozoriti na to pri sklapanju novih ugovora, ali kako nije mi smo ih sami otpisali, kaže dr. Lens Jerin, uz napomenu da se godišnje u svijetu proizvede oko sto milijuna dijalizatora, od čega je četvrtina bila s membranom od sporne acetatne celuloze.</p>
<p>M. Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Do 1997. prijavljeno 3316 slučajeva korupcije</p>
<p>OPATIJA, 17. studenoga</p>
<p> - U Hrvatskoj je od 1992. do 1997. prijavljeno 3316 koruptivnih kaznenih djela, za 570 izrečena je pravomoćna presuda, a samo za njih 14 izrečena je kazna bezuvjetnog zatvora. Ovi podaci izneseni su na seminaru »Uloga medija u otkrivanju korupcije« koji se, u organizaciji Međunarodnog centra za obrazovanje novinara u Opatiji, Hrvatskog pravnog centra i Transparency international Hrvatska, održava u Opatiji. Predavači su iz policije i pravosuđa, a okupilo se 30-ak novinara iz cijele Hrvatske. Prema riječima profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu Josipa Kregara, mediji su najjače oružje u suzbijanju korupcije, u rasvjetljavanju činjenica, i prezentiranju građanske hrabrosti. U otkrivanju korupcije neophodna je suradnja medija i policije, jer im je cilj isti. Mediji, pak, upozoravaju da će efikasnost rada o pomenutoj temi biti veća ako bude veća i politička odlučnost, te zahtijevaju transparentnije političko odlučivanje.</p>
<p>Skup je zamišljen kao prilika da se na temelju iskustva ljudi iz pravosuđa i policije podigne razina znanja novinara. </p>
<p>D. H.</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Središnji odbor LS-a: »Oni koji kritiziraju ovu Vladu nisu neprijatelji«</p>
<p>Još uvijek nije prekasno za izradu gospodarske strategije razvoja, koju koalicija nikada nije imala, a od nje i danas bježi, kazao je Zlatko Kramarić</p>
<p>ZAGREB, 17. studenoga</p>
<p> - Polazeći s tezom da oni koji kritiziraju poteze koalicijske vlasti nisu neprijatelji ove države niti Vlade već samo nastoje redefinirati odnose kako bi se mandat odradio do kraja a građani bolje živjeli, dr. Zlatko Kramarić, predsjednik Liberalne stranke dao je svoje viđenje strategije političkog organiziranja i djelovanja LS-a u vladajućoj petorci. Na sjednici Središnjeg odbora Liberalne stranke govorili su i Helena Štimac-Radin, glavna tajnica LS-a, i Andrea Feldman, međunarodna tajnica. </p>
<p>Nezadovoljstvo građana gospodarskom i socijalnom situacijom u Hrvatskoj sve je veće, a ono je očekivano i razumljivo s obzirom da vladajuća koalicija nije ispunila predizborna obećanja. Kao da je bilo najvažnije osvojiti vlast, a tek onda razmišljati o potezima, umjesto da se prihvatio koncept druge republike što ga je svojevremeno predlagao Vlado Gotovac u kojemu je unaprijed bio određen sadržaj nužnih reformi. Iako je do kraja mandata ostalo malo, još uvijek ima vremena da se s reformom gospodarskog oporavka ne oklijeva, predložio je dr. Kramarić. </p>
<p>Jedan od razloga nepovjerenja unutar vladajuće koalicije predsjednik LS-a vidi u nepoznavanju izbornih pravila po kojima će se odvijati budući izbori. Izradom novog izbornog zakona na vrijeme, smanjit će se tenzije u vladajućoj koaliciji, smatra dr. Kramarić. Još uvijek nije prekasno niti za izradu gospodarske strategije razvoja, koju koalicija nikada nije imala, a od nje i danas bježi. LS će ovih dana napraviti svoj prijedlog gospodarske strategije i pokazati je javnosti, a u njoj će poseban naglasak biti na nacionalnom programu zapošljavanja.</p>
<p>Na Središnjem odboru LS-a čelnici te stranke založili su se i za nadopunjavanje koalicijskog sporazuma koji se uglavnom ostvarivao na »nakaradni način«, tj. s glavnom težnjom da se uhljebe vlastiti kadrovi, umjesto da se na ključna mjesta postavljaju stručnjaci. </p>
<p>Na sjednici Središnjeg odbora ponovno je dana ocjena Biskupske poslanice s posebnim naglaskom kako se biskupima ne može oduzeti pravo da komentiraju socijalne i gospodarske prilike u društvu, premda ne mogu imati monopol na tu kritiku, već moraju biti ravnopravni sudionik u raspravama kojima se mogu na bolji način rješavati ogromni socijalni problemi. </p>
<p>Dr. Zlatka Kramarića posebno zabrinjava polarizacija hrvatske političke scene na ljevicu i desnicu i on nudi alternativu: okrupnjavanje stranaka građanskog centra na temelju suradnje, a ne ujedinjavanja. Posebno se osvrnuvši na program povratka izbjeglica, dr. Zlatko Kramarić je naglasio kako se ne radi o etničkom, odnosno srpskom pitanju, već o građanskom problemu koji mora biti riješen tako da se svima osigura pravna sigurnost. </p>
<p>Glavna tajnica stranke Helena Štimac-Radin vrlo je precizno nabrojala koje je sve programe LS ostvario kroz jedno jedino Ministarstvo što ga njen član vodi, Ministarstvo zaštite okoline. Među ostalim, to Ministarstvo što ga vodi Božo Kovačević, ovih će dana javnosti podastrijeti na uvid nacionalnu strategiju zaštite okoline, a uskoro će u saborsku proceduru krenuti i Zakon o zaštiti okoliša i otpada.</p>
<p>»Zbog međusobnih, nebitnih 'prepucavanja' unutar petorke građani gube povjerenje u vladajuću koaliciju i sve češće se pitaju jesu li na izborima krivo odlučili. Umjesto da nudimo strategiju o suzbijanju siromaštva, koalicijska vlada mora ponuditi strategiju razvoja. Mi smo protiv uvođenja egalitarizma jer se Hrvatska treba temeljiti na poduzetništvu i individualnom obrtništvu. Ako ne smanjimo nezaposlenost, desne političke opcije vrlo će vješto iskoristiti ovo socijalno nezadovoljstvo za skupljanje političkih poena«, rekla je Helena Štimac-Radin.</p>
<p>Drugi dio rada Središnjeg odbora bio je zatvoren za javnost. </p>
<p>A. Crnjaković</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Istra dobiva statut, ali ostaje bez himne</p>
<p>Istarska županija imat će kompletan Statut, i to usuglašen s Vladom, bez ikakvih osporavanja. U njemu je razriješeno sporazumno pitanje dvojezičnosti u Istri i učenje talijanskog jezika u hrvatskim školama, a na prihvatljiv način definirano je i istrijanstvo</p>
<p>Nakon punih osam godina, ovog će ponedjeljka, 19. studenoga, Istarska županija dobiti kompletan Statut, i to usuglašen s Vladom, bez ikakvih osporavanja. U njemu je razriješeno sporazumno pitanje dvojezičnosti u Istri i učenje talijanskog jezika u hrvatskim školama, a na prihvatljiv način definirano je i istrijanstvo. Nema dvojbe da će većina županijskih vijećnika podići ruke za takav »umekšani« Statut kojeg su u dva navrata osporile i HDZ-ova, a zatim i koalicijska vlast. I dok Statut bez dvojbe prolazi, odluka Županijskog poglavarstva o županijskoj himni, danu te grbu i zastavi morat će najvjerojatnije pričekati na produljenu javnu raspravu, a što se himne i dana tiče nije isključen ni - referendum.</p>
<p> U trenutku kada se to najmanje očekivalo, od Županijskog poglavarstva predložena i desetljećima već aktualna neslužbena istarska himna »Krasna zemljo...« osporena je. Protiv nje su talijanska Unija, neke zajednice Talijana u Istri kao i Županijski odjel za prava talijanske etničke zajednice. Pojavio se i prijedlog nezavisnog županijskog vijećnika Bruna Poropata iz Rovinja da buduća istarska himna bude trojezična - na hrvatskom, talijanskom i slovenskom jeziku, što je neke podsjetilo na svojedobnu himnu Kraljevine SHS koja se pjevala na srpskom, hrvatskom i slovenskom. </p>
<p>Konačno, protiv predloženog županijskog dana 25. rujna, u znak sjećanja na donošenje povijesnih odluka o sjedinjenju Istre s maticom Hrvatskom u Pazinu 1943., uz Talijane, usprotivili su se i vijećnici hrvatskog bloka u Županijskoj skupštini kao i neke braniteljske udruge. Oni predlažu neki primjereniji dan također vezan uz antifašizam, odnosno reguliranje prava talijanske narodnosti, uz sugestiju da bi najbolje bilo prihvatiti 30. ožujka ili 16. travnja. Tada je usvajan Istarski statut, odnosno konstituirana Županijska skupština.</p>
<p>U takvoj ozračju, uoči jedne zanimljive sjednice Županijske skupštine razgovarali smo s istarskim županom Ivanom Jakovčićem, koji je izrazio veliko zadovoljstvo činjenicom da je napokon postignut dogovor između Istarske županije i Vlade o svim spornim detaljima Statuta. </p>
<p>»Zadovoljni smo dogovorom jer smo uvjereni da je to put jačanja demokracije u Hrvatskoj i jačanja ljudskih prava, pogotovo u slučaju manjinskih prava u Istri. Dvojezičnost je jedno od ključnih pitanja u tom Statutu, zato što potvrđuje specifičnost naše Županije. Istarska županija je prva dvojezična županija u Hrvatskoj, a možda na kraju bude i jedina. Ponosni smo na tu činjenicu, a dvojezičnost je razriješena tako da su hrvatski i talijanski jezik ravnopravni u službenoj upotrebi u županijskim tijelima samoupravnog djelokruga. Ranija je formulacija bila nešto drukčija, ali je sadržaj isti. Sadašnjom formulacijom to je precizirano i otklonjene su veće nedoumice«, pojašnjava Jakovčić.</p>
<p>Što se, pak, dvojezičnosti u školama tiče, nastavlja Jakovčić, postignut je kompromis. U novom članku 10. kaže se da će se tamo gdje je Statutom propisana dvojezičnost, osigurati i posebno poticati učenje talijanskog jezika. Tom formulacijom, veli Jakovčić, zadovoljeni su interesi pripadnika talijanske nacionalne zajednice, kao i mogućnost da sva djeca koja to žele mogu učiti talijanski. To nije obvezujuće, ali termin upotrijebljen u Statutu odražava raspoloženje sredine i naznačuje da će većina djece u takvim sredinama uz hrvatski učiti i talijanski jezik.</p>
<p>Statut je, kad je riječ o pravima talijanske narodnosti, predvidio i odredbu konsenzusa, tj. donošenje svih ključnih odluka usuglašavanjem, uz mogućnost odgode spornog dokumenta za 90 dana. Jakovčić kaže da je to bila i dosadašnja praksa, a da se komisija koja se bavila tom problematikom u prošlom sazivu nije niti sastajala, jer je konsenzus zagarantiran u samoj Županijskoj skupštini, gdje većina jamči prava ne samo talijanskoj, već i ostalim manjinama u Istri. Ta će komisija i po novom Statutu djelovati samo u izvanrednim situacijama, ali sam uvjeren da za to neće biti potrebe«, tvrdi Ivan Jakovčić.</p>
<p>Što se, pak, tiče osporenih himne i dana Županije, Jakovčić kaže da nije imao iluzija da će rasprava o tome proći bez suprotstavljenih mišljenja. Vjeruje da će uslijediti produžena javna rasprava, u krajnjem slučaju i referendum, uz traženje stavova općinskih i gradskih vijeća. »Što se grba i zastave tiče, to ćemo riješiti do kraja godine, a himna i dan Županije morat će sačekati iduću godinu. »Za mene je 'Krasna zemljo, Istro mila' jedina realna i općeprihvaćena pjesma u Istri. Reagiranja na taj prijedlog više su odraz političkih igara, ali nijedna himna kao politička kategorija do sada nije općeprihvaćena«, tvrdi Jakovčić ne vjerujući da je može zamijeniti neka nova pjesma za koju se predlaže raspisivanje javnog natječaja.</p>
<p>Konačno, kada je riječ o također osporenom istrijanstvu, Jakovčić kaže da je prihvaćanje odrednice da se istrijanstvo njeguje kao tradicionalni izraz regionalne pripadnosti, dokaz visoke kvalitete dogovora između Vlade i Županije. </p>
<p> Istim povodom, dr. Furio Radin, zastupnik Talijana u Hrvatskome saboru tvrdi da se himna i dan Županije moraju donijeti konsenzusom, što garantira i novi Statut. Za njega osobno to nije od nekog osobitog značenja, ali kaže da izrazito poštuje vezanost hrvatskog nacionalnog bića u Istri uz »Krasnu zemlju«, ali da isto tako valja voditi računa i o kulturnom bogatstvu i nazočnosti Talijana na ovim prostorima.</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20011118].
|
