NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20000730].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 214720 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>30.07.2000</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Mate Granić: SDP opada, HSLS je pao, u HDZ-u i LS-u su mogući potresi, jedino HNS i DC rastu!</p>
<p>Unutar koalicije postoje ne fiktivni nego stvarni sukobi. Na jesen će doći do potresa u šestorci, ali Vlada mora izdržati barem do lokalnih izbora koji će promijeniti političku scenu i tek tada će doći do pravih iskušenja za opstanak ove Vlade, kaže predsjednik Demokratskog centra Mate Granić</p>
<p>• Gospodine Graniću, najavljena je velika smjena veleposlanika. Kao bivši ministar vanjskih poslova kako to komentirate, kao i cijelu atmosferu koja je oko toga stvorena?</p>
<p>- Smjene veleposlanika su uobičajene i dio su života diplomacije. Treba ih gledati kao jedan pozitivni kontinuitet u smislu izgrađivanja i stvaranja što bolje diplomacije. Od prošlog ljeta zbog bolesti predsjednika Tuđmana nije bilo promjena veleposlanika, ili ih je bilo minimalno, tako da je upravo zbog toga jednom broju veleposlanika istekao mandat. Kako su nakon toga došli izbori, a nova vlast dosada nije mijenjala veleposlanike, ta godina dana je logično povećala broj onih veleposlanika kojima istječe mandat. Sada moram nešto otkriti. Još u ljeto prošle godine u dogovoru s Predsjednikom napravio sam prijedlog o rotaciji ili povratku u MVP za 15 veleposlanika. Taj prijedlog nije proveden zbog Predsjednikove bolesti. </p>
<p>U Europi je prosjek da u diplomaciji bude sedamdeset do osamdeset posto karijernih veleposlanika u odnosu na dvadeset do trideset posto političkih. U tranzicijskim zemljama je taj odnos nešto malo više u korist političkih, a samo rijetke zemlje kao Velika Britanija ili Turska imaju isključivo profesionalnu, dakle, karijernu diplomaciju. Većina zemalja ima dobnu granicu nakon koje se ide u mirovinu, a to je obično sedamdeset godina, ali dobar dio zemalja koristi profesionalne diplomate ako im je to od interesa bez obzira na godine. Mi smo imali neke od najboljih veleposlanika i u toj dobi. Primjerice, Vraniczany, Rudolf, Škrabalo... Međutim, ako MVP uvede princip da će se čvrsto držati dobne granice, onda se tome nema što prigovoriti. </p>
<p>Zatim, postoje veleposlanici kojima je mandat prošao iz objektivnih razloga jer zadnjih godinu dana nije bilo promjena osim vrlo rijetkih. Čini mi se da je samo za Iblera potpisao akademik Pavletić, a to je nešto što je s predsjednikom Tuđmanom bilo dogovoreno. Treća kategorija su veleposlanici postavljeni primarno po političkoj osnovi, što je legitimno i što je isto tako dio demokratske prakse. Ti ljudi dijele sudbinu ministra, zamjenika ministra. </p>
<p>Dakle, s promjenom vlasti i oni odlaze. Tako je, primjerice, Melady, američki veleposlanik pri Svetoj Stolici, uvijek bio veleposlanik kad su republikanci bili na vlasti, a nikad za razdoblja demokrata. I to je dio demokracije. </p>
<p>Što se tiče sadašnje smjene hrvatskih veleposlanika, najvažnija stvar će biti ne hoće li biti 35 promjena, nego koji ljudi će doći te što će biti s veleposlanicima koji bi po određenim standardima trebali ostati u hrvatskoj diplomaciji. Svoju ocjenu promjena moći ću dati ne kada vidim tko se povlači, takvih će biti i iz objektivnih razloga, nego kada vidim listu ljudi koji će doći i što će biti s onima koji bi prema svojim sposobnostima trebali nastaviti karijeru u diplomaciji. Prema našem zakonu o vanjskim poslovima, mandat veleposlanicima traje tri godine. Na prijedlog ministra Predsjednik mandat može produžiti i na četiri. A preko četiri godine može predsjednik Republike i sam odlučiti, kao što može i na prijedlog ministra, a temeljem određenih pretpostavki, i skratiti veleposlanički mandat. </p>
<p>• Što mislite o prijedlogu da se na hrvatskom teritoriju grade releji s kojih bi međunarodna zajednica emitirala program za demokratizaciju SR Jugoslavije? Vaš nasljednik je podržao takvu ideju?</p>
<p>- Republika Hrvatska je u ključnom trenutku pomogla NATO-u. Bila je pravi saveznik. Dala je zračni prostor, sva humanitarna pomoć u Crnu Goru išla je preko juga Hrvatske, razmjenjivala je važne informacije, dala je političku potporu toj akciji, bila je aktivna u Paktu o stabilnosti, sudjelovala je na svim sastancima zemalja »prve linije« (susjeda SR Jugoslavije) i od svih tih zemalja bila je najpouzdaniji saveznik. To su činjenice. S druge strane, potpora procesima demokratizacije i ukupnog jačanja stabilnosti područja je pozitivna. Međutim, sve države »prve linije«, dakle, Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Makedonija, Albanija i BiH imaju krajnji oprez prema takvim idejama jer je Jugoslavija njihov susjed, bez obzira što svi imaju podjednako mišljenje o Miloševiću. Uobičajena je praksa da se i u mirovne snage ne stavljaju pripadnici susjednih zemalja. Drugim riječima, jesmo za potporu demokratskim snagama. Međutim, oko ovako važnih stvari kao što je iznajmljivanje releja trebao bi biti konsenzus svih političkih stranaka. </p>
<p>• Podržali biste to ili ne?</p>
<p>- Bio bih za potporu jačanju demokratskih snaga u Srbiji, ali bih u slučaju releja tražio konsenzus.</p>
<p>• U svojim zadnjim komentarima izrazili ste i neke sumnje u vezi sa sastankom zemalja EU i »zapadnog Balkana« u Zagrebu?</p>
<p>- Kazao sam da je prije prihvaćanja ideje o sastanku Europske unije sa zemljama »zapadnog Balkana« trebalo dogovoriti i neke parametre oko tema, ciljeva i sudionika tog sastanka u Zagrebu. Znači, nisam protiv sastanka. Ja sam za sastanak i smatram da on jača i dinamizira vanjskopolitičku aktivnost Hrvatske. Ali, ako se sastanak prihvati prije nego što se znaju parametri, onda ste automatski u nepovoljnijoj poziciji. Tako sada ne znamo još točno tko će biti prisutan. Zna se da će biti Hrvatska, BiH, Makedonija, Albanija, vjerojatno Crna Gora i, kako se naziva, srpska oporba. Ne zna se tko će biti od zemalja u regiji. Nadalje, kaže se da će biti prisutni predstavnici svih zemalja EU. Ali, nitko nije rekao hoće li biti šefovi država ili predsjednici vlada. Ni sada hrvatska Vlada ne zna tko će sve biti prisutan. Ministar Picula dao je vrlo korektan intervju »Nacionalu« i obrazložio koji će biti ciljevi tog sastanka. Dobro je što je spomenuo sukcesiju. Ja bih je postavio još ultimativnije. Bez sukcesije taj sastanak nema pravog smisla. Isto tako, taj sastanak bi trebao čvrsto odlučiti da će pristup svih zemalja prema Europskoj uniji biti individualan. Naravno, nema strahova od nove Jugoslavije. To su budalaštine. Nema strahova od nekih zavjera protiv Hrvatske. Ali, mehanizmi rješavanja stabilnosti ovog prostora ne moraju uvijek biti sukladni interesima Hrvatske.</p>
<p> Interes Hrvatske je da što brže kao srednjoeuropska i mediteranska zemlja ide prema EU. Ali, da ima i odgovornost za događanja u regiji, to je jasno jer bez mira u susjedstvu nema pravog mira ni u vlastitoj zemlji. Sada se održavaju sastanci s predstavnicima Francuske koja predsjedava EU-om i koja hoće postići određeni vanjskopolitički uspjeh. Da se pregovaralo prije prihvaćanja te ideje, daleko više bi se moglo postići onih ciljeva koje Hrvatska želi. Vladajuća koalicija i predsjednik Republike imaju najveću odgovornost u vezi s tim, ali je jako važno dobiti potporu i konsenzus svih hrvatskih političkih snaga. Europske integracije, položaj i mjesto Hrvatske te regionalna stabilnost moraju biti stvar konsenzusa. Ovom sastanku treba dati snažnu europsku, a ne balkansku dimenziju.</p>
<p>• Jeste li za carinsku uniju zemalja bivše Jugoslavije bez Slovenije a s Albanijom?</p>
<p>- Apsolutno ne. Smatram da bi svaka carinska unija asocirala na jednu bivšu asocijaciju i osobno sam čvrsto protiv toga. Mislim da takve ideje Vlada treba energično odbaciti. Udruživanje treba biti jedino unutar EU. </p>
<p>• Treba li Glavni stožer biti pod Ministarstvom obrane?</p>
<p>- Demokratski centar i ja osobno zalagat ćemo se da se koriste iskustva članica NATO-a koje su sve demokratske zemlje. Budući da težimo NATO-u, želimo biti demokratska država, dobro bi bilo i kod nas primijeniti taj ustroj. Što se tiče depolitizacije, civilne kontrole i parlamentarnog nadzora nad vojskom, o tome nema dvojbe. S obzirom na moguće nejasnoće pa i različite koncepte kod nekih zemalja, bilo bi najkorisnije da se Hrvatska najdirektnije konzultira s NATO-om. Mi smo zato da predsjednik Republike bude zapovjednik u ratu i miru, ali što se tiče uloge Ministarstva obrane, držimo da treba konzultirati NATO i primijeniti ono što je na snazi u većini NATO zemalja. </p>
<p>• U vezi s preustrojem MORH-a je i dvojba treba li Hrvatska vojska ostati u Kninu?</p>
<p>- Mislim da je iz geostrateških razloga dobro da Hrvatska vojska bude u Kninu. Iako će to biti manje važno ako Hrvatska postane članicom NATO-a, a taj vojni savez je i u BiH. Međutim, po mom sudu, Knin je tako geostrateški položen da je u svakom slučaju prisustvo vojske iz tih razloga, vrlo značajno.</p>
<p>• Glasovanje Hrvata iz BiH na izborima u Hrvatskoj?</p>
<p>- Prema Daytonskom sporazumu to pitanje treba riješiti do iduće godine bilateralnim sporazumom o dvojnom državljanstvu.</p>
<p>• A dvojno državljanstvo?</p>
<p>- Dvojno državljanstvo će biti ukinuto u ovom obliku. Realno je da Hrvati iz BiH, koji su suveren i konstitutivan narod, neće moći imati pravo glasovanja na hrvatskim izborima. Što se tiče dijaspore, mi smo za glasovanje po nefiksnoj kvoti i po sadašnjem modelu. Mislimo da je to dobar model u smislu da je u okviru standarda onih zemalja koje imaju svoju dijasporu.</p>
<p>• Hoćete li primiti Canjugu u stranku ako ga Časni sud HDZ-a, kako se najavljuje, izbaci iz stranke?</p>
<p>- Gospodin Canjuga je kazao da će se, u slučaju da ga izbace, ponovno upisati u HDZ. Prema tome, sasvim je sigurno da onda otpadaju i naše dileme.</p>
<p>• A neke druge zastupnike HDZ-a?</p>
<p>- Neke od zastupnika koji su sličnog političkog profila kao i mi, rado bismo vidjeli u DC-u. Ali, to mora biti njihova odluka. </p>
<p>• Pozicija DC-a u odnosu na vladajuću koaliciju? Biste li kao DC ušli u Vladu u slučaju izbijanja krize Vlade?</p>
<p>- Demokratski centar je oporbena stranka. Kada kažemo konstruktiva oporbena stranka, onda to znači da smatramo kako su problemi u državi veliki, da se država još izgrađuje i mi smo zainteresirani da se čim prije donesu neki zakoni vezani uz civilizacijske vrijednosti a poglavito zakoni vezani uz međunarodne institucije, Europsku uniju, itd. Nama u svakom slučaju odgovara oporbeni status do idućih lokalnih i županijskih izbora jer želimo ojačati profil i ustroj stranke po terenu. Smatramo da je odgovornost sadašnje koalicije koja je dobila povjerenje birača da koalicija izdrži barem do lokalnih izbora. To je njihova odgovornost prema biračima. Ali, s druge strane nam je jasno da je to najveća koalicija u Europi, i to u zemlji bez tradicije koaliranja. HDZ je imao većinu deset godina, a prije toga je bio jednopartijski sustav. Stoga su sukobi i napetosti koji se javljaju unutar koalicije za nas očekivani. Ti sukobi nisu fiktivni, oni su stvarni. Sve stranke se bore za svoj identitet. Gospodarska i socijalna situacija u jesen i zimu će odlučivati kolika će biti rekonstrukcija Vlade i koliki će biti stupanj napetosti.</p>
<p> Prema tome, u normalnim okolnostima nama ne odgovara ući u Vladu, ne odgovara nam mijenjati oporbeni status. Potpuno druga stvar je kada bi došlo do stvaranja izvanrednih situacija, Vlada nacionalnog spasa, i sl. Tada normalna pravila ne vrijede i u tom slučaju stranački interes mora biti strogo u funkciji općeg interesa. U jesen će, po mom sudu, biti potreba, ali će koalicija izdržati. Ali, vjerujem da će sljedeći lokalni i županijski izbori promijeniti političku scenu. Tek tada će biti prava iskušenja za ovu Vladu i opstanak ove Vlade. </p>
<p>• U kojem smislu će je promijeniti?</p>
<p>- Doći će do promjene odnosa snaga među strankama vladajuće koalicije. Stranke koje dobiju više, tražit će više, a one koje dobiju manje, nastojat će zadržati stečene pozicije, i tada će nastupiti napetosti.</p>
<p>• Hoće li, prema Vašim podacima, okosnica pobjednika opet biti među strankama šestorice?</p>
<p>- Ti izbori su za osam mjeseci, pa je još prerano govoriti, ali se politička scena mijenja. Definitivno se mijenja. SDP je još uvijek, prema svim istraživanjima, najjača stranka, ali mu isto tako snaga opada. HSLS je pao. Definitivno. HNS je porastao, ali je sada pitanje koji su dometi te stranke. HSS ima problem s identitetom u gradovima. LS ima veliko iskušenje a to je izborni sabor stranke, kada može doći do velikih potresa. IDS je ipak jaka lokalna stranka. Ključno pitanje je nova stranka DC koja, prema istraživanjima, sada vrijedi između 8 do 10 posto. Vjerujem da ćemo formiranjem stranke u cijeloj Hrvatskoj biti na razini od 10 do 12 posto a borit ćemo se za 15 posto na izborima. HDZ je bio pokret. Svi pokreti u Europi su stvoreni radi određenog cilja. U Poljskoj Solidarnost, u Mađarskoj Demokratski forum, u Bugarskoj Savez demokratskih snaga, DEMOS u Sloveniji, itd., i svaki od pokreta je nestao kada bi ostvario cilj. Hrvatska je imala specifikum da je do 1995. bila dijelom okupirana a zadnji strani vojnici su otišli u drugoj polovici 1998. Stoga je taj proces kod nas bio sporiji. Druga činjenica je bila karizmatska ličnost predsjednika Republike kao šefa države i stranke koja je ipak bitno utjecala da ne dođe do jačeg raslojavanja HDZ-a. Potpuno je jasno da HDZ doživljava sudbinu svih pokreta. To je povijesni proces. Stoga je stvoren DC koji je stranka umjerenog građanskog centra koji poštuje tradicionalne vrijednosti. Naša je želja da se HDZ transformira u ono što on želi. Međutim, još ima potresa u HDZ-u i sada je, prema istraživanjima, ta stranka na razini od 10 do 12 posto.</p>
<p>• Koje su stranke Vaši poželjni politički partneri?</p>
<p>- Na lokalnim izborima, lokalni DC-i će odlučivati o suradnji s drugim strankama. Sa svim demokratskim strankama na lokalnoj razini ići ćemo u koaliciju. Na nacionalnoj razini, poželjni koalicijski partneri su stranke centra. </p>
<p>• Koje?</p>
<p>- Kao stranka centra potpuno je jasno da možemo koalirati sa svim demokratskim strankama. Budući da ni s kim nikakve razgovore nismo vodili, u ovom trenutku to uopće nije za nas značajno pitanje. Mi želimo sada razvijati stranku. Ta pitanja će za nas postati aktualna tek u proljeće iduće godine. </p>
<p> • U razdoblju koje dolazi ne treba isključiti mogućnost da Vi i Vaš brat Goran budete kao pripadnici različitih stranaka članovi iste Vlade?</p>
<p>- To sada nije aktualno. HSLS je demokratska stranka koja teži biti strankom centra te je i takva kombinacija teoretski moguća, ali svakako ne u sadašnjem trenutku. </p>
<p>• Vjeronauk biste ostavili u školi ili biste ga mijenjali s religijskom kulturom?</p>
<p>- To sada ne treba mijenjati. Vjeronauk treba ostati u školi. Postoji sporazum s Vatikanom i ta četiri ugovora su jedan od temelja odnosa sa Svetom Stolicom. Većina građana Hrvatske bi to podržala i mislimo da to ne treba mijenjati. A što se tiče religijske kulture, mi nismo protiv toga, ali to može biti dodatno.</p>
<p>• Slučaj »Enron«. Američka termoelektrana i ruski plin. Kakvo je Vaše gledište?</p>
<p>- Ugovor s »Enronom«, kao i inače međunarodni ugovori koje je potpisala država, trebaju se poštovati. Bez obzira što će se u nekim ugovorima pokazati ili pronaći da su bili više ili manje pozitivni, više ili manje dobri. Ti ugovori se mogu mijenjati samo onako kako je predviđeno ugovorima. Legitiman je pokušaj da se izbore što povoljniji uvjeti, ali s druge strane, ugovori se trebaju poštivati jer o tome ovisi kredibilitet budućih ulaganja u Hrvatsku. Za ulaganja su najvažnija gospodarska i politička stabilnost, pravna država i poštivanje međunarodnih ugovora. Bio bih krajnje oprezan s mijenjanjem međunarodnih ugovora bez obzira o kojoj tvrtci i kojoj zemlji se radi. </p>
<p>• Kada ste zadnji put popili kavu sa Šeksom, Pašalićem ili Sanaderom?</p>
<p>- Sa Sanaderom i g. Škarom sam nedavno popio kavu kada je dogovoreno da HDZ plati troškove moje predsjedničke kampanje, te i da sam pripomognem u rješavanju spora između HDZ-a i agencije koja je vodila moju kampanju. </p>
<p>• Nema dalje?</p>
<p>- Nema. Drugih sastanaka nije bilo.</p>
<p>Vlada treba odgovarati samo parlamentu, a ne i Predsjedniku </p>
<p>• Na redu su ustavne promjene. Polemika se vodi treba li u preambuli Ustava stajati da je Hrvatska država građana ili, kao i dosada, da je ona nacionalna država hrvatskog naroda uz nabrajanje određenih nacionalnih manjina?</p>
<p>- Mislim da je sadašnja preambula dobra. Ona je postignuta konsenzusom i dobra je. Ustav je ozbiljna stvar i ne bi se smio mijenjati bez konsenzusa u ovom trenutku. Iako, naša stranka se zalaže da mi budemo što više građanska država s daljnjim razvijanjem mehanizama civilnog društva, ali što se tiče brzih promjena Ustava, ja sam konzervativan. Za bilo kakve promjene potreban je konsenzus, pa makar se i godinama pregovaralo o tome. </p>
<p>• Smanjivanje ovlasti Predsjednika, jačanje pozicije Vlade. Hoćete li to podržati?</p>
<p>- Mi se zalažemo za parlamentarnu demokraciju. Samo jedna stvar čvrsto definira što je to parlamentarna demokracija: kada Vlada odgovara isključivo i samo parlamentu, a ne predsjedniku Republike. To je ključno i to podržavamo. S druge strane, podržavamo jačanje uloge parlamenta i nadzor parlamenta nad obavještajnim službama i vojskom. Međutim, mi smo i protiv toga da Predsjednik postane »fikus«. Mi smo za to da Predsjednik ima svoje izvorne ovlasti unutar vanjskih poslova, obavještajne zajednice i vojske. Vidjet ćemo kakav će biti konačan prijedlog Vlade, tako da ovo načelno govorim. Vrlo je važno da se sve ove stvari potpuno jasno znaju. Naime, nitko ne može raditi izvan Ustava. U sadašnjoj situaciji, predsjednik Mesić ne koristi sve ovlasti koje ima, dok Vlada često prelazi određene okvire, jer su se tako dogovorili prije izbora. To može biti kratkotrajno, ali nije zdravo za dulje vrijeme. To stanje treba čim prije prevladati tako da svi djeluju u okvirima Ustava. </p>
<p>Američki Pakt o stabilnosti bolji od francuskog »zapadnog Balkana« </p>
<p>l Ima li istine u tvrdnjama da je sastanak EU - »zapadni Balkan« europska inicijativa koja baš i nije sukladna američkim regionalnim planovima za ovo područje?</p>
<p>- Rekao bih to malo drukčije. To je francuska inicijativa koju je prihvatila Europska unija. SAD u početku, koliko sam bio upoznat, nije bio uključen u tu inicijativu. SAD više podržava Pakt o stabilnosti i SECI kao sada jedan od mehanizama unutar tog Pakta. I ovaj okvir koji smo izborili unutar Pakta o stabilnosti je daleko bolji okvir nego ovaj što je unutar »zapadnog Balkana«. Potpuno je jasno da sada ministar Picula, hrvatska Vlada i predsjednik Mesić žele da se proširi krug zemalja sudionica, ali to ne nailazi na oduševljenje Francuske i nekih drugih zemalja EU-a. Ako, pak, dođe do proširenja sastanka, pitanje je tko će biti prisutan, jer nije svejedno hoće li se proširiti s rangom predsjednika, premijera, ministara vanjskih poslova ili pomoćnika ministara. Takva inicijativa ne znači obnovu Jugoslavije. Međutim, mehanizam rješavanja je očito takav da se ove zemlje čvrsto veže uz rješavanje problema u Jugoslaviji odnosno Srbiji.</p>
<p>• To je, po Vama, dobro ili nije?</p>
<p>- Po mom sudu, vezivanje za taj okvir nije dobro. Uopće nije dobro. Ako imamo okvir Pakta o stabilnosti, onda treba aktivno raditi unutar Pakta, gdje, doduše, ni između saveznika ne postoje jednake ocjene o njegovim dosadašnjim rezultatima.</p>
<p>• Nova parola bi mogla glasiti: Bolje Pakt nego »zapadni Balkan«?</p>
<p>- Bolje Pakt o stabilnosti u svakom slučaju bez obzira što ni on nije ispunio svoja očekivanja. Ali, on je dobar okvir za Hrvatsku. Što se tiče »zapadnog Balkana«, očito je da Hrvatskoj nije najpovoljniji okvir bivša Jugoslavija minus Slovenija a plus Albanija. Često se navodi da su »zapadni Balkan« zemlje koji su u procesu pridruživanja EU-u, a nisu još potpisale Sporazum. To je celofan. Pravi razlog je drukčiji. Želi se stabilnost Srbije, stabilnost područja, i to treba jasno reći. I naravno zajednička integracija tog područja u Europu. Hrvatska je u daleko najboljoj situaciji od svih ovih država. Mi se čvrsto moramo boriti za regionalnu stabilnost i surađivati sa svim susjedima. Naravno, sad je nemoguće s Miloševićem iz razumljivih razloga. Moramo imati aktivnu ulogu u suradnji jer smo najrazvijeniji, imamo najveće potencijale. Međutim, s druge strane, nama je u interesu da Hrvatska ne ovisi o tome kada će se postići stabilnost u Beogradu.</p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Za godinu dana udvostručen broj ilegalnih imigranata u Hrvatskoj!</p>
<p>U jesen se očekuje donošenje novog Zakona o azilu koji će biti usklađen s propisima zapadnoeuropskih zemalja. Za provedbu tog zakona trebat će osigurati nove kapacitete za smještaj azilanata / Prošle je godine Hrvatska potrošila oko 1,8 milijuna kuna za zbrinjavanje osoba koje su u našu zemlju ušle ilegalno / Među useljenicima je sve više državljana Kine, Bangladeša, Irana i Turske, kojima se Hrvatska nalazi na putu između njihovih i zapadnoeuropskih zemalja u kojima se nadaju boljoj budućnosti</p>
<p>Prošle je godine Hrvatska potrošila oko 1,8 milijuna kuna za zbrinjavanje osoba koje su u našu zemlju ušle ilegalno. Kako je broj ilegalaca u stalnom porastu, ove bi godine ta brojka mogla biti barem dvostruko veća. Riječ je o osobama raznih nacionalnosti, među kojima je sve više državljana Kine, Bangladeša, Irana i Turske, kojima se Hrvatska nalazi na putu između njihovih i zapadnoeuropskih zemalja u kojima se nadaju boljoj budućnosti. Više od polovice tih ljudi u Hrvatsku ulazi iz susjedne Bosne i Hercegovine, a kako je ovaj tjedan premijer Račan s predstavnicima BiH potpisao Sporazum o predaji i prihvatu osoba čiji je boravak protuzakonit, Hrvatska će ilegalne imigrante ubuduće moći vraćati nazad u BiH. </p>
<p>Kako nam je objasnila načelnica MUP-ovog Odjela za migracije i strance Božena Katanec, Hrvatska do sada nije mogla vraćati ilegalne imigrante uhvaćene bez dozvole za boravak, a često i bez dokumeta, već je sama financirala njihovo zbrinjavanje i povratak u zemlje iz kojih dolaze. Pritom se dakako moraju poštivati međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih prava, prema kojima se ilegalci ne vraćaju u svoje države ako im tamo prijeti životna opasnost. U svakom slučaju pitanje što učiniti sa stranim državljanima koji kod nas borave ilegalno, vrlo često nije lako.</p>
<p>U prvih šest mjeseci prošle godine zabilježeno je oko 5000 takvih slučajeva, a ta je brojka u prvoj polovici ove godine premašila 8000, pa se stoga može konstatirati da je broj onih koji ilegalno ulaze u Hrvatsku u samo godinu dana porastao gotovo za 90 posto. Prihvatni centar u Ježevu gdje se oni zbrinjavaju već je ove godine primio više ilegalaca, nego tijekom cijele 1999. godine. Prema riječima Božene Katanec, u posljednjih se godinu dana promijenila i nacionalna struktura ilegalnih imigranata. Naime, prošle su godine zbog krize na Kosovu na prvom mjestu bili građani SRJ, uglavnom albanske nacionalnosti, dok su u ove godine prvo mjestro preuzeli Rumunji. U stalnom porastu su i državljani Turske, Irana, Pakistana i Bangladeša, a posebno Kinezi kojima je SRJ postala jedna od glavnih usputnih stanica na putu prema zapadnoj Europi. Iz Srbije prelaze u Republiku Srpsku u BiH, a od tamo ilegalnim putevima dolaze u Hrvatsku, da bi potom nastavili put prema Sloveniji. Najviše ih je tijekom proteklog razdoblja uhvaćeno na području Karlovačke i Sisačko-moslavačke županije. </p>
<p>Načelnica Katanec ističe da je u posebnom porastu organizirano krijumčarenje ljudi, koji na razne načine u grupama ulaze u Hrvastku uz pomoć organizatora udruženih u međunarodne krijumčarske lance. U prvih pet mjeseci ove godine podneseno je 130 kaznenih prijava protiv organiziranih krijumčara kojima su emigranti za put od primjerice Kine do Velike BVitanije spremni platiti i 20.000 američkih dolara. Međutim, svjetske statistike pokazuju da svega 30 posto njih stvarno i dođe do željenog odredišta.</p>
<p>Grupe od 20-ak ljudi obično se dovoze se do nekog mjesta gdje mogu ilegalno preći granicu preko šume ili livade, a kad je pređu čeka ih drugo vozilo koji ih dalje prevozi do sljedeće države. Nerijetko su ljudi sakriveni i u kamionima i kombijima koji ulaze preko graničnih prijelaza. Hrvatska policija otkrivala je imigrante čak i u cisternama. Nedavno je talijanska policija otkrila skupinu kineskih ilegalaca koji su brodom u Italiju došli iz Hrvatske sakriveni u kontejneru za prijevoz robe. Njih bi Italija, u skladu s međunarodnim sporazumima trebala vratiti u Hrvatsku. Hrvatska ih pak može vratiti u nijihove države ili u zemlju iz koje su ušli na hrvatski teritorij, a to je najčešće BiH. Kad policija otkrije ilegalne imigrante, slijedi im prekršajna prijava. Sudac im izriče novčanu kaznu te mjeru udaljavanja iz Hrvatske, odnosno propisuje rok u kojem morajun napustiti Hrvatsku. Ako dotični ne ode i policija ga ponovno pronađe, prisilno ga se, u pratnji policije udaljuje iz Hrvastke, što obično znači deportaciju u njegovu domovinu, pod uvjetom da se pritom poštuju međunardone konvencije o ljudskim pravima. Ako pak stranac zatraži politički azil, država ga je dužna smjestiti u prihvatilište u Ježevu. U jesen se očekuje donosešnje novog Zakona o azilu koji će biti u skalađen s propisima zapadnoeuropskih zemalja. Za provedbu tog zakona trebat će, kaže načelnica Katanec, osigurati nove kapacitete za smještaj azilanata. </p>
<p> Podosta problema ima s Kinezima koji znaju provesti i po mjesec dana u Ježevu prije nego policiji otkriju podatke o svom identitetu. Skupinu od oko 50 kineskih državljana Hrvatska je u lipnju na vlastiti trošak deportirala u Kinu, što znači da svakom od njih treba platiti avionsku kartu. Više od 90 posto ilegalaca su muškarci, i to najčešće mlađi od 25 godine. Postotak žena bio je osjetno veći tijekom ratnih godina kad je u Hrvatsku ilegalno ulazio velik broj djevojaka iz Ukrajne koje su se ovdje bavile prostitucijom. </p>
<p>Turistička sezona, kad u Hrvatsku ulazi povećan broj ljudi i vozila, pogoduje povećanju i ilegalnih ulazaka. S tim se problem danas se susreće većina europskih zemalja, a za ljude koji u potrazi za boljim životom napuštaju svoju domovinu, još nitko nije otkrio sretno rješenje. Nakon mukotrpnog putovanje, onima koji stignu na »obećani zapad«, najčešće pravi pakao tek počinje. </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Kako su Cigani postali Romi</p>
<p>Prema raščlambama mađarskih sudionika na kongresu, Romi su najomraženija i najdiskriminiranija etnička skupina u državama srednje, istočne i jugoistočne Europe</p>
<p>Ne prodajemo Ciganima</p>
<p> - takav već dobrano požutjeli natpis »krasi« jedini kiosk, malu trgovačku svaštaru, na željezničkoj postaji u južnorumunjskome gradiću Bailesti. Snimke toga kioska pokazali su izaslanici iz Rumunjske na Petome svjetskom kongresu Roma, što se četiri dana prošloga tjedna (od 25. do 28. srpnja) održavao u Pragu. Te su slike sudionike kongresa živo podsjećali na vrijeme Drugoga svjetskog rata, kada je samo u Rumunjskoj, recimo, tadašnji fašistički diktator Ion Antonescu otpremio u logore smrti oko 20.000 Roma koji se nikada nisu vratili živi. A pola stoljeća poslije takav natpis na željezničkoj postaji ne uzbuđuje nikoga.</p>
<p>Kako su u Pragu reagirali izaslanici iz drugih zemalja, a bilo ih je ukupno 250 iz cijeloga svijeta, takvih i sličnih primjera ima, na žalost, i drugdje, samo što se nisu sjetili da to ilustriraju snimcima. Inače, prema raščlambama mađarskih sudionika na kongresu, Romi su najomraženija i najdiskriminiranija etnička skupina u državama srednje, istočne i jugoistočne Europe, gdje ih živi znatno najviše nego u svim ostalim dijelovima Zemlje (a ima ih i u Africi, Australiji i Latinskoj Americi). No, koliko ih točno ima u tome dijelu Europe nitko točno ne zna, jer i službene statistike znatno smanjuju njihov broj, a i mnogi Romi skrivaju svoje podrijetlo.</p>
<p>Najbolji je primjer netočnih statističkih podataka upravo Rumunjska. Prema posljednjem popisu pučanstva iz 1992., u njoj je službeno bilo 400.000 Roma, romske procjene dosežu čak do tri milijuna, a francuska i britanska istraživanja procjenjuju ih na oko 1,5 milijuna. No, njihov se broj, zbog velikoga nataliteta, povećava i, prema objektivnim procjenama, u Slovačkoj, Rumunjskoj, Makedoniji i Bugarskoj, na primjer, ubrzano se približava brojci od deset posto pučanstva. Pritom su odnosi Roma i većinskoga pučanstva oduvijek opterećeni napetostima, ponajprije zbog kulturnih i socijalnih razlika, kojima se posljednjih godina pridružuju i demografske. </p>
<p>Posljedica je toga da se Romima u svim tim zemljama, manje ili više, pripisuje uloga »dežurnoga krivca« za većinu zala. U Rumunjskoj, na primjer, drže ih glavnim krivcima za navodni slab ugled Rumunja u svijetu. U tome je slučaju kriva sličnost u nazivu naroda: većina Poljaka, recimo, još ne vidi razliku između Roma i Romana (kako zovu Rumunje). A Česi i Slovaci zamjeraju Romima da su, zbog njihova masovnog ili čak ilegalnog useljavanja, Kanada i Velika Britanija uvele ulazne vize za njihove putovnice. Dakako, dio krivnje za takav odnos leži i na samim Romima koji svojim načinom života i ponašanjem pridonose vlastitome niskom ugledu.</p>
<p>Taj se odnos, u biti, kreće u zatvorenome krugu. Za Rome u mnogim zemljama praktički vladaju drukčiji zakoni nego za većinu pučanstva. Zato Romi ne poštuju državne institucije, što izaziva odbojnost i nezadovoljstvo većine prema tim dragovoljnim izopćenicima koji ne poštuju zakone. Činjenica je da razina nepovjerenja Roma prema »bijelima« nije ništa manja od razine »bijelih« prema njima. A krivnju za to jedni prebacuju na druge. Simbol je neuspjelih pokušaja da se riješi »romsko pitanje« odluka vlasti u češkome gradiću Usti nad Labom od prije nekoliko mjeseci da se sagradi visok zid kojim bi se romsko naselje odvojilo od »bijeloga« dijela mjesta.</p>
<p>Inače, Romi potječu negdje s Indijskoga potkontinenta, ali su se raselili po svijetu, najviše u Europi, prije šest-sedam stoljeća. Prvi zapisi o Romima u srednjoj i istočnoj Europi pronađeni su u različitim kronikama iz 14. stoljeća. Danas ne osjećaju nikakvu čuvstvenu vezu ni nostalgiju prema svojoj pradavnoj domovini, ali se također vrlo teško integriraju u svojim novim domovinama, to više što zbog svojega »selilačkog instinkta« i njih često mijenjaju. No, održali su se do danas kao posebna etnička skupina ponajprije zato što golemom većinom međusobno sklapaju brakove i rađaju mnogo djece. A prvi pokušaji njihove integracije u društvima sežu u 18. stoljeće.</p>
<p>Tako je, na primjer, austrijska carica Marija Terezija zabranila Romima da se međusobno žene i istodobno je poticala Nerome da stupaju u brak s njima, ali je to bilo kratka vijeka. Asimilacija, koja je uključivala i zabranu romskog jezika i »pravilan« odgoj romske djece, nije uspjela ni u poslijeratnim komunističkim društvima. U Čehoslovačkoj su 50-ih godina Romima zabranili »nomadstvo«, na rubovima su im gradova sagradili »mikrorajone« i počeli su ih intenzivno zapošljavati. U Mađarskoj su tzv. crnim vlakovima Romi iz istočnih dijelova zemlje prevoženi u Budimpeštu na rad, gdje su radili teške fizičke poslove u tvornicama i na gradilištima.</p>
<p>Inače, dobri poznavatelji romskih prilika priznaju kako se taj dobro zamišljeni program radne integracije Roma, što je načet u Mađarskoj, dugo činio kao pravo rješenje: Romi su dobili siguran posao, a istodobno su za državu bili najjeftinija radna snaga. Također je danas činjenica da je upravo iz tadašnjih socijalističkih država, ponajprije iz bivše Jugoslavije, odnosno Makedonije, i Mađarske, potekla organizirana inicijativa koja je Cigane pretvorila u Rome. Naime, uobičajeni stoljetni naziv »Cigani« za tu posve posebnu etničku skupinu vremenom je dobio izrazita obilježja sprdnje, poniženja i rasizma, za razliku od »Roma« što je njihov autohtoni naziv.</p>
<p>Tako su Cigani odnosno cigani - pišu ih s malim početnim slovom kao da nisu etnička skupina - u mnogim zemljama sa socijalističkim režimima službeno upisani kao Romi, iako ih u državama zapadne Europe, kao u Francuskoj, i dalje zovu tsigans. To se smatralo velikim korakom u njihovu integraciju u ta društva. Međutim, potkraj 80-ih i tijekom 90-ih godina propao je taj program integracije, velika većina Roma ostala je siromašna i neobrazovana, na dnu društva. A raspadom državnih poduzeća u tim zemljama Romi su, kao neobrazovani, prvi ostajali na cesti. Ostalo im je, da bi preživjeli, baviti se muškarci sitnim kriminalom, a žene prostitucijom.</p>
<p>U biti, demokratizacija i uvođenje tržišnoga gospodarstva u zemljama srednje, istočne i jugoistočne Europe za Rome je značila - katastrofu. Na istoku Mađarske u mnogim romskim selima vlada potpuna nezaposlenost, romski »mikrorajoni« u Češkoj izgledaju kao nakon bombardiranja, mnoštvo rumunjskih Roma prosi po poljskim, mađarskim i zapadnoeuropskim gradovima, što je dokaz da je njihovo socijalno stanje još slabije. U Češkoj i Slovačkoj »skinheadsi« nekažnjeno napadaju Rome. Egzodus kosovskih Roma, koji su, uz Srbe, bili mete napada albanskih ekstremista, posljednja je potvrda njihova tragičnoga položaja na početku 21. stoljeća.</p>
<p>Amnesty International, međunarodna udruga za zaštitu ljudskih i etničkih prava, u svojemu je nedavnom izvješću Rome označio kao »najdiskriminiraniju zajednicu« u državama srednje, istočne i jugoistočne Europe. Ipak, njihov se položaj znatno razlikuje u pojedinim zemljama. U znatno su najboljem položaju Romi u Makedoniji, koji imaju svoju političku stranku i jednoga zastupnika u Sobraniju (parlamentu), kao i vlastitu banku, trgovinske tvrtke, dvije televizijske postaje, koje emitiraju vrlo popularne romske »soap-opere«, kao i osnovne škole za svoju djecu. Pritom važnu ulogu ima romsko naselje Šuto Orizare u Skopju, koje je posebna općina.</p>
<p>No, i u Makedoniji, iako je ona neka vrsta oaze i uzorka za sve Rome u Europi, često dolazi do napetosti s većinskim Makedoncima koji ih i dalje nazivaju Ciganima. Međutim, u usporedbi sa susjednim zemljama, odnosi su najmanje napeti u Mađarskoj, i to ponajprije zaslugom samih Roma koji su vrlo dobro organizirani. Budimpešta je sjedište brojnih romskih organizacija, od »romskoga parlamenta« do romske »medijske službe«. U Budimpešti je i jedno od glavnih središta zaklade Otvoreno društvo Georgea Sorosa, koji je podrijetlom Mađar (neki čak tvrde da je Rom) , koje je glavni izvor financiranja romskih organizacija i svih njihovih aktivnosti.</p>
<p>Soroseva je zaklada, recimo, prošloga ljeta organizirala višemjesečnu izložbu Roma iz više zemalja srednje i istočne Europe u budimpeštanskome Etnološkom muzeju. Osim toga, u Mađarskoj ima najviše obrazovanih Roma, intelektualaca, dok ih je u Makedoniji, recimo, čak 60 posto nepismenih. Međutim, problem je i dalje u samim Romima. Naime, romskih organizacija i političkih stranaka danas ima gotovo u svim državama, ali one uglavnom nastupaju pojedinačno i međusobno ne surađuju, a to izrazito smanjuje njihovu moć. Tipičan je primjer njihova tzv. međunarodna organiziranost koja je, zapravo, primjer dezorganizacije i nesloge, potpunoga raskola.</p>
<p>Tako, recimo, Romskoj međunarodnoj uniji (International Romani Union, IRU), koja je organizirala sadašnji kongres u Pragu i koja je utemeljena 70-ih godina, većina Roma odriče pravo da ih zastupa u svijetu. Njezin je suparnik Romski nacionalni kongres (Romani National Congress, RNC), koji je proglasio stanovitoga Cioaboa romskim kraljem, kojemu je bila posvećena posebna soba na izložbi u Budimpešti, a o kojemu mnogi Romi u svijetu ne znaju ništa. Tako na različitim međunarodnim skupovima Rome zastupaju različiti ljudi, koji se međusobno ne podnose i mrze. A to produbljuje raskol među njima i rađa teške, čak skandalozne afere.</p>
<p>Mihailo Ničota</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Po broju transplatacija bubrega Hrvatska je na začelju Europe!</p>
<p>Dana 31. prosinca 1999. na programu kronične dijalize bio je ukupno 2271 bolesnik, od toga na programu hemodijalize 2128, na CAPD 135, te na kućnoj njezi (u vlastitoj režiji) osam bolesnika. Na listi čekanja za kadaveričnu transplantaciju bilo je tijekom cijele 1999. godine ukupno 892 bolesnika, a danas ih je blizu tisuću. Ilustrativan je i podatak da na 485 mjesta po dijalitičkim centrima ima ukupno 595 aparata za hemodijalizu, a oko 200 aparata je neuporabivo jer nema novaca za dijelove. Uzgred, u Centru za dijalizu Klinike za urologiju u Zagrebu, trenutno ima 110 bolesnika na 24 aparata za hemodijalizu, dok je 20 aparata neuporabivo zbog nedostatka dijelova!</p>
<p>Po broju transplantiranih bubrega Hrvatska je na samom dnu u usporedbi ne samo s razvijenim zemljama Europe, nego i onima u tranziciji, kao što su Rumunjska, Češka, Mađarska, Slovačka, Slovenija i druge. Taj zaostatak nipošto nije zbog njihove bolje tehnike presađivanja bubrega. Naprotiv, hrvatski Centri za transplantaciju bubrega, a postoje dva (Urološka klinika u Zagrebu i Klinička bolnica u Rijeci), u samom su europskom vrhu po tim dostignućima. O tome svjedoče ne samo dobri rezultati hrvatskih transplantacijskih centara, nego i međunarodni ugled i znanstveni radovi naših istaknutih kirurga koji se time bave, primjerice prof. Zvonimir Mareković i prof. Josip Pasini iz Centra u Zagrebu, te prof. Petar Orlić iz Centra u Rijeci, gdje je prof. Vinko Frančišković (1919.-1984.) još 1971. prvi presadio bubreg u ovom dijelu Europe.</p>
<p>Dok se u Španjolskoj na milijun stanovnika godišnje transplatira 50 bubrega, u nas svega osam, iako je broj žrtava prometnih nesreća (da samo spomenemo taj podatak), koji su, nažalost, potencijalno najbrojniji kandidati za uzimanje organa za transplantaciju, u nas tri puta veći! </p>
<p>Situacija je to gora kada se zna da je svaki podobni kadaver potencijalni davatelj ne samo po dva bubrega i dvije rožnice (oko), nego i srca, jetre, gušterače, a u najnovije doba i crijeva. Još je porazniji podatak ove sumorne statistike da se u svijetu u prosjeku od 100 mogućih davatelja od njih 25 uzimaju organi, a u nas na 100 samo jedan!</p>
<p>Još je porazniji podatak da u Hrvatskoj na milijun stanovnika ima više pogodnih davatelja bubrega, nego u nizu drugih europskih zemalja, ali je, unatoč tome, broj transplantacija bubrega niži od europskog prosjeka. Posebice to važi kada je riječ o mrtvim davateljima. Naime, svuda se u svijetu, kao i u nas, mnogo više bubrega uzima s mrtvih donatora, nego od živih srodnika. Razlog tome nipošto nije u suzdržanosti srodnika, nego u složenosti šire medicinske indikacije kada je riječ o srodničkom živom davatelju.</p>
<p>Prof. dr. Andrija Kaštelan, voditelj Referalnog centra za transplantaciju i tipizaciju tkiva u Republici Hrvatskoj, kaže da je temeljni problem te disproporcije u tome što je na tom području dosada bila loša organizacija rada. Točno je da zakoni o regulaciji te osjetljivije materije postoje, ali se jednostavno ne poštuju, jer je cijela ta složena organizacija prepuštena uglavnom grupi entuzijasta i osobnim kontaktima liječnika iz redova anesteziologa i kirurga, koji to rade više iz entuzijazma nego po sili zakona.</p>
<p>Bolesnici kojima su otkazala oba bubrega žive danas zahvaljujući aparatima za dijalizu, koji pročišćavaju krv i iz nje odstranjuju otpadne i otrovne tvari. U nas se to još uvijek najčešće radi hemodijalizom, odnosno priključkom bolesnika na aparat popularno nazvan »umjetni bubreg«. U Hrvatskoj djeluje ukupno 38 tih dijalitičkih centara sa ukupno 485 mjesta za dijalizu u jednoj smjeni u koje bolesnici dolaze tjedno dva ili tri puta da bi bili priključeni na aparat tri do četiri sata. Sva su ta mjesta puna, a pacijenata je sve više. To je najskuplji način »čišćenja krvi« (oko 200 njemačkih maraka po jednoj dijalizi), posebice ako se uzme u obzir da znatan broj težih bolesnika treba dopremati kolima hitne pomoći od stana do Centra.</p>
<p>Postoji i kontinuirana ambulatorna peritoijska dijaliza (CAPD), tzv. trbušna dijaliza koja bolesniku, uz određenu edukaciju i opremu, omogućava čišćenje krvi kod kuće. CAPD oslobađa bolesnika čestih i mučnih odlazaka u bolnicu, ali mu zato nameće niz obveza (četiri dnevna priključaka po pola sata), što je, unatoč svemu, ipak pogodnije od odlazaka u bolnicu. U svijetu se oko 50 posto bolesnika dijalizira pomoću CAPD-a, a u nas, za sada, svega oko sedam posto, iako je to, uz ostalo, i upola jeftinije od priključka na »umjetni bubreg«. Uzroci su, ipak, više u nedostatnoj organizaciji nego u financiranju.</p>
<p>Za razliku od hemodijalize i metode CAPD, u svijetu se sve više primjenjuje metoda APD (automatska peritonijska dijaliza) ili tzv. »kućna dijaliza«. Bolesnik tijekom noći priključi cjevčicu ugrađenu u svoj organizam na kompjuterski programirani aparat, a potom ide normalno spavati. Duge cijevi vezane s aparatom omogućavaju bolesniku kretanje po sobi, čak i stanu. Kada obavi posao aparat se sam isključi i bolesnik izjutra odlazi normalno na posao. Budući da je cijeli uređaj težak oko 11 kilograma može se u prikladnom kovčegu ponijeti i na putovanje. Cijena je ovog aparata oko 14.000 DEM, a Hrvatskoj postoji samo jedna, i to kao donacija proizvođača (njemačko poduzeće »Baxter Admar) dijalitičkom centru Urološke klinike u Zagrebu gdje služi uglavnom za edukaciju.</p>
<p>Na dan 31. prosinca 1999. na programu kronične dijalize bio je ukupno 2271 bolesnik, od toga na programu hemodijalize 2128, na CAPD 135, te na kućnoj njezi (u vlastitoj režiji) osam bolesnika. Na listi čekanja za kadaveričnu transplantaciju bilo je tijekom cijele 1999. godine ukupno 892 bolesnika, a danas ih je blizu tisuću. Ilustrativan je i podatak da na 485 mjesta po dijalitičkim centrima ima ukupno 595 aparata za hemodijalizu, a oko 200 aparata je neuporabivo jer nema novaca za dijelove. Uzgred, u Centru za dijalizu Klinike za urologiju u Zagrebu, trenutno ima 110 bolesnika na 24 aparata za hemodijalizu, dok je 20 aparata neuporabivo zbog nedostatka dijelova!</p>
<p>Analize pokazuju da je primjena svake od tih triju oblika dijalize, a drugih zasad i nema, višestruko skuplja od transplantacije bubrega. Prof. Kaštelan, voditelj Centra za tipizaciju tkiva na KBC Rebro, kaže da su svi potencijalni primaoci bubrega unijeti sa svim zdravstveno relevantnim podacima u kompjuter. Kada se dobije bubreg (koji u određenoj tekućini može izvan organizma »živjeti« do 24 sata), odmah se poziva pacijent čija je tipizacija tkiva i drugih elemenata najpodudarnija s doniranim bubregom.
Svi pacijenti u dijalitičkim centrima Hrvatske kandidati su, uz rijetke iznimke, za presađivanje bubrega. Treba samo doživjeti zadovoljstvo i sreću pacijenta koji dobiva bubreg (uvijek se presađuje samo jedan bubreg). S presađenim bubregom danas se dugo živi, a u slučaju da presađeni bubreg zataji, moguće je ponoviti transplantaciju nekoliko puta! I u nas se godišnje radi oko 50 transplantacija, a moglo bi 250, uz bolju organizaciju donacija.</p>
<p>»Dok sve razvijenije zemlje svijeta imaju svoje državne nacionalne programe za transplantaciju organa, u Hrvatskoj još objektivno ne postoji »Croatiatransplant«, odnosno Državna agencija za transplantaciju i tipizaciju tkiva i organa iako po zakonu postoji ali, nažalost, samo a papiru! Ranije se to obrazlagalo time da nema sredstava, iako su se sredstava nalazila za dijalizu, koja je vreća novaca bez dna! Radostan sam što je novo ministarstvo zdravstva učinilo velike napore da se taj problem napokon počne ozbiljno rješavati«, kaže prof. Kaštelan. </p>
<p>Novosti oko transplantacije organa i tkiva ima dosta, i to veoma dobrih! Ministrica zdravstva i prof. Ana Stavljenić-Rukavina, zamjenik ministrice dr. Rajko Ostojić (naš poznati stručnjak za presađivanje jetre), prof. Zvonimir Mareković, prof. Kaštelan i još nekoliko stručnjaka čine velike stručne napore da postave na noge »Croatiatransplant«, kao krovnu organizaciju koja će na državnoj razini koordinirati i unapređivati transplantaciju organa u Hrvatskoj, te uvesti našu zemlju u članstvo Europske organizacije za transplantaciju.</p>
<p>Ulozi anesteziologa, čije je mjesto u transplantaciji bilo na stanovit način dosta podređeno, sada je posvećena velika pažnja. Kod teških ozlijeda u prometnim nesrećama, ranjavanjima i slično, kada prognoza preživljavanja nije ohrabrujuća, anesteziolog je prvi stručnjak koji u sobama za intenzivnu njegu, naznačava moguću moždanu smrt, a time i potencijalnog donatora. Umjesto preko osobnih kontakata liječnika, sada će se služba dojavljivanja suvremeno organizirati. Iako se po zakonu, nakon što se ustanovi moždana smrt, eksplantacija organa može učiniti i bez odobrenja rodbine, razrađuju se bolje metode poštivanja internog etičkog pravila za privolu rodbine na transplantaciju.</p>
<p>Veliku novost čini podatak da će se uskoro u vozačke dozvole obvezatno upisivati: želi li vlasnik dozvole biti donator. Iskustva iz drugih zemalja pokazuju da se time ubrzava proces dojavljivanja i eksplantacije. Donatorske kartice u Hrvatskoj propagiraju pojedine udruge davatelja, ali to nije dovoljno, pa će država financijski i organizaciono podržati akciju osvješćivanja cijele populacije na darivanje organa.</p>
<p>Salih Zvizdić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="5">
<p>Zbog ukidanja dijagnostičkog odjela autisti u dubljim krizama sada završavaju u Vrapču</p>
<p>Danas se štićenici u krizi šalju u Vrapče. Tamo ih se najprije na nekoliko dana vezuje i »čisti« od lijekova koje su primali u ustanovi, a onda se primjenjuju terapije novim lijekovima / Iako je riječ o specijalnoj školi, koja je za većinu djece i stacionar, Ministarstvo zdravstva odlukom iz 1995. godine odreklo se nadležnosti, iz čega danas proizlaze veliki problemi: tako, primjerice, Centar sam mora nabavljati i plaćati lijekove koji nisu na popisu HZZO-a jer ne spada u zdravstvene ustanove </p>
<p>U Centar za autizam u Dvorničićevoj ulici, u neposrednoj blizini Parka Ribnjak u Zagrebu, Vjesnik je došao potaknut anonimnim pismom. »Skupina roditelja« pozivala je da se pomogne njihovoj djeci, a poslije se pokazalo da je pismo tek jedan znak nesređenih odnosa: roditelja među sobom, roditelja koji podržavaju bivšeg i roditelja koji podržavaju sadašnjeg v. d. ravnatelja, Upravnog vijeća i dijela djelatnika s njime... i svemu se tome sve teže nazire kraj!</p>
<p>Pismo je, naime, intonirano protiv bivšeg dugogodišnjeg ravnatelja Centra Jadranka Marića, a njegovi autori danas mu spočitavaju i to da je na ravnateljsku funkciju 1983. godine došao po »političkome ključu«. Za to mjesto, kako stoji u pismu, »on, kao profesor matematike, a ne defektolog, nije dovoljno stručan«. </p>
<p>»Ja sam kao matematičar menadžer, organizator posla. O autizmu sam naučio dovoljno da bih mogao komunicirati i s roditeljima i s djecom. No, uvijek sam smatrao da se strukom trebaju baviti moji suradnici i profesori u Centru«, odgovara na to bivši ravnatelj Jadranko Marić. »Također, od samog početka djelovanja Centra zapravo postoji grupa nezadovoljnih roditelja, no, oni bi i u bilo kojoj drugoj školi bili nezadovoljni jer od svoje djece očekuju više nego što ona mogu postići. Njihovo nezadovoljstvo prozlazi iz činjenice da godinama očekuju napredak kojega ne može biti, pa za to traže krivca«, komentira Marić. </p>
<p>U travnju ove godine v. d. ravnateljem imenovan je Ivica Doklea, profesor defektologije s desetogodišnjim stažom u razredima Centra, što neki, opet, tumače - političkom podobnošću. Sumnje, kažu naši sugovornici, potječu od činjenice da je Doklea bio aktivan u trešnjevačkom ogranku SDP-a. Ivica Doklea na to odgovara kako svoje imenovanje na ravnateljsku funkciju vjerojatno treba zahvaliti tek podršci roditelja iz udruge »Put u život« i ravnatelja privatne zagrebačke gimnazije Zlatka Šešelja, današnjeg predsjednika SDP-ovog Odbora za obrazovanje, s kojim je surađivao na programima za specijalno obrazovanje... Čini se da će Centar za autizam još neko vrijeme biti brod bez kormilara. Naime, Upravno vijeće Centra u međuvremenu je ponovilo natječaj, na koji se sada, osim Marića, javilo još četvero kandidata. </p>
<p>U međuvremenu, djeca koja o svojoj sudbini ne mogu govoriti i dalje će ovisiti o zrncu zdravoga razuma koje bi se trebalo pojaviti i prekinuti takvu situaciju. </p>
<p> Centar za autizam na tri od četiri zagrebačke lokacije nakon 17 godina od osnutka još uvijek je podstanar. Kako su na svim lokacijama nužna velika ulaganja u uređenje objekata, a vlasnički odnosi nisu riješeni, ostaje upitno hoće li se trud i potraga za donatorima koji bi obavili posao na kraju i isplatiti, kaže v. d. ravnatelj Centra Ivica Doklea. Napominje, tako, kako najam zgrade u Dvorničićevoj ulici traje još tri i pol godine, ne zna se hoće li Centar tada morati seliti.</p>
<p>Centar za autizam, nakon 17 godina postojanja, u kojima ga je neko vrijeme pratilo i Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo rada i socijalne skrbi, danas je samo u nadležnosti Ministarstva prosvjete i športa. Iako je riječ o specijalnoj školi, koja je za većinu djece i stacionar, Ministarstvo zdravstva odlukom iz 1995. godine odreklo se nadležnosti, iz čega proizlaze mnogi problemi. Tako, primjerice, Centar sam mora nabavljati i plaćati lijekove koji nisu na popisu HZZO-a jer ne spada u zdravstvene ustanove. Situacija je, kako saznajemo, dodatno pogoršana otkad je Centar za autizam ostao bez dijagnostičko-opservacijskog odjela, jedinog u Hrvatskoj za tu vrstu oboljenja. Taj je odjel bio privremeno otvoren u objektu pri bolnici Jankomir, a nakon što je Ministarstvo zdravstva otkazalo nadležnost Centru za autizam, odjel je ostao u sklopu bolnice. Njegova je važnost bila i u primjeni terapije na štićenicima koji zapadnu u dublje i dugotrajnije krize koje se u Centru ne mogu riješiti. Danas se štićenici u krizi šalju u Vrapče. Tamo ih se najprije na nekoliko dana vezuje i »čisti« od lijekova koje su primali u ustanovi, a onda primjenjuju terapije novim lijekovima. Često opet onima kojih nema na listi HZZO-a i koje roditelji i ustanova moraju nabavljati sami...</p>
<p>U dvorištu štićenici sjede oko stola sa zahrđalom limenom plohom, što bi mogao biti izvor zaraza ili povreda. Klupe oko stola, ipak, svježe su obojane i uređene i ne bi se trebale »sramiti« ni onih na Zrinjevcu, trava je u dvorištu uredno podšišana, a u vrijeme kad smo štićenike obišli, medicinska ih je sestra hranila lubenicom...</p>
<p>Centar je nekad imao vrhunsko medicinsko osoblje, no, danas se i to promijenilo, kaže Doklea. Naime, nakon što ih se odreklo Minstarstvo zdravstva, ostale su samo sestre koje su zavoljele posao i autističnu djecu i koje su procijenile da im se odlazak u bolnice ili domove zdravlja ne bi isplatio. Dio njih ostao je vjerojatno i zbog toga što u Centru imaju i nešto bolju plaću nego što je inače u zdravstvu, jer ona, uz rad u noćnoj smjeni, može iznositi 3500 kuna. Sestre koje danas rade u Centru imaju veliku prednost: poznaju posao i predane su mu, kaže Doklea, ali dodaje kako se nedostatak stručnjaka ipak osjeća. Nestručnost kadrova u Centru za autizam inače je veliki problem, smatra on, jer »s djecom rade i kemijski tehničari, šumari i djelatnici sa završenom elektrostrukom«...</p>
<p>Stepenice na prvi kat zgrade u Dvorničićevoj ulici vode do hodnika iz kojeg se ulazi u učionice. Na jednom od stolova razbacane su latice plastičnog ružičastog cvijeta, koje su izradili štićenici Centra, za jedinu obrtnicu - prozvođača sitne plastike - koja s tom ustanovom još ima ugovor o suradnji, na temelju kojega ustanova ostvaruje i malu zaradu. Umjesto za školu uobičajene zelene ploče sa spužvom i kredom, na zidove učionice prislonjene su dvije debele strunjače, kako se dijete koje doživi napad u razredu ne bi ozlijedilo... Na drugome su katu dvije spavaonice, s uredno pospremljenim vojničkim krevetima. U njima, upozorava Doklea, zajedno noće i oni koji liježu u devet i oni koji ne mogu zaspati do pola noći, oni koji se bude u pet pa razbude i ostale, oni koji su češće agresivni i oni koji to nisu... U jednoj spavaonici, zajedno sa štićenicima, noću boravi i dežurna medicinska ekipa (koja bi, također, trebala dobiti poseban prostor), u drugoj stari, slomljeni sobni bicikl. Njegova zamjena čeka pod ključem da se dovrši ljetno uređenje. No, Centru bi dobro došao donator još kojeg bicikla, kako bi se opremile dvorane za kinetičku terapiju. U hodniku mali tkalački stan, skromna kuhinja i mala soba socijalne radnice, zadužene za nabavu materijala s kojima štićenici rade kako bi razvili svoje potencijale. I s tim materijalom ima dosta problema, jer roditelji očekuju da će djeca napredovati i nakon nekoga vremena napustiti jednostavne motoričke vježbe slaganja kockica. Jedan od štićenika, tako, trebao bi raditi na kompjutoru, budući da je u radu već pokazao značajan napredak, no, novca za njegovu nabavu nema. </p>
<p>Slična je slika i u stacionaru za djecu od deset do 21 godine u Dubravi, u zgradi bivšeg dječjeg vrtića, koju je Centar dobio na korištenje 1996. godine. U zgradi koja se još uvijek vodi kao vlasništvo vrtića »Poletarac«, zajednički su smješteni štićenici s autizmom i oni s mentalnom retardacijom. Zgrada bi se mogla podijeliti na dva dijela - onaj »za pokazivanje« i onaj koji se, kako kaže, pred donatorima, televizijom i rijetkim gostima iz politike i gradskih vlasti gotovo i ne otvara. Iako su ulaganja ovdje još potrebnija nego u Dvorničićevoj, prostor na prvi dojam djeluje mnogo toplije, jer su zidovi ukrašeni slikama, zajedničkim radovima štićenika i djelatnika i sve je prepuno šarenih boja... </p>
<p>No, drugi dio te slike, koja se javnosti rijetko pokazuje, vrlo je tužan. Kroz stari, izlizani linoleum na podu u većini prostorija proviruju betonske rupe. Brojni radijatori su zahrđali ili ne rade, a neki su i polomljeni, pa cijevi direktno prijete sigurnosti štićenika. Na dva mjesta gdje bi se dijete moglo ozlijediti djelatnici su na radijatore postavili stolce, da djecu barem donekle zaštite. U krilu zgrade koje nema ventilaciju netko se poigrao »mekanom sobom«, u koju se zatvaraju štićenici koji dožive jači napad: zidovi i pod obloženi su strunjačama, a na prozorima - razbijeno staklo! Jedan je mladić, naime, tu već zadobio ozljede.</p>
<p> Stolovi u blagovaonici prikupljeni su sa svih strana, stolnjaka nema, pribor za jelo je prorijeđen, a jedan kotao u kuhinji sve češće otkazuje. Veliki ormari za odjeću u spavaonicama štićenika zapravo su obične police za uredske registratore, bez vrata, tako da na odjeću pada prašina. Sve spavaonice natrpane su krevetima (opet problem koji bi trebalo riješiti kako štićenici ne bi smetali jedni drugima), osim dvije, već spomenute, muške i ženske, »sobe za pokazivanje«. Za razliku od drugih soba, u kojima su na vojničkim krevetima čiste, ali obične sive deke, u ovim su sobama na krevetima šareni meki prekrivači. Ormari su novi, u odličnom stanju, i imaju vrata. Kupaonice s potrganim pločicama i kamencom na sanitarijama koji se ne da skinuti čekaju najavljenu obnovu... Radovi na njihovoj obnovi trebali bi, zahvaljujući donacijama, početi ovih dana, zaključuje Ivica Doklea. </p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Mladi obožavaju kinesku kuhinju</p>
<p>Raznolikost okusa, kombinacije slanog i slatkog, te pikantni umaci po izboru pravi su izazov za sladokusce. Slatka dvojba glasi - pirjani bambus s kineskim gljivama ili škampi s indijskim orasima?</p>
<p>Puni stolovi kineskog restorana »Peking« u Ilici 114 značili su da su mnogi, i to uglavnom mlađi Zagrepčani, bijeg od užurbanosti i vrućine odlučili pronaći u laganoj i vrlo zdravoj, domaćoj kineskoj hrani, u toplom ugođaju i uz kinesku narodnu glazbu. </p>
<p>A hrana je također primjerena velikim vrućinama, i, kako na vrlo dobrom hrvatskom kaže mlada Kineskinja, naši su je ljudi odlično prihvatili. Raznolikost okusa, kombinacije slanog i slatkog, te pikantni umaci po izboru pravi su izazov za sladokusce. Neizbježna riža, koja se, zbog tradicionalnog načina hranjenja pomoću kineskih štapića pomalo raskuhava, i piletina na sve načine omiljeni su izbor u ovom zagrebačkom restoranu.</p>
<p>No, jednako tako, mnogi traže vegetarijansku hranu, u kojoj prednjači - riba, i to, naravno, u osebujnom kineskom načinu pripreme. Riba s bambusom i kineskim gljivama, kiselo-slatki umak kao dodatak, škampi s indijskim orasima, ljuti škampi a la Szechuan, te lignje s povrćem, ili u kiselo-slatkom umaku, daju sasvim novu, suprotnu dimenziju tradicionalnom mediteranskom načinu spravljanja tako zdrave ribe. U kineskoj kuhinji i pastrva ima drugačiji okus - bogatiji i puniji. Naime, ona se pirja, jednako kao i većina ostalih jela, pa zadržava svoj prirodni sok. Nakon što se ulje stavi u lonac i zagrije, doda se riba, a u drugom se loncu istovremeno priprema povrće, koje se prvo kuha na pari oko 20 minuta, a uglavnom se sastoji od bambusa, mrkve, luka, ali ne i graška. Tad se preko pastrve prelije umak od povrća, i uz ukusnu rižu, to sačinjava jedan odličan obrok.</p>
<p>Drugi specijalitet vegetarijanske hrane, kojeg u Zagrebu najradije jedu, pirjani su domaći rezanci s povrćem, koji, unatoč svojoj jednostavnosti, usta ostavljaju punog okusa. Domaći se rezanci prvo najnormalnije skuhaju, ali se, nakon što se izdvoje od vode u kojoj su rađeni, dodatno pirjaju. Povrće posebno pripremano na pari, tako da ne izgubi svoje vitamine, i zadrži relativno hruskavi oblik, sasvim drugačije djeluje od onog uobičajenog kuhanog - kombinacija pirjanih rezanaca i domaćeg povrća odlično je jelo.</p>
<p>Povrće za kineski restoran »Peking« kineski vlasnici svakodnevno nabavljaju na Dolcu, ali bambus i kineske gljive, kojih u Hrvatskoj još nema, dostavljaju iz Austrije. Pirjani bambus s kineskim gljivama, pirjane mahunove klice ili »stakleni rezanci« s povrćem neki su od najčešćih izbora vegetarijanaca.</p>
<p> Kako nam je rekla mlada 18-godišnja Kineskinja, koja je u prošle tri godine boravka u Hrvatskoj završila Ugostiteljsku školu, razlika između kineskog i hrvatskog načina jedenja kineske hrane je u tome što Kinezi običavaju iz svakog tanjura pojesti po malo - zato i postoje stolovi koji se okreću u krug - a sama hrana je toliko zdrava da je dokazano kako Kinezi jako dugo žive. Uvijek se uz jelo pripremaju povrće i riža, i to neiskuhani, sa svim zdravim sastojcima, pa nije ni čudo da takva hrana kroz cijeli život može uroditi samo - dobrim. </p>
<p>A ni deserti ne mogu naškoditi: pečeni sladoled, pečena banana, pečena jabuka, pečeni ananas ili kinseki kompot također se, na sreću sladokusaca-vegetarijanaca, nalaze na meniju ovog malog, ali uvijek punog kineskog restorana u centru grada.</p>
<p>Zrinka Boršić</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Bez struje u ponedjeljak i utorak</p>
<p>Zbog radova na niskonaponskoj mreži u ponedjeljak, 31. srpnja, struje neće imati:</p>
<p> od 7 do 16 sati: Kumborski put, Lubenička, Meraška 1-13, Trnava 26 do kraja, 17 do kraja, Valunska 31;</p>
<p> od 8 do 14 sati: Koturaška 73;</p>
<p>od 8 do 16 sati: Alagovićeva 24 i 26, Bijenička 2-28, 1-27, 5167, Javorovac, Klenovac, Rajznerova, Svibovac, Boleova 2 i 4, Zmajevac neparni brojevi od 1 do kraja, Jagodnjak, Voćarska 99, 115, 110;</p>
<p> od 8,30 do 11,30 sati: Jakšićeva 49-67.</p>
<p>Na području »Elektre« Klara struje neće imati:</p>
<p> od 8 do 16 sati: Gračec.</p>
<p>Zbog radova na niskonaponskoj mreži u utorak, 1. kolovoza, struje neće imati:</p>
<p> od 7 do do 16 sati: Kumborski put, Lubenička, Meraška 1-13, II Trnava 26 do kraja, 17 do kraja, Valunska 31;</p>
<p>od 8 do 14 sati: Koturaška 73.</p>
<p>Na području »Elektre« Klara struje neće imati:</p>
<p> od 8 do 16 sati: Kupinečki Kraljevec, Tumbri, Starjak, Brebernica, Gračec.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="8">
<p>Misice turizma u cipelama »made in Croatia« </p>
<p>Karlovačka industrija obuće KIO izradila je poseban model sandala u kojima će djevojke prošetati 26. kolovoza u Vodicama, i tjedan dana kasnije na velikom finalu u Hvaru. U Vodicama se bira i prvi hrvatski Mister turizma</p>
<p>Kako se približava ovogodišnji izbor Miss turizma, koji će se 2. rujna održati na Hvaru, javlja se sve više djevojaka koje bi željele sudjelovati na ovom natjecanju ljepote. Stoga će se, kako smo prošle nedjelje najavili, 26. kolovoza u Vodicama održati polufinalni izbor Miss turizma na kojem će biti odabrane djevojke koje će se tjedan dana kasnije predstaviti na Hvaru. Iste će se večeri u Vodicama održati i finalni izbor za Mistera turizma, za koji se, na radost ženskog dijela publike, također prijavio zavidan broj mladića, od kojih smo neke već predstavili u prošlom broju Nedjeljnog Vjesnika. Kao medijski pokrovitelji izbora za Miss i Mistera turizma i u ovom, kao i u nerednim brojevima, nastavljamo objavljivati fotografije kandidata.</p>
<p> Podsjetimo, izbor Mistera turizma ove se godine kod nas održava prvi put, dok Miss turizma biramo ove godine drugi put zaredom. Ovogodišnji izbor Miss turizma Hrvatske bit će u gradu Hvaru, zajedno s izborom Miss Jadrana. Na izboru Miss Jadrana birat će se najljepša strana turistkinja, dok je naslov Miss turizma razerviran za našu ljepoticu koja će Hrvatstku predstavljati na međunarodnom izboru ljepote. Izbor će se održati pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma u organizaciji tvrtke »Sunčani Hvar« d.d, a suorganizatori su i Poglavarstvo grada Hvara i Turistička zajednica grada Hvara. Izbor u Vodicama organizira Zoran Škugor. </p>
<p> Direktorica Karlovačke industrije obuće KIO Marina Majoli ponudila je da za izbor Miss turizma taj karlovački proizvođač izradi poseban model cipela koje će djevojke nositi na Hvaru i u Vodicama. Rezultat ove suradnje su prekrasne, ujedno i elegantne i seksipilne srebrne sandale koje će misicama dobro pristajati uz večernje haljine, ali i kupaće kostime.</p>
<p> Prema riječima Marine Majoli ove su sandale dizajnirane samo za izbor Miss turizma, premda će sličan model KIO iduće godine ponuditi i tržištu. One svojom kvalitetom, tvrdi ona, nadmašuju slične talijanske sandale koje se kod nas prodaju. KIO je, naime, već dugi niz godina poznat po kvalitenim cipelama, kojima je, međutim, oduvijek lošija strana bio nedovoljno atraktivan, tzv. »bapski« dizajn. Otkako je prije pet mjeseci Marina Majoli došla na čelo tvrtke, čiji je većinski vlasnik ugledni austrijski poduzetnik Walter Wolf, odlučeno je da se napokon počnu pratiti modni trendovi. Većina materijala za izradu modernih cipela nabavljen je u Italiji, ali se sve proizvodi u Karlovcu.</p>
<p> Dokaz je to da uz malo truda i mašte, i hrvatski proizvođači cipela mogu dizajn, kupljen u Italiji, prilagoditi našem tržištu i ponuditi dobar domaći proizvod koji je k tome i jeftiniji od uvoznog. U KIO-u ne strahuju od ulaska Hrvastke u WTO, jer će ukidanjem carina i njima pojeftiniti repromaterijal koji uvoze, a i finalni proizvod će biti jeftiniji. Stoga planiraju povećati proizvodnju i broj prodajnih mjesta u cijeloj Hrvastkoj. </p>
<p>»Zašto bi hrvatska Miss turizma nosila talijanske cipele, kad mi možemo proizvesti ljepše i kvalitenije«, kaže Majoli najavljujući da će KIO novoj Miss turizma izraditi nekoliko parova cipela za odlazak na međunarodno natjecanje iduće godine. Uostalom, kako ističe vlasnica licence Miss i Mister turizma i direktorica »UMAH Fashiona« Regina Jäger, zašto naša djevojka ne bi uz hrvatski turizam i ljepotu, u svijetu promovirala i modne proizvode made in Croatia? (B. Orešić)</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Cubismo počeo ljuljati trgove turističkih središta </p>
<p>Bez obzira na brojne priče kako bi se hrvatska publika uskoro mogla zasititi afro-kubanskog ritma, Cubismo priređuje totalnu glazbenu ludnicu na trgovima, rivama i parkovima hrvatskih morskih turističkih središta. Ljetna turneja »Heineken« & Cubismo - Viva la fiesta!« koja se ponavlja već četvrtu godinu svima onima koji ljetuju u Vodicama, Zadru, Crikvenici, na otoku Krku, u Opatiji, Izoli, Rovinju ili Poreču, omogućit će dobru latino zabavu. </p>
<p>To sa sigurnošću možemo reći budući da su se dosad već u ritmu glazbe Cubisma ljuljali trgovi Dubrovnika, Makarske, Hvara i Splita, a nakon dvosatne svirke banda koji broji ukupno 11 članova, zabava na trgu traje, ukoliko to dopuste gradske vlasti, do jutarnjih sati, a za strane se hitove brine poznati zagrebački DJ Tomo Ricov.</p>
<p>Nakon dvotjedne turneje koja završava 6. kolovoza koncertom u Poreču, Cubismo će na kratki odmor, a potom se momci ponovno vraćaju svirci s namjerom da osvoje i slovensko tržište. Pjesma »Tempera« koju su snimili na najnovijem albumu »Motivo Cubano« u duetu s Gibonnijem, ne silazi s hrvatskog etera, pa tako je Cubismo sebi osigurao još jedan mega-hit. Dečki se nadaju da će tako postići i bolji prijem u susjednim državama, a na ovogodišnjoj turneji prvi puta posjećuju i slovenski grad Izolu. Tako ova turneja poprima međunarodni karakter a možda dogodine dečki dođu ponovno čak i do Kube. (P.B.)</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Ženstveni mamac mirisa Allure </p>
<p>Šest žena različitih profesija kao prototip samouvjerene, nezavisne žene 21. stoljeća poslužilo je kući Chanel u novoj propagandnoj kampanji mirisa Allure koja je započela krajem travnja ove godine, a nastavlja se promocijom, novog, intenzivnijeg ženstvenijeg Eau de parfum Allure mirisa za svaku ženu, u posebnim prigodama </p>
<p>Chanel je sam po sebi ime tradicije i kvalitete, kojem ne treba previše dodavati niti treba bilo koga uvjeravati u vječnost šarma i neuništivost privlačnosti ove poznate modne kuće. No, kada su u pitanju mirisi, Chanel je uspio ono što je malo kome pošlo za rukom - nakon legendarnog Chanela 5 u koji se pretežno »odijevala« Marilyn Monroe - a to je smisliti Allure koji je postao nezamjenjivim dijelom života mnogih žena. No, svjesni neobuzdanosti ženskog ukusa, nakon toga su u kući Chanel smislili novi, još bolji, intenzivniji i primamljiviji Allure, eau du parfum, miris, žene novog tisućljeća. Miris koji se ne zaboravlja.</p>
<p> I bez obzira na vječnost Chanela 5, Allure, kao da je također našao svoje mjesto među ženama različitih generacija, profesija, stilova života, opredijeljenja,... Upravo isticanje ovog mirisa koji i u svom imenu ima taj savršeni zvuk zavođenja (»mamiti«, »vabiti«), u njegovoj različitosti i univerzalnosti istodobno, cilj je ovogodišnje propagandne akcije kuće Chanel koja predstavlja šest različitih žena sa samo jednom zajedničkom sklonosti - mirisu ALLURE. </p>
<p> Jer od kada se pojavio prije nekoliko godina na tržištu, Allure je osvojio svijet svojim najrazličitijim mogućnostima »zavodnika s tisuću lica«. To je miris koji na svakoj ženi drugačije »odzvanja«, ali isto tako i miris kojeg svatko od nas može nebrojeno puta koristiti na najrazličitije načine, bilo da želimo izraziti svoju društvenost, bilo da se želimo distancirati kao izraziti individualci. Dakle svatko se može pohvaliti kako ima svoj jedinstveni, osobni »mamac« za život i sve što on sobom donosi.</p>
<p> Upravo kao što to pokazuju primjeri i iskustva atraktivnih šest »Allurovih tipova žena« . Candida Bond, skulpturica iz Londona, Siobham Zetumer, stilist iz New Yorka, Vanessa Van Zuilen, urednica iz Pariza, Waris Dirie, aktivistica za ženska prava iz Somalije, Leila Josefowicz, violinistica iz New Yorka i Miteki Kudo, plesačica iz Pariza, sve one su zaposlene, ambiciozne, uspješne, atraktivne i prije svega samouvjerne mlade žene, dakako primaljive i mirišljave tako da u kombinaciji s Allureom čine inkarnaciju žene za 21. stoljeće. (Br.S)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Znanstvenici otkrili tajnu agresivnosti</p>
<p>Ubojice i drugi ljudi skloni nasilju imaju specifične moždane obrasce koji se mogu promijeniti lijekovima i drugim oblicima terapije, objavili su liječnici. Oni su kazali da u većine ljudi mozak normalno radi i kada se suoči s emocijama kao što su strah i bijes. No, kod patološki nasilnih ljudi ovaj kontrolni sistem jednostavno ne djeluje.</p>
<p>Većina studija pokazala je da se »prespajanje« mozga u susretu s takvim snažnim emocijama vidi na PET skenovima. Znanstvenici tako smatraju da se impulzivna, afektivna agresija javlja kao produkt neodtstka regulacije emocija. Liječnici naime upozoravaju da normalni ljudiu kontroliraju svoje emocije i mogu reagirati na poticaje koji dolaze od drugih ljudi, kao što su izrazi lica ili strah. Kod patološki agresivnih ljudi takvih obrazaca jednostavno - nema.</p>
<p>Američki su psihijatri pregledali neke već postojeće studije, a i izradili neke svoje. Tako su ispitali 500 nasilnih ljudi s agresivnim poremećajem ličnosti, ozljedama mozga nastalim u djetinjstvu te osuđene ubojice. Pregledali su njihove mozgove i usporedili ih s nenasilnim ljudima.Otkrili su da ista regija mozga nije aktivna kod 41 ubojice, u grupi onih koji boluju od agresivnog poremećaja ličnosti kao i kod ljudi s dijagnosticiranim antisocijalnim poremećajem ličnosti.</p>
<p>Liječnici su ustanovili da su u nesavladavanje straha i ljutnje uključene uvijek iste regije mozga, a vjeruje se i da je amigdala važna u tome procesu. Također se smatra da su važne abnormalnosti u djelovanju serotonina presudne kod razvoja takvih poremećaja.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Parazit čini štakore lakšim plijenom mačkama</p>
<p>Parazit pronađen u sisavaca uzrokuje promjene u ponašanju kod štakora, što oh čini podložnijim mačkama, objavili su britanski znanstvenici. Štakori inače imaju prirodnu averziju prema svojim mijaučućim neprijateljima, no znanstvenici su otkrili parazit nazvan Toxoplasma gondii koji čini da se štakori manje boje mačaka, pa im samim time postaju i lakši plijen. Parazit živi u crijevima mačaka i izlučuje se u izmetu. Kod zaraženih štakora on mijenja njihovo ponašanje prema mačkama, koje ih pojedu, završavajući tako životni ciklus parazita.</p>
<p>U većine ljudi, parazit je uspavan. No, kod ljudi s potisnutim imunološkim sustavom, kao što su oboljeli od AIDS-a ili raka koji prolaze kemoterapiju, parazit može postati aktivan. Može se smjestiti u bilo kojem organu, ali najaktivniji je u mozgu.</p>
<p>Znanstvenici pozivaju na daljnja neurološka istraživanja da se utvrdi kako točno parazit može promijeniti ponašanje, koji dio mozga je uključen u promjenu te da li se parazit miješa s radom neurotransmitera.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="13">
<p>Pula 2000: Stereotipnost koja traje</p>
<p>Trećega dana, u subotu, prikazani filmovi »Ne daj se Floki« Zorana Tadića i »Blagajnica hoće ići na more« Dalibora Matanića</p>
<p>PULA, 29. srpnja</p>
<p> - Kiša je zaustavila festivalski večernji program u petak, tako da su oba filma u konkurenciji bila prikazana u Istarskom narodnom kazalištu umjesto u Areni. Gledateljima koji su kupili ulaznice obećano je da će projekcije ovih filmova u Areni biti u ponedjeljak, dakle dan nakon završetka Festivala. Dvorana Istarskog narodnog kazališta bila je puna za vrijeme premijernog prikazivanja filma »Srce nije u modi« Branka Schmidta, no kada je u kasnim večernjim satima započela projekcija »Četveroreda« Jakova Sedlara u dvorani je ostalo dvadesetak ljudi, među kojima članovi žirija, ekipe filma i festivalske organizacije. Pitanje je kako bi tek sve to izgledalo u Areni i koliko bi tamo (pre)ostalo gledalaca?!</p>
<p> No, program ide dalje, bez obzira na vremenske prilike i sentimente, nostalgiju i biografiju, tako su u subotu na programu bili filmovi dvojice redatelja različitih generacija - Zorana Tadića, najstarijeg autora na festivalu i Dalibora Matanića, predstavnika najmlađe generacije u ovogodišnjoj konkurenciji. Premda su ranije surađivali (Matanić je bio asistent redatelja kod Tadićevog filma »Treća žena«), riječ je o dvojici potpuno različitih autorskih osobnosti koji, svaki na svoj način, razobličavaju svijet oko sebe i zaplete koje ih intrigiraju ili misle da bi mogle nekoga zanimati. Činjenica je međutim, da sudeći prema njihovim filmovima u Puli, ni jedan od njih nije u tome previše uspio. Nažalost, ponovno se potvrđuje zabluda u proširivanju programa po svaku cijenu samo zbog brojki. Tako je ovogodišnji festival dobio sedam filmova premda je jedva polovica vrijedna konkurencije.</p>
<p>Upravo se na primjeru spomenuta dva filma vidi da je riječ o posve pogrešnoj odluci, jer se radi o tipičnim, i uz to ne najboljim, televizijskim filmovima. »Ne daj se Floki« Zorana Tadića čak nije niti novije proizvodnje nego je iskrsnuo iz davne televizijske serije posvećene djeci. Žanrovski određen kao dječji film, dakle nešto što nedostaje domaćoj proizvodnji posljednjih godina, ova priča oslanja se na djeliće iz života psa koji se želio uklopiti u obitelj i prestati sa skitničkim životom... Ipak, Pravilnik Festivala u Puli, morao bi imati vremenska ograničenja vezana uz starost i godinu nastajanja filma, jer u suprotnom bi autori mogli početi slagati filmove od nekih dobrih, starih, tv serija i to po narudžbi, kako se ukaže potreba.</p>
<p> Jedne godine nedostaje dječji film, pa se za festivalske potrebe složi dječji film iz starih materijala. Druge godine, to je krimi priča, treće omladinska i tako dalje. Film »Blagajnica hoće ići na more« Dalibora Matanića također je televizijsko ostvarenje koje se prigodno našlo u festivalskom programu, čime je više štete učinjeno mladom autoru nego samom programu. Ova TV priča iz svakodnevnog života nažalost je previše dramaturški nedorečena, sporog ritma i statične, staromodne režije.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Lukas Nola: Postoje hrvatski filmovi, ali ne i kinematografija </p>
<p>Hrvatska kinematografija je nešto što organizirano ne postoji. Postoje filmovi, ali kinematografije nema. Kao da, recimo, postoje liječnici, pacijenti, ali nema bolnica ni lijekova. Ljudima će se pomoći da ne umru, ali svakom pacijentu prići će se na drugi, uvijek novi način</p>
<p>Lukas Nola jedan je od najintrigantnijih redatelja mlade srednje generacije hrvatske kinematografije, koji je nakon uspjeha s prva dva filma (»Dok nitko ne gleda« i »Rusko meso«) krenuo u sasvim novu autorsku i žanrovsku formu. Danas, na početku novog tisućljeća, šest godina nakon što se počeo baviti ovom temom, Lukas Nola kreće, kako sam priznaje, u avanturu zvanu stvarni početak bavljenja filmom - naime, film »Nebo, sateliti« on smatra svojim stvarnim prvim filmom. Za gledatelje i festivalske promatrače ovo je doista i najintrigantniji film Festivala, s obzirom da se prikazuje u nedjelju, posljednjeg dana, neposredno prije vijećanja žirija, a i zato što je završen u zadnji trenutak i praktički ga nitko, a gotovo ni sam autor, nije imao prilike gledati prije. </p>
<p> l Rekli ste u uvodnom tekstu za propagandni festivalski materijal kako je ovo u stvari vaš prvi film. Prvi ili treći, pitanje je sad?</p>
<p>- Ovo je prvi osobni film. Još na Akademiji uvijek sam radio filmove kao vježbe, nikada ne bih s akademskim filmom mogao ući, na primjer, na Dane hrvatskog filma. To je tada zaista bilo samo učenje zanata, a to se na neki način proteglo i na filmove koje sam radio poslije. Ovo je prvi film koji nije učenje, prvi koji je došao iznutra.</p>
<p> l »Nebo, sateliti« je možda film na ratne teme, ali je primarna priča o čovjeku i njegovoj sudbini. Koliko u svemu tome ima osobnih iskustava?</p>
<p>- Definitivno. »Nebo, sateliti« su moj osobni doživljaj onih nekoliko turobnih godina. Volio bih, kako Kieszlowski kaže, naći nekoga s kim ću dijeliti patnju. Možda je patnja prevelika riječ, ali s kim ću dijeliti tugu, zasigurno. </p>
<p> l Kažete da vas zanima modernizam hrvatske kinematografije 60-ih godina i sklonost eksperimentu, što sve djelomično slijedite ovim filmom. U kojim bitnim odrednicama?</p>
<p>- Dugo sam i s Darkom (snimatelj Šuvak) i sa Slavenom (montažer Zečević) razmišljao o formi koju traži ovakva priča. Mislim da smo je našli u duhu 90-ih, novog tisućljeća, ali i u načinu na koji su radili neki autori 60-ih godina. Mislim tu prije svega na sklonost eksperimentiranju s montažom, sa zvukom i možda najviše s bojom. Primjerice, ostavili smo srebro na fotografiji, ako to uopće nekome nešto znači. Slika je crna. Zbilja crna. </p>
<p> l Hrvatska kinematografija i njezine muke kojih ste i sami bili sudionikom posljednjih godina?</p>
<p>- To je nešto što organizirano ne postoji. Postoje filmovi, ali kinematografije nema. Kao da, recimo, postoje liječnici, pacijenti, ali nema bolnica ni lijekova. Ljudima će se pomoći da ne umru, ali svakom pacijentu prići će se na drugi, uvijek novi način. To je jedan novi nedefinirani sistem i u ovoj zemlji možda je jedino skladateljima (ozbiljnim) teže od nas. </p>
<p> l Mislite li da su uspjesi hrvatskog filma u svijetu posljednje dvije godine slučajni ili je doista riječ o »hrvatskom filmskom valu«, kako to već sada vole definirati strani kritičari?</p>
<p>- Poklopilo se. Dugo smo čekali da netko nešto napravi za nas, a onda su Ogresta i Brešan jednostavno uzeli stvar u svoje ruke. Tu je još i Papić, ali on je ime koje znaju, njemu je ipak nešto lakše. Mislim da bi država koja sve ovo financira, trebala ozibljno promisliti i shvatiti da je ovo veliki uspjeh za jednu ovako malu i gotovo anonimnu zemlju i kinematografiju i potruditi se da prije svega mudrom selekcijom »hrvatski filmski val« stvarno zaživi. Diletantizam mora nestati, a amaterizmu se mora dati mjesto koje amaterizam ima u svakoj drugoj zemlji. Mora nas se prestati ponižavati s raznim »slučajevima«. </p>
<p> l Pula kao neminovnost ili potreba, festival za danas ili festival za sutra?</p>
<p>- Pulu treba redefinirati. Ne smiju se više snimati filmovi zbog Pule, zbog broja filmova koji će neki ministar uspjeti skupiti. O Puli treba razgovarati ozbiljno, bez politikanstva. S druge strane Pula je tradicija, a ja sam tradicionalist. </p>
<p> l Završili ste film, dakle sada je pred vama onaj ljepši (ili ne) dio uživanja u njegovoj promociji i sudaru s publikom. Ipak, ne doimate se sretnim?</p>
<p>- Mrtav sam. Ova agonija traje od 1994., kada je film predan na Ministarstvo kulture. To je previše za čovjeka koji živi za film, ali i za čovjeka koji s dvoje djece živi od filma. Nažalost mi redatelji živimo uglavnom od države, a sistem ne postoji i uvijek krećemo od početka. Ministarstvo kulture kreirano je da radi s institucijama a ne pojedincima, dok mi institucije postanemo eventualno kad umremo. </p>
<p>O filmu u Hrvatskoj treba ozbiljno i konstruktivno razgovarati.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Šesto godina Kastavskog statuta</p>
<p>ZAGREB/KASTAV, 29. srpnja</p>
<p> - Prije 600 godina zapisan je u Kastvu kod Rijeke prvi »Zakonik grada Castua od Letta 1400.«, stoji u napisu »600 godina Kastavskog statuta«, objavljenom u časopisu »HP«. Tim je povodom javnosti predstavljena i prigodna poštanska marka koja je razveselila filateliste, povjesničare, ali i cjelokupnu kulturnu javnost. </p>
<p>Kastavski statut, podsjeća autor Damir Hitrec, napisan je hrvatskim jezikom, odnosno čakavskim narječjem i glagoljskim pismom. Tim je aktom, navodi se u nastavku, u kastavskoj komuni zaključen prijelaz s usmenog, običajnog, na pisano pravo, a njegovim su odredbama (kapitulima) utvrđena prava i obveze svih Kastavaca. Tada je napisan i Riječki urbar, važeći za cijeli Kvarnerski posjed, od grada Rijeke na desnoj obali Rječine, preko grada Kastva i kaštela Veprinac, Lovrana i Mošćenica do Brseča. </p>
<p>Kastavskim statutom, te Riječkim urbarom, uvodi se pravni red i poredak u svakodnevni život na području, ponajprije Kastva, a onda i cijelog Kvarnerskog posjeda. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Stranci najčešće kupuju naivce, ali »prolaze« i Veža, Vejzović...</p>
<p>Ozbiljniji kolekcionari nisu previše zainteresirani za hrvatske naivce - uglavnom su to oni ljudi kojima slika zapadne za oko i sviđa im se sama po sebi / Ove godine, premda je prodaja oslabila u odnosu na prošlu, primjećuje se i više Japanaca i Koreanaca u hrvatskim galerijama, koji ulaze u dućan i kupuju slike naših naivnih umjetnika, iako ni akademski, poput Veže ili Vejzovića nisu zapostavljeni </p>
<p>Kad strani turist dođe u Hrvatsku</p>
<p> - najčešće na ljetovanje - osim preplanule boje sa sobom obično želi ponijeti i djelić našeg podneblja. Prema tome se turisti u žargonu, bar na jadranskoj obali, dijele na »suvenirske«, ili, pak, »galerijske«. Suvenirski su, naravno, oni koji kupnjom malog šeširića, morskim kamenčićem uzetim s neke plaže ili ponekom razglednicom zadovolje svoju potrebu za dugotrajnim sjećanjem na, kako se svi slažu, nezaboravno more. Mnogo je manje onih koji odluče kupnjom slike ili grafike nekih od najpoznatijih hrvatskih naivaca upotpuniti svoju kućnu kolekciju, a razlozi možda leže i u otežanom transportu slika do njihovih matičnih zemalja, pa skupocjene slike na staklu nerijetko mogu završiti kao mali (nespojivi) mozaik na dnu kovčega s kupaćim kostimom. </p>
<p>No, koliko su zaista strani turisti ove godine zainteresirani za djela hrvatskih naivaca? Koje autore najviše vole, i kakve su cijene njihovih djela? Odgovore na ta pitanja postavili smo u tridesetak poznatih prodajnih galerija u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku. U gotovo svima vlasnici su vrlo rado odgovarali na naša pitanja, s izuzetkom Galerije Zaklade za djecu Hrvatske - odgovor na anketu bio je vrlo kratak: »A što se to vas tiče?« </p>
<p>Potražnja i prodaja slika u prodajnim galerijama, kao i klijentela koja ih kupuje, ovisi od grada do grada. U Zagrebu je i dalje najveći izbor hrvatskih naivaca, a njih, opet, najradije kupuju Kanađani, Amerikanci i, već tradicionalno, Nijemci, a »dogodi« se i poneki Talijan. U Muzeju naivne umjetnosti nude se grafike Rabuzina (koji je ujedno i najskuplji), Lackovića-Croate, Večenaja i Kovačića, a najčešći su kupci, uz već spomenute, i Australci. </p>
<p>Neki od njih svakako imaju hrvatske korijene. U Galeriji Likum-Nova forma uglavnom prodaju manje formate Generalića,u prosjeku dvaput tjedno, a one koji su zainteresiraniji za hrvatske naivce najčešće pošalju u galeriju »Čudo naive«.</p>
<p>U zagrebačkoj galeriji »Amalteja« jedino što se kupuje, kupuje se sa »stranim štihom« - ili kupuju stranci, ili kupuju Hrvati kao dar za strance, ili, pak, strani turisti kao darove za svoju obitelj. Srednja generacija naivaca predvođena Biserkom Zlatar i Ivicom Fišterom glavni su aduti ove galerije, a najprodavaniji je Lacković, ali ne »na staklu«, nego u svim »papirnim« oblicima. </p>
<p>Ove godine, premda je prodaja oslabila u odnosu na prošlu, primjećuje se i više Japanaca i Koreanaca, koji ulaze u dućan i kupuju slike naših naivnih umjetnika, iako ni akademski, poput Veže ili Vejzovića nisu zapostavljeni.</p>
<p>U galeriji »Mala« kažu da broj turista u Zagrebu nije porastao,iako se povećao na obali. Naivci su prošli trend, ali i danas dobro prolaze Lacković i Rabuzin. Grafike i serigrafije se prodaju po cijeni od 1000 kuna, originali dosežu i 20.000 kn, a Lackovićevo ulje na staklu košta od jedne do 7000 DEM, ovisno o godini kad je napravljeno.</p>
<p>U Splitu se baš ne mogu pohvaliti dobrom prodajom naivaca, jer su, kako su nam rekli u galeriji Arsia, turisti uglavnom Česi, koji su slabe kupovne moći. Jednom u tri mjeseca proda se poneka grafika Generalića ili Lackovića, a kolekcionari koji vode računa o imenima slikara nisu zainteresirani za hrvatske naivce. Talijani, Šveđani, Englezi i Francuzi zainteresirani su za akademske slikare, a kopije i originali Generalića i Croate koštaju od 2-3,5 tisuća kuna.</p>
<p>U Dubrovniku stanje nije mnogo drugačije: zbog velikih vrućina turisti se rijetko kad odlučuju na kupnju umjetnina, a danas u Dubrovniku i nisu ljudi koje umjetnost zanima na taj »uzvišeniji« način. U galeriji Sebastian nude se djela Lackovića, Rabuzina, Generalića, ali je na moru vrlo teško prodati snježne motive ili slavonske šešire, pa ljudi najviše reagiraju na Rabuzina i Lackovića. Ponekad Talijani navrate u galeriju, ali oni ozbiljniji kolekcionari ustvari nisu previše zainteresirani za hrvatske naivce, već su to uglavnom oni ljudi kojima slika zapadne za oko, i sviđa im se sama po sebi.</p>
<p>Jedina dubrovačka galerija koja nudi hrvatsku naivu, Art Galerija Studio, nudi originale ulja na platnu, grafike i postere, ali prodaje samo pola naivaca, a druga polovica se odnosi na klasične slikare. Od stranaca, najčešći su kupci Skandinavci, Francuzi, i ponekad Talijani, ali je ukupni dojam da se ove godine na moru skupila kategorija suvenirskih kupaca, kojima su najmiliji posteri po cijeni od 20 kuna. Grafike koštaju oko 400 DEM, a obojene grafike oko 1200 DEM, pa tko voli - nek' izvoli.</p>
<p>Čini se, ipak, da je Zagreb najjače središte turista s većom kupovnom moći, kojima more nije jedini cilj, već je to grad-stjecište poslovnih ljudi i onih s nešto dubljim džepom. Koliko se hrvatska naiva uklapa u njihov ukus? Dojma smo da nisu baš zainteresirani, osim što pred slikom ushićeno uzviknu: »Prekrasna je«. Očito, ne i dovoljno lijepa da tu ljepotu kupe i presele na svoj dio svijeta.</p>
<p>Zrinka Boršić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Splitska galerija »Kula« - rijedak koncept galerijskog promišljanja umjetnosti</p>
<p>Danas se svaka prodavaonica slika u Hrvatskoj naziva galerijom, kaže Mrduljaš, a to je apsurdno. Galerija ima posebnu funkciju i značenje, njene osnovne djelatnosti moraju se temeljiti na izlagačkom i izdavačkom dijelu, a ne pukoj prodaji</p>
<p>Jedan od najvažnijih likovnih punktova u gradu Splitu svakako je galerija »Kula«, smještena u sjeverozapadnom, rubnom dijelu Dioklecijanove palače. Vlasnik tog elitnog kamenog zdanja je Stanko Mrduljaš-Babo, kojeg hrvatska javnost pamti prije svega po bezbrojnim utakmicama što ih je odigrao u Hajdukovu dresu. Više od četrdeset izložbi najeminentnijih hrvatskih likovnih umjetnika, s 40 luksuzno opremljenih kataloga, u ukupnoj nakladi od šesnaest tisuća primjeraka, i nekoliko monografija rezultati su šestogodišnjeg rada splitske »Kule« koja je, zahvaljujući Mrduljaševoj upornosti i strastvenoj ljubavi prema likovnosti, postala magnet za elitnu hrvatsku publiku. Na Babinim pozivnicama ispisana su zlatna imena hrvatske likovne scene, a česta gužva ispred galerijskih drvenih vrata garancija su dobrog vizualnog provoda.</p>
<p>Vaništa, Prica, Murtić, Jordan, Veža, Vejzović, Kavurić-Kurtović tek su nasumce izdvojena imena iz debelog izlagačkog kataloga »Kule«, dok su bogati umjetnički životni putovi Milana Tolića i Antuna Zupe zabilježeni u zasebnim luksuznim monografijama.
- Galerija je 1994. godine otvorena u sastavu splitskog HDLU-a. Budući da to društvo nije moglo pratiti moje velike ambicije, želje i projekte, naša se suradnja pretvorila u dvogodišnju borbu. Želio sam velika imena, a nuđeni su mi mali slikarčići. Sanjao sam o galeriji koja će u hrvatskim likovnim okvirima predstavljati sam vrh, a dobivao sam tek djeliće nezadovoljstva. Poglavarstvu grada Splita predložio sam tada raspisivanje natječaja, prijavio sam se i, sasvim legalno, bez ikakvih malverzacija ili veza, napokon dobio prostor - kazao nam je vlasnik »Kule« Stanko Mrduljaš, koji tvrdi da je njegova galerija jedna od rijetkih »pravih« u Hrvatskoj.</p>
<p>Danas se svaka prodavaonica slika u Hrvatskoj naziva galerijom, kaže Mrduljaš, a to je apsurdno. Galerija ima posebnu funkciju i značenje, njene osnovne djelatnosti moraju se temeljiti na izlagačkom i izdavačkom dijelu, a ne pukoj prodaji. Zato odgovorno tvrdim da je »Kula« jedina privatna galerija u Splitu koja taj naziv s pravom nosi, istaknuo je Stanko Mrduljaš.</p>
<p>Teška vremena za hrvatske galeriste, mišljenja je Mrduljaš, tek dolaze, a prva teško savladiva stepenica zasigurno je novac. Ministar kulture Antun Vujić, ističe Mrduljaš, voli kazati da je za opstanak cjelokupne kulturne scene u Hrvata potrebno pokretanje sponzorstva u kulturi, čime se osobno bavim od osnutka galerije.</p>
<p>Unatoč bjesomučnom traganju za prepoznavateljima pravih umjetničkih vrijednosti i projekata, Mrduljaš svakodnevno nailazi na nepremostive probleme. Uz ostalo navodi primjer izdavanja Zupine monografije. </p>
<p>- Mislim da je žalosno što moramo Zupino ime vezati uz nedostatak novaca i PDV koji ubija hrvatsku kulturu. Bivša vlast govorila je da su umanjili PDV, a ja pitam na što i na koji dio? Za Zupinu monografiju, da budem konkretniji, platio sam 40 tisuća kuna PDV-a. Radi li se onda tu o nekakvim olakšicama? - pita se Mrduljaš i dodaje: </p>
<p>- Tiskanje monografije Milana Tolića ušlo je u program Ministarstva kulture za tekuću godinu, što je ipak dobar znak. Žao mi je stoga što za vrijeme službenog posjeta Splitu ministar Vujić nije posjetio »Kulu« gdje bi se uvjerio da je riječ o iznimno važnom likovnom punktu na hrvatskom području, zaključio je Mrduljaš.</p>
<p>Iako iz gradske blagajne dobiva nezamjetne iznose novca za izlagačke potrebe, Mrduljašev je kalendar do kraja ove godine ispunjen s nekoliko velikih likovnih projekata: izložba Vatroslava Kuliša, predstavljanje Tihomira Špoljarića, Vasilija Josipa Jordana, kiparska izložba Kuzme Kovačića... Upitno je, međutim, ostvarivanje velike likovne izložbe »Dalmacija u mom srcu« Ede Murtića. Uza sve, jedan od najvećih projekata svakako je izložba četrdesetorice hrvatskih velikana likovne umjetnosti koji su do sada izlagali u »Kuli«.</p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Monografija o Antunu Zupi </p>
<p>Prigodna izložba slika Antuna Zupe i predstavljanje monografije o njegovom životu i likovnom djelu, u Akademijinoj palači u Splitu, obilježeli su nedavnu stotu obljetnicu rođenja toga značajnoga splitskog slikara, koji je živio u sjeni Emanuela Vidovića. </p>
<p>Šteta je što izložbi ulja i akvarela iz splitskih privatnih zbirki nisu pridružene slike iz riznice Galerije umjetnina kako bi izložba bila cjelovitijom i retrospektivnijom.</p>
<p>Zupa je do sada imao samo jednu objavljenu grafičku mapu, pa je njegov dugogodišnji prijatelj i likovni kritičar dr. Duško Kečkemet priredio monografiju u nakladi splitske galerije »Kula«, koja je time krenula i u izdavaštvo. </p>
<p>Predgovorno slovo ispisao je dr. Tonko Maroević, istaknuvši Zupino (mitel)europsko likovno obrazovanje na crtežu i grafici, ali ta ljubav nije otupila njegov zavičajni i mediteranski izraz. Opsežnu monografiju u luksuznom ruhu opremio je mladi dizajner Stjepko Rošin. </p>
<p>Autor Duško Kečkemet izražava žaljenje što monografija nije objavljena za slikareva života, jer je živio skromno, neshvaćen u svom gradu. »Stvarao je u nesuglasju s duhom vremena, u prvoj fazi slikao je siromašne ribare i težake, splitski Geto u vremenu kad je grad uživao u Tijardovićevim operetnim vedrinama, a kad je došla komunistička vlast, zamijenio je socijalne teme larpurlartom, uživajući u slikanju nijansi boja«, rekao je dr. Kečkemet. (M. J.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="19">
<p>Kako sačuvati nogomet u godini najtežeg življenja? </p>
<p>Kako u (nogometnom) sustavu koji se urušava poticati, njegovati i sačuvati igru koja u samoj svojoj bit sadrži stvaralaštvo i afirmaciju? Na to pitanje nema ni jednostavnog niti jednoznačnog odgovora. Sve sastavnice nogometnoga pokreta - od trenera, nogometaša, predsjednika i direktora klubova, do čelnika nogometnoga Saveza, reprezetnativaca i, dakako, gledatelja i navijača - morale bi imati važnu i odgovornu ulogu u toj zahtjevnoj zadaći očuvanja jednoga sporta </p>
<p>Nikad s težom hipotekom nije započinjalo hrvatsko prvenstvo nogometnih prvoligaša! Klubovi opterećeni dugovanjima državi što mjere se desecima i stotinama milijuna kuna začinju sportsku bitku u posvemašnje neizvjesnoj situaciji, u kojoj sport i nogomet kao nadgradnja ostaju u debeloj sjeni borbe da se očuvaju temelji, da se opstane na životu. Odjednom je i dosad privilegirani hrvatski nogomet primoran dijeliti sudbinu hrvatskoga društva i hrvatskoga čovjeka. Suočeni s golemim dugovanjima, slabom podrškom urušenoga gospodarstva, neodstatnom sponzorskom potporom, navijačkom nezainteresiranošću, naši će nogometni prvoligaši morati nakon niza »zlatnih godina« početi živjeti realnost.</p>
<p>Osim potpunoga financijskog sloma, moralnoga poskliznuća, krize odnosa i podijeljenosti unutar samih klubova, da o međuklupskim animozitetima i ne govorimo, potpunoga nepovjerenja javnosti, eskalacije navijačkoga nasilja što obilježila je nogometno proljeće, hrvatski se nogomet suočio i s rezultatskim posrtajima reprezentacija svih uzrasta. U sezoni koja je za nama nije dosegnut ni jedan reprezentativni cilj: A reprezentacija nije bila sudionikom Europskoga prvenstva, mladi su nogometaši neslavno završili svoj pokušaj proboja na Olimpijske igre, a juniori su nedavni nastup na EP završili posljednji u skupini, bez ijednoga boda.</p>
<p>Sa svim tim, nimalo kratkim i nimalo ugodnim repovima, započelo je 10. izdanje hrvatskoga nogometnog prvenstva, koje će se paralelno, barem neko vrijeme, igrati na travnjacima, ali i u sudnicama, gdje će biti priređen finale svih kriminalističkih i financijskih istraga. Kako u (nogometnom) sustavu koji se urušava poticati, njegovati i sačuvati igru koja u samoj svojoj bit sadrži stvaralaštvo i afirmaciju? Na to pitanje nema ni jednostavnog niti jednoznačnog odgovora. Sve sastavnice nogometnoga pokreta - od trenera, nogometaša, predsjednika i direktora klubova, do čelnika nogometnoga Saveza, reprezetnativaca i, dakako, gledatelja i navijača - morale bi imati važnu i odgovornu ulogu u toj zahtjevnoj zadaći očuvanja jednoga sporta. </p>
<p>• GLEDATELJI/NAVIJAČI/POLICIJA: Činjenica je, kako je ustvrdio i jedan naš teoretičar sporta, da su gledatelji kod nas davno prestali sudjelovati na nogometnim utakmicama s plaćenom ulaznicom, samo kad dolazi Jugoslavija, ili neki klub »s one strane« stadion je pun. Što je samo prilog tezi da se uglavnom ujedinjujemo protiv nečega, a ne za nešto. Porazan je podatak da je prošlo nogometno prvenstvo gledalo ukupno 300.000 ljudi manje nego pretprošlo. Jednako je porazan i podatak da je za tri posljednje utakmice reprezentacije protiv nogometnih velesila Francuske, Njemačke i Španjolske prodano ukupno manje od 15.000 ulaznica. Svi se vole probuditi s tuđim uspjehom, poistovjetiti se s njime, pa se tako prije dvije godine za francuske euforije nisu skidale majice s natpisom »Ponosan sam što sam Hrvat«, ali čim nekoj našoj momčadi ne ide, umjesto podrške redovito stiže zvižduk i palac dolje. To je kategorija lijenih, nemotiviranih gledatelja-antisportaša, no mnogo su opasniji oni koji pohode stadione da bi igrali neke svoje, rušilačke utakmice. Oni su obilježili i cijeli drugi dio prošle sezone, ni klubovi ni policija ni odgovorni u Hrvatskom nogometnom savezu nisu imali pravi odgovor za navijačku eskalaciju. Nadajmo se da će pronaći bolje rješenje od suzavca, koji je nedavno na stadionu u Harareu prouzročio takvo komešanje i stampedo da je poginulo desetak gledatelja. </p>
<p>• NOGOMETAŠI: Profesionalac nije nužno samo čovjek s primanjima, profesionalac treba i disciplinirano odraditi dug prema svome ugovoru i poslodavcu, ali i prema svome poslu, dakle nogometu, prema gledateljima, prema četi svojih sljedbenika i prema samome sebi. Nedavno Vjesnikovo istraživanje koliko treniraju hrvatski sportaši bilo je porazno za nogometaše, oni su bili uvjerljivo na dnu ljestvice s prosječno sat/sat i pol treninga dnevno. Naravno da svaki sport nosi svoje posebnosti i da je neopravdano tražiti od nogometaša da treniraju kao maratonci, no činjenica je da u svim hrvatskim klubovima i selekcijama uočen manjak trke i izdržljivosti. Kako u sudarima sa svjetskim nogometnim silama, tako i u dvobojima s ispodprosječnim europskim momčadima. Dakle, više rada, samostalnog educiranja, koncentracije, korektnosti, skromnosti i požrtvovnosti, manje jagme za slavom na lažnim vrijednostima mondenih okupljališta.</p>
<p>• TRENERI: Jesu li treneri postali zarobljenici taktika? Nije li njihov posao prije svega odgoj, stvaranje i usavršavanje igrača, a ne samo prekrajanja sustava ovakvog ili onakvog? Umjesto raspodije igre - teror taktike i rezultata, koji postaje paravan za kukavičluk, neefikasnost i nemoć. Jasno je da su glavni klupski treneri primorani prije svega stvarati rezultat, ali prije rezultata ipak treba stvoriti igrača. Koliko uopće individualno rade s nogometašima kako bi unaprjeđivali njihove vrline i ispravljali nedostatke? Koliko su međusobno solidarni s kolegama, razmjenjuju li iskustva? Novine uglavnom svjedoče o trenerskoj nekolegijanosti. Umjesto da su si međusobno podrška i da brane dostojanstvo svoje struke, oni su ponajprije suparnici, a u »ratu«, pa makar i nogometnom, sva su sredstva dopuštena. Šteta.</p>
<p>• PREDSJEDNICI/DIREKTORI KLUBOVA: Njima će u novoj sezoni sasvim sigurno biti najteže. Živjet će između lopte i stadiona, dugova i paragrafa, s kaznenim prijavama za vratom. Nalaze se gotovo pred nemogućom misijom: opstati u okruženju posvemašnje besparice u kojem politika više nema nimalo dobre volje tretirati nogomet na način kako je bio tretiran dosad. Ako dosad nisu znali, odnedavno i te kako dobro znaju koje su im obveze prema državi. Iako se deklarativno već mjesecima zalažu za protjerivanje politike sa stadiona, još uvijek jedini spas vide u »braku« s vlastodršcima, pa uporno hodočaste u Banske i Predsjedničke dvore. Njihovo je apsolutno pravo da se bore svim dopuštenim sredstvima za svoje klubove i svoj sport koje će, međutim, morati urediti u realnim hrvatskim okvirima. Vjerojatno će kao i dosad spsonosne injekcije biti pošto-poto prodaja u inozemstvo svega što iole vrijedi. Možda opterećeni brigom za golu egzistenciju neće imati toliko vremena za podmetanja čelnicima supraničkih tabora, stvaranja animoziteta na silu i lažnog udvaranja navijačima. Radije neka zaštite dignitet vlastitih trenera, a ne da ih, zaluđeni neostvarivim ambicijama, poput vještica spaljujuju nakon prvog lošeg rezultata. </p>
<p>• SUCI: Na njih se troši mnogo i previše riječi, još više žuči, a oni bi samo trebali biti, ne djelitelji pravde, nego stvoritelji ravnopravnih uvjeta na terenu. Iako kuloari bruje o crnim torbama za suce, političkim pritiscima i političkoj stezi kojoj nisu mogli izmaći ni »ljudi u crnom«, nitko se još javno nije usudio otvoriti Pandorinu kutiju sudačkih podvala ili nepodopština. Što je zapavo i nemoguće. Jedino vjerodostojno bila bi javna isposvjest nekoga suca, no tko bi sam sebe doveo u takvu neugodu. Bilo bi lijepo da ih se što manje vidi i čuje na terenu (a onda ih ne bi bilo ni u medijima). </p>
<p>• HRVATSKI NOGOMETNI SAVEZ: Kuća nogometa trebala bi objediniti sve što smo dosad napisali, trebala bi uvijek i u svakoj prigodi poticati, inicirati, podržavati, afirmirati rad, igru, disciplinu, odgovornost, nadmetanje, fair-play. Štititi dostojanstvo svoje igre i njezinih protagonista - nogometaša, trenera, sudaca, svojih i klupskih čelnika, bez podilaženja bilo sportskim zvijezdama bilo političkim moćnicima. Trebala bi biti ažurnija, okretnija, ekipiranija, suvremenija i idejama i ljudstvom i tehnologijom.</p>
<p>Romana Eibl</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Redondo uz policiju napustio Madrid</p>
<p>MADRID, 29. srpnja</p>
<p> - Argentinski nogometni reprezentativac i novi član Milana, Fernando Redondo, pod policijskom je pratnjom napustio Madrid. Više stotina ogorčenih i razočaranih navijača Reala praktički je blokiralo madridsku zračnu luku protestiravši protiv odlaska njihovog ljubimca u redove Milana.</p>
<p>Premda je novi predsjednik Reala, Florentin Perez, prije nekoliko dana opovrgao prelazak 31-godišnjeg Argentinca na San Siro, zov zelenih novčanica je presudio, no jedan od razloga Redondovog odlaska iz Madrida je i otvorena podrške koju je pružio sada već bivšem »bossu« Reala Sanzu.</p>
<p>- Redondo je želio potpisati ugovor sa Milanom i zbog toga mi nismo stvarali nikakve probleme, stoji u izjavi kluba. Prije leta madridskog »Barajasa« Redondo nije želio komentirati navode bivšeg kluba. </p>
<p> Svoj prvi nastup u milanskoj momčadi Redondo će možda imati već u utorak kada će Milan i Real Madrid odigrati prijateljsku utakmicu u sklopu 100-godišnjice »crveno-crnih«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Francuske tenisačice protiv Tauziat</p>
<p>PALO ALTO, 29. srpnja</p>
<p> - Francuska tenisačica Sandrine Testud izjavila je da ona i ostale francuske igračice čvrsto stoje iza odluke da Nathalie Tauziat, najbolje rangirana francuska tenisačica, ne bude u sastavu reprezentacije za Olimpijske igre u Sydneyu. Testud je naglasila da su se ona, te Amelie Mauresmo i Julie Halard-Decugis sastale u Wimbledonu i dogovorile da će bojkotirati OI u Sydneyu ukoliko Tauziat bude pozvana u reprezentaciju. Svoju su odluku, prema njenim riječima, već najavile Francuskom teniskom savezu (FFT).</p>
<p>Nešto kasnije, FFT je izabrao Testud, Mauresmo i Nathalie Dechy za nastupe u pojedinačnoj konkurenciji, te Halard-Decugis kao partnericu jednoj od njih za igru parova.</p>
<p>- Imale smo mnogo problema s Tauziat u prošlosti. Amelie i Julie uopće ne razgovaraju s njom. Odlučile smo da nećemo putovati na Olimpijske igre ukoliko ona bude na listi putnika. Savezu smo najavile svoju odluku, izjavila je Testud.</p>
<p>Problem je u tome što, kaže Testud, Nathalie Tauziat sebe smatra puno vrijednijom od drugih igračica. Često je o svojim kolegicama govorila u negativnom kontekstu, kako u intervjuima, tako i u svojoj autobiografiji »Women's Tennis Stripped Bare«, koja je objavljena u travnju ove godine. (Hina)</p>
<p>Draganji zlato i novi europski rekord!</p>
<p>DUNKERQUE</p>
<p> - Hrvatski plivački reprezentativac Duje Draganja postao je juniorski europski prvak u disciplini 50 metara slobodno. </p>
<p>Draganja je na Europskom juniorskom prvenstvu u francuskom Dunkerqueu do zlata doplivao ostvarivši vrieme od 22.68 sekundi što je novi europski juniorski rekord, ujedno i apsolutni hrvatski rekord. Osim Draganje, drugoga dana prvenstva medalju za Hrvatsku osvojio je i Vanja Rogulj koji je bio srebrni u disciplini 100 metara prsno. Rogulj je za taj uspjeh trebao postaviti novi apsolutni rekord Hrvatske koji sada na toj dionici iznosi 1:03.25. (zm)</p>
<p>Kurnjikova - Testud 6-3, 6-2</p>
<p>PALO ALTO </p>
<p> - Rezultati četvrtfinalnih dvoboja 535.000 USD vrijednog WTA turnira tenisačica u Palo Altu u Kaliforniji:</p>
<p> Davenport (1) - Rubin 6-3, 3-6, 6-1, V. Williams (2) - Frazier 7-6 (5), 4-6, 7-6 (5), Seles (4) - Black 6-1, 6-2, Kurnjikova (9) - Testud (5) 6-3, 6-2. (Hina)</p>
<p>Deschamps u Valenciji</p>
<p>LONDON</p>
<p> - Kapetan francuske nogometne reprezentacije Didier Deschamps napustio je redove engleskog prvoligaša Chelsea, te prešao u španjolsku Valenciju, objavili su čelnici engleskog kluba.</p>
<p>Deschamps, koji je predvodio francusku reprezentaciju do naslova europskog prvaka na ovogodišnjem prvenstvu u Belgiji i Nizozemskoj, te do naslova svjetskog prvaka prije dvije godine u Francuskoj, sa Španjolcima je potpisao trogodišnji ugovor vrijedan 3,47 milijuna USD.</p>
<p>Deschamps (31) je u Chelseu stigao na početku prošle sezone, za 3,5 milijuna USD iz Juventusa. (Hina)</p>
<p>Coulthard prvi na startu</p>
<p>HOCKENHEIM</p>
<p> - Škot David Coulthard (McLaren-Mercedes) izborio je startnu poziciju za nedjeljnu utrku Svjetskog prvenstva »formule 1« koja će se za Veliku nagradu Njemačke voziti na stazi u Hockenheimu. </p>
<p>Drugo mjesto je u posljednjim sekundama kvalifikacija izborio Nijemac Michael Schumacher (Ferrari), dok će sa treće pozicije krenuti Talijan Giancarlo Fisichella (Benetton-Supertec). Svjetski prvak Finac Mika Hĺkkinen (McLaren) utrku će započeti za četvrtog mjesta. (Hina)</p>
<p>New York nadomak doigravanja</p>
<p>NEW YORK</p>
<p> - Rezultati utakmica ženske košarkaške WNBA lige igranih u petak kasno navečer: Cleveland Rockers - Detroit Shock 80-60, Charlotte Sting - New York Liberty 56-66, Minnesota Lynx - Miami Sol 68-44, Portland Fire - Indiana Fever 58-73, Seattle Storm - Phoenix Mercury 55-65.</p>
<p>• Redoslijed, Istočna konferencija: New York 15 pobjeda i 9 poraza, Cleveland 13-11, Orlando 14-12, Detroit 11-13, Washington 11-14, Miami 9-16, Charlotte 7-18, Indiana 6-18;</p>
<p>Zapadna konferencija: Los Angeles (x) 23-3, Houston (x) 22-4, Phoenix 16-9, Sacramento 17- 10, Utah 14-12, Minnesota 11-13, Portland 8-17, Seattle 4-21. (sa »x« su označeni klubovi koji su već osigurali doigravanje). (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Izjave tjedna</p>
<p>Nedjelja, 23. srpnja:</p>
<p>- Javio sam se na natječaj za trenera, znao sam gdje je Rijeka, no zapravo nisam znao kuda idem. Tek mi je supruga rekla, koja je davno prije bila u Rijeci, kako je Rijeka krasan grad. I tako, javio sam se, primili su me, ostalo znate. (Dmitar Bobev, trener hrvatske plivačke reprezentacije, u Vjesniku)</p>
<p>Ponedjeljak, 24. srpnja</p>
<p>- I nogomet je stvar politike, inače političara ne bi trebalo biti. (Velimir Zajec, direktor Dinama, u Jutarnjem listu)</p>
<p>- Školu sam mrzio, nije mi najbolje išla. Jedan od razloga zašto sam se posvetio tenisu bila je - škola. (Marcelo Rios, profesionalni tenisač, u SN)</p>
<p>- Budući da dobro serviram, moglo se dogoditi da bude as i da suprotna strana ostane bez odgovora. Srećom, to nije bio ni skok-servis niti lelujavi servis sa zemlje, nego SMS-servis. (Barbara Jelić, odbojkašica, o početku svoje veze s košarkašem Tomislavom Ružićem, u Večernjem listu)</p>
<p>- Stvarno mi je žao što je tako ispalo i što se digla prašina, ali mlad sam igrač, nekad izvalim i nešto što ne treba. (Igor Bišćan, nogometaš Dinama, komentirajući svoju izjavu da igrač Milana i talijanski reprezentativac Demetrio Albertini ne zna driblati, u Večernjem listu)</p>
<p>Utorak, 25. srpnja:</p>
<p>- Čisto sumnjam da novinari mogu i kod Madeleine Albright prisustvovati sastancima njene ekipe (Vlatko Marković, predsjednik HNS-a, u Vjesniku)</p>
<p>- Kad imamo loptu onda ćemo napadati, a kad protivnik ima loptu, onda se branimo! (Petar Nadoveza, trener Hajduka, u Jutarnjem listu)</p>
<p>- Neka nam ovi iz Maksimira kažu kad i gdje to Hrvatski dragovoljac smije igrati. Tako je to uvijek, od njih nikad ništa dobrog nismo doživjeli, uvijek samo gledaju kako će nam »uvaliti«. Mi ćemo im platiti struju ako treba. Neka se zamijene za stadione, da mi igramo u Maksimiru, a oni u Sigetu, pa neka u čizmama dolaze na stadion. (Stjepan Spajić, predsjednik Hrvatskog dragovoljca, u SN)</p>
<p>- Netko me nazvao i rekao kako su ljudi iz Real Madrida u Liverpoolu. Zašto ne bi bili? Lijep je to grad u kojem turisti mogu mnogo toga vidjeti. (Gerard Houllier, trener Liverpoola, o mogućim pregovorima o prelasku Michaela Owena iz Liverpoola u Real, SN)</p>
<p>Srijeda, 26. srpnja:</p>
<p>- Davne '81. na reliju Sutjeska upisao sam svoju prvu pobjedu. No, kako sam bio mlad, morao sam nastupiti pod tuđim imenom. Zvao sam se Vicko Šoletić. Godinu poslije pobijedio sam u istoj utrci kao Niko Pulić i onda su me čudno gledali, nije im bilo jasno, isti čovjek jedne godine se zove ovako, a druge onako. (Niko Pulić, automobilist, u SN)</p>
<p>- Nisam kriv što sam takav. Krivi su mama i tata. (Niko Pulić u SN)</p>
<p>- Nisam želio to mjesto i u Sacramentu sam samo želio dati priliku protivnicima da me pobijede. (Michael Johnson, atletičar, nakon što se zbog ozljede nije uspio kvalificirati za nastup na 200 m na OI, u SN)</p>
<p>Četvrtak, 27. srpnja:</p>
<p>- Ne smijemo dopustiti da i zbog naše krivnje Varteks mijenja trenera. (Zoran Kastel, nogometaš Varteksa, u SN)</p>
<p>- Presudilo je i to što na kraju ovog prvenstva praktički nitko ne ispada, samo će posljednjeplasirani razigravati za ostanak jer se liga širi na 16 sudionika. (Drago Marić, direktor NK Zagreb, o smjeni »preskupog« trenera Branka Ivankovića, u SN)</p>
<p>Petak, 28. srpnja:</p>
<p>- Ja sam predstavio novog trenera... (Branko Ivanković, bivši trener NK Zagreb, u Jutarnjem listu)</p>
<p>- Još uvijek imamo sudbinu u svojim rukama. (Petar Nadoveza, trener Hajduka, nakon 0-2 poraza protiv Dunaferra, u SN)</p>
<p>Subota, 29. srpnja:</p>
<p>- Rođen sam kao šampion i takav ću i umrijeti. Pitate me kako umiru šampioni? Pa, u siromaštvu i bijedi. (Enver Idrizi, karatist, u Večernjem listu)</p>
<p>- Valjda vam je razumljivo da mi se sviđa ime vašeg kluba, budi u meni mnoge lijepe emocije. (Andrej Ševčenko, nogometaš Milana, o Dinamu u SN)</p>
<p>- Što mi se ne sviđa? Ima samo jedna stvar - ne sviđa mi se ovaj nedovršeni stadion. (Boško Balaban, nogometaš Dinama, u SN)</p>
<p>- Danas djeca baš nisu poslušna. Govorim, guram, bodrim, psujem, galamim, tepam - kao da su probušena ne samo uha nego i bubnjići. (Joško Popović, najstariji nogometaš Zagreba, o svojim suigračima u SN)</p>
<p>- Kako da ja budem pametan pokraj svih ljudi koji traže odgovor na to pitanje! (Igor Musa, nogometaš Hajduka, u odgovoru na pitanje u čemu je problem Hajdukove igre, u SN)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Rješenje u poluprofesionalizaciji lige</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatski olimpijski odbor (HOO) podržat će sve prijedloge, pa i izmjene pojedinih članaka Zakona o športu, ukoliko one pridonesu boljitku nogometa i sporta u cijelini, rekao je Antun Vrdoljak, predsjednik HOO-a i član Međunaornog olimpijskog odbora (MOO), na sastanku s predstavnicima Hrvatskog nogometnog saveza (HNS). On je izrazio žaljenje što do ovakvog sastanka nije došlo šest mjeseci ranije, »jer se samo zajedničkom akcijom HOO-a kao vrhovnog sportskog tijela i nogometa kao najpopularnijeg i najmasovnijeg sporta može doći do kvalitetnih riješenja, kako za nogomet tako i za sport u cjelini«.</p>
<p>Dopredsjednik HOO-a Zdravko Hebel, koji je uz glavnog tajnika HOO-a Slavka Podgorelca bio nazočan sastanku, rekao je da Hrvatska u ovom trenutku ne može financirati ovakvu profesionalnu ligu, a s njegovim se razmišljanjem složio i član Izvršnog odobra HNS-a i predsjednik NK Istra Mladen Ivančić.</p>
<p>Po Ivančićevom mišljenju, budućnost hrvatske nogometne lige leži u njenom regionalnom organiziranju i u poluprofesionalizmu ili neamaterizmu, u kojem proračuni pojedinih klubova ne bi prelazili milijun i pol maraka. </p>
<p>- Naravno, ukoliko neki klubovi skupe više novca, mogu se organizirati i kao dionička društva, ali za većinu je najprihvatljiviji neamaterski status s kojim bi mogli djelovati kao udruge građana i plaćati poreze i prireze od 25 do 40 posto, naglasio je Ivančić. </p>
<p>Antun Vrdoljak je istaknuo da nogomet najprije mora utvrditi koliki su njegovi dugovi državi na osnovi neplaćenog poreza, a zatim u zajedničkom dogovoru s državnim tijelima dogovoriti sustav po kojem će nogometni klubovi u dužem razdoblju, i uz prihvatljive kamate, otplatiti sav dug. To je, po Vrdoljakovom mišljenju, podloga s kojom bi se moglo ići u daljnje pregovore s predstavnicima vlasti, kojima ne može biti svejedno što se događa s najpopularnijim sportom kod nas. To je, po njemu, zasad jedini način na koji će država dobiti sredstva koja joj pripadaju. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Cvitanović: »Znam koliko vrijedim i što želim«</p>
<p>Igor Cvitanović, najbolji strijelac Dinama svih vremena, slaže se s mišljenjem da bi ovo trebala biti njegova sezona, a Dinamo opet prvi favorit prvenstva / Kad je riječ o Milanu, Cvitanović misli da »modri« nisu bez izgleda</p>
<p>Najbolji strijelac Dinama svih vremena, Igor Cvitanović (29), nekidan je odigrao svih 90 minuta u oglednoj utakmici protiv nižerazrednog Kurilovca (10-0). Od svih tih pogodaka, trenutačno najbolje plaćeni Dinamov igrač nije postigao ni jedan. Pravi nogometni »šmekeri« to su shvatili kao dobar znak - Cvitanović se, eto, nije gurao i zabijao golove protiv »tamo nekoga«, sigurno se čuva za važnije utakmice... Misli li tako i Cvitanović, od kojeg se očekuje najviše, posebice protiv Milana, a obzirom na ugled, iskustvo, cijenu, ambicije koje sežu i do povratka u reprezentaciju?</p>
<p>- Možda je to zaista dobar znak. U Kurilovcu sam se malo čuvao, pustivši druge da se istaknu. Normalno da od mene ljudi najviše očekuju. Najduže sam u klubu, najiskusniji. Odigrao sam najviše europskih utakmica, najbolji sam klupski strijelac. Zbog sve toga, od mene se očekuju više nego od ostalih. Dodam li u taj dio priče da se osjećam apsolutno spremnim - psihički i fizički - smatram da postoje preduvjeti za moje dobre igre, dakle i uvjerljiviju Dinamovu izvedbu.</p>
<p>• Ipak, jedan igrač ne može sve sam?</p>
<p>- Naravno, mnogo toga ovisi o atmosferi, startu, suigračima. Svih 11 igrača čine dobru atmosferu, kao i dobru utakmicu. Pojedinac tek tada može doći do izražaja.</p>
<p>• Dosad ste u Maksimiru imali prave suigrače, no mnogo ih je u zadnjih godinu dana napustilo klub. Gdje ste vi u svemu tomu?</p>
<p>- Jest, neke je odlaske teško nadomjestiti, ali mislim da smo u svim pripremnim utakmicama, protiv jakih suparnika, odigrali jako dobro i uvjerljivo. Stoga vjerujem da je ono najbolje tek pred nama, osjeća se uigranost, sustav, htijenje, entuzijazam. Drago mi je što i mene prožima taj osjećaj. Vjerujem da će sve sjesti na svoje mjesto i to već u nedjelju, na prvenstvenom startu protiv Cibalije. Nečim moramo navijačima dati na znanje da nam trebaju vjerovati. Dobar start nam je vrlo bitan poticaj.</p>
<p>• Bilo je u pripremnom razdoblju nekoliko jakih suparnika s kojima ste se vrlo dobro nosili, što je dosta iznenađujuće, s obzirom na sasvim novi sastav.</p>
<p>- Dobre pripreme i atmosfera učinili su svoje, to odmah donosi dobru igru. Nekako smo se posložili po mjestima, ujednačeni smo na svim pozicijama i samim time se lakše igra.</p>
<p>• U ovoj situaciji, kad se već nije našla druga mogućnost, jeste li zadovoljni ostankom u Dinamu?</p>
<p>- Jesam! Imam i ugovor za koji mi se jamči. Osim toga, mnogo je izazova, pa i za mene, svojevrsnog rutinera, po nekima i veterana. Prvenstvo, kup, Milan u pretkolu Lige prvaka. Jedva čekam da sve počne.</p>
<p>• Objektivne procjene kazuju da će se Dinamo i ovim prvenstvom dosta lako prošetati do šestog uzastopnog naslova prvaka, ukupno sedmog?</p>
<p>- To se nikad ne zna. Istina, sudeći po utakmicama koje sam gledao, među ostalima i Hajdukovu s Dunaferrom, mislim da smo i ove godine mnogo kvalitetniji od svih. No, opreza nikad dosta, jer osim Hajduka, od kojeg se uvijek očekuje najveća prijetnja, ne treba zanemariti ni Osijek, Rijeku, Hrvatski dragovoljac, Varteks... Ima kvalitetnih momčadi, ali naša je najkvalitetnija.</p>
<p>• Tko je napravio najbolji posao u prijelaznom roku?</p>
<p>- Dinamo! Teško mi je suditi o svim drugim klubovima, ali Hrvatski dragovoljac se najviše pojačao dolaskom Roberta Prosinečkog. Drago mi je čuti da je Robert pun ambicija.</p>
<p>• Jeste li očekivali Hajduk kakav smo vidjeli protiv Mađara - nemoćan, bez igre, bez pojedinca koji može pokrenuti i preokrenuti igru, bez naznake da će se nešto u igri uskoro promijeniti na bolje?</p>
<p>- Očekivao sam mnogo više, posebice u prvoj utakmici kod kuće. Očekivao sam i više žestine, onakve kao kad igraju protiv nas. Ali, toga nije ni bilo. Izostale su i prave akcije, no teško je igrati proziv organizirane momčadi kao Dunaferr, koji se došao braniti i igrati polukontrama i kontrama, a ti moraš nešto učiniti prema naprijed. Nije to baš bilo pravo Hajdukovo lice.</p>
<p>• Atmosfera oko nogometa, stvorena i pojačana alarmantnim nalazima raznih inspekcija i komisija, izaziva goklemu pažnju. No, neki se ljudi iz nogometa pretvaraju da ih to uopće ne zanima, da ništa ne razumiju. Koliko sve to utječe na igrača, pratite li što se zbiva?</p>
<p>- Djeluje to na nas, i te kako, ne znam nikoga među suigračima tko to budno ne prati. Priznajem da nije zgodno kad se u kontekstu sumnje po novinama povlači novac koji navodno nismo zaradili i sve vezano uz to. Govori se, s najviših političkih vrhova, kao da smo mi igrači oštetili državu i građane Hrvatske. A nismo. Mi u svojim ugovorima imamo netto iznose i klub je obavezan plaćati poreze. Ono što smo mi obavezni platiti učinili smo po važećim propisima, za druge ne znam. Uvjeren sam, siguran, da u Hrvatskoj ima pametnih ljudi i da će se ipak naći odgovarajuća rješenja, da nogomet neće u stečaj kojim mu se prijeti.</p>
<p>• Već 9. kolovoza igrate s Milanom...</p>
<p>- Imamo kvalitetu, možemo se potajno nečemu nadati a da se pritom ne oslanjamo samo na sreću. A o tomu koji bi nam rezultat u Milanu bio dobar teško je govoriti... Nadam se da bi to bio naš minimalni poraz, pri čemu bi postignuti pogodak bio velik poput kuće. Znam da se od mene očekuje da pokušam postići gol, ako se pruža prilika. Poznajem igru talijanskih braniča, čvrsti su, britki, ali oni kod kuće obavezno moraju nešto napraviti tako da će biti prostora za polukontru, kontru. Drago mi je što Boban ne igra jer on im je iznimno bitan igrač, ali mi nije drago što što je ozlijeđen.</p>
<p>• Koliko se pogodaka od vas možemo očekivati u ovom prvenstvu?</p>
<p>- Nije zahvalno o tomu govoriti i procjenjivati. Znam koliko mogu i vrijedim, znam što želim. Sigurno da bi više od 15 pogodaka zadovoljilo svakog napadača. Ja mislim da mogu i više od toga.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Barbados bez novca za SP</p>
<p>BRIDGETOWN, 29. srpnja</p>
<p> - Snovi malenog otoka u Karibima, Barbadosa o nastupu na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji našli su se pod velikim upitnikom. Unatoč neočekivano dobrim rezultatima, Barbados bi zbog nedostatka novca mogao odustati od nastavka u kvalifikacijama CONCACAF skupine. </p>
<p>- Ukoliko u idućih nekoliko dana ne sakupimo 150.000 američkih dolara morat ćemo odustati od natjecanja, kazao je predsjednik Nogometnog saveza Barbadosa Ronald Jones. Nakon sjajne pobjede protiv Kostarike i poraza od Gvatemale Barbadosu predstoje dvije gostujuće utakmice u polufinalnoj skupini E. Prvo bi 16. kolovoza u Bostonu trebali odmjeriti snage sa vrstom SAD-a, te 3. rujna u San Joseu protiv Kostarike.</p>
<p>- I troškovi prve dvije utakmice su premašili naše skromne mogućnosti, dodao je Jones pripomenuvši kako su zatražili pomoć od državnih vlasti u iznosu od 100.000 USD.</p>
<p>Barbados trenutno dijeli drugom mjestu u skupini s Kostarikom iza vodeće Gvatemale, dok su posljednji Amerikanci sa jednim bodom. U finalni izlučni krug kvalifikacija reprezentacija Kariba, Srednje i Sjeverne Amerike plasirat će se šest vrsta, po dvije najbolje iz svake polufinale skupine. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Udruženje novinara uputilo protest Uefi</p>
<p>BRUXELLES, 29. srpnja</p>
<p> - Međunarodno udruženje novinara (IFJ) zatražilo je od Europske udruge nogometnih saveza (UEFA) i drugih sportskih organizacija veću slobodu djelovanja za novinare. Na takav potez udruženje se odlučilo nakon posljednjih incidenata na Europskom nogometnom prvenstvu u Belgiji i Nizozemskoj, na kojem je uoči finalnog dvoboja nizozemska policija grubo postupala sa šestoricoma talijanskih izvjestitelja.</p>
<p>Do incidenta je došlo kada su talijanski novinari, među kojima su bili i djelatnici televizijske kuće RAI, pokušali snimiti skupinu hendikepiranih osoba u invalidskim kolicima koje su navijači nosili gornje katove stadiona u Rotterdamu. Tim su snimkama željeli pokazati kako je rotterdamski stadion neprimjeren za invalide.</p>
<p>Na posebnoj novinarskoj konferenciji prikazane su snimke nemilih događaja na kojima se vidi kako su policajci dvojicu novinara bacili na tlo, a šestoricu priveli i nekoliko ih sati držali u pritvoru. Jedan od novinara RAI-a najavio je tužbu protiv nizozemske policije tvrdivši kako je prilikom njihove reakcije slomio ruku i zadobio teže ozljede glave.</p>
<p>Nizozemska policija odbacuje sve navode optužbe, tvrdivši kako su intervenirali na poziv invalida, te da je jedan novinar udario policajca. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Pola milijuna stanovnika Sydneya otići će iz grada za vrijeme OI</p>
<p>ZAGREB/SYDNEY, 29. srpnja</p>
<p> - Čak pola milijuna stanovnika Sydneya napustit će svoj grad od 15. rujna do 1. listopada, odnosno u vrijeme održavanja XXVII. ljetnih olimpijskih igara. Ovaj zanimljiv podatak pokazala je anketa australijske zrakoplovne kompanije Ansett, koja je službeni avio-prijevoznik Olimpijskih igara. Sydney ima oko četiri milijuna stanovnika, što znači da njih 14 posto nema namjeru dočekati početak Igara u svojim domovima.</p>
<p>Nešto više od polovice onih koji imaju namjeru otputovati u drugoj polovici rujna, otići će u inozemstvo, dok će ostali utočište potražiti negdje u Australiji. U istraživanju Ansetta pokazalo se da velika većina od spomenutih pola milijuna stanovnika Sydneya odlazi baš zato što se u njihovom gradu održava najveća međunarodna sportska priredba, odnosno većina njih ostala bi kod kuće da Igara nema.</p>
<p>Istraživanje je također pokazalo da čak 19 posto stanovnika pokrajine New South Wales, čiji je Sydney glavni grad, ima izričito negativno mišljenje o Olimpijskim igrama, te da su OI najpopularnije u dijelovima Australije kroz koje je na svom putu do Sydneya prošao olimpijski plamen. (S. Mufić)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Kovačević: U Sydney vodim samo vaterpoliste s potpisanim ugovorima</p>
<p>Najbolji hrvatski vaterpolisti u Splitu nastavljaju pripreme za OI u Sydneyu i Europsku ligu / Izbornik Kovačević zabrinut je zbog neriješenog statusa većine igrača - ugovori su im istekli, a zbog loše financijske situacije u našim klubovima traže strane angažmane</p>
<p>SPLIT, 29. srpnja</p>
<p> - Najbolji hrvatski vaterpolisti okupili su se u Splitu i nastavljaju pripreme za Olimpijske igre u Sydneyu ali i Europsku ligu, u kojoj ih očekuju još dva kvalifikacijska turnira za završno natjecanje četiriju najuspješnijih momčadi, u Španjolskoj i Slovačkoj. Zasad Hrvati dijele prvo i drugo mjesto s Mađarima, ali su Španjolci opasno priprijetili, jer su pobjedili Mađarsku u Budimpešti. Izborniku Nevenu Kovačeviću razultat nije primaran, no vaterpolisti se na ovim utakmicama trude pružiti maksimum, kako bi osigurali put u Australiju. O Euroligi Kovačević kaže:</p>
<p>- Razmišljao sam da to koristim kao trening utakmice, no igrači se maksimalno trude i pružaju zaista dobre partije. U našoj je skupini situaciju zakomplicirala Španjolska, koja je Mađarima održala lekciju iz vaterpola, ali i iz ponašanja. Sad nam, od 8. kolovoza, predstoji treći turnir u Madridu i on bi mogao razbistriti situaciju.</p>
<p>Vaterpolisti spavaju u hotelu Marjan, a treniraju na Jadranovom bazenu. Ujutro prvo ulaze u teretanu gdje ih vodi Luka Radman, zatim imaju plivačke treninge, a u večernjim satima rade tehničko-taktičke varijante. Kovačević je zadovoljan trudom koji vaterpolisti ulažu ali je nervozan i zabrinut zbog neriješenog statusa većine igrača. Naime, ugovori su im istekli, a zbog loše financijske situacije u hrvatskim klubovima nisu potpisali nove ugovore pa kombiniraju s talijanskim, španjolskim i grčkim klubovima. Kovačević pojašnjava:</p>
<p>- Atmosferu nam remeti trenutačni status većine igrača koji, prema propisu HVS-a, cijelo ljeto mogu tražiti angažman i potpisivati ugovore. Trebalo bi, kao prije, odrediti rok do kojeg traje prijelazni rok kako bi svi igrači na vrijeme riješili svoj status. Ovakvu situaciju moći ću trpjeti do 15. kolovoza ili koji dan duže, ali na OI neće ići ni jedan igrač koji ne bude imao potpisan ugovor. Kad bi vaterpolisti na OI išli kao slobodni igrači, bili bi podložni raznim pregovorima i vjerojatno bi više mislili o svojoj budućnosti nego se koncentrirali na turnir.</p>
<p>Kovačević polako selekcionira momčad - u Dubrovnik će 17. kolovoza povesti šesnaestoricu igrača, jednog manje će 4. rujna povesti u Sydney, a trinaestorica će sudjelovati na OI.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Osmerac kao dokaz moći hrvatskog veslanja</p>
<p>Znali smo da smo dobra posada, ali da ćemo biti brži od Njemačke, o tome nismo ni sanjali. Zna se koliko Nijemci ulažu u veslanje, pogotovo u osmerac. Ovaj me rezultat silno obradovao i pokazao moć hrvatskog veslanja, kaže Igor Boraska, najiskusniji član hrvatskog osmerca koji će sudjelovati na OI</p>
<p>SPLIT, 29. srpnja</p>
<p> - Hrvatski su sportaši ovog ljeta, boreći se za odlazak na Olimpijske igre, ostvarili nekoliko iznimnih rezultata među kojima se najupečatljivijim čini uspjeh osmerca. Ni najveći se optimisti, naime, nisu nadali da će Hrvatsku u veslanju na OI predstavljati osmerac, jer u toj disciplini - koja je statusni simbol u mnogim državama - nemamo neku tradiciju. Stoga treba masnim slovima istaknuti posadu hrvatskog osmerca koji će nas predstavljati u Sydneyu: Branimir Vujević, Tomislav Smoljanović, Nikša Skelin, Siniša Skelin, Krešimir Čuljak, Igor Francetić, Igor Borska, Tihomir Franković i kormilar Silvio Petreško. </p>
<p>Najiskusniji član posade Igor Boraska opisuje predolimpijsku utrku u Luzernu, gdje je drugim mjestom izboren put u Australiju:</p>
<p>- Znali smo da smo dobra posada, vjerovali da će nijanse odlučivati o plasmanu na Igre, ali da ćemo biti brži od Njemačke, o tome nismo ni sanjali. Zna se koliko Nijemci ulažu u veslanje, pogotovo u osmerac. Za razliku od njih, Hrvatska nema tradiciju u ovoj disciplini. Stoga sam vjerovao da više izgleda imamo u četvercima. Ovaj me rezultat silno obradovao i pokazao moć hrvatskog veslanja.</p>
<p>• U Sydneyu će se natjecati devet čamaca, a za šest ima mjesta u finalu. Možete li se 24. rujna naći u utrci za medalje? </p>
<p>- U osmercu su razlike između posada minimalne. Nadam se da ćemo se dobro pripremiti i uspjeti izaći na stazu 24. rujna. SAD, Australija i Engleska su favoriti, ali kako sam rekao, razlike su minimalne, pa će svih šest posada imati podjednaku prigodu za osvajanje medalje. U tim je utrkama nemoguće bilo što prognozirati. Ja sam optimist, jer kad smo bili bolji od Nijemaca, možemo se ravnopravno natjecati sa svima, kaže Boraska. </p>
<p>Brod je već poslan u Australiju, a hrvatski će veslači otputovati 1. rujna. Sljedećih desetak dana pripremat će se na Peručkom jezeru, a boravit će se u sinjskom hotelu »Alkar«. </p>
<p>- Na Peručkom jezeru ćemo veslati duge dionice s nižim brojem zaveslaja, odnosno imat ćemo aerobne treninge. Nakon toga ćemo raditi na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>. Uvjetima treninga smo zadovoljni, šteta jedino što stipendije HOO ne stižu redovito. Zadnju smo stipendiju primili za veljaču, a novac nam je sad potrebniji nego kada odemo u Australiju, zaključio je Borska.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Svjetski rekord Hattestad-Solberg</p>
<p>OSLO </p>
<p> - Na trećem ovogodišnjem atletskom mitingu iz serije »Zlatne lige« održanom u norveškom Oslu domaća bacačica koplja Trine Hattestad-Solberg postavila je novi svjetski rekord u bacanju koplja. Hattestad-Solberg je koplje bacila 69,48 metara što je za metar i 26 centimetara više od bivšeg svjetskog rekorda kojeg je također bacila Hattestad prije mjesec dana u Ateni.</p>
<p>• Rezultati, atletičari, 100 m: 1. Boldon (Tri) 10.00, 2. Saddler (SAD) 10.10, 3. Lewis (SAD) 10.12... 200 m: 1. Boldon (Tri) 20.26, 2. Clay (SAD) 20.32, 3. Thompson (Bar) 20.60... 800 m: 1. Ngeny (Ken) 1:44.49, 2. Kimutai (Ken) 1:44.70, 3. Rodal (Nor) 1:44.84... milja: 1. El Guerrouj (Mar) 3:46.24, 2. Chirchir (Ken) 3:47.94, 3. Kibowen (Ken) 3:49.87... 5000 m: 1. S. Kipketer (Ken) 12:55.03, 2. Bett (Ken) 12:55.63, 3. Limo (Ken) 12:55.82... 400 m prepone: 1. Thomas (SAD) 48.66, 2. Matete (Zam) 48.90, 3. Januszewski (Polj) 49.24... vis: 1. Voronjin (Rus) 2,31 m, 2. Kreissig (Njem) 2,28, 3. Strand (Šve) 2,28... motka: 1. Galfione (Fra) 5,80 m, 2. Averbuh (Izr) 5,70, 3. Hysong (SAD) 5,70... kugla: 1. Nelson (SAD) 21,43 m, 2. Hunter (SAD) 21,26, 3. Belonog (Ukr) 21,05... koplje: 1. Železný (Češ) 90,56 m, 2. Makarov (Rus) 88,53, 3. Hakkarainen (Fin) 84,71... </p>
<p>atletičarke: 100 m: 1. Pintuševič-Tarnopolskaja (Ukr) 10.93, 2. Arron (Fra) 11.12, 3. Gaines (SAD) 11.27... 400 m: 1. Freeman (Aus) 50.74, 2. Reid (SAD) 51.62, 3. Hennagan (SAD) 51.70... 1500 m: 1. Favor-Hamilton (SAD) 3:57.40, 2. Chojecka (Polj) 3:59.22, 3. Beclea-Szekely (Rum) 3:59.34... 100 m prepone: 1. Devers (SAD) 12.56, 2. Alozie (Ngr) 12.69, 3. Freeman (Jam) 12.84... dalj: 1. Kotova (Rus) 7,00 m, 2. May (Ita) 6,95, 3. Johansson (Šve) 6,81... koplje: 1. Hattestad- Solberg (Nor) 69,48 m (svjetski rekord), 2. Damaske (Njem) 65,74, 3. Menéndez (Kub) 65,05... (zm)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="31">
<p>Hrvatski doprinos provedbi Daytona</p>
<p>NEW YORK, 29. srpnja</p>
<p> - Sadašnja hrvatska vlada dala je izniman doprinos provedbi Daytonskih sporazuma, kazao je u petak američki veleposlanik pri UN-u Richard Holbrooke i najavio da u listopadu kani posjetiti Zagreb kako bi »osobno izrazio priznanje i zahvalnost novoj vladi«. U susretu s novinarima povodom pete obljetnice potpisivanja mirovnih sporazuma o BiH, Holbrooke, koji je bio pokretačka snaga pregovora u Daytonu, ocijenio je stanje u BiH zadovoljavajućim, a na nekim područjima i vrlo dobrim. »Mir je došao u BiH i održava se, on nije savršen i ima još problema, ali pitanje je je li čaša poluprazna ili do polovice puna«, slikovito se izrazio Holbrooke. Po njegovu sudu, bosanska čaša je »dopola puna i nastavlja se puniti«.</p>
<p> Glavnim nedostatkom dosadašnje provedbe Daytonskih sporazuma Holbrooke smatra povratak izbjeglica koji se donekle ubrzao tek ove godine. Propuste uočava u djelovanju središnjih vlasti. Nije zadovoljan odlučnošću u borbi protiv korupcije. Lošim smatra postojanje triju nacionalnih vojski. Što se suđenja ratnim zločincima tiče, a posebno je izdvojio Radovana Karadžića i Ratka Mladića, Holbrooke kaže da međunarodna zajednica neće posustati. »Dok sam u vladi, a vjerujte mi ni kasnije, ja od toga neću odustati«, obećao je Holbrooke. Najavio je da će u suradnji s veleposlanicima BiH, Hrvatske, Makedonije i Slovenije pri UN-u, a uz potporu EU i drugih zemalja »do kraja osporiti pravo Beograda« da ima predstavnika u UN-u. »Jednostavno ćemo ih izbaciti«, kazao je. »Ispred UN-a je Titova zastava, a ne zastava SRJ. Toj zastavi mjesto je u muzeju, a sadašnja situacija posve je besmislena«, naglasio je Holbrooke i dodao da se »Beograd mora prijaviti za članstvo (u UN-u)«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Talijanska policija kontrolirat će albansku obalu</p>
<p>RIM, 29. srpnja</p>
<p> - Nakon nemilog incidenta u Otranskim vratima, kojom prilikom su poginula dva talijanska policajca, glavna tema razgovora između talijanskog premijera Giuliana Amata i albanskog predsjednika vlade Ilira Meta bila je sigurnost na Jadranskom moru. Taj je susret do zadnjeg trenutka bio neizvjestan jer je oporba, ali i dio vladajuće većine, smatrao da susret treba odložiti zbog neažurnosti i tolerantanog odnosa albanske vlade prema albanskim krijumičarima koji svakodnevno gumenim čamcima, pretrpanim robom sumnjiva porijekla i ljudima koje ilegalno »ubacuju« u Italiju, prelaze na talijansku obalu. No, do susreta dvojice premijera ipak je došlo i on je donekle smirio napetosti između dvije susjedne zemlje. </p>
<p>No, izglasavanje zakona o trenutnom uhićenju krijumčara, što ga je predložila albanska vlada, morat će se pričekati do rujna, kad prođu ljetnji odmori. Talijanski premijer Amato je pred odlazak u Albaniju, jasno dao do znanja da će Italija ukinuti svaku pomoć Albaniji ako albanska vlada odlučnije ne stane na kraj organiziranom kriminalu. Italija je, naime, dosad pružila pomoć Albaniji u vrijednosti više milijardi lira kako za humanitarne svrhe, pomoć u obučavanju policijskih snaga, za izgradnje škola i bolnica, pa albanskoj vladi nije u interesu da izgubi tako značajnu potporu.</p>
<p>Na tiskovnoj konferenciji postavljeno je pitanje da li za suzbijanje kriminala nedostaju zakonski normativi ili nedostaje volja političkog vrha, te postoji li veza izmađu krijumčara i vladinih ljudi. Amato je vješto izbjegao direktan odgovor rekavši kako »cijeni novi zakonski prijedlog po kojem će se i talijanske policijske snage uključiti na suzbijanju kriminala na albanskom teritoriju, uključujući i primjenu helikoptera za bolje nadgledanje obale«. Albanska vlada pokazala je dosad dosta fleksibilnosti i želje da udovolji zahtjevima Italije, rekao je albanski premijer Ilir Meta, jer računa na talijansku podršku za ulazak u Europsku uniju. Albanski premijer je dodao kako je broj ilegalnih ulazaka Albanaca u Italiju ove godine pet puta manji nego prošle te je to ilustrirao brojkama da je albanska policija zaustavile 1.500 čamaca s više od 35.000 ljudi, a samo ove godine uhićeno je 170 osoba koje su se bavile krijumčarenjem. Meta je objasnio da nacrt novog zakona predviđa pooštrene mjera od trenutka prijavljivanja čamca, tako da svi oni koji su bili povezani s krijumčarenjem neće moći obnoviti registraciju čamca, a stara će im biti oduzeta. Naglašavajući da preko Albanije u Italiju ulaze i pripadnici drugih nacija, Meta se založio za međunarodnu akciju suzbijanja te vrste kriminala. </p>
<p>Albanski premijer ujedno je »uzvratio lopticu« Amatu rekavši mu kako je talijansko pravosuđe već desetljećima nemoćno pred sicilijanskom mafijom, dok je ta pojava u Albaniji tek novijeg datuma. On je dodao kako su »uvijek krivi Albanci i Albanija«, iako se zna da je problem izbjeglica i ilegalnih ulazaka opći problem u koji su uključeni i drugi narodi«. </p>
<p>Sanja Mihaljinac</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Republikanci optuženi za povratak izolacionizmu</p>
<p>Predstavnica Demokratskog nacionalnog odbora Jenny Backus ocijenila je republikansku platformu kao ublaženi konzervativni omot za staru konzervativnu dogmu, jer se radi samo o marginalnim promjenama</p>
<p>NEW YORK 29. srpnja</p>
<p> - (Od Vjesnikova dopisnika) - Reagirajući na novu ublaženu stranačku platformu što će biti izložena na konvenciji Republikanske stranke koja počinje u ponedjeljak u Philadelphiji, predstavnik demokratskog kandidata Ala Gorea Doug Hattaway ocijenio je da njezin vanjskopolitički dio zvuči kao da se republikanci vraćaju američkom izolacionizmu i da se ponašaju s glavom u pijesku prema svjetskim problemima.</p>
<p>U republikanskoj platformi Al Gore se napada da želi pretvoriti Ameriku u svjetskog socijalnog radnika i postavlja se pitanja gdje je granica Goreove politike u svjetskim poslovima. U tom kontekstu Clintonova demokratska administracija optužuje se za pogrešnu politiku u rješavanju svjetskih kriza, poput one u Bosni i Hercegovini i Meksiku. Izravno se optužuje Al Gore da je u svojem »novom programu sigurnosti«, u kojemu Sjedinjene Države imaju kao vodeća svjetska sila odgovornost, uključio etničke i vjerske sukobe u svijetu, kao i velike epidemije i probleme svjetske klime.</p>
<p>Nova revidirana platforma Republikanske stranke koja je pripremljena za konvenciju u Philadelphiji ocjenjuju se međutim blažom varijantom mnoge oštrije platforme, usvojena na posljednjoj konvenciji prije četiri godine. U nekim ključnim točkama ona međutim i dalje zadržava stajalište snažnog konzervativnog dijela Republikanske stranke, kao što je pitanje prema abortusu protiv kojega republikanci imaju odrešito negativan stav. Doduše u pitanju useljavanja stajališta republikanaca su nešto omekšana kako bi se stranka učinila privlačnijom latinoameričkom dijelu biračkog tijela koje tradicionalno naginje demokratima. Ne zahtijeva se više, na primjer, usvajanje ustavnog amandmana kojim bi se spriječilo stjecanje američkog državljanstva djece rođene od ilegalnih imigranata, a niti se pod utjecajem sve veće primjene španjolskog izričito traži da se engleski službeno prizna kao zajednički jezik u državi, nego se to formulira kao »drugi znak jedinstva je uloga engleskog jezika kao našeg zajedničkog jezika«. U pitanju kontrole nad civilnim posjedovanjem oružja, što će također biti jedna od važnih unutarnjih izbornih tema, republikanci i dalje ustrajavaju na ustavnom pravu da se posjeduje i nosi oružje, jer je »samoobrana jedno od temeljnih ljudskih prava«. U pogledu reorganizacije skupa administracije republikanska platforma međutim više ne napada, kao što je to bilo prije četiri godine, određena ministarstava poput prosvjete, trgovine, energije i stanovanja, zalažući se za njihovo ukidanje, nego se ukazuje da se »nered u Washingtonu« treba srediti, jer ima previše ureda i vladinih agencija koje troše novac.</p>
<p>Ocjenjujući u cjelini novi nacrt republikanske platforme koji bi trebao biti usvojen već prvog dana konvencije u Philadelphiji predstavnica Demokratskog nacionalnog odbora Jenny Backus ocijenila je da se radi samo o strastvenom konzervativnom omotu za staru konzervativnu dogmu, jer se radi samo o marginalnim promjenama.</p>
<p>Vjekoslav Krsnik</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Clintonovi nisu umiješani u aferu s dosjeima FBI-ja</p>
<p>WASHINGTON, 29. srpnja</p>
<p> - Ni Clintonovi ni itko od viših dužnosnika Bijele kuće nije bio umiješan u nezakonito pribavljanje stotinjak povjerljivih dosjea FBI-ja s osobnim podacima namještenika i dužnosnika Bijele kuće u vrijeme predsjednika Ronalda Reagana i Georgea Busha, objavilo je u subotu u Washingtonu tročlano vijeće saveznoga suda. Suci su to zaključili na temelju izvješća posebnog istražitelja Roberta Raya. Na početku istrage Ray je unaprijed obećao oprost od kaznene odgovornosti svakome tko bi svjedočio o mogućim nezakonitostima u pribavljanju dosjea FBI-ja. </p>
<p>Na kraju je ocijenio da ni za neposredno uključenog službenika sigurnosti Anthonyja Marcecu nema dovoljno dokaza da je uz lažni izgovor pribavio osobne podatke iz arhiva FBI-ja.</p>
<p> Republikanska većina u Kongresu pokrenula je 1996. godine kampanju tvrdeći da je Bijela kuća, navodno čak na osobni zahtjev Hillary Clinton, od FBI-ja pribavila dokumente o nekim bivšim namještenicima koji su tu radili za vrijeme Reagana i Busha. Istraga je potvrdila da su svi osobni podaci pribavljeni na temelju popisa koji je sastavila tajna služba. Bijela kuća je odmah po otkrivanju pogreške FBI-ju vratila tri kutije dokumenata. Zaključke suda i istražitelja Raya neki su odmah osporili pitajući zašto nisu pričekali da vide što piše u elektronskoj pošti Clintonovih i njihovih savjetnika. Prijepisi njihovih poruka koje se tiču dosjea FBI-ja bit će predočeni saveznom sudu u Washingtonu sljedećeg tjedna. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Indijska vlada poziva gerilce na pregovore</p>
<p>NEW DELHI, 29. srpnja</p>
<p> - Indijska vlada odgovorila je u subotu na prekid vatre kašmirskih, pro-pakistanskih gerilaca pozivom »svim oružanim skupinama i političkim čelnicima« na pregovore oko »ponovne uspostave mira i normalnog stanja u državi Jammu i Kašmir«. Indijski ministar unutrašnjih poslova ističe da je vlada u New Delhiu ocijenila da se »problem Kašmira može riješiti jedino dijalogom a nikako nastavkom pobune«.</p>
<p>U ponedjeljak je Hizbul Mudžahedin, jedna od glavnih muslimanskih, gerilskih skupina u Kašmiru, objavila iznenadni, jednostrani prekid vatre na tri mjeseca, izražavajući spremnost da pregovara sa indijskom vladom, izazvavši bijes ostalih gerilskih skupina, posebice onih iz Pakistana.</p>
<p>Kašmir je jedina indijska država sa većinskim muslimanskim stanovništvom. U pobuni koja traje od 1989. godine poginulo je više od 25.000 ljudi. Indija i Pakistan vodili su dva rata zbog pitanja Kašmira. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Emil Ščuka - predsjednik Međunarodne romske unije</p>
<p>ZAGREB, 29. srpnja</p>
<p> - Za novog predsjednika Međunarodne romske unije (IRU) izabran je Emil Ščuka, dosadašnji glavni tajnik te organizacije. Osim izbora predsjednika na 5. romskom kongresu, koji je od 25. do 28. srpnja održan u Pragu u prisustvu delegata iz 40 zemalja, izmijenjen je Statut IRU i usvojena deklaracija kojom se traži da Romi budu priznati kao narod i primljeni u Ujedinjene narode. Na kongresu se govorilo i o holokaustu Roma za koji dosad, kao jedini narod, nisu bili ni politički niti moralno, ali ni financijski rehabilitirani i obeštećeni, pa očekuju od njemačkih vlasti službenu ispriku. Povjesničari procjenjuju da su samo u toku II. svjetskog rata nacisti i njihovi saveznici ubili polovicu od jednog milijuna Roma, koji su tada živjeli u Europi, od čega je oko 21.000 pogubljena u koncentracijskom logoru u Ausschwitzu. Zato je zaključeno da se osnuje fond za te žrtve nacizma i izgradi spomenik svim žrtvama romskog holokausta. </p>
<p>Romski kongres posebno se založio za sudbinu Roma na Kosovu, koji tamo doživljavaju novi egzodus, ali te izbjeglice zapadne zemlje ne žele primiti i ne priznaju im status izbjeglica samo zato što su Romi. U tom kontekstu razmatrani su i masovni odlasci Roma iz nekih postkomunističkih zemalja u zapadnoeuropske zemlje i Kanadu, što se nije pokazalo kao najsretnije rješenje. Zato je konstatirano da u zemljama u kojima trenutno Romi žive postoje dobri programi za njihovo integriranje, ali te zemlje nemaju financijskih sredstava za njihovu realizaciju, pa Romi zato očekuju da im u tome Europa pomogne. </p>
<p>Jedno od važnih pitanja bilo je i standardizacija romskog jezika. Romi, koji su dobili svoju himnu (poznata pjesma »Đelem,đelem...«) i zastavu (plavo-zelena s kolskim kotačem), žele standardizirati i svoj jezik, koji se sastoji od brojnih međusobno nerazumljivih narječja. Na tome posebno radi već godinama Luminita Cioaba iz Rumunjske, koja je također delegat kongresa, i koju smatraju romskom princezom, jer je najprije njen otac a kasnije i brat bio »okrunjen« za romskog kralja. Iako joj mnogi osporavaju titulu princeze, ona u romskoj zajednici ipak uživa izuzetan respekt, a za sebe kaže da je uglavnom spisateljica, da piše pjesme, kazališne komade, da radi na romskome riječniku te se posebno bavi romskim holokaustom. </p>
<p>U razgovoru za praški dnevnik Lidove noviny, Liminita je pobliže govorila o svome radu. Naglasila je da je nedostatna naobrazba bila razlogom što Romi nisu imali pisce koji bi pisali na romskome jeziku, za koji kaže da je vrlo bogat. Kao primjer navodi da je radeći na riječniku roskog jezika dosad skupila oko 30.000 riječi, što je mnoge iznenadilo. Naglašavajući da su Romi narod, Liminita kaže kako je posebno važno da mlada generacija Roma uči romski jezik, da nauči čitati i pisati, jer, kako kaže, narod postoji kad piše te smatra da su knjige romska budućnost.</p>
<p>Peti kongres Međunarodne romske unije, iako ne predstavlja sve Rome (postoji više romskih organizacija, često međusobno suprotstavljenih), bio je zapažen i značajan događaj, što potvrđuje ičinjenica da su na njegovu otvorenju prisustvovali zamjenik češkog ministra vanjskih poslova Martin Palouš i veleposlanik SAD-a u Češkoj John Shattuck.</p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="37">
<p>Prošlost je teško pitanje koje mnoge mori i nakon pola stoljeća</p>
<p>»Zasluga je hrvatskog antifašističkog pokreta što je Hrvatsku održao na nogama, bez obzira na krizu nacije, kojoj krizi u hrvatskoj povijesti nije bilo ravne. Bez antifašističkog pokreta, u kojemu su komunisti, uostalom, bili velika predvodnička manjina, hrvatski bi poraz na kraju Drugog svjetskog rata bio potpun i vjerojatno konačan« - kazao je istaknuti hrvatski novinar i enciklopedist Josip Šentija za okruglim stolom u Dvorcu Brezovici, što ga je u prosincu 1998. organizirala Udruga domovine i dijaspore sa zakladom za liberalnu politiku »Friedrich Naumann Stifturng«.</p>
<p>Zbornik izlaganja na tom skupu hrvatskih intelektualaca (Bagarić, Derado, Feldman, Glavač, Kalinić, Kregar, Letica, Lipovčan, Matan, Pavlinić, Prica, Prpić, Rađa, Sabalić, Salaj, Šentija, Šimac, Štajduhar i Vukov-Colić) izašao je ovih dana pod naslovom »Prošlost je teško pitanje« (priredio Hrvoje Glavač). Uvodni referati Josipa Šentije »Nad hrvatskom prošlošću ni plakati ni kliktati« i Nevena Šimca »Riječi, savjest, povijest« objavljeni su u cjelini, a rasprava u sažecima. U drugom dijelu zbornika dati su posebni prilozi na temu povijesti Holma Sundhaussena, Pavla Kalinića, Borisa Marune, Žarka Puhovskog i Grozdane Cvitan.</p>
<p>Sazivači skupa dr. Hans Georg Fleck i dr. Tihomil Rađa u uvodu ističu kako se »ovim okruglim stolom ne želi započeti povijesna rasprava, već moralna, koja postavlja pitanje zašto u Hrvatskoj rad na vlastitoj prošlosti nije započet... Naša je namjera kulturom dijaloga osvijetliti proces hrvatskog samosazrijevanja, proces kolektivnog učenja naše nacije«. Pozivaju se na iskustva drugih koji su pokušali razumjeti uzroke vlastitih tragičnih pogrešaka. Njemačka nacija, koja je prouzročila nečuvene strahote drugima i sebi, ovaj proces samorazumijevanja svojih pogrešaka naziva Vergangenheitsbewaltigung - svladavanje prošlosti. Stoga organizatori brezovačkog skupa pozivaju hrvatske intelektualce, umjetnike i znanstvenike, da odrade posao samorefleksije u ime vlastite nacije.</p>
<p>Rasprava za okruglim stolom u Brezovici potvrdila je ispravnost toga poziva. Osnovne teze Šentijina referata pokazale su se poticajnima za raspravu.</p>
<p>One su ujedno odgovor na negativne tvrdnje pojedinaca u višegodišnjim javnim polemikama u tisku o povijesnom značenju hrvatskog antifašističkog otpora 1941.-1945. Začuđuje što još ima nekih, čak po pozivu i povjesničara, koji ne mogu priznati oslobodilački karakter hrvatskog partizanskog otpora, niti hrvatske ljevice uopće unatrag osamdeset godina.</p>
<p>Za mene, a vjerujem tako i za brojne druge sudionike na hrvatskoj političkoj sceni posljednjih šezdesetak godina, najveće iznenađenje izazvala je ovih dana izjava Ive Banca u polemici sa Slobodanom Šnajderom, objavljena u Feralu: - Mi »svojeg« antifašizma i nismo imali. »Naš« antifašizam bio je strogo kontrolirani projekt KPJ, sekcije strogokontrolirane Kominterne. - Prema Bancu, u hrvatskom partizanskom pokretu nema ničeg autohtonog. On - kako Šnajder ispravno tumači Bančevu logiku - čak nije ni bio antifašizam već »pokret zakletih koji su se tukli za svoju vlast«. Za Banca, istinski je antifašizam onaj liberalnih demokracija, u što on uvrštava i Jurja Krnjevića, ministra u jugoslavenskoj vladi u egzilu nakon bijega iz zemlje u travnju 1941.</p>
<p>Po mom sudu, Ivo Banac ide u red onih koji - kako veli Šnajder - ne mogu procijeniti, ocijeniti, niti dovoljno cijeniti »dramu ljudskih odluka« već u početku dramatičnih mjeseci fašističke okupacije zemlje: prodane Dalmacije, Međimurja ustupljenog Mađarima, rasnih zakona, stravičnih zločina već od prvih dana ustaške vlasti - onih u glinskoj crkvi u Veljunu, u Kerestincu i tako redom - u Jadovnu, Jasenovcu itd. Zar je trebala nečija direktiva da se ljudi masovno tome odupru spašavajući vlastite živote i oslobađajući porobljenu zemlju od tuđina?</p>
<p> Otpor tome zlu koje je pogodilo hrvatski narod bio je elementaran, potican energijama jačim od svih direktiva ma s koje strane one dolazile, pa i komunističke.</p>
<p>Zasluga je hrvatske ljevice, malobrojnih komunista, što su znali, uz goleme vlastite žrtve, usmjeravati spontani otpor u organiziranu antifašističku borbu te najzad dovesti Hrvatsku na pobjedničku stranu u Drugom svjetskom ratu, premda je to bila, kako veli Šentija u referatu u Brezovici, krnja pobjeda: »Hrvatski antifašistički pokret svoje vlastito djelo nije valorizirao primjereno narodnim težnjama, tj. uspostavi nacionalne zajednice demokratskog tipa na najboljim političkim tradicijama, posebno onima što su ih u doratnim vremenima stvorili Stjepan Radić i njegov narodni pokret«.</p>
<p>Prava tema za polemiku s Ivom Bancom zapravo bi bila: zašto je ta pobjeda bila krnja? Ne snose li za to povijesnu odgovornost i oni hrvatski političari koji su u presudnoj godini 1941. zauzeli stav čekanja (Maček: »Dok se veliki tuku, malima je mjesto pod stolom«)? Maček se povlači u Kupinec, i s njegove strane za čitavo vrijeme rata nema poziva na organizirani otpor zlu koje je snašlo hrvatski narod, nema glasa potpore pokretu otpora koji od početka, već 1941. i 1942., zahvaća široke slojeve hrvatskog seljaštva, a bez radićevskog seljaštva komunisti bi bili tada ostali samo mala sekta. Krnjević u jugoslavenskoj vladi u egzilu nemoćno čeka da se stvari same po sebi razviju, kao da se narodna sudbina rješavala tih godina u kabinetima a ne na bojištima, »po šumama i gorama«.</p>
<p>Ljudi čine (tvore) povijest. Tito je to shvatio od početka pa je tako i djelovao. On staje na čelo otpora, a ne Maček koji čuči u Kupincu. Tito se sastaje u Italiji sa Churchillom, a ne Maček. On dobiva političku i vojnu pomoć od zapadnih saveznika za borbu protiv zajedničkog neprijatelja nacifašističke Njemačke i njezinih saveznika. On tuče četnike za vrijeme rata i tako otklanja najveću opasnost po čitav hrvatski narod od uništenja koje mu je prijetilo s četničke strane.</p>
<p>A što čine Maček i Krnjević kao predstavnici liberalno-demokratske Hrvatske? Gotovo ništa sve do pretkraj rata kad je sve već bilo odlučeno. Događaji su ih pretekli, vrijeme pregazilo. Da je sudbina Hrvatske tada zavisila samo od njihovih čina, sav bi hrvatski narod bio svršio na Bleiburgu.</p>
<p>Svjestan sam težine ove tvrdnje, ovakvog »samorazumijevanja učinjenih pogrešaka« s Mačekove strane, tim više što sam i sam uoči rata, kao sveučilištarac, bio uključen u lijevu struju HSS i sudjelovao u demonstracijama ujesen 1940. protiv frankovaca na Pravnom fakultetu.</p>
<p>IVO HORVAT</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Kada će se hrvatska elektroprivreda osloboditi HEP-ova monopola?</p>
<p>Članak g. Molaka »Enron ili mrak« prema mojem je mišljenju šokantan, s obzirom na situaciju u našoj elektroprivredi. Ja kao fizičar, mada »visokih energija«, još prije svojeg umirovljenja, bavim se tom problematikom i često se javljam u Slobodnoj Dalmaciji na temu energetike i ekologije. Smatram potrebnim da eksplicitno potvrdim njegove vrlo stručno iznesene informacije koje sam iz prijašnjih njegovih publikacija već davno provjerio.</p>
<p>Ujedno želim dati neke dodatne primjedbe koje mogu biti od koristi za našu energetsku politiku. Mene osobito zabrinjava manjak energetskih vizija u nas i još monopolni položaj HEP-a. Jer čini se da je diplomirani inženjer, dr. B. Molak u Hrvatskoj još glas vapijućega u pustinji.</p>
<p>U njegovu najnovijem članku »Enron ili mrak« u Vjesniku od 22. srpnja 2000. stručno je opisana, barem meni, čudna situacija u našoj elektroprivredi, da se i nestručno mora pitati jesu li neki naši stručnjaci toliko neinformirani ili je riječ o mogućoj korupciji. Danas razvijene zemlje rade punom parom na R (istraživanje i razvoj) poboljšanja efikasnosti fosilnih elektrana. Već danas kombinirane elektrane na plin i paru imaju 60 posto efikasnosti u produkciji električne energije. One se grade u naseljenom području, jer je onečišćenje minimalno i time se koristi 30 posto toplinskog otpada za grijanje prostorija. Moderne ugljenare imaju efikasnost od 45 posto pri produkciji električne energije. Općenito govoreći električne centrale imaju golem razvojni potencijal. </p>
<p>Nadalje, posljednjih se godina događa revolucija na području obnovljenih energija i njihovih spremišta u formi vodika. Time se već danas omogućava s pomoću modernih »gorivih ćelija« producirati električnu energiju sa 50 posto efikasnosti i s otpadcima uglavnom čiste vode. S pomoću sustava gorivih ćelija mogu se danas s tehničkog stajališta, nažalost još ne s ekonomskog, graditi električne centrale, male i velike, centralno i decentralno, i to modularno prema potrebi i s kongeneracijom topline. Boom razvitka energetike sličan je boomu informatičke tehnologije. Zato danas kod tog revolucionarnog razvoja energetike svaka godina odgađanja gradnje jedne centrale, ako to dopuštaju energetski uvjeti zemlje, znači dobitak. Ti uvjeti su, prema članku gospodina Molaka, u Hrvatskoj više nego ispunjeni! Teza g. Molaka sigurno stoji: Dok god gubici prijenosa i distribucije električne energije i broj sati rada naših postojećih elektrana ne dostigne europski nivo, ne treba ni diskutirati a kamoli graditi nove elektrane. </p>
<p>Poboljšanje naših električnih mreža je važno ne samo iz ekološkog i ekonomskog razloga. Danas je mogućnost kupovanja inozemne električne energije vrlo atraktivna, ne samo u zemalja u tranziciji, kako tvrdi g. Molak, nego i na zapadu, jer poslije ukidanja monopola i podjele na producente i distributere električne energije na burzi cijena električne energije permanentno pada. Kod toga povišenje kapaciteta i efikasnosti prijenosa električne mreže igra odlučujuću ulogu.</p>
<p>Nadalje, već je testirano u praksi da se uz električnu energiju dobrom električnom mrežom može prenositi i informacija (PLC) i nije daleko dan kad ćemo se služiti Internetom iz električnog uređaja. Mogućnost podizanja efikasnost tih starijih električnih centrala s modernim turbinama i smanjenju onečišćenja je velika, čime se stvaraju nova domaća radna mjesta. Uz to je i relativno jeftinije negoli gradnja novih centrala od stranih investitora! Kada će konačno i u nas prestati HEP-ov monopol u savjetovanju, produkciji i raspodjeli električne energije?</p>
<p>Dipl. fizičar dr. I. DERADO</p>
<p>München, Njemačka</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Nima Splita do Zadra</p>
<p>Zadrani, Varaždinci, Dubrovčani, ... poznati su kao ljudi profinjenog kova, strana im je sirova agresivnost i neumjereno licitiranje lokalpatriotizmom.</p>
<p>Zato, začuđuje da su Zadrani olako i kruto prihvatili tumačenje da je Zadar iskorištavan, čak i uništavan od strane Splita. I unaprijed je označen kao glavni krivac, ako Zadar izgubi status središta regije u novom regionalnom ustroju Hrvatske.. Tu tezu lansiraju mnogi iz Zadra (funkcionari, dužnosnici raznih političkih stranaka, saborski zastupnici), natječući se tko će više prozvati i ocrniti Split, misleći da će tako priskrbiti jeftine političke bodove od zadarskog puka na narednim županijskim i lokalnim izborima. Zbog mladih i neinformiranih osoba (da ne bih ispao domaći izdajnik) ističem da sam svojedobno (kada su se formirale Županije i kada se rastakala Zadarsko-kninska županija) angažirano pisao ili diskutirao kao vijećnik na Županijskoj skupštini u svezi te problematike. Pokušao sam uvjeriti mjerodavne da Zadarska i Lička županija moraju biti jedna cjelina, jer to u prostornom, gospodarskom, prometnom, vojnom, tehnološkom,.. smislu i jest. Zatim, da bi im se u doglednoj budućnosti trebala pridružiti i Šibenska županija, što bi tvorilo respektibilnu i kompatibilnu regiju i u europskim razmjerima.</p>
<p>Počesto sam u takvim razmišljanjima ostajao sam, pa čak i ismijavan od istih ljudi, koji danas halabuču neku novu priču, ali sa starim metodama (pronalaženje dežurnog krivca, u ovom slučaju Split).</p>
<p>Naravno, ima i opravdanih prigovora Splitu i ne može ga se u nekim slučajevima amnestirati od određenih nekorektnosti spram Zadra, ali mu inputirati kolonizatorstvo, izrabljivaštvo je izraz dezorijentiranosti ili pak svjesno neprijateljstvo spram Dalmacije i Hrvatske.</p>
<p>Nije Split ili netko drugi kriv za neunčikovitost, nesnalaženje, nevizionarstvo i za nesposobnost zadarskih gradskih, županijskih i državnih kadrova. Zato se debelo treba ispričat Splićanima.</p>
<p>Zadar može biti i administrativno središte Svijeta, ali što će mu to, ako je gospodarski mrtav, predvodnik u nezaposlenosti, konzumiranju droge, broju samoubojstava ili u mnoštva socijalno ugroženih slojeva,...</p>
<p>Zadru se trebalo (treba) osigurati takav razvoj, takvu poziciju, snagu i moć da mu ne samo Split, nego i Zagreb, Milano, Beč, München itd. budu partneri u tome. Ovaj zahvat može se ostvarit samo s afirmativnim svekolikim (gospodarstvo, kultura,...) programima i projektima, a čiji nositelji ne mogu biti većina sadašnjeg zadarskog kadra. Većina toga kadra ne zna uključit računalo, po životnoj dobi su u naponu, ali tehnološki su istrošeni i prevladani. Apsurdno je da u Zadru, osim tih limita, ima osoba koje su ušle u osmo desetljeće života i vode primjerice političku stranku. Njima je kompjuter najveći neprijatelj.</p>
<p>Zadar će uspjeti, jedino ako mu rukovodeći kadar (na svim razinama) bude sretna (spretna) kombinacija od ljudi dokazanih u informatičkoj kreaciji i ostalim modernim zanimanjima (atraktivnim i kurentnim i na svjetskom tržištu) i od mladih - koji imaju te potencijale i impulsnu razvojnu svježinu. Zadrani bi trebali žurno i samoprjegorno surađivat sa komisijom za izradu Strategije u informatičkoj izgradnji Hrvatske. Predložit im da se dio zadarskog otočja iznajmi za europsku Silicijsku dolinu (sinonim za informatičko istraživanje). I tako ubrzamo i prečicom dostigne razvijeni Svijet u svim vidovima ( i u standardu). </p>
<p>ALOJZ PAVLOVIĆ</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="40">
<p>U lančanom sudaru na autocesti poginule dvije osobe</p>
<p>SLAVONSKI BROD, 29. srpnja </p>
<p> - U teškoj prometnoj nesreći koja se u subotu u 5,10 sati dogodila na 343. kilometru autoceste Zagreb - Lipovac kod mjesta Vrbova u općini Staro Petrovo Selo, dvije su osobe smrtno stradale, dvije su teško i četiri lakše ozlijeđene, rečeno je u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj. </p>
<p> Policijiski izvori ne raspolažu podacima o uzrocima nsreće, jer je očevid još u tijeku, a vodi ga istražni sudac Županijskog suda u Požegi.</p>
<p> Informativni centar Hrvatskoga autokluba jutros je izvijestio da je na autocesti Zagreb - Lipovac došlo do lančanog sudara u kojem je sudjelovalo tridesetak vozila.</p>
<p> Zbog te prometne nesreće, koja se dogodila na južnom kolničkom traku, policija promet usporava i preusmjerava sjevernim kolničkim trakom od 339. kilometra do 343. kilometra autoceste Zagreb- Lipovac. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>U nesreći kod Udbine sedmero ozlijeđenih</p>
<p>UDBINA/GRAČAC, 29. srpnja</p>
<p> - Po podacima Policijske uprave ličko-senjske u prometnoj nezgodi kod Udbine rano jutros u 4,35 sati sedam je osoba teže i lakše ozlijeđeno i oni su prevezeni u zadarsku bolnicu. Zbog te prometne nezgode promet Ličkom magistralom, između Jošana i Udbine, teče od ranih jutarnjih sati usporeno. Iz smjera juga prometuje se obilazno preko Udbinske zračne luke, a od Korenice prema Gračacu jednim kolničkim trakom uz prevrnuti autobus, koji je s jednim osobnim automobilom sudjelovao u prometnoj nezgodi. Uzroci te prometne nezgode još nisu poznati, jer je očevid u tijeku. </p>
<p> Da bi se izbjegli zastoji prometna policija povremeno preusmjerava promet iz Korenice preko Gospića za Gračac, odnosno iz Gračaca prema Gospiću. Specijalna dizalica na putu je prema mjestu prometne nezgode te se očekuje da će prevrnuti autobus biti uklonjen prije podne. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Olujni vjetar potopio tri broda na Murteru</p>
<p>ŠIBENIK, 29. srpnja</p>
<p> - Nevrijeme koje je točno u ponoć zahvatilo zapadni dio Šibensko-kninske županije nanijelo je velike štete tom području. Najteže je bilo u Murteru gdje je od posljedica nevremena - jake kiše i sjeverozapadnog vjetra, stradalo tridesetak brodova. Svi su oni bili privezani uz centralnu murtersku rivu koja je, ionako u lošem stanju i koja nije mogla izdržati silinu nevere koja je protutnjala murterskim područjem i trajala kratko, svega dvadesetak minuta. </p>
<p>Kako saznajemo tri su manja broda potopljena, pet velikih brodova (jahte i koćarice) su teško oštećene, a ostali brodovi pretrpjeli su manja oštećenja. Potopljen je i jedan gliser, nestalo je 10 gumenih čamaca, a znatno su oštećena tri automobila. Jak vjetar polomio je više stabala. Prestrašeni autokampisti pred udarom vjetra sklonili su se u kuće Murterana. Ozlijeđenih nije bilo. </p>
<p>U Murteru su ogorčeni zbog lošeg stanja tamošnje luke koja na sanaciju čeka već godinama. Veliki broj brodova, posebice u ljetnim mjesecima natiska se jedan uz drugoga, a nevera koja je oko ponoći prošla prek Murtera, jednostavno je zahvatila privezane brodove u luci koja im, zapravo nije bila nikakva sigurnost. Saznajemo da je općina Murter iz državnog proračuna dobila dva milijuna kuna za obnovu luke, međutim na ta se sredstva još čeka. (J. Klisović).</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Samo četvrtina osuđenih za zloporabu droge završava u zatvoru!</p>
<p>ZAGREB, 29. srpnja</p>
<p> - Zloporaba opojnih droga globalni je problem već dulje vrijeme, a u Hrvatskoj se taj problem posebice javlja početkom devedesetih, da bi u posljednjih nekoliko godina bio zabilježen veliki porast, ne samo neovlaštenog posjedovanja, već i preprodaje opojnih droga. Da bi se to spriječilo zakonski propisi zemalja moraju biti međusobno usklađeni na temelju potpisanih konvencija, napominju u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.</p>
<p> Zamjenica državnog odvjetnika Božica Cvjetko ističe da u Hrvatskoj broj otkrivenih i prijavljenih kaznenih djela u svezi s krijumčarenjem i zloporabom opojnih droga bilježi neprekidni trend porasta i postaje zabrinjavajući. Mediji, kaže, često puta laički i bez poznavanja pristupaju toj problematici, što je izrazito štetno i kontraproduktivno. Stoga, napominje, treba nastojati problem zlouporabe opojnih droga rješavati multidisciplinarno, pri čemu treba imati na umu da li je počinitelj kaznenog djela ovisnik ili se zloporabom bavi iz profitabilnih razloga, te prema takvim osobama treba imati i različit pristup, smatra Božica Cvjetko. </p>
<p>Ističe kako su netočne predodžbe stvorene u javnosti da se za posjedovanje opojnih droga ide u zatvor. Osim što se vodi računa o količini, u tim slučajevima primjenjuje se načelo oportuniteta ili svrhovitosti, dodala je. To znači da državni odvjetnik može donijeti odluku da se maloljetne osobe upućuju u savjetovališta centara za liječenje ovisnosti, uz vlastiti pristanak.</p>
<p> Kada je riječ o evidentiranju počinitelja, Cvjetko napominje da je puno lakše utvrditi broj počinitelja koji neovlašteno posjeduju opojne droge, nego one koji se bave neovlaštenom proizvodnjom i preprodajom, odnosno »dilanjem« droge. Međutim, najteže je utvrditi broj onih koji organizirano preprodaju drogu, što najbolje pokazuju analize statističkih pokazatelja Državnog odvjetništva. Tako je u prošloj godini za organiziranu preprodaju droge prijavljeno samo 139 osoba ili 3,9 posto u ukupnog broja prijavljenih za zlouporabu droge (3522). Prema analizama za 1999., među prijavljenim odraslim osobama, u koje se ubrajaju strariji od 21 godine, najviše je prijavljenih zbog kaznenog djela neovlaštenog posjedovanja opojnih droga. Radi se o čak 2535 prijavljenih (72 posto).</p>
<p> Od 600 prijavljenih za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i preprodaje opojnih droga, 483 ih je optuženo, a 380 osuđeno. </p>
<p> Sudovi su prošle godine donijeli ukupno 1865 osuđujućih presuda za sve vrste kaznenih djela vezanih uz zlouporabu opojnih droga, što iznosi oko 91 posto osuđujućih presuda. Kada je riječ o sankcijama, u 1141 slučaju (61 posto) izrečena je uvjetna kazna, na zatvorsku je kaznu osuđeno 460 osoba (oko 25 posto), dok je ostalim izrečena novčana kazna ili sudska opomena. </p>
<p> Mlađe punoljetne osobe (od 18 do 21 godine), od kojih je 1732 prijavljeno za zloporabu droge, uglavom su prijavljivane zbog neovlaštenog posjedovana opojnih droga (78 posto). Od 417 osuđujućih presuda (92 posto), u najvećem broju izrečena im je uvjetna kazna (53 posto). Maloljetničke sankcije primjenjuju se u slučajevima kada je mlađa punoljetna osoba ujedno i ovisnik, a to među ostalim podrazumijeva i odgojnu mjeru odvikavanja, te pojačanu brigu i nadzor. Ove se mjere izriču u cilju prevencije kod te dobne skupine, jer se smatraju najsvrhovitijom sankcijom.</p>
<p> Zamjenica državnog odvjetnika podsjeća i da je Hrvatska potpisnica triju konvencija UN-a o sprečavanju zlouporabe droga. Od 1991. Hrvatska je članica »Grupe Pompidou« za suradnju u borbi protiv zloporabe opojnih droga i ilegalnog prometa opojnim drogama. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="44">
<p>Istarska banka kupca traži u Ljubljani ili Londonu</p>
<p>PULA, 29. srpnja</p>
<p> - U završnici višemjesečnog traganja za najpovoljnijim strateškim partnerom, koji bi Istarsku banku dokapitalizirao sa oko 200 milijuna kuna, između desetak kandidata u završnicu su ušli samo Nova Ljubljanska banka iz Ljubljane i Regent Europe iz Londona. To je priopćeno u subotu poslijepodne, nakon što su u Istarskoj banci u Puli otvorene jedine pristigle ponude. </p>
<p>Po ocjeni Uprave Istarske banke, oba kandidata udovoljavaju uvjetima natječaja, i bez obzira koji će do sredine kolovoza biti odabran, slijedom dokapitalizacije u konačnici preuzet će većinski paket dionica. Nakon izbora strateškog partnera, što će uslijediti nakon detaljnog proučavanja njihovih ponuda, do kraja rujna obavit će se kompletan postupak konsolidacije Istarske banke jer je taj rok postavila kao krajnji HNB-a. (M. Urošević)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Poljsku Telekomunikacju kupio France Telecom</p>
<p>VARŠAVA, 29. srpnja (od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Konzorcij France Telecoma i poljskog poduzeća Kulczyk Holding kupio je za 4,5 milijarde eura paket od 35 posto dionica poljskog telekomunikacijskog operatera. Sporazum s Francuzima poljska vlada postigla je prije nekoliko dana, mjesec i pol dana kasnije od prvotno određenog krajnjeg roka. Do kašnjenja u pregovorima došlo je, među ostalim, zbog spora oko socijalnog paketa za zaposlene. Prodaja poljske Telekomunikacje najveća je privatizacijska akcija ne samo u Poljskoj, već uopće u zemljama srednje Europe od početka tranzicijskih promjena. </p>
<p>Jedini konkurent francuskom telekomunikacijskom operateru bio je Telekom Italia koji je otpao iz natječaja u svibnju, nakon što je francuska ponuda ocijenjena korisnijom za Telekomunikacju te financijski isplativijom. France Telecom kupit će 25 posto dionica, a njegov poljski partner preostalih 10. Prema potpisanom ugovoru, francusko-poljski konzorcij obvezao se u narednih sedam godina uložiti u Telekomunikacju barem 6,5 milijardi eura, koje bi trebale ići u razvoj najvažnijih usluga: klasične i mobilne telefonije te Interneta. U zamjenu, poljska vlada obećala je France Telecomu prodaju daljnjih 16 posto poduzeća do jeseni iduće godine, nakon čega će francusko-poljski konzorcij postati većinski vlasnik poljskog operatera. Također će dobiti licence za najnoviji sustav mobilne telefonije UMTS. Da bi svoju ponudu učinila privlačnijom poljska je vlada usporila proces liberalizacije telefonskog tržišta koji bi mogao oslabiti poziciju nacionalnog operatera.</p>
<p>Poljska strana uspjela je od strateškog partnera isposlovati garanciju ostanka na poslu za svih 70.000 zaposlenika za razdoblje od četrdeset mjeseci. Ukoliko će novi investitor željeti smanjiti broj radnih mjesta, morat će radnicima ponuditi visoke otpremnine. Socijalni paket bio je važna točke pregovora o privatizaciji poduzeća jer je poljska vlada nastojala izbjeći bolnu i skupu restrukturizaciju u još jednom značajnom gospodarskom sektoru.</p>
<p>Cijena po kojoj je prodana Telekomunikacja nešto je viša od iznosa koji su predviđali analitičari. Još prije godinu dana France Telecom nudio je svega tri milijarde eura, zbog čega je poljsko ministarstvo državne blagajne odlučilo poništiti natječaj, te ove godine otvoriti novi. Novcima od privatizacije telekomunikacija vlada će financirati mirovinsku reformu, a dio će biti namijenjen za pokrivanje ovogodišnjeg deficita u državnom proračunu.</p>
<p>Telekomunikacja je najprofitabilnije poljsko poduzeće. Prošle godine postigla je promet od 6,5 milijardi DEM, dok je dobit nakon oporezivanja iznosila 650 milijuna DEM. Prije dvije godine u javnoj ponudi prodano je 15 posto dionica poljskog telekomunikacijskog operatera za nešto manje od jedne milijarde dolara.</p>
<p>Marko Olenković</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Obratite pažnju na ASEAN plus Kina, Japan i Južna Koreja </p>
<p>ASEAN se najviše bavio mogućim raspadom Indonezije / ASEAN plus tri već treću godinu za redom održava svoje summite, njihovi ministri financija redovno se sastaju, nastoje stvoriti Azijski monetarni fond, a po uzoru na euro uvesti azijsku monetarnu jedinicu / Umjesto nekadašnjeg trokuta velikih vojno-političkih sila iz vremena hladnoga rata, nastaje novi trokut velikih gospodarskih sila - Istočna Azija, SAD, EU </p>
<p>Savez država Jugoistočne Azije (ASEAN) više od tri desetljeća svog postojanja bio je zaokupljen proširenjem, a ove godine, na upravo održanim godišnjim sastancima u Bangkoku, najviše se bavio mogućim raspadom svog neslužbenog predvodnika - Indonezije. S 217 milijuna stanovnika, Indonezija je četvrta najveća država svijeta (iza Kine, Indije i SAD-a), a zahvatili su je vjerski sukobi u Ambonu i ostalim dijelovima Molučkog otočja, kao i separatistički pokreti u dvjema najbogatijim pokrajinama Acehu i Irian Jayi. Borbe između kršćana i muslimana na Molučkom otočju u proteklih 18 mjeseci odnijele su oko 4000 života, izazvale velika razaranja i stvorile stotine tisuća izbjeglica. Sve to slabi demokratski izabranu vladu predsjednika Abdurrahmana Wahida, šteti gospodarstvu, plaši strane ulagače, a moguće širenje nestabilnosti zabrinjava susjedne države. </p>
<p>U sličnim krizama prvi je impuls svjetske zajednice da se zadrži stabilnost, pa su poruke o podršci cjelovitosti Indonezije i o neslaganju sa separatističkim snagama uputili i ministri vanjskih poslova u Bangkoku, prvo u utorak, deset članica ASEAN-a, u srijedu ASEAN plus tri (Kina, Japan i Južna Koreja), te u četvrtak Regionalni forum ASEAN-a za sigurnost, u kojem je pored spomenutih 13 još deset država, među njima SAD, Rusija, Australija pa i predstavnici europske petnaestorice. </p>
<p>Indonezija je na svim tim sastancima tražila diplomatsku podršku za dva naoko suprotna cilja: da se izrazi zabrinutost zbog krize na Molučkom otočju i da se pokaže razumijevanje za indonežanski otpor dolasku međunarodnih snaga koje bi spriječile borbe i uspostavile mir, slično mirovnim snagama UN-a koje su pod vodstvom Australaca stigle na Istočni Timor. Zapravo, Indonezija želi podršku za svoju teritorijalnu cjelovitost, ali i materijalnu, humanitarnu i svaku drugu pomoć osim stranih vojnika. I dok vlada u Džakarti priznaje postojanje separatističkih pokreta na krajnjem zapadu zemlje, u Acehu, i na krajnjem istoku, Irian Jayi, borbe na Molučkom otočju proglašava za čisti unutarnji problem. </p>
<p>Desetljećima su prirodna bogatstva Irian Jaye, kako se naziva zapadni dio Nove Gvineje, drugog najvećeg otoka na svijetu, nemilice iskorištavana, a stanovništvo ugnjetavano. To je potaklo pokret Papuanaca za nezavisnošću, a njihove protivnike navodi da izazivaju nasilje kako bi opravdali intervenciju vojske. Papuanske vođe sklone su ublažavanju krize kroz dijalog i bez uporabe sile, ali prijete i jednostranim proglašenjem nezavisnosti ako sadašnji predsjednik Indonezije, Wahid, bude nedemokratski smijenjen. Neobična prijetnja lako je objašnjiva - Wahid pregovara s Papuancima. Obećao im je autonomiju, ali ne i nezavisnost. Džakarta bi zadržala obranu i vanjske poslove, a Irian Jaya bi i dalje koristila indonežansku valutu, poštivala zakone i trgovinske ugovore, a zadržala bi i indonežanski jezik u obrazovanju. Ako se obećanja ne ispune, separatistički pokret će sigurno ojačati i moglo bi doći do intervencije vojske. Indonežanski tvrdolinijaši podstiču sukobe jer bi im pomogli da uklone Wahida i spriječe demokratizaciju i ostale reforme koje Wahid nastoji provesti. </p>
<p>ASEAN je sada odlučio uvesti značajnu novost - kako bi se što uspješnije nosio s mogućim regionalnim krizama, osnovao je »protupožarnu ekipu« trojice ministara vanjskih poslova koji bi morali brzo reagirati na prijetnje. U trojci će - po uzoru na EU - biti prethodni, sadašnji i budući predsjedavajući ASEAN-a. No, postavljeno im je i ozbiljno ograničenje - bez poziva ne smiju se miješati u unutarnje poslove članica. To im može spriječiti djelovanje u nizu kriza, poput sadašnjih religioznih sukoba na Molučkom otočju. </p>
<p>Poslije početka oporavka od financijskih kriza 1997. i 1998., taj dio svijeta suočava se s novim iskušenjima globalizacije i sve bržeg razvoja tehnologije, posebno informatike. Nastoji odgovoriti čvršćim povezivanjem, tješnjom suradnjom i većom otvorenošću. Sada u Bangkoku, usprkos znacima da su neke članice prisiljene i dalje štititi svoje osjetljive industrije, dogovoreno je stvaranje zona slobodne trgovine. U prijelaznom periodu zemlje koje prolaze kroz ozbiljne teškoće svoje osjetljive sektore moći će privremeno osloboditi obaveza iz sporazuma o slobodnoj trgovini. Malezija je npr. zatražila da se rok za otvaranje njenog automobilskog tržišta pomakne do 1. siječnja 2005., čime bi se zaštitila od konkurencije prvenstveno Tajlanda, koji je postao regionalno središte japanskih, europskih i američkih proizvođača automobila. Malezijski zahtjev povećao je bojazni da bi i ostale članice ASEAN-a mogle tražiti zaštitu za neke svoje politički osjetljive dijelove gospodarstva. A previše iznimaka uništilo bi opći dogovor o stvaranju područja slobodne trgovine ili bi dogovoreni početak mogao biti pomaknut od 2002. na 2010. godinu. </p>
<p>Djelovanje već 33 godine starog ASEAN-a i briga za Indoneziju kao da su potisnule u drugi plan nastojanje i prve poteze potencijalno znatno važnije grupacije ASEAN plus tri. Deset država ASEAN-a plus Kina, Japan i Južna Koreja, već treću godinu za redom održava svoje summite, njihovi ministri financija redovno se sastaju, osnovali su i »vizionarsku skupinu« koja ih predvodi. Postala je to najzaposlenija regionalna grupacija izvan Europe, posebno aktivna u povezivanju financija. Dogovara stvaranje zajedničke košare valuta i zajedničko djelovanje u izbijanju kriza, kako bi se zamijenilo diskreditirano vezanje uz dolar i skupo plivanje valuta koje je MMF nametnuo poslije krize 1997. Nastaje čak Azijski monetarni fond (AMF), a Hong Kong (znači Kina) i Filipini predlažu da se po uzoru na euro stvori azijska monetarna jedinica. </p>
<p>Kako se objašnjava ta poplava novih ideja? Najčešće se navode četiri najvažnija razloga: </p>
<p>Prvi je financijska kriza 1997-98. u kojoj je Zapad iznevjerio, pa čak i pojačao krizu izvlačenjem svojih ulaganja. ASEAN plus tri po vanjskoj trgovini ravan je SAD-u i EU-u, a po monetarnim rezervama čak je mnogo jači. </p>
<p>Drugi je neuspjeh WTO-a i APEC-a da povećaju liberalizaciju trgovine. Sve države Istočne Azije ovise o izvozu i žele da ostale države budu što otvorenije za njihovu robu i usluge. No, u SAD-u, njihovom najvećem tržištu, već pet godina jača otpor liberalizaciji trgovine, odnosno uvozu. </p>
<p>Treći su pozitivna iskustva integracije u Europi, posebno stvaranje eura. Kina i Japan su u prošlosti ratovali jednako žestoko kao i Njemačka i Francuska, pa mogu ubuduće jednako dobro surađivati kao danas te dvije europske države. A to bi bio ne samo golem doprinos miru u svijetu nego i temelj snažne gospodarske grupacije koja bi se mogla uspješno nositi sa SAD-om i Europom. S golemom štednjom i deviznim rezervama taj dio svijeta može razviti svoje vlastito tržište kapitala i sve manje uvažavati pokroviteljstvo, savjete, pa i diktate globalnih financijskih institucija koje su najčešće pod utjecajem Zapada. </p>
<p>Četvrti je sve veće nezadovoljstvo u pravilu nadmenim ponašajem SAD-a i EU-a prema svima drugima. Istočna Azija npr. traži da bude više zastupljena u MMF-u i Svjetskoj banci, gdje je utjecaj Amerikanaca i Europljana već smiješno pretjeran, a slično je i u svim ostalim međunarodnim institucijama, od WTO-a do UN-a. </p>
<p>Umjesto trokuta velikih vojno-političkih sila iz hladnoga rata - SAD-a, Rusije i Kine - nastaje novi trokut velikih prvenstveno gospodarskih sila - Istočna Azija, SAD, EU. Takva nova konfiguracija u sebi sadrži podosta pozitivnog, osobito za uravnoteženje odnosa u svijetu, ali istodobno bi, zbog mogućeg nadmetanja, mogla i opasna prijetiti svjetskoj sigurnosti. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>ASEAN od petorice protivnika komunizma do desetorice među kojima su i komunisti</p>
<p>Godine 1967. Filipini, Indonezija, Malezija, Singapur i Tajland, prvenstveno povezani strahom od komunizma, osnovali su u Bangkoku Savez država jugoistočne Azije (ASEAN). Najvažniji podstrek bila im je pobjeda komunista u Vijetnamu, Kambodži i Laosu, odnosno strahovanje da bi Vijetnam, uz pomoć SSSR-a i Kine, mogao progutati sve svoje susjede. </p>
<p>1984. primljen je Brunei, malen po broju stanovnika (danas nešto više od 300.000), ali zahvaljujući nafti veoma bogati sultanat na sjeverozapadnoj obali Bornea. </p>
<p>1995. poslije dugih i ogorčenih rasprava primljen je i Vijetnam, država protiv koje je ASEAN zapravo bio i osnovan. No, od Vijetnamskog rata bilo je proteklo 20 godina, a od 1988. vijetnamski vojnici su se povlačili iz Laosa i Kambodže. Vijetnam se mijenjao. </p>
<p>1997. priključili su se Laos, u kojem su, kao i u Vijetnamu, komunisti na vlasti, i Myanmar (Burma), kojim upravlja vojni režim. Zapadne demokracije otvoreno su osuđivale primanje Myanmara, jer vojni diktatori u toj zemlji ne poštuju demokraciju i krše ljudska prava, zbog čega je Washington nametnuo gospodarske sankcije Myanmaru. </p>
<p>1999. primljena je i Kambodža, tako da se svih deset država Jugoistočne Azije našlo zajedno. </p>
<p>Deset članica ASEAN-a ima oko 500 milijuna stanovnika i ostvaruje BDP od 590 milijardi dolara. Po utjecaju i gospodarskoj snazi može se uspoređivati s ostalim regionalnim ekonomskim blokovima poput Mercosura u Južnoj Americi, Slobodne trgovinske zone Sjeverne Amerike (NAFTA), pa i s Europskom unijom. A ASEAN plus tri ima više od dvije milijarde stanovnika - što je trećina čovječanstva. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="48">
<p>Mesić i Mate Granić bore se za moguće disidente HDZ-a?! </p>
<p>Dovodi li Canjugin pokušaj legaliziranja frakcije unutar HDZ-a i njegovo eventualno isključenje iz stranke do korjenitih promjena na političkoj sceni</p>
<p>ZAGREB, 29. srpnja</p>
<p> - Pokušaj Zlatka Canjuge, saborskog zastupnika HDZ-a, da osnuje frakciju unutar te stranke najvjerojatnije će, kako Vjesnik doznaje, završiti njegovim isključivanjem iz HDZ-a. Iako Sud časti te stranke tek treba donijeti odluku o tome, kako se čini, zadnji Canjugini istupi u javnosti učvrstili su vrh HDZ-a u uvjerenju da je takav radikalan potez nužan kako bi se sačuvalo jedinstvo stranke.</p>
<p> Podsjetimo, Canjuga je, osim izravnih napada na Šeksa i Pašalića, kazao da je za osnivanje frakcije koja, prema njegovim riječima, ima čak 13 osoba, dobio potporu od predsjednika Mesića te Josipa Manolića, sada predsjednika izvanparlamentarnog HND-a. Javno uključivanje drugih institucija i političkih stranaka, pritom nekadašnjih visokih dužnosnika HDZ-a, u rješavanje odnosa unutar jedne stranke, »grijeh« je koji se teško oprašta u bilo kojoj političkoj stranci. Eliminiranjem jedino Canjuge, vrh HDZ-a će, prema istim izvorima, pokušati sačuvati ostale članove te neformalne frakcije u okviru stranke. Međutim, to neće biti posve jednostavno jer su se u borbu za njih uključili i predsjednik Mesić, koji bi mnoge od njih htio vidjeti u HNS-u te Mate Granić, koji također drži širom otvorena vrata dijelu HDZ-ovih zastupnika u Saboru. Pogotovo onom dijelu koji je neformalno sudjelovao na početnim sastancima oko osnivanja Demokratskog centra, stranke koja je nedavno nastala raskolom u HDZ-u.</p>
<p>Tko će od mogućih HDZ-ovih disidenata, od kojih mnogi jesu zastupnici u Saboru, a neki i nisu, i formalno pristupiti HNS-u a tko DC-u, a tko će možda poći svojim putem, nezahvalno je prognozirati. Ali, javna je tajna da je, osim Zlatka Canjuge koji to ni ne skriva, vrlo blizak s predsjednikom Mesićem i Franjo Gregurić. Iako Gregurić danas nema službenih funkcija, njegov utjecaj je i dalje nedvojbeno vrlo snažan kako u gospodarstvu tako i u kreiranju političkih odnosa, a u vezi s HDZ-ovim mogućim disidentima upravo se o tome radi. Naime, njihovim odlaskom iz HDZ-a u određenom dijelu bi se i prije izbora promijenili odnosi u parlamentu. Kako se odnosi snaga među strankama, prema većini istraživanja, i realno mijenjaju, naziru se obrisi stvaranja dvaju stranačkih blokova. </p>
<p>Ta profilacija još nije dovršena jer se očekuje ishod izbornog sabora LS-a a u izravnoj vezi s tim mogu biti i neka buduća kadrovska pomjeranja unutar HSLS-a. Stoga priča s mogućim disidentima HDZ-a može izazvati mnogo značajnije posljedice od pukog prelaska pojedinaca ili skupine iz jedne u drugu stranku. Završnica tih promjena na političkoj sceni mogla bi uslijediti nakon lokalnih i županijskih izbora planiranih za proljeće iduće godine. Šesteročlana koalicija bi ostala, ali bi se promijenio njen sastav, s tim da najvjerojatnije u tom slučaju valja očekivati i pokoji vrlo značajan transfer iz jedne u drugu stranku unutar šestorice. </p>
<p> Dakle, dajući potporu Canjugi za osnivanje frakcije predsjednik Mesić zapravo želi uoči tih budućih promjena kadrovski ojačati stranku s osobama koje imaju iskustva u obavljanju državnih poslova. Pritom, svi u HNS-u nisu oduševljeni takvim njegovim, kako tvrde, prevelikim oslanjanjem na moguće disidente iz HDZ-a. Što se Granića tiče, nije nikakva tajna da bi on rado u Demokratskom centru vidio neke sadašnje zastupnike HDZ-a koji su do zadnjih parlamentarnih i predsjedničkih izbora obavljali vrlo odgovorne državne dužnosti kako u politici tako i u gospodarstvu. Neki od njih su se svojom uočljivom neaktivnošću u Saboru već distancirali od HDZ-a dok su drugi proklamirali svoju političku nezavisnost od stranke s čije liste su izabrani u Sabor. Dakako, među mogućim HDZ-ovim disidentima ima i onih poput Branimira Glavaša koji nisu bliski ni HNS-u ni DC-u nego, kako se čini, planiraju svoj vlastiti put. Međutim, što će se zapravo dogoditi, ovisit će najviše od političkog umijeća novog predsjednika HDZ-a Ive Sanadera i njegove moći uvjeravanja mogućih HDZ-ovih disidenata da ostanu u stranci. Sanader se nalazi u vrlo osjetljivoj situaciji. Teško može legalizirati frakciju kojoj je temelj zahtjev za eliminacijom Šeksa i Pašalića, dok će s druge strane, stranka doći u posve drugi položaj ako ostane bez vrlo značajnog broja zastupnika od kojih se bitan dio njih svojevremeno svrstavao u »tehnomenedžersku« struju HDZ-a. Za to vrijeme, predsjednik Mesić i Mate Granić intenzivno rade na privlačenju te neodlučne skupine u HNS odnosno DC. Njihovim transferima te stranke bi ojačale a HDZ bi oslabio. Moguće je da će odluka Suda časti u vezi sa Zlatkom Canjugom pokrenuti proces, iako mnogima od njih bivši čelnik »Dinama« nije nikakav politički uzor nego tek zgodan povod. </p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Imenovanje ravnatelja istarskih škola izazvalo ogorčenje pulskih prosvjetara</p>
<p>PULA, 29. srpnja</p>
<p> - Prosvjetni djelatnici i javnost najvećeg istarskog središta iznenađeni su i ogorčeni odlukom ministra prosvjete Vladimira Strugara koji je potkraj ovoga tjedna i na početku godišnjeg odmora imenovao u Školi za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu te u Industrijsko-obrtničkoj školi u Puli dosadašnje ravnatelje, kojima su uz ostale u potpunosti uskratili povjerenje njihovi školski odbori i nastavnička vijeća. Prosvjetni djelatnici Škole za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu u Glasu Istre objavili su prosvjedno pismo pod naslovom »Uvrijedili ste nas ovim rješenjem«, jer nitko nije očekivao ! da će za v. d. ravnatelja biti imenovana dosadašnja ravnateljica Smiljana Ujčić, kojoj je od šest članova školskoga odbora petoro njih uskratilo povjerenje.</p>
<p>Još veće iznenađenje zadesilo je ne samo kandidate za ravnatelja već i nastavnike, a najvjerojatnije i učenike, odluka ministra Strugara da u Industrijsko-obrtničkoj školi za v. d. ravnatelja imenuje Marka Maršića, koji je bio ravnatelj posljednjih godina a nakon što je u vrlo problematičnim okolnostima na to mjesto došao umjesto ranijeg i vrlo cijenjenog ravnatelja Silvija Peloze. U toj školi odlučni su istrajati u borbi za smjenu ravnatelja. (M.U.)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>U Hrvatskoj nema privatnih plaža!</p>
<p>Pristup moru može zabraniti jedino onaj tko plaća koncesiju. Koncesionar, koji može biti i privatna osoba, mora udovoljiti brojnim uvjetima i, naravno, državi plaćati godišnju naknadu za korištenje općeg dobra. Koncesije, međutim, država izdaje samo na četiri ili pak 12 godina</p>
<p>Nitko, ama baš nitko, nema pravo zabraniti da se kupate na kojoj god plaži želite! Osim ako vam ne pokaže papir da je od države dobio koncesiju temeljem koje smije plažu ograditi i koristiti je samo za sebe - što ne znači da je njegova. Međutim, takvih koji imaju koncesiju, vrlo je malo. Ako počne objašnjavati da je riječ plaži koju je samo za sebe nekad davno ogradio još njegov pradjed, također ne morate nasjedati, jer su svi oni koji su bez ikave dozvole sebi dodijelili komadić mora, prekršili Zakon o pomorskom dobru. </p>
<p>Takvih je duž hrvatske obale i na otocima podosta, a opisani slučajevi u kojima se samovoljni »vlasnici« plaža pozivaju na pradjeda, ponavljaju se svakog ljeta. Naime, po spomenutom je zakonu obalni pojas, odnosno prostor udaljen najmanje šest metara od obale mora (računa se da toliko zapljuskuju valovi), opće dobro Republike Hrvatske u iskljičivo društvenom vlasništvu i pripada svim građanima naše države. Stoga je svako građenje, nasipavanje ili pak ograđivanje prostora uz more, bilo da je riječ o plaži, pristaništu za brodove ili pak najobičnijoj šikari - ilegalno, ako za to ne postoje posebne dozvole koje izdaju isključivo županijski uredi za pomorstvo.</p>
<p>To je vrlo konkretan odgovor koji smo dobili u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza, gdje jasno ističu da u Hrvastkoj nema privatnih plaža. </p>
<p>Realna situacija ipak je bitno drukčija, što zakon također prepoznaje kao devastaciju priobalnog područja. No jedno je ono što piše u zakonu, a posve drugo kako se on u praksi provodi. U svim primorskim županijama djeluju hidrograđevinske inspekcije zadužene uz ostalo za kontrolu primjene Zakona o pomorskom dobru, no kako broj inspektora nije dovoljan, oni izlaze na teren uglavnom nakon dojava građana. Već i činjenica da u Ministarstavu pomorstva, prometa i veza nemaju podatak koliko je prekršitelja Zakona, pokazuje da se on ne provodi baš kako bi trebalo. Kako doznajemo u Ministarstvu, broj inspekcijskih kontrola i izrečenih prekršajnih mjera ipak je u stalnom porastu. </p>
<p>Što se pak tiče koncesija, njih država izdaje na četiri ili pak 12 godina, za što se predaje zahtjev županijskom uredu za pomorstvo. Koncesionar, koji može biti i privatna osoba, mora udovoljiti brojnim uvjetima i, naravno, državi plaćati godišnju naknadu za korištenje općeg dobra. U tome leži objašnjenje činjenice da neki hoteli na Jadranu imaju ograđene plaže samo za svoje goste, dok ostalima, ako to žele, ulaz na plažu uredno naplaćuju. Ulaz na ograđenu plažu ipak ne bi smjeli naplaćivati »domorocima«, dakle ljudima koji žive u obližnjim kućama. </p>
<p>Dozvolu mora imati i svatko tko želi graditi uz obalu mora, primjerice mol za pristajanje plovila. U svakom slučaju, onaj tko plaća koncesiju, smije drugima zabraniti pristup moru. Problem donekle predstavljaju stare katastarske čestice ucrtane u zemljišne knjige prije stupanja na snagu postojećeg zakona, prema kojima je zemljište do same obale u nečijem privatonom vlasništvu. Naravno, vlasnicima je sada teško dokazati da zapravo više nisu vlasnici obale i da se prostor udaljen šest metara od mora ne može nikome prodati, niti se može kupiti. </p>
<p>Drugim riječima, ako vas to veseli, slobodno se možete kupati (čak štoviše, i pružiti svoj ručnik) i ispred bivše Mamuline vile u Opatiji, ili pak nekadašnje Bakarićeve na Hvaru. Imaju vas pravo otjerati samo ako vam pokažu dokaz o posjedovanju koncesije. </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Boljkovac i Lopušinski i dalje iza odluke o pomilovanju</p>
<p>ZAGREB, 29. srpnja</p>
<p> - Oko Predsjednikovog pomilovanja troje splitskih dilera Natalije Šunjić, Igora Perke i Siniše Pleštine, a na prijedlog Komisije za pomilovanje, podigla se velika »prašina« u javnosti, te su o spornom pomilovanju razne mjerodavne odnosno »manje« mjerodavne osobe, udruge i institucije dale svoje, većinom negativno mišljenje. Unatoč tome što je sam Predsjednik u svom intervjuu za Vjesnik rekao »da treba preispitati odluku Komisije o pomilovanju radi kritike koju je ta odluka doživjela«, član Komisije i aktualni ministar pravosuđa Stjepan Ivanišević, s kojim su se složili i ostali članovi Komisije, kao i njezin predsjednik Josip Boljkovac, opisao je reakciju javnosti kao »orkestriranu akciju naciljanu protiv Predsjednika Republike«.</p>
<p>»U potpunosti se slažem s izjavom ministra Ivaniševića, kada je rekao kako je cijela ova 'hajka' zapravo ciljani atak na našeg Predsjednika«, rekao je Boljkovac, istaknuvši kako je Komisija svoju odluku donijela »časno i pošteno«. »Što se tiče Mesićeve namjere da preispita našu odluku, to je uostalom njegovo pravo kao šefa države, te tu odluku također podržavam«, naglasio je Boljkovac.</p>
<p>Bivši splitski dogradonačelnik i potpredsjednik Komisije za pomilovanje Ivan Lopušinski također je istaknuo da stoji iza odluke o pomilovanju. »Cijeli se slučaj previše ispolitizirao. Zašto je načelniku Odjela za drogu splitske policije Josipu Buljanu baš sada 'pukao film', pa kako mu se to nije dogodilo za vrijeme Tuđmana. Sami smo svjedoci spornih pomilovanja bivše Komisije, kada su pomilovani pravi dilerski 'bosovi'. Zašto se onda nije reagiralo u javnosti«, odgovara kontrapitanjem Lopušinski.</p>
<p>»Dileri, kao i drugi kriminalci imaju pravo na pomilovanje. Svaki je slučaj poseban. U konkretnom slučaju, mi smo od socijalnih radnika i stručnjaka dobili vrlo pozitivno mišljenje o troje pomilovanih, stoga smo nakon razmatranja odlučili da mladim Splićanima treba dati šansu«, obrazložio je Lopušinski, komentirajući negativno mišljenje Državnog odvjetništva i suda »kao uobičajeno, jer često daju negativno mišljenje samo da se odbije molba, i to bez pravog razloga«.</p>
<p>Lopušinski je također opovrgnuo glasine da je rodbinska veza Siniše Pleštine s premijerovom suprugom »pripomogla« njegovom pomilovanju. »Pa to je smiješno, za tu smo rodbinsku vezu saznali tek iz novina. A što se tiče govorkanja oko mog utjecaja na predsjednika Mesića radi našeg poznanstva iz školskih dana, decidirano tvrdim da u svom odnosu s Predsjednikom, niti sada, niti prije, nisam miješao prijateljstvo s poslovnim odlukama«, zaključio je Lopušinski.</p>
<p>Jedan od članova Komisije za pomilovanje i umirovljeni HDZ-ov saborski zastupnik general Zvonimir Červenko, izjavio je da »on nije glasnogovornik Komisije, nego običan član«, te da su »ministar Ivanišević, Boljkovac i Čičak dovoljno o cijelom slučaju rekli«. »Ne želim davati nikakve izjave u javnost, uostalom materijali su mi u kancelariji. Ipak, želim reći da se prilikom donošenja odluke o nečijem pomilovanju ravnamo prema istim principima; svatko ima pravo na milost, pa čak i ubojica, naravno, pod određenim uvjetima «, kratko je komentirao general. (D. D.)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Amato: Hrvatska je kao lijek za tešku bolest u cijeloj regiji</p>
<p>DUBROVNIK, 29. srpnja</p>
<p> - »Hrvatska ima ključnu ulogu na ovoj strani Jadrana. Ova je regija tijekom proteklih godina bila pogođena teškom bolešću, a Hrvatska je kao lijek za tu bolest. Njena uloga, ne samo kao primjer demokratskog suživota unutar određene zemlje, nego i kao poticaja i promocije u odnosu na svoje susjede također je vrlo dragocjena. Hrvatska tu svoju ulogu obavlja vrlo dobro u odnosu na BiH te Crnu Goru, koja se nalazi u poteškoćama kojima je uzrok situacija u Jugoslaviji. Nadamo se da će hrvatski lijek uspjeti proširiti kuru i pobjediti bolest u cijeloj regiji«, istaknuo je predsjednik Vlade Talijanske Republike, Giuliano Amato u Dubrovniku, nakon radnog doručka s hrvatskim premijerom Ivicom Račanom, tijekom kojeg je najviše vremena posvećeno aktualnoj situaciji na Području SRJ i Crne Gore.</p>
<p> Sastanku dvojice premijera u hotelu »Excelsior« bili su, uz ostale, nazočni i ministar vanjskih poslova RH Tonino Picula, njegova zamjenica dr. Vesna Cvjetković-Kurelec, zamjenik ministra vanjskih poslova Italije Umberto Ranieri, veleposlanik RH u Rimu Davorin Rudolf, njegov talijanski kolega u Zagrebu Fabio Pigliapoco te saborski zastupnik talijanske manjine Furio Radin. </p>
<p>Premijer Račan je istaknuo kako se, osim o nastavku suradnje Hrvatske i Italije na bilateralnim i regionalnim pitanjima u skladu sa zajedničkom deklaracijom potpisanom u svibnju ove godine u Rimu, najviše razgovaralo o problemima koje stvara režim Slobodana Miloševića u Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu te o predstojećim saveznim izborima u Jugoslaviji kao i o summitu Europa - Balkan, koji će se u studenom održati u Zagrebu.</p>
<p>»Poznat je naš dogovor da se Hrvatska i Italija konzultiraju i zajednički nastupaju u pogledu problema u široj europskoj regiji, te da dogovaramo određene poteze koji bi trebali pomoći rješavanju tih problema. Govoreći o predstojećem summitu u Zagrebu složili smo se da treba uložiti dodatne napore kako bi njegov potencijal u odnosu na probleme regije bio što bolje iskorišten. U onom dijelu koji se odnosi na naše bilteralne odnose, mogu reći da ćemo na jesen oživjeti sektorske kontakte između dvije Vlade. Sa zadovoljstvom mogu reći da se rezultati dobrih odnosa očituju i u znatnom povećanju izvoza Hrvatske u Italiju. Nas dvojica vrlo brzo ćemo se ponovo sresti na sastanku koji je važan za jadransku inicijativu, koja okuplja zamlje oko Jadranskog mora, kao i na sastanku Trilaterale s obzirom na namjeru i podršku da se ona uz Italiju, Sloveniju i Mađarsku proširi i na Hrvatsku«, kazao je predsjednik hrvatske Vlade Ivica Račan. </p>
<p>Talijanski premijer Amato odnose Italije i Hrvatske ocijenio je odličnima, najavljujući sastanak gospodarstvenika dviju zemalja u rujnu ove godine. Odgovarajući na novinarska pitanja vezana za situaciju u Crnoj Gori i predstojeće savezne izbore na području Jugoslavije, dvojica premijera složila su se da Miloševićev režim slabi, iako taj proces ide presporo. »Milošević gubi podršku u samoj Srbiji, mada je taj proces slab. Srbija se nalazi pred izborima koje je Milošević nametnuo promjenom Ustava SRJ. Na žalost, vidljivo je da je situacija u opziciji bremenita mnogim problemima te da s te strane i nemamo najadekvatniji odgovor. No, podržavamo napor međunarodne zajednice da se sačuva demokratski izabrana vlast u Crnoj Gori«, ocijenio je stanje u SRJ Ivica Račan. Njegov talijanski kolega Giuliano Amato smatra kako se za sada ne nazire rješenje tog problema, s obzirom da će Milošević, kako je naglasio, održati izbore pri čemu je najbitnije da ne dođe do napetosti između Srbije i Crne Gore, koja se ne bi mogla rješavati mirnim putem. </p>
<p>»Nužno je provoditi zajedničku strategiju usmjerenu na smanjivanje podrške Miloševiću u njegovoj zemlji. No, opozicija nije odviše snažna, uz ostalo i zato što je podijeljena. Stoga treba politički djelovati imajući pri tom određenu perspektivu u odnosu na vrijeme prije i poslije izbora«, istaknuo je Amato, dodajući kako jedino od Miloševićeva odnosa prema Crnoj Gori ovisi hoće li doći do izbijanja novog sukoba na ovim prostorima. Na pitanje talijanskih novinara je li u sklopu približavanja Hrvatske k Europskoj uniji predviđena gospodarska pomoć od strane Italije, Ivica Račan odgovorio je kako Hrvatska na gospdarskom planu unatoč teškoj naslijeđenoj situaciji ne treba pomoć već suradnju. Odgovarajući na isto pitanje Giuliano Amato naglasio je kako je gospdarska situacija u Hrvatskoj teška no ne i tragična, te da hrvatsko gospdarstvo ima dosta potencijala i međunarodni kredibilitet. Premijeri Račan i Amato po završetku radnog doručka prošetali su po staroj gradskoj jezgri te popili kavu ispred Gradske kavane. </p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Ipak bez gužvi na cestama</p>
<p>ZAGREB/KARLOVAC/SLUNJ, 29. srpnja</p>
<p> - Prva velika ovogodišnja smjena turista na magistralnom putu od Zagreba preko Karlovca prema Plitvičkim jezerima, te dalje prema srednjem i južnom Jadranu, prošla je bez očekivanog kolapsa u prometu, iako je zbog nekoliko manjih zastoja bilo i kilometarskih kolona. »Ovaj vikend turistički val nas je zaobišao, ali bojim da bi već u ponedjeljak promet opet mogao stati«, rekao je jedan od prometnih policajaca koji prate i reguliraju promet na cesti između Karlovca i Slunja Vjesnikovoj reporterskoj ekipi, koja je od petka do subote bila 24 sata na cesti na najkritičnijem dijelu puta do mora: od Zagreba do Plitvičkih jezera. </p>
<p>Vjesnikov sugovornik napominje da svaki dan »guta prašinu« na motoru osam do 10 sati. Bilo bi još gore da kamioni na tom »uskom grlu« ne idu zaobilaznicom, dodaje on, te da se boji prometnog kolapsa zbog autobusa, te »navale Čeha«. Kaže da Česi imaju najviše prometnih nesreća, a razlog tome vidi u novim i brzim automobilima, te nepoznavanju »naših cesta«. Na kraju smo čuli da su noć prije našeg posjeta u prometnoj nesreći na tom dijelu ceste poginuli muškarc i žena iz Bosne, s belgijskimm putovnicama. </p>
<p>Na ulazu na auto cestu u Lučkom na naplatnim kućicama dočekali su nas volonteri Ministarstva prometa, pomorstva i veza i MUP-a, sa letkom »Dobro došli u Hrvatsku«. U njemu, između ostalog, piše kako izbjeći gužve na cestama, odnosno preporučuje se ne kretati na putovanje u dane kada je gužva. S druge strane, u Karlovcu smo se uvjerili da je jedina velika mana ceste kroz Karlovac to što ona nema alternative za lokalni promet, pa su ljudi tog podučja osuđeni na »turističku gnjavažu bez boravišne takse«.
Nešto južnije, u Slunju, ove se godine traži »krevet više«. Naime, tamošnji Hotel »Park« svake je večeri pun tranzitnih gostiju, koji za spavanje s doručkom izdvajaju 130 kuna. Brojni gosti koji ne stanu u 20 soba hotela Park, mogu potražiti mjesto u privatnom smještaju. Anđelka Jurašin, v.d. direktor Turističkog ureda Slunj, kaže da su lani imali tri, a ove godine devet obiteljskih domaćinstava, koja se bave iznajmljivanjem soba po cijeni od 20 njemačkih maraka po osobi. Ništa čudno ako se zna da je Slunj, prije Domovinskog rata, bio jedan od poznatijih tranzitni centara.</p>
<p>Dok kolone automobila samo prolaze kroz grad na putu prema Nacionalnom parku Plitvička jezera, nekako nam se čini da pomalo vene biser Slunja, Rastoke, nastale prije 300 godina igrom prirode, koja zeleno-modre vode Slunjčice prelijeva preko sedrenih stijena u Koranu stvarajući pritom mnoštvo slapova, malih jezera i kaskada. Tako će valjda biti sve dok u Slunju strani turisti najčešće traže »mjenjačnicu«, a u hotelu Park, ovome novinaru, ne daju na uvid - Knjigu žalbe.</p>
<p>Put nas dalje vodi dobrom Plitvičkom cestom, koja je prije početka ove turističke sezone, iznova asfaltirana, do Plitvičkih jezera. No, obnovljeni i prošireni Hotel »Jezero« zatekli smo poluprazan. Naime, od tamošnjih 400 kreveta, više od polovine je bilo prazno. Na naš upit na recepciji hotela dobili smo odgovor da najviše gostiju imaju iz Češke, Mađarske, Slovačke, Austrije, Njemačke i Slovenije, te Poljske. Nadalje smo čuli da gosti u prolazu ne mogu napuniti hotel čiji je kapacitet utrostručen u odnosu na prošlu godinu. No, je li tome razklog što spavanje sa doručkom za dvije osobe košta 720 kuna nismo dobili odgovor. Posjet Plitvicama još je skuplji ako se tome doda i skupa ulaznica za posjet Nacionalnom parku (65 kuna za odrasle, odnosno 45 kuna za djecu). Ipak, posjet Parku može pričekati do rujna, kad će i cijena ulaznice biti jeftinija.</p>
<p>Vjesnikova je ekipa produžila dalje do Borja, gdje nam je Marija Dujmović, šef sale u tamošnjoj restoraciji kazala da dnevno Borje posjeti oko 5000 gostiju, što je skoro isto kao i prošle godine. Naime, većinom se radi o organiziranim izletima sa Jadrana, odnosno gostima koji na Plitvice dolaze autobusima. No, čuli smo da bi gostiju najvjerojatnije bilo i više da se s obližnje ceste može lakše izaći »iz kolone«. </p>
<p>Među rijetkim gostima u petak oko ponoći na Borju smo zatekli i četvoricu bratića Kekelj iz Zagreba. Kako kažu, od Zagreba do Borja im je trebalo dva sata i 15 minuta, iako su očekivali da će »čučati u koloni«. Nadalje su nam rekli da idu na dva tjedna na Pelješac, da nigdje ne žure već da će na moru ostati i duže, ako nađu neki »jeftiniji smještaj«.</p>
<p>Na povratku s Plitvica, u Rakovici smo bili svjedoci prometne nesreće u kojoj su na sreću samo lakše stradala dva automobila sa njemačkim registarskim oznakama. Dok su vidno iscrpljeni vozači, međusobno razmjenjivali podatke, koji će nakon odmora na Jadranu biti samo ružne »uspomene na ljetovanje«, policija je žurno obavljala uviđaj. No, za svega 15-tak minuta zastoja formirala se kolona duga tri kilometra, a prva pomoć koja je brzo stigla, nije imala potrebe za intervecijom. </p>
<p>Između Karlovca i Plitvica, vidjeli smo, ali na žalost ne i probali brojne »ličke specijalitete«. Osim janjetine i odojka, opet se nudi rakija, sir, te med. Od njihovih prodavačica, koje svaki dan strpljivo sjede uz cestu, čuli smo da »turista ove godine ima više, ali da »naši ljudi« ove godine imaju manje novaca«. Nešto slično su za automobile rekli Robert Franović i Dubravko Manjerović iz HAK-ove Službe pomoći na cesti. Naime, kažu da je na domaćim cestama je sve više »novih vozila«, ali svjedno se kvare »kao i gosti« koji više gledaju nego što kupuju. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Ortynski najavljuje saslušanje Stjepana Tuđmana </p>
<p>ZAGREB, 29. srpnja</p>
<p> - Istražni sudac zagrebačkog Županijskog suda Radovan Ortynski potvrdio je svoju namjeru o saslušanju Stjepana Tuđmana u svezi s njegovom možebitnom povezanosti s ubijenim »kraljem kocke« Zlatkom Bagarićem, kao što je izjavio u intervjuu za »Feral Tribune«.</p>
<p>»Tražio sam snimku od HRT-ovih 'Motrišta', na kojoj se vidi da je Stjepan Tuđman bio na otvorenju jedne od Bagarićevih kockarnica u hotelu 'Dubrovnik'. Stoga ćemo ga ispitati o njegovim vezama s Bagarićem i njegovom grupom«, rekao je Ortynski. On je uspio doći i do snimke sa svadbe Rajka Momčilovića, na kojoj se vidi se tko je sve bio nazočan na svadbi. »Nakon pregleda, a u dogovoru s Državnim odvjetnikom, ispitat ćemo nama zanimljive ljude«, najavio je Ortyinski. (D.D.)</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Financijska policija otkrila »krađu« mrtvaca!</p>
<p>Pogrebnici su svoje usluge naplaćivali u gotovom novcu i to nisu nigdje evidentirali, pa ispada da velik broj umrlih nitko nikad nije pokopao / Kontrolom najvećeg zagrebačkog pogrebnog poduzeća »Posmrtna pripomoć« otkriveno je da su iza nekih nezakonitosti stajali isti ljudi koji su proteklih godina upravljali Hrvatskom lutrijom</p>
<p>Hrvatska lutrija ovaj je tjedan dobila novog direktora i Nadzorni odbor, no za sada se još ne govori o kaznenim prijavama protiv odgovornih za loše poslovanje državnog monopolista za igre na sreću. Prije nekoliko mjeseci Financijska je policija krenula u kontrolu pogrebnih poduzeća, da bi usput bila otkrivena neobična sprega između »kockara« i »grobara«. Kako doznajemo od glavnog inspektora Financijske policije Ministarstva financija Stanka Vidića, već idući tjedan mogle bi uslijediti kaznene prijave protiv odgovornih u pogrebnim poduzećima. Novootrkivena afera koja će zasigurno uzdrmati rad hrvatskih pogrebnika, mogla bi se nazvati - krađom mrtvaca. </p>
<p>Naime, prema riječima inspektora Vidića rezulati istrage ukazuju na zaključak da pogrebna poduzeća međusobno razmjenjuju mrtvace kako bi lakše izbjegla evidentiranje pogreba i plaćanje poreza na pogrebne usluge. Pritom je riječ o klasičnoj utaji poreza, što znači da se pogrebne usluge naplaćuju u gotovom novcu i prihod se ne prijavljuje. Drugim riječima, mrtvaci se ne prijavljuju, pa ispada da ih nitko nikad nije pokopao. </p>
<p> Iz službenih podataka o umrlim osobama vidi se pak da je broj umrlih veći od broja obavljenih pokopa. Usporedbom različitih evidencija umrlih i pokopanih Financijska je policija otkrila da je mrtvac nerijetko evidentiran kod jednog pogrebnika, dok je drugi obavio pokop i naplatio ga u gotovini kako bi izbjegao plaćanje poreza. </p>
<p>Kako je ovaj tjedan obznanjeno, kontrolom najvećeg zagrebačkog pogrebnog poduzeća »Posmrtna pripomoć« otkriveno je da su iza nekih nezakonitosti stajali isti ljudi koji su proteklih godina upravljali Hrvatskom lutrijom. Aferu je prije tjedan dana javnosti predstavila podpredsjednica Vlade Željka Antunović, koja je u utorak postala nova predsjednica Nadzornog odbora Hrvatske Lutrije. </p>
<p>Smjenu Uprave i Nadzornog odbora Hrvastke lutrije ministar financija Mato Crkvenac obrazložio je činjenicom »da država nije zadovoljna poslovanjem te tvrtke jer ona nije dovoljno djelovala da ostvari zaradu, već je služila nekim ljudima za ostvarenje osobnih interesa«. Ckrvenac očekuje da će Lutrija u budućnosti svojom transparentnom djelatnošću ostvarivati bolje financijske rezultate i u skladu s time pomagati sport, humanitarne organizacije, kulturu i tehničku kulturu, kao što je i propisano Zakonom o igrama na sreću. </p>
<p>Također je najavio da će izvješće o Lutrijinom poslovanju u 1999. godini biti i predmet istrage državne revizije koja će ustvrditi stvarno stanje. </p>
<p>Kako za Nedjeljni Vjesnik otkriva glavni inspektor Financijske policije, nakon što bude gotov nalaz Državne revizije, svoj posao kontrole poslovanja u Hrvatskoj lutriji obavit će Financijska policija, što sigurno neće biti prije jeseni. Tek nakon toga moći će se govoriti o kaznenim djelima i prijavama protiv odgovornih pojedinaca. </p>
<p>Vidić ističe da se Financijska policija dosada nije bavila kontrolom igara na sreću, osim nedavne akcije koja je bila usmjerena na zabavne automate. Naime, iza tog naziva u velikom se broju slučajeva kriju dobro poznati automati za igranje pokera. Po Zakonu o igrama na sreću, poker automati ne mogu se više kao nekada držati u kafićima, već isključivo u igračnicama i automat klubovima, čega se mnogi ugostitelji još uvijek ne pridržavaju. </p>
<p> Uz svoj glavni posao, kontrolu gospodarstvenika, Financijska policija se, kaže Vidić, u posljednje vrijeme sve više bavi i istragom drugih djelatnosti, od sportskih klubova do »grobara«, a u tijeku je i pojačana kontrola odvjetnika i javnih bilježnika. </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Škobić: I Lutrija je odgovorna za jadno stanje kockarnica</p>
<p>Predsjednik Hrvatske udruge igračnica Vlado Škobić, kojeg smo zamolili da prokomentira utjecaj afere u Lutriji na rad hrvatskih kockarnica, ističe da Udruga trenutačno ulaže velike napore u ispravljanje lošeg imagea kockarnica. Prema njegovom mišljenju, najveći problem predstavljaju oni koji su stihijski otvarali igračnice i davali koncesije vrlo sumnjivim osobama, pri čemu uopće nisu vodili računa tko će, s kakvim iskustvom i s kolikom odgovornošću voditi jednu kockarnicu.</p>
<p>»Lutrija je u zadnjih desetak godina uvelike kumovala ovom relativno jadnom stanju. Prije 12-ak godina kratko sam vrijeme radio u Lutriji. Kao profesionalac nisam mogao trpjeti da mi posao kreira netko tko ne razlikuje rulet od biljara. U Lutriji je to oduvijek bilo normalno, nikad nije bilo bitno što i koliko znaš, nego koliko si poslušan i podložan manipuliranju. Na našu veliku žalost, do sada su upravo takvi ljudi čak i pisali zakone«, ističe Škobić dodajući da se raduje novom zakonu o igrama na sreću čije je donošenje ovoga tjedna najavio ministar Crkvenac. Nadam se da će ovoga puta onaj tko piše zakon naći za shodno da barem nešto upita struku, kaže Škobić i dodaje da prvo treba razjasniti što se želi postići novim zakonom. Ako je cilj atraktivnija i ekskluzivnija turistička ponuda, predlaže Škobić, onda treba stimulirati igračnice koje forsiraju poslovanje vezano uz dovođenje inozemnih gostiju. Prema njegovom mišljenju, u postojećem zakonu o igrama na sreću mnogo je gluposti. Ipak, najbitnije je da je zakon za sve isti, jer oni za koje zakon ne važi prije ili kasnije donose samo probleme. Lutrija je samo još jedan pacijent u pravoj epidemiji, odlučan je Škobić.</p>
<p>Otkriva da je Udruga pripremila vrlo kvalitetan i opsežan plan obuke i osposobljavanja ljudi, po kojem bi u Hrvatskoj u igračnicama moglo biti otvoreno još čak 6000 radnih mjesta. Udruga već više godina uporno nudi suradnju odgovornima u Ministarstvu financija, no zasad nisu dobili nikakav odgovor. Stoga se nadaju da će sada napokon odgovorni htjeti poslušati i njihove prijedloge za novi zakon.</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Priopćenje Ministarstva gospodarstva o Enronu</p>
<p>ZAGREB, 29. srpnja</p>
<p> - »Hrvatsko izaslanstvo i Ministarstvo gospodarstva i dalje stoje iza svog potpisa Protokola, koji su dvije strane potpisale u svibnju ove godine«, kaže se u priopćenju Ministarstva gospodarstva u vezi s »oštrom polemikom o američkoj tvrtki Enron i njezinom potencijalnom ulasku na hrvatsko tržište električne energije« koja se posljednjih dana vodila u hrvatskim medijima. »Kada se govori o navodnoj krivnji hrvatske strane da ne poštuje potpisane ugovore - što Hrvatsku dovodi u nezavidan položaj prema inozemnim ulagačima - treba postaviti pitanje koja se to strana zapravo ne drži potpisanog Protokola«, stoji dalje u pripoćenju. »Za razliku od Enronove strane, hrvatski su dužnosnici poslovno pristojni i drže se načela da se za vrijeme pregovora dviju strana ne daju nikakve izjave.« </p>
<p>»Isto tako visoki hrvatski dužnosnici ne daju medijima nikakve intervjue kao što to čini druga strana. HEP sigurno ne traži više od onoga što je potpisao u Protokolu, a budućnost će pokazati tko je bio u krivu a tko u pravu«, zaključuje se u priopćenju Ministarstva gospodarstva.</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>LS kritizira Vladu da se bavi marginalijama </p>
<p>SPLIT, 29. srpnja</p>
<p> - Novoj Vladi nedostaje jasnija strategija razvoja gospodarstva. Bez stvaranja pozitivne gospodarske klime, bez otvaranja novih radnih mjesta neprestano ćemo se vrtiti u krugu, a ovi problemi s kojima se suočavamo u međuvremenu će se multiplicirati, rekao je u subotu u Splitu vršitelj dužnosti predsjednika Liberalne stranke dr. Zlatko Kramarić. Među, kako je kazao, brojnim kritičkim zamjerkama potezima Vlade Kramarić je nabrojio i nezadovoljstvo politikom stečaja i »daljnom devastacijom našeg materijalnog i financijskog supstrata«.</p>
<p>»Vlada nije u stanju uhvatiti se u koštac s pravim stvarima nego se bavi marginalijama - nogometom i pomilovanjima«, istaknuo je Kramarić. Prema mišljenju predsjedništva LS-a, Vlada se nije suočila s ponudom novog teritorijalnog ustrojstva Hrvatske, jer broj općina, gradova i županija trenutačno nije optimalan. Prema Kramarićevu mišljenju neophodan je i novi Zakon o izborima za jedinice lokalne samouprave kao i Zakon o njihovu financiranju. Kramarić se ne slaže s terminom da je LS unutarnja koalicija, rekavši kako se ne slaže ni s alibi politikom koju provodi Vlada opravdavajući se kako su državne blagajne bile prazne te kako je situacija lošija nego što su očekivali.</p>
<p>»U posljednje vrijeme u javnost se dosta paušalno plasira ideja o mogućem ujedinjenju LS-a, HNS-a i IDS-a. Za to ujedinjenje bit će važno da se složi članstvo i čelnici, ali i da javnost bude generator jedne takve ideje. Nije riječ o pukom ujedinjavanju stranaka nego o svojevrsnoj federaciji po uzoru na Europu u kojoj ni jedna od stranaka neće izgubiti svoj identitet«, veli Kramarić. O potrebi zaustavljanja negativnih trendova u gospodartvu i rehabilitaciji socijalne i moalne slike države govorio je potpredsjednik LS-a dr. Ante Tukić, a član predsjedništva stranke Nikola Šimetin upozorio je na potrebu »depolitizacije gospodarske politike«. Kada nema tržišta stečajevi ne mogu biti instrumentom tržišta, kazao je Šimetin, ističući kako vlada mora donijeti Zakon o revitalizaciji gospodarstva i uvesti moratorij na špekulativne kredite banaka tajkunima zbog kojih su tvrtke u stečajevima. </p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20000730].
|
