NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20010610].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 162470 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>10.06.2001</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Dječakovi roditelji za sve krive školu i profesora</p>
<p>VARAŽDIN, 9. lipnja</p>
<p> - Josip Medvedović (51), profesor zemljopisa u varaždinskoj Rudarskoj i kemijskoj školi, ubijen je s dva metka iz »magnuma 44«, dok je učenik Josip K. (16) sebe usmrtio jednim hicem u glavu. Pokazao je to nalaz obdukcije koja je nad tijelima preminulih obavljena u subotu ujutro.</p>
<p>Kako smo već pisali, tragičan događaj koji je šokirao Varaždince, dogodio se u petak poslije podne, oko 13.30 sati, kada je učenik Josip K. na parkiralištu spomenute varaždinske srednje škole hicima iz pištolja usmrtio svog profesora zemljopisa, a potom se ubio. Na takav očajnički čin učenik se, navodno, odlučio jer mu je profesor zaključio treću jedinicu zbog koje je trebao pasti razred. Svjedoci navode i da je najavio da će to učiniti, vidjeli su ga čak i kako trči s pištoljem. Inače je bio miran i tih dječak, no imao je, kako kažu, dosta problema u obitelji.</p>
<p>Temeljem naloga istražnog suca, policajci su odmah napravili i pretres učenikove kuće kako bi se utvrdilo na koji je način dječak došao do oružja, no istražni sudac Ivan Masten kazao je kako policajci u kući nisu pronašli nikakvo oružje, već samo nešto streljiva. Od policije, pak, još nema nikakvih službenih podataka, a voditelj Ureda načelnika PU varaždinske Mladen Kaselj kazao nam je samo da policajci još provode razgovore, a moraju izvršiti i vještačenje pištolja. Nakon prvih rezultata, kazao je Kaselj, izvijestit će javnost.</p>
<p>U subotu ujutro u školi su, navodno, bili i dječakovi roditelji, koji su se, prema pričanjima, jako neugodno ponašali, a navodno, za sve krive školu i ubijenog profesora. Priča se i da je učenikov otac prije nekoliko dana bio i kod dječakove razrednice prema kojoj se vrlo ružno ponašao.</p>
<p>Pogreb Josipa K. bit će u nedjelju u 17 sati na groblju u Kamenici, dok će profesor Medvedović biti pokopan u ponedjeljak u 14 sati na Varaždinskom groblju. U školi će, pak, u ponedjeljak u 12 sati biti održana komemoracija. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Sindikat »Preporod« proziva resorna ministarstva</p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - Zgranut nemilim događajem u varaždinskoj srednjoj školi, Hrvatski školski sindikat Preporod prozvao je resorna ministarstva da, unatoč ozbiljnim upozorenjima na koje su upućivali povećani oblici nasilja u školama, nisu ništa konkretno učinila. Nastavnički poziv, osim što nije u dovoljnoj mjeri materijalno i društveno vrednovan, definitivno je postao i po život opasno zanimanje, ističe Preporod u priopćenju. </p>
<p>Sindikat tvrdi da Ministarstvo prosvjete, umjesto sustavnog rješavanja problema, reagira samo od slučaja do slučaja. Ocjenjuje da dužnosnici toga ministarstva nisu ništa naučili od tragičnog sesvetskog i upozoravajućeg sisačkog slučaja, te da varaždinska tragedija definitivno pokazuje da se Ministarstvo ne zna i ne može nositi s preteškim problemima u hrvatskom školstvu. Preporod proziva i MUP, navodeći da ništa manja krivica nije ni na tom Ministarstvu koje se, kaže, ne zna učinkovito obračunati s masovnom pojavom protuzakonitog posjedovanja oružja. Zakonodavnoj vlasti Preporod predbacuje zbog blagih sankcija prema posjedovateljima nelegalnog oružja. Navodeći da kraj nastavne godine povećava napetosti kod učenika i nastavnika, čemu u velikoj mjeri doprinose i pojedini roditelji vršeći pritisak na djecu i nastavnike, Sindikat ih sve poziva da razumno i dostojanstveno privedu kraju tekuću nastavnu godinu. </p>
<p> Nema te ocjene koja je vrijedna ljudskog života, ističe Preporod. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Djeca su pod velikim pritiskom ocjena</p>
<p>Nasilje u školi ne može se promatrati generalno, jer bi to bilo potpuno pogrešno i kontraproduktivno. Svaki takav ili sličan slučaj stvar je za sebe i u svakom pojedinačnom slučaju treba vidjeti o kakvom je djetetu riječ, o kakvom je profesoru riječ i o kakvoj je školi riječ, kaže Slaven Letica</p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - Stravično ubojstvo profesora i samoubojstvo učenika u varaždinskoj Rudarskoj i kemijskoj školi potreslo je javnost, tim više što se tragedija dogodila tek tjedan dana prije konca školske godine, kada su mnogi roditelji i djeca obuzeti posljednjim ispravljanjem ocjena i panikom oko upisa na dalje školovanje. Neumoljivi podaci ukazuju na porast nasilja među hrvatskim učenicima; od 1996. godine se u Hrvatskoj ubio 271 učenik, a od te brojke čak je 81 bio mlađi od 14 godina. Ilegalno posjedovanje oružja, svakako je jedan od glavnih uzroka takve statistike. Ipak, osim pitanja koja zadiru u područje bavljenja policije, postavlja se i ono o tome koliko su nam djeca opterećena školskim uspjehom i što se može učiniti da se to promijeni, osobito s obzirom na činjenicu da se s takvim pritiscima društva i okoline suočavaju još kao nezrele ličnosti. O tome smo pitali dr. Slavena Leticu, profesora sociologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. </p>
<p>• Možete li komentirati užasan događaj ubojstva i samoubojstva u Varaždinu?</p>
<p>- Nažalost, moram reći da je situacija u Hrvatskoj, ako je uspoređujete sa Zapadom, ili još gore s Amerikom, još uvijek dosta dobra. Naime, u Americi je u osnovnim školama naoružano 20 posto, a u srednjim školama čak 30 posto djece. To kod nas do sada nije bilo tako, iako se situacija pogoršava. Upravo zbog toga ovakav je događaj još šokantniji! </p>
<p>• Kao profesor Medicinskog fakulteta i sociolog, mislite li da bi ovakvi događaji mogli postati učestali, s obzirom na to da je riječ o djeci koja se u veoma osjetljivoj dobi suočavaju sa sve surovijim životnim okolnostima? </p>
<p>- Nasilje u školi ne može se promatrati generalno, jer bi to bilo potpuno pogrešno i kontraproduktivno. Svaki takav ili sličan slučaj stvar je za sebe i u svakom pojedinačnom slučaju treba vidjeti o kakvom je djetetu riječ, o kakvom je profesoru riječ i o kakvoj je školi riječ. Ne postoji generalni uzrok za takve tragedije. Ipak, sigurno je da su djeca izložena velikom pritisku ocjena jer im o njima ovisi daljnji upis. Recimo, na Medicinski fakultet se ne možete upisati ako imate prosjek ocjena niži od 4,00. </p>
<p>• Može li Ministarstvo pomoći u suzbijanju ovakvih problema nekom vrstom naputka koji bi nastavnička vijeća obvezivao da pri zaključivanju treće negativne ocjene, koja znači ponavljanje razreda, razgovaraju s razrednikom, roditeljima ili školskim psihologom?</p>
<p>- Bilo kakav naputak ili uputa mogu biti samo kontraproduktivni. Ipak, kada je riječ o profesorima koji na kraju školske godine »ruše« 30 ili 40 posto učenika, treba reagirati. </p>
<p>Branka Valentić</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Tomčić: Država bi od prijevremenih izbora imala samo štete</p>
<p>U slučaju da do jeseni ne bude jasnih naznaka gospodarskog razvoja HSS će, kao odgovorna stranka, sama pokrenuti pitanje imamo li dalje pravo eksploatirati mišljenje biračkog tijela da smo upravo mi ti koji imamo pravo upravljati državom</p>
<p>Bura u vladajućoj koaliciji zbog istarskog statuta završila je prelaskom IDS-a u oporbu. Predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić ni u jednom trenutku nije pokušao sakriti svoj stav oko nastalog problema rekavši vrlo jasno - ili oni ili mi i na tome je ustrajao do kraja. No, drži da odlazak jedne stranke neće narušiti odnose u ostatku koalicije, pa niti da bi to trebao biti razlog za prijevremene izbore.</p>
<p>• HDZ je teško izlazio na kraj s Istrom. No, ako je suditi po posljednjim događanjima oko Statuta i IDS-a čini se da se »povijest« ponavlja. Kako to da ste baš Vi kao dio Porečke skupine i koalicijski partner na prošlim parlamentarnim izborima zaoštrili odnose s prvom istarskom strankom?</p>
<p>- Razlika u kvaliteti ondašnjeg i sadašnjeg odnosa prema Istri je velika. Usuđujem se reći da je politički program IDS-a uvijek lebdio oko nekih problematičnih tema, primjerice prenaglašenog regionalizma, a HDZ je podgrijavao taj sukob i svojim nerazumnim postupcima i rigidnim stavovima prema Istri gurao IDS iz političkog korpusa, a Istru iz integralnog hrvatskog korpusa. HSS je, prepoznavajući te greške, pokušao stvar spašavati i zapravo savezništvom sa IDS-om otkloniti one negativne aspekte njihova programa koji generiraju takve probleme. Dugo vremena smo živjeli u uvjerenju da uspijevamo u tome. Nije nikakva tajna da je u njihovom programu bila problematična sklonost ka prenaglašenom istarskom regionalizmu, neki bi rekli autonomaštvu. Dovoljno je sjetiti se projekta Zemlja Istra. Smatrali smo da je to politički neopravdano s njihove strane, ali neopravdano je bilo, s druge, gurati ih iz ukupnog političkog života. Bilo je puno iskrenih razgovora i nekih međusobnih uvjetovanosti. Pa sam mislio da je to vrijeme iza nas ali nažalost IDS nije mogao prerasti sebe. Ostali su zarobljenici vlastite politike i na jedan krajnje neprimjeren politički način donijeli statut praktički bez konzultacije s bilo kojim političkim partnerom. Nisu smogli snage za to i zato se dogodilo to što se dogodilo. Vjerujem da je u svemu postojala i predizborna računica, jer su shvatili da im pada rejting. HSS je upravo zbog svega što je radio posljednjih šest godina imao moralno pravo da najoštrije reagira. To je ujedno i znak našeg političkog neuspjeha, ali i znak da IDS ostaje kod svoje politike. Ljubav je pukla, dakle, na našem neuspjehu, ali i na njihovom ustrajavanju na dijelu programa IDS-a koji je za nas bio problematičan i u vrijeme političke suradnje. </p>
<p>• Neće li to na neki način zakočiti bolje odnose Istre i središnje vlasti?</p>
<p> - Ovog trenutka ne bih špekulirao o tome jer sad je problem izvan političke sfere. Svi smo učinili što smo mislili da treba - mi smo žestoko kritizirali, a IDS se povukao iz koalicije i odluka je isključivo u ustavnoj sferi. Treba pričekati odluku Ustavnog suda za koju mogu vjerovati da će biti slična onoj iz 1995. godine, i tada će tek IDS doći na ozbiljnu kušnju. Ako odluka suda bude poražavajuća za istarski Statut onda će IDS biti pred glavnom dilemom - prihvatiti ili eventualno kroz političke postupke oponirati. Formalno moraju prihvatiti ali politički ne moraju. Dakle, kušnja je i dalje na IDS-u. </p>
<p>• Držite li da je sadašnja petorka stabilna unatoč svemu što se dogodilo u posljednje vrijeme ili je to početak padanja pojedinih latica iz koalicije?</p>
<p>- Nisam sklon takvom tumačenju premda je vrijeme vrlo osjetljivo i to prije svega zbog rezultata lokalnih izbora i pokušaja da koalicija slično kao i na lokalnoj razini konstituira vlast u županijama, općinama i gradovima. Naš je dogovor bio krajnje korektan oko tog principa, ali evidentno je da već postoje neka odstupanja, počevši od Međimurske županije gdje su i moji kolege napravili gaf suprotan dogovorima, što za sad ocjenjujem krajnje negativnim i neprihvatljivim. Problem se seli i u Split, djelomično i u županije gdje smo predlagali velike koalicije, a nategnute su situacije i u nekom drugim županijama. </p>
<p>• Niste li tim vezivanjem uz istu koalicijsku formulu državne i lokalne razine i sebi kao vlasti učinili medvjeđu uslugu? Ne bi li možda, da ste ostavili lokalnim sredinama da same odlučuju o koalicijama, bilo manje problema na državnoj razini, a kvalitetnija vlast na lokalnoj?</p>
<p> - To je stvar političke odluke. Mi držimo da ono što smo započeli 3. siječnja treba dovršiti i preko prakticiranja rezultata lokalnih izbora. U svijetu postoje različite prakse ali s obzirom na naše iskustvo i desetogodišnju vladavinu HDZ-a, ali i ulazak u značajne reforme, držim da taj posao treba završiti ne zato da bi se bilo koja stranka izgurala ili da se ne poštuje volja biračkog tijela već da po temeljnom demokratskom principu onaj tko ima natpolovičnu većinu vijećnika upravlja i tom jedinicom lokalne samouprave. Ništa nije nedemokratsko u legitimnom smislu, pitanje je samo političke oduke, a jesmo li pogriješili pokazat će budućnost. </p>
<p>• U Kraljevici vam je bio problem što je lokalni HSS htio koalirati s HDZ-om, ali u Međimurskoj županiji riječ je samo o tome da stranke koalicije nisu prihvatile SDP. Otkuda tolika briga i ljubav HSS-a prema SDP-u s obzirom da ste prije nekoliko godina odbijali svaku mogućnost koaliranja »s bivšim komunistima«?</p>
<p> - Ne radi se ni o kakvoj ljubavi već je riječ o poštivanju političkih dogovora i korektnosti HSS-a koji nikad, ni u jednom trenutku svojom politikom iz središnjice nije iskakao iz dogovora. Dakako, da su moguća iskakanja na lokalnoj razini, ali čupkati detalje poput Kraljevice ili Međimurja ipak nije dovoljan dokaz da smo ukupno pogriješili u taktici formiranja lokalne vlasti, jer u 95 posto slučajeva poštuje se dogovor. Ekscesa će dakako biti, ali je pitanje granice podnošljivosti unutarkoalicijske nediscipline za pojedine članove koalicije. </p>
<p>• Zašto ste onda suspendirali predsjednika kraljevičkog HSS-a?</p>
<p> - Odluka je u isključivoj nadležnost županijske organizacije stranke i ona je donesena autonomno.</p>
<p>• Kako to da je koaliciji poželjan partner DC na lokalnoj razini, ali ne i HDZ premda su do jučer bili ista stranka? </p>
<p> - Sama činjenica da DC ima bitno drugačiji način prakticiranja politike bez rigidnosti, bez unutarstranačkih napetosti daje DC-u legitimaciju da je to stranka s kojom se normalno može surađivati. Nisam nikada rekao da se s HDZ-om nikada neće surađivati, ali HDZ po mom mišljenju mora proći jednu unutarnju katarzu, osloboditi se rigidnosti, sumnji da nisu kooperativni, da su isključivi... Onog trenutka kad prođu svoju unutarnju preobrazbu mislim da neće biti nikakvih zapreka za suradnju i s njima. </p>
<p>• Najavili ste da će HSS na jesen odlučiti hoće li izaći iz koalicije ili ne. Što ste pod tim konkretno mislili?</p>
<p> - Vrlo je zanimljivo kako se pojedine izjave grubo, selektivno, nedosljedno komentiraju. Bio sam jasan - ova koalicija ima dva problema, jedan je trenutačni - formiranje lokalne vlasti, a drugi je hoće li pokrenuti gospodarski razvoj. U slučaju da do jeseni ne bude jasnih naznaka da se stvari u državi odvijaju u tom smjeru, dakako da će HSS kao odgovorna stranka sama pokrenuti pitanje, imamo li i dalje pravo eksploatirati mišljenje biračkog tijela da smo upravo mi ti koji imamo pravo upravljati državom. U politici vlast koja nije omogućila svojim građanima da kvalitetno žive, koja ne uspijeva pružiti opipljivu nadu da će se bolje živjeti, nema pravo na upravljanje državom, odnosno to je njezin neuspjeh. U tom slučaju sebe moramo staviti na provjeru onima koji su za to nadležni - svojim poslodavcima a to su građani birači. </p>
<p>• Kad bi za mjesec dana bili izbori kakve rezultate očekujete za HSS?</p>
<p> - Izbori ni teoretski ne mogu biti tako brzo. Naime, kad bi se sad raspustio Sabor proteklo bi najmanje tri mjeseca do njihova održavanja, odnosno nikako ne bi mogli biti prije jeseni. No, mislim da svi oni koji traže prijevremene izbore zapravo vrlo pogrešno razmišljaju o efektima takvih izbora. Uvjeren sam da se bitni pomaci na političkoj sceni u paritetu stranka ili grupacija stranaka ne bi dogodili, potrošili bi silne novce, izgubili bi šest ili sedam mjeseci dragocjenog vremena, a država bi od takvih izbora imala samo štete. Što se pak tiče HSS-a na prijevremenim izborima očekivao bih rezultate proteklih lokalnih izbora dakle od 15 do 20 posto. </p>
<p>• Ustavni se sud ovih dana izjasnio da je odluka o ukidanju Županijskog doma bila temeljena na Ustavu. No, Vi ste u svom govoru za Dan državnosti istaknuli mogućnost ponovnog uspostavljanja dvodomnosti . Što ste konkretno mislili i u kojem bi roku ponovno mogao zaživjeti Gornji dom?</p>
<p> - Želio sam pojasniti razloge ukidanja Županijskog doma, ne kao politički hir koalicije, nego kao aktualnu potrebu, jer taj dom u proteklim godinama nije profiliran zahvaljujući bivšoj vlasti. S obzirom na nužnost racionalizacije, intenzivnijeg zakonodavnog rada ukinut je Županijski dom. No, naglasio sam da treba voditi računa o hrvatskoj tradiciji ali i o činjenici da gornji domovi dobro funkcioniraju tamo gdje je regionalna podijeljenost više izražena nego li u Hrvatskoj. Ne mislim da je administrativnom podjelom Hrvatske na 21 županiju završen proces i mi ćemo sasvim sigurno u budućnosti imati rasprava o drugačijoj podjeli Hrvatske, pa i o većoj samostalnosti regija, a možda bi se trebali vratiti na neku povijesnu podjelu regija. Ako će jednoga dana Hrvatska biti podijeljena na manji broj regija, s većom autonomijom, onda ne vidim razloga da se ponovno ne uvede Gornji dom.</p>
<p>Goranka Jureško</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Albanski gerilci dovode u pitanje teritorijalnu cjelovitost Makedonije </p>
<p>Glavni spor je, po mojem mišljenju, u tome što se Albanci ne smatraju manjinom, već žele biti konstitutivan narod Republike Makedonije. No, ako oni nisu manjina, postavlja se pitanje: što je s drugim manjinama, Turcima, Romima, Srbima, Vlasima? To je, dakle, načelno i krupno pitanje. Ako se iz pragmatičnih razloga, samo da bi se privremeno uspostavio mir, prihvati taj zahtjev Albanaca, posljedice će biti teške, i to ne samo na Balkanu, jer se tada ruši cijeli mehanizam uspostavljenih državnih struktura. U ovome je slučaju, naime, bitno: ako dio nekoga naroda, koji ima svoju matičnu državu, živi u drugoj državi, onda u njoj može biti samo manjina, kaže Gligorov </p>
<p>Makedonija je sve što imamo«. Taj je naslov svojoj knjizi memoara dao Kiro Gligorov, prvi predsjednik samostalne Republike Makedonije, koji je na tome položaju bio devet godina, od 27. siječnja 1991., kada je izabran u Sobraniju (makedonskom parlamentu), te je u listopadu 1994. ponovno izabran na predsjedničkim izborima, ali se na sljedećim izborima, u listopadu 1999., nije htio ponovno kandidirati, iako je imao ustavno pravo na to (tada je izabran sadašnji predsjednik Boris Trajkovski).</p>
<p> U međuvremenu, iako je 3. svibnja napunio 84 godine (rođen je u Štipu 1917.) te unatoč teškome atentatu što ga je preživio prije gotovo šest godina u središtu Skopja, čije su posljedice vidljive, Gligorov je u punoj snazi, vitalan i aktivan, radi, piše, prima goste i putuje, što dokazuje i njegova knjiga. Njezina je svečana promocija bila prije nešto više od mjesec dana u prepunoj dvorani Makedonske akademije nauka i umjetnosti (MANU), a sada je, u organizaciji Zajednice Makedonaca u RH, autor te knjige nastupio u Splitu i u Zagrebu. U povodu toga našli smo se u prilici razgovarati s Gligorovim, te iz njegovih sjećanja prenosimo neke najzanimljivije dijelove.</p>
<p>• Dopustite mi, gospodine Gligorov, da ovaj razgovor, započnemo aktualnim pitanjem. Kako, naime, ocjenjujete sadašnju situaciju u Makedoniji nakon formiranja vlade velike koalicije i novih sukoba s albanskim gerilcima? </p>
<p>- Sadašnja je situacija stvarno teška. No, ipak, mislim da nije takva da bi dovela u pitanje opstanak Republike Makedonije. Riječ je o pokušaju tih albanskih gerilaca da zaposjednu dio Makedonije. A time se dovodi u pitanje teritorijalna cjelovitost naše države i ona zato mora reagirati svim svojim mogućnostima.</p>
<p>• No, zašto je do svega toga došlo?</p>
<p>- Vi znate da smo mi izbjegli rat kada se on vodio u ostalim dijelovima bivše Jugoslavije. Učinili smo legalnim putem sve što je bilo u našoj moći da donesemo novi ustav koji bi trebao imati građanski karakter i u kome trebaju biti zaštićene sve osobenosti, fizionomija i identitet svih manjina koje žive u Makedoniji. I to je učinjeno. Je li sve provedeno u praksi ili nije, to je pitanje o kome svatko odgovoran mora razmišljati.</p>
<p>• No, Albanci ne smatraju da su manjina već žele biti konstitutivan narod Republike Makedonije...</p>
<p>- U tome je glavni spor. No, ako oni nisu manjina, postavlja se pitanje: što je s drugim manjinama? Što da se kaže Turcima, kojih nema malo, zatim Romima, Srbima, Vlasima? To je, dakle, načelno i krupno pitanje, s kojim se čak ponajprije trebaju pozabaviti organizacije i ustanove koje zastupaju Zapad u širem smislu, a to su NATO, EU pa i SAD, te moraju istražiti kamo sve to vodi. Ako se u ovome slučaju, iz pragmatičnih razloga, samo da bi se privremeno uspostavio mir, prihvati taj zahtjev Albanaca, posljedice će biti teške, i to ne samo na Balkanu, jer se tada ruši cijeli mehanizam uspostavljenih državnih struktura. U ovome je slučaju, naime, bitno: ako dio nekoga naroda, koji ima svoju matičnu državu, živi u drugoj državi, onda u njoj može biti samo manjina. </p>
<p>• Može li se Makedonija i kako izvući iz te teške krize?</p>
<p>- Vjerujem da se može i da će se izvući, ali s teškim štetama koje će biti posljedica sadašnjega stanja. Dosad se, na primjer, smatra da je za intervencije vojske i policije protiv albanskih gerilaca utrošeno više od 200 milijuna maraka, a svaki se dan troši oko milijun maraka. To su neposredne štete koje će zacijelo imati posljedice na tempo razvoja, na izvoz itd.</p>
<p>• Vratimo se deset godina unatrag. Vi ste u svojoj knjizi vrlo zanimljivo i podrobno opisali ono razdoblje, u proljeće 1991., kada se dramatično raspadala Jugoslavija, vrijeme onih šest summita predsjednikâ šest republika. Još se dobro sjećam, to neću nikada zaboraviti, sastanka šestorice u Ohridu 18. travnja 1991. Tada ste mi prije početka toga susreta, preko Ahila Tuntea, tadašnjega Vašeg savjetnika i mojega starog prijatelja, na pitanje »što očekujete od ohridskog summita«, poručili: »Ja moram izigravati dobroga domaćina koji ništa ne zna, a zna se da su se Milošević i Tuđman dogovorili - bit će rata i Bosna i Hercegovina bit će podijeljena«. Što danas možete reći o tome?</p>
<p>- Bit ću posve otvoren i iskren. Do posljednjega trenutka ja nisam vjerovao da će se raspad Jugoslavije, što je trebao biti miran i civiliziran dogovor među članicama federacije, šest republika, dogoditi uz tako žestok, krvav međuetnički rat. No, na svim tim susretima s predsjednicima, a bilo ih je šest, shvatio sam, na žalost, kako nema šanse da se postigne nekakav miran dogovor. Toliko su bile velike i suprotstavljene razlike da nitko nije odstupao sa svojega stajališta niti se pokušao naći neki kompromis.</p>
<p>• Tom se prigodom pojavila tzv. Platforma Gligorov-Izetbegović. Kako je i kada ona stvorena, što je sadržavala i kakvu je sudbinu doživjela?</p>
<p>- Upravo smo nakon sastanka u Ohridu, kada je bilo jasno kamo idu stvari, u razgovoru s Alijom Izetbegovićem, tadašnjim predsjednikom BiH, došli do ideje da barem nas dvojica nešto pokušamo učiniti što bi bio izlaz iz te situacije, a kao najvažnije da ne dođe do rata. I tada smo napisali zajednički prijedlog koji smo odlučili iznijeti na susretu u Sarajevu, koji je bio posljednji summit šestorice i održan je 6. lipnja 1991. To smo i učinili. A prethodno smo to pismo uputili ostaloj četvorici predsjednika i zamolili smo ih da razmisle o njemu. A naš je prijedlog bio sljedeći. Prvo, da se ne sruši sve što smo gradili zajedno. Točnije: da se nađe neki izlaz između želje više republika da budu samostalne države i, s druge strane, tvrdoga stajališta Slobodana Miloševića - ili će Jugoslavija biti moderna, čvrsta federacija ili je neće biti. No, pokazalo se kako više nije bilo mogućnosti da se nađe neki kompromis. Svi su pokušaji završili bez uspjeha.</p>
<p>• Što se, zapravo, događalo na tome sastanku u Sarajevu?</p>
<p>- Prvo je Izetbegović rekao nekoliko riječi. Uz ostalo, što mi je ostalo u sjećanju, da bi »nama u Bosni i Hercegovini, gdje žive tri naroda, bilo teško i bez Srba i bez Hrvata« te ako se ne nađe neko rješenje da ostanemo zajedno, makar u najlabavijem obliku, makar s nekim najmanjim zajedničkim funkcijama, u Bosni će biti rata. Nakon toga i ja sam nešto slično govorio. Nastao je muk i nakon nekoga vremena javio se za riječ Tuđman. I rekao je ovako: »Vi znate moje stajalište, ali ću ga sada ponoviti. Ja se ni zbog kojih razloga, recimo hoće li biti rata ili neće, ne odričem povijesne mogućnosti da Hrvatska ponovo postane nezavisna država nakon vremena hrvatskih kraljeva«. Zatim se javio Slobodan Milošević i rekao: »Što da vam kažem? Mogu samo ponoviti. Mi smo u Srbiji za ovo: ili će Jugoslavija biti moderna, čvrsta federacija, a da se ne natežemo ovako s republikama koje žele veću samostalnost, ili neće ničega biti«. Tada se ponovno javio Izetbegović: »Slušajte me, ipak je drukčija situacija u drugim republikama, ali u Bosni i Hercegovini, ako mi nismo zajedno sa Srbima i Hrvatima, bit će krvavi rat, budite sigurni u to, kao što je to bilo i u Drugome svjetskom ratu, kada su se sukobile različite handžar-divizije, ustaše i četnici«.</p>
<p>• Vi ste, očito, u tome razdoblju intenzivnih sastanaka i vrlo teških razgovora dobro upoznali predsjednike Tuđmana i Miloševića, kao i ostale sugovornike. U svojoj ste ih knjizi vrlo živopisno opisali. Kako ste u to vrijeme, na primjer, vidjeli hrvatskoga predsjednika Tuđmana?</p>
<p> - O Franji Tuđmanu u to se vrijeme govorilo kao o proturječnoj ličnosti: komunist još od rata i general, teoretičar koncepcije Općenarodne obrane, koji je dvaput bio u zatvoru, 1972. i 1981., zbog izražene želje za samostalnom hrvatskom državom. On je u tome razdoblju već bio poznat kao čvrst pobornik ideje o stvaranju konfederacije suverenih država, pri čemu je za svoju Republiku Hrvatsku zahtijevao najveća prava i ovlasti.</p>
<p>• A kako ste doživjeli Miloševića?</p>
<p>- Vrlo sam dobro upoznao tvrdo stajalište Slobodana Miloševića za očuvanje jugoslavenske federacije po svaku cijenu, kao i ono što je govorio o nužnosti da svi Srbi žive u jednoj državi. No, znao sam i to da ima vrlo malo sluha za drukčija rješenja, kompromisna, kojima bi, bit ću slobodan to reći, da im je obratio veću pozornost, učinio dobro i vlastitome narodu. Naprotiv, on je, na poseban način, uporno nametao klimu pregovorima. Vremenom je postajalo sve jasnije kako Milošević želi i pokušava da se jugoslavenski problem riješi između njega i Tuđmana.</p>
<p>• Sjećate li se Vaših susreta s pokojnim hrvatskim predsjednikom Tuđmanom i kako su izgledali ti razgovori?</p>
<p>- Osobito se sjećam jednoga našeg susreta i razgovora u četiri oka u Zagrebu. Negdje u ožujku 1991., posjetio sam Ljubljanu gdje sam razgovarao s Kučanom. Tada mi se telefonski javio Tuđman iz Zagreba i rekao mi: »Molio bih te da svratiš u Zagreb«.</p>
<p>• Bili ste na »ti«?</p>
<p>- Da. Odgovorio sam mu: »Vrlo bih rado došao u Zagreb, ali ne mogu, moram se odmah vratiti u Skopje, jer imam neke važne sastanke«. Tuđman je inzistirao: »Ma shvaćam ja to, ali te neću dugo zadržati. Svrati u Zagreb samo na pola sata«. Nisam ga mogao odbiti i došao sam u Zagreb. Na aerodromu dočekao me gospodin Šarinić, koji je tada bio šef Ureda predsjednika, i na putu mi je pričao kako me Tuđman jako cijeni. Stigli smo na Pantovčak, gardisti su izveli svečanu ceremoniju dočeka. Da vam pravo kažem, bilo mi je neugodno, jer je to bio nenajavljen privatni susret. Nakon toga ušli smo u zgradu. U jednoj od tih dvorana, u kojoj smo se zaustavili, sjedili su Mesić, Boljkovac, i još neki dužnosnici koje nisam poznavao. Šarinić me uveo me u Ured Predsjednika, a na suprotnim je vratima ušao Tuđman i vrlo mi je srdačno pristupio: »O, Kiro, stigao si. Hvala ti što si došao«. Sjeli smo i odmah je iz svojega sefa izvukao neke zemljovide te ih raširio na velikome stolu. I tada mi je gotovo svečanim glasom rekao: »Gledaj, molim te, Kiro, nema drugoga rješenja osim da se BiH podijeli«. Moram priznati, impresionirala me ta preciznost: svaki je gradić pomno bio obilježen, koji će kome pripasti. I zamolio me: »Lijepo te molim, Kiro, da se svakako vidiš s Izetbegovićem i da ga uvjeriš kako je upravo ovo pravo rješenje. Da ne stvara probleme i gužve. Vi ste prijatelji, zar ne, i on će te poslušati. No, što misliš ti o tome?«</p>
<p>• I što ste mu odgovorili?</p>
<p>- Ostao sam zbunjen. Malo sam razmišljao i potom mu odgovorio: »Znaš što, Franjo, bez obzira na to što ti kažeš da smo s Izetbegovićem prijatelji, on je predsjednik države i najbolje će procijeniti što je interes te države na čijemu je čelu. A ja, da ti pravo kažem, ne bih želio sudjelovati u rezanju jednoga živoga tijela«. Zatim sam morao tome poznatom povjesničaru tumačiti, podsjetiti ga na neke povijesne istine. Rekao sam mu kako je još od vremena Turaka, koji su uspjeli dio slavenskoga žiteljstva prevesti u muslimansku vjeru, iako su jezik i običaji ostali isti, Bosna i Hercegovina bila u Otomanskome carstvu entitet kao cjelina, sa sva tri naroda. Zatim je u novijoj povijesti onamo ušla Austro-Ugarska, ali je i ona BiH tretirala kao cjelovit entitet. Na koncu postali su republika u Jugoslaviji, a u svim ustavima Jugoslavije pisalo je da su republike države koje su se dragovoljno ujedinile u federaciju. Nije bilo nijedne vlade, čak u vrijeme kraljevske Jugoslavije, nakon 1918., u kojoj iz BiH nije bilo obavezno po četiri-pet ministara, jako se vodilo računa o tome da Bosanci budu zastupljeni u tim vladama Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kako se isprva zvala. A Tuđman mi je odgovorio: »Ja sve to znam, to je točno. Međutim, sada su druga vremena, svaki narod želi živjeti sa svojima«. Tada sam mu rekao: »Nažalost, moram ti reći da ja tu misiju ne mogu prihvatiti i izvršiti«.</p>
<p>• Ovo je vrlo zanimljivo otkriće. Kako ste se napokon rastali?</p>
<p>- Pokušao me uvjeravati i dalje, ali je na koncu shvatio kako nema nade i opušteno rekao: »Dobro, nećemo više o tome, aj'mo malo nešto prigristi!« Ispričao sam se da ne mogu, da već kasnim: »Rekli ste mi samo pola sata, a evo već je cijeli sat prošao. A tko zna dokle će ta večera trajati«. Odbrusio mi je: »Ne, ne, vrlo kratko, jer ja moram ići na utakmicu«. Ipak, nisam se mogao oduprijeti, sjeli smo za stol, počeli su nositi različita jela i večerali smo zajedno. U tijeku večere rekao mi je kako je to košarkaška utakmica Cibone i Jugoplastike, odlučujuća o prvaku. U jednom je trenutku dodao: »Slušaj, Kiro, ja bih jako volio da dođeš sa mnom na utakmicu«. Odgovorio sam: »Franjo, hvala ti. Ja jako volim košarku i često je gledam na televiziji. Međutim, večeras zaista ne mogu«. Bio je uporan: »Znaš, ova je utakmica vrlo važna, prihod iz nje ide u korist moje garde. Javi svojima, odgodite taj sastanak za sutra«. I ja sam bio uporan: »To je nemoguće, sastanak je najavljen u medijima, doći će i novinari«. I digao sam se prije nego što su bili posluženi desert i kava. Šarinić me je otpratio na aerodrom i tako sam se vratio u Skopje.</p>
<p>Mihailo Ničota</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="6">
<p>Zahvaljujući američkim kirurzima ove godine operirano 25 djece</p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - Uspješno je operirano 25 i pregledano 46 djece, u dobi od 3 mjeseca do 22 godine - sukus je petodnevnog rada američke skupine plastičnih kirurga, što su već šesti put posjetili Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj. Dr. John W. Young, ujedno i voditelj grupe, dr. Frank C. Koranda i dr. Petter D. Witt, sve operacijske zahvate, uz asistenciju kirurga Odjela za opekline u Klaićevoj, obavili su besplatno. </p>
<p>Od prvog dana, 4. lipnja, kada je na šesnaestogodišnjoj djevojci iz Zagreba obavljen estetski zahvat uklanjanja velikog ožiljka na desnoj ruci, sve do 8. lipnja kada su obavljene vizite budućih malih pacijenata koji će biti operirani iduće godine, američki kirurzi obavili su operacijske zahvate koje naši kirurzi, najviše zbog tehničke neopremljenosti, nisu mogli obaviti.</p>
<p>Jedna od kompliciranijih operacija, koju su naši kirurzi mogli obaviti jedino uz pomoć kirurga iz SAD-a, je razdvajanje prstiju šake na malom četverogodišnjem dječaku iz Bregane. Nakon prijašnje tri operacije, kojima su mu razdvojili tri prsta, ovogodišnjom operacijom razdvajanja preostala dva, dječak će se moći normalno služiti lijevom ručicom. Doktori su nam rekli da će sigurno biti ljevak, jer iako je imao takav deformitet, najviše je koristio lijevu ruku.</p>
<p>»Ovakav je vid suradnje s liječnicima sa Sveučilišta u Kansas Cityju od višestruke koristi. Kirurzi iz Klaićeve omogućili su našoj djeci i njihovim roditeljima da vide i uvjere se u drukčiji pristup liječenju urođenih anomalija«, rekao nam je dr. Zoran Barčot, voditelj projekta operacija »Young 2001«, inače i voditelj na Odjelu za opekline u Klaićevoj. Nakon operacija većina djece je napustila bolnicu već sljedećeg dana. Takve operacije nazivaju se »day surgery«, dnevne operacije. No, ovisno o složenosti zahvata, a ovih dana, obavljene su i takve operacije, kao što su rekonstrukcije šake, stopala, nepca, razdvajanje prstiju i transplantacija kose, operirana djeca bit će još neko vrijeme u bolnici, a potom rehabilitirana.</p>
<p>Iva Grgić</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Nebo nad Lučkim preplavile letjelice</p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - U subotu je na aerodromu Lučko Aeroklub »Zagreb« organizirao prikaz letenja povodom 72. godišnjice kluba i Dana državnosti. Uz atraktivne skokove padobranaca, letjeli su avioni i helikopteri MUP-a, jedrilice i ultralake letjelice te motorni zmajevi, a sudionici su bili piloti AK »Zagreb«. Građanima su na raspolaganju bili avioni za panoramsko letenje iznad grada, što je privuklo mnoge zainteresirane. </p>
<p>»Ideja ovog projekta je okupljanje pilota i želja da se u ljetnim mjesecima organiziraju slične priredbe. Očekujemo podršku grada jer AK Zagreb trenutno je prepušten sam sebi i ne može se financirati«, rekao je Zlatko Berić, službeni voditelj cijelog programa. Na južnom djelu aerodroma svoj prikaz letenja imali su modelari u organizaciji Modelarskog kluba »Trešnjevka«. </p>
<p>»Modelarski klub Trešnjevka zadnjih godina je vegetirao dijelom zbog nedostatka komunikacije s Hrvatskim aeroklubom, ali pojavom mlađih članova situacija se poboljšava«, rekao nam je Marin Veličkov, tajnik kluba. Također treba naglasiti da unatoč nedostatku novca i prostora piloti jedrilica na daljinsko upravljanje postižu zapažene rezultate kod nas, a i u Europi. </p>
<p>Svjetlana Pećinar</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="8">
<p>McVeigh ne žali zbog zločina</p>
<p>WASHINGTON, 9. lipnja (Hina/AFP)</p>
<p> - »Kad bih rekao da žalim, lagao bih«, izjavio je 33-godišnji Amerikanac Timothy McVeigh koji se priprema u ponedjeljak umrijeti bez grižnje savjesti zbog 168 poginulih u atentatu u Oklahoma Cityju 1995. godine, što je neshvatljivo za one koji su ga poznavali kao dobrog dječaka a zatim i kao uzornog vojnika tijekom rata u Zaljevu. Vrhovni sud Denvera odbio je u četvrtak molbu za odgodu njegovog pogubljenja.</p>
<p> McVeigh nikada nije pokazao žaljenje, uvjeren je da je atentat bio koristan za smirivanje federalne vlade koja je, prema njegovom mišljenju, sve više prijetila slobodama građana.</p>
<p> »Učinio sam to za opće dobro«, objasnio je taj u biografiji koja je upravo objavljenja u Sjedinjenim Državama. On je i dalje uvjeren da je postupio kao »domoljub« kako bi vratio na ispravan put Ameriku koja se udaljavala od vrijednosti njezinih utemeljitelja.</p>
<p> »Ništa ne može objasniti zašto je to učinio«, povjerio je njegov otac Bill McVeigh novinarima nakon što ga je vidio posljednji put 10. travnja, dodavši da njemu sinovljeva objašnjenja nemaju nikakva smisla.</p>
<p> Sin radnika u automobilističkoj industriji, koji je svoj život posvetio obitelji, Timothy je odrastao u Pendletonu, ruralnom području države New York blizu kanadske granice. Ima dvije sestre.Roditelji su mu se rastali kada mu je bilo 16 godina.</p>
<p>Volio je oružje i <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>, a fascinirale su ga teme Amerikanca koji sakupljaju oružje i namirnice radi preživljavanja, uvjereni da savezna vlada prijeti njihovim slobodama.</p>
<p> McVeigh je vjerovao da je našao svoj spas u vojsci. Tamo se upoznao Terryjem Nicholsom, seljaka s kojim je izradio bombu za Oklahoma City. Obojica dijele isto nepovjerenje prema saveznoj vladi.</p>
<p> McVeigh sebe doživljava kao branitelja Ustava. On je simpatizer milicija koje se bore protiv saveznih vlasti. Bio je uzoran vojnik, presavjestan i ustrajan, brzo je promoviran u narednika i tada je doživio kratke trenutke slave tijekom Zaljevskog rata gdje je za hrabrost dobio brončanu zvijezdu. San mu je, međutim, bio postati komandosom zelenih beretki, u čemu ipak nije uspio. Nije prošao prijemni ispit i taj ga je neuspjeh, prema mišljenju bliskih osoba, doveo do pada. </p>
<p> Tri događajauvjerit će ga u potrebu atentata na savezne vlasti: napad FBI-a na »survivorse« u Ruby Ridgeu u kolovozu 1992. kada su poginule tri osobe, zatim napad na Waco u travnju 1993. kada je u operaciji savezne policije, koja je napala farmu jedne adventističke sekte i njezinog vođu Davida Koresha, poginulo oko 80 osoba; te takozvani Bradyjev zakon, prihvaćen u studenome 1993. o kontroli oružja.</p>
<p> Priprema atentata, kojim se želio osvetiti za Waco, trajala je 7 mjeseci i stajala ga 5.000 dolara. Izradio je bombu od dvije tone s Nicholsom, ali ju je sam dovezao u Oklahoma City 19. travnja 1995. i aktivirao pred zgradom ureda savezne administracije.</p>
<p> Do kraja siguran u sebe, McVeigh je želio da njegovo pogubljenje izravno prate javne televizijske mreže, što je zabranio ministar pravosuđa. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Bodo Hombach se ženi svojom starom ljubavi </p>
<p>BERLIN, 9. lipnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - »Ah, ljubav. Političar i jet-setter Bodo Hombach (49) ženi se s Ingrid (50) svojom ljubavi iz mladih dana«. Tim riječima dnevnik Bild od subote u svojoj rubrici »dobitnik« na naslovnici donosi vijest iz privatnog života koordinatora Pakta o stabilnosti za Jugoistočnu Europu, Bode Hombacha. Političar jet-setter i Mr. Balkan tipični su nadimci kojima ovog bivšeg utjecajnoga SPD-ova političara i ministra u Uredu njemačkog kancelara kvalificira njemački ne samo bulevarski tisak. </p>
<p>Iz istog Bildova se izvještaja može saznati da su mjesto vjenčanja, datum i gosti potpuna tajna. Kao razlog tajnosti se navodi to što se »Mr. Balkan« navodno nalazi »na listi Miloševićeva klana za odstrel«. No sasvim je sigurno da na vjenčanje dolazi stari prijatelj kancelar Gerhard Schröder, s kojim ga vežu lijepe uspomene iz pobjedničke kampanje na prošlim saveznim izborima. </p>
<p>Schröder je Hombacha, nakon afere s izgradnjom obiteljske vile, iz Ureda kancelara nametnuo za koordinatora za Balkan u Bruxellesu. Njegova je zadaća da realizira Pakt o stabilnosti iz 1999. godine koje je potpisalo 40 zemalja i međunarodnih organizacija. </p>
<p>U njemačkim medijima su jako kritični prema »Balkan-paktu«. On se u Makedoniji nije pokazao kao mehanizam koji može čuvati stabilnost, a ni drugi mu rezultati nisu blistavi. Stoga je i sam Hombach neizravno najavljivao da ne bi imao ništa protiv prelaska iz Bruxellesa u Berlin. </p>
<p>Mr. Balkan ne može se potužiti da slabo zarađuje u Bruxellesu. Naime, specijalni koordinator zarađuje godišnje 520 tisuća DEM, što više nego bilo koji drugi povjerenik EU. Njemačka vlada mu je dala i blindirani automobil s osobnim vozačem, a putni troškovi mu se isplaćuju za 225 dana, što odgovara broju radnih dana u jednoj kalendarskoj godini. </p>
<p>B. Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Smrdljiva biljka čuva travnjake od pasa i mačaka</p>
<p>BERLIN, 9. lipnja</p>
<p> - Njemački vrtlar Dieter Stegmaier uzgojio je biljku koja psima i mačkama smrdi tako jako da je izbjegavaju pa tako i ne ostavljaju neželjene »poklone« na travnjacima. Hibrid koji u Essingenu u Švapskoj zovu biljkom »gubi se« postala je popularna među ljudima koji žele izbjeći neželjene pseće i mačje posjete svojim dvorištima, objavio je u petak dnevnik Die Welt. </p>
<p>Stegmeier je biljku dobio križanjem jedne australske i jedne južnoameričke biljke. Nova biljka nije smrdljiva ljudima, ni izgledom neće nagrđivati travnjake. Vrtlar je zatrpan narudžbama i do travnja bi ih trebao isporučiti nekoliko milijuna, a gradu Stuttgartu će na poklon dati 1000 sadnica. (Reuters)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>U potrazi za pravim identitetom</p>
<p>TORONTO, 9. lipnja</p>
<p> - Žrtvi amnezije Kanada je ponudila dozvolu da ostane 18 mjeseci u zemlji, ali se čovjek, koji se probudio bez pamćenja 1999. godine u bolnici u Torontu, bori da dobije putovnicu da bi mogao putovati izvan Kanade, kako bi saznao svoj pravi identitet, izjavio je njegov odvjetnik Manuel Azevedo uz napomenu da njegov klijent nosi bolničku narukvicu s imenom Philip Staufen. Osobe uključene u ovaj slučaj nisu sigurne kako je dobio tu identifikacijsku narukvicu, ali odvjetnik Azevedo tvrdi da je Staufen možda »promrmljao« nešto bolničkom osoblju dok je bio u nesvijesti, a pretpostavlja da je njegov klijent bio žrtva pljačke u kojoj su mu ukradeni dokumenti. Lingvisti kažu da Staufen govori engleski s britanskim naglaskom, te da želi otputovati u Veliku Britaniju u potrazi za svojim identitetom. Glasnogovornik britanskog veleposlanstva u Kanadi rekao je da u Velikoj Britaniji nemaju podataka da je mladiću po imenu Philip Staufen ikada izdana britanska putovnica. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Engleski restaurator uređuje grb na Eltzovu dvorcu </p>
<p>VUKOVAR, 9. lipnja</p>
<p> - Engleski restaurator Graham O'Hare po treći put za redom je gost vukovarskog Gradskog muzeja, a nakon što je prošle godine restaurirao mali grb obitelji Eltz iznad kolnog ulaza u sam dvorac, sada radi na rekonstrukciji velikog Eltzovog grba okruženog lavovima smještenog na središnjem dijelu krovišta. </p>
<p> Posao bi, po njegovoj procjeni trebao biti gotov početkom studenog prije hladnijih dana. »Kamene plastike na dvorcu gledam još od 1998. godine kada sam prvi put došao u Vukovar. Grb je teško oštećen od bombardiranja, a nedostaje oko 30 posto dijelova. U gradu nema mekog kamena koji se u vrijeme gradnje dvorca koristio za specijalne radove i lijepe građevine«, kaže O'Hare.</p>
<p> S obzirom na veliko oštećenje grba izrađuje se kalup prema kojem će se klesanjem mekog kamena napraviti nadomjestak na grbu. Mekani kamen u Vukovar stiže iz susjedne Mađarske, kaže O'Hare. </p>
<p> Po struci arheolog, poslom restauratora bavi se posljednjih 8 godina i slovi kao stručnjak za kamen. Ističe kako je u njegovu poslu itekako važno poznavati materijal s kojim se radi. Bogato iskustvo o mekom vapnencu, kojeg u rodnoj Engleskoj ima na pretek, pokušava prenijeti i na trojicu hrvatskih restauratora Alana Vlahova, Tomislava Jakopaša i Zvonimira Orčića iz Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Zagreba. Inače, prošlogodišnja restauracija malog grba obavljena je sponzorstvom Fonda britanskog veleposlanstva u Zagrebu uz veliku pomoć Hrvatskog restauratorskog zavoda. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Otvorena sezona na »Copacabani«</p>
<p>OSIJEK, 9. lipnja</p>
<p> - Koncertom popularnog Prljavog kazališta u petak je u večernjim satima svečano obilježeno otvorenje još jedne kupališne sezone na najvećem osječkom kupalištu-Rekreacijskom centru »Copacabana«. U programu otvorenja koji je trajao od popodnevnih sati predstavljen je novi kompilacijski CD i biografska knjiga »Sve je lako kad si mlad« Prljavog kazališta, a glazbeno-modni spektakl na otvorenoj pozornici okupio je oko 10 tisuća posjetitelja. Prije samog vrhunca večeri i koncerta Prljavog kazališta, nastupili su zagrebački raperi Soma Dollara, dok su modnu reviju »Linee Exclusive« nosile pobjednice nekoliko izbora ljepote u Hrvatskoj. Iako je kupališna sezona službeno započela, iz tvrtke »Osijek-Koteks d.d.«, koja je koncesionar kupališta, poručuju kupačima kako se ulaznice na popularno zvanu Kopiku neće naplaćivati sve do 14. lipnja. Od tog datuma, cijena ulaznice za djecu bit će pet kuna, za odrasle deset, dok će paket za četveročlanu obitelj stajati 20 kuna. Sezona je dočekana potpuno spremna, četiri bazena i pješčana plaža na obali Drave u punom su sjaju što će kupačima omogućiti neometano kupanje i uživanje u ljetu. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Više od 500 motorista stiglo u Dubrovnik</p>
<p>DUBROVNIK, 9. lipnja</p>
<p> - Dubrovački moto klub »Libertas Riders« već drugu godinu zaredom organizira susret bikera u kampu »Solitudo«, a ove je godine na krajnji jug stiglo oko tisuću motorista s preko 500 motorkotača. Ljubitelji »vjetra u kosi«, piva i heavy metala stigli su iz čitave Hrvatske, susjedne Slovenije, BiH, Italije, Austrije, Mađarske i Njemačke. Istovremeno, s drugim rođendanom bikers susreta, svoj petnaesti rođendan proslavio je i kultni »Roxy Club« doajen među popularnim okupljalištima mladih, dubrovačkog »Burbon Streeta«. Dvodnevno rođendansko slavlje proteklo je uz dobar jazz riječkog Sensitive Jazz Quarteta, koji uz pjevačicu Meri Trošelj čine bubnjar Tonči Grabušić, basist Henry Radanović te gitarista Darko Jurković -Charli. A. H.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="15">
<p>Dimitrijeva ukoričena retrospektiva</p>
<p>Velika retrospektiva djela Dimitrija Popovića, umjesto izložbom prezentira se impozantnom monografijom enciklopedijskog formata, kojom je obuhvaćen cjelokupni autorov opus što je nastajao više od tri desetljeća. U očekivanju i retrospektivne izložbe, treba se nadati i novim iskoračajima umjetnika koji uvijek iznova propituje nove mogućnosti izričaja u okviru svoje osobite likovne poetike</p>
<p>Velika retrospektiva djela poznatog crtača, slikara, grafičara i skulptora Dimitrija Popovića, umjesto izložbom, postaje ovih dana dostupnom u obliku impozantne monografije jednostavno nazvane »Dimitrije«. Iako je običaj drukčiji - da retrospektivnu izložbu prati opsežan katalog ili monografija, nakon 30-godišnjeg umjetničkog djelovanja, obilježenog brojnim tematskim ciklusima, kojima je zajednički nazivnik ljudsko tijelo u neizmjernim transformacijama, Dimitrije nam prvo podastire monografiju, što će vjerojatno biti poticajem i za buduću retrospektivnu izložbu.</p>
<p>Premda se takve obično upriličuju po definitivnom zaokruženju pojedinog autorskog opusa, razlog za tek naoko preuranjenu Dimitrijevu, višestruko je opravdan. Kompleksnost njegova dosad ostvarena opusa, koji se proteže od konceptualnih radova i objekata, preko klasičnih crteža obilježenih antičkim vrijednosnim simbolima do slika i skulptura što su, kao i ostala njegova djela, prožeta osebujnim nadrealističkim i simbolističkim ozračjem, ali u suvremenom kontekstu, zavrijeđuje opsežnu problematsku retrospektivu. To ne znači da njegovo djelo treba iznova valorizirati, iako je kao miljenik likovne publike ponekad bio zaobilažen od suvremenih (domaćih) teoretičara i kritičara. Češće je, naime, njegov rad bio stručno priznavan u inozemstvu, o čemu svjedoče brojne izložbe, ali i publikacije. Svojevrstan vrhunac toga priznanja zbio se lani, u godini Velikog Jubileja 2000 godina kršćanstva, kada je njegov ciklus »Corpus Mysticum« bio u Rimu predstavljen s tri izložbe: u Saint Andrea al Quirinale, Santa Maria del Popolo - L'agostinian arte sacra conteporaneo i u Pantheonu.</p>
<p>Zasigurno bi pojedinačno već izlagane tematske Dimitrijeve cikluse bilo divno vidjeti objedinjene i na velikoj retrospektivnoj izložbi. U iščekivanju tog događaja, upravo otisnuta monografija »Dimitrije« pruža priliku uvida u njegovo dosadašnje imaginativno i bogato stvaralaštvo. Uostalom, izložbe dođu i prođu, a knjiga ostaje kao trajan trag. Ona preuzima ulogu, u ovom slučaju, imaginarnog muzeja Dimitrija Popovića. </p>
<p>Pomno pripremana nekoliko godina, monografija »Dimitrije« izdana je u biblioteci »Zlatni rez« Skaner Studia u Zagrebu. Na 480 stranica enciklopedijskog formata sva su reproducirana Dimitrijeva djela otisnuta u boji. Vrhunski tisak Skaner Studia, nad kojim je bdio urednik monografije Dragi Savičević, omogućuje gotovo autentičan doživljaj Dimitrijevih djela, koja su u knjizi grupirana i prezentirana u ciklusima, baš kao u segmentiranim odsječcima muzejskog postava. Tako se nižu njegova stvaralačka poglavlja. Nakon ranih radova slijede tematski ciklusi »Eros i Thanatos«, »Omaggio a Leonardo«, »Judita«, »Omaggio a Dante«, potom skulpture, pa »Merilyn Monroe«, »Tijelo i prostor« te na kraju »Corpus Mysticum«. Autor teksta, talijanski teoretičar Giorgio Segato, analitički valorizira ukupnost stvaralaštva Dimitrija Popovića, pokazujući razvojnu liniju tog svestranog umjetničkog puta koji korespondira s renesansnom širinom humanističkog univerzalnog poimanja svijeta. </p>
<p>Stoga se pod dojmom Dimitrijevih crteža, a posebice velikog ciklusa »Corpus Mysticum«, Segato uvodno poziva na »Vasaria« koji je o crtežu pisao kao o »ocu naših umjetnosti, arhitekture, skulpture i slikarstva, koji proizlazi iz intelekta...«, aludirajući na ustrajna Dimitrijeva vježbanja ruke i figuralna istraživanja po modelima renesansnih majstora te uviđajući kako je upravo crtež »pothranjivao i poticao njegovo proučavanje, istraživanje i invenciju baš onako kako je to zahtijevao Vasari«.</p>
<p>Rijetko i fragmentarno izlagani rani Dimitrijevi radovi zaokupili su Segatovu pažnju, jer je u njegovim asamblažima i kolažima (nastalim između 1967. i 1972.) uočio sintezu vizualne poezije i konceptualne umjetnosti, poneku dadaističku provokaciju i naginjanje k nadrealizmu, koji će u osobitoj autorovoj inačici obilježiti njegovo cjelokupno stvaralaštvo. A u središtu Dimitrijeve umjetničke preokupacije od početka će biti ljudsko tijelo koje će razlagati i rastakati ne samo u savršenstvu njegove opne, već i izlažući ponutricu koja probija napeta mišićna tkiva i isplivava na površinu vlastita tijela. Ta unutrašnja tjelesnost, koju inače oblikovno ne percipiramo, u Dimitrijevim je djelima često naglašena i kolažiranjem sličica anatomskih prikaza organa, ali i stvarnim umetcima kostiju, čime slike postaju osebujnim objektima. No, i crtežem Dimitrije često izvrće nutrinu tijela na površinu, jednako kad se bavi Leonardovim idealnim predlošcima ili kad sam razlaže lica Marilyn Monroe. Posebno poglavlje u takvoj Dimitrijevoj metodologiji umjetničkog pristupa je tijelo Kristovo, u kojem na taj način simbolizira njegovu muku. A ona je pretekst i za sve ostale trpnje kojima je izloženo i ljudsko tijelo, stvoreno na sliku i priliku Božju. Ustvari njegova je inspiracija odnos i neprekidno suprotstavljanje dobra i zla, koje iz općeg pojma on fokusira na pojedine likove, bez obzira na to u kojoj tehnici radi (crtež, slika, kolaž, asamblaž, pa i skulptura).</p>
<p>Kako se često bavi gotovo perfekcionistički oblikovanim tijelom žene, mnoga su njegova djela erotskog naboja. Ali i tu uvijek razapeta između ljepote oblika i ružnoće primarnih nagona. Stoga on idealiziranu renesansnu ljepotu izvrće (unakazuje) u moralni i fizički slom prikazanog lika. Pri tom, međutim, nikada ne napušta polje estetskoga. Zbog toga Giorgio Segato opravdano uočava: »Dimitrijevi zahvati nikada ne ostavljaju ožiljke, nego se, poput uspješne kirurške plastične operacije, doimlju sposobni vratiti barem sjećanje na izvornu i savršenu ljepotu, potaknuti misao i senzibilnost na ponovno traženje 'smisla' - kao smjera - izgubljena sklada, ističući one razderotine, one metamorfoze, one mutacije koje su se dogodile i događaju u ljudskoj psihi, a koje su skrivene i koje uvijek nastojimo potisnuti iz središta pozornosti«.</p>
<p>Smisao za detalj leonardovske preciznosti od početka je utkan u Dimitrijevo stvaralaštvo. Možda je upravo stoga on imao hrabrosti postepeno tijelo svoditi na znak. Ali to nije onaj minimalistički obris, već izabrani detalj koji preuzima ulogu cjelovitog simbola ukupne tjelesnosti. Pri tome se nije libio izjednačiti profano i sakralno tijelo. Tako je i Kristovo tijelo razložio na karakteristične detalje, čime je potencirao simbole muke. A time se od klasičnog ponovno vratio i konceptualnom poimanju i tijela i djela, potvrđujući kontinuiranu nit umjetničkog puta na kojem su nam se poneki iskoračaji (poput onog u skulpturu) tek pričinjali kao iznenadni skokovi. A bili su to pažljivo planirani pomaci unutar istog umjetničkog izričaja. </p>
<p>To, dakako, potvrđuje svojim zaključkom i Giorgio Segato koji, promatrajući tijek Dimitrijeva stvaralaštva do najrecentnijih radova, nepobitno uočava: »Jedinstveni nadrealizam Dimitrija Popovića stišava se u simbolizmu široka daha, dosljedno ustrajući na poticanju intimnoga, duboko osobnog i generičkog pamćenja, vraćajući središnji položaj čovjeku, iznimnu bogatstvu psihe, ponovno otkrivajući antičke simbole i znakove, osvajajući mogući egzistencijalni smjer koji nastoji obnoviti osjećaj svetog u čovjeku. Reduciranje figuralnih elemenata odgovara i povratku konceptualnim rješenjima i uporabi predmeta (čavala, konopca, vlasi, zavoja), kojima se zapravo nastoje učvrstiti odnosi sa zbiljom. Tako se misao i sjećanje ne gube u prostoru nestanka i odjeka, nego taj prostor čine plodnim zametkom novih težnji.«</p>
<p>Taj zametak sigurno negdje u Dimitriju buja, pa dok iščekujemo njegovu retrospektivnu izložbu, nakon promocije monografije (koja će se u Muzeju Mimara održati u utorak 12. lipnja), možemo se nadati njegovim novim iskoračajima u okviru njegove osobite likovne poetike.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Muzej pušačke strasti: Duhanski put dug 130 godina</p>
<p>Prvi duhanski muzej Tvornice duhana Rovinj objedinjuje više od stotinu predmeta izvornih artefakata, od najsofisticiranijih oblika lula i nargila do dokumenata koji svjedoče o društvenom i kulturnom identitetu tvornice </p>
<p>Nešto od te duge povijesti uživanja u duhanu pokazano je i u prvom duhanskom muzeju u Hrvatskoj, onom koji prati gotovo 130 godina dugi razvoj i put Tvornice duhana Rovinj. Otkako je Anno Domini 1872., u preuređenoj vojarni utemeljena Tvornica duhana za opskrbu časnika cigaretama, kao jedna od 30-ak koje su potpadale pod k. k. Tabak- rege austrijskog državnog duhanskog imperija - promijenila se rovinjska industrijska povijest baš kao i njezina socio-kulturna slika. O tim prvim počecima svjedoče arhivski dokumenti izloženi na muzejskim zidovima, baš kao i radne knjižice Marie Longo i Marie Devescovi, prvih dvaju radnica - tabacchina, u tvornici koja je zapošljavala mahom žene u dobi od 21. do 35. godine života. Tvornica će ostati u sastavu Austro-Ugarske Monarhije do kraja Prvog svjetskoga rata, potom dijeleći tragičnu sudbinu naših prostora u sastavu je talijanskoga monopola. Iako je iz Drugog svjetskoga rata izašla fizički netaknuta, trebat će dugi niz godina dok od manufakturne proizvodnje i zastarjelih strojeva postane suvremeni uspješni i tehnološki visokorazvijen duhanski koncern kakav je danas. Sva ta, više od stoljeća duga povijest ostavila je tragove u muzeju čije središnje sadržaje čine izvorni artefakti sakupljani godinama od Beča, Pešte do Rovinja. U novom obnovljenom ruhu koče se tu i predmeti koji svjedoče o tvorničkom vremešnom tkivu, poput ručne rezačice duhana, ili starog zidnog sata što su ga tabacchine iz očaja nazvale el daspara, simbol tehničke discipline koja je jedan od jamaca dugogodišnjeg uspjeha, potom različite kutije od drva, lima, papira ili mesinga u kojima su se čuvale cigarete. A izloženo je 110 vrsta cigareta od prve Primorke i Virginie do Milde sorte i svih vrsta Ronhilla. </p>
<p> Osobitu pozornost privlače stolne pušačke garniture - »hubble bubble«, ili poznatije kao vodene lule ili nargile, koje su i danas sve popularnije kao modni hit. Potom svi mogući tipovi lula s najčudesnijim ukrasima, počevši od glinenih lula, kakve su se rabile početkom 19. stoljeća, pa do onih sofisticiranijih izrađenih od bijelog vrijesa ili morske pjene, a ove potonje svoje porijeklo vuku iz Turske ili onih prozirnih s dužim ili kraćim kamišom. Uz to svakako ide i sav potreban pribor, razni upaljači, džepne doze, burmutice i sl. Za lulaše sladokusce pravo carstvo. </p>
<p>Za ovaj uzoran postav koji može stati uz bok ma kojem sličnom europskom zaslužan je Vladimir Maleković, a eksponati su namaknuti još iz dva izvora: dio predmeta iz svog je fundusa izdvojio Muzej za umjetnost i obrt, a dio je darovao »Austria tabak Museum« iz Beča, tako da muzej danas u stalnom postavu ima više od stotinu artefakata. Sve to svjedoči o društvenom i kulturnom identitetu Tvornice duhana Rovinj te je svojevrstan je spomenik i memorija prošlosti kao i zalog budućnosti.</p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Zemaljski početak i božanski kraj</p>
<p>Pripremne studije otkrivaju kako je Matisse zapravo radio na kapeli Krunice u mjestašcu Vence: u većini slučajeva, rani crteži su prepuni detalja i gotovo akademski u svojoj preciznosti te im se lako odaje priznanje jer ne priređuju nikakva avangardna iznenađenja. No, Matisse ih je u konačnoj izvedbi reducirao na osnovne poteze, ogoljujući ih praktički na tri do četiri crna traga četkom</p>
<p>Sanjam o umjetnosti ravnoteže, čistoći i iskrenosti lišenih problematičnih ili uznemirujućih tema... Kao utjeha ili mentalni melem - nešto poput dobrog naslonjača u kojem se čovjek može odmoriti od fizičkog umora«. Henri Matisse volio je umjetnost oslobođenu suvišnih linija i to je bio glavni argument u pokušaju da se opravda kritičarima kad je završio rad u kapeli Krunice u gradiću Vence, u blizini Nice. Mnogi je danas, opravdano, smatraju njegovim remek djelom: u kapeli je radio od 1947. do 1951. godine, a dizajnirao je apsolutno svaki dio samostana, sve do besprijekornih detalja. Stvaranje kapele tema je dviju izložbi, organiziranih u povodu 50. godišnjice posvećenja kapelice, 25. lipnja. Jedna izložba u Matissovom muzeju u Nici potrajat će do 10. rujna i fokusirana je na Križni put. Druga, u dvorcu Villeneuve u Vencu, traje do 25. lipnja, a pokriva različite aspekte projekta, uključujući i religiozne radove osam suvremenih umjetnika.</p>
<p>Kapelu je Matisse dovršio u 81. godini, nazivajući je ipak, uz sve njene nesavršenosti, svojim životnim djelom. Jednostavnost kapelice Krunice prvo je što upada u oči: mala, moderna zgrada na zemljištu koje pripada dominikankama, unutra tri crno-bijela murala - »Križni put«, »Djevica i dijete« i »Sveti Dominik« - jednako kao i tri poluapstraktna prozora, urešena obojenim staklom. Matisse je dizajnirao i kameni oltar, brončani križ, koloritne oltarske pokrove i izrezbarena vrata, koja vode u ispovjedaonicu. Kapela se može posjetiti kao muzej, no prije svega je mjesto na kojem se redovnice mole.</p>
<p>Središnje djelo je »Križni put«, s četrnaest postaja Križa oslikanih u tri reda na bijelim keramičkim djelićima, koji formiraju jedinstveni pano velik 396 puta 198 centimetara na stražnjem zidu svetišta. Kako svaka postaja predstavlja kritični dio Isusovih posljednjih sati, Matisse je na svakoj posebno radio, ponekad tražeći inspiraciju za svoje crteže u slikama ranijih majstora, među njima Mantegna i Rubensa. Pripremne studije otkrivaju kako je Matisse zapravo radio: u većini slučajeva, rani crteži su prepuni detalja i gotovo akademski u svojoj preciznosti te im se lako odaje priznanje jer ne priređuju nikakva avangardna iznenađenja. No, Matisse ih je u konačnoj izvedbi reducirao na osnovne poteze, ogoljujući ih praktički na tri do četiri crna traga četkom.</p>
<p>»Znam da moj »Križni put« kritiziraju zbog toga što je previše jednostavan, a tome se pridružuju čak i moji najstariji prijatelji«, pisao je kasnije Matisse. »Ali zar ne razumiju da sam cijelu stvar promatrao kao aluziju, da je namjerno napravljena kao deskriptivna prezentacija, poput ploče za obavijesti, zbroja znakova?«</p>
<p>Radikalno je promijenio i druge slike u kapeli. Studije za »Djevicu i dijete« otkrivaju detaljne portrete i pozadinu ispunjenu cvijećem i zvijezdama. U konačnoj verziji, glave majke i djeteta prazni su krugovi; dijete je na majčinim rukama, njegove ruke ispružene kao da stremi prema nebu, a cvijeće nalikuje tek nespretnim oblacima. Slično tome, sveti Dominik počinje kao prepoznatljivi redovnik, a završava kao ikonska figura, opet s praznim krugom umjesto glave.</p>
<p>Jednostavnost prozora izrađenih od obojenog stakla također prikriva pažnju s kojom ih je Matisse izradio. Eksperimentirao je s različitim bojama, no odlučio se za ultramodru, zelenu poput boce i limun žutu, dijelom zbog estetskih razloga, a dijelom i zbog atmosfere koju stvaraju u kapeli kad u nju prodire svjetlo. Iza oltara, »Drvo života« predstavljeno je rascvjetalim kaktusima i zelenim lišćem razbacanim preko plave zavjese, koja visi iznad žutog prozora. Dva preostala prozora sugeriraju žuto i plavo palmino lišće naspram zelenoj pozadini.</p>
<p>Vanjština skromne kapele, koja je dugačka samo 18 metara, široka šest, a visoka nešto manje od pet metara, ukrašena je tek jednim medaljonom »Djevice i djeteta«, no zgrada pokraj brežuljka ne može se ne zamijetiti izdaleka zbog svojih bijelih i plavih djelića i velikog, stiliziranog brončanog križa koji se proteže u nebo »kao molitva«, kako je rekao sam Matisse. Očito je da je Matisse tragao za spiritualnim dojmom, no je li kapela i izraz njegove vlastite religioznosti, pita se The New York Times.</p>
<p>Geneza kapele datira iz 1942. godine kada je Matissu, zbog bolesti, bila potrebna medicinska sestra koja bi dežurala i noću. Monique Bourgeois, lokalna djevojka, ponudila mu je pomoć, a ona i Matisse ostali su prijatelji i nakon što je ušla u dominikanski red kao sestra Jacques-Marie. Tijekom odmora 1947. godine, opatica je dobila ideju da izgradi kapelu u Venceu. Matisse je uskoro, uz potporu dominikanskog reda, počeo s radom.</p>
<p>U iduće četiri godine, sa sestrom Jacques-Marie kojoj je često dopuštao da fotografira njegov rad, Matisse se zbližio s dva dominikanca. Jedan, brat Rayssiguier, pomogao mu je da dizajnira arhitekturu kapele. Bez sumnje, često su razgovarali i o religioznim pitanjima. No, u papirima koji su ostali iza njega iz tog razdoblja, iako nije sumnjao u superiorno biće, dvoumio se oko kršćanske vjere. »Vjerujem li u Boga«, upitao se jednom naglas. »Da, vjerujem dok radim. Kad sam krotak i skroman, osjećam se okružen nekim tko me čini sposobnim stvoriti djela za koja nemam vještine.« </p>
<p>Također je zapisao: »Svaka umjetnost vrijedna imena je religiozna. Stvorena linijama ili bojama, ako ta kreacija nije religiozna, nije ni umjetnost. Nije ništa više od dokumenta, anegdote«. No, u nekim drugim prilikama govorio je sasvim suprotno; kako njegov rad nema veze s božanskim izvorima, barem ne više nego dok slika stolicu ili voće. A kad je dovršio rad na kapeli 1951. godine, tri godine prije svoje smrti, izjavio je: »Počeo sam sa svjetovnim i evo me, u predvečerje mojega života, završavam s božanskim«. </p>
<p>Tanja Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Svaka vlast ima udjela u gluposti</p>
<p>Naš festival demantira tvrdnju da u Hrvatskoj nema humora. To nije točno. Taj »slogan« je stvorilo ili neznanje ili činjenica da na Televiziji nema humora. Naime, Televizija je alergična na humor, možda ga se jedno vrijeme i bojala jer je to područje na kojemu se lako okliznuti</p>
<p>Fadil Hadžić, jedan od najplodnijih komediografa, osnivač kazališta, slikar, svojedobno novinski urednik, danas je umirovljenik i »Kerempuhov« dramaturg. Iako ga smatraju svestranom pojavom, njegovu su umjetničku i ljudsku sudbinu u prvom redu odredile komedija i satira, kojima je posvećena 25. smotra »Dani smijeha i satire«, a koja se, svake godine, tijekom lipnja održava u Zagrebu. Hadžić je zadovoljan stanjem humora u nas i ne slaže se s tvrdnjom da domaća komediografska scena već dugi niz godina pati od kroničnog nedostatka »svježe krvi«.</p>
<p>Vidim da vlast kvari ljude</p>
<p> l Jesu li »Dani satire«, kada se festival formirao, imali nekih uzora? </p>
<p>- Prije 25 godina kada je sve krenulo, imali smo skromne i prozaične razloge, a prvi od njih je bio da posljednjeg mjeseca u sezoni, kad već slabi interes publike za kazalište, ubrizgamo injekciju zanimljivosti. Drugi je razlog svakako bio dati poticaj pisanju i igranju komedija. U početku je izbor komedija bio vrlo loš, a evo, ove godine je izbornik Darko Lukić imao tešku zadaću da od 30 i više prijavljenih predstava odabere 17 koje će sudjelovati na festivalu... Na njemu sudjeluju i neki teatri kojima komedija nije uobičajen repertoar, kao što su HNK ili Gavella, a koji su pribjegli komediji shvativši da je ona najbolji mamac za publiku. </p>
<p> l Jeste li, kao satiričar, zadovoljni Lukićevim izborom?</p>
<p>- Ove godine sam osobito zadovoljan izborom, jer se uspjelo uspostaviti ravnotežu između »gorčeg« i vedrijeg, dakle između satire i komedije. Sve su predstave kvalitetne i pružaju dobar pregled svega što se događa. </p>
<p> l Kazališnim festivalima se često prigovara da se u njih »utrpa« i ono čemu nije mjesto, samo kako bi postojao razlog za daljnjim održavanjem festivala. Jesu li sve predstave koje su na repertoaru »Dana satire« uistinu satirične ili komične?</p>
<p>- Za »Ljubavna pisma Staljinu« bi netko možda mogao reći da ne spadaju u komediju i satiru. Međutim, satirična je sama činjenica da Bulgakov, koji je bio i satiričar, piše pisma jednom diktatoru u kojima ga nešto moli. Razumljivo je da u takvoj predstavi nema previše smijeha, ali ima tihe ironije. U svakom slučaju, nema nijedne predstave koja je prisilno ugurana ili odskače od naziva festivala. Ali, pojavljuje se novi problem za satiričare, a to je; demokracija, u smislu smijeha na račun vlasti i države. Ipak, nepresušan motiv ostaje ljudska glupost, u kojoj i svaka vlast ima svoga udjela, licemjerje, karijerizam... Sve je to dovoljan materijal za dobru satiru i komediju.</p>
<p> l Kad spominjete vlast, svojedobno ste rekli da krivi ljudi sjede na krivim mjestima. Ljudi su se promijenili, jesu li pravi sjeli na prava mjesta?</p>
<p>- Promatram, u najboljoj namjeri, neke ljude i vidim da vlast kvari ljude. Čim on dobije »American« karticu pa shvati da na večeru, osim poslovnih ljudi, može izvesti i svoju obitelj... Baš je tu velika uloga satire da bude stalni korektor ljudi na vlasti.</p>
<p> l Znate li koliko koštaju »Dani satire« i koliko su novca dobili od Ministarstva?</p>
<p>- Ne mnogo. Zbog ovoga posebno nije angažiran ni jedan jedini čovjek. To sve radi kazalište, a i sami sudionici na određen način sudjeluju u financiranju.</p>
<p>Na HTV-u scenarije pišu njihovi vozači i žene</p>
<p> l Udomaćeno je mišljenje da je stanje humora u nas poražavajuće, a vi tvrdite da to nije tako i da imamo dovoljno odličnih autora? </p>
<p>- Naš festival demantira tvrdnju da u Hrvatskoj nema humora. To nije točno. Taj »slogan« je stvorilo ili neznanje ili činjenica da na Televiziji nema humora. Naime, Televizija je alergična na humor, možda ga se jedno vrijeme i bojala jer je to područje na kojemu se lako okliznuti. U 50 posljednjih godina se pojavilo desetak velikih pisaca komediografskih djela i 150 satiričnih komada, što nismo imali u cijeloj dosadašnjoj povijesti. I u bivšoj Jugoslaviji su na listama najizvođenijih komedija bili hrvatski pisci, a zabluda o nedostatku humora ima veze samo s Televizijom čiji su se urednici prvo bojali jednih, pa onda drugih i kojima se uvijek činilo manje opasno napraviti zabavnu emisiju s malo pjevanja, malo nevinih skečeva. Pa što nisu snimali Brešana?</p>
<p> l Na Televiziji tvrde da bi oni vrlo rado nešto radili, ali da nema dobrih scenarija?</p>
<p>- Nema, jer svojim vozačima ili ženama daju da pišu scenarije. To kažem karikirano, ali ima nešto u tome. </p>
<p> l Za vrijeme bivše države tijekom samo jedne godine izvedeno je više od 600 vaših predstava. Granice se otvaraju, veze se opet uspostavljaju, kakva su očekivanja? </p>
<p> - Moja posljednja komedija »Ministrov sin« se još uvijek, nakon 75 izvedbi, igra pred prepunom dvoranom, a igra se i u Bosni i u Sloveniji. Slično je i s »Državnim lopovom«. Najvažnije mi je da i dalje budem vitalan kao pisac.</p>
<p> l Tko je vaš festivalski favorit?</p>
<p>- Prvu večer smo imali predstavu (Shakespeareov »San ivanjske noći« u režiji Vite Taufera i izvedbi ljubljanskog Mladinskog gledališča), koja je odlična i koja nam je, na samom početku, postavila visoke ciljeve. A bit će ih još... </p>
<p>Branka Valentić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Održan Šesti anale graditelja žičanih glazbala </p>
<p>ČAKOVEC, 9. lipnja</p>
<p> - U subotu je u Gornjem Mihaljevcu, međimurskoj općini uz hrvatsko-slovensku granicu održan Šesti anale žičanih glazbala. Svoje instrumente izložili su Karlo Gruden, Ivan Zanjko, Krsto Pekić, Ivan Glad i Ante Tomasović iz Zagreba, Neven Bontek, Željko Stubičar i Marija Gregurec iz Ludbrega, Vlado Proskurnjak iz Varaždina i Mato Papak iz Žaborića kod Šibenika. Najvrijedniji izložak bila je violina, vjerna kopija Stradivarijeva instrumenta iz 1679. godine, violine poznate pod imenom »Helier«. U pet mjeseci rada izradio ju je Krsto Pekić iz Zagreba. U subotu je u Gornjem Mihaljevcu održana i osnivačka skupština Udruge hrvatskih graditelja žičanih glazbala, za čijeg predsjednika je izabran Ivan Zanjko iz Zagreba, pokretač Anala koji se šestu godinu za redom održavaju u njegovoj zavičajnoj općini. U minulih tjedan dana u radionici pod nazivom »Od cjepanice do violine« Zanjko je izradio violinu na kojoj se u subotu poslije podne koncertiralo u gornjomihaljevačkoj župnoj crkvi Svete Katarine.</p>
<p>D. Ovčar</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="20">
<p>Nema razloga za Jozićevo samozadovoljstvo </p>
<p>Bodovne su činjenice, u kvalifikacijama za SP 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji obojane svijetlim bojama. Međutim, nema baš nikakvoga razloga za nekakvu euforiju ni hvalisanje, budući da je ostvaren očekivani posao. Sve drugo osim tri pobjede, dva puta protiv Latvije i jednom protiv San Marina, bio bi teški posrtaj, nenadoknadivi kiks, koji bi Hrvatsku već sad udaljio od plasmana u Japan i Južnu Koreju</p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - Najvažnije je ostvareno - hrvatska je nogometna reprezentacija očekivano uspješno odradila tri proljetne bitke u kvalifikacijama za odlazak u završnicu SP 2002. godine. U dva je navrata svladana Latvija (4-0 i 1-0), pao je i San Marino (4-0), upisano je devet bodova, koji su u simbiozi sa za nas izvrsnim remisom Škota i Belgijanaca u Glasgowu (2-2), Hrvatsku iznova doveli do - početne pozicije. I tako će jesen ponuditi sve odgovore...</p>
<p>Bodovne su činjenice, dakle, obojane svijetlim bojama. Međutim, nema baš nikakvoga razloga za nekakvu euforiju ni hvalisanje, budući da je, kako smo i u uvodu naglasili, ostvaren očekivani posao. Sve drugo osim tri pobjede bio bi teški posrtaj, nenadoknadivi kiks, koji bi Hrvatsku već sad udaljio od plasmana u Japan i Južnu Koreju.</p>
<p>Pa iako »vatrenih« više nema, iako se još kako promijenio izgled naše nacionalne vrste, nismo valjda došli u poziciju da otvaramo pjenušac nakon »veličanstvene« pobjede protiv amatera iz San Marina? A takav se dojam nameće, posebno nakon nekih glasno izrečenih razmišljanja poslije teško izborene pobjede protiv skromne Latvije u Rigi.</p>
<p>Malo je koja utakmica ponudila toliko različitih ocjena i komentara kao dvoboj Latvije i Hrvatske prošloga tjedna. Zanimljivo, s jedne su strane kolovođe bili izbornik Mirko Jozić i dio vodstva Hrvatskog nogometnog saveza (predsjednik Vlatko Marković), koji su na sva usta hvalili nešto što je zapravo trebalo prepustiti zaboravu, ne propuštajući zgodu da u svoja kola upregnu i pojedine »glasove naroda«. A s druge je strane bila ona većina, nogometna javnost koja je trošila živce gledajući nemoć naše vrste u okršaju s limitiranim i borbenim suparnikom...</p>
<p>»Ovo je jezovito!« »Najgora utakmica hrvatske reprezentacije!« »To je bilo strašno za gledati!« Samo su neki od komentara koji su, po našem sudu, ponudili objektivnu ocjenu viđenoga u Rigi. No, prokušana formula »zar više vjerujete vlastitim očima nego meni«, u kooperaciji s prozirnom tezom da je »napad najbolja obrana«, opet je dobro poslužila za pokušaj zamagljivanja zdravoga pogleda. Kako drukčije objasniti nervoznu reakciju i pokušaj obračuna umjetno nasmiješenoga izbornika Jozića minutu-dvije nakon završetka utakmice u Rigi, kad je tv-komentatoru govorio o »varaždinskom drvlju i kamenju nekih novinara, a opet se njegov potez s Tomasom pokazao genijalnim«...</p>
<p>U svim utakmicama koje je Jozić vodio, bio je primjetan nedostatak barem jednoga čovjeka u veznome redu, što je, dakako, usko povezano i s pomanjkanjem kreacije. Sve je bilo na leđima Prosinečkoga, ili Bjelice (Varaždin), odnosno Šukera, koji je u Varaždinu protiv Grčke ušao zadnjih pola sata i sve okrenuo, iskoristvši, usput, i spoznaju da je grčki izbornik iz igre izvadio svoje najbolje igrače. U svim utakmicama - zanemarimo li, dakako, simpatične suparnike iz San Marina - Hrvatska nije nudila prepoznatljivu igru, štoviše, mane su dolazile u prvi plan, ali iznimna golgeterska nadarenost Boška Balabana poglavito protiv Latvije, na kraju je donijela pozitivni epilog.</p>
<p>Jozić uporno forsira romboidni sustav u veznome redu i zapravo nas ta spoznaja najviše i čudi. Jer, pokazalo se da to ne funkcionira kako bi trebalo i čim je s druge strane bila dobro organizirana momčad s dva-tri kudikamo klasnija igrača (Grčka!) od onih koje ima Latvija, odmah je bilo mnogo nereda i negativnih posljedica. Osnovni nogometni postulat, kojega Jozić sigurno zna, jest da se sustav igre stvara prema igračima koje ima na raspoložbi. A za željeni Jozićev romboidni sustav, Hrvatska definitivno nema potreban profil veznih igrača i stoga nam nije jasno to slijepo forsiranje. Koje bi protiv Škota ili Belgije, moglo biti drastično kažnjeno.</p>
<p>O Stjepanu Tomasu na poziciji zadnjega veznog igrača ne treba previše trošiti riječi. Dovoljno je tek napisati da nije Tomas kriv što je gurnut na poziciju gdje je gotovo stalno u kontaktu s loptom, a zna se njegova limitiranost u igri prema naprijed, u predaji lopte, što se najbolje vidjelo na utakmici u Rigi. Ali je zato znatno veći problem kad izbornik kaže da je Tomas odradio sve ono što je traženo od njega! Ili je možda riječ o svjesnoj obmani iskorištenoj u obrani vlastite taštine...</p>
<p>Iz utakmice u utakmicu lagano se nazire još jedan možebitni problem. Čini se, naime, da Jozić ima svoje favorizirane igrače (braća Kovač, Tomas, Vranješ), odnosno da postoji i skupina nogometaša koji nikako ne mogu u nacionalnu vrstu (Šokota), ili, pak, iz nje lakoćom ispadaju (Bišćan), potvrđujući tako da kriterij kojega je sam izbornik postavio - neigranje u klubu donosi i nepozivanje u reprezentaciju - ne vrijedi isto za svakoga (Bišćan - Vučko). I stvarno nas zanima dokle će braća Kovač imati neograničeni kredit kod izbornika? Ako će Hrvatska reprezentacija ovisiti o tome više nego prosječnome dvojcu (takve su im reprezentativne igre!), onda bi tamni oblaci mogli prekriti našu nogometnu vrstu...</p>
<p>Uglavnom, Jozić je bodovno uspješno okončao prvi ciklus od tri službene utakmice, napravio je očekivano. Ali učinio bi najveću pogrešku kad bi se prepustio samozadovoljstvu i uživao u pobjedama protiv nogometnih »autsajdera«. Jer, pravoga razloga za samozadovoljstvo i nema, štoviše, sad je idealno vrijeme da u pobjedničkoj atmosferi hladno analizira utakmice koje je (čudno) vodio i pronađe pogreške. Uostalom, sama spoznaja da Hrvatska protiv Latvije nije ni imala pravu šansu, trebala bi biti dovoljnim razlogom da izbornik proglasi uzbunu u svome Stručnom stožeru.</p>
<p>I nadamo se da povrijeđena taština neće biti nepremostiva prepreka prihvaćanju dobronamjernih kritika. Pa iako definitivno nismo na »istome poslu i zadatku«, kako iz Saveza poručuju novinarima kad im to odgovara, nije uopće prijeporno da svi želimo isto - plasman hrvatske reprezentacije na SP 2002. godine! Ali to istodobno ne znači da siromašne nogometne predstave - kako ih je i javnost vidjela! - baš svi moramo »okupati« u najskupljem parfemu. To bi zapravo bila najveća prevara i u tom samozavaravanju ne želimo sudjelovati. Ipak je sigurnije vjerovati vlastitim očima nego nečijim slatkim riječima...</p>
<p>Predrag Jurišić</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Čim te netko želi, javljaju da si kockar, ženskar i pijanac</p>
<p>Pojedinci koji se bave menedžerskim poslom prilično su nekorektni, služe se lažima, a nisam mogao ni zamisliti da u cijeloj toj priči ima toliko pohlepe! Primjerice, neki su spremni upropastiti već gotov posao, samo zato jer im apetiti rastu iz sata u sat, iz dana u dan! Ta je megalomanija nevjerojatna </p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - Prošloga je ljeta još bio Dinamov drugi vratar, »vječna pričuva« zadnjih sezona nedodirljivom Draženu Ladiću. A u samo 365 dana život mu se posve promijenio, Tomislav Butina (27) je od Dinamove klupe stigao do - reprezentacije! Sjajnim obranama tijekom sezone jednostavno je natjerao izbornika Mirka Jozića da ga napokon, prije desetak dana, pozove u najbolju nacionalnu vrstu, a i bivši je izbornik, Miroslav Blažević, jesenas bio vrlo blizu Butinina pozivanja. </p>
<p>Neprijeporno je bio najstandardniji Dinamov čovjek prošle sezone, »modri« su sve do same završnice praktički živjeli od Butininih obrana, te Šokotinih i Balabanovih golova. Sezona je gotova, Dinamo je osvojio Kup, naslov prvaka za promjenu je otišao na more, a u Dinamu sastavljaju momčad za novu sezonu. To će, kako se čini, biti vrlo slična momčad lanjskoj - iako je gotovo cijela »plava« svlačionica najavljivala odlazak, ponuda jednostavno nema! Plaća se, eto, danak lošim rezultatima, ranom ispadanju iz evropskih natjecanja...</p>
<p>I Butina je prije desetak dana »sigurno bio u Metzu«, međutim mnogo se toga zakompliciralo oko tog transfera i trenutna je realnost da će se 23. lipnja pojaviti u Maksimiru na prozivci. U petak je Dinamov vratar otputovao na odmor, na more... </p>
<p>- Bio sam sa suprugom na mnogim privlačnim turističkim destinacijama u inozemstvu, a ove ćemo se godine odmarati na Krku! Sva sreća da ne moramo plaćati smještaj, inače bih» trunuo« u Zagrebu. Čitam da će uskoro klub početi isplaćivati dugove, bilo bi dobro da to ne bude samo još jedno u nizu obećanja kakvih smo se naslušali tijekom sezone, valjda će napokon »kapnuti« nešto opipljivo u džepove, veli Butina. </p>
<p>Dinamova vratara ugovor s klubom veže još dvije godine, međutim postoji i aneks, koji vrijedi svake ugovorne sezone od 1. do 15. lipnja. Na osnovi tog aneksa, Butina može otići uz odštetu od milijun i pol maraka (sve ostaje klubu), uz odbitak aktualnoga dugovanja uvećanoga za 10 posto kamata. Konkretno, ako se do 15. lipnja pojavi zainteresirani klub i plati Dinamu milijun i 100.000 maraka, Butina može ići! Ima li konkretnih ponuda?</p>
<p>- Trenutno ne! Svi mnogo obećavaju, dosta je ljudi uključeno u moj možebitni transfer, ali za sada konkretno nema ništa.</p>
<p>• Sad ste došli u jednu novu situaciju u karijeri. Upoznali ste, naime, i razne menedžere! Kako sve to proživljavate, mobitel vam je stalno uključen, što ste novoga spoznali u ovih 20-ak dana?</p>
<p>- Mnogo toga. Najprije, ne smije se baš svakome vjerovati. Potom, ni slučajno se ne smije javno objaviti ime zainteresiranoga kluba, jer će se u roku sat vremena barem pet »dobronamjernih« ljudi javiti tome klubu i minirati sve, napričat će o igraču da je pijanac, kockar, ženskar, vjerojatno i ratni zločinac! Zbilo se dosta potankosti koje su mi obogatile životno iskustvo, mnogo sam toga naučio kroz samo jedan prijelazni rok. Izvukao sam pouke i vjerujem da ću sljedeći put biti pametniji, iako ne smatram da sam sad previše griješio. No, konkretno govoreći, sljedeći ću se put odlučiti samo za jednoga menedžera, ma kakav bio, jer nema lošije stvari za igrača nego kad ga prodaje desetak ljudi. Propast transfera je zajamčena ako na transferu radi više od jednoga čovjeka</p>
<p>• Što vas je najviše razočaralo tijekom zadnjih 20-ak burnih dana?</p>
<p>- Pojedinci koji se bave menedžerskim poslom prilično su nekorektni, služe se lažima, a nisam mogao ni zamisliti da u cijeloj toj priči ima toliko pohlepe! Primjerice, neki su spremni upropastiti već gotov posao, samo zato jer im apetiti rastu iz sata u sat, iz dana u dan! Ta je megalomanija nevjerojatna. Recimo, transfer je već zgotovljen, pa onda odlično branim na sljedećoj utakmici, a menedžeri skoče i žele udvostručiti transfer! Čekajte malo, pa nitko nije blesav, potencijalni kupac nije našao novce na cesti, niti ih bere kao masline. I najgore je u svemu da sam ja bio zadovoljan s ranije dogovorenom svotom, a oni su dizali cijenu transfera kako bi što više napunili svoje džepove. A meni su potom pričali bajke i tko zna kakve laži, neviđeno je kako ljudima radi pokvarena mašta. Ta je ljudska pohlepa za novcem moje najveće razočaranje.</p>
<p>• Kakva je situacija u Dinamu, jeste li o svojoj budućnosti razgovarali s nekim klupskim dužnosnikom u zadnjih desetak dana koje ste proveli u reprezentaciji?</p>
<p>- Svakodnevno sam viđao Marijana Vlaka, dan mi je počinjao njegovim pitanjem »što ima novo«. A ja sam odgovarao »ništa, a kod vas?«. Sve vam je jasno... Uglavnom, zadnji kratki razgovor s direktorom Zajecom obavio sam prije finala Kupa. Nismo dogovarali ništa konkretno, tako da ni ne znam što će biti s isplatom postojećih dugovanja. Ukoliko ipak ostanem, onda je jasno da ćemo sjesti za stol i konkretno dogovoriti uvjete, jer ovaj dosadašnji model definitivno više ne prolazi. Morat ćemo pronaći nekakva jamstva da će se dogovoreno ispuniti, onda se lako odlučiti za ostanak u Maksimiru.</p>
<p>• Ocijenite malo Dinamovu sezonu... </p>
<p> - Definitivno smo gadno zakoračili unatrag, neovisno o osvojenom Kupu! Ne samo zato jer smo bili drugi. Kad se analizira cijela sezona, vidi se da je učinjeno previše gluposti i loših stvari da bismo mogli reći nešto pozitivno. Bože, pa deset puta smo odigrali neodlučeno, Dinamo je kukavički tražio bod u Čakovcu, Šibeniku, Vinkovcima... A godinu ranije »držali smo predavanje« Manchester Unitedu na Old Traffordu! I teško je bilo proživjeti takve padove, osobno nisam na to naviknuo i strahovito me smetalo. Bilo je tu objektivnih, ali i subjektivnih slabosti... </p>
<p>• Kakav se Dinamo može očekivati u novoj sezoni? </p>
<p> - Ako većina igrača ostane, onda će to biti jako dobro za nas! Bit ćemo pametniji i iskusniji za jednu sezonu, mladi igrači više neće imati alibi ni izgovor u svome neiskustvu, morat će postati nositelji igre </p>
<p>• Kad vam je bilo najteže tijekom prošle sezone? </p>
<p>- Uh... Bilo je gadnih trenutaka. I to je strašno, to što je bilo »milijun« ružnih doživljaja, pa se ne mogu odlučiti za onaj najgori! Ne znam je li mi bilo najteže kad nas je Varteks »opalio« u Maksimiru 4-0, ili kad su nas u Varaždinu pobijedili 3-1? Ili možda kad nismo pobijedili Slaven Belupa na dva gostovanja? Pa one spomenute »nule« kod autsajdera... Užasavala su me ta lutanja, promijenili smo tri trenera, promijenili smo sedam zadnjih braniča, svašta se promijenilo u samo godinu dana. Od objektivnoga blagostanja došli smo do pravoga siromaštva i sve je to utjecalo na lošu sezonu.</p>
<p>• Možda zvuči paradoksalno, ali ta je Dinamova loša sezona jednim dijelom još kako vama pomogla u konačnoj afirmaciji! Naime, nikada se do prošle jeseni Dinamov golman nije tako naradio kao vi, nitko na »modrim« vratima nije tako crnčio kao vi! Zbog loše igre momčadi svojim ste sjajnim obranama postali junak i spasitelj...</p>
<p>- Eh... Na kraju je tako ispalo, na kraju je za mene to bila sreća, a vrlo je lako mogla biti i nesreća. Ako se sjetimo oscilacija na početku sezone, kad nam je suparnik u pravilu u prvih desetak minuta napravio dvije-tri šanse, lako se zaključuje da je sve moglo biti drukčije. Da nisam obranio neke lopte, tko zna gdje bih bio. Na sjeveru s Bad Blue Boysima... No, na kraju, kad gledam isključivo sebe, onda mogu biti prezadovoljan, posebno zato jer je poziv u reprezentaciju stigao kao kruna sezone. Ali ne mogu samo sebe gledati, kad je moj klub potonuo...</p>
<p>• Kakvo je vaše mišljenje o novoj Prvoj ligi sa 16 klubova? </p>
<p>- To je veliki korak unatrag, pravi nokaut! Za cjelokupni nogomet u Hrvatskoj. I sve to nema nikakvoga smisla, ne vidim ni jedan jedini argument za postojanje »lige 16«. I ova» liga 12« grca u nevjerojatnim problemima, a onda mudraci šire ligu i stvaraju besperspektivnu situaciju za naš nogomet. U ovome su doigravanju barem u nekoliko navrata bili puni stadioni, a sad neće više nitko dolaziti na utakmice. Koga će to zanimati, za koga ćemo igrati nogomet? Za lokalne moćnike koji će se hvaliti da su prvoligaši u selu s dvije tisuće ljudi? Strašno... I opet će se dogodine mijenjati sustav natjecanja. Ma kome treba ta komedija...</p>
<p>Predrag Jurišić</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Osima čekaju, o Gračanu razmišljaju </p>
<p>»Trener će biti Osim ako prihvati našu ponudu, u suprotnom Gračan je najbliži Hajdukovoj klupi. Ipak, strpite se još malo, u nedjelju imamo još razgovore, u ponedjeljak ćete sve znati, kaže Hajdukov predsjednik Banko Grgić</p>
<p>SPLIT, 9. lipnja</p>
<p> - U subotu ujutro prije nego što je predsjednik kluba Branko Grgić zajedno sa sportskim direktorom Ivicom Šurjakom otputovao na otok Hvar kako bi bio nazočan proslavi Južnjaka iz Svete Nedjelje koja je osvojila naslov prvaka tog otoka - novinarima je predočeno mnoštvo informacija. Grgić je tako rekao. </p>
<p>- U ponedjeljak u 13.30 održati će se sjednica Upravnog odbora na kojoj će biti izabran novi trener Hajduka. </p>
<p>• Možemo malo o imenima, tko je u kombinaciji osim Gračan, Šušak?</p>
<p>- Upravo sve ono što se piše u novinama, sva ona imena koja se spominju. Iskreno ću vam kazati; trener će biti Osim ako prihvati našu ponudu, u suprotnom Gračan je najbliži Hajdukovoj klupi. Ipak, se strpite još malo jer u nedjelju moramo finalizirati razgovore i donijeti konačnu odluku. </p>
<p>• Igrački kadar? </p>
<p>- Nema smisla o tome sada pričati, tek kada bude izabran novi trener onda ćemo o tome razgovarati, jer svaki trener ima svoju viziju kako bi trebala izgledati momčad.</p>
<p>• Igrači očekuju da će im uskoro biti isplaćeno ono što su zaradili tijekom sezone, te da će dobiti nagradu za osvojeno prvo mjesto?</p>
<p>- Nastojati ćemo do početka priprema isplatiti veći dio dugovanja. Igračima dugujemo premije za pobjedu protiv Osijeka u Zadru te Varteksa u Varaždinu. Isto tako dogovoreno je nagrada za prvo mjesto od 30 tisuća maraka, naravno da svi neće dobiti isto, već prema onome koliko su vremena proveli na travnjaku. Mislim da su igrači zaslužili tu nagradu. </p>
<p>Pitanja nije bilo, predsjednik Hajduka Branko Grgić sam je nastavio: </p>
<p>- Često u novinama pročitam da ova uprava nije ništa novaca u klub. Mogu vam kazati da smo do sada isplatili 4,5 milijuna maraka za premije i plaća igračima i radnoj zajednici te da smo uredno plaćali porez. Mjesečno nam za plaće treba 300 tisuća maraka, a da bi isplatili premije za pobjedu protiv Osijeka i Varteksa, te nagradu na prvo mjesto, trebamo naći otprilike milijun maraka. Vjerujem da ćemo to uspjeti pronaći te da će igrači zadovoljni krenuti na pripreme. </p>
<p>Sportski direktor Ivica Šurjak, koji ne želi ništa kazati kada je u pitanju novi trener, ipak nam je prije puta na Hvar kratko rekao tko bi mogao dobiti mandat da vodi Hajduka.</p>
<p>- Osim ili Gračan, jedn od te dvojice. </p>
<p>Kada je, pak, u pitanju igrački kadar, mnogo je igrača koji bi rado došli na Poljud. Tako se kao moguće novo lice u bijeloj majici spominje Hrvoje Vejić iz Zagreba. . On je, kao i mnogi, na listi čekanja koja će egzistirati dok se ne izabere novi trener. </p>
<p>Ante Cibilić</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Japan ili Francuska? </p>
<p>U utakmici za 3. mjesto Australija je pobijedila Brazil sa 1-0, u nedjelju u Yokohami finale Japan - Francuska </p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - Nogometaši Francuske i Japana u nedjelju će u Yokohami odlučiti o pobjednika petog izdanja Kupa konfederacija. Finale u zemlji domaćina u sliedećeg SP ipak je pomalo iznađujuće, jer pored očekivanih Francuza ipak su se umjesto domaćina u završnoj priči očekivali četvorostruki prvaci svijeta - Brazilci.</p>
<p> Pokazalo se, međutim, i na ovom natjecanju da Brazil kad nije u kompletnom sastavu ima i te kakvih problema s realizacijom. Tako da u dvije utakmice prednatjecanja, protiv Kanade i Japana Brazilci nisu postigli ni pogodak. Dovoljno da kao drugoplasirani u skupini iza Japana u polufinalu nalet na Francuze. Konačnih 2-1 za aktualnog prvaka svijeta još je bio dobar rezultat za sasvim nadigrale Brazilce čija se javnost s time vrlo teško miri. </p>
<p>Pogotovu će se nabrusiti zbog 0-1 poraza u borbi za 3. mjesto s Australijom, u utakmici u kojoj su »karioke«kako-tako mogle spasiti obraz.Tako da će zasigurno i izborniku Leau i njegovim štićenicima navijači u Brazilu prirediti »vrući« doček kao što su meksički svojima. Meksikanci su posebno bili razočarani jer su u Japan došli kao branitelji naslova prethodnog izdanja Kupa Konfederacija a priču su zaključili s tri poaza i 1-8 gol - razlikom. Izvješća kažu da ni kamerunski izbornik neće preživjeti debakl, dočim je izgleda jedino spokojan francuski izbornik Roger Lemerre. Bez ikakvog pritiska javnosti mirno porućuje i uoći finala s Japanom:</p>
<p>- Nama je cilj SP iduće godine u Japanu i Koreji i u ime toga želimo isprobati što više. No, kad smo već ovdje, učinit ćemo sve za slavlje...</p>
<p>Domaćin Japan, dakako, nakon što je već sjajnim igrama dogurao do završne predstave i pobrao komplimente »jer imaju nekolicinu igrača svjetske vrijednosti«, želi i pobjedničku lentu. Makar bez svog najboljeg igrača i prvog strijelca Nakate koji iz Rima poručuje:</p>
<p>- U nedjelju ću umjesto kod kuće igrati u Napulju i ućiniti sve da moja Roma osvoji prvenstvo Italije. Vjerujem također da Japan može nadigrati Francuze, držćat ću im palce svim srcem.</p>
<p>Z. A.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Frigo se uhvatio u »karabinjersku mrežu«</p>
<p>Talijanski vozač Dario Frigo, drugi u ukupnom redoslijedu »Giro d'Italija« najveća je »riba« uhvaćena u akciji koju je provela talijanska policija pretražujući sobe vozača u potrazi za nedopuštenim sredstvima</p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - Nakon tri godine relativnog zatišja, od velikog dopinškog skandala koji je potresao »Tour de France« 1998. godine, ponovno je jednu veliku biciklističku utrku, ovoga puta »Giro d'Italiju«, obilježila policijska akcija u kojoj je pronađen veliki broj zabranjenih sredstava u sobama vozača. Povod za tu akciju bilo je nekoliko pozitivnih nalaza na rutinskim doping-kontrolama u ranijim etapama.</p>
<p>Naime, u srijedu, u vrijeme dok su biciklisti vozili 17. etapu ovogodišnjeg »Gira«, čak 200 karabinjera je krenulo u veliku akciju po njihovim hotelskim sobama sa poraznim otkrićima po neke natjecatelje. Tako je u sobi Darija Friga, do tog trenutka drugoplasiranog u ukupnom redoslijedu pronađena veća količina anaboličkih steroida, testosterona, adrenala i kofeina, redom zabranjenih sredstava. </p>
<p>Kako je Frigo u petak poslijepodne priznao posjedovanje zabranjenih sredstava, njegova momčad Fassa Bortolo odlučila ga je rigorozno kazniti. Voditelj momčadi Giancarlo Ferretti odlučio je automatski otpustiti Friga.</p>
<p>- Dario je priznao posjedovanje dopinških sredstava, pa sam ga, shodno momčadskom pravilniku, automatski otpustio, kaže Ferretti koji je još dodao kako nastavak istrage protiv Friga neće utjecati na tu odluku:</p>
<p>- Ova momčad se uvijek borila protiv dopinga i mi nemamo nikakve veze s ovim što se dogodilo. Također, bez obzira na razloge koje će vozač iznijeti u istražnom postupku, to neće utjecati na našu odluku o njegovom otpuštanju, Ferrettijeve su riječi.</p>
<p>Šok zbog ovoga otkrića prisutan je kod svih koji prate biciklizam, jer Frigo je bio najveće ovosezonsko osvježenje i novo lice u svijetu na dva kotača.</p>
<p>- Vrlo sam razočaran i prilično potišten. Činilo mi se da je Frigo novo, čisto lice biciklizma. Ispostavilo se suprotno. Vjerovao sam da vozači imaju veću razinu odgovornosti, rekao je direktor utrke Carmine Castellano. </p>
<p>Frigo je najveća »riba« uhvaćena u policijsku »mrežu«, ali još je nekoliko uglednih biciklista u opasnosti da se i njima dogodi nešto slično. Među imenima koja se još spominju kao oni kod kojih su pronađena nedozvoljena sredstva su i bivši dvostruki pobjednik »Gira« Ivan Gotti, te aktualni svjetski prvak u vožnji na kronometar, Ukrajinac Serhij Hončar.</p>
<p>Odgovor vozača na akciju u srijedu bio je štrajk u četvrtak kada su odbili voziti 18. etapu utrke u dužini od 230 kilometara od Imerije do Santa Anne di Vinadija sa ciljem na vrhu uspona. Ta etapa im je došla u pravo vrijeme da iskažu svoj protest, jer je bila označena kao najteža na ovogodišnjem »Giru«, a poruka biciklista je bila jasna: »Takve napore kakve ste predvidjeli u ovoj etapi normalan čovjek ne može svladati«. </p>
<p>I inače se sve češće može čuti kako su velike trotjedne biciklističke utrke, »Giro«, »Tour« i »Vuelta« postale prenaporne. Ti glasovi su imali odjeka i kod organizatora, pa je »Giro« s ukupnom duljinom od 3572 km najduža ovogodišnja utrka, a prije samo tri godine vozači su na »Giru« ili »Touru« u tri tjedna prevaljivali oko 4000 kilometara. Jasno je da je to bilo preteško i da su vozači stoga sve češće posizali za nedozvoljenim sredstvima.</p>
<p>Zvonimir Matić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>»Ma, ne dolazi u obzir, to nas uopće ne interesira«</p>
<p>Film govori o trojici splitskih plivača čijim se plivačkim uspjesima, međutim, diče riječki i zagrebački klubovi u koje su bili prinuđeni otići jer »najsportskiji grad na svijetu« za njih nije pokazivao naročito zanimanje/Jedna od tragedija hrvatskog sporta jest i to što se uspjesi nikad ne iskoriste za unapređenje sporta, već jedino za hvastanje time »kako smo mi Hrvati najbolji na svijetu«, kaže scenarist filma, Dominik Galić</p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - Hrvatski sportaši na filmu, makar i dokumentarnom, nisu naročitio česta pojava. Prilično veliku pozornost je, stoga, privukao dokumentarac Dominika i Eduarda Galića (scenarist i redatelj) »Ma, ne dolazi u obzir, to nas uopće ne interesira«, promoviran u petak u Zagrebu.</p>
<p>Film govori o Milošu Miloševiću, Tomislavu Karlu i Miri Žeravici, trojici splitskih plivača čijim se plivačkim uspjesima, međutim, diče riječki i zagrebački klubovi u koje su bili prinuđeni otići jer »najsportskiji grad na svijetu« za njih nije pokazivao naročito zanimanje. Sam naslov filma izvučen je iz razgovora s poznatim splitskim plivačkim trenerom, Jurom Topićem. </p>
<p>Splitsko normalno djetinjstvo</p>
<p>»Zainteresiranost« splitskih foruma za plivanje Topić je, naime, ilustrirao svojim pokušajem da jednom prigodom osigura cvijeće i poklone za »splitsku dicu« Miloševića, Karla i Žeravicu, koji su kao svjetski i europski odličnici došli u Split na plivačko Prvenstvo Hrvatske. Odgovor onih kojima je Topić to predložio u cjelosti je sadržan u naslovu Galićevog filma.</p>
<p>Naročito je sugestivan dio filma u kojem Miloš Milošević prepričava detalje iz svojeg djetinjstva. »Tu smo igrali nogomet i košarku, a bilo je i glavometa. Igrali smo razne igre i krali šipak po vrtovima... Sve u svemu, jedno normalno djetinjstvo«, zborio je Milošević. Takvo njegovo sjećanje izazvalo je salve smijeha u dvorani Kulturno informativnog centra, a onda su sljedeći kadrovi pokazali aktualne slike »normalnog splitskog djetinjstva«, sa špricama i likovima u »delirijum tremensu« na Peristilu. Hm, tko zna zanima li to one kojima nije bilo zanimljivo odati simboličnu počast onoj splitskoj mladosti koja je umjesto šprica u rukama držala svjetska i europska odličja...</p>
<p>To je, međutim samo jedna od mogućih poruka koju je svojim filmom htio poslati scenarist Dominik Galić, donedavno i sam aktivni plivač. </p>
<p>• Zašto je film o plivačima morao snimiti baš plivač?</p>
<p>- Upravo zato što sam se i sam bavio plivanjem, znam koliko u Splitu ima plivačkih talenata. Eto, praktički u istoj generaciji imate svjetskog prvaka i rekordera (Milošević), europskog rekordera (Karlo) i Europskog prvaka (Žeravica). Nijedan od njih trojice svoje najbolje rezultate, međutim, nije postigao u Splitu, u kojem je sigurno najviše plivačkih talenata na svijetu. Ta mi se činjenica učinila dovoljno zanimljivom za film. </p>
<p>• Naslov filma je vrlo zanimljiv. Tko su, međutim ti iz naslova koje »ne zanima«, a koje bi trebalo zanimati?</p>
<p>- Zanimati bi trebalo one koji predstavljaju Split u sprtskom smislu, a onda i one koji Splitom upravljaju. Ako ih ne zanima to što je netko među njima najbolji na svijetu ili u Europi, onda je upitno zašto su uopće ti ljudi na pozicijama na kojima jesu. </p>
<p>Koga to» ne zanima«?</p>
<p>• A, zašto ih »ne zanima«?</p>
<p>- Ne zanima ih zato što iz plivanja ne mogu izvući nikakvu korist jer se u plivanju ne okreće velik novac. Osim toga, kod nas je mnogim ljudima funkcija na kojoj jesu svrha samoj sebi. Kod nas, nažalost, nema javnog mnijenja koje bi takve stvari osudilo i pomijenilo.</p>
<p>• U film ste uvrstili i kadrove povratka olimpijske pobjednice Đurđice Bjedov iz Meksika...</p>
<p>- Time sam htio pokazati da se od 1968. do danas ništa nije promijenilo. Naprotiv, još je i gore. Đurđici Bjedov su nakon olimpijskog zlata obećavali »brda i doline«, da bi na kraju dobila samo frižider. </p>
<p>• Ima li kod nas još sportaša o kojima bi se mogao snimiti sličan film?</p>
<p>- Ima ih jako puno, no ova su trojica najbolji primjer jer su u sportu jako puno napravili, pa je kontrast između uloženog i ostvarenog jako velik. Jedna od tragedija hrvatskog sporta jest i to što se uspjesi nikad ne iskoriste za unapređenje sporta, već jedino za hvastanje time »kako smo mi Hrvati najbolji na svijetu«. </p>
<p>• Neke je vaš film rasplakao. Je li normalno da ljude rasplače film o tri plivačka prvaka?</p>
<p>- Film može rasplakati ljude jer pokazuje koliko smo mi talentiran narod i kako, zapravo, sami sebe uništavamo. Uvijek je tužno kada vidiš koliki je oko tebe potencijal, a koliko malo od toga iskorištavamo. U nekim drugim zemljama iz puno manjeg potencijala izvuku puno više, no to je već neki drugi film, zaključio je Dominik Galić.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Kuerten i Corretja odmorni u finalu</p>
<p>Polufinalne okršaje na Roland Garrosu Gustavo Kuerten i Alex Corretja okončali su pobjedama nakon tri seta protiv Juana Carlosa Ferrere odnosno Sebastiena Grosjeana</p>
<p>ZAGREB/PARIZ, 8. lipnja</p>
<p> - Priliku za obranu naslova na Roland Garrosu i treće slavlje u Parizu Brazilac Gustavo Kuerten zaslužio je superiornom pobjedom protiv Španjolca Juana Carlosa Ferrere. Jednako uvjerljivo Španjolac Alex Corretja nadigrao je Francuza Sebastiena Grosjeana za drugi nastup u finalu 10 milijuna američkih dolara vrijednom pariškom »grand slamu«.</p>
<p>Prije tri tjedna u finalu rimskog turnira iz »master« serije Ferrero je nakon pet dramatičnih setova slomio otpor »Guge« za četvrti naslov na zemljanim terenima ove sezone. Uzvratio je Kuerten pobjedom u tri seta, apsolutno dominirajući od početka okršaja. Dubokim i čvrstim loptama nije dopustio Ferreru nametanje tempa. Efikasnim izlascima na mrežu prvi nositelj dodatno je iznenadio 21-godišnjeg Španjolca. Izvrsnim servisima, što potvrđuje 10 asova, spasio je čak 13 »break« prilika, a ispustio tek dvije. Superiornost najbolje dočarava zabilježenih 49 »winnera«, 19 više od Ferrera, nakon kojih je pet puta oduzeo servis četvrtom nositelju. Nakon 130 minuta igre Kuerten u nedjelju ima priliku postati prvi tenisač poslije Španjolca Sergija Bruguere, pobjednika 1993. i 1994. godine, koji će obraniti naslov u Parizu. Ukoliko svlada i posljednju prepreku ujedno će postati i prvi tenisač poslije Šveđanina Matsa Wilandera koji je u Parizu ostvario »hat-trick«.</p>
<p>Pola sata više od Kuertena trebalo je Corretji da se dočepa drugog finala u Parizu, prije tri godine izgubio je od sunarodnjaka Carlosa Moye. No, i tada je u polufinalu eliminirao domaćeg tenisača Cedrica Piolinea. Superiorni forhend Grosjeana, koji mu je uvelike i priskrbio pobjedu protiv Agassija u četvrtfinalu, u petak je bio neprimjetan. Defenzivno orjentiran Corretja izludio je 10. nositelja loptama s puno spina koje su odskakale previše za 175 centimetra visokog Grosjeana. Nastup pred domaćom publikom Francuz je okončao sa 64 neforsirane pogreške. S druge strane 27-godišnji Španjolac iskusno je gradio poene, forsirajući bekhend stranu Grosjeana, okončavajući ih neobranjivim volejima.</p>
<p>• Rezultati, polufinale: Kuerten (1) - Ferrero (4) 6-4, 6-4, 6-3, Corretja (13) - Grosjean (10) 7-6 (2), 6-4, 6-4. I. MI.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="27">
<p>Turci neće dopustiti prolaz brodova s nuklearnim otpadom</p>
<p>Nuklearna opasnost po Istanbul došla je slijedom navodne odluke Rusije da prihvati nuklearni otpad od »ostatka svijeta«. Taj bi otpad, naime, u Rusiju trebao biti dopremljen kroz Bospor i Dardaneli</p>
<p>ANKARA, 9. lipnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Turski ministar okoliša Fevzi Aytekin energično se usprotivio prolasku brodova s nuklearnim otpadom kroz tjesnace Bospor i Dardaneli. Ocijenio je da bi svaka eventualna havarija plovila sa smrtonosnim teretom mogla dovesti do ekološke katastrofe gotovo 15 milijunskog grada na Bosporu. Ustvrdio je da bi se njezine posljedice osjetile i na području Crnog mora, Egeja i Sredozemlja. </p>
<p>Aytekin je pozvao sve građane, posebice građanske udruge da se suprostave prolasku brodovlja s nuklearnim otpadom kroz tjesnace.</p>
<p>Signale za uzbunu već su uključili turski »zeleni« koji pozivaju ne samo tursko, već i rusko stanovništvo da se masovno suprostavi prolasku »brodova smrti«. Prema pisanju uglednog istanbulskog lista Milliyet, nuklearna opasnost po grad na Bosporu došla je slijedom navodne odluke ruskog senata i državnog ministarstva da prihvati nuklearni otpad od »ostatka svijeta«.</p>
<p>Jedna od istaknutih aktiviskinja »zelenih« Melda Keskin poručila je da njezina udruga neće dozvoliti ni jednom brodu natovarenom nuklearnim otpadom da dođe do svog ruskog odredišta. Rekla je kako su turski »zeleni«, zajedno sa sedam ruskih nevladinih organizacija još u prosincu prošle godine počeli skupljati potpise građana koji se protive pretvaranju Rusije u eksplozivno svjetsko nuklearnog groblja. Dosad je skupljeno oko 1,8 milijuna potpisa.</p>
<p>Isti izvor navodi da bi Rusija za prihvaćanje i uskladištenje otpada iz nuklearki dobila financijsku nadoknadu od oko 20 milijardi dolara. Tjesnacima Bospor i Dardaneli u Rusiju bi se sa Zapada svake godine prevozilo 1000 tona nuklearnog otpada.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Lukašenka može pobijediti samo kandidat kojeg podrži Kremlj</p>
<p>Nedavno ispitivanje javnog mišljenja u Bjelorusiji pokazalo je da je za 71 posto birača te zemlje najvažnije da predsjednički kandidat ima podršku ruskih vlasti, odnosno dobre odnose s Moskvom</p>
<p>MOSKVA, 9. lipnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Odlukom bjeloruskog parlamenta redoviti predsjednički izbori u toj desetmilijunskoj zemlji održat će se 9. rujna. Predsjednička utrka počinje registracijom kandidata koja mora biti završena do kraja ovog mjeseca. Uz sadašnjeg predsjednika Aleksandra Lukašenka sudjelovanje na predsjedničkim izborima odmah je najavilo još 12 kandidata. Istina, oporbene političke stranke i pokreti najavili su i mogućnost dogovora da međusobno odrede jednog kandidata koji bi se na izborima mogao ozbiljno suprotstaviti favoriziranom Lukašenku.</p>
<p>Međutim, promatrači sumnjaju da oporba može postići takav dogovor i gotovo je sigurno da će desničarska oporbena Narodna fronta i Komunistička stranka samostalno istaknuti svoje predsjedničke kandidate - Semjona Domaša, odnosno Sergeja Kaljakina. Uostalom, i lider pokreta »Radnička samopomoć« Sergej Antončink već je izjavio da neće stupati u nikakve predizborne saveze i da će istaknuti svoju kandidaturu za šefa države, iako kao najvatreniji protivnik integracije Bjelorusije s Rusijom nema nikakvih izgleda za pobjedu.</p>
<p>U takvoj situaciji analitčari drže da na predsjedničkim izborima Lukašenka može pobijediti jedino kandidat kojeg bi otvoreno ili zakulisno podržao ruski državni vrh. Naime, nedavno ispitivanje javnog mišljenja u Bjelorusiji pokazalo je da je za 71 posto birača te zemlje najvažnije da predsjednički kandidat ima podršku ruskih vlasti, odnosno dobre odnose s Moskvom. Na opće iznenađenje, takav predsjednički kandidat, točnije kandidatkinja postoji. Na dan raspisivanja izbora kćer bivšeg komunističkog lidera Bjelorusije Pjotra Mašerova - Natalija Mašerova obznanila je novinarima u Minsku da je spremna istaknuti svoju predsjedničku kandidaturu.</p>
<p>Slava njezinog oca, koji je pod još uvijek zagonetnim okolnostima poginuo u prometnoj nesreći krajem sedamdestih godina i to u trenutku kada je trebao zamijeniti teško oboljelog Kosigina na položaju predsjednika vlade SSSR-a i danas je u Bjelorusiji velika, pa bi Nataliji Mašerovoj na izborima mogla biti jedini realni protivnik Aleksandru Lukašenku. Istina, Natalija Mašerova koja sada u Minsku radi kao načelnica uprave u državnom aparatu Saveza Rusije i Bjelorusije u subotu je povukla svoju spremnost da se kandidira za predsjednicu zemlje. No u netom započetu bjelorusku predsjedničku utrku dodatnu intrigu unijela činjenica da je ona ( na poziv iz Kremlja?) iznenada otputovala u Moskvu. </p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Stranke podržale plan predsjednika Trajkovskog</p>
<p>SKOPLJE, 9. lipnja</p>
<p> - Visoki predstavnik Europske unije za vanjsku politiku i sigurnost Javier Solana izjavio je u subotu da su se makedonske političke stranke dogovorile da će podržati mirovni plan kojim se želi okončati četveromjesečna oružana pobuna albanskih gerilaca na sjeveru zemlje. </p>
<p> »Sve političke stranke podržavaju... plan koji je jučer iznio makedonski predsjednik«, rekao je Solana nakon razgovora s predsjednikom Borisom Trajkovskim i čelnicima glavnih makedonskih i albanskih političkih stranaka u vladi nacionalnog jedinstva koja je osnovana u svibnju.</p>
<p> Trajkovski je iznio plan u tri faze koji predviđa razoružanje gerilaca uz određene poticaje, povlačenje makedonskih oružanih snaga i ubrzanje političkih reformi koje bi ispunile albanske zahtjeve.</p>
<p> Gerilci Nacionalno oslobodilačke vojske (NOV) tvrde da se bore protiv diskriminacije Albanaca u Makedoniji u svim područjima života, od zaposlenja do obrazovanja. Albanci traže i službeno priznanje svojeg jezika.</p>
<p>Istodobno dok je Solana razgovarao s dužnosnicima u Skopju, makedonski vojnici su pokrenuli novi napad na položaje albanskih gerilaca, ignorirajući pobunjeničke pozive za uspostavom prekida vatre. Makedonci su topništvom napali područja oko sela Slupčane i Orizari. Zasad nema izvješća o mogućim žrtvama.</p>
<p>Solana je u Skopje doputovao u petak popodne, u misiji kojom međunarodna zajednica pokušava utjecati na smirivanje stanja. Najprije se sastao s europskim veleposlanicima u zgradi britanskog veleposlanstva.</p>
<p>Uoči Solanina posjeta Makedinija se sučila s novim pogoršanjem prilika. Glasnogovornik makedonske policije Stevo Pandarovski potvrdio je u petak nagađanja da se područje kriznoga stanja bliži Skoplju. Isti dana je predsjednik Makedonije Boris Trajkovski, prilikom popodnevnog obraćanja Sobranju, iznio detalje svoga plana za okončanje krize. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Otkrivene nove masovne grobnice kod Foče</p>
<p>SARAJEVO, 9. lipnja</p>
<p> - Dvadeset i šest tijela, za koja se vjeruje da su bošnjačkih civila ubijenih tijekom rata u BiH, pronađena su u masovnoj grobnici nedaleko od Foče, objavila je u subotu TV BiH.</p>
<p>Prema izjavi suca istražitelja Ibrahima Hadžića, bošnjačko Povjerenstvo za nestale osobe ekshumiralo je u fočanskom predgrađu Brod ostatke 13 osoba, uglavnom žena te jednog djeteta. Istražitelji strahuju da se u obližnjoj jami nalazi još žrtava masakra kojega su počinile srpske snage tijekom okupacije Foče.</p>
<p>Voditelj Povjerenstva za nestale osobe Amor Mašović izjavio je da je istraga pokrenuta nakon primitka anonimnog pisma o masovnim grobnicama u jamama kod Foče koje je bilo potpisano samo sa »Srbin iz Foče«. Autor tvrdi da se u jamama nalaze tijela oko 400 Muslimana koje su Srbi držali u fočanskom zatvoru prije njihova nestanka. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Mesić: Cilj zajedničke izjave je smanjenje tenzija</p>
<p>STRESA, 9. lipnja</p>
<p> - Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić ocjenio je u subotu u Stresi da je cilj zajedničke izjave koju je potpisao s predsjednikom SR Jugoslavije Vojislavom Koštunicom snižavanje tenzija i otvaranje prostora za rješavanje problema u odnosima dvije zemlje.</p>
<p> Predsjednici Mesić i Koštunica potpisali su u petak navečer u Verbaniji u nazočnosti 12 predsjednika zemalja srednje i istočne Europe, koji su se okupili na Lago Maggioreu na dvodnevnu neformalnom susretu, zajedničku izjavu kojom se poziva na daljnju normalizaciju odnosa Hrvatske i SRJ i olakšavanje slobodni protok ljudi, roba i ideja.</p>
<p> Izjavom se potiče jednaka zaštita manjina u obje zemlje i uklanjanje svih prepreka u povratku izbjeglih, te utvrđivanje sudbine nestalih. Dvojica predsjednika suglasila su se da se SRJ i RH moraju suočiti s istinom o zbivanjima u proteklih 10 godina primjenjujući načelo individualne odgovornosti. Što se tiče BiH, potvrdili su da RH i SRJ nemaju teriotorijalnih pretenzija prema BiH.</p>
<p> To je prva izjava koju su potpisala dvojica predsjednika.</p>
<p> Mesić je kazao da se izjava počela dogovarati u okviru priprema za odlazak na Forum srednjeeuropskih država i za susret Koštunica- Mesić.</p>
<p> »Kad se pripremao sastanak u Italiji, onda smo počeli razgovore o tome da napravimo jedan iskorak koji može koristiti ne samo nama u bilateralnim odnosima nego i za smirenje čitave regije«, rekao je hrvatski predsjednik.</p>
<p> Predsjednik Mesić, pred subotnji nastavak radnog dijela susreta 14 predsjednika posvećenog slobodama i demokraciji, sastao se prijepodne s talijanskim predsjednikom i domaćinom skupa Carlom Azeglijem Ciampijem koji bi trebao na jesen stići u posjet Hrvatskoj. </p>
<p>Predsjednici su u petak navečer na radnoj večeri razmotrili i stanje na jugoistoku Euorpe, a posebno krizu u Makedoniji. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Kovačević razgovarao s Annom Tibaijuka </p>
<p>NEW YORK, 9. lipnja</p>
<p> - Hrvatski ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja Božo Kovačević u petak je u New Yorku razgovarao s izvršnom direktoricom UN-ova Centra za ljudska naselja (UNCHS) Annom Tibaijuka.</p>
<p> Upoznao ju je s razaranjima koja su hrvatski gradovi pretrpjeli za vrijeme agresije na Hrvatsku, te s onime što vlada poduzima za njihovu obnovu, očuvanje okoliša i poboljšanje infrastrukture, u čemu ima djelomičnu novčanu potporu Svjetske banke.</p>
<p>Kovačević je direktoricu Centra obavijestio da je hrvatska vlada odlučila skromnim novčanim prilogom od 5.000 dolara pomoći rad UNCHS-a. Zahvaljujući na tome, Tibaijuka je rekla da donacije zemalja poput Hrvatske, koje se bore s vlastitim teškoćama, imaju veliku moralnu težinu i prisiljavaju bogate i razvijene države da pomognu rad UNHCS-a.</p>
<p>Tibaijuka i Kovačević potvrdili su da će misija Centra uskoro posjetiti Hrvatsku kako bi ocijenila novčane i druge potrebe za obnovu i uređenje gradova. Sastanak hrvatskoga ministra i izvršne direktorice UN-ova centra održan je uoči zatvaranja posebnog zasjedanja Opće skupštine UN-a o ljudskim naseljima - Habitat II. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Turci sve više traže ciparske putovnice </p>
<p>ANKARA, 9. lipnja</p>
<p> - Sve veći broj Turaka, koji žive na sjevernom dijelu Cipra, podnosi zahtjeve za izdavanje putovnica nadležnim grčkim tijelima na južnoj strani otoka, tvrdi predsjednik Ciparsko-turske kulturne udruge sa sjedištem u Izmiru Mustafa Tuncalp. </p>
<p> On ističe da je zanimanje za »grčke« ciparske putovnice naglo poraslo zbog mogućeg ulaska Cipra u punopravno članstvo Europske unije (EU). On nije naveo koliko je dosad osoba zatražilo takve dokumente.</p>
<p> Južni dio otoka, pod upravom ciparskih Grka, međunarodna zajednica priznaje kao jedinog zakonitog predstavnika podijeljene sredozemne države. »Tursku Republiku Sjeverni Cipar«, utemeljenu 1983., priznaje samo službena Ankara. </p>
<p> Prema pisanju ankarskog lista Turkish Daily News, potražnja za »grčkim« ciparskim putovnicama porasla je i zbog činjenice da za ciparske državljane nisu potrebne vize za ulazak u mnoge europske i druge zemlje.</p>
<p> Izražavajući zabrinutost zbog velike potražnje ciparskih Turaka za putovnicama grčke strane na otoku, Tuncalp upozorava da je do toga došlo zbog gospodarske krize na sjevernom dijelu Cipra. Dodao je kako su velika inflacija i nezaposlenost glavni problemi »Turske Republike Sjeverni Cipar«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Washington potvrdio da je s Kinom postignut sporazum o WTO-u</p>
<p>PEKING, 9. lipnja</p>
<p> - Sjedinjene Države u subotu su potvrdile da su sklopile dogovor s Kinom u vezi njezina ulaska u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Dvije zemlje sklopile su konsenzus na razgovorima održanim ovog tjedna u Šangaju na marginama sastanka ministara trgovine Foruma za suradnju Azije i Pacifika, kazala je glasnogovornica američkog konzulata u Šangaju Salome Hernandez.</p>
<p> »Drago nam je da možemo objaviti da su Kina i SAD postigle konsenzus o bitnim pitanjima o kojima smo razgovarali«, kazala je Herznandez. Kineski ministar za vanjsku trgovinu i gospodarsku suradnju Shi Guangsheng u subotu je objavio da je postignut »potpuni konsenzus« o tom pitanju na razgovorima koje je kineska strana u Shanghaiju vodila s američkim predstavnikom za trgovinu Robertom Zoellickom, objavila je kineska novinska agencija Xinhua.</p>
<p> Krajem 1999. Peking i Washington postigli su bilateralni sporazum o ulasku Kine u WTO. Na multilateralnim pregovorima vođenim u sjedištu WTO-a u Ženevi nije dosada bio postignut napredak o visini kineske subvencije za poljoprivredu.</p>
<p> Američka glasnogovornica kazala je da su se dvije zemlje dogovorile da usko surađuju s drugim zemljama članicama WTO-a kako bi se konačno uspješno završilo pitanje primanja Pekinga u članstvo te organizacije. Sljedeći sastanak radne skupine zadužene za multilateralne pregovore o ulasku Kine u WTO-a trebao bi se održati krajem lipnja i početkom srpnja u Ženevi. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="35">
<p>Prigovor na izbore u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji </p>
<p>Udruga građana za ostvarenje i praćenje građanskih prava »Štit« Bjelovar traži zaštitu Ustavnog suda RH i svih mjerodavnih institucija - da ponište izbore za lokalnu samoupravu za Bjelovarsko-bilogorsku županiju.</p>
<p>Kako je moguće da se na izborima kandidiraju ljudi koji su pod policijskom i sudskom istragom zbog zloupotrebe službenog položaja i ovlasti iz gospodarskog kriminaliteta? Time se ugrožava demokratski ustavni poredak i dovodi u pitanje dostojanstvo, ugled, čast i prava čovjeka. Sve je to suprotno temeljnim načelima međunarodnog prava. Za teška i osobito nečasna kaznena djela - tražimo opoziv za kandidate koji su ušli u Gradsko vijeće Grada Bjelovara i Županijsku skupštinu. Radi se o prijevari javnosti. </p>
<p>Naša Nezavisna gradska lista za Grad Bjelovar dobila je na izborima samo »jedan glas«, što je nemoguće. Matematički gledano, svakom je razumnom čovjeku ta računica i logika jasna. Od sedamdeset kandidata, koliko smo ih imali na izbornim listama, dobili smo 71 glas. Što znači da za nas nisu glasale čak ni naše obitelji, prijatelji i simpatizeri. Iz toga proizlazi, i dokaz je, da su ovi izbori teška prijevara i otimačina. Takve stvari dovode do urušavanja - države. Sve stranke na izborima su zadovoljne, a nitko ni za što nije odgovoran. Sada smo imali lažne izbore, a sutra će nas voditi lažna vlast. Novih ideja i novih ljudi nema. Mnogi naši sugrađani rekli su nam da su glasali za nas - a glasova nema. GONG sve je to blagoslovio i svojim »autoritetom« potvrdio da su izbori bili pošteni! No prije izbora skupili smo više od 1000 potpisa građana samo u centru Bjelovara.</p>
<p> Kaznene prijave koje smo podnijeli 25. lipnja 1999. godine protiv: Ante Rade (HSLS) dožupana, Marijana Conera (HDZ) župana, Vjerana Jurkovića (HDZ) dožupana... stoje u ladici Županijskoga državnog odvjetništva u Bjelovaru. Tri su godine od kako nismo dobili nikakav odgovor, gospoda se dalje kandidiraju i vraćaju na funkcije. Zašto Izborni zakon dozvoljava da od 12 do 30 posto građana, koliko je izišlo na ove izbore, odlučuje u ime onih 70 posto građana koji nisu izišli na izbore? Državne institucije moraju štititi prava i interese svih građana Republike Hrvatske. </p>
<p>BRANKO STOJKOVIĆ, predsjednik Udruge »Štit«, Bjelovar</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Hoćemo li proširiti groblja ili zatvore?</p>
<p>Kršenje zakonitosti u sigurnosti cestovnog prometa ima najbrutalnije i najtragičnije posljedice nakon rata. To se iskazuje godišnje sa stotinama ubijenih i tisućama trajnih invalida.</p>
<p>Nedavno dvostruko ubojstvo bračnog para Pavičić na Jarunu, koje je skrivila pijana vozačica, svježa je i potresna ilustracija tragedija koje se u nas događaju svakodnevno. Na tu je tragediju gospodin Bandić reagirao najavom nove regulacije prometa na Jarunu, a pravi uzrok nesreće nije ni spomenut. Nije on jedini koji ne primjećuje potrebu hitne i svestrane »nove regulacije« u glavama pojedinaca (vozača), zakonodavca, sudstva, policije i svih drugih društvenih faktora odgovornih za sigurnost cestovnog prometa u nas.</p>
<p>Ne tako davno punoljetan mladić bez vozačkog ispita, s neispravnim i neregistriranim vozilom, u pijanom stanju i nedopuštenom brzinom usmrtio je pješaka (djevojčicu), i to je, po našim zakonima i sudstvu, ocijenjeno kao iz nehata te je počinitelj pušten na slobodu.</p>
<p>U SAD-u se, primjerice, za svaki od tih prekršaja stavljaju »lisice« koje se ne skidaju do pravomoćnosti presude, a u pravilu se dosuđuje doživotni zatvor, bez prava na pomilovanje.</p>
<p>Procjenjuje se da našim cestama prometuje više od 30.000 neregistriranih, tehnički nekontroliranih i neosiguranih vozila, a priča se da susret takvog vozila s policijom košta 100 DEM, da bi se vožnja mogla nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. Nepoznat je broj pijanaca, poput onog župana, koji zajašu sto konja, naliju se alkoholom i onda kruže našim cestama u potrazi za žrtvama. Sjećamo se, valjda, onoga pedesetogodišnjaka u Rijeci koji je cijeli dan pio te sjeo u auto i usmrtio dvije gimnazijalke. Novine su nakon toga pisale: »Nemojmo se baviti proganjanjem ubojice jer je on već dovoljno kažnjen samim činom«.</p>
<p>Stanje sigurnosti cestovnog prometa u nas, što se tiče poštivanje zakona, na razini je kaosa, i krajnje je vrijeme da se odlučimo za izbor: Hoćemo li proširiti groblja ili zatvore?</p>
<p>Ing. IVAN PAJ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Klevete na račun političkih zatvorenika</p>
<p>U malo teksta gospođe Lane Horvat i Milene Beader, u ime Amnesty Internacionala Hrvatske, iznijele su teške uvrede i klevete na moj račun i na račun velike većine političkih zatvorenika Hrvatske.</p>
<p> U tekstu pod naslovom »Biti zatočenik savjesti ili politički zatvorenik - nije isto«, 5. lipnja 2001. U tom se tekstu ističe: »Zatočenik savjesti je osoba koja je zatvorena samo zbog svojih političkih uvjerenja, svojega etničkog, nacionalnog ili socijalnog porijekla, spola, boje kože ili jezika, rođenja, ekonomskog ili drugog statusa, a koja nije zagovarala ili koristila nasilje«. Politički je zatvorenik pak osoba zatvorena iz istih razloga, ali je pritom koristila nasilje.</p>
<p>»U Hrvatskoj ima političkih zatvorenika, ali nema zatočenika savjesti«. Time se tvrdi da je Vlada RH dala status »bivših političkih zatvorenika« sve samim nasilnicima. Žalosno je to da institucija čija je svrha postojanja da bude na našoj strani iznosi takve objede protiv nas, umjesto da digne svoj glas zbog toga što još nije riješeno pitanje revizije kaznenih i kadrovskih evidencija i odšteta za sve koji su nevini robijali. </p>
<p>Osim toga poznato je da je »zatočenik savjesti« poetski izraz i sinonim za pojam »politički zatvorenik«.</p>
<p>Dipl. ing. IVAN KABALIN, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Treba nam konkurencija kvalitetom, a ne podvalama</p>
<p>Dukat, stari zagrebački proizvođač i prerađivač mlijeka i mliječnih proizvoda poznat je po kvaliteti svojih proizvoda i pakovanju homogeniziranog i pasteriziranog mlijeka koje se, barem zasad, ne može kupiti u Konzumovim prodavaonicama u Zagrebu, ne znam kako je drugdje. To se događalo prošle pa i ove godine i pitam se zašto?</p>
<p>Odlučih se da nazovem reklamni besplatni telefon, koji se nalazi na ambalaži, pa su me uputili da se javim na stranicu www, kao da svi imamo internet, ili da upit postavim Dukatu d.d. E, pa čestitam na upućenoj »informaciji«. Nisu nam potrebne ovakve promidžbene informacije.</p>
<p>Nezadovoljan uputom, obratih se poslovotkinji Konzumova samoposluživanja, u kojoj mjesečno na karticu i u gotovini ostavim oko 1000 do 2000 kuna. Od nje sam dobio broj telefona s kojeg sam dobio odgovor: »To trenutačno stanje bit će riješeno i uskoro ćete moći kupiti i Dukatovo mlijeko«. No prošlo je otad poprilično vremena, mjesec ili dva, a od tog obećanja - ništa! Postoje li trgovine radi potrošača ili potrošači radi njih?</p>
<p>Nama treba konkurencija kvalitetom, a ne podvalama.</p>
<p>DRAGO ŠIMUNOVIĆ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Romi, mizantropi i čudna koincidencija</p>
<p>Svaki put kad se u novinama spominju Cigani ili Romi, netko se sjeti da su i oni ljudi. Pa što bi uostalom trebali biti. I tako, mizantropi im nude utjehu podsjećajući ostale da je i taj narod ljudska vrsta u kojoj ima »dobrih i loših«. Dozvolite mi podsjetiti vas, i među Litavcima, i među Argentincima, tako i među Kinezima ima dobrih i loših... I tko bi sve narode pobrojao...ne zaboravimo, i među Hrvatima također ima dobrih i loših... i gle koincidencije, svi su ljudi. Ali izgleda kako ima previše onih koji javno ispisuju bedastoće i tako deklariraju i sebe i društvo iz kojeg dolaze, glupavo napominjući kako i među Ciganima ima »dobrih i loših« i kako su »i oni ljudi«.</p>
<p>NYLA JAKASA, Mississauga, SAD</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="40">
<p>Istraga zbog lažne potvrde o statusu branitelja</p>
<p>POŽEGA, 9. lipnja</p>
<p> - Zbog potvrde o statusu hrvatskog branitelja, od 28. lipnja 1991. do 28. lipnja 1992., koju je Županijski ured za obranu izdao predsjedniku Uprave »Kamen-Ingrada« mr. Vladi Zecu, požeško Općinsko državno odvjetništvu podnijelo je istražne zahtjeve protiv Vlade Zeca, bivšeg pročelnika Ureda za obranu Drage Matoševića i bivšeg načelnika Ureda za obranu Mirka Mihalja. Potvrda je izdana 3. rujna 1998. godine, a poslužila je tvrtki »Kamen-Ingrad« za uvoz građevinske opreme vrijedne 1,8 milijuna DEM. Temeljem ove potvrde Kamen Ingrad izbjegao je plaćanje carine i PDV-a, pa su istražni zahtjevi podnijeti zbog osnovane sumnje da su Matošević i Mihalj krivotvorili službene dokumente, a Vlado Zec za poticanje, te za zloporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju. Dok općinska državna odvjetnica Mira Baričević izrijekom tvrdi da se radi o lažnoj potvrdi, Mihalj i Zec tvrde da je sve legalno napravljeno, jer je na preporuku »odozgo« izdana potvrda za uvoz strojeva tvrtki koja je bila u usponu i zapošljavala razvojačene hrvatske branitelje. Neprijeporno je jedino da je Vlado Zec u vrijeme Domovinskog rata bio član Kriznog stožera tadašnje požeške općine, a sve ostale okolnosti oko ove potvrde bit će utvrđene u istražnom postupku. I. F.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>U Osječko-baranjskoj županiji porast broja kaznenih djela</p>
<p>OSIJEK, 9. lipnja</p>
<p> - U Osječko-baranjskoj županiji prošle je godine evidentirano 3920 kažnjivih djela, što je 26,6 posto više nego 1999. godine, te je po tome ta županija na 5. mjestu u Hrvatskoj. Po podacima osječko-baranjske Policijske uprave, broj kažnjivih djela iz gospodarskog kriminala povećan je za 36,8 posto u odnosu na 1999. godinu, a njima je počinjena šteta od 377,2 milijuna kuna, što je 96,2 posto ukupne štete počinjene u svim kažnjivim djelima te godine u Županiji. U znatnom je porastu bio broj krađa (53 posto više), teških krađa (58 posto) te ubojstava i pokušaja ubojstva (39 posto).</p>
<p> Prošle je godine zabilježeno 238 kažnjivih djela zlouporabe opojnih droga, što su 62 djela više nego godinu dana ranije, a kaznene prijave podnesene su protiv 159 osoba, od kojih je 21 maloljetnik. Ukupno je na području te županije prošle godine evidentirano 785 konzumenata raznih vrsta droga.</p>
<p> Do kraja prošle godine policija je razriješila ukupno 2153 kažnjiva djela, ili 79 posto, dok je godinu dana ranije razriješila 87 posto slučajeva. Razriješeno je i 49 kaznenih djela iz prijašnjih razdoblja. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Uhićeni krijumčari Iračana </p>
<p>GUNJA, 9. lipnja</p>
<p> - U noći s petka na subotu (oko 23.00 sata) vukovarsko-srijemska policija primila je obavijest od policije brčko-distrikt (BiH) da su u ilegalnom prijelazu granice uhitili 11 iračkih državljana. Dvojica krijumčara - braća P. Đ. (29) i P. J. (27), oba iz Gunje, pobjegli su skočivši u rijeku Savu. Međutim, sutradan ujutro, odnosno u subotu oko pola noći, granična policija PP Drenovci zatekla je obojicu na izlasku iz rijeke Save. Oni su skelom prešli Savu, ali su istoga dana u 11.00 sati u Gunji uhićeni. </p>
<p>Tako se spektakularan bijeg krijumčara ljudi neslavno završio. Protiv trgovaca ljudima podnesena je odgovarajuća kaznena prijava. S. T.</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Mladić stradao od strujnog udara </p>
<p>KLANJEC, 9. lipnja</p>
<p> - Prema informaciji PU Krapinsko-zagorske, a po dojavi liječnika iz Doma zdravlja Klanjec u Lučelnici Tomaševačkoj pokraj Klanjca, u dvorištu obiteljske kuće os strujnog je udara stradao je Branimir L. (25). Do strujnog je udara najvjerojatnije došlo prilikom spajanja dva električna kabla. Branimir L. je kolima hitne pomoći prevezen u bolnicu Krapinske Toplice gdje je primljen na hitnu internu ambulantu. No, budući da je od događaja proteklo sat i pol vremena, mogla se samo konstatirati smrt. </p>
<p>Kako smo doznali, on je mijenjao žarulju na kablu za grijanje pilića, pri čemu je došao u kontakt s izvorom struje. U takvim slučajevima, zbog strujnog udara pri naponu od 220 volti, obično dolazi do poremećaja rada srca, aritmije, fibrilacija te aresta. Jedini spas takvom unesrećeniku je hitna intervencija intravenoznim lijekovima, defibrilacija ili reanimacija u smislu masaže srca do dolaska ekipe za reanimaciju. Prema riječima svjedoka, obitelj je čak razmišljala o ukopavanju u zemlju radi »izvlačenja struje«, što je potpuno nepravilno u ovakvim slučajevima. Ova metoda datira još iz vremena kada ni liječnici nisu poznavali djelovanje elektriciteta, a samo u nekim slučajevima ova je metoda pomagala kod udara groma, kada su najpogibeljnije ozljede nastajale zbog opekotina.</p>
<p>Naime, ukapanjem u zemlju tijelo je hlađeno, iako je postojala velika mogućnost nastanka infekcije. A i to je pomagalo samo u slučajevima kada je srce nastavilo raditi samo s manjim poremećajima ritma, odnosno ako je spontano počelo sâmo raditi. Ako srce nakon strujnog udara stane, važno je odmah zapoćeti umjetno disanje i masažu srca te pozvati najbližu hitnu medicinsku ekipu.</p>
<p>Darko Goluban</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="44">
<p>U Makarskoj, Hvaru, Korčuli i Dubrovniku traži se ležaj više</p>
<p>Ako je suditi prema najavama predstavnika turističkih agencija, kategorija neodlučnih (a takvih je u nas najviše) koji o destinaciji svog godišnjeg odmora odlučuju »5 do 12« ove će godine teško pronaći odgovarajući smještaj.</p>
<p> Drugim riječima šanse da se, na primjer, smještaj rezervira potkraj srpnja za kolovoz, svedene su na najmanju moguću mjeru. O čemu je zapravo riječ?</p>
<p> Prvo, pravo prednosti nije se promijenilo, i ono još uvijek pripada stranim gostima, drugo, aranžmani su se počeli nuditi još u veljači - najranije u posljednjih nekoliko godina. Treće, nikako ne treba zaboraviti ni financije, odnosno cijene, koje će, po svojoj prilici, u tim zakašnjelim slučajevima biti - paprene.</p>
<p> - Prodajom smo više nego zadovoljni čemu, među ostalim, treba zahvaliti i najranijem početku rezervacija u posljednjih nekoliko godina, objašnjava Tatjana Samardžija, voditeljica marketinga Generalturista.</p>
<p>U toj agenciji najprodavanije destinacije su Makarska rivijera, te Hvar i Korčula, odnosno Dubrovnik i Istra. Agencija se može pohvaliti dobrom poslovnom strategijom jer su na vrijeme zakupili hotelske kapacitete pa sada nemaju problema s prodajom.</p>
<p>Također, ističu povoljne cijene i mogućnost otplate odmora u nekoliko rata - karticom Diners od 6 do 12, odnosno Eurocard-Mastercardom Zagrebačke banke do 24 rate. </p>
<p>Unatoč pripremama, zaboravne, neodlučne i druge kupce upozoravaju da pred sam početak špice novac neće biti dovoljan da se pronađe adekvatni smještaj. </p>
<p>Sličnom situacijom, odnosno prodajom većom i do 130 posto u odnosu na lani, pohvalio se i Ivan Pukšar voditelj prodaje agencije »Kompas«. </p>
<p>Iako je u ovoj agenciji raspored najtraženijih turističkih destinacija nešto drugačiji (srednji Jadran, Makarska rivijera, Dubrovnik i Kvarner), rezervacije i prodaja krenule su odlično tako da već sada postoje ozbiljni problemi u pronalasku dodatnog broja kreveta.</p>
<p> - Prema našim procjenama kritični datum bit će 7. srpnja kada u istočnom dijelu Njemačke počinju praznici.</p>
<p> Na Jadranu kreveta nema i 60 do 70 posto hotela zaustavlja svoju prodaju za sve termine. Određeni broj slobodnih kapaciteta ima u kolovozu, ali tada su aranžmani i najskuplji. </p>
<p> - Prodaja je krenula odlično i brigu predstavlja pronalazak slobodnih kapaciteta rekao je Pukšar.</p>
<p>I u ovoj agenciji kupcima se nudi nekoliko načina plaćanja i gotovinski popust od pet posto.</p>
<p>Porast prodaje zabilježen je i u agenciji Spektar putovanja, čime su vrlo zadovoljni, jer preko 50 posto njihovih aranžmana preuzimaju stalni kupci koji im se svake godine vraćaju.</p>
<p>Dubrovnik, Korčula, Hvar, Brač i Rab, te Opatija, najtraženije su lokacije, a do njih agencija organizira i prijevoz autobusom, te zrakoplovom u kombinaciji s autobusom i brodom. </p>
<p>Prema riječima Vere Lončarić prvi jači nalet turista očekuju kroz mjesec dana, a vrlo dobra prodaja objašnjava se povoljnim cijenama, plaćanjem u obrocima, te mogućnosti prijevoza što najviše odgovara korisnicima usluga.</p>
<p>Dubrovnik, Makarska, Crikvenica i Istra na vrhu su liste koju traže kupci agencije Astra tours, koja također bilježi dobre prodajne rezultate, što je rezultat ranog početka prodaje.</p>
<p>Prema riječima Slavice Bubalo u agenciji teško pronalaze kapacitete, štoviše neke povratne informacije gostiju ih zbunjuju.</p>
<p> - Kada zovemo određene hotele, od njih dobivamo informacije da su popunjeni, a naši kupci nam pri povratku iz tih istih hotela govore da su poluprazni, pa uopće ne znamo što se događa, objasnila je Bubalo.</p>
<p>Claudio Kramarić</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>MOL prodan za 4,4 milijuna kuna </p>
<p>LIČKI OSIK, 9. lipnja</p>
<p> - Jedno od najvećih ličkih poduzeća - »MOL« iz Ličkog Osika prodan je nakon dugogodišnje agonije u dva dijela. Zagrebačkom poduzeću »AN-FO« 1993. godine prodan je vojni dio za dva milijuna kuna dok je civilni dio poduzeća prodan tvrtki »Neven Plast« za 2,4 milijuna kuna. Kako je prodaja obavljena s odgodom plaćanja, čim uplate počnu stizati najprije će se obaviti isplata otpremnina radnicima. Još uvijek ostaje upitnim da li će se nakon prodaje ličko-osičkog »MOL-a« u toj tvrtki pokrenuti proizvodnja. </p>
<p>D. P.</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>»Coning« novi vlasnik senjskog »Velebita«</p>
<p>SENJ, 9. lipnja</p>
<p> - Nakon gotovo tri mjeseca štrajka koji je provođen u najvećem ugostiteljsko-turističkom poduzeću u Senju - »Velebit«, u kojem su radnici zadnju plaću primili za listopad prošle godine, agonija beznađa je završena. Varaždinski »Coning« na dražbi je kupio 58 posto »Velebitovih« dionica od Fonda za privatizaciju. Nakon kupnje »Velebita« slijedi imenovanje nove uprave, isplata zaostalih plaća dok će se tzv. tehnološkom višku predložiti otpremnine i umirovljenje. Ono što ostaje kao najteži dio posla jest sređivanje poslova s dužnosnicima i vjerovnicima.</p>
<p>D. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="47">
<p>Od srijede ipak novom dionicom Karlovac-Vukova Gorica?</p>
<p>Zašto je ministar javnih radova, obnove i graditeljstva samo četiri dana prije planiranog svečana otvorenja kazao da dionica ima svu potrebnu dokumentaciju, iako je morao znati da uporabna dozvola neće biti gotova još najmanje tri tjedna?</p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - Zbog odluke premijera Ivice Račana da zbog nepostojanja uporabne dozvole neće za promet otvoriti autocestu na dionici Karlovac-Vukova Gorica, od danima bombastično najavljivanog svečana otvorenja, ostalo je, čini se, tek jedno slovo - »S kao skandal«. Naime, samo dan prije premijerova priopćenja, dionicu je u četvrtak prilično pompozno posjetio i Radimir Čačić, ministar javnih radova, obnove i graditeljstva.</p>
<p>Obilazeći je, ministar se Čačić pohvalio novinarima da je »po prvi put nakon 10 godina kompletna trasa jedne ceste potpuno pokrivena svim potrebnim dozvolama« i da premijer Račan, kako je i planirano, može u ponedjeljak bezbrižno doći i prerezati vrpcu. Ali, samo 24 sata kasnije, slijedi preokret - Račan zapravo proturječi ministru ističući da do daljnjeg odbija otvoriti dionicu jer »još nema uporabnu dozvolu«. Čačićev komentar nismo dobili, a šutljiva je bila i njegova glasnogovornica rekavši tek, da »neće ništa komentirati jer je uporabna dozvola stvar koja dolazi sama po sebi i ne bi smjela izazivati nepotrebne teškoće«.</p>
<p>Direktor tvrtke »Autocesta Rijeka-Zagreb« Ivan Prgomet priznao nam je da taj premijerov potez nije očekivao, ali ga prihvaća. »Ishodili smo sve potrebne dozvole, a iako smo znali da nemamo tek uporabnu, vjerovali smo da će to biti dovoljno«. Po riječima glasnogovornice Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, cijela je dionica građevinsku dozvolu dobila tek u petak, dok na uporabnu treba čekati još najmanje tri-četiri tjedna. Ipak, kako zakon dopušta da se kroz to vrijeme objekt može pustiti u pokusni rad, a dionica je, svi su jednoglasni, tehnički i prometno posve ispravna, Prgomet nam je najavio da će 18,2 kilometra prometnice ipak privremeno otvoriti, najvjerojatnije u srijedu ili četvrtak.</p>
<p>Antun Krešimir Buterin</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Etika postala vjeronauk za one koji neće vjeronauk?</p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - Predlažem da se dosadašnji nastavni program etike u srednjim školama ukine te da etika ubuduće bude oslobođena religijskog sadržaja«, rekao je u subotu predsjednik Hrvatskog filozofskog društva Ante Čović na okruglom stolu pod nazivom »Nastava etike u srednjim školama«. Čović je podsjetio kako je predmet etike u srednjim školama uveden kao alternativa vjeronauku. »Međutim, na kraju je taj predmet postao 'vjeronauk za one koji neće vjeronauk'. Stoga bi predmet etike trebao biti koncipiran na svjetovnim osnovama jer jedino tako može biti stvarna alternativa vjeronauku«, naglasio je Čović.</p>
<p>Čović je također kritizirao knjige namijenjene za nastavu etike u srednjim školama, za koje je rekao da su »papskije od pape«. »Moj prijedlog za izmjenu programa nije antireligijski, ali Ministarstvo prosvjete i športa treba shvatiti da etika nije moralistika, već ponajprije filozofska disciplina«, zaključio je Čović.</p>
<p>Prof. Marija Sarić istaknula je kako predmet etike nije nadomjestak vjeronauku, ali je bitan dio odgoja. »Profesori etike često se susreću s predrasudama roditelja i učenika koji misle kako je etika 'nešto iz marksizma' ili zamjena vjeronauku. Etika uči kritičkom mišljenju i razlikovanju dobra od zla. Stoga bi i sama nastava trebala biti koncipirana na suradnji između nastavnika i učenika, te na razvijanju timskog rada«, rekla je Sarić, istaknuvši kako bi i osnovce trebalo učiti 'razvijanju mišljenja' te im dati mogućnost izbora između etike i vjeronauka. Prof. Mladen Živković istaknuo je kako bi učenike već u školi trebalo osposobiti za stresne situacije 'koje život donosi'.</p>
<p>Daniela Dujmović</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Lokalna vlast treba živjeti od jačanja gospodarstva</p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - Tragom studije FIAS, međunarodne financijske korporacije i Svjetske banke o administrativnim preprekama za ulaganja u Hrvatskoj, kao i rasprava o toj studiji, Vladina koordinacija bi trebala napraviti podroban program aktivnosti da se stanje poboljša. Studija pokazuje da se brzim mjerama i uz pomoć ovih tehnologija može puno toga riješiti, primjerice problem prvih komunikacija ulagača sa središnjim državnim institucijama. Može se ubrzati i registracija novih trgovačkih društava, povećati efikasnost porezne uprave, carinskih službi, državnog inspektorata, ministarstva rada. Ministarstva, ali i svi stručni ljudi te neovisne institucije, obvezni su predložiti promjene kao bi se uklonili nedostaci uočeni u studiji FIAS-a.</p>
<p>To je u subotu naglasio Slavko Linić, potpredsjednik Vlade, komentirajući rad Treće FIAS-ove radionice, ovaj puta u nazočnosti brojnih ministara i njihovih suradnika na kojoj se otvoreno govorilo o teškoćama s kojima se susreću ulagači u hrvatsko gospodarstvo. Prema Linićevim riječima, očito je da su najveće teškoće i ulagača i gospodarstvenika povezane s provođenjem programa investicije i početkom gospodarske aktivnosti. Nesređene su zemljišne knjige, veliki su problemi s dobivanjem građevinskih i uporabnih dozvola kao i s priključivanjem na komunalnu infrastrukturu. Samo sređivanje zemljišnih knjiga, što će stajati oko 900 milijuna kuna, potrajat će barem deset godina.</p>
<p>Dio problema za investitore riješit će se promjenama zakona o komunalnim djelatnostima, a lokalna samouprava trebala bi pripremiti posebne zemljišne cjeline, opremljene komunalnim priključcima i ponuditi ih ulagačima. »Lokalna samouprava treba shvatiti da Vlada neće dozvoliti samo rast poreza od kojih će one živjeti. Lokalna vlast treba omogućiti jačanje gospodarskih aktivnosti na svojem području i time treba jačati glavninu svojeg proračuna«, poručuje Linić.</p>
<p>Boris Petrović</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Pomak u rješavanju otvorenih slovensko-hrvatskih pitanja? </p>
<p>Dva državna izaslanstva pokušavaju pronaći rješenja za tri otvorena slovensko-hrvatska pitanja - problem morskih granica, pitanje NE Krško te pitanje stare štednje Ljubljanske banke</p>
<p>RIJEKA, 9. lipnja</p>
<p> - Čekajući u subotu ispred Guvernerove palače u Rijeci zajedno s novinarima dolazak slovenskog kolege Janeza Drnovšeka, hrvatski premijer Ivica Račan, »isprovociran« od »sedme sile«, je kazao da se ograđuje od pisanja slovenskih novina, koje su ovaj riječki susret proglasile povijesnim za dvije susjedne države. Susret je počeo u ležernom tonu, a odabir Rijeke za mjesto njegovog održavanja tumačeno je željom da se nakon deset godina pregovaranja zabilježi barem mali pomak u rješavanju problema oko granice na moru između Hrvatske i Slovenije. </p>
<p>Ovo je drugi sastanak dvojice premijera u minula dva mjeseca, a sa željom da se pokušaju pronaći rješenja za tri otvorena slovensko-hrvatska pitanja; uz spomenuti problem morskih granica, dva susjeda moraju se dogovoriti i oko NE Krško te stare štednje Ljubljanske banke. Prije nego je započeo peterosatni razgovor iza zatvorenih vrata povijesnog zdanja Guvernerove palače, novinari su neslužbeno mogli čuti da bi se dvije delegacije mogle najprije dogovoriti oko slučaja »Nuklearka Krško«.</p>
<p>Uz problem granice na moru, za Slovence je sporno i šest kilometara kopnene granice uz Dragonju i Kanal sv. Odorika, odnosno područje zaseoka Škudelin, Mlini i Bužini. </p>
<p>Uz predsjednika Vlade Ivicu Račana, u pregovorima su sudjelovali zamjenik predsjednika Vlade Goran Granić, hrvatski veleposlanik u Sloveniji Celestin Sardelić, pomoćnik ministra gospodarstva Roman Nota, pomoćnik ministra financija Hrvoje Radovanović, pomoćnik ministra vanjskih poslova Joško Paro i drugi. Izaslanstvo Slovenije su činili, uz premijera Janeza Drnovšeka, ministar za okoliš i prostor Janez Kopač, veleposlanik Slovenije u Hrvatskoj Boštjan Kovačič te pregovarači Uroš Korže, Mojmir Mrak i Miha Pogačnik.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Kao predsjednik Nadzornog odbora Ine o svemu sam odgovorio u Saboru!</p>
<p>Kad o svemu tome čitam u novinama, kao i drugi ljudi, pitam se koje smo to mi društvo koje se, navodno, bavi lažima ili kriminalom. Zar je normalno da se na novinskim naslovnicama pojavljuje Linić kojeg se optužuje za koješta? Ja sam se na sve to već nekako navikao i ne smeta me. To je sada više problem, recimo, moje majke, koja se nije navikla na političke progone, pa zamislite kako se osjeća kad na naslovnici ugleda sliku svojeg sina i na kojoj piše kako je najveći kriminalac</p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - Sve negativnosti koje su utvrđene nalazima interne službe nadzora i koje spominje gospođa Balenović, već se istražuju! Unutarnji nadzor bavi se tim prijavama, a kad završi svoj posao, Uprava će kazniti počinitelje. </p>
<p>Pitajte predsjednika Uprave o broju kaznenih i disciplinskoh prijava i otkaza. A s obzirom da su neka djela koja se spominju vrlo teška, u istragu su uključena nadležna tijela Ministarstva unutrašnjih poslova, Državno odvjetništvo i slično. Rekao je to potpredsjednik Vlade Slavko Linić u subotu, odgovarajući na novinarska pitanja o istupu Dorice Nikolić, glavne tajnice HSLS-a u Saboru i na konferenciji za novinare, kao i o optužbama za umiješanost u slučaj ACI-ja.</p>
<p>Dorica Nikolić je, kao što je poznato, optužila Linića da kao predsjednik Nadzornog odbora Ine nije pokrenuo akciju da se potvrde ili opovrgnu optužbe Vesne Balenović, bivše djelatnice Ine o kriminalu i korupciji u toj tvrtki. Posebnu težinu tom istupu dala je i izjava kako će neriješeni kriminal u Ini uzrokovati raspad koalicijske vlade. »Kao odgovorna osoba, odnosno predsjednik Nadzornog odbora u Ini, o tome sam odgovorio u Saboru, a Vlada je o svemu dopisom obavijestila i predsjednika Sabora«, izjavio je Linić novinarima.</p>
<p>»Iako mislim da se predsjednik Nadzornog odbora ne bi trebao baviti tim poslom, gospođu Balenović sam primio i saslušao njezine navode. Dokumente koje je donijela proslijedio sam predsjedniku Uprave Ine i njihovom unutarnjem nadzoru, koji su poduzeli svoje mjere. Zato ne vidim u čemu je sada problem i zašto netko oko toga politizira. Institucije pravne države funkcionitaj i rade svoj posao, a to što je netko možda politički nezadovoljan s postojećom Upravom Ine i smatra da bi je trebala voditi neka druga politička stranka, to nije posao predsjednika Nadzornog odbora i nas koji pokušavamo ozbiljno raditi. To je problem nekih političara i neka ga rješavanju. Ja nisam član vladajuće šestorke i ne bavim se kadrovskim problemima, nego pokušavam osmisliti rad segmenata hrvatske države«, nastavio je potpredsjednik Vlade. </p>
<p>Linić je podsjetio da se tako svojedobno u medijima svakodnevno pisalo o problemima u Hrvatskim željeznicama i da je tada kao predsjednik NO HŽ-a sudjelovao u pokretanju rada unutrašnjeg nadzora i provođenja istrage o prijavama. Nakon toga Uprava je poduzela mjere iz svoje nadležnosti i surađivala s organima gonjenja. I to je dokaz, smatra Linić, da pravna država funkcionira, iako je rad pravosuđa vrlo spor, a slučaj HŽ-a uskoro je nestao s novinskih stupaca.</p>
<p>Kako komentira vijest da je gospođa Balenović protiv njega, kao predsjednika Nadzornog odbora Ine, podnijela i krivičnu prijavu? »Ne bi se htio baviti glupostima. Podizanje krivične prijave pravo je svakog građanina koji smatra da ja ili netko drugi ne radimo svoj posao. Komentirat ću slučajeve kao što je Ina, ali ne tražite da kao potpredsjednik Vlade komentiram izjave i u slučaju Balenović. Tada bih, uz ostalo, morao komentirati i istup gospodina Bebića koji je svoju cijelu kampanju proveo na tvrdnjama da sam jedan od najvećih kriminalaca«, odgovorio je Linić novinarima.</p>
<p>Dodao je kako više ne želi gubiti vrijeme na Doricu Nikolić. »Neka mi se dokaže gdje sam ja to postavljao članove nadzornih odbora! Uvijek sam pokušavao jedino koordinirati akcije lokalne samoprave i Sabora tako da u nadzorne odbore dobijemo što kvalitetnije ljude. Analize pokazuju da s nadzornim odborima nismo zadovoljni i da ćemo morati izmijeniti način izbora njihovih članova«, naglasio je Linić.</p>
<p> Je li istina da se prilikom izbora u nadzorne odbore više toliko ne pita za stručnost, koliko za stranačku, pa u novije vrijeme i regionalnu pripadnost? »O tome ništa ne znam. Pročitao u novinama da će se zbog 'regionalnog ključa' podijeliti ACI. I kad je riječ o članovima Uprave ACI-a, ja ih ne postavljam niti me to zanima. Isto je bilo i u Hrvatskim željenicama gdje sam promijenio upravu, ali ne kao potpredsjednik Vlade ili član SDP-a, nego kao predsjednik nadzornog odbora. A ako je riječ o Ini, ne smatram da njezina uprava loše radi«, rekao je Linić i nastavio: »Kad o svemu tome čitam u novinama, kao i drugi ljudi, pitam se koje smo to mi društvo koje se, navodno, bavi lažima ili kriminalom. Zar je normalno da se na novinskim naslovnicama pojavljuje Linić kojeg se optužuje za koješta? Ja sam se na sve to već nekako navikao i ne smeta me. To je sada više problem, recimo, moje majke, koja se nije navikla na političke progone, pa zamislite kako se osjeća kad na naslovnici ugleda sliku svojeg sina i na kojoj piše kako je najveći krimimalac, kako ga treba na sud zbog Ine, kako gospodari ACI-jem...«</p>
<p>»Nije prvi puta da me se napada. Napadan sam deset godina jer sam, navodno, izdajnik hrvatske države, da sam ubio 150 branitelja, jer sam ih »otkucao« na gospićkom ratištu... Te su me optužbe pratile tijekom deset godina političkog rada, a sada evo novih, za gospodarski i drugi kriminal. Zar mislite da je to u redu i da je to demokracija?«, upitao je Linić novinare na kraju.</p>
<p>Boris Petrović</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Dva sata od ulaska teretnjaci moraju van ili će ih goniti policija</p>
<p>SPLIT, 9. lipnja</p>
<p> - Od ponedjeljka je putnicima slobodan prolaz kroz Neum, što znači da će svi putnici iz pravca Splita prema Dubrovniku i obrnuto slobodno prolaziti teritorij Neum-Klek bez zaustavljanja, a uskoro će se na tom graničnom prijelazu formirat zelena i crvena traka. Rekli su to u subotu u Splitu ministar pomorstva, prometa i veza Alojz Tušek i ravnatelj Uprave za cestovni promet Mijo Bezer, prenoseći dogovor sa sastanka u Tuzli, kojem je prisustvovalo Vijeće minstara BiH, predstavnici Eurospke unije te mješovito povjerenstvo hrvatske Vlade.</p>
<p>»Teška teretna vozila ići će na carinenje u Doljane, a Bosni i Hercegovini je ostavljeno da napravi popis roba koje će ići bez prijave«, naglasio je Bezer, pojasnivši kako će vozači teških teretnih vozila pri prelasku granice dobiti karticu na kojoj će biti označeno točno vrijeme njihova ulaska. U roku od dva sata kamion mora napustiti Neum, a u protivnom će ga goniti policija. Najavio je i zatvaranje oko 210 »crnih točaka«, preko kojih se obavlja šverc, između dviju država. One će u narednih 60 dana biti ukinute uz pomoć SFOR-a jer je želja obje države da se sve mogućnosti za 'sivu ekonomiju' zatvore, dodao je.</p>
<p> Prema riječima ministra pomorstva, prometa i veza Alojza Tušeka, sve je spremno za nadolazeću turističku sezonu. Zaključilo je to Povjerenstvo za pripremu i praćenje turističke sezone kojim on predsjedava, a u čijem su sastavu predstavnici sedam ministarstava, Hrvatske turističke zajednice, HAK-a, Udruge prijevoznika, Hrvatskih željeznica, Jadrolinije, Croatia Airlinesa, Hrvatskih autocesta, Hrvatskih cesta, Udruga luka i zračnih luka, Hrvatske gospodarske i obrtničke komore.</p>
<p>»Svi poslovi planirani za pripremu sezone su dovršeni ili su pri kraju i bit će gotovi do posljednjeg vikenda u lipnju. Najveći zahvat bio je rekonstrukcija starog kamenog mosta u Otočcu, a ove godine konačno će biti riješen i karlovački čvor«, kazao je Tušek. Ministar je istaknuo i kako u Karlovcu više neće biti zastoja, no kako će kolona uvijek biti. Čudnom je nazvao reakciju zadarskih saborskih zastupnika na regulaciju prometa teretnim vozilima kroz taj dio zemlje.</p>
<p> »Samo smo legalizirali ono što se lani događalo. Kolege očito nisu pročitale naredbu ili je ne razumiju«, zaključuje Tušek.</p>
<p>Radovi na trećoj fazi splitske zaobilaznice bit će gotovi do kraja lipnja, a ministarstvo od Grada Splita očekuje veći angažman oko izgradnje zamjenskih cesta koji će uvelike rasteretiti zaobilaznicu. Ujedno se intenzivno radi na pripremi nastavka radova splitske zaobilaznice od Žrnovnice do Omiša.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Stabilnost jugoistočne Europe interes je NATO-a</p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - Balkan je u posljednjih deset godina dobio geopolitičku i vojnu važnost i očuvanje njegove stabilnosti je legitimni interes NATO-a i međunarodne zajednice, rekao je u subotu dr. Dick Leurdigk iz Nizozemskog instituta za međunarodne odnose »Clingendael«. Leurdigk je govorio na temu »Balkan: velika briga međunarodne zajednice«, na konferenciji »NATO, EU i jugoistočna Europa: Pitanja sigurnosti, stabilnosti i prosperiteta za 21. stoljeće«, u organizaciji Hrvatskog centra strategijskih istraživanja. Da su mir i stabilnost Balkana izuzetno važni za međunarodnu zajednicu, svjedoči to što je akcija međunarodnih snaga u Makedoniji bila samorazumljiva i uopće se nije dovodila u pitanje, kao što je bio slučaj oko intervencije u Bosni i Hercegovini, rekao je Leurdigk.</p>
<p>Dok se kao glavni argument za pokretanje akcije u BiH koristio termin 'humanitarnost', u slučaju kosovske krize NATO je otvoreno govorio o sigurnosnom problemu i svom legitimnom interesu da provodi operacije. Na primjeru akcije NATO-a u slučaju operacije »Združena snaga« protiv SRJ, na vidjelo je izbila svjesna namjera NATO-a da djeluje bez potpore Vijeća sigurnosti UN-a, naglasio je Leurdigk. Podsjetio je da se ta priča ponavlja još od 1949. godine, iz vremena osnutka NATO-a, kada su se članice složile oko toga da izbjegavaju određene članke povelje UN-a koje se odnose na međunarodne intervencije, kako akcije NATO-a ne bi bile podložne vetu Vijeća sigurnost.</p>
<p>Suradnja NATO-a i EU-a u upravljanju kriznim situacijama bila je tema izlaganja profesora Hienza Gärtnera iz Austrijskog instituta za međunarodne odnose. Gärtner je istaknuo da je NATO opstao unatoč predviđanjima da će se raspasti nakon nestanka glavnog hladnoratovskog suparnika SSSR-a, a po modelu »vojni savezi propadaju nakon pobjede protivnika«.</p>
<p>Novi smisao, istaknuo je Gärtner, NATO je dobio u rješavanju kriznih situacija, suzbijanju posljedica elementarnih nepogoda, i sudjelovanju u mirovnim operacijama, u koje mogu biti uključene i zemlje članice Partnerstva za mir. S tim je ciljem, dodao je, i osnovano Sjevernoatlantsko vijeće NATO-a, u kojemu razlike između »partnera« i članica postaju »tanke poput papira«, kako je rekao bivši američki ministar obrane William Cohen. Što se tiče procesa planiranja obrane, oko čega trenutačno postoji »dualizam« između NATO-a i EU-a, razlike transatlantskih saveznika postepeno će nestajati do konačne uspostave zajedničke zapovjedne strukture za upravljanje krizama i operacijama. No prije toga EU mora stvoriti vlastitu zapovjednu strukturu, zaključio je Gärtner. Konferencija je završila u subotu.</p>
<p>Marinko Bobanović</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Župan Ivan Šprlje, a podžupani iz HSS-a i HSLS-a</p>
<p>DUBROVNIK, 9. lipnja</p>
<p> - SDP, HSS i HSLS uspješno su završili postizborne dogovore te će u ponedeljak bez problema konstituirati vlast u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, istaknuto je među ostalim na tiskovnoj konferenciji predsjednika županijskih orgaizacija tih stranaka, Mirka Duhovića, Marinka Filipovića i Pera Cvjetovića. Kako je naglašeno, župana Dubrovačko-neretvanskog dat će SDP, a to će biti, sada je već sigurno, Ivan Šprlje koji je tu dužnost obnašao protekle četiri godine, dok će podžupanska mjesta pripasti HSS-u i HSLS-u. HSS, koji je koalicijskim dogovorom dobio i mjesto predsjednika županijske skupštine, za koje će kandidirati Iva Oreškovića, još nije definirao ime kandidata za funkciju podžupana, a HSLS-ov dosadašnji podžupan Pero Cvjetović obavljat će taj posao i naredne četiri godine.</p>
<p>Trojica čelnika tripartitne koalicije istaknula su kako će na konstituirajućoj sjednici Županijske skupštine, koja je inače prva u Hrvatskoj, dva dopredsjednička mjesta u tom tijelu ponuditi HDZ-u i DC-u. Marinko Filipović naglasio je kako nije bilo pregovora s HDZ-om, dok je DC-u ponuđen ulazak u koaliciju, što je odbijeno. Kako je rečeno, iz DC-a su jasno poručili da će u županijskoj skupštini njihovi vijećnici podržati volju većine te da će u daljnjem radu biti konstruktivni, što znači da neće predstavljati klasičnu oporbu.</p>
<p>Osvrćući se na novi Zakon o lokalnoj samoupravi, čelnici županijskog SDP-a, HSS-a i HSLS-a naglasili su kako će u početku imati problema zbog nejsnoće i nedefiniranosti pojedinih djelova tog zakona, no izrazili su mišljenje kako će unatoč njegovim manama Dubrovačko-neretvansku županiju vladajuća koalicija uspješno voditi i naredne četiri godine. Odgovarajući na pitanje da li je mjesto državnog župana već »rezervirano« za dosadašnjeg dubrovačkog gradonačelnika i čelnika HSS-a Vida Bogdanovića, Marinko Filipović kazao je kako se o tome nije razgovaralo ustvrdivši da uvijek ima nekih »pobočnih« dogovora koji zapravo nemaju nikakav značaj.</p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>U Hrvatskoj 420.000 siromašnih!</p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - U Hrvatskoj ima oko 420.000 siromašnih, što je oko 10 posto stanovništva, rekao je Zoran Šućur, autor nacrta Programa borbe protiv siromaštva i socijalne isključivosti. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku i Svjetske banke, između 65 i 75 posto siromašnih ima jednoličnu ishranu i nema redovnog zaposlenja, 50 posto nema završenu osnovnu školu, a 25 do 35 posto živi u stanovima s lošim zidovima i krovom koji prokišnjava. Zbog tranzicije i rata došlo je do pada bruto domaćeg proizvoda, pada zaposlenosti, smanjenja općeg životnog standarda, na što je Hrvatska reagirala putem sustava socijalne skrbi i pomoći, rekao je Šućur.</p>
<p>Siromašni gotovo trećinu svoga dohotka ostvaruju kroz državne transfere i za njih su oni najznačajniji izvor dohotka. No, ti državni transferi nisu dovoljno efikasni u smanjivanju siromaštva te je potrebno i druge sustave uključiti u rješavanje tog problema, rekao je Šućur, koji je ovoga tjedna u Varaždinskim toplicama sudjelovao na konferenciji o mirovinskom i socijalnom sustavu.</p>
<p>Poboljšanje statusa umirovljenika predviđa se reformom mirovinskog sustava, a u okviru reforme zdravstvenog sustava ističe se da treba voditi brigu o siromašnima koji si neće moći priuštiti plaćanje dodatnog osiguranja. Na području obrazovanja predlaže se uvođenje većeg broja programa za odrasle i programa dodatnog školovanje, te stipendiranje učenika i studenata iz siromašnijih obitelji. Zaposlene treba zaštititi od siromaštva osiguravanjem isplate plaća i utvrđivanjem minimalne plaće. Također se predlaže proširivanje prava na dječji doplatak.</p>
<p>Zanimljivo je da Hrvatska, unatoč relativno maloj stopi objektivnog siromaštva, ima visoku stopu subjektivnog siromaštva, te je jaz između bogatih i siromašnih veći nego u drugim tranzicijskim zemljama, rekao je Šućur. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Hrvatska paneuropska unija proslavila desetu godišnjicu </p>
<p>ZAGREB, 9. lipnja</p>
<p> - Svečanom sjednicom u zagrebačkoj Starogradskoj vijećnici, Hrvatska paneuropska unija (HPEU) obilježila je desetu godišnjicu svoga djelovanja. Sjednica je, pod pokroviteljskom predsjednika Sabora Zlatka Tomčića, bila središnji događaj trodnevne proslave koja je u Zagrebu okupila predstavnike hrvatskih ogranaka, brojne delegacije nacionalnih paneuropskih organizacija i najviše dužnosnike Međunarodne paneuropske unije - njezinog predsjednika Otta von Habsburga i glavnu tajnicu Walburgu Douglas. </p>
<p>Pozdravljajući skup u ime predsjednika Sabora, dr. Ante Simonić istaknuo je da HPEU, kao nevladina organizacije, već deset godina uspješno radi na oplemenjivanju hrvatskih veza s Europom i promicanju europskih načela. Simonić je podsjetio na činjenicu da su upravo Paneuropska unija i Otto von Habsburg snažno promicali hrvatske interese u doba kada su se mnogi protivili osamostaljenju Hrvatske. Ukazao je i na zasluge te organizacije u razdoblju nakon Oluje i Bljeska kada je Europska unije ohladila svoje odnose sa Zagrebom. Danas se preko HPEU-a i Hrvatskoj nudi mogućnost da »sudjeluje u izgradnji Europe kao poželjne zajednice i kontinenta slobode«, zaključio je Simonić. </p>
<p>Na ulogu HPEU-a i njezinog predsjednika Mislava Ježića u proteklih deset osvrnuo se i Bernd Posselt, predsjednik Njemačke paneuropske unije, koji je istaknuo da je ta organizacija bila »najbolji veleposlanik Hrvatske u Europi«.</p>
<p>Ugledne uzvanike pozdravili su i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, pomoćnik ministra vanjskih poslova Mislav Kukoč i Marija Pećinović iz ministarstva za europske integracije. Na jubilarnoj sjednici bili su predstavnici diplomatskog zbora, kulturnih ustanova i nevladinih organizacija.</p>
<p>J. Štrbić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Obnovljena renesansna dubrovačka umjetnina </p>
<p>Dubrovnik je odabran za proslavu 10. obljetnice ARCH fundacije Francesce von Habsburg, jer je tu začeta ideja o njezinom osnutku / Dosad restaurirano dvadesetak slika, skulptura, relikvijara i manuskripata / Svečanost okrunjena posvetom glavnog oltara Crkve Svete Marije na Dančama, na koji je vraćen restaurirani triptih Lovre Dobričevića </p>
<p>DUBROVNIK, 9. lipnja</p>
<p> - Posvetom glavnog oltara Crkve Svete Marije na Dančama obilježena je u subotu 10. obljetnica djelovanja ARCH fundacije koju je nadvojvotkinja Francesca von Habsburg osnovala 1991. godine s namjerom pomoći u restauriranju umjetnina na ratom postradalom području Hrvatske. Tom svečanom činu nazočili su brojni inozemni gosti koji su se odazvali nadvojvotkinom pozivu ali i mnogi domaći restauratori koji su zajedno sa stručnjacima ARCH fundacije radili na obnovi toga Dobričevićeva retabla, ali i drugih renesansnih umjetničkih djela iz dubrovačkih crkava, samostana, riznica i muzeja. </p>
<p>Triptih na glavnom oltaru Crkve Svete Marije na Dančama remek djelo je slikara Lovre Dobričevića, nastalo 1465/66., na kojem se renesansni oblici prvi put javljaju na području Dubrovnika. U istoj Crkvi uz pomoć ARCH fundacije restauriran je i triptih najslavnijeg renesansnog dubrovačkog slikara Nikole Božidarevića. No, to su samo dva od dvadesetak djela iz razdoblja renesanse, koja su u Dubrovniku obnovljena u proteklih sedam godina uz pomoć ARCH fundacije. </p>
<p>Stručnjaci ARCH fundacije radili su zajedno s hrvatskim restauratorima i u restauratorskom odjelu Hrvatskog restauratorskog zavoda, smještenom u obnovljenom ljetnikovcu »Stay« u Rijeci dubrovačkoj. Zajedničkim radom hrvatski su se stručnjaci usavršavali upoznavajući nove tehnologije i metodologije restauracije. Osim slika na platnu i drvu, restaurirani su i relikvijari te drugi zlatarski predmeti iz dubrovačkih riznica, nekoliko manuskripata i skulptura. Najopsežniji i najdelikatniji restauratorski zahvat izveden je na triptihu Nikole Božidarevića, koji se nalazi u samostanu Svetog Dominika. Originalno naslikan na drvenoj podlozi, u vrijeme restauracije provedene prije stotinjak godina, slikarski je sloj prebačen na platno, a najnovijim zahvatom odvojen je od platna i vraćen na drvo. </p>
<p>Nadvojvotkinja Francesca von Habsburg ponosna je na sve učinjeno, što su omogućili brojni donatori među kojima se ističu UBS Private Banking kao glavni partner ARCH fundacije te Aukcijska kuća Phillips de Pury & Luxembourg. U Hrvatskoj, podršku su im dali Ministarstvo kulture, Hrvatski restauratorski zavod i Uprava za zaštitu spomeničke baštine. Iako ARCH fundacija pomaže u obnovi baštine i u drugim zemljama koje su bile izložene ratnim ili prirodnim devastacijama, Dubrovnik je odabran za mjesto proslave 10. obljetnice njena djelovanja, jer je upravo ovdje začeta ideja o utemeljenju fundacije. </p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20010610].
|
