NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20010311].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 224740 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>11.03.2001</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Priča o tunelu: »Pa svi to rade!«</p>
<p>Još jedna »neizmjerljiva šteta« koju je Americi i njenim obavještajnim službama nanio ruski špijun iz FBI, Hanssen: izdao je Rusima postojanje tunela što su ga FBI i NSA prokopale ispod sovjetskog (kasnije ruskog) veleposlanstva u Washingtonu, potrošivši na to stotine i stotine milijuna dolara, a očekujući da će iz tunela moći sve slušati...</p>
<p>KREŠIMIR FIJAČKO, NEW YORK</p>
<p>Svi to svima rade, i svatko se na svakoga »duri« kad otkrije kako ga sve taj drugi uhodi i špijunira. Ponekad je sve to nalik pokeru i blefiranju, pri čemu se od druge strane očekuje da misli kako »naša strana« , je li, ne zna da druga strana zna, da mi znamo da nas prisluškuju, tamo gdje se to ne bi trebalo očekivati. Ali najčešće se ipak sve svodi na komediju, u kojoj su, baš kao i u ovoj priči, najbolji oni dijelovi u kojima se uhođena strana, u ovom slučaju Rusija, sada, kao, strašno čudi, užasava i spominje čak i etiku i te stvari, zato što se otkrilo da je ispod ruskog (prije sovjetskog) veleposlanstva u Washingtonu prokopan tunel za prisluškivanje. Moskva sada traži »objašnjenje« (!), praveći se – ili barem ne spominjući – kao da već godinama ne zna za taj tunel, jer je to saznala od svoje krtice u FBI, Hanssena...</p>
<p> Taj Robert Philip Hanssen, nedavno uhapšen pod optužbom da je 15 godina iz FBI, gdje je bio jedan od vodećih kontraobavještajaca, špijunirao za Sovjetski Savez i poslije za Rusiju, vjerojatno je u svome žaru da Moskvi pošalje što više podataka, pokvario i jedan od najvećih i najskupljih američkih pokušaja da se Sovjetski Savez špijunira – i u Washingtonu. Hanssen je, vjeruje se, izdao Moskvi postojanje tunela što su ga ispod tadašnjeg sovjetskog veleposlanstva u Washingtonu probušili, zajednički, FBI i Agencija za nacionalnu sigurnost. Za to su potrošene stotine milijuna dolara, bez efekta, budući da je KGB od Hanssena za to doznala na vrijeme, te su, vjeruje se sada u FBI i NSA, Sovjeti, znajući da ih se sluša iz tunela, »glumatali« i praktički »izgovarali u prislušne uređaje« one tekstove i one podatke za koje su htjeli da Amerikanci u njih povjeruju.</p>
<p> Dakako da danas i FBI i NSA ne žele govoriti o pojedinostima i o tome što se, zapravo, htjelo, i što se postiglo s bušenjem tunela ispod sovjetskog veleposlanstva, koje je počelo sedamdesetih godina, ali je tek osamdesetih počeo služiti namjeni. Ali očito je da se radilo o ne samo najtajnijoj i najskupljoj, već i najambicioznijoj američkoj kontraobavještajnoj akciji na domaćem terenu.</p>
<p>Užasno skupo i – nefunkcionalno</p>
<p>Zanimljivo je da je početkom osamdesetih godina – dakle kada se vjeruje da je tunel već bio probušen, i da se iz njega prisluškivalo – izbila ona glasovita »svađa« između Washingtona i Moskve. Bilo je to još u jeku hladnoga rata, i Amerikanci su javno predbacivali Sovjetima da špijuniraju Ameriku ne samo u Americi, već i u američkom veleposlanstvu u Moskvi, što, kao, nije »fer«, niti je u duhu špijunskih nadmetanja, ili tako nečega...</p>
<p> Za to vrijeme, kako se sada priznaje u Washingtonu, FBI i NSA su probušili tunel ispod sovjetskog veleposlanstva i naveliko prisluškivali što se tamo gore govori, u pomalo »ionescovskoj« igri u kojoj su se Amerikanci, kao, ljutili na Sovjete zato što ih prisluškuju u Moskvi, istodobno prisluškujući sovjetsko veleposlanstvo u Washingtonu, dok su se Sovjeti »branili« tvrdeći da su američki diplomati u Moskvi »paranoidni«, ne spominjući, dakako, da znaju da ih Amerikanci prisluškuju – u njihovom veleposlanstvu u Washingtonu.</p>
<p> Da je Hanssen, otkucavajući Sovjetima postojanje tunela, nanio štetu FBI-ju (gdje mu je posao bio da hvata sovjetske špijune, a ne i da sam bude jedan od njih), to je nedvojbeno, budući da je jedan skupocjeni projekt time postao ne samo nefunkcionalan, već je, zapravo, postao oružjem u sovjetskim rukama.</p>
<p>Ne zna se, i možda se nikad ne će ni znati, što su sve Sovjeti podmetali Amerikancima, znajući da ih ovi iz tunela prisluškuju. Da bi se to naslutilo, trebalo bi najprije znati kada je Hanssen Sovjetima rekao za tunel. On je za KGB radio od 1985. godine, dakle kada je tunel već bio »u funkciji«. Da s tim tunelom nešto nije u redu, i da Rusi vjerojatno za njega znaju, u FBI i NSA su posumnjali tek1994. godine, nakon otkrivanja Aldricha Amesa (iz CIA) kao ruskog špijuna. Gotovo deset godina prije toga – dakle kada je tunel već očito bio dovršen – SAD su gradile svoje novo veleposlanstvo u Moskvi, no ta je gradnja obustavljena 1985. godine, kad se otkrilo da je građevina – na kojoj su radili sovjetski građevinari (!) – toliko načičkana prislušnim uređajima, da bi je bilo jeftinije srušiti nego se osiguravati protiv prisluškivanja... Naposljetku je Washington u Moskvu poslao svoju građevinarsku ekipu, koja je dovršila dva najviša kata zgrade, srušivši dva kata koja su bili podigli ruski građevinari, i dozidavajući nova dva, »apsolutno sigurna« kata.</p>
<p> Srditi Amerikanci istodobno su to isto radili Sovjetima u sovjetskom veleposlanstvu u Washingtonu, jer to je takva igra. A sada u FBI i NSA smiju biti još više srditi, nakon otkrića da su u Moskvi znali za tunel s kojim su se u FBI i NSA toliko ponosili.</p>
<p>Inače, to s tunelima već je nekako tradicionalna američko-ruska igra. Pedesetih godina Amerikanci su iz Zapadnog Berlina, ispod zida, bušili tunel do Istočnog Berlina, htijući se dočepati ruske telefonske mreže. No, izdao ih je britanski špijun George Blake, koji je »honorarno« radio za Sovjete...</p>
<p>I na nebu i pod zemljom...</p>
<p> Svojedobno je nova zgrada sovjetskog veleposlanstva u Washingtonu – podignuta na brijegu, zapravo na najvišoj točki Washingtona – izazvala teške glavobolje među užasnutim stručnjacima CIA, FBI i NSA, budući da se s tog položaja teoretski moglo prisluškivati sve i svakoga u Washingtonu, uključujući tu i Bijelu kuću. Sada se, dakle, zna da je američki odgovor na taj izazov bilo kopanje tunela ispod te zgrade: ako Rusi tamo gore »napere« antene i počnu prisluškivati, onda ćemo mi odozdo pratiti što to oni čuju, a i sve ostalo... Kako na nebu, tako i pod zemljom. </p>
<p> Uvijek je, međutim, u tim pričama bitno to da i jedna i druga strana u najmanju ruku pretpostavljaju koje i kakve je sve vragolije spremna poduzeti druga strana. Za tunel su Rusi, očito, doznali od Hanssena (zato su ga i imali), ali bitno je da sada nitko nikoga (u Americi) ne može uvjeriti da Rusi nisu znali za taj tunel. Znali su, pa su se onda tako i postavili... No, utoliko sada komičnije djeluju pitanja koja stižu iz »uvrijeđene Moskve« koja »traži objašnjenje«. Objašnjenje je, recimo, već formalno zatraženo od američkog otpravnika poslova u Moskvi, Georgea Krola, od kojega Rusi traže da se izjasni – kakva je u svemu tome (bila) pozicija State Departmenta. Ako se, kao, dokaže da je to istina (službeno Rusi, dakle, kao »ne znaju« za tunel), onda bi to bilo »još jedno u nizu bezočnih kršenja priznatih normi međunarodnog prava koje vrijede svuda u svijetu u odnosima domaćina prema diplomatskim predstavnicima«.</p>
<p>U Washingtonu sada, vjerojatno, intenzivno proučavaju spomenute norme, uzalud tragajući za izričitom zabranom kopanja tunela pod stranim diplomatskim predstavništvima, kao što tamo nema ni izričite zabrane prisluškivanja ili vrbovanja špijuna i tih stvari, ili ostavljanja novca (100.000 dolara) pod nekim mostićem kod Washingtona za stručnjaka FBI-ja koji se prodao Rusima...</p>
<p> »Pa svi to rade«, zaključit će promatrač sa strane, ali i – svi se poslije čudom čude i zgražaju. Ali, takva su vremena, čini se. Ili kako bi to rekao Veselko Tenžera, nakon 5000 godina pisane i govorene riječi, nakon svih filozofa i mislilaca, »danas jedino još špijuni vjeruju da čovjek ima nešto reći...«</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Slučaj »Becker protiv Beckera« fascinirao javnost</p>
<p>Svima je zajedničko žaljenje što se raspao dvojac koji se, primjerice, angažirao u borbi protiv desnog radikalizma. Ali, najviše njih lamentiralo je nad činjenicom da jedan bračni brodolom zanima javnost više nego teme od nacionalnog interesa </p>
<p>U svakoj bračnoj nesreći ima puno toga što veseli tuđe oči, a bračnoj sreći </p>
<p> – puno manje. Tim bi se parafraziranjem misli ruskog pisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog mogao objasniti javni interes za njemački društveni događaj od nacionalne važnosti, u koji se pretvorio slučaj nedavne rastave braka Borisa i Barbare Becker. Kad je slučaj počeo padati u zaborav, ovih je dana njemački tisak počeo donositi fotografije paparazzija sa Miami Beacha, na kojima se Borisa i Barbara vide u nagoviještaju nove bračne sreće. To je i središnja tema najnovijeg broja tjednika »Stern«, u kojemu je Barbara izjavila da je »moguće samo prijateljstvo«, ali i »u svakoj sam minuti braka s njim bila zaljubljena«. No, ti signali ne izazivaju niti približno toliko pozornost koliko njihov bračni brodolom.</p>
<p>Fascinacija javnosti svađom slučajem »Becker protiv Beckera« je, naime, bila tolika da ni nedostatne mjere Bruxellesa i Berlina protiv »ludih krava«, kao ni njihov izvoz gladnima u Sjevernu Koreju, nisu niti približno zanimale javnost kao spektakularni raspad braka Barbare i Borisa Beckera. </p>
<p>Nije to bila samo tema trač rubrika žutog tiska, nego i svih relevantnih njemačkih medija. Bila je to udarna vijest i tema Prvog programa njemačke televizije (ARD), o tomu je pisao ugledni dnevnik »Süddeutsche Zeitung« i, dakako, tabloid »Bild«. Elektronskim minutama i novinskim stupcima njemačkih medija danima je dominirala tema raspad »velike njemačke ljubavi iz snova«.</p>
<p>Pitanja uglavnom bez odgovora</p>
<p>Zapanjena javnost, koja već dva i pol desetljeća preko medija sudjeluje u životu njemačkog teniskog idola, saznala je da ova obiteljska idila, nije odoljela iskušenjima svakidašnjice. Baš kao i u brakovima mnogih uglednika iz javnog života, koji na početku pompozno slave život udvoje, a kasnije (u prosjeku nakon sedam godina) se u trač kronikama najavljuje odvojeni život, odnosno razlaz. </p>
<p>Mediji su bili preplavljeni pitanjima: zašto je došlo do razlaza? Što će biti s njima? Kome će pripasti djeca? Koliko će Boris novaca platiti: četiri, pet ili više milijuna maraka? Njemačka novinska agencija je donijela intervju s Borisom Beckerom u kojem odgovara na ta i druga pitanja. Bulevarski list »Bild« je taj intervju najavio na udarnom mjestu naslovnice i objavio na jednoj stranici velikog formata. </p>
<p>Novine i televizijske postaje su angažirale psihologe i sociologe. Najviše se tražila riječ psihologa, koji su na temelju odgovora u intervjuima tumačili zašto se to dogodilo, i kamo će Boris i Barbara otploviti nakon bračnog brodoloma. Danima se u javnosti vrtjelo pitanje o kojemu govori cijela Njemačka: je li glavni razlog Sabrina Satlur? U, međuvremenu, se pokazalo da je S.S. igrala stanovitu ulogu kao i da bilo još žena u životu njemačke teniske legende. Ali cijelom vrlom medijskom svijetu nažalost, Boris i Barbara su se sporazumno (uz veliku odštetu za Barbaru) rastali. </p>
<p>Ušli u crnu statistiku razvoda</p>
<p>Privatne televizijske mreže njušile su veliku zaradu tražile su izravni prijenos iz sudnice. Očekivao se veliki spektakl u nastavcima. Međutim, sporazumni razvod Beckerovih (kao presuda njemačkog suda da televizijske kamere ne mogu u sudnicu), spriječili su da jedna slavna bračna drama donosi profit. </p>
<p>U tumačenju društvene dimenzije fenomena analitičari su se podijelili. Svima je zajedničko žaljenje što se raspao dvojac koji se angažirao u borbi protiv desnog radikalizma. Ali neki su najviše lamentirali nad činjenicom da jedan bračni brodolom zanima javnost više nego teme od nacionalnih interesa. </p>
<p>Drugi, pak, kritični prema etabliranom političkom sustavu kažu da to nije čudno jer građani nakon izbora svojih zastupnika u parlament ne mogu utjecati na odluke koje se ionako donose izvan svjetla medijskih reflektora, pa se okreću društvenim događajima kao što je raspad »ljubavi iz snova«. </p>
<p>Treći, pak, koji su većini, zastupaju mišljenje da mediji jednostavno prenose one priče za koje je javnost zainteresirana. Po njima društvena dimenzija ovog braka za većinu je ljudi bila potpuno sekundarna.</p>
<p>Brak Beckerovih bio je, međutim, za mnoge najvažniji dokaz istinitosti modernog mita da »velika ljubav na ovom svijetu postoji«. S Borisom smo, napisala je u svom osvrtu jedna komentatorica »patili i slavili, s njim smo preživljavali uspjehe, a kasnije veliku ljubav. Sad je sve srušeno, s njime smo ušli u njemačku statistiku razvoda«. </p>
<p>Beckerovi, zapravo, prate njemački crni statistički trend razvoda. Brak se u ovoj zemlji odavno približio statusu partnerstva na određeno vrijeme, što je potvrdio i slučaj Becker. Njemice i Nijemci, naime, u dominirajućem trendu više nisu u braku zajedno »dok ih smrt ne rastavi«, već uzimaju i malu krizu kao povod za razlaz.</p>
<p>Branko Madunić, Berlin</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Bogati i slavni štite svoju privatnost</p>
<p>Primjer Turske i Grčke daje poučni uvid u kratkoročne i dugoročne posljedice etničkog čišćenja. Osjećaj razmještenosti i gubitka traje desetljećima i generacijama... </p>
<p>Naslov jednog predavanja u oksfordskom koledžu St.Antony's učinio se vrlo zanimljivim: »Povijesna perspektiva etničkog čišćenja: Konvencija iz Lausanne te njene posljedice«. Da podsjetimo, konvencijom iz Lausanne, potpisanom 1923., bila je utanačena glasovita razmjena pučanstva između Turske i Grčke. Bilo je to golemo etničko čišćenje – u vrijeme kada sam taj naziv nije još postojao. Nakon velikih prisilnih i nasilnih demografskih preokreta na našim prostorima, zanimljivo bi, zaključila sam , bilo čuti kakva su , nakon tri četvrt stoljeća, dugoročna iskustva i posljedice jedne druge slične masovne rošade. </p>
<p>Pred manjom skupinom, sastavljenom od studenata, postdiplomaca, akademika i ponekog znatiželjnika, govorila je dr. Renee Hirschon, gost s oksfordskog koledža St.Peter's. Ona se bavi socijalnom antropologijom, urbanom etnografijom u Europi, te izučavanjem izbjeglica i izbjeglištva. Pričala je o vlastitim istraživanjima posljedica povelje iz Lausanne. Navela je da je 1998., 75. godina nakon potpisivanja tog dokumenta, o svemu održana i jedna znanstvena konferencija, čije je zaključke spomenula. Glavni je od njih, recimo to odmah na početku, da se i nakon tako dugog razdoblja osjećaju posljedice etničkog čišćenja - jer su to rane koje zacijeljuju sporo ili nikako.</p>
<p>Iz grčko-turskih teritorijalnih sukoba (u kojima je Grčka od Otomanskog carstva u raspadu pokušavala osvojiti dijelove Male Azije), Turska je početkom dvadesetih godina izašla kao neočekivani pobjednik – zahvaljujući vodstvu Kemala Ataturka. Tijekom samog ratovanja, kršćansko pučanstvo nastanjeno u turskim dijelovima bježalo je u Grčku. Istovremeno su muslimani nastanjeni u Grčkoj, da sklone glavu, potražili utočište na turskom teritoriju. Svi su mislili da se privremeno sklanjaju od rata. No, povelja iz Lausanne potom je i jednima i drugima zapovijedila da se više ne smiju vraćati na svoja kućna ognjišta. Potezom pera izvršena je tako »razmjena pučanstva«. Za Grke je njihov vojni poraz bio katastrofa, i kraj njihovih teritorijalnih aspiracija. Za Turke se pak radilo o trijumfu - uspostavljanju turske republike kao nacionalne države. No i Turska je pretrpjela, izgubivši deportacijom kršćanskog stanovništva velik dio svoje građansko-trgovačke klase i svoje elite. </p>
<p>Zanimljivo je da se tek u zadnje doba, devedesetih godina, u obje zemlje počelo glasnije govoriti o posljedicama prisilne seobe naroda. Izvana gledano, oba društva , grčko i tursko, izašla su iz epizode »razmjene pučanstva« kao etnički mnogo homogenija. No gledano iz unutrašnje perspektive, društvene i kulturne podjele u njima zapravo su se produbile. Došljaci u obje zemlje bili su, doduše, iste vjere i pripadnosti, no kulturno su bili različiti i dočekani su sa sumnjama (Grci bi, primjerice, o svojoj subraći pristigloj iz Turske govorili da su »kršteni u jogurtu«). Treba se samo prisjetiti sličnih trzavica između, npr. zagrebačkih starosjedilaca i pridošlica stiglih iz, recimo, Hercegovine – radi se o potpuno istom mehanizmu. Kod muslimana protjeranih iz Grčke do danas je prisutan osjećaj nostalgije, koji probija u usmenoj predaji, pjesništvu i glazbi. Osjećaj izgubljene domovine prisutan je kod njih čak i u trećoj ili četvrtoj generaciji. S druge strane, u Pireju u Grčkoj, kod pripadnika trećeg naraštaja Grka doseljenih iz Turske, dr. Hirschon je mogla čuti da za sebe kažu »mi smo izbjeglice«.</p>
<p>Sa pragmatičnog stajališta, može se reći da je povelja iz Lausanne osigurala mir, kraj sukoba između Grčke i Turske. Sa stajališta ljudskih prava povelja međutim danas ne bi mogla dobiti prolaznu ocjenu - premda, naravno, ne bi bilo fer suditi retrogradno, jer pojam ljudskih prava u spomenuto vrijeme nije postojao. No, čak i ako ostanemo na pragmatičnoj razini, napetosti između Grčke i Turske tinjaju do današnjeg dana, te povremeno znaju zaprijetiti oružanim sukobom – kao što je to bio slučaj u vrijeme krize oko Cipra. Primjer u svakom slučaju daje poučni uvid u kratkoročne i dugoročne posljedice etničkog čišćenja. Osjećaj razmještenosti i gubitka traje, kako nam pokazuje primjer Turske i Grčke, desetljećima i generacijama. </p>
<p>Spajsica Victoria Beckham i nogometaš David Beckham, tuže pisca Andrewa Mortona, zbog objavljene biografije protiv njihove volje, Naomi Campbell tuži list Mirror zbog fotografije, a isto kane učiniti i Michael Douglas te supruga mu Catherine Zeta Jones</p>
<p> Spajsica Victoria Beckham i muž joj, nogometaš Manchester Uniteda David Beckham, ovih su dana pokrenuli parnicu protiv pisca Andrewa Mortona, koji je mimo njihove volje objavio biografiju glamuroznog para. Osim njih, još je nekoliko bogatih i slavnih uzelo nedavno na zub britanske pisce i medije. Naomi Campbell kani tako tužiti list Mirror, zato što je objavio mutnu, teleobjektivom snimljenu fotografiju, koja tog vrhunskog modela pokazuje pri izlasku sa sastanka »Narcotics Anonymous« – organizacije koja pomaže ljudima da se odviknu od droge. U okršaj sa otočnom sedmom silom nedavno su se upustili i Michael Douglas, te njegova nova velška nevjesta, Catherine Zeta Jones. Glumački par sudski traži milijun funti odštete od časopisa Hello, zato što je ovaj bez dozvole objavio fotografije s njihovog vjenčanja u New Yorku. </p>
<p>Douglas i njegova mlada supruga tvrde da je Hello ugrozio njihovu privatnost. Ta optužba ne zvuči sasvim uvjerljivo, budući da su pravo na objavljivanje istih spornih snimaka za milijun funti prodali drugom britanskom trač-listu, zvanom »OK« . Tada ih nije smetalo zadiranje u intimu, niti što će slike s njihova vjenčanja vidjeti cijeli svijet. Ni slučaj Naomi Campbell nije jednostavan. Ne spominjući izravno svoje probleme s drogom, ona tvrdi kako neželjeni publicitet može usporiti oporavak osobe kojoj je potrebno liječenje. No Mirror ističe da je uzimanje droge protuzakonito. Ako javna osoba poput Campbellice, koja je uzor mnogim mladim djevojkama, krši zakon, tisak ima dužnost da to objavi, drže spomenute novine. Pa makar bio samo smokvin list za dobro staro narušavanje privatnosti, koja uvijek bez greške diže nakladu, Mirrorov argument u ovom slučaju svejedno ima određenu težinu.</p>
<p> Svim navedenim primjeri imaju zajednički nazivnik: u svakome od njih tužitelji se pozivaju na novi zakon EU o ljudskim pravima, koji je Britanija lani ugradila i u svoj pravni sustav. Taj zakon svakome jamči »pravo da se poštuje njegov privatni i obiteljski život, njegov dom i njegova korespondencija«. To ide u prilog zvijezdama koje žele zaštititi svoju privatnost. No malo dalje isti zakon navodi da svatko ima i »pravo izražavanja, pravo na vlastito gledište te da prima i širi informacije i ideje bez miješanja javnih vlasti«. Za taj se član zakona, naravno, hvataju novinari, urednici i pisci - skačući u obranu prava da pišu i objavljuju što žele, podložni, kao i do sada tek dragovoljnoj autoregulaciji tiska, koja u dosta razblaženom obliku funkcionira na Otoku.</p>
<p>Predstoji žestoka bitka između novina(ra) i javnih ličnosti. Zanimljivo je pratiti tko će u njoj izvući kraći i kraj. Ako sud uspostavi presedan prava na privatnost, glumice, modeli, princeze, pjevači i sportske zvijezde vjerojatno će moći odahnuti te manje strahovati od skrivenih kamera i zaoštrenih pera. Bivša kraljevska snaha, Sara Fergusson, Fergie, recimo, više ne bi morala brinuti da će je paparazzi snimiti s ljubavnikom, u seansi sisanja nožnog palca, prilikom sunčanja u toplessu - kako joj se to jednom ranije dogodilo. S druge strane, jako dosljedna zaštita prava na privatnost vjerojatno bi olakšala posao i korumpiranim političarima ili sumnjivim businessmanima, te općenito ugrozila objavljivanje mnogih za naciju bitnih storija. Britanci ne žele biti poput Francuza - da ne navodimo druge primjere - gdje je predsjednik Mitterrand godinama bolovao od raka, a da izvan povlaštene političke klase nitko o tome nije gotovo ništa znao. Mitterrandu je, zahvaljujući strogim francuskim zakonima o privatnosti, uspjelo dugo godina prikrivati i to da ima konkubinu, te s njome kćer, koja je već stasala u djevojku prije nego li se za nju prvi put čulo u javnosti. Kod Britanaca tako što do sada nije prolazilo. Predstojeće sudske bitke će odrediti hoće li to i dalje biti slučaj. </p>
<p> Iz nečega što je započelo kao način da se prikrati vrijeme iznikla je cijela mala manufaktura odjeće nadahnute narodnim i naivnim motivima – Petrine pletilje, čiji su radovi izloženi u Hrvatskom kulturnom centru u Londonu</p>
<p> Dok su 1991. po Osijeku padale bombe, u jednom skloništu grupa žena počela je zajednički plesti, toliko da se nekako zabave i odvrate svoju pažnju od krajnje dramatičnih okolnosti. Organizirala ih je Mina Petra, vlasnica butika i bivša manekenka, koja je radove svojih pletilja ovih dana prikazala u Hrvatskom kulturnom centru u Londonu. Petrine pletilje prevalile su dugački put. Već godinu dana nakon svog neobičnog početka održale su prvu izložbu. Do sada su Petrine pletilje svoje radove prikazale na brojnim izložbama diljem Hrvatske i Europe, te u Japanu, Izraelu i Sjedinjenim Državama. Iz nečega što je započelo kao način da se prikrati vrijeme, iznikla je cijela mala manufaktura odjeće nadahnute narodnim i naivnim motivima. Petra, koja danas ima butik u Zagrebu, i sama je stigla u London, gdje je prikazala odjeću skladnih boja, od prirodnih vlakana koja su u ekološkom trendu, sa motivima preuzetih s narodnih nošnji ili nadahnutih pejzažima naših naivnih slikara. Petra ima ambicije da njena mala radionica preraste u umjetnički obrt, a spominjemo je zato što pokušava kreirati hrvatski suvenir, nešto naše i prepoznatljivo.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini, London</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="4">
<p>Od ponedjeljka zatvoren ulaz na Jarun kroz Petrovaradinsku ulicu</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Ulaz Petrovaradinske ulice na Rekreacijsko-športski centar »Jarun« bit će zatvoren od 7 sati 12. ožujka do 7 sati 19. ožujka.</p>
<p> U Tehničkoj službi poduzeća »Jarun« d. o. o. rekli su nam da je razlog njegova privremenog zatvaranja izbjegavanje vozila. Naime, zbog kraćeg puta, vozila koja dolaze iz Prečkog prolaze tuda na svom putu prema središtu grada, stvarajući gužvu. Primjerice, u zimskom razdoblju iz smjera Prečkog, kroz taj ulaz prođe na dan 100-tinjak vozila, a ljeti i više.</p>
<p>»Željeli bismo vozila koja stvarno dolaze na Jarun, a ne ona koja tuda prolaze samo zato da si skrate put«, poručili su iz »Jaruna« d. o. o.</p>
<p>Vozila će i dalje u sportski centar moći ulaziti na glavne ulaze – Ulicu hrvatskog sokola, Hrgoviće i Petrine.</p>
<p>To je tek prvo praćenje vozila koja ulaze u Rekreacijsko-športski centar, a poslužit će kao temelj za donošenje najkvalitetnijeg rješenja prometa na RŠC »Jarun«. (sva)</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Isplata 200 kuna umirovljenicima</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Pomoć od 200 kuna zagrebačkim umirovljenicima, čija mirovina ne prelazi iznos od 1.210 kuna, isplatit će se u ponedjeljak, 12. ožujka, putem Hrvatske pošte. </p>
<p> Umirovljenici koji pomoć ne budu primili na kućnu adresu moći će je podići u poštanskim uredima do 23. ožujka. Od 26. do 31. ožujka pomoć se može podići u Zavodu za platni promet, u Aveniji grada Vukovara, a nakon 31. ožujka pomoć za navedeni mjesec više se neće isplaćivati. </p>
<p> Zagrebački umirovljenici u ožujku će umjesto 100 kuna, koje redovito primaju, dobiti 200 kuna iz gradskog proračuna. Takvu odluku donijelo je Gradsko poglavarstvo na sjednici u utorak i to zbog povećanih troškova, koje umirovljenici sve teže podmiruju, ali i zbog prošlogodišnje revizije i povećanja mirovina, čime se smanjio broj dosadašnjih korisnika pomoći iz gradskog proračuna.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Dežurstvo za stanovnike Novog Zagreba</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Od 15. ožujka 2001. godine, Vijeće Gradske četvrti Novi Zagreb - istok, uvodi dežurstvo za prijem građana u Područnom uredu Novi Zagreb, Avenija Dubrovnik br. 12, III. kat, soba 213.</p>
<p>Dežurni vijećnici bit će na raspolaganju građanima utorkom od 9 do 11 sati te četvrtkom od 15 do 17 sati.</p>
<p>Građani se u to vrijeme vijećnicima mogu obratiti i na sljedeće brojeve telefona: 6522-539, 6551-222, kućni 227.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>HSLS-ovci dijelili slastice </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – U organizaciji Gradske organizacije HSLS-a u subotu je održana humanitarna akcija prikupljanja dobrovoljnih novčanih priloga građana, za ustanovu socijalne skrbi na Orlovcu. Tom su prigodom, predstavnici HSLS-a na čelu s Darinkom Kosorom, u akciji pod nazivom »Slatka subota HSLS-a«, na Cvjetnome trgu građanima dijelili krafne, kroasani i druge slastice.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Prijave za natjecanje pjevača amatera</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Centar za kulturu Novi Zagreb poziva sve zainteresirane; djecu, mladež i odrasle, da se prijave na prednatjecanje pjevača amatera i glazbenih grupa. Završno natjecanje »Zlatni mikrofon Novog Zagreba 2001.« održat će se u lipnju, u sklopu multimedijalne akcije »Nebo iznad Trnskog« u Trnskom. Dotad će se svaki mjesec održavati prednatjecanja (u ožujku, travnju i svibnju), a prijave će se primati do petog u mjesecu.</p>
<p>Prijave za prednatjecanje u veljači primaju se u Centru za kulturu Novi Zagreb, Remetinečki gaj 12, osobno ili na tel.: 6140-189, 6140-190, radnim danom od 9 do 19 te subotom od 10 do 14 sati.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Nagrada zagrebačkoj Školi šaha</p>
<p>Ovaj tjedan Nedjeljni Vjesnik je bio u posjetu Školi šaha pri Zagrebačkom šahovskom savezu i doznao nešto više o toj naoko kompliciranoj igri.</p>
<p>»Šah je pristupačna igra koju svatko može naučiti i uživati u njoj. Osim toga, ima i pedagošku vrijednost, jer utječe na razvoj logičkog razmišljanja i koncentracije, a može se igrati i kad protivnika nema i kad je on na suprotnom kraju svijeta. Druga je pak stvar ako se netko njime želi baviti profesionalno, jer vrhunski šah zahtijeva mnogo psihičkog i fizičkog napora«, rekla nam je Tanja Belamarić, voditeljica Škole šaha pri Zagrebačkom šahovskom savezu i selektorica Državne ženske reprezentacije. </p>
<p>No i profesionalno bavljenje tim sportom, dakako, ima svojih prednosti – to su u prvom redu brojna druženja i putovanja.</p>
<p>Zagrebačka Škola šaha postoji od 1975. godine, a danas okuplja više od 300 polaznika, no na žalost, suočena je s nedostatkom novca, educiranih voditelja i prostorija za rad. Šahovska škola sastavljena je od 20 područnih odjeljenja pri najboljim osnovnim školama, te središnje šahovske škole, u kojoj se radi s najboljim polaznicima, onima koji nastupaju na europskim i svjetskim natjecanjima. </p>
<p>Trenutačno najviše obećavaju Davorin Kuljašević, koji je na natjecanjima već postigao značajne rezultate, potom Petra Kruljac, bivša prvakinja Zagreba u svojoj konkurenciji, te Ivana Iveković, bivša prvakinja Hrvatske u kategoriji do 10 godina.</p>
<p>Mlade šahovske majstore posjetili smo na Ekipnom prvenstvu zagrebačkih osnovnih škola u Domu sportova, koje je započelo prošlog vikenda, a nastavilo se ovaj vikend. Do sada najbolje rezultate ima OŠ »Josip Juraj Strossmayer«, a naša će nagrada, vjerujemo, dati dodatan poticaj mladim natjecateljima. Prema pravilima igre »Svaki tjedan - limač jedan«, djevojka ili mladić zaokruženi na fotografiji dobitnici su nagrade koju u dogovoru sa Stipom Rosićem (tel. 3091-004, 3091-019) mogu podići u trgovini Rost Šport, na istočnom ulazu Doma sportova.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="10">
<p>Kljunasta ulješura u akvatoriju Župe dubrovačke</p>
<p>DUBROVNIK, 10. ožujka</p>
<p> – Stručni tim Veterinarskog fakulteta iz Zagreba, predvođen profesorom Hrvojem Gomenčićem, u subotu je utvrdio da se u Župskom zaljevu nalazi Sjeverna kljunasta ulješura koja spada u vrstu dupina. Naime, nakon pojave tog velikog morskog sisavca u prvi mah se mislilo da se radi o kitu koji je zalutao u akvatorij Župe dubrovačke pokraj Dubrovnika. </p>
<p>Profesor Gomenčić je nakon višesatnog promatranja, iz neposredne blizine, sa sigurnošću ustvrdio da se ne radi o klasičnom kitu. »Ta vrsta ne živi u Jadranu ili Sredozemlju već u sjevernom Atlantiku, a ovo je drugi slučaj nakon 1939. godine kada je jedan takav primjerak zamijećen u uvali Tiha kod Cavtata. Za tu je vrstu karakteristično kada negdje dođe da se, iz nama nepoznatih razloga, zadrži duže vrijeme. Ova, mlađa, ali odrasla životinja, duga između pet i sedam metara, tu je već osam dana, ponaša se zdravo i normalno te pretpostavljamo da će se na ovom području zadržati neko vrijeme i onda otići. Ona se hrani većim ribama , glavonošcima i lignjama, a vjerojatno u ovom dijelu ima dovoljno hrane. Važno je da se na području, na kojem trenutno boravi, ne postavljaju mreže stajaćice jer im one predstavljaju veliku opasnost.«, kazao je za Nedjeljni Vjesnik profesor Gomenčić, dodajući kako su velikog dupina pomoću gumenog čamca pokušali istjerati na otvoreno more no on se uporno vraćao u Župski zaljev. Dakle Župljani i Dubrovčani, koji posljednjih dana sve češće posjećuju mjesto Mlini, najvjerojatnije će još neko vrijeme moći uživati promatrajući nesvakidašnjeg »gosta«. (A. Hauswitschka)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Titu pripisali i neupotrebljivi klavir</p>
<p>PULA, 10. ožujka</p>
<p> – Potkraj ovog tjedna u medijima je plasirana još jedna nesvakidašnja priča vezana uz ostavštinu Josipa Broza Tita. Slijedom činjenice da su u Buzetu predstavnici PU Istarske, zajedno s Upravom za zaštitu umjetnina i kulturne baštine Ministarstva kulture RH, spriječili prodaju klavira starog 200 godina u Sloveniju. Plasirana je i tvrdnja da je riječ o Titovu klaviru s Brijuna, dapače njegovu poklonu jednoj fažanskoj obitelji. Od svega toga, međutim, ne stoji ništa, pa tako ni moguća sumnja, objavljena višekratno u tisku, da je prastari, ali i gotovo neupotrebljivi klavir, otuđen iz rezidencijalnih brijunskih objekata 1990. ili najkasnije 1991. godine. Uz činjenicu da je takvu mogućnost demantirao i prof. Antun Vitasović, zadužen upravo za rezidencijalne brijunske objekte, ta priča pada u vodu kao i mnoge druge vezane uz Titovu ostavštinu.</p>
<p>U cijeloj ovoj priči točno je jedino to da je jedna fažanska obitelj prije nešto više od 15 godina nabavila stari klavir te da ga je prije dvije godine prodala. Kupac je bio, prema našim saznanjima, Bruno Žiković iz Poreča, koji ga je zatim prodao za 12.000 kuna Radenku Sirotiću, vlasniku galerije »Aura« iz Buzeta. Sirotić je klavir cijelu jednu sezonu držao u Muzeju glagoljice u Humu, gdje su mnogi na njemu pokušali svirati, ali bez uspjeha. Sirotić tvrdi da je klavir bio pun nekih nametnika, koji su kod pokušaja sviranja na njemu izlijetali iz njega u jatima!!! Kupivši klavir zajedno s pričom da je riječ o Titovu vlasništvu, pa čak i poklonu, Sirotić ga je kasnije prodao buzetskom slikaru Alojzu Čargonji za 18.000 kuna, koji ga je također neko vrijeme držao u svojoj galeriji a onda ga prebacio u garažu. U vrijeme kad je sporni Titov klavir trebao otići u Sloveniju novom vlasniku, intervenirala je policija zajedno sa zaštitarima kulturne baštine.</p>
<p>Što se, pak, tiče tvrdnji da je tobožnji Titov klavir otuđen iz rezidencijalnih brijunskih objekata 1990/91. godine, znalci te problematike to poriču, tvrdnjom da postoje dva popisa svih brijunskih vrednota. Uostalom, klavir se ne može staviti u džep i tako lako prenijeti s otoka na kopno, a u svim trima rezidencijalnim vilama na Brijunima i danas se nalaze vrijedni i dobro održavani klaviri. Slijedom novih spoznaja, u medijima plasirane tvrdnje, najvjerojatnije će biti demantirane početkom narednoga tjedna, utoliko više što je uz policiju do novih spoznaja došla i predstavnica Ureda za zaštitu umjetnina i kulturne baštine iz pulskog Konzervatorskog zavoda Dragana Ratković. (M. Urošević)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Smijenjen pulski pročelnik Škuflić</p>
<p>PULA, 10. ožujka</p>
<p> – Nepuna dva mjeseca trebalo je pulskom gradonačelniku i Poglavarstvu grada Pula da utvrdi prvog krivca za loše stanje prostorne problematike najvećeg istarskog središta, uključivši i podzemnu plinovodnu mrežu. U petak poslije podne posve neočekivano, nakon dugog razmišljanja, Gradsko poglavarstvo na inicijativu gradonačelnika razriješilo je dužnosti pročelnika Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i gospodarenje stanovima i poslovnim prostorima Giordana Škuflića. Dogodilo se ono što je javnost očekivala neposredno nakon plinske eksplozije, iza koje je ostala šteta koja se procjenjuje na 20 do čak 50 milijuna kuna. Utoliko više što je Škuflić bio i predsjednik Nadzornog odbora pulske Plinare.</p>
<p> Međutim, osim što je pulski gradonačelnik ponudio svoj mandat na raspolaganje Gradskome vijeću i to isključivo kao moralni čin, nitko u gradskoj vlasti do sada za nastalu eksploziju nije odgovarao. Jedino su, kao što smo svojedobno izvijestili, čelnici pulske Plinare bili jedno vrijeme pritvoreni a zatim su pušteni na slobodu odakle će se braniti od kaznene odgovornosti. Smjenjivanje pročelnika Škuflića nedvojbeno je mali ustupak pulskoj javnosti koja je dugoročno nezadovoljna gospodarenjem javnim dobrima u Puli, a posebice dva mjeseca uoči predstojećih izbora za lokalnu samoupravu, na kojima se pulski gradonačelnik kani kandidirati za isto mjesto, a u podvarijanti ima izglede da postane i novi istarski župan! (M. Urošević)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Izgledajte kao...</p>
<p>LOS ANGELES, 10. ožujka</p>
<p> – Savršeno sastavljena žena imala bi nos Nicole Kidman, oči Winone Ryder, usne Kim Basinger, bradu Sandre Bullock, obraze Jennifer Lopez i tijelo Salme Hayek, navodi se u istraživanju željenih korekcija, prilikom plastičnih operacija, koje su lani provela dva plastična kirurga iz Beverly Hillsa na tisuću svojih pacijentica. Istraživanje pruža uvid u ono što današnje Amerikanke smatraju paradigmom ljepote i žele vidjeti kada se pogledaju u ogledalo. Cijena? Otprilike oko 35.000 američkih dolara, kaže jedan od istraživača, suupravitelj Instituta za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju »Beverly Hills« Richard W. Fleming. </p>
<p>On smatra da su liste tih želja najbolji pokazatelj popularnosti filmskih i televizijskih diva te odražavaju i trenutačnu popularnost američkih glumica. Što se tiče željenog nosa, nakon Kidmanove, slijedi nos Courtney Cox i Catherine Zeta-Jones, dok su, nakon onih Kim Basinger, najpoželjnije usne Ume Thurman i Liv Tyler. Pacijentice su na drugo i treće mjesto svrstale brade crnopute glumice Halle Berry i Charlize Theron. Nakon Salme Hayek, najpoželjnija su tijela Elizabeth Hurley i Angeline Jolie, koja je na petom mjestu u pogledu najviše traženih usana. Muška populacija Hollywooda izabrala bi kod plastičnog kirurga usne Brada Pitta, oči Toma Cruisea, obraze Johnnya Deppa, bradu Keanua Reevesa, kosu Richarda Gerea. Najpoželjnije tijelo nije ono Schwarzeneggera, već Matthewa McConaugheya. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Željeznicom do Visa?!</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Razina mora u cijelome svijetu, uporno, iz desetljeća u desetljeća raste, dok istodobno razina Sredozemnoga mora, čiji je najljepši ukras hrvatski Jadran, osobito u posljednjih 40 godina, neprestano – pada?! Do kada, pitaju se laici i stručnjaci? </p>
<p>Globalno zagrijavanje Zemlje u 20. stoljeću »podizalo« je, prema izvješćima časopisa New Scientist, razinu oceana godišnje za više od jednog milimetra. No od 1960. godine, Sredozemno more gubi godišnje na »visini« 1,3 milimetra, što drugim riječima znači da je njegova razina u posljednjih 40 godina pala za tri do pet centimetara, stoji u stručnom časopisu Gospodarstvo i okoliš. Koliko još stoljeća i tisućljeća treba da se nađemo na suhom?</p>
<p> »Promjena je dramatična«, upozorio je Michael Tsimplis iz Centra za oceanografiju u Southamptonu. Ove dramatične podatke Tsimplis je otkrio analizom dostupnih podataka o plimi i oseki na Sredozemlju. Uzroke toj neobičnoj pojavi on vidi u stalnom rastu saliniteta i gustoće »sredozemne vode« te u gradnji mnogih brana na kopnu u bazenu Sredozemnog mora. »Od 1960. godine, sve viši tlak zraka iznad mora smanjio je količinu kiša što za posljedicu ima sve veći salinitet mora. Istovremeno, na rijekama koje dovode slatku vodu u slano more, izgrađene su brane«, ističe se u stručnom prilogu uglednog New Scientista. Nastavi li se tako, hoćemo li u nekoj, i ne tako fantastičnoj budućnosti, primjerice, do otoka Visa putovati željeznicom? (H)</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>»Mir« je u subotu posljednji puta bio na našem nebu</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – U subotu navečer na hrvatskom se nebu mogla posljednji put vidjeti ruska svemirska postaja »Mir«! »Mir« (Svijet) se pojavio na našem nebu oko 18.26 sati iznad zapada i prošao visoko iznad jugozapadnog horizonta (za Zagreb: oko 70 stupnjeva iznad horizonta) te nastavio u pravcu jugoistoka. Prolaz našim nebom trajao je oko tri minute, priopćio je voditelj planetarija Tehnničkog muzeja u Zagrebu Ante Radonić.</p>
<p>Svemirska postaja »Mir« dostigla je prividni sjaj od približno »minus prve zvjezdane veličine«, što znači da je bila sjajna poput najsjajnijih zvijezda i lijepo se mogla vidjeti golim okom. Orbita »Mira« u tom je trenutku, od površine Zemlje bila udaljena najmanje oko 245 kilometara i najviše oko 255 kilometara. Kada divovska svemirska letjelica stigne na visinu od 215 kilometara, a to će vjerojatno biti 20. ožujka, bit će usmjerena u atmosferu, gdje će izgorjeti, a ostaci koji ne izgore past će na Zemlju. </p>
<p> »Mir«, koji se sastoji od šest modula mase 137 tona, najveći je satelit u putanji oko Zemlje. Prvi, osnovni modul »Mira«, nalazi se u orbiti već petnaest godina.</p>
<p> S tom svemirskom postajom spojilo se 110 svemirskih letjelica, što pilotiranih, što bespilotnih. U postaji su boravila 104 astronauta iz raznih zemalja. Ukupno je bila nastanjena 12 i pol godina. Posljednja posada boravila je u »Miru« prošle godine.</p>
<p> Prvo je bilo planirano da kočenje počne na 240-250 kilometara visine, ali je kasnije odlučeno da to bude na visini od oko 215 kilometara. Zbog promjena koje u gustoći visokih slojeva Zemljine atmosfere uzrokuje Sunčeva aktivnost, ne može se unaprijed točno reći kada će »Mir« stići na tu visinu. Datum za prvi manevar kočenja bit će poznat možda 18. ožujka. Vjerojatno će se manevar obaviti oko 20. ožujka.</p>
<p> U roku od nekoliko sati biti će obavljena tri manevra kočenja uz pomoć bespilotnog transportnog broda »Progres M1-5«, koji je uz »Mir« spojen još 27. siječnja. U tom svemirskom brodu nalazi se oko 2500 kilograma goriva. Na Zemlju bi moglo dospjeti oko 25 tona dijelova letjelice koji neće stići sagorjeti u atmosferi. Ako sve bude išlo kako je planirano, ti dijelovi trebali bi pasti u područje južnog dijela Tihog oceana, između Novog Zelanda i Čilea, dugo pet do šest tisuća kilometara i široko oko 200 kilometara.</p>
<p>Grupa američkih i ruskih stručnjaka promatrat će ovaj umjetni meteorski potok iz aviona s, kako se nadaju, sigurne udaljenosti. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Viagra vodi osljepljenju</p>
<p>NEW YORK, 10. ožujka</p>
<p> – Američki oftalmolog Howard Pomeranz tvrdi da postoji, doduše, jako mali rizik da muškarci koji uzimaju Viagru, lijek protiv impotencije, trajno oslijepe. Tvrtka Pfizer, koja proizvodi Viagru, odbacila je te tvrdnje. Ravnatelj neurooftalmologije, na medicinskom centru sveučilišta Maryland, Pomeranz, navodi slučajeve pet muškaraca iz SAD-a kojima su liječnici utvrdili trajni gubitak vida nakon što su uzeli Viagru. To stanje, poznatije kao ishemična optička neuropatija, nastaje kada se presječe dotok krvi u optički živac u očnoj jabučici, i obično pogađa dijabetičare, osobe s visokim tlakom i drugim poremećajima krvožilnog sustava. »Čudesnu plavu tableticu« koristi više od 10 milijuna ljudi od 1998. godine kada je Viagra odobrena za korištenje. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Kako reći »da« pod vodom?</p>
<p>SAN SEBASTIAN, 10. ožujka</p>
<p> – Mladenka Eli Cuellar i mladoženja Juan Videagain, svoje su »da« odlučili izgovoriti na samo njima svojstven način; naime, oboje su vrsni ronioci pa su najvažniji dan u svom životu odlučili obilježiti podvodnim vjenčanjem. Oltar su zamijenili akvarijem u San Sebastianu, na sjeveru Španjolske u Baskiji. Samo, pitanje je, kako se to izgovara »da« dok si pod vodom?</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Sedam milijuna dolara zbog silovanja</p>
<p>MIAMI, 10. ožujka</p>
<p> – Floridski sudac Allan Postman presudio je da kubanska vlada mora platiti više od sedam milijuna američkih dolara odštete Ani Margariti Martinez, koja je podigla privatnu tužbu protiv Kube zbog silovanja. Maritnez tvrdi da ju je silovao bivši muž Juan Pablo Roque, navodni kubanski špijun, oženivši je kako bi mu poslužila kao paravan za špijunske aktivnosti. Kubanske vlasti nisu poslale zastupnika na to suđenje, niti su potvrdile da je njezin bivši muž bio kubanski špijun. Martinez smatra da su njihovi seksualni odnosi tijekom 11- mjesečnog braka bili dio prijevare koju je Roque izveo po zapovijedi kubanske vlade. Prema presudi, kubanska vlada trebala bi platiti godišnje 175 tisuća američkih dolara, u razdoblju od 41 godine, Martinezovoj kao naknadu za bol i poniženja. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Patite li od bolesti slobodnog vremena?</p>
<p>NEW YORK, 10. ožujka</p>
<p> – Teško je povjerovati, ali neke osobe, kako se čini, bez problema odrade 12 sati na poslu, dok u slobodno vrijeme ili na dopustu pate od niza simptoma: glavobolje, bolova u mišićima ili umora. Istraživači tvrde da se, tzv. bolest slobodnog vremena javlja zbog stresa kojeg neki ljudi osjećaju kad se ne mogu opustiti. </p>
<p>Ispada da većina osoba kod kojih je primijećena ova bolest više od deset godina pati od sličnih simptoma: glavobolje, mučnine, bolova, umora i tegoba sličnih onima koje se javljaju s gripom. Ovi problemi pogađaju tri do pet posto muškaraca i žena. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Ilegalna prodaja ulaznica za Oscara</p>
<p>LOS ANGELES, 10. ožujka</p>
<p> – Tvrtka koja je preko Interneta pokušala prodati karte za ovogodišnju dodjelu Oscara, odustala je jučer od tog pokušaja, jer ih je tužila Američka akademija filmskih umjetnosti, zabrinuta da bi karte mogle kupiti osobe sklone izazivanju izgreda i time ugroziti sigurnost dodjele. Izvršni direktor Akademije, Bruce Davis, rekao je da su podigli tužbu protiv Internet tvrtke za dražbe »Taketoauction.com«, koja je ponudila karte na prodaju. Tvrtka se obvezala da neće prodavati te karte niti u budućnosti. Akademija je najavila istragu u kojoj će nastojati otkriti tko je izvor koji je ponudio karte tvrtki na prodaju. Davis je istaknuo da će isključiti bilo kojeg člana Akademije ako je sudjelovao u tom pothvatu. Prema strogim pravilima Akademije, njezinim je članovima prodaja karata za dodjelu Oscara, koja će se održati 25 ožujka, zabranjena. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="21">
<p>Čudesna djela hrvatskog enformela</p>
<p>Zvonko Maković: U svijetu već godinama traje revalorizacija umjetnosti pedesetih godina, pa tako i enformela / Smatrao sam kako je potrebno i našu umjetnost tog razdoblja iščitati s pozicije našeg vremena / Meni je iznimno poticajno bilo novo viđenje enformela kakvo su ponudili Yve-Alain Bois i Rosalind E. Krauss izložbom »L'Informe: Mode d' emploi« u Beaubourgu 1996. godine na kojoj se na nedvosmislen način pitanje nepredmetnosti i radikalne apstrakcije relativizira i ne gleda kao ključno pitanje enformela!</p>
<p>MARINA TENŽERA</p>
<p>Titansku tjeskobu, strah i mučninu poslijeratne Europe osakaćene ratnim zbivanjima, na svojim će besmrtnim stranicama ( među ostalima) bilježiti Jean Paul Sartre, Albert Camus, Samuel Beckett i Jean Genet! </p>
<p>»Na kraju moga djela postoji samo prah...«, kaže Samuel Beckett i nastavlja: »Postoji potpuno raspadanje. Nema »ja«, nema »ima«, nema »bića«. Nema nominativa, ni akuzativa, nema glagola. Ne postoji način da se ide dalje«.......»Pljuvačka je postala idealna forma«, pisat će i Michel Leiris. Povlačenje u prostore tišine, intimistički rukopis, razaranje kompozicije, bilježit će i najznačajnija likovna pojava 50-ih – enformel. Dramatični efekti na površini slike, uporaba smole, pijeska, gipsa, cementa i stare tkanine, bilježit će tjeskobne emocije ranjene poratne duše! Najiscrpniji uvid u kompleksni fenomen enformela u Hrvatskoj, pružaju dvije doista spektakularne izložbe Zvonka Makovića – »Enformel« otvorena u Domu Hrvatskog društva likovnih umjetnika i »Odjeci enformela« u Galeriji Karas.</p>
<p> Pisac i pjesnik, profesor moderne i suvremene umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, likovni kritičar i izbornik Venecijanskog biennala, autor brojnih izložaba i knjiga, dobitnik najznačajnije nagrade za doprinos hrvatskom pjesništvu »Goranova vijenca«, Maković jest tip one svestrane i kozmopolitske osobnosti koja ne dopušta kompromis. Kako je riječ ne samo o likovnu znalcu, već i o pjesniku, zamolili smo ga da nas kao Vergilije povede kroz izložbeni »krug« Doma HDLU-a gdje su iz depoa muzeja i galerija i brojnih privatnih zbirki nakon dugo vremena izložena zaista čudesna djela hrvatskog enformela koja bi, bez ikakve sumnje, mogla zadiviti i Pariz, i Milano i London.</p>
<p>– Izložbu »Enformel« pripremao sam pet godina iz želje da jedan segment ne tako davne prošlosti sagledam iz vlastita vremena i s vlastitim iskustvom. Istodobno važne su mi bile izložbe, katalozi i knjige na koje sam nailazio, a gdje se nastojala kritički vrednovati i sagledati umjetnost 50-ih godina. U londonskoj Tate Gallery održana je 1993. izložba »Paris Post War«, u Beaubourgu u Parizu 1996. »L'Informel: mode d'emploi«, u Heidelbergu 1998. »Brennpunkt Informel«, zatim izložbe posvećene pedesetim godinama iste te 1998. u Ludwigshafenu i Mannheimu, pa onda retrospektive Wolsa, Dubuffeta, Tapiesa, ali i Bacona i Giacomettija, u kojima su revalorizirani opusi velikih protagonista umjetnosti ranih poslijeratnih godina, kaže Maković, i dodaje:</p>
<p>Pariška izložba</p>
<p>– S druge strane poticajne su mi bile domaće izložbe »Informel 1956-1962« Ješe Denegrija, održana 1979. u Galeriji Nova, te »Apstraktne tendencije u Hrvatskoj 1951-1961« Zdenka Rusa i Mladenke Šolman koja je održana u zagrebačkoj Modernoj galeriji 1981. godine. Upravo činjenica da je od njih obje proteklo mnogo vremena u kome su se dogodile značajne stvari, nagnala me je da pokušam s tog aspekta vidjeti enformel koji je ovdje nastajao. Denegri je kroz reduciran izbor djela samo petorice slikara probleme enformela gledao s jakim osloncem na tada aktualno primarno i analitičko slikarstvo, kao i novu umjetničku praksu. Zdenko Rus i Mladenka Šolman, pak, razmatrali su sve pojave apstrakcije, dakle i one konstruktivističke provenijencije koje su inaugurirali umjetnici »EXAT-a 51« i Novih tendencija. U novije vrijeme održana je retrospketiva »EXATA-a«, te izašla dragocjena knjiga Jerka Denegrija o umjetnosti konstruktivnog pristupa. Upravo zato naglasit će dr. Maković da je smatrao »kako linija koju čini konstruktivistička umjetnost i umjetnost geometrijske apstrakcije može samo dobiti ukoliko se pokaže da je paralelno s njom u ovoj sredini postojala i bila podjednako vitalnom i jedna druga, njoj potpuno oprečna, a da se iz takvog zajedništva samo dobiva bogatija slika čitave naše umjetnosti«.</p>
<p> – Prije dvije godine sam na simpoziju posvećenom pedesetim godinama, a koji je u Zagrebu organiziralo Društvo povjesničara umjetnosti, sudjelovao s izlaganjem u kome sam nastojao obraditi figuraliku 40-ih i 50-ih godina. Tim svojim izlaganjem, naslovljenim »Heroji šutnje«, upućivao sam više na sličnosti figurativne umjetnosti i enformela iz istog tog poratnog razdoblja, nego na međusobne razlike. Umjetnici poput Alberta Giacomettija, Germaine Richier, Ljube Ivančića, Gabrijela Stupice, Jeana Dubuffeta i Jeana Fautriera polaze s istih temelja kao i umjetnici koji na radikalan način, kroz agresivnu prisutnost sirove materije, otkrivaju dubinu enformela. Wols, Burri, Tapies, Gattin, Feller, Jelenić... pripadaju istome svjetonazoru kao i njihovi kolege koji zadržavaju figuru, pripadaju svjetonazoru bliskom filozofiji egzistencije. Pri tom se pitanje »figurativnog« i »nefigurativnog« nameće kao marginalno pitanje. Pitanje tehnike i odnosa prema materijalu, te pitanje značenja tehnike i materijala mnogo je važnije i iz njega otkrivamo duh vremena«.</p>
<p> »Izložbom u Beaubourgu prije pet godina išlo se i dalje: nije se u njoj pitanje vremena - 40-e i 50-e godine - postavljalo kao ključno pitanje, već su se »simptomi« enformela otkrivali i u djelu jednog Rauschenberga, Edwarda Rusche, Beuysa, pa sve do umjetnosti postmoderne«, kazao nam je Maković, odmah nastavivši: »Drugim riječima iz te potpuno ahistorijske optike enformel se vidio prije kao stanje duha, a manje kao stil, što zapravo nikada i nije bio. Izložbom u Domu HDLU-a također sam nastojao relativizirati razlike i pokazati kako Ivo Gattin i Ferdinand Kulmer, Šime Perić i Eugen Feller ili Božidar Jelenić nisu ponekad nimalo drugačiji, bez obzira što su do svojih radikalnih iskoraka došli s različitih polazišta!</p>
<p> Širok uvid u fenomen enformela</p>
<p>– Iznimno važna Denegrijeva izložba našeg enformela iz 1979. godine težila je sažimanju i isključivanju, svođenju na jedan nazivnik. Pri takvoj su se redukciji uzimali razni faktori u obzir, kao na primjer, okruženje u kome su se pojedinci formirali. To je meni potpuno nevažno i zanima me čisto umjetničko djelo i njegova snaga emanacije. Gledajući s tog aspekta Ljubo Ivančić i Ordan Petlevski, Albert Kinert i Biserka Baretić, Murtić i Dogan... sa svim svojim asocijativnim i evokativnim nabojem ne pripadaju drugačijoj sferi. Za nekoga djelo Otona Glihe može u ovom kontekstu biti sporadično i upitno ukoliko ga se promatra isključivo kroz recidive pejzaža i pejzažnog slikarstva. Međutim, mene je zanimala Glihina tehnika, iz njegovih sam izabranih djela želio ukazati na činjenicu da tu daje prioritet materiji i tehnici u odnosu na predložak s kojeg je krenuo, dakle pejzaž. Takva Glihina recepcija mogla se prepoznati i iz izložaba koje su posljednjih nekoliko godina priređene vani (Beč, Bonn, Ludwigshafen) na kojima se nije išlo u genezu slikarovih gromača, već se gledao konačan rezultat. A to je slika u kojoj materija i tehnika imaju dominantno mjesto«, pojasnio je Maković.</p>
<p>–Tako postavljenim konceptom želio sam relativizirati krutu definiciju enformela i ukazati kako pitanje nepredmetnosti i radikalne apstrakcije tu nije ključno pitanje. Konačno, ključni protagonisti enformela imaju vrlo različita ishodišta: Wols u imaginaciji, Fautrier i Dubuffet u konkretnom predlošku. Fautrierove se prve enformelističke slike iz 1944. nazivaju »Glave talaca« i one se nedvosmisleno referiraju na ratno iskustvo, a Dubuffeove se slike nikada nisu ni lišile predmetnosti ili aluzija na predmetni svijet. Puno značenje rastakajuće materije nije moguće razumjeti u djelu Ivančića, Petlevskog, Biserke Baretić, Miljenka Horvata ili Hruškovca ukoliko se ne uđe u njihovu imaginativnu sferu.</p>
<p>Kiparstvo enformela</p>
<p>– Što se pak kiparstva tiče, ono u okviru svog medija problematizira ista ona poetička načela koja susrećemo i u slikarstvu. Od izvanrednih djela Dušana Džamonje s kraja pedesetih godina, a u kojima otkrivamo kako se figura pretapa u stvrdnutu sirovu i ekspresivnu materiju, dolazimo vrlo brzo do faze u kojoj umjetnik daje prevlast materiji. Materiji, brutalnoj i sirovoj, a koja evocira na trošnost i konačno iščeznuće. Kod Stevana Luketića nalazimo to isto, s tim da nas pojedine njegove skulpture (»Skulptura IX«, 1963) na izravan način uvode u isti onakav svijet spržene i mrtve materije kakav nalazimo u »Malampijama« Eugena Fellera. Postavom djela na izložbi te su se srodnosti nastojale istaknuti, baš kao što i efekti rastakajuće materije koju na svojim skulpturama pokazuje Belizar Bahorić pripadaju istom onom krugu kojemu je slikarski pandan Šime Perić.</p>
<p>Na poljetku za izložbu »Odjeci enformela« u Galeriji Karas Maković nam je kazao: »Želio sam pokazati kako se u kasnijem vremenu javljaju mnogi značajni impulsi enformela u izmijenjenom kontekstu. Radikalni protagonisti iz 50-ih i 60-ih godina, kao Gattin i Jevšovar, započinju krajem 70-ih svoju novu fazu u kojoj se dijelom oslanjaju na ranije djelo, a dijelom usvajaju nove izazove što dolaze iz »siromašne umjetnosti« i osobito primarnog slikarstva. Mlađi umjetnici koji se tada i kasnije javljaju, a izabrana su djela- Ante Rašića i Zvonimira Santrača s kraja 70-ih, zatim Jelene Perić, Ante Jerkovića i Gorana Fruka nastala deset godina kasnije - nipošto se ne smiju smatrati epigonskim u odnosu na enformel. U njihovu djelu prije treba prepoznati razloge koji su ih doveli do toga da se jedna naoko zaključena sekvenca umjetnosti, ponovno stavi u optjecaj!</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Ono što je Englezima Stratford na Avonu, Rusima Jasna Poljana, to bi nama trebao biti Gvozd</p>
<p>Još nas samo 201 dan dijeli od trenutka »otkopavanja« Krležina zakopana blaga koji je nekada u kulturnim krugovima podizao temperaturu do vrućice i prizivao spektakularna nagađanja što se krije u 14 zakračunatih sanduka rukopisne krležijane spremljenim u samostanskom mraku Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Dvadeset godina nakon ovozemaljska odlaska Miroslava Krleže, koje su protekle u nesporazumima i aferama, u kojem su se vremenu promijenile tri vlasti: socijalistička, HDZ-ovska i današnja koalicijska, čini se da se napokon krenulo s mrtve točke i, kako obećavaju gradski oci, do 29. prosinca u svoj stan na Gvozdu, ovaj put u memorijalni muzej, vratit će se sjene Miroslava i Bele Krleže </p>
<p>Ono što je Englezima Stratford na Avonu, Rusima Jasna Poljana ili Poljacima Železowa Wola ili Talijanima Recanati - to bi nama imao biti Gvozd. No, je li doista tako? Miroslav Kreža kao velikan hrvatskoga duha i misli, pisac je koji je svojim djelom osvijetlio cijelo stoljeće iz kojega se iščitava europski obzor hrvatskoga građanstva i kojega uspoređuju s Thomasom Mannom i Hermanom Brochom, nema u Zagrebu, čiji je počasni građanin, ni svoje ulice, a nekmo li spomenika. Ima zato svoj stan na Gvozdu 23, i golemu rukopisnu ostavštinu s neizvjesnom sudbinom. Tu još uvijek nedovršenu priču o sudbini Krležianuma, tj. Memorijalnog kompleksa kakav je odavna trebao postati dom Bele i Miroslava Krleže započet ćemo jednim detaljem iz nama srodne poljske kulture, o kojemu se u nas malo zna, a koji nas svojom intencijalnošću upozorava na našu aljkavost i sramotu. Naime, na nedavno završenom tradicionalnom pijanističkom natjecanju u čast Frederica Chopina, koji je prenosila ljubljanska TV, ali ne HTV, jedan od govornika pozdravio je strane goste riječima – kako je Poljacima čast da su ove godine stranci prvi put sletjeli u Varšavi, na aerodrom koji od sada nosi ime Frederica Chopina. </p>
<p>Tako se kulturni narodi odužuju svojim velikanima duha, po kojima su onda prepoznati u svijetu. Dvadeset godina nakon ovozemaljska odlaska Miroslava Krleže, koje su protekle u nesporazumima i aferama, u kojem su se vremenu promijenile tri vlasti: socijalistička, HDZ-ovska i današnja koalicijska, čini se da se napokon krenulo s mrtve točke i, kako obećavaju gradski oci, do 29. prosinca u svoj stan na Gvozdu, ovaj put u memorijalni muzej, vratit će se sjene Miroslava i Bele Krleže. A čitavu je priča ponovno, po tko zna koji put, aktivirao, tko drugi do li dr. Krešimir Vranešić, jedini čovjek koji zadnjim snagama nastoji provesti posljednju volju velikoga pisca, kao univerzalni nasljednik Krležine ostavštine. </p>
<p> Naime, još nas samo 201 dan dijeli od trenutka »otkopavanja« Krležina zakopana blaga koji je nekada u kulturnim krugovima podizao temperaturu do vrućice i prizivao spektakularna nagađanja što se krije u 14 zakračunatih sanduka rukopisne krležijane spremljenim u samostanskom mraku Nacionalne i sveučilišne knjižnice, kao da je riječ o avanturama tipa Indiana Jonesa. Znajući da se približava dva desetljeća čekani čas odluke, dr. Vranešić krenuo je u obilazak, kako bi Krleža rekao, odlučujućih faktora u gradu i republici, ne bi li za svoje nakane dobio zeleno svjetlo.</p>
<p> » Bio sam svjesan da moram inicirati uređenje Gvozda, te o 20. obljetnici Krležine smrti riješiti pitanje pisane ostavštine, koje sam ja vlasnik po sudskom rješenju«, kaže dr. Vranešić i dodaje »zato sam ponajprije posjetio predsjednika Mesića s kojim sam vodio vrlo ugodan razgovor. Bilo je očito da je predsjednik o svemu vrlo dobro obaviješten, te da su njegovi pravnici pomno prostudirali sudsko rješenje o nasljeđivanju. Tom je zgodom izjavio:'Vi ste doktore vlasnik rukopisne ostavštine, pa je na vama da sami odlučite, želite li to, i izaberete instituciju kojoj ćete ih donirati.« </p>
<p>Tajne Krležina »zakopana blaga«</p>
<p> Nakon toga poticajnog susreta Vranešić posjećuje Ured za kulturu grada Zagreba, čiji su ljudi sudjelovali i u pečaćenju manuskripata, a kako je gradu već darivao sveukupni inventar Belina i Krležina stana, uz posebnu klauzulu da se rečeni inventar može upotrijebiti samo za uređenje Memorijalnog muzeja na Gvozdu 23, to su i bila očekivana vrata na koja je dr. Vranešić ponovo pokucao.</p>
<p> »Duško Ljuština, zamjenik pročelnika za kulturu, izrazio je želju da bi grad rado prihvatio rukopisnu darovnicu, te da bi ju potom novim ugovorom dao na upravljanje i obradu nekoj od nadležnih institucija. Složio sam se s tim. A nakon što sam u dva navrata posjetio NSK i razgovarao s njihovim direktorom, te razgledao specijalizirane depoe koji toj našoj najvećoj knjižnici stoje na raspolaganju, najbliže sam odluci da tu golemu građu treba baš toj ustanovi donirati, iako je i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti vrlo zainteresirana da se rukopisi njoj daruju. Važno je napomenuti da u NSK postoji čitav tim stručnjaka koji bi taj krležijanum klasificirao, popisao i sredio, te ga pohranio u prikladne prostore gdje se čuvaju raritetni rukopisi, ali svakako učinio dostupnom svim istraživačima Krležina opusa. No, poželi li netko nešto objaviti od te građe, mora se za pristanak obratiti HAZU, kao krovnoj instituciji koja je jedina za to nadležna, po Krležinoj želji, a nakon Čengićeve smrti. Moja je dužnost prije otvaranja osigurati na legalan način tu ostavštinu, i stoga želim pronaći najbolji način za to. Dakle, ja ću biti nazočan pri njenu otvaranju i potom je predati NSK«, bio je vrlo određen dr. Vranešić. </p>
<p>Na upit zna li što se nalazi u 14 sanduka i jednom zasebnom paketu koji je naknadno stigao iz Leksikografskoga zavoda, Vranešić je vrlo odlučno kazao kako Krleža nije dopustio da itko na bilo koji način pregledava i popisuje kutije s njegovim manuskriptima, te da stoga nitko ne može znati što skriva sadržaj 14 sanduka.</p>
<p>No, tako ne misli naš vodeći krležolog, urednik jedinstvene personalne enciklopedije o Krleži i glavni urednik novog izdanja Krležinih Sabranih djela, čije je tiskanje u tijeku, mr. Velimir Visković. Ponajprije on drži da sva rukopisna ostavština, što znači sve Krležine knjige, ali i svi tekstovi i knjige o Krleži, kojih je više od 6000, trebaju biti smješteni u budućem Dokumentacijskom centru, koji je u sklopu integralnog projekta uređenja Gvozda predviđen u potkrovlju kuće, gdje bi se njime bavili istraživači-krležolozi.</p>
<p>»Kao glavni urednik novog izdanja Sabranih djela osobno sam zainteresiran da dobijem na uvid Krležine rukopise, za koje smo već predvidjeli 10-ak svezaka u kojima bi bili objavljeni dijelovi rukopisa. Što se, pak, tiče tajnovitosti oko toga što skrivaju kutije rekao bih da sam kao urednik u Leksikografskom zavodu imao na uvid 10-ak fascikala s Krležinim redaktorskim bilješkama, vezanim uz rad na Enciklopediji Jugoslavije, ali i uz opću, likovnu i muzičku enciklopediju. Neke od tih redaktorskih bilježaka prerastaju u male eseje, a manji je dio od toga objavljen. Iz Krležine korespondencije te knjiga razgovora s Čengićem i Očakom, doznajemo da postoji i šesta knjiga Zastava, a spominju se i mnoga prozna i pripovjedačka djela. Dr. Ivo Frangeš koji je radio na sarajevskom izdanju Sabranih djela imao je pak u rukama šestu knjigu Zastava. Objavljeno je i Krležino pismo Beli iz bolnice, za koje sumnjam da je bilo po Krležinoj želji. Dakle, dio je građe poznat, a o većem se dijelu može se raspravljati nakon razvrstavanja građe i pomnije tekstološke analize« – drži jedan od najboljih poznavatelja Krležina opusa.</p>
<p>Odgovor na pitanje hoće li ikada biti ostvaren integralni projekt uređenja Krležina Gvozda ili »Krležianuma«, onakav kakav je Odbor za uređenje Krležina Gvozda dogotovio 1989., idejno riješio arhitekt Ante Vulin, a prema čijoj bi se zamisli sadržaj toga kulturno-umjetničkoga centra odvijao u tri cjeline, ponudio nam je Dragutin Palašek.</p>
<p> Integralni projekt »Krležianuma«</p>
<p>Prva cjelina obuhvaća Krležin stan na prvom katu koji bi bio muzejsko-izložbeni kompleks u kojem bi se očuvale sve pojedinosti i predmeti vezane uz život Bele i Miroslava Krleže. U prizemlju objekta bila bi polivalentna dvorana, gdje bi se organizirale tribine, razgovori, simpoziji, koncerti i kazališne predstave. Na polukatu zgrade bio bi izložbeno-memorijalni prostor, koji bi sabirao, kako nam priča Božo Rudež, nekad predsjednik Odbora, a danas vlasnik nakladničke kuće »Prometej«, Krležinu biografsku vertikalu od rođenja do smrti, ali ne samo to nego do danas neviđeni Muzej hrvatske književnosti. U potkrovlju bi se smjestila studijska biblioteka, tj. suvremeni dokumentarno-informativni prostor, o kome je govorio Visković, gdje bi se prikupljala i obrađivala bibliografska građa vezana uz Krležin život i djelo te proučavala i objavljivala Krležina ostavština. Punkt bi bio lincom povezan s NSK-om. Bilo bi to, zapravo, oživotvorenje svojedobne zamisli Marijana Matkovića, kojemu je glavna briga bila tiskanje Krležinih djela, a zamisao je razradio Jure Kaštelan. Uz sve to predviđena je izgradnja ljetne pozornice i teatra, koji je trebao voditi Rade Šerbedžija.</p>
<p>A upravo tu i takvu koncepciju podržava Gradski ured za kulturu, prema riječima njena prvog čovjeka Dragutina Palašeka, koji je dodao da će se do Krležine 20. obljetnice smrti urediti prva faza, tj. stan Krležinih pretvoriti u Muzejsko memorijalni centar, za što bi u Poglavarstvu grada već ovih dana trebala biti odobrena sredstva.</p>
<p> »Budući da je kuća u međuvremenu sanirana, obnovljeno krovište, instalacije, restaurirano pokućstvo koje je bilo opasno nagriženo vlagom izazvanom čestim poplavama, ugrađeni uređaji za mjerenje vlage i sl., držao sam», kaže Palašek, »da je nužno da se u okviru proračunskog novca za Gradski muzej, koji i vodi brigu o kući, predvide sredstva za dovršenje prve faze te da se stan do konca godine otvori za javnost. Što se tiče provedbe sveukupnog projekta Krležianum, ona će zasigurno potrajati i iduću godinu, jer još nisu razriješeni svi imovinsko-pravni odnosi u čitavoj kući. To će, dakako, iziskivati i dodatni novac koji se mora namaknuti iz proračuna grada za 2002. godinu. A uređenje Gvozda jedno je od naših predizbornih obećanja. Već u svojim nastupnim intervjuima, preuzimajući ovu funkciju, jasno sam kazao da je obaveza grada Zagreba da se oduži svom najvećem književniku Miroslavu Krleži, i to ćemo obećanje ispuniti«, zaključio je Palešek.</p>
<p>Bilo kako bilo nakon višegodišnjih prepucavanja i trvenja, čini se da je došao kraj tom mučnom hodu po trnju. Nesporno je, da taj pisac zaslužuje naše trajno štovanje i trajnu skrb za njegovu ostavštinu. Jer »Krleža pripada Zagrebu kao što Goethe pripada Weimaru, Neruda Pragu, Petöfi Pešti, a Balzac Parizu. Neodvojiv je od zagrebačkih veduta, nezaobilazan i sveprisutan, pjesnik melankoličnih ugođaja i veliki osamljenik na vjetrometini, Krleža daje Zagrebu jedan osebujan i neponovljiv ton, maštovitost vizionara, strast rođena buntovnika«, kako je o Krleži i Zagrebu pisao Saša Vereš. Zato bi, vratimo se početku teksta, Gvozd 23 i nama trebao ono isto što je Engezima Stratford na Avonu, Rusima Jasna Poljana ili Talijanima Recanati... </p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Konzervativni pisci u svemu vide ideološki napad umjesto da se bace na pisanje</p>
<p>Za razliku od britanske scene, stariji pisci u nas ne shvaćaju novu živost, a na njihovu žalost, umišljena bardovska pozicija spriječila ih je da uče i čitaju i sada im je jasno da nam više nemaju što reći osim da još jednom ispljunu odavno prežvakani zalogaj</p>
<p>Nije čudno što su neki od mlađih kritičara i pisci, odnosno što su neki od suvremenih pisaca kritičari. Neznalicama koji se tome podsmjehuju bilo bi dobro da pročitaju Matoša, Cesarca, Krležu, Šoljana, Stamaća itd. pa će vidjeti da je takva pojava permanentna i normalna</p>
<p>Borivoj Radaković (1951), književnik i prevoditelj, autor je nekoliko djela; romana »Sjaj Epohe«, zbirke proze »Ne, to nisam ja«, drame »Dobro došli u plavi pakao« i »Miss nebodera za miss svijeta« koje su zaživjele na kazališnim daskama uz veliku podršku brojne publike. Svojom pojavom, osobnošću i znanjem, jedan je od rijetkih, nazovimo ih suvremenih hrvatskih avangardista, kojima je najveća zadaća danas donositi i stvarati novo. Bavio se uredničkim radom rubrika kulture, jedan je od idejnih začetnika Festivala alternativne književnosti, a sudjelovao je u organizaciji ovotjednih događanja pod nazivom »Dani Wallesa« u Zagrebu, projektu The British Councila, a u sklopu Festivala alternativne književnosti s ciljem zbližavanja dvaju kultura, velške i hrvatske.</p>
<p> l Festival alternativne književnosti (FAK) se održao u tri grada, u Osijeku, Zagrebu i Puli tijekom prošle godine. FAK je praćen s dobrim odazivom kako publike tako i autora. Što nam FAK-ovci pripremaju za ovu godinu?</p>
<p>– FAK je prošle godine unio velike novosti u naš književni život i afirmirao je ne samo čitanje proze na glas nego i domaću suvremenu prozu uopće. FAK je pokazao da je došlo do promjene, ne samo unutar književnosti nego i u općem ukusu. Publika na našem festivalu doslovce satima sluša pisce kako čitaju, a njezine reakcije nedvosmisleno i precizno pokazuju »što se traži«. I oni koji su skloni onome što radimo i oni drugi morat će priznati da takvog fenomena u nas nije bilo i da je od prvog FAK-a na ovamo književna scena u nas zaživjela drukčijim životom. Vruhunac će svakako biti nekoliko romana i knjiga proza, koje će biti objavljene ove godine i tek tada ćemo svi moći uživati u rezultatima.</p>
<p>Gužva u britanskoj književnosti</p>
<p> l Gosti druženja u »Gjuri II « bili su i suvremeni engleski književnici Ben Richards i Matt Thorne, a tradicija upravo festivalskog književnog druženja u Engleskoj održava se godinama. Nedugo ste se vratili iz Londona. Što se događa na suvremenoj engleskoj književnoj sceni?</p>
<p>- Osim Matta Thornea i Bena Richardsa na FAK-u su gostovali i Nicholas Blincoe, John Williams, Anna Davis i Lewis Davies - sve pisci koji imaju trideset i koju godinu i koji već sada spadaju u najveće potencijale književnosti na Otoku, pisci koji su, kao i mi s FAK-om, izazvali turbulentnu književnu živost. Ne možete zamisliti kakva je vreva u tamošnjoj književnosti. Velikani se neprekidno moraju dokazivati, mladi u golemom mnoštvu nadiru s novim i svježim idejama, knjige i čitanje kao takve temelj su kulturnog života. Pogledajte samo Ian McEwan je dobio »Bookerovu« nagradu prije nekoliko godina, ali sada ga već dugo nema, Julian Barnes u vrlo kratkom roku je objavio dva romana, Rushdie napušta princip da objavi roman svakih pet godina pa ove godine izlazi s novim, Martin Amis gotovo panično traži ideju… To su sve velikani britanske književnosti koji bi u nekom bivšem vremenu danas bili nedodirljivi »bardovi«. I mlađi od njih - Hanif Kureishi, Irvine Welsh sada žure s novim stvarima jer neprekidno treba biti prisutan. Mene silno veseli što se i u nas razvija slična »temperatura«, sada se i u nas očekuju nove knjige Zorana Ferića, Miljenka Jergovića, Ede Popovića, a ni ja nisam »za bacit«… Nažalost, za razliku od britanske scene, stariji pisci u nas ne shvaćaju o čemu se radi i velik broj konzervativnijih kolega u svemu vidi ideološki napad umjesto da shvate da bi im bilo bolje da se bace na pisanje. Na njihovu, pak, žalost, umišljena bardovska pozicija spriječila ih je da uče i čitaju i sada im je jasno da nam više nemaju što reći osim da još jednom ispljunu odavno prežvakani zalogaj. Tu je tipičan Ivan Aralica koji u bijegu od suvremenosti odlazi u svoju domovinu, a to je davni svijet roda i plemena. To je lakše nego naučiti se upotrebi modema. Ali, kamo god išao, on prvo mora naučiti pisati. Na nizu primjera mogu pokazati da taj gospodin nije baš usvojio, ne samo elemente pismenosti nego i mišljenja. Rodovska zajednica doista je pravi njegov milieu, možda će kad se vrati u svoje arhetipove i moći o tome nešto reći, ali potpuno je nekvalificiran za govor o suvremenoj književnosti.</p>
<p>Književnost obilježena Internetom</p>
<p> l Kako gledate na istovremenu prisutnost mladih hrvatskih autora u književnom, ali i kritičkom književnom svjetlu, posebno stoga što ih dosta piše za tjedne i dnevne novine?</p>
<p>- Očito je da je stasala nova generacija pisaca i kritičara i posve je očito da se radi o novijem pristupu literaturi nego što su ga imali kritičari i pisci osamdesetih. Robert Perišić, Kruno Lokotar, Nenad Rizvanović, Jagna Pogačnik, Seid Serdarević novi su kritičari, svi redom veoma kvalificirani i obrazovani i s jednako razvijenim suvremenim ukusom. Taj val kritičara napokon je otpuhao umišljenu akademsku i pseudoakademsku kritiku koja je u nas dominirala osamdesetih i devedesetih. To su ljudi koji razumiju medij, a znanje iz teorije književnosti koriste onako kako treba - ono im je tehničko pomagalo, a ne cilj kojem književno djelo služi samo kao poticaj. Ništa, pak, nije čudno što su neki od tih kritičara i pisci, odnosno što su neki od suvremenih pisaca kritičari. Neznalicama koji se tome podsmjehuju bilo bi dobro da pročitaju Matoša, Cesarca, Krležu, Šoljana, Stamaća itd. pa će vidjeti da je takva pojava permanentna i normalna.</p>
<p> l Često spominjan, danas već neophodan za komunikaciju, Internet je obilježio posljednjih godina sve pa tako i kulturu i medije. Kakvom vidite književnu budućnost kroz novi medij komunikacije i hrvatsku suvremenu književnost i njezine autore u prvim nam godinama trećeg tisućljeća?</p>
<p>- Prilično uporno pratim što se zbiva u virtualnom svijetu, ali osim sjajnih tehničkih mogućnosti koje on pruža još se nije rodio novi tip literature. Prije bi se moglo reći da takozvana »hipertekstualna« književnost imala svoje najbolje stranice i prije samog Interneta. Kad gledate, odabirem nasumce, rad skupine »Babylondon« i usporedite ga s Pavićevim »Hazarskim rečnikom« onda ćete vidjeti da je Pavićevo nelinearno putovanje kroz vrijeme i duše mnogo kompleksnije negoli putovanje jednom linijom londonske podzemne željeznice. S druge strane, svijet kompjutera imao je izvrsne realizacije u književnosti koja se još objavljuje na papiru. Roman »Žal« Alexa Garlanda, na primjer, u svojoj konstrukciji u potpunosti slijedi principe video i kompjuterskih igara i napreduje baš onako kako se u tim igrama napreduje - junaci moraju svladati jedan nivo da bi došli do drugog. Oni koji u tome ne uspiju, stradavaju okrutno, onako kako se stradava u virtualnom svijetu. Razlika je samo u tome što sjajni mladi pisac Garland u sve unosi moral koji video-igre nemaju.</p>
<p>Zdravka Škugor</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Dva Engleza i Kinez protiv Amerikanca </p>
<p>Steven Sodebergh dva puta, te Ridley Scott, Ang Lee i Stephen Daldry, ovogodišnji su kandidati za Oscara za režiju. Može li epski »Gladijator « u očima Akademijinih glasača nadvladati kinesku ratničko-baletnu bajku?</p>
<p>Premda je mnogo toga poznato, ništa još nije gotovo jer u oscarovskim bitkama do zadnjeg trenutka se ne smiju, niti mogu donositi definitivni zaključci, pogotovo kada je u pitanju redateljski Oscar koji je ove godine jedna od najvećih nepoznanica cjelokupne dodjele. </p>
<p> Četiri redatelja s pet filmova bore se za pozlaćeni kipić koji niti jedan od njih još nikad nije osvojio. Dva Engleza i Kinez protiv Amerikanca i njegove dvije nominacije! Doista neuobičajena borba čak i za oscarovske, uvijek intrigantne odnose.</p>
<p> Ridley Scott najugledniji je među njima, autor kultnih filmova kao što su »Istrebljivač« i »Thelma i Louise«, autor koji je bez obzira na prilagođavanje američkoj industriji uvijek ostao dosljedan i svoj, prepoznatljiv i izazovan.</p>
<p> »Gladijator« na način Ridleya Scotta osebujna je epska poema o borbi čovjeka za slobodu i čast, za dosljednost i poštenje u moralnom i političkom smislu. Jer, njegov »Gladijator« nije samo rimski general Maximus, taj lik je inkarnacija otpora od davnih vremena do današnjih dana, otpora protiv zla, manipulacije, podmetanja i nametanja. </p>
<p> Scottov redateljski genije lucidno prati povijesne činjenice ubacujući ih u filmski zaplet, ali pritom se ne odriče detalja kojima daje naslutiti svoj odnos prema svemu tome, od impresivnih asocijacija na fašističke falange u Berlinu, do romantičnih toskanskih podneblja, koja u svojoj idiličnosti mogu biti samo raj i nebo. Neki drugi i drugačiji svijet toliko različit od krvavih arena u kojima stoljećima gladijatori vode svoje povijesne bitke za identitet i život. </p>
<p>Juriš na Oscara Kineza Leea</p>
<p> Debitant Stephen Daldry pak, premda također Englez, potpuno je različitih sklonosti. Njegov suptilni ukus okrenuo se dječaku u malom mjestu i njegovim univerzalnim problemima odrastanja i želje da se posveti vlastitim, a ne nametnutim strastima.</p>
<p>Taj dječak, Billy Elliot, žustro želi biti baletni plesač, ali njegov otac i brat, te sirova rudarska okolina, to u početku ne mogu prihvatiti. Nitko, osim učiteljice plesa koja na neki svoj poseban, agresivan način poučava dječaka ne samo plesu nego i obrani od okoline. </p>
<p>Redatelj Daldry je naoko neprimjetan, kao da se sve događa bez njegovog utjecaja, i upravo u tome je njegova najveća veličina i vrijednost. On se uspio prilagoditi filmu, niti jednog trenutka ne pokušavajući prilagođavati film sebi, što većina mladih i nadobudnih autora čini i griješi. Zato je »Billy Elliot« jedan od najnježnijih filmova posljednjih godina, upravo zahvaljujući redateljevoj suptilnosti da jednu naoko grubu priču pretvori u toplu ljudsku poruku.</p>
<p> Kineski redatelj Ang Lee posebna je priča i jedan od najozbiljnijih protivnika iskusnom Scottu. Lee je rođen na Tajvanu, a s 24 godine je emigrirao u SAD, gdje je završio kazališne studije, a zatim i filmsku produkciju. Redateljsku karijeru započinje u zreloj dobi, sa sjajnom filmskom trilogijom »Pushing Hands« (1992.), »The Wedding Banquet« (1993.) i »Eat Drink, Man, Woman« (1994.). Poslije toga oduševljava prvo Britance sjajnim osjećajem za njihove klasične teme (film »Razum i osjećaji«, 1995.), a zatim i Amerikance kada u filmu »Ledena oluja« (1997.) oštro razobličuje njihov dvostruki moral, licemjerje i malograđansko prenemaganje. </p>
<p> Ove godine nikoga nije ostavio ravnodušnim s filmom »Tigar i zmaj«, kojeg snima na kineskom jeziku, ali za moćni »Sony Columbia Tri Star« pod čijim patronatom i ulazi u oštru bitku za mnogobrojne Oscare, premda je službeno film trebao biti tek kandidat za Oscara za film na jeziku koji nije engleski.</p>
<p> Čini se da je Ang Lee, osim što je sjajan redatelj, na najbolji način udružio svoje kineske korijene, bajkovitu tradiciju lebdećih bitaka, s američkim profitabilnim interesima i uvijek gladnim tržištem za eksperimentima i sentimentima. </p>
<p>Neizvjesno do samog kraja</p>
<p> I napokon, Steven Sodebergh je prvi redatelj u povijesti Oscara koji je nominiran dva puta za režiju dvaju filmova koji su također dobili nominacije u konkurenciji najboljih filmova. »Trgovina« i »Erin Brockovich« nazivi su Sodeberghovih prošlogodišnjih filmskih radova kojima je još jednom pokazao da je među vodećim američkim redateljima srednje generacije koji se vrtoglavom brzinom penju k vrhu. A taj vrh je – zna se, sâm Oscar kao priznanje ceha, dakle kolega redatelja koji bi trebali glasovati za njega odajući tako pažnju autorskim umijećima, inovacijama i intrigantnosti njegovih ideja. </p>
<p> No, u slučaju Sodebergha može se dogoditi da s obzirom na dvije nominacije, njegovi glasovi budu podijeljeni, jer jedni će glasovati za ekološke probleme i humanost s kojima se susreće Erin Brockovich, dok će drugi ustrajati kod drogaških ratova i manipulacija, što je tema »Trgovine«. Bit će zanimljivo pogledati koji će od njih prevagnuti i hoće li uopće te američke teme s univerzalnom porukom uspjeti nadmašiti gladijatorsku upornost Ridleya Scotta, ili romantičnu borbenost Anga Leea.</p>
<p>Zanimljivo je da troje uglednih kritičara The New York Timesa u svojim prognozama daju prednost Sodeberghovoj režiji filma »Trgovina«, dok je Elvis Mitchell na strani Anga Leea. Sve to samo daje naslutiti krajnju neizvjesnost i velike borbe koje će se voditi u ovoj oscarovskoj skupini. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Redatelji, kandidati za oscare, o sebi</p>
<p>Do 25. ožujka, odnosno do datuma svečane i glamourozne dodjele Oscara na kojoj će sve nedoumice biti riješene, pročitajmo što su sami redatelji–kandidati rekli o svojem radu i svojim filmovima.</p>
<p>Ridley Scott: Vraćanje povijesnog spektakla</p>
<p>Uživao sam raditi »Gladijatora«, premda je bilo strahovito naporno. Ali svi smo uživali u ovom velikom zadatku, znali smo da je to neka vrst povijesnog vraćanja povijesnog spektakla na filmsko platno, poslije više od trideset godina. </p>
<p>Za mene osobno to je bila prava provjera umijeća i snalaženja u ovako impresivno velikoj ekipi s velikim brojem kamera, statista, životinja, nepoznatih terena na kojima smo radili prvo u Maroku, a zatim na Malti.</p>
<p>Nakon Zlatnog globusa i Nagrade Britanske filmske akademije, te još nekih nagrada koje je »Gladijator « već osvojio, oštro smo ušli u borbu za Oscare, a kako će biti vidjet ćemo.</p>
<p> U svakom slučaju morat ćemo se potruditi i doći na završnu svečanost iz Maroka, gdje s Brankom Lustigom pripremamo novi film. Ovo je već treći uzastopni film i našoj zajedničkoj suradnji koja je započela s »Gladijatorom« i nastavlja se na obostrano zadovoljstvo.</p>
<p>Stephen Daldry: Posrećilo mu se s Jamiem </p>
<p>Najvažnije je bilo pronaći dječaka koji je podjednako dobar plesač i glumac, a da dolazi sa sjeveroistoka sa specifičnim akcentom, kaže Daldry. – Imali smo nevjerojatnu sreću s Jamiem Bellom koji je došao iz Billinghama. On je počeo plesati sa šest godina i premda je naišao na razumijevanje majke priznaje da mu nije bilo lako svladati zafrkavanje okoline koja je uvjerenja da je ples više za djevojčice nego za dječake. Dakle, Jamie je imao osobnog iskustva, pa se lako uklopio u sudbinu Billya Elliota. Daldry nije slučajno izabrao upravo ovu filmsku priču za svoj redateljski debut, jer s velikim teatarskim iskustvom on je idealna osoba koja može proniknuti i razumjeti mlade ljude i njihovu strast prema svijetu kazališta, pozornice, javnih nastupa. </p>
<p> Daldry također ne krije svoje oduševljenje Motovunom u kojem je prošloga ljeta boravio zajedno s Jamiem Bellom na jednoj od prvih festivalskih nastupa u inozemstvu.</p>
<p>Ang Lee: Najveći komplimenti od sinova</p>
<p>Povratak korijenima uvijek je dirljiv i pun nepredvidljivih okolnosti, bilo sentimentalne, bilo profesionalne prirode. Posebno, što sam želio ovim filmom ispričati priču iz davnog razdoblja imperijalne Kine, ali s asocijacijama na današnje doba, posebno kada su u pitanju ženski likovi i njihovo gotovo feminističko vladanje.</p>
<p> Glazbu je skladao Yo Yo Ma, a izvodi je Šangajski simfonijski orkestar što mi je bilo posebno zadovoljstvo, jer ništa nije improvizirano, sve je autentično. </p>
<p>Ipak najveći kompliment dobio sam od svojih sinova Mason 10, i Han 16 koji su mu rekli kako je to prvi pravi film koji sam napravio. Njih nije briga za romantiku ili prijateljstvo, jedino što ih zanima su kung-fu filmovi, najgora stvar koja je proizašla iz kineske kulture. </p>
<p>Stephen Sodebergh: Osjećaj za realizam i napetost</p>
<p>Film koji je ostavio dubok dojam na mene bio je »Svi predsjednikovi ljudi« o kojem i danas razmišljam i mislim da sam djelomično pod tim utjecajem i radio svoje filmove »Trgovina« i »Erin Brockovich«. Jer uvijek su me impresionirale filmske teme koje se bave ozbiljnim autentičnim slučajevima, a da su opet to gledljivi i zabavni filmovi.</p>
<p> Što se tiče nominacija za svaki od filmova i još dvije za režiju svakoga od njih, prilično sam hladnokrvan. »Erin Brockovich« je za mene pravi primjer filma o Davidu i Golijatu, neka vrst filma kakav je svojedobno bio »Rocky« i dok sam ga radio jedinu nadu sam polagao u činjenicu da će to na kraju ispasti dobar film.</p>
<p> S »Trgovinom« je bilo nešto drugačije, tu sam se služio svojim impresijama na filmove kao što su »Z« ili »Bitka za Alžir«, »Francuska veza«, dakle svi ti vrlo zabavni gledljivi filmovi s posebnim osjećajem za realizam i napetost.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="26">
<p>Borba do posljednjeg »metka«</p>
<p>U posljednjem slalomu sezone, Janica Kostelić je – ozlijeđena i sa želučanim tegobama – osvojila 11. mjesto, a Renate Götschl je pala / Pobjednicu Svjetskoga kupa odlučit će nedjeljni veleslalom (10 i 12.30 sati), posljednja utrka sezone u koju Janica ulazi sa 67 bodova prednosti / Pobijedi li Götschl – a nije pobijedila ni u jednom veleslalomu sezone – Janica bi za osvajanje krune trebala biti barem sedma / Ne bude li u nedjelju Götschl prva ili druga, Janica će, neovisno o svome plasmanu, biti velika pobjednica Svjetskoga kupa</p>
<p>LRE, 10. ožujka (Od Vjesnikove posebne izvjestiteljice)</p>
<p> – Sve što se posljednjih dana događa u Ĺreu, u jednoj od najdramatičnijih završnica ženskoga Svjetskog kupa u njegovih 35 godina, spada u kategoriju psihologije, a ne sportske vještine i tjelesne spremnosti. U Ĺreu, u velikom završnom obračunu između Janice Kostelić i Renate Götschl, ne pobjeđuje fizička sposobnost nego psiha, ne pobjeđuje ni tehnika ni snaga nego – mozak. Prvo je to potvrdila Renate Götschl kad je u prva dva dana završnice Svjetskoga kupa propustila u svojim udarnim, brzim disciplinama, istisnuti Janicu s vodeće pozicije, a Janica je to potvrdila u subotu, kad je propustila svojim najjačim oružjem – slalomom – zadati završni udarac jedinoj suparnici za svjetsku krunu Renate Götschl.</p>
<p>Gledat ćemo, dakle, borbu do posljednjeg »metka«. Odluka o pobjednici Svjetskoga kupa past će u nedjeljnom veleslalomu (10 i 12.30 sati), u posljednjoj utrci sezone, u koju naša skijašica ulazi sa 67 bodova prednosti. Pobijedi li u nedjelju Renate Götschl – a nije pobijedila ni u jednom veleslalomu sezone – Janica bi u tom slučaju za osvajanje krune trebala biti barem sedma (sedmo mjesto nosi 36 bodova). Ne bude li u nedjelju Götschl prva ili druga, Janica će, neovisno o svome plasmanu, biti velika pobjednica Svjetskoga kupa.</p>
<p>– Mislim da Götschl nema nikakvih izgleda da pobijedi. Vidjeli ste da ne može podnijeti teret ovakvoga obračuna, rekao je Tone Vogrinec, prvi čovjek slovenskog skijanja, koji je toliko dobro upućen da mu treba vjerovati.</p>
<p>I Ingemar Stenmark, jedan od najvećih, za Šveđane svakako najveći skijaš svih vremena, koji je sa zanimanjem pratio i muški i ženski slalom neposredno uz ciljnu ravninu, prorekao je Janici veliku budućnost.</p>
<p>– Neovisno o ovome što se događalo danas, Janica je fascinantna pobjednica slaloma. Završava s očitim naporom dugu i tešku sezonu. S obzirom da je vrlo mlada, bude li imala sreće sa zdravljem, imat će još ovakvih sezona, kazao je Stenmark.</p>
<p>Janica je u subotnjem slalomu bila daleko od pozicije koju je zauzimala cijele sezone, bila je 11. sa sekundom i 35 stotinki zaostatka za pobjednicom Sonjom Nef. Naša se skijašica teško nosila s pritiskom, ali Renate Götschl nije se nosila nikako. Nakon pada u spustu prije tri dana, nakon relativno slabe vožnje i slabog plasmana u superveleslalomu u petak, Götschl je slalom počela oštro, žestoko napadajući vrata, pokušavajući iskoristiti priliku koju joj je otvorila Janica sporom prvom vožnjom. Na otprilike polovici staze u prvoj vožnji nesretna je Austrijanka zaplivala zrakom, izgubivši ravnotežu, zakvačila je vrata i zaronila u snijeg. Time je ona otvorila priliku Janici da u drugoj vožnji pokuša agresivnijim skijanjem doseći treću poziciju i 60 bodova, kojima bi i definitivno zaključila dvoboj s Götschl. No, Janica načeta ozljedama, izmorena slabošću zbog bolova u želucu – gotovo je i odustala od druge vožnje – jednostavno nije mogla biti na razini prijašnjih slalomskih izvedbi.</p>
<p>Pred Janicom je još samo jedna noć. Nema se iza koga sakriti. Götschl može iza gomile austrijskih uspjeha, iza mnoštva austrijskih medalja, iza Hermana Maiera recimo... Janica je sama samcata, bez mogućnosti da je, kao u momčadskom sportu, netko pokrije, ohrabri, podigne, zamijeni... Sve je otrpjela. Sama. Prvi put u životu, sa samo 19 godina, u surovom sportu modernih gladijatora. Izađe li iz svega s pobjedom, uistinu je najveća!</p>
<p> l Rezultati posljednjeg slaloma sezone: 1. Sonja Nef (Švi) 1:50.38, 2. Martina Ertl (Njem) 1:50.78, 3. Anja Paerson (Šve) 1:50.79, 4. Laure Pequegnot (Fra) 1:50.84, 5. Hedda Bernsten (Nor) 1:50.94, 6. Špela Pretnar (Slo) 1:51.39, 7. Karin Köllerer (Aut) 1:51.48, 8. Ylva Nowen (Šve) 1:51.52, 9. Tanja Poutiainen (Fin) 1:51.54, 10. Henna Raita (Fin) 1:51.62, 11. JANICA KOSTELIĆ (Hrv) 1:51.73, 12. Kristina Koznick (SAD) 1:51.91, 13. Claudia Riegler (NZ) 1:52.16, 14. Noriyo Hiroi (Jap) 1:52.85, 15. Alenka Dovžan (Slo) 1:55.02, 16. Zali Stegall (Aus) 1:56.55, 17. Sabine Egger (Aut) 1:59.26...</p>
<p> l Konačni poredak u slalomu: 1. JANICA KOSTELIĆ (Hrv) 824 boda, 2. Sonja Nef (Švi) 384, 3. Martina Ertl (Njem) 346, 4. Karin Köllerer (Aut) 340, 5. Laure Pequegnot (Fra) 317, 6. Christel Saioni (Fra) 311, 7. Kristina Koznick (SAD) 300, 8. Hedda Berntsen (Nor) 293, 9. Trine Bakke (Nor) 245, 10. Anja Paerson (Šve) 235.</p>
<p> l Trenutačni poredak u Svjetskom kupu: 1. JANICA KOSTELIĆ (Hrv) 1256 bodova, 2. Renate Götschl (Aut) 1189, 3. Regine Cavagnoud (Fra) 1087, 4. Sonja Nef (Švi) 960, 5. Michaela Dorfmeister (Aut) 923, 6. Isolde Kostner (Ita) 895, 7. Martina Ertl (Njem) 752, 8. Corinne Rey-Bellet (Švi) 708, 9. Carole Montillet (Fra) 702, 10. Brigitte Obermoser (Aut) 669. </p>
<p>Romana Eibl</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Kostelić: Još ništa nije gotovo</p>
<p>»Mislim da Janica, bude li zdrava, može solidno odvoziti veleslalom. Koja će biti, vidjet ćemo. Mislim da je dovoljno da bude stvarno samo solidna, jer tada bi bila među prvih 15 i mislim da bi joj to bilo dovoljno da sačuva prednost«, kaže Ante Kostelić uoči nedjeljnog veleslaloma u kojem Janica ima najveće šanse osvojiti naslov najbolje skijašice svijeta</p>
<p>ĹRE, 10. ožujka ( Od Vjesnikove posebne izvjestiteljice)</p>
<p> – Tko zna što se sve rojilo glavom Ante Kostelića dok je čekao da mu kći izađe iz šatora, tik uz ciljnu ravninu, gdje se nakon završetka druge utrke oporavljala od slabosti koja ju je prožimala čitavo jutro te naposljetku i od povraćanja. Ante je bio svjestan da je toga trena sve moglo biti odlučeno. Bio je svjestan da je mogao stići kraj nevjerojatne presije. Da je »Janičko« mogla odraditi slalom i u Ĺreu onako kako je to dojmljivo činila cijele sezone, rasteretila bi se preteškog tereta. Ovako, pokušat će se nositi s njime još jedan dan više.</p>
<p>– Žao mi je Janice, ponovio je nekoliko puta u cilju, očiju uprtih u šator, a onda se pokušao vratiti na slalomsku utrku.</p>
<p>– Ma, bila je ovo dječja staza, najravnija staza ove sezone.</p>
<p> l Janica će za nekoliko trenutaka primiti mali »Kristalni globus« za najbolju slalomašicu svijeta, no ostao je još jedan korak do kraja...</p>
<p>– Ništa se još ne zna, ništa još nije gotovo, pa vam ništa ne mogu ni reći. U nedjelju je nova, posljednja utakmica.</p>
<p> l Renate Götschl trebala bi u nedjelju u veleslalomu biti prva ili druga a da Janica ne osvoji ni bod, pa da je pretekne u utrci za svjetsku krunu.</p>
<p>– To zaista zvuči dosta nevjerojatno, ali ipak je moguće.</p>
<p> l Vjerojatno niste očekivali, uoči dolaska na završnicu Svjetskoga kupa, da će Janica u posljednju utrku ući s tolikom prednošću u odnosu na Götschl?</p>
<p>– Očekivao sam da će biti »gusto«, ali nisam očekivao Janičinu prednost, jer sam mislio da će Götschl svoje napraviti u spustu u kojem je na kraju pala. I to je jedan od glavnih razloga zašto je sad Janica u prednosti.</p>
<p> l Jeste li dogovarali neku posebnu taktiku uoči prve utrke slaloma, kad je padao snijeg, i u kojoj je Janica imala startni broj jedan?</p>
<p>– Ne, nismo imali nikakvu specijalnu taktiku, samo smo pregledali stazu, nismo imali posebne psihološke pripreme.</p>
<p> l Ali baš u tom psihološkom smislu je Janica dokazala, pogotovo ovih dana, da zrelije reagira od Renate Götschl, iako je kudikamo mlađa od nje.</p>
<p>– Istina je da je izdržala više od Götschl, Janica je izdržala da bude barem 11., a Renate Götschl je pala. Janicu je malo napala slabost, malo ju boli ta noga, najveći problem ima na startu jer ne može dobro i snažno ispružiti nogu, ne može dobro startati, i već na početku izgubi pola sekunde.</p>
<p> l U subotu je Janica, osim malog »Kristalnog globusa«, primila i nagradu u izboru novinara za najbolju skijašicu/skijaša godine. Koliko vam znače ta priznanja, kako ih doživljavate?</p>
<p>– Je, pa to je za nas uspjeh, naravno. To je potvrda da smo na dobrom putu.</p>
<p> l Kakva je vaša prognoza za veleslalom, posljednju utrku Svjetskoga kupa nakon gotovo šest mjeseci duge sezone?</p>
<p>– Mislim da Janica, bude li zdrava, može solidno odvoziti veleslalom. Koja će biti, to ćemo vidjeti. Mislim da je dovoljno da bude stvarno samo solidna, jer tada bi bila među prvih 15 i mislim da bi joj to bilo dovoljno da sačuva prednost.</p>
<p> l Pred vama je vjerojatno najduža noć, ali možda sutra i najsretniji dan.</p>
<p>– Neka bude kako ste rekli. (R. Eibl)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>»Herminator« je uzeo baš sve!</p>
<p>ĹRE, 10. ožujka</p>
<p> – Da će Hermann Maier i treći put zaredom osvojiti veliki »Kristalni globus« i ukupni naslov u superveleslalomu, znalo se i uoči završnice Svjetskog kupa. U Ĺreu, »Herminator« se pobjedama u spustu i veleslalomu pobrinuo da u Flachau odu i mali globusi namijenjeni ukupnom pobjedniku tih disciplina.</p>
<p>U subotnjem veleslalomu, Maier je bio nezaustavljiv. Bio je najbrži u prvoj vožnji, a odmah iza njega bio je Švicarac Michael von Grünigen, kojem bi i treće mjesto osiguralo veleslalomski naslov u Svjetskom kupu. No, u drugoj vožnji Švicarac je griješio i na kraju skliznuo dva mjesta niže. Nakon njega, Maier se silovito spustio niz stazu, ostvario novu uvjerljivu pobjedu (rekordnu 13. u jednoj sezoni čime je izjednačio rekord Svjetskog kupa koji je držao Stenmark) i uzeo Grünigenu mali »Kristalni globus« na kojeg je svjetski veleslalomski prvak iz St. Antona s punim pravom računao. No, kad imate posla s Hermannom Maierom, nemate pravo ni na što unaprijed računati. On je »Herminator«, »Dominator«, »Terminator«... Ipak, po ulasku u cilj je na ramena podigao Amerikanca Schlopya koji je potisnuo Grünigena i otvorio Austrijancu put do konačne pobjede. Četiri puta bravo za Maiera.</p>
<p> l Rezultati veleslaloma: 1. Hermann Maier (Aut) 2:31.23, 2. Erik Schlopy (SAD) 2:32.37, 3. Benjamin Raich (Aut) 2:32.51, 4. Michael von Grünigen (Švi) 2:32.83, 5. Lasse Kjus (Nor) 2:33.10... Konačni redoslijed u veleslalomu: 1. Maier 622, 2. Von Grünigen 612, 3. Schlopy 350... (maš)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Butina: Ni bod iz Koprivnice neće biti loš</p>
<p>Slaven Belupo je iskusna momčad koja može svakoga pobijediti. No, ipak smo mi favoriti, ali ako donesemo bod, ne treba biti nezadovoljan, govori odlični Dinamov vratar Tomislav Butina uoči nedjeljne utakmice u Koprivnici (15 sati)</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Gostovanje u Koprivnici uvijek je bilo opasno za Dinamo, Slaven Belupo je svakako jedan od najtežih »modrih« suparnika. Odlično posložena iskusna domaća momčad, vođena stručnom rukom Mladena Frančića, nerijetko je bila tvrd orah za maksimirski klub. Teško će Zagrepčanima biti i u nedjelju (15 sati), s tom se najavom slaže i odlični Dinamov vratar Tomislav Butina:</p>
<p>– I za priprema sam govorio da će nam gostovanje u Koprivnici biti najteže do doigravanja. Nisam promijenio mišljenje, momčad u kojoj igraju Solomun, Ferenčina, Crnac, Mužek, Dodik, Perković... može doista svakoga pobijediti. Uz Osječane, svakako su najiskusnija momčad lige, a nama upravo iskustvo nedostaje ove sezone. I to će iskustvo biti iznimno važno u nedjelju, jer momčad kao što je Slaven Belupo može stalno kontrolirati utakmicu, nametnuti svoj ritam i prirediti dosta neugoda suparniku. No, unatoč opravdanome respektu kojega imamo prema domaćinu, ipak treba naglasiti da smo mi favoriti! Kao i u svakome dvoboju Hrvatske lige.</p>
<p> l Može li ishod utakmice u Koprivnici imati i dalekosežnih posljedica – pozitivnih ili negativnih – na konačni prvenstveni rasplet?</p>
<p>– Ne, sigurno ne. Ta je utakmica naš najteži ispit do doigravanja, ali ni po čemu neće biti presudna za konačni plasman. Prvaka će izlučiti doigravanje, gdje će se po dva puta sudariti šest naših najboljih momčadi i tada će svaka, baš svaka utakmica, biti derbi. I nitko u tome doigravanju neće ni protiv koga moći reći »danas sigurno pobjeđujemo«!</p>
<p> l Koliko još ima rezervi u ovoj Dinamovoj momčadi u odnosu na viđeno u startnim proljetnim utakmicama? Jeste li protiv Marsonije i Zagreba dodirnuli vlastite gornje limite ili još ima dosta prostora za poboljšanje?</p>
<p>– Tu smo negdje... Tu negdje, blizu optimuma! Možda možemo još malo bolje, ali ne previše. I to mislim isključivo na fazu obrane, ali ne samo na obrambene igrače, nego na cjelokupnu momčadsku igru obrane. Jer, i dalje nam se događaju glupe pogreške! Može se pogriješiti, ali ne onako kako mi znamo griješiti, a k tome još i ponavljamo takve pogreške. I to moramo svesti na minimum, kad to učinimo, onda će biti dobro.</p>
<p> l U kup-dvoboju u Velikoj, protiv drugoligaša Kamen-Ingrada, napokon niste primili gol, što je doista neobično za ovu Dinamovu momčad. Je li možda ta utakmica najava čvršće »plave« obrane?</p>
<p>– Želio bih da je tako. Iako domaćin nije baš iskazao previše napadačkih ambicija, lijepo je utakmicu završiti nedirnute mreže. Nakon dugo, dugo vremena dogodilo se i meni da imam »slobodni san« na nekoj utakmici, nisam se baš naradio...</p>
<p> l Točno, činjenica jest da se teško prisjetiti kad je Dinamov vratar toliko »crnčio« kao vi jesenas! Može li Dinamo izdržati cijelo proljeće u utrci za naslovom oslanjajući se na realizatorsku genijalnost Balabana i Šokote te na vaše izvrsne obrane?</p>
<p>– Ne, to je nemoguće. Ali, iz utakmice u utakmicu bit će sve bolje. Eto, Agić ulazi u pravu formu, igra najbolje od dolaska u Maksimir, Mujčin također igra sve bolje, Mikić je također bio odličan... Posebno me veseli poboljšanje kod naših veznih igrača, jer o njima mnogo toga ovisi, o njihovim loptama ovise Šokota i Balaban.</p>
<p> l Tko će biti opasniji u utrci za naslovom, Osijek ili Hajduk?</p>
<p>– Hajduk! Jer, ipak je Hajduk bolje organiziran i ozbiljniji klub, koji malo toga prepušta slučaju. Hajduk je na Poljudu uvijek favorit. A vidite i sami da Osječani već nakon jednoga ili dva poraza sami urušavaju vlastitu kuću. Trener optužuje igrače, igrači trenera, pa uprava igrače, potom i trenera... I tako sami sebi stvore vražje kolo iz kojega je teško pronaći izlaz. </p>
<p>A takve se stvari ne smiju događati velikome klubu, ne mogu jedan ili dva negativna rezultata srušiti atmosferu, posebno ako se zna da su na obje utakmice koje su izgubili, u Sigetu i Šibeniku, bili bolji. Dakle, nemaju krizu igre nego trenutnu krizu rezultata, međutim i to je bilo dostatno da se međusobno posvađaju. Zato smatram da Osijek ipak neće moći izdržati do kraja u utrci za naslovom.</p>
<p> l Hoće li o naslovu odlučivati međusobni derbiji ili »male« utakmice?</p>
<p>– Naslov će se osvajati pobjedama protiv Varteksa, Slavena Belupa i Zagreba, onaj tko u tim dvobojima skupi više bodova, na kraju će slaviti. A derbiji će se uvijek vrtjeti oko remisa.</p>
<p> l Kako će biti u Koprivnici?</p>
<p>– U Koprivnici ćemo svakako, kao i uvijek, ići na pobjedu. Svaka čast domaćinu, ali imamo bolju momčad. Međutim, čak i ako ne pobijedimo, ako donesemo bod, ne treba ništa tragično shvaćati. Sve će se, naime, odlučivati u doigravanju...</p>
<p>Predrag Jurišić</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Tko će se pridružiti već sigurnim Valenciji, Galatasarayu, Realu i Leedsu?</p>
<p>U utorak i srijedu igraju se utakmice posljednjeg, 6. kola u sve četiri skupine nogometne Lige prvaka, a plasman u četvrtfinale izborit će po dvije najbolje momčadi iz svake skupine / Valencia (skupina A), Galatasaray (B) te Real i Leeds (D) već su osigurali proboj među osam, a za preostala četiri mjesta konkuriraju Manchester United, Sturm (A), Deportivo, Milan (B) te Bayern, Arsenal i Lyon (C)</p>
<p>Tjedan pred nama donijet će rasplet u sve četiri skupine nogometne Lige prvaka. U utorak i srijedu na rasporedu su utakmice posljednjeg, 6. kola po skupinama, u četvrtfinale ovoga natjecanja – koje će se nastaviti po kup-sustavu – plasirat će se po dvije najbolje plasirane momčadi iz svake skupine. Zasad su sigurni četvrtfinalisti Valencia (skupina A), Galatasaray (skupina B) te Real i Leeds (skupina D), A traže se još četiri putnika. Utakmice po skupinama A i B igraju se u utorak, dan kasnije rasplest će se i klupko u skupinama C i D. Evo i pregleda po skupinama:</p>
<p>Skupina A</p>
<p>Sigurni četvrtfinalist Valencia ugostit će za dno cementiranog Panathinaikosa. No, nije ovo nevažna utakmica za Valenciju budući da bi pobjedom osigurala i prvo mjesto u skupini koje donosi određeni privilegij pri četvrtfinalnome ždrijebu (primjerice, uzvratna utakmica na svome travnjaku). Dakle, neće se Valencia odmarati protiv Grka, koji su apsolutni »autsajderi«. Podsjetimo se i propozicija natjecanja po skupinama – pri istom broju bodova dva kluba, odlučuje bolji omjer u međusobnim dvobojima. Ako Valencia i Manchester United na kraju budu imali isti broj bodova, tada će prva biti Valencia. U Valenciji je njihov međusobni okršaj završen 0-0, u Manchesteru je bilo 1-1 i zbog tog gola u gostima španjolski je klub u prednosti.</p>
<p>Manchester United je domaćin Sturmu, Englezi su praktički ostvarili proboj među osam, samo ih još teško ostvariva teorija može odmaknuti od četvrtfinala. Naime, Sturm bi trebao pobijediti na Old Traffordu sa čak tri gola razlike, odnosno u slučaju pobjede od dva pogotka prednosti, morali bi Austrijanci zabiti tri i više golova, jer je u Grazu Manchester United slavio 2-0. A to je uistinu u domeni znanstvene fantastike, Ivica Osim je sa svojim čudom iz Graza ipak stigao do kraja senzacionalnoga evropskoga putovanja.</p>
<p> l Dosadašnji rezultati – 1. kolo: Valencia – Sturm 2-0, Manchester United – Panathinaikos 3-1; 2. kolo: Panathinaikos – Valencia 0-0, Sturm – Manchester United 0-2; 3. kolo: Sturm – Panathinaikos 2-0, Valencia – Manchester United 0-0; 4. kolo: Panathinaikos – Sturm 1-2, Manchester United – Valencia 1-1; 5. kolo: Panathinaikos – Manchester United 1-1, Sturm – Valencia 0-5.</p>
<p> l Redoslijed: Valencia i Manchester United po 9 bodova, Sturm 6, Panatinaikos 2 boda.</p>
<p>Skupina B</p>
<p>Milan ili Deportivo? Njihov međusobni sudar u Milanu odlučit će četvrtfinalistu, Talijanima treba pobjeda, Španjolce i bod vodi među osam. Ako Milan pobijedi, imat će identični bodovni ulov kao i Deportivo, međutim Talijani su u La Coruńi slavili 1-0, pa bi ih tako pobjeda na svome San Siru zbog boljega međusobnog omjera odvela u četvrtfinale.</p>
<p>Ukoliko pak Deportivo osvoji bod, osim gologa plasmana u daljnje natjecanje ovara mu se i mogućnost osvajanja prvoga mjesta u skupini. A za to će morati čekati poraz Galatasaraya u Parizu...</p>
<p>Dakle, u drugoj utakmici, otpisani PSG ugostit će nogometaše Galatasaraya. Turcima pobjeda jamči i definitivno prvo mjesto u skupini, a ukoliko osvoje bod na »Parku prinčeva«, Deportivo ne bi smio pobijediti u Milanu. Ni u ovome dvoboju, eto, neće nedostajati natjecateljskoga naboja, neće se igrati samo za 500.000 franaka bonusa...</p>
<p>Dosadašnji rezultati – 1. kolo: Milan – Galatasaray 2-2, PSG – Deportivo 1-3; 2. kolo: Deportivo – Milan 0-1, Galatasaray – PSG 1-0; 3. kolo: Galatasaray – Deportivo 1-0, Milan – PSG 1-1; 4. kolo: Deportivo – Galatasaray 2-0, PSG – Milan 1-1; 5. kolo: Deportivo – PSG 4-3, Galatasaray – Milan 2-0.</p>
<p>Redoslijed: Galatasaray 10 bodova, Deportivo 9, Milan 6, PSG 2 boda.</p>
<p>Skupina C</p>
<p>U ovoj je skupini najviše nepoznanica, nitko još nije osigurao četvrtfinale! Tri kluba konkuriraju za dva mjesta i doista je teško reći tko je u najboljoj poziciji. Njemački je Bayern debaklom u Lyonu još kako iskompromitirao svoje izglede za plasmanom u daljnje natjecanje. U zadnjem je kolu Bayern domaćin Arsenalu, pred Bavarcima je silno teška utakmica. Ne samo zato jer Arsenal dobro igra u gostima, već poglavito zbog spoznaje da će Nijemci igrati bez idejnoga vođe Stefana Effenberga koji je izgubio živce u završnici utakmice u Lyonu i zaradio suspendirajući žuti karton. A lako je za onaj brutalni prekršaj mogao dobiti i crveni...</p>
<p>Uglavnom, bit će to »utakmica na nož«, a i jedni i drugi istodobno će osluškivati rezultat iz Moskve, gdje će otpisani Spartak ugostiti momčad Lyona. Francuze isključivo pobjeda vodi u četvrtfinale, ako Lyon ne pobijedi u Moskvi, onda Bayern i Arsenal, neovisno o rezultatu vlastitoga dvoboja, idu među osam najboljih i tim će dvobojem odlučivati samo o pobjedniku skupine. Međutim, ako Lyon pobijedi, tada Bayernu treba barem bod za četvrtfinale (onda otpada Arsenal), a Engleze isključivo pobjeda vodi među osam i do prvoga mjesta u skupini. Ispred Lyona, tada bi Bayern otpao...</p>
<p> l Dosadašnji rezultati – 1. kolo: Bayern – Lyon 1-0, Spartak – Arsenal 4-1; 2. kolo: Arsenal – Bayern 2-2, Lyon – Spartak 3-0; 3. kolo: Lyon – Arsenal 0-1, Bayern – Spartak 1-0; 4. kolo: Arsenal – Lyon 1-1, Spartak – Bayern 0-3; 5. kolo: Arsenal – Spartak 1-0, Lyon – Bayern 3-0.</p>
<p> l Redoslijed: Bayern 10 bodova, Arsenal 8, Lyon 7, Spartak 3 boda.</p>
<p>Skupina D</p>
<p>Pobjedom protiv Leedsa 3-2, madridski je Real osigurao prvo mjesto u skupini iz koje će, s kraljevskim klubom i aktualnim evropskim prvakom, i Englezi u četvrtfinale. Ovdje je baš sve izvjesno i igrat će se u 6. kolu samo za prestiž te 500.000 franaka nagrade za pobjedu. Leeds će biti domaćin Laziju, a Real će gostovati u Bruxellesu kod Anderlechta.</p>
<p> l Dosadašnji rezultati – 1. kolo: Leeds – Real 0-2, Anderlecht – Lazio 1-0; 2. kolo: Lazio – Leeds 0-1, Real – Anderlecht 4-1; 3. kolo: Leeds – Anderlecht 2-1, Real – Lazio 3-2; 4. kolo: Anderlecht – Leeds 1-4, Lazio – Real 2-2; 5. kolo: Real – Leeds 3-2, Lazio – Anderlecht 2-1.</p>
<p> l Redoslijed: Real 13 bodova, Leeds 9, Lazio 4, Anderlecht 3 boda. </p>
<p>Predrag Jurišić</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Vjerujem da ću konačno i u Zagrebu dobro odigrati</p>
<p>Nakon pobjede u Dohi isključivo sam trenirao, pa sam još malo »tvrd«, ali u dobroj formi. Poznato je, kad sam dobar, mogu doći do kraja na svakom natjecanju, a kad nisam, mogu ispasti od mnogo lošijih od sebe, kaže naš najbolji stolnotenisač i peti igrač svjetske ljestvice, Zoran Primorac</p>
<p>Zoran Primorac je opet »u igri«. Uz odlične igre u stolnoteniskoj Ligi prvaka s Charleroiom, Primorac je sjajno započeo i Pro Tour sezonu. Pobjedom na turniru u Dohi preuzeo je vodstvo u Pro Touru, a na svjetskoj stolnoteniskoj ljestvici skočio je s devetog na peto mjesto. Tako će na predstojećm Otvorenom prvenstvu Hrvatske, od 14. do 18. ožujka, biti drugi nositelj super jakog turnira. </p>
<p>U Zagrebu će, naime, igrati 13 od prvih 20 igrača sa svjetske ljestvice, a od »važnih« igrača nedostaju samo najbolji Kinezi, koji su se uoči Svjetskog prvenstva u Osaki zatvorili, po običaju, u neki od svojih stolnoteniskih kampova. Pripremajući se u Belgiji za nastup na CROP-u, Zoran Primorac je procijenio mogućnosti svojih glavnih suparnika na turniru u Zagrebu, kao i osobne.</p>
<p>Vladimir Samsonov (4. na svjetskoj ljestvici): Stolnoteniski standard. I kad igra slabo, teško gubi, a kad je u formi, gotovo je nepobjediv. Priča za sebe. Ja, istina, imam »oružje« za njega, no teško je uvijek odigrati onako kako bi trebalo protiv Samsonova.</p>
<p>Chiang Peng-Lung (8.): Iako je mlad, Tajvanac je već sad u samom svjetskom vrhu. Ima vrlo jaku igru i pred njim je velika budućnost. On će svoje najveće pobjede tek ostvariti. U Zagrebu će biti opasan.</p>
<p>Werner Schlager (10.): Jako dobar i lukavi grač. Prošlih je godina mnogo naučio i etablirao se kao igrač iz samog svjetskog vrha. Može pobijediti baš svakoga.</p>
<p>Jan-Ove Waldner (11.): Najbolji stolnotenisač svih vremena. On će biti u najboljoj formi na SP, kao što je to uvijek slučaj na najvećim natjecanjima. Malo teže se motivira na ostalim turnirima, ali Waldner je uvijek Waldner. Legenda.</p>
<p>Jean-Michele Saive (12.): Nekad prvi igrač svijeta i moj dugogodišnji klupski suigrač u Charleroiu. Igra nešto slabije nego prije nekoliko godina, no još je u svjetskom vrhu i dolazi blizu završnice na svim turnirima. Meni je posebno neugodan jer me dobro poznaje.</p>
<p>Jörgen Persson (13.): Vrijedi gotovo sve što sam rekao i za Waldnera. Igrač koji je pobjeđivao i pobjeđuje sve najbolje svjetske igrače.</p>
<p>Seiko Iseki (17.): Najbolji u brojnoj japanskoj momčadi. Vrlo je opasan, ali ipak nije sam svjetski vrh.</p>
<p>Ma Wenge (19.): Igrač iz »zlatne« kineske generacije. Trenutno u njihovoj reprezentaciji nije u prvom planu, ali je i dalje top-igrač. Pravi Kinez.</p>
<p>Koji Matsushita (22.): Još jedan opasan Japanac. Ponajbolji defanzivac na svijetu. Teško je protiv njega igrati.</p>
<p>Zoran Primorac (5.): Nakon pobjede u Dohi isključivo sam trenirao i još sam malo »tvrd«, ali u dobroj sam formi. Poznato je, kad sam dobar, mogu doći do kraja na svakom natjecanju, a kad nisam, mogu ispasti od mnogo lošijih od sebe. U Dohi sam bio odličan i vjerujem da ću konačno i u Zagrebu dobro odigrati.</p>
<p>Ne treba, naravno, zaboraviti ni ostale sudionike zagrebačkog Pro Toura (kao ni jaki turnir stolnotenisačica), jer uz spomenute su tu i takva imena poput Jean-Philippea Gatiena, Christophea Legouta, Patricka Chile, Damiena Eloia, Petra Korbela, Chena Weixinga, Jörga Rosskopfa, Kalinikosa Kreange, Yang Mina, Seung Min Ryua... Na turniru će, u raznim reprezentacijama, nastupiti čak 10 Kineza i japanska »ekspedicija« sa 11 igrača. Jako, prejako.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Zadrani vjeruju u pravni sustav</p>
<p>Vodstvo Uleba od početka zna u kakvim uvjetima igra Zadar i da je to bila smetnja, sigurno bi već na startu sezone uvjetovali naše sudjelovanje u ligi. Nitko ne gubi status u Euroligi, pa ni mi, kaže Nebojša Belić, direktor KK Zadar</p>
<p>ZADAR, 10. ožujka</p>
<p> – Malo pomalo, priča oko sjedinjavanja Fibine Suprolige i Ulebove Eurolige dobiva konačne obrise. Predstoji samo još jedan sastanak zainteresiranih strana i sve bi se trebalo znati: tko će sudjelovati, tko voditi natjecanje. Istodobno, krenula su i nagađanja tko će od naših klubova biti unutra, spominju se Cibona i Zadar.</p>
<p>U Jazinama su, kao i uvijek, osjetljivi na spekulacije kojima je opet skrenuta pozornost na loše uvjete u zadarskoj dvorani.</p>
<p>– Vodstvo Uleba od početka zna u kakvim uvjetima igra Zadar i da je to bila smetnja, sigurno bi već na startu sezone uvjetovali naše sudjelovanje u ligi. Vjerujemo u pravni sustav, odnosno imamo dvogodišnji ugovor koji smo potpisali pa se previše ne uzbuđujemo. Istina, u našim ranijim razgovorima jedna od tema bila je izgradnja nove dvorane. To je i dalje naša preokupacija, jer je takav sportski objekt nasušna potreba grada Zadra, dakako i kluba, kaže Nebojša Belić, direktor KK Zadar.</p>
<p>U prilog izgradnji sportske dvorane svakako ide i odluka Vladinog povjerenstva zaduženog za upravljanje državnom imovinom, o dodjeljivanju oko tri hektara zemljišta u sklopu SRC Višnjik. Na istom mjestu predviđena je i izgradnja zatvorenog bazena, što bi sve zajedno bilo prepoznatljivo sportsko središte u kojem bi mjesto našli i košarkaši.</p>
<p>Zadrane je – možda i više od činjenice da dvorana Jazine doista nije prikladna za bilo koje ozbiljnije natjecanje, pa tako ni za košarkašku europsku ligu – zabolilo spominjanje njihovih slabih rezultata.</p>
<p>– Kad bi rezultati bilo mjerilo, onda se sigurno ne bi potpisivali ugovori ni s ostalim klubovima. Isto pravilo vrijedi za sve. Nitko ne gubi status u Euroligi, pa ni mi, napominje Belić.</p>
<p>Ovakve su situacije pogodne za zakulisne radnje. Boje li se u Zadru da će se neki od naših klubova na sve načine hvatati zadarske dvorane kako bi eventualno, na taj način, istisnuli Zadrane iz elitnog europskog natjecanja? Kako tipično za nas – umjesto da se svi uhvate za isti štap, krenut će podmetanja.</p>
<p>– Možemo očekivati nešto slično o čemu govorite, a to rade samo nedobronamjerni, kojima nije stalo da Zadar i hrvatska košarka budu među velikim europskim klubovima, zaključuje Belić.</p>
<p>S nešto manje brige u Zadru je primljena informacija direktora Cibone Bože Miličevića kako će projekt Jadranske lige krenuti već od 1. listopada ove godine, bez obzira hoće li u njemu sudjelovati hrvatski klubovi. </p>
<p>– Mi smo na Upravnom odboru donijeli zaključak da prihvaćamo sudjelovanje u Jadranskoj ligi, ali uz zadršku. Naime, riječ je o tome hoće li novi regionalni pristup natjecanjima remetiti naše nacionalno natjecanje. Dok se ne zna kako će sve skupa izgledati i hoće li biti u suglasju s odredbama Fibe i Uleba, držimo da treba pričekati i na kraju donijeti pravu odluku, nikako ishitrenu, prenosi Belić stav zadarskog UO.</p>
<p>Dražen Žura</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Samo da se Mamić ne ljuti...</p>
<p>Predsjednik NK Croatia Sesvete svojedobno je izjavio da su hrvatski nogometni suci mafijaška organizacija pa je kažnjen sa četiri mjeseca zabrane rada u nogometu / Kazna je istekla, a Komisija za žalbe Udruženja prvoligaša zaključila je da kaznu mora preispitati jer je očito prestroga i olako odmjerena!</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Zdravko Mamić, predsjednik drugoligaša NK Croatia Sesvete, izdržao je četveromjesečnu kaznu obavljanja svih poslova u nogometu zbog verbalnog delikta, a sad je dobio moralnu zadovoljštinu. Naime, Komisija za žalbe Udruženja prvoligaša razmatrala je među ostalima i Mamićevu žalbu i zaključila da kaznu mora preispitati jer je očito prestroga i olako odmjerena. Drugim riječima, Mamiću će se na kraju svi ispričati i moliti za oprost nakon što je, nakon jedne jesenske utakmice svoje momčadi, uvjeren da je namjerno oštećena, izjavio kako su »hrvatski suci mafijaška organizacija«. </p>
<p>U trenutku ogorčenja, Mamić je proširio priču. Progovorio je o nečemu što svi godinama znaju, ali radije šute jer bi, zbog nedostatka dokaza, mogli samo potonuti u nevolje. Nitko prije Mamića nije javno označio spregu Zbora nogometnih sudaca i delegata i pritom ih nazvao mafijaškom organizacijom.</p>
<p>Kao čovjek koji je i sam bio vrlo važan čimbenik tog nakaznog sustava, ali mu je toga očigledno dosta, Mamić zasigurno te ocjene nije izrekao bez temelja. Ostavljajući u rukavu bez sumnje, za svaki slučaj, još poneki adut, jer često se samo tako može (pre)živjeti u nogometu. Zlu ne trebalo, ako netko negdje »u strukturama« ipak odluči da je vrijeme za istinu i pravdu, pa u ime toga treba pritisne i Mamića... Ipak, s našom je praksom to trenutačno nespojivo. Uputnije je uploviti u žabokrečini kompromiserstva nego zagristi u problem koji bi na kraju donio glavobolje i strepnje preširokom krugu ljudi. Kako onima koji su svašta radili, tako i onima drugima koji ništa nisu poduzimali da se to spriječi. Bez obzira što bi time možda povratili poljuljano povjerenje u nogometnu organizaciju kojoj, u trenutku blage uzlazne putanje u odnosima, najmanje treba Mamić sa svojim istinama.</p>
<p>Analizirajući, naime, što bi sve mogla prouzročiti »prava istraga« protiv odjednom »besprijekornog građanina« Mamića – a što bi bilo očekivano kad netko s takvim objedama izađe u javnost – proizlazi da je najidealniji upravo način na koji je cijeli slučaj i tretiran. Pa i formalno završen. Najprije je Disciplinski sudac I. HNL Krešimir Vlaičević dugo mjerkao kako uopće prići Mamićevim riječima težine atomske bombe, nakon što je po službenoj dužnosti Ante Martinac, povjerenik I. HNL, podnio prijavu zbog povrede Kodeksa ponašanja. Na kraju je Vlaičević našao miroljubivo rješenje da se slučaju priđe s drugoligaških pozicija, tako da svi Mamićevi navodi o mafijaštvu među sucima automatski otpadaju jer se odnose na prvoligaški milje!?</p>
<p>I sam se Mamić u međuvremenu primirio, jedino mu je smetalo što je uopće kažnjen kad je već najavio »pravu istinu« koje su se svi prestrašili. Da se pogreška ispravi i Mamić odobrovolji, pobrinula se spomenuta Komisija za žalbe Udruženja, koja se samo nije (javno) ispričala Mamiću nakon njegove žalbe na kažnjavanje po osnovi koja je primijenjena.</p>
<p>Sjajna pravda kad svi bježe od mogućnosti suočenja sa stvarnošću, vjerujući da će guranjem glave u pijesak sve, samo po sebi, sjesti na svoje mjesto...</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="34">
<p>Claudia Roth izabrana za predsjednicu Zelenih</p>
<p>Kongres Savez 90/Zeleni zadovoljan radom vlade i najavio nastavak koalicije / Podrška ministrici zaštite potrošača i poljoprivrede iz redova Zelenih Renate Künast</p>
<p>BERLIN, 10. ožujka (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Raspravom o reformi njemačke i europske agrarne politike u kojoj je izražena podrška mjerama socijaldemokratsko-zelene koalicije u Berlinu, stranka Savez 90/Zeleni nastavila je u subotu svoj trodnevni kongres u Stuttgartu. </p>
<p>Na prvom danu kongresa, u petak uvečer, za novu predsjednicu stranke Savez 90/ Zeleni izabrana je sa 91 posto glasova delegata zastupnica u njemačkom Bundestagu, pripadnica lijevog krila stranke, Claudia Roth (45). Ona će, uz još jednog predsjedavajućeg, Friza Kuhna, voditi stranku koja čini vladajuću saveznu crveno-zelenu koaliciju u Berlinu. C. Roth je u svom govoru izrazila podporu crveno-zelenoj koaliciji i iznijela strategiju stranke, naglasivši da se mali koalicijski partner mora pomiriti s tim da ima skromniji utjecaj, ali se ne smije pomiriti s time da ima »skromne vizije jer to ne bi bio pragmatizam nego glupost«.Nova predsjednica Zelenih, među inim, zahtijeva da se globalizacija ne smije zlouporabiti kao paravan ili opravdanje za pogoršanje socijalnog standarda te ne bi smjela značiti socijalnu i ekonomsku brutalnost. Ona pledira da se Zeleni založe da globalizacija postane sinonim za socijalnu pravdu i ekološku odgovornost.</p>
<p>Drugi predsjedavajući Zelenih Kuhn je u svom nastupu ustvrdio da je Gerhard Schröder »dobar kancelar« i da »crveno zelena koalicija dobro funkcionira«. Takva izjava signalizira da Zeleni i na idućim izborima ne namjeravaju sudjelovati u koaliciji s kršćanskim demokratima (CDU).</p>
<p>Reforma agrarne politike bila je tema koja nije izostavljena ni u jednom govoru na kongresu u Stuttgartu. Isticalo se da je ekološka politika moguća samo u vladi u kojoj sudjeluju Zeleni. Kuhn je hvalio novu ministricu zaštite potrošača i poljoprivrede iz redova Zelenih Renate Künast. On se, kako je prijenela ARD, obratio zelenoj ministrici riječima da svi delegati stoje iza nje i sada i »kad gospoda iz seljačkih udruženja budu demonstrirali protiv tebe zbog reformi koje provodiš«. </p>
<p>Na kongersu je iskorištena prigoda da se u krizi njemačke i europske poljoprivrede zbog »kravljeg ludila«, aktualizira značenje ekološke poljoprivrede za koju se zalažu njemački Zeleni.</p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Izbori u Italiji zakazani za 13. svibnja</p>
<p>Odluku parlamenta Berlusconi pozdravio kao »pobjedu demokracije«, a Amato već razmišlja o čelnoj funkciji u ustavnoj komisiji EU </p>
<p>RIM, 10. ožujka (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - U petak na večer, dan poslije formalnog raspuštanja parlamenta, talijanska vlada izglasala je 13. svibnja kao datum novih političkih i administrativnih izbora, a inauguracija novog parlamenta najavljena je za 30. svibnja. Centar desnice likuje jer je to datum na kojem je Silvio Berlusconi insistirao cijelo vrijeme. »Napokon se vratila demokracija«, bile su riječi čelnika oporbe nakon glasovanja. Na konferenciji za tisak u palači Chigi, predsjednik vlade, Giuliano Amato i ministar unutarnjih poslova Enzo Bianco su dali okupljenim novinarima objašnjenje zašto je izglasan 13. svibnja. Dobro raspoleženi prmijer je izjavio: »Za mene je 13. svibnja značajan iz dva razloga: to je godišnjica izbora Carla Azeglia Ciampija za predsjednika, a tog dana je i moj rođendan«. Zatim je u šali dodao: »Kao što znate 6. svibnja odigrava se nogometna utakmica Juventus - Roma, tako da će Rimljani moći na miru navijati za svoju momčad«.</p>
<p> Ministar za unutarnje poslove, Enzo Bianco je izjavio da je apsolutno beznačajno da li će glasovanje biti 6. ili 13. svibnja, jer se radi o samo sedam dana razlike. Premijer Amato je zatim govorio o svojoj budućoj političkoj karijeri. Naglasio je da će do kraja biti uz centar lijevice. »Bit ću uz Rutellija za vrijeme i poslije izbora«. Ponovio je da u njegovim godinama (63) i sa njegovim curriculuom vitae moguće sudjelovati u politici, a ne biti članom parlamenta. Premijera Amata vrijeđa svaka pomisao da bi se ovakav njegov stav mogao protumačiti kao nelojalnost ili još gore odvajanje od lijevice. O mjestu na čelu komisije EU koja će raditi na Ustavu EU, što mu je ponudio njemački kancelar Schröder, Giuliano Amato je izjavio da je suviše rano pričati o tome. </p>
<p>Sanja Mihaljinac</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Promovirana web stranica udruge »Korijeni mira«</p>
<p>WASHINGTON, 10. ožujka</p>
<p> - U povodu Međunarodnog tjedna kampanje za zabranu mina u petak je u zgradi hrvatskog veleposlanstva u Washingtonu veliki broj uzvanika nazočio svečanoj promociji web stranice udruge »Korjeni mira« (Roots of Peace) i primanju koji je tom prigodom dao veleposlanik Ivan Grdešić.</p>
<p> O problemu mina u Hrvatskoj i aktivnostima Centra za razminiranje govorila je posebna savjetnica hrvatskog ministra vanjskih poslova dr. Dijana Pleština. Podsjetila je da je iza rata u Hrvatskoj ostalo 1,2 milijuna mina. Posebni savjetnik američkog predsjednika i državnog tajnika za globalno razminiranje Donald Steinberg zahvalio je brojnim volonterima i članovima udruge »Korjeni mira« na doprinosu uklanjanju te podmukle opasnosti za stanovništvo, osobito djecu.</p>
<p> O radu Udruge govorila je izvršna direktorica Heidi Kuhn. »Korjeni mira« su dvije godine uključeni u projekte razminiranja u Hrvatskoj. Uz pomoć 150 američkih državnih i nevladinih organizacija od proljeća prošle godine vode akciju pod krilaticom »Mines to Vine« (Mine u vino). Među najaktivnijim pokroviteljima tog projekta je hrvatski iseljenik i ugledni kalifornijski vinar Miljenko Mike Grgich. Suradnici i pokrovitelji »Korijena mira« su, uz ostale, Crveni križ SAD, Rotary International, tvrtke Federal Express, Hewlett Packard i Warner Brothers, te više vinarija iz dolina Napa i Sonoma u Kaliforniji. Kuhn od svih uspjeha najradije spominje onaj u Dragaliću, slavonskom selu nedaleko od Nove Gradiške. »Donedavno zbog mina tamo djeca nisu mogla sigurno prijeći ulicu a danas uz pomoć računala prelaze ocean«, sjetila se elektronske pošte koju redovito dobiva od svojih mladih prijatelja.</p>
<p> Na prijamu se među oko 150 gostiju okupio veći broj članova diplomatskog zbora, uglednika poslovnog, javnog i kulturnog života Washingtona. Dugotrajnim pljeskom posebno je pozdravljena Jody Williams, koordinatorica Međunarodne kampanje za zabranu mina (ICBL), dobitnica Nobelove nagrade za mir 1997. godine. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Lokalni izbori u Abhaziji nelegitimni</p>
<p>TBILISI, 10. ožujka</p>
<p> - UN i OESS osudili su kao »nezakonite i neprihvatljive« lokalne izbora koji se trebaju održati u subotu u separatitičkom području Abhazije u Gruziji. »Mi te izbore smatramo neprihvatljivim i nedemokratskim. Prije organiziranja izbora trebalo je osigurati povratak izbjeglica i njihovu sigurnost«, izjavio je politički savjetnik misije UN u Gruziji. Prema službenim podacima Tbilisija oko 270.000 Gruzijaca ili oko polovice stanovništva napustilo je separatističko područje na sjeverozapadu Gruzije nakon sukoba 1993. Organiziranje izbora bez sudjelovanja tih izbjeglica »predstavlja kršenje njihova prava glasa«, naglasio je OESS u priopćenju. Na subotnjim izborima se trebaju izabrati šefovi lokalnih uprava. </p>
<p> I Moskva je u subotu objavila da neće priznati rezultat tih izbora jer je »uvijek podržavala teritorijalnu cjelovitost« Gruzije. Gruzijci optužuju Ruse da su podržali abhaške separatsite i drže ih odgovornima za blokadu sadašnje situacije.</p>
<p> Tijekom godinu dana je 1993. u Gruziji trajao sukob s abhaškim separatistima koji su progaslili nezavisnost u kolovozu 1992., nakon pada SSSR-a. To područje još uvijek je izvan kontrole Tbilisija. Misija UN u Gruziji osnovana je 1993. Na »granici« između Abhazije i Gruzije i unutar separatističke pokrajine razmještena su 103 vojna promatrača UN-a. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Budini kipovi će biti srušeni </p>
<p>KABUL, 10. ožujka</p>
<p> - Talibanski ministar vanjskih poslova Wakil Ahmed Mutawakel je izjavio u subotu da će se sastati s glavnim tajnikom UN-a Kofijem Annanom u Pakistanu da mu objasni afganistansku politiku uništenja pred-islamskih kipova. »Reći ću mu da je ono što radimo unutrašnje vjersko pitanje i nije mu svrha izazivati svijet«, izjavio je Mutawakel. Ministar je dodao da će se požaliti Annanu zbog »nepravednih sankcija« UN-a primjenjenih od siječnja na režim »vjerskih studenata« na vlasti u Kabulu koji samo pogoršavaju patnje afganistanskog naroda koji je dulje od dva desetljeća žrtva ratova.</p>
<p> Annan treba u subotu stići u Islamabad u sklopu turneje po južnoj Aziji posvećene Kašmiru zbog kojeg se prepiru Indija i Pakistan, kao i nuklearnom neširenje u trenutku kada je uništenje neislamskih kipova izazvalo val prosvjeda u svijetu. »Ponavljamo da je odluka o uništenju neislamskih kipova nepovratna«, izjavio je Mutawakel. Ministar Mutawakel je izajvio da tim uništenjima budističkih kipova, koja su 26. veljače određena dekretom šefa talibana mule Muhameda Omara, nije svrha uvrijediti budističke zemlje. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Kadare: »Nož u leđa« slobodi Kosova</p>
<p>PRIŠTINA, 10. ožujka</p>
<p> - Najnoviji događaji u Makedoniji »nož su u leđa« za slobodu Kosova i upereni su protiv većine albanskih interesa i većina Albanaca, izjavio je najpoznatiji albanski književnik Ismail Kadare, koji živi u Parizu. »Stvoriti neprijateljstvo između Albanaca i NATO-a bio je glavni cilj Slobodana Miloševića i prosrpskih skupina u Europi. To bi bila smrtonosna rana za albanski narod...nažalost albanski ekstremisti su se uključili u igru sa srpskim nacionalistima«, izjavio je Kadare u intervjuu za Koha Ditore, kosovski list na albanskom jeziku. Kadare smatra da su posljednji sukobi na makedonsko-kosovskoj granici planirani i potaknuti od zemalja tradicionalno nenaklonjenih Albancima. Najpoznatiji albnski knjiženik Kadare poručuje političkim čelnicima na Kosovu, u Albaniji i Makedoniji da se »osvijeste i premoste ovu dramatičnu situaciju te da se iskreno ograde od bilo kakva nasilja«. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Arafat poziva na nastavak pregovora</p>
<p>GAZA, 10. ožujka</p>
<p> - Palestinski predsjednik Jaser Arafat pozvao je u subotu novu izraelsku vladu na nastavak mirovnih pregovora koji bi se temeljio na dogovorima postignutim u sklopu dosada održanh pregovora. »Spremni smo krenuti naprijed u pregovorima i, ako to želi izraelska valda, spremni smo odmah početi s pregovorima koje smo započeli s prethodnom vladom«, kazao je Arafat u subotu u govoru održanom pred članovima palestinskog parlamenta. »Mir je naš strateški izbor. Želimo pravedan mir utemeljen na rezolucijama UN-a koji će našem narodu i našoj regiji zajamčiti sigurnost i stabilnost«, kazao je Arafat.</p>
<p> Novoizabrani izraelski premijer Ariel Sharon ima čvrsto stajalište da se petomjesečna palestinska intifada mora prekinuti prije ponovnog nastavka mirovnih pregovora. On je odbacio prijedloge koje su razmatrali Palestinci i njegov prethodnik Ehud Barak. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Stranci izrabljuju poljske radnike</p>
<p>Posljednjih godina u Poljskoj su niknula 64 strana super i hipermarketa, koji su postali omiljeno »shopping« mjesto Poljaka </p>
<p>VARŠAVA, 10. ožujka (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Teška i brojna kršenja prava zaposlenika predbacila je poljska državna inspekcija vlasnicima šezdesetak super i hipermarketa, koji su većinom u stranom vlasništvu. Kontrola je pronašla da radnici u trgovinama ne dobivaju godišnje odmore i slobodne dane koji im pripadaju, te im se često ne plaćaju prekovremeni sati. Ne smijemo dopustiti da u Poljskoj dolazi do slučajeva iskorištavanja radnika kakve znamo iz devetnaestog stoljeća, oštro je zapadnoeuropske vlasnike hipermarketa prozvalo poljsko Vijeće za zaštitu radnika, upeliravši da se kršenjem radničkih prava pozabave odgovarajuća ministarstva.</p>
<p>Kako je pokazala državna kontrola, u trećini trgovina ne vodi se evidencija sati provedenih na poslu, a u svakoj četvrtoj zaposleni nisu uspjeli ostvariti pravo na godišnji odmor. Radnici se u strahu od gubitka radnog mjesta uglavnom boje govoriti, a oni koji se pokušavaju braniti i sindikalno organiziraju obično gube posao, pa u većini takvih trgovina sindikati ne postoje. Rezultati kontrole nisu prošli nezapaženo. U medijima i javnosti i sve su češći glasovi da bi trgovačkim lancima u kojima se pojavljuju takve nepravilnosti trebalo zaprijetiti najtežom mjerom - oduzimanjem koncesije.</p>
<p>Rezultati kontrole daju dodatni argument protivnicima masovnog ulaska inozemnog kapitala u trgovinu, do kakvog je došlo proteklih godina kad je u Poljskoj niknulo čak 64 golemih trgovina (površine iznad dvije i pol tisuće četvornih metara). Prednjači njemački Metro, koji je u razvoj svoje mreže dosad uložio više od dvije milijarde DEM, slijede ga francuski Casino i Auchan, a sa značajnim ulaganjima ušao je i britanski Tesco. Prema službenim podacima poljske državne agencije za inozemna ulaganja, od 1989. godine stranci su u trgovinu u Poljskoj uložili šest milijardi DEM. Privlači ih prije svega potencijal gotovo 40-milijunskog poljskog tržišta, te činjenica da Poljaci iz godine u godinu, kako im se povećava kupovna moć, pokazuju sve veće potrošačke apetite.</p>
<p>Protiv invazije zapadnoeuropskih trgovačkih mreža najglasnije su dosad prosvjedovali poljski vlasnici malih trgovina koji cijenama i asortimanom ne mogu konkurirati novonastalim divovima, pa im je uslijed znatnog odljeva klijenata naglo pao promet. Procjenjuje se da danas kroz zapadne trgovačke mreže prolazi već 20 posto ukupnog prometa živežnim namirnicama u Poljskoj, a prognoze govore da bi za koju godinu mogli zauzeti polovicu tržišta. Istodobno, u zadnje tri godine prestalo je poslovati 15 posto malih trgovina. No, mnogi analitičari ističu da je zapadna konkurencija donijela također pozitivne efekte, prisilivši poljske trgovce da se udružuju i stvaraju domaće trgovačke mreže.</p>
<p>Marko Olenković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="42">
<p>Uvijek isti čelnici raznih udruga, igrokazi laži i utrka za osobnim probicima </p>
<p>Za velika djela treba imati bijele ruke. Taj mudri naputak za utjecajnost u životu znaju talenti za uspjeh, ljudi od karijere. Ovaj tekst skica je humoreske na temu robotike kod nas. Sličica iz groteskne mješalice života u kojoj se miješaju ambicije i ambicioznosti, čast i častohleplje, zanosi i zanesenjaštva, interesenti i profiteri, stvarnost i san, .... Tijekom priprema nekog robotičkog hapeninga, nakon dugo vremena susretoh tajnika jedne robotičke udruge osnovane pred nekoliko godina. Nakon njihove, po mnogo čemu nezaboravne, osnivačke skupštine dugo nisam čuo za ovu udrugu sve dok nas nisu spojili ogranizacijski poslovi. Okupilo se na toj skupštini podosta vrlih pregalaca: profesionalnih animatora tehničke kulture, sveučilišnih profesora, a bilo je, bogme, i akademika. Statut udruge, čiji jedan primjerak čuvam u arhivi, čudesan je po tome što se riječ robotika pojavljuje samo u naslovu udruge. Uglavnom srednješkolci, zbog kojih je udruga i osnivana, sjedili su tiho u zadnjim redovima. Između njih i uglednika u prvim redovima zjapio je mračan ponor redova praznih stolica. Redali su se sjajni govori. Cijeli taj igrokaz laži, opsjenom bremeniti vašar taštine sa međutkom za kavu u sredini i zakuskom na kraju, bio je zaista pažljivo inscenirana predstava. Vrhunac zapleta bila je svađa oko prava na osnivanje udruge, pa se skupština skoro i prekinula. A kad su pobunjenici napustili dvoranu nastupio je plodotvorni mir i na scenu su stupili uzvanici. Jedno je bilo istinito: stupanj njihove gorljivosti i govorljivosti bio je razmjeran osobnoj neupućenosti u robotiku. Na kraju, nazočni uglednici prihvatili su biranim riječima i, treba li to uopće napominjati, sa uglađenom zahvalnošću i kako rekoše, počačšćeni, odgovorna mjesta predsjednika, dopredsjednika, itd., ... želeći novoj pravnoj osobi dug i uspješan život u kome će mu oni dati svaku moguću pomoć i podršku. Slikali su širokim zamasima riječi i svojih bijelih ruku sjajnu budućnost u kojoj je bila samo mladost i radost. I otišli. </p>
<p> Tri godine potom, priča mi tajnik, svi uglednici napustili su udrugu. Uglavnom »zbog prezauzetosti«. Valjda su u međuvremnu postali predsjednici drugih desetak udruga. Osnivač je pak pokazao »iznimnu skrb«. Udruga je u razdoblju od tri godine dobila zapanjujuću pomoć od kojih dvije tisuće kuna. Slučaj me malo jače zainteresirao pa sam, slijedom ispričanoga, imao prilike vidjeti i pismo u kojem osnivač, na pismo zamjerke o financijskoj nebrizi za udrugu koju je osnovao, odgovara britkom birokratskom taksativnošću. U nekoliko točaka objašnjava se zašto nije dobro biti entuzijast i biti u poteškoćama, zašto ne valja ulagati vlastiti novac u programe udruge i gdje su ona »prava« birokratska vrata iza kojih se krije kesa s novcima. Vi ste, gospodine Kafka, čekali, ali niste kucali ! A vrata su vam, zamislite, cijelo vrijeme bila otključana. </p>
<p>Sadržaj toga pisma odvrtio je unazad cijeli film. Sjetio sam se osnivačke skupštine, licemjera i pohlepe za častima, skrivenih profiterskih razloga za neumorno osnivanje udruga. Slika se spojila se sa sudbinom mnogih društava koja poput nahočadi ostaju na manipulacijskim pustopoljinama kojekavih, najčešće osobnih interesa. Spojila se sa slikom Zagreba u kojemu nema niti jedne tehničke radionice u kojoj bi se mladi htjeli okupljati.</p>
<p>Ima tome tjedan ili dva, nazočio sam prigodničarskom govoru jednog od uglednika sa spomenute osnivačke skupštine. Opet je bio plodotvorni pregalac. Ovaj put je velikim, reklo bi se, molerskim penzlom maljao novu fresku budućnosti, špricajući je tu i tamo pokojom crnom mrljom ružne sadašnjosti. Dobro pazeći da mu ruke ostanu bijele. Cijepljen je za neutralnost, priznanja i nagrade. Iz svake njegove riječi izbija duboko iskustvo kazivanja ničega. U stvari, pretvorio se nekom čarolijom u zrcalo. Ljudi ga vole i traže jer njime premjeravaju i vlastitu uspješnost. Kolike su ima šanse da i oni budu pozivani na osnivačke skupštine, da održe pozdravno slovo, uvodni referat, da postanu »autoriteti«.</p>
<p> »Gospodine, netko bi vas jednom mogao pljunuti!«- ispod glasa promrmlja rezignirani mladić do mene. »Ah, ne brine to njega, rekao bi Čehov, dok ima maramica ! - odgovorih. </p>
<p>IGOR RATKOVIĆpredsjednik Hrvatskoga društva za robotikuZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Gospodine Gjenero, HDZ ne izaziva krizu u BiH</p>
<p>U članku »Zašto HDZ izaziva krizu u BiH« Davora Gjenera u Vjesniku od 6. ožujka ove godine, plasirane su brojne dezinformacije i netočnosti na koje želimo demantirati.</p>
<p>Pođimo od samog naslova teksta: HDZ ne izaziva krizu u BiH, ustavnu i političku krizu su izazvali drugi koji nisu poštovali Ustav Federacije BiH i Ustav BiH. Vaš novinar, nažalost, ne uviđa da je Misija OESS-a izmjenom izbornih pravila prekršila ustavne odredbe o izboru izaslanika u Domu naroda Federacije BiH, što je u svojoj prvoj izjavi rekao i sam voditelj Misije OESS-a u BiH veleposlanik Robert L. Barry. Štoviše, on ovaj postupak objašnjava gotovo istom argumentacijom onih koji su i prekršili Ustav Federacije BiH, kao oni u trenucima, iskrenosti i podalje od javnosti, priznaju svoju grešku.</p>
<p>Čudi nas temeljno nepoznavanje izbornih pravila i propisa, kao i ustavnih odredbi o čemu piše potpisani novinar, kao i njegov prijedlog HDZ-u da »koalira s drugim strankama da se osigura većina, jer po novim pravilima, cijela skupština bira cijelu delegaciju«. Ovdje je, naime, riječ o Domu naroda i jasnoj proceduri izbora, a ne klasičnom koaliranju stranke kao u Zastupničkom domu. Pravila predviđaju da Hrvati trebaju birati Hrvate, a Bošnjaci Bošnjake, kako to stoji u Ustavu, kako bi se ostvarilo istinsko i autentično predstavljanje naroda a ne pretvaranje Doma naroda u još jedan zastupnički dom Parlamenta Federacije i Parlamenta BiH.</p>
<p>Nadalje, HDZ, ipak, može imati, usprkos novom pravilu, većinu u Domu naroda Federacije BiH. No, ovdje se ne radi o brojkama nego o poštivanju ili ne poštivanju Ustava i temeljnih načela na kojima počiva složena država BiH, a ne pukom matematičkom i građanskom obnašanju vlasti. Dakle, HDZ nije izgubio većinu u Domu naroda, jer to govore i podaci da je svega izabrano 14 od 30 zastupnika iz reda hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. Što znači da HDZ sa 16 zastupnika može imati većinu u Domu naroda Federacije BiH, a time i u Domu naroda BiH.</p>
<p>Zlonamjerna je insinuacija da je HDZ (sudjelovao) »dizajnirao« novu političku krizu Republici Hrvatskoj. Ni najmanje ne želimo ničim utjecati na političku scenu u Republici Hrvatskoj. Za nas je bila i ostala Republika Hrvatska država hrvatskog naroda, a ne »mrska Jugoslavija« kako nam imputira novinar Gjenero. Bez obzira koje političke stranke pobjede na izborima i formiraju vlast, za nas je ta vlast legitimna. Zlonamjerna je insinuacija, također, da HDZ BiH zajedno s »istomišljenicima« u RH želi destabilizirati RH. Mi želimo stabilnu i demokratsku Republiku Hrvatsku zbog sveopćeg dobra i što samo takva Republika Hrvatska može igrati konstruktivnu ulogu u BiH kao jedna od potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma.</p>
<p>Dezinformacija je i da su etnički očišćeni prostori i zapadna Hercegovina »jedini prostor za koje je ta politička skupina zainteresirana« i da je to »jedina relevantna izborna osnovica«. Ovo je temeljno nepoznavanje činjenica: HDZ BiH je pobijedila u pet od deset županija u Federaciji BiH, od Hercegovine preko Srednje Bosne do Posavine i osvojila preko 80 posto glasova hrvatskog političkog tijela. Dalje, želimo podsjetiti na činjenice da strukturu zastupnika Hrvatskog narodnog sabora BiH, koji je donio za hrvatski narod značajne odluke 3. ožujka u Mostaru, čine gotovo dvije trećine zastupnika izvan područja Hercegovine.</p>
<p>Molimo objavljivanje ovog ispravka radi istine, a novinaru Gjeneru preporučujemo pisanje na temelju podataka i činjenica, a ne na temelju sugestija iz nekih krugova međunarodne zajednice i predrasuda prema HDZ-u općenito. </p>
<p>ZORAN TOMIĆHDZ BiH, Ured za informiranjeMostar</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Sadašnja se vlast mora osloboditi Škegrine filozofije</p>
<p>Kada službena statistika javno objavi podatak, da je prerađivačka industrija u 2000. godini, stvorila svega 16,6 posto BDP, za svaku vladajuću garnituru u državi bi to morao biti znak za veliku uzbunu cjelokupne državne uprave i pučanstva.</p>
<p> Iznešeni podatak da je ta ista prerađivačka industrija, prije dvadesetak godina stvarala 27 posto i više BDP morao bi biti znak sveopćeg otrežnjenja svih u ovoj državi jer i pored, u odnosu na današnje stanje, velikog udjela prerađivačke industrije u BDP tadašnje države, ona se je (SFRJ) upravo iz ekonomskih razloga raspala.</p>
<p> Onaj tko je pomno pratio, pozdravno odlazeći govor sada već bivšeg predsjednika SAD (Billa Clintona), mogao je zapaziti da se isključivo diči i ponosi time da je uspio potaknuti proizvodnju i zapošljavanje do tog nivoa da su efekti takve politike doveli do procvata američkog gospodarstva i njenih žitelja u smislu povećanja standarda, boljeg života te najmanjeg deficita u povijesti Amerike. U ovom smislu također je znakovit prvi nastup novog veleposlanika SAD gosp. Lawrencea Rossina koji je odmah izjavio da je u RH došao da prvenstveno razvije ekonomsku diplomaciju koja je za njegovu zemlju najbitnija. Nadam se da će se, pored jedne ovakove izjave veleposlanika prve gospodarske i političke sile svijeta, hrvatski premijer, predsjednik Republike te ministar vanjskih poslova i te kako zamisliti te se tako početi i ponašati kod imenovanja novih diplomata koji će predstavljati RH u inozemstvu. I pored toga što se u pojedinim državama pod prerađivačkom industrijom podrazumijevaju različiti sektori privređivanja, činjenica je da je udio prerađivačke industrije u BDP u SAD veći od 70 posto (ovdje su uzeta sva inozemna ulaganja) Njemačke 64 posto, Francuske 56 posto, Japana 71 posto i td. Čak i jedna Švicarska koja slovi kao bankarska zemlja ima udio prerađivačke industrije u BDP veći od 50 posto. Iz svega se može zaključiti da je udio prerađivačke industrije u BDP pojedinih država glavni i jedini pokazatelj koji može zorno pokazati stupanj razvijenosti i visinu standarda življenja u jednoj zemlji. Ilustracije radi bivši SSSR nikada nije imao veći udio prerađivačke industrije u BDP od 14 posto, pa se je zbog toga tako neslavno i raspao. Svi prije navedeni podaci su dobijeni primjenom američkih kriterija za određivanje udjela prerađivačke industrije u BDP. Očito da je gospodarsko-prerađivačko stanje u RH veoma teško i gotovo neizdrživo, no i pored tako očevidne činjenice postojeće vodstvo države Hrvatske se ponaša kao noj. Najnovija reorganizacija ZAP nije ništa drugo do spašavanje banaka koje su očigledno financijski do te mjere trule da im malo tko može pomoći. Kojekakvi pravnici i ekonomisti na čelu sa Škegrom uspjeli su uvjeriti hrvatske političare da je bankarstvo primarni sektor, pa ga stalno treba spašavati, a ne sekundarni kakav ono i jeste. Stalno spašavanje bankarskog sustava je potpuni promašaj koji neće nikada dati bilo kakav pozitivan rezultat, iz jednostavnog razloga što je bankarski sustav lihvarenje i posljedica događaja u gospodarstvu. Ponovno saniranje bankarskog sustava u RH je promašaj koji bi trebalo spriječiti i okrenuti se sanaciji gospodarstva kao jedinog garanta za dobar bankarski sustav. Dobar gospodarski sustav garantira prosperitet svake države i njenih žitelja, loš gospodarski sustav ne garantira ništa osim bijede, siromaštva, sukoba i svega ostalog što nitko ne želi. Zbog toga poruka Vladi RH, okanite se velikih bankarskih filozofija, vratite se rješavanju gospodarstva koje vam jedino može dati prolaznu ocjenu. </p>
<p>JOSIP DANON-MARIČVaraždin</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Bune se na koncilski nauk Crkve iako su u to neupućeni </p>
<p>U Vjesniku od 5. ožujka 2001. pročitao sam članak pod naslovom: »Donedavni grobar obavlja svećeničku službu pri ukopima, služi misu i dijeli blagoslove«, od vašeg novinara Darka Golubana i ostao sam iznenađen i kosterniran. Nisam se mogao savladati a da Vam ne pišem.</p>
<p>U Članku se tvrdi da Dubravko Škrlina obavlja specifično službu ministerija, a to nije istina. On obavlja službu koja mu je dostupna kao vjerniku i to, prema izjavi župnika, radi legalno. Da li to radi kako valja ili ne, o tome on ne piše, ali on to i ne zna. Međutim, kako se vidi iz članka on to radi na opće zadovoljstvo. </p>
<p>Vaš mu je novinar i ne znajući napravio sjajnu reklamu! </p>
<p>Naime, oni koji poznaju nauku i Koncil Katoličke crkve mogu ipak razumjeti da je svećenik, demokratičan i koncilski čovjek, na čemu mu treba čestitati. Znači vrlo suvremen! Tako se radi u crkvama u suvremenoj Europi, kao i u crkvi na samom početku, koju je Krist naučio kako treba činiti! A svakako mladom gosp. Dubravku Škrlini - kao zauzetom članu župe - koji se osjeća odgovornim za svoju župsku zajednicu, u tom svakako treba čestitati. Bilo bi poželjno da su svi vjernici - u tom pogledu - njemu slični! I ako kad dođem u Stubicu osobno ću mu čestitati!</p>
<p>Zato za znanje gospodinu Golubanu preporučam da pročita barem Djela apostolska, Pavlove poslanice Korinćanima, tzv. Pastoralne poslanice i koncilski dokument Gaudium et spe. Možda će barem nešto saznati kad ponovno od njega bude naručen članak, neka ispadne uvjerljiviji. Dakako Goluban se ne buni na horoskope, nadrilječništva, prevarante, autokraciju, političku, medijsku neodgovornost i nemoral i sl., pa zato se i zalaže za klerikaliziranu Crkvu, on to razumije, a drugo ne. </p>
<p>Tu mora slušati! A podsjeća me na jučerašnju nedjelju, Prvu u korizmi i njezina čitanja, gdje zloduh daje obećanje, dobit ćeš novac, ali se meni pokloni. </p>
<p>ANTE KUKAVICAOsijek</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Tisuću planinara hodočastilo na Svetu Geru</p>
<p>Na ovogodišnjem hodočašću sudjelovalo je preko tisuću planinara, umirovljenika i ljubitelja prirode, napose Žumberka s najvišim vrhom Sveta Gera (1178 m). Bilo je planinara iz Rijeke, Čakovca te Samobora, Jaske, Zagreba, Sesveta i drugih gradova i mjesta iz Hrvatske, te veći broj i planinara iz susjedne Slovenije.</p>
<p>U našoj skupini od 55 sudionika bili su iz Horvata, Klinča Sela, Tržiča, Zdenčine te iz Omiša.</p>
<p>Kiša nas je pratila, da bi u Sošicama počeo padati snijeg. Većina je pohitala prema vrhu Svete Gere, gdje je služena sveta misa sa svećenicima grkokatoličke i rimokatoličke vjere. Poneki su se uputili na Pliješi (1002) i planinarskog doma Vodice (850 m). Dom otvoren a domar Dado vrlo gostoljubiv uz pomoć supruge. Bilo je vrlo ugodno u šumi u toplom domu i ponudom toplih napitaka i dr.</p>
<p>Mnogi su posjetili Jazovku, te se pomolili i zapalili svijeće. Obe gostionice u Sošicma su bile popunjene i dobrom ponudom uz domaće specijalitete i piće i tople napitke. Poneki su posjetili Zavičajni dom te obe crkve u zajedničkom dvorištu (rkt i grkt).</p>
<p>Na vrhu Svete Gere i Pliješa bilo je preko 5 cm snijega bijelog kao oksilan, pa su to koristili jao poseban užitak, naročito djeca i mladi. Na povratku navratili smo kao i planinari Čakovca u Krašić, gdje smo posjetili Crkvu Svetog Trojstva, te spomen bistu Blaženog Alojzija Stepinca a prihvatio nas i župnik-svećenik, posebno svoje Međimurce. Tu smo susreli obitelj Bistrović i Željeznjak s kojima se nismo vidjeli ni susreli više godina, pa smo dogovorili susret u Međimurju.</p>
<p>Usput napominjem, da su svi sudionici bili vrlo zadovoljni na gostoprimstvo i gostoljubivost domaćina. Jedan od dobrih prijatelja je i Milan Radić, koji privlači svojom novom tvornicom u kojoj se zaposlio veći broj domaćih žitelja. Hvala svima.</p>
<p>J. S.Zagreb(Adresa u redakciji)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Laži o generalu Gotovini</p>
<p>Upravo čitam u štampi, kako će general Gotovina dobiti poziv Haaškoga suda između ostaloga i radi granatiranja kninske civilne bolnice u operaciji »Oluja«.</p>
<p>Ove bezočne laži plasirali su tzv. »pravi Srbi Knina«, sljednici beogradskoga književnika »oca otađbine« Čosića, koji je u svojoj trećoj knjizi napisao: »Ubi, ukradi, prevari i laži«. To je pravi Srbin. </p>
<p>A istina je »da su ovi pravi Srbi« dobrovoljno napustili svoje kuće i Knin, uz velike talambase, viku i pjesmu. </p>
<p>Ja kao veoma stari Kninjanin, sa sada već pok. prof. Josipom Živkovićem sa Veterinarskog fakulteta, drugi dan iza »Oluje«, došli smo u svoju rodnu kući i vidjeli, samo jedna kuća u Kninu bila je pogođena granatom. </p>
<p>Se ostalo bile su netaknute. Samo dobrovoljno napuštene. </p>
<p>Pri ovome dobrovoljnoj bježaniji evo pjesme i rijeći upućeni preko razglasa u automobilima bjegunaca. </p>
<p>»Braćo Srbi. Bježimo Englezi su u Srbu naši saveznici. Povratit ćemo se s njima. I ustaše do temelja uništiti. A onda je slijedila pjesma.</p>
<p>U »Oluji« bolnica nije niti taknuta. Nastavila je raditi čak u jeku »Oluje«. Istina neki liječnici su je napustili. </p>
<p>Dakle u »Oluji« bolnica je bila netaknuta. Evo to je istina o bolnici Knin i lažima o generalu Gotovini. </p>
<p>Ing. ANTE-MILE KRVAVICAZagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="48">
<p>Zašto plače Magdalena i zašto šuti Ivana?</p>
<p>Majka Snježana uopće ne prihvaća mogućnost da je njezina Sandra otišla, odnosno ostala negdje svojevoljno. I majka i očuh uvjereni su da ju je stanovita Ivana P. odvela u neko društvo i tamo ostavila. Ivana P. se vratila, ali nitko, pa ni policija, ne može od nje saznati ništa!? </p>
<p>JASMINKA IVANČIĆ </p>
<p>Mi samo hoćemo da nam se vrati naša Sandra. I njezina petogodišnja sestra Magdalena čeka Sandru koju jako voli..., riječi su koje je tijekom razgovora često izgovarala Sandrina majka Snježana. </p>
<p>Naime, u srijedu 7. ožujka navršilo se točno mjesec dana otkad je nestala petnaestogodišnja Sandra Jajčinović, a roditelji i njezine dvije sestre i dalje u neizvjesnosti čekaju neku informaciju o njoj, od policije ili od nje same. Ali kako kažu »da Sandra može, sigurno bi nam se javila, normalno smo živjeli, mirni smo ljudi i nikada se nitko nije ljutio, ona nije imala razloga za bijeg od kuće«. Kako nam je na početku razgovora rekla trideset i trogodišnja Sandrina majka, posljednja informacija koju su dobili je da se Sandra navodno kreće po zagrebačkoj Dubravi.</p>
<p> »Ali, da se Sandra otišla zabavljati, kako neki kažu, i opet sam sigurna da bi nam se javila, samo da može. Među nama nije bilo tajni, ni zapreka za razgovor, svaki dan smo prepričavale događaje toga dana i Sandra nema razloga za strah od povratka kući, jer svi ju volimo i željno očekujemo. Navečer, kada bi se spremila na spavanje uvijek me poljubila i rekla mi – mamice, volim te najviše na svijetu«, govorila je posve mirnim glasom mlada majka, u svakom trenutku izražavajući nevjericu da je njezina Sandra ostala negdje svojevoljno i da ne mari za obiteljsku strepnju za njom. </p>
<p>Otišla s Ivanom P.</p>
<p>Kako su nam ispričali Sandrini roditelji, odnosno majka i očuh, u njihovu domu u Novom Selu kraj Siska, kći im je toga dana, kao i svakog prethodnog, trebala doći kući iz škole u Petrinji s autobusom koji stiže u 14.40 sati. Čekali su je i da stigne s autobusom u 16 sati, a kada se nije pojavila kod kuće ni sat kasnije, majka je počela nazivati prijateljice i školske kolegice. Tada je saznala da je otišla iz škole s izvjesnom Ivanom P., za koju znaju samo da je dvije godine starija od Sandre i ide u istu školu, ali u smjer za veterinara. Sandra inače ide u prvi razred je srednje škole i uči za cvjećarku. Kako je rekla njezina majka, nije najbolji đak, prolazi s trojkom, ali nikada nije imala ni većih problema, a ponajmanje da bi bježala zbog škole.</p>
<p>– Mi smo mirni ljudi, nitko nikada ne viče u obitelji, živimo normalno kao i mnoge druge porodice. Sandra je odlazila na kavu s prijateljicama, nazivale su se telefonom, i uglavnom sam znala za sve njih po imenu, neke i upoznala. Ne vidim, ponavljam nikakav razlog zašto bi pobjegla od kuće, a ponajmanje u Zagreb i Dubravu, koje uopće ne poznaje. Do sada se nije micala dalje od Siska i Petrinje i dalje nije imala poznanstva – priča majka Snježana, ne prihvaćajući uopće mogućnost da je njezina Sandra otišla, odnosno ostala negdje svojevoljno. Majka, ali i očuh, uvjereni su da ju je spomenuta Ivana odvela u neko društvo i tamo ostavila »i mislim da sve to nisu čista posla«. </p>
<p>Naime, sve postaje još zamršenije i mističnije oko nestanka srednjoškolke nakon Ivanina povratka kući, ali bez Sandre. Pokušaj Sandrinih roditelja da porazgovaraju s Ivanom završen je Ivaninim »samo ciničnim smijehom na sve naše upite o Sandri«. Djevojke su od kuće otišle u srijedu, a prema Ivaninim riječima njih dvije razišle su se u subotu i Ivana otada više ništa ne zna o Sandri i njezinu kretanju.</p>
<p> Nakon što je Sandrina majka saznala Ivanino prezime i sve prijavila policiji, odnosno nakon kćerina nestanka prijavila i da se Ivana vratila kući, »policajac koji vodi ovaj slučaj, gospodin Selimović samo se uhvatio za glavu«. Policiji je Ivana već poznata i navodno ima već niz prijava o njezinim odlascima. Ivanina majka uopće nije bila voljna razgovarati sa Sandrinim roditeljima oko nestanka njihove kćeri.</p>
<p>Tapka li i policija »u mraku«?</p>
<p> – Ivana se nije sama vratila kući, navodno je neka žena nazvala njezinu majku, jer je negdje u Dubravi pronašla Ivaninu torbu s dokumentima i podacima. Koliko je priča točna ne znamo, no, po Ivanu su otišli njezina majka, očuh i ujak. Ni to policija nije znala, dok im mi nismo javili, a ujaka i očuha su navodno ispitali o tom događaju u srijedu (7. ožujka, op. a.) – ustvrdila je Snježana, jako razočara potpunom nezainteresiranošću za ovaj slučaj. Naime, kako nam je rekla, nakon što je prijavila nestanak kćeri, što je policija primila prilično skeptično, izrazivši prešutno vjerovanje »kako su se djevojke valjda otišle malo provesti u Zagreb, pa kad se izdivljaju, vratit će se«, ozbiljnije su shvatili Sandrin nestanak tek kad su saznali tko ju je odveo u Zagreb.</p>
<p>– Zapravo, sve se svodi na to da ja zovem policiju svaki dan, ali oni nemaju nikakvih podataka za nas. Možda oni nešto i poduzimaju, istražuju, ali mi o tome ne znamo ništa. Moje dijete s 15 godina sigurno ne može othraniti ulica, niti ona može tako živjeti – sigurna je Snježana. I sami su hodali po Dubravi, nosili njezinu sliku i pokazivali po kafićima, »ali, u tom zatvorenom krugu ljudi i interesa mi jednostavno nemamo načina doći do naše kćeri«.</p>
<p>U cijeloj ovoj za naše podneblje, a još više za ovo mirno mjesto »na rubu Siska«, nesvakidašnjoj priči o nestanku petnaestogodišnje djevojčice ili djevojke, zanimljiva je i činjenica da Ivana šuti. Ivana je i prije, također prema priči Snježane, i njezinih nekih saznanja od drugih, odvodila djevojčice u Zagreb, na neizvjesna putovanja i »vikend provode«, ali jedna od njih se sada nije vratila. Gdje je, je li tamo svojom voljom, ili kako tvrde njezini roditelji »negdje može biti samo pod utjecajem droge«, hoće li je ikada više vidjeti.</p>
<p> Policija nije mogla privoljeti Ivanu da im kaže bilo kakav konkretan podatak koji bi ih naveo na Sandrin trag. Čini li što neka druga nadležna institucija, možda centar za socijalnu skrb, ima li uvida u Ivanino ponašanje, koja je inače dobra učenica »osim što prikuplja sate izostanka s nastave...«.</p>
<p>Što se pak tiče policije, nadležne Policijske uprave sisačko-moslavačke, na naš upit imaju li kakvih novih podataka, glasnogovornica nam je odgovorila da u ovoj fazi postupka ne mogu iznositi nikakve podatke, a osobito jer je riječ o maloljetnim osobama. No, službeno priopćenje o nestanku djevojčice glasi:</p>
<p>»Dana 7. veljače 2001. godine u prostorije PP Sisak pristupila je majka malodobne Sandre Jajčinović (rođene 1986. godine), te prijavila nestanak. Za predmetnu Sandru Jajčinović dostavljamo Vam osobni opis na temelju iskaza majke: visina 165 cm, težina 60 kg, kestenjaste oči i crne ravne kose do ramena; u trenutku nestanka predmetna je bila odjevena u crne hlače, ljubičastu majicu, crni kaput i čizme«. </p>
<p>Toliko od djelatnika PP Sisak...</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Ubio se kuhinjskim nožem</p>
<p>SLAVONSKI BROD, 10. ožujka</p>
<p> – Djelatnici slavonskobrodske policije zabilježili su prvo samoubojstvo ove godine u Brodsko-posavskoj županiji. Naime, J. K. (69) iz Slavonskog Šamca izvršio je samoubojstvo u svojoj obiteljskoj kući na način da se ubo kuhinjskim nožem u predijelu srca. Očevid na mjestu događaja obavila je istražna sutkinja požeškog Županijskog suda, Ivanka Pilon-Vukelić, i djelatnici Kriminalističke policije PU Brodsko-posavske županije. Mrtvo tijelo J. K. prevezeno je na Odjel patologije slavonskobrodske Opće bolnice gdje je obavljena obdukcija. O ovom događaju poslano je izvješće Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu. (I. Fadljević)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Klizanje tla prekinulo promet na pruzi Oštarije-Knin-Split </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Željeznički promet na pruzi Oštarije-Knin-Split prekinut je u subotu oko 1.05 sati zbog klizanja tla u zasjeku između kolodvora Blata i Plaški, izvijestila je u subotu ujutro šefica Ureda za odnose s javnošću Hrvatskih željeznica Vlatka Škorić. </p>
<p> Teretni promet između dalmatinskih luka i unutrašnjosti bio je prekinut, a putnički promet organiziran je tako da vlakovi iz smjera Zagreba voze do Ogulina ili Plaškog, ovisno o vlaku, a zatim se putnici autobusima prebacuju do kolodvora Blata, gdje nastavljaju put vlakom ka Splitu. Putnici iz Splita mogu vlakom do Blata, a zatim autobusima do Plaškog ili Ogulina, ovisno o vlaku, gdje će nastaviti put vlakom prema Zagrebu. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Zapalio se kamion pun konja</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Na autocesti Zagreb–Lipovac nedaleko od naplatnih kućica kod Zagreba u petak se iz još neutvrđenih razloga zapalio talijanski kamion koji je prevozio 23 konja. Tužna bilanca ove nesreće je 10 životinja koje su zbog opeklina morale u obližnju sesvetsku klaonicu dok je od zadobivenih ozljeda jedan konj odmah uginuo.</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Ozlijedio djevojčicu na pješačkom prijelazu</p>
<p>SLAVONSKI BROD, 10. ožujka</p>
<p> – Prema informacijama iz PU Brodsko-posavske županije, u slavonskobrodskoj Osječkoj ulici, osobnim automobilom marke Hyundai pony, registracijske oznake SB 226-BH, upravljao je Žarko P. (55) iz Slavonskog Broda. Na obilježenom pješačkom prijelazu, automobilom je udario u djevojčicu M. S. (10) iz Slavonskog Broda koja je pretrčavala kolnik. Uslijed udara djevojčica je odbačena na kolnik, a liječnička pomoć pružena joj je u slavonskobrodskoj Općoj bolnici. Očevid ove prometne nesreće obavili su djelatnici PU Brodsko-slavonske županije. (I. Fadljević)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Benzinske pumpe na meti provalnika</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – U petak navečer u Zagrebu su se dogodile dvije provale u benzinske pumpe, a zanimljivo je da je po tko zna koji put na meti bila benzinska postaja »Denzel« u Branimirovoj 121. Trojica razbojnika upala su u prostorije benzinske postaje i pod prijetnjom pištoljem od djelatnika tražila novac, te su pobjegli u nepoznatom smjeru s 8.700 kuna. Razbojnička krađa dogodila se i na pumpi »Cropetrol« u Aveniji Dubrovnik. Mladi provalnici očito nisu došli po novac jer je njihova krađa završila tako što su sa sobom odnijeli paket od 12 limenki »red bulla«. Dok je došla policija već je bilo kasno, a benzinska je postaja oštećena za 160 kuna.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="54">
<p>Ministarstvo financija odgodilo udar na novinske nagradne igre </p>
<p>Zamjenik ministra financija Damir Kuštrak nam je kazao kako je Vladin zaključak od prije dva tjedna o ograničavanju nagradnih igara stigao u Ministarstvo financija tek ovu srijedu, a riječ je o »veoma delikatnoj odluci koja se ne može donijeti na prečac« </p>
<p>Ministarstvo financija do subote nije donijelo novi Pravilnik o priređivanju igara na sreću. Kako doznajemo u Ministarstvu, ministar Mato Crkvenac i njegovi najbliži suradnici ovaj tjedan nisu stigli raspravljati o tom pravilniku premda je Vlada na sjednici održanoj još 22. veljače, naložila Ministarstvu financija da novi pravilnik donese najkasnije 10. ožujka, dakle do subote. </p>
<p>Zamjenik ministra financija Damir Kuštrak nam je kazao kako je Vladin zaključak stigao u Ministarstvo financija tek ovu srijedu, a riječ je o »veoma delikatnoj odluci koja se ne može donijeti na prečac«. </p>
<p>Do kad će rok biti pomaknut, Kuštrak kaže da ne zna, kao i da još nije odlučeno na koji će se iznos ograničiti fondovi nagradnih igara. Potvrdio nam je samo da je najava ograničavanja nagradnih fondova izazvala određeno negodovanje onih na koji se novi Pravilnik najviše odnosi, a to su izdavači dnevnih novina koji priređuju nagradne igre s milijunskim fondovima. Sigurno je također da oni više neće smjeti u svojim igrama dijeliti novčane nagrade. </p>
<p>No, u Ministarstvu doznajemo da se na novom Pravilniku ipak radi, i da je jedini razlog prolongiranju njegova donošenja kratki vremenski rok kojeg je odredila Vlada. Ministar Mato Crkvenac trebao bi tijekom drugog tjedna napokon taj Pravilnik i potpisati. Upravo se izračunavaju pozitivni i negativni učinci takve odluke, te će se prije konačnog ministrovog potpisa provjeriti kako su problem novinskih nagradnih igara riješile druge tranzicijske europske zemlje, jer državi nije u cilju oštetiti ni izdavače novina, ni svoj vlastiti prihod. </p>
<p>»Svako ministarstvo je nadležno za kontrolu rada nekih državnih poduzeća, pa tako i Hrvatska lutrija spada u nadležnost Ministarstva financija. Ne želimo da Hrvatska lutrija drži monopol, no na tržištu igara na sreću ipak je potrebno malo više reda. Ne možemo biti posve zadovoljni radom Lutrije, jer ona nije pravovremeno i adekvatno reagirala kad su se na tržištu pojavile kladionice i novinske igre«, komentira Kuštrak. </p>
<p>Stoga je opravdana sumnjičavost poreznika koji strahuju da će, ukinu li se novinske nagradne igre, država ostati uskraćena za PDV od prodaje novina, a istodobno se neće povećati prihod Hrvatske lutrije, kojoj je i te kako u interesu da se milijunske nagradne igre ukinu ili barem prizemne. </p>
<p>No, Damir Kuštrak nam je potvrdio da su novine koje priređuju spektakularne nagradne igre prije mjesec dana državi dugovale dosta PDV-a, što je bio izravan povod da se ide na ograničavanje nagradnih igara koje se na sličan način održavaju već više od dvije godine. U priopćenju Vladinog Ureda za odnose s javnošću navodi se da je »namjera Vlade bolje zakonski urediti rad privatnih poduzeća koja se posebno bave igrama na sreću, definirati kojim se igrama na sreću mogu baviti mediji te definirati vrste nagrada u tim igrama«. </p>
<p>Da mnogi baš ne razumiju cijelu problematiku vidi se i iz ovog priopćenja, jer je poznato da mediji uopće ne smiju priređivati igre na sreću, nego samo nagradne igre. Igrama na sreću bave se isključivo Hrvatska lutrija, te privatne kladionice, kockarnice i automat-klubovi koji su dobili državnu koncesiju. </p>
<p>Činjenica je, međutim, da od igara na sreću veću korist imaju privatnici nego država, za što si je ona dobrim dijelom sama kriva. Primjerice, u posljednjih godinu dana u Hrvatskoj je otvoreno čak šest kladionica koje imaju na stotine poslovnica i sve odlično posluju. Hrvatska lutrija je u travnju prošle godine od Ministarstva financija zatražila dozvolu za priređivanje klađenja i nije udovoljila propisanim uvjetima, a do danas, doznajemo u Ministarstvu, nije poslala novi zahtjev. </p>
<p>Drugi problem su nedorečeni zakoni. I Vlada i Ministarstvo financija ističu kako žele dobre propise kojima će se uvesti više reda na »tržište sreće«. Onda se dogodi da Vlada donese zaključak koji gotovo dva tjedna čeka potpis potpredsjednika Slavka Linića, da bi bio poslan u Ministarstvo, a kad napokon stigne u Crkvenčev ured, nova računanja i premišljanja tek počinju. A Pravilnik je trebao biti donesen jučer.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Porez na nasljedstvo ostaje samo pet posto</p>
<p>U Ministarstvu financija su došli do zaključka da bi mnogi izbjegavali plaćanje poreza na nasljedstvo, pa bi darovanu imovinu prijavljivali kao kupljenu i dalje plaćali pet posto poreza na promet nekretnina. Cijeli novi Zakon o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave, kojeg su ministri hrvatske Vlade ocijenili povijesno značajnim, zapravo više djeluje kao pretakanje iz šupljega u prazno </p>
<p>Na svu nasljeđenu imovinu i novac građani će i dalje plaćati samo porez na promet nekretnina koji iznosi pet posto. Najavljeno uvođenje poreza na nasljedstvo koji se ovisno o stupnju srodstva trebao popeti na čak 20 posto, definitivno je palo u vodu. To nam potvrđuju u Ministarstvu financija, gdje ekskluzivno doznajemo kako su negativne reakcije sa svih strana urodile plodom i bile razlogom da se porez na nasljedstvo uopće ne spominje u Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave.</p>
<p> Taj je zakon ovaj tjedan prošao uobičajenu proceduru u Vladi, i njime se na neki način Ministarstvo financija pokušava iskupiti za propali prijedlog zakona o lokalnim porezima. Lokalni su porezi naime trebali biti uključeni u paket poreznih zakona koji su stupili na snagu 1. siječnja ove godine, ali su u posljednji trenutak misteriozno iz njega ispali, baš kao što se sada događa i s porezom na nasljeđivanje koji je trebao biti prihod blagajna gradova, općina i županija, odnosno jedinica lokalne uprave i samouprave. </p>
<p>Od poreza na nasljedstvo trebala je kao i do sada biti izuzeta samo najbliža rodbina, dakle muž, žena, roditelji i djeca, odnosno usvojena djeca. Što je srodstvo bliže, i porez je trebao biti manji, a najviša predviđena stopa od 20 posto trebala se primjenjivati u slučajevima kad su darivatelj i nasljednik veoma daleki rođaci, ili pak uopće nisu u rodbinskim odnosima. Podsjetimo samo da nasljedstvo i darovi podliježu oporezivanju u većini zemalja Europe i svijeta, i Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja nema takav porez, odnosno, ako je nasljedstvo nekretnina, plaća se porez na promet nekretnina, a ako se radi o darovanom novcu ili pokretnoj imovini, obračunava se porez na darivanje, koji također iznosi pet posto. </p>
<p>Zašto država odustaje od poreza kojim bi na laki način gradovi i općine mogli doći do zavidnih prihoda?</p>
<p> »Dok je zakon o lokalnim porezima bio u fazi prijedloga, htjeli smo da se o toj opciji razmišlja kako bi se došlo do konačnog rješenja«, objašnjava zamjenik ministra financija Damir Kuštrak, dodajući kako se došlo do zaključka da bi mnogi izbjegavali plaćanje poreza po stopi od 20 posto. </p>
<p>Naime, porez na promet nekretnina i dalje bi postojao i plaćao bi se na kupljene nekretnine, pa bi se događalo da bi mnogi i dalje nekretnine prijavljivali kao kupljene samo da bi platili manji porez, odnosno umjesto poreza na nasljedstvo od 20 posto, plaćali bi porez na promet nekretnina od pet posto. </p>
<p>Zapravo, cijeli novi Zakon o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave, kojeg su ministri hrvatske Vlade ocijenili povijesno značajnim, više nam djeluje kao pretakanje iz šupljega u prazno. Podatak da će gradovi i općine dobivati veći udio poreza nego do sada, kako bi sami mogli financirati djelatnosti poput dijela školstva i zdravstva, neće ništa značiti toliko dugo dok lokalna samouprava ne shvati da svoje proračune treba puniti poduzetničkim aktivnostima kojima se novac »proizvodi«. Lokalne vlasti naučene su tražiti novac od države, a po novome će samo do kraja ove godine država u njihove proračune preusmjeriti milijardu i 743 milijuna kuna od raznih poreza koji su dosad bili prihod državnog proračuna. </p>
<p>Ukoliko će sami htjeti povećati svoje porezne prihode, gradovi će imati priliku povećati prireze, do čak 60 posto. Premda ne treba očekivati da će to netko učiniti, barem ne prije skorih lokalnih izbora, pa će Zagreb s prirezom od 18 posto za porezne obveznika zasigurno i dalje ostati najskuplji grad u Hrvatskoj. </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Ovoga će ljeta od pet kanadera u uporabi biti tri, a od lanjskih šest helikoptera letjet će samo dva</p>
<p>Uskoro se očekuje donošenje dugoročnog strateškog Plana intervencija kod velikih požara na otvorenom prostoru po kojem će se točno znati sve mjere i koraci u slučaju požara katastrofalnih razmjera. Novi plan »progutat« će dosadašnju improvizaciju, no što učiniti s, kako kaže prvi hrvatski vatrogasac Mladen Jurin, »velikim vakuumom u znanju lokalnoga zapovjednog kadra«?</p>
<p>Tko se jednom opeče, i na hladno puše, kaže znana nam uzrečica. Nažalost, Hrvatska je lani vrlo dobro upoznala svu zloćudnost vatrene stihije koja nas je, pokazuje statistika, tijekom 2000. godine opekla čak 11.613 puta, što je čak 56 posto (!?) više nego prethodne godine. Postavlja se stoga jedno više no opravdano pitanje – pušu li na hladno, već sad, u ožujku, i sva mjerodavna državna tijela iz sustava protupožarne zaštite koji se lani, opći je dojam, pokazao podosta manjkavim? Mladen Jurin, glavni vatrogasni zapovjednik RH, ujedno i načelnik MUP-ova Odjela za vatrogastvo, na to pitanje Nedjeljnoga Vjesnika iskreno nudi – pozitivan odgovor.</p>
<p>Naime, nakon što je prošlog vikenda u Makarskoj održan veliki seminar na temu ovogodišnjih protupožarnih priprema, na kojem su sudjelovala gotovo sva državna tijela, pojedinci i ustanove kojih se ta »goruća« problematika tiče, Jurin je uvjeren da će ova sezona biti bolja od lanjske. Pritom, dakako, misli samo na ljudske čimbenike, pripremu i organizaciju protupožarna sustava, jer na druge, klimatske čimbenike, koji će, strahuje se, ove godine biti još izraženiji i svirepiji, ionako ne možemo utjecati, iako smo ih, ironije li, sami pokrenuli.</p>
<p>Svi bi kanadere, a njih niotkuda...</p>
<p>»Premda najveći dio priobalnih općina, gradova i županija, ni nakon sedam godina nije izradio planove o zaštiti od požara, svaka jedinica lokalne uprave i samouprave ipak više-manje zna što im je činiti u slučaju požara. Napokon, lokalne su vlasti po novom zakonu i najodgovornije za protupožarnu zaštitu i gašenje požara, dok se MUP u to uključuje tek kao koordinator i to u slučaju velikih intervencija, kada se uključuju i zračne snage, interventne postrojbe i dobrovoljci«, ističe Jurin.</p>
<p>No, slika protupožarne zaštite bit će upotpunjena tek idućeg tjedna kad će Vlada, iako je to morala (i mogla) učiniti i ranije, konačno usvojiti Program aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara, kojim Vlada tom problemu daje državni značaj. Budući da je Program ponajprije preventivnog karaktera, a upravo je preventiva, ističe Jurin, lani najviše zakazala, doista se čini da će 2001. biti »mirnija«.</p>
<p>Iako su u pripremi protupožarne zaštite bitni i svi ostali subjekti, počevši od HUC-a, HEP-a, Hrvatskih šuma, HŽ-a, i nekih ministarstava, i ove će godine, kao i ranijih, njezin kostur, posebice onaj operativni dio, činiti suradnja MUP-a, Hrvatske vatrogasne zajednice i Ministarstva obrane. Na sastanku s MORH-om, održanom još u siječnju, kojom prilikom je analizirana prošla sezona, kao jedna od najgorih u posljednjih 30-ak godina, utvrđeno je da, kako doznajemo, MUP ima velikih problema s kriterijem uzbunjivanja zračnih snaga. </p>
<p>»Nažalost, u času kad nastane požar, svi bi htjeli dolazak kanadera i helikoptera, a to jednostavno nije moguće. Posebno kada, kao lani, istodobno gori pedesetak požara. Upravo sam zato«, napominje Jurin, »i tada, ali i na seminaru u Makarskoj poručio svima da odlučivanje o slanju zrakoplova prepuste isključivo struci i da ih ne zovu odmah, iako upravo to najčešće rade. Poručio sam i zapovjednicima na svim razinama, od lokalne do državne, da pri traženju zračnih snaga budu korektni i da ne misle kako je »njihov« požar najvažniji, te da prije toga maksimalno iskoriste sve lokalne ljudske resurse, zatim sve obližnje snage, a tek potom i zrakoplove«, govori Jurin, dodajući da je očito potrebna dodatna edukacija zapovjednog kadra. Tome će, vjeruje se, pomoći i sastanak idućeg tjedna u Valbandonu. </p>
<p>Testovi nakon obuke dali porazne podatke</p>
<p>Prvi hrvatski vatrogasac za ovu godinu najavljuje i dovršetak procjene terena u vezi sa slanjem kanadera, na temelju čega bi se potom obznanilo javnosti koji predjeli u slučaju požara mogu računati na zračnu pomoć, a koji, pak, možda više nikad neće čuti, niti vidjeti, spasitelje iz zraka. »Uz to, u svakom konkretnom slučaju morat ćemo odvagnuti je li zračna intervencija možda i skuplja od potencijalne štete, budući da jedan sat leta kanadera stoji čak 6000 dolara. Ako se, dakle, njime 2-3 sata gasi neko bezvrijedno zemljište, pitam vas, je li nam taj trošak isplativ i potreban? Tako kako, primjerice, rade Kanađani, nastojat ćemo od ove godine činiti i mi, iako je cijeli naš obalni pojas izvanredno vrijedan. Valja ipak znati da će, dakle, ovoga ljeta gotovo sve požare isprva gasiti tzv. zemaljske snage, a tek ako one ne uspiju, u pomoć će im priskočiti i njihovi kolege iz zraka. Međusobnu koordinaciju koja je lani bila više-manje kvalitetna, moći će dodatno uvježbati i u svibnju na vježbi u Divuljama. </p>
<p>A propos kanadera, Hrvatska raspolaže, kao i lani, s njih ukupno pet, no zbog nužnih servisa, i ovoga će ljeta u uporabi biti tek tri zrakoplova! Nažalost, kako doznaje Nedjeljni Vjesnik, situacija s helikopterima ove će godine biti mnogo gora.</p>
<p>»Helikopteri su nam u vrlo lošem stanju, svi su dosta istrošeni i hitno im je potreban veći tehnički popravak. Iz MORH-a su nas zato upozorili da ćemo ove godine na raspolaganju imati tek dva, najviše tri helikoptera«, žali se Jurin. Usporedbe radi, lani je u funkciji bilo čak pet-šest helikoptera, pa je očito da će ove sezone biti – prepolovljeni! Hoće li Vlada uspjeti nabaviti nekoliko novih, kako se planira, još se ne zna, no jasno je da je to prijeko potrebno. Vatrogasna oprema i vozila u prosjeku su stara oko 20 godina i pod hitno ih treba obnoviti, no ove će se godine nabaviti tek nova oprema za desantiranje.</p>
<p>Baš kako nam je prije dva tjedna najavio i predsjednik HVZ-a Teodor Fricki, ove će se godine zbog pomoći priobalju osposobiti brojni vatrogasci iz kontinentalnog dijela Hrvatske, ali, umjesto nužnih 900, što je poželio Fricki, priprema se oko 300 djelatnika. Zasad su, tvrdi naš sugovornik, obavili temeljnu obuku, dok je ispitivanje njihova psihofizičkog stanja, nedavno na Medvednici, dovelo do – poražavajućih rezultata.</p>
<p>»Od točno 297 ispitanika, redom mlađih pripadnika profesionalnih postrojbi iz svih krajeva kontinentalne Hrvatske, čak je 45 posto tih ljudi – otpalo. Iako ćemo te snage dopuniti do 300 ljudi, ovaj nas podatak tjera na potpunu promjenu dosadašnje skupe strategije, po kojoj smo ljeti na obalu slali tisuće vatrogasaca »s kontinenta«, koji su u njima novim i neznanim uvjetima, posve nespremni, neobučeni i neopremljeni, ostvarivali vrlo malen učinak«, ističe Jurin dodajući da stoga »kontinentalce« moraju obučavati zapovjednici s priobalja. A bude li više novca, ove godine Jadran će od požara možda čuvati i tih traženih 900 »sezonskih« vatrogasaca, dakako, spremnih, jer su, kaže Jurin, dodatne snage nužnost.</p>
<p>Nove vatrogasne baze u Divuljama i Istri</p>
<p>Zbog specifične konfiguracije hrvatskog dijela jadranske obale i činjenice da je tijekom ljeta u pravilu istodobno duž cijele obale velika požarna opasnost, već su lani ustrojene baze u Dubrovniku, Šibeniku i Zadru, a ove će se godine, saznajemo, otvoriti i nova baza u Divuljama kod Splita. Ona će, zbori Jurin, biti središnja baza iz koje će se koordinirati rad ovih ostalih i u kojoj će tijekom ljeta biti smješten veći dio spomenutih 300 ljudi. »To će biti ta dodatna snaga koju ćemo helikopterima moći uputiti u bilo koji dio priobalja u bilo koje doba dana ili noći«, kaže Jurin, dodajući da će, ovisno o vremenskim uvjetima, ubrzo možda otvoriti i jednu bazu na sjevernom Jadranu, najvjerojatnije u Istri. Zasad se, kaže, za nju traži prikladan prostor.</p>
<p> Kad smo već kod Divulja, valja naglasiti da to neće biti isključivo hrvatska vatrogasna baza, već će, prijedlogom Pakta o stabilnosti i Partnerstva za mir, u Divuljama, kako je poznato, možda biti otvoren i Regionalni centar za katastrofe. Vatrogasna baza tek je prvi korak u razvoju tog centra koji se u skoroj budućnosti više ne bi bavio samo požarima, već i inim katastrofama, potresima, poplavama, pomorskim havarijama... Zanimljiv je, naime, podatak da vatrogasci tek jednu trećinu svoga vremena posvećuju – gašenju požara, dok su sve ostalo zapravo razne tehničke intervencije. Kad bi barem ovoga ljeta hrvatski vatrogasci manje vremena nego lani proveli na požarištima, ostalo bi im, baš kao svim turistima, mnogo više vremena za odmor i ine ljetne užitke, pa makar i u turističkome paklu – bez vatre. </p>
<p>Antun Krešimir Buterin</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Carinici će nositi pištolje i zaustavljati vozila u cijeloj državi </p>
<p>Znatno veće, gotovo policijske, ovlasti carinika proizlaze iz novog Zakona o carinskoj službi, kojeg će Vlada usvojiti na sjednici u četvrtak. Donošenju tog zakona mjesecima se protivio ministar Ivanišević, dok svima nije postalo jasno da bez novog ustroja carinske službe Hrvatska ne može biti primljena u pridruženo članstvo EU-a</p>
<p>Usprkos negodovanju ministra pravosuđa Stjepana Ivaniševića, hrvatski će carinici uskoro ipak dobiti ovlasti slične onima kakve imaju njihovi kolege u svim zemljama Europske unije, te u većini ostalih država starog kontinenta. Kako Nedjeljni Vjesnik ekskluzivno doznaje, carinski službenici na graničnim prijelazima nosit će oružje, najvjerojatnije male pištolje, dok će kamione i automobile moći zaustavljati i pregledavati na cijelom teritoriju Hrvatske, a ne samo uz graničnu crtu.</p>
<p>Riječ je o dosad najvećem i najodlučnijem koraku na koji se država odlučila kako bi stala na kraj švercu svih mogućih roba i ljudi. Znatno veće ovlasti carinika proizlaze iz Novog zakona o carinskoj službi o kojem će Vlada raspravljati na sjednici u četvrtak, 15. ožujka, te je za očekivati da će ga odmah proslijediti Saboru na usvajanje. </p>
<p>Riječ je o zakonu koji je gotovo godinu dana, vjerojatno duže nego bilo koji drugi, stajao u ladicama, negdje u Vladi, pa su se u Carinskoj upravi već posve pomirili sa sudbinom da zakon nikad neće doživjeti svjetlo dana.</p>
<p> Glavni krivac za to bio je ministar Ivanišević, koji je stavio veto na donošenje zakona koji je, po njegovom mišljenju, u suprotnosti sa Zakonom o kaznenom postupku. Tim su zastarjelim zakonom, naime, propisane ovlasti za pojedine državne službe, i iz njega proizlazi da carinici ne mogu imati velik dio ovlasti koje ima policija, a među kojima je i nošenje oružja. </p>
<p> Glavni razlog zašto je predstavnik pravosuđa u hrvatskoj Vladi ipak na kraju popustio jest primanje Hrvatske u pridruženo članstvo Europske unije. Da bi postala nova europska zvjezdica, Hrvatska, dakako, mora svoje zakone uskladiti s europskima. Jedan od tih zakona je i ovaj o carinskoj službi, a to je argument pred kojim ministar Ivanišević nije imao boljeg.</p>
<p> Prema konačnom prijedlogu zakona, koji u četvrtak ide pred Vladu, oružje bi nosili samo carinici koji obavljaju nadzor graničnih prijelaza, a riječ je o 200 od ukupno 3000 ljudi zaposlenih u Carinskoj upravi. Oni, naime, provode istrage i obavljaju pretrese, odnosno rade posao sličan policijskom, zbog čega bi morali imati i slične ovlasti. Time bi se ostvarila i znatna ušteda za državni proračun jer bi, kao što to rade Slovenci, na manjim graničnim prijelazima nadzor obavljali samo carinici , a ne i policajci.</p>
<p>Da naša carina neće dobiti ništa više nego u drugim zemljama, ustvrdili su i predstavnici Svjetske banke, koji su nedavno boravili u Zagrebu. Svjetska banka također je spremna uložiti u opremanje hrvatskih graničnih prijelaza, no kao osnovni preduvjet traži se modernizacija carinske službe. Svoje su carinske propise s europskima već uskladile sve zemlje u našem okruženju, od Češke, Slovačke i Slovenije, do Makedonije i BiH. Dokument Europske komisije poznat kao »Blue print« propisuje da sve zemlje koje se žele priključiti EU-u, moraju svoje carinske propise uskladiti s europskima. </p>
<p>Kako doznajemo u Carinskoj upravi, Hrvatska je uključena u europski projekt »Cards«, te će za razne projekte, među kojima je i modernizacija graničnih prijelaza dobiti sedam milijuna eura. Novac će biti utrošen za nabavku rendgena, vrijednih oko milijun njemačkih maraka, uz pomoć kojih carinici, bez otvaranja kamiona, mogu vidjeti što se u njemu prevozi. Takvim uređajima trenutačno su opremljene samo carinske ispostave u zračnim lukama. Hrvatska za sada neće kupovati sofisticirane uređaje za otkrivanje ljudi koje krijumčari, dobro skrivene, prevoze preko granice, jer je cijena jednog takvog detektora čak 20 milijuna njemačkih maraka. Stupanjem na snagu novog zakona, carinici će sva sumnjiva vozila moći pratiti po cijeloj Hrvatskoj. Danas im se događa da se u vremenu koje je potrebno da im se u potrazi priključi policija, kamionu izgubi trag. Od novih će propisa imati izravne koristi i svi građani koji prelaze hrvatsku granicu, jer bi se gužve na prijelazima trebale osjetno smanjiti. Naime, carinici više neće gubiti vrijeme na pregled kamiona i drugih sumnjivih vozila, jer će taj posao moći odraditi i nakon što vozilo uđe u Hrvatsku.</p>
<p> Bolja protočnost prometa posebno će se osjetiti na malim graničnim prijelazima, na kojima nema posebnih prometnih traka za zaustavljanje vozila koja treba kontrolirati, pa da potpuno ne zaustave promet, carinici nerijetko sumnjivce ne kontroliraju dovoljno, a to je »povlastica« koju šverceri obilato koriste. Sljedeći potez protiv šverca bit će drastično smanjenje broja graničnih prijelaza, za što je Vlada već dala zeleno svjetlo. Sa susjednim državama, BiH i Slovenijom upravo se dogovara o tome koji će prijelazi biti zatvoreni, a preko kojih će se dozvoliti samo promet ljudi. Ako je vjerovati odgovornima za taj posao, hrvatska granica uskoro više neće biti toliko »meka«. </p>
<p>(B. Orešić)</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Hoteli se nude kao da su prostitutke</p>
<p>Tko će pobijediti u otvorenom ratu različitih privatizacijskih koncepcija hrvatskog turizma? Linić sa svojom ekipom, Rusković s pridobivenim hotelijerima ili će premijeru Račanu »puknuti film« i svima se lijepo zahvaliti?</p>
<p>Kada su događaji oko prodaje Excelsiora kulminirali, odnosno kada su medijska prepucavanja na relaciji Slavko Linić – Pave Župan-Rusković počeli probijati granice kulturnog dijaloga, premijer Ivica Račan pozvao je potpredsjednika Vlade i ministricu turizma i rekao im da sve to mora prestati. U protivnom, ako ponovno čuje da se javno svađaju oko Excelsiora, oboje mogu doći sa ostavkama. Bilo je to vrijeme najžešćih demonstracija vezanih uz uhićenje generala Mirka Norca i premijer je, po nama, dobro procijenio situaciju. Pogotovo, jer je turistička sezona pred samim vratima.</p>
<p>Iako su i Pave Župan-Rusković i Slavko Linić prestali s javnim prepucavanjima, u međuvremenu počinje raditi »logistika« (očito diktirana s istog mjesta). Naime, na dan hrvatske presice na münchenskom CBR-u (18. veljače) Pavi Župan-Rusković donose tekst objavljen u Novom listu, gdje se na dvije strane, u izrazito negativnom tonu, »secira« njezina poslovna biografija. Nedugo zatim Slobodna Dalmacija piše da joj je premijer dodijelio »drugi žuti karton«, iako su na tom sastanku premijer i ministrica turizma napokon dogovorili da jaki turoperatori dobiju bolji pregovarački status pri kupnji hrvatskih turističkih objekata. Informacija o »drugom žutom kartonu« je navodno potekla iz HFP-a.</p>
<p> Je li isti izvor plasirao i prošlotjednu »ekskluzivu« u Jutarnjem listu, po kojoj Slavko Linić traži smjenu ministrice turizma? Slavko Linić je »ekskluzivu« demantirao, ali ostaje činjenica da je ona plasirana u jeku berlinskog ITB-a. Do tog utorka, kad je tekst objavljen, ministrica je prva dolazila i zadnja odlazila s našeg štanda. Možda nije razlog u tekstu, ali u utorak se malo odmorila.</p>
<p>Tko će, dakle, pobijediti u otvorenom ratu različitih privatizacijskih koncepcija hrvatskog turizma? Linić sa svojom ekipom, Rusković sa pridobivenim hotelijerima ili će premijeru Račanu »puknut film« i svima se lijepo zahvaliti? Ministrica turizma zalagala se da sporni Excelsior dobije SheratonArabella, iako se kasnije pokazalo da je spomenuta grupacija u poslovnim vezama s njezinim dojučerašnjim i budućim gazdom Lukšićem. Linić & co. progurali su Štroka u Excelsior, iako je ovaj svojim kasnijim izjavama dokazao da nije dorastao poslu kojeg se prihvatio. Linić i HFP zalažu se za brzu privatizaciju, a ministrica bi taj proces malo usporila.</p>
<p> Sama metodologija prodaje pokazuje da tu još mnogo toga nije definirano pa čak i herakovsko pitanje - prodavati hotele sa dugovima ili bez? Iako su dobar, da ne kažemo najbolji, dio turističkog portfelja »pojeli« PIF-ovi, očito je da hrvatsku javnost očekuje mnogo (interesantnih i interesnih) bitaka prije nego što i posljednji od 190-ak neprodanih hotela pređe iz državnih u tuđe ruke. </p>
<p> Poneke će možda i zanimati prepucavanja preko glasila, no ostale već brine kronični manjak originalnih ideja. Hoteli se prodaju kao da su prostitutke - nude se pod dugove brodogradilišta i pod klirinške dugove, postaju monete za razna potkusurivanja – a jedino će nam turizam ove godine donijeti četiri milijarde USD-a. Da normalan čovjek ne povjeruje! </p>
<p>Nakon što rasprodamo (i) hotele i s tim novcima pokrpamo dugove što nam preostaje? Zašto se dobronamjernici nisu sjetili i formirali državno poduzeće koje bi upravljalo s pedesetak najboljih hotela? Najlakše je reći da je država najgori vlasnik, no pitanje je čime se onda bave dobro plaćeni državni dužnosnici. »Hoteli su preopterećeni dugovima«, reći će neki, no činjenica je da su hrvatski građani godinama i u enormnim iznosima financirali razne paradržave i njihove plemenske klanove. Lakše bi podnijeli financiranje oporavka hrvatskog turizma od kojeg ćemo jednog dana svi bolje živjeti. Kada se već država (u to vrijeme HDZ) nije pobrinula i na vrijeme otpisala dugove turističkih poduzeća prema bankama, saniranim novcima hrvatskih poreznih obveznika pa potom prodanih strancima. </p>
<p>Renault je godinama bio u vlasništvu francuske države (i još uvijek je dijelom), a glavni motiv proizlazio je iz borbe sa privatnim Peugeotom. Postoji li u Hrvatskoj pedeset sposobnih managera koji bi se pod državnom »kapom« uspješno nosili sa mediteranskom konkurencijom? Vjerojatno postoji, ali koga to zanima kada svi imaju svoje kombinacije. Hoteli su trenutačno na razini noćnih dama. Njihov je problem što će u državni proračun donijeti »nešto« više novca od kraljica noći. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Velika potražnja za putovanjima koja stoje više od 9000 DEM po osobi! </p>
<p>I ovogodišnji je ITB (Internationale Tourismus-Börse), održan od 3. do 7. ožujka, potvrdio svoju vodeću poziciju u turističkom svijetu. U Berlinu je tih dana izlagalo 10.149 izlagača iz 179 zemalja, što je 13 posto više nego prošle godine. Berlinskim je skupom »prošetalo« šezdeset tisuća poslovnih ljudi iz cijeloga svijeta i oko 7000 novinara iz 90 država. </p>
<p>Turistički trendovi, baš kao i berlinska burza, i dalje probijaju barijere. Tijekom prošle godine svijetom je putovalo 698 milijuna turista koji su potrošili 476 milijardi dolara, a svi su kontinenti bilježili povećan broj turističkih dolazaka. Najveći porast broja turista (14,5 posto) imalo je područje Azije i Pacifika. Dobra stara Europa zadovoljila se sa šest posto više turista nego godinu dana prije. Christian Göke, jedan od direktora ITB-a, spomenuo je na svečanom otvaranju burze i Hrvatsku. Rekao je da su se smirivanjem situacije na Kosovu najviše okoristile Hrvatska, Slovenija i Mađarska. </p>
<p>Hrvatska je na ITB-u, barem što se izložbenog prostora tiče, odigrala drugorazrednu ulogu. Štand je bio loša i tri put manja kopija münchenskog. Istinabog, mnogi su rekli da je svaka promjena i odmak od dugogodišnjeg otrcanog izložbenog prostora dobrodošla, ali je činjenica da smo na ITB-u bili lošije predstavljeni od mnogih država u kojima je turizam od sekundarne važnosti. Prostor je, dakle, bio premalen, gužve unutar izložbenog prostora prevelike, prostorije su bile bez zraka, a štand loše zamišljen i izveden. </p>
<p>Situaciju su donekle popravili ministrica turizma i direktor Glavnog ureda HTZ-a koji su danonoćno bili na raspolaganju stranim touroperatorima, novinarima i svima ostalima koji nešto znače u turističkom svijetu. </p>
<p>U danima ITB-a obavljeni su razgovori s mnogobrojnim inozemnim partnerima koji su potvrdili da hrvatski turistički optimizam, vezan uz nastupajuću sezonu, ima uporišta, ali i da se ne bi smjele ponavljati stare greške jer jaki touroperatori ne trpe česte propuste. Predstavnik TUI-a rekao je, primjerice, nakon razgovora s hrvatskom ministricom turizma, kako se nada da ove godine u Hrvatskoj neće biti overbookinga. TUI je lani u Hrvatsku doveo 65 tisuća turista, a ove bi se godine, neslužbeno doznajemo, taj broj mogao popeti na 90 tisuća.</p>
<p> Nijemci su djelomično zasićeni španjolskim gužvama pa će dio njih već ove godine potražiti mirnija ljetovališta. Među državama koje su se spominjale kao moguće zamjene za Španjolsku isticane su Hrvatska, Turska i Bugarska, a ponajprije Turska koja je već prošle godine ugostila 2,9 milijuna njemačkih turista. Hrvatska, između ostalog, hvata svoju priliku zahvaljujući čistom moru (ADAC nas je opet svrstao među najčišća mora na Sredozemlju). Sama burza posvetila je dosta prostora putovanjima za mlade, ali i za one u mirovini, prijevozu putnika, rezervacijama putem interneta. </p>
<p>Čuvena Reiseanalyse (RA) koja već tridesetak godina analizira sezonske namjere njemačkih turista, tvrdi da je prošle godine putem interneta odmor bukiralo 2,6 milijuna Nijemaca, što je povećanje od 86 posto u odnosu na raniju godinu. Iako je prošle godine na odmor putovalo 62,2 milijuna Nijemaca što je nešto manje nego godinu prije, potrošnja se povećala na 96 milijardi DEM (tijekom '99. potrošili su 89 milijardi DEM. Najveći porast bilježi se na području luksuznih i vrlo skupih putovanja, na kojima svaki putnik potroši više od 9000 maraka. Takvih je putnika tijekom »milenijske« godine bilo 28 posto više nego 1999. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Hrvatska među najtraženijim odredištima</p>
<p>Na svečanom otvaranju 44. godišnjeg kongresa Europske federacije kamping organizacija (EFCO), koji se od 8. do 11. ožujka održava u Zagrebu, Ros Pritchard, glavna tajnica organizacije, izjavila je da je Hrvatska, uz Italiju i Španjolsku, najtraženija turistička destinacija europskih kampista. Ako se uzme u obzir podatak da od ukupnog broja europskih turista, kampisti čine 23 posto, a na njih se odnosi i 22 posto ukupnog financijskog prometa u turizmu, ta je činjenica vrlo značajna, jer se toj kategoriji posjetitelja trenutačno svuda pridaje sve veća važnost.</p>
<p>Prema riječima Nike Bulića, direktora Hrvatske turističke zajednice (HTZ), svaki je treći turist koji dođe u Hrvatsku – kampist. U njihovu »ugošćivanju« prednjači Istra, gdje se ostvaruje 60 posto noćenja u kampovima. Stoga će se ubuduće posebna pozornost posvetiti oživljavanju kamping odredišta u Dalmaciji, što je tim značajnije zbog činjenice da se idućih godina ne očekuje veće ulaganje u izgradnju hotelskih i drugih »čvrstih« objekata, rekao je Bulić. Upravo stoga će se, kako je najavio tajnik Kamping udruženja Hrvatske (KUH je glavni organizator), Jerko Sladovljev, nakon ovogodišnje turističke sezone, posebice u Dalmaciji, organizirati nekoliko radnih skupova sa stručnjacima EFCO-a na kojima će se odrediti značaj kampova.</p>
<p>Kongres europskih kamping organizacija okupio je predstavnike nacionalnih kamping udruga iz 18 zemalja. Posebno će se predstaviti zagrebačka i istarska turistička i kulturna ponuda. (Dženeta Čokić)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Bajke su vani ispričane, ali kakvo im je pokriće? </p>
<p>Koliko bi sada, u danima pripremanja aktualne sezone, Turističkoj zajednici grada Crikvenice, na primjer, vrijedio iznos od milijun i pol kuna? Vrijedio bi sigurno znatno više od navedene vrijednosti (brojke) jer je, dobro je poznato, razlika imati novac u pravome trenutku nego kad »prođe vlak«. Naime, upravo toliko novca trenutačno ured crikveničke TZ potražuje od hotelijera i drugih vlasnika koji turistima nude smještaj, uredno od tih gostiju naplaćaju boravišnu pristojbu, ali krajnje neuredno zakonom propisani dio toga novca šalju lokalnim turističkim zajednicama, uz ostalo zaduženima i za određeni dio priprema sezone s naglaskom na sadržaje boravka u destinacijama. Crikvenica nije spomenuta slučajno jer je TZ toga grada poznata po organizaciji različitih priredbi i događanja u gradu. Kakav »čarobni štapić« imaju direktor ureda TZ Zdenko Ivančić i suradnici nije poznato, ali se zna da i usprkos već poslovičnim potraživanjima dosta toga nekako i naprave.</p>
<p>Isto je ili slično stanje u drugim mjestima, ukupna potraživanja broje se milijunima kuna, dugovi se prenose iz godine u drugu, a što se tiče dijela pripremanja sezone koje je u nadležnosti lokalnih turističkih zajednica pitanje je samo – koliko na rivijeri imamo Ivančića... No, kad bi ih i imalo svako naše turističko odredište to nije, niti smije biti rješenje kad već postoje precizni propisi o naplati boravišne pristojbe, te raspodjeli i korištenju tih višemilijunskih iznosa novca. U financijskoj krizi koja je zahvatila hotelijere i koja ne prestaje, naprotiv, oni su jednostavno protuzakonito zadržavali taj novac da bi krpali svoje rupetine. No, zašto baš sada o tome?</p>
<p>Vjerojatno se dosad ne pamti veći raskorak između promocije naše ponude na europskim turističkim sajmovima i stanja u pripremama na domaćem terenu. S euro-sajmova su stizale i stižu vijesti kakve nisu dugim godinama stizale o »bajkama« na našim štandovima i pravoj navali stranih turista ovoga ljeta, a istodobno je malo i nimalo (službenih) informacija o tijeku priprema sezone koja, kao što je poznato, brzo počinje – za uskršnje praznike, dakle već od 13. travnja. Zapravo, određenih informacija ima i te su kratke i jasne – uglavnom nema novca ili ga je »na kapaljku«! Većina hotelijera ističe naklonost stranih poslovnih partnera (avansi!), u aktualnom stanju prezaduženosti ne padaju im, tvrde, na pamet bilo kakvi novi krediti ni kreditići, itd.</p>
<p>Napokon se o nevoljama oko priprema oglasilo i turističko vodstvo, pa prije dva dana doministar Veljko Ostojić reče neugodnu istinu – promocija dobra, pripreme problematične! Sve stalo u četiri riječi, a hoće li se ispuniti njegova želja (valjda ne samo njegova!) da u ovakvoj situaciji »...kad bi komercijalne banke i HBOR bili elastičniji u odobravanju kredita za pripremu sezone«... Ostojić je još rekao kako se očekuje da će se dio novca za spomenute namjene »...osigurati djelomičnom prodajom turističkog portfelja«. Pa, kad se dospije u takvu (ne)priliku... sve je manje više jasno.</p>
<p>Eh, kako bi sada dobro došao onaj novac od boravišne pristojbe, oni milijuni kuna koji nisu uplaćeni na zakonom određenu adresu (a vjerojatno neće u dogledno vrijeme ni biti, jer ih više jednostavno – nema) da se potroše u namjenske svrhe, također zakonom određene! Turistička Hrvatska sad je »pred zidom« – ili pripremiti sezonu kako treba ili se obrukati pred više milijuna najavljenih stranih turista. Sezona, poznato je, službeno počinje za Uskrs! </p>
<p>Pero Gabrić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="62">
<p>Lučin: General Andabak ne može biti izručen BiH </p>
<p>Komentirajući događaj u Sisku, Lučin je rekao da mu nije jasno kako netko može unijeti pušku u školu, a da to nitko ne vidi</p>
<p>RIJEKA, 10. ožujka</p>
<p> – U subotu je PU Primorsko-goransku posjetio ministar unutarnjih poslova Šime Lučin, a teme razgovora bili su turistička sezona i protupožarna zaštita. On je napomenuo da glavni hendikep nije gužva usred sezone, već je osnovni problem kako spriječiti nesreće na cestama te osigurati sigurnost gostiju. Na novinarsko pitanje o »slučaju Levar«, Lučin je kazao da je riječ o specijalnoj vrsti terorizma, istraga u tom slučaju još traje, u Gospiću i dalje tri kriminalista rade na tom slučaju, i to je u ovom trenutku prioritet u radu hrvatske policije.</p>
<p>Kad je riječ o nemilom događaju koji se u petak zbio u Sisku, ministar je rekao da mu nije jasno kako je netko mogao unijeti pušku u školu, a da na to nitko ne reagira. On smatra da je najveći problem u preventivi, koju bi trebali raditi zaštitari, a ne policija. U Hrvatskoj ima više policajaca nego zaštitara, a u Europi su tri zaštitara na jednog policajca. Po pitanju kontrole oružja, Lučin je kazao da građani još imaju neregistriranog oružja, a rok za predaju policiji produžen im je na još godinu dana. </p>
<p>Predsjednik Stožera za zaštitu digniteta Domovinskog rata Mirko Čondić je minulih dana iznio dosta primjedbi na račun rada policije (pretresi stanova osoba povezanih s potpisivanjem peticije za zaštitu digniteta Domovinskog rata), a ministar smatra da Čondić dosta lako izriče optužbe od kojih, po njegovoj tvrdnji, nijedna nije točna. Lučin je napomenuo da su nekima od tih osoba pretreseni stanovi, ali iz drugih razloga, a tom su prilikom pronađene i eksplozivne naprave koje se zakonom ne smiju držati. Na pitanje o trenutačnom stanju u policiji, ministar je rekao da je podneseno više od 200 kaznenih prijava protiv policajaca, što govori da jača unutarnja kontrola. Policija više u predistražnom postupku neće davati informacije, već će to činiti Državno odvjetništvo. »General HV-a Ivan Andabak za ubojstvo Joze Leutara može biti suđen u Hrvatskoj, a ne može biti izručen BiH. Njegovi dokumenti o hrvatskom državljanstvu su valjani« zaključio je Lučin. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Da je više psihologa, u školama ne bi bilo nasilja</p>
<p>ZAGREB, 10. veljače</p>
<p> – Hrvatski školski sindikat »Preporod« uputio je u subotu izraze sućuti učenicima Srednje obrtničke škole u Sisku, a posebice učeniku i profesorici koje je u petak u školskoj učionici vatrenim oružjem ranio maloljetni učenik te škole. »Preporod« uz to ističe kako od odgovornosti za eskalaciju nasilja u školama nije moguće osloboditi ni hrvatsku vlast ni Ministarstvo prosvjete jer se godinama, unatoč upozorenjima, ne čini ništa u povećanju sigurnosti djece i zaposlenih u školama. Izjavu ministra prosvjete Vladimira Strugara o nužnosti većeg zapošljavanja pedagoga, psihologa i logopeda, u sindikatu ocjenjuju »običnom floskulom« jer Ministarstvo prosvjete onemogućava zapošljavanje tih stručnjaka, s obrazloženjem da je na snazi zabrana novih zapošljavanja u javnim službama. Istodobno je nova vlast zaposlila stotine činovnika po ministarstvima.</p>
<p>Sindikat podsjeća da na 3572 učenika dolazi samo jedan psiholog, na 2456 učenika jedan defektolog, a na 947 jedan pedagog. Stoga nije slučajno da nasilje u školama postaje svakodnevna pojava, budući da stručne službe koje bi se trebale baviti ratom i socijalnim prilikama traumatiziranom djecom, gotovo da i ne postoje. Više stručnih suradnika u školama značilo bi manju potrebu za policajcima na ulicama, tvrde u »Preporodu«. Sindikat je kritizirao i običaj da u školama dežuraju učenici umjesto domara, jer oni ne mogu spriječiti ulazak nasilnika, posebice naoružanih. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Otvorenje brze ceste Solin-Klis do kraja tjedna</p>
<p>SPLIT, 10. ožujka</p>
<p> – Nakon što je prije tjedan dana, zbog opasnosti od urušavanja stropa tunela Mihovilovići, zatvorena brza cesta Solin–Klis, ministar pomorstva, prometa i veza Alojz Tušek najavio je u subotu, prilikom obilaska gradilišta na toj cesti, da će ona ipak biti otvorena do kraja idućega tjedna. Cesta Solin-Klis, sastavni dio glavne državne ceste (D1), najfrekventnija je prometnica u Splitsko-dalmatinskoj županiji, kojom dnevno prođe više od 10.000 vozila. Trenutno se još prometuje starom Kliškom cestom, kojom se od Solina do Klisa, umjesto 10-ak minuta, vozi gotovo sat vremena. Zbog prometnih gužvi, kao i zbog slabog osvjetljenja i nepostojanja prometne signalizacije na staroj cesti, počeli su užurbani radovi na uređenju paralelnog tunela Mihovilovići na brzoj cesti Solin–Klis.</p>
<p>»Ako sve bude teklo po planu, nema razloga da se brza cesta ne pusti u promet krajem idućeg tjedna«, izjavio je ministar. Na upit novinara tko je odgovoran za urušavanje tunelskog svoda na cesti, koja je u promet puštena tek prije nepune dvije godine, ministar je kazao da će se glavni krivac ubrzo pronaći. »Ili je kriv projektant ili je problem u izvođenju radova. To će se utvrditi kad se digne nasip«, rekao je Tušek. Krivac će snositi odgovornost za propust, koji je, osim prometne blokade, mogao prouzročiti i teže posljedice. Pitanje je da li je oštećenje tunela prouzročeno njegovim neodržavanjem.</p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Senzacionalistički se iskrivljuju razmjeri problema </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Ministarstvo obrane priopćilo je u subotu da su tijekom prošlog tjedna u dijelu tiska objavljeni »neistiniti članci o konzumiranju opojnih droga u Oružanim snagama koji na senzacionalistički način iskrivljuju razmjere tog problema s kojim su suočene postrojbe Hrvatske vojske«. Ministarstvo svoje aktivnosti na suzbijanju problema konzumacije droge temelji primarno na provođenju programa prevencije i edukacije pripadnika OSRH uz pojačan nadzor i aktivnosti kriminalističke vojne policije koja daje visoke rezultate u otkrivanju počinitelja navedenih kaznenih djela«, piše u priopćenju.</p>
<p>Tijekom proteklih godina Kriminalistička vojna policija u suradnji s MUP-om podnijela je kaznene prijave protiv 342 pripadnika OS zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo zlouporabe opojnih droga. U odnosu na 1999. godinu kada je podneseno 317 kaznenih prijava, lani je došlo do povećanja kaznenih djela zlouporabe droge od 7,88 posto. »Toliko o dramatičnom rastu narkomanije u HV-u«, kaže se u priopćenju kojeg je potpisao brigadir Dušan Viro. On dalje navodi da zlouporaba opojnih droga predstavlja jednu četvrtinu ukupnog kriminaliteta u postrojbama Oružanih snaga. Od ukupne količine zaplijenjene droge, 92 posto predstavljaju lake opojne droge na bazi canabisa i najčešće za osobne potrebe, dok se mali broj kaznenih djela čini nuđenjem na prodaju. Od ukupno 342 prijavljena pripadnika Oružanih snaga 316 čine ročni vojnici, 19-orica su pripadnici gardijskih brigada, pet djelatnih vojnih osoba i dva vojna namještenika.</p>
<p>Radi učinkovitog suzbijanja konzumacije opojnih droga u OS tijekom protekle godine Kriminalistička vojna policija uvela je u uporabu i službene pse obučene za detekciju opojnih droga, a MORH očekuje da će se njihov broj u navedenom razdoblju i povećati. Krajem listopada 1999. godine donesen je poseban program psihološke prevencije ovisnosti u OSRH koji predviđa aktivnosti u okviru rada s ročnim vojnicima, djelatnim vojnim osobama te specifičan program edukacije zapovjednika koji rade s ročnim vojnicima. U okviru tog programa organizirane su dodatne edukacije zapovjednika koji rade s ročnim vojnicima, kao i vojnih psihologa, zajedno s Klinikom za psihijatriju, alkoholizam i ovisnosti bolnice »Sestara milosrdnica« te posebna edukacija u Referalnom centru za ovisnosti kod dr. Slavka Sakomana.</p>
<p>Rezultati anonimnih ispitivanja, koja u postrojbama provodi psihološka služba, pokazuju da je broj ročnika koji imaju dodira s drogom bitno manji od iste populacijske skupštine u civilstvu. Pritom je osobito važno naglasiti da su dodiri s drogom izrazito rijetki u vojarnama, a nešto češći tijekom dopusta i drugih izlazaka iz vojnih objekata, kaže se u priopćenju. Tijekom 2000. godine unutar MORH-a je utemeljeno i Povjerenstvo za prevenciju ovisnosti u Oružanim snagama RH, čija zadaća je koordinacija ukupnih aktivnosti na poslovima suzbijanja ovisnosti u Oružanim snagama.</p>
<p>»S obzirom na navedeno, nažalost, teško se oteti dojmu da pojedinci u želji za publicitetom i u nedostatku ideje posežu za javnim problematiziranjem Oružanih snaga, pri čemu iskazuju karakterističnu neodgovornost i nekompetentnost«, ocjenjuje brigadir Viro, načelnik Uprave za odnose s javnošću i informiranje MORH-a. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Mesić protiv prijedloga Budiše</p>
<p>PRIVLAKA/BIZOVAC, 10. ožujka</p>
<p> – »Ne podržavam model kantonizacije Bosne i Hercegovine, koji je predložio Dražen Budiša. Prvo treba provesti Daytonski sporazum, vratiti sve prognanike i izbjeglice u Bosnu i Hercegovinu, a tek potom odlučivati o uređenju te zemlje«, rekao je predsjednik Stipe Mesić u Privlaci, kamo je došao na poziv djece iz tamošnje osnovne škole. Komentirao je i stanje na Kosovu, rekavši kako ono neće utjecati na Hrvatsku, no budući da je Kosovo ipak u široj regiji Hrvatske, mogli bismo imati problema u turizmu, od kojega svi puno očekuju.</p>
<p>Predsjednika Mesića u Privlaku, selo pokraj Vinkovaca, pozvali su učenici petog razreda Osnovne škole »Stjepan Antolović«, koji su zajedno s mentoricom časnom sestrom Paskalom Križan poslali pismo, u kojem su napisali da ga žele upoznati.Predsjednika Mesić su, uz gotovo svu školsku djecu Privlake, dočekali načelnik Općine Antun Grčević i ravnatelj škole profesor Marijan Šustić. Mesić je rekao kako je za svu djecu najvažnije dobro učiti jer je znanje presudno za Hrvatsku koja želi ulazak u Europu. Posebno je istaknuo značaj informatizacije u kojoj je, prema njegovom mišljenju, naša zemlja učinila veliki iskorak. Potom je posjetio učionicu u kojoj su ga dočekali učenici petog razreda koji su ga i pozvali u Privlaku. U ugodnom razgovoru i opuštenoj atmosferi učenici su Predsjedniku puni školski sat postavljali pitanja. Na kraju posjeta Slavoniji predsjednik Mesić obišao je turističko-športsko-lječilišni kompleks Bizovačkih toplica, trenutačno usamljeni primjer turističkoga odredišta u Osječko-baranjskoj županiji. (Davor Lončarić)</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Đapić podupire borbu Hrvata u BiH</p>
<p>GOSPIĆ, 10. ožujka</p>
<p> – HSP podupire pravednu i legitimnu borbu hrvatskog naroda za ostvarivanje svojih temeljnih prava u BiH i oštro osuđuje ponašanje dijela međunarodne zajednice koja Hrvate u BiH pokušava brisati s političke karte, rekao je predsjednik HSP-a Anto Đapić u Gospiću, nakon subotnje konstituirajuće sjednice Glavnog stana stranke. Održavanjem sjednice Glavnog stana u Gospiću, HSP je dao podršku svim nastojanjima hrvatskih branitelja da se odupru općoj kriminalizaciji Domovinskog rata, rekao je Đapić.</p>
<p>HSP daje i apsolutnu potporu Biskupskoj konferenciji BiH, koja je stala uz svoj narod i ne može se oteti dojmu da je pritisak na Hrvate čak pritisak na ostatak katolika na jugoistoku Europe. Također oštro osuđujemo, rekao je Đapić, pokušaje koji dolaze iz političkog korpusa RH da se stvori kineski zid između Hrvata u RH i u BiH. Ocijenio je kako su oni koji pokušavaju jedan narod svesti na poziciju nacionalne manjine razbijači BiH, u čemu prednjači predsjednik Stjepan Mesić. Đapić je osudio potez predsjednika SNS-a Milana Đukića kojim su promjenjeni nazivi ulica u Donjem Lapcu, rekavši kako se time vrijeđaju osjećaji Hrvata.</p>
<p>Za predsjednika Glavnog stana ponovno je izabran Velimir Kvesić, za dopredsjednike Ivan Frišić iz Zagreba, Milan Čačić iz Osijeka i Ante Tanfara iz Šibenika, za tajnika Glavnog stana izabran je Miroslav Milković, a za glavnog tajnika stranke Vlado Jukić. </p>
<p>Čelnici HSP-a položili su vijenac i poklonili se hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama u obrani Gospića pred spomenik u starogradskoj jezgri. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Policajci i carinici zajedno protiv otkaza</p>
<p>Deklaracija se odnosi na sindikalnu suradnju zaposlenih u policiji i carini prema Vladi kao poslodavcu, u svim pitanjima koja se tiču radnih i socijalnih prava</p>
<p>ŠIBENIK, 10. ožujka</p>
<p> – »Ovaj seminar smo iskoristili da potpišemo zajedničku Deklaraciju između Sindikata policije i carinskog sindikata Hrvatske. Deklaracija se odnosi na sindikalnu suradnju u kojoj ćemo zajednički nastupati prema Vladi kao poslodavcu u svim pitanjima koja se tiču radnih i socijalnih prava zaposlenika u policiji i carini kako bi smo i na ovaj način zaštitili prava svog članstva«. Rekao je to na konferenciji za novinare u Šibeniku koju su održali predstavnici Sindikata triju granskih udruga – Sindikata policije, carine i pravosuđa Dubravko Jagić, predsjednik Sindikata policije. Konferencija je održana u sklopu dvodnevnog seminara predstavnika Sindikata policije, carine i pravosuđa.</p>
<p>Deklaraciju o zajedničkom nastupu prema Vladi i zaštiti radnih i socijalnih prava, potpisali su Dubravko Jagić i Željko Popović, predsjednik carinskog sindikata Hrvatske koji su istaknuli kako su njihovi problemi isti, a službe srodne. Za najkasnije dvadesetak dana Deklaracija će se potpisati i sa sindikatom u pravosuđu.</p>
<p>Na seminaru se obrađuju dvije teme: kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, a raspravlja se i o nužnosti veće uloge sindikalnih povjerenika pri donošenju novog zakona. Željko Popović izjavio je kako će se osim navedenih sporazuma, odnosno Deklaracija isti potpisati i sa carinskim sindikatom Slovenije. »Potpisivanjem Deklaracija zapravo poručujemo da smo odlučni i da po prvi puta samoinicijativno međusobno surađujemo kako bismo što kvalitetnije rješavali probleme koji su nam zajednički. Najave otkaza jedan su od razloga našeg pojačanog interesa za suradnju«, izjavio je Željko Popović.</p>
<p>Inače, iako su ovi sindikati osnovani tek u posljednjih godinu dana, njihovo je članstvo i podružnice brojno, čulo se na konferenciji na kojoj je navedeno kako je u politici u članstvu ovog sindikata čak oko šest tisuća radnika, u carinskom trenutačno oko 700, a za mjesec-dva dana članstvo će se popeti i na tisuću članova, a velik je interes i u najmlađem sindikatu, onom u pravosuđu. Policijski sindikat formirao je već 15 podružnica na terenu, a članstvo mu iz dana u dan raste.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Petorica časnika u Eritreju kao vojni promatrači UN-a</p>
<p>Hrvatski časnici će zajedno s 220 vojnih promatrača iz 20 zemalja činiti misiju UNMEEO</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Petorica časnika Hrvatske vojske u subotu su ujutro, iz zagrebačke zračne luke »Pleso«, otputovala u Eritreju, gdje će sudjelovati u mirovnoj operaciji Ujedinjenih naroda – UNMEE. Satnici Davor Čuljak, Marinko Černohorski i Renato Hittel te bojnici Romi Tabak i Željko Muić sljedećih će godinu dana pod zastavom vojnih promatrača UN-a, nenaoružani, na liniji razdvajanja nadgledati provedbu mirovnog sporazuma kojega su potkraj prošle godine, nakon dvogodišnjeg krvavog rata, potpisale Etiopija i Eritreja.</p>
<p>Zadaća hrvatskih časnika, koji će zajedno s 220 vojnih promatrača iz 20 zemalja svijeta, činiti vojnu promatračku misiju UNMEEO, bit će će razdvajanje snaga, definiranje sigurnosne zone, te uspostava povjerenja u vojnom i civilnom smislu između te dvije istočnoafričke zemlje. </p>
<p>Po riječima voditelja hrvatske misije bojnika Željka Muića, svi časnici prošli su posebnu izobrazbu i pripreme za mirovne misije UN-a u zemlji i inozemstvu. </p>
<p>Tijekom subote Grupa hrvatskih časnika doputovat će u Asmaru, glavni grad Eritreje, te će biti raspoređena u različite sektore s obje strane granice u međunarodne mješovite misije gdje će raditi u specifičnim uvjetima, naglasio je prije odlaska u Afriku bojnik Muić.</p>
<p>Hrvatske su časnike put Eritreje, uz najužu rodbinu, ispratili i predstavnici novoosnovanog Središta za međunarodne vojne operacije Glavnog stožera OS RH predvođeni brigadirom Ivanom Benetom. (Milan Jelovac)</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Mirovine ne možemo isplaćivati ranije</p>
<p>Bez obzira na to što stalno raste postotak naplate doprinosa, istodobno nam pada udio naplaćenih doprinosa u iznosu potrebnom za isplatu mirovina. Činjenica je da doprinosima pokrivamo tek 60 posto isplate, a već 40 posto sredstava osigurava država. Nalazimo se blizu opasnoga omjera »pola-pola«, koji prijeti time da se sustav pretvori u sustav socijalne skrbi, koji nema veze s mirovinskim osiguranjem/ A što se tiče izmjene redoslijeda isplate mirovina - Ministarstvo financija s našim sektorom za financije pokrenulo je predradnje potrebne da se to ispuni. Naravno, tako nešto zahtijeva niz prethodnih izmjena, počev od informatičke obrade i simulacije financijskih mogućnosti, pa će trebati vremena. No, svakako ću podržati namjeru da umirovljenici s manjim mirovinama novac dobiju prije</p>
<p>MARIJANA MATKOVIĆ</p>
<p>U petak, desetak minuta nakon što je Vlada na zatvorenoj sjednici imenovala Srećka Vukovića na mjesto ravnatelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, uspješno smo zakazali razgovor. Na našu primjedbu da dosadašnja ravnateljica Zavoda Dunja Vidošević nije imala ni izbliza toliko senzibiliteta za javnost, Vuković nas upozorava: »Vidošević, možda, novinarima i nije često otvarala vrata, ali joj se mora priznati da je zavela reda u segment financiranja i provela mjere zahvaljujući kojima se postigla poprilična ušteda u poslovanju kuće«. Svoje imenovanje novi ravnatelj, inače pravnik, vidi gotovo kao »prirodan slijed«, odnosno kao »želju Vlade da se nakon zavođenja reda u financijskom sektoru više pažnje posveti samoj struci«.</p>
<p> Budući da je Vuković u zadnjih desetak godina prvi ravnatelj Mirovinskog zavoda koji dolazi baš iz kuće (čitav radni vijek proveo je u HZMO, na poslovima provedbe međunarodnih ugovora), nema veze s politikom i uz njega se ne vežu priče o političkom zaleđu, zaključujemo da je dobro što već postoji odluka Vlade prema kojoj Ministarstvo financija nadzire protok novca za mirovine. Da nije tako, ravnatelju bez političkog zaleđa bilo bi vjerojatno vrlo teško oko 15. u mjesecu, kad treba krenuti s isplatom mirovina. No, novog ravnatelja je preduhitrilo i povećanje mirovina kojim se uklanjaju razlike u visini mirovina, pa i njihovo redovno povećanje za 2,6 posto, slijedom usklađivanja s kretanjem troškova života i plaća. Obzirom na to kakva je situacija u mirovinskom sustavu prvo je pitanje nisu li time iscrpljene sve mogućnosti za nove pomake nabolje?</p>
<p>– Vjerujem da naši umirovljenici znaju da odluke o povećanju ne donosi sam ravnatelj, nego naše Upravno vijeće. Što se tiče dinamike isplate, mi možemo do maksimuma zaoštriti financijsku disciplinu unutar naše kuće, i to se već radi. Možemo nastojati i maksimalno koristiti sve mogućnosti za to da isplata mirovina kreće što ranije iz mjeseca u mjesec, ali s priljevom sredstava od doprinosa koji se kreću oko 1,1 milijardu kuna i isplatom od 1,75 milijardu, i to bez povećanja od 2,6 posto, teško ćemo to postići bez pomoći Ministarstva financija. Točno je da će mi spomenuta odluka olakšati posao, no to i dalje ostaje problem. Naime, bez obzira na to što stalno raste postotak naplate doprinosa, istodobno nam pada udio naplaćenih doprinosa u iznosu potrebnom za isplatu mirovina. Činjenica je da doprinosima pokrivamo tek 60 posto isplate, a već 40 posto sredstava osigurava država. Nalazimo se, dakle, blizu opasnoga omjera »pola-pola«, koji prijeti time da se čitav sustav pretvori u sustav socijalne skrbi koji nema veze sa sustavom mirovinskog osiguranja.</p>
<p>Kako spriječiti urušavanje mirovinskog sustava?</p>
<p> l Ovih dana se i govorilo o mogućnosti da prvi mirovinski sustav postane više socijalan, s najavom da bi se u okviru njega mogle osiguravati nacionalne mirovine i za one koji nikada nisu radili, kao što to postoji u razvijenim zemljama. Kako Vi ocjenjujete mogućnosti da se uvede takva novina?</p>
<p>– Trendovi u sadašnjem sustavu približavaju se doista samome dnu, pa ćemo morati napraviti odlučne korake kako bismo spriječili i njegovo urušavanje. Što se tiče predviđanja oko nacionalnih mirovina, ideju svakako treba razraditi, jer ima dobre strane. No, ima i problema koje bi prije takvih promjena trebalo riješiti i zbog kojih o njima ne možemo razmišljati u ovome trenutku. Jedan od njih je svakako problem financiranja. Dakle, u svakom slučaju je to pozitivna intencija, ali trebalo bi ju sustavno pripremiti. I inače nisam za ad hoc rješenja, jer nam to često donosi velike teškoće. Pokazalo se to i s povećanjem yiše od 800.000 mirovina od početka siječnja.</p>
<p> l Da, dio umirovljenika mjesecima neće dobiti povećanje jer Zavod tek treba provesti izračune mirovina, a umirovljenici o tome nisu bili niti obaviješteni kako treba.</p>
<p>– Premda nas napadaju zbog propusta, treba reći da smo obavili oko 96 posto posla i da to nije mala stvar. Tih 800.000 mirovina nije povećano linearno, pa je trebalo posebno razgraničiti umirovljenike na kategorije s obzirom na pripadajuće postotke povećanja, što, bez obzira na to da imamo informatičku podršku, nije bio mali posao. Da ne govorimo o tome da istodobno radimo na približno 350.000 zahtjeva za dječjim doplatkom, što se također ne može obaviti na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>. Prošle smo godine obavili i »prevođenje« naknada u invalidske mirovine za oko 70.000 umirovljenika, a sve je to za službu mirovinskog osiguranja dodatni posao. Slažem se, ima puno prostora za reorganizaciju Zavoda, ali mislim da se možemo i pohvaliti. Mislim da možemo reći da je naša stručna služba sposobna i da će, uz reorganizaciju poslovanja i prilagodbu reformi mirovinskog sustava, prerasti u modernu službu. Upravo na vjerovanju da u ovoj kući ima puno ljudi koji su izuzetno stručni i dobro rade svoj posao temelji se i moj optimizam, pa i razlog da prihvatim ovu funkciju. Inače se ne bih ni prihvaćao ovog posla.</p>
<p> l Kad smo već počeli s kritikama, treba dodati i onu zbog redova zbog podnošenja zahtjeva za dječji doplatak. Ljudi čekaju i po nekoliko sati, zar se to ne može izbjeći?</p>
<p>– Možda smo i u tome mogli bolje reagirati. Jer, ako imate oko 100.000 zahtjeva za doplatak samo u Zagrebu, a rješavate to u dva, tri tjedna, nemoguće je to riješiti bez problema. Ne postoji služba koja bi to mogla riješiti. Međutim, činjenica je da 28. veljače nije bio »Dan D« za podnošenje zahtjeva, pogotovo ne za stare korisnike i to je ljudima trebalo tako i reći, kao i to da zahtjev mogu poslati poštom. Tek nakon toga mogli bismo se pravdati činjenicom da je zahtjeva - puno. </p>
<p>Zasad ništa od »rane« isplate </p>
<p> l Spominjali ste probleme oko isplate mirovina - ostajemo li kod zaključka da nema mogućnosti za pomicanje njihove isplate prema petome u mjesecu? I kakve su šanse za to da se preokrene redoslijed isplate mirovina, tako da umirovljenici s najnižim primanjima budu prvi na redu za isplatu?</p>
<p>– Mogu samo potvrditi riječi ministra financija - zasad ne. U ovom trenutku za to doista nemamo mogućnosti, osim »ćiri-bu-ćiri-ba«. No, to ne znači da nećemo pokušati pomicati isplatu dan po dan prema početku mjeseca, tako da jedan mjesec pomaknemo za dan, pa drugi mjesec opet. Ako bude novca za to da krenemo koji dan ranije, nastojat ćemo i ranije isplatiti mirovine preko pošte, onaj famozni »prvi dan, drugi dan...«. A što se tiče izmjene redoslijeda isplate mirovina - Ministarstvo financija s našim sektorom za financije pokrenulo predradnje potrebne da se to ispuni. Naravno, tako nešto zahtjeva niz prethodnih izmjena, počev od informatičke obrade i simulacije financijskih mogućnosti, pa će trebati vremena. No, svakako ću podržati namjeru da umirovljenici s manjim mirovinama novac dobiju prije. Ne bih pritom preskočio branitelje, mislim da neke stvari moramo poštivati, ali dinamika nakon toga svakako bi trebala poštivati namjeru da oni s manjim mirovinama budu prvi na redu. Mislim, osim toga, da će to biti moguće provesti uz malo bolju organizaciju i više truda.</p>
<p> l Mirovinski zavod je općenito vrlo spora institucija, često za samo jedan odgovor korisniku treba i po osam dana. Tako ćete se vrlo teško uklopiti u promjene mirovinskog sustava koje slijede. </p>
<p>– Nećemo odmah promijeniti navike, ali vjerujem da se i tu možemo brzo promijeniti, u tome da ne šaljemo naše korisnike od jednih do drugih vrata, pa s onih desetih opet tamo odakle je čovjek krenuo... Puno će se promijeniti ako ih počnemo tretirati kao ljude koji dolaze k nama zato da im pomognemo, to je sigurno najlakše ostvarivo. Dio posla može se riješiti tako da poboljšamo našu internu komunikaciju, ili tako da shvatimo da je najvažnije čovjeku dati nekakav odgovor na vrijeme, makar to bilo i negativno. Morat ćemo uvesti i malo reda oko uredovnih dana, iako je jasno da ne možemo čovjeka od 70 godina vratiti kući zato što nije stigao u propisanom vremenu. U planu mi je da to riješimo tako da pojačamo službu naših pravnih savjetnika, koji bi, prije svega, komunicirali s našim korisnicima, kako bi službenicima ostalo više vremena za onaj temeljni posao. Svakako ćemo organizirati i češće konferencije za novinare. Složio bih se i s onim o čemu ste pisali neki dan - da možemo odštampati i letke s informacijama za korisnike. To će biti mali trošak, obzirom na korist. Vjerujem da ćemo otvoriti i Internet stranice, pa ako do informacije ne budu mogle bake, pomoći će im unuci. A što se tiče drugog stupa, mislim da on neće zaživjeti bez naše potpore. Podaci koje mi imamo - morat ćemo ih svakako voditi ažurnije - u drugom će stupu biti neophodni i mislim da ćemo se moći prilagoditi. Osim toga, mislim da će podrška javnosti prvome stupu biti na neki način i mjerilo za prihvaćanje promjena, jer ako ljudi ne budu imali povjerenja u Mirovinski zavod, sve će gledati kroz tu prizmu. Vjerujem, osim toga, da bi bilo šteta ne iskoristiti iskustva naših stručnjaka u provedbi reforme i predstavljanju njenih učinaka.</p>
<p> l Vjerujem da ste kao pomoćnik ravnateljice imali pristupa planu prilagodbe poslovanja radi promjena - zanima me postoje li naznake da će biti viška zaposlenih u sustavu?</p>
<p>– Ne mogu to ocijeniti u ovom trenutku. Mi smo veliki sustav, u Mirovinskom je oko 3300 zaposlenih, u 18 područnih službi i 83 ispostave u Hrvatskoj, a posao koji obavljamo je opsežan. Problem je u tome što dugo nismo radili stručnu analizu normativa iz ranijih razdoblja, kada se radilo u drugim uvjetima, bez informatičke podrške, pa i na drugačijim poslovima, jer teško je jednostavno izmjeriti posao jednog pravnika, ekonomista ili nekog drugog u stručnoj službi. Sigurno da će u preustroju biti potrebe za određenim restrikcijama, no ne mogu reći hoće li se to odnositi na broj zaposlenih. Ako se i pojavi višak, svakako ćemo najprije vidjeti može li se to riješiti preraspodjelom poslova, ili tako da se naši stručnjaci uključe u drugi mirovinski stup.</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20010311].
|
