NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20010514].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 226131 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>14.05.2001</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Novi trokut velikih - SAD, EU i ASEAN plus tri</p>
<p>Japan, Kina, Južna Koreja i deset članica Saveza država jugoistočne Azije stvaraju Azijski monetarni fond, po uzoru na euro uveli bi zajedničku valutu pa i stvorili trgovinski blok kojim bi dominirao japanski jen kao u Europi euro, a u američkoj grupaciji dolar</p>
<p>TOMISLAV BUTORAC</p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> – Danas je još teško zamisliti ujedinjen azijski blok s Japanom i Kinom kao jezgrom oko koje će se okupiti Koreja i sadašnjih deset članica Saveza država jugoistočne Azije - Brunei, Burma (Mianmar), Filipini, Indonezija, Kambodža, Laos, Malezija, Singapur, Tajland i Vijetnam. Iako su neke od tih država u nedavnoj prošlosti bile međusobno zakrvljene, a neprijateljstva još žive u svijesti stanovništva, nastajanje upravo takve grupacije - ASEAN plus tri - sve je izvjesnija. Sumnjičavce podsjećam kako je, uostalom, bilo teško zamisliti da će Francuska i Njemačka, koje su u sedamdeset godina međusobno triput ratovale, biti u stanju stvarati europsku zajednicu. A počelo je skromno, osnivanjem Europske zajednice za ugljen i čelik 1951. Kineska poslovica kaže da i najduži put počinje prvim korakom, a ASEAN plus tri već je izveo prve korake i postao najzaposlenija regionalna grupacija izvan Europe: održana su tri redovna godišnja susreta na vrhu, osnovana je »vizionarska skupina« za pripremu rasprava i dogovora, ministri financija povezuju i usklađuju poslovanje. Na upravo održanom sastanku Azijske banke za razvoj (Honolulu, 10.-12. svibnja), ministri spomenutih 13 država dogovorili su monetarnu suradnju kako bi spriječili ponavljanje financijske krize kakva je 1997. i 1998. potresala Aziju, a osjetila se i u nizu ostalih zemalja svijeta. Stvaraju mrežu tzv. swap-aranžmana za kratkoročne pozajmice među središnjim bankama s ciljem da se ublaže moguće teškoće u platnim bilancama i suzbiju napadi špekulanata na njihove valute. Japan je 1997. potpisao takve aranžmane s Južnom Korejom i za to odvojio pet milijardi dolara, s Malezijom (2,5 milijarde) i sada s Tajlandom (tri milijarde) te dodatno s Južnom Korejom (još dvije milijarde) i Malezijom (još milijarda). O sličnim aranžmanima Japan pregovara i s Filipinima i s Kinom. </p>
<p>Iako je riječ o milijardama dolara, financijski stručnjaci kažu da su iznosi zapravo simbolični, jer bi za uvjerljiv obrambeni mehanizam bilo potrebno najmanje 50 milijardi. No, zagovornici aranžmana uzvraćaju da su objavljene brojke samo početak, ali i prvi korak prema stvaranju Azijskog monetarnog fonda. Filipini i od 1997. kineski Hong Kong idu dalje, pa predlažu da se stvori zajednička azijska valuta po uzoru na euro, o čemu se još nedavno nitko ne bi usudio ozbiljno ni razmišljati. Razmatraju se mogućnosti usklađivanja informativne tehnologije, obrazovanja i infrastrukture, stvaranja regionalne zone slobodne trgovine, pa i sfere vlastitog utjecaja koja bi bila izvan američkog utjecaja.</p>
<p>Azijski trgovinski blok</p>
<p>Gotovo sve te zemlje ubrzano se gospodarski razvijaju. Do krize 1997., neke od njih proglašavalo se »azijskim tigrovima«. No, stalno ih brine stvaranje trgovinskih blokova u Americi i Europi, koji mogu ograničiti uvoz i tako ugroziti rast azijskih država. Malezijski premijer Mahathir Mohamad prvi je prije deset godina predlagao da države istočne Azije stvore trgovinski blok kojim bi dominirao japanski jen, onako kao u Europskoj uniji euro, a u američkoj grupaciji dolar. Ideja tada nije usvojena, djelomice i zato što se Mahathira proglašavalo protekcionistom, ali - i još važnije - zato, jer se Washington usprotivio »povlačenju linije podjele posred Tihog oceana«. Danas još zvuči gotovo nevjerojatno da bi u bliskoj budućnosti mogao nastati takav azijski blok. Svježa su sjećanja na japansku agresiju u tom dijelu svijeta, u prvoj polovici 20. stoljeća. U toj skupini su i danas komunističke države Kina i Vijetnam, a većina ostalih se odlučno protivi komunizmu. Brojne su i zamršene trgovinske barijere među njima. Sporno otočje Spratly u Južnokineskom moru - zbog nafte i strateškog položaja - u cjelini ili djelomično svojataju Kina, Vijetnam, Tajvan, Filipini, Malezija i Brunej. Pa ipak, ASEAN je, usprkos takvim utezima, uspio dogovoriti stvaranje zone slobodne trgovine, s obavezom da se do 2008. tarife za 15 skupina proizvoda smanje na ispod pet posto. </p>
<p>Pored financijske krize 1997. i 1998., u kojoj je Zapad iznevjerio, pa čak i pojačao nevolje izvlačenjem svojih ulaganja, među najvažnijim razlozima za stvaranje grupacije ASEAN plus tri navode se i neuspjesi Svjetske trgovinske organizacije (WTO) u liberalizaciji svjetske trgovine, ali i nezadovoljstvo ponašanjem Amerikanaca u međunarodnim institucijama od WTO do UN u kojima je, kažu, utjecaj Amerikanaca i Europljana već smiješno pretjeran. ASEAN plus tri ima oko dvije milijarde stanovnika, što je trećina stanovništva svijeta. Po gospodarskoj snazi i opsegu vanjske trgovine može se uspoređivati i sa SAD i s EU, a posjeduje znatno veće monetarne rezerve - prema podacima pouzdanog The Economista za 1997., službene monetarne rezerve SAD iznosile su 71 milijardu dolara, EU 380, a ASEAN plus tri čak 668 milijardi dolara. Već i to bi bili dovoljni razlozi za stvaranje vlastitih institucija i težnju za odlučivanjem o svojoj sudbini. S golemom štednjom i deviznim rezervama, danas većim od 800 milijardi dolara, ASEAN plus tri može razviti svoje tržište kapitala i sve manje uvažavati pokroviteljstvo, savjete, pa i diktate globalnih financijskih institucija koje su uglavnom pod utjecajem Zapada. A da ne bježe od suradnje, pa i da od suparnika ponešto preuzimaju, pokazuje pozitivna inspiracija Europom i posebno njenim eurom. Po uzoru na EU, ASEAN je od lani uveo i »rotirajuću trojku« u kojoj prošli, sadašnji i budući predsjedavajući zajednički djeluju.</p>
<p>Dalekosežne inicijative</p>
<p>Gotovo nezamijećeno od ostatka svijeta, zemlje istočne Azije već dogovaraju svoje gospodarske aranžmane, osobito na području financija i trgovine, što će neminovno potaći i njihovo političko približavanje. Svijet se, dakle, suočava s novim trokutom velikih - umjesto trokuta velikih vojno-političkih sila iz hladnoga rata - SAD, SSSR, Kina - nastaje novi trokut - SAD, EU i ASEAN plus tri.</p>
<p>Istočna Azija je na rubu povijesne evolucije, kao što je bila Europa prije pola stoljeća. Bilo bi nerazumno te inicijative zanemariti ili podcijeniti. Financial Times npr. piše da ta nastojanja nailaze na izvjesno razumijevanje u Europi, ali i na sumnjičavost SAD. Uvažavani dnevnik ipak se nije mogao suzdržati, a da pomalo s visoka ne zaključi kako bi azijskim vladama bilo bolje da svoju energiju troše na poticanje daljnje liberalizacije trgovine, a ne na izgradnju golemih pagoda na nebu. Jer će čak i prema najsunčanijem scenariju biti potrebna desetljeća da ASEAN plus tri stvori značajniji regionalni gospodarski blok.</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Beograd u idućih mjesec dana predaje posmrtne ostatke 55 Hrvata pokopanih na novosadskom groblju</p>
<p>Ivan Grujić: Veliki je pomak već i to što je jugoslavenska strana prvi put priznala da je na groblju u Novom Sadu pokopano 78 osoba iz Podunavlja, koje su stradale za vrijeme srpske okupacije tog područja / Jugoslavenska komisija ne priznaje hrvatskoj da je riječ o tristotinjak NN grobova / Korać: Spremni smo prikupiti dokumentaciju o tim žrtvama i predati dosjee hrvatskoj komisiji kako bi se vidjelo je li uopće riječ o osobama koje Hrvatska traži / U hrvatskim je zatvorima trenutno 76 Srba i malo je vjerojatno da beogradska komisija i tamošnje vlasti mogu od Hrvatske ikakvim pritiscima iznuditi amnestiju za tako veliki broj osuđenika za ratni zločin</p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> – Bude li Beograd poštivao zagrebački dogovor i u idućih mjesec dana predao Hrvatskoj posmrtne ostatke 55 Hrvata pokopanih na novosadskom groblju, bit će to u zadnjih devet godina prvi veliki iskorak u traženju nestalih i zatočenih Hrvata. Posljednja velika razmjena zarobljenika bila je u kolovozu 1992. godine, prije nepunih devet godina, u Nemetinu kraj Osijeka. I od tada, pa do prošlotjednih zagrebačkih pregovora, na kapaljku je hrvatska komisija dobivala podatke o nestalima, a u posljednjih nekoliko mjeseci došlo je čak i do zastoja u pregovorima.</p>
<p>Iako su hrvatske vlasti u novije vrijeme pitanjima rješavanja sudbine nestalih uvjetovale normalizaciju odnosa sa SR Jugoslavijom, umjesto dobre volje, nailazili su tek na neprobojni zid šutnje i prečesto političko trgovanje sudbinama ljudi kojima se prije devet godina izgubio svaki trag. U međuvremenu je pak Hrvatska, isključivo vlastitim naporima i novcem, bez ikakve pomoći međunarodne zajednice, uspjela ekshumirati 3.231 osobu iz 127 masovnih grobnica od kojih je 2.601 osoba dosad identificirana.</p>
<p>Veliki pomak malim koracima</p>
<p>Čini se sada, u kontekstu nove runde pregovora o nestalima, da bi se lista s 1.485 nestalih Hrvata mogla već za mjesec dana smanjiti za pedesetak imena bude li se Beograd držao najnovijeg dogovora u Zagrebu. Hrvatska komisija raspolaže spoznajama o tristotinjak grobova Hrvata, pokopanih s oznakom NN na potezu od Novog Sada do Sremske Mitrovice, Begejaca, Sombora, Staićeva, Niša i drugih mjesta u SR Jugoslaviji, gdje su postojali vojni logori i zatvori iz kojih mnogi Hrvati poslije pada Vukovara nisu živi izašli. Jugoslavenska je pak strana ovog puta priznala samo - 78 grobova.</p>
<p>»Veliki je pomak već i to što su prvi put priznali da je na groblju u Novom Sadu pokopano 78 osoba iz Podunavlja, koje su stradale za vrijeme srpske okupacije tog područja«, kazao je nakon pregovora pukovnik Ivan Grujić, predsjednik Vladine komisije za nestale predstavnicima udruga nestalih i zatočenih na sastanku u Ministarstvu branitelja. </p>
<p>Iako se već dulje vrijeme, s političkim promjenama u Jugoslaviji, po tamošnjim medijima otvoreno spominju hrvatske žrtve i tijela što ih je izbacio Dunav s jugoslavenske strane granice, jugoslavenske vlasti, a ni beogradska komisija, to nikad dosad nisu priznali. Istina, i sada se razlikuju u brojkama, pa jugoslavenska komisija hrvatskoj ne priznaje da je riječ o tristotinjak NN grobova. Maksim Korać, voditelj jugoslavenskoga pregovaračkog izaslanstva, u razgovoru za Vjesnik, ustvrdio je da »sigurno nije riječ o tolikom broju«.</p>
<p>»Spremni smo prikupiti dokumentaciju o tim žrtvama sa svoje strane i predati te dosjee vašoj komisiji kako bi se vidjelo je li uopće riječ o osobama koje Hrvatska traži«, ističe Korać.</p>
<p>Međutim, unatoč očitim pomacima u pregovorima dviju komisija, iz razgovora s Maksimom Koraćem razabire se da bi jugoslavenska komisija mogla otvoriti neke nove-stare probleme. Među njima su tzv. nikšićka i šavrićka skupina crnogorskih dragovoljaca, koji su, tvrdi Korać, pobijeni u vojnom logoru u splitskoj Lori.</p>
<p>Gdje su crnogorski »dragovoljci«</p>
<p>»Mi tražimo tijela 54 osobe iz Lore i predali smo hrvatskoj komisiji dokumente o njihovim stradanjima«, kazao je Korać uoči odlaska iz Zagreba, tvrdeći da su to »crnogorski dragovoljci, koji su 1992. godine krenuli u obranu teritorijalnog integriteta i suvereniteta tadašnje zajedničke nam države SFR Jugoslavije«. No, hrvatska im komisija u tome teško može udovoljiti, jer su spomenuti crnogorski dragovoljci nestali na teritoriju druge države, Bosne i Hercegovine, a za Hrvatsku su oni agresori, a nikakvi »spasonosni dragovoljci«. Jednako tako, problem su očito za beogradsku stranu Srbi u hrvatskim zatvorima, osuđeni za ratni zločin.</p>
<p>Jugoslavenska komisija traži da se bezuvjetno oslobode, a Korać čak ostavlja mogućnost da se problem »digne na višu političku razinu« i da ih, predlaže, amnestira hrvatski predsjednik Stjepan Mesić! Bez obzira na političku osjetljivost tog problema i moguće licitiranje sa srpske strane, Grujić kategorično tvrdi da se komisije za nestale ne mogu time baviti, jer bi to značilo da se miješaju u rad pravosuđa.</p>
<p>U hrvatskim je zatvorima trenutno 76 Srba i malo je vjerojatno da beogradska komisija i tamošnje vlasti mogu od Hrvatske ikakvim pritiscima iznuditi amnestiju za tako veliki broj osuđenika za ratni zločin. Nije, međutim, nemoguće da i taj »adut« jugolavenska strana izvuče iz rukava, što je uostalom u razgovoru za Vjesnik nakon pregovora dao naslutiti Maksim Korać.</p>
<p>Kako bi to dočekale ranjive hrvatske obitelji nestalih i cjelokupna javnost, ne treba ni prejudicirati. Dovoljno je podsjetiti da su obitelji nestalih Hrvata već dovoljno ogorčene činjenicom da se pod patronatom Haaga kopaju kninski grobovi u potrazi za navodnim masovnim grobnicama Srba stradalih 1995. godine, tijekom Bljeska i Oluje, dok su istodobno u drugi plan gurnute hrvatske žrtve i grobnice iz 1991. godine.</p>
<p>»Traga se za srpskim žrtvama iz 1995. godine, a mi se opravdano pitamo zašto se barem ne poštuje redosljed stradanja«, poručuju iz udruga hrvatskih stradalnika iz Domovinskog rata. </p>
<p>Kninska otkapanja srpskih grobova pozdravljaju s druge strane granice, u SR Jugoslaviji, a Korać, djelomično zadovoljan, na odlasku iz Zagreba zaključuje: »Hrvatska je sada prvi put pristala na ekshumacije i identifikacije srpskih žrtava. To su hrvatski državljani i ne treba pri identifikaciji praviti razliku između žrtava«. On očekuje da će srpske žrtve, ekshumirane u Kninu, biti identificirane o trošku hrvatske države.</p>
<p>Žrtve pod jednim križem?</p>
<p>Hrvatska i jugoslavenska komisija razilaze se u brojkama nestalih Srba. »Knin će sada dokazati da se pod jednim križem ne nalazi samo jedna, već nekoliko žrtava«, napominje Korać i tvrdi da je u Hrvatskoj 1.300 nestalih Srba. Za razliku od njega, pukovnik Grujić jedinim važećim podatkom smatra brojku od oko 400 nestalih Srba, čije je traženje službeno pokrenuto posredstvom Međunarodnog Crvenog križa.</p>
<p>Čekajući ishod dogovora dviju komisija, obitelji zatočenih i nestalih Hrvata i dalje sumnjičavo vrte glavom ne vjerujući jugoslavenskoj strani da će humano rješavati probleme, bez političkog ucjenjivanja Hrvatske, čija su ratna stradanja pretočena u goleme brojke: u jednom trenutku suočila se s čak 13.500 nestalih, od kojih se i sada traži 1.485 osoba. Obitelji nestalih stoga ne priznaju politiku i jedino što žele saželi su u kratku poruku: »Moramo saznati istinu, jer ma kako crna bila, podnošljivija je od deset godina neizvjesnosti«. Dostojan pokop njihove djece, majki i očeva, žena i muževa... argument je pred kojim politika treba ustuknuti, jer sudbine nestalih nikad ne smiju biti sredstvo ucjena i plaćanja u bilo čijoj političkoj trgovini!</p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>»Samostalci« jurišaju na vlast</p>
<p>ZAGREB, 14. svibnja</p>
<p> – Među kandidatima na predstojećim lokalnim izborima nalaze se, između ostalih, i rođena Jamajčanka, inače supruga hrvatskog časnika, jedan katolički svećenik sa svojom nezavisnom listom, sin aktualnog ministra koji je na granici punoljetnosti, dok jedan od potencijalnih vijećnika ima više od osamdeset godina. Svi oni, kako ističu u svojim predizbornim istupima, žele mijenjati našu stvarnost i uglavnom poručuju biračima da će se to i dogoditi, ako im u nedjelju 20. svibnja građani u njihovoj lokalnoj jedinici daju svoj glas.</p>
<p>Također je uočljivo da se priličan broj kandidata pojavljuje po tko zna koji put zaredom na izborima na kojima uglavnom ne uspijevaju prijeći izborni prag. Kad već nisu uspjeli postati predsjednici države ili zastupnici u parlamentu, sada s vlastitim listama »jurišaju« na gradska i općinska vijeća te županijske skupštine. S tim ciljem organiziraju se susreti s građanima na kojima se pretežito pojavljuje njihovih nekoliko prijatelja. </p>
<p>»Uhljebljenje« u politici</p>
<p>Tako za razliku od snažnijih stranaka, koje samo u nedjelju u Zagrebu održavaju piknike na kojima nude »kotlovinu i jela od divljači«, na drugome mjestu »fiš paprikaš« ili odbojku na pijesku pod stranačkim »šatorima«, one manje i, dakle, siromašnije, organiziraju potpisivanje tko zna koje po redu peticije, razgovore s »ljubiteljima prirode«, prosvjeduju na tržnicama protiv genetički modificirane hrane ili pak obećavaju buđenje »uspavanog životnog potencijala« našeg naroda. </p>
<p>Rašireno mišljenje kako u politiku ulaze većim dijelom oni koji u njoj traže »uhljebljenje« ne može se primijeniti na mnoge od kandidata koji su, koliko je poznato, materijalno odavno situirani, profesionalno su uspjeli i kampanju uglavnom financiraju sami, jer je teško vjerovati, s obzirom na njihove izborne izglede, da bi ih netko od tajkuna ili dobrostojećih poslovnih ljudi prepoznao kao mogućeg izbornog pobjednika u kojeg vrijedi uložiti novac što bi mu se potom mogao vratiti. Osnovni moto većine kandidata koji, mimo stranačke infrastrukture i bez prethodnog političkog iskustva u nekoj od stranaka, idu na izbore je to da etablirane stranke treba eliminirati s lokalne razine, jer se one uglavnom ne bave rješavanjem konkretnih problema koji opterećuju određeno područje nego »visokom politikom« u kojoj važnu ulogu igra ideološko opredjeljenje. Tako se uz obećanja o boljem standardu i (opet) o tisućama novih radnih mjesta, biračima nude i razne lokalne pogodnosti do kojih će doći, ako zaokruže baš listu koja im to obećava. Od besplatnih vožnji tramvajem i autobusima do boljih knjižnica i vrtića, čišćeg mora i okoliša, rješavanja prometne signalizacije u njihovom gradu, gradnje zaobilaznice, nekog tunela ili priključne ceste pa sve do prilično futurističkih projekata razvoja grada ili općine. </p>
<p>Dio krivnje za relativno male izglede kandidata koji idu na izbore izvan snažnijih stranaka leži i na važećem izbornom sustavu. Naime, kako su to već upozorili analitičari, razmjerni sustav sa zatvorenim, tzv. krutim listama suprotstavlja prije svega različite stranke, koje simboliziraju njihovi vođe na nacionalnoj razini, te stoga postoji tendencija da se birači i na lokalnim razinama opredjeljuju prema svojim temeljnim ideološkim i političkim preferencijama koje imaju na nacionalnoj razini. Pitanje kvalitete lokalnih kandidata kao i autonomnog kandidiranja za stranačke liste na lokalnoj razini tu je potpuno ili barem velikim dijelom potisnuto u pozadinu.</p>
<p> Drugi razlog zašto se i na lokalnim izborima nedovoljno uvažava osobni dignitet pojedinih kandidata na uštrb stranačke prihvatljivosti je u nedovoljnoj razvijenosti lokalne samouprave. Naime, dosad je gotovo glavna kvaliteta lokalnih čelnika bila u tome koliko dobrih »veza« imaju u metropoli (Zagrebu) te koliko su u dobrim odnosima s pojedinim visokim državnim dužnosnicima od kojih se očekivalo posredovanje na zavičajnoj osnovi. Dok ne bude stanovite decentralizacije države koja bi većinu prava i odgovornosti u vezi s razvojem pojedinih lokalnih jedinica prebacila na općine, gradove i županije, do tada će i većina samostalnih »strijelaca« na izborima biti, u većini slučajeva, neka vrsta egzotike, odnosno folklora.</p>
<p>Program i ugled</p>
<p>Iako, valja priznati, i u danim okolnostima nisu rijetki slučajevi pogotovo u zadnje vrijeme (Obrovac, Petrinja, itd.), gdje su pojedinci sa svojim listama na lokalnim izborima dobili relativno najveći broj glasova. S obzirom na ustavno pravo svih hrvatskih državljana da biraju i budu birani, a imajući u vidu potrebu veće personalizacije izbora i najavljenu decentralizaciju države, činjenica da na izbore izlaze Jamajčanka, katolički svećenik, lokalni poduzetnik ili zaštitar prirode, sve će se manje gledati kao izuzetak ili neka čudna iznimka. Ovisno o uvjerljivost programa i osobnog ugleda kandidata, na lokalnim izborima će prolaziti ili padati jednako snažnije stranke kao i nezavisne liste. Dakako, pritom ne valja zanemariti ni činjenicu da i u razvijenim demokracijama glavnu riječ i na lokalnim razinama ipak vode stranke koje imaju većinu i na razini države.</p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="4">
<p>Druženje, upoznavanje ljudi i nezamjenjiv užitak u zajedničkom krstarenju cestama </p>
<p>Moto club »Muddy« okupio više od dvjesto ponosnih vlasnika i njihovih ljubimaca na dva kotača/Bikeri za druženje i dobru zabavu/Po »Harley Davidsona« čak u San Francisco </p>
<p>Bikeri se često doživljavaju kao »opaki« momci u crnim kožnim jaknama sa zakovicama, lancima i amblemima, koji drže da su zakoni doneseni kako bi se kršili. Za takav stereotip zaslužni su najviše filmovi, u kojima se bikeri često prikazuju kao odmetnici, čemu je pridonijela i nekolicina razuzdanih pojedinaca. Međutim, posjet drugom okupljanju bikera u Blatu pokazao je da bikere samo ikonografija može povezati s ubojitom Prstosjekovom bandom iz čuvenog »Mad Maxa« jer riječ je o skupini ljudi specifičnog životnog stila, kojoj je stalo samo do druženja i dobre zabave.</p>
<p>Ovaj se put za sve to pobrinuo zagrebački Moto club »Muddy«, koji je u subotu organizirao drugi susret bikera, okupivši više od dvjesto ponosnih vlasnika i njihovih ljubimaca na dva kotača.</p>
<p>– Uputili smo pozive raznim klubovima iz Hrvatske, Slovenije i BiH i ove je godine odaziv zbog povoljnih vremenskih uvjeta mnogo veći nego lani, istaknuo je potpredsjednik »Muddya« i vlanik »Kawasakija Z 500« Zlatko Zelenić.</p>
<p>U druženju bikera piva nije nedostajalo, kao ni žestokog rocka. Dajući si oduška u jeftinom pivu, pijući ga više nego njihovi motori benzina, mnogi su se bikeri uz gostujući band »Cool Shakes« razbacali, a neki su i zapjevali. Od popratnih sadržaja valjalo bi istaknuti bikera-gutača vatre Tomu, koji je sa svojim kolegom rigao vatru kao zmaj, tombolu u kojoj je glavna nagrada bila integralna zaštitna kaciga i natjecanje u zabijanju čavala šupljim čekićem. U kasnijim satima iznenađenje je bio striptiz...</p>
<p>Zbog velikog odaziva i gužve za predviđene je moto igre nedostajalo prostora, ali najzagriženije motoriste ni to nije spriječilo. Jedan se biker zaželio zvuka svoje japanske »pile« i počeo izvoditi vratolomije vrteći se u krug i ostavljajući za sobom trag spaljenih guma. Zujanje njegova motora paralo je uši, ispušni sustav se užario i iz njega su letjele iskre. Nastala je prava dimna zavjesa i smrad paleži upijao se u pamučne majice, dok su kamenčići i komadići gume letjeli na sve strane. To je zabrinulo Tatjanu Zore-Sugošić (32), ponosnu vlasnicu teško stečenog »Harley Davidsona«, koji je bio blizu poprišta egzibicije.</p>
<p>– Po »Harleya« sam otišla čak u San Francisco i za njega sam se pošteno narintala u Njemačkoj. Nije mi to bilo teško, »Harley« mi je bio dovoljna motivacija, rekla je Sugošić, odjevena u crnu kožu od glave do pete. Motocikl automobilske potrošnje imao je i takvu cijenu - 27.000 njemačkih maraka, ali užitak vožnje na njemu je »nezamjenjiv«. Ljubav prema motociklima naslijedila je od svog oca, koji je 60-ih također išao po svoj motor u inozemstvo.</p>
<p>Jedan od bikerskih »veterana« i svojevrsna legenda je svakako Josip Kulaš (43), koji je svog »Harleya«, željan »adrenalinskog šoka«, zamijenio brzim japancem, »Suzukijem 1100 R«.</p>
<p>– Imao sam »Harleya« četiri godine, ali bio mi je prespor, a dijelovi preskupi i teško dostupni, objasnio je Kulaš. Njegov »Suzuki« ide 250 km/h, a toliko ga je, tvrdi, i vozio.</p>
<p>Simpatičan bikerski par Jasmina i Štef Golubiček pokazao nam je svoju susretljivost pobrinuvši se da Vjesnikova reporterka iskusi vožnju na velikom kromiranom chopperu »Suzuki Intruder 1400«, što je ona »s oduševljenjem« prihvatila.</p>
<p>– Smisao naših susreta je druženje, upoznavanje ljudi i nezamjenjiv užitak u zajedničkom krstarenju cestama. Izbjegavamo autoceste, skloniji smo starim cestama i upoznavanju krajolika, rekla je Golubiček, dodajući kako se svaki tjedan okupljaju i druže s drugim bikerima. Od bikera smo doznali kako je nedavno smrtno stradalo nekoliko njihovih članova, što nije bila njihova krivnja. Zbog toga žele da se poradi na sigurnosti u prometu i većoj pozornosti vozača na motoriste.</p>
<p>Susret je završio u nedjelju i nakon odmora u postavljenim šatorima za posjetitelje iz udaljenijih mjesta svima je podijeljen besplatan grah s kobasicama.</p>
<p>ANA LONJAK, BORIS JAGAČIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Ne želim svoj proizvod prodati svijetu jer je on rješenje za prometni kaos u Zagrebu</p>
<p>Semafor vizualno odbrojava sekunde od deset prema nuli, informirajući pješake koliko će im dugo svijetliti zeleno svjetlo/Na dvama riječkim raskrižjima postavljen semafor za 21. stoljeće, dok za serijsku proizvodnju u Zagrebu nitko nema sluha </p>
<p>Zagrebački inovator Kruno Franjković po zanimanju je sudski vještak, koji se tim poslom bavi već 36 godina. Osim što je profesionalac u svom poslu, moglo bi se reći da se gotovo profesionalno bavio i sportom. Naime, 40 je godina bio lakoatletski sudac.</p>
<p>Svakodnevno gledanje prometnih nesreća i stradavanje pješaka na zagrebačkim ulicama ponukali su ga na razmišljanja o poboljšanju sigurnosti prometa. Sredinom 1997. godine njegovo razmišljanje urodilo je plodom. Može se pohvaliti da je prvi čovjek koji je izumio semafor za 21. stoljeće. Njegov semafor, za razliku od ostalih koje viđamo na zagrebačkim raskrižjima, vizualno odbrojava sekunde od deset prema nuli i tako pješake informira o tomu koliko će im dugo svijetliti zeleno svjetlo.</p>
<p>– Iskustvo iz sporta prenio sam na svoj izum. Sportaši na startu utrke, osim što čuju zvuk pištolja koji oglašava start, gledaju na sat i tako se pripremaju za početak utrke. Isto bi trebalo postojati i u prometu. Ljudima treba pokazati koliko će još dugo biti zeleno, a odbrojavanje sekundi pravi je način, ističe Kruno Franjković. </p>
<p>Sa svojom je inovacijom obišao gotovo cijeli svijet i osvojio mnoštvo nagrada. Zlatne medalje u velikim konkurencijama dobio je na izložbama inovacija u Pittsburgu, Londonu, Sloveniji, a u Hrvatskoj mu je dodijeljena nagrada »Slavoljub Penkala«. No, ljuti ga što za serijsku proizvodnju semafora, patentiranog i priznatog u svijetu, još nitko u Zagrebu nije našao sluha. </p>
<p>– Jamčim da bi takav semafor smanjio broj nesreća za barem pet posto. Osim što daje više informacija od običnog semafora, ne traži godišnje održavanje, troši 70 posto manje struje i osigurava veću protočnost i sigurnost prometa. Moj displej vrlo bi se lako mogao ugraditi u već postojeće kučište semafora na raskrižju, pa bismo i tu imali uštedu.</p>
<p>Na pitanje zbog čega u odgovarajućim institucijama ne nailazi na financijsko razumijevanje za svoju inovaciju, odgovara kako je uvijek teže popraviti crne rupe u glavama ljudi nego na cestama. Putovanja na svjetske izložbe do sada je financirao sam. Nije mu jasno, kaže, kako se o hrvatskim sportašima u medijima pjevaju hvalospjevi, a hrvatske inovatore, koji isto tako promoviraju zemlju, nitko ne želi primiti u audijenciju. </p>
<p>– Čudno mi je kad naši političari kažu da je strateški plan smanjenje broja mrtvih u prometnim nesrećama. Strateški bi plan trebao biti smanjenje broja nesreća na nulu. To, na žalost, pokazuje kako još uvijek vladaju podobni, a ne sposobni ljudi, ističe Kruno Franjković.</p>
<p>Jedini čovjek koji mu je izišao u susret bivši je riječki gradonačelnik Slavko Linić, koji je zaslužan za postavljanje semafora 21. stoljeća na dvama riječkim raskrižjima. </p>
<p>– Kad uđem u neki grad, na prvom semaforu mogu vidjeti kako u njemu funkcionira promet. U Zagrebu, primjerice, svako križanje radi na drugom principu.</p>
<p>Nada se kako će situaciju popraviti prijedlog koji je nedavno u susretu sa zagrebačkim inovatorima iznio zagrebački dogradonačelnik Mladen Vilfan - osnivanje tzv. inovatorskog fonda u koji bi se iz gradskog proračuna izdvojila dva milijuna kuna za pomoć proizvodnje inovatorskih proizvoda.</p>
<p>– U svijetu su me molili da im prodam licenciju za svoj proizvod, ali nisam htio. Želim da se u proizvodnji našeg proizvoda zaposle naši ljudi, da kod nas ima manje zastoja, ozlijeđenih i poginulih. Želim pomoći Zagrebu i Hrvatskoj. </p>
<p>Od svojih izuma zagrebački inovator Kruno Franjković ne namjerava odustati. U pripremi je nešto što je za sada još tajna, a bit će tema neke druge priče.</p>
<p>DUBRAVKA ŽALAC</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Hoće li Zagreb moći nadoknaditi štetu vlasnicima oštećenih automobila?</p>
<p>Gradonačelnik Milan Bandić obećao da će šteta biti nadoknađena svima o trošku Grada, ali zakon ne obvezuje Zagreb da nadoknadi štetu uzrokovanu terorističkim činom/Iskustvo jednog od oštećenih </p>
<p>Na prošlotjednoj sjednici Gradskog poglavarstva zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ponovio je svoje obećanje da će Zagreb nadoknaditi štetu vlasnicima uništenih i oštećenih automobila u eksploziji pred zgradom Poglavarstva 16. ožujka ove godine. Dodao je kako će šteta biti nadoknađena svima, bez obzira na to jesu li vlasnici automobila djelatnici Poglavarstva ili su se ondje slučajno zatekli. Kada će biti isplaćene odštete Bandić nije znao reći jer to ovisi o procjeni šteta i dostavljanju odštetnih zahtjeva osiguravajućih društava. Bandić je prvi put tako nešto obećao u intervjuu Večernjem listu 20. ožujka, kada je rekao: »Svima koji nemaju osiguranje nadoknadit ćemo štetu, bez obzira na to što nismo odgovorni«.</p>
<p>Nakon objavljivanja te vijesti vlasnik jednog oštećenog vozila, koji je želi ostati neimenovan, nazvao je Vjesnik te nas obavijestio kako je osobno podnio zahtjev Službi za tehničke poslove grada Zagreba. Nedavno je dobio odgovor kojim su ga obavijestili: »Vašem zahtjevu nismo u mogućnosti udovoljiti te ćete svoj zahtjev za naknadu štete moći podnijeti počinitelju ovog kaznenog djela kada isti bude utvrđen. Isto tako napominjemo da smo uslijed eksplozije i sami pretrpjeli štete koje nam nisu nadoknađene«. Dopis je potpisao pročelnik Službe za tehničke poslove Mario Kuzele.</p>
<p>Kuzele je, kako nam je rekao, odgovorio u sklopu svoje nadležnosti i kompetencije. Dodao je kako će se postupiti prema gradonačelnikovom obećanju te će oštećenici morati podnijeti dokumentirani zahtjev.</p>
<p>Vlasnik oštećenog automobila koji nam se javio ima policu obveznog osiguranja kod Jadranskog osiguranja. Šefica odjela likvidacije Jadranskog osiguranja Ljiljana Udovičić rekla je kako bi štetu nadoknadili u slučaju da oštećenik ima kasko osiguranje, ali počinjenu štetu ne mogu nadoknaditi iz police obveznog osiguranja.</p>
<p>Inače, Zakon o obveznim odnosima ne obvezuje Grad Zagreb da nadoknadi štetu uzrokovanu terorističkim činom te bi Bandićeva namjera mogla biti protumačena kao čin dobre volje. Ipak, bez obzira na gradonačelnikovo obećanje, teško je reći kada će i kako osobe čiji su automobili oštećeni tu štetu i nadoknaditi. </p>
<p>TIHOMIR PONOŠ</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Taksisti obnavljaju vozni park: Zagreb će subvencionirati akciju i biti jamac </p>
<p>Grad zainteresiran za kupnju novih taksi vozila/Taksisti traže povoljnije uvjete kupnje vozila, s kamatom nižom od osam posto/Novi taksiji na cestama za tri do četiri mjeseca</p>
<p>Na radnom sastanku u Gradskom uredu za gospodarstvo, održanom na inicijativu autotaksi prijevoznika, razmatrane su mogućnosti obnavljanja dotrajalog voznog parka zagrebačkih taksista. Sastanku su prisustvovali predstavnici Raiffeisen Leasinga, koji će razmotriti mogućnost kupnje 300 do 400 novih vozila više srednje klase te o uvjetima kupnje obavijestiti taksiste. </p>
<p>Rečeno je kako će potrebe taksista snimiti Udruženje autotaksi prijevoznika. Grad je pokazao zainteresiranost za obnovu voznog parka taksista jer on pridonosi vizualnom identitetu Zagreba.</p>
<p>– Krajnje je vrijeme da se obnovi vozni park, kako bi se građanima pružila mogućnost kvalitetnijeg prijevoza. Stoga smo i počeli anketiranje naših djelatnika, napomenuo je predsjednik Udruženja autotaksi prijevoznika Krunoslav Lonjak. </p>
<p>Naime, korisnici taksi usluga plaćaju jednaku cijenu prijevoza u bolje opremljenim automobilima s klimatskim uređajem, kao i u onima u derutnom stanju. Lonjak je objasnio kako će Grad subvencionirati dio te »akcije« i biti taksistima jamac. Taksisti, prema njegovim riječima, nemaju posla i ne mogu samostalno kupovati nove automobile, koji im predstavljaju »sredstva za život«.</p>
<p>– Tražili smo da se ostvare povoljniji uvjeti za kupnju novih vozila, s kamatama nižim od osam posto, rekao je Lonjak, dodajući kako bi veći broj naručenih vozila trebao kod zastupnika dodatno »izbiti« cijenu.</p>
<p>Gradske vlasti ozbiljnost svojih namjera kane potvrditi ugovorom definiranim partnerskim odnosom, koji obuhvaća i odgovarajuće jamstvo Grada za kupnju novih taksija, rečeno je na sastanku. Vrijednost spomenutog projekta procijenjena je na 12 milijuna maraka, a novi taksiji trebali bi se vidjeti na gradskim ulicama za tri do četiri mjeseca.</p>
<p>B.J.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Svi se, zapravo, dobro zabavljamo i kužimo, a vodi nas ista, pozitivna energija</p>
<p>Zbor vodi mlada 21-godišnja Ivana Šurina, a okuplja mlade iz Zagreba i drugih gradova/S repertoarom duhovnih šansona gostuju po drugim župama i dječjim domovima</p>
<p>Pri svakoj župi djeluju i crkveni zborovi, koji uljepšavaju i obogaćuju misna slavlja, ali i druge svečane prigode u župi. Jedan od takvih je i Zbor mladih župe Sv. Josipa »Izvor« na zagrebačkoj Trešnjevci, poseban po tomu što njegova voditeljica, Ivana Šurina, ima samo 21 godinu, a taj zahtjevan posao radi još od svoje 13. godine. </p>
<p>– Nakon smjene generacija otišla je djevojka koje je do tada vodila zbor, pa sam preuzela njezin posao. Ostala su samo tri člana zbora, ali bili smo puni entuzijazma, a imali smo i veliku potporu roditelja, svećenika i časnih sestara, kao što danas imamo i potporu našeg župnika Josipa Kuhtića. S vremenom nas se okupljalo sve više i bio je upravo gušt raditi, priča nam ta otvorena i vesela djevojka. </p>
<p>»Izvor« čini 30-ak mladih ljudi, većinom srednjoškolaca i studenata iz Zagreba i drugih hrvatskih gradova. U zboru ima više djevojaka, ali u posljednje im se vrijeme pridružilo i nekoliko mladića. Bitno je, kako ističe Ivana, da zaživi pozitivna atmosfera među mladima.</p>
<p>Ivana je od najranijeg djetinjstva bila zaljubljena u glazbu, pa je uz redovito školovanje završila i osnovnu i srednju glazbenu školu. U Srednjoj glazbenoj školi »Vatroslav Lisinski« maturirala je klavir, a prije tri godine, u istoj školi, upisala solo-pjevanje kod prof. Bojana Pogrmilovića, dirigenta zbora »Ina« i umjetničkog voditelja klape »Cesarice«. </p>
<p>Osim glazbe, Ivana voli i zemljopis, toliko da ga je odlučila i studirati. Uspješno polaže ispite i sada je već na trećoj godini Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.</p>
<p>– Od prvog razreda osnovne škole išla sam u obje škole, pa sam navikla na takav ritam i čudno mi je kad mi dan nije ispunjen. Dok su moji prijatelji odlazili u kafić, ja sam morala ići u muzičku, ali nije mi bilo teško. Sve je, zapravo, stvar dobre organizacije i ako se to postigne, mogu se napraviti i mnoge druge stvari, priča nam ambiciozna Ivana.</p>
<p>U crkvi Sv. Josipa, osim Zbora mladih »Izvor«, djeluju još tri zbora – Zbor »Gospođa« i Dječji zbor vodi časna sestra Egidija, a Mješoviti zbor vodi Josip Škvorc. Zanimljivo je spomenuti da u crkvu Sv. Josipa dolaze ljudi i iz drugih, udaljenijih četvrti – Prečkog, Španskog, pa čak i Maksimira. </p>
<p>Osnova okupljanja mladih u »Izvoru« bila je od samog početka, kako ističe Ivana, nedjeljna misa za mlade u 11.30 sati. Repertoar zbora čine duhovne šansone, sa suvremenim aranžmanima, od kojih pojedine Ivana radi sama, a neke posuđuje od popularnih izvođača duhovnih skladbi, velikogoričkog zbora mladih »Navještenje« i skupine »Logos«. </p>
<p>– Duhovnim šansonama pokušavamo privući mlade te tako postići živost koja će potaknuti i druge ljude, ističe Ivana.</p>
<p>Ivana je voditeljica i dirigentica zbora, a katkad svira i klavijature. Hrvoje Petrinec svira gitaru, a donedavno je zbor imao i violinisticu, Vinku Fabris, koja je sada na poslijediplomskom studiju violine u Mainzu. Zbor ima ambicije uskoro snimiti i svoj prvi nosač zvuka.</p>
<p> – Željeli bismo što prije snimiti CD, ali problem je novac, kaže Ivana.</p>
<p>Od dosadašnjih nastupa Ivana je kao posebno drage izdvojila božićne koncerte u svojoj župi. Koncert održan prošlog Božića rezultirao je i pozivom na jedno inozemno gostovanje, u Austriju.</p>
<p> – Taj je posjet predivno iskustvo jer se među nama stvorilo zajedništvo kojem uvijek težimo, ispričala nam je Ivana. </p>
<p>»Izvor« redovito gostuje i u drugim zagrebačkim župama, dječjim domovima i drugim institucijama. Uoči Cvjetnice mladi iz zbora »Izvor« predvodili su pjevanje na Križnom putu za mlade Zagreba na Ksaveru.</p>
<p>– To su sve stvari koje obogaćuju ljude, a sve nas vodi ista, pozitivna energija, ističe mlada voditeljica.</p>
<p>Budući da je Ivana istih godina ili čak mlađa od pojedinih članova zbora, pitali smo je ima li problema s postizanjem autoriteta.</p>
<p> – Svi se, zapravo, dobro zabavljamo i kužimo, ali bitna je i radna atmosfera. Probe se održavaju dva puta na tjedan, po dva sata. Iako dosta vježbamo, nađemo vremena i za druženje izvan proba. Tako u posljednje vrijeme često nakon pjevanja ostajemo na ping-pongu i stolnom nogometu u župi, a vikendom, kad imamo vremena, zaletimo se i do Sljemena, otkrila nam je Ivana. </p>
<p>SANDRA-VIKTORIJA ANTIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>»Zagreb, čisti grad«: 9 milijuna kuna za čišćenje 90 posto divljih smetišta </p>
<p>– U akciji čišćenja divljih odlagališta smeća »Zagreb, čisti grad«, koja se provodi od 2. travnja, očišćeno je 495 od 529 prijavljenih lokacija, rekao nam je direktor Trgovačkog društva »Čistoća« Jozo Bićanić na medijskoj prezentaciji učinjenoga u toj akciji. </p>
<p>Uz njega, prezentaciji su prisustvovali i predstavnici komunalnih poduzeća te vijeća gradskih četvrti. Zahvalivši svima koji sudjeluju u akciji, direktor »Čistoće« apelirao je na Zagrepčane da otpad odlažu u za to predviđene spremnike te da se priključe građanima u dojavljivanju uočenih divljih smetišta Komunalnoj inspekciji.</p>
<p>Načelnik odjela Komunalne inspekcije pri Gradskom poglavarstvu Davor Brčić izvijestio je o 308 uklonjenih neregistriranih i karamboliranih vozila s javnoprometnih površina te o gotovo 28.000 uklonjenih nepropisno oblijepljenih plakata. Kako je istaknuo, Komunalna je inspekcija, u suradnji s policijom, u organiziranim noćnim ophodnjama do sada zatekla dvadesetak građana kako ostavljaju otpad na divljim smetištima. Kazne za prekršitelje variraju od 200 do 500 kuna za fizičke te od 500 do 2.000 kuna za pravne osobe. Radi učinkovitije borbe protiv takvih počinitelja, Komunalna će inspekcija Saboru uputiti prijedlog za povećanjem kazni.</p>
<p>Direktor ZGOS-a Zdravko Vac ustvrdio je kako je akcija dosad stajala Grad Zagreb oko devet milijuna kuna te zatražio da se financijski aspekti akcije »Zagreb čisti grad« i službeno registriraju, što do sada nije učinjeno.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="10">
<p>Kineskom »lavu« moraju se podrezati pandže </p>
<p>TAIPEI, 13. svibnja</p>
<p> – Tajvanska potpredsjednica Annette Lu u subotu je pozvala Kinu da odvrati stotine projektila za koje tvrdi da su upereni na njezinu zemlju, dodavši da kineskom lavu moraju biti podrezane pandže.</p>
<p> »Tajvan je poput zeca ili mačke, mačića. Kina je veliki lav«, rekla je Lu u razgovoru za Reuters. »Svatko zna što će se dogoditi s mačićem ako se susretne s lavom, osim ako su lavu podrezane pandže«, rekla je Lu. Ona je zatražila od kineskih vlasti da uklone između 300 i 500 projektila koji se, kako tvrdi Lu, nalaze na istočnoj kineskoj obali i usmjereni su prema Tajvanu.</p>
<p> Kina je zaprijetila da će napasti Tajvan ako formalno proglasi neovisnost ili beskrajno odugovlači s pregovorima o ponovnom ujedinjenu s maticom zemljom. Vlada u Pekingu smatra Tajvan odbjeglom kineskom pokrajinom i dosad je odbijala službene i neslužbene kontakte s vladom tajvanskog predsjednika Chen Shui-biana, koji se zalaže za neovisnost otoka. Chen je izabran u svibnju prošle godine.</p>
<p> »Kina mora odustati od prijetnji silom protiv Tajvana«, rekla je Lu. »Dok u toj zemlji oko 100 milijuna ljudi živi ispod granice siromaštva, za Kinu bi bilo bolje da troši novac na smanjivanje siromaštva nego na raspoređivanje projektila«, rekla je Lu.</p>
<p> Istodobno je najviši gospodarski dužnosnik tajvanske vlade u nedjelju otputovao u Peking kako bi sudjelovao na ministarskom sastanku Azijsko-pacifičke gospodarske konferencije (APEC). Predsjednik tajvanskog Vijeća za gospodarsko planiranje i razvoj Chen Po-chin prvi je dužnosnik nove tajvanske vlade koji je otputovao u Kinu. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Umro indijski pisac R. K. Narayan </p>
<p>MADRAS, 13. svibnja</p>
<p> – Poznati indijski pisac Rasipuram Krishnaswami Narayan, koji je život u svojoj zemlji opisivao jednostavnim, gracioznim stilom uz blagi humor, preminuo je u nedjelju u bolnici u svom rodnom gradu Madrasu, priopćili su liječnici. Narayan je primljen u bolnicu prošlog mjeseca zbog kardiovaskularnih problema, rekao je njegov liječnik.</p>
<p> »Narayan je bio na aparatima za održavanje života posljednjih nekoliko tjedana, ali se njegovo stanje jučer pogoršalo i umro je u snu danas rano ujutro«, rekao je liječnik. Narayan (95), koji je pisao na engleskom jeziku, počeo je svoju karijeru kao učitelj 1930., ali je kasnije postao profesionalni novinar.</p>
<p> Svoj prvi roman »Swami i prijatelji«, objavljen 1935., Narayan temelji na svojim iskustvima seoskog učitelja. Postao je poznat na zapadu nakon što se o njegovim radovima pohvalno izrazio engleski pisac Graham Green. Narayanov prvi roman objavljen u SAD-u bio je »Financijski stručnjak« 1952.</p>
<p> Radnju većine svojih romana Narayan smješta u Indiju. Jasnim i dražesnim stilom opisivao je obične ljude i događaje, nudeći duhovit i senzibilan uvid u svakodnevni život svoje zemlje. Narayan je napisao ukupno 34 romana koji su prevedeni na više stranih jezika. (R)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Umro slavni pjevač Perry Como </p>
<p>JUPITER INLET BEACH COLONY (Florida), 13. svibnja</p>
<p> – Perry Como, slavni bariton poznat po svojem glasu, džemperima i specijalnim božićnim televizijskim emisijama, umro je u subotu nakon duge bolesti u svojem domu, u 87. godini života. Prema riječima Comove kćeri Terry Thibadeau, Perry Como umro je u snu. »Ja i moj unuk Holden proveli smo u petak dva krasna sata uz tatu. Zajedno smo pojeli sladoled. Bio je vrlo ugodno«, rekla je Comova kći za »Palm Beach Post«. Šarmantni američki Talijan počeo je pjevati tridesetih godina prošloga stoljeća. Njegov idol, pokojni pjevač Bing Crosby, jednom je za Coma rekao da je on »čovjek koji je izumio 'casual'«. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Izložba »UFA-plakati filmske praizvedbe 1918.-1943.«</p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> – Od 16. svibnja do 5. lipnja u Zagrebu će se održati izložba »UFA-plakati filmske praizvedbe 1918.-1943.«, koja je zajednički projekt Austrijske nacionalne knjižnice, zaklade »Njemačka kinoteka« i Goethe instituta. </p>
<p> Ta putujuća izložba, koja je dosad prikazana u Muzeju suvremene umjetnosti u New Yorku i u »Academy of Motion Picture Arts and Sciences« u Los Angelesu, preko najznačajnijih plakata filmske kompanije UFA od 1918. do 1943 dokumentarno prikazuje povijest filma i toga vremena.</p>
<p> U popratnom programu izložbe bit će prikazani nijemi filmovi »Siegfriedova smrt«, »Kriemhildina osveta« i »Asfalt«, te zvučni film »Trojica s benzinske crpke«. Autori plakata su ponajbolji tadašnji grafičari Robert L. Leonard, Theo Matejko, Josef Fenneker, Werner Graul, Heinz Schulz-Neudamm i Peter Pewas. Na plakatima iz dvadesetih godina vidi se utjecaj ekspresionizma i Nove stvarnosti.</p>
<p> Na izložbi se mogu vidjeti plakati za filmove kasnijih holivudskih redatelja Ernsta Lubitscha, Friedricha Wilhelma Murnaua i Fritza Langa. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Nestanak djevojčice Peggy uznemirio Njemačku </p>
<p>BERLIN, 13. svibnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> – Već pet dana uz veliku medijsku pozornost traje potraga za djevojčicom Peggy Knobloch (9), koja je nestala u okolici malog bavarskog mjesta Lichtenberga blizu češke granice. </p>
<p>Helikopteri i oko130 policajaca bezuspješno su pretražili šume u tom dijelu Bavarske. Bundeswehr je najavio da će svojim zrakoplovima Toronado, koji imaju specijalne kamere, pomoći pretraživanje područja oko Lichtenberga. Elektronski mediji i novine u subotu na istaknutim mjestima donose poruku majke nestale djevojčice, Susanne Knobloch (28) koja je rekla: »Molim Vas vratite mi moje dijete živo...«.</p>
<p>Prema izjavi policijskog glasnogovornika za prvi program njemačke televizije (ARD) policija, iako je prikupila 400 izjava, još nema jasnih indicija što se s djevojčicom dogodilo. Među ostalim, tu je izjava Peggynih prijateljica koje tvrde da je ona sjela u automobil češke registracije dok se vraćala iz škole. Policijska potraga se približila 10 kilometara prema češkoj granici, a zahtjeva se potraga i u Češkoj.</p>
<p>Slučaj Peggy, podsjeća na slučaj djevojčice Urlike (8) koja je nestala nedaleko od svog rodnog mjesta 30 kilometara od Berlina. Nakon višemjesečne potrage, uz veliki medijsku pozornost televizije i drugih medija, potraga 14 tisuća policajaca i »Toronada« rezultirala je otkrićem leša djevojčice u blizini starog sovjetskog aerodroma. Obdukcijom je ustanovljeno da je nad njom izvršeno seksualno nasilje, a ubojica je nedugo potom otkriven i uhićen. </p>
<p>B. Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Nakon »Eurosonga« Huljić i Vanna odustaju od »Dore«</p>
<p>KOPENHAGEN, 13. svibnja</p>
<p> – Pobjedom Estonije, koju su zastupali Tanel Padar i Dave Benton s pjesmom »Everybody«, završilo je dosad najraskošnije izdanje Eurosonga u koje je uloženo više od 15 milijuna dolara. Jedno od pitanja koje se postavilo pobjednicima nakon proglašenja bilo je nisu li i oni zbunjeni svojom neočekivanom pobjedom budući da ih baš nitko nije svrstavao među favorite. </p>
<p>– Zbunjeni? Nemamo zašto biti, pa pobijedili smo. Uostalom, ako to nitko nije očekivao zašto je na kraju naša pobjeda bila uvjerljiva?, izjavio je Tanel Padar dodavši kako on i Dave inače ne surađuju, već ih je kompozitor Ivar Must upoznao nakon što je, po uzoru na glazbu grupe »Kool and The Gang«, s kojima su najavili koncert u srpnju u Estoniji, napisao pobjedničku pjesmu 46. Eurosonga. </p>
<p>Za razliku od naše pjesme »Strings of my Heart«, Estonija nije uopće pripadala krugu favorita. To se međutim ne može reći za Dance, kojima se umalo dogodilo da i dogodine budu organizatori Eurosonga, kao niti za trećeplasiranu grčku »Jennifer Lopez«. Odličnom interpretacijom Huljićeve pjesme Vanna je, plasiravši se na deseto mjesto, Hrvatskoj osigurala odlazak u Estoniju.</p>
<p>– Ja sam govorila da će biti uspjeh budemo li među prvih deset, a fenomenalno ako budemo među prvih pet. Nemamo zašto biti razočarani jer smo još uvijek u granicama uspjeha, izjavila je Vanna na slavljeničkom partyju nakon Eurosonga. Dakako postavilo joj se i pitanje hoće li se ponovno natjecati na Dori, odnosno ima li pretenzija doći na Eurosong.</p>
<p>– Teško mi je to sada reći premda mi se čini da nemam razloga dolaziti budući da sam saznala sve što me dosad kopkalo. Imam svoj stav o Eurosongu i neko ću se vrijeme posvetiti drugim poslovima. Što se pobjednika tiče, mnogi su mi rekli da se ne trebam uzrujavati s obzirom na to kakva im je pjesma, no ja nikada nisam za omalovažavanje pobjednika, jer su pobjednici valjda s razlogom. Pjesma koja je pobijedila ima definitivno pojednostavljen pristup glazbi, rekla je Vanna i dalje sigurna da je imala najbolje osmišljenu i izvedenu pjesmu. </p>
<p>Tonči Huljić pak smatra da je dobro da smo se uopće plasirali među zemlje koje će i dogodine nastupati na Eurosongu, budući da je puno jakih zemalja poput Irske ili lzraela ispalo s natjecanja. </p>
<p>– Nismo razočarani, jer ove su godine lobiranje i politički rejting imali više utjecaja nego ikad. Ja sam vjerovao da neće pobijediti Švedska, Francuska ili Grčka, kao tri najveća favorita, mislio sam da će se dogoditi neko iznenađenje, ali da ćemo to iznenađenje biti mi, rekao je Huljić, dodavši da više ne namjerava slati pjesme na Doru. Želio sam dovesti Eurosong u Hrvatsku, no sada mi se čini da to još dugi niz godina neće biti moguće. </p>
<p>Teško će biti novim domaćinima organizirati Eurosong kakvog su napravili Danci, a kamoli zasjeniti ga. Ovo je bio prvi profitabilan izbor europske pjesme u svih 46 godina njegova postojanja, a na pitanje mogu li Estonci to organizirati, Tanel Padar je odgovorio kako se već čuo s premijerom Estonije, koji mu je čestitao i rekao da će Eurosong i dogodine biti na nivou. Kakvom? To ćemo vidjeti... </p>
<p>PETRA BOIĆ</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="16">
<p>»Ničija zemlja« na filmskom nebu Cannesa</p>
<p>54. međunarodni filmski festival u Cannesu / Ovacije filmu »Ničija zemlja« Danisa Tanovića, u kojem se na humorističan način progovara o ratu u Bosni i Hercegovini / Što o svemu kažu glumci Filip Šovagović, Rene Bitorajac, Branko Đurić i producent Čedo Kolar</p>
<p>BRANKA SÖMEN</p>
<p>CANNES, 13. svibnja (Od posebne Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> – Čini se da je canneski filmski festival »osuđen« na konfliktne događaje i filmove pune krvi znoja, rata i politike. Francis Ford Coppola doista je još jednom impresionirao svojim vječno aktualnim filmom »Apokalipsa, danas«, koji je oduševio stare i prodobio nove generacije svojih poklonika. Jer, riječ je o univerzalnom umjetničkom djelu kojem vrijeme samo pomaže darujući mu novu snagu i neotkrivene dimenzije iščitavanja ratničkih i političkih igara američke i svjetske manipulativne križaljke životima, sudbinama, narodima i državama. </p>
<p>Dojmljiv prinos takvom Coppolinu proturatnom nagnuću, samo u mnogo suvremenijim i Europi bliskijim, njezinim okvirima, dao je film »Ničija zemlja« Danisa Tanovića sastavljen od »svačijih« novaca (Francuska, Italija, Slovenija, Belgija, Velika Britanija) i šaroliko ekipiranog kadra (bosanski redatelj i glavni glumac, uz hrvatske, slovenske, engleske, francuske i belgijske glumce te mnogostruku europsku tehničku suradnju).</p>
<p> Radnja se događa u ljeto 1993. kada na ničijoj zemlji dolazi do slučajnog susreta i sukoba srpskog i bosanskog vojnika. Obojica nespremni i nespretni u ratnim zbivanjima pokušavaju verbalnim dvobojima riješiti svoje osobne frustracije, no tu je i treći koji leži na bombi i ne smije se pomaknuti jer u suprotnome sve će odletjeti u zrak. Premda s mnogo nama prepoznatljivih klišeja, priča je duhovito smišljena i puna ratničke napetosti iz 1993., tim prije što su u cjelokupnu dramatiku umiješani i uvijek dobro neinformirani ili indolentni predstavnici Unprofora te agresivna lešinarska ekipa novinara žednih krvi i senzacija.</p>
<p> Film je već na novinarskoj projekciji prošao jako dobro, a na svečanoj projekciji u Grand Theatreu Lumiere, u subotu na večer, ekipa je doživjela prave ovacije. Čini se da je Tanović pogodio duh i sluh publike, koja je prihvatila ovu ne baš bezazlenu poruku o ratnim događajima u Bosni, koju je redatelj prenio u furioznom tempu svojih vlastitih uspomena, opremljen cinizmom godina koje su se u međuvremenu proširile iskustvom umjetnika svjesnog da samo istina može pobijediti i biti prepoznata i prihvaćena, bez obzira »protiv« ili »za« koga bila. </p>
<p> Tako je i na press konferenciji Tanović vrlo dojmljivo odgovarao na često provokativna pitanja, poput makedonske novinarke koja je željela od redatelja čuti tko je po njegovu mišljenju kriv za ovaj rat. Tanović je izravno odgovorio: »Ne mogu, a ne podsjetiti vas da sam ja boravio u gradu na koji je pucala jugoslavenska narodna armija iz svih mogućih oružja. Ja nisam pucao ni na čiji grad, niti bilo koga napadao, oni su pucali na moj grad i na moje prijatelje, obitelj, na moju zemlju... Služio sam se činjenicama, a ne pamfletima, i premda nisam u filmu zastupao ničiju stranu, ako vi objektivno gledate moj film, sasvim sigurno ćete stati na jednu stranu.«</p>
<p> Belgijski novinar je pak pitao o lošem imageu pripadnika Unprofora i mirovnih snaga u Bosni, a Tanović mu je odgovorio: »Za takav image su si sami krivi, služio sam se samo činjenicama, a jedna od nepobitnih činjenica jest da je u Srebrenici izvršen masakr kada je deset tisuća ljudi ubijeno, dok su pripadnici danskih mirovnih snaga igrali nogomet s jugoslavenskim vojnicima...To je bilo skandalozno i sramotno, za Europu u kojoj se sve to događalo kao i za sve one koji su to mirno promatrali i dozvolili. Mogli su bilo što učiniti, a nisu učinili ništa.« </p>
<p> Nakon projekcije filma održan je veliki domjenak na plaži Hotela Martinez, koji je trajao do ranih jutarnjih sati uz raspoložene goste i dakako domaćine, filmske autore, producente i glumce. U šarolikom društvu u pravom stilu Euroimagea, bez čije financijske pomoći ne bi ni nastao ovaj film, razgovarali smo s nekima od glavnih aktera. Prije svega odličnim zagrebačkim glumcima Filipom Šovagovićem, kojem je ovo prvi filmski izlazak u svijet, te Reneom Bitorajcem, kojem je ovo prva zapaženija filmska uloga. </p>
<p>FILIP ŠOVAGOVIĆ: »Reakcija publike je bila fenomenalna. Bili smo vrlo sretni kada je završio film i cijela se dvorana digla i pljeskala. To je prilično dugo trajalo. To sam prvi put u životu doživio, a impresionirala me i filmska tehnika, koja je očito evoluirala jer je u toj dvorani tako savršeno reproducirala ono što smo napravili, tako da se sve moglo čuti i vidjeti, što prije nisam doživio sa svojim filmovima. Inače, mislim da ovakav film na našem fondu ne bi sto posto prošao. Jer bi se scenarij klasificirao kao da je sve to smiješno i neozbiljno, a ne dobro i dovoljno 'snažno' za nas. Zato mi je drago da je i ovakav vid crnog humora etablirao vani, što je vjerojatno bilo i prije, samo bi trebalo postići slične kriterije i kod nas. Možda probam i sam jednoga dana. Također bih rekao da je tajna uspjeha i ovako dobrih reakcija na ovaj film jer on je specifična priča kakvu ne rade druge kinematografije, posebno američka, okrenute komercijali i zaradama. Ovaj film sublimira svu patnju koja nas je zadesila. Film je kao neki rezultat u ime tristo tisuća žrtava, pa nije samo umjetnički, nego je i politički uspjeh Danisa Tanovića.« </p>
<p>BRANKO ĐURIĆ: »Bio sam ugodno iznenađen reakcijom publike ovdje u Cannesu. Nisam takvo što još doživio. Mislio sam da se takvo što događa samo glumcima u godinama, te prave 'standing ovation'.« Nadovezujući se na svoju izjavu na press konferenciji kada je naglasio da u ovom filmu nije glumio nego se »samo« prisjećao života u okupiranom Sarajevu, Branko Đurić je govoreći o filmu rekao: »Jako je uzbudljiv i drago mi je što je atipičan, što ne sliči ni na jedan drugi vojni film, nego govori nekim svojim jezikom.«</p>
<p>RENE BITORAJAC: »Glumim jednog Srbina koji je to isključivo po nacionalnosti, inače je Srbin iz Banje Luke, zapravo student koji je mobiliziran protiv svoje volje, koji nije za rat, koji nema iskustva u ratu, ali postane ratoboran. No, to je ona školska ratobornost koja se više svodi da se uzvrati udarac, nego nešto drugo. Uloga je u svakom slučaju izazovna i prihvatio sam ju, jer mi se iskreno rečeno scenarij sviđao jer je totalno originalan, a i zato što mi je to do sada najveća uloga na filmu.» Pitamo ga za dojmove iz Cannesa: »Došao sam pogledati film i gotovo. A već u avionu mi je Đuro govorio da je film prošao između 900 filmova i ušao među 22 u konkurenciju. A kada sam ovdje došao i vidio raspored koji nas očekuje s velikim brojem intervjua za televizije i novinske kuće iz Europe i cijeloga svijeta, potpuno sam se šokirao. Nisam očekivao da će to biti na ovakvoj razini. To je nešto nevjerojatno, kako bismo rekli, 15 minuta slave.«.</p>
<p>ČEDOMIR KOLAR jedan je od producenata filma, poznat je od prije s kompanijom Noe Productions koji su između ostalog producirali »Prije kiše« Milčea Mančevskog, filma koji je bio u nominaciji za Oscara. Pitali smo ga kako je bilo producirati film koji se izravno odnosio i na dio njegove sudbine? »Slali su mi scenarije mnogi, ali Danisov film je bio prvi scenarij koji mi se odmah svidio i sada vidim da sam napravio dobar izbor.«</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Imaginarij moderne i danas poticajan</p>
<p>Završeni 28. dani Hvarskoga kazališta / Više od 50 znanstvenih radova učinak je bienalnog sagledavanja epohe moderne</p>
<p>HVAR, 13. svibnja</p>
<p> – U ovoj godini završit će se u nas i u svijetu cijeli niz manifestacija koje su na prijelazu stoljeća zbrojile impozantni učinak onoga prijelaza stoljeća što ga zovemo moderna, a od koga je proteklo stotinjak godina. Biennalna tema 28. dana Hvarskoga kazališta što su se od 9. do 12. svibnja održavali u Hvaru, zajedno s prošlogodišnjim učinkom, donijela je hrvatskoj znanosti o teatrologiji i književnosti te dodirnim područjima golemi doprinos, koji se ogleda u više od pedesetak znanstvenih prinosa. Stoga je s pravom predsjednik Odbora Dana Hvarskoga kazališta akademik Nikola Batušić zaključivši u subotu ovogodišnji skup kazao da je epoha moderne »trajna inspiracija naše generacije«. </p>
<p>A posljednjega radnog dana simpozija čuli smo još pet izlaganja, među kojima je najživlje zanimanje privukla tvrdnja Nevenke Košutić-Brozović da je veliki skandinavski dramatičar Bjorn Bjornson, inače glavni konkurent Ibsenov, imao namjeru s obitelji trajno se nastaniti u Zagrebu, što je izrečeno u okviru njena promišljanja teme odnosa naše moderne i skandinavske književnosti. Nastupom Ivice Matičevića pozornost znanosti bila je okrenuta osobi Ivana Krnica, što ga onodobna militantna i između sebe zavađena književna sredina, podjelom na tzv. stare i mlade, s jedne strane naziva »obrazovanim diletantom«, a s druge »komentatorom s iskustvom suvremenim«. Nastojeći pomiriti taj povijesni sukob, Krnic je našao rješenje u formulaciji da je »svaka dobra literatura ujedno i mlada literatura«. </p>
<p>Nije izostao ni suvremeni pogled na najraniju hrvatsku književnost, onu koju su pisali naši glagoljaši i začinjavci. Naime, Nikica Kolumbić, baveći se nazočnošću srednjovjekovne književnosti u povijestima i pregledima što su izlazili tijekom moderne, dolazi do zaključka kako o »srednjovjekovnoj književnosti kao stilskoj formaciji nema ni govora u doba moderne«. Tako Branko Vodnik 1913. u svojoj Povijesti književnosti ne obrađuje najraniju književnost, nego to prepušta filologu Jagiću. To zapostavljanje važnoga i kreativnog razdoblja začinjavaca i glagoljaša naći će stoga svoga odjeka i u slavista na drugoj obali Jadrana, pa će tako Arturo Cronia 1923. i za jedne i za druge kazati da su »kompilatori i imitatori«. Stvari u korist toga razdoblja promijenit će se tek nakon Prvoga svjetskog rata.</p>
<p>Jednu od ključnih figura hrvatske moderne na cijelom nizu duhovnih područja kao što je Milutin Cihlar Nehajev predstavila je Helena Perinčić u njegovu kritičarskom odnosu spram stranih dramatičara, u rasponu od Shakespearea i Molierea do svojih suvremenika, koje je uglavnom čitao u izvorniku. Po njenoj tvrdnji, a pozivajući se na onodobni tisak, Nehajevljeva je kritika suzdržana, hladna, impersonalna, no dokazuje kritičarsku darovitost, koja se međutim nije organski razvila. Na simboličan način završni istup Branke Brlenić-Vujić podsjetio je svojim usporednim promišljanjem književnog i likovnog izraza u okviru imaginarija Mediterana, kao jednog od motiva moderne, na istovrsne pristupe nekolicine znanstvenika tijekom prvoga dana skupa. </p>
<p>A gostovanje Viške kazališne družine pod redateljskom palicom Alenka Blaževića završeno je izvedbom »Ribarskih svađa« Carla Goldonia, i ovoga puta pred prepunim hvarskim gledalištem. Tako je renesansni Hvar ovim biennalnim skupom dao neprocjenjivu zalihu novih spoznaja o vremenu što ga tako rastezljivim pojmom zovemo moderna. </p>
<p>BRANKA DŽEBIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Bezrizična glazbena i ideološka zona</p>
<p>Sladunjava pripadnost istom »kulturnom krugu«, podjela bodova prema zemljopisnom ključu i crti spajanja interesa primijetila se i iz špijunskog satelita / Susjedi su si dijelili bodove, a Slovenija, BiH i Hrvatska također su se »šmajhlale«</p>
<p>U vrijeme »Eurosonga« estradne noge domaće estrade rasklimane su na sve strane, zbog nerješive kontradikcije koja se ponavlja iz godine u godinu. Osnovne postavke na kojima lakoglazbena scena inače počiva u svakodnevnom životu prekidaju se, a započinje sezona preoblačenja u potrazi za – danas na žalost već bivšom – »europskom pjesmom«. Posebno je komična mimikrija kojom glazbenici inače otvoreno skloni narodnjačkom rukopisu pokušavaju uobičajeni melos, prilagođen birtijaškim veselicama, zamijeniti »paneuropskim« zvucima. Što manje »č«, »ž« i »š« u pjesama s engleskim nazivima, preduvjet su glavnog zgoditka, pobjede kojom bi nas valjda uvjerili da je negirani društveni značaj domaćih zabavnjaka težak previd i činjenica kojom će nas terorizirati dok svi zajedno budemo »hostese« »Eurosonga« u Zagrebu. </p>
<p>Iako je uvježbana Huljićeva reklamna mašinerija samozadovoljno tvrdila da smo ove godine, ali sada sigurno, favoriti (to smo to čuli samo od njih i od nikoga drugoga) – stvari su na koncu ispale drugačije. Staromodna pjesma sa statičnom Vannom prevelik je zalogaj za publiku željnu veselja. Patetika više ne prolazi, traži se benigni bubble gum pop koji je, istini za volju, možda i manja davež. Huljićeva dominacija na domaćoj estradi po tko zna koji put pokazuje se praktično pogubnom u inozemstvu. »Strune ljubavi« zakomplicirale su situaciju u Kopenhagenu, gotovo da nismo ušli među prvih petnaest, nego u predkvalifikacije iduće godine, što bi nam možda i trebalo. Sreća je da to dan kasnije više nikoga ne zanima. </p>
<p>Bez obzira na to što se radi o festivalu minornog glazbenog značenja, zapravo turističkom marketingu, apetiti sudionika vole zaboraviti na činjenično stanje i baviti se »strategijama« koje zapravo i ne postoje izvan cehovskih okvira. Neki globalni pomaci ipak postoje: recimo, zanimljivo je promatrati kako su se zemlje bivšeg istočnog »lagera« prilagodile konzumentskoj kulturi Zapada i prirodno usvojile bedasto veselje na pozornici kao dokaz da željezne zavjese, bonova i redova za meso više nema. Ne bih se kladio da pobjeda Estonije nije dijelom posljedica želje za širenjem logistike »Eurosonga« na još nezasićena tržišta, jer osim onima koji su po VIP sistemu nagurani na stadion u Kopenhagenu, ostalima je svega vjerojatno na vrh glave.</p>
<p> No, ionako problematična manifestacija zadnjih godina pretvorena je u potpuno bezrizičnu zonu, glazbenu, ljubavnu i ideološku. Mogućnost za pjevanje na engleskom jeziku iskoristila je većina zemalja, pa je čak i francuska pjevačica prozborila strofu na medijski »materinskom« engleskom, što je ostavilo izvođače bez ikakvih posebnosti i ionako deficitarnih razlikovnih elemenata. Komični trenutci najčešće su posljedica pokušaja kapitaliziranja na uspjehu formacija poput Spice Girls ili Rickyja Martina, na kojeg se ovaj put naslonio Španjolac, opet je provirila Abba kao vječiti uzor i disco drmež sedmdesetih, neki su krenuli u smjeru staromodnih balada, itd.</p>
<p>Kao poražavajuća opcija »Eurosonga« nameće se nasilno miješanje folklora raznih zemljopisnih područja. Spajajući jabuke i kruške, krenulo se u smjeru potpuno pogrešnog tumačenja suvremene etno-glazbe i world-music usmjerenja, s kič-pokušajima isticanja folklorne posebnosti. No, najzanimljiviji dio predstave uvijek je glasovanje. Pravo osvježenje nakon što izvođači prodefiliraju pozornicom je otkrivanje ključa po kojemu su dijeljeni bodovi. Sladunjava pripadnost istom »kulturnom krugu«, podjela prema zemljopisnom ključu i crti spajanja interesa primijetila se i iz špijunskog satelita. Susjedi su si dijelili bodove, Slovenija, BiH i Hrvatska također su se »šmajhlale«, Nijemci su podupirali turske glazbenike, pa će barem turističke sezone biti izdašnije, a suživot s useljenicima lakši.</p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Ritmička maštovitost</p>
<p>Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskoga / Dva nastupa Zagrebačke filharmonije, dirigent Nicholas Milton </p>
<p>Dvostruki koncert Zagrebačke filharmonije proteklog tjedna u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog ugostio je mladog australskog dirigenta Nicholasa Miltona, dobitnika četvrte nagrade na Međunarodnom dirigentskom natjecanju Lovro pl. Matačić 2000., inače umjetničkog ravnatelja i dirigenta Adelaidskoga simfonijskog orkestra.</p>
<p> Solistica je bila japanska violinistica svjetske karijere Kyoko Takezawa. Prvi koncert u četvrtak bio je dobrotvorni u korist stipendista Fonda Ivo Andrić i Vladimir Prelog HKD »Napredak«, a drugi je održan u redovitom terminu petkom za pretplatnike Crvene oktave. Na privlačnom programu bila je glazba Petra Iljiča Čajkovskog i Dmitrija Šostakoviča. </p>
<p>Lijep uvod u središnju točku večeri, Koncert za violinu i orkestar Petra Iljiča Čajkovskog, bio je Pas de deux iz završnice trećeg čina njegova baleta »Trnoružica«, koji svojom majstorskom simfonijskom strukturom nadilazi koreografske okvire, a što je u početku navelo baletnu publiku i kritiku da tu glazbu proglasi »odveć simfonijskom«. </p>
<p>Zanimljivo je da ni Koncert za violinu i orkestar u D-duru Čajkovskog nije u početku naišao na dobar prijem. Profesor petrogradskog konzervatorija Leopold Semjonovič Pauer odbio ga je izvesti kao »preteško, No, danas je to djelo nezaobilazni dio seriozne violinističke literature.</p>
<p>Violinistica Kyoko Takezawa vrsna je glazbenica besprijekorne tehnike, plemenita tona i izrazite muzikalnosti, koja je s osjećajem i snagom izraza, samo mjestimice mehanički, odsvirala taj zahtjevni koncert uz primjerenu pratnju orkestra i dirigenta (osim puhača, koji ovaj put nisu bili na visini zadatka). </p>
<p>Prva simfonija u f-molu op. 10 Dmitrija Šostakoviča na kraju programa i ovom je prigodom osvojila publiku svojom ljepotom i snagom izraza, kao začuđujuće zreli diplomski rad darovitog studenta petrogradskog konzervatorija koji i danas nosi njegovo ime. Za razliku od Čajkovskog Šostakovičev uspjeh bio je od prve trijumfalan i to je djelo odmah osvojilo svijet. Blistava orkestracija te tematska i ritmička maštovitost mnoge soliste i pojedine skupine u ansamblu ističe u prvi plan što su oni koncentrirano i uspješno obavili. Dirigent Nicholas Milton znalački je, temperamentno i muzikalno vodio Zagrebačku filharmoniju, a na izazov zadovoljne publike dodao je i poletnu uvertiru »Ruslan i Ljudmila« Mihajla Glinke.</p>
<p>Višnja Požgaj</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Sjajni Tarbukovi »Sanjači«</p>
<p>Hrvatski glazbeni zavod / Nastup Simfonijskoga puhačkog orkestra HV, dirigent Mladen Tarbuk, solistica Lidija Horvat-Dunjko </p>
<p>Koncert pod firmom Simfonijskog puhačkog orkestra Hrvatske vojske u petak u Hrvatskome glazbenom zavodu donio je jedan od najljepših programa sezone, pomalo neuobičajen, a po vrijednosti u punome smislu elitan. Zasluga za to pripada sigurno dirigentu Mladenu Tarbuku, koji na ovim našim glazbenim prostorima već godinama prednjači izborom repertoara, kao i davanjem prilike za afirmaciju domaćim, posebno mladim glazbenim snagama.</p>
<p>U prvi plan te večeri izbila je nova skladba samog Tarbuka, njegovih četiriju pjesama iz ciklusa »Sanjači« divnog katoličkog pjesnika tragične sudbine Nikole Šopa, čiji su ga upravo transcendentni stihovi zbirke pod naslovom »Sanjači« nadahnuli za vokalno-instrumentalni ciklus bez usporedbe u dosadašnjoj hrvatskoj glazbi.</p>
<p> Djelo je očito namijenio osobno sopranistici Lidiji Horvat-Dunjko, koja je u stanju otpjevati ton treći A (za usporedbu: to je pet tonova više od poznatog graničnog tona visokog C; krajnje eksponirana uloga Mozartove Kraljice noći u operi »Čarobna frula« dosiže do trećeg F, dakle tri tona niže). Osim glasovnih akrobacija solistice, skladatelj je uposlio neuobičajen komorni sastav instrumenata, pronalazeći iznenađujuće, veoma apartne zvukovne kombinacije, suživljene glasu te sjajne pjevačice. </p>
<p>To, što je dio mlade, očito nepripremljene publike na trenutke neprikladno reagirao nije omelo krajnje profesionalni nastup Lidije Horvat-Dunjko i cijelog ansambla, pa čestitke idu i svima njima uz puno priznanje skladatelju za njegovo novo djelo, koje smo trebali čuti na tek proteklom Biennalu suvremene glazbe.</p>
<p>U programu su se, izvrsno izvedena pod Tarbukovim dirigentskim vodstvom, našla dva značajna svjetska autora prve polovice 20. stoljeća, i to obojica sa šarmantnim djelima apartnog zvučnog kolorizma. Na početku večeri to je bio »Mistični sekstet« za flautu, obou, alt-saksofon, gitaru čelestu i harfu velikog Brazilca Heitora Villa-Lobosa, a na početku drugog dijela verzija baletne glazbe »Stvaranje svijeta« Francuza Dariusa Milhauda.</p>
<p> Na kraju se našla Wagnerova »Siegfried-idila«, gdje su uz puhače gudački sastav »odglumili« šestero gudača, od toga četvorica »Zagrebačkog kvarteta«. Cijeli program večeri bio je sjajno odmuziciran i valja ga ubrojiti u najviše domete ove zagrebačke koncertne sezone.</p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>IDS od Istrijana u budućnosti želi stvoriti Talijane</p>
<p>Akademik i predsjednik Matice hrvatske Josip Bratulić: Istrijanstvo je hermafrodit. Nije ni Talijan ni Hrvat. Koncept sadašnje politike u Istri, svjesno to kažem, iredentistički je. Ono što nije uspjelo iredenti ni fašizmu – propagira se danas kao europski trend / Koncept autohtonosti, kako je zastupaju gospoda iz IDS-a, rasni je koncept. Svaki bi obrazovaniji sociolog u njihovu pojmu autohtonosti vidio ružni rasni princip / U zadnjih deset godina dosta je tzv. antifašista u Istri vratilo prezime kakvo im je dao fašizam. Srame se hrvatstva!</p>
<p>Nedavno donošenje IDS-ova Statuta Istarske županije povod je ovom razgovoru s akademikom i predsjednikom Matice hrvatske prof. dr. Josipom Bratulićem. </p>
<p> l Jednom davno rekli ste: »Bolja se vremena ne čekaju, nego stvaraju«. Što to znači – u ovim našim okolnostima? </p>
<p>– Ljudski život je kratak, a vrijeme neumitno prolazi. Dakle: ljudi od kulture moraju shvatiti da u poslu za koji su se opredijelili, moraju raditi stalno, u prilikama i neprilikama. Jer u politici – u društvenim kretanjima cilj je još uvijek neodređen. Ne zna se što se, zapravo, hoće! Od dnevne politike očekivati nešto dobro – to je iluzija ili samoprevara. Od međunarodne zajednice očekivati nešto – još je veća ludost, pogubnija od samoprevare. Posebice u ovim vremenima koja doista možemo nazvati mutnima, u kojima se traži uzalud nekakva Arijadnina nit, nit povratka iz začaranog labirinta u slobodu. </p>
<p> l U kojoj ipak neki imaju više slobode.</p>
<p>– Da. Živimo u vremenu gdje ne zaštićujemo ono što bismo trebali zaštititi, nego promičemo ono što je jako, što se snagom broja promiče i širi. Na drugim područjima nismo tako neosjetljivi. Na područjima biologije, botanike, zoologije vrlo smo osjetljivi na svaku ugroženu pticu, na svaku rijetku biljku; ali u odnosu na ljude, narode i jezike potpuno smo neosjetljivi. </p>
<p> l Što je tomu razlog? Strah od identiteta? </p>
<p>– Mi smo duboko u vremenu preispitivanja svega. Problem identiteta jedan je od takvih, tj. kakvu kuću hoćemo? Onu koju će nam nametnuti drugi ili onu koju ćemo sagraditi u našoj tradiciji, tj. u kojoj ćemo se najbolje snaći i gdje ćemo se najbolje osjećati. To nam još nije ponuđeno. Nudi nam se nešto posve drugo. Pritisci izvana poručuju nam neprestano da se moramo akomodirati onomu što je svjetski trend, što je konfekcija, što je visoko sofisticirana industrija, u svemu: u hrani, u odijevanju, u kulturi. </p>
<p> l Zašto je u Istri doveden u pitanje identitet Hrvata? I uopće Istre kao hrvatske samosvojne regije?</p>
<p>– Pročitao sam tu IDS-u preambulu u Županijski statut. Nacrtak onoga što Istra navodno jest. To je sastavio neki amater povjesničar. Krenuli su od Histra, od X. rimske provincije, od margrofovije, od Napoleonovog talijanskog (i francuskog) kraljevstva, do Austrije. Za razdoblje fašizma lijepo je formulirano: razdoblje kraljevske Italije. Ne govori se o denacionalizaciji, promjenama imena i prezimena i toponima. U čemu je Istra posebna? Zato jer je: multietnička, multikulturalna, multi bogtepitaj što!. Potpuno je jasno da u hrvatskoj Istri postoje dva naroda od davnina. Talijani, koji su ostali u manjini, jer su povijesna kretanja išla na njihovu štetu, i Hrvati, nekada ruralni svijet, koji je polako i sustavno osvajao gradove, što se događa svugdje u svijetu i što seljački svijet radi već stotinu godina. A što se tamo navodi – treba poslužiti da je Istra posebna, ni talijanska ni hrvatska, nego multietnička. Nema trećega naroda! Ni četvrtog! Ni multietičnosti, ni multinacionalnosti. Samo su dva kulturna kruga koja se negdje potiru, negdje stapaju. </p>
<p>Oni, dakako, mogu govoriti o Slovencima, ali oni su u drugoj državi. Mogu govoriti o Srbima, Crnogorcima, Mađarima, Albancima koji su se u Istru doseljavali od 1950. nadalje. Ali kad inzistiraju na autohtonosti, stalno im je na ustima autohtonost, onda treba znati da u Istri ne postoje ni Histri, ni Liburni, ni mnogi drugi, i da zemlja nije porodila Istrane ni Istrijane, ni Talijane ni Hrvate, ni ostale, nego da smo u Istru svi došli. I prezimena nam o tome jasno i prepoznatljivo govore.</p>
<p>Ništa o Istarskome razvodu </p>
<p> l O tome svjedoče i mnogi spomenici.</p>
<p>- Da. I oni iz antike, iz srednjega vijeka i oni što im pamtimo postanje. Svi smo mi odnekuda došli, jer je Istra doživjela niz katastrofa pa je stalno trebalo naseljavati. Kulturna dobra mnogih etnosa, brojnih civilizacija ostala su tamo i kad su stari narodi nestali ili se pretvorili u nove. Mi smo sve to nasljedili. Hrvati su u Istru došli među prvima i sigurno su ostavili trajni trag. Znamo te tragove iz povijesti, ako nam je do njih stalo. Ali ništa se u tom dokumentu ne govori o Istarskome razvodu, vrlo važnom dokumentu koji je u ranom srednjem vijeku pisan na tri jezika: na latinskom, na njemačkom i na hrvatskom, i u kome se ističe hrvatsko ime za jezik kojim danas govorimo. Nema riječi o istarskim freskama, o slavenskom bogoslužju, glagoljici. Te sastavnice njima danas nisu važne. One im smetaju.</p>
<p> l Zašto? </p>
<p> – Jer je koncept autohtonosti, kako je zastupaju gospoda iz IDS-a, rasni koncept. Svaki bi obrazovaniji sociolog u njihovu pojmu autohtonosti vidio ružni rasni princip. Strašno sam razočaran time kao i pojmom da je Istra tako posebna da joj slične nema nigdje u Europi. Ta ideja potječe od davnih 1850.-ih, kada je u Austriji obavljen prvi popis pučanstva, i kada je Coernigova komisija konstatirala da u Istri postoji 30-ak naroda, jer nisu uopće shvatili o čemu je riječ. Današnji koncept IDS-a je razoriti hrvatsko nacionalno biće.</p>
<p> Uvođenjem najprije regionalnog naziva Istrijan kao nacionalnog određenja žele doći do nečega stranoga, nečega hermafroditskoga, nečega što nije ni Talijan ni Hrvat. Istrijanstvo je hermafrodit. Nije ni Talijan ni Hrvat. Koncept sadašnje politike u Istri, svjesno to kažem, iredentistički je. Ono što nije uspjelo iredenti ni fašizmu – propagira se danas kao europski trend. Od tih Istrijana u neposrednoj budućnosti trebalo bi stvoriti Talijane. To je sasvim jasno. Istrijani će ubrzo biti i Muslimani koji su došli iz Bosne, i Srbi koji su stigli s različitih strana, svi oni koji su doselili i koji se pozivaju, što je apsurd, na autohtonost. </p>
<p> l Koja je razlika između Istrijana i Hrvata?</p>
<p>– E, kad bi to znali oni koji o tome govore punim ustima! Odlika je svake nacije da ima zajedničku povijest, zajednički jezik i želju da živi zajedno da je u njoj ugrađena svijest o zajedničkoj tradiciji kojoj su oni dionici, dapače vlasnici. Istrijani nemaju različit jezik od Hrvata, dapače, prvi hrvatski jezik bio je čakavski. Slavimo 500 godina Marulićeve »Judite«, i Marulićev je jezik bio potpuno razumljiv Istranima i tada i danas. Čak je i Vuk Karadžić smatrao da su samo čakavci Hrvati. U svojoj velikosrpskoj zaslijepljenosti jedino je njih prepoznavao i dopuštao im biti Hrvatima. </p>
<p> l I glagoljaštva se odriču.</p>
<p>– Da, to je taj model nacionalne posebnosti koji njihova »Europa« ne prihvaća. </p>
<p> l Istrijanstvo ima korijene, barem tako njegovi zagovornici tvrde. </p>
<p>– U 19. st. »istrijanstvo« je bilo odraz visoke svijesti istarskih Talijana. Oni su se tako nazivali. Ali mali seljački svijet, najčešće siromašan, koji nije znao svojeg identiteta, prihvaćao je taj naziv »Istrijan«, jasno pod utjecajem i ucjenom Talijana. Istrijani bi se morali odreći cjelokupne kulture stvorene na istarskom selu, narodnih pjesama, fresaka, glagoljice.</p>
<p>Špageti na Ponte Rossu – Europa </p>
<p> l Znači li to da zastupaju Europu bez identiteta?</p>
<p>– E, to biste trebali njih pitati. Ja to ne znam. </p>
<p> l Je li vam to objasnio netko od pobornika te ideje u Istri?</p>
<p> – Ne. Oni to ne znaju objasniti. Jer njima Europa pretežno siže do Ponte Rossa, dalje ne ide. I kad na Ponte Rossu kupe jeftino robu za koju misle da je europska, kada se najedu špageta u Trstu, oni zaista misle da su u Europi. Ne znaju oni da je Europa mnogo širi i mnogo složeniji pojam, koji od čovjeka zahtijeva, posebice od političara, apsolutno veći angažman u ljudskosti i zaštiti posebnosti. </p>
<p> l Da to mogu vidjeti; biskup Dobrila, svećenik Božo Milanović i mnogi drugi pobornici Istre što bi rekli na politiku IDS-a? </p>
<p>– Vjerujem da bi bili razočarani i ožalošćeni. Ovo čime se manipulira, tj. regionalnim osjećajima, zločin je protiv naroda. Naši bi ih narodnjaci i nacionalni vođe iz 19. stoljeća, koji su se borili za ravnopravnost s Talijanima prokleli. Ne samo Dobrila i ne samo Milanović, nego i Laginja i Nazor, Balota i Gortan, i svi poginuli istarski partizani i narodni mučenici. I Zvane Črnja, koji je još za života vidio kamo to vodi, i borio se, izrazito, protiv toga ludila. Borio se i protiv naziva stranke »Istarski demokratski sabor«. Nekadašnji Istarski pokrajinski sabor u Poreču, na koji se gospoda iz IDS-a pozivaju, bio je apsolutno iredentistički i nacionalistički. </p>
<p> l Kada je to bilo?</p>
<p>– Od 1861. nadalje. Ukinuo ga je car Franjo Josip jer hrvatski zastupnici nisu mogli govoriti hrvatskim jezikom, iako su po poslovniku to mogli! Ali to im nije bilo dopušteno. Za vrijeme fašizma nas Hrvate koji smo govorili hrvatskim jezikom napajali su ricinusom, tukli su nas, žbiri su išli od kuće do kuće da čuju govori li se oko ognjišta hrvatski jezik. Kao da su ljudi zaboravili sve to. </p>
<p>Talijanske škole u 19. st. osnivane su u hrvatskim mjestima samo zato da odrode hrvatski djecu. Zato i danas otvaranje talijanskih škola, svjesno to govorim, ne ide u prilog istarskim Hrvatima. Jer znamo da će sposobniji dio tih učenika, onih koji pohađaju te škole, otići na studij u Italiju, i tamo ostati, a kod nas će ostati oni koji nisu naučili dobro ni talijanski ni hrvatski. Nama u Istri trebaju apsolutni pobornici zdravog natjecanja između Talijana i Hrvata na svim područjima. Jer mi, Hrvati, Talijane nikada nismo osjećali kao neprijatelje niti kao protivnike.</p>
<p> l Što kažu istarski Talijani na IDS-ove poteze, na izjednačavanje jezika većine i manjine?</p>
<p> – Čovjek se doista mora zapitati komu je dvojezičnost Istre namijenjena? Talijanima koji s nama žive stotinama godina i koji su naučili hrvatski? I njihovi pradjedovi su znali toliko hrvatski da su se mogli sporazumjeti kada su prodavali Hrvatima svoje proizvode ili od njih kupovali druga dobra. Ili je ta dvojezičnost za Talijane koji k nama dolaze? Ali onda bi trebala biti usvojena stojezičnost. Jer jednako valjda vrijedi i Nijemac i Čeh i Slovak, i Englez i Francuz. Zbog koga je onda ta dvojezičnost? </p>
<p>Jedna činjenica će se obiti o glavu svima koji budu pristali na taj teror. Ako se dakle, doista, provede ta županijska odredba, za 4-5 godina u Istri će svaki državni činovnik, svaki učitelj, profesor, svaki svećenik i čovjek koji vozi autobus morati znati talijanski jezik. Ne onaj s Ponte Rossa, nego službeni talijanski jezik, jezik uprave. Ako ga ne bude znao, bit će izbačen s posla. A danas, uvjeren sam, u Istri taj talijanski jezik, suvremen, standardan, upravni, terminološki pouzdan, zna možda 50-ak ljudi.</p>
<p>Nema više prekrajanja granica </p>
<p> l Znači li to da IDS zapravo želi priključiti Istru Italiji?</p>
<p>– To nisu rekli vođe, ali često sam na terenu čuo neodgovorne i izluđene koji govore: »Ćemo poć pod Taliju, pak će nam biti bolje.« Kao da već jednom nismo bili pod Italijom, i kao da nam je bilo dobro. Zaboravljaju da nema više prekrajanja granica. Italija nema interesa, osim izluđenih emigranata.</p>
<p> l Mislite na esule?</p>
<p>– Da. Oni misle da će doći u Istru ili Dalmaciju kakva je bila u 1941./42/43. Tih godina više nema. Ona Istra i ona Dalmacija koju su ostavili više ne postoji. Prema tome, i kada bi došli, ne bi našli ništa od onoga za čim čeznu. Ali izluđeni su doista do kraja. Samo su esuli ostajali blizu Trsta i zato je Trst još i dan danas jedno od vrela iredentističke ideje. Tamo imamo Maticu hrvatsku, ali se nije mogla na tu zgradu staviti ploča »Matica hrvatska«, nego samo »Matrix Croatica«. I tu su nam ploču više puta razbijali. A ovdje u Istri, što je apsurd, i što se ne smije dogoditi: talijanska zastava visi na mnogim zgradama pa i u predavaonici Filozofskog fakultetu u Puli. Naravno, i na županijskoj zgradi. </p>
<p>Kada je talijanska zajednica imala svoju zastavu, a to je bila talijanska zastava s petokrakom, to nije bio problem. Problem je sada, kada je to talijanska državna zastava. Dakle, zastava koja označava suverenitet Italije na mjestima na kojima ga Italija ne može protezati. Osim toga, da se razumijemo: Talijani u Istri su građani Hrvatske, a ne Italije. </p>
<p> l Mislite li da bi ta talijanska zastava trebala imati hrvatski grb?</p>
<p> – O tome se treba dogovoriti. Talijani se kao zajednica i sa zastavom u Hrvatskoj moraju razlikovati od države Italije. Jer, Hrvatska je njihova država. </p>
<p> l Tomu sigurno doprinosi i smušenost u nacionalnoj hrvatskoj kulturi?</p>
<p> – Ona je manja nego u političkoj kulturi. Najprije treba biti političke kulture, da se zna što znači grb, što zastava, što može biti prema jasnom protokolu. Mora se uspostaviti državni i županijski protokol. </p>
<p> l Nedavno donesena Strategija kulturnog razvoja Hrvatske, mnogi tako misle, bavi se zamagljivanjem činjenica, a ne rastvaranjem vidika.</p>
<p> – Svi oni koji su pažljivo pročitali taj tekst bili su vrlo nezadovoljni njime. Radi se o nekakvoj kulturnoj djelatnosti koja ne počiva na nacionalnom identitetu. Riječ hrvatski tamo se nastoji izbjeći na svaki način. Nisam siguran da su autori pojedinih dionica inzistirali na tome, vjerojatno su njihovi nalogodavci, tj. međunarodna zajednica utjecali na konačan oblik teksta Strategije. Međunarodna zajednica, kao kulturni policajac, nastoji sve stare ustanove kao što su: Matica hrvatska, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Društvo hrvatskih književnika, i slične ustanove svesti na preživljavanje, to jest odumiranje. Ona hoće nešto novo, još nepoznato, razvojno, hoće projekte, planove, ovo i ono. Čini mi se da bi nas htjeli klonirati, i to prema onome što su unaprijed odredili da je dobro, iako mi to dobro ne vidimo i ne slutimo. Na žalost, i Strategija je podlegla takvoj ideji.</p>
<p>Rasizam za – ropotarnicu </p>
<p> l Davno jednom ste rekli; Zavičajni entitet treba njegovati. Pa kako ga njegovati u Istri i što on za vas tamo znači?</p>
<p> – Što znači zavičaj? Doista: svaki čovjek raste iz obitelji. Prvi su mu vidici njegova soba, njegovo dvorište, zatim zavičajni pejzaž. To ostaje u njegovoj svijesti kao dobro koje stalno nosi. Zatim se uključuje u školu, crkvu i to ga nadograđuje kao čovjeka pojedinca i člana zajednice. Od toga rastemo svi, znali mi to ili ne. Dakle, najprije iz vidika, iz onoga što čovjek prvo vidi, iz jezika koji čuje; materinskoga; od svojih najbližih, od svojih susjeda – to jest od susreta u jeziku, običaju i zavičaju. Prema tome, ne samo u Istri, ljudi žive od svoga zavičaja. I to treba promicati. </p>
<p>U Istri to osobito vrijedi. Mi smo kao članovi Čakavskog sabor često isticali posebnosti Istre. Ali neki su to shvatili kao da su samo u Istri najbolji ljudi, najpametniji, najplemenitiji i, na žalost, to je rasistička teorija i trebalo bismo je napustiti i baciti u ropotarnicu povijesti, zauvijek je zaboraviti! </p>
<p> l Može li zavičajnost o kojoj govorite pobijediti IDS-ovski koncept tzv. istrijanstva?</p>
<p> – Ne znam. Ja nisam političar ja sam kulturolog, a kulturolog više barata onime što je bilo nego onime što jest i što će biti. Znam samo da se je Čakavski sabor vrlo uspješno borio protiv provincijskih razmišljanja sve dok 1990., kad je na čelo te ustanove došao čovjek kojega to nije zanimalo, kao ni njegove suradnike. U trenutku kada smo tamo trebali biti luč koja svijetli u tim različitim političkim opcijama, nas nije bilo. Sjetite se, jedino je u Istri prvi put na demokratskim izborima pobijedio SDP. Neki su nas uvjeravali da je to znak demokratičnosti Istrana. A to je bio samo strah. Tada je SDP pobijedio samo u Istri i u Srbiji. Nije ni u Rusiji! Osim u Pazinu, svugdje je u Istri bio na vlasti SDP. Nakon toga su ti SDP-ci krenuli u IDS. To je razvoj političke povijesti Istre u zadnjih deset godina. O tome bi neki morali razmisliti. </p>
<p>U zadnjih deset godina dosta je tzv. antifašista u Istri vratilo prezime kakvo im je dao fašizam. Srame se hrvatstva! A onaj koji se srami svoga oca, svoje majke, svoje obitelji, svojih korijena, to je jadan čovjek! To je kao onaj crnac koji hoće po svaku cijenu biti bijelac jer u boji kože vidi jedino dobro i jedini svoj napredak, jedinu svoju promociju. Svi vidimo da je on crnac, a on stalno dokazuje da je bijelac. Tu leži problem, tu je korijen gubitka identiteta.</p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="22">
<p>Cvitanović presudio, prvak i dalje neizvjestan</p>
<p>Dinamo pogotkom Igora Cvitanovića, kojemu je umnogome pomogao i Hajdukov vratar Stipe Pletikosa, sa 1-0 (0-0) svladao Hajduk u utakmici nakon koje su najnezadovoljniji trebali biti gledatelji s plaćenom ulaznicom</p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> – Ostvarili su Dinamovi nogometaši i treću uzastopnu pobjedu u zadnjih osam dana, u derbiju je u Maksimiru pokleknuo i Hajduk! Pogotkom Igora Cvitanovića u 48. minuti Zagrepčani su pobijedili 1-0 (0-0) ii tako iznova zakomplicirali utrku za naslovom. Istina, Hajduk i dalje drži ključeve naslova u svojim rukama, ima bod prednosti ispred »modrih« dva kola prije kraja i ukoliko pobijedi u obje utakmice (Osijek, Varteks) postat će i hrvatskim prvakom. Dinamo mora, dakako, također pobijediti Zagreb i Slaven Belupo i još k tome čekati i Hajdukov kiks. Neizvjesnost se, eto, opet raskrilila nad završnicom prvenstva, lako je moguće da će se sve rješavati u zadnjemu kolu...</p>
<p>Utakmica previsokoga rizika u Maksimiru nije pobudila očekivano zanimanje. Iako se očekivao pun stadion, iako su postojali neki pokazatelji da će ulaznice biti rasprodane, u Maksimiru se okupilo oko 22 tisuće gledatelja. Je li možda strah od nereda nakon incidenata u Splitu zadržao pristalice nogometa kod svojih kuća? Zacijelo u tome leži odgovor...</p>
<p>Bilo je to sasvim drukčija utakmica od one u srijedu u Splitu. Srećom, nije bilo ni najmanjih naznaka da bi se neredi mogli ponoviti, jako osiguranje učinilo je svoje i pri samom pogledu na kordone »zaštitara« i policije čak i onim najluđim navijačima splasnula želja za stvaranjem incidenata. Stoga su se svi gledatelji mogli posve okrenuti zbivanjima na terenu, nogomet je opet trebao biti u prvome planu. I bio je, ali je šteta što smo i na travnjaku gledali sasvim drukčiju igru od one splitske prije četiri dana.</p>
<p>Naime, za razliku od raskoši nogometa kojega je ponudio Dinamo na Poljudu, ovdje smo, posebno u prvom poluvremenu, gledali siromašnu i blijedu nogometnu predstavu. Hajduk je od prve minute dao svima do znanja da je ovdje došao poglavito ne izgubiti, a ako nešto napravi u igri prema naprijed, bit će sjajno! Zgusnuti vezni red, kudikamo izraženija agresivnost Splićana i dobro pokrivanje prostora suparnika, odveli su utakmicu u taktičku bitku u kojoj je nastradao gledatelj s plaćenom ulaznicom. Jer, Dinamo se nije znao othrvati Hajdukovoj destrukciji, štoviše, u nekim je trenucima izgledalo da »plave« baš ništa ne može razbuditi i epilog svega bio je prvo poluvrijeme za zaborav...</p>
<p>Odnosno, iz toga dijela igre vrijedi izdvojiti bakljadu BBB u devetoj minuti (požurili su dvije minute) čime su obilježili 11. obljetnicu obračuna s ondašnjom milicijom i beogradskim »delijama« uoči nikad odigrane utakmice Dinamo – Zvezda. Maksimir je tri-četiri minute bio obavijen dimom, tisuće papirića poletilo je sa sjeverne tribine, a između brojnih transparenata posebno su se istaknula dva. Jedan na istočnoj tribini s natpisom: »Svi smo mi Šokota Tomo«, drugi na sjeveru »11 godina ponosa«! A što se tiče pokušaja na travnjaku, vrijedi tek upisati udarce Bosnara i Cvitanovića u 19. i 31. minuti, Bosnarov je pokušaj Pletikosa umirio, a Cvitanovićeva je lopta prohujala pokraj vratnice. S druge strane Deranja pet minuta prije odlaska na odmor bio u izglednoj situaciji, ali Tokić je uspio blokirati njegov udarac sa deset metara. Sve je ostalo bilo je pretvrdo, negledljivo i takav nogomet nije mogao zadovoljiti ni trenera. Odnosno, valjda je zadovoljan rezultatom jedino bio Zoran Vulić, koji se u prvih 45 minuta ponašao neshvatljivo nekulturno i stalno je nešto prigovarao sucima, suparničkim igračima, Dinamovoj klupi... A razloga ni za kakve prigovore definitivno nije imao...</p>
<p>Znalo se da u ovakvoj utakmici neka momčad do pogotka najlakše moći doći iz prekida. I upravo se to zbilo u 48. minuti, početkom drugog poluvremena odlučen je i pobjednik! Prekršajem je na 25 metara od vratiju Hajduka zaustavljen Balaban, a Igor Cvitanović se iz statičara prometnuo u junaka utakmice, uz veliku pomoć splitskoga vratara Pletikose. Naime, Cvitanović je odlično izveo slobodni udarac ostavši nisku loptu pokraj »živoga zida« lopta je putovala u donji desni Pletikosin kut, tamo gdje je vratar trebao stajati. Međutim, Hajdukov i reprezentativni golman pokušao je »pročitati« Cvitanovića i očekivao je da će Dinamov napadač poslati loptu preko »živog zida«. I pogriješio je u tome »čitanju«, kasno je i loše reagirao, pa se lopta zakoprcala u njegovoj mreži! Bilo je to golemo slavlje Dinamovih nogometaša, u ovakvim utakmicama obično jedan gol odlučuje pobjednika, tako se zbilo i u nedjelju u Maksimiru . </p>
<p>Dinamo se nakon gola definitivno oslobodio utega imperativa pobjede, povukao se i prepustio prividnu inicijativu gostima, a opasno je prijetio u protunapadima. Tako je u 63. minuti nakon izvrsne akcije Šokote i Cvitanovića, te odlično odigrano povratne lopte, Balaban bio sam kao duh na 12 metara od vratiju, međutim umjesto u mrežu, poslao je loptu pokraj vratnice! Bila je to čudesna šansa, takve prilike Balaban obično ne promašuje i tada je Dinamo propustio definitivno odlučiti pobjednika. Ovako su Dinamovi navijači drhtali još pola sata, minutu nakon Balabanova promašaja Miladin je iz lijepe šanse sa 14 metara tukao pokraj vratiju, a Butina je u 74. minuti izvrsnim refleksom zaustavio loptu nakon lukavog pokušaja Bilića. I bilo je to sve što je Hajduk učinio u svojim prijetnjama, a Zahora i Šokota u dva su navrata ugrozili Pletikosu no Hajdukov vratar ovaj put nije griješio. I ona jedna, kardinalna pogreška bila je dostatna da Dinamo upiše tri boda i ostane, poput krpelja Hajduku za vratom...</p>
<p> l Stadion u Maksimiru</p>
<p>DINAMO – HAJDUK 1-0 (0-0)</p>
<p>DINAMO: Butina 7 – Tokić 6,5; Sedloski 7, Bosnar 6,5 (Leutar 6), Polovanec 7 – Mikić 6, J. Leko 6, Agić 7, Cvitanović 7,5 (Bazina -) – Šokota 6,5, Balaban 5,5 (Zahora 5,5).</p>
<p>HAJDUK: Pletikosa 5 – Miše 6,5; Sablić 6,5, Đolonga 6 (Carević 5) – Miladin 6, Musa 5,5, I. Leko 6, Rendulić 6; Bošnjak 6,5 – Bubalo 5 (Bilić 5,5), Deranja 5,5.</p>
<p>SUDAC: Kovačić (Križevci) 6. GLEDATELJA: 22.000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Cvitanović (48).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: I. Leko, Rendulić, Đolonga, Musa, Bosnar, J. Leko, Agić </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Igor Cvitanović </p>
<p>PREDRAG JURIŠIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Coulthard se pobjedom približio Schumacheru</p>
<p>SPIELBERG, 13. svibnja</p>
<p> – Britanski vozač David Coulthard pobjednik je utrke svjetskog prvenstva »formule 1« za Veliku nagradu Austrije vožene na stazi A-1 Ring pored Spielberga, a drugo i treće mjesto pripalo je vozačima Ferrarija, Michaelu Schumacheru i Rubensu Barrichellu.</p>
<p>Ponovno su najbolje startali piloti Williamsa, Juan Pablo Montoya i Ralf Schumacher koji su pretekli Michaela Schumachera. No, vrh je bio rezerviran za bolide sa BMW-ovim motorima samo 11 krugova. Tada je zbog problema s kočnicama morao odustati mlađi Schumacher, a samo tri kruga kasnije Montoya je zbog svoje tvrdoglavosti izgubio šest pozicija, a nešto kasnije je i odustao.</p>
<p>Naime, na ulazu u zavoj bilo je očigledno da je Michael Schumacher brži od Montoye, ali mladi Kolumbijac nije želio prepustiti vodstvo i umalo je došlo do sudara. Ipak, oba vozača su uspjela nastaviti utrku, ali Schumacher je pao na šesto, a Montoya na sedmo mjesto dok je novi lider postao Brazilac Rubens Barrichello. </p>
<p>To svoje vodstvo Barrichello je izgubio tijekom promjene guma i nadolijevanja goriva u boksovima u kojima su brži bili mehaničari McLarena, te tako omogućili Coulthardu novo slavlje. U posljednjim metrima Barrichello je na drugo mjesto morao propustiti svog klupskog kolegu i vodećeg u ukupnom redoslijedu vozača Michaela Schumachera.</p>
<p>Utrka u Austriji donijela je još jedno razočaranje za Finca Miku Hakkinena. Nakon što je na prethodnoj utrci u Španjolskoj morao odustati u posljednjem krugu u trenutku kada je bio u uvjerljivom vodstvu, u Austriji nije niti krenuo. Uspio je pokrenuti svoj bolid kada su vodeći već bili u četvrtom krugu tako da se odvezao samo do boksa i izišao iz automobila.</p>
<p> l Rezultati: 1. David Coulthard (VB/McLaren-Mercedes) 1:27.45.9, 2. Michael Schumacher (Njem/Ferrari) + 2.1, 3. Rubens Barrichello (Bra/Ferrari) + 2.5, 4. Kimmi Raikkonen (Fin/Sauber-Petronas) + 41.5, 5. Olivier Panis (Fra/BAR-Honda) + 53.7, 6. Jos Verstappen (Niz/Arrows) + 1 krug...</p>
<p>ukupni redoslijed, vozači: 1. M. Schumacher (njem/Ferrari) 42 boda, 2. Coulthard 38, 3. Barrichello 18, 4. Ralf Schumacher (Njem/Williams-BMW) 12, 5. Nick Heidfeld (Njem/Sauber-Petronas) 8... konstruktori: 1. Ferrari 60 bodova, 2. McLaren 42, 3. Williams 18, 4. Jordan 13, 5. Sauber 12...</p>
<p>Z. M.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Uspješan tjedan hrvatskih internacionalaca</p>
<p>Hrvatski nogometaši koji nastupaju u europskim ligama mogu se ovog vikenda pohvaliti pogocima i dobrim nastupima</p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> – Hrvatski nogometni »legionari« ni ovog vikenda nisu podbacili nastupajući za klubove diljem Europe – u strijelce su se upisali Igor Tudor, Robert Špehar, Mario Marić i Antun Labak.</p>
<p>Hrvatski reprezentativac Igor Tudor, kojemu je ovo najbolja sezona u Juventusu, u 30. kolu ponovno je bio strijelac. Njegovim zgoditkom Juventus je u gostima protiv Fiorentine poveo 2-0, što je doprinjelo pobjedi »crno-bijelih« i ostanku u utrci za naslov prvaka. Tudor je bio najbolje ocijenjeni obrambeni igrač Juventusa (6,5).</p>
<p>U gradskom derbiju Inter je katastrofalno poražen od Milana 0-6, a Zvonimir Boban je visoku pobjedu svoje momčadi odgledao s klupe za pričuve. Dario Šimić je u »šupljoj« obrani Intera bio najbolji (ocjena 4,5).</p>
<p>Verona i Lecce igrali su neodlučeno (0-0) u derbiju začelja. Anthony Šerić je odigrao čitav susret za Veronu i dobio ocjenu 5,5, dok je Davor Vugrinec bio među boljima u svojoj momčadi s ocjenom 6.</p>
<p>Vicenza našeg Stjepana Tomasa osvojila je važan bod u borbi za opstanak na gostovanju kod Barija (2-2), a bivši »dinamovac« bio je među najbolje ocijenjenim igračima svoje momčadi (6).</p>
<p>Tomislav Rukavina u dresu Venezije odsjedio je utakmicu protiv Pistoiesea na klupi za pričuve, a njegov se klub pobjedom 1-0 približio povratku u prvu ligu.</p>
<p>U Bundesligi igrano je pretposljednje kolo, a Bayern se pobjedom protiv Kaiserslauterna Nenada Bjelice približio obrani naslova prvaka. Bjelica je igrao posljednjih 12 minuta.</p>
<p>Istodobno je Stuttgart, za kojeg je Soldo odigrao svih 90 minuta, pobjedom 1-0 praktično oduzeo naslov iz ruku igrača Schalkea. Za Bayer iz Leverkusena, u kojem je najveća »hrvatska kolonija« u Bundesligi, Robert Kovač i Boris Živković odigrali su cijelu utakmicu protiv Herthe, koja je završila 1-1.</p>
<p>Bochum, koji je već »osigurao« pad u 2. ligu, kod kuće je porazio Freiburg 1-3, a Mario Marić je u dresu Bochuma svojim pogotkom u 54. minuti za 1-2 pružio nadu domaćinima da će izvući barem neriješen rezultat.</p>
<p>Energie Cottbus, za kojeg su igrali vratar Tomislav Piplica i Antun Labak, pobjedom 4-2 protiv HSV-a povećao je svoje šanse za ostanak u ligi. Labak je bio strijelac za Cottbusovo vodstvo 2-0. Niko Kovač je za HSV odigrao samo 36 minuta, ali je morao na klupu zbog ozljede.</p>
<p>Werder je u gostima svladao Köln 3-1, a Werderov Ivica Banović je u 78. minuti ušao umjesto Herzoga. Tomislav Marić je za Wolfsburg, koji je pobjedom 3-0 poslao Eintracht u drugu ligu, igrao od 64. minute.</p>
<p>U Engleskoj se igralo finale FA kupa, u kojem je Liverpool našeg reprezentativca Igora Bišćana, zahvaljujući pogocima Owena osvojio još jedan kup ove sezone, nakon što su osvojili Liga kup. Bišćan je, zbog broja stranaca, utakmicu odgledao s tribina.</p>
<p>Standard, za kojeg nastupaju Robert Prosinečki, Ivica Mornar i vratar Vedran Runje, u pretposljednjem kolu belgijskog prvenstva neriješenim rezultatom protiv Mouscrona osigurao je treće mjesto i nastup u Kupu Uefe. Prosinečkog nije bilo u sastavu, a Mornar je odigrao 84 minute.</p>
<p>Robert Špehar, za kojeg se dugo nije čulo, u 32. kolu portugalskog prvenstva bio je jedini strijelac za Sporting, no tim je pogotkom tek ublažen poraz (1-3) od Pacos Ferreire. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Vulić: Nemam sumnji, ali neke su stvari očite</p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> – Ilija Lončarević, trener Dinama:</p>
<p> – Pobijedili smo u očekivano teškoj utakmici. Među nama nije bilo onih koji su smatrali da će ova utakmica biti lagana i da ćemo, s obzirom na pobjedu u Splitu, ovoga puta bez problema domininirati terenom i da će Hajduk igrati sporednu ulogu. Nitko od nas nije razmišljao na taj način. U prvom poluvremenu imali smo mnogo problema, pola je momčadi bilo »ukočeno«, ali smo u drugom dijelu ipak vrlo rano postigli pogodak. Kada su se Leko, Polovanec, Mikić, Cvitanović i Agić oslobodili grča, zaigrali smo zrelije...</p>
<p> l Prije utakmice ste naglasili da ćete eventualnom pobjedom protiv Hajduka sigurno biti prvaci. Ostajete li pri takvome razmišljanju?</p>
<p> – Uspjeli smo popraviti kikseve koje smo načinili ovoga proljeća. To nam je bio cilj i mi smo ga ostvarili. No, sada mnogo ovisi o Hajduku. Ako se Hajduk vrati na staru razinu kvalitete igre, onakvu kakvu je imao početkom proljetnog dijela sezone, tada vjerojatno nećemo imati šanse. U tom ćemo slučaju, naravno, Hajduku čestitati naslov prvaka. Ipak, mislim da u ovome trenutku imamo velike šanse. No, ne razmišljam o Hajduku, kocentrirani smo isključivo na ove dvije utakmice koje nas očekuju do kraja prvenstva i u kojima moramo pobijediti. Hajduk ima svoj posao...</p>
<p>Zoran Vulić, trener Hajduka:</p>
<p> – Utakmica je bila dobra, puna ritma i tempa. Ipak, mislim da bi neodlučeni rezultat najbolje odgovarao objektivnom stanju na terenu. Oni su uputili jednu loptu u okvir vrta i ona je odsjela u mreži...</p>
<p> l Većim dijelom utakmice ste komunicirali sa sucima. Kako komentirate suđenje u Maksimiru?</p>
<p> – Nemam običaj to komentirati, ali svakako bih morao ukazati na dvije-tri situacije. Mi izborimo slobodan udarac na 20 metara udaljenosti od suparničkih vrata, a sudac ga pomakne na 25 metara... Neke su stvari zaista očite. Osime toga, nismo igrali tako prljavo da naši igrači u deset minuta dobiju četiri žuta kartona, Dinamovi nijedan. Kasnije smo morali igrati mnogo opreznije, jer sam osjećao da bi netko od Hajdukovih igrača mogao zaraditi isključenje. Kažem, ne bih komentirao suđenje, nemam ni najmanjih sumnji, ali... Igrao sam nogomet i neke su stvari zaista očigledne.</p>
<p>Jasmin Agić:</p>
<p> – Bila je to vrlo teška utakmica, a i znali smo da će tako biti... U drugom je poluvremenu Hajduk bio bolji, jer smo to mi dopustili. Podsvjesno smo se povukli, ali Hajduk nije imao snage to iskoristiti. Ovom prilikom svakako želim pohvaliti publiku.</p>
<p>Ante Miše:</p>
<p> – Hajduk je u drugom poluvremenu bio puno bolji, no jedan Dinamov udarac prema vratima odlučio je pobjednika. Ipak, još ništa nije izgubljeno, sami odlučujemo o svojoj sudbini. Najvažnije je da smo se dignuli iz letargije i mislim da u posljednje dvije utakmice možemo osvojiti svih šest bodova.</p>
<p>MIROSLAV TOMAŠEVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>U Hajduku ogorčeni sucem, Butina najavljuje »bombardiranje«</p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> – Igrač Hajduka, Vlatko Đolonga, pri kraju susreta u sudaru sa suparničkim nogometašem ostao je ležati na travnjaku. Iznesen je s terena i nakon liječničke intervencije klupskog lijčnika, dr. Fabijana Čukelja, odveden je u KBC Rebro, gdje je ustanovljen lakši potres mozga i Đolonga je morao ostati u bolnici, kako bi mu se stanje smirilo.</p>
<p> U bolnici je završio i Dinamov branič Eddy Bosnar, koji je zaradio kontuziju zgloba...</p>
<p> O samoj utakmici gotovo svi igrači govore na identičan način i slažu se da je bila iznimno teška...</p>
<p>Igor Cvitanović: – Mislim da je Pletikosa trebao bolje reagirati. Vjerujem da imamo snage i moći da na kraju uzmemo oba trofeja. U tri dana uspjeli smo dva puta pobijediti Hajduk, a to nije mala stvar. Mi smo u uzletu, a »bijeli« su u padu i nadam se da ćemo to znati iskoristiti.</p>
<p>Tomislav Butina: – Imam strašan plan. Napit ćemo se, »bombardirat« ćemo se zbog ovog uspjeha.</p>
<p>Tomislav Šokota: – Bila je to teška utakmica u kojoj smo mi morali pobijediti. Odlučio je zgoditak Cvitanovića iz slobodnog udarca. Vjerujem da možemo, na kraju ipak biti bolji od Hajduka.</p>
<p>Kristijan Polovanec: – Odigrali smo odličnu utakmicu u kojoj smo cijelo vrijeme dominirali. Nadam se da ćemo iskoristiti ovaj naš pobjednički niz, te da ćemo na kraju biti bolji od Hajduka u prvenstvu i u kupu.</p>
<p>Ivica Šurjak, sportski direktor Hajduka: – Odlučio je jedan udarac, zgoditak Cvitanovića. Da je Deranja u prvom poluvremenu postigao zgoditak bila bi to sasvim druga pjesma.</p>
<p> l Možete li nam komentirati pogodak Dinama?</p>
<p> – Ne bih to komentirao.</p>
<p>Stipe Pletikosa: – Sigurno je da sam morao bolje reagirati, Cvitanović me iznenadio. Međutim, i sudac Kovačić jedan je od krivaca za naš poraz, jer nam je na početku utakmice dodijelio četiri žuta kartona. Nije imao ujednačeni kriteriji. Mi i dalje imamo bod prednosti ispred Dinama i nadam se i vjerujem da ćemo do kraja prvenstva pobijediti i Osijek i Varteksai biti najbolji.</p>
<p>Ivan Leko: – Izgubili smo utakmicu nakon jednog nesretno primljenog pogotka. Žalosno je kako je Kovačić sudio utakmicu, stalno nas je potkradao, a na početku nam je žutim kartonima dao do znanja kako će »kormilariti« utakmicu. Ipak, iz dišpeta ćemo biti prvi. Jedva čekamo utakmicu u Varaždinu nakon izjave njihovog predsjednika Anđelka Herjavca. Ne znam kako će nas oni pobijediti. Pobijedit ćemo i Osijek i Varteks i bit ćemo prvaci.</p>
<p>Mate Bilić: – Šteta je što smo izgubili, a mislim da smo izgubili nezasluženo. Sudac Kovačić nas je oštetio, meni umjesto da sudi prekršaj, on dosudi kontra-faul protiv mene. Ipak, nitko nas neće zadržati na putu prema naslovu prvaka.</p>
<p>Slaven Bilić, bivši nogometaš Hajduka: – Nakon pogotka Dinamo je reagirao na pravi način, Hajduk se izgubio. Treba sada sve uraditi i lobirati kako bi Hajduk na kraju bio najbolji. Imamo još bod prednosti i vjerujem da »bijeli« mogu biti prvaci, bez obzira što je očito da su upali u malu krizu.</p>
<p>A. CIBILIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Maksimirski derbi lišen politike</p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> – Ljude od politike baš i nismo primijetili u maksimirskim ložama, iako se govorilo o njihovom dolasku u većem broju. Nije čak bilo niti korištenja maksimirskog objekta u korist politike ili nadolazećih izbora. Tek u vrijeme samog početka utakmice stadion je nadletio jedan padobranac, čija je letjelica bila ispisana sa samo dva znaka: HNS – Vesna Pusić. Gledatelji su se tom prigodom oglasili salvom protesta, dajući time jasno na znanje da na stadionu žele samo i jedino – nogomet.</p>
<p>Bez nekih se političara ipak nije moglo. Primjerice, dopredsjednik Sabora Zlatko Tomac osvjedočeni je ljubitelj nogometa, a poznat je oduvijek i kao navijač Dinama. Nakon utakmice je izjavio:</p>
<p>– Izuzetno sam zadovoljan, ponajprije sportskim ambijentom i načinom kako su navijali BBB-ovci. Vjerujem da je i sve ostalo oko utakmice proteklo bez incidenta. Od nogometa baš nismo vidjeli previše, ali je Cvitanovićev gol bio pravi. Pitate kad će doći vrijeme da takvi susreti prođu bez toliko policije i organa reda? Živimo u vremenu prepunom nasilja i očigledno će nam trebati vremena kad ćemo na stadion dolaziti kao u kazalište.</p>
<p>Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik nije sjedio u loži, nego na uobičajenom mjestu na tribinama ispod nje. Valjda radi toga pored njega nije bilo splitskog gradonačelnika Ivice Škarića kojeg smo vidjeli u loži. Bandić je rekao: </p>
<p>– Još jednom Zagreb je pokazao svoju susretljivost. Pobijedio je nogomet, pobijedili su BBB-ovci, a grad Zagreb je pokazao da se može pripremiti da bude primjereni domaćin svemu, pa tako i u ovakvom derbiju. Pobijedio je bolji, ovaj put je to bio Dinamo. Idemo osvojiti Kup, a prevarili su se svi oni koji su govorili da je prvak već poznat.</p>
<p>Mirko Jozić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije: </p>
<p>– Bila je to prava prvenstvena, tvrda utakmica s mnogo zadataka kao što se i očekivalo. Dinamo je zasluženo pobijedio, a prvenstvo je nakon ovakvog ishoda postalo sasvim neizvjesno. </p>
<p>Ivica Škarić, splitski gradonačelnik:</p>
<p>– Volio bih da je bilo 1-1, no najbitnije je da je utakmica prošla bez izgreda. Očito da su naša sastančenja s predstavnicima Zagreba, nogometa i ostalih struktura urodila plodom. Jest, danas Hajduk nije uspio, ali znajte da ćemo ipak biti prvaci.</p>
<p>Vlatko Marković, predsjednik HNS-a:</p>
<p>– Važnost utakmice sputala je igrače jedne i druge strane. U drugom se dijelu igralo nešto bolje budući da je Hajduk pokušao izjednačiti. Dinamo je bio bolji upravo za taj jedan pogodak, a raduje me što je utakmica bila korektna i gledatelji na razini. Također mislim da prvenstvo tek sada postaje maksimalno neizvjesno.</p>
<p>ZLATKO ABRAMOVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Igrači Hajduka napali suca </p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> – Žestoko su Hajdukovi nogometaši prosvjedovali kod glavnog suca Draženka Kovačića već na terenu, odmah po završetku utakmice. Opkolili su suca, svašta su mu izgovorili, međutim svima je ostalo nejasno zbog čega se ovoga puta žale na arbitražu. </p>
<p>I nije ostalo samo na tim verbalnim prosvjedima na terenu! Naime, kako smo doznali, u tunelu prema svlačionicama na izlasku s travnjaka Hajdukovi nogometaši još su žešće napadali Kovačića nego pred 20.000 svjedoka. Svašta se u toj gužvi događalo, međutim, križevački sudac delegatu utakmice nije prijavio čak ni verbalne napade.</p>
<p>Neki svjedoci su govorili da je Kovačić i udaren, četvrti sudac Miroslav Vitković demantirao je tu tvrdnju, ali je potvrdio da je ponašanje Hajdukovih igrača bilo potpuno izvan kontrole.</p>
<p>To zapravo i ne čudi s obzirom na ponašanje njihovog trenera Zorana Vulića tijekom čitavog susreta...</p>
<p>P. J.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Spahija: Ne znam zašto se Split favorizira</p>
<p>»Čak i da smo izgubili, ne bih bio razočaran. Zadar je odigrao vrhunski ovaj polufinalni niz, čak ću reći da je bio taktički neugodniji za nas nego je to bio lani kad su Zadrani bili kudikamo igrački jači«, smatra trener Cibone Neven Spahija / Direktor Cibone Božo Miličević, nezadovoljan igrom Cibonine momčadi, ustvrdio: »Gore od ovog ne možemo igrati« </p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> – Cibona VIP svladala je u trećoj, odlućujućoj utakmici polufinala košarkaškog doigravanja Zadar sa 64-62 i tako se plasirala u završne oglede, gdje je čeka Split Crotia osiguranje.</p>
<p> Jutro nakon ulaska u finale doigravnja koje starta u utorak, košarkaši Cibone VIP proveli su na treningu. Neven Spahija podijelio je momčad na dvije strane. Za jednu su momčad igrali »hajdukovci«, za drugu »dinamovci«. Bila je to, naravno, kulisa nedjeljnog nogometnog derbija na koji su kasnije otišli svi »cibosi«. Tko je bio na kojoj strani parketa, nismo otkrili, tek smo saznali da je Amerikanac Lee zaljubljenik u Dinamo, a Nigerajac Tunji Awojobi u Hajduk...</p>
<p> – Aspolutno su svi fokusirani na Split i ono što nas čeka u finalu. Smeta me, doduše, što se Split favorizira u tom finalu, a ja tako ne mislim. Mislim da smo mi favoriti i da je to u postocima 60:40 za nas, govorio je Spahija na nedjeljnoj kavi tek što je završio trening, a nakon što je prespavao noć u kojoj je Zadar, priznat će to i trener Cibone, bio na korak do senzacije. </p>
<p> – Čak i da smo izgubili, bio bih žalostan, ali ne bih bio razočaran. Zadar je odigrao vrhunski ovaj polufinalni niz, čak ću reći da je bio taktički neugodniji za nas nego je to bio lani kad su Zadrani bili kudikamo igrački jači. </p>
<p> Doista, Ciboni je pripala neizvjesna završinca, Josip Sesar pogodio je ludu tricu od ploče dvije i pol minute do svršetka i tako razbudio učmale »cibose«. Darko Krunić, ponajbolji igrač Zadra bio je siguran, još za vrijeme susreta, da Zadar ima veliku šansu. </p>
<p> – Gotovi su, blijedi su, strah ih je, dobacio je u prolazu novinarima osvrčući se na svoje protivnike. </p>
<p> Ipak, Cibonina priča ove utakmice bila su tri najčešće prizivana, i negativno i pozitvno, igrača Cibone. Nikša Prkačin postigao je 15 koševa i uhvatio 12 lopti, Gordan Giriček postigao je 21 koš i bio napadačka konstanta tijekom cijele utakmice, a Josip Sesar prometnuo se u junaka ogleda. </p>
<p> – Imao sam viziju da kraj utakmice odigram sa Sesarom na poziciji graditelja igre, a ne mislim da sam Leeja predugo držao na tom mjestu. On je meni odigrao sve što sam od njega tražio, otkrio je Spahija.</p>
<p>No, Cibonu će do naslova jedino dovesti ova trojica apsotrofirana igrača, trojica oko kojih je Spahija gradio igru ove sezone i trojica s kojom se i te kako mučio. No, Sesar, Giriček i Prkačin, uz pomoć svih ostalih Ciboninih igrača mogu donijeti i deseti trofej hrvatskog prvaka u vitrine u Savskoj. </p>
<p>Cibona, ipak, dojam je, ukupno gledajući ne igra gledljivu košraku i to bi mogao biti problem uoči finalnih nadmetanja sa Splitom. Čak je i direktor Cibone Božo Miličević, nakon prolaska u finale zaključio: </p>
<p>– Gore od ovoga ne možemo igrati. Ako želimo do naslova moramo igrati barem 20, 30 posto bolje.</p>
<p>Može li to Cibona? Split je imao tjedan dana odmora. Cibona je u međuvremenu visila na rubu ispadanja u polufinalu, a Jasmin Repeša se mirno spremao za finale. Doduše, bilo bi mu lakše da je prošao Zadar, prije svega zbog kazne od tri utakmice neigranja pred publikom u Jazinama. No, Repeša se spremao za Cibonu...</p>
<p> – Ne mislim da je Split u prednosti zbog toga što nije igrao »majstoricu« doigravanja. Čak mislim da je u doigravanju ritam utakmica svaka tri dana najbolja moguća priprema momčadi. To ćemo, nadam se, i dokazati u finalu, optimist je Spahija.</p>
<p>Cibona je sretno ugledala finale i Zadar je, to je sasvim sigurno, izbačen iz glava, a Split je glavna i jedina tema. Osim, naravno, derbija u Maksimiru. </p>
<p>Usput, treba podvući da je na tribinama Draženove dvorane u subotu bilo 300-tinjak Zadrana i da su se vrebalno sporječkali, uz nekoliko bačenih predmeta, s domaćim navijčima u poluvremenu. No, policija je vrlo brzo i svrsihodno reagirala te je svaki mogući veći incident spriječen. </p>
<p>TVRTKO PULJIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Montexu trofej, Koprivničankama utjeha</p>
<p>Rukometašice poljskog Montexa obranile prednost iz prve utakmice (28-21) i osvojile Kup EHF-a </p>
<p>KOPRIVNICA </p>
<p> – Rukometašice poljskog Montexa osvojile su pokal pobjednica Kupa EHF-a, nakon što su u uzvratnoj finalnoj utakmici odigrali neodlučenih 24-24 (10-11) protiv Podravke Vegete. Prvi okršaj odigran u Lublinu okončan je 28-21 pobjedom Montexa.</p>
<p>Nakon što je Podravka Vegeta prošlog tjedna izgubila u Lublinu prvu utakmicu finala Kupa EHF-a, u Koprivnici se nije očekivalo iznenađenje. Nije se ni očekivao novi loš nastup Koprivničanki, no upravo se to dogodilo. Opet je bilo previše izgubljenih lopti, previše igre u prazno, istina izuzetno borbeno, ali brzopleto.</p>
<p>Montex je u Koprivnici igrao razigrano, Poljakinje su pokazale izniman trud i htijenje. Kod domaćina raspoložena je tek bila vratarica Stančin sa 14 obrana, a jedna od najborbenijih igračica bila je Andreja Hrg. Trudile su se i ostale, ali to je bilo nedovoljno da se savlada sastav poput Montexa. Međutim, mora se reći da Sabina Wlodek, koja je u poljskoj zabila osam pogodka, u Koprivnici nije uspjela zatresti mrežu. Očito je koprivnička obrana bila na pravom mjestu, ali je teško bilo zaustaviti topovske udarce Czapko i Kowalske i maštovitu igru Zukiel i kapetanice Luberecke. </p>
<p>Podravka je učinila u ovoj sezoni više nego što se očekivalo, pa su možda i te kritike malo pretjerane. Nakon utakmice iz ruku Frantiseka Taborskoga i delegata Helge Magnuzdottir obje ekipe primile su medalje – Podravka Vegeta srebrne, a Montex zlatne i pehar. Igračice Montexa bile su izuzetno vesele, šampanjac se prolijevao po parketu, a svoju radost podijelile su i sa pedesetak navijača iz Lublina koji su proputovali oko tisuću kilometara da bi bili uz svoje ljubimice. Podravka Vegeta učinila je za hrvatski rukomet puno, hvala joj lijepa, ali očito da je pomlađivanje neophodno jer se u starijih igračica osjetio veliki umor. </p>
<p> l Sportska dvorana</p>
<p>PODRAVKA VEGETA – MONTEX 24-24 (10-11)</p>
<p>PODRAVKA VEGETA: Stančin, Knezović, Vresk 5, Popović, Perčulija, Pensa 2, Palčić 3, Hodak 4, Raguž 4 (4), Mihoci 2, Hrg 4, Jurić</p>
<p>MONTEX: Chemicz, Pierzchala, Wlodek, Czapko 7 (2), Damiecka, Kowalska 4, Mankowska 2, Marzec 3, Czernecka, Zukiel 4, Wolska, Luberecka 4</p>
<p>SUCI: Goulao i Macau (obojica iz Portugala). GLEDATELJA: 600</p>
<p>SEDMERCI: Podravka Vegeta 5 (4), Montex 2 (2)</p>
<p>ISKLJUČENJA: Podravka Vegeta 6 minuta, Montex 8 minuta</p>
<p>IGRAČICA UTAKMICE: Magdalena CZEMICZ</p>
<p>Ivo Čičin Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Zagreb odustao od bojkota finala </p>
<p>Rukometaši Zagreba i Metković-Jamba su se sa po dvije uvjerljive polufinalne pobjede protiv Zamet-Croteka odnosno Brodomerkura plasirali u finale doigravanja / Iako je bilo rečeno suprotno, Zagreb će ipak braniti naslov prvaka</p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> – Kako se i očekivalo, u finalu desetog hrvatskog prvenstva rukometaša sudarit će se momčadi Zagreba i Metković-Jamba. Oba su kluba to izborila sa po dvije pobjede protiv riječkog Zamet-Croteka (31-25 i 32-28), odnosno splitskog Brodomerkura (25-21 i 30-21).</p>
<p>O polufinalnim se dvobojima nema što mnogo reći, finalisti su hrvatske najbolje momčadi i bilo bi veliko iznenađenje da se nisu plasirali u finale. Tim više što Metković-Jambo nakon osvojenog Kupa želi sad i naslov prvaka, a Zagreb, pak, želi sačuvati barem naslov prvaka kad je već izgubio Kup. Iako u Metkoviću kažu da je favorit finala Zagreb, činjenice ipak govore da su favoriti Metkovci. Naime, Zagreb grca u problemima, igrači nisu dobili plaću gotovo deset mjeseci i sve je teže u momčadi apelirati i izvlačiti na sportski motiv i veliki rivalitet s Metkovcima.</p>
<p>Tako je prije nekoliko dana odjeknula izjava Zagrebova glavna menedžera Zorana Gopca da njegov klub, i ako izbori nastup u finalu, neće braniti naslov deveterostrukog prvaka. No, nakon subotnje utakmice Zagrebov direktor Bartol Kaleb je već počeo razmišljati o terminu prve finalne utakmice koja je na rasporedu u četvrtak. Na upit hoće li Zagreb igrati u finalu, Kaleb je rekao:</p>
<p>– Ma, hoće, iako stoji ono što je rekao Gobac, ovakva situacija nema smisla.</p>
<p>To je ponovio i menedžer Gobac dan kasnije.</p>
<p>– Igrat ćemo, ali sve to skupa je besmisleno. Napravit ćemo sve da igrači do prve utakmice, dakle četvrtka, dobiju barem nešto novca, nekakav donji minimum. Onda bi bilo malo bolje, a ovako je sve skupa mučenje i za igrače i za nas, veli Gobac.</p>
<p>Kako je najavio, u sljedećih 15-ak dana trebao bi se napokon riješiti i spor sa Zagrebovim glavnim sponzorom, tvrtkom Badel 1862. Usprkos četverogodišnjem ugovoru, Badel 1862 je tražio raskid ugovor sa Zagrebom, pa je stoga Zareb u nezavidnoj situaciji.</p>
<p>– Vidjet ćemo što će biti, ili ćemo nastaviti suradnju ili ćemo prekinuti, pa će se ići na sudski proces. No, kad to riješimo, onda možemo dalje razmišljati i dogovarati s novim sponzorima. Eto, dobra je vijest da bih u četvrtak trebao razgovarati s predstavnicima jedne njemačke tvrtke koja je naš potencijalni sponzor, a, kako mi se čini, taj bi se posao mogao realizirati, kaže Gobac.</p>
<p>U Zagrebu se posljednjih mjeseci ionako više priča o financijskim problemima negoli o igri i rezultatima. Nakon mnogo obećanja, igrači, a i ljudi bliski Zagrebu, teško vjeruju u nova obećanja da će plaća biti u petak, pa u utorak, pa dan »prije utakmice«... Tih je obećanja »puna kapa« i igračima koji su to slušali, i upravi koja je to govorila. Sad, kad su došli do zida, ili će odustati ili će razrezati svoj »gordijski čvor«. Zagrebov menedžer Gobac uvijek je bio pobjednik, taj je mentalitet usadio i u svoj klub, ali pitanje je hoće li ovaj put i pobjednici pognuti glavu...</p>
<p>IVA MARKULIN</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Owen probudio Liverpool iz mrtvih</p>
<p>Do 82. minute nogometaši Arsenala vodili su protiv Liverpoola 1-0, a onda je na scenu stupio Michael Owen/U posljednje tri utakmice Liverpool je postigao sedam pogodaka i svih sedam postigao je Michael Owen, koji će odsad tjedno zarađivati 70.000 funta </p>
<p>CARDIFF/ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> – Michael Owen, napadač Liverpoola, najbolja je priča na Otoku. Ono što je napravio na Milennium stadionu u Cardiffu, u finalu FA kupa, svrstalo ga je u galeriju besmrtnih na Anfiledu, domu Liverpoola. </p>
<p>Liverpool je, naime, u 82. minuti finala FA kupa , u dvoboju s Arsenalom bio klinički mrtvac. Doduše, Arsenal je do tada vodio samo s 1-0, pogotkom Šveđana Ljungberga, premda je moglo biti , prema prilikama, bar 4-0. Usput, sudac Dunn nije vidio čistu namjeru igranja rukom Henchoza iz 40. minute i tako još Arsenal oštetio za čisti jedanaesterac i crveni karton Švicarcu u majici »Redsa«. </p>
<p>I kad se činilo da minute dijele Arsenal do velikog trofeja, probudio se Michael Owen. Ili, se probudio trener Liverpoola Gerard Houllier, pa je čisti bunker osvježio ulaskom McAlistera, Bergera i Fowlera. Michael Owen najprije je izjednačio u 83. minuti, da bi samo dvije minute do konca na briljantnu loptu Bergara pretrčao posljednju liniju Arsenalove obrane i matirao Seamana za konačno slavlje.</p>
<p> U posljednje tri utakmice Liverpool je postigao sedam pogodaka, u posljednje tri utakmice Michael Owen je postigao sedam pogodaka...</p>
<p>U momčadi Liverpoola zbog pravila od tri igrača izvan EU, na tribinama je ostao Igor Bišćan. U odijelu je svjedočio trijumfu Liverpoola i nije mu bilo svjedno. </p>
<p>– Naravno, sada sam tužan što nisam mogao osjetiti na terenu ovaj spektakl, ali što je tu je. Normalno, presretan sam što smo osvojili ovaj trofej, presretan sam što sam u nekim ranijim utakmicama gradio put Liverpoola do finala. Ipak, nisam igrao i ne mogu osjećati da je ovaj trofej u potpunosti moj, iako odmah sam se spustio među suigrače i veselio se s njima. Moje je da se u sljedećoj sezoni pokušam ustaliti u liverpoolovoj momčadi i u hrvatskoj reprezenataciji, rekao je Bišćan nakon finala. </p>
<p>Arsene Wenger, trener Arsenala niti sam nije znao što je ga je snašlo u posljednjih sedam minuta u Cardiffu. </p>
<p> – Imali smo sve i na kraju smo sve prosuli. Iako, čini mi se da smo oštećeni za jedanaestrac, nakon što sam vidio snimku u to sam posve siguran, pričao je Wenger.</p>
<p> Houllieru, Liverpoolovom strategu puna su usta hvale bila za Michaela Owena. </p>
<p> – Njemu moramo sve zahvaliti, on je nas je doveo do FA kupa, grmio je Houllier. </p>
<p>Inače, Liverpoolova uprava prošlog je tjedna obnovila ugovor s Owenom, od sada će 21-godišnji napadač primati 70.000 funta tjedno. </p>
<p>Nakon što su osvojili FA kup, nakon što u vitrinama već imaju osvojeni LDV kup (liga kup, manje cijenjeniji od FA kupa) ove sezone, Liverpool ima još dva ključna meča. U srijedu u Dortmundu igraju finale Kupa Uefa protiv španjolskog Alavesa, u subotu moraju pobijediti Charlton žele li biti u Ligi prvaka sljedeće godine. Michael Owen u ovakvoj formi dovoljno je jamstvo. Ili kako govori naslovnica nedjeljnog »Mirora«: OweNLY! Owen, jedini...</p>
<p>T. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="33">
<p>Albanski gerilci u Makedoniji tvrde da je lažna vijest o njihovih 30 mrtvih </p>
<p>SKOPJE, 13. svibnja</p>
<p> - Albanski gerilci u sjevernoj Makedoniji odbacili su u nedjelju tvrdnju makedonske vojske da je ubila 30 pobunjenika ustvrdivši da je neistinita. </p>
<p> »Nismo ni ogrebani. To je laž. Iako imaju teško naoružanje, nisu uspjeli doći ni blizu naših položaja«, rekao je glasnogovornik gerilaca pod imenom zapovjednik Hoxha u telefonskom razgovoru za agenciju Reuters s područja zapadno od Kumanova koje drže pobunjenici. </p>
<p> Glasnogovornik makedonske vojske pukovnik Blagoja Markovski rekao je u subotu da je tridesetak pobunjenika ubijeno u »masovnim operacijama« u kojima su sudjelovali tenkovi, topništvo i helikopteri. Napomenuo je da je vojska dvaput napala kolone gerilaca u blizini Slupčana i Vaksinaca, dva sela koja su vladine snage gađale granatama proteklih deset dana, a da nisu znatnije napredovale.</p>
<p> »Ne dajemo im priliku da nam nanesu takve gubitke«, izjavio je Hoxha pripomenuvši da je tzv. Nacionalna oslobodilačka vojska dosad izgubila samo jednog čovjeka.</p>
<p> Makedonska policija spriječila je izvjestitelja Reutersa da uđe na to područje kako bi vidio stanje u selima i razgovarao s gerilcima tvrdeći da je to zbog nesigurnosti, iako »NOV« poziva izvjestitelje u posjet.</p>
<p> Unatoč pozivima vlade da napuste svoje domove i potraže sigurnost u Makedoniji ili na Kosovu, mnogi civili ostali su u skloništima u selima koja drže pobunjenici. Makedonska vlada tvrdi da ih pobunjenici zadržavaju protiv njihove volje kao ljudski štit kako bi spriječili opći napad vojske. Civili su pak rekli izvjestiteljima da ne žele napustiti svoje domove te da se boje makedonske vojske i policije. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Rasprava o kriznim žarištima, sigurnosno-obrambenoj politici i odnosima s UN</p>
<p>BRUXELLES, 13. svibnja</p>
<p> - Stanje na kriznim žarištima na jugoistoku Europe, Srednjem istoku i Africi, europska sigurnosno- obrambena politika, suradnja Europske unije i Ujedinjenih naroda u sprečavanju sukoba te pripreme za lipanjski europski sastanak na vrhu u Göteborgu najvažnije su teme redovitog mjesečnog sastanka Vijeća ministara EU koji se u ponedjeljak održava u Bruxellesu.</p>
<p> Taj je sastanak za Hrvatsku od iznimne važnosti budući da će na njegovoj margini dvije strane parafirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Vijeće će pozdraviti okončanje pregovora o tom sporazumu te izraziti nadu da će on i formalno biti potpisan u najskorijoj budućnosti.</p>
<p> U dijelu sastanka koji se tiče zapadnog Balkana očekuje se da će ministri EU razgovarati o najnovijim događajima u Makedoniji. Prema najavama, još jednom će pozdraviti stvaranje vlade nacionalnog jedinstva i ponoviti da rješenje za makedonsko-albanski prijepor treba tražiti u dijalogu i demokratskim reformama. </p>
<p>Kad je riječ o stanju u SRJ, EU namjerava nakon uspješno provedenih crnogorskih parlamentarnih izbora pozvati Beograd i Podgoricu da se dogovore o ustavnom preustroju zajedničke države u novom federalnom okviru. Razmotrit će se i stanje na jugu Srbije uz potporu nastavku dijaloga i strogom pridržavanju prekida vatre. Među vanjskopolitičkim temama sastanka ističe se moguća uloga EU u mirovnom procesu na Srednjem istoku. Govorit će se i o kriznim žarištima u Africi i načinima sprečavanja sukoba na tom kontinentu te, na zahtjev Nizozemske, o razvoju stanja na burnoj indonezijskoj političkoj sceni.</p>
<p> U skladu s mandatom dobivenim na sastanku na vrhu EU u Nici lani u prosincu, Švedska kao predsjedatelj EU potaknula je raspravu o načinima suradnje između EU i Ujedinjenih naroda u sprečavanju i suzbijanju kriza. U tom kontekstu u ponedjeljak će ministri vanjskih poslova EU imati radnu večeru s UN-ovim glavnim tajnikom Kofijem Annanom. O strukturi i načinu djelovanja europskog sigurnosno-obrambenog projekta Vijeće će zajednički razgovarati s ministrima obrane članica EU. U utorak će im se pridružiti i ministri obrane zemalja kandidata za EU koje nisu članice NATO, te ministri članica NATO-saveza koji nisu istodobno u klubu europske petnaestorice. </p>
<p>Švedska kao predsjedatelj EU iznijet će predstavnicima ostalih zemalja Unije prvi tematski i organizacijski prikaz priprema za lipanjski sastanak na vrhu EU u Göteborgu. Preliminarno, glavne teme tog sastanka bit će proširenje, održivi razvoj, budućnost Europe, europska sigurnosno-obrambena politika i vanjskopolitički odnosi EU. Vijeće ministara posebno će se usredotočiti na dva pitanja vezana uz procese proširenja Unije: reguliranje zapošljavanja radno aktivnog stanovništva i budućih novih članica u ostatku EU, te način distribucije sredstava iz strukturalnih fondova pomoći nakon ulaska novih članica u Uniju. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Nacionalističke stranke gube vlast u Baskiji?</p>
<p>Oko 1,8 milijuna registriranih birača biralo je u nedjelju novi saziv 75-članog baskijskog parlamenta </p>
<p>BILBAO, 13. svibnja</p>
<p> - Stanovnici španjolske pokrajine Baskije glasovali su na izborima za lokalni parlament u nedjelju, nakon predizborne kampanje obilježene terorističkim napadima za koje se okrivljuje baskijska separatistička organizacija ETA. Birališta su otvorena od sedam do 18 sati, a oko 1,8 milijun registriranih birača izabrat će novi saziv 75-članog parlamenta te nemirne pokrajine na sjeveru Španjolske. </p>
<p>Službeni završetak predizborne kampanje obilježen je eksplozijom automobila bombe u središtu Madrida u kojoj je ranjeno 14 osoba. Za teroristički napad okrivljuje se ETA, premda ta organizacija nije preuzela odgovornost za napad. </p>
<p>Po prvi puta nakon stjecanja djelomične autonomije 1979., na izborima za baskijski regionalni parlament većinu bi mogla osvojiti snage koje se protive neovisnosti Baskije - Narodna stranka premijera Joséa Marie Aznara uz potporu Socijalističke stranke. Glavni kandidat Narodne stranke je Jaime Mayor Oreja, poznat kao oštar protivnik separatističke grupe iz doba kada se kao ministar unutarnjih poslova nalazio na čelu vladine akcije protiv ETA. Njegov protukandidat iz redova umjerene Baskijske nacionalističke stranke, koja je u Baskiji na vlasti od 1979., trenutni je predsjednik pokrajine Juan Jose Ibarretxe. No, predizborna ispitivanja pokazuju da koalicija nacionalističkih stranka kojoj je Ibarretxe na čelu treba potporu i Euskal Herritarroka (EH), stranke koja se smatra političkim krilom ETA. S obzirom da je uključivanje EH u vladajuću koaliciju nakon prošlih izbora izazvalo lavinu kritika, Ibarretxe je tijekom predizborne kampanje najavio da neće prihvatiti potporu radikala.</p>
<p>Predizbornu kampanju obilježilo je pitanje kako tretirati terorističke akcije ETA, koja je u 33 godine borbe za baskijsku neovisnostubila više od 800 ljudi. Narodna stranka i socijalisti izbore smatraju prilikom da se napokon okonča »teror ETA« i u pokrajinu ponovo vrate građanske slobode. Nasilje ETA osuđuju i gotovo sve nacionalističke baskijske stranke, no vjeruju da je sukob u svojoj biti zapravo politički i da ga treba rješavati dijalogom. Madrid strahuje da bi ustrajavanje na neovisnosti pokrajine, o čemu se govorilo tijekom kampanje, potaklo nacionaliste i u drugim pokrajinama poput Katalonije i Galicije. Baskija, napominju španjolski političari, već sada uživa veći stupanj samouprave od bilo koje druge pokrajine u Europi. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Prijateljstvo Teherana i Riyadha zabrinjava SAD</p>
<p>ANKARA, 13. svibnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Iranski šef diplomacije Kamal Kharrazi i njegov saudijski domaćin princ Saud al-Faisal spremni su unaprijediti suradnju dvije islamske zemlje. Njihove razgovore u saudijskoj crvenomorskoj luci Jeddah, završene u subotu navečer, tamošnja izvještajna agencija SPA ocjenjuje kao vrlo uspješne i plodnosne. </p>
<p>Do susreta šefova diplomacija došlo je samo mjesec dana nakon što su dvije naftne velesile Zaljeva potpisale Pakt o sigurnosti. Tim se dokumentom, među ostalim, utvrđuje zajednički nadzor zaljevske granice. Dvor u Riyadhu je tako praktički prihvatio dio teheranske političke i vojne strategije prema kojoj se zemlje Zaljeva mogu i moraju same brinuti o vlastitoj sigurnosti. Iransko svjetovno i duhovno rukovodstvo nastoji korak po korak na »mala vrata« potisnuti iz regije SAD i njezine zapadne saveznike. Paktom o sigurnosti predviđa se i sinhronizirana borba protiv organiziranog međunarodnog terorizma i ilegalne trgovine narkoticima. U tom dokumentu nije, međutim, sadržana nikakva odredba o vojnoj suradnji.</p>
<p>Iran i Saudijska Arabija prekinuli su diplomatske odnose 1988. Taj potez uslijedio je samo godinu dana nakon antiameričkih prosvjeda iranskih hodočasnika u Mekki. Tom prilikom saudijske snage sigurnosti ubile su više od 400 hadžija demonstranata. Veze Teherana i Riyadha ponovo su uspostavljene 1991. No, ni nakon toga nisu prestajala međusobna optuživanja, posebice glede napora teheranskih mula da izvezu svoju šijitsku islamsku revoluciju u susjednu saudijsku monarhiju, ali i druge zemlje Zaljeva.</p>
<p>Odnosi Riyadha i Teherana krenuli su uzlaznom putanjom nakon pobjede na iranskim predsjedničkim izborima 1997. reformama naklonjenog Mohammada Khatamija. Samo dvije godine kasnije, došlo je do dotad teško zamislivog iransko-saudijskog summita. Saudijski kralj Fahd (po čijem prezimenu njegova monarhija nosi ime) i predsjednik Khatami široko su otvorili kanale međusobnog sporazumijevanja. Riječ, dakako, nije o nekoj iznenadnoj velikoj »ljubavi«, već o zajedničkim interesima.</p>
<p>Dvor u Riyadhu želi svakako da Teheran bude dodatni stabilizator odnosa ne samo sa SAD već i drugim najrazvijenijim zemljama Zapada. S druge strane, pak, Iran koji izrasta u regionalnu vojnu silu, preko saudijske krune nastoji se nametnuti kao nezaobilazni geostrategijski i geopolitički čimbenik bez kojeg se ne može kreirati novi međunarodni svjetski poredak. Na toj osnovi Teheran je, prema nekim ocjenama, već prisilio Washington da se prema Iranu okreće kao budućem partneru, a ne političkom neprijatelju.</p>
<p>SALIH KONJHODŽIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Turci »tajni članovi« Europske unije</p>
<p>ANKARA, 13. svibnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> – »Turci su tajni članovi Europske unije«. To »otkriće« vrlo dokumentirano potkrepljuje profesor Faruk Sen, direktor Centra za turske studije (TAM) koji se nalazi u Njemačkoj. U svojoj analizi ugledni profesor ide čak i korak dalje upozorivši da se 3,4 milijuna Turaka, koji žive u zemljama EU, posebice po svojoj gospodarskoj snazi, moraju promatrati kao 16. država moćnog bruxelleskog kluba.</p>
<p>Profesor Sen ističe da je oko milijun Turaka dobilo državljanstvo od neke zemlje članice europske petnaestorice. U tom ozračju on upozorava na podatak prema kojem je 1999. u 73.200 turskih tvrtki bilo zaposleno 366.000 EU građana. Drži da će Turci već 2015. imati 160.000 uglavnom manjih tvrtki od toga 120.000 u Njemačkoj. U njima će raditi 960.000 građana EU, od čega samo u Njemačkoj 720.000. »Bit će to svojevrstan most s Turskom koji će potaknuti gospodarske aktivnosti EU«, tvrdi Sen. Prema istraživanju profesora Sena, u zemljama EU će 2015. živjeti četiri milijuna Turaka. To praktički znači da će se porast turskog pučanstva kretati po stopi od 2,5 posto. Inače, tursko pučanstvo se u zemljama europske petnaestorice u proteklih 15 godina svake godine povećavalo za 5,1 posto. U to je, kako objašnjava Sen, uključen dolazak nove radne snage iz Turske.</p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Izraelski tenk pucao na izbjeglički logor</p>
<p>JERUZALEM, 13. svibnja</p>
<p> - Izraelski tenk ispalio je granate je na izbjeglički logor u Pojasu Gaze pri čemu je jedan Palestinac poginuo, a istodobno se visoki palestinski pregovarač nalazi na putu prema Washingtonu gdje bi trebao razgovarati o smanjenju napetosti na Srednjem istoku.</p>
<p>Palestinski sigurnosni dužnosnici i bolnički izvori potvrdili su da je u subotu navečer izraelski tenk ispalio granate na izbjeglički logor al-Maghazi. U napadu je ubijen Suliman al-Arooqe (45), a još je deset osoba ranjeno, od kojih jedna teško. Izraelska vojska priopćila je da je tenk uzvratio vatru nakon što je na njega pucano s položaja palestinske policije koji se nalazi uz logor. U Washingtonu su palestinski dužnosnici potvrdili da se utvrđuju pojedinosti oko sastanka američkog državnog tajnika Colina Powella i visokog palestinskog pregovarača Mahmouda Abbasa koji bi se mogao održati u ponedjeljak ili utorak. Abbas je inače otputovao u SAD na rutinski liječnički pregled. »Cilj sastanka je pokušaj ponovnog pokretanja mirovnog procesa i izlazak iz sadašnje situacije«, rekao je predstavnik Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u Washingtonu Hassan Abdel Rahman. </p>
<p>Član izraelske vlade pozvao se u nedjelju na židovsku tradiciju samoobrane opravdavajući tako ubijanje Palestinaca osumnjičenih za nasilje, dok je palestinski dužnosnik takva ubojstva okvalificirao kao »državni terorizam«. »Ako netko dođe da vas ubije, ustanite ranije i prvo vi njega ubijte«, rekao je u nedjelju izraelski ministar Matan Vilnai pozivajući se na Talmud u obrani napada za koje Izrael tvrdi da su najmoćnija sredstva borbe protiv sedmomjesečne palestinske pobune.</p>
<p>U posljednjem od tridesetak napada raketa ispaljena u subotu iz izraelskog helikoptera ubila je dva Palestinca i ranila njih 17. »Ono što se sad događa je utvrđena politika izvansudskih ubojstava, ciljanih ubojstava poznatih kao smaknuće, ubijanje za koje je odgovorna izraelska vojska. To je državni terorizam u najočitijem izdanju«, kazao je za Reuters član palestinske vlade Nabil Shaath. Izrael niječe da je utvrdio »politiku ubijanja« i ustrajava na tome da su napadi način odvraćanja palestinske strane od nasilja. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Talijani iznenadili velikim izlaskom na birališta </p>
<p>Predizborna kampanja je uspjela animirati Talijane tako da su u neočekivano velikom broju odlučili izabrati tko će voditi njihovu zemlju u sljedeće četiri godine</p>
<p>RIM, 13. svibnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Nakon jedne od najdužih predizbornih kampanja, veliki broj Talijana odazvao se na glasovanje. Do 12 sati na birališta je izašlo dvadesetak posto birača. To je mnogo bolji rezultat nego na prethodnim izborima. Prošle godine, čak 27 posto birača nije izašlo na birališta. </p>
<p>Čini se da je ovaj dugi predizborni maraton ipak ostavio traga u svijesti biračkog tijela. Mnogima će nedostajati promidžbena kampanja bogata verbalnim, ponekad i fizičkim obračunima pred tv kamerama. Drugi međutim, jedva čekaju da se ulice očiste od letaka i da se skinu divovski plakati nasmijanih lica Silvija Berlusconija i Francesca Rutellija koji ih prate na svakom koraku. Odahnut će i poštari koji su raznosili besplatne knjige s idiličnim životopisom Silvija Berlusconija, kojega se zadnjih mjeseci vidjelo u raznim odorama: radnika, bankara, seljaka zemljoradnika, poslodavca … Francesco Rutelli se zadovoljio samo uniformom željezničara, »što je kao mali dječak maštao da postane«. </p>
<p>Poziv na glasovanje je dobilo točno 49,000.000 Talijana. Odlučujuću ulogu na izborne rezultate imat će broj suzdržanih. Na izborima 1994. godine bilo ih je 14 posto, a 1996. 17 posto. Međutim, odaziv na ove izbore mogao bi nadmašiti sva očekivanja. Pred biralištima su stajale duge kolone Talijana, koji su strpljivo, usprkos skoro ljetnim temperaturama čekali da glasuju. dužnost. Rano ujutro u 6 sati i 30 minuta je otvoreno 60.373 izbornih mjesta u cijeloj Italiji koja se zatvaraju u 22 sata. Glasuje se za novi dvodomni parlament; zastupnički dom i senat. Bira se 630 zastupnika i 315 senatora.</p>
<p> Više od 14 milijuna glasovalo je i na lokalnim izborima. Biralo se pet provincijskih vijeća (Mantova, Pavia, Ravenna, Imperia i Lucca) i 1278 općinskih vijeća. U 19 glavnih gradova talijanskih provincija biraju se i novi gradonačelnici. Od ponedjeljka će u gradonačelničku fotelju sjesti novoizabrani kandidati i u četiri najveća grada Italije: Rimu, Milanu, Torinu i Napulju. </p>
<p>U ulici Viale Africa glasovao je kandidat lijevog centra za premijera Francesco Rutelli zajedno sa suprugom i sinom koji prvi put izlazi na izbore. Nakon nedjeljne mise, Rutelli je već zakazao teniski meč sa predsjednikom Enela, Chiccom Testom, a večer će provesti u Izložbenoj palači gdje će sa svim čelnicima Masline čekati izborne rezultate. Čelnik oporbe, Silvio Berlusconi je u podne glasovao u Milanu. Očekuje se njegov dolazak u Rim u večernjim satima, gdje će u Kongresnoj palači zajedno sa čelnicima Kuće slobode dočekati izborne rezultate, za koje je već siguran da će biti u njegovu korist. </p>
<p>I Europa je u iščekivanju izbornih rezultata u Italiji. Talijani polažu ispit glasačke zrelosti pred Europom, koja nije nepristrano šutjela, već je jasno dala do znanja tko je njen favorit, medijski podržavajući kandidaturu Francesca Rutellija do zadnjeg trenutka. Najugledniji europski tjednici i dnevnici su najoštrije napadali Berlusconija. Od The Economista, preko francuskog Le Monda do španjolskog El Munda. </p>
<p>Sanja Mihaljinac</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="40">
<p>Kad »jalnuši« odu u vječnost zauvijek im zamire trag, a velikani ostaju velikani</p>
<p>»Uostalom Kartagu treba razoriti« su riječi kojima je uvaženi rimski senator Katon završavao sve svoje istupe u vrijeme punskih ratova tj. ratova protiv Hanibala Barkasa. Građanin Branko Hrkač, koji vodi i rat protiv jednog drugog Hanibala, zasigurno nije nikakav novi Katon, a nije ni patricij.</p>
<p>Ovaj sveznadar, koji je često isfrustriran, sporadi svoje invalidne kreativnosti, manjkave osobne i likovne kulture, skromne obaviještenosti, te nesposobnosti civiliziranog komuniciranja, uzme kompjutor, otvori web stranicu Međunarodne akademije za keramiku u Ženevi (IAC) ne pronađe ime Hanibala Salvara, te brzopleto i slavodobitno zaključi kako Salvaro nije član IAC, i napravi sebe smiješnim. Da je otvorio web stranicu Prvog svjetskog biennala keramike 2001. u Koreji, tada bi pročitao kako je Hanibal Salvaro, budući je i članom IAC, pozvan osobno, kao jedini umjetnik iz Hrvatske, da sudjeluje na posebnoj izložbi odabranih umjetnika i bude gostom organizatora Biennala u Koreji. No mogao se, kako je već temeljit, poslužiti i dobrim starim telefonom, te nazvati IAC u Ženevi i za samo desetak kuna spriječiti blamažu. Mogao je čak saznati kako je prof. Marina Baričević postala članicom IAC na prijedlog Salvara. Ovako se pak blamira kao obmanjivač, iskazujući istovremeno svekoliku neobaviještenost i površnost, tipičnu za osobe koje su se našle u ULUPUH-u, izgleda isključivo radi privilegija besplatnog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.</p>
<p>Stoga se on boji civiliziranog umjetničkog sučeljavanja ko vrag tamjana. Osim diletantski dizajniranog kataloga izložbe fotografa ULUPUH-a, koji po »dizajnerskom« principu kalibra »to bu štos«, zločestije govori o kreativnosti i erudiciji građanina Hrkača, nego svi mogući zli jezici, ne znam što je drugo napravio za ULUPUH-u, kako sam kaže, dvadeset godina djelovanja. Što nije napravio neki biennale ili triennale fotografije; to je mnogo jednostavnije i jeftinije od keramike. Što se ne dokaže na kreativnom i umjetničkom polju. </p>
<p>Po njemu je priredba Uskrs u Zagrebu kopija Hrelića. I tako ovaj hrelićofil općeg usmjerenja, pljuje po umjetnicima kojima nije ni do članaka. Radi potreba njegove slijepe mrženje prema Salvaru - Željko Prstec, Đurđa Merle, Vojo Radoičić, Valerija Polanec, Hrvoje Šercar, Hanibal Salvaro, Jasenka Pavliša i mnogi drugi su na razini Hrelića. </p>
<p>No građanin Hrkać baš nema sreće. Istoga dana kada je objavio svoj uradak u Vjesniku, svi hrvatski mediji su donijeli vijest da je lutkarska predstava Voje Radoičića dobila prvu nagradu na 18. SLUK-u u Osijeku. Eto, nisu znali za prosudbe građanina Hrkača. Neki dan sam napisao, kako je građanin Hrkač »uvijek bježao od umjetnika i problema umjetnosti, jer za to nema prirodnih predispozicija«, a on mi za samo nekoliko dana daje za pravo kada kaže: »Da nisam bio članom Nadzornog odbora (ULUPUH-a) vjerojatno ne bih ni znao za tog čovjeka«. (H. Salvaro) među ostalim organizirao je pet Svjetskih triennala male keramike, jedini iz Hrvatske dva puta nagrađivan u Faenzi, dobitnik I. nagrade u Gualdo Tadinu te još desetak drugih, 1986. organizirao izložbu Suvremena hrvatska keramika u Barceloni, organizirao 1991. Antiratnu likovnu keramičku radionicu (ALKER), itd. Uostalom zašto bi nekakvog građanina B. Hrkača morala zanimati likovna umjetnost, ali što se onda gura među umjetnike.</p>
<p>Nisu li slični njemu otjerali iz Hrvatske Vlaha Bukovca, osuditi 1945. na robiju Tina Ujevića, izbaciti trajno iz Društva kompozitora Hrvatske Stjepana Šuleka, otjerati iz Zagreba Žarka Dolinara pa Antonija Janigra, Ivu Pogorelića i još neke druge. On uspješno njeguje najbolje tradicije tzv. hrvatskog jala i to s respektabilnom upornošću.</p>
<p>No kad jalnuši odu u vječnost, zamire im trag vječno, a velikani ostaju velikani. </p>
<p>Mora se pak priznati kako se građanin Branko Hrkač slaže sa Salvarom da je možda sudskom vještaku gospodinu Anti Diladiu, inače prijatelju obitelji Sanje Rocco, isplaćen honorar od skoro 100.000 kuna, i to za tajni elaborat, tj. mačka u vreći, iako je grupa »SOS za ULUPUH našla revizorsku kuću voljnu da isti posao obavi za 15.000 kuna«.</p>
<p>Istovremeno »zaboravlja« reći kako je sudski vještak angažiran tek poslije višemjesečnog prebiranja a možda i otuđenja ULUPUH-ove financijske i druge dokumentacije, i odnašanja izvan ULUPUH-a, od strane Branka Hrkača, Ive Raiča, Sanje Rocco, Aleksandra Rogošića, Jasminke Hrabač i drugih, a da prethodno, niti bilo kada poslije nije napravljena primopredaja. Znači, iz samo njima znanih razloga su potrošili nepotrebno 85.000 kuna i paradizirali rad ULUPUH-a preko godinu dana. No to im nije bilo dosta, nego su također svojim glupim odlukama, spriječili naplatu više od 110.000 kuna namijenjenih 5. svjetskom triennalu male keramike, tko zna zašto utrošili 40.000 kuna namijenjenih obilježavanju 50. obljetnice ULUPUH-a. Koliko je građaninu Hrkaču i njegovoj kameradskoj grupi stvarno bilo stalo da saznaju istinu, govori podatak kako »krivce« nisu nikad htjeli saslušati, a kamo li njima ili bilo kome drugome obrazložiti krivicu te im dali prigodu da se brane, nego su svoje »argumente« i »svoju istinu« branili pomoću zaštitara. Oni su »pojednostavili« proceduru pa nisu htjeli sazvati Sud časti ULUPUH-a. ali je zato smiješan kada kaže: »To što zasad ULUPUH nije podigao tužbu protiv H. Salvara radi nadoknade materijalne štete nije nedostatak osnove za tužbu, već visina sudskih troškova«. Pritom ne kaže kako je to iznos od oko 10.000 kuna, tj. manji od troška bilo kojeg službenog puta Sanje Rocco u inozemstvo, iz nenamjenskih sredstava ULUPUH-a. Budući ULUPUH duguje Salvaru više od 160.000 kuna, to darujem potreban iznos za pokretanje te tužbe.</p>
<p>No ne bojte se građanin Hrkač ne govori istinu. On samo svoje klevete pokušava u medijima prikazati kao istinu.</p>
<p>Unatoč svemu možemo reći kako se građanin Branko Hrkač slaže sa Salvarom o skoro svim činjenicama. On ih jedino drugačije kvalificira, pa tako kukavičluk smatra herojstvom, a obmanjivanje, klevetanje i iskazivanje neistina vidom slobodnog umjetničkog djelovanja.</p>
<p>»Kulturna revolucija« dovela je u ULUPUH-u na vlast jednu impotentnu i nekompetentnu grupu koja stalno kuka i misli kako funkcije stvaraju likovne rezultate i nervozna je jer polako ali sigurno gubi tlo pod nogama. Iako se šlepa na minulom radu uspješnih članova ULUPUH-a i kititi tuđim perjem, čak i Salvara (za dobre društvene novce izmijenili su koncept Triennala keramike, ali nisu mogli bez korištenja imena manifestacije, kako ju je Salvaro nazvao prije 20 godina), rezultata nema pa nema. Ništa im nije jasno. Možda jednog dana shvate kako EXAT 51 nije nekakvi deterđent, nego likovna grupa rođena u ULUPUH-u 1951. godine. Stoga je prirodno što u takvom ozračju o »velebnoj« proslavi 50. obljetnice ULUPUH-a građanin Hrkač šuti ko zaliven. Poslije ismijavanja i sramote koju je doživio u Školi za umjetnost i obrt, te Hrvatskom fotosavezu, preostaje mu jedino da se Salvaru i drugima pristojno ispriča, te posveti profesionalnom radu u granicama svojih sposobnosti, jer će u protivnom njegovo ime postati imenica koja je sinonimom osobe što obmanama i klevetama želi privući pozornost medija i tako pokušava nadomjestiti svoju duhovnu i kreativnu nemoć. Ukoliko je pak i nadalje uvjeren u svoj kreativni potencijal, erudiciju i izvornost umjetničkih rezultata 20 godišnjeg javnog djelovanja, tada ga pozivam da se tako i ponaša, tj. da u istoj prostoriji zajedno izložimo svoja djela, umjetničke biografije, te umjetničke i etičke svjetonazore. </p>
<p>HANIBAL SALVARO, akademik IAC-a, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Uskraćena mogućnost za »malo lektorskih zahvata«</p>
<p>U povodu objavljivanja članka u vašem listu od 11. svibnja Prosperov Novak: »One koji brišu knjige izbrisat će vrijeme«, molim da objavite osvrt na primjedbe koje se odnose na moj udžbenik Hrvatski jezik 2.</p>
<p>Predsjednica Stručnoga povjerenstva ministarstva prosvjete dr. sc. Branka Tafra (dalje: Predsjednica), znanstvena savjetnica u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, specijalistica za hrvatsku gramatiku 19. stoljeća, kako sama kaže »valjda nešto zna o hrvatskome jeziku« te može procjenjivati i ocjenjivati udžbenik hrvatskoga jezika.</p>
<p>Kako su autor, recenzent-jezikoslovac, recenzent-metodičar, stručni urednik također doktori znanosti iz područja filologije, »valjda i oni nešto znaju o hrvatskome jeziku«. Autor odbijenoga udžbenika napisao je, do sada, sam i suautorstvu sedam udžbenika iz hrvatskoga jezika.</p>
<p>Predsjednica Stručnoga povjerenstva izjavljuje da je udžbenik »pisan hrvatskim jezikom samo je pitanje kakvim«. U prvoj verziji svoje ocjene napisala je da udžbenik nije pisan standardnim hrvatskim jezikom. Dalje se pita »je li rad lektoriran, no i uz to u njemu je ostalo pogrešaka«. Predsjednica je dobila na uvid radni tekst koji nije prošao konačnu lekturu i u njemu (radnome tekstu) potkrale su se ove lektorsko-korektorske omaške/pogreške:</p>
<p>– Termin uzvik zamijenjen je na jednome mjestu terminom usklik (str. 79).</p>
<p>– Pogrešno je napisano ime francuskoga pisca (Moliečre umjesto Moliere).</p>
<p>– Pogrešno je napisan oblik za srednji rod pridjeva. Umjesto kakav/kakva/kakvo napisano je kako – izostavljeno je slov v (44).</p>
<p>– Pogrešno je napisano ime autora rječnika. Umjesto Valentian piše Valentin (94).</p>
<p>Predsjednica osporava uporabu glagola označivati koji je normativan prema Rječniku hrvatskoga jezika iz 2000. god., str. 792, redak 19 odozgo i Hrvatskome jezičnome savjetniku (str. 1027). Predsjednica se pita: »treba li autoru udžbenika hrvatskoga jezika – lektor«? Ministarstvo traži lektora i za udžbenike iz hrvatskoga jezika iako su mnogi autori tih udžbenika i lektori tuđih tekstova.</p>
<p>Predsjednica se dalje pita: »No ako nekom tekstu treba još malo lektorskih zahvata (podcrtao: D.R.), od toga ne bi trebalo praviti senzaciju«. Zaista! Senzacije ne bi bilo da autoru, lektoru i stručnome uredniku nije uskraćena mogućnost da ostvare »to malo lektorskih zahvata« u radnome tekstu udžbenika. Prema pravilniku o vrednovanju udžbenika Povjerenstvo je imalo tri mogućnosti: prihvatiti udžbenik, tražiti doradu udžbenika, odbiti udžbenik. Stručno povjerenstvo odbilo je udžbenik, nije omogućilo njegovu lektorsko-korektorsku doradu. Na metodičku stranu udžbenika »nije bilo primjedaba«. Predsjednica ističe: »Ako netko piše udžbenik o jeziku, onda jezične činjenice koje su iznesene moraju biti točne«. Zahtjev je opravdan. Međutim, moraju biti točne i činjenice kojima se osporavaju činjenice u udžbeniku. U tekstu ima »jezičnih činjenica« koje nisu posve precizne i autor ih je prihvatio i doradio. Riječ je o pet »jezičnih činjenica« koje su dorađene. Netočne su činjenice: naglasak na riječi koza u prikazu čakavskoga narječja, pogrešno određene Mikaljine gramatike (to se rješenje nalazi u objavljenome udžbeniku za 2. razred autora J. Silića) te pogreška u citiranju teksta Bartola Kašića.</p>
<p>Predsjednica osporava nazivak kao hrvatsku zamjenu za termin. Na znanstvenome skupu o hrvatskome nazivlju taj je termin predložen kao zamjena za tuđicu. Isto tako, osporava Bartola Kašića kao jednoga od prvih slavista što opovrgava knjiga Vladimira Horvata – Bartol Kašić – otac hrvatskoga jezikoslovlja, 1999. Bartol Kašić »hrvatski jezikoslovac i jedan od prvih slavista«, str. 5.</p>
<p>Tvrdi se da je netočna godina izdanja prvoga hrvatskoga rječnika koja je preuzeta iz Hrvatske gramatike (1995., str. 21).</p>
<p>Predsjednica napominje da je morfologija u udžbeniku utemeljena na »dosadašnjim gramatikama, s postojećim propustima«.</p>
<p>Morfologija je utemeljena na znanstvenim, praktičnim i školskim gramatikama: Hrvatska gramatika (1995), Brozović i dr. Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika (1991.), Praktična gramatika Dragutina Raguža (1997.) i školska gramatika Težak-Babić Gramatika hrvatskoga jezika (2000.). Autor ovoga teksta recenzent je Hrvatske gramatike i Praktične gramatike Dragutina Raguža. Predsjednici ostaje otvorena mogućnost za javnu znanstvenu polemiku s »dosadašnjim autorima gramatike«.</p>
<p>Karakter i broj pogrešaka u radnome tekstu udžbenika dopuštao je mogućnost da se tekst vrati na doradu. Međutim, Povjerenstvo je donijelo odluku o odbijanju udžbenika koju je ministar potvrdio kao konačnu u svojoj odluci od 3. svibnja 2001. (rok za odluku bio je 1. travnja 2001.).</p>
<p> Tom je odlukom priznao Povjerenstvo koje nije donijelo kompetentnu, objektivnu i argumentiranu ocjenu modernoga višeizvornoga komunikacijskoga stvaralačkoga udžbenika koji je novost (kako ističu recenzenti i same procjeniteljice), a nije priznao stručnost autora, recenzenata (znanstvenika), lektora (znanstvenika) i stručnoga urednika (znanstvenika).</p>
<p>Zar, zaista, takav udžbenik nije zavrijedio »malo lektorskih zahvata« i odobrenje za uporabu u školi? Svojom odlukom o odbijanju ovakvoga udžbenika Ministarstvo onemogućuje unapređivanje udžbeničke literature i nastave hrvatskoga jezika.</p>
<p>Prof. dr. sc. DRAGUTIN ROSANDIĆ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Vjeronauk i tolerancija</p>
<p>Vjesnik donosi mišljenje Bože Rudeža o vjeronauku u školama. On se zauzima da se vjereonauk ukine i uvede predmet religijske kulture, jer tako je i u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj i sl. Rudež se vara. U Njemačkoj i Austriji vjeronauk se predaje na konfesionalnom principu (katolički i evangelički) a to jamči i njemački Ustav. Djeca se toga sata podijele u dvije skupine, ili pak u tri, ako je netko izabrao etiku umjesto vjeronauka. Iskustvo pokazuje da djeca i mladež, upravo zbog ovih različitosti, bolje upoznaju druge i u njihovoj različitosti. Spoznaja različitosti drugoga je inače i teorijska pretpostavka tolerancije uopće. Dakako, time se unaprjeđuje i ekumenizam jer nastava uvijek upućuje i na eventualno različita polazišta druge konfesije. Ponekad, zbog pomanjkanja učitelja, i vjeronauk se organizira ekumenski, to će reći evangelička i katolička djeca ostaju zajedno. Zašto je uveden vjeronauk u javne škole – pita se Rudež. Zbog toga, gospodine Rudež, jer to hoće roditelji i građani Republike Hrvatske, a što svima pokazuju i ankete. Umjesto njih o tome više nikada neće odlučivati netko drugi. Predmet opće religijske kulture - svaki konfesionalni vjeronauk nudi i to - pretpostavlja i određenu grupu ljudi koja će određivati i sadržaje nastave. Opet smo, dakle, kod nekakvih komiteta koji odlučuju o svemu, dočim izvorno pravo roditelja na način odgoja i obrazovanja njihove djece biva pogaženo. Ukinuti vjeronauk za većinu samo zbog toga što bi manjinski osjećaji mogli biti navodno potiskivani, najviše bi štetio upravo manjini, jer se ona bez razloga tabuizira i većina se ne uči toleranciji prema različitim svjetonazorima. Priznajući realnost različitosti djeca se uče jedna druge poštivati, a čitavo društvo s vremenom postaje tolerantnije, ekumenskije i uopće demokratičnije. Argumentacija gosp. Rudeža je na tragu niveliranja razlika i ideologijske potke iz prošlih vremena, kada je netko uvijek bolje znao što je za djecu bolje od njihovih roditelja.</p>
<p>ZVONKO PANDŽIĆ,Würzburg, Njemačka</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Dobrodošla pomoć</p>
<p>U svezi s Vašim otvorenim pismom izvršnog tajnika Hrvatskog radničkog saveza, gospodina Željka Sinkovića, u kojemu mi iznosi prigovore na rad urednika emisije TV Kalendar, dotično zbog neuvrštavanja osobe Ivana Peštaja, predsjednika Hrvatskog radničkog saveza od 1925. do 1937. i u povodu obilježavanja njegove godišnjice smrti, u događaje koji se objavljuju u emisiji TV Kalendar, na temelju pribavljenog mišljenja urednika emisije Vladimira Fučijaša, mogu odgovoriti sljedeće. Urednik emisije TV Kalendar nije odbio razgovarati o mogućnosti uvrštavanja priloga o Ivanu Peštaju u TV Kalendar. Pritom, naglašava da treba imati u vidu da se emisija TV Kalendar zasniva na arhivskoj građi i da se prilozi sa slikovnim materijalom pripremaju najmanje dva mjeseca unaprijed, te je to bio jedan od razloga da se nije moglo razmišljati o objavi priloga u povodu godišnjice smrti Ivana Peštaja u emisiji TV Kalendar 26. travnja 2001. Važniji kriteriji za uvrštavanje osoba i događaja u TV Kalendar jesu, uz podatke u Hrvatskom leksikonu, i obljetnice (10, 25, 50, 75 itd.) i adekvatno valoriziranje dodatno prikupljene povijesne građe ili ukazivanje na izvore i autore koji bi napisali tekst za prilog u čemu će, gospodine Sinkoviću, uredniku emisije biti dobrodošla i Vaša pomoć. S obzirom na izneseno upućujem gospodina Sinkovića na suradnju s urednicima TV Kalendara i njima nadležnim urednikom.</p>
<p>MIRKO GALIĆ, direktor Hrvatske radiotelevizije</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Beč priznaje minimum manjinskih prava </p>
<p>Parlament u Beču, o čemu je izvještavao i vaš list, zaključio je Europsku povelju za obranu regionalnih i manjinskih jezika. Prijedlozi SPÖ-a i Zelenih, da se obrana gradišćansko-hrvatskoga jezika proširi i na Beč, ostali su, ipak, u manjini. Važno je osigurati i podupirati uporabu regionalnih i manjinskih jezika u školstvu, medijima, upravi, ekonomiji i u socijalnom i kulturnom životu. Opozicija i manjinska društva s pravom kritiziraju, da Austrija kani ratificirati samo minimalnu verziju i da obaveze iz povelje zaostaju za faktičnim i pravnim standardom obrane manjina u Austriji. </p>
<p>HRVATSKI INFORMATIVNI CENTAR, Beč</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="45">
<p>Ubojstvo bez pronađenog leša, presuda bez izravnih dokaza</p>
<p>Iako je nevjenčani par optužen za čedomorstvo ni jedan od neposrednih dokaza nije pred sudom izveden, a i krunski svjedok, sedamdesetogodišnja starica inače kronična alkoholičarka rekla je na glavnoj raspravi da ona sve zaboravlja / Sud je, na iznenađenje mnogih, ipak izrekao osuđujuću presudu - tri godine zatvora jer su optuženici ograničeno ubrojivi</p>
<p>OSIJEK, 13. svibnja</p>
<p> - Presuda donesena protekloga tjedna na osječkom Županijskom sudu, iako je riječ o teškom kaznenom djelu ubojstva, podjelila je mišljenja i izazvala brojne polemike o tome jesu li optuženi doista mogli biti proglašeni krivima kada tijekom suđenja nisu potvrđeni ključni dokazi koji potkrepljuju optužbe.</p>
<p> Riječ je o slučaju ubojstva tek rođenog djeteta koje se dogodilo točno neutvrđenog dana 1996.godine u baranjskom mjestu Popovac za koje su, odlukom velikog vijeća kojim je predsjedao sudac Damir Krahulec, krivima proglašeni Mira Roksandić (43) i njezin nevjenčani suprug Gojko Milković (67). Optužnica Županijskog državnog odvjetništva teretila je Miru Roksandić da je u ljeto 1996.godine u Popovcu, nakon što se porodila u svojoj kući, usmrtila svoje novorođenče tako što mu je stala na vrat sve dok nije prestalo disati. Milkovića se pak teretilo da je Miru potaknuo na ubojstvo jer joj je odmah nakon poroda rekao kako im dijete ne treba i da ga se moraju riješiti, a nakon ubojstva bebu je umotao u plahtu i zakopao je u dvorištu kuće. </p>
<p> Cijeli ovaj slučaj otežala je činjenica da je u vrijeme kada se dogodio ovaj monstruozni čin Baranja bila okupirana, pa u Popovcu nije bilo puno mještana koji bi poslužili kao eventualni svjedoci, a oni koji su i živjeli tamo u vrijeme su mirne reintegracije napustili Baranju prešavši u SRJ. Četiri i pol godine kasnije policija je doznala za ubojstvo bebe, pa je pokrenuta istraga. I dok se Mira branila šutnjom, Gojko je za policijski zapisnik među ostalim izjavio: »U Popovac sam se doselio 1992.godine, a nedugo potom uselio sam se kod Mire u njezinu kuću. Imali smo odnose, ali je ona u to vrijeme bila i sa Milanom Ružićem. Nije mi htjela priznati da je trudna, sve dok nije prošlo nekoliko mjeseci kada trudnoću više nije mogla skrivati. Tada nije puno izlazila iz kuće pa nitko nije znao da je u drugom stanju. Znala je to jedino susjeda Slavica Solina koja je bila prisutna i pri porodu. Rekao sam Miri da nam dijete ne treba i da ga likvidira. Nisam siguran, ali mislim kako je djetetu na vrat stala Slavica Solina. Poslije sam bebu umotao u plahtu i sakrio je u ostavu. Predvečer sam je odnio u dvorište i zakopao u šljiviku iza čardaka.«</p>
<p>Tijekom dokaznoga postupka na sudu, Mira i Gojko branili su se šutnjom, dok je Gojko za svoj iskaz policiji istaknuo kako ga je dao pod prisilom i bez nazočnosti branitelja te da mu je sve to namješteno. Kako se cijela optužnica temeljila na iskazu ključne svjedokinje Slavice Soline, njezino je svjedočenje na sudu trebalo biti pravi temelj za donošenje presude. Međutim sedamdesetogodišnja starica, liječena alkoholičarka kratko je rekla vijeću da »...nema pojma o ničemu jer zbog bolesti zaboravlja događaje«. </p>
<p>U nastavku svjedočenja Solina je na pitanja Domagoja Rešetara, branitelja optuženih odgovarala nesuvislo i nepotpuno. Stoga je pročitan njezin iskaz koji je u siječnju ove godine dala istražnome sucu u kojemu potvrđuje kako je Mira bila trudna. Na dan poroda svratila je k njima da posudi bicikl pa je na podu kuhinje gdje se Mira porodila vidjela bebu umotanu u plahtu. Tada joj je, kako je iskazala, Gojko zaprijetio da će ju ubiti ako ikome ispriča to što je vidjela. Obrana je zaključila kako se radi o osobi koja se ne snalazi u vremenu i prostoru, te da se njezin iskaz ne može uzeti u obzir, dok je zamjenica Županijskog državnog odvjetnika Vesna Bilandžić naglasila kako je svjedokinja zbog straha simulirala zabunjenost da ne bi morala dati iskaz pred Milkovićem jer joj je ranije prijetio ubojstvom ako ispriča što je vidjela.</p>
<p> Tako je po završetku dokaznoga postupka u zapisniku suđenja bilo upisano samo ono što je prethodno izjavljeno u policiji i kod istražnoga suca. Stoga je u svojoj završnoj riječi odvjetnik Rešetar naglasio kako se na temelju ovakvoga dokaznog postupka Mira i Gojko ne mogu proglasiti krivima. Nakon donesene presude, Rešetar je najavio podnošenje žalbe Vrhovnom sudu ustvrdivši kako se na temelju nepotpunih dokaza nikoga ne može proglasiti krivim. Najveća misterija cijeloga slučaja jeste činjenica da leš ubijenoga djeteta nikada nije pronađen. S obzirom da se radilo o novorođenčetu sa nerazvijenim kostima, njegov se leš niti ne može pronaći, jer kako nam je potvrđeno na patologiji, riječ je o hrskavici koja se brzo razgradi za razliku od razvijene kosti. </p>
<p>Ali plahta u koju je beba bila umotana bila bi i više od dokaza. Međutim, iako je dvorište kuće u Ulici Matije Gupca u kojoj su živjeli Mira i Gojko veliko i prostrano, ekshumacija je izvršena na samo jednom dijelu od oko pet kvadrata iza čardaka kojega je u iskazu spomenuo Gojko. Kako tamo nije pronađeno ništa, odustalo se od daljnjeg prekopavanja dvorišta. Oboje optuženih osuđeni su na tri godine svatko iako je minimalna kazna zatvora za ova kaznena djela 5 godina jer je vijeće uzelo u obzir okolnosti u kojima su optuženi živjeli te potvrdu psihijatra da su smanjeno ubrojivi. Na koncu, postavljaju se pitanja zašto je istraga provedena na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> pa su dokazi protiv okrivljenih »klimavi« i nepotpuni, zašto se nije izvršilo detaljnije prekapanje vrta u potrazi za jedinim pravim dokazom, odnosno tko je u ovome cijelome slučaju zakazao?</p>
<p>MAJA SAJLER</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Otpušteni veterinar uvjeren da ga žele likvidirati</p>
<p>Doktor veterine, ali i »državni odvjetnik in subsidio« podigao je u posljednje dvije godine mnoštvo kaznenih prijava i tužbi protiv mnogih pojedinaca i institucija, a raspon optuživanja kreće se od pokušaja ubojstva, pljačke, do organiziranog kriminala...</p>
<p>ZLATAR, svibnja</p>
<p> – Doktor veterine Zdeslav Matković, koji se potpisuje i kao »državni odvjetnik in subsidio«, u protekle dvije godine podigao je mnoštvo kaznenih prijava i tužbi protiv pojedinaca i institucija zbog, navodnog pokušaja ubojstva, pljačke, sudjelovanja u organiziranom kriminalu i drugih kaznenih djela.</p>
<p>Tako je prošle godine podigao kaznenu prijavu u Općinskom sudu u Zlataru protiv odgovornih osoba veterinarske stanice Zlatar Bistrica. U prijavi navodi da mu iz veterinarske ambulante prijete ubojstvom, da ga ucjenjuju, da mu ne isplaćuju zarađeni novac, a na teret im stavlja zlouporabe ovlaštenja i položaja. Matković je o svemu pismima izvjestio neke medije,Vladu, Upravu za veterinarstvo i mnogo drugih institucija.</p>
<p> Nove prijave protiv istih počinitelja podnio je i Županijskom sudu i Državnom odvjetništvu. Mnoge su, međutim, odbačene, neke su još u obradi, ali ni jedna se, dosad, nije pokazala utemeljenom.</p>
<p> Prema Matkovićevim tvrdnjama odgovorne osobe Veterinarske stanice uputile su ga 1995. godine u područja oslobođena Olujom, gdje mu se spremala likvidacija. Tu informaciju mu je navodno uputio tadašnji predsjednik SDP-a Ivica Račan preko oca koji je s njim razgovarao, pa je on odlazak u ta područja odbio. Kao koordinatora akcije likvidacije naveo je županijskog pravobranitelja Tomu Božića za kojeg uporno zahtijeva određivanje pritvora. Tužbu protiv odgovornih u veterinarskoj stanici podnio je i zbog neisplate putnih troškova i troškova postdiplomskog studija. </p>
<p>No kako doznajemo, prilikom sklapanja ugovora o radu Zdeslav Matković je potpisao da se odriče putnih troškova, jer je uvjet za zaposlenje bilo mjesto stanovanja u Zlataru a ne u Zagrebu, gdje inače stanuje. Također Veterinarska stanica nije mogla vratiti troškove njegova studija, jer ga nije slala na doškolovanje. Kako doznajemo od Veterinarskog fakulteta prijeti mu i tužba zbog obmanjivanja profesora, jer nije upisao posdiplomski studij, nego je samo samovoljno dolazio na predavanja.</p>
<p>Nakon što je policija provjerila neke njegove tvrdnje, on je od inspektora tražio zapisnike a kad ih od policije nije dobio, protiv policijskog djelatnika i protiv općinske državne odvjetnice Vitice Pavleković podigao je kaznene prijave radi opstrukcije pravosuđa zlouporabe položaja i ovlasti te sudjelovanje u organiziranom kriminalu. I svoj otkaz pripisuje radu tajnih službi, iako se direktor Veterinarske stanice u Zlatar Bistrici Josip Crnjac opovrgnuo sve Matkovićeve tvrdnje. Kako je i nakon otkaza nastavio raditi na području Zlatara, direktor Veterinarske stanice obavijestio je građane da Zdeslav Matković nema više prava zastupati Veterinarsku stanicu.</p>
<p>U Općinskom i županijskom državnom odvjetništvu u Zlataru kao i sudovima upoznati su s nizom predstavki i prijava Zdeslava Matkovića o čemu postoji opsežna dokumentacija, a očekuju se i nove prijave. </p>
<p>DARKO GOLUBAN</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>CRNI SVIJET: Ravnodušno očekuju egzekutora</p>
<p>WASHINGTON, 13. svibnja</p>
<p> – Thomas Grasso nije bio osobito zadovoljan kad je saznao da još neće biti pogubljen. »Cijeli dan mi je propao,« rekao je on i dodao »od ovakvih stvari dobijem glavobolju.« Grasso je osuđen na smrtnu kaznu 1995 godine u Oklahomi, zbog ubojstva susjeda. On je jedan od desetine osuđenih na smrt koji nemaju ništa protiv da ih se izruči u ruke ekzekutora. Neki od njih se kaju zbog svojih zlodjela i sami za sebe kažu da ne zaslužuju da žive. Timothy McVeigh, terorist, koji je postavio bombu pred vladinu zgradu u Oklahomi, kada je poginulo 168 ljudi, ne spada u one koji se kaju. On se jednostavno pomirio sa smrću i izjavio je da će njegove zadnje rijeći prije smaknuća biti »ja sam gospodar svoje sudbine«.</p>
<p>Nekoliko osuđenika koji čekaju smrt, skloni su suicidu i očekuju da država učini ono za što sami nemaju hrabrosti. Mnogima je jednostavno već dosta neizvjesnosti i žele da se sve što prije obavi. </p>
<p>Robert Lee Massie napisao je pismo, prije nego što je pomogao egzekutorima da uvedu iglu smrtonosne injekcije u njegovu ruku. U pismu je napisao »ja sam razuman čovjek i ne želim čekati smrt još deset godina iza rešetaka«. Massie je osuđen za ubojstvo koje je počinio još 1965. godine. McVeigh koji bi trebao biti pogubljen 16. svibnja, sam je povukao molbu za pomilovanje. Njegov otac je izjavio »ja ga razumijem. On zna da mora umrijeti, i smtra da je bolje da se to dogodi prije nego kasnije.«</p>
<p>Organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty Internacional zabilježila je 90 slučajeva »sporazumnih smaknuća«, kada su osuđenici odustajali od žalbi na presudu. Steven Judy, rekao je na sudu u Indijani porotnicima »bolje me osudite na smrt nego da jednog dana izađem i ponovno nekog ubijem.«</p>
<p> Spomenutog Grassa djelilo je 1993. godine samo nekoliko sati od smaknuća kada je guverner Mario Cuomo, protivnik smrtne kazne intervenirao da osuđenika poštedi i vrati na izdržavanje zatvorske kazne. Nezadovoljni Grasso nazvao je tada guvernera pogrdnim imenima.</p>
<p> Inače u SAD-eu je od 1976. kad je opet ukinut moratorij na izvravanje smrtnih kazni, na tu kaznu osuđeno više od 700 ljudi. (AP, Priredio Dragan Grdić)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>U sudaru dva terenska vozila poginula dva Splićana</p>
<p>Do sudara je došlo kada je terenac »toyota« prevelikom brzinom uletio u jednu okuku, što je izazvalo zanošenje vozila na suprotni vozni trak i sudar sa »mitsubishijem« češke registracije koji je još vukao i kamp prikolicu </p>
<p>KORENICA, 13. svibnja</p>
<p> – U predvečernjim subotnjim satima, točnije u 18,45 sati, na državnoj cesti Plitvice – Korenica – Udbina – Zadar na izlazu iz Korenice dogodila se teška prometna nesreća u kojoj su smrtno stradale dvije osobe iz Splita. Dva češka državljana su u svom vozilu teško ozlijeđena i kolima Hitne pomoći prevezena u karlovačku Opću bolnicu.</p>
<p> U IV Policijskoj postaji Plitvička Jezera doznajemo da je u naselju Bjelopolje došlo do sudara »toyote« i terenskog vozila splitskih registarskih oznaka. »toyota« se kretala iz pravca Udbine u pravcu Plitvičkih Jezera. </p>
<p>Zbog neprilagođene brzine ulaskom u jedan zavoj dolazi do zanošenja vozila a tome je pripomogao i pjesak na cesti. »toyota« prelazi na drugu stranu kolnika a iz suprotnog pravca Korenice naišlo je vozilo »mitsubishi« s kamp-prikolicom čeških registarskih oznaka pa dolazi do teškog sudara.</p>
<p> Iako su oba vozila bila terenska uslijed jakog sudara smrtno stradavaju vozač i suvozač »toyote« Renato Bratin (29) i Josip Svalina (29) iz Splita. Vozač češkog automobila a posebno njegova supruga, zadobili su teške ozljede opasne po život. Očevid su izvršili gospićki istražni sudac te državni odvjetnik iz Gospića Pave Rukavina. Promet je na tom dijelu državne ceste D1 od Korenice prema Udbini i Gračacu bio u prekidu do 22 sata u subotu a odvijao se zaobilazno preko Korenice, Bunića i Debelog Brda za Udbinu i obratno. Dio prometa preusmjeravan je od Korenice preko Bunića i Ličkog Osika za Gospić i Gračac. U IV policijskoj postaji Plitvička Jezera upozoravaju vozače da prilagode vožnju pri prolasku kroz ova naselja posebno Korenicu, Bjelopolje a i područje Plitvičkih Jezera. Isto tako i pri vožnji na dijelu ceste od Korenice preko Bjelopolja prema Udbini. </p>
<p>Naime, pri vožnji od Bjelopolja preko Jošana prema Udbini vozači na ravnom dijelu ceste znaju »povući« pa na ovom dijelu ličke magistrale često dolazi do teških prometnih nesreća. </p>
<p>Kod ove teške prometne nesreće kolnik državne ceste D1 bio je suh, promet srednjeg intenziteta a sve to nije pomoglo da se nesreća izbjegne zbog neprilagođene brzine pri ulasku u zavoj prometnice. </p>
<p>TRAJKO GRKOVSKI</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Devetogodišnja djevojčica stradala na očigled majke</p>
<p>OSIJEK,13. svibnja</p>
<p> - Mladenka Kokorović, devetogodišnja djevojčica iz Darde preminula je u subotu na putu do Kliničke bolnice Osijek nakon što ju se oko 20,20 sati udario motorni putnički vlak koji prometuje na relaciji Beli Manastir-Osijek. Ova tragedija dogodila se u Ilirskoj ulici u Dardi svega desetak metara od Mladenkine obiteljske kuće kada se ova djevojčica, zajedno sa mlađim bratom Kristijanom i još nekoliko vršnjaka igrala s loptom. Majka poginule djevojčice cijelo je vrijeme bila pred kućom i motrila na djecu.</p>
<p>Nešto iza 20 sati pozvala je djecu u kuću i ušla. Djeca su još ostala malo vani igrati se loptom. U jednome trenutku lopta je pala uz prugu, a Mladenka je krenula za njom. »Prema priči djece koja su se igrala s njom, Mladenka je došla do pruge i stala na betonske pragove koji više nisu posuti sitnim šljunkom jer je na tom mjestu, iako je pravi prijelaz svega 100-tinjak metara dalje, često prelazi prugu. Kada je vidjela vlak djevojčica se ukočila i nije se mogla pomaknuti« - ispričala nam je jedna od susjeda čija se kćerka također igrala sa Mladenkom dodavši kako bi nesreća bila izbjegnuta da je djevojčica bila dalje samo nekoliko centimetara. Iako je odmah nakon naleta vlaka, majka teško ozlijeđenu djevojčicu unijela u kuću pokušavajući joj spasiti život do dolaska Hitne pomoći, nesretna je Mladenka od teških ozljeda preminula na putu do bolnice.</p>
<p> Očevid na mjestu nesreće obavili su kriminalistički službenici PU osječko-baranjske i istražni sudac Županijskog suda u Osijeku.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="50">
<p>Zajmovi davno odobreni, ali napola iskorišteni </p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja </p>
<p> - Hrvatska sa Svjetskom bankom, čija je punopravna članica od 25. veljače 1993., provodi 18 projekata. Zajmovi za njihovu provedbu (ovisno u kojoj su valuti odobreni) ukupno iznose 376,9 milijuna dolara, 100,2 milijuna eura i 514,2 milijuna njemačkih maraka. </p>
<p> Prema podacima iz Riznice, mjesečnih informacija Ministarstva financija, Hrvatska i Svjetska banka sklopile su od 1994. do danas ugovore za 14 dugoročnih zajmova, jedan predujam budućeg zajma (za pripremu mirovinske reforme) i za dva jamstva (zaduženje Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak za gradsku infrastrukturu i zaštitu okoliša na području Splita i za zajam komercijalnim bankama za oporavak investicija). U te iznose ulazi i projekt istarskog vodovoda ugovoren sa Svjetskom bankom 1993. </p>
<p> S tom bankom u provedbi je i hitan zajam za obnovu, zatim zajmovi za obnovu istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, za zdravstvo, ceste, privatni sektor poljoprivrede, razvoj tržišta kapitala, prometnu infrastrukturu i razminiranje, za željeznicu, obnovu priobalnih šuma, zajam EFSAL, te za projekt olakšavanja trgovine i transporta u jugoistočnoj Europi. Prema podacima Ministarstva financija, na zadnji dan prošle godine od ukupno 376,9 milijuna dolara zajmova bilo je neiskorišteno 55 milijuna USD, od 100,2 milijuna eura neiskorišteno je ostalo 85,9 milijuna, a od 514,2 milijuna maraka polovica (250,1 milijun DEM). Ministarstvo podsjeća i da su potkraj travnja ove godine završeni pregovori o zajmu za tehničku pomoć u provedbi stečajnih postupaka (pet milijuna dolara), te da se, osim reaktiviranja, odnosno povlačenja druge tranše zajma EFSAL, priprema i SAL zajam za strukturne prilagodbe. Taj će zajam biti dopuna uz MMF-ov stand by aranžman, a odnosit će se na daljnje strukturne reforme koje će poduprijeti oživljavanje ekonomskog rasta i otvaranje novih radnih mjesta. Uz te investicijske projekte, najavljuje se da će Svjetska banka ove godine izraditi i studiju o javnoj potrošnji.</p>
<p> Hrvatskoj je Svjetska banka od 1995. dodijelila i 22 darovnice, bespovratna sredstva namijenjena prvenstveno financiranju konzultanata i izradi studija potrebnih za pripremu projekata koji će se kasnije financirati zajmovima. Zadnjeg dana lanjskog prosinca odobreno je ukupno bespovratnih 5,8 milijuna dolara i 241,4 milijuna japanskih jena. Taj novac odnosi se na više projekata vezanih uz poljoprivredu te ekologiju, razvoj privatnog sektora, prilagodbu javnog sektora, restrukturiranje HŽ-a, modernizaciju Luke Rijeka, zdravstva... Osim tih darovnica kojima se služe uglavnom ministarstva ili javna poduzeća, Svjetska je banka prošle godine odobrila i darovnicu od milijun dolara za pomoć povratku izbjeglica u Zadarsku i Šibensko- kninsku županiju, čiji su izravni korisnici nevladine agencije. </p>
<p> Ministarstvo financija najavljuje i niz novih projekata sa Svjetskom bankom. Tako tijekom 2002. i 2003. predviđa sklapanje zajmova za modernizaciju katastra i gruntovnice, modernizaciju Luke Rijeka, reformu socijalne zaštite, održavanje cesta, razminiranje, a u vidu tehničke pomoći namjeru Banke za izradu studija o poticanju izvoza, financiranju zdravstva, modernizaciji državne administracije, borbi protiv korupcije. Očekuju se i nove darovnice, krajem ove godine i darovnica Globalnog fonda za okoliš za realizaciju projekta očuvanja krških ekosustava u iznosu od pet milijuna dolara što bi bila, do sada, najveća odobrena bespovratna sredstva. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Morskih delicija ima za onoga tko ih može platiti</p>
<p>Hoteli su došli na glas kao loši platiše, pa ne čudi što u većini nema kvalitetne ribe, kao niti kvalitetnog voća, vina.../ Prije desetak godina hoteli su se pripremali za sezonu tako što bi zimi kupovali svježu ribu i zamrzavali ju, danas to nisu novčano sposobni/ Domaće svježe lignje nude se po 220 kuna za kilogram, smrznute po 60 kuna, a zubatac, škarpina, brancin, kovač... po 150 do 200 kuna</p>
<p>RIJEKA, 13. svibnja</p>
<p> – »Ribe ima za onoga tko plati«, kratko nam je odgovorio vlasnik jednog riječkog ribarskog broda, na molbu da prokomentira tvrdnju kako ribari nerado prodaju ribu hotelima. Poznato je da je većina hotelskih kuća već godinama u popriličnim novčanim problemima pa njihovi dobavljači uglavnom strpljivo čekaju da im se plati isporučena roba. Ribari su do prije desetak godina rado poslovali s hotelima, jer bi istog trenutka dobili novac. Danas je plemenite ribe sve manje, pa ribari mogu birati s kim će poslovati. </p>
<p>Na Kvarnerskom području većina je restorana vezana uz pojedine ribarske brodove, jer je to najsigurnije i najisplativije za obje strane. Nerijetko suradnja započinje tako što vlasnik restorana kreditira ribara sa 20 do 30.000 kuna, a onda uzima ribu dok ne potroši taj iznos. Kad se stekne povjerenje, može se i drukčije poslovati, ali, u pravilu, kašnjenja u isplati dužeg od nekoliko dana nema. </p>
<p>Tajkunizacija je dovela hotele na loš glas kao platiše, pa ne čudi što u većini hotela, ne samo da nema kvalitetne ribe, nego nema niti kvalitetnog voća, vina... Hoteli ponekad kupe svježu plavu ribu (srdelu i plavicu), i to ako je ima puno, što znači da joj je cijena niska, inače pansionskim gostima nude smrznute osliće, škarpine i lignje. Doduše, neki hoteli na jelovnik pansionskih gostiju stavljaju svježe orade i brancine iz uzgoja nabavljene po 60 do 80 kuna za kilogram. Međutim, ne pada im na pamet da se »maltretiraju« s uvijek problematičnim školjkama iz uzgoja. Jer, nitko ne želi preuzeti na sebe rizik serviranja školjki. Za razliku od naših hotelijera, primjerice u francuskim ili španjolskim skijalištima, čak i na Pirenejima, tisuću kilometara udaljenim od Atlantske obale, pansionskim gostima u osrednjem hotelu serviraju svježe oštrige. </p>
<p>Treba reći da naši ribari sve češće ucjenjuju hotelijere i restoratere podižući cijene svježe ribe i škampa, a u tom nadmetanju hoteli ne žele niti mogu sudjelovati. Kad je pansionska ponuda u pitanju, onda se umjesto španjolskih lignji »patagonki«, koje se nabavljaju po 30 do 35 kuna za kilogram, kupuju japanske lignje po 18 kuna, koje su toliko neukusnije koliko su jeftinije. Domaće svježe lignje nude se po nerazumnih 220 kuna za kilogram, a smrznute po 60 kuna. Mnogi ugostitelji nastoje uvaliti uvezenu crvenkastu lignju pod domaću, jer je dosta slična. </p>
<p>Kad su u pitanju školjke, kod hotelijera u obzir dolaze jedino svježe dagnje po 15 kn za kilogram. Plemenita svježa riba – zubatac, škarpina, brancin, kovač – ima cijenu od 150 do 200 kuna za kilogram, a o kupnji te ribe dobro razmisle i vlasnici restorana, jer ju nije lako prodati. </p>
<p>Prije desetak godina hoteli su se pripremali za sezonu tako što bi tijekom zime kupovali svježu ribu i zamrzavali ju, te je u sezoni prodavali kao svježu, pažljivo ju odleđujući. Danas ni mnogi privatni ugostitelji, a kamoli državna hotelska poduzeća, nemaju financijske moći kupiti nekoliko tona ribe i škampa koje će naplatiti tek za šest mjeseci. </p>
<p>Uz to, danas se pod svježom prodaje riba stara od četiri do pet dana. Naime, zbog smanjenog ulova danas ribarski brodovi odlaze na more i na dva-tri dana te lede ulov. Zahvaljujući modernoj tehnologiji zamrzavanja, ribu preuzimaju brojni prekupci, koji ju drže na banku – dok ne strune. </p>
<p>DAMIR HERCEG</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Grad Opatija i Liburnia riviera hoteli nagodit će se napokon oko vlasništva nad hotelima</p>
<p>OPATIJA, 13. svibnja</p>
<p> – »Grad Opatija će se možda već ovog tjedna nagoditi s 'Liburnia riviera' hotelima oko udjela u vlasništvu nad opatijskim hotelima, a ako to i ne bude 25 posto, već 18, koliko nam se sada priznaje u vlasništvo, nismo nezadovoljni. No, još ćemo pregovarati, pa vjerujem da ćemo se 'naći' negdje između 18 i 25 posto«, kazao je za Vjesnik opatijski gradonačelnik dr. Axel Lutenberger. Njega čudi što se neki članovi Nadzornog odbora LRH sa opatijske regije, sada zalažu za smanjenje vlasničkog udjela Grada u LRH, pa se pita koga i čega se to oni plaše, kad se ne bore za razvitak turizma u svom gradu, već im je izgleda milije da za vlasnike hotela dođu »Hans, Giovanni ili Andronik«, a ne slažu se s time da jedinica lokalne samouprave može biti vlasnik hotela. </p>
<p>Opatijski gradonačelnik napominje da će prijedlog teksta izvansudske nagodbe između Grada i LRH pretrpjeti određene promjene, a da će se njegovim usvajanjem iskristalizirati tko je za, a tko protiv toga da Grad raspolaže hotelskim objektima.</p>
<p>Na sjednici Nadzornog odbora LRH održanoj u subotu, na osobni je zahtjev dužnosti generalnog direktora LRH razriješen Mladen Šebelić, koji je na tom mjestu bio od rujna prošle godine. Za novog direktora je imenovan poznati opatijski hoteljer Nikica Karamarko, do prije šest mjeseci direktor novog opatijskog hotela »Millennium«, a prethodno dugogodišnji direktor hotela »Adriatic«. Potpredsjednik NO LRH Ranko Vlatković nam je rekao da će primopredaja dužnosti između Šebelića i Karamarka biti obavljena u ponedjeljak, da je Šebelić već ranije najavio odlazak, a da je novi direktor iskusan turistički radnik koji može puno učiniti za boljitak LRH.</p>
<p> Što se tiče dogovora između Grada i LRH oko udjela u vlasništvu nad hotelima, Vlatković napominje da se oko tog vlasništva, osim sa Gradom Opatijom, mora razgovarati i sa općinama Mošćenićka Draga, Lovran i Matulji. Komentirajući za Vjesnik smjenu na čelu LRH, Lutenberger je kazao da nije dovoljna samo promjena čelnog čovjeka, bez obzira što je Karamarko dobar hoteljer, već drži da bi trebalo promijeniti i menadžere na prvom i drugom nivou u LRH, »kako se ne bi dogodilo da dođe do rasprodaje imovine tog poduzeća«.</p>
<p>Promjene na čelu LRH i skori dogovor između tog poduzeća i Grada Opatije trebali bi, nadaju se Opatijci, označiti početak rješavanja sudbine opatijskih hotela, u koje se minulih deset godina, izuzev u hotel »Ambasador«, nije uložilo više od kantice boje.</p>
<p>D. HERCEG</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="53">
<p>Simonić: Hrvatska se mora odreći i crnog i crvenog totalitarizma </p>
<p>Bleiburg je nacionalni holokaust, golemiji od onoga na Krbavi i Gvozdu, istaknuo je izaslanik Sabora / Fra Nikola Mate Roščić poručio da se uime istine i pravde konačno mora reći dosta krvavim križnim putovima i ratovima nakon ratova /Položeni vijenci ispred grobnice žrtava poraća na groblju Dobravi, u blizini Maribora</p>
<p>BLEIBURG, 13. svibnja (Od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> - Polaganjem vijenaca i služenjem svete mise na Bleiburškom je polju u nedjelju obilježena 56. obljetnica stradanja bleiburških žrtava i žrtava križnog puta. Na Bleiburškom polju okupilo se oko 6000 ljudi. Uz predstavnike braniteljskih udruga, na mjesto jedne od najvećih tragedija hrvatskog naroda došla su izaslanstva Hrvatskoga sabora i Vlade, te preživjeli stradalnici Bleiburga, križnog puta i komunističkog režima.</p>
<p> Prije dolaska na Bleiburško polje, državna je izaslanstva na proputovanju kroz Sloveniju dočekao hrvatski veleposlanik u Sloveniji Celestin Sardelić. Zajedno s njima položio je vijence ispred grobnice žrta a poraća na groblju Dobravi, u blizini Maribora. Vladino izaslanstvo vodio je ministar hrvatskih branitelja Ivica Pančić dok se okupljenima na Bleiburškom polju uime Sabora obratio predsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Ante Simonić. »Bleiburg je simbol najvećeg stradanja hrvatskog naroda, nacionalni holokaust golemiji od onog koji se zbio na Krbavi i Gvozdu«, istaknuo je Simonić pozdravljajući prisutne uime predsjednika Sabora Zlatka Tomčića.</p>
<p>Dodao je da je Bleiburg mjesto prisjećanja, ali i opomene i pouke. Govoreći o važnosti očuvanja spomena na bleiburške žrtve, kazao je da je »Bleiburško polje jedno od onih mjesta na kojima se Hrvati mogu i trebaju nazivati braćom i sestrama«. Zatražio je da se u cijelosti istinito i pošteno istraže i objave sve činjenice o bleiburškom stradanju i križnom putu. »To je preduvjet nadvisivanja 45-godišnje prisilne šutnje, ali i aktualnih razmimoilaženja«, ustvrdio je Simonić. Naglasio je da su »bleiburške žrtve žrtve odmazde nad zbjegom koji je tražio spas na Zapadu pristajući na suđenje eventualnim zločincima«. »Umjesto toga«, nastavio je Simonić, »jugopartizani ubijali su svoje ratne suparnike bez ispitivanja i suda. Pritom je stradalo i tisuće pripadnika drugih nacija«. Žrtve Bleiburga i križnog puta bile su, prema njegovim riječima, najava stvaranja jednog novog totalitarizma. »Hrvatska se mora odreći i crnog i crvenog totalitarizma, ali ne i zaboraviti tisuće ljudi koje je komunistička vlast nedužne lišila života«, istaknuo je Simonić. </p>
<p>Govoreći uime Počasnog bleiburškog voda, predsjednik Središnjeg nacionalnog stožera za obranu digniteta Domovinskog rata Mirko Čondić rekao je da taj vod čine ljudi koji su posljednjih 50 godina čuvali uspomenu na mučki ubijene civile i hrvatske vojnike nakon Drugoga svjetskog rata. »Osnovno je pitanje hoće li hrvatski naraštaji koji dolaze nakon nas, biti prepušteni ponavljanju hrvatske povijesne tragedije« naglasio je. Ako se ona ponovi, za nju će, smatra Čondić, odgovarati oni koji sada stvaraju podlogu za buduće zločine i sukobe. Upozorio je da su posljednjih godina u Hrvatskoj sve snažniji interesi koji dovode u pitanje dostignuća i vrijednosti Domovinskog rata, a zadaća je svih domoljuba da se demokratskim sredstvima odupru tim razornim djelovanjima. </p>
<p> Misu za sve žrtve Bleiburga i križnog puta služio je vikar za pastorat Vojnog ordinarijata fra Nikola Mate Roščić. Poručio je da se »uime istine i pravde konačno mora reći dosta krvavim križnim putovima i ratovima nakon ratova«. »Nemojte ovu komemoraciju nazivati govorom mržnje jer ona to nije. Ovo je molitva i krik onih koje je upravo ta mržnja godinama zatirala«, ustvrdio je Roščić prisjetivši se nedavnih poruka koje je hrvatskom narodu uputio papa Ivan Pavao II: »Da su nacizam, fašizam i komunizam pisani krvlju, potvrdio nam je u svojoj poruci Sveti Otac; dakle, sva tri totalitarizma, a ne samo pola«. </p>
<p> Nakon mise, predstavnici Sabora, Vlade, Veleposlanstva Republike Hrvatske u Austriji i braniteljskih udruga položili su vijence kod spomenika žrtvama na Bleiburškom polju.</p>
<p>MILE FRANIČEVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>»Rotary Club« donirao Zadarskoj županiji 895.500 kuna za razminiranje </p>
<p>ZADAR, 13. svibnja</p>
<p> – Rotary Club Zagreb Gradec donirao je Zadarskoj županiji 895.500 kuna za razminiranje vodozaštitnih područja. Tim će se novcem, prema prijedlogu Hrvatskih voda, razminirati 150.000 četvornih metara na području Vranskog jezera i izvorište Kakma. Ta dosad najveća pojedinačna donacija će se udvostručiti, jer će je Međunarodni fond za razminiranje (IPF) dodatkom istog iznosa povećati na 1,8 milijuna kuna.</p>
<p>Do 2001. od mina je u 164 incidenta stradalo 230 osoba. Prema podacima Hrvatskog centra za razminiranje, u Zadarskoj županiji je pod minama bilo 800 četvornih kilometara od čega je dosad razminirano 680. Pri kraju je razminiranje cestovnog pojasa na državnom smjeru Zeleni hrast-Islam Latinski te županijska cesta Novigrad-Posedarje-Paljuv. U tijeku je i razminiranje zemuničkog područja Goleš kao i područja Pristeg-Ivandica, a sljedeći se projekti razminiranja planiraju za Musapstan, Morpolaču i protupožarni put Podanci-Ramići-Pedići. Do te donacije »Rotary Cluba« najveće su donacije bile od francuske vlade (milijun franaka), čime je razminirano 130.000 četvornih metara u Gornjem Zemuniku, kao i dva test-stroja, donacija švedske vlade. Predviđeno je i potpisivanje ugovora sa švicarskom vladom 14. svibnja koja će donirati milijun njemačkih maraka. Tim se novcem namjerava razminirati 195.000 metara četvornih kod Škabrnje, u Tedićima i Galebovcu. </p>
<p>Lj. I. Balen</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Uz cijenu smještaja od 3.500 kuna, u kvalitetan dom moći će samo rijetki</p>
<p>Centri za socijalnu skrb na brigu lokalne zajednice prelaze od 1. srpnja ove godine, a domovi umirovljenika ipak tek od 1. siječnja iduće godine / Do tad će se provesti pilot-projekt decentralizacije u domovima u Primorsko-goranskoj županiji i dovršiti utvrđivanje cijena smještaja u domovima za svaku pojedinu kategoriju / Država će dom plaćati samo onima koji nemaju drugih mogućnosti, svi ostali moraju se snaći sami </p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> - Iako je decentralizacija za 48 ustanova za smještaj starijih osoba - popularno domova umirovljenika - najavljena za početak srpnja, domovi će stvarno preći u vlasništvo gradova i županija tek od 1. siječnja iduće godine. Potvrdio je to za Vjesnik pomoćnik ministra rada i socijalne skrbi dr. Nino Žganec. To obrazlaže činjenicom da je u državnom proračunu za ovu godinu osiguran godišnji iznos novca potreban za podmirenje troškova tih 48 ustanova. To, dakle, znači da se polovicom godine novac iz proračuna neće »spuštati« na županijske ili gradske račune, iz kojih bi se onda usmjeravao na račune ustanova, kako je prethodno najavljeno, nego da domovi na njihovu skrb padaju tek s proračunom za 2002. No, to ne vrijedi i za centre socijalne skrbi, koji bi, barem prema dosadašnjim najavama, u decentralizaciju trebali od 1. srpnja ove godine, kako je i planirano, doznajemo u Ministarstvu.</p>
<p>Do početka iduće godine Ministarstvo rada će poduzeti sve potrebne predradnje da se osnivačka prava nad domovima umirovljenika s države prenesu na lokalnu zajednicu, ističe Žganec i dodaje kako bi do toga roka mogli biti poznati i problemi koji se mogu očekivati kada novi sustav upravljanja domovima zaživi. Uskoro će, naime, biti uspostavljen pilot-projekat decentralizacije u domovima umirovljenika, koji će se provesti u nekoliko ustanova socijalne skrbi u Primorsko-goranskoj županiji. To znači da bi se i prije konačne decentralizacije u svim ustanovama mogli ispraviti i eventualni nedostatci u izmijenjenom Zakonu o socijalnoj skrbi.</p>
<p>Posao koji, također, predstoji decentralizaciji je i utvrđivanje stvarne cijene smještaja u svakom pojedinom domu umirovljenika. Za to već postoje određeni preduvjeti, kaže Žganec, jer je provedena kategorizacija ustanova (ovisno o vrsti, opsegu i kvaliteti usluga koje određeni dom nudi, prema broju djelatnika i prostoru koji otpada na svakog korisnika), a u tijeku je i usklađivanje broja zaposlenih u svakoj pojedinoj ustanovi. Naime, provjera broja i strukture zaposlenih pokazala je nedavno da u nekim ustanovama manjka stručni kadar, a pokazao se višak pomoćnog tehničkog osoblja. Kako doznajemo u Ministarstvu, taj se višak počinje rješavati, dok se broj onih koji rade u neposrednom kontaktu s korisnicima (kao što su socijalni radnici, radni terapeuti, medicinske sestre, fizioterapeuti i njegovateljice), u konačnici ne bi trebao mijenjati. U ovom trenutku jedino još nije poznata sudbina domova koji ne zadovoljavaju uvjete niti jedne kategorije i ostali su izvan tog procesa, no pretpostavlja se da će oni ostati u vlasništvu države i da će se postupno prenamijeniti u zavode za socijalnu zaštitu, u koje se smještaju korisnici s posebnim potrebama. Država ih, naime, ne može prebaciti na brigu lokalne zajednice, a u zavodima za socijalnu zaštitu bilježi se kronični nedostatak mjesta. Podsjetimo, računica pokazuje da cijena smještaja jednog korisnika u domu umirovljenika danas doseže između 2.800 i 3.500 kuna. Većina korisnika dosad je plaćala približno 40 do 50 posto te cijene, dok je ostatak za njihov smještaj namirivala država. Pravo na smještaj u dom pod takvim uvjetima imali su gotovo svi korisnici, bez obzira na prihode i mogućnosti da punu cijenu doma plaćaju sami, dok je socijalnim slučajevima, odnosno onima s potvrdom centra za socijalnu skrb, smještaj u domu u cjelosti plaćala država.</p>
<p> No, s novim Zakonom o socijalnoj skrbi, na snagu su stupila i nova pravila, prema kojima jedino za one koji su socijalno ugroženi sve ostaje isto. Svi ostali korisnici u domu dužni su iskoristiti sve svoje potencijale da bi cijenu smještaja u domu platili sami, prije nego na red dođe država. To znači da se kod smještaja osobe u dom provjerava njeno imovinsko stanje, kao i mogućnost da iznajmljivanjem ili prodajom imovine osigura ugovor o doživotnom izdržavanju (pa ostane kod kuće), ili sredstva kojima će dom plaćati. Prema Zakonu, u slučaju da netko dom ne može platiti sam, provjeravaju se i mogućnosti obitelji, koja je dužna skrbiti o svojim starijim rođacima. I tek ako se iscrpe sve te mogućnosti, dom će platiti država.</p>
<p> Dakle, za one koji nemaju uvjete da u domu budu smješteni s potvrdom centra za socijalnu skrb, kao socijalni slučaj, vrijedit će puna cijena smještaja. Prema riječima dr. Žganeca, ta će se cijena za svaku pojedinu ustanovu »utvrđivati u dogledno vrijeme«. U ovom se trenutku zna samo to da bi one svakako trebale biti poznate uoči početka decentralizacije, te da će se vjerojatno usklađivati postupno, kako bi se korisnici koji su već u domu »što manje iznenadili«. Za njih, naravno, vrijedi već dobro poznato pravilo: povećana cijena doma vrijedi za sve, ali oni koji je ne budu mogli podmiriti (ni uz pomoć obitelji) i dokažu to preko centra za socijalnu skrb, neće izgubiti pravo na smještaj u domu.</p>
<p> No, u Ministarstvu ističu kako će, nakon što se cijene smještaja utvrde prema kategorijama ustanova, korisnici s manjom platežnom moći ubuduće moći birati domove u nižoj kategoriji, gdje je cijena za njih povoljnija. To, ujedno, znači i da će se korisnici s preporukom centara za socijalnu skrb smještati u domove treće, najlošije kategorije, kako bi se ustanovama u višoj kategoriji omogućilo da zadrže taj status i kvalitetu usluge zahvaljujući vlastitim prihodima.</p>
<p> Očekuje se, također, da će to pridonijeti i smanjenju pritiska novih korisnika na domove. S novom cijenom smještaja u domovima čiji će vlasnik biti lokalna zajednica, te će se ustanove gotovo izjednačiti s uvjetima koji vrijede za privatne ustanove, pa će korisnicima koji to mogu platiti privatni dom možda biti i povoljnije rješenje. Da bi tome moglo biti tako pokazuje se već sada, nakon što je prošle godine jednokratno povećana cijena smještaja u domu. Naime, kako doznajemo u domovima umirovljenika, osim što je bilo korisnika koji su se vratili kući, ili u obitelj, kako bi na taj način »prištedili« novac koji su davali za dom, u mnogim ustanovama danas ima i slobodnih mjesta, jer rijetki mogu platiti smještaj.</p>
<p>MARIJANA MATKOVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>(NEO)ANTIFAŠISTIČKI PLAKATI U ISTRI: Gdje li su koza, jarac i fašistički »snop« u Istri </p>
<p>pronašli talijanski fašizam i autonomaštvo?</p>
<p>»Grupa građana koji ne žele biti nikada više šćavi« oglasila se preko dvaju plakata, podsjetivši istarsku javnost na fašističke predizborne metode iz 1921. i poruke s tadašnjih plakata uoči lokalnih izbora održanih 15. svibnja / Na plakatima se izjednačavaju obilježja i ciljevi fašista s obilježjima i ciljevima onih koji se danas bore za posebna prava Talijana u Istri </p>
<p>PULA, 13. svibnja</p>
<p> - Kao što je prije nekoliko dana i najavila, »grupa građana koji ne žele biti nikada više šćavi« oglasila se već ovoga vikenda - preko dvaju plakata podsjetila je istarsku javnost na fašističke predizborne metode iz 1921. i poruke s tadašnjih plakata uoči lokalnih izbora održanih 15. svibnja. Kao i u prethodnom plakatiranju, »neoantifašisti« su reproducirali jedan fašistički izborni letak i preveli ga na hrvatski, uz dodatna upozorenja: »koza i snop - 'fašio' - ista obilježja, ista isključivost, isti ciljevi!«, te »autonomaštvo i fašizam na istom poslu 1921./2001. - talijanizaciji Istre!«. Da u javnosti i posebice policiji, koja i dalje »traga za počiniteljima«, ne bi bilo nedoumica, iznad plakata je krupnim tiskom naznačeno da je to »fašistički izborni plakat iz 1921. tzv. Istarskog nacionalnog bloka«.</p>
<p>I tako teče taj neobični fašističko - antifašistički vremeplov, pri čemu kao da vrijeme ne znači ništa, kao da nema distance od osam desetljeća, već su samo izmijenjene uloge i službeni jezik. U ono vrijeme progonio se hrvatski, sada se osporava talijanski. U ono vrijeme glasačima je prijetio jedan, a sada ih osvješćuje drugi, ali isto tako isključiv blok! Međutim, podsjećanje na čudovišne fašističke metode zatiranja svega slavenskog, prvenstveno hrvatskoga, u Istri ne može se izdvojiti iz povijesnoga konteksta, posebice prešućujući njihovu repliku 1941. - 1945. na prostorima preko Učke. Doduše, možda će u nastavku akcije biti i plakata iz ere NDH pa i kasnijih, ali izbori su predblizu da bi se tomu stiglo posvetiti doličnu pažnju.</p>
<p>Ovako ispada da između IDS-ova statutarnog ozakonjenja dvojezičnosti u Istri i fašističke represije od prije osam desetljeća nema nikakve razlike - koza onda, koza sada, samo što se u povijesnimm bespućima negdje zagubio »fašio«! Ili se možda nije izgubio, nego se s vremenom pojavi u nekim drugim rukama, ali sa sličnom namjenom!</p>
<p>Ipak, u ovoj plakaterskoj (anti) fašističkoj storiji mnogi se ne snalaze, i umjesto sagledavanja suštine ispisanih i iscrtanih poruka, troše se na pronalaženju »počinitelja«. A oni su se deklarirali, čuju se na predizbornim tribinama i u posebnim predizbornim radioemisijama s istim porukama i intonacijama.</p>
<p>Da podsjetimo, nakon što su mediji i policija prve letke proglasili fašističkima, »grupa građana« odaslala je »izjavu za javnost« u kojoj tvrde ne samo da su izraziti antifašisti, nego i doslovce: »Što je cilj ovih (i budućih!!!) plakata? Razotkriti laž, licemjerje jedne politike koja cijelo desetljeće prodaje laž kako je na ovim prostorima oduvijek vladao međunacionalni sklad, 'konvivenca', a idila je, eto, narušena tek uspostavom hrvatske države! </p>
<p>Ukazati na politiku puzajuće talijanizacije Istre, smišljenog permanentnog izazivanja i održavanja sukoba sa Zagrebom, politiku 'korak po korak do Istre - države'!«. Tada je također upozoreno kako te aktivnosti »ni u kom slučaju nisu uperene protiv istarskih Talijana i onih (samo onih !!!) prava koja im po Ustavu i međunarodnim ugovorima pripadaju!« Konačno, »grupa građana« je nedvosmisleno poručila javnosti da će se »protiv sprege autonomaštva i talijanskog fašizma i iredentizma boriti svim zakonski dopuštenim sredstvima«.</p>
<p>Sve je,dakle, jasno što se tiče nakana, samo je sporno gdje je to na djelu u Istri talijanski fašizam i autonomaštvo, ukoliko to nisu one iste dijagnoze koje se ponavljaju još od prvog Kongresa Istrijana u Puli. Tu je i tvrdnja da da je plakatiranje »zakonski dopušteno sredstvo«, pa otud i čuđenje zbog traganja za počiniteljima (zbog čega su ipak poučeni primjerom skidanja zastave u Pazinu, odlučili još uvijek djelovati anonimno).</p>
<p> I dok mediji prenose poruke s plakata, često miješajući stare i nove sadržaje, onaj koji bi trebao biti najpogođeniji - Ivan Jakovčić - samo je odmahnuo rukom i poručio im - »fuck off«! Za uzvrat dobio je dodatni plakat s crtežom na kome su koza i jarac »on line«! A mediji ko mediji: pišu kako se »na neukusnom plakatu koza i ovan (!!!) pare«. Uistinu, u ovoj predizbornoj neo(anti)fašističkoj kampanji mnogi ne razlikuju kozu od ovna, a o »fašiju« i ideološkom parenju da i ne govrimo.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Račan vjeruje da će poboljšati odnose s Francuskom </p>
<p>Premijer razgovarao s hrvatskim intelektualcima u Parizu / Hrvatska je dosad polagala više pažnje na odnose s Bečom, Berlinom i Washingtonom nego s Parizom, ali za to je kriva i francuska politika / Francuzi moraju biti svjesni da ne mogu imati važnu ulogu u jugoistočnoj Europi ako nisu prisutni i u Hrvatskoj, ističe Račan /Žestinu izjava svojih koalicijskih partnera predsjednik Vlade pripisuje predizbornoj borbi </p>
<p>PARIZ, 13. svibnja (Od posebne Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> - Hrvatski premijer Ivica Račan počeo je svoj dvodnevni posjet Parizu u nedjelju razgovorom s poznatim hrvatskim intelektualcima u Francuskoj. U hotelu »Crillion« s premijerom su razgovarali prof. dr. Marc Gjidara, sveučilišni profesor, stručnjak za pravo i jedan od najistaknutijih intelektualaca hrvatskog podrijetla u Francuskoj, dr. Miroslav Radman, biogenetičar koji u Francuskoj živi već tridesetak godina i dobitnik je dviju nagrada Francuske akademije, Radovan Ivšić, pisac i dramatičar, doajen hrvatskih umjetnika u Parizu, i njegova životna suputnica Annie Le Brun, iznimno cijenjena francuska intelektualka, Janka Štahan Quiot, predsjednica Udruge bivših studenata hrvatskih sveučilišta, te Ivanka Jardin, koordinatorica Hrvatske dopunske škole Bartol Kašić u Francuskoj.</p>
<p>S istaknutim predstavnicima hrvatske dijaspore Račan je raspravljao i o tome kako unaprijediti hrvatsko-francuske političke, gospodarskih i kulturnih veza s kojima ni oni ni premijer zasad nisu u potpunosti zadovoljni. Račan je izjavio novinarima da odnosi Hrvatske s Francuskom zaostaju, u usporedbi s onima koje imamo s mnogim drugim europskim zemljama. Dio krivnje je i na našoj strani, priznaje premijer, jer je hrvatska politika dosad mnogo više pažnje polagala na odnose s Bečom, Berlinom i Washingtonom. »Uvelike smo uravnotežili odnose s drugim zemljama, a radimo i na odnosima s Francuskom. No, za nešto lošije bilateralne odnose kriva je 'dioptrija' francuske službene politike koja na stari način gleda na Balkan i ima dosta negativan stav prema dezintegraciji Balkana. Vjerojatno u tome ulogu ima i dio tradicije u kojoj je Pariz znao preskakati Zagreb u korist Beograda«, kazao je predsjednik hrvatske Vlade.</p>
<p>»Nadam se da će i ovaj moj kratki posjet Parizu poboljšati odnose Hrvatske i Francuske. Neću se libiti da o tome u ponedjeljak razgovaram i s francuskim premijerom Lionelom Jospinom«, najavio je hrvatski premijer koji smatra da Francuzi moraju biti svjesni da kao jedna od većih europskih zemalja ne mogu imati važnu ulogu u jugoistočnoj Europi ako nisu prisutni i u Hrvatskoj. S premijerom Jospinom Račan će razgovarati i o francuskom stavu o širenju EU, koji je zabrinjavajući za Hrvatsku. Također, zatražit će i da Pariz podupre želju Zagreba da se u vrlo kratkom roku priključi NATO-savezu. </p>
<p> O hrvatsko-francuskim odnosima, stanju u regiji i o hrvatskom razvoju Račan će u ponedjeljak održati predavanje na Francuskom institutu za međunarodne odnose. </p>
<p>S predstavnicima hrvatske dijaspore dogovoreno je da će hrvatska Vlada sudjelovati u još boljem osmišljavanju inače dobrog angažmana Hrvata u Parizu. Tako će podržati poslijediplomski studij na kojem će predavati hrvatski i francuski profesori u Zagrebu, a ozbiljno se razmatra i osnivanje kulturnog centra ne samo u Parizu, nego i u nekim drugim europskim središtima. </p>
<p> Hrvatska Vlada nije zadovoljna ni stupnjem gospodarskih odnosa s Francuskom, pa će i to biti dio razgovora premijera Račana i Jospina. U ponedjeljak će se s francuskim gospodarstvenicima, predstavnicima deset velikih tvrtki, sastati i ministar gospodarstva Goranko Fižulić. </p>
<p>Prema informacijama dostupnim u nedjelju, većina tih tvrtki zainteresirana je za rješavanje nekih spornih pitanja iz prošlih godina. Fižulić će pak nastojati da se razgovara o uključivanju hrvatskih proizvođača među dobavljače francuskih tvrtki, te o poticanju francuskih ulaganja u Hrvatsku.</p>
<p>Inače, premijer Račan odbio je iz Pariza komentirati neke izjave svojih koalicijskih partnera tijekom predizborne kampanje. No, u neformalnom razgovoru s novinarima o domaćim temama bilo je jasno da žestinu nekih izjava pripisuje predizbornoj borbi. Njegov je stav kako je sasvim očito da desnica pokušava marširati ulicama, a priznaje i to da je ljevica u dobroj mjeri zastupljena u institucijama. No, ako se u institucije društvenog, političkog i gospodarskog života ubroje, primjerice, i mediji, tada se i desnica ne može potužiti na svoju zastupljenost u njima.</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Mirno jutro na zagrebačkim ulicama </p>
<p>U Kliniku za traumatologiju dopremljen mladić uboden nožem u natkoljenicu, no nema potvrde da je pripadnik bilo koje navijačke skupine i da je stradao u obračunu s navijačima/ Jake policijske snage spriječile bliski susret Bad Blue Boysa i Torcide</p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> – Iako se Zagrebom u rano nedjeljno poslijepodne proširila vijest kako je jedan pripadnik Hajdukovih navijača uboden nožem, to nam do zaključenja ovoga izdanja nitko službeno nije mogao potvrditi. Istina je da je u nedjelju u Kliniku za traumatologiju dopremljen jedan mladić uboden nožem u natkoljenicu, no nema potvrde da je pripadnik bilo koje navijačke skupine i da je stradao u obračunu s navijačima. U policiji, na žalost, nismo mogli dobiti nikakvu potvrdu o incidentu.</p>
<p> PU zagrebačka izvjestila je tek da je nedjeljno prijepodne uoči dugo najavljivanog derbija između Dinama i Hajduka proteklo neuobičajeno mirno i bez incidenata.</p>
<p> Prvi Hajdukovi navijači stigli su vlakom na zagrebački Glavni kolodvor već oko 7 sati, dok je glavnina pripadnika Torcide pred južni ulaz Dinamovog stadiona počela pristizati u organiziranim autobusima dva sata prije utakmice. Iako se jedan dio Bad Blue Boysa okupio i na tom dijelu stadiona, jake policijske snage nisu dozvolile da dođe do bliskog susreta među dvjema navijačkim skupinama. </p>
<p>U samom gradu primijetili smo tek nekoliko skupina Dinamovih navijača, a samo se po policijskim patrolama raspoređenim gotovo na svakome uglu u dalo naslutiti da se popodne odigrava odlučujuća utakmica nogometnog prvenstva Hrvatske.</p>
<p> Već oko 14 sati Bad Blue Boysi su iz raznih dijelova grada krenuli prema Maksimiru, a zamijetili smo da ih dosta nosi ovih dana toliko spominjanu majicu s natpisom »Uvijek kontra Splita«. Ipak, većina BBB-ovaca okupljenih pred sjevernim ulazom bila je obojena u plavo noseći Dinamove transparente i uz pivo i pjesmu čekala ulazak na stadion. </p>
<p>Sudeći prema atmosferi koju su stvorili pred stadionom Dinamovi navijači odlučili su dostojanstveno i gromoglasno obilježiti 11. obljetnicu nikad odigrane utakmice Dinamo – Crvena zvezda. Nadamo se da će im se u spomen na taj veliki dan hrvatske novije povijesti pridružiti i navijači Hajduka te da će sama utakmica proteći u sportskom navijanju i bez incidenata. </p>
<p>U osiguranju zagrebačke utakmice bilo je angažirano 1500 policijaca.</p>
<p>MILAN KOŠTRO/ ANA LONJAK</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Parafiranje Sporazuma o pridruživanju između Hrvatske i EU </p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> - Nakon šestomjesečnih pregovora, dužnosnici Hrvatske i Europske unije parafirat će u ponedjeljak, u Bruxellesu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA). Sporazum će parafirati hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula i povjerenik Europske komisije za vanjsku politiku Chris Patten. Prvotno je bilo predviđeno da, s hrvatske strane, to učini premijer Ivica Račan, ali je njegov put u Bruxelles odgođen zbog drugih službenih obveza. </p>
<p> Nakon parafiranja Sporazuma slijedi prevođenje na 11 službenih jezika u Uniji te, po svemu sudeći, ujesen i službeno potpisivanje. Zatim na red dolazi ratificiranje Sporazuma u Hrvatskom saboru, 15 parlamenata zemalja članica Unije te u Europskom parlamentu. Okončanjem ratifikacije koja obično traje između 15 mjeseci i dvije godine, Sporazum stupa na snagu. </p>
<p>Istodobno sa SAA parafirat će se i tzv. Prijelazni sporazum kojim se uređuju trgovinski odnosi između Hrvatske i europske petnaestorice. Taj prijelazni sporazum, dogovoreno je, vrijedit će od 2002. godine. </p>
<p>Prema riječima glavnog hrvatskog pregovarača Nevena Mimice, »potpisivanje Sporazuma za Hrvatsku ima povijesno značenje jer označava prvi ugovorni odnos s EU. Štoviše, njegovom ratifikacijom Hrvatska postaje pridruženom članicom Unije, odnosno potencijalnim kandidatom za punopravno članstvo EU«.</p>
<p>Gospodarsko je značenje Sporazuma u tome što se Hrvatskoj otvara jedinstveno tržište EU. Stvaranjem zone slobodne trgovine s Unijom rješava se jedna od glavnih teškoća ovdašnje ekonomije, odnosno premalo domaće tržište, istaknuo je Mimica prošloga petka u Zagrebu na završnim službenim pregovorima s predstavnicima EU. U političkom smislu, pak, Sporazum je važan jer potvrđuje individualni pristup EU spram zemalja jugoistočne Europe, u skladu sa zaključcima Zagrebačkog sastanka na vrhu održanog 24. studenoga 2000. </p>
<p>Dakako, u političkoj preambuli Sporazuma sadržana je i odredba o regionalnoj suradnji kao instrumentu dugoročnog stabiliziranja regije, ali isključivo kroz mrežu bilateralnih ugovora.</p>
<p>Pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju službeno su na Zagrebačkom sastanku na vrhu pokrenuli hrvatski premijer Ivica Račan i predsjednik Europske komisije Romano Prodi. Od sredine prosinca prošle do 11. svibnja ove godine održana su tri kruga službenih i te dva kruga tehničkih pregovora o Sporazumu. Dužnosnici Europske komisije ocjenuju da su pregovori obavljeni u izuzetno kratkom razdoblju, što svjedoči o povjerenju i otvorenosti između Zagreba i Bruxellesa. </p>
<p>Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju pripada drugoj generaciji ugovora koje je EU predvidjela za tranzicijske zemlje. On je namijenjen Hrvatskoj, BiH, SRJ, Albaniji i Makedoniji. Prije Hrvatske Sporazum je potpisala jedino Makedonija. Prvu generaciju sporazuma o suradnji, odnosno pridruživanju, tzv. Europske sporazume Unija je sklopila s deset zemalja Srednje i Istočne Europe uključujući Sloveniju. Te su zemlje pridružene članice Unije u redu za punopravno članstvo među petnaestoricom. </p>
<p>VINKA DREZGA</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Vlada i Pantovčak pred dogovorom o nacionalnoj sigurnosti i rezidencijama </p>
<p>Kako Vjesnik saznaje iz krugova bliskih Vladi, sljedećeg tjedna Vlada i Ured predsjednika Republike mogli bi se dogovoriti o tri zakonska paketa. Prvi je zakon o nacionalnoj sigurnosti, po kojem bi se tajne službe trebale konačno ustrojiti tako da brinu za nacionalne interese i sigurnost, a ne da se bave uhođenjem građana i prisluškivanjem političara.</p>
<p>Vrlo skoro trebao bi se na jednom mjestu koncentrirati sav posao vezan uz državni protokol, najvjerojatnije u Ministarstvu vanjskih poslova, kao što je slučaj u većini europskih zemalja. Uskoro bi se trebalo riješiti pitanje državnih rezidencija kojih, smatraju u Vladi, mala Hrvatska i njen siromašni državni proračun imaju previše. U vlasništvu države ostat će tek manji dio rezidencijalnih objekata u kojima neće, kao što se to svojedobno predlagalo, stanovati ni predsjednik Republike ni predsjednik Vlade ni predsjednik Sabora. Vlada smatra da ti objekti ne bi trebali služiti ni za odmor državnim dužnosnicima, nego bi u njima, kao što je u svijetu uobičajeno, odsjedali uglednici koji promoviraju hrvatske interese u inozemstvu. Ostali objekti bit će najvjerojatnije prodani ili stavljeni u neku drugu komercijalnu funkciju. Uređenje najvećeg i građanima najzanimljivijeg kompleksa Brijuna moglo bi biti riješeno uz pomoć međunarodnog javnog natječaja. Točno bi se odredilo koliki dio Brijuna (a bit će to sigurno manje nego danas) mora ostati kao državni rezidencijalni objekt, dok bi ostatak trebalo prepustiti investitoru koji će se pobrinuti da se na otočju organizira turizam najviše kategorije pazeći pritom na zaštitu prirodne i povijesne baštine otočja. Zato se i razmišlja da se najveći dio gradnje vezan uz novi turistički uzlet Brijuna ipak organizira na istarskom priobalju. </p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Budiša optužio IDS za politički monopol i jednoumlje</p>
<p>PULA, 13. svibnja</p>
<p> - Predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS) Dražen Budiša optužio je u nedjelju Istarski demokratski sabor (IDS), jednog od HSLS-ovih koalicijskih partnera u vlasti, za »politički monopol i jednoumlje«, »stvaranje umjetnog sukoba sa središnjom vlasti« te za »dekroatizaciju Istre«.</p>
<p> »Pozivam građane Istre da naprave isti korak koji su napravili građani Hrvatske 3. siječnja prošle godine ukinuvši politički monopol i jednoumlje jedne stranke«, rekao je Budiša na predizbornom skupu HSLS-a u Puli. </p>
<p> Poručio je kolegama iz IDS-a kako bi bilo »korisno da steknu novo političko iskustvo djelujući u oporbi u Puli i Istri«. Govoreći o štetnim posljedicama monopola svake stranke pa tako i IDS-a u Istarskoj županiji, Budiša je upozorio na »srašćivanje stranke s institucijama lokalne vlasti i gospodarstvom«, a posebno je neprihvatljivim ocijenio »političku podobnost koja je temelj kadrovske politike«.</p>
<p> Istaknuo je da se »ne može voditi politika integracije s Europom i u Europi a postavljati političke zapreke na Učki«. »Sad je jasno kako problem takve IDS-ove politike nije bio u HDZ, s obzirom da se ona nastavila i prema demokratskoj vlasti koju su izabrali birači Hrvatske, a koja pritom ima sasvim različit stav i odnos prema Istri u usporedbi s HDZ-om«, ustvrdio je Budiša. Stoga je osudio IDS-ovu politiku zbog »umjetnog stvaranja sukoba između Istre i središnje vlasti«, čime se »truju politički odnosi i život u Hrvatskoj«. Krajnje je vrijeme, smatra i Budiša, da se prestane s takvom »neodgovornom i avanturističkom politikom«. </p>
<p> Osvrćući se na razinu prava Talijana u Istri, zauzeo se da svaki pripadnik nacionalne manjine u Hrvatskoj ima Ustavom i zakonom, ali i praksom zajamčena temeljna prava u iskazivanju nacionalne pripadnosti. Budiša, međutim, misli da se »proces priznavanja prava nacionalnim manjinama ne može voditi kroz proces dekroatizacije Istre i na štetu većinskog naroda«. Prema njegovim riječima, takav proces nije ulog u boljitak Hrvatske već stvara konfliktnu situaciju u kojoj bi Istra mogla postati neuralgična točka. O programu HSLS-a u Istri govorila je nositeljica županijske liste Jadranka Katarinčić-Škrlj. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Država povlasticama želi revitalizirati otoke</p>
<p>ZAGREB, 13. svibnja</p>
<p> - Zbog nezadovoljavajuće provedbe Zakona o otocima, hrvatska je Vlada prošli tjedan prihvatila izmjene i dopune tog Zakona, kojima se otočanima daje veliki broj povlastica. Zakonskim izmjenama koje je predložilo Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo na povlastice će moći računati oko 100 tisuća stanovnika, a za tu je namjenu iz proračuna osigurano 80 milijuna kuna.</p>
<p> Tako će učenici, studenti, umirovljenici te osobe starije od 65 godina koje žive na otocima imati pravo na besplatan autobusni te pomorski prijevoz. Uz to, stanovnici otoka Krka koji vlastitim automobilom prelaze most neće plaćati mostarinu. Država će, također, osigurati i nove povlastice poslodavcima na otocima koji zapošljavaju radnike s prebivalištem na otoku. Među ostalim, predviđene su i naknade poduzećima koja otocima isporučuju vodu te besplatan prijevoz za medicinske djelatnike koji prevoze bolesnike.</p>
<p> Najveći dio iz proračuna izdvojenog novca, točnije 40 milijuna kuna, bit će subvencije brodarima te drugim prijevoznicima, dok će za olakšice poslodavcima koji zapošljavaju otočane Zavod za zapošljavanje morati osigurati godišnje oko 30 milijuna kuna. Izmjene su nužne kako bi Zakon donesen 1999. godine uopće mogao zaživjeti, odnosno da bi se konkretizirale neke zakonske odredbe, kaže za Vjesnik glasnogovornica Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo Ivana Prohić. Dakle, ističe ona, točno će se znati što je čija nadležnost i što je zadaća pojedinog ministarstva. Neke odredbe, na primjer subvencionirani cestovni i brodski prijevoz otočana već se, napominje Prohić, provode u praksi.</p>
<p>Sama suština Zakona, međutim, nije promijenjena, tako da se glavne odredbe i dalje odnose na bolju povezanost otoka, održivi razvitak te subvencioniranje troškova prijevoza i cijene pitke vode. Veća briga o otocima, podsjetimo, u Hrvatskoj je započela tek 1997. godine. Tada je donesen Nacionalni program razvitka otoka u kojem su zacrtani glavni ciljevi koje treba ostvariti. Oni se odnose na održivi razvitak otoka, prometnu povezanost otoka međusobno te otoka s kopnom, ostanak stanovništva na otocima, te povratak mlađe populacije, poticaje otočkim obiteljima s više djece i poticanje što raznovrsnije strukture otočkog gospodarstva. Temeljem toga programa 1999. godine je donesen Zakon o otocima uz koji je vezana i jedna zanimljivost. Naime, to je prvi kodificirani akt o otocima na ovim prostorima. Iako se njegova puna primjena tek očekuje, on je bio itekako značajan korak u prekidanju dugogodišnje nebrige za naše otoke. Sustavno zanemarivanje rezultiralo je devastacijom hrvatskih otoka posebno u demografskom i gospodarskom smislu. Uz nezadovoljavajuću vodoopskrbu, nedostatan zdravstveni i školski sustav, otočani se danas muče i s nedovoljno izgrađenom infrastrukturom, neadekvatnom prometnom povezanosti te nedostupnim i zapuštenim poljoprivrednim resursima.</p>
<p>Kako bi pokrenulo stvar s »mrtve točke«, resorno je Ministarstvo prošle godine prvi put izradilo i otočni godišnji program prioritetnih ulaganja i zauzelo stav da se svi otočni projekti moraju graditi legalno, te da više neće biti favoriziranja pojedinih otočnih općina. </p>
<p>IVANA MATIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Tušek u Dubrovniku: Umjesto mosta Pelješac-Klek, gradit će se podvodni tunel</p>
<p>DUBROVNIK, 13. svibnja</p>
<p> - Ministar pomorstva, prometa i veza Alojz Tušek na konferenciji za novinare u nedjelju najavio je niz značajnih projekata za ovu i iduću godinu kojima će se područje Dubrovačko-neretvanske županije povezati s drugim hrvatskim gradovima i općinama, te s unutrašnjošću zemlje. Budući da je konferenciju organizirao dubrovački HSLS Tušek je naglasio kako ni jedan projekt nije vezan uz izbore. Dio njih je dosad i završen, kazao je, dok će većina planiranoga biti realizirana tijekom 2002. godine.</p>
<p>Od kapitalnih objekata izdvajamo dovršenje Mosta Dubrovnik tijekom ove godine, za što je planiran iznos od 28 milijuna kuna. Njegovo puštanje u funkciju ovisi, međutim, o dovršetku sve potrebite dokumentacije pod kojom se podrazumijeva i projekt uređenja prilaznih cesta. A što se tiče novca za nastavak izgradnje Pelješke ceste Ministarstvo je odobrilo dodatnih 2,4 milijuna kuna. U planu je i izgradnja cesta na području Ploča, te na otoku Mljetu. Ukratko, kazao je među ostalim Tušek, nova će županijska uprava imati na raspolaganju oko 11,2 milijuna kuna namjenskih sredstava, kad su u pitanju županijske i lokalne ceste, dok je u svojevrsnoj pričuvi i oko 2 milijuna kuna za slučaj da neki od planiranih projekata 'probije' prvotno naznačeni iznos. </p>
<p>Ministarstvo je također dobilo i potrebne suglasnosti u vezi uređenja graničnog prijelaza prema Crnoj Gori (Karasovići), koji će biti »pomaknut« na područje Hrvatske, te bi u konačnici imao veliki 'plato' za međunarodni prijelaz kao i parkiralište za teretna vozila. Što se tiče najavljivane izgradnje mosta Pelješac-Klek, Tušek je kazao kako je nemoguće izvesti most koji bi odgovarao međunarodnim standardima s obzirom na međudržavne i međupravne problema toga područja. Rješenje je, najavio je, podvodni tunel. Prema njegovim riječima cijena nije značajno različita od cijene mosta, čak ni vrijeme izgradnje, a buduća bi se trasa protezala preko Pelješca do mosta što se gradi preko Rijeke dubrovačke, te potom sjevernom stranom Srđa, s izlaskom na Konavle, a završila bi na graničnom prijelazu Karasovići. Na taj bi način trasa postala dio Jadransko-jonskog puta, i bila bi dvaput jeftinija od izgradnje autoputa negdje unutar zemlje, rekao je Tušek. Time bi se riješio sadašnji problem cestovne izoliranosti Dubrovnika od tzv. matičnog teritorija, a ujedno bi se riješilo i pitanje graničnih problema, što je posebice značajno tijekom turističke sezone, kazao je Tušek. </p>
<p>Osvrnuvši se na neke od problema u zračnome prometu, ministar je najavio izgradnju novog međunarodnog (teretnog) terminala na Debelom brijegu, realizaciju projekta zračne luke na Korčuli, novih dvanaest heliodroma na jadranskim otocima, te četiri nove brzobrodske linije na području Dubrovačko-neretvanske županije. Također, kazao je među ostalim Tušek, u Ministarstvu je u tijeku i izrada novoga projekta vezanog uz hidroavione, čime bi se napokn riješilo i pitanje brzih prijevoza, a u vezi s tom inicijativom dosad je već zaprimljeno nekoliko ponuda iz raznih dijelova Europe.</p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Peti mjesec za redom u Međimurju zabilježeno smanjenje nezaposlenosti</p>
<p>ČAKOVEC, 13. svibnja</p>
<p> – Krajem travnja u Područnoj službi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Čakovcu bilo je registrirano 7700 nezaposlenih osoba. To je smanjenje broja nezaposlenih za 3,5 posto u odnosu na ožujak, a čak 6,4 posto u odnosu na travanj prošle godine. U travnju se Zavodu za zapošljavanje u Čakovcu prijavilo 670 novih osoba koje traže posao, što je za 20,7 posto više nego u prethodnom mjesecu. Od novoprijavljenih, njih 455, ili 68 posto, već je ranije bilo zaposleno, dok ostaliposao traže po prvi put. U travnju je iz evidencije nezaposlenih brisana čak 951 osoba, a polovica njih s evidencije je iznrisana jer su dobili posao. Naime, Područna služba Zavoda za zapošljavanje u Čakovcu od međimurskih poduzetnika primila je prijavu potreba za 301 radnikom, no posao je na kraju osiguran za 443 osobe. Pri tome je zanimljivo da se za sedam osoba posao pronašlo - u inozemstvu.</p>
<p>Od ukupno 7700 nezaposlenih u Međimurskoj županiji 676 su branitelji, što čini 8,8 posto svih evidentiranih. U prošlom mjesecu posao je preko Zavoda za zapošljavanje našlo 12 branitelja. Od ukupno prijavljenih branitelja svega dvojica koristila su u travnju novčanu naknadu.</p>
<p>Ovo je već peti mjesec za redom da se u Međimurskoj županiji smanjuje broj prijavljenih nezaposlenih osoba. Posljedica je to razmjerno povoljnog stanja međimurskog gospodarstva, koje je u prva četiri mjeseca ove godine zaposlilo dvostruko više radnika nego u istom vremenu prošle godine. Kako je za nedavnog boravka u Čakovcu izjavio ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović i za ostale bi regije bilo korisno rasčlaniti međimurska iskustva, jer bilo bi jako dobro kad bi se kretanja u najsjevernijoj hrvatskoj županiji prenijela i na ostale regije. U izvješću za svibanj Područna služba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Čakovcu vjerojatno neće imati tako pozitivne brojke kao u minulom razdoblju. Ovih će dana, naime, djelatnici Područne službe organizirano u evidenciju nezaposlenih upisivati radnike čakovečke tvrtke »Hrast« d.d., u kojoj se uvodi stečaj. Kako je, pak, naglasio Vladimir Zebec, pročelnik Područne službe HZZ u Čakovcu znatan broj nezaposlenih u Međimurju ovih će dana dobiti sezonsko zaposlenje na jadranskoj obali, u hotelima i drugim objektima s kojima suradnja traje već nekoliko godina.</p>
<p>D. OVČAR</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20010514].
|
