NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20010114].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 202299 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>14.01.2001</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Finkielkraut: Nitko nema pravo proglasiti hrvatski Domovinski rat kriminalnim</p>
<p>Alain Finkielkraut u Zagrebu na predstavljanju petog broja časopisa »Europski glasnik«: Postoji samo jedna pripadnost, a to je zajednička sudbina. Hrvati i Hrvatska nemaju drugog izbora osim europske integracije</p>
<p>Boreći se riječju, u vrijeme najtežih trenutaka za Hrvatsku, početkom devedesetih, francuski je filozof, književnik i publicist Alain Finkielkraut, izražavajući misao o hrvatskom pravu na neovisnost, zadobio simpatije intelektualnih koterija u Hrvatskoj i time je obnoć postao medijski otvoren i transparentan za mnoga goruća pitanja na hrvatskom tlu. U Europi je poznat kao esejist koji problematizira izgubljenu čovječnost i nelagodu koja nas je obuzimala na kraju stoljeća. Moralne skepse, koje muče ovog kozmopolita, ne jednom bile su predmet i hrvatskih raspri, a kako on ovih dana gostuje u Zagrebu, razgovarali smo s njim u povodu netom izišlog, petog broja časopisa »Europski glasnik«, kojem je upravo on osnivač. </p>
<p>• Jeste li Hrvatima oprostili što u jednom trenutku nisu mogli shvatiti Vaše kritike upućene političkoj eliti za bivše vlasti, naime, što ih niste do kraja i bez rezervi podržali?</p>
<p>- U Hrvatskoj sam, od početka mog angažmana u njoj, dobio dvije različite i kontradiktorne kritike. Jedni su mi predbacivali da sam čovjek vlasti, jer sam se susreo s predsjednikom Tuđmanom, a drugi su mi opet predbacili da ne podupirem Hrvatsku do kraja. Osobno mislim da je jedina podrška koja je od važnosti ona koja ima oblik kritičke podrške. Jedan zaboravljeni filozof iz 30-ih godina, a zove se Paul Landsberg, rekao je da je angažman odluka za jednu nesavršenu stvar. Mislim da nas ta definicija štiti od svakog fanatizma.</p>
<p>• Mislite li danas, s distance, da je Tuđman mogao voditi ovu zemlju bez egokracije, to jest autoriteta, i dobiti rat te oformiti slobodnu Hrvatsku?</p>
<p>- Nije na meni da ponovo pišem povijest. Mislim da je Tuđman, možda, trebao napustiti vlast na kraju rata, tamo negdje godine 1995., ili još ranije. Tada bi bio prepoznat kao veliki vođa Hrvatske. Čini mi se, ipak, da je on ostao na vlasti predugo i ostavio za sobom jedno kontrasno nasljeđe svojim nasljednicima. Ne može se zanijekati da je on osigurao nezavisnost, i možda nitko osim njega nije mogao ostvariti tu neovisnost. Ali, opet, kriv je za nepotrebni rat s bosanskim Muslimanima i, također, nije znao osigurati tranziciju prema slobodnom tržištu koje je pošteno, transparentno i za mnoge prihvatljivo. To su, čini mi se, dva prigovora koja mu možemo uputiti. </p>
<p>• Mislite li da je oslobađanje hrvatskih krajeva u netom završenom ratu bio kriminalni čin i da pojedince treba progoniti za ratne zločine?</p>
<p>- Mislim da je oslobađanje hrvatskih krajeva bio legitimni čin, a ako su zločini bili počinjeni za vrijeme ofanziva, treba ih obznaniti i time učiniti javnim. Ali nitko nema pravo proglasiti hrvatski Domovinski rat kriminalnim. </p>
<p>• Svi Vas pitaju o problemu ujedinjene Europe. Ima li u sklopu nje mala i lijepa Hrvatska šanse ostvariti svoje gospodarske, kulturne i demokratske ciljeve, a da opet ne bude napuštena od svih, kao u Domovinskom ratu i da ne bude jedna od žrtava u procesu globalizacije?</p>
<p>- Sve se može dogoditi, ali čini mi se da Hrvatska nema drugog izbora osim europske integracije, a dužnost Europe je da Hrvatsku, takvu kakva jest, prihvati. Obveza je pak Hrvatske da uđe u Europu i bude dio njenog kulturnog kontinuiteta. Taj čin nije ovisan o europskoj birokraciji, to je, naprosto, proces koji ovisi o europskom kulturnom kontinuitetu, europskim intelektualcima i spremnosti europskih zemalja da ponovo uspostave edukaciju koja je dostojna europskog imena. Ako mladi Europljani, inicirani u ekskluzivnoj radosti informatike i u posvemašnjem svijetu generalizirane komunikacije, ne shvate ta pregnuća, bit će svršeno s kulturnim identitetom Europe, pa čak i ako se Europa politički pozitivno razvija. Oni koji se zaista brinu za Europu ne moraju se istom brinuti i za Europsku uniju. </p>
<p>• Jean Clair, u Francuskoj, napao je kompletnu suvremenu umjetnost, predbacivši joj da je zatvorena u sebe i da je ništavna. Tada su se ujedinili ideolozi krajnje desnice: Costa Mavrakis i Jean Fumaroli. Što Vi mislite o suvremenoj umjetnosti u Francuskoj, je li ona lošija od njemačke i talijanske, rješava li nešto, i što uopće mislite o njenom razviću u Europi?</p>
<p>- Treba prestati govoriti o krajnjoj desnici u Francuskoj. No, priznajem da u Francuskoj postoji polemika o umjetnosti. Birokrati suvremene umjetnosti su zapravo proglasili fašistima svoje protivnike. To je samo jedna od mnogih argumentacija. Istina je pak, da je danas svijet umjetnosti mistificiran od strane činovnika i nemuštih kritičara koji nameću dogmatsku viziju suvremene umjetnosti. Nažalost, danas je jedna od istina, koja se vrzma oko tog pitanja, to da postoji jedna ružna, narastajuća tendencija, a to je da se umjesto umjetnosti prakticira osporavanje umjetnosti. To je zapravo ono što možemo nazvati naslijeđem jednog Duchampa i njegovog umjetničkog postupka. Ja bih osobno volio da se suvremena umjetnost poziva na tradiciju jednog Matissa i Bonarda. Mislim da su u današnjoj umjetnosti veliki samo oni koji su od suvremene umjetnosti zaboravljeni. </p>
<p>• Hrvati su se uvijek zanimali za optjecaj francuske kulturne i političke misli, što je imalo odjeka od francuskog simbolizma u literaturi do suvremenih utjecaja iz područja ideja. Koju bi nam novu francusku knjigu u tom smislu mogli preporučiti?</p>
<p>- Kao prvo to je prvi Tom Philippa Muraya pod naslovom »Poslije povijesti« i knjigu autora Roberta Legrosa pod naslovom »L'Avdnement de la democratic«. </p>
<p>• Koje su za Vas moderne ideje čovječnosti?</p>
<p>- Te ideje koje se referiraju na čovječnost ne mogu biti i naprosto nisu nove. Veliko ludilo 20. stoljeća je potreba da se izmisli čovjek. To je ludilo poprimilo političku formu, a danas poprima i tehničku formu, sa snom o jednom čovječanstvu koje je stvoreno od čovjeka, o čovječanstvu koje je biomedicinsko i o snu koje je postčovječno. Ono ljudsko što čini taj san jest upravo ono što je rekao Hans Jonas: »Čovječanstvo je već ovdje«.</p>
<p>• Pisac ste knjige pod naslovom »Zločin protiv čovječnosti«. Da li, napokon, zločinci nešto nauče iz povijesti. Hoće li se kolektivni zločini opet ciklično ponavljati?</p>
<p>- Ne mogu predviđati što će se dogoditi. Totalitarizam nas je naučio da je sve moguće. Jedina stvar koja se može učiniti sada jest da se zaštitimo putem zakona i institucija upotrijebivši etos protiv pravila koje kaže sve je moguće, ali poslije svega odigranog ne možemo reći da sve ipak nije moguće. </p>
<p>Sead Begović</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Otvorena sezona lova na »off shore« utajivače poreza</p>
<p>Premda se smatra da je off shore kompanijama nemoguće ući u trag, taj ipak postoji. Primjerice, ako je u inozemstvo otišao novac iz Hrvatske, o tome mora postojati neki dokument. Zatim, postoje i »drugi tragovi koje u snijegu ostavljaju vlasnici off shore kompanija«. Primjerice, tu je gotovo školski primjer koji govori o građaninu - poreznom obvezniku, službeno slabijeg imovinskog stanja, koji je nedavno sagradio vilu ili kupio novi mercedes...</p>
<p>Hrvatski poreznici u ovoj će godini otvoriti »sezonu lova« nad onim našim građanima koji su osnovali off shore kompanije diljem svijeta, iskoristivši ih za izbjegavanje plaćanja poreza ili čak za pranje novca. Naime, s Novom godinom na snagu je stupio Opći porezni zakon, kojim je uvedena obveza građana da prijave imovinu koju posjeduju u inozemstvu, u roku od 30 dana od dana stjecanja vlasništva nad njom, a među njima su i vlasnički udjeli u off shore kompanijama. U našem zakonodavstvu do sada nije postojala takva obveza. Za neprijavljivanje imovine u inozemstvu predviđaju se kazne od 500 do 200.000 kuna, kada je riječ o pravnim osobama, odnosno, između 500 i 50.000 kuna, kada je riječ o fizičkim osobama, saznali smo od pomoćnika ravnatelja Porezne uprave Bože Smirčića.</p>
<p>Smirčić tvrdi da Porezna uprava u ovom trenutku ne posjeduje podatke o off shore kompanijama u vlasništvu hrvatskih građana. Naime, jedna od osnovnih karakteristika takvih tvrtki je anonimnost njihovih vlasnika i direktora, što znači da često čak ni tijelima vlasti u »poreznim oazama« nije poznato tko je stvarni vlasnik off shore kompanija. Osim toga, vlasti u tim područjima najčešće nisu spremne razmjenjivati podatke o vlasnicima off shore kompanija registriranih na svom području. </p>
<p>To, međutim, ne znači da je njihovim vlasnicima nemoguće ući u trag, pojašnjava Smirčić. »O poslovanju takvog trgovačkog društva uvijek postoji neki trag. Primjerice, ako je u inozemstvo otišao novac iz Hrvatske, o tome mora postojati neki dokument«, kaže Smirčić. </p>
<p>Pojedini poznavatelji porezne problematike upozoravaju nas i na »druge tragove, koje u snijegu ostavljaju vlasnici off shore kompanija«, a koje sigurno neće promaknuti ni utjerivačima poreza. Među njima je, gotovo školski primjer onaj koji govori o građaninu - poreznom obvezniku, službeno slabijeg imovinskog stanja, koji je nedavno sagradio vilu ili kupio novi mercedes.</p>
<p>Prema hrvatskim zakonima, u našoj zemlji nije moguće osnovati off shore kompaniju. No, nije tajna da znatan broj hrvatskih građana, čiji broj razni posrednici »u grubo« procjenjuju između nekoliko stotina i nekoliko tisuća, posjeduje vlasnički udjel - manjinski, većinski ili stopostotni, u nekoj off shore kompaniji, registriranoj u Gibraltaru, Bahamima, Belizeu, Djevičanskim otocima ili nekoj drugoj »poreznoj oazi« u svijetu. Naravno, pogrešno bi bilo zaključiti kako su sve one osnovane radi porezne evazije ili pranja novca, no činjenica je da je teret porezne presije, koji je u Hrvatskoj prejak, jedan od osnovnih motiva da svoje poduzetničke sposobnosti isprobaju u nekoj egzotičnoj off shore destinaciji, a ne u Hrvatskoj. Mnogi od njih off shore kompaniju osnivaju na, primjerice, Barbadosu ili Djevičanskim otocima, kako bi se kasnije kao anonimni poduzetnici pojavili u Hrvatskoj, čak i u procesu privatizacije. Naravno, i za off shore kompaniju, kao i za ostale strane poduzetnike koji žele poslovati na području Hrvatske, vrijedi zakonsko pravilo da se u nas registriraju.</p>
<p>Smirčić nije želio procijeniti koliko hrvatskih građana posjeduje vlasnički udio u nekoj od off shore kompanija u svijetu, a nije nam mogao reći ni koliki je novac putem njih »isisan« iz Hrvatske, te za koliko takve poslovne akvizicije oštećuju državni proračun Hrvatske. Za takve je podatke, naime, nadležan Ured za sprečavanje pranja novca pri Financijskoj policiji, gdje, međutim, nismo uspjeli doći do sugovornika. </p>
<p>Kaže, međutim, da je Porezna uprava u svom radu do sada nailazila na »sumnjive slučajeve« plaćanja na fiktivne račune u inozemstvu, čiji je cilj, očito, bilo izvlačenje novca iz Hrvatske. Takva plaćanja poreznici poduzetnicima nisu priznavali u porezne rashode, već se od njih tražilo da plate propisani porez na dobit. Budući da se porezne prijave u nas podnose do kraja veljače, Smirčić kaže da bi već za koji mjesec Porezna uprava mogla imati podatke o off shore kompanijama u vlasništvu hrvatskih građana.</p>
<p>Naš sugovornik nije želio govoriti niti o službenom stavu hrvatskih vlasti prema off shore kompanijama. Istaknuo je, međutim, kako je taj stav na tragu onoga kojeg je zauzela Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), koja je prošloga ljeta na stup srama pribila 35 zemalja i teritorija, za koje smatra da se dovoljno oštro ne bore protiv pranja novca i porezne evazije. Riječ je uglavnom o malim otočnim državama i teritorijima i patuljastim državama, u kojima je pokretanje off shore djelatnosti u velikoj mjeri potaklo razvoj gospodarstva. Neke od njih, poput Lichtensteina, San Marina, Gibraltara ili Kanalskih otoka (Guernsey i Jersey) nalaze se u Europi. Zanimljivo je spomenuti kako su Cipar i Malta najavile promjene svojih poreznih zakona u pravcu ukidanja off shore kompanija, i to upravo zbog pregovora o ulasku u Europsku uniju. S druge strane, pojedini političari britanskog krunskog posjeda Jerseya nedavno su zatražili čak i odcjepljenje od Ujedinjenog Kraljevstva, jer smatraju da im službeni London nije pružio dovoljnu potporu u odbijanju zahtjeva OECD-a. </p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>PORTRET TJEDNA: Carla del Ponte</p>
<p>Da je Carla del Ponte (53) odlučna da bude dosljedna, svjedoči i privođenje Momčila Krajišnika i Biljane Plavšić u Haag. Da bi popis zločinaca iz Republike Srpske bio potpun, nedostaje još barem Radovan Karadžić. Hoće li i kada glavna tužiteljica Haaškoga suda privesti u Scheveningen i toga kolovođu bosanskohercegovačkog rata, tek će se vidjeti.</p>
<p> Međutim, sama je izjavila, neposredno nakon što je 15. rujna 1999. u ICTY-ju preuzela dužnost od Louise Arbour, da Haaški sud ne može opravdati svoj raison d'etre ako u tamošnjim sudnicama ne budu procesuirani najozloglašeniji krivci za ratove u bivšoj Jugoslaviji tipa Karadžića, Mladića, Miloševića.... Za njezina mandata Haaški je sud i pripadajući mu zatvor u Scheveningenu udomio najprije Mladena Naletilića Tutu i to potkraj ožujka 2000. godine, a samo nekoliko dana kasnije, točnije 3. travnja, u Haagu je osvanuo i »znameniti« vođa bosanskih Srba Momčilo Krajišnik.</p>
<p> Tko je sljedeći na listi tužiteljice del Ponte? Tužiteljski je ured Tribunala do sada, poznato je, optužio 67 državljana neke od zemalja s prostora bivše Jugoslavije. U trima haaškim sudnicama trenutačno je u tijeku 41 sudski postupak, dok je 26 optuženika još uvijek na slobodi. Kolike od njih će Carla del Ponte uspjeti privesti pred suce na Churchillovu trgu u Haagu? </p>
<p>Ovdašnja se javnost već mjesecima bavi spekulacijama o tome protiv kojih generala zapravo ured haaaške tužiteljice priprema optužnice. Prošloga je ljeta sada već bivši tužiteljičin glasnogovornik Paul Risley za Vjesnik rekao da su optužnice protiv pojedinih generala koji su se proslavili u akciji »Oluja« »zapravo pitanje dana«. Da del Ponte misli ozbiljno, razabire se i iz razgovora sa službenicima Tribunala. Nakon početnoga medenog mjeseca između domaće koalicijske Vlade i haaške tužiteljice, odnosi na relaciji Haag-Zagreb polako se zatežu.</p>
<p> Carla del Ponte je, tvrde svi koji su barem jednom s njom razgovarali, profesionalac i svoje zadaće odrađuje do kraja, ne mareći pritom za cijenu, a još manje za nečije emocije. O toj makijavelističkoj crti haaške tužiteljice svjedoče i njezini uspjesi u razbijanju mafijaških lanaca u proteklom desetljeću. Prije dolaska u Haag del Ponte je, naime, bila državna tužiteljica konfederacije Švicarske i tu se istaknula bespoštednom borbom protiv organiziranoga kriminala. Tijekom tih pothvata surađivala je, prije svih, s talijanskim tužiteljima i dakako, američkim FBI-jem. U osvetničkim naletima mafijaških bossova, neki od vjernih joj suradnika i dobrih prijatelja poginuli su.</p>
<p> Ni to, međutim, nije zastrašilo tu Švicarku niskoga stasa i prodornih očiju. Pragmatična, međutim, otada se okružila tjelohraniteljima i nastavila istim tempom. Ustrajna da potvrdi vjerodostojnost svojih čina, del Ponte se svojedobno povezala i s ruskim tužiteljima. Štoviše, prije pet-šest godina, bila je svojevrsni mentor ruskom tužitelju Juriju Skurjatovu. Taj je ubrzo, »metodom del Ponte«, počeo razotkrivati korupcijske afere i mafijaška legla po Rusiji. Očigledno se u tim istragama previše približio vladajućoj garnituri u Moskvi te je Skurjatov uskoro i smijenjen. </p>
<p>Osim bossova organiziranog kriminala i mafijaških kumova, »klijenti « del Ponte su i švicarski bankari. Početkom osamdesetih, ona je kao mlada odvjetnica u Luganu počela otkrivati lance pranja novca po švicarskim bankama. U suradnji s kantonalnim tužiteljem Paolom Bernasconijem, del Ponte je svojedobno pratila trag narkonovca, kojeg su barem dvije sicilijanske mafijaške obitelji prale u Švicarskoj. Današnja haaška tužiteljica tada je provjeravala račune po vodećim švicarskim bankama na koje su sicilijanski kumovi prelili do 300 milijuna dolara. Zbog tih je zasluga 1994. godine i dospjela na dužnost glavne tužiteljice u domovini i istodobno ušla u međunarodni odbor za borbu protiv pranja novca. Kad ju je glavni tajnik UN-a Kofi Annan u ljeto '99. predložio za tužiteljicu Haaškoga tribunala, odahnuli su kako organizirano podzemlje tako i predsjednici švicarskih novčarskih kuća. Rusi su čak u Vijeću sigurnosti snažno zagovarali njezin premještaj u Haag. </p>
<p>Njezin je profesionalni credo »ne dirati u politiku«. Od prvoga dana u Haagu ističe da je ne zanima politika nego zločin. Međutim, ne i pojedinačni zločinci, osobito ne oni tipa Furundžije i Aleksovskog, već idejni začetnici i visoki zapovjednici zločina u ratu. Tim je tragom krenula u hajku protiv kolovođa ratova u bivšoj Jugoslaviji. Praktički u samo godinu dana dobavila je dva zgoditka - Krajišnika i Plavšićku. Beskompromisna i energična, nema sumnje da se ne kani zaustaviti na njima. Ipak, nije tako tvrda kad su u pitanju istrage protiv, primjerice, Sjevernoatlantskoga saveza. Kad su nakon zračnih udara po SRJ srbijanski i strani mediji upozoravali na civilne žrtve koje je NATO za sobom ostavio po Srbiji i Kosovu 1998. godine, Carla del Ponte oprezno je izjavljivala da ne vidi potrebu za pokretanjem istražnih postupaka. </p>
<p>Del Ponte stiže u ponedjeljak u Zagreb da s ovdašnjim dužnosnicima razjasni nedoumice oko »haaškoga statusa« generala Stipetića, da dobije još dokumenata o »Bljesku« i »Oluji« te da još jednom ponovi da ne dvoji o legitimnosti tih hrvatskih operacija. Ona se, međutim, neće libiti optužiti bilo koga iz političkog, odnosno vojnoga vrha hrvatske vlasti iz ratnoga razdoblja, samo kad prikupi dostatne dokaze.</p>
<p> A na tome vrijedno radi njezina desna ruka i veteran haaškoga tužiteljstva Graham Blewitt. Otkad je u veljači 1994. godine došao u Tribunal, on vrijedno kopa po dokumentima i saslušava svjedoke. Radio je to dok je na čelu ureda bio Richard Goldstone, a zatim i Louise Arbour. Del Ponte može u velikoj mjeri zahvaliti upravo Louise Arbour koja je uvela red u haaško tužiteljstvo. Privela je kraju mnoštvo tzv. malih optužnica, koje je Goldstone pokrenuo protiv čuvara zatvora u BiH i uopće niske razine zločinaca. Arbour je zapravo utrla put prema tzv. velikim optužnicama protiv osumnjičenih zločinaca na višim zapovjednim razinama. </p>
<p>Arbour će se pamtiti i po privođenju najvećeg broja bosanskih Hrvata u Haag. Za mandata Carle del Ponte taj se odnos snaga između Srba i Hrvata izbalansirao te su trenutačno u Haagu 24 Srbina, uračuna li se u to tek pristigla Biljana Plavšić, 13 Hrvata te dva Bošnjaka.</p>
<p>Vinka Drezga</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Stanovništvu BiH uz uran prijete kravlje ludilo i nuklearni otpad?</p>
<p>Osiromašeni uran, zaostao nakon NATO-ovih zračnih udara, nije i jedina, možda čak nije ni najveća, opasnost koja je u BiH zaostala nakon okončanja rata. U tu su zemlju stigle i velike količine konzervirane hrane, uključujući konzervirano goveđe meso, velike količine lijekova kojima je istekao rok upotrebe, starih motornih vozila, medicinskih aparata, a špekuliralo se čak i o tome da su međunarodne mirovne snage na nekim lokalitetima u BiH uskladištile i nuklearni otpad!</p>
<p>Nakon što je uzbunio javnost u zemljama čiji su vojnici služili u mirovnim misijama u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, »balkanskim sindromom« su se počeli baviti i tamo gdje može imati najpogubnije posljedice. Mogućim posljedicama činjenice da je NATO u intervencijama protiv srpskih snaga u BiH tijekom 1994. i 1995. godine upotrebljavao projektile s osiromašenim uranom, u BiH su se ozbiljno počeli baviti mediji, ali i nadležne institucije.</p>
<p> Vijeće ministara BiH osnovalo je Interresorski ministarski savjet u kojem su ministar i zamjenici ministra civilnih poslova BiH, ministri zdravstva entiteta i njihovi zamjenici, kao i predstavnici ministarstava prostornog uređenja i zaštite okoliša u entitetima, s mandatom da koristi sve stručne i tehničke potencijale kako bi se ispitali potencijalno ugroženi prostori i osobe kada je u pitanju »balkanski sindrom«. Vijeće ministara, kako je rekao njegov predsjedatelj Martin Raguž, radi na tome da pribavi zemljovide s ubilježenim lokacijama na kojima su korišteni projektili s osiromašenim uranom.</p>
<p> »Dobio sam obećanja da ćemo to dobiti. Također, od NATO-a ćemo zatražiti da BiH ima pristup formiranoj ad hoc komisiji NATO-a koja će se baviti tim pitanjem. Tražit ćemo pomoć od Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne agencije za atomsku energiju iz Beča«, kaže Raguž.</p>
<p>Međutim, osiromašeni uran, zaostao nakon NATO-vih zračnih udara, nije i jedina, možda čak nije ni najveća, opasnost koja je u BiH zaostala nakon okončanja rata. U BiH su, naime, tijekom rata i neposredno po njegovu okončanju, uvezene velike količine različitih roba (namirnica, lijekova, tehničkih uređaja...) koje mogu biti jako štetne po zdravlje stanovništva.</p>
<p>U tu su zemlju, primjerice, u sklopu humanitarne pomoći iz Europske unije stigle velike količine konzervirane hrane, uključujući i konzervirano goveđe meso (govedina u vlastitom umaku). Dopremljene su, također u sklopu humanitarne pomoći, velike količine lijekova kojima je istekao rok upotrebe, ratna situacija i poratna kriza pogodovali su uvozu enormnih količina starih motornih vozila, medicinskih aparata i drugih elektroničkih uređaja koji predstavljaju veliku opasnost po okolinu, a spekuliralo se čak i o tome da su međunarodne mirovne snage na nekim lokalitetima u BiH uskladištile nuklearni otpad!</p>
<p>U BiH, nažalost, još nije uspostavljena precizna evidencija i statistička obrada malignih oboljenja, a ni drugih oboljenja koja mogu biti neizravna posljedica rata, ali stručnjaci na temelju neslužbene i nepotpune evidencije zaključuju da je broj oboljelih od leukemije i različitih oblika raka u porastu. Pri tomu je jako zanimljiv i podatak da učestalost pojedinih oboljenja nije ujednačen na čitavom teritoriju BiH. Prema nekim informacijama, od leukemije najčešće obolijevaju djeca i mladići iz Bihaća, a od raka Srbi iz Hadžića kod Sarajeva, koji su nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma i uključenja ovog gradića u sastav Federacije BiH preselili u Bratunac.</p>
<p>Kad govore o uzrocima povećanog broja oboljelih, liječnici, osim osiromašenog urana, redovito spominju stres te upotrebu hrane i lijekova iz donacija. »Lijekovima koje smo koristili, često je bio istekao rok upotrebe, a donatori su - da mi to ne bismo znali - čak skidali etikete. Hrana koju smo jeli bila je stara i nekvalitetna i snažno konzervirana«, izjavio je svojevremeno za tjednik Ljiljan akademik Faruk Konjhodžić, direktor sarajevske bolnice Koševo.</p>
<p> Tjednik Slobodna Bosna, pak, prenosi izjavu dr. Adnana Dizdara sa sarajevske Ortopedske klinike koji je, govoreći o faktorima koji utječu na pojavu kancerogenih oboljenja koštane srži, istaknuo »gubitak na tjelesnoj masi tokom rata izazvan slabom ishranom i stresom, slabljenjem imuniteta stanica organizma kao posljedice slabe i nekvalitetne ishrane i dugotrajnog unošenja u organizam zatrovane i ozračene hrane koja je dolazila u humanitarnoj pomoći«. Prema nekim podacima, polovica medicinskog materijala dopremljenog u BiH u sklopu donacija bilo je smeće. </p>
<p>Jasno je da se nadzoru kvaliteti hrane koja je stizala u humanitarnim pošiljkama tijekom rata nije mogla posvetiti odgovarajuća pozornost, niti je bilo moguće kontrolirati što se sve doprema u BiH. A o tome što je sve u okviru pomoći moglo biti dopremljeno može se zaključivati iz podatka da je najstarija mesna konzerva pristigla u skladišta humanitarne pomoći u Hrvatskoj bila kuhana govedina Američke mornarice proizvedena 1937. godine! </p>
<p>Europu su posljednjih godina snažno potresle dvije »prehrambene afere« - jedna je vezana uz belgijsku piletinu »obogaćenu« dioksinom, a druga uz pojavu kravljeg ludila, najprije u Velikoj Britaniji, potom i u nekim drugim zemljama Europske unije. U BiH te afere nisu imale osobita odjeka, iako je najveći dio humanitarne pomoći stizao upravo iz zemalja EU-a, a u pošiljkama hrane redovito je bilo konzervirane govedine te proizvoda od piletine i jaja. Prave posljedice takve ishrane stanovništva još nisu poznate. Zna se, međutim, da je svojevremeno, kad je afera s dioksinom bila aktualna, 20 osoba u Sanskom Mostu završilo u bolnici zbog trovanja dioksinom. Otprilike u isto doba je u Tuzlanskom kantonu inspekcija uništila 50-ak tona pilećeg mesa.</p>
<p>Još nije utvrđeno ni što su zapravo pripadnici mirovnih snaga zatrpavali u jame iskopane na više lokaliteta u BiH. Prije nekoliko godina je čak i nadležno federalno ministarstvo prozivalo međunarodne snage zbog toga što su na planini Igman pokraj Sarajeva odlagali ogromne količine otpada nepoznatog porijekla. Spekuliralo se da je riječ o nuklearnom otpadu, ali su međunarodni predstavnici takve optužbe nazvali smiješnim.</p>
<p> Dnevni avaz ovih dana podsjeća da je u blizini sela Čude kod Olova IFOR odlagao otpad nepoznatog podrijetla i sastava, a tjednik Slobodna Bosna podsjeća da su u ljeto 1998. na graničnom prijelazu Izačić (kod Bihaća) zaustavljena vozila s nuklearnim otpadom. Nakon registrirane radioaktivnosti vozila su vraćena s granice, ali su, kako piše ovaj tjednik, »pripadnici Petog korpusa i stručnjaci za zaštitu prirode u Unsko-sanskom kantonu izvijestili nadležne institucije u Sarajevu da pod pratnjom IFOR-a slični otpadi ulaze iz pravca Hrvatske i zakopavaju se u krajiškim vrtačama«. Najgore je to što, unatoč pozivima da se to učini, niti jedan od registriranih slučajeva nije ispitan.</p>
<p>Ivan Šabić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="5">
<p>Da je bilo više osjećaja i novca, i danas bi »Samoborček« vozio svojim uskim tračnicama</p>
<p>Na današnji dan, prije sto godina, u 10.45 sati, na prvu je vožnju krenuo nekad popularni »Samoborček« / Mnogi ga se Zagrepčani i danas sa sjetom sjećaju, a oni koji nisu imali prilike u njemu uživati, sigurno su ga zamijetili u idiličnim scenama filma Kreše Golika, »Tko pjeva, zlo ne misli« / Na posljednju vožnju, »Samoborček« je otišao na Silvestrovo 1979. </p>
<p>Da je u prošlosti bilo malo više osjećaja za starine i tradiciju, kao i malo više novaca, danas bismo obilježavali jednu sjajnu obljetnicu. Na današnji dan, prije sto godina, u 10.45 sati, na prvu je vožnju krenuo nekad popularni »Samoborček«. Mnogi ga se Zagrepčani i danas sa sjetom sjećaju, a oni koji nisu imali prilike u njemu uživati, zasigurno su zamijetili u idiličnim scenama filma Kreše Golika, »Tko pjeva, zlo ne misli«, kakav je to vlak bio.</p>
<p>Samoborska je željeznica u početku bila zamišljena kao rješenje problema teretnog prijevoza. Samobor se, kao jako obrtničko i trgovačko središte potkraj 19. stoljeća našao u svojevrsnoj prometnoj izolaciji. S velikim Zagrebom, kojem je gravitirao, povezivao ga je samo konjski omnibus koji je Savu prelazio drvenom skelom. Kvalitetnije i brže prometno rješenje počelo se nazirati, kada je 1. rujna 1884. zalaganjem samoborskog gradonačelnika Ljudevita Šmidhena, izgrađen u Podsusedu most preko Save. Bilo je to vrijeme kada se u Zagrebu raspravljalo o uvođenju tramvaja, pa su i Samoborci pod Šmidhenovim vodstvom razmišljali o tramvajskoj vezi do Podsuseda. U tome ih je poticao i poduzetnik Raoul Pierre Gautier, osnivač zagrebačkoga tramvaja. </p>
<p>Bilo je različitih prijedloga, no prevladala je varijanta da bi prugu svakako trebalo izgraditi do Zagreba. Kao i u zagrebačkom slučaju, Gautier je svoja koncesijska prava prenio na drugoga - samoborskog veleposjednika Gerharda Leppela, koji je osnovao dioničko društvo. Nakon brojnih problema i razilaženja u trasi i otkupu zemljišta, društvo je dobilo dozvolu za izgradnju uskotračne željeznice Zagreb-Podsused-Samobor, duge 19 kilometara, s kolosijekom širine 76 centimetara. Nakon probne vožnje, u redovan je promet puštena 16. siječnja 1901. godine. Dioničko društvo je bilo najviše zainteresirano za teretni promet, pa je i željeznica tome bila prilagođena. Kompozicije su vukle parne, rabljene lokomotive, no iako su i samoborska i zagrebačka postaja bile poprilično udaljene od gradske jezgre, to nije bila prepreka da »Samoborček« vrlo brzo stekne veliku popularnost, osobito među izletnicima.</p>
<p>Nakon Drugog svjetskog rata za Samoborsku željeznicu je počelo razdoblje stagnacije i propadanja. Sve privatne željeznice bile su nacionalizirane i uključene u sastav državnih. Nekoliko lokomotiva i vagona starog »Samoborčeka« bilo je podijeljeno šumskim gospodarstvima za sječu šuma. Nakon višegodišnje nebrige i neulaganja, Državne su željeznice samoborsku prugu 1. srpnja 1950. godine predale na brigu gradu Zagrebu. Postala je »Gradskom željeznicom«. Bilo je to razdoblje njenog kratkotrajnog uspona. Pruga je produžena do novootvorene tvornice u Bregani, a uveden je i racionalniji dizelski pogon vlakova. U domaćim je radionicama izrađen trodjelni dizelski vlak prilagođen dvosmjernoj vožnji. Ubrzo je postao poznat pod nazivom »Srebrna strijela«. </p>
<p>Budući da su nove kompozicije bile izrađene od aluminija, imale su nisko težište pa su mogle razviti brzinu od 50 kilometara na sat. Bilo je to spram dotadašnjih 15 do 20 kilometara na sat - prava jurnjava. Novi je vlak svečano pušten u promet potkraj travnja 1959. godine. </p>
<p>Budući da više nije bio potreban manevarski prostor za premještaj lokomotive, zagrebačka je postaja »Samoborčeka« bila primaknuta bliže tramvajskoj postaji u Jagićevoj ulici, a izgrađena je i nova zgrada za putnike. </p>
<p>Međutim, tu se s ulaganjima i modernizacijom stalo. Prijevoz tereta sve su više preuzimali kamioni, a putnike autobusi »Samobortransa«. Samoborska je željeznica propadala. Na nedovoljno osiguranim i nepreglednim prijelazima preko sve prometnijih zagrebačkih ulica sve su se češće događale nesreće. Vlakovi su se kvarili, pruga je postajala sve istrošenija, a ulaganja su gotovo posve izostala.</p>
<p> Na posljednju vožnju, »Samoborček« je otišao na Silvestrovo 1979. godine ispraćen od brojnih građana...</p>
<p>Miroslav Šašić</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Nestanak »Samoborčeka« ni danas ne mogu prežaliti</p>
<p>Glasovite kremšnite, vino i plemićke kurije smještene u starom dijelu grada samo su dio kulturnoga blaga Samobora, gradića koji je sa Zagrebom bio povezan željeznim zagrljajem uskotračnih veza poznatijih kao »Samoborček«. Vlak koji je upravo zbog svojih putnika imao prepoznatljivu dušu, na specifičan je način obilježio povijesno razdoblje između dva svjetska rata. U onima koji su imali priliku osjetiti živost »Samoborčeka«, nerijetko se budi sjeta pri pomisli na brojne izletnike - Zagrepčance, koji su se u gospodskoj maniri naguravali s kumicama oboružanim košarama s picekima, sirom i vrhnjem koje se prodavalo po zagrebačkim tržnicama. </p>
<p>Ne čudi stoga što je živahnost ondašnje željezne zvijeri ponukala legendarnog redatelja Krešu Golika da prema noveli Alojza Majera, »Dnevnik malog Perice« realizira komediografsko remek djelo hrvatskoga filma »Tko pjeva, zlo ne misli«. Jedan od vrhunskih hrvatskih glumaca Relja Bašić u razgovoru za Vjesnik otkrio je svoja sjećanja vezana uz »Samoborček« i snimanje legendarnoga filma u kojemu je njegova glumačka rola popularnog gospona Fulira s izazovnim brčićima - ostala nenadmašna. </p>
<p>- Film koji smo snimili, pored odličnog književnog predloška svakako je uspio i zbog sjajnog talentiranog profesionalca Kreše Golika koji je znao okupiti pravu glumačku ekipu pomoću koje je nastalo kolektivno djelo u kojem je svak bio voljan saslušati međusobne primjedbe i sugestije uključujući i one redateljske. U film smo unijeli dosta osobnog, tzv. sjećajućeg iskustva vezanog uz jedan mali šarmantni gradić koji je iznad svega poštovao - tradiciju. Sreća postojanja samoborske željeznice, čiji nestanak ni danas ne mogu prežaliti, inspirirala je cijelu ekipu da tom željeznicom poveže i prekrasni okoliš Zagreba, odnosno Samobora u jednu smiješnu kombinaciju bezopasnog udvaranja i komičnosti tipičnog građanskog okoliša. Mnoge rečenice koje su i danas ostale u sjećanju građana, nastale su u jednom kreativnom procesu, u kojemu ih je Golik nepogrešivo prepoznavao i dozvolio im ulazak u film. U više od 70-ak domaćih i stotinjak inozemnih filmova i tv produkcija u kojima sam glumio, nisam nikad susreo tako dobronamjernu i kreativnu atmosferu koja je vladala za vrijeme snimanja »Tko pjeva, zlo ne misli«. Tome su uvelike pridonijeli i moje kolege, Mirjana Bohanec, pokojni Franjo Majetić, Mia Oremović, te naravno, mali Perica, ističe Bašić.</p>
<p>Poznatoga Zagrepčanina Relju Bašića, i danas neke od vjernih kumica na Dolcu oslovljavaju s »gospon Fulir«, evocirajući u njemu lijepe uspomene. Mnoge od njih vezane su uz vrijeme njegova rođenja, odnosno Zagreba tridesetih godina, sada već prošloga stoljeća. Zadnjih je sedam desetljeća, prema Bašićevim riječima, možda najljepše i najsretnije razdoblje Zagreba, koji je bio dovoljno malen, a istovremeno i dovoljno velik da je po svemu sličio i pripadao srednjoj Europi.</p>
<p>- Ostaci Austrougarske u njemu su ostavili dovoljno svježih tragova da pored niza znanstveno-sveučilišnih institucija u zagrebačkoj arhitekturi iznikne i HNK, jedno od najljepših kazališta na svijetu. Zagreb mog doba, imao je ono što mi se čini da nam danas najviše manjka - skromnu, a dovoljno dobro plaćenu srednju građansku klasu. Dovoljna blizina srednjeeuropskih centara, poput Budimpešte, Beča i drugih, davalo je odgovarajuće impulse koje su tadašnji osvješteni intelektualci znali aplicirati na ovaj teren. Jedino, što zamjeram ondašnjoj generaciji ljudi, koji su tada »vodili« Zagreb, jest nedovoljno gledanje u budućnost, u smislu širenja grada preko Save. Božanski je dar u zemljopisnom smislu imati, s jedne strane mediteransku klimu, a s druge, pak, u bogatstvu Medvednice stanoviti alpski ugođaj. Burna povijesna previranja uzrokovana II svjetskim ratom, uvjetovala su dolazak ljudi koji su bitno nadmašili broj starosjedilaca i nisu se uspjeli prilagoditi razmišljanju i načinu života jedne metropole. </p>
<p>Upravo je to razdoblje, prema Bašićevom mišljenju, Alojz Majer obuhvatio »Dnevnikom malog Perice« koji je uprizorenjem poznatoga filma ušao u - povijest...</p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Nastavak turnira u beli za spas malog Stjepana</p>
<p>ZAGREB, 13. siječnja</p>
<p> - U organizaciji Belot kluba »Velebit«, u nedjelju 14. siječnja u 12 sati u restoranu »Branko«, Gradići b.b. u Velikoj Gorici, održat će se humanitarno kartanje bele za pomoć sedmogodišnjem Stjepanu Zagorcu, kojemu je potrebna hitna transplantacija jetre. </p>
<p>Zainteresirani sudionici kotizaciju po paru platit će 200 kuna, a cjelokupni prihod uplatit će se na poseban žiro-račun. Regularnost natjecanja ocjenjivat će sudac Braco Pill, priznat od Europskog belot saveza. Za sve je sudionike osiguran i bogat švedski stol.</p>
<p> U istom restoranu u nedjelju 21. siječnja u 12 sati, za kartaškim stolom odmjerit će snage članovi Belot kluba »Velebit«. Pobjednički će par dobiti psa haskija. </p>
<p>Sponzori humanitarnoga natjecanja su Tvornica igraćih karata »Grafika - Grafoprint« iz Bestovja, Foto »Badrov«, Mesnica »Rus« iz Velike Gorice, »Croatia Tourist«, Hotel »Malin« iz Malinske te »Mikić d.o.o.« iz Omišlja na otoku Krku.</p>
<p> Medijski su pokrovitelji »Vjesnik« i »Republika«. (S. R.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="8">
<p>Kamere protiv nasilja u zrakoplovima</p>
<p>Svjetski stručnjaci za sigurnost zračnog prometa domislili su se neobičnoj mjeri kojom bi smanjili broj incidenata u zrakoplovima - uzduž putničke kabine postavit će kamere / I sve bi to bilo prihvatljivo da ne postoji i opravdan prigovor kako će se time narušiti privatnost putnika </p>
<p>Prihvati li se najnoviji prijedlog stručnjaka za sigurnost zračnoga prometa, putnički će zrakoplovi uskoro biti opremljeni pravom internom »televizijom«. Sustav međusobno povezanog niza kamera mogao bi, kako se predviđa, poslužiti kao snažno oružje u boju protiv nasilnika i galamdžija koji tijekom leta katkad ometaju, pa čak i fizički napadaju osoblje u zrakoplovima. Ugrađene bi kamere, osim toga, bile korištene i pri skupljanju dokaza u slučajevima pokušaja otmice zrakoplova.</p>
<p>Hvalevrijedan prijedlog o ugradnji kamera u putničke zrakoplove potječe iz umova stručnjaka okupljenih u Međunarodnoj organizaciji civilnog zrakoplovstva (ICAO), sa sjedištem u Montrealu. Budući da je ICAO svoju ideju poslao u svih 185 država članica, s njime su, kako doznajemo, već upoznati i u hrvatskom zrakoplovnom prijevozniku »Croatia Airlinesu«. </p>
<p> »Mi podržavamo svaki prijedlog kojim bi se spriječili incidenti u zrakoplovima tijekom leta. Ipak, zamisao s kamerama osobito razmatraju avioprijevoznici koji obavljaju prekooceanske letove, dok upotreba kamera u našim zrakoplovima zasad još nije potrebna«, ističe za Nedjeljni Vjesnik Davor Janušić iz Odjela za odnose s javnošću »Croatia Airlinesa«.</p>
<p>Naša nacionalna tvrtka zasad, naime, još nema prekooceanskih letova, a upravo se na njima, kako pokazuju iskustva, mnogo češće događaju »zračni« incidenti čiji su pokretači nervozni i agresivni putnici. Potvrđuje to, primjerice, i podatak britanske Uprave za civilno zrakoplovstvo (CAA), koja bilježi više od 100 takovih incidenata godišnje. Iako je većina »zračnih ispada« ipak više-manje bezazlene prirode, stručnjake je ponajviše zabrinulo nekoliko vrlo opasnih situacija koje su u konačnici zaprijetile i sigurnosti čitavog zrakoplova. </p>
<p>Jedan od ozbiljnijih incidenata izazvala je prošle godine (pre)vesela 12-člana skupina razdraganih Iraca koji su iz Londona putovali na Jamajku. Zbog silne pripitosti grupe »avanturista«, zabava se, opisivali su kasnije svjedoci, upravo na visini od 11.000 metara ponad Atlantika, pretvorila u pravu kavansku tučnjavu. Naime, jedan od Iraca, nakon nebrojeno mnogo ispijenih čaša šampanjca, viskija i pive, odlučio je »uljepšati« let napavši drugog putnika, u čemu mu se drage volje pridružio i jedan od njegovih prijatelja. Posadi i kapetanu nije preostalo drugo već da let preusmjere u jednu od američkih zračnih luka, gdje je opake Irce smirio, a potom i uhitio FBI. Britanski je sud dvojac lani kaznio jednom godinom, odnosno s tri mjeseca zatvora.</p>
<p>Utjehe radi, na letovima »Croatia Airlinesa« dosad se još nije zbio nijedan ozbiljniji incident, niti je itko od putnika, umjesto na odredištu, skončao iza rešetaka. Bilo je, doduše, nekoliko ispada uzrokovanih ponajvećma zabranom pušenja na letovima, alkoholiziranošću putnika ili njihovim strahom od leta, no pritom, srećom, zasad nije bilo ozlijeđenih - ni putnika niti članova posade.</p>
<p>Ono što u cijeloj priči o kamerama unutar zrakoplova ipak donekle zabrinjava, mogući su prigovori putnika glede narušavanja njihove privatnosti tijekom leta. Slično su, naime, nedavno već reagirali i američki piloti čiji su nadređeni predložili da se kamere postave u pilotske kabine, ustvrdivši tada da je to »tek početak omalovažavanja privatnosti svake osobe«. Tako misle i u »Croatia Airlinesu« ističući spornost zamisli ako bi se, možebitno, »materijal snimljen kamerom koristio na nedozvoljen način«.</p>
<p> Drugi, pak, stručnjaci unatoč svemu naglašavaju da nasilnici u zraku mogu opasno ugroziti sigurnost zrakoplova i svih ljudi u njemu pa je stoga svaka mjera koja će ih u tome spriječiti - dobrodošla. Uostalom, baš kao što su dobrodošli i svi putnici, sve dok, razumljivo je, ne odluče svoje strahove i pijanstva rješavati uvredama, maltretiranjem suputnika ili pak šakama.</p>
<p>Antun Krešimir Buterin</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Razvode se Kim Basinger i Alec Baldwin</p>
<p>LOS ANGELES, 13. siječnja</p>
<p> - Jedan od najslavnijih holivudskih parova, dobitnica »Oscara« Kim Basinger i glumac Alec Baldwin, razvode se nakon sedam godina braka, izjavila je jučer glumičina glasnogovornica.</p>
<p> Kao razlog razvoda navela je »nepremostive razlike« između supružnika. Basinger (47) i Baldwin (42) upoznali su se 1991., na snimanju romantične komedije »Mladoženja«, a vjenčali su se u kolovozu 1993. </p>
<p>Početkom prosinca Baldwin je odselio u zajednički stan u New York, dok je Kim, bivša manekenka i dobitnica Oscara za ulogu u filmu »L.A. Confidential«, ostala u obiteljskoj kući u Los Angelesu, zajedno s njihovom petogodišnjom kćeri Ireland.</p>
<p>To je drugi razvod Kim Basinger, koja je devet godina bila u braku s umjetnikom Ronom Brittonom. </p>
<p>Kim i Alec često su bili na meti paparazza, a poznat je i njihov »sukob« sa sudom iz 1993. godine, kada su producenti filma »Boxing Helena« podigli tužbu protiv Kim, nakon što je otkazala već prihvaćenu glavnu ulogu. Baldwin je, s druge strane, izgubio sudski proces s jednim poznatim fotografom, kojem je Alec na kraju platio 4.500 američkih dolara, jer ga je udario u oko prilikom pokušaja fotografiranja njega i Kim u bolnici, nakon što se rodila njihova kćer Ireland. Ipak, čini se da je u slučaju ovog poznatog holivudskog para sedma godina bila - kobna! (Reuters/P.B.)</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>»All Saints« pišu autobiografiju </p>
<p>Nicole i Natalie Appleton, koje zajedno čine jednu od dvije prekrasne polovice ženske pop-skupine »All Saints«, najozbiljnije se pripremaju napisati zajedničku autobiografiju u kojoj će razotkriti sve tajne svog nadasve uspješnog benda. Sudeći prema pisanju britanskoga tiska, posrijedi će biti detaljan prikaz njihova života i njihovih ljubavnih jada, u što su uključeni i »bivši« ljubavnici Robbie Williams, Jamie Theakston i Jonny Lee Miller, ali i sadašnji dečki Liam Gallagher i Liam Howlett. </p>
<p>Izvor blizak raspjevanim djevojkama tvrdi da su one zaista odlučne izvesti taj pothvat do kraja. »Bit će to vrlo zanimljivo štivo, jer one nisu osobe koje bi nešto skrivale ili se nečega sramile. Sigurno će biti bez dlake na jeziku«.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Flare s Duranovcima</p>
<p>Vijest da u Zagreb stižu romantičari iz osamdesetih, grupa Duran Duran na čelu s Simonom Le Bonom, razveselila je mnoge ljubitelje njihove glazbe. Koncert koji se prvobitno trebao održati u »Tvornici«, svoje će mjesto ipak pronaći u Domu sportova, a najnovija je vijest da će predgrupa velikom svjetskom bendu, idolu mnogih novopečenih glazbenika, biti grupa Flare. </p>
<p>Koncert će se održati 28. siječnja, a mnoge je iznenadilo da su Anđa Marić i njezin bend koji su prije tek mjesec dana objavili svoj prvijenac »Srebrni«, uspjeli doći do ipak prestižne uloge - predgrupe Duranovcima. Ta će informacija biti potvrđena u ponedjeljak, 15. siječnja, za kada je zakazana tiskovna konferencija tvrtke »BINA d.o.o.«, organizatora koncerta (koja nam je lani omogućila slušanje Bryana Adamsa, Joea Cockera, Stinga...) i »Stelle Artois« kao glavnog pokrovitelja.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Meso nekih riba može štetiti mozgu fetusa </p>
<p>ZAGREB, 13. siječnja</p>
<p> - Trudnice i žene koje to uskoro žele postati ne bi smjele jesti meso morskog psa, sabljarke i skuše, jer ono može sadržavati količinu žive dovoljnu da naškodi rastu mozga nerođenog djeteta, upozorili su stručnjaci iz uprave za hranu i lijekove američke vlade.</p>
<p> Opasne živine spojeve sadrži i meso ostalih riba, ali je koncentracija žive najveća u mesu velikih riba - grabežljivaca. Ipak, stručnjaci ističu kako nema razloga za paniku kod trudnica koje su jele meso spomenutih riba. Poneki obrok ne može dovesti do komplikacija, ali je bitno da trudnice ne konzumiraju veću količinu mesa tih ribljih vrsta.</p>
<p> Stručnjaci napominju kako je riblje meso trudnicama potrebno za uravnoteženu ishranu, ali naglašavaju kako u trudnoći nije preporučljivo jesti više od 400 grama ribe tjedno. Povećanu količinu žive sadrži i tunjevina, ali ta količina nije zabrinjavajuća, pa trudnice mogu tjedno pojesti do 20 grama tunjevine. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>U Sloveniji potrošnja mesa pala za 40 posto </p>
<p>LJUBLJANA, 13. siječnja</p>
<p> - Slovensko ministarstvo zdravstva donijelo je uredbu kojom je operacionaliziralo vladine mjere na prevenciji mogućih pojava bolesti kravljeg ludila i njenog ljudskog oblika Creutzfeld-Jakobove bolesti (CJD). Farmaceutske tvrtke i uvoznici među ostalim će ubuduće morati davati izjave da njihovi kozmetički i farmakološki proizvodi ne sadržavaju rizične sastojke unutarnjih organa i krvi životinja koje su nakon izbijanja bolesti kravljeg ludila zabranjeni u ljudskoj ishrani. Ministarstvo je također odredilo obveznu obdukciju tijela ljudi za koje se utvrdi da su umrli od Creutzfeld-Jakobove bolesti, a školskim i zdravstvenim ustanovama preporučeno je da se orijentiraju samo na one dobavljače mesa i mesnih proizvoda koji mogu dokazati porijeklo svoje robe. Prema izvješćima najvećih uzgajivača goveda u Sloveniji i seljačkih udruga, potrošnja mesa nakon Nove godine pala je za 30 do 40 posto zbog panike izazvane kravljim ludilom u Europi, iako u samoj Sloveniji još nije zabilježen nijedan slučaj te bolesti. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="14">
<p>Salon mladih: Nekonvencionalna, otkvačena, ali i angažirana umjetnost </p>
<p>Mjesto održavanja Salona mladih samo je jedna od novina ovogodišnjeg izdanje te umjetničke manifestacije, koja je oduvijek bila najluđa i najnekonvencionalnija likovna priredba u Zagrebu. Niti njegovo 26. izdanje, koje je otvoreno u ponedjeljak u petom paviljonu Zagrebačkog velesajma, nije iznevjerilo takva očekivanja. U 52 kontejnera za prijevoz tereta, izloženi su najvećim djelom radovi s područja audiovizualne tehnike, zatim fotografije, plakati, posteri, instalacije, stripovi, nekoliko slika u tehnikama ulja na platnu, te grafike i akrilici na platnu. </p>
<p>Salon mladih je oduvijek bila najluđa i najnekonvencionalnija likovna manifestacija u Zagrebu. Niti njegovo 26. izdanje, koje je otvoreno u ponedjeljak u petom paviljonu Zagrebačkog velesajma, nije iznevjerilo takva očekivanja. U 52 kontejnera za prijevoz tereta, izloženi su najvećim djelom radovi s područja audiovizualne tehnike, zatim fotografije, plakati, posteri, instalacije, stripovi, nekoliko slika u tehnikama ulja na platnu, te grafike i akrilici na platnu. Mjesto održavanja Salona samo je jedna od novina ovogodišnjeg izdanje te umjetničke manifestacije. Riječ je o decentralizaciji kulture i umjetnosti, koja za ovaj slučaj seli iz ustaljenih galerija u centru grada u Novi Zagreb. Druga vrlo bitna novost je što je organizator, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU) ostvarilo pravo da na tu priredbu pozove umjetnike i umjetničke centre iz inozemstva. Također po prvi puta je uz natječaj za umjetnost, otvoren i onaj na kojem će biti nagrađeni najbolji pismeni radovi s područja teorije umjetnosti i medija. Tema natječaja za umjetnost je »Individualizam i/ili kolektivizam, odgovornost, frustracija kao poticaj ili humor«, dok je tema natječaja za teoriju slobodna.</p>
<p>Od 270 hrvatskih prijavljenih umjetnika na natječaj za umjetnost odabrano je njih 30, dok je na natječaj za teoriju pristiglo deset radova, a odabrana su njih tri. Osim hrvatskih centara i umjetnika na Salonu su se predstavili i centri iz Velike Britanije, Austrije, Slovenije, Mađarske, Češke i Bosne i Hercegovine, te umjetnici iz Austrije, SAD-a, Velike Britanije, Slovenije, Italije, Nizozemske, SRJ, Češke, Slovačke, Poljske, Mađarske i Bosne i Hercegovine. Pristigle radove ocijenio je međunarodni selektorski odbor u sastavu: Michael Koloček (Češka), Jurij Krpan (Slovenija), Slaven Tolj i Zoran Roško (Hrvatska).</p>
<p>Odgovor na pitanje zašto je došlo do napuštanja tradicionalnih galerijskih prostora, dao je jedan od selektora Slaven Tolj. Pojasnio je da se jednostavno htjelo izmaknuti iz značenja i memorije galerija. Zbog toga smo se odlučili za Velesajam, a potom su se kontejneri nametnuli kao pragmatično rješenje, budući da, mnogi radovi traže mračan i zatvoren prostor. Unatoč mnogim poteškoćama silno smo htjeli ući u produkciju. Istaknuo je kako se Salon do sada uvijek gurao na marginu, u alternativu, te da se zbog toga htjelo pokazati kako je on potekao iz neovisnih, i neslužbenih prostora u kojima se stvara često puno ozbiljnije nego u onima pod zaštitom nekih »ozbiljnijih institucija«.</p>
<p>Jurij Krpan je istaknuo da im je želja bila više naglasiti etičke negoli estetičke porive u umjetnosti, a samim time žiriju je etičko preispitivanje zbilje bilo jako važno. Na tome treba raditi jer živimo u doba u koje se sve nevjerojatno brzo mijenja, od nas se očekuju brze reakcije, a umjetnici kao kreativci i senzibilci na njih mogu prvi odgovoriti. »Svi smo mi sada još sretni zbog mobilnog telefona, Interneta, elektronskih medija, ali oni imaju i svoje naličje. Globalizacija se tek osvješćuje u civilnom društvu, a umjetnici su na to upozoravali prije nego što je taj termin uopće dospio u dnevni tisak. Umjetnici nam pokazuju nešto što mi obični smrtnici još ne vidimo kao temu koja bi nas trebala zanimati. Ovaj salon želi pokazati aktualno pitanje što se pod pritiskom načina života i potrošačkih mehanizama potiskuje. Način života sprječava da se osvijestimo, da se osvrnemo oko sebe i kažemo - zašto bih trebao biti lijep, mršav i imati dobar auto? Treba li mi to uopće, ili me to što imam još više iskorištava? Upravo je zato Salon apsolutno angažiran«, zaključuje Jurij Krpan.</p>
<p>Pisati o baš svim radovima koji su izloženi na Salonu, iziskivalo bi jako puno mjesta, ali i vremena. Zato se zadržimo na onima koji su na neki način vizualno najzanimljiviji. Neki od radova svojom banalizacijom svakodnevnog života uvode i jaku dozu humora u likovnu umjetnost. </p>
<p>Primjerice, to je ciklus »Poruke« koji je izradila Nikolina Ivezić. Riječ je o banalnim porukama koje umjetnica smješta na neuobičajena mjesta kao što su reklamni jumbo-plakati. Neki od natpisa glase: »Alenka! Čekali smo te do 10. Otišli smo na cugu«, »Nikica vrati 100 maraka«, »Suzi čekamo te u Melinu« ili »Tata probudi me u pola sedam«.</p>
<p>Na estetiku ružnog i donekle dvojbenu političku korektnost mogao bi se svesti rad Marina Marinića od plastike za čamce pod nazivom »Debeli njemački turist na hrvatskoj nudističkoj plaži sanja o Filipinkama koje je jeftino dobio na prošlogodišnjem odmoru«. Umjetnik je pojasnio da bi to trebalo biti nešto kao reklama - »Dođite na hrvatsko more«. Svašta je tu izmiješano, a mogu se primijetiti i sitne figurice zvijeri »Štakor-pimpekaš« i »Lav-seronja«. Što oni znače? Pa, možda glume kućne ljubimce debelog Nijemca. Na takovu Marinićevu poetiku vrlo se lako nadovezuju stripovi koje potpisuje, na hrvatskoj alternativnoj sceni sada već legendarni, dečki iz NHP-a odnosno »Novog hrvatskog podzemlja«. Autoironija je njihovo najjače oružje. Ismijavaju hrvatsku strip-scenu i njeno stanje. Idu toliko daleko da danas crtanje stripa u Hrvatskoj izjednačavaju s konzumiranjem droga. Zanimljiv crtež i britak humor i ironija, razlozi su zbog čega u kontejneru NHP-a gotovo stalno vlada gužva. Slična situacija je i u susjednom kontejneru koji su zaposjeli njihovi kolege iz Slovenije, odnosno crtači okupljeni oko strip-magazina »Stripburger«. »Svijet - to sam ja«, poruka je koja kao da želi izaći iz niza obojenih plošnih likova u prirodnoj veličini koje je izložila Marcela Gjoni, studentica Likovne akademije u Beču. Taj rad problematizira načine viđenja zbilje, a naziv mu je »Svijet po Marceli«.</p>
<p>Na 26. Salonu mladih, svatko tko je mlad i tko se tako osjeća, naći će nešto zanimljivo. Posjetiteljima petog paviljona Velesajma, dobar provod je zagarantiran. Tim više što se svakoga dana organiziraju različita događanja kao što su projekcije, predavanja, partyji, promocije i koncerti.</p>
<p>Goran Jovetić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Nakit Japanke Akiko Hayashi mijenja boje </p>
<p>Japanska dizajnerica Akiko Hayashi stvorila je, uz suradnju kemičara, preko 300 vrsta stakla posebnih svjetlosnih mogućnosti, pa njen nakit mijenja boju ovisno o vrsti rasvjete.Tako jedno staklo, od oko dvjesta koje koristi, na tungstenovoj rasvjeti ima boju rosea a na flurescentnoj rasvjeti boju aquamarina</p>
<p>Neobična izložba na neobičnom mjestu! Tako bi se moglo nazvati izložbeno gostovanje Akiko Hayashi, japanske umjetnice i dizajnerice unikatnog nakita, koja je posebna gošća galerije »Ladica« u nedjelju 14. sječnja 2001. od 11 do 16 sati.</p>
<p>Za one koji ne znaju, »Ladica« se nalazi u Vukovini , t.j. tri km od Velike Gorice prema Sisku u halama Tvornice alatnih strojeva »Prvomajska«. Dovoljno je po dolasku u Vukovinu slijediti smjerokaze s natpisom »Ladica« ili »Prvomajska«. </p>
<p>Akiko Hayashi, poznata je i priznata umjetnica koja je, osim skoro 150 izlaganja u Japanu, uspješno sudjelovala na samostalnim i grupnim izložbama u Parizu, Beču, Limogesu, Hamburgu, Madridu te drugdje u Europi, zatim u Australiji i SAD. Djela joj se nalaze i u najpoznatijim kolekcijama kao što su: Graben Collection (Beč, Austrija), Corning Glas Museumu (SAD) i Museo Municipal de Arte en Vidro Alcorcon (Španjolska). Također je dobitnica većeg broja nagrada, te je o njenom radu objavljen veći broj osvrta. Ukratko, riječ je o suvremenoj umjetnici zavidne međunarodne reputacije.</p>
<p>Diplomirala je istočnjačko slikarstvo a odmah zatim i dizajn tkanja na Sveučilištu lijepih umjetnosti u Kyotu. Ubrzo po završetku studija otvara Studio Akatsuka i unatoč solidnoj klasičnoj likovnoj edukaciji traži i nalazi vlastiti likovni i zanatski izraz. Kako je glavna karakteristika nakita uporaba skupih materijala, kao što su drago kamenje i plemenite kovine, Akiko je doskočila tako da skupe materijale zamjenjuje bogatstvom izvornih zamisli koristeći staklo i srebro.</p>
<p>Uspjela je stvoriti, uz suradnju kemičara, preko 300 vrsta stakla posebnih svjetlosnih mogućnosti. Karakteristika njenog stakla je da mijenja boju ovisno o vrsti rasvjete.Tako jedno staklo, od oko dvjesta koje koristi, na tungstenovoj rasvjeti ima boju rosea a na flurescentnoj rasvjeti boju aquamarina. O tome je 1982 izdala publikaciju »Akikina Tama Shipo izvorna staklena djela«, ali je naročito upečatljiva prošlogodišnja publikacija s kolekcijom »Hikari No Shizuku« u kojoj istodobno do punog izražaja dolazi suvremenost i naglašeni senzibilitet za japansku likovnu baštinu. Nadalje to nije samo nakit za tijelo nego tu ima djela koje su ustvari specifične male skulpture prigodne za razne sofisticirane namjene. </p>
<p>Na predstavljanju u »Ladici« ona će susresti i upoznati najpoznatije hrvatske umjetnike unikatnog nakita Davora Bajeca, Stjepana Balju, Veru Dajht Kralj, Dubravka Lide, Lazera Lumezija, Aranku Njirić, Jasenku Pavlišu i Radovana Sredića.</p>
<p>Posjetioci će biti u prigodi vidjeti manju kolekciju njihovih kreacija nakita u materijalu te dia i video projekciju o ovim zanimljivim i izvornim umjetninama, a LADICA će imati jedan globalan štih primjeren zagrebačkim najboljim tradicijama. (R. I.)</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Dva filma i dvije operacije u jednoj godini potpuno mi je dosta</p>
<p>Razgovor na daljinu s Rajkom Grlićem, uglednim hrvatskim filmskim redateljem o dokumentarizmu, nostalgiji, kinematografiji i politici, mladim snagama i starim navikama </p>
<p>Rajko Grlić poznat je kao redatelj filmova »Samo jednom se ljubi«, »Štefica Cvek u raljama života«, »Čaruga«, nekoliko dokumentaraca, pretežno zabranjenih i mnogih korisnih inicijativa, poput pokretanja Imaginarne akademije u Grožnjanu prije desetak godina, zatim Međunarodnog filmskog festivala u Motovunu koji se sve više zahuktava, a u svijetu je prvi zamislio i režirao CD-rom »How to make your movie - an interactive film school«. Potkraj pretprošle godine krenuo je zajedno s Igorom Mirkovićem bilježiti kamerom sve što se događa uoči i za vrijeme izbora nakon Tuđmanove smrti. Upravo ovih dana, točnije 18. veljače nakon svečane premijere u kinu Europa u Zagrebu, ovaj film pod nazivom »Novo, novo vrijeme« kreće u kino distribuciju po hrvatskim dvoranama. No, Rajko Grlić istodobno dovršava i svoj novi igrani film »Josephine«, prvi nakon deset godina pauziranja, i jedan od najtežih s obzirom da se u tijeku snimanja razbolio i završio u bolnici. Zatekli smo ga u Athensu, Ohio, gdje već dugi niz godina predaje na tamošnjem američkom sveučilištu. Bez obzira na neuobičajenost »razgovaranja« E-mailom, siti smo se napričali, o svemu i svačemu, najviše, dakako, o filmu. </p>
<p>• Krenimo redom, od početne ideje da uopće radite dokumentarni film ispred bolnice u koju je bio smješten predsjednik Tuđman? </p>
<p> - Ideja da se radi dugometražni dokumentarac o izborima rođena je gotovo godinu dana prije no što je Tuđman završio u bolnici. Bila je to ideja da se radi film o parlamentarnim izborima i da se, u nekoliko zadnjih tjedana predizborne kampanje, prati šest opozicijskih lidera i onoliko vladajućih koliko nam to, uključujuci i Tuđmana, dozvole.</p>
<p>• Kako ste kasnije proširili ideju i okrenuli se devetorici političara, što vam je bio cilj?</p>
<p> - Kada je Tuđman završio u bolnici shvatili smo da više nemamo vremena za čekanje, jer stvarnost uglavnom ne čeka filmove i da film o parlamentarnim izborima počinje puno prije no što smo mi to planirali. Posudili smo kameru i počeli snimati, gotovo bez ikakvog novca. I stvari su se počele jednostavno događati. Mnogi od onih koji do tada nisu htjeli ni čuti da ih snimamo odjednom su počinjali pristajati. Nitko više nije htio ostati izvan valjka koji se počeo kotrljati.</p>
<p>• Kakvo je bilo svakodnevno druženje s kandidatima u čiju ste privatnost nemilice ulazili? </p>
<p>- Najteži dio su bili pregovori. Cijenkanja. Do kuda, ako nas puste, možemo ići. Ivica Račan i Ivan Jakovčić su prvi pristali. I to bez ikakvih uvjeta. Ostalo je išlo pedalj po pedalj.</p>
<p>• Novaca u početku gotovo da nije bilo, ali dobre organizacije i motivacije nije nedostajalo? </p>
<p> - Paralelno sa snimanjem trebalo je naći neki novac za produkciju. Tu su nam, na samom početku kad je bilo najteže, pomogli Branko Vuković i Vjeran Zuppa. Sam sistem snimanja je bio dosta zanimljiv. Uz sve predradnje, osnovnu skicu strukture budućeg filma, sve je to bilo, kao što i biva u dobrim dokumentarcima, uglavnom debelo nadmašeno stvarnošću. Prema tome, koliko smo se mi god pripremali cijelo snimanje je bila jedna velika improvizacija. Improvizacija koja je trajala gotovo dva i pol mjeseca petnaestak a ponekad i dvadesetak sati dnevno.</p>
<p>• S obzirom da ste radili zajedno s Igorom Mirkovićem, kakva je bila podjela posla?</p>
<p> - Prvo bi od svih ekipa navečer pokupili podatke što je sutrašnji raspored njihovih junaka. Zatim bi kupili sve moguće novine, što navečer, što vrlo rano ujutro. Nakon brzinskog čitanja Igor i ja bi, ponekad zajedno, ponekad odvojeno, preko mobitela dogovarali s ekipama što se snima taj dan. Zatim bi Igor i ja, a ponekad i Boris, počeli obilaziti ekipe. Ja sam uglavnom obilazio one koje su snimale opozicijske kandidate a Igor one koji su uglavnom snimale vladajuće kandidate.</p>
<p>• Što niste smjeli snimiti?</p>
<p> - Naš dogovor s » junacima« bio je da će oni imati pravo zatražiti da se nešto ne snima ali da će morati, i to u kameru, kazati zašto to ne dozvoljavaju. Bilo je naravno i slučajeva da nisu dozvoljavali snimanje bez ikakvog obrazloženja. Čini mi se da ih je najviše doživjela ekipa koja je pokušavala pratiti Granića, no sveukupno ih je bilo manje no što smo mi mislili da će ih biti. S vremenom su se manje više svi navikli na kamere.</p>
<p>• Tko je bio najsimpatičniji, a tko vam je pravio probleme?</p>
<p> - Svaki režiser voli sve svoje junake. Javno pozitivce, tajno negativce. Probleme su nam pravili uglavnom ljudi iz tada vladajuće stranke. Njima je, osim Pavletiću koji nam je zaista dozvoljavao da ga s kamerom svugdje pratimo, ta pomisao da ih netko snima, bila podosta odvratna. No, mi se nismo dali tako lako zbuniti.</p>
<p> • Vaše iskustvo s dokumentarnim filmovima najčešće nije bilo ugodno. Zašto taj raskorak između naoko proklamirane neophodnosti autentičnog dokumenta i istine, a s druge strane strah od istog? Jesmo li kao društvo toliko dvolični ili smo političke kukavice i ziheraši?</p>
<p>- Imam više zabranjenih, no prikazanih dokumentaraca. Ukratko dosta bolno iskustvo. Jedino vrijeme, koje ja pamtim kao dobro vrijeme za dokumentarac bilo je krajem šezdesetih i na samom početku sedamdesetih. Kasnije se, pogotovo na televiziji, stvarnost polagano potiskivala da bi devedesetih taj nestanak dokumenta, te neugodno zrcalne slike, bio doveden do apsurda. Dokument je zamijenjen propagandom. Stvarnost je zamijenjena strogo kontroliranom stvarnošću. Da li je ovo društvo dvolično ili živimo među kukavicama i ziherašima? Ne znam. Bojim se velikih riječi i bilo kakvog uopćavanja. Još više me je strah i pomisliti da u toj rečenici ima puno istine.</p>
<p>• Nedavno ste odlikovani od predsjednika Republike, što vi mislite je li to zasluga netom završenog, ili vašeg cjelokupnog, minulog rada?</p>
<p> - Sumnjam da sam odlikovan za ovaj film. Koliko je meni poznato gospodin Mesić je jedini od sudionika koji nije vidio film. Možda mi je upravo zato i dodijelio odlikovanje. Preživio sam dva režima bez odlikovanja i moram priznati da sam bio podosta ponosan na tu činjenicu. Nije nas bilo puno koji smo se time mogli pohvaliti.</p>
<p>• Govorimo malo i o vašoj glavnoj preokupaciji, igranom filmu koji upravo završavate. Bilo je bez sumnje divno nakon deset godina vratiti se svojoj glavnoj ljubavi, ali i neobično teško, posebno za vas. Kako ste se osjećali u tom emotivno tenzičnom razdoblju ispreplitanja ugodnih i neugodnih događanja?</p>
<p> - Nakon gotovo deset godina vratio sam se igranom filmu. Bio je to vrlo ugodan povratak. Imao sam iza sebe dobru produkciju. Nijemci su mi omogućili da radim jedan podosta netipičan film za njihovu kinematografiju i to na način na koji se meni činilo da bi ga trebalo raditi. Imao sam manje više sve što mi je trebalo; od sjajnih glumaca do izvrsne ekipe. Čak mi ni novaca nije nedostajalo. Dakle sve je bilo pripremljeno za neku nepredviđenu neugodnost. I ona se dogodila u obliku jedne operacije koja mi je bukvalno spasila život. Doktori kažu da su minute bile u pitanju. No, usprkos tog dosta bolnog događaja ovaj ću film pamtiti kao nešto u čemu sam zaista uživao. Radio sam nešto što mi je blisko, nešto u čemu se dobro osjećam i imao sam sve što je djetetu potrebno da bi se dobro igralo.</p>
<p>• Sada, kada gledate finalni proizvod, film »Josephine«, kako vam se čini, jeste li postigli cilj? </p>
<p> - Režiser je zadnja osoba kome se postavlja takvo pitanje. I sigurno nije osoba koja može pledirati na bilo koji »objektivni« odgovor. Ali pravljenje filmova na sreću i nije neka objektivna igra. Dapače. To su vrlo osobna putešestvija i ja se sada, kada sam blizu njenom kraju, vrlo dobro osjećam. Čini se da »Josephine« funkcionira upravo onako kako sam se nadao da će funkcionirati. Čak možda i više od toga.</p>
<p>• Kada pitam za cilj onda mislim i na poruku filma koja nije slučajno, koliko sam shvatila, ispreplitanje povijesti sa sadašnjošću, nostalgije i realnosti, imanja i neimanja, samoga sebe?</p>
<p> - »Josephine« je ljubavna priča o malim ljudima u velikom stranom svijetu. Priča o jednostavnom čovjeku iz malog češkog gradića koji se, pokušavajući ostvariti očev san da spava s crnkinjom, nađe u jednom ofucanom hamburškom bordelu. Oko njega su podosta čudna lica pridošla sa svih strana svijeta. I oni su tu u potrazi za nekim snom. Nisu ga našli, ali se isto tako više ne mogu vratiti tamo odakle su došli. U toj mišolovci neostvarenih snova, u tom egzilu ljudskih nada, počinje se odigravati jedna ljubavna priča.</p>
<p>• Berlinale?</p>
<p> - Producenti su učinili sve da bi stigli rokove. No nismo uspjeli. Finalni mix će biti završen tek potkraj mjeseca ili početkom sljedećeg. Trinaestog i četrnaestog siječnja još snimamo zadnja dva muzička broja u Pragu. Dvadesetog počinjemo završni mix. Ja se nadam da će pokušati ići na Cannes. No, ni to ne mogu tvrditi. Možda će čekati Veneciju. A možda uopće neće ići na festivale nego će ići ravno u kina. Zaista ne znam. »Senator«, koji je distributer filma za Njemačku i njihova tvrtka »Avelon«, koja je distributer za svijet, o tome će odlučiti. Ovo je film kojeg ja, kad pregledam prvu dobru kopiju predajem producentu a on distributeru. Od tog trenutka film je vlasništvo distributera. Tu ni producent nema puno toga za reći. Distributeri su uložili u film podosta novca. Oni će se valjda i pobrinuti da ga vrate. To je ljepota, a ujedno i mana pravljenja filmova u bijelom svijetu. Moje je bilo da napravim film. Oni koji su u njega uložili novac odlučivati će o njegovoj daljoj sudbini.</p>
<p>• Rajko Grlić i hrvatska kinematografija, vaša zajednička (i pojedinačna) budućnost?</p>
<p> - Jedno me se dosta dugo razdoblje, gotovo punih deset godina, hrvatska kinematografija sramila. Jednostavno se stidjela spominjanja mog imena ili prikazivanja mojih filmova. Budimo optimisti pa kažimo da je to tzv. stidno razdoblje stvar prošlosti. Za jedno godinu dvije vrlo bi rado u njoj snimio jedan mali filmić koga dosta dugo planiram. A što se mene osobno tiče, u ovom trenutku panično vapim za dobrim odmorom. Dva filma i dvije operacije u jednoj godini čisto su mi dosta. Imaginarna Akademija je predložila ministarstvu kulture neka moguća rješenja, barem jednog segmenta hrvatske kinematografije, tzv. debitantskog igranog filma. Nadam se da će od toga nešto i biti. Mislim da je to stepenica od koje valja početi mijenjati sistem mišljenja o kinematografiji i njenog funkcioniranja. Htjeli bi pokazati da su neke stvari ostvarljive i u vrlo skučenim financijskim mogućnostima.</p>
<p>• Motovun film festival? </p>
<p> - On je u trećoj godini života. U tom se životnom dobu očekuje od svakog djeteta da napokon pristojno prohoda. I još pristojnije progovori. Mi se držimo tih dobrih običaja. Ovaj dokumentarac, koji je proizveden u Motovun FF-u, prvi je u nizu takvih koraka. »Josephine« u kome je Motovun FF jedan od pet koproducenata, simboličan ali ipak koproducent, bit će drugi takav korak. A zatim slijede još neki o kojima je sada možda prerano govoriti. S druge se strane sam Festival podosta formirao u minule dvije godine. On ima svoju publiku i ona zna zašto mu se vraća. Pokušat ćemo i nadalje da guštanje u filmovima i dobro druženje bude glavna oznaka našeg malog festivala. Ove će godine, uz niz malih i malo manje malih iznenađenja, naš pogled biti usmjeren prema filmovima Južne Amerike. Kao što je lani bio cokrenut prema Aziji, a prvu godinu prema Europi. Istovremeno namjeravamo se malo širiti po Istri i uključiti u zbivanja još neke istarske gradiće.</p>
<p>• Prošle godine osjećalo se da vas nema u Motovunu?</p>
<p> - Nemam taj dojam. Svi izvještaji koji su do mene dolazili, govorili su da su Boris i Igor, zajedno sa svima koji su u tom sudjelovali, obavili sjajan posao. Jedino što sam čuo da je bilo sporno je bilo oko prikazivanja Nolinog filma. On se kažu uvrijedio što mu se film trebao vrtjeti u deset sati u jutro. Nisam shvatio tu njegovu ljutnju. Tamo je bilo stotinjak stranaca, neki od njih selektori uglednih festivala, novinari Hollywood Reportera i tome sličnih novina... Ukratko ljudi kojima smo namijenili prikazati ono što je proizvedeno u Hrvatskoj. Veliku večernju projekciju film je imao nekoliko dana ranije u Puli. Bilo bi glupo da smo ga četrdeset kilometara od Pule ponovno prikazivali publici. Ona ga je vidjela. Htjeli smo ga predstaviti strancima. Kao što smo predstavili dokumentarne filmove, naše filmske festivale, mlade autore itd. To je naime jedan od glavnih razloga postojanja Motovuna kao festivala. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Gledam svijet istim očima radosti i ljepote kao do sada </p>
<p>Čekam satima, ravnam se po svjetlosti, jer svjetlost je sve za fotografa, barem za mene. Recimo, Radovanov portal se dobro može snimiti jedino oko Božića, tj. deset dana prije ili poslije 21. prosinca, kada nastupaju najkraći dani i najduže noći. Tada sunce dospijeva najdublje, jer je najniže i osvjetljava lavove na kojima je teško uhvatiti svjetlost</p>
<p>O pužu / popni se polako, polako / na brdo Fugi«, piše stoljećima prije naših vremena pjesnik Issa. To polako, polako zaboravismo odavno. Sva ona muka, strpljenje, trpljenje na kojima su odrastale generacije nestala je preko noći. Sve to vrijeme u kojem se nije razmišljalo o osiromašenom uranu, niti o černobilskom oblaku, ni o ludim kravama, efektu staklenika, kao da nije postojalo. Ni Dalmacija u kojoj pamte kako loza nije smjela biti neobrađena, ni maslina, ni najmanja biljka nije smjela biti bez ljudske pažnje. »Ora et labora« bio je zakon života.</p>
<p>Ipak, nije to bio raj zemaljski, premda nam se danas tako čini, jer život uvijek nosi dovoljno svjetlosti i dovoljno križeva. Ali iz ovih kaosnih vremena, iz ostaklenih nebodera, sva nam ta sjećanja nailaze kao zaista rajsko vrijeme. Ostaje pitanje - postoji li još uvijek dah ljepote osim u nekom stihu zalutalog pjesnika u nekoj rečenici. Postoje li još nedirnute uvale i nedirnuti dijelovi mora koje odavno ne vidjesmo: Postoje, u obilju postoje, ali i u tisućama fotografija Ive Pervana i njegovoj najnovijoj monografiji »Hrvatska, otoci i more«. Predgovor knjizi napisao je dr. Ive Šimat Banov, dizajner je Boris Ljubičić, koji je nesvakidašnjim šarmom pojasnio na kraju knjige svoj dizajnerski udio, ali i poseban pristup Pervanovim fotografijama, napomenuvši, da vrhunski rezultati poput Pervanovih ne nastaju slučajno: </p>
<p>Ivo Pervan je šutljiv sugovornik kao valjda pri radu. Podsjeća na davnog splitskog ornitologa dr. Krpana, koji je mjesecima na otočiću Sv. Andrija izučavao i otkrio gniježđenje sivog sokola (Falko eleonore). </p>
<p>- Jednom je valjda Mozart, jednom je Pogorelić udario prvi put tipku na glasoviru, tek poslije je došla cijela klavijatura. U početku je bio talent, pa rad, zatim iskustvo, pojašnjava Ivo Pervan. Svaki čovjek se rađa s talentom, ja bih rekao - treba preuzeti odgovornost za taj talent. Rijetki ga prepoznaju u sebi. Čini mi se da je fotografija započela odavno u meni, gledao bih satima oblutke na moru, izlizanost njihovu, dodirivao ih. Satima sam ostajao uz stabla gledajući koru drveta, mahovinu na njima. I danas sam ostao takav dječak odlazeći dnevno na Marjan, promatram ista stabla, isto kamenje. Na Marjanu imam i svoje mrave, mravinjak, koji pogledam svaki put kada dođem. </p>
<p>• To podsjeća na Attenbourghove filmove, njegove mjesece pa pak i godine čekanja, lovljenja detalja. Ili na majstore starohrvatskih crkvica kojima je svjetlost bila okosnica građenja?</p>
<p>- Čekam satima, ravnam se po svjetlosti, jer svjetlost je sve za fotografa, barem za mene. Možda to jest suvremena želja nastavljača traga, rada starih majstora. To se vidi i na fotografiji Radovanovog portala. Radovanov portal se dobro može snimiti jedino oko Božića, tj. deset dana prije ili poslije 21. prosinca, kada nastupaju najkraći dani i najduže noći. Tada sunce dospijeva najdublje, jer je najniže i osvjetljava lavove na kojima je teško uhvatiti svjetlost. Ili izmaglice, one se najčešće snimaju u proljeće i jesen. Ovisno o temperaturi zraka, mora, kondenziranju vlage. Treba samo čekati. U našim uvjetima to je iznimno skupo i ne bih si mogao priuštiti da nemam brod. Ponekad u brodu danima iščekujem prvu zoru za snimanje. </p>
<p>• More uvijek drugačije, stalni je Vaš motiv. Ali rijetko s ljudima ili s brodovima na kojima se vide ljudi?</p>
<p>- Treba ponekad pobjeći od ljudi i biti sam. More je čarobna kugla, stalno se mijenja, među ljudima nema tako snažnih mijena. Gledajući ga na primjer olujnog, naučiš da će svaki sedmi val biti velik, naučiš njegovu ćud. Ali kao i kod ljudi nema dva ista niti dva slična mora. </p>
<p> • A zatim na Vašim fotografijama naiđu kuće uz more, osamljeni starci, psi koji se igraju, koze, makabristički prizori otočkih procesija. Jeste li se poslije toliko tisuća fotografija mora i otoka, krajeva uz more zaželjeli otputiti, pobjeći od motiva koji vas stalno prate. </p>
<p>- Volio bih snimati Slavoniju, ali i Veneziju, Provansu, premda i mi imamo svoje Provanse - Poljičku Republiku, Hvar, Istru. Ima nešto neobično u ovoj knjizi što mnogi neće odmah uočiti, a to Vam pripovijedam da bih se odmakao od svojih želja putovanja, a to je humor. Prije tri ili četiri godine Japanci su tražili izložbu snimatelja iz cijeloga svijeta, a osnov je bio humor. </p>
<p>Mučilo me je kako prikazati humor. Jasno je da se ne smije biti vulgaran, jer humor je vrhunska intelektualna igra. </p>
<p>Kako sam veseo čovjek, otkrio sam možda malu tajnu. Vidjet ćete na fotografijama kako starci sjede i razgovaraju, a psu je dosadno pa zijeva. Ili čovjek hrani golubove iza odškrinutih vratiju i njegovo lice kao da poprima lice goluba. Ali za sve to treba puno napora, iskustva, znanja. Kod nas se na žalost poistovjećuje fotografija trenutka kao što su fotografije s vjenčanja s pravim zanatom fotografije.</p>
<p>• Dobili ste dvadesetak inozemnih nagrada i to vrhunskih, znači prepoznaju Vas? </p>
<p>- Teško se danas prepoznaje fotografija koju ja radim, posebno u Hrvatskoj. Nema osposobljenih ljudi za to, a nema ni želje za prepoznavanjem, za shvaćanjem vrijednosti. Naši turistički radnici kojima bi do toga trebalo biti stalo, posebno pri predstavljanju Hrvatske u inozemstvu, ne žele se baviti s tim. Jedina svjetla točka među njima je Niko Bulić, ima još nekoliko ljudi, ali su vrlo rijetki. Ja svoju fotografiju nazivam pionirskom, jer danas tek postoji prava tehnika kojom se može dobiti ovakva fotografija. Premda treba znati da je tehnika samo sredstvo kao i u medicini ili bilo kojoj znanosti. Fotografija nastaje, rekao bih, najprije u glavi, u osmišljavanju, tek onda se povlači okidač. </p>
<p> • Boris Ljubičić je Vašu knjigu podijelio crnim stranicama s nazivima fotografija, na četiri dijela: strukture, boje, atmosfera, život. Mnogi mu zamjeraju crnu boju kojom je upao u Vaš kolorit. Vi ipak uvijek ponovno želite raditi s istim dizajnerom?</p>
<p>- Boris Ljubičić je čovjek koji što je stariji, sve je »luđi«, mislim pozitivno, tj. ideje su mu sve mlađe. Želja izlaska iz okvira, tj. klišeja, kod njega je iznimna. On iz jedne priče stvara drugu, iz druge treću... Malo mu zamjeram ponekad ulaženje slike u sliku, ali mu ne mogu protusloviti. </p>
<p>On je u tome neprikosnoven. Ja u šali kažem da je sinjski alkar, odakle potječe, pa mora istaknuti i svoj rad. Ali, uvijek na kraju pristajem uz njegova rješenja.</p>
<p>• Što dalje?</p>
<p>- Gledati svijet istim očima radosti i ljepote, jer je toliko ima da bi je bilo grijeh zatomiti. </p>
<p>Đurđica Ivanišević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="18">
<p>Flachau odlučuje o »Kristalnom globusu«?</p>
<p>Budući da se slalom boduje i za kombinaciju, u Flacchauu se vozi za dvostruke bodove, pa bi ih neka skijašica mogla osvojiti čak 200. Koliko se to god navijački i neskromno činilo, samo je jedna skijašica koja bi iz Flachaua mogla otići sa svih 200 bodova, a ime joj je Janica Kostelić</p>
<p>FLACHAU, 13. siječnja</p>
<p> - Slalom u austrijskom Flachauu, to je sad sasvim izvjesno, bit će jedan od prijelomnih trenutaka ovogodišnjeg Svjetskog kupa za skijašice. Možda zvuči kao pretjerivanje, no taj će slalom možda odlučivati i o vlasnici »Kristalnog globusa«, o ukupnoj pobjednici Svjetskog kupa. Takvu »specifičnu« težinu utrka u Flachauu zavrijedila je zbog jednostavnog razloga - taj se slalom, sa spustom iz Hausa, boduje za jedinu ovogodišnju kombinaciju. Prevedeno na jezik brojki, u Flacchauu se vozi za dvostruke bodove, pa bi ih neka skijašica mogla ovdje osvojiti čak 200. Koliko se to god navijački i neskromno činilo, samo je, zapravo, jedna skijašica koja bi iz Flachaua mogla otići sa svih 200 bodova, a njoj je ime, pogađate - Janica Kostelić.</p>
<p>Janica je, naime, na subotnjem spustu u Hausu ostvarila rezultat čak bolji od očekivanog i za pobjednicom Renate Götschl zaostala je samo 2.29 sekunde, što je bitno manje od planirane tri sekunde minusa. Naša najbolja skijašica trebala bi, dakle, u dvije slalomske vožnje napraviti više od 2.29 sekundi prednosti u odnosu na Götschl da bi pobijedila u kombinaciji i osvojila 100 bodova. Eventualna pobjeda u slalomu, u kojem je neporažena više od godinu dana, donijela bi joj, naravno, drugih 100, pa bi ponovno u ukupnom redoslijedu Svjetskog kupa odmakla suparnicama, a naročito Austrijanki Götschl, koja joj se pobjedom u Hausu opasno približila.</p>
<p>To, naravno, sve mnogo lakše izgleda na papiru negoli u stvarnosti, posebno kad se zna da je Götschl svestrana skijašica koja vrlo dobro vozi i slalom, no Janičina spremnost i sigurnost uistinu imponiraju. Kad su, primjerice, u petak sve skijašice čekale odluku hoće li i kad biti održan spust, Janica je trenirala slalom i gotovo punom snagom odvezla 20-ak »laufa«. Dan kasnije je iznimno sigurno odvezla vrlo težak spust na kojem su padale i neke favoritkinje i tako postavila temelje za visok plasman u kombinaciji, možda čak i za pobjedu.</p>
<p>Osim nje i Götschl, za pobjedu u kombinaciji konkurira i svestrana Amerikanka Caroline Lalive, koja je u spustu zaostala samo 1.10 sekundi za Götschl. Ona će, dakle, morati braniti 1.19 sekundi prednosti pred Janicom, a to će joj, sasvim sigurno, biti vrlo teško...</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Cash: Dajte Davenport kuglu umjesto reketa!</p>
<p>SYDNEY, 13. siječnja</p>
<p> - Bivši pobjednik Wimbledona Australac Pat Cash »proslavio« se u subotu komentarom o tenisačicama koje su općenito preteške i izvan forme. Potom je uslijedio komentar o težini Amerikanke Lindsay Davenport. Cash je izjavio kako bi ona umjesto reketa trebala bacati kuglu, jer nimalo ne nalikuje tenisačici.</p>
<p>- Sestre Williams su jedine igračice u top-formi. Ženski tenis nije ono što je bio u vrijeme Chris Evert, Martine Navratilove i Hane Mandlikove, koje su zaista teško radile. Danas to nije slučaj, a cure ipak zarađuju milijune. Pogledajte Lindsay Davenport! Ona je velika. Kad ju gledate, pomislite kako nema šansi biti tenisačica. Više izgleda kao bacačica kugle.</p>
<p>Cashovu je izjavu komentirala Martina Hingis, koja je u subotu u finalu Sydneya pobijedila upravo Davenport:</p>
<p>- Cash govori gluposti. Uostalom, on je često u karijeri bio ozlijeđen jer nije dovoljno trenirao.</p>
<p>Novinari su o Cashovoj izjavi pitali i njegova sunarodnjaka Lleytona Hewitta. Pobjednik Sydneya je ustvrdio kako »Cash je 'lajavac'«.</p>
<p>Davenport je jedna od krupnijih tenisačica na WTA Touru, visoka 1.89 m i teška 79 kg. No, to joj nije smetalo da triput osvoji »grand slam« turnire, uz zlatnu olimpijsku medalju iz Atlante. A Cash ima samo naslov pobjednika Wimbledona iz 1987. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Palaversić u glavnom turniru, poraz Karlovića</p>
<p>MELBOURNE, 13. siječnja</p>
<p> - Osim Silvije Talaje, Ive Majoli i Jelene Kostanić u prvom kolu »Australian Opena« nastupit će i Maja Palaversić. U trećem kolu kvalifikacija 27-godišnja Splićanka sa 7-6 (5), 6-4 svladala je šest godina mlađu Irkinju Kelly Liggan te po prvi put izborila nastup u glavnom turniru. A u prvom kolu »Australian Opena« igrat će protiv Australke Nicole Pratt, 55. tenisačice svijeta.</p>
<p>Jedini preostali hrvatski predstavnik u kvalifikacijama, Ivo Karlović, odigrao je i treći maratonski meč u posljednjem kolu protiv Andreja Stoliarova. Čak dva sata i 52 minute trajala je borba 21-godišnjeg Zagrepčanina s dvije godine starijim Rusom. Na kraju je sa 7-6, (4), 6-7 (3), 13-11 slavio prvi nositelj kvalifikacija, prvenstveno zbog bolje igre s osnovne crte. Usprkos 43 asa i 75 »winnera« Karlović je zabilježio i 68 neforsiranih pogrešaka. (imi)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Giriček: Spahija je najmanje kriv</p>
<p>U nedjelju (18 sati) u Jazinama igraju Zadar i Cibona, ta utakmica možda određuje i sudbinu trenera Zagrepčana, Nevena Spahije / »Mislim da trener nema veze s ovako lošom igrom, on je odličan stručnjak. I što se tiče vođenja utakmice, tu nema nikakve zamjerke, na nama je da zabijemo te proklete koševe! Nije kriv trener, nego mi«, kaže Gordan Giriček</p>
<p>Košarkaši Zadra dočekat će u nedjelju (18 sati) Cibonu u utakmici koja će uvelike odrediti događanja do kraja sezone. Gordan Giriček je jedan od trojice igrača na »optuženičkoj klupi« koju je najprije potencirao trener »cibosa« Spahija, a onda su se s tom tezom složili gotovo svi. Iako je u evidentnoj krizi, Gordan Giriček je prošao mnogo bolje od Josipa Sesara i Nikše Prkačina. Ili Nevena Spahije.</p>
<p>Ipak, momak koji će sljedećeg ljeta put San Antonija i kojeg ćemo gledati u gluha doba noći, u ovoj bi Ciboni trebao dati više. Bez obzira što se tek prije mjesec dana oporavio. Uostalom, i sam je pošteno priznao kako, kad je Spahiji rekao da je spreman, više nema izvlačenja na ozljedu, postoperacijski tretman. Više nam alibija.</p>
<p> - Nećemo si lagati, nije dobro. Ušli smo u niz od četiri utakmice koje smo trebali dobiti, a već smo izgubili dvije. Bilo je suludo vaditi se na AEK-u, no tu je sad Zadar, onda Charleroi... U Jazinama će biti teško, Zadar je »napaljen«, skupit će se i ljudi, iako i oni ove sezone muku muče s posjetom.</p>
<p>• Cibonini su problemi, po svim komentarima, unutar svlačionice. Možete li vi igrači jedan drugome pogledati u lice i reći pošteno tko što kome zamjera i što tko sebi zamjera?</p>
<p> - Svakome mogu pogledati u lice i osobno ni s kim nemam problema. Ne znam ima li netko nešto protiv mene.</p>
<p>• Ipak, dojam je da imate problema sa samim sobom. Vaša je igra neprepoznatljiva...</p>
<p> - Ne želim tražiti alibi, ali mora se znati da ja nisam prošao osnovne pripreme zbog operacije. Od snage sve počinje, a snage nemam dovoljno. Kad je tako sporiji si, drhti ruka, ne možeš pogoditi. No, osjećam svakim danom da se dižem, evo, čak mi i prolaze neki prodori, što ranije nije bio slučaj. S te se strane ne moram previše opterećivati, iako ne tražim alibi, jer nisam zaboravio košarku, radi se samo o nedostatku snage.</p>
<p>• Je li problem ove Cibone činjenica da se kroz sezonu nije iskristalizirao vođa momčadi? Lani ste vi mlađi, koji ste sada okosnica, imali respekt prema Žuriću, Vrankoviću...</p>
<p>- Nikad nisam promatrao momčad kroz odnos stariji - mlađi, već kroz odnos dobar - loš. Ako igraš dobro, onda će te suigrači poštivati. Nikad nisam nekoga zafrkavao u svlačionici, pošteno sam radio svoj posao. A što se tiče vođe, uoči sezone je rečeno da će se igra vrtjeti oko Sesara, Prkačina i mene. Možda netko misli da se igra trebala vrtjeti samo oko jednoga, ali to nije moj stav. Osobno, uvijek saslušam savjet, samo ako se ne radi o nekakvom napadu na mene. Hoću li savjet i prihvatiti, ovisi o načinu na koji ću ja to sebi prezentirati. To me dosad nije iznevjerilo i mislim da imam tu kvalitetu u sebi, kvalitetu procjene što je za mene dobro, a što nije.</p>
<p>• Ima li kakvog sukoba između vas i Josipa Sesara?</p>
<p> - Ne znam tko širi takve priče! Zaista nemam ništa ni protiv koga, a ne znam imaju li oni što protiv mene.</p>
<p>• Rekli ste »oni«. Mislite i na Prkačina?</p>
<p> - Pa, vjerojatno, tako se barem povlači po novinama. Uostalom, na utakmici s Donom bio je evidentan verbalni napad Prkačina na mene. Nisam ništa rekao, on je na mene viknuo. A zašto je tako, morate njega pitati...</p>
<p>• U javnosti se stvorila slika da vas trojicu nije previše briga što se događa jer ionako na ljeto odlazite iz kluba?</p>
<p> - Mislim da je javnost u krivu. Jer, ovakvim igrama samo rasprodajemo ugled, a s tim se baš ne treba igrati. Nikad ne bih dopustio da mi se ugled i za manje važne stvari srozava...</p>
<p>• Nakon utakmice s AEK-om zaštitili ste trenera. Po vama, tu nema njegove krivice?</p>
<p>- Mislim da on nema veze s ovako lošom igrom. On je odličan stručnjak i, što se tiče mene, daje mi strašno puno samopouzdanja, a to je igraču najvažnije. I što se tiče vođenja utakmice, tu nema nikakve zamjerke, na nama je - k vragu! - da zabijemo te proklete koševe! To je naš ključni problem. Nije kriv trener, nego mi.</p>
<p>• Imate tri utakmice do stanke. Koliko stanka može promijeniti sliku Cibone?</p>
<p> - Ne treba se zavaravati. Nisam od onih koji će reći »e, sad smo došli do dna i ne može gore«. Vraga ne može, uvijek može biti gore. Što bude bit će, jedino znam da ćemo dati sve od sebe da se izvučemo iz krize.</p>
<p>• Kakav je uopće ugođaj na treninzima?</p>
<p> - Šuti se, radi. Tiše je, zamislili smo se svi skupa. I prije se radilo, ali je bilo, rekao bih, ležernije.</p>
<p>• Dojam je da je Zadar jedva čekao ovakvo vaše stanje. Imali ste takvih iskustava i lanjskih godina, no u pravilu ste ih mudro svladavali.</p>
<p> - U lošoj smo šuterskoj formi i zato će biti veoma teško. Oni će biti fanatični kao uvijek, a publika će to još pojačati. Mi, pak, imamo motiva, i više nego oni. </p>
<p>• Koliko ste vi igrači svjesni da utakmica u Jazinama možda određuje sudbinu trenera Spahije?</p>
<p> - Rekao sam već da trener nije kriv. Stvar je u nama, stvar je da odigramo čvrsto, muški. A napad...</p>
<p>• Ipak, pustimo li realizaciju, možete li vi i suigrači svojim odnosom pokazati da vam je stalo do trenera? Svaka indolencija može se pročitati kao bojkot prema treneru?</p>
<p> - Nikad nisam bio indolentan, no ne mogu govoriti o ostalim igračima.</p>
<p>• Zašto ne biste vi, Sesar, Prkačin i Spahija otišli zajedno na večeru, sklopili pakt i sredili stanje do kraja sezone? Sve ukazuje da se rješenjem vaših problema stvari mogu izvući?</p>
<p> - Nemamo si što reći i ne znam bi li to popravilo stvar. Svatko treba sjesti u miru, sam sa sobom, i razmisliti. Osobno, tako radim. Treba sve izbaciti na parketu. Ponavljam - nemam ništa protiv njih.</p>
<p>• Nemaju ni oni protiv vas, tvrde...</p>
<p> - A Prkačin se dere na mene! To jednostavno ne prolazi. Sve možemo u miru riješiti i učiniti sve da sezona dobro završi... </p>
<p>Tvrtko Puljić</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>U Jazinama opet najavljuju »ludnicu«</p>
<p>Oslanjati se na slabu formu Cibone, njene loše igre ili nekakve loše odnose koji se spominju u posljednje vrijeme, bilo bi pogubno za nas, kaže trener Zadra, Vlado Vanjak</p>
<p>ZADAR, 13. siječnja</p>
<p> - Tko će nakon 13. kola košarkaškog prvenstva, po novome »Ožujske lige«, broj 13 proglasiti sretnom znamenkom, Zadar ili Cibona VIP, saznat ćemo u nedjelju (18 sati). Ishod njihova dvoboja u Jazinama izravno će utjecati na rasplet prije doigravanja, odnosno tko će s kojeg mjesta krenuti u borbu za naslov prvaka.</p>
<p>- Nalazimo se u prigodi da o prvoj poziciji odlučujemo sami. Znam da su igrači svjesni toga, kao i težine ove utakmice. Svjesni su da nam se otvara mogućnost koju nitko nije mogao proreći uoči prvenstva, mi nismo bili eksponirani kao kandidati za »broj 1«. Jasno, ostali će učiniti sve da tako ne bude, prije svih Cibona, koja će svoje nedaće i frustracije probati liječiti upravo u Zadru, najavljuje veliki derbi Vlado Vanjak, trener Zadra. </p>
<p>Upravo činjenica da je Cibona u evidentnoj krizi igre i rezultate tjera na oprez u Jazinama. Svi su zdušni u ocjeni kako je trenutačna situacija znatno opasnija po Zadar nego Cibonu. Tim više što su Zadrani za pripremu ove važne utakmice imali samo jedan dan, subotu, jer je trening predviđen u petak navečer odgođen zbog umora igrača nakon povratka iz Atene. Nadalje, Neven Spahija, trener Cibone, zna recept kako do pobjede u Jazinama, pokazao je to prošle sezone kad je Zadar bio znatno jači, s Rađom i Komazecom. Ponovi li uspješnu formulu, značit će to njegov ostanak u Ciboninom sedlu, inače...</p>
<p>- Ne smijemo se zavaravati ovim što se događa Ciboni, ona je još uvijek prva momčad u Hrvatskoj, bez obzira na trenutačni položaj na ljestvici. Utakmice ovih klubova nikad, pa tako ni danas, nisu imale dodira s prethodnim utakmicama. To su dvoboji koji imaju specifičnu težinu uklopljenu u samo 40 minuta igre koja je na programu, znači sve je u jednoj utakmici. Oslanjati se na slabu formu Cibone, njene loše igre ili nekakve loše odnose koji se spominju u posljednje vrijeme, bilo bi pogubno za nas, upozorava Vanjak. </p>
<p>Ipak, u pojedinačnoj raščlambi Vanjak laganu prednost daje »cibosima«, ističući kako će njegovi igrači utakmicu odigrati s maksimalnom željom da parket napuste kao pobjednici.</p>
<p>- Ne smijemo zaboraviti da Cibona ima devet reprezentativaca i dva stranca. To sve govori, zaključuje Vanjak. </p>
<p>Odlučnost da se pobijedi veliki suparnik potvrđuje i kapetan zadra Jurica Ružić:</p>
<p>- Vjerujem da možemo dobiti utakmicu ukoliko na parketu ostavimo srce i zadržimo hladnu glavu. Ne smije nam se ponoviti slab pristup, kao protiv Splita. Također, znam da se Cibona nalazi u nekom čudnom stanju, traži igru i rezultat s nadom da će joj to poći za rukom upravo protiv nas. Na nama je da Zagrepčane u tome spriječimo, a vjerujem da hoćemo, napominje Ružić. </p>
<p>Iz ovih je izajava jasno što sve možemo očekivati na parketu. Izvan njega, navijači ponovno najavljuju sportsku »ludnicu«. Obavljene su temeljite pripreme za vatreni doček »cibosa«, dakako u sportskom ozračju, iako je znalo biti i drukčije. Nadamo se kako će ovaj put izostati ružne scene kojima nije mjesto u sportskim dvoranama. Možda u prilog tome govori i poruka navijačke skupine Tornado: »Dokažimo svi da smo jedna duša i jedno srce koje kuca samo za Zadar, koji ove godine ide do kraja. Ove godine idemo po naslov prvaka«.</p>
<p>Dražen Žura</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Philadelphia lovi Erwingov rekord</p>
<p>Pobjedivši Washington 86-82, košarkaši Philadelphia 76ersa su izborili desetu pobjedu zaredom na gostujućem terenu / Svladaju li Dallas, dostići će rekord Juliusa Erwinga iz 1980. godine</p>
<p>NEW YORK, 13. siječnja</p>
<p> - Philadelphia 76ersi brzo su preboljeli domaći poraz od Portlanda u srijedu navečer, svladavši dva dana kasnije u gostima Washington sa 86-82. Još jednom se pokazalo da Sixersi bolje i lakše igraju u gostima; nanizali su 10 uzastopnih trijumfa izvan Philadelphije (zadnji puta su izgubili 5. prosinca od Lakersa). U Dallasu će 23. siječnja loviti klupski rekord od jedanaest pobjeda u nizu, što je uspjelo Juliusu Erwingu i društvu 1980 godine.</p>
<p>U glavnom gradu Sixersi su se morali jako pomučiti za uspjeh, Allen Iverson je postigao 29 koševa, Tyrone Hill uhvatio čak 20 lopti, dok je Toni Kukoč za 19 minuta upisao četiri koša, skok i dva dodavanja. Dobar nastup, ako se zna da je uoči utakmice nastup bio upitan, jer ima ozlijeđen srednji prst na desnoj ruci koji mu smeta pri bacanju.</p>
<p>U poluvremenu je bilo tek 43-38 za goste koji su dobrom igrom u trećoj četvrtini stigli na 70-50, a onda se Washington tricama Chrisa Whitneya (20) i dobrom igrom pričuve Richarda Hamiltona (22) u zadnjoj minuti dvaput dolazio na samo dva koša zaostatka. Nakraju su odlučili Iversonovi koševi i Hillovi skokovi.</p>
<p>Druga momčad Zapada, Sacramento Kingsi posrnuli su kod Denvera (93-106), mada su domaćini ostali na samo devet igrača poslije velike trgovine sa Torontom koja je uključivala šest košarkaša. Nuggetsi su ostali bez Keona Clarka, Tracya Murraya i novaka Mamadou N'Diayea, a od Toronta su dobili Kevina Willisa, Aleksandra Radojevića i Gartha Josepha. Na svu sreću, Nick van Exel je ostao u Denveru i momčadi iz Colorada donio veliku pobjedu postigavši nakraju 25 koševa, ali i 13 u zadnjoj četvrtini. Pomogli su mu Voshon Lenard (22) i Antonio McDyess (15, 12 skokova), ali i James Posey, koji je na 24. rođendan dao najviše u karijeri - 13 koševa i 19 skokova.</p>
<p>Kod LA Lakersa nikad nije dosadno, uoči susreta sa Clevelandom pojavile su se glasine da je Shaquille O'Nealu dosta sebičnosti Kobea Bryanta, te da je zatražio od kluba da ga proda. Možda je zato O'Neal proveo na terenu svih 48 minuta i ugradio svoja 34 koša i 23 skoka u pobjedu Lakersa nad Cavaliersima 101-98. Koliko je Shaq bio motiviran, svjedoči i činjenica da je pogodio 8 od 16 slobodnih bacanja, a ni on se nije mogao sjetiti kada je imao 50 posto s linije bacanja. Bryant je također bio dobar, skupio je 32 koša, ali je i gurao Lakerse u drugom poluvremenu, kada su Tracy Murray (25), Andre Miller (23) i ostali Cavsi opasno prijetili.</p>
<p>Vince Carter postigao je 20 od svojih ukupno 25 koševa u prvom poluvremenu, u kojem su Toronto Raptorsi »razbili« domaće Celticse. Do konačnih 93:72, Kanađani su »preživjeli« užasnu treću četvrtinu, kada su pogodili tek 4 od 19 šuteva, no na njihovu sreću, jednako su gađali i košarkaši Bostona, pa je ta četvrtina ušla u NBA povijest jer je postignuto tek 18 poena. Toliko su 1956. u prvoj četvrtini postigli Fort Wayne Pistonsi i Syracuse Natsi, no tada nije bilo ograničenja napada. </p>
<p>Minnesota je pobijedila Clipperse sa 95-89, a Kevin Garnett (17, 10 skokova) može žaliti, jer mu je samo jedna asistencija nedostajala do »triple-doublea«. U Chicagu je David Wesley tricom tri sekunde prije kraja ostavio Bullse bez pobjede protiv Charlotte (86-85).</p>
<p>• Rezultati: Washington - Philadelphia 82-86 (Kukoč igrao 19 minuta, četiri koša, šut 2-6, jedan skok, dva dodavanja), Boston - Toronto 72-93, San Antonio - Detroit 111-90, Minnesota - LA Clippers 95-89, Chicago - Charlotte 85-86 (Bagarić nije u sastavu Bullsa), Denver - Sacramento 106-93, LA Lakers - Cleveland 101-98, Seattle - Vancouver 115-102</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Janičin povratak spustu vrijedan četiri boda</p>
<p>Iako je nakon teške ozljede na treningu u St. Moritzu, u prosincu 1999., rekla da više nikad neće voziti spust, Janica Kostelić je u subotu vozila spust za kombinaciju, završila na 27. mjestu i osvojila prva četiri boda u toj disciplini</p>
<p>HAUS, 13. siječnja</p>
<p> - Nakon izlijetanja sa staze na treningu spusta u švicarskom St. Moritzu, u prosincu 1999. godine, Janica Kostelić je ozlijedila ligamente desnog koljena i rekla da više nikad neće voziti spust. Ipak, godinu dana poslije, nakon zadivljujućih uspjeha u slalomu i trijumfalnog povratka na stazu, Janica se odvažila voziti jednu od najopasnijih skijaških disciplina. Nastup u spustu, održanom u austrijskom Hausu, završila je na 27. mjestu i osvojila prva četiri boda u ovoj disciplini.</p>
<p>Pobjednica kombinacijskog spusta je Austrijanka Renate Götschl, koja je slavila ispred Talijanke Kostner i Kanađanke Turgeon. Janica Kostelić je za pobjednicom zaostala 2.29 sekundi, ili 67 metara. Taj je zaostatak bitan zbog nedjeljnog kombinacijskog slaloma, koji se vozi u Flachauu i u kojem je Janica favoritkinja za pobjedničko postolje. Četiri boda iz Hausa daju joj veliko samopouzdanje da i u preostalim spustevima dođe do pokojeg boda, koji bi mogao odnijeti prevagu u borbi za ukupnu pobjedu u Svjetskom kupu.</p>
<p>• Rezultati spusta: 1. Renate Götschl (Aut) 1:44,00 min, 2. Isolde Kostner (Ita) 1:44,05, 3. Melanie Turgeon (Kan) 1:44,08, 4. Regine Cavagnoud (Fra) 1:44,10, 5. Carole Montillet (Fra) 1:44,79, 6. Emily Brydon (Kan) 1:44,93, 7. Caroline Lalive (SAD) 1:45,10, 8. Catherine Borghi (Švi) 1:45,39, 9. Mojca Suhadolc (Slo) 1:45,40, 10. Megan Gerety (SAD) 1:45,41..., 27. JANICA KOSTELIĆ (HRV) 1:46,29.</p>
<p>• Poredak u spustu nakon pet utrka: 1. Isolde Kostner (Ita) 376 bodova, 2. Renate Götschl (Aut) 353, 3. Regine Cavagnoud (Fra) 220, 4. Carole Montillet (Fra) 215, 5. Brigitte Obermoser (Aut) 211, 6. Melanie Turgeon (Kan) 159, 7. Tanja Schneider (Aut) 142, 8. Emily Brydon (Kan) 140, 9. Petra Haltmayr (Njem) 137, 10. Michaela Dorfmeister (Aut) 118. (imi)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Renate Götschl pretekla Janicu</p>
<p>Sa četiri boda iz spusta i tri iz super veleslaloma, Janica nije uspjela zadržati prvo mjesto u Svjetskom kupu / Pretekla ju je Austrijanka Götschl koja ima 741 bod, a Janica ima 707</p>
<p>HAUS, 13. siječnja</p>
<p> - Nekoliko sati nakon što su skijašice vozile spust, na stazi u austrijskom Hausu održano je i natjecanje u super veleslalomu. Hrvatska skijašica Janica Kostelić zauzela je 28. mjesto, a pobijedila je Francuskinja Regine Cavagnoud ispred Kanađanke Melanie Turgeon i Austrijanke Renate Götschl.</p>
<p>Konačno 28. mjesto donijelo je Janici još tri boda u poretku za Svjetski kup. Sa četiri boda iz spusta, svjetska skijaška senzacija ipak nije uspjela zadržati prvo mjesto u Svjetskom kupu. Pobjedom u spustu i trećim mjestom u super-G utrci Austrijanka Renate Götschl zaslužila je dovoljno bodova da prestigne Janicu. Tako sad Götschl vodi sa 741 bodom, Janica ima 707, a trećeplasirana Cavagnoud 694 bodova.</p>
<p>• Rezultati super veleslaloma za Svjetski kup: Cavagnoud Regine (Fra) 1:28.48 minute, 2. Melanie Turgeon (Kan) 1:28.75, 3. Renate Götschl (Aut) 1:29.07, 4. Michaela Dorfmeister (Aut) 1:29.12, 5. Brigitte Obermoser (Aut) 1:29.44, 6. Carole Montillet (Fra) 1:29.48, 7. Caroline Lalive (SAD) 1:29.75, 8. Emily Brydon (Kan) 1:29.86, 9. Alexandra Meissnitzer (Aut) 1:29.90, 10. Hilde Gerg 1:29.91...28. JANICA KOSTELIĆ (HRV) 1:46.29. (imi)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Blaževića obožavaju do fanatizma</p>
<p>Već u prvim kontaktima Blaževićevog boravka u Teheranu isprepliću se interesi sporta, politike, fanatizma...</p>
<p>ZAGREB, 13. siječnja</p>
<p> - Pitanje je formalnosti trenutak kad će Miroslav Blažević potpisati ugovor o vođenju iranske nogometne repezentacije. </p>
<p>No, podjednako je zanimljiva vijest da bi Blažević tim činom ujedno postao i znatna spona u jednom, za Hrvatsku i te kako bitnom dugoročnijem poslu, budući da »Ina« ima u Iranu određene planove.</p>
<p>Čovjek naime, koji od prvih trenutaka njihova dolaska u Teheran stoji na usluzi Blaževiću i njegovom pomoćniku Branku Ivankoviću, zove se Darko Bušić a hrvatski je predstavnik »Ine« u ovoj zemlji pijeska, nafte i zemnih plinova. On, a pogotovo Vinko Begović koji već godinu i pol vodi jednog iranskog nogometnog prvoligaša, pričaju nam o neviđenom dočeku na koji je Blažević naišao. Samim time zanimljiv je i ovdašnjim utjecajnim ljudima koji kao da se utrkivaju tko će prvi odvesti Blaževića na neko primanje jer »svi su ludi za nogometom a Ćiro je ipak 3. na svijetu«.</p>
<p> Prvu utrku u tom pogledu izgleda da je dobio predsjednik Begovićevog nogometnog kluba, inače bitan mogući kotač zamašnjak u mogućim Ininim zahvatima. On je bio na večeri kojoj je, uz spomenute Hrvate nazočio i hrvatski veleposlanik u Iranu. Normalno da su tom prigodom razmijenjene posjetnice, također i interesne sfere izvan nogometa, iako je nogomet bio u prvom planu:</p>
<p>- Taj ujedno i moj predsjednik inače je ministar gospodarstva. Ne treba stoga dvojiti da će Inin predstavnik posredstvom Blaževićevog ugleda prečicom doći u povlašteniju poziciju i eto odmah koristi za Hrvatsku. </p>
<p>Tumači to Begović, koji nam je ujedno iznio još neke detalje iz Blaževićvih dana u Teheranu:</p>
<p>- Dolaskom Blaževića kao da se podgrijala neviđena euforija. Publicitet je golem jer u ovoj zemlji, inače četiri puta većoj od Hrvatske a sa 65 milijuna žitelja, nogomet je na prvom mjestu i odavna je porinuo u stranu tradicionalno popularno dizanje utega i još neke uglavnom pojedinačne sportove. Normalno je da sad svi očekuju da će Blažević poput čudotvorca Iranu otvoriti vrata nastupa na SP 2002. u Japanu i Korejama. Nema stoga lista koji o Blaževiću ne piše na prvoj strani, a treba vidjeti kako se tek piše u sedam isključivo nogometnih dnevnih listova. Kao da je u najmanju ruku došao Alahov sin. Ne treba stoga sumnjati o kakvom je to pritisku na njega riječ.</p>
<p>Sam Blažević ne bježi od tih Begovićevih riječi, i dapače, još ih pojačava:</p>
<p>- Takav publicitet, doček i pažnja, sve je to nešto što čovjek s jedne strane samo može poželiti. No, kad je toga toliko da se zaista pitaš zaslužuješ li sve to skupa, nomalno da se javi i zabrinutost. Jer, što ako kojim slučajem ne uspiješ u ostvarenju tih njihovih velikih iščekivanja, nadanja i želja na rubu fanatizma? Granica između zvijezda i tvrdog tla tada je tako mala da s razlogom valja biti oprezan. Iskusio sam već slične situacije, ali nikad takvu kao ovdje u Iranu.</p>
<p>O potpisu na ugovor kao konačnoj točki na sve te priče Blažević govori kao svršenoj stvari:</p>
<p>-Samo još treba sutradan pojasniti neke sitnije detalje. Jest, Ivanković je danas otišao na trening njihovih reprezentativaca okupljenih zbog »Turnira civilizacija«. Tako se, naime, zove turnir od 17. do 19. siječnja na kojem sudjeluju još Egipat, Kina i olimpijska reprezentacija Italije. Odmjeruje neke detalje, ali sve upućuje na zaključak da nemamo drugog izbora nego - ostati. Pogotovo jer kad vidiš kako sav taj narod gleda na reprezentaciju, dođe ti da si ponsan što ti je ukazan čast da brineš o njima, zaključuje Blažević. Ne krijući zadovoljstv što ga kod kuće još nisu zaboravili.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Vulić će svima dati prigodu</p>
<p>Šurjak bi trebao definirati i status Gorana Vučevića. Vučević je na pripremama na Hvaru, no još nije dobio odgovor uprave računa li se na njega i hoće li s njim potpisati ugovor</p>
<p>SPLIT, 13. siječnja</p>
<p> - Prvi dani hvarskih priprema nogometaša Hajduka prolaze bez većih problema, iako se hladnoća uvlači »pod kožu« na jutarnjim treninzima, kad se uglavnom trči (devet kilometara), a popodne se radi u teretani. </p>
<p>U nedjelju, u Jelsi (14.30 sati), Hajduk igra utakmicu protiv selekcije Biskupije Hvarsko-bračko-viške. Trener Zoran Vulić najavio je da će u prvom ogledu u novoj sezoni pružiti prigodu svim nogometašima koji su na pripremama. Selekciju Hvarsko-bračko-višku izabrat će Milo Nižetić, inače trener Šibenika, a voditelj je Nikola Pavičić. </p>
<p>Splićani još nisu definirali odigravanje utakmice s Vicenzom, a imaju ponudu da na Poljud dođe Steaua. Čeka se Ivica Šurjak, član uprave zadužen za struku, koji je u Francuskoj, gdje je dogovarao posudbu Mirka Hrgovića u Toulouse i prijateljske utakmice s PSG-om. Šurjak bi se u Split trebao vratiti u nedjelju, a do srijede će se znati i Hrgovićev status. Dodao je da je PSG prebukiran i da je teško uskladiti termine. Šurjak bi trebao definirati i status Gorana Vučevića. Vučević je na pripremama na Hvaru, no još nije dobio odgovor uprave računa li se na njega i hoće li s njim potpisati ugovor. No, kakva je trenutačna situacija, Vučević se počeo polako pakirati za Osijek. (R. P.)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>U društvu utega i kilometara</p>
<p>Dolazak na pripreme 16-godipšnjeg Nike Kranjčara ulaganje je u budućnost do koje treba doći strpljenjem, kaže Dinamov trener, prof. Hrvoje Braović </p>
<p>POREČ, 12. siječnja</p>
<p> - Nogometaši Dinama u sklopu priprema za proljetni dio sezone obavljaju temeljne pripreme u Poreču. Nakon dolaska u Poreč te odrađenog prvog dana dojmove je iznio trener Dinama, prof. Hrvoje Braović. </p>
<p>- Nema tu ništa senzacionalnog. Veseli što su momci dobro raspoloženi i što su kao pravi profesionalci uoči skupnog rada radili individualno. Neugodna kiša i prohladno vrijeme za sada su problem jedino za Brazilca De Silvu koji je nakon povratka u Hrvatsku »uhvatio« prehladu. </p>
<p>• Tijekom desetodnevnih priprema lopta će se samo gledati. </p>
<p>- Da, neće tu biti rada s loptom. S loptom će se raditi kad se napune akumulatori, bez velikih riječi i eksplozivnih obećanja za naslovnicu pojasnio je prof. Braović.</p>
<p>• Novinari koji su uvijek gladni i žedni informacija zanimaju se za »čudo od djeteta«, Niku Kranjčara?</p>
<p>- Da, mali je dobar. Gledao sam ga nekoliko puta i vjerujem da ima ono nešto što će ga izdvojiti iz prosjeka. Dolazak na pripreme, a nakon rada u zimskom kampu kod Martina Novoselca, samo je ulaganje u budućnost do koje treba doći strpljenjem. </p>
<p>• Kako izgleda Dinamov radni dan u Poreču?</p>
<p>- Jutarnji trening nakon doručka započinje u 10 sati. Radi se uglavnom na svladavanju dionica i punjenju akumulatora. Ukoliko liječnička služba utvrdi da igrač ima problema sa praćenjem ritma, isti će raditi po posebnom programu. U popodnevnom radu dominira teretana. U 23,30 svi igrači moraju biti u krevetima. Idućeg jutra sve ispočetka. </p>
<p>• Razmišlja li se već sada i o igri?</p>
<p>- Igra će doći kad noge ne budu drvene. Ako želimo vratiti navijače pokušat će se igrati pametno i atraktivno. Na domaćem terenu je obveza neizbježne bunkere probijati sa tri napadača, ako bude nužde igrači će odigrati modificirani sistem 3-6-1.</p>
<p>• Treba li Dinamo pojačanja?</p>
<p>- U Poreču se nalazi 30 igrača željnih rada i afirmacije. Trenirajući momčad nemam vremena razmišljati kako bi bilo kad bih na terenu uvježbavao igrača kojeg nemam, kazao je na kraju razgovora trener Dinama.</p>
<p>Marino Perhant</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Grgić: Žele me srušiti!</p>
<p>»Vidljivo je da neki žele preuzeti predsjedničku funkciju u Hajduku i to pogotovo sad, kad slavimo 90 godina postojanja«, kaže predsjednik Hajduka Branko Grgić </p>
<p>SPLIT, 13. siječnja</p>
<p> - Branko Grgić, predsjednik Hajduka i direktor Lučke uprave, inače član HDZ-a, u posljednje vrijeme je često prozivan od političkih suparnika, a član HNS-a Jakša Marasović optužio ga je da je član kriminalnog miljea koji upravlja gradom. Kako je Grad Split poništio rješenje Lučke uprave o koncesiji za naplatu parkirališta u gradskoj luci, te je cijeli slučaj završio u tisku, Grgić je kazao: </p>
<p>- Ovo je velika hajka na mene. Očito je da nekima smetam i žele me prikazati u negativnom kontekstu. Smeta im što moja tvrtka Lučka uprava odlično posluje, a pojedincima posebno smeta što sam predsjednik Hajduka. Vidljivo je da neki žele preuzeti predsjedničku funkciju u Hajduku i to pogotovo sada kada slavimo 90. godina postojanja.</p>
<p>Grgić se za kraj još dotakao Gorana Vučevića, nogometaša Hajduka koji najavljuje odlazak u Osijek:</p>
<p>- Vučevića ćemo pustiti u Osijek. Što se nas tiče on može odmah otići, ali neka plati odštetu... (R. Posinković)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Boroš nije spriječila kinesko finale</p>
<p>YOKOHAMA, 13. siječnja</p>
<p> - Tamara Boroš ipak nije uspjela spriječiti kinesko finale stolnoteniskog »mastersa« u Yokohami. U polufinalu je bolja od nje bila Kineskinja Zhang Yining, koja će u srazu sa svojom sunarodnjakinjom Wang Nan odlučivati o pobjednici »ITTF Pro Tour« finala.</p>
<p>Tamara je, tako, treći put u posljednjih nekoliko mjeseci izgubila od Zhang Yining, no ovog puta, za razliku od finala Otvorenog prvenstva Poljske, nije bila ni blizu pobjedi. Kineskinja je cijelo vrijeme imala punu kontrolu u dvoboju i nije dozvolila Tamari da se razmaše, kao protiv Sun Jin u četvrtfinalu.</p>
<p>Nakon što je prošle godine ispala već u prvom kolu završnice »Pro Toura«, ovogodišnjim nastupom u polufinalu Tamara Boroš će bitno popraviti svoj bodovni saldo na svjetskoj stolnoteniskoj ljestvici.</p>
<p>• Rezultati polufinala: Zhang - Boroš 21-14, 21-15, 21-15. (maš)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Hingis i Hewitt pobjednici Sydneya</p>
<p>SYDNEY, 13. siječnja</p>
<p> - Švicarka Martina Hingis i Australac Lleyton Hewitt pobjednici su WTA odnosno ATP teniskog turnira, odigranog na olimpijskim terenima u Sydneyu.</p>
<p>Prva tenisačica svijeta u finalnom okršaju 860.000 američkih dolara vrijednog turnira sa 6-3, 4-6, 7-5 pobijedila je drugu nositeljicu Amerikanku Lindsay Davenport.</p>
<p>- Svladala sam najbolje igračice ovog tjedna. Ovo je najbolja podloga dosad na ovom turniru te stoga s nestrpljenjem očekujem početak Australian Opena. No, mislim da mogu još bolje igrati ukoliko se ne buem toliko uzrujavala. Ako bih to uspjela tijekom cijelog meča utoliko bi mi bilo lakše, rekla je Hingis koja već dviije godine nije osvojila nijedan »Grand Slam« naslov.</p>
<p>Devetnaestogodišnji Lleyton Hewitt uspio je obraniti naslov na 375.000 američkih dolara vrijednom »Adidas Internationalu«, prvi nakon Petea Samprasa, pobjednika 1993. i 1994 godine. Šveđanin Magnus Norman izdržao je 84 minute, nakon prvog seta potpuno se raspala igra 24-godišnjeg Šveđana. Konačnih 6-4, 6-1 navelo je Hewitta na veliki optimizam uoči prvog »Grand Slama« sezone.</p>
<p>- Postajao sam sve bolji i bolji iz meča u meč u posljednja dva tjedna i odlično je što sam to zaključio turnirskom pobjedom. Osjećam kako sam počeo udarati loptu vrlo dobro i mislim da sam dobio puno samopouzdanja nakon što sam pobjedio četvrtog tenisača svijeta uoči »Australian Opena«, rekao je 19-godišnji Australac.</p>
<p>Rezultat, finale, tenisačice: Hingis (1) - Davenport (2) 6-3, 4-6, 7-5; tenisači: Hewitt (2) - Norman (1) 6-4, 6-1. (imi)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="32">
<p>Imigrantima u Italiju pravo glasa i dodjela državljanstva?</p>
<p>Ministrica soilidarnosti Livia Turco najavila izmjenu zakona o državljanstvu / Premijer Amato održao zapaženo i poučno predavanje studentima o pogubnosti ksenofobije</p>
<p>RIM, 13. siječnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - U Vicenzi sjeveru Italije održana je sjednica visokih vladinih dužnosnika o problemu imigracije. Izabran je sjever Italije koji je neprekidno u potražnji za stranom radnom snagom a istovremeno pokazuje ksenofobičan strah prema došljacima. Dva najznačajnija zaključka sa sjednice su mogućnost davanje talijanskog državljanstva djeci regularnih imigranata rođenoj u Italiji i pravo glasa. Dojučerašnji san mnogih imigranata ubrzo će postati realnost: »Za nekoliko dana ću zatražiti izmjenu zakona o državljanstvu«, izjavila je ministrica solidarnosti Livia Turco.</p>
<p>Italija se i u pitanju zaposlenosti dijeli na jug i sjever. Hladni i pragmatični sjever, kojemu treba radna snaga, odlučio se za jeftiniju radnu snagu imigranata, dok nezaposleni s juga Italije pozivaju tvrtke sa sjevera da premjeste svoju proizvodnju u njihove krajeve, što su ovi odlučno odbili. Mjesečna netto plaća od milijun lira, koliko u prosjeku dobija na ruke imigrant za poslove kojih bi se teško prihvatio bilo koji Talijan, nije dovoljna ni za plaćanje stana, pa se oni snalaze na razne načine - najčešće ih i po desetak živi pod istim krovom.</p>
<p> Drugi problem s kojim se susreću je nemogućnost nalaženja stanova. Talijani sa sjevera nevoljko iznajmljuju kuće imigrantima, naročito obojenima. »Imigrant nije kompjuter koji nakon što ga iskoristite možete isključiti. Oni imaju ista prava i potrebe kao svi mi« poručila je ministrica Livia Turco.</p>
<p> I predsjednik talijanske vlade, Giuliano Amato, održao je prije dva dana predavanje studentima Univerziteta La Sapienza na temu rasizma. Razlog je sve prisutnija ksenofobija u svakodnevnom životu. Prema izvješću u TV dnevniku RAI-ja 2, svaka 24 sata jedan imigrant, najčešće žene, dožive neku vrstu ksenofobične uvrede. Netrpeljivost prema imigrantima podgrijavaju i talijanski mediji koji svaki incident, nesreću ili krivično djelo koje počine imigranti predstavljaju u mnogo skandaloznijem svijetlu nego ako istu stvar počini Talijan. Premijer Amato objasnio je to na jednom primjeru, objašnjavajući kako bi novinari napisali vijest da on pregazi djevojčicu, a kako da to uradi jedan Albanac. »Predsjednik vlade je nesretnim slučajem pregazio djevojčicu...« bi bio naslov da je to on uradio, da je to napravio »obični« Talijan naslov bi glasio : »Pregažena djevojčica«, a kad bi to učinio Albanac u velikom naslovu na prvoj stranici bi stajalo: »Albanac ubio djevojčicu«.</p>
<p>U daljem izlaganju premijer Amato je pozvao mlade da ne mrze druge zbog različite boje kože, religije itd. Podsjetio je studente koliko je zla nanio rasizam, počev od Holokausta do tragedije u bivšoj Jugoslaviji. Kao primjer spomenuo je SAD gdje se svaki stranac brzo i lako može integrirati u društvo, jer se različitost tretira kao bogatstvo zemlje. Na kraju mih je podsjetio da su oni generacija koja je prošla prvobitni tranzicijski šok, kad je Italija od zemlje emigranata (više od 60 milijuna Talijana živi po svijetu) postalam zemlja imigranata.</p>
<p>Sanja Mihaljinac</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Masovna vježba Falun gonga u Hong Kongu</p>
<p>HONG KONG, 13. siječnja</p>
<p> - Oko 900 sljedbenika duhovnog pokreta Falun gong iz cijelog svijeta okupilo se u subotu u Hong Kongu na masovnoj vježbi u znak prosvjeda protiv sve snažnije kampanje kineskih vlasti protiv pripadnika pokreta. Vlasti su zabranile ulazak u zemlju za 12 Kineza iz inozemstva koji su trebali sudjelovati na skupu u bivšoj britanskoj koloniji, koja u Kini ima status »posebnog administrativnog područja«, priopćila je skupina za ljudska prava. Oko 900 sljedbenika, od kojih je polovica doputovala iz inozemstva, počelo je dvodnevni skup u koji je uključena i masovna vježba u javnom parku. Riječ je o najvećoj javnog vježbi pripadnika Falun gonga od srpnja 1999. godine, kad je službeni Peking počeo svoju kampanju protiv duhovnog pokreta.</p>
<p> Falun gong, poznat i kao Falun Dafa, mješavina je budizma, taoizma i tradicionalne kineske tjelovježbe. Kina je zabranila Falun gong nazvavši ga »kultom zla«, ali je pokret i dalje legalan u Hong Kongu. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Koštunica osporio Daytonski sporazum</p>
<p>BEOGRAD, 13. siječnja</p>
<p> - Ured jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunice priopćio je u subotu da ponovno otvaranje ureda Haaškog suda u Beogradu ne znači automatsko prihvaćanje svih zahtjeva toga suda, odbacio je mogućnost ekstradicija i osporio Daytonski sporazum »pošto ga nije ratificirao parlament«. U službenom pismu koje u subotu objavljuje beogradski list Glas ured predsjednika navodi se da ustav SRJ ne dopušta izručenje jugoslavenskih državljana »stranom sudu« I da su »priče o mogućnim ekstradicijama lišene temelja«. </p>
<p> Koštuničin ured sada dovodi u pitanje provedbu Daytonskog sporazuma tvrdnjom da taj dokument nije prošao kroz jugoslavensku ustavnu proceduru koja propisuje »skupštinsko ratificiranje međunarodnih sporazuma«. Priopćenje također ukazuje da sporazum nije potpisao predsjednik Vlade SRJ, u čijoj je to nadležnosti, već tada predsjednik Srbije S. Milošević.</p>
<p> Ured predsjednika SRJ poručuje da će s ITCY-em suradjivati »u mjeri koju omogućuje jugoslavensko zakonodavstvo i ne vrijeđa nacionalno dostojanstvo«. »Razmjenit ćemo dokazni materijal, što će olakšati konačno objelodanjivanje i dokaza o zločinima nad našim stanovništvom«, navodi Koštuničin ured. U pismu se iznose primjedbe predsjednika SRJ na račun Tribunala u Haagu poput toga da je sud formiran ad-hok, da je nalik prijekom sudu, da predstavlja prije političku nego pravnu instituciju, da je utemeljen rezolucijom Vijeća sigurnosti a ne u proceduri predvidjenoj za utemeljenje medjunarodnog suda. </p>
<p> Ministar pravosuđa SRJ Momčilo Grubač u četvrtak je zatražio da se svi optuženi za ratne zločine od strane ITCY-ja predaju tom sud ali je sutradan rečeno da se radi o »osobnom mišljenju ministra«.</p>
<p> Prema dosadašnjima najavama, 23. siječnja u Beograd bi trebala doputovati glavna tužiteljica ITCY-ja Carla del Ponte. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Bošnjaci nesložni oko zahtjeva za formiranjem doma naroda u RS</p>
<p>Stranka za BiH je zadovoljna odlukom Wolfganga Petritscha o uspostavi povjerenstava koja će štititi vitalne nacionalne interese konstitutivnih naroda, koja ne jamči uspostavu doma naroda u RS </p>
<p>ZAGREB, 13. siječnja</p>
<p> - Wolfgang Petritsch, visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, dao je entitetskim parlamentima rok do 15. ožujka da usklade entitetske s Ustavom BiH, tj. da primjene odluku Ustavnog suda BiH iz srpnja 2000. kojom je utvrđeno da su po Ustavu BiH sva tri naroda konstitutivna na čitavom teritoriju BiH. Do isteka toga roka u oba entiteta funkcionirat će, sukladno Petritschevoj odluci, posebna ustavna povjerenstva koja će štititi vitalne nacionalne interese konstitutivnih naroda, Bošnjaka, Hrvata i Srba, ali i svih ostalih nacionalnih skupina koje žive u BiH. Povjerenstva će imati po 16 članova koje će imenovati Petritsch osobno. Tom Petritschevom odlukom zapravo je ispunjen zahtjev koji je postavio predsjednik Stranke za BiH Haris Silajdžić, uvjetujući njime ulazak svoje stranke u Alijansu za promjene. Silajdžić je, naime, tražio čvrsto jamstvo međunarodne zajednice da će biti zaštićena ustavna prava Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj, sukladno odluci o konstitutivnosti sva tri naroda na čitavom državnom teritoriju, što ju je u srpnju 2000. godine donio Ustavni sud BiH. </p>
<p>Petritscheva odluka, međutim, nije ispunila očekivanja zagovornika hitne i efikasne provedbe odluke Ustavnog suda. Naime, opće je mišljenje da bi konačno rješenje ovoga pitanja u RS predstavljala uspostava doma naroda i u tom entitetu. Petritsch, međutim, drži da uspostava doma naroda nije nužna te tvrdi da za to postoje drugi mehanizmi o kojima će se naknadno izjasniti Skupština RS. Kakva će ta rješenja biti, još se ne zna. Silajdžić je ipak potvrdio sudjelovanje u Alijansi i izrazio zadovoljstvo ovom odlukom. Stranka za BiH izdala je priopćenje u kome se Petritscheva odluka proglašava najvažnijim političkim činom od Daytona do danas, ali i najvećim same Stranke za BiH svih onih snaga koje žele da se stanje u BiH konačno počne mijenjati nabolje.</p>
<p>Neki bošnjački krugovi, prije svega političari iz SDA, nisu zadovoljni takvim rješenjem ni Silajdžićevim sudjelovanjem u Alijansi za promjene. Iz SDA su još prije objavljivanja Petritscheve odluke optužili Stranku za BiH da je radi ulaska u Alijansu praktički odstupila od zahtjeva za formiranjem doma naroda u Republici Srpskoj te da je podijelila bošnjački narod i otežala njegov opći položaj. SDA i dalje čvrsto inzistira na tome da se »odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti bh. naroda provede konzekutivno, što znači da se u Narodnoj skupštini RS ustanovi dom naroda s istim ovlastima kao i u federalnom Parlamentu«. </p>
<p>Ivan Šabić</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Delo: Odnosi s Hrvatskom na sporednom kolosijeku </p>
<p>LJUBLJANA, 13. siječnja</p>
<p> - Slovenija svih proteklih godina nije posvećivala dovoljno pažnje odnosima s Hrvatskom koja je potencijalno njezina najbliža partnerica, osobito zato jer su odnosi s Italijom i Austrijom opterećeni problemima, a Slovenija si kao mala država ne može priuštiti više otvorenih frontova u najbližem susjedstvu, tvrdi u svom komentaru za ljubljansko Delo, u broju od petka, novinarka Saša Vidmajer. List je komentar objavio pod naslovom »Između čizme, valcera i šahovnice«, ali je u tekstu najviše mjesta posvećeno odnosima Ljubljane i Zagreba.</p>
<p> »Nesređena pitanja sa susjednim državama s vremenom su se slijepila u jednu masu, a što je ona veća, sve je teža. Susjedski odnosi na jednoj granici postali su posljedicom odnosa na drugoj granici. Tako su odnosi s Hrvatskom povezani s Italijom, a naša su austrijska pitanja povezana s talijanskima. Vjerojatno je nešto od takvog shvaćanja u glavama i zato jer je u politici tako važna psihologija(...)«, piše Delo.</p>
<p> »Ni Italija ni Austrija nisu slovenske saveznice. Obje su mnogo jače države i obje su nakon raspada utjecajne SFRJ doživjele ostvarenje svog strateškog cilja, a to je da su za susjednu državu dobili Sloveniju koja je brojčano, vojno, a osobito politički slabija strana. Sada vjerojatno misle da je pravo vrijeme da beskrajno ucjenjuju. To što je Slovenija smještena uz Italiju i Austriju, to je nešto što se ne može izmijeniti, pa s tim valja naučiti živjeti kako se najbolje može. Teško je s Italijom koja je velika država i s Austrijom koja ima jaku tradiciju, među ostalim i diplomatsku. A u prvom redu - obje su članice Europske unije.</p>
<p> A kako je s Hrvatskom? Službena Ljubljana nije gajila odnose s onom susjedom koja joj je najbliža i s kojom bi vjerojatno bilo najprimjerenije imati savezništvo. Da je Slovenija bila malo više strateški orijentirana i da je razmišljala, po svoj bi prilici ustanovila da ne može imati više otvorenih bojišta sa susjednim državama«, tvrdi se u slovenskom dnevniku.</p>
<p> »Slovenija je odnose sa južnom susjedom dugo i predugo gurala na sporedni kolosijek. U skladu s logikom prividnih pregovora koju su imale bivše socijalističke države Slovenija i Hrvatska nisu mogle postići razuman kompromis, a u međuvremenu su neregulirane stvari postale politički preusijane, medijski napuhane, oprerećene unutarnjom politikom, dakle sve više emocionalno, a ne racionalno pitanje.</p>
<p> Na početku trećeg tisućljeća Slovenija i Hrvatska dalje su od rješenja nego što su bile odmah nakon osamostaljenja. A ipak, sada ili nikada, najviše izgleda za uspjeh ima takozvana logika paketa. Diplomati inače nerado slušaju o prostačkoj trgovačkoj logici kao što je povezivanje obaveza Ljubljanske banke prema hrvatskim štedišama s problematikom Piranskog zaljeva i određivanja granice na moru. No, pitanje je ima li tko u džepu neko drugo rješenje od povezivanja financijskog i graničnog pitanja na ovaj ili onaj način.« - piše komentatorica Dela Saša Vidmajer. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Komemoracija generalu Reayu u Ottawi</p>
<p>OTTAWA, 13. siječnja</p>
<p> - U Ottawi je u petak navečer održana komemoracija kanadskom generalu Gordonu Reayju, tragično preminulom prošloga mjeseca u Zagrebu. Komemoraciji su u ime hrvatskog predsjednika i vlade nazočili veleposlanik u Kanadi Andrija Jakovčević i savjetnica ino-ministra za razminiranje Dijana Pleština. General Raey bio je posebni savjetnik kanadskog veleposlanika u Hrvatskoj i aktivno uključen u projekte uklanjanja mina u nas. Nakon što je teško ozlijeđen u prometnoj nesreći na autoputu Karlovac-Zagreb 13. prosinca, preminuo je 21. prosinca u bolnici »Sestara milosrdnica« u Zagrebu. Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić posmrtno ga je odlikovao odličjem Reda Nikole Šubića Zrinskog za zasluge u iznimnim okolnostima i osobno zalaganje u procesu provedbe humanitarnog razminiranja u Hrvatskoj. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Britanska mornarica povlači streljivo s osiromašenim uranom </p>
<p>LONDON, 13. siječnja</p>
<p> - Britanska ratna mornarica postupno će na svojim ratnim brodovima ukinuti streljivo s osiromašenim uranom nakon što je američki proizvođač prekinuo proizvodnju spornih granata. Kriza oko granata koje probijaju oklope zaprijetila je raskolom u NATO-u, kojeg kritičari okrivljuju za korištenje streljiva s osiromašenim uranom. Sumnja se da je to streljivo uzrokovalo oboljenja od raka većeg broja pripadnika međunarodnih mirovnih snaga koji su bili na Balkanu.</p>
<p> Streljivo s osiromašenim uranom korišteno je u američkom protuprojektilskom sustavu Phalanx, koji je ugrađen u 42 razarača britanske mornarice. »Američki proizvođač odlučio je prekinuti proizvodnju granata s osiromašenim uranom. Oni se okreću alternativnim rješenjima. Nemamo drugog izbora nego učiniti to isto«, rekao je glasnogovornik britanskog ministarstva obrane. »Već smo odlučili da će to biti postupno. Sadašnje zalihe streljiva s osiromašenim uranom iscrpit ćemo do 2003. godine. Ubuduće ćemo za Phalanx kupovati verziju istih granata s volframom«, rekao je glasnogovornik. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Na Kosovu razina urana manja nego u Portugalu</p>
<p>BRUXELLES, 13. siječnja</p>
<p> - Portugalski vojnici koji služe u misijama KFOR-a i SFOR-a više će se izložiti radijaciji uranom u svojoj domovini nego na području Balkana, moglo se u čuti u petak na informativnom sastanku svih zemalja sudionica međunarodnih misija u BiH i na Kosovu održanom u sjedištu NATO-a u Bruxellesu. Portugalski su dužnosnici na tom sastanku izložili preliminarne rezultate ispitivanja terena na Kosovu koji pokazuju da je »na mjestima uzimanja uzoraka razina urana manja nego u Portugalu«. Na sastanku, na kojem su sudjelovali predstavnici šezdesetak zemalja, još je jednom ponovljeno da nema nikakvih dokaza koji bi povezali brojne slučajeve leukemije ili ostalih zloćudnih bolesti i streljiva s osiromašenim uranom.</p>
<p>Portugalski stručnjaci, koji trenutačno ispituju 18 kutija s uzorcima tla, hrane i vode s Kosova, naglasili su da zasad nema dokaza koji bi imalo ukazivali »na postojanje općeg rizika od kontaminacije« na tom području. Sudionicima skupa u Bruxellesu je rečeno da će prvi sastanak novoosnovanog povjerenstva za osiromašeni uran (CDU) vjerojatno biti održan sljedećeg četvrtka, saznaje se iz diplomatskih izvora. Hrvatska, BiH i Jugoslavija, kao i misija UN-a na Kosovu, te druge međunarodne organizacije, moći će sudjelovati u procesu razmjene znanstvenih i medicinskih podataka s članovima povjerenstva. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>»Mrtve duše« na izborima u Portugalu </p>
<p>ZAGREB, 13. siječnja</p>
<p> - Portugalci ne sumnjaju da će njihov sadašnji predsjednik Jorge Sampaio na nedjeljnim izborima ponovo biti izabran za šefa države. To pokazuju i ankete koje mu daju više od 60 posto glasova, dok ostalim kandidatima - bivšem ministru Joaquimu Ferreiri do Amaralu iz Socijaldemokratske stranke desnoga centra ankete daju oko 30 posto glasova, a kandidatu Komunističke partije Antoniu Abreu manje od dva posto. </p>
<p>U prilog reizboru predsjednika ide i tradicija: od povratka demokracije 1974., portugalski birači još nikad nisu zanijekali drugi mandat predsjedniku. Stoga svi očekuju da će Sampaio pobijediti već u prvom krugu, uz veliku apstinenciju birača (oko 40 posto). </p>
<p>Premda nema karizmu svog prethodnika socijalista Maria Soaresa, 61-godišnji Sampaio uživa veliki ugled. U svom je prvom petogodišnjem mandatu taj staloženi socijalist, pokazao Portugalcima da ne trebaju strahovati od »monopola socijalističke vlasti«, uspješno se distanciravši od socijalističke vlade premijera Antonia Guterresa. I njegov sadašnji predizborni slogan »Za sve nas« odražava upravo njegovu želju da se predstavi kao kandidat iznad stranačkih interesa.</p>
<p>Portugalski predsjednik, koji je vrhovni zapovjednik vojske, ima uglavnom ceremonijalne ovlasti, ali se od njega očekuje da svojim autoritetom intervenira u slučaju političke krize. Poput Soaresa, i Sampaio često putuje zemljom i u susretima s običnim ljudima pokazuje zanimanje za njihove probleme. Kako su Portugalci poznati po slabom odazivu na izborima, Sampaio je u svojoj kampanji pozivao sve birače da u nedjelju iziđu u što većem broju na birališta.</p>
<p>A da izbori s očekivanim rezultatom ne bi prošli posve mirno, za predizborni se skandal pobrinuo list Visao, koji je u četvrtak objavio da je na biračkim popisima od osam milijuna i 700.000 birača, najmanje 500.000 »mrtvih duša« te oko 200.000 dvostruko upisanih. Premda mnogi smatraju da je taj broj pretjeran, ostaje činjenica da su birački popisi »sumnjivi«, pa bi - teoretski - i rezultati mogli biti dovedeni u pitanje, a portugalski birači - čuje se iz redova oporbe - ionako neskloni izlasku na birališta, mogli bi izgubiti povjerenje i u izborni sustav. </p>
<p>Gordana Tintor</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Smijenjeno Vijeće ČT</p>
<p>ZAGREB, 13. siječnja</p>
<p> - Punih 18 sati trajala je dramatična sjednica Zastupničkog doma češkog parlamenta na kojoj su zastupnici nakon žestokih verbalnih sukoba najprije smijenili Vijeće Češke televizije, koje je uz ostalo nadležno za izbor i smjenjivanje direktora ČT. Zastupnici su usvojili rezoluciju kojom se konstatira da televizijski program ne ispunjava zakonom utvrđene zahtjeve javne televizije, ali su pritom naglasili da ipak nije bila ugrožena sloboda govora. Zatim su, tek u 3 sata ujutro u subotu, nakon usklađivanja brojnih amandmana, izglasali vladin prijedlog izmjena i dopuna Zakona o Češkoj televiziji, koji je upućen na parlamentarnu raspravu po ubrzanom postupku. U suštini je prihvaćen vladin prijedlog, koji predviđa da Zastupnički dom parlamenta preuzme privremeno ovlasti Vijeća ČT i izabere privremenog direktora javne televizije te da buduće članove Vijeća ČT biira Zastupnički dom na temelju prijedloga nekoliko desetaka društvenih, kulturnih, znanstvenih i drugih javnih organizacija kao i udruženja i građanskih inicijativa. Pritom izmijenjeni zakon predviđa da političke stranke, koje su dosad delegirale svoje ljude u Vijeće ČT ne mogu predlagati svoje kandidate, čime se izbjegava direkjtni utjecaj politike na rad Vijeća i osigurava javno-pravni karakter Televizije, a povećanje broja članova Vijeća sa dosadašnjih devet na 15 omogućuje da širi spektar češke društvene scene sudjeluje u kreiranju javne televizije. Prijedlog stranaka tzv. Četverokoalicije, koje su predlagale da u imenovanju članova Vijeća ČT sudjeluju i Senat te predsjednik države, nije prošao. </p>
<p>Izmjene i dopune Zakona o Češkoj televiziji podržala je velika većina zastupnika - njih 133 od 194 prisutna zastupnika.Preostaje da izglasani prijedlog izmjena i dopuna Zakona o ČT potvrdi gornji doma parlamenta - Senat i na kraju potpiše predsjednik Vaclav Havel. </p>
<p>Nakon smjene Vijeća ČT bivši predsjednik Vijeća Miroslav Mareš prihvatio je smjenu, ali je glavna urednica informativnog programa Jana Bobošikova izjavila kako se smjenom Vijeća na Televiziji »ništa mne događa« u odnosu na vodstvo Televizije koje je postavio bivši direktor Jiri Hodač, te da ona ne namjerava podnijeti ostavku. Krizni štab pobunjenih novinara koji su u štrajku pozvao je v.d. direktoricu Televizije Veru Valterovu, koja je nakon kolapsa i hospitalizacije Hodača preuzela njegove funkcije, da stvori uvjete za trenutačni odlazak Bobošikove, financijskog direktora ČT Jindricha Beznoske i »drugih osoba koje je imenovao Hodač«.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="42">
<p>Bivša moćna direktorica banke sebe uspoređuje sa Sokratom?!</p>
<p>U nizu bizarnih novosti koje donose današnje novine, posebno je zanimljiv ovaj: »Nisam u bijegu, vratit ću se i otići u pritvor« - Ljerka Ercegović, bivša šefica Poštanske banke poručuje iz Venecije.</p>
<p> Već zdrav razum ili očekivana razina obrambenih mehanizama progonjenog čovjeka tjera na oprez i upućuje da se ne bi trebao vraćati tamo gdje mu prijeti opasnost. Davno je plemeniti francuz Montaigne rekao: »Ni u jednom zatvoru nisam bio ni da bih se po njemu prošetao. Mašta mi čak i njegov spoljni izgled čini mrskim. Ja sam silno žudan slobode; da mi je zabranjen pristup u neki kraj Indije, ja bih živio sa izvjesnim osjećajem sputanosti. I dok god budem mogao naći drugdje slobodnu zemlju ili zrak, neću učmati na nekom mjestu gdje bih se morao skrivati«. (Montaigne: Ogledi). Naša junakinja naprotiv dobrovoljno se želi vratiti baš u jedini kutak gdje je ne žele vidjeti slobodnu. No, čovjek je duševno biće, sazdan na sliku i priliku Božju, sa mogućnošću slobodnog izbora: vratiti se i časno »poginuti«, ili sačuvati živu glavu.</p>
<p> U današnjem svijetu, kojeg je sve više dio i Hrvatska, privatnosti gotovo da i nema. Neki je izričito odbacuju, nuđajući se cijelom svijetu u reality hepeninzima, za uspjeh odnosno novac. A neki drugi, koji bi pod svaku cijenu htjeli sačuvati svoju intimu, vrte se u bezdušnim medijima. Opet radi novca ili zbog njihovog novca. Tako progonjena Ljerka, zasad nedostupna hrvatskom pravosuđu, ali sa raspisanom tjeralicom na leđima, poručuje javnosti: »Ne pada mi na pamet bježati, niti raditi nešto protiv sebe i svoje obitelji«. </p>
<p> Kad je tako otpočeo medijski linč oca i sina Gucić, oni su se lijepo sklonili na liječenje u Njemačku. Pa zašto ne bi i Ljerka. Mediji su, po priznanju ministra Lučina, u slučaju afere Grupo čak i policiju natjerali da prije nego što je planirano otpočne uhićenja osumnjičenih osoba.</p>
<p> Bankaričin odvjetnik kaže: »Tko je 1996. godine mogao znati da će Kutle 1998. godine propasti?« Dodajmo: tko je Kutli, ili Guciću, ili... mogao nešto odbiti. Mogao je dakako, ako je želio zahvaliti se na svom visokom i unosnom položaju. Jer, ti isti korisnici kredita sjedili su u nadzornim odborima banaka i postavljali predsjednike uprava. Ili, da je Ljerka 1996. godine već bila ovako visoko moralna osoba kao danas, mogla je dati ostavku. Ali, kakva korist od toga. Kutle bi postavio nekog drugog i svejedno došao do traženog kredita.</p>
<p> U današnjem članku Ljerka sebe uspoređuje sa hrabrim Sokratom: »Poslužit ću se Sokratom i reći: Moja je optužba toliko apsurdna da je u svojoj apsurdnosti neoboriva!« Malo niže u istom članku vidimo međunaslov posuđen od Shakespeara »Mnogo vike ni za što«. Nalazimo se dakle u visoko duhovnoj sfere u kojoj obitavaju velikani ljudskog uma, a od sada i nesretna Ljerka. </p>
<p> Ima li smisla kad bivša moćna direktorica banke svoju sudbinu uspoređuje sa Sokratovom? Grčki filozof je kao vrhunski moralna osoba djelovao isključivo prema vlastitoj savjesti. Teško da bi Sokratu Kutle ili tko drugi mogao uvjetovati ostanak na poslu bilo kakvim protuuslugama, ili mekšim pristupom. Dapače, njegov moto je bio: izbjegavajte ono s čime nećete moći živjeti. Bilo bi to jednako apsurdno kao da je gospođa Ercegović nekom standardnom klijentu Poštanske banke uvjetovala odobrenje kredita time da ovaj isporuči robu bez kvalitetnih osiguranja, recimo bratu Ivića Pašalića.</p>
<p> Bivša bankarica smatra da kao i Sokrat ona nije u sukobu sa zakonima, nego sa sucima. Zato hrabro poručuje: "Doći ću i sjediti u pritvoru koliko je potrebno, pa neka me sve ispitaju. Nisam napravila nikakvo kazneno djelo..."</p>
<p> Razlike između Grka i Hrvatice odviše su krupne. Sokratu je bio ponuđen izbor: ili progonstvo ili smrt. Nagovarahu ga da pobjegne u izgnanstvo, on je odbio. To da ostane i umre Sokrat je dugovao sebi i obrani svojih uvjerenja koja je iznio na suđenju. Ljerka je pak poslušala savjet liječnika i odvjetnika i otputovala. </p>
<p> Kolilo se zna optužba protiv bivše predsjednice uprave podignuta je zbog 34 milijuna nenaplativih kredita, plasiranih Kutle-grupi bez prvoklalsnih instrumenata osiguranja. Odvjetnik drži da optužba za učinjenu štetu banci ne stoji, jer je Ljerka radila ono što bi radili i što su radili svih tih godina i drugi bankari (dakle, napuštamo teren osobnosti i visokih aršina savjesti?!).: "U to doba su svi bankari bili spremni davati kredite Kutlinoj Globus grupi, što potvrđuje i podatak da je Kutle imao 41 kredit u različitim bankama." Moguće je dakako da su i drugi bankari griješili i da će odgovarati.</p>
<p> Tada je bankarstvo nesumljivo bilo pod utjecajem politike. U nedavnom intervjuu viceguverner HNB Čedo Maletić, na pitanje o tom utjecaju danas, odgovorio je: "Mogu se djelomično složiti kako još postoji utjecaj politike na rad banaka, i to u prvom redu kod banaka koje imaju nejasnu vlasničku strukturu i koje su mahom regionalno orijentirane. No, valja reći kako je on ipak sve manji. Što se HNB i supervizije tiče, sa zadovoljstvom mogu reći kako je, barem otkako sam u to sektoru, bilo nekoliko pokušaja, ali na tome je i ostalo." Postoji dakako 'grijeh struktura' i u bankarskom sektoru. Opće-prihvaćeno je mišljenje da je pravovremenom intervencijom sredinom devedesetih HNB mogla spriječiti ili bar umanjiti havarije banaka. Recimo, samo odbijanjem licenci, zbog toga jer su osnovane fiktivnim kapitalom - baš kao što to čini danas. Središnja banka namjerava zakon o bankama nadopuniti novim detaljima i unaprijed propisati što više možebitnih situacija. Jednako kao što je prije dvije godine u jeku tzv. druge bankarske krize, kad su već propale Dubrovačka, Glumina, Županjska banka, a pomaljala se kriza Komercijalne, zakonom detaljno propisana metodologija procjene boniteta zajmotražitelja. Iako su pravila struke u procjeni kreditne sposobnosti i od prije bila poznata.</p>
<p>DRAŽEN PAVLIĆZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Čemu toliki savjetnici o trošku hrvatskih građana</p>
<p>U nedavno održanoj tv emisiji Forum utorkom, sudjelovao je i g. Tomislav Jakić, u svojstvu savjetnika Predsjednika Republike. Kad je bilo govora o Haaškom sudu, on je izjavio da se na sud trebaju odazvati svi oni koji su činili zlodjela da bi na taj način Hrvatska bila odterećena u budućnosti kao prvo, a drugo, da se nema namjere suditi Hrvatskoj i oslobodilačkim borbama koje je Hrvatska povela već samo zločinima koje su učinili pojedini odgovorni dužnosnici.</p>
<p>No što sada kaže g. Jakić, kada stvari o tom Sudu dobivaju sve konkretnije potvrde da se želi i kani suditi i članovima Hrvatske Vlade i generalima i svim onima koji su predstavljali hrvatski politički vrh? Što kaže na to da bi zasigurno pokojni prvi predsjednik države dr. Franjo Tuđman bio priveden Haaškom sudu? Svakom je očito da se na taj način želi stvoriti slika da se na ovim prostorima vodio međuetnički i »međuplemenski« rat, a da to nije bila agresija SRJ na svoje bivše republike. Čudan savjetnik kada ne vidi ono što vidi politički diletant... Ali, zapadnim političarima u korist da ublaže svoju savjest.</p>
<p>Drugi savjetnik Predsjednika države brigadir Imre Agotić učinio je »medvjeđu« uslugu samoj Hrvatskoj prebacivajući toliko napuhana hrvatska zlodjela s Hrvatske vojske na policiju. Umjesto da iznese u javnost, a on to dobro zna, da su određena ubijanja i paljenja srpskih kuća činili oni ljudi izvan vojske iz osvete za svoje pobijene ili zbog svojih popaljenih kuća. Ili, jednostavno zbog krađe tuđe imovine. Zbog toga se ne može kriviti ni Hrvatska vojska ni policija, a kamo li država.</p>
<p>Često puta i predsjednikova glasnogovornica dolazi u neke neugodnosti zbog svojih izjava, pa treba naknadno razjašnjavati što je i kako rekla...Zbilja, običan mali čovjek se pita čemu toliki savjetnici kad hrvatskoj državi ne žele dobro, daju krive izjave koje nekim pojedincima u Hrvatskoj i izvan nje odgovaraju. Hrvatskoj državi nikako. Da li se u tom svom poslovanju sjete da su plaćeni novcem hrvatskih poreznih obveznika i novcem radišnih ljudi?</p>
<p>Kazimir Orešković Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>»Zapeli pregovori sa Federacijom BiH« (2)</p>
<p>U vašem cijenjenom listu objavljen je 10. siječnja o. g. tekst pod naslovom »Zapeli pregovori sa Federacijom BiH o zabrani uvoza, trpe izvoznici s obje strane granice«. Tekst je zaista pun ne samo neistina i proizvoljnosti nego i besmislica. Vaši čitatelji mogli su i sami, po mnogo čemu, zaključiti da se radi o tekstu koji nije vrijedan pažnje, iako je problem kojeg tretira izuzetno značajan. Umjesto odgovora na tekst navodimo samo nekoliko ilustracija o njegovu kvalitetu. »Zapeli pregovori sa Federacijom BiH....« Apsolutno netočno, jer se pregovori vode sa državom BiH, a Federacija je jedan njen entitet. U Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva (RH) kažu da BiH strana traži recipročnu razmjenu.....</p>
<p>Neistina, to je apsolutno netočno i nikada nije traženo. Očekujemo da tu tešku neistinu demantira Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. »Zemlja koja nema ni jedan mesno - prerađivački objekat s izvoznom dozvolom zabranila uvoz iz zemlje izvoznice...« Ovdje se ne radi o mesno-prerađivačkim objektima nego o bolestima životinja, pa aludiranje na nerazvijenu BiH i izvoznicu Hrvatsku nema apsolutno nikakve veze sa predmetom koji se tretira.</p>
<p>»Zabrinjava da je u BiH i dalje dopušten uvoz mesa iz Njemačke....« To su naši bilateralni odnosi sa Njemačkom i to se zaista ne tiče treće zemlje.</p>
<p>»Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva je i do sada imalo zabranu za cijelu BiH osim jednog njenog kantona« što je predstavljalo apsurd i pritisak da se izvoz iz cijele zemlje odvija preko jednog kantona.</p>
<p>»Nakon toga Federacija BiH je donijela jednostranu odluku o zabrani uvoza iz Hrvatske zbog navodne 'slinavke i šapa' iako tih bolesti u Hrvatskoj nema od sredine 70-tih godina«. Potpuno netočno. Zabranu su donijele Federacija BiH i Republika Srpska (za cijelu BiH) ali ne zbog slinavke i šapa nego zbog drugih bolesti. Upravo suprotno, hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva je donijelo zabranu, prije toga, zbog slinavke i šapa kojih nema u BiH. To Ministarstvo je poslije ponudilo tekst bez spominjanja slinavke i šapa da bi eliminiralo tu svoju pogrešku. »U Luri kažu da je tržište BiH njihovo najveće tržište...«</p>
<p>Ne samo za Luru nego i za mnoge druge u Hrvatskoj. Za veliki broj njih i jedino izvozno tržište. Ovako se ne treba ponašati prema svom najboljem i najvećem kupcu, ni Ministarstvo, ako je novinaru zaista dalo ove besmislene izjave, niti list.</p>
<p>Ambasada BiH u Republici Hrvatskoj, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Gospodinu Slavenu Letici odajem priznanje zbog iskrenosti i točnosti</p>
<p>U vašem listu od 4. siječnja 2001. objavljen je vrlo zanimljiv razgovor sa g. Slavenom Leticom. Osobito mi se dopao onaj dio koji se zbog iskrenosti i točnosti odnosi na dr. Žarka Puhovskog. Letica kaže: »Kolegu dr. Žarka Puhovskog donekle razumijem, jer mu nije lako živjeti uz vlastiti životopis i s vlastitim, filozofskim i moralnim nasljeđem. Bio je krunski svjedok u monstruoznim političkim procesima protiv njegovih i mojih kolega Dražena Budiše i Ivana Zvonimira Čička... Bio je protiv svake hrvatske države, a i danas« itd.</p>
<p> Čitajući to, i nehotice mi je pao na um još jedan »ujdijevac«, naime akademik Vlatko Silobrčić, koji je nedavno izabran za predsjednika Europskoga pokreta Hrvatska. Pa kako će taj gospodin, koji se u ona burna vremena odmah opredijelio za UJD-i (Ujedinjeni jugoslavenski demokrati) i ni za koju drugu (hrvatsku) stranku, koji je prema tomu svomu opredjeljenju bio otpočetka »protiv svake hrvatske države«, sada zastupati državu Hrvatsku rođenu iz Domovinskog rata. Ne bi trebalo zaboraviti da je taj gospodin kao pravi »ujdijevac« još onda, devedesetih godina, jedini, baš jedini od svih ondašnjih akademika, zastupao mišljenje da Akademija nikako ne treba promijeniti ime u Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Nije se dakle htio 1990. godine pridružiti naporima većine akademika koji su još 1939., za Banovine Hrvatske, nastojali da se Akademija u Zagrebu nazove Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Razumije se, jer bi tada izdao UJD-i koji je bio i u glavama njihovih članova još dugo ostao protiv svake samostalne hrvatske države. I da bude smijurija još veća i kompletnija, taj se gospodin usudio, unatoč takvom »vlastitom životopisu i s vlastitim moralnim nasljeđem« kandidirati, čak dva puta, za predsjednika upravo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kojoj je osporavao čak i današnje ime. On bi tobože trebao dovesti Akademiju na pravi put. Oba puta doživio je u Akademiji opravdani fijasko, ali i novinarski žalac s uskličnikom i upitnikom nakon fijaska, koji ga još uvijek peče i od koga se neće tako lako oporaviti, jer istina zna peči, peči.</p>
<p>Dr. Ante Prša Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Pisma dr. Olge Carević glas su srca i razuma </p>
<p>Vjesnik je 29. prosinca objavio tekst prof. dr. sci. Olge Carević pod naslovom »Smanjivanjem biološke raznolikosti, Zemlja postaje sve više ugrožena«. Smatram da je spomenuti tekst, ne samo vrlo informativan, nego i poetski napisan kako to samo zna autorica složiti. Stihovi Milana Krmpotića, dipl.ing. i pjesnika odlično su odabrani upravo za zaštitu biološke raznolikosti, uključujući i šume!</p>
<p>Desetak godina, odnosno od 18. kolovoza 1990. kada je Olga Carević uputila svoj prosvjed zbog postavljanja balvana u Kninu i drugim gradovima, redovito pratim njezine napise dio kojih je objavljen dosada u tri knjige, posebice je značajna »Glas srca i razuma«. Zbog toga sam bio sretan kada sam pročitao njezin interview s Krešimirom Dujmovićem u prigodi desete obljetnice objavljivanja tekstova Olge Carević. Jednako me obradovalo što je Olga Carević, inače samozatajna osoba, nakon pet godina javno govorila u emisiji Branimira Bilića »Misli 21. stoljeća«. Taj je intervju bio izuzetan i drago mi je što je Televizija imala sluha da ga ponovi.</p>
<p>Tijekom proteklih godina Olga Carević je uz humane napise pisala opširno i sustavno o zaštiti čovjekove okoline. Sjetimo se samo napisa »Hrast lužnjak - hrvatski div«. Ovim pismom želim čestitati Olgi Carević na svim pismima, humanim i ekološkim, i zamoliti je da nastavi s pisanjem.</p>
<p>Miljenko Švigir Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Vlada šestorke poskliznula se na »ženskom pitanju«</p>
<p>Vlada šestorke u kojoj dominira SDP, uistinu se na »ženskim pitanjima« uspjela poskliznuti, kako napisom Gordane Grbić, prenesenom u Vjesniku, konstatira Republika. Poskliznula se unatoč činjenici što u skladu s normama Socijalističke internacionale i hrvatski socijaldemokrati u svome rukovodećem tijelu imaju čak 40 postožena.</p>
<p>Mjere Vlade koje se tiču žena pokazuju da visoka zastupljenost žena u SDP-u u politiku Vlade nije unijela »žensku politiku«. Ako nisu tek statistička dekoracija za sadašnje stranačke partnere u Europi i buduće biračice u Hrvatskoj, žene SDP-a su postale mahom realizatoricama i glasnogovrnicama najnepopularnijih mjera muške politike. Zaštićene valjda - po slavnoj izreci ministra Ivaniševića - činjenicom što su žene, pa si smiju dozvoliti što si muškarci ne smiju, preuzimaju poput potpredsjednice Vlade Željke Antunović uloge likvidatora radničkih i sirotinjskih prava ili pak poput zastupnica SDP-a u Saboru ulogu glasnogovornica socijalne demagogije.</p>
<p>Prisjetimo se stoga da je zbog činjenice što je na kandidacijskim listama za prošlogodišnje sudbonosne parlamentarne izbore istaknula više žena od drugih stranaka, SDP bila miljenica ženskih organizacija koje su vodile žestoku kampanju pozivanja biračica da glasuju »za promjene«. Činile su to s nadom da će više žena u politici donijeti i više politike u korist žena.</p>
<p>No, osim za nekoliko važnih supruga, sestara i drugih rođakinja, te članica SDP-a smještenih na unosne državne i upravne funkcije, promjene se nisu dogodile; politika je za većinu žena ostala »muškog roda«.</p>
<p>Usprkos tome, nekada tako glasne, ženske organizacije sada šute. Znači li to da su promjene položaja nekoliko važnih žena ono na što su mislile kad su se uoči parlamentarnih izbora zalagale za »promjene«?</p>
<p>LIDIJA VNUKOsijek</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>HTV ne može biti trgovačko društvo</p>
<p>Prema napisima u izdanju od 11. siječnja vidim da se diskusija oko budućnosti Hrvatskog radija i televizije ponovo rasplamsala. Kao nekadašnji autor radio drama i režiser na Radio Zagrebu čak sam i u dalekom svijetu zainteresiran za budućnost kuće u kojoj sam proveo deset najboljih godina mladenačkog života i stvaranja</p>
<p>Kao što sam i u jednom ranijem prilogu istakao HTV ne može biti trgovačko društvo tako dugo dok se financira obaveznom pretplatom. Čak i u zemljama razvijene demokracije još uvijek egzistiraju BBC, RAI, DW. Taj model je najprihvatljiviji i za Hrvatsku.</p>
<p>Podržavam davnog kolegu Ivu Horvata koji smatra da bi odvajanje programskog dijela HTV od njegove tehničke baze (odašiljači i veze) bilo oduzimanje imovine stečene dugogodišnjim radom 'zaposlenika'.</p>
<p>Privatizacija nije panacea za sve probleme. Cak i neke industrije koje su u SAD od početka bile u rukama privatnika sada supolu-državne (željeznice, poštanske usluge). HTV bi trebala dobiti status poludržavne korporacije</p>
<p>Za razliku od kolege Horvata ja sam uvjerenja da privatom radiju i televiziji treba otvoriti vrata i pomoći u njihovu razvitku. Kao simbol dobre volje i kolegijalnog pristupa HTV bi mogla (pod strogo definiranim uvjetima) iznajmiti instalacije trećeg programa privatnoj korporaciji na određeni rok s tim da, ukoliko se poslovanje privatne korporacije pokaže uspješnim ona stekne pravo da od HTV-a otkupi tehničku bazu za treći program.</p>
<p>Ne znam hoće li ovaj prijedlog pomoći u rješavanju tekuće nedoumice kako riješiti to pitanje.</p>
<p>BERISLAV BRKIĆWashington, SAD</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="49">
<p>Zaprijetio ubojstvom službenici </p>
<p>SPLIT, 13. siječnja</p>
<p> - Nakon što je službenici sinjskog Centra za socijalnu skrb prijetio ubojstvom ako mu ne isplati jednokratnu novčanu pomoć, Pavao B. (45) iz Sinja, uz kaznenu prijavu za iznudu, priveden je istražnom sucu Županijskog suda u Splitu koji mu je izrekao mjeru opreza - zabranu posjećivanja Centra i osobni kontakt s njegovim zaposlenicima do okončanja kaznenog postupka. </p>
<p>Kako doznajemo u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Pavao B. od službenice Centra Anke J. (42) iz Sinja zatražio je novac prijeteći da će joj u ured donijeti pet kilograma eksploziva i aktivirati ga. Nakon prijetnje Anka J. isplatila mu je 250 kuna, a iznuđač je otišao. Ako ne bude poštivao izrečenu mu mjeru opreza, Pavao B. bit će pritvoren. (I. Dragičević)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Srušio staricu na tlo i oteo joj torbicu </p>
<p>ZAGREB, 13. siječnja</p>
<p> - Na Rokovom je perivoju, u petak predvečer, oko 18.30 sati, nepoznati počinitelj »naoružan« tek tjelesnom snagom i drskošću, počinio razbojstvo nad nemoćnom 87-godišnjom staricom. Naime, u to je doba, kako se doznaje u policiji, Slava F. bezbrižno koračala ulicom kadli joj je iznenada prišao nepoznati muškarac i grubo je odgurnuo. Kada se starica srušila na tlo, razbojnik joj je potom svinuo ruku, iz nje istrgnuo torbicu te ponosno pobjegao, ostavivši za sobom staricu bez ozljeda, ali i bez torbice i - dvjesto kuna. (A. K. B.).</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Iz dviju kuća ukrao 190.000 kuna </p>
<p>ZAGREB, 13. siječnja</p>
<p> - U petak poslijepodne, u razdoblju od 16.30 do 21.45 sati, na Trešnjevci je, u 3. Trebovićkom ogranku provaljeno u obiteljsku kuću Stipana D. (79). Nepoznati je provalnik ušao u kuću obivši ulazna vrata polugom, najvjerojatnije »pajserom« te iz nje otišao »ukrašen« zlatnim nakitom i s malom metalnom blagajnom u rukama. </p>
<p>No, s obzirom da je posrijedi dvojni objekt, provalnik je odlučio »proširiti« svoje nedjelo pa je potom ušao i u kuću u vlasništvu 68-godišnje Dragice D. iz koje je također ukrao zlatni nakit i manju blagajnu.</p>
<p> Ukupna vrijednost ukradenih zlatnih lančića i ogrlica te gotova novca iznosi oko 190.000 kuna. (A. K. B.)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Pobjegao s mjesta nesreće</p>
<p>ČAKOVEC, 13. siječnja</p>
<p> - U subotu u 1.20 sati, s mjesta prometne nesreće na prilaznoj cesti Ininoj crpki u Zrinsko-Frankopanskoj ulici u Čakovcu pobjegao je prouzročitelj nesreće. Nepoznati vozač s nepoznatim vozilom u promet se uključivao vozeći unatrag s parkirališta kavane »Saloon«. Zadnjim dijelom svog automobila udario je u bočnu stranu osobnog automobila ŽU 160-V. Djelatnici PU međimurske su, međutim, već u subotu u 9.45 sati utvrdili da je bjegunac D. Š. (27) iz Čakovca, koji je upravljao automobilom »ford escort« ČK 834-BB. Njemu slijedi ne samo prijava zbog bijega s mjesta prometne nezgode, već i zbog toga što je upravljao neregistriranim i neosiguranim osobnim automobilom. (D. Ovčar)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Sin nasmrt istukao oca</p>
<p>SPLIT, 13. siječnja</p>
<p> - Josip P. (76) iz Kaštel Staroga preminuo je u splitskoj bolnici od ozljeda koje je zadobio u tučnjavi sa svojim sinom J. P. (36), koja se u njihovoj obiteljskoj kuću u Kaštelima dogodila 3. siječnja ove godine, utvrđeno je obdukcijom. Odmah nakon što je istukao oca, sin je pomoć zatražio na Odjelu psihijatrije splitske bolnice na kojem se još uvijek liječi. Kriminalistička obrada je u tijeku. (I. Dragičević)</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>U Omišu oteta Moldavka</p>
<p>SPLIT, 13. siječnja</p>
<p> - Otmicu djevojke, državljanke Moldavije Kristine S. (34) omiškoj policiji u petak je prijavio Stipe V. (30) iz Zagreba. Prema njegovoj izjavi, dok je s Moldavkom boravio u mjestu Sumpetar susreo je poznanika Matu G. (38), državljanina Bosne i Hercegovine u društvu nepoznata mu muškarca, koji su njemu i djevojci ponudili »prijevoz«. U jednom trenutku Mate G. izvadio je pištolj kojim je u glavu udario Stipu V., da bi uz pomoć nepoznatoga muškarca Kristinu S. ugurao u automobil bosansko-hercegovačkih registracijskih oznaka, odvezavši je u nepoznatom pravcu. Zagrepčanin je pomoć zatražio u omiškom Domu zdravlja gdje je utvrđeno kako je pretrpio lakše tjelesne ozljede, a za otmičarima Moldavke još se traga. (I. Dragičević)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="55">
<p>U riječkoj luci porinut tanker vrijedan 37 milijuna dolara</p>
<p>RIJEKA, 13. siječnja</p>
<p> - U subotu je u riječkom brodogradilištu »3. maj« u more porinut tanker za prijevoz naftnih prerađevina i kemikalija, pod radnim nazivom »Gradnja broj 674«, za naručitelja »Roma Shipping Company« s Malte. Tanker je dugačak 239,8 metara, širok 36,4 metra i visok 18 metara, nosivosti 81.460 tona. To je drugi po veličini brod ikada sagrađen na navozima »3. maja«. Trebao bi biti opremljen i isporučen do lipnja ove godine, a vrijednost posla je 37 milijuna američkih dolara. Kuma broda je bila projektantica u »3. maju« Valerija Prpić, koja je sudjelovala u projektiranju tog tankera. Porinuću je bio nazočan i predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević. Nakon porinuća na navoz je položena kobilica za gradnju broj 679. Riječ je o još jednom tankeru za prijevoz nafte, a naručitelj je »3. mai Investissement« iz Pariza. U ovom trenutku u knjizi narudžbi »3. maja« upisano je devet tankera, vrijednosti 250 milijuna američkih dolara. (D.H.)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Hrvatska i Mađarska parafirale ugovor o slobodnoj trgovini</p>
<p>ZAGREB, 13. siječnja</p>
<p> - U Budimpešti je u subotu ujutro parafiran ugovor o slobodnoj trgovini između Hrvatske i Mađarske, a potpisivanje ugovora očekuje se prilikom skorašnje posjete mađarskog premijera Viktora Orbana Hrvatskoj, priopćilo je Ministarstvo gospodarstva. Nakon što su u subotu, rano ujutro završeni pregovori o slobodnoj trgovini, ugovor su, s hrvatske strane, parafirali voditeljica izaslanstva i pomoćnica ministra gospodarstva Olgica Spevec te pomoćnik ministra poljoprivrede i šumarstva Miroslav Božić.</p>
<p>»Ugovor je važan jer otvara vrata mađarskog tržišta za hrvatske proizvode i našim proizvodima omogućuje isti pristup na to tržište, kao i proizvodima iz zemalja Europske unije i CEFTA-e«, ističe pomoćnica ministra gospodarstva Spevec u priopćenju. Dodaje i to da ugovor otvara vrata članstvu Hrvatske u CEFTA-i. Mađarska je prva zemlja izvan kruga zemalja bivše Jugoslavije, a druga zemlja članica CEFTA-e s kojom je Hrvatska sklopila ugovor o slobodnoj trgovini. Početkom primjene ugovora ukidaju se carine za više od 80 posto industrijskih proizvoda iz Hrvatske i Mađarske.</p>
<p>Za ostalih 20 posto industrijskih proizvoda carine će se ukinuti 1. siječnja 2002. godine. U priopćenju se ističe da će se liberalizacija trgovine poljoprivrednim proizvodima odvijati prema tzv. »CEFTA modelu«. Taj model podrazumijeva potpuno ukidanje carina za određene grupe proizvoda, ujednačenu razinu carina za drugu grupu proizvoda, a za treću sniženje carina na određene količine poljoprivrednih proizvoda. Puna liberalizacija trgovine poljoprivrednim proizvodima ne predviđa se početkom primjene ugovora, a ni kasnije.</p>
<p>Primjena ugovora o slobodnoj trgovini počet će nakon potpisivanja, koje se očekuje najranije početkom travnja, zaključuje se u priopćenju Ministarstva gospodarstva. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Dvije uzastopno dobre sezone izvlače turizam iz višegodišnjeg gliba</p>
<p>Mnogi ne rade dobro svoj posao i mnoge zbog toga treba mijenjati. U hotelskim kućama ili turističkim zajednicama ljudi sjede po kancelarijama i čekaju da im netko dođe što je potpuno pogrešno. Hotelijeri moraju shvatiti da se njihove granice ne ograničavaju samo na sobu i recepciju već da zajedno sa turističkim zajednicama i jedinicama lokalne samouprave moraju razmišljati o ukupnoj ponudi jedne destinacije.</p>
<p>S Veljkom Ostojićem, hrvatskim turističkim doministrom, porazgovarali smo o prošloj sezoni koja je po mnogima napokon postavila temelje jednog zdravijeg sustava, budućnosti ovdašnjeg turizma, neizbježnoj privatizaciji koja bi trebala kulminirati ove godine i svim zamkama koje ju prate, odnosu države prema struci, čuvenoj regionalizaciji...</p>
<p>• Što bi uvrstili u najpozitivnije, a što u najnegativnije učinke vezane uz prošlu sezonu?</p>
<p>- Najpozitivnije je što se turizam definitivno vratio u Hrvatsku i što je nakon devet godina problema i očekivanja hrvatska obala ponovno osjetila onaj čar turizma. Turistička sezona ne samo da je značajno pridonijela prihodovnoj strani proračuna već je, a što je i važnije, rezultirala drugačijem raspoloženju građanstva. Pogotovo u Dalmaciji, gdje su apatičnost i gubitak vjere u bolje sutra gotovo kulminirali. Protekla sezona pokazala je i da se od turizma može dobro živjeti, ali i da smo spremni dobro odraditi posao u svim uvjetima. Pod loše stavke ubrajam pojedinačne slučajeve ranog storna i overbookinga.</p>
<p>• Što se učinilo da se te greške ne ponove?</p>
<p>- Mislim da su hotelijeri nakon prošle godine bogatiji za jedno novo iskustvo i da će se ubuduće više voditi računa da ne dođe do spomenutih problema. Isto tako vjerujem da će prošlogodišnja sezona poslužiti kao realna osnovica za pravodobno planiranje i osiguranje robe potrebne za normalno funkcioniranje. Vjerujem da će se proizvođači, dobavljači i hotelijeri kvalitetno pripremiti za sezonu i kvalitetno procijeniti potrebe za osnovnim namirnicama.</p>
<p>• Prema aktualnim procjenama iduća bi sezona trebala biti još bolja? </p>
<p>- Iako se prošle godine mnogo toga poklopilo, od lijepog vremena na Mediteranu a ružnog na području glavnih emitivnih zemalja, pa sve do političkih promjena, čvrsto sam uvjeren da ćemo ove otići još korak dalje. Imamo, dakle, visoku osnovicu i visoko postavljene ciljeve, ali bez obzira na to ovogodišnja će sezona biti pet do deset posto bolja. </p>
<p>• Hoće li dvije uzastopno dobre sezone pokrenuti hrvatski turizam iz dugogodišnjeg gliba?</p>
<p>- To je prava formulacija jer je iluzorno bilo očekivati da će jedna turistička sezona riješiti sve probleme koji su se nakupljali posljednjih petnaestak godina. Ne postoji ni jedna gospodarska grana koja, ako posluje unutar zakonskih propisa, u četiri mjeseca može riješiti petnaestogodišnje probleme. Prošlo je ljeto, iako mnogi i dalje kukaju, dalo jednu dobru financijsku injekciju koja je poslužila početku sanacije turističkih poduzeća. Dvije bi kvalitetne godine, usporedno sa kvalitetnim procesom privatizacije, mogle zaista biti pravi početak povratka hrvatskog turizma.</p>
<p> • Usporedno bi valjda morale ići i duže sezone?</p>
<p>- Duže ćemo sezone imati tek kada ispunimo dva cilja; vratimo tržišta koja su punila pred i posezonu, odnosno kreiramo nove turističke proizvode. Danas je situacija vrlo loša i ničime ne možemo privući gosta da u Hrvatsku dođe, recimo, 20. travnja.</p>
<p>• Zašto se onda već godinama ignorira potreba kreiranja nove, raznovrsnije turističke ponude?</p>
<p>- Istra je, istinabog, prije pet godina počela osuvremenjivati svoju ponudu, no mnogi u Hrvatskoj tek sada počinju shvaćati da je turizam stvar događaja i doživljaja i da treba ponuditi nešto čega će se turist cijelog života sjećati. Danas definitivno imamo presiromašnu ponudu - ono što je u razvijenijim državama tek obična infrastruktura, dakle soba i krevet, kod nas je nositelj ponude. S druge strane, intenzivniji rad na širenju ponude donio bi nam veći turistički promet, duže sezone i zadovoljnijeg gosta.</p>
<p>• Gdje se izgubila motivacija za obogaćivanjem sadržaja?</p>
<p>- Mnogi ne rade dobro svoj posao i mnoge zbog toga treba mijenjati. U hotelskim kućama ili turističkim zajednicama ljudi sjede po kancelarijama i čekaju da im netko dođe što je potpuno pogrešno. Hotelijeri moraju shvatiti da se njihove granice ne ograničavaju samo na sobu i recepciju već da zajedno sa turističkim zajednicama i jedinicama lokalne samouprave moraju razmišljati o ukupnoj ponudi jedne destinacije. To su tri subjekta koja, osim u rijetkim izuzecima, do sada nisu odradili svoj posao.</p>
<p>• Hotelijerima je ponuđen reprogram kredita. Jesu li se dogovori s bankarima priveli kraju?</p>
<p>- Nakon što se Ministarstvo turizma prošlog proljeća dogovorilo s bankama o reprogramu turističkih kredita, posao je trebalo odraditi na individualnim razinama - između banaka vjerovnika i turističkih poduzeća. Po mojim informacijama velik dio banaka krenuo je u taj posao i on je ponegdje, ali ne svugdje, i odrađen. No, neovisno o tome, postoji permanentni problem neelastičnosti i banaka koje su od turizma izuzetno dobro zarađivale i zarađuju, i turističkih poduzeća gdje hotelijeri nerijetko nisu pokazivali ni malo volje da otplate svoje dugove. I jedni i drugi se trebaju osloboditi iluzija da će Ministarstvo, Vlada ili netko treći rješavati njihove probleme. Evo primjera; nekome se isključi struja, i odmah se zove Ministarstvo turizma. Osobno sam sve manje sklon zvati HEP sa motivom da se nekom ponovno uključi struja, ako dotični tijekom cijele sezone nije bio u stanju podmiriti barem dio duga i na taj način pokazati dobru volju.</p>
<p>• Mnogi su se na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> i za sitan novac domogli vrhunskih hotela. Hoće li to proći nekažnjeno?</p>
<p>- Čvrsto sam uvjeren da će predloženi Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije ovdje napraviti značajne iskorake.</p>
<p>• Je li prodaja Excelsiora Goranu Štroku za samo 600.000 DEM-a gotovine pravi model privatizacije?</p>
<p>- Nemojmo zaboraviti da cijeloj priči treba pridodati i 35 ili 36 milijuna DEM-a preuzetih kreditnih obveza.</p>
<p>• Zašto se prije prodaje nije provjerilo na što se u Excelsioru potrošio taj golemi iznos novca?</p>
<p>- Pretpostavljam da će to napraviti revizija pretvorbe i privatizacije, odnosno zakon u kojem će relativno širok krug zainteresiranih moći pokrenuti postupak revizije.</p>
<p>• Znači li to da, recimo, Štrok može izgubiti svoj hotel, ako se pokaže da nešto nije bilo u redu?</p>
<p>- Ne vjerujem, zašto bi izgubio? Ako se pokaže da nešto nije bilo u redu onda će odgovarati oni koji su bili krivi za to. Ukoliko je, recimo, rekonstrukcija Excelsiora trebala stajati 27, a ne 35 milijuna DEM-a, onda je netko odgovoran za tu razliku. Organi gonjenja pronaći će počinitelje, a Štrok nema nikakve veze s tim.</p>
<p> • A ako je netko za 500.000 DEM-a kupio hotel koji objektivno vrijedi deset puta više?</p>
<p>- Pretpostavljam da će u zakonu o reviziji pretvorbe biti navedene i sankcije za tako nešto.</p>
<p>• Je li turistička regionalizacija koju zagovarate početak političke regionalizacije? </p>
<p>- Politička regionalizacija nije naš posao i ustroj turističkih zajednica nema nikakve veze s političkim ustrojem Hrvatske. Oni koji turističku regionalizaciju uspoređuju s balvan revolucijom pričaju notorne gluposti. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Novi ugovor za »Uljanikovu« knjigu narudžbi</p>
<p>PULA, 13. siječnja</p>
<p> - »Uljanikova« knjiga narudžbi popunjena je još jednim čvrstim ugovorom - dubrovačka »Atlantska plovidba« doznačila je prvi obrok ugovorene cijene broda koji to brodogradilište treba predati naručitelju 2003. godine. Novi brod, nosivosti 75.000 tona, namijenjen je prijevozu rudače i žita u sedam skladišta, dug je 225 i širok 32,2 metra, a pokretat će ga »Uljanikov« motor snage 11.060 kilovata. Osim toga, u knjizi narudžbi je još pet čvrstih ugovora, a taj će se broj najvjerojatnije vrlo brzo i povećati. Naime, u prosincu je Vlada odobrila državna jamstva za zajam za izgradnju triju već ugovorenih brodova. Izglede za nove poslove, doznaje se u »Uljaniku«, daju i tzv. opcijski brodovi, obrade novih ponuda i pregovori s novim brodovlasnicima. U međuvremenu, doznakom prve rate nedavno je stupio na snagu i ugovor od 1,8 milijuna dolara potpisan između »Uljanikove« tvornice TESU i ruske tvrtke »Gazflot«. Ugovor, inače dugo pripreman i sklopljen uz posredovanje tvrtke »Hrvatska brodogradnja-Jadranbrod«, dio je obuhvatnijeg posla za ploveći kompleks namijenjen bušenju na rijeci, za koji još tri hrvatske tvornice rade opremu.</p>
<p>TESU će izraditi blokovsku elektrostanicu koja će to plovilo napajati strujom, a sastojat će se od osam kontejnera: u četirima će biti glavni dizelski električni agregati snage 500 kW, u dvama agregati od 120 kW te u preostala dva električne sklopke za automatski i ručni rad elektrostanice te napajanje svih potrošača. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Preko Ploča ove godine 1,2 milijuna tona tereta</p>
<p>ZAGREB, 13. siječnja</p>
<p> - »Hrvatske željeznice« prevezle su lani iz pločanske luke i prema njoj oko 515.000 tona tereta, a ove godine očekuju da će prevesti dvostruko više: oko 1,2 milijuna tona. To je istaknuto na sastanku predsjednika Uprava »Hrvatskih željeznica« i Luke Ploče Marijana Drempetića i Ivana Pavlovića u petak, na kojemu je analiziran prošlogodišnji rad i dogovorene aktivnosti za ovu godinu, priopćile su u subotu »Hrvatske željeznice«. </p>
<p>Premda su ugovori između korisnika i prijevoznika tek u pripremi i ne može se još točno govoriti o količini roba, optimistične prognoze opravdava skoro otvorenje terminala za tekuća goriva i jestivo ulje, koje je izgradila Luka Ploče te najave prijevoza iz tradicionalnih BiH-a odredišta Lukavac i Zenica, pojašnjeno je. Na sastanku se razgovaralo i o poboljšanju prometa od Ploča preko Bosne i Hercegovine, zatim prema Mađarskoj i Slovačkoj za što je dio novca osiguran i iz sredstava namijenjenih Paktu o stabilnosti. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="60">
<p>Dio udruga iz rata traži smjenu Ivice Pančića</p>
<p>ZAGREB, 13. siječnja</p>
<p> - Dio udruga iz Domovinskog rata zatražio je u subotu da premijer Ivica Račan smijeni ministra hrvatskih branitelja Ivicu Pančića jer on, kako tvrde, ne štiti interese branitelja. Šest udruga - Uzdanica 90, Savez udruga dragovoljaca HOS-a (SUDHOS), Nezavisni dragovoljci Hrvatske (NDH), Inicijativa za ujedinjenje udruga iz Domovinskog rata te Udruga udovica grada Zagreba - zatražile su i ukidanje Ministarstva hrvatskih branitelja. »Ono nema nikakvih rezultata, osim oduzimanja stečenih prava, što je predloženo i nacrtom novog Zakona o pravima branitelja«, ustvrdila je predsjednica Nezavisnih dragovoljaca Hrvatske Slavica Hruškar na konferenciji za novinare.</p>
<p>Predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata posebice su osudili rad Koordinacije udruga pri Ministarstvu branitelja tvrdeći da su priliku za rad u toj koordinaciji dobile samo »podobne udruge«. »Dolazak haaške tužiteljice Carle del Ponte u ponedjeljak na obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske pokušaj je ponižavanja vrijednosti Domovinskog rata i Hrvatske«, drži predsjednik SUDHOS-a Velimir Kvesić. Pozvao je Vladu i Sabor da »odbace sve moguće optužnice« i da »ukinu Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske s Haaškim sudom«. Predstavnici tih udruga proizašlih iz Domovinskog rata u subotu su zbog odnosa prama Haaškom sudu i braniteljima oštro kritizirali predstavnike nove vlasti, a posebice ministra Pančića i hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića proglasivši ih »poltronima i izdajnicima«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Zakon o porezu na dohodak narušava dostojanstvo branitelja</p>
<p>ZAGREB, 13. siječnja</p>
<p> - Hrvatska zajednica Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata na sjednici središnjeg odbora održanoj u subotu zauzela je stajališta o donesenom zakonu o porezu na dohodak. Predstavnici Zajednice smatraju da člankom 54. prestaje važiti članak 22. Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Naime, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od 1. siječnja trebao bi obračunavati porez i prirez na obiteljske mirovine što derogira postojeći Zakon o pravima hrvatskih branitelja čiji članak 22. kaže da su mirovine i plaće hrvatskih branitelja i obitelji poginulih ne oporezuju.</p>
<p>»Ovakvu odluku zakonodavaca držimo provokativnom, neprihvatljivom i nemoralnom od strane Vlade i Sabora čiji članovi opetovano govore da su životi poginulih branitelja u temeljima ove države«, istaknula je predsjednica Hrvatske zajednice udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Josipa Jogunica, dodajući da je većina branitelja pristupila oružanim snagama Domovinskog rata radi pružanja otpora agresoru dragovoljno i bez ikakovih ugovora o radu.</p>
<p>»Po novom zakonu o porezu na dohodak djeca bez oba roditelja će plaćati porez što je nedopustivo. S obzirom da saborski zastupnici koji imaju tri puta veća primanja za svoj dohodak ne plaćaju porez«, naglasio je Petar Kovaček, predsjednik Udruge roditelja i udovica iz Varaždinske županije. Kovaček je dodao da će predložiti nadležnim tijelima Sabora i Vlade da dokinu tu odluku. Mladen Štajduhar, predsjednik Središnjeg odbora Udruge kazao je da, premda još nije poznato koliko će iznositi obiteljske mirovine prema novom zakonu, izvjesno je da bi značajniji porez plaćao samo jedan korisnik. Međutim, dio tih korisnika može koristiti olakšice za uzdržavanje ili imaju prebivalište na područjima od posebne državne skrbi.</p>
<p>»Dakle, državni proračun od ovih poreza neće imati značajniji prihod«, istaknuo je Štajduhar, dodajući da se novim zakonom o porezu na dohodak ozbiljno urušava dostojanstvo poginulih branitelja i članova njihovih obitelji te da zakon o porezu na dohodak treba brisati po žurnom postupku. (Anita Poljak)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Kako je pripremana srpska agresija na Hrvatsku?</p>
<p>SINJ, 13. siječnja</p>
<p> - Na temu »Kako je pripremana agresija na Hrvatsku«. u petak navečer umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo, u organizaciji Matice hrvatske, održao je predavanje u dvorani franjevačkog samostana u Sinju. Domazet je podsjetio na stvaranje Velike Srbije, uz objašnjenje kako se taj plan o osvajanju Hrvatske počeo konkretizirati još 1986. godine, prema projektu Memoranduma SANU-a, a poslije i vojnostrategijskim planom generalštaba bivše JNA, na čelu s admiralom Brankom Mamulom te prof.. dr. Radovanom Radinovićem. </p>
<p>Admiral Domazet je naglasio da se plan stvaranja Velike Srbije na području Hrvatske ostvarivao konkretnim razmještanjem svih vojnih snaga bivše JNA s neproporcionalnim časničkim kadrom u korist Srba, dakako i »Jugoslavena« i Crnogoraca, a na veliku štetu Hrvatske. To se ostvarivalo uz pomoć i korištenjem Srba u Hrvatskoj za slučaj rata. Taj se plan također ostvarivao, ustvrdio je Domazet, i izdvajanjem pojedinih dijelova Hrvatske, napose obale i otoka i uz zamišljeni napad NATO-a na Hrvatsku.</p>
<p>Osvrnuvši se na značenje obrane, admiral Domazet je naglasio da je jedan od ključnih događaja u oslobađanju Hrvatske, zaista bila blokada srpskog osvajanja bihaćkog »džepa«, podsjetivši i na važnost vojnih akcija »Ljeto«, »Bljesak« i »Oluja« koje su, prema Domazetu, po učinkovitosti i brzini bile novost u svjetskoj vojnoj strategiji, što je itekako imalo i obilježje elektronskog rata. Na upite posjetitelja admiral Domazet je odgovorio i ustvrdio da o podjeli BiH nije bilo nikakva dogovora između dr. Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića u situaciji kad je Hrvatska bila okupirana. Na kraju je kazao i to kako je svjedočenje Stjepana Mesića u Haagu doslovice išlo u prilog izricanju visoke kazne Tihomiru Blaškiću.</p>
<p>Nedjeljko Musulin</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Ministrica turizma susrela se s tajnim kupcem »Belvederea«</p>
<p>Pave Župan-Rusković je potvrdila zainteresiranost za kupnju hotela jedne britanske tvrtke čiji je vlasnik spreman ulagati u hotel i zadržati njegove radnike, što rješava i višemjesečnu agoniju tih ljudi kojima su svojedobno već bili uručivani i izvanredni otkazi zbog čega su i prosvjedovali</p>
<p>DUBROVNIK, 13. siječnja</p>
<p> - Novi vlasnik, obnova hotela i zadržavanje svih zaposlenika, rješenja su za spas nekad jednog od najluksuznijih hotela na jadranskoj obali, danas devastiranog i bremenitog dugovanjima i već deset godina izvan funkcije, dubrovačkog »Belvederea«. Predstavnici te hotelske kuće, odnosno Sindikata i Zaposleničkog vijeća, u subotu su na sastanku u hotelu »Excelsior« u nazočnosti hrvatske ministrice turizma Pave Župan Rusković dobili i službenu potvrdu i obećanje da će biti podržani u svim svojim zahtjevima, osobito u dijelu koji se tiče otpuštanja 62 djelatnika kojima je otkazni rok stupio na snagu već ovoga, 8. siječnja.</p>
<p>Ministrica je ujedno i potvrdila zainteresiranost za kupnju hotela jedne britanske tvrtke čiji je vlasnik spreman ulagati u hotel i zadržati njegove radnike, što rješava i višemjesečnu agoniju tih ljudi kojima su svojedobno već bili uručivani i izvanredni otkazi zbog čega su i prosvjedovali, pa čak u jednom času i lancima zapriječili ulazak u hotel kako bi i sindikate i odgovorne u Vladi upozorili na problem »Belvederea«.</p>
<p> »Tražit ćemo službeni stav »Dom fonda« (većinskog vlasnika hotela - op. a.) u vezi privatizacije, jer navodno postoje vrlo konkretni razgovori o prodaji hotela i njegovoj brzoj obnovi«, izjavila je Župan Rusković nakon sastanka, zatvorenog za javnost, te dodala da će nakon toga moći oko svega »nešto konkretnije poduzeti«.</p>
<p> Ministrica je kazala i da će radnike, koliko je to moguće, podržati u ostvarivanju njihovih prava. Da mogućnost zapošljavanja postoji te da nije nužno da isti radnici završe na Zavodu za zapošljavanje, potvrdio je i predsjednik Sindikata i Zaposleničkog vijeća Ivo Franković, jer, rekao je, budući da je otkazni rok predviđen za razdoblje do šest mjeseci, u tom je vremenu moguće iznaći zadovoljavajuće rješenje. Na novinarski upit o namjerama britanskog investitora, za kojeg se ranije, od strane Uprave »Belvederea« tvrdilo da namjerava kupiti hotel bez radnika, ministrica je potvrdila istinitost njegovih prvotnih namjera. Međutim, naglasila je, potencijalni je kupac, s kojim je i osobno razgovarala, odustao od te namjere iz razloga, kako je rekao, da izbjegne već na samom početku svoga dolaska u Grad negativne reakcije. Ozbiljnost njegove ponude, rekla je, potvrdilo je i hrvatsko veleposlanstvo u Londonu, preostaju jedino razgovori između 'njega' i većinskog vlasnika hotela »Dom fonda«.</p>
<p>Štoviše, engleski je investitor, koji inače ne dolazi s područja turizma, no, njegova vlasnika odlikuje 25-godišnje radno iskustvo u »Sheratonu«, uputio i pismo »Dom fondu« i Fondu za privatizaciju, čiju je kopiju dobila i ministrica, u kojem je vrlo jasno naznačio molbu da se očituju o njegovu prijedlogu za kupnju »Belvederea«. Ministrica će stoga zatražiti očitovanje od HFP-a kako bi se što žurnije doznao odgovor na relaciji »Dom fond« - Hrvatski fond za privatizaciju. Župan Rusković je, među ostalim, na koncu istakla kako je vrlo važno da hotel što prije dobije vlasnika, to jest da se u što kraćem roku uredi i otvori. Osvrnuvši se na protekla događanja u »Belvedereu«, kazala je, uz ostalo, kako ista, zbog nedovoljno razumijevanja da se problem riješi, samo štete vlasniku, Gradu i samoj turističkoj destinaciji.</p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Čeka li se to da politika namigne ili da »afera Radoš« padne u zaborav?</p>
<p>Doznajemo da pravnici HZMO-a rade na pripremi prijave protiv Željka Radoša, kojeg je Vlada imenovala pomoćnikom ravnateljice HZMO-a, a koji se lažno predstavio kao diplomirani pravnik. No, čeka se što će poduzeti druge dvije zainteresirane adrese - Mirovinski zavod i Vlada. Posve je nejasno zašto je tako, odnosno zašto je potrebno toliko vremena da se reagira na slučaj koji je naštetio ugledu ljudi koji su predložili Radoša na tu funkciju i ugledu kuće koja skrbi o milijun hrvatskih umirovljenika</p>
<p>Kako doznajemo, Vlada, Ministarstvo rada i socijalne skrbi i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u posljednje se vrijeme bave novim sportom: prebacivanjem loptice zvane odgovornost oko pitanja tko će podnijeti kaznenu prijavu protiv glavnoga aktera »afere Radoš«. Podsjetimo, riječ je o muljaži vezanoj uz diplomu, odnosno činjenicu da čovjek koji je imenovan za pomoćnika ravnateljice Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje tu diplomu nije imao, iako ju je naveo u biografiji koju je podnio nakon što je predložen za taj posao. Suština prijave neće biti povrat materijalnih dobara, jer ih Radoš imenovanjem nije ni ostvario, jer sa HZMO-om nije zasnovao radni odnos i nije primio niti jednu plaću. Suština je vezana uz moral, i potrebu da se svima onima koji bi se u potrazi za poslom mogli povesti za takvim primjerom, pošalje jasna poruka.</p>
<p>»Pravnoj službi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nije poznato da se sprema pokretanje prijave protiv Radoša«, ustvrdila je u petak na konferenciji za novinare glasnogovornica HZMO-a Ivona Rezo. U razgovoru za Vjesnik nakon konferencije dodala je kako se, zapravo, čekaju signali o tome što će po tom pitanju učiniti Ministarstvo rada i Vlada. U HZMO-u, naime, smatraju kako bi prijavu trebao podnijeti onaj tko je Radoša imenovao (Vlada), ili onaj tko je predložio njegovo ime (Ministarstvo rada), a da je u skali odgovornosti onaj kome je time samo oštećen ugled prevaren (HZMO) - zadnji. Neslužbeno, doduše, doznajemo da pravnici HZMO-a rade na pripremi tužbe kako bi ona bila gotova ako prve dvije adrese to prebace na leđa Mirovinskog zavoda. Raspravlja se, navodno, o mogućnosti da se prijava podnese zbog lažnoga predstavljanja, iako hodnici Mirovinskog zavoda bruje komentarima o tome da Radoš na kraju, zbog prijateljskih veza, uopće neće biti tužen. Navodno je politika »namignula« da se u oko tog slučaja više ne treba podizati buka, pa komentari idu za tim da se pušta da cijelu priču prekrije zaborav.</p>
<p> Neslužbeno, također, ovih je dana na Vjesnikovo pitanje iz Vlade upućena poruka kako se očekuje da će »slučaj Radoš« biti riješen u dogovoru između ministra Davorka Vidovića i ravnateljice Mirovinskog zavoda Dunje Vidošević. Time Vlada »pere ruke« od slučaja koji je - podsjetimo i na to - bio povod zbog kojega se pokrenula lavina oko provjere diploma u državnoj upravi. I HZMO je, kako doznajemo, ispunio dužnost i poslao dokumente fakultetima koji su ih izdali, pa, zajedno s drugim tijelima uprave, čeka njihovu verifikaciju.</p>
<p>Nema informacija o tome jesu li dvije strane na koje je briga o prijavi prenijeta, dogovorile konačan stav, kao ni o tome do kada bi se na tako nešto moglo čekati. I posve je nejasno zašto je tako, odnosno zašto je potrebno toliko vremena da se reagira na slučaj koji je mnogima nanio štetu i zašto se cijela priča svela na čekanje da »netko nekome da mig«, kako bi se učinilo nešto posve normalno u zemlji u kojoj se želi uspostaviti reda. </p>
<p>Jer, šteta je možda i gora nego da je materijalnog karaktera - u pitanju je ugled ljudi koji su stali iza prijedloga o imenovaju i ugled kuće koja bi trebala brinuti o milijun hrvatskih umirovljenika. Iz prebacivanja odgovornosti s jedne na drugu adresu može se samo zaključiti kako nikome do toga nije stalo.</p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Pusić: HNS i dalje ostaje pri obećanju o čak 200.000 novih radnih mjesta</p>
<p>Na najvažnija pitanja iz prošlotjedne emisije »Naprijed-nazad« postavljena Vesni Pusić, predsjednici HNS-a osvrće se Ilija Jandrić</p>
<p>Moja prva gošća u novom mileniju bila je jedina žena predsjednica jedne parlamentarne političke stranke - čelnica HNS-a Vesna Pusić. Tom se prilikom osvrnula na prvu godinu vladavine šestorke, ali je govorila i o predstojećim godinama.</p>
<p>• Jeste li zadovoljni učinjenim u prvoj godini vladavine koalicije šest stranaka?</p>
<p>- Tu su godinu istodobno obilježile i velike promjene i velike frustracije. velike promjene u cijelom stavu prema tome što je politika i tko su ljudi koji upravljaju zemljom u jednom ograničenom razdoblju. Mislim da je ova vrsta kritičnosti i držanja pod lupom te vlasti velik napredak u hrvatskoj političkoj kulturi. Možda je najveći doprinos da se bez nekih nasilnih metoda Hrvatsku više nikad neće moći vratiti u onu fazu u kojoj će narod mirno podnositi različite pogreške i gluposti, da ne kažem autoritarnost vlasti. Bitan je napredak učinjen u vanjskopolitičkom pozicioniranju Hrvatske, iako mislim da smo ove godine taj dio pasivnog dobivanja poena završili. Od sada nam slijedi samo aktivna vanjska politika. Na domaćem planu mislim da je ključan pomak napravljen u likvidnosti, jer je prije država dugovala tvrtkama milijune kuna, koje niste mogli naplatiti. </p>
<p> • Ali taj problem još uvijek postoji!</p>
<p>- Nelikvidnost se smanjila za dvije trećine. Za toliko je država vratila svoje dugove od onih 9 milijardi koje je preuzela ova Vlada! To je silno bitan blok u izgradnji temelja jednog normalnog gospodarstva, ali i pravne države.</p>
<p>• Običaj je da se u prvoj postizbornoj godini provode najnepopularnije mjere. Tako smo imali val stečajeva, zamrznute su državne plaće... Što slijedi u 2001. godini?</p>
<p>- Točno je da je to provedeno, ali mislim da nije dovoljno energično koliko je trebalo. Primjerice, moglo se još toga napraviti, pogotovo u problemu korupcije državne uprave. Po mom mišljenju bilanca prošle godine je ipak pozitivna jer nije loša startna pozicija za dalje. Mislim da trebamo početi razmišljati o ovom mandatu koalicijske vlasti kao o prvom u nizu evolutivnih koraka u kojem će se Hrvatska razviti iz jedne relativno siromašne i izolirane države u srednjerazvijenu, prosperitetnu europsku državu, koja je za jugoistočnu Europu glavni partner i faktor stabilnosti. zato mislim da treba odustati od ideje da će se svi problemi riješiti u ovom razdoblju. Bilo bi dobro za iduće dvije godine izabrati dvije ili tri stvari na kojima će se najviše inzistirati. Smatram da je najvažnije urediti poreze da se maksimalno stimulira obiteljsko poduzetništvo i obrtništvo te da se otvori prostor investicijama, a s druge strane pojačati borbu protiv korupcije. Ako se angažiramo na 50 fronti onda će svugdje biti učinjen mali korak, ali nigdje dovoljan da to bude velik pomak za ljude koji će voditi ovu zemlju u sljedećem mandatu. </p>
<p>• U prošloj je godini i dalje rastao broj nezaposlenih, kojih je danas gotovo 400.000. Ostaje li HNS i dalje pri svom obećanju o 200.000 novih radnih mjesta?</p>
<p>- Ostaje! Smatramo da se to u ovom četverogodišnjem mandatu naprosto mora realizirati.</p>
<p>• Na koji način?</p>
<p>- Upravo, kao što sam rekla, stimuliranjem malih obrtnika, kojih danas u Hrvatskoj ima oko 100.000. Ako im porezima omogućimo da svaki od njih zaposli samo jednog čovjeka, to je već značajan pomak od 100 tisuća novih zaposlenih.</p>
<p>• Kad gledamo odnose u šestorci, stalno je prisutan verbalni sukob Vas i Dražena Budiše. Kako to objašnjavate?</p>
<p>- Ne mogu to točno objasniti. Jednim dijelom je to, pretpostavljam, rezultat činjenice da bi, principijelno gledajući, naše stranke trebale biti iznimno bliske po programu u projektima. meni je čak s psihološke strane zanimljivo to da Budiša i ja imamo vrlo dobru neposrednu komunikaciju. Ali kad dođemo do teme koje se tiču funkcioniranja same šestorke i vanjskopolitičkih odnosa, tu se često razilazimo. Vjerojatno reakcije ne bi bile tako snažne da možda principijelno oboje ne smatramo da bismo trebali biti bliske stranke. </p>
<p> • Jedna ste od rijetkih žena u politici. Očekujete li u novom mileniju promjene i u tom pogledu?</p>
<p>- Ključno je da žene u većem broju uđu u politiku. Prvo, zbog toga jer je cijela ideja predstavničke demokracije da što vjernije prikaže interes i životno iskustvo koji postoje u jednom društvu. Drugo, zbog svog možda nepravednog, ali povijesno uvjetovanog položaja, žensko iskustvo često navodi da se bude praktičan, odnosno ciljno orijentiran. Žene nisu toliko sklone baviti se nečim gdje na kraju ne vide neki rezultat, što je za demistificiranje politike silno važno. I na kraju, mislim da je važno da tu, bez obzira na našu tradicionalnu kulturu, žene učine bitan korak. Jer politika će se promijeniti samo u onoj mjeri u kojoj one naprave iskorak u tu sferu. To nije ugodan posao, ali s druge strane je posao o kojem toliko nas bitno ovisi, da bi bilo jako dobro da bude što više moguće poštenih, kvalitetnih i ljudi koji taj posao rade s integritetom i koji ga smatraju časnim i korisnim. </p>
<p>• Na kraju, gdje sebe vidite u politici? Je li to već ove godine mjesto zagrebačke gradonačelnice ili položaj predsjednice Vlade 2004. godine, ili i jedno i drugo?</p>
<p>- To mi je teško reći u ovom času, ali svakako bih se voljela vidjeti na čelu stranke koja će pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima.</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Željko Ivančević: Majke mora štititi država</p>
<p>Jasno je da buduće majke moraju imati posebnu zaštitu, no brigu o radnicima kojima je potrebna posebna zaštita država ne bi smjela prebacivati na poslodavce. Takav primjer ne postoji u ekonomijama zapadnih zemalja«, naglasio je u razgovoru za Nedjeljni Vjesnik glavni ravnatelj Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Željko Ivančević, komentirajući prašinu koja se nedavno digla oko prijedloga Ministarstva rada i socijalne skrbi po kojem bi poslodavci u određenim situacijama trudnicama mogli dati otkaz. Postojeći propisi to uopće ne dopuštaju, a prijedlog izmjene se odnosi samo na slučajeve u kojima bi poslodavac mogao dokazati da postoji ozbiljna povreda radnih propisa, doznajemo u Ministarstvu rada i socijalne skrbi. U raspravu o takvom prijedlogu predlagač izmjena zakona upustio se, kako doznajemo, nakon žalbi poslodavaca koji tvrde da na poslu moraju zadržati trudnice koje ih potkradaju pa čak i one koje si uzimaju za pravo da svako malo ne dođu na posao. Opravdanje u tim slučajevima najčešće je da se ne osjećaju dobro, pri čemu često ne donose potvrde liječnika.</p>
<p> Takvih žalbi dosad nije bilo mnogo, no reagirati treba i zbog nekoliko slučajeva, kako bi se spriječila mogućnost da zbog loših propisa poslodavci trpe štetu, stav je Ministarstva. U »Kockici« pritom posebno naglašavaju da je riječ samo o radnom prijedlogu za izmjene zakona, o kojem svoju riječ moraju reći i druge dvije zainteresirane strane - sindikati i poslodavci.</p>
<p> U HUP-u, osim toga, podsjećaju da su trudnice kod nas dobro zaštićene, pri čemu Ivančević drži da je to zapravo dvosjekli mač. Takva zaštita često je razlog zbog kojega ih poslodavci izbjegavaju zaposliti, napominje on. HUP se dosad, tvrdi Ivančević, nije susretao s velikim brojem radnih sporova vezanih uz povrede radnih odnosa koje bi počinile trudnice. No, dodaje da su među dosadašnjim radnim sporovima ipak najčešći oni zbog povrede radnih odnosa koje su počinile zaštićene kategorije radnika. Među onima koji često iskorištavaju svoj status u tim situacijama su i sindikalni povjerenici kojima poslodavac, ma kako se ogriješili o radni propis, teško može dati otkaz, ističe glavni ravnatelj u HUP-u.</p>
<p>U povredu radnoga prava on, međutim, svrstava i nijekanje trudnoće kojem žene u potrazi za poslom nerijetko pribjegavaju. Tako Ivančević spominje i primjere žena koje se u radnome sporu zbog tog razloga brane kako za trudnoću nisu znale, iako je ona u vrijeme kad su stigle na posao bila poodmakla. Dodaje da je takva »šutnja« čest slučaj osobito među ženama s višom stručnom spremom, koje si time osiguravaju napredak na poslu ili bolji položaj, zbog čega se poslodavci nađu u nebranom grožđu. Od žene na položaju očekuje se, naime, poseban angažman, ističe on, pa je jasno da ga ne bi »zaradile« da je poslodavac znao da će za tri mjeseca otići na bolovanje. Poseban je problem, dodaje, u slučajevima kada poslodavac ulaže u dodatnu edukaciju takvih zaposlenica, a da nakon toga na njih ne može računati.</p>
<p>Ivančević se, međutim, slaže sa sindikalcima koji tvrde da su trudne žene, kad je riječ o potrazi za poslom, uglavnom nepoželjne, pa im je šutnja jedini izlaz. Slaže se i s tim da je danas vrlo malo radnih mjesta na kojima bi se mogla zaposliti trudna žena, a da se od nje ne očekuje poseban angažman, neprimjeren njenome stanju. Prema njegovim riječima, velik dio problema vezan je uz činjenicu da u Hrvatskoj ne postoji odnos prema radu i poduzeću kakav se uvelike gaji u zapadnome svijetu - kod nas poslodavci često nemaju na umu koliko je važan kvalitetan odnos prema radniku i radu, a radnici rijetko osjećaju lojalnost prema poduzeću. Kako jedno vodi drugom, tako se o krivcima ne može govoriti.</p>
<p>Komentirajući najave izmjene Zakona o radu u odredbi koja se odnosi na davanje otkaza ženama u drugom stanju, u sindikatima mahom ističu da bi to moglo dovesti i do iskorištavanja te mogućnosti, zbog čega su se čvrsto »ulovili« za izjave glasnogovornice Ministarstva rada i socijalne skrbi Andree Latinović, iz koje proizlazi da će se prije bilo kakve intervencije u propise tražiti model koji bi isključio tu mogućnost. Ona postoji isključivo u obvezi poslodavca da takve situacije rješava sa zaposleničkim vijećem, ističu naši sugovornici, uz obvezu dosljednog uvažavanja mišljenja tog Vijeća.</p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Reprezentacije u Saboru i Vladi mogu se ukinuti, ako se drugdje ne nađe novac!</p>
<p>Na smanjenje porodnih naknada među prvima je reagirala HDZ-ova Zajednica žena »Katarina Zrinski«, koja je početkom tjedna sazvala i konferenciju za novinare u povodu početka potpisivanje peticije protiv te odluke. O tome razgovaramo sa saborskom zastupnicom Jadrankom Kosor, koja je u četvrtak poslala svoje prijedlog izmjena Zakona o izvršenju državnog proračuna, kako bi se porodne naknade vratile na staro.</p>
<p> l Ima li peticija već kakvih rezultata?</p>
<p>- Peticija se počela službeno potpisivati u ponedjeljak na našoj konferenciji za novinstvo, a prva ju je potpisala gospođa Mežnarić, majka 10-mjesečne djevojčice. Ja sam je pozvala na konferenciju, jer mi je uputila javno pismo, u kojem me zamolila da se borim protiv smanjenja porodne naknade. Prošlo je premalo vremena, no u prva dva sata potpisivanje peticije već je bilo nekoliko stotina potpisa. Ohrabrujuće je što jako mnogo mladih dolazi potpisivati peticiju. Stvorila se atmosfera, senzibilizirala javnost, a nama je to i cilj, kako bi se Zakon o izvršenju Državnog proračuna promijenio. Mislim da bi bilo dobro da se oglase saborske zastupnice i malobrojne članice Vlade, a prije svega njezina potpredsjednica, ali ne s optužbama da je licemjerno to što radimo, jer bi mi mogle onda uzvratiti da je licemjerno što one šute.</p>
<p> l Kakav je konkretan program iza kojeg stoje potpisi prikupljeni peticijom?</p>
<p>- Dogovorili smo se da potpisivanja peticije ne završi u nekom određenom roku, nego da to bude stalna akcije do ostvarenja cilja. A cilj je vraćanje porodiljnih naknada na onu razinu na kojoj su bile proteklih godina. Mislimo da potpisivanje u kratkom roku i predavanje peticije premijeru ne bi donijelo nikakvih rezultata. Tek bi se to moglo nazvati politiziranjem.</p>
<p> l Predložili ste izmjene Zakona o izvršenju Državnog proračuna. Znače li izmjene samo vraćanje prava na staro ili predlažete i neka proširenja prava?</p>
<p>- Ne. U ovakvoj gospodarskoj situaciji proširenje ne dolazi u obzir. Međutim, mora se vratiti barem razina prava iz prošle i pretprošle godine.</p>
<p> l U kojem bi roku vaš prijedlog mogao doći na razmatranje u Sabor?</p>
<p>- To je odluka predsjednika Sabora, a onda i parlamentarne većine, no vjerujem da će doći na raspravu. A to onda znači pronalaženje novca u proračunu, no ja mislim da ga nije nemoguće pronaći.</p>
<p> l Imate li Vi neki prijedlog odakle uzeti novac i dati ga majkama i djeci?</p>
<p>- Da, jer kao predlagatelj izmjena zakona moram navesti i potrebna sredstva i odakle ih namaknuti. Navela sam nekoliko mogućih izvora. Jedan od njih je reprezentacija, jer je bilo povećanja reprezentacije i 750 posto. Reprezentacije u Saboru i Vladi mogu se ukinuti, ako se baš nigdje drugdje ne nađe novca. Postoji mogućnost i smanjivanja plaća dužnosnika, iako mislim da taj izvor ne može biti dovoljan. Dugo se spominjala i prodaja »challengera«. U zadnje vrijeme nemamo informaciju što je s tim. Vlada je rekla da će novac od njegove prodaje ići za obnovu Vukovara, no možda se jedan dio može namijeniti i u ove svrhe. Rješenje je i uzimanje kredita. Ovo je ipak dugoročno ulaganje u Hrvatsku, a demografska slika je više nego katastrofalna. Da, predložila sam i ukidanje nekih ministarstava. Što će nam Ministarstvo za europske integracije, ako se ostvare crne prognoze da će nas 2050. biti jedva tri milijuna? Neće se imati koga uvoditi u Europu!</p>
<p> l Kako komentirate prijedlog da trudnice i porodilje više ne budu zaštićene od gubitka posla za vrijeme trudnoće, odnosno porodnog dopusta?</p>
<p>- Iskreno se nadam da se to neće ostvariti! Nažalost, vrlo je mali broj poslodavaca sretan kad dozna da mu je neka od zaposlenica trudna! Ovakav prijedlog otvara užasnu mogućnost zloupotrebe, da se ženu otpusti s posla i da postane potpuno neravnopravna na tržištu rada, što zapravo već vrijedi.</p>
<p> l Uz zaposlene žene, snižavanjem porodne naknade vjerojatno su najzakinutije one nezaposlene, koje za troje djece dobivaju 900 kuna naknade. Gledajući s današnje pozicije, nije li se prije par godina pretjeralo u davanju prava majkama, pa su zato ona danas neodrživa?</p>
<p> - Mislim da je dobro da i nezaposlene majke imaju mogućnost dobiti porodnu naknadu, upravo u kontekstu loše demografske slike i izrazite depopulacije. Ne sjećam se da su kolege iz danas vladajuće koalicije tada ukazivale da bi to bilo loše ili pretjerano širenje prava. Dapače, oni su to isto tako pozdravljali, jer je to bila jedna od dobrih socijalnih mjera države. No, mislim da pravna država stečena prava mora poštovati, osobito u ovom području. O smanjivanjima prava trebalo bi razmišljati tamo gdje se pokazalo da je bilo puno zloupotreba, čega ovdje nije bilo. Danas kad je nezaposlenih gotovo 400.000, a više od polovice nezaposlenih su žene, taj iznos porodiljne naknade nezaposlenim majkama mora ostati. Zato sam u sklopu svojeg prijedloga izmjene zakona predložila i oživotvorenje statusa majke odgajateljice, što vjerujem da će također izazvati buru. Na to sam se odlučila sad, jer više nema velikog tereta u proračunu koji je odlazio na obnovu i zbrinjavanje prognanika i izbjeglica.</p>
<p> l Jeste li razgovarali, barem neformalno, s predstavnicima drugih stranaka? Slažu li se oni s Vašim prijedlogom?</p>
<p>- Neformalno sam s nekima razgovarala u vrijeme dok se raspravljalo o proračunu. Kolegice s kojima sam razgovarala nisu bile zadovoljne s predloženim rješenjima.</p>
<p>Tanja Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Poništena jeftina rasprodaja Titove ostavštine</p>
<p>Odbijena Hudoletnjakova ponuda za kupnju glisera - dara istočnonjemačkog partijskog sekretara Waltera Ulbrichta Titu - te će se plovilo, po svemu sudeći, prodavati na uskršnjoj javnoj dražbi na Brijunima</p>
<p>U listopadu 1992. godine londonski International Herald Tribune prvi je put objavio oglas o prodaji Titove kultne jahte »Podgorka«, privezane inače godinama na stalnom vezu u brijunskom pristaništu. Bio je to na neki način znak da je na pomolu rasprodaja bogate Titove ostavštine. Što je sve imao Tito? Iako on osobno ništa od brojnih darova što ih je dobivao od svjetskih državnika, od umjetnika i naših poduzeća nije smatrao osobnom imovinom, sve se to zahvaljujući njegovu mitu pripisivalo njemu, pa su nakon smrti, nastupile dvojbe i polemike.</p>
<p> Trenutačno o bivšoj zajedničkoj jugoslavenskoj imovini brine posebna komisija zadužena za to zajedničko naslijeđe, a početkom ovog tjedna u našem tisku čuli su se i glasovi kako bi čak i neveliki gliser što ga je Titu darovao istočnonjemački lider Walter Ulbricht trebalo svrstati u zajednički sukcesijski paket. Neupućeni, naime, zaboravljaju da taj gliser u Titovo doba, pa ni sve do 1990. godine, nije bio uknjižen kao vlasništvo, već je pripadao isključivo javnoj ustanovi NP Brijuni.</p>
<p> Zahvaljujući javnoj prodaji bilo je izgledno da će taj gliser postati vlasništvo zagorskog poduzetnika Ivana Hudoletnjaka koji je za njega dao najbolju ponudu od 30.001 marku. No, u petak je posebno brijunsko povjerenstvo za prodaju toga plovila, i mercedesa iz Titove pratnje, odlučilo ne prihvatiti Hudoletnjakovu ponudu i gliser za znatno izgledniji iznos prodati na javnoj dražbi koja će se najvjerojatnije upriličiti za predstojeće uskrsne blagdane na Brijunima.</p>
<p>Sve što je bilo vezano uz Tita, nedvojbeno, kako vrijeme odmiče dobiva na cijeni. Primjerice, prošloga tjedna u Londonu je za 11,950.000 dolara prodana obnovljena jahta »Istranka« koja je oglašena i ponuđena kao Titova osobna jahta. Prije trinaest godina, u kolovozu 1987. u vrlo zanimljivom međunarodnom nadmetanju predsjednički mercedes tipa »landolet« prodan je za 850.000 DEM jednom njemačkom kolekcionaru, a posrednik u toj prodaji ovih dana nas uvjerava da se mogla postići i dvostruko veća cijena! </p>
<p>Nedvojbeno to iskustvo zaintrigiralo je poneke koji su sudjelovali u javnoj prodaji Titova glisera, koji ni po čemu nije ni približan spomenutom mercedesu, ali na europskom kolekcionarskom tržištu sigurno bi dobio više ponuda od one Hudoletnjakove. Zbog toga su na Brijunima odlučili pokušati još jednom izići na europsko tržište, pa što Bog da. U svakom slučaju na Titovo ime past će dovoljno maraka da će se od njih moći obnoviti zapušteni brijunski vozni i plovni park, kao što se to desilo i prije trinaest godina. Uz ova iskustva i dileme valja podsjetiti i na dosta praznina vezanih za Titov boravak i aktivnost na Brijunima. Činjenica je, naime, da su zaposleni na tome otočju bili zapravo uslužni ekonomat predsjedništvu Jugoslavije i vojnome vrhu, svaki put kad je Tito dolazio na otočje sa gostima ili sam, iz Beograda je dolazila kompletna ekipa s protokolom i drugim službama. Tim slijedom trenutačno na otočju nema niti cjelovite dokumentacije o posjetiteljima, knjiga gostiju i poklona bila je u memorijalnom centru Josip Broz Tito koji je nedavno uklopljen u Muzej istorije Jugoslavije. Tim slijedom desilo se da je i spomenuti gliser »Baltik« oglašen na prodaji kao dar Ericha Honeckera, kasnije istočnonjemačkog lidera, od 1971. godine, a zaboravilo se da je to plovilo stiglo vlakom u Pulu a zatim otplovilo na Brijune zajedno s darovateljem Walterom Ulbrichtom. To je plovilo, podsjetimo, prvi put uneseno u registar Lučke kapetanije Pula tek prije deset godina. </p>
<p>Isto tako nejasno je kako je spomenuta »Istranka« dospjela na londonsku burzu elitnih plovila, jer jedan brod pod istim imenom osamdesetih godina bio je uz splitsku rivu vezan kao brod restoran, Tito se njime nikada nije koristio, već je najvjerojatnije bio zapovjedni brod flotile u Splitu. Tito je šezdesetih godina koristio za svoje potrebe »Jadranku« kojom je duž naše obale jednom plovio i s engleskom kraljicom, ali taj brod je 1968. u pulskom brodogradilištu završio na otpadu.</p>
<p> Nije suvišno podsjetiti da se na Brijunima među darovima Titu čuva i pozlaćena kočija poklon engleske kraljice, u koju se povremeno upregnu rasni brijunski konji i provozaju rijetke goste po otočju kao što se to odnedavna čini i Titovim »cadillacom«. I ovo posljednje iskustvo s gliserom »Baltik« upućuje na zaključak kako bi trebalo razmisliti je li korisnije rasprodati ono što ima cijenu i u inozemstvu i kod nas zahvaljujući poznatoj povijesnoj ličnosti ili to koristiti u turističkoj promidžbi posebice na elitnim Brijunima.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20010114].
|
