Više joj nije htio reći, bez obzira na razvoj njihovih odnosa. Dogovorili su se da će novinari stići u policijsku zgradu za pola sata i da će ih Nina čekati kod ulaza.

Tada je Remetin uvalio Luki kutiju, pa su se stali uspinjati stubištem. Kad su stigli do onoga mjesta gdje se moglo izaći na dvorište i gdje je kraj stuba bila i staza za kolica, Remetin pokaže Luki prstom staklena vrata.

— Ovako ćemo — reče mu. — Ti idi u auto, sjedi unutra i čekaj me. S ove kutije ne skidaj oči.

— Štima — reče Luka.

— Ja ću odmah, samo da vidim za rubriku.

Luka je poslušno krenuo u dvorište, a Remetin je gledao za njim, sve dok Katić nije stigao do auta, otključao ga i ubacio kutiju. Potom se urednik ustrčao uz stube.

Ali, u redakciji se baš nije mnogo bavio rubrikom. Nikolina je nešto tipkala, Marko je već bio otišao na teren, tako da su stvari išle svojim tokom. Remetin je na brzinu objasnio Nikolini da opet mora izaći (na što je ona samo zakolutala očima), a onda je sjeo za kompjutor. Cura je tek sad izbečila oči, jer je znala da Remetin zazire od te sprave kao od vraga. Bilo joj je jasno da se zbiva nešto ozbiljno, čim je i on uzeo tipkati.

Nije tipkao dugo. Napisao je, zapravo, mali podsjetnik za Šoštara. Podsjetnik je sadržavao ono što je Remetin bio doznao toga jutra, i imao je tri točke.

Prvo, u razgovoru s Mandom Živković pokazalo se da je Davor Dešković imao nešto na čuvanju, nešto što nije bilo njegovo. To je bilo pohranjeno kod Željkine matere, Davorove punice, u Vrbiku. Odatle je paket nestao. To je izazvalo nesporazume među Deškovićima.

Drugo, pojavio se novi svjedok u slučaju smrti pregažene djevojčice. Taj svjedok tvrdi — ako je vjerovati

Previous page

Next page