NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20000529].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 233142 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>29.05.2000</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Mesić: Nisam zadovoljan što svaki dan raste broj nezaposlenih, Vlada mora izvući naciju iz depresije!</p>
<p>Mislim da sam na predsjedničkoj dužnosti svaki put postupio po svojoj savjesti. Nijednom nisam učinio pogrešku koja bi se sudarala s mojom savješću, tvrdi hrvatski predsjednik Stipe Mesić / Predsjednik Tuđman je bio jedna osoba do hrvatske samostalnosti, druga do prvih znakova svoje bolesti, a treća nakon što se razbolio / Bivšu vlast ne bih nazvao zločinačkom organizacijom, ali pokvarenom sigurno. Bila je to organizirana pljačka / Svi vi, novinari, koji budete željeli, dođite tu i dobit ćete transkripte</p>
<p>ZAGREB, 28. svibnja</p>
<p> - U povodu prvih 100 dana obnašanja dužnosti predsjednika Republike te Dana državnosti, hrvatski predsjednik Stipe Mesić razgovarao je u petak navečer s novinarima iz šest redakcija: Vjesnika, Večernjeg lista, Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije, Novog lista i Glasa Slavonije. Predsjednik Mesić se odazvao zamolbama tih redakcija za prigodni intervju te gotovo dva sata odgovarao na pitanja - od onih koja se tiču prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i njegove vladavine, preko transkripata o kontroverznim potezima bivše vlasti do odnosa s Vladom i rekonstrukcije tajnih službi.</p>
<p>• Molim Vas, komentirajte prvih 10 godina hrvatske samostalnosti, ocijenite kako je Vaš prethodnik dr. Franjo Tuđman vodio državu te ocijeniti svojih prvih 100 dana? (»Večernji list«)</p>
<p>- Radi se o koncepcijski različitom načinu obnašanja funkcije predsjednika Republike. Predsjednik Tuđman je više bio orijentiran na prezidencijalistički način vođenja države. Praktički, odluke su se donosile ovdje (u Predsjedničkom uredu, op. aut.) i to je samnjivalo i motivaciju i odgovornost Vlade i parlamenta. Ono što je trebalo izglasati u parlamentu, bilo je dogovoreno ovdje, preneseno Klubu zastupnika i to se moralo izglasati bez obzira koliko je to Hrvatskoj odgovaralo ili ne. Što se mene tiče, u izbornu kampanju sam ušao s prijedlogom da Predsjednik provodi ustavne odredbe i zakon, ali ne i da ekstenzivno tumači svoje ovlasti. Toga se strogo držim, o ključnim stvarima se dogovaram s predsjednikom parlamenta i premijerom, nadležnim ministrima i mislim da tu nema većih prigovora. Ulazimo u novi model parlamentarne demokracije, gdje je predsjednik izabran neposredno i svakako da treba imati veću ulogu, nego tamo gdje predsjednika bira parlament. Mislim da ćemo u javnoj raspravi, političkoj i stručnoj, a na kraju i raspravi u parlamentu, doći do pravih rješenja koja će zadovoljiti hrvatsku javnost i model parlamentarne demokracije.</p>
<p>Mislim da su poslije prvih izbora bili dobri potezi vlasti i Predsjednika koji su vodili hrvatskom osamostaljenju. Ali, ono što je vodilo dogovaranju s agresorom, pokazalo se štetnim za Hrvatsku i zato sada imamo velike posljedice. Hrvatska je zadnje predsjedničke izbore dočekala u svojevrsnoj izolaciji, bez ijednog priključka na europske integracijske procese. Hrvatska je duboko umočena u bosanske prilike, što nas financijski i politički iscrpljuje i sad to pokušavamo riješiti, najprije bilateralno s našim susjedima, a zatim s onima koji generiraju europsko udruživanje i mislim da ti naši dogovori uspijevaju - prihvaćena je sensibility studija o stabilizaciji i priključenju, postali smo članicom Partnerstva za mir... Na dobrom smo putu.</p>
<p>• Transkripti i arhiv koji ste našli u Uredu bivšeg Predsjednika sugeriraju da je bivša vlast bila zločinačka organizacija. Možete li se, s obzirom na transkripte koje ste našli, jasno odrediti prema predsjedniku Tuđmanu i HDZ-u? (»Jutarnji list«)</p>
<p>- Predsjednik Tuđman je bio jedna osoba do hrvatske samostalnosti, druga do prvih znakova njegove bolesti, a treća nakon što se razbolio. Kad se državni vrh dogovarao o potezima koje vode hrvatskom osamostaljenju i kad smo shvatili da se Jugoslavija ne može održati, Tuđman je bio vidovit kad je rekao idemo na referendum. Najvažnija Tuđmanova odluka u pozitivnom smislu je prijedlog da se ide na referendum, to je bio samo njegov prijedlog. Hrvatski građani su se u više od 93 posto odlučili za samostalnost. A njegova najlošija odluka su njegovi dogovori s Miloševićem, to je početak kraja jedne ozbiljne europske politike. Umjesto da stvara savez sa svim ugroženima Miloševićevom agresijom, ide s njim u pregovore. Učinio je to zato što je imao pogrešnu procjenu. Mislio je da će Milošević uspjeti u stvaranju »velike Srbije« i da će na repu te politike stvoriti »veliku Hrvatsku«.</p>
<p>• Slažete li se s ocjenom »Jutarnjeg lista« da je Tuđmanova vlast bila zločinačka organizacija? (»Večernji list«)</p>
<p>- Kriminal se očito tolerirao, čini mi se zbog nekih tobože visokih interesa. Ni danas mi nije jasno što je te ljude nagnalo da razmišljaju na takav način? Oni sjede za stolom i onda Škegro kaže otprilike: »Tamo su negdje čvaknuli milijardu-dvije«. I onda slijedi opravdanje: »To je kreativno računovodstvo«... Pa, to je čisti kriminal. Mislim da Tuđman, što je bolest više uzimala maha, nije raspolagao ni pravim informacijama niti je mogao donositi prave odluke. A ovi oko njega su to koristili, ušli su mu u kod, znali su što on želi - podjelu BiH, 200 bogatih obitelji koje će tobože razvijati Hrvatsku, centralizaciju vlasti i sredstava do zadnjih konzekvenci. I oni oko njega u tome su tražili svoj prostor, najprije pohvale ono što njemu odgovara, a onda rade što njima najviše donosi korist, a sve se vrtilo oko novaca i pljačke vlastitog naroda. I to jest organizacija. Ne bih je nazvao zločinačkom, ali pokvarenom sigurno. Bila je to organizirana pljačka.</p>
<p>• Nije sporan vaš motiv da se raščiste razne afere, ali sporno je kako ste to napravili; izabrali ste samo nekoliko medija... Zašto, kad ste odlučili objaviti određene informacije, niste pozvali predstavnike svih medija? (»Večernji list«)</p>
<p>- Novinari su, ne mojom voljom, došli do nekakvih podataka o nekim aferama koje su sakrivene u zapisnicima. Rekao sam da ćemo sve zapisnike pregledati, komisijski preuzeti i vjerojatno je nešto iscurilo u javnost. Novinari se dolaze informirati. Recite mi, tko je od vas za ovim stolom došao mene, Vjeru Šuman ili bilo koga pitati da bi htio neki dokument? Pa, neću ja istraživati za novinare, vi ste novinari. Dođite ovamo, pitajte gospođu Vjeru o događajima za koje mislite da su važni vašim čitateljima, sjednite i čitajte. Ne radi se o jednom, već o toni dokumenata i mi vam ne možemo svima dati tonu dokumenata.</p>
<p>• Haaška tužiteljica Carla del Ponte je rekla da je nezadovoljna pojavljivanjem transkripta o zločincima iz Ahmića u medijima prije nego su dospjeli do Haaškog suda. Otkud su izašli ti dokumenti? (»Glas Slavonije«)</p>
<p>- Iz našeg Ureda to sigurno nije došlo. Moglo je doći samo od onoga tko je imao te dokumente, a mi ih nismo imali.</p>
<p>• No, Vaša glasnogovornica je rekla da je taj dokument pronađen u Uredu Predsjednika i da je odatle poslan premijeru, predsjedniku Sabora, Đurđi Adlešić. (»Vjesnik«)</p>
<p>- Ono što je objavljeno, nije u dokumentu koji je od nas otišao. Od nas je otišao dokument na pet adresa i to je potpisala Đurđa Šušak, gdje ona poimenično navodi tko je to učinio, ali ne i one detalje koji su se pojavili u javnosti.</p>
<p>• U jednom ste trenutku pustili van 20 transkripata, a pravosuđe nije kadro obraditi nijedan. Kakve posljedice očekujete kad je očito nemoguće da će to pravosuđe riješiti? (»Jutarnji list«)</p>
<p>- Do pravosuđa, na žalost, to još nije došlo. Tvrdim da je tužilaštvo usko grlo. Policija, a ne pravosuđe je zatrpano svim tim aferama. Policija ima velike muke da izađe na kraj s tolikim kriminalom koji se u ovako maloj zemlji nakrcao. To je svjetsko čudo na tako malom prostoru ovoliko kriminala, mala bara, a ovoliko krokodila. Tužilaštvo kaže da ima svega nekoliko predmeta, a u novinama izađe čisti kriminal, gdje čovjek kaže: »Ja sam morao davati toj i toj osobi toliku i toliku proviziju«. Pa, što sad treba policajac pisati prijavu? Tužilaštvo treba preskočiti policiju i tražiti da vidi o čemu se radi, tražiti istražnog suca i početi raditi. A oni za to nemaju energiju, a imaju obraza uzeti plaću. Kažu da to do njih nije došlo; svaki dan vidimo koliko afera izlazi, a oni ne poduzimaju ništa. Tvrdim i danas , bez obzira što mislio državni odvjetnik, da je odvjetništvo usko grlo. A državni odvjetnik Živković zna zašto je to usko grlo. Zato što je on obećao Tuđmanu da će provoditi ono što se od njega traži.</p>
<p>• Slažete li se s izjavom svoje glasnogovornice da je »Nacional«, »očito dobro istražujući i pišući prvi o prodaji 'Večernjeg lista' prije dvije godine zaslužio da transkript o tome i dobije prvi?« (»Vjesnik«)</p>
<p>- Oni su se prvi javili nakon što su iscurile vijesti o tome da su se ovdje rješavali i problemi »Tiska«, »Enrona«... i ne znam koje su sve afere sad još na pomolu. Svi ovdje imaju jedan trag, kriminala ima koliko hoćete.</p>
<p>• Hoćete reći da je »Nacional« prvi dobio transkripte zato što je prvi tražio? (»Vjesnik«)</p>
<p>- Tako je. I vi svi koji budete željeli, dođite tu i dobit ćete ih, pokucajte i otvorit će vam se...</p>
<p>• Mogu li ja dobiti transkript o suradnji Tuđman - Abdić? (»Glas Slavonije«)</p>
<p>- Na to nismo još naišli, ali, evo, prvi ćete ga dobiti.</p>
<p>• BiH uporno traži Abdićevo izručenje? (»Glas Slavonije«)</p>
<p>- Kad je Abdić u pitanju, ne znam dokle je to došlo. Samo znam da je Abdić dobio hrvatsko državljanstvo na čudan način. Hrvatska drugoj državi ne može izručiti svog državljanina. Što se tiče Abdića, najprije treba poništiti izdano državljanstvo i onda ga se može izručiti.</p>
<p>• Vi i premijer opet oprečno govorite o raspuštanju HIS-a. On kaže da je HIS faktički raspušten, a Vi da je to preteška riječ? (»Glas Slavonije«)</p>
<p>- On je to malo tvrđe rekao, jer se stvar formalno nije mogla provesti tako da se HIS ukine, nego da se rekonstruira.</p>
<p>• Kako komentirate raspuštanje HIS-a? Neki analitičari kažu da se time pokazalo da Žunec, koga ste Vi imenovali, nije znao srediti stanje u HIS-u.</p>
<p>- Žunec je došao u jedan mehanizam koji ga ne prihvaća i koji je radio sve samo ne što je trebao. HIS je bio organizacija u sklopu obavještajne zajednice, koja je trebala biti okrenuta prema van. To znači da snima sve što bi moglo šteti građanima ili državi. To su trebali raditi i koliko znam, takvih koji su to radili je devet, a 300 drugih okrenuli su se poslovima koji se njih ne tiču. I to jedan čovjek ne može riješiti bez radikalne odluke o rekonstrukciji. Zato sam donio odluku o rekonstrukciji HIS-a s kojom su se složili i Vlada i Odbor za unutarnju politiku.</p>
<p>• Je li za događaje u HIS-u znala američka vlada? (»Novi list«)</p>
<p>- Mislim da nije. Možda je saznala iz novina, ali drukčije ne. To se njih ne tiče.</p>
<p>• Je li bilo zahtjeva izvana da se srede prilike u tajnim službama prije uključivanja Hrvatske u Partnerstvo za mir? (»Glas Slavonije«)</p>
<p>- Moramo te službe napraviti kompatibilnima službama u zemljama koje pripadaju EU i mi ćemo to postići - od vojske, preko policije do obavještajne zajednice.</p>
<p>• Što smatrate svojim najboljim, a što najgorim potezom u ovih 100 dana Račanove vlade? U čemu ste pogriješili i gdje niste proveli ono što ste htjeli? (»Jutarnji list«)</p>
<p>- Teško je u ovom poslu kojim se bavim reći što je najbolje, a što najlošije učinjeneno. Najvažnije je da smo uspostavili dobru komunikaciju između predsjednika Republike, Vlade i parlamenta da prestane natjecanje u ovlastima i da svatko ispunjava zadatak koji danas ima. Nezadovoljan sam time što se još veći broj ljudi javlja na biro za zapošljavanje. Znači da se ukidaju radna mjesta, ne otvaraju se dovoljno nova. Mislio sam da će se stvari brže razvijati, da ćemo brže imati veće zapošljavanje. Međutim, s 9,5 milijardi dolara duga, državnom opterećenošću na mnogim razinama, jasno da se nije moglo učiniti više. Mislim da se boljom organiziranošću može očekivati u idućih nekoliko mjeseci i korist od ovih novih strateških odluka, koje Vlada mora donijeti. Pritom, mislim da Vlada mora izaći iz depresije u čemu će imati podršku Predsjednika i parlamenta. Hrvatska je u gospodarskoj i psihološkoj depresiji i trebamo, uz međunarodnu podršku, poduzeti sve mjere da izađe iz depresije. Bilo je u početku euforije, no, čim se čovjek pojavi na šalteru za svoju plaću i čim umirovljenik dočeka poštara ili nezaposleni sazna da od njegova zaposlenja nema ništa, euforija splašnjava.</p>
<p>• Ipak, u odnosu na koji svoj potez u ovih 100 dana smatrate da ste trebali drukčije postupiti? (»Jutarnji list«)</p>
<p>- Mislim da sam svaki put postupio po svojoj savjesti. Nijednom nisam učinio pogrešku koja bi se sudarala s mojom savješću.</p>
<p>• Kako ocjenjujete dosadašnju učinkovitost Vlade, sastavljene od šest stranaka i kako komentirate uspon HNS-a? (»Slobodna Dalmacija«)</p>
<p>- Nije lako voditi Vladu sastavljenu od predstavnika šest stranaka različite profilacije. Mislim da je ipak uspijevala jedinstveno djelovati u glavnim pravcima. Hoće li sve stranke ostati zajedno do kraja mandata, to je teško danas reći. Ali, Vlada je do sada nekoliko spornih pitanja znala demokratski riješiti. A, što se tiče HNS-a, on je neosporno dobio vjetar u jedra i to sam najavio u svojoj predizbornoj kampanji i te su poruke došle do birača. Prije izbora sam rekao da će profitirati sve stranke, čiji kandidat sudjeluje u izborima za predsjednika i sve te stranke su i profitirale.</p>
<p>• Špekulira se da razmišljate o raspuštanju Sabora. U kojim uvjetima biste raspustili parlament? (»Jutarnji list«)</p>
<p>- To su ipak samo špekulacije. U Ustavu mora biti rješenje i za tu situaciju da se ne bi stvari rješavale izvaninstitucionalno. To mora biti i je taksativno navedeno: Sabor bi trebalo raspustiti kad država ne bi mogla funkcionirati, kad se ne bi npr. mogao prihvatiti državni budžet.</p>
<p>• Kako to da ste predstojnikom svog Ureda imenovali osobu koja je, navodno, bila bliska i od velikog povjerenja bivše vlasti? (»Slobodna Dalmacija«)</p>
<p>- Govorio sam još u predizbornoj kampanji da nikad više u Uredu neće biti funkcija poput onih koje su obnašali Hrvoje Šarinić, Jure Radić, Ivica Kostović, da preko Ureda neće ići odluke koje se tiču Vlade, parlamenta i drugih adresa koje trebaju odlučivati. Rekao sam da neću imenovati predstojnika, nego samo šefa Kabineta dok vidim kako pogon Ureda Predsjednika funkcionira. Budući da je prevelika opterećenost šefa Kabineta (radimo i 14 sati dnevno), on ni uz najbolju volju i znanje ne može funkcionirati u ostalom dijelu Ureda. Zaključio sam da je jedini izlaz da imenujem predstojnika koji će izvan mog Kabineta koordinirati rad Ureda koji ima dosta službi, svaki savjetnik je povezan s nekim komponentama vlasti, ima i službi koje se ne vide, a sve to netko treba kontrolirati. A, je li Dobranović prava osoba, to ćemo vidjeti. On govori nekoliko jezika, diplomirani je inženjer, izvrstan je administrator. A to što je navodno bio u sklopu bivšeg sistema, jako je rastezljivo. Svi oni koji su savjesno obavljali svoje poslove u hrvatskim institucijama, za mene su i dalje upotrebljivi. Ovdje i dalje rade Tuđmanove tajnice.</p>
<p>• No, tajnice su jedno, a predstojnik Ureda drugo. Dobranović je bio dužnosnik bivše vlasti, blizak predsjedniku Tuđmanu i djelatnik SIS-a, a i nije bio prepoznat kao vaš suradnik? (»Jutarnji list«)</p>
<p>- Ne znam niti jedno pitanje u kome je Dobranović sudjelovao u donošenju odluke koja bi Hrvatskoj štetila.</p>
<p>• Biskupska konferencija je nedavno priopćila da su sve češći prigovori građana da se traži politička podobnost pri zapošljavanju. Mislite li da postoje pojave revanšizma nove vlasti? (»Večernji list«)</p>
<p>- Što se politike tiče, revanšizma nema. A što se tiče konkurencije stranaka koje su pobijedile ili njihovih članova i kandidata, toga sigurno ima. No, želim istaknuti nešto drugo. Stranka koja pobijedi na izborima dobiva prevagu u parlamentu i ima pravo sastaviti Vladu kako misli da će najbolje funkcionirati i provesti što je na izborima obećano. To je zadatak pobjedničke koalicije. Oni moraju, kao sukreatori vanjske politike, na određena mjesta koja su politički najvažnija, dovesti ambasadore koji mogu zadovoljiti novu politiku. Ne vodi se politika jednako u Južnoj Africi kao u Parizu i Washingtonu ili u UN-u. Tu mora postojati balans u promjeni ambasadora, a službenici su službenici i oni moraju raditi svoj posao. Politika tu ne bi smjela igrati nikakvu ulogu. Poznato je da je HDZ provodio politizaciju ne samo policije nego i vanjskih poslova, i to od vozača u ambasadi do ambasadora. Nađite mi jednog koji je bio član HNS-a? Takve prakse sada ne bi smjelo biti. Moj prigovor odnosi se na stranačku podjelu menadžmenta. Kod nas je na jedan besmislen način spojen menadžer i vlasnik u istoj osobi i to vlasnik koji nema novaca i menadžer koji se nigdje nije potvrdio. Rezultat je katastrofa, a ova vlast to mora ispraviti.</p>
<p>• Kako gledate na prepucavanja HSLS-a i SDP-a o kadrovskim rješenjima? Ne čini li Vam se da to predugo traje? (»Slobodna Dalmacija«)</p>
<p>- Smeta mi kad se stranke prepucavaju o nečemu što nema smisla. Ako smo u izbornoj kampanji rekli da će vojska, policija i obavještajne službe biti depolitizirani, onda nije u redu da se stranke bore za to kojoj će pripadati netko tko će raditi u bilo kojoj od tih službi.</p>
<p>• Inicirali ste da budući Oltar domovine bude ispred Pravnog fakulteta. Hoće li se za Dan državnosti možda tamo odavati počast domovini ili ćete ići na Medvedgrad?</p>
<p>- U razgovoru s rektorom sam čuo da postoji inicijativa da se lovorov vijenac nosi na Meštrovićev spomenik ispred zgrade Rektorata. Priključujem se inicijativi i mislim da bi to možda bilo dobro. Najbolje bi bilo da se svim palima za domovinu digne poseban spomenik i da se strani državnici pred njim poklone. Nemam prijedlog lokacije, nisam arhitekt, ali mislim da se pravo rješenje za to može naći na javnom natječaju. Odluku o tome da se jedan objekt relativnog povijesnog značenja proglasi Oltarom domovine donio je predsjednik Tuđman, ona nije donesena u proceduri niti je na pravi način prihvaćena. Zato smatram da se treba do daljnjega pokloniti braniteljima kod Križa na Mirogoju.</p>
<p>• Kada ćete objaviti završni račun financiranja predizborne kampanje? (»Slobodna Dalmacija«)</p>
<p>- Jesam za to da se to objavi, ali moji iz bivšeg stožera me pitaju: »A, zašto biste samo Vi to objavljivali?« Dobro ste mi to spomenuli, ali nije to ono što sada treba rješavati. No, mi to možemo učiniti za pola sata kad to i drugi učine.</p>
<p>• Kontaktirate li s Hrvatima iz BiH i hoćete li ići u Mostar? (»Slobodna Dalmacija«)</p>
<p>- Hoću. Kontaktiram s onima koji sudjeluju u vlasti države BiH.</p>
<p>• Jeste li odustali od preseljenja Ureda na neko drugo mjesto?</p>
<p>- Predsjednik Tuđman se nakon raketiranja Banskih dvora preselio na Pantovčak. U Banske dvore proširila se Vlada. Najlogičnije bi bilo da Predsjednički ured bude u Banskim dvorima, ali je to sada nemoguće. Drugog odgovarajućeg prostora nema. Palaču Dverce ne da Grad, no, da mi to i dadu, tamo ne stanu dva auta. Sad mi nude jedan dječji vrtić, u Draškovićevoj ulici valjda ili na Gornjem gradu, i kažu da je to sjajna zgrada, ali treba u nju mnogo uložiti. Zapravo, nijedne prave lokacije nema. Uzmimo, hipotetski, da Ured preseli u neodgovarajući prostor. Svi vi pisat ćete da je Predsjednik otišao u neodgovarajući prostor, a ako bi ovdje uselili neku ambasadu, pitat ćete jesmo li banana-republika kad nam je Predsjednik u lošijem prostoru od strane ambasade. Ovaj prostor nije sasvim adekvatan, zgrada nije funkcionalna do kraja, jer je napravljena kao vikendica Josipu Brozu. Kad bi Vlada htjela to prihvatiti, rado bih išao u Banske dvore, jer mi je draže biti u kontaktu s ljudima.</p>
<p>Bujanec je političko strašilo</p>
<p>• Budući da je Velimir Bujanec iz »Imperijala« priveden u policiju zbog objavljivanja nekih tekstova, hoće li biti privedeni i drugi urednici novina koje su objavile povjerljive podatke o Ahmićima? (»Glas Slavonije«)</p>
<p>- Ne znam koga će policija pozvati, nisam šef policije ni ministar unutarnjih poslova niti sam državni odvjetnik. Ne bih ulazio u način na koji piše Imperijal, mene ni Imperijal ni njegovi vlasnici i urednici ne zanimaju. Međutim, sramotno je da se zovu novinarima oni koji tako brutalno lažu. Bujanec kaže da je saslušan zato što je o mojoj obitelji nešto objavio, a to nema nikakve veze sa zdravim razumom. Tog malog Bujanca spominje se na više mjesta, od crnokošuljaša do ne znam koje boje momentalno. On kaže da je moj otac pokopan kao staljinist, a on je umro u vrijeme kad su staljinisti bili na Golom otoku. Kako bi on onda bio pokopan kao staljinist? On se usudi reći da je moj otac radio za Udbu i Oznu. Od 1942. godine moj otac je bio u civilnoj vlasti, nikakve veze s Udbom i Oznom nije imao, osim što su mu bili debelo za vratom. Jedni pišaju po groblju, a ta mala novinarska i politička maškara, to malo političko strašilo piša po uspomeni mojih predaka koji su meni najmiliji. Takva jedna mala nakaza usudi se hodati po groblju i pisati neistine. Snimili su grob na kojem piše da je 1928. pokopan izvjesni Ivan Mesić i kažu da je to moj djed. A moj djed je zaklan 1942. godine, zove se Ivan Mesić, ali nikad nismo saznali gdje je njegov grob. A, kad je zaklana naša baka, 1945. godine, poslije rata smo digli spomenik i njegovo ime stavili pokraj bakinog, ali smo stavili i da je 1942. pokopan, ali ne znamo gdje. To je sve Bujanec u Orahovici mogao saznati, a ne na tako brutalan način dirati ono što je čovjeku najsvetije. To je toliko gadljivo da ne želim o tome razgovarati. Za Bujanca ne treba policija kao ni za one kojima služi. Postoje druge ustanove koje tome služe i u kojima se ljudi dosta dobro oporave.</p>
<p>Moglo bi doći do rekonstrukcije Vlade</p>
<p>• Mislite li da bi premijer Račan trebao rekonstruirati Vladu nakon prvih 100 dana i prvih rezultata rada, kojima je javnost očito nezadovoljna? (»Vjesnik«)</p>
<p>- Nije isključeno da Vlada neće u svom mandatu doživjeti određene rekonstrukcije. To je čest slučaj u koalicijskim vladama, događa se da netko ide za ambasadora, pa dođe do određenih pomicanja. Sve je moguće.</p>
<p>• Koji ministri nisu zadovoljili u prvih 100 dana, a kojega biste istaknuli kao pozitivan primjer? (»Vjesnik«)</p>
<p>- Mislim da je Picula uspio, iako je došao u jednu fluidnu situaciju. No, moram biti pošten i reći da je prije njega Mate Granić osobno bio angažiran na priključenju Hrvatske europskim integracijama. A, što se tiče najneuspješnijeg ministra, što god kažem - neće ispasti dobro.</p>
<p>Pašalić je pao s Marsa</p>
<p>• U ovih 100 dana najviše je kontroverzije izazvalo Vaše objavljivanje stenograma. Što ste time htjeli postići, koji Vam je krajnji cilj, koji su motivi da se oni ciljano daju u medije? (»Novi list«)</p>
<p>- Svojedobno je SK bio partija koja je o svemu odlučivala. Nije se odlučivalo na razini parlamenta ili vlade, već u Centralnom komitetu. I to se provodilo kroz partijske mehanizme. Mi smo dobili višestranačje u kojem je izuzetnu prevagu imala jedna stranka - HDZ. Tu se našao krug ljudi koji nije razumio ni demokraciju niti svoju ulogu u višestranačju. Shvatili su - ako je Partija mogla, možemo i mi i otprilike su se tako i vladali. Bilo je najvažnije zadovoljiti osobne interese i kroz privatizaciju i na druge načine. Kojega god tajkuna sad taknete, iza njega je rep u državnim mehanizmima. Znači, HDZ je praktički kadrovirao u svim sferama života.</p>
<p>Nisam bio zadovoljan promoviranjem demokratskih procesa, procesuiranjem onih koji su opljačkali ili dozvolili da se pljačka Hrvatska, nisam bio zadovoljan time da nisu procesuirani oni za koje hrvatska javnost shvaća da su zloupotrebljavali svoje funkcije. To nije dolazilo do javnosti. Novine su počele nagađati o tome o čemu se ovdje odlučivalo, a o svemu se ovdje odlučivalo (u Uredu Predsjednika, op. aut.). Imali smo parlament, Vladu, Komoru i sve instrumente, ministarstva unutarnjih i vanjskih poslova, a sve su se odluke donosile ovdje. Međutim, o tome kako je to funkcioniralo, ni traga nije bilo i ja sam htio da hrvatska javnost zna kako su se donosile odluke koje su se ticale svih nas. Htio sam da mehanizmi profunkcioniraju, ono što je kriminal i zločin, neka se tako i opiše.</p>
<p>Kako je moguće da zločinci iz Ahmića šeću pod tuđim imenima, žive na račun ove države, mehanizmi ne funkcioniraju, a Blaškić dobiva 45 godina robije? Kako je moguće da onaj tko je znao tko je kriv za Ahmiće šalje Blaškića u Haag? Htio sam da profunkcionira pravna država i to je bila intencija. Mislim da sam u tome uspio. Neki su se ljutili, jer bi htjeli da to ide u arhiv. Pravnik sam po profesiji i moram upozoriti da je državna tajna ono što se unaprijed utvrdi da je državna tajna, dokument dobije oznaku da je državna tajna i kao takav se čuva. Postoji procedura po kojoj se taj dokument može izuzeti od čuvanja državne ili vojne tajne. To Pašalić ne zna, jer je zubar. Ne znam što je on, političar opće prakse, koji se ničeg ne sjeća. Nevjerojatno! Izgleda kao da je čovjek pao s Marsa. On sam pita Tuđmana: »Predsjedniče, jel' se to snima?« A on kaže da se ne snima. I sad Pašalić kaže da se nije snimalo. A Tuđman je samo rekao da se ne snima, ali je sve snimio. Ne znam je li je taj čovjek (Pašalić, op. aut.) sasvim pri sebi? Slušam što sada govori Kontiću o snimanju razgovora... No, sve njegove besmislice su snimljene i jasno je da jednog Pašalića te besmislice sada ljute. Ja to razumijem, a za to što je radio treba sad odgovarati.</p>
<p>Ni jedan zapisnik ovdje (u Uredu Predsjednika, op. aut.) nije državna niti vojna tajna. Ni jedan. Što je briga nekoga za 20 godina što je bilo s Večernjakom, s prodajom ovoga ili onog poduzeća, kako se budžet trošio, kako su kupljeni strojevi koji su poklonjeni Kulturnoj zajednici Herceg-Bosni? Što je nekoga briga kako je Kulturna zajednica Herceg-Bosna te strojeve davala »Monitoru«. To je za 20 godina nevažno, a upravo bi mudraci to htjeli staviti u arhiv. Misle da imaju s magarcima posla.</p>
<p>Pripremila: Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Brozović: Oni koji žele omalovažiti Domovinski rat tvrde da bi se Hrvatska ionako pojavila kao država na karti svijeta</p>
<p>Ne mogu reći da sam se uvijek slagao s Predsjednikom, ali osnovna stvar je država i Tuđman je u tom razdoblju odigrao presudnu ulogu, kaže akademik Dalibor Brozović, ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža / Nije bilo ozbiljnijih problema s prijenosom vlasti, u čemu je, uz druge, glavnu ulogu imao Račan / Beograd i JNA nisu htjeli miran razlaz, a i Antanta je bila nezadovoljna stvaranjem novih država kod nas i u SSSR-u / Nisam bio zadovoljan podjelom na 20 županija, za Hrvatsku bi najbolje rješenje bilo 12 ili 13 županije koje bi kao regije bile sastavljene od kotareva / Aktualna vlast trudi se biti korektna, a činjenica je i da je pod pritiskom nekih krugova kojima emocionalno smeta svako hrvatstvo </p>
<p>Nakon prvih višestranačkih izbora Sabor je zasjedao 30. svibnja 1990., kad je i izvršena osnova za primopredaju vlasti. Sabor je tad oformljen i izabrano je Predsjedništvo SRH. Prvu je sjednicu imalo 2. lipnja, kad je staro Predsjedništvo predalo funkcije novomu. Dan konstituiranja prvog višestranačkog Sabora danas se obilježava kao Dan državnosti. Jedan od članova tadašnjeg Predsjedništva bio je i akademik Dalibor Brozović. </p>
<p>• Kako je iz Vaše vizure tekla primopredaja vlasti?</p>
<p>- Sve je bilo mirno. Kontakti s prethodnom vlasti bili su još prije izbora. Nakon izbora glavnina bivše vlasti korektno se odnosila, tako da u Hrvatskoj nije bilo iole ozbiljnijih poremećaja i problema s prijenosom vlasti.</p>
<p>• Tko je u dotadašnjoj vlasti, po Vama, odigrao glavnu ulogu da primopredaja prođe mirno?</p>
<p>- Više ljudi, prije svega Račan. U svojim mladim danima, za vrijeme Deklaracije, za vrijeme Hrvatskog proljeća, Račan je kao mlad čovjek vjerovao u socijalističku jugoslavensku ideologiju, ali poslije se, za razliku od mnogih drugih, transformirao, tako da je u prijelaznim danima, prvenstveno između izbora i prijenosa vlasti, postupao vrlo korektno i apsolutno na interes Hrvatske u odnosu na Beograd, JNA i tadašnju jugoslavensku policiju.</p>
<p>• Tko je iz nove vlasti u to vrijeme s Račanom najviše kontaktirao?</p>
<p>- Razni ljudi, prije svega predsjednik Tuđman. Kontaktiralo se i s njegovim suradnicima, s tadašnjim predsjednikom Sabora Runjićem, predsjednikom Predsjedništva Latinom. U Visokoj ulici, gdje je bilo sjedište Predsjedništva, sastalo se staro i novo Predsjedništvo 2. lipnja, kad je i obavljena primopredaja na jednom sastanku koji je bio formalan, ali koji je održan, slobodno se može reći, u jednoj dobroj atmosferi.</p>
<p>• Deset godina proteklo je od tada. Kakva je Vaša ocjena onoga što je napravljeno?</p>
<p>- Osnovna stvar po mom shvaćanju, a mislim da u tome nisam sam, jest država. Koliko je to važno, shvatio sam za brojnih putovanja po svijetu. Kroz vrlo žive međunarodne kontakte vidio sam da je Hrvatska nešto što niti izaziva pažnju, niti se o njoj zna. Sasvim je sigurno da po važnosti, po onom što stvarno znači, dakle, što su njezina dostignuća, veliki ljudi, njeno mjesto u povijesti, Hrvatska, da budemo skromni, bar ne zaostaje za Luksemburgom, Islandom ili Maltom, koje sve tri skupa nemaju ni polovicu stanovništva Hrvatske. Ali sve su te zemlje ipak bile nešto, a Hrvatska, osim možda nešto u slavenskom svijetu, nije značila mnogo. Bez države narod nema identiteta u mozaiku svjetskih naroda. Ni kulturnoga ni etnografskoga, jednostavno, narod je bez države nešto preko čega se može prijeći.</p>
<p>• Jeste li kada, dok ste bili u državnom vodstvu, došli u sumnju zbog teških prilika da će Hrvatska postati nezavisna?</p>
<p>- Koliko god je bilo teških prilika zbog odnosa s Beogradom i Jugoslavenskom armijom, nisam dolazio u sumnju da ćemo postati samostalna država. Koliko sam poznavao prilike u ovom dijelu svijeta i u samoj Hrvatskoj, znao sam da ćemo - iako, kako bi rekli Rimljani, per aspera ad astra - ipak doći do nezavisnosti.</p>
<p>• Kako je funkcioniralo tadašnje Predsjedništvo?</p>
<p>- Mislim da je u oba svoja pravna određenja, i kao Predsjedništvo i kao skup potpredsjednika, funkcioniralo prilično složno. Nekih načelnih sukoba u konkretnim stvarima nije bilo. Razumije se da je među nama bilo razlika jer smo bili iz različitih sfera života, Vučković je bio predstavnik srpske narodnosti, Bilandžić predstavnik SDP-a, ali držim da je Predsjedništvo dobro funkcioniralo sve do novog Ustava.</p>
<p>• Kako biste ocijenili ulogu pokojnog predsjednika Tuđmana u tom razdoblju?</p>
<p>- Predsjednika sam poznavao tamo negdje od početka šezdesetih, ali sam poznavao razmjerno dobro i Budišu, Gotovca, Veselicu, Savku i Tripala. Njih sam također poznavao dugo, i ne mogu reći da sam u međuljudskim odnosima bio posebno bliži Tuđmanu nego drugima, ali mi je bilo jasno, toliko apsolutno da me nikad ništa u to nije razuvjerilo, da su to bila jedina pleća koja su mogla izvesti Hrvatsku iz onog teškog perioda do ostvarenja državnosti.</p>
<p>• Zašto ste to mislili?</p>
<p>- Po određenoj uvjerenosti u misiju, po iskustvu koje je kod njega bilo svestranije nego kod drugih, po određenoj čvrstini uvjerenja, sposobnosti organizacije, mogućnosti zadobivanja povjerenja širih slojeva. Uglavnom, mislim da su to bila najtvrđa pleća koja su na svojim leđima mogla iznijeti teret stvaranja države i Domovinskog rata. To mi je bilo najvažnije. O svemu drugom može biti različitih mišljenja, nitko nije savršen u svemu, čovjek se konačno i razvija. Ne mogu reći da sam se uvijek u svakom potezu slagao s Predsjednikom, ali osnovna stvar je država i Tuđman je u tom razdoblju odigrao presudnu ulogu.</p>
<p>• Ali, ima mišljenja da bi se do države došlo i bez posebnog napora tadašnjeg državnog vodstva a zbog međunarodnih okolnosti, kao što su i neke druge države nastale?</p>
<p>- To su koještarije. Nove su države nastajale na prostoru SSSR-a, Čehoslovačke i Jugoslavije, ali na različite načine. Česi su apsolutno u najužem izboru jednog od najciviliziranijih naroda u Europi, i Čehoslovačka se nije raspala. Tek 1993. dogodio se miran razlaz, jer Prag nije Beograd. SSSR se ne bi raspao da nije bilo nekih zemalja, prije svega Ukrajine, koje su to željele. Ali, do toga je došlo prvenstveno zbog činjenice da je pad komunizma bio jedno toliko važno svjetsko zbivanje da je razmjerno mirno u SSSR-u mogao proći proces raspada države uz raspad režima. Ali, raspad komunističkog režima u Jugoslaviji je bio tek sporedna stvar, kao rezultat pada Berlinskog zida, a Berlinski zid je rezultat razvoja u SSSR-u. </p>
<p>Međutim, unatoč raspadu komunističkog režima, Beograd i JNA nisu htjeli dopustiti miran razlaz. Osim toga, Antanta koja je stvorila versajsku Jugoslaviju, bila je nezadovoljna stvaranjem novih država kako kod nas tako i u bivšem Sovjetskom Savezu. Čak je i Češka u nekim stvarima kažnjavana zato što je mirno dopustila odlazak Slovačke. Ima zemalja koje su usputno dobile državu a da same u tom pogledu ništa nisu uradile, poput Moldavije ili nekih srednjoazijskih republika. To je išlo automatizmom, dok su najveći »grešnici« bile Hrvatska i Ukrajina, jer međunarodne packe ne dobivaju svi. U političkom je svijetu bilo jasno da su te zemlje u bivšoj Jugoslaviji odnosno Sovjetskom Savezu bile glavni nositelji nacionalnih težnji za osamostaljenjem. Dobar dio drugih novih država to je postao usputno. Samo oni koji ne poznaju međunarodne okolnosti i koji žele omalovažiti Domovinski rat i tadašnje državno vodstvo mogu govoriti da bi se Hrvatska ionako pojavila na karti svijeta kao država.</p>
<p>• Kad spominjete Hrvatsku u kontekstu »grješnika«, mnogi bi Vas optužili za stvaranje teorija urote i slično?</p>
<p>- Ne govorim o urotama. Naprosto, nitko ne voli kada mu se ruši jedan svijet koji je stvorio. To nije pitanje urote nego normalnih geostrateških odnosa i opcija. Nestanak Jugoslavije je nešto što mnogima nije bilo ugodno, niti je odgovaralo njihovim interesima.</p>
<p>• Što mislite o ideji regionalizacije Hrvatske?</p>
<p>- Nisam bio zadovoljan podjelom na dvadeset županija, jer mislim da je to previše županija za državu hrvatske veličine. Osim toga, neke nisu napravljene na idealan način. Nisam se slagao ni s tim da se županije zovu po imenima gradova jer to uvijek izaziva probleme. Osim toga, u Dalmaciji su četiri županije, a samo jedna u nazivu nosi riječ dalmatinski. Ja bih Dalmaciju podijelio na tri županije, sjeverodalmatinsku (zadarsku), kojoj bi se pripojila šibenska, srednjodalmatinsku (splitsku) i južnodalmatinsku a dubrovačku županiju. Kvarner s Hrvatskim primorjem mora imati županiju, Istra isto tako kao i Međimurje bez obzira što je relativno malo. Mislim da bi u Hrvatskoj najbolje rješenje bilo između 12 i 13 županija. Idealnu podjelu države ima Italija koja ima dvadeset regija koje su prepoznatljive samoupravne jedinice sa skupštinama, itd. Sve su podijeljene na provincije koje su nesamoupravne jedinice s malo administracije na čijem čelu je prefekt kojega imenuje Vlada na prijedlog ministra unutarnjih poslova. Kod nas bi te regije mogle biti županije sastavljene od kotareva kako ih možemo nazvati u staroj hrvatskoj tradiciji, i nemaju veze s nekadašnjim autonomnim srpskim kotarevima, a brinuli bi se za policiju, ubiranje poreza, provođenje zakona i sl. Dakle, županije bi bile samoupravne, a kotarevi upravne jedinice. Apsolutno sam i bezuvjetno protiv podjele na Slavoniju, Dalmaciju i sl., i tako te regije imaju svoju regionalnu nadfizionimiju, ali Dubrovnik je primjerice ipak jedno, a Split drugo. Podjela države na četiri ili pet regija za državu hrvatske veličine ne bi odgovarala i stoga jer bi te velike regije nužno pokušale konkurirati središnjoj vlasti u podjeli funkcija.</p>
<p>• Kako ocjenjujete aktualnu vlast?</p>
<p>- Aktualna se vlast trudi biti korektna. Kad god neka vlast dugo traje, nakupi se koješta što treba raščistiti. Ipak jedna od najvažnijih stvari na koju se ne obraća dovoljna pozornost jest činjenica da je aktualna vlast pod pritiskom određenih krugova ili elemenata kojima emocionalno smeta svako hrvatstvo. Ti se elementi vuku još od orjunaških tradicija, zatim od hrvatskih jugoslavena, koje treba razlikovati od simpatizera slavenstva odnosno južnoslavenstva. Nešto od toga je vezano uz tradicije jugoslavenskog komunizma, u kojem je postojala jaka, ali ne vladajuća, unitaristička struja. Tu su jaku struju činili jugoslavenski elementi koji su pristupili Komunističkoj partiji samo zbog Jugoslavije, a dakako bilo je i zanesenjaka koji su govorili da sada nisu važne nacije jer se, eto, bavimo zbiljnim pitanjima izgradnje socijalizma, a lakše je to realizirati s jednim narodom i jednim jezikom. Mislim da se vlast pritiscima takvih krugova i elemenata odupire ali niti dovoljno svjesno, niti dovoljno energično.</p>
<p>• Kako gledate na prijedloge da se Dan državnosti obilježava umjesto 30. svibnja na neki drugi datum?</p>
<p>- Pojedine faze u stvaranju države sve su jednako važne. I današnji Dan državnosti, kada je formiran Sabor, i proglašenje Ustava, i datum održavanja referenduma, i samoproglašenje nezavisnosti nakon referenduma, i priznavanje hrvatske nezavisnosti od Europske zajednice i ostalih država, i primanje u Ujedinjene narode. Sve su to stepenice na istom putu, i pitanje je razumnoga i civiliziranog konsenzusa koji datum uzeti. Međutim, ako je već jedanput donesena odluka da 30. svibnja bude Dan državnosti, a mogao je biti i bilo koji drugi od spomenutih događaja, dobro je u pametnoj i zreloj državi ne mijenjati te stvari bez nekog načelnog razloga i razloga da će se nešto time dobiti. Nijedan od ta dva razloga zasad ne vidim. </p>
<p>Trebat će još vremena, pa da hrvatska putovnica ne bude geografska novost </p>
<p>• Kada spominjete geostrategiju, a u vezi s regionalnim pristupom, je li sad definitivno prihvaćeno faktičko stanje?</p>
<p>- Te stvari rješava vrijeme. Još uvijek određenu ulogu u zbivanjima imaju generacije koje se dobro sjećaju prijašnjeg svijeta. Paralelogram sila, da se fizikalno izrazim, u strateškim odnosima u svijetu nije se toliko promijenio da bi to došlo do punog izražaja. Još nismo, makar nam katkad davali komplimente, neki ljubimci dobrog dijela međunarodne politike.</p>
<p> Ima jedna pjesma Majakovskog o putovnici. Tako se na granici službenik s poniznim smiješkom klanja britanskom lavu, s činovničkom hladnokrvnošću uzima putovnice Danaca i raznih drugih Šveda, dok na kraju izbulji oči na poljskog orla s pitanjem: kakve su to geografske novosti?! Majakovski je to pisao krajem dvadesetih godina. Kad je taj službenik išao u školu, nije bilo Poljske koja je obnovljena tek 1918., te mu je poljska putovnica i nakon deset godina bila »geografska novost«. Danas nakon nekoliko generacija, Poljsku više nitko ne gleda s iznenađenjem jer su se na njeno postojanje naviknuli.</p>
<p>Tako će i za Hrvatsku biti potrebno određeno vrijeme dok njena putovnica prestane biti novost na graničnim prijelazima i dok se ne zaborave stari odnosi u međunarodnoj politici. Do tad će uvijek biti makar malih problema. Kao čovjek koji radi enciklopedije, savršeno dobro znam kako je tretirana i hrvatska povijest i književnost i umjetnost i znanost u svjetskim enciklopedijama. Sad radimo i na projektu prikupljanja hrvatske faktografije u svjetskim enciklopedijama. Značajniji Hrvat ili je Dalmatinac ili Slavonac ili Istranin, Mađar, Talijan, Austrijanac, Jugoslaven, Srbin, što god hoćete, samo ne Hrvat.</p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Dan državnosti, obljetnica konstituiranja prvoga višestranačkog Sabora </p>
<p>Na saborskoj sjednici 30. svibnja 1990. uspostavljena nova hrvatska demokratska vlast i time prekinuta polustoljetna vladavina jednostranačkog sustava / Na sjednici, koju je vodio Manolić, za predsjednika Sabora SRH izabran Domljan, za predsjednika Predsjedništva SRH Tuđman, a za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora Mesić</p>
<p>Prigodom desete obljetnice konstituiranja višestranačkog Sabora, tog prekretničkog povijesnog događaja kojim su se građani Hrvatske jasno opredijelili za demokraciju nakon polustoljetne vladavine jednostranačkog sustava, Služba za odnose s javnošću Hrvatskog državnog sabora objavila je pretisak Delegatskog vjesnika br. 510 od 7. lipnja 1990. u kojem je prikazana konstituirajuća sjednica Sabora održana 30. svibnja 1990..</p>
<p>U ponovno objavljenom broju Delegatskog vjesnika doneseni su govori tada izabranih najviših državnih dužnosnika i prikazan je čitav tijek povijesne saborske sjednice na kojoj su se okupila sva tri vijeća Sabora: Vijeće udruženog rada, Vijeće općina i Društveno političko vijeće. Zajedničku sjednicu otvorio je jedan od najstarijih zastupnika novog saziva Sabora Josip Manolić, pozvavši prisutne da odaju počast domovini, nakon čega je izvedena himna »Lijepa naša domovino«. Već u raspravi o dnevnom redu došlo je do polemičkih varnica kad je zastupnik Nikola Visković (Zelena akcija Split, SKH - SDP) izrazio neslaganje s predloženim kandidatom za predsjednika Republičkog komiteta za energetiku, industriju i zanatstvo te prigovorio što nema rasprave o programu Vlade. Visković je polemizirao i s Vladimirom Šeksom nakon što je on predložio mijenjanje Poslovnika kako bi se povećao broj potpredsjednika Sabora sa dva na četiri. Izabrana je Komisija Sabora za izbor i imenovanja na čelu s Ivanom Milasom i potom je za predsjednika Sabora SRH izabran Žarko Domljan. </p>
<p>Nakon što je podsjetio zastupnike na način kandidiranja i biranja potpredsjednika Sabora, pročitao je brzojav Jovana Raškovića, predsjednika SDS-a, kojim on obavještava Sabor da je izvršni odbor SDS-a odlučio »da se produži suspenzija odnosa stranke sa Saborom i kroatocentričkim političkim stranačkim organizacijama. Odluka o suspenziji je, po našem osjećaju zbilje, iznuđena prepoznatljivim nasiljem nad našim članom, predsjednikom mjesnog odbora SDS za Benkovac Miroslavom Mlinarom...«. Kasnije je, kao što je priznao i sam Rašković u intervjuu, ustanovljeno da je redatelj neznatnog ranjavanja Mlinara bio Rašković.</p>
<p>Izabrana je delegacija Sabora SRH za Skupštinu SFRJ. Za predsjednika Predsjedništva SRH izabran je Franjo Tuđman, a izabrani su i članovi tog državnog tijela. U nastvaku sjednice izabran je Stjepan Mesić za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora, potom je slijedilo razmatranje zadaća Vlade i niza pitanja razvitka Hrvatske.</p>
<p>Predsjednik Predsjedništva SRH Tuđman istaknuo je da »u gotovo četrnaeststoljetnoj pisanoj povijesti Hrvata - ni u jednoj drugoj ustanovi hrvatskog narodnog života nije bila tako izravno očitovana opstojnost, samosvojnost i samoodređenje kao u neprekidnosti trajanja i djelovanja Hrvatskog sabora«. Nakon povijesnog razmatranja i izlaganja o aktualnoj političkoj situaciji, Tuđman je kao najbitnije neposredne zadaće nove hrvatske demokratske vlasti iznio donošenje novog Ustava Republike Hrvatske, uređenje novog ustavnog položaja Hrvatske u Jugoslaviji, za koju ističe da se može održati samo na konfederativnim osnovama kao ugovorni savez suverenih država, uključivanje u Europsku zajednicu, ustanovljenje poretka pravne države i osuvremenjavanje državne uprave, dosljedne trodiobe vlasti, depolitizacija i neovisnost sudstva. Nadalje se kao ciljevi ističu duhovna obnova, pomirba političkih protivnika, korjenite promjene u vlasničkim odnosima i gospodarstvu, demografsko oživljavanje, povratak i uključivanje iseljeništva te moralna obnova i etika rada.</p>
<p>Predsjednik Izvršnog vijeća Sabora Mesić istaknuo da prije svega treba provesti analizu i prikaz zatečenog gospodarskog i društvenog stanja, predložiti mjere za sprječavanje daljeg pogoršanja stanja i za ubrzani razvoj gospodarstva i društva u cjelini, izvršiti prosudbu odnosa između republika i federacije te poduzeti korake za rješavanje otvorenih pitanja. Najavljujući izradu cjelovita programa Vlade, Mesić je među hitne mjere uvrstio odlučan zaokret prema tržišnom gospodarstvu, vrednovanje prirodnih resursa Hrvatske, poticanje privatnog poduzetništva, podršku uspješnim poduzećima, a prestajanje pomaganja nesposobnih tvrtki. Naglasio je da su poseban problem veliki gubici i da se prestrukturiranje privrede neće moći ostvariti bez lomova i žrtava, »zato svi moramo platiti tu cijenu, jer ćemo od toga imati koristi«. Ukazao je i da su potrebne socijalne mjere i višegodišnji napori jer »problemi koji su se gomilali tijekom 45 godina ne mogu se riješiti preko noći«.</p>
<p>Predsjednik Sabora Domljan rekao je da prijelaz iz jednostranačkog u višestranački sustav vlasti nije samo tehničko, već zamršeno duboko i suštinsko pitanje donošenja i provedbe odluka te da je »Hrvatska pred očima cijelog svijeta položila ispit iz demokracije«. Govoreći o tome da će Sabor strogo poštivati ustavna ovlaštenja i štititi zakonitost i prava pojedinaca, ukazao je i na to da je potrebno stvoriti preduvjete za oživotvorenje političkog suvereniteta Hrvatske koji će jamčiti gospodarsku samostalnost i vlastiti kulturni identitet. Završio je riječima: »Usmjerimo svoje misli na budućnost, okupimo sve ljude dobre volje, sve duhovne, stručne i materijalne potencijale zemlje u ostvarenju zajedničkog cilja - slobodne, demokratske i suverene Hrvatske«.</p>
<p>Utrnućem nikad potpuno zaživjelog delegatskog sistema i uvođenjem višestranačja uz sve druge promjene, došlo je i do novosti u glasilu Hrvatskog sabora. List iz kojeg smo prenijeli prikaz povijesne sjednice Sabora održane 30. svibnja 1990. izašao je posljednji put s nazivom Delegatski vjesnik i dobio novo ime Izvješća Hrvatskog sabora. (Pripremio: ŽELJKO SABOL)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="4">
<p>Zagreb u srijedu dobiva novoga gradonačelnika i Skupštinu Grada </p>
<p>Uoči konstituiranja Gradske skupštine, na Dan Grada, 31. svibnja/ Izbor gradonačelnika i dogradonačelnika, predsjednika i potpredsjednika Skupštine/ Glasanje javno ili tajno?/ Tajnim glasanjem moguće izbjeći stranačku stegu - moguća iznenađenja?/ Milan Bandić (SDP) gradonačelnik, Franjo Zenko (HSLS) predsjednik Skupštine?</p>
<p>Konstituirajuća sjednica nove zagrebačke Gradske skupštine održat će se u srijedu, 31. svibnja u 10 sati. Na dnevnom redu sjednice, koju saziva predsjednik Vlade Ivica Račan, nalazi se 11 točaka, od kojih je prva, izbor Mandatnog povjerenstva. Povjerenstvo će, sukladno dogovoru stranaka, činiti po jedan predstavnik HNS-a, HSS-a i DC-a, te dvojac iz SDP-a i HSLS-a.</p>
<p> Prvoj će sjednici, do utvrđivanja najstarijeg gradskog zastupnika (po svemu sudeći Gustava Germošeka, 70-ogodišnjeg vijećnika iz redova HNS-a), predsjedati povjerenik Vlade za Grad Zagreb, dr. Josip Kregar. Nakon što Mandatno povjerenstvo podnese Izvješće o provedenim izborima, novi gradski zastupnici položit će svečanu prisegu.</p>
<p>Uslijedit će izbor Odbora za izbor i imenovanja - u tom će tijelu SDP i HSLS podijeliti tri mjesta, a po jedno pripada koaliciji ASH-LS i HNS-u. Potom će vijećnici izabrati predsjednika i potpredsjednika Gradske skupštine. Koliko je zasad poznato, mjesto novog predsjednika Gradske skupštine rezervirano je za HSLS, a to će najvjerojatnije biti Franjo Zenko. Od imena potpredsjednika, zasad su poznati Silvije Degen (ASH-LS) i Davorin Tepeš (HDZ). Preostala dva mjesta pripadaju SDP-u, koji još nije istaknuo svojega kandidata za tu funkciju, te HNS-u, čiji će zastupnici, kako je najavljeno, odbiti tu funkciju jer smatraju da im pripada - predsjedničko mjesto.</p>
<p> Gradski zastupnici nakon toga trebaju odrediti koji će od potpredsjednika Skupštine profesionalno obavljati tu dužnost.</p>
<p> Kao osma, i svakako jedna od najzanimljivijih točaka dnevnoga reda, dolazi izbor novog zagrebačkog gradonačelnika, kojega će dati SDP. Dosad najspominjanije ime na toj funkciji je Milan Bandić, predsjednik zagrebačke organizacije te stranke.</p>
<p> Slijedi izbor dvaju zamjenika gradonačelnika, o čijim će se resorima, odlukom stranaka Zagrebačke alternative, raspravljati tek nakon što gradonačelnika potvrdi predsjednik Mesić, a prema dosad dostupnim informacijama, to će biti Darinko Kosor (HSLS) i Mladen Vilfan (LS-ASH). </p>
<p>Na konstituirajućoj sjednici imenovat će se i novi tajnik Gradske skupštine. Tu će funkciju, po svemu sudeći, i dalje obavljati dosadašnja tajnica Skupštine, Bernarda Jurčec, inače članica HDZ-a. </p>
<p>Zadnju točku dnevnog reda prve sjednice čini izbor Komisije za Statut, Poslovnik i propise, u kojoj će sjediti dvojac iz SDP-a i HSLS-a, te po jedan predstavnik HDZ-a, HNS-a i koalicije ASH-LS. </p>
<p>Još uvijek nije poznato hoće li glasanje za izbor najvažnijih funkcija u Skupštini i Poglavarstvu biti provedeno javno ili tajno. Neki od vijećnika, naime, računaju da bi se na tajni način mogla izbjeći stranačka stega, čime bi u srijedu, navodno, moglo doći i do nekih iznenađenja.</p>
<p> Svečani dio sjednice počet će u 18 sati, u gradskoj palači Dverce, kada će se održati dodjela ovogodišnjih Nagrada Grada Zagreba. U povodu Dana Grada, u večernjim satima uslijedit će koncert Zagrebačke filharmonije u dvorani »Lisinski«. (Vedran Flajnik)</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Zagrebački političari belotom do PDV-a za kombi namijenjen Društvu distrofičara</p>
<p>Kako bi prikupili 9.000 njemačkih maraka za plaćanje PDV-a za kombi namijenjen Društvu distrofičara, Belot klub »Velebit« (bivši »AS«), organizirao je u petak u Domu sportova humanitarni turnir u kartanju bele među predstavnicima zagrebačkih političkih stranaka. Sudjelovala su 32 para od kojih je svaki kotizaciju platio 100 kuna.</p>
<p>Kako doznajemo, od organizatora ove humanitarne akcije, Brace Pilla, na turniru je prikupljeno 2.000 njemačkih maraka. Ostatak novca od 7.000 njemačkih maraka Pill namjerava prikupiti organiziranjem turnira u beli u srpnjui kolovozu. Prema njegovim riječima prvi će na turniru svoje znanje pokazati predstavnici MUP-a, Policijske uprave Zagrebačke, a potom i zainteresirani saborski zastupnici. </p>
<p>Svoju humanost u velikom broju su u petak pokazali poznatiji esdepeovci predvođeni predsjednikom Gradske organizacije ove stranke Milanom Bandićem, te Dragutinom Šurbekom i Lidijom Tomić. Iako im je dobro išlo, belot par Bandić - Šurbek partiju nije odigrao do kraja, jer je Bandić zbog neodgodivih obaveza morao otići. </p>
<p> Svoju su umješnost u kartanju pokazali su i Eugen Marušić predstavnik HNS-a ujedno i predsjednik Belot kluba »Velebit« te Slavko Degoricija i Vlado Marić članovi Hrvatskih republikanaca. Iako je bela političarima »išla od ruku«, prvo su mjesto i dva televizora u boji osvojili već tradicionalni sudionici humanitarnih turnira u beli - brat i sestra Snježana Grgurić i Neven Rus. Drugo mjesto i nagradu od dva radio kasetofona osvojili su Anita Martinović stipendistica Ministarstva financija i Ivan Penev poznati rukometni sudac. Treći su bili Josip Rus i Stjepan Martinić koji su nagrađeni s dva auto-radio kasetofona. </p>
<p> Pripadnicama ljepšega spola pak, Snježani Grgurić i Nini Leder, krojačka radnja »Zani« darovala je besplatno šivanje dva odjevna predmeta po želji. Sva tri para dobila su i vrijedne slike poznatoga umjetnika Kirila Radića.</p>
<p>Generalni sponzor turnira bila je tvrtka »Galtar«. (Snježana Rajačić)</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Otvoreni XI. dani Matice hrvatske Zaprešić</p>
<p>U povodu 29. godišnjice osnutka i 10. obljetnice obnove rada Matice hrvatske Zaprešić, u zaprešićkoj vijećnici svečano su otvoreni XI. dani Matice hrvatske Zaprešić. Među uzvanicima bio je velik broj uglednih književnika, znanstvenika i glazbenika, poput akademika i počasnog građanina Zaprešića Dragutina Tadijanovića i akademika Ive Frangeša, te dobrotvora i prvog počasnog člana zaprešićkog ogranka Matice, Vice Vukova. Svečanom otvorenju nazočan je bio i predsjednik Matice hrvatske, Josip Bratulić.</p>
<p>Svečanost je počela himnom zaprešićke Matice - uglazbljenim stihovima A.G. Matoša, »Gospa Marija«, u izvedbi maestra Vinka Glasnovića, a uvodnim govorom prisutnima se obratio predsjednik Matice hrvatske Zaprešić i ovogodišnji laureat Zagrebačke županije Stjepan Laljak. </p>
<p>Naglasio je simboliku obilježavanja koja podsjeća na 1971. godinu, godinu utemeljenja i sedmomjesečni rad Matice do prisilnog zatvaranja, ali i na 1990. i ponovnu obnovu u novim okolnostima.</p>
<p>Osim što je uputio zahvalu svim članovima, suradnicima i dobrotvorima u zemlji i u svijetu, Laljak se posebno zahvalio Vici Vukovu, koji je dobrotvornim koncertom priskrbio inicijalna sredstva i omogućio osnivanje zaprešićkog ogranka. Josip Bratulić, posebno je pohvalio rad Matice hrvatske Zaprešić, kao središnje kulturne organizacije grada Zaprešića, istakavši njene dosege u uređivačkom i izdavačkom radu, posebice misleći na jedinstvenu ediciju od osam zaprešićkih godišnjaka na kojima je radio velik broj hrvatskih znanstvenika i književnika.</p>
<p>Posebno srdačno pozdravljene su, nova dobrotvorka Matice hrvatske Zaprešić, prevoditeljica Štefanija Halambek i nova počasna članica, Tereza Kesovija. Tereza će, u sklopu Dana Matice, 13. lipnja, održati dobrotvorni koncert za vrtić »Maslačak« i za pomoć izdavačkim projektima Matice hrvatske Zaprešić. (Alan Labus)</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Nagrada - poticaj gradu i državi za rješenje problema starog 10 godina</p>
<p>Nagrada Autonomnoj ženskoj kući Zagreb, prvoj u Hrvatskoj koja je pokrenula borbu protiv nasilja u obitelji </p>
<p>Autonomna ženska kuća Zagreb</p>
<p> - Žene protiv nasilja nad ženama, dobila je Nagradu Grada Zagreba u kategoriji »Zdravstvo, socijalna skrb i humanitarna djelatnost«, za osiguravanje sigurnog mjesta za žene i njihovu djecu, žrtve zlostavljanja, za sustavno djelovanje na prevenciji i zaustavljanju nasilja, te za podizanje javne svijesti i pokretanje borbe protiv nasilja u obitelji. Podnositelj prijedloga bio je Centar za žene žrtve rata. </p>
<p>- Nagrada Grada Zagreba bila nam je veliko iznenađenje, iako osobno smatram da smo je i zaslužile, rekla nam je Neva Tolle, koordinatorica Autonomne ženske kuće Zagreb i ženskog savjetovališta. </p>
<p>Autonomna ženska kuća proslavit će koncem godine desetu obljetnicu rada. Raditi sa zlostavljanim ženama, prema riječima Tolle, nije bilo lako, ni u političkom, ni u ekonomskom smislu.</p>
<p>- Riječ je o projektu od velike društvene koristi. Tijekom deset godina rada u skloništu za žene boravilo je više od 1300 žena i djece, žrtva nasilja. U savjetovalištu je u protekle tri i pol godine pomoć zatražilo 8.516 zlostavljanih žena. No, Autonomna ženska kuća još uvijek nema riješen problem prostora, niti prima dovoljno sredstava od grada i države, rekla nam je koordinatorica. </p>
<p>U skučenom prostoru skloništa za žene, koji se nalazi na tajnoj adresi i jedino je u nas sklonište za žene i djecu žrtve nasilja, postoji samo 10 kreveta za žene i 19 za djecu. Prema uputama Europske zajednice, na svakih 10.000 stanovnika jedne zemlje, trebalo bi postojati najmanje jedno mjesto u skloništu za žene. Iako u Autonomnoj ženskoj kući smatraju da bi jedno mjesto trebalo doći na svakih 5.000 stanovnika, brojke opet nisu poravnate. Jer, u Hrvatskoj za više od 2 milijuna žena postoji samo jedno sklonište sa deset ležajeva...</p>
<p>Stoga se u zagrebačkoj ženskoj kući nadaju da će Nagrada Grada Zagreba biti stimulans gradskim vlastima i državnim organima za rješenje problema institucije s potvrđenom kvalitetom u humanitarnom radu sa ženama, te prvom organizacijom u Hrvatskoj koja je pokrenula borbu protiv nasilja u obitelji. </p>
<p>U kategoriji »Zdravstvo, socijalna skrb i humanitarna djelatnost«, kandidati za Nagradu Grada Zagreba bili su: Klub za starije osobe »Trnje«, predsjednik Svjetske udruge perinatalne medicine dr. Asim Kurjak, dr. Branko Pevalek, ravnatelj Doma zdravlja Medveščak dr. Velimir Cingulin, Klinika za kirurgiju lica, čeljusti i usta Kliničke bolnice »Dubrava«, voditelj ureda Centra za socijalnu skrb Antun Ilijaš, Služba za reproduktivno zdravlje Klinike za dječje bolesti, Ustanova za hitnu medicinsku pomoć, solist Zagrebačkih simfoničara Željko Klepač (za humanitarnu djelatnost), te ravnateljica »Caritasa« Zagrebačke nadbiskupije, Jelena Brajša. (Mirela Lilek)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="8">
<p>Trojica Šibenčana leutom odlaze u Svetu zemlju</p>
<p>ŠIBENIK, 28. svibnja</p>
<p> - Za desetak dana trojica će se Šibenčana avanturističkoga duha otisnuti malim leutom »Šjor Brane« u Svetu zemlju. Ivo Ninić, Darko Gulin i Joško Dobrović intenziviraju ovih dana pripreme kako bi potpuno spremni krenuli na pustolovinu otvorenim morima sve do Svete zemlje gdje je život skončao Šibenčanin Nikola Tavelić koji je proglašen i prvim hrvatskim svecem.</p>
<p> Šibenska trojka uskoro će krenuti u posjet povijesnim mjestima i drugim zanimljivim destinacijama za koje znaju da su ih pohodili stari Šibenčani. Devet i pol metarski leut, u koji su ugradili obnovljeni motor perkins od 55 konjskih snaga, izrađen je u betinskom brodogradilištu i djelo je majstorskih ruku nedavno preminuloga čuvenoga betinskog brodograditelja Branimira Urode. »Šjor Brane« će dakle za koji dan preko vrata od Otranta ploviti do Tel Aviva i Jaffe, pristat će na Santa Mauri, otoku u Jonskom moru, a tu su destanaciju izabrali znajući da se na tom mjestu davne 1538. godine odigrala bitka između flote Svete lige i Turaka. Naime, u floti Svete lige koja je u toj bitki bila poražena sudjelovali su i hrvatski pomorci. Poznato je da je među brojnim galijama koje su sudjelovale u toj bitki bila i ona »Sveti Juraj« koja je plovila pod zapovjedništvom Kristofora Lučića.</p>
<p>Kako saznajemo, šibenska će trojka tijekom obilaska daleke Svete zemlje koju su nedavno pohodili i hodočasnici iz šibenske biskupije predvođeni biskupom Antom Ivasom pohoditi i sva zanimljiva hodočasnička mjesta u Izraelu. (J. Klisović)</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Poništene teorije o širenju civilizacija </p>
<p>CHICAGO, 28. svibnja</p>
<p> - Otkriće 6000 godina staroga grada u Siriji dovodi u pitanje pretpostavku o počecima i širenju gradova. Taj su grad prošle godine otkrili arheolozi s Instituta za orijentalne studije Sveučilišta u Chicagu dok su istraživali na brdu Tell Hamoukaru. Gradske zidine i predmeti upućuju na to da je složena vlada postojala još 4000 godina prije Krista. Znanstvenici su dugo mislili da su se gradovi razvili u Sumeru, u južnoj Mezopotamiji, te da su se proširili prema sjeveru između 3500. i 3100. godine prije Krista. Danas je na tom području između Tigrisa i Eufrata Irak, a često se naziva kolijevkom civilizacije.</p>
<p> No naseobina Hamoukar, kako se čini, samostalno se razvila istodobno kad i njezini južni susjedi, tvrde istraživači. Novo bi otkriće moglo značiti da je civilizacija počela prije nego što se pretpostavljalo, i to istodobno u Mezopotamiji i u Siriji, kazao je McGuire Gibson, profesor s Instituta za orijentalne studije i jedan od voditelja ekspedicije. »Moramo ponovo razmotriti teorije o početku civilizacije«, rekao je Gibson, koji je o otkrićima izvijestio na Međunarodnoj konferenciji o arheologiji drevnoga Srednjeg istoka. »To znači da su se kraljevstva i rane države možda počeli razvijati prije pojave pisma i još nekih čimbenika koji označavaju početak civilizacije.</p>
<p> Među dokazima koji govore o tome da nalazište nije bilo samo naseobina, nego pravi grad jesu i pronađeni tanki komadići posuđa, te velike peći na kojima se moglo pripremiti mnogo hrane. Pronađeni su i pečati za otiske u mokroj glini - poput primitivnih hijeroglifa. Arheolog sa Sveučilišta »Northwestern«, stručnjak za to područje i razdoblje, kaže: »Hamoukar se savršeno uklapa u teoriju o razvoju sjeverne Mezopotamije, sjeverne Sirije i jugoistočne Turske - prema kojoj su se na tim područjima regionalna središta složenih društava pojavila manje ili više neovisno o južnoj Mezopotamiji.« (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Kako se održao život tijekom ledenog doba? </p>
<p>LONDON, 28. svibnja</p>
<p> - Kanadski i američki znanstvenici pretpostavljaju da su otkrili odgovor na pitanje kako je život na Zemlji opstao prije otprilike 600 milijuna godina, kada je planet nalikovao golemoj snježnoj grudi. Proračunima i klimatskim modelima pokazali su da je tada na Zemlji možda bilo područja s vodom, koja su omogućila život stanovnicima, dok je ostatak planeta bio duboko pod ledom.</p>
<p> »To bi moglo objasniti kako su višestanične životinje uspjele preživjeti, ali i opstati i u najtežim uvjetima na Zemlji«, kazao je Richard Peltier, profesor fizike sa Sveučilišta u Torontu. Znanstvenici pretpostavljaju da je prije 600 do 800 milijuna godina Zemlja bila prekrivena ledom. Nakon toga je iznenadno zatopljenje otopilo led i potaknulo bitno razdoblje evolucije.</p>
<p> Ipak, zbunila ih je činjenica da su neke životinje preživjele i opstale u tako teškim uvjetima. Peltier i njegove kolege William Hyde, Thomas Crowley i Setven Baum sa Sveučilišta »Texas A« kažu kako njihova teorija, objavljena u časopisu Nature, to može objasniti.</p>
<p> »Ekstremni uvjeti mogli su čak djelovati kao pritisak na višestanične životinje da evoluiraju i prilagode se, što je možda potaknulo brži razvoj novih životinjskih vrsta i njihov prijelaz na nova, nenaseljena staništa«, rekao je Peltier.</p>
<p> Istraživači su kompjutorski simulirali tadašnje klimatske uvjete uzimajući u obzir manje sunčeva svjetla i različite koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>U Francuskoj srušen »kineski zid« </p>
<p>SAINT-ETIENNE, 28. svibnja - Betonski mastodont, »kineski zid« iz Saint Etiennea, zgrada s nekoliko stotina stanova, srušen je eksplozijom kako bi se na njegovu mjestu sagradio bolnički kompleks. Trideset i pet godina nakon izgradnje kompleks dužine 280 metara i visine 48 metara srušen je u 15 sekundi uz pomoć 600 kilograma eksploziva. </p>
<p> Sagrađena početkom 60-ih, sa 15 katova i 506 stanova, zgrada je postala geto među čijim se stanovnicima stopa nezaposlenosti popela do 35 posto. Odluka o rušenju donesena u sklopu nove francuske urbanističke politike. Od 1978. u Francuskoj je izvedeno nekoliko sličnih rušenja velikih kompleksa koji su postali simbolima lošeg života u naseljima-spavaonicama podignutima u predgrađima metropola. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Fermentirano mlijeko slično jogurtu liječi čir </p>
<p>LOS ANGELES, 28. svibnja</p>
<p> - Kanadski su istraživači otkrili da mješavina određenih bakterija i mlijeka - slična jogurtu - uništava Helicobacter pylori, bakteriju koja uglavnom uzrokuje čir na želucu. Budući da su antibiotici skupi, da mogu uzrokovati negativne nuspojave i da potiču otpornost bakterija, dr. Chitra N. Wendakoon sa Sveučilišta Alberta u Edmontonu i njezine kolege ispitali su kako se još može uništiti bakerija koja uzrokuje čir na želucu. Ispitujući različite vrste bakterije Lactobacillus casei otkrili su da bakterija sama po sebi nije učinkovita, no tekuća mješavina Lactobacilles casei i mlijeka koja je odstajala preko noći bila je vrlo učinkovita. Zanimljivo, otkrili su da je vrlo djelotvorno i mlijeko obrađeno bakterijom koja uništava proteine. Dr. Wendakoon nije sigurna kako mješavina mlijeka i bakterija djeluje, ali pretpostavlja da uništava bakteriju koja uzrokuje čir na želucu. Kazala je kako jogurt koji se može nabaviti u samoposlugama nije djelotvoran protiv bakterije koja uzrokuje čir na želucu. Ipak, prilično su sigurni u rezultate istraživanja pa su počeli ispitivati novo fermentirano mlijeko na osobama oboljelima od čira na želucu. (Reuters/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="13">
<p>Petar Selem: Marulić s Brechtovskim odmakom </p>
<p>Petar Selem režira operu Frane Paraća »Judita« koja se oslanja na istoimeni spjev Marka Marulića, što će biti praizvedena na ovogodišnjem Splitskom ljetu / Kad »uđete« u taj tekst, onako kako su ga rasporedili Parać i Tonko Maroević, otkrijete da je Marulićev govor, uprkos arhaičnoj erudiciji, stvaran, da sažima duboke slojeve mentaliteta jednoga prostora, toga našeg splitskog, dalmatinskog, hrvatskog prostora</p>
<p>Redatelj Petar Selem postavit će na otvaranju ovogodišnjega Splitskog ljeta suvremenu operu Frane Paraća koja se oslanja na glasoviti spjev Marka Marulića »Juditu«. Krajem prošle godine Selem je u zagrebačkome Hrvatskom narodnom kazalištu propitivao veze između baroka i našeg vremena u uprizorenju Gundulićeve »Dubravke«. Vraćajući se ponovno u našu književnu prošlost, Petar Selem govori o literarnim i kazališnim dodirima, o različitim pristupima baštini, teatarskim inverzijama, podjelama u hrvatskoj kulturi...</p>
<p>• U Vašem redateljskom pristupu oslanjate li se više na Marulića ili Paraća i kako povezujete te dodire suvremenosti i klasike?</p>
<p>- Zbunjuje me pitanje o pristupanju baštini. Ne vidim bitnu razliku u pristupu starom ili suvremenom tekstu. Svaki je tekst, dramski ili glazbeni, koji režiram, za mene suvremen. O stanovitoj povijesnoj perspektivi, o onom, što bi rekao Bernard Dort »izgubljenom kontekstu«, treba zacijelo voditi računa. Ali za mene to nije važniji činitelj od bilo koje druge sastavnice dramskog ili dramsko glazbenog teksta. Povijest, što je na svojim plećima nosi neki tekst, samo je jedan od tereta s kojima se moram suočiti. Jednako su to prostor, vrijeme, narav, ljubav, samoća, zanos.</p>
<p> Dakle, s Paraćevim posredništvom ili bez njega, Marulić bi se za mene uvijek dodirnuo sa suvremenošću. Iz vlastite kože ne možemo, ma koliko se divili drevnom velikanu. Paraćevo posredništvo između Marula i mene ponešto komplicira, ali i znatno obogaćuje odnos. Već su u igri tri sloja. Najprije Marulić, zatim Paraćevo čitanje Marulića i, konačno, moje čitanje i Marulića i Paraća. Figura tako postavljena već pokazuje koliko su isprazne podjele na suvremenost i na tradiciju, koje žele dati prednost bilo jednoj, bilo drugoj. Parać se možda, umjesto Marulićem, mogao pozabaviti drogašima ili pankerima i ne vjerujem da bi zbog toga bio imalo suvremeniji. Svako suvremeno djelo koje vrijedi već pripada tradiciji, kao što i svako djelo tradicije koje vrijedi pripada suvremenosti.</p>
<p>• Kako se arhaičnost Marulićeva jezika snalazi u odrednicama suvremene glazbe?</p>
<p>- Nazočnost Marulića u ovom djelu je najtvarnija upravo kroz jezik. Parać i njegov suradnik na libretu Tonko Maroević nisu Marulića prevodili. Zadržali su izvorni Marulićev govor. Štoviše, velik dio teksta doslovno je preuzet iz Marulićeva spjeva. »Juditu« danas zacijelo nije lako čitati. Taj jezik star je pet i pol stoljeća. On na stanovit način ograničava, omeđuje pa i reducira dramsko polje.</p>
<p> Ali kad »uđete« u taj tekst, onako kako su ga rasporedili Parać i Maroević, otkrijete da je Marulićev govor, uprkos arhaičnoj erudiciji, stvaran, da sažima duboke slojeve mentaliteta jednoga prostora, toga našeg splitskog, dalmatinskog, hrvatskog prostora. Drevne riječi počinju živjeti, zvučati, sugerirati, u njima je tlo, u njima su ljudi, putem njih se otvaraju kanali do neke duboke pučke, izvorne zone naše svijesti koja još uvijek, makar možda i zamirući, živi u nama, u našima, oko nas.</p>
<p> Parać je prihvatio tu reduktivnu posljedicu jezika senzibilitetom suvremenog skladatelja. Nije se upuštao u razuđene glazbene karakterizacije pojedinačnoga. Usmjerio se na temeljno i opće. Opredijelio se, dakle, i na glazbeno dramaturškoj razini za redukcionizam. Prizori se svode na sažete, gotovo arhetipske obrise. A onda ih je upornošću stanovitih figura, stanovitih tema, stanovitih motiva nastojao dramski potencirati, dramski aktivirati. Na meni je i mojim suradnicima da kazališno odgovorimo na takav izazov.</p>
<p>• Hoće li Vaša »Judita« ponuditi neka drugačija glazbeno-scenska iščitavanja baštine?</p>
<p>- Iako uvijek nosi oznake moga rukopisa, svako je moje režijsko čitanje drukčije, pa i na stanovit način novo. To posebice mora vrijediti i za »Juditu«. Priča, fabula je rekoh krajnje jednostavna. Reklo bi se, naivitet: Betulija je opkoljena, građani mole Boga da ih spasi, Judita odlučuje biti izvršitelj Božjeg nauma, odlazi u tabor Holoferna, zaluđuje ga ljepotom i potom ubija. Vraća se doma noseći njegovu glavu i njegov »karzan«. Spašeni narod ju slavi. I to je sve.</p>
<p> Takvu storiju režirati bilo kakvim rekvizitima standardnog opernog realizma bilo bi katastrofalno. Čini mi se da treba izvući nešto od onog što je iza storije, što je možda više u jeziku nego u priči: strah čovjeka, pa i ondašnjeg čovjeka Splita, pred velikim zlom koje se svakoga trenutka može približiti, koje može opsjesti, koje ga može zaposjesti. Zlo se, zacijelo, može poistovjetiti s prijetnjom s Istoka, ali je tu ipak više metafizička izbezumljenost, tjeskoba pred prijetećom silom zla. I ufanje, potpuno, fizičko ufanje u Boga, kao jedini spas, kao jedino pouzdanje. Za to treba pronaći modernu formu, s dosta odmaka, distance, ne znam, možda gotovo brechtovsku. </p>
<p>Sudbina mi je udijelila tu ne uvijek lagodnu sreću da sam ovoga zadnjeg desetljeća režirao i sve velike hrvatske »junačke« opere, »Porina«, »Zrinjskog«, »Milu Gojsalića«, i, zacijelo, nabolje što je, do »Judite«, od novog stvoreno: »Prazor«, »Staro groblje na Sustipanu«. Sva sam ta djela režirao s ljubavlju, s poštovanjem, ali i s voljom da tamo gdje za to ima razloga uradim i snažniji pomak. Neki mi još ne mogu oprostiti ono tumačenje Jelenina sna u »Zrinjskom« kao erotskog košmara.</p>
<p>• U zagrebačkom HNK nedavno ste postavili djelo Ivana Gundulića, autora koji su naši preporoditelji ustoličili na hrvatsko književno prijestolje, a s druge strane sada uprizorujete djela Marka Marulića, nazvanim ocem hrvatske književnosti. Je li pristup tim književnim velikanima srodan?</p>
<p>- »Dubravku« je pisao kasniji Gundulić, moralist koji se odricao »poroda od tmine« ili grijeha mladosti.»Juditu« piše Marulić u sličnom duhovnom razdoblju i s istom moralističkom nakanom. To bi već mogla biti veza. Meni kao da je suđeno susretati na pozornici hrvatske očeve književnosti u njihovim starijim pokajničkim dobima. Ali šalu na stranu.</p>
<p> I Marulić i Gundulić naša su ishodišta, ali razlike »Dubravke« koju sam režirao i »Judite« koju ću režirati - velike su. Ponajprije »Judita« je opera na tekst Marka Marulića, a »Dubravka« je drama s dodatnom glazbom Jakova Gotovca. U »Dubravki« sam s glazbom mogao raditi što sam htio, koristiti je sasvim u funkciji dramskoga vremena. U »Juditi« je glazba sama djelo i sve ono dramsko što će se uraditi i što ću zacijelo morati uraditi, u funkciji je glazbe i ovisno o glazbi. »Dubravka« kakvu sam režirao mogla bi u krajnjem slučaju stajati i bez glazbe ili s nekom drugom glazbom.</p>
<p> »Judita« je sama Paraćeva glazba i bez nje ovakav dramski tekst »Judite« ne bi mogao ni postojati. Preko Marulića i Gundulića dolazimo do temeljnog prijepora u režiranju drame ili opere: glazba ispunja prostor, zadaje vrijeme, ali i vezuje i obvezuje. S dramom smo na brisanom prostoru i na brisanom vremenu, s većom i rizika punom slobodom. Izvan toga prijepora jedno je sigurno: i Marulić i Gundulić, zbog udaljenosti u kojoj se nalaze, traže stanovito pre-čitanje i pre-tumačenje. Traže, recimo, i stanovitu rekonstrukciju.</p>
<p>• Vaša »Dubravka« ponudila je atraktivnu perspektivu u teatarskoj inverziji koja je vodila od baroka prema suvremenosti i pokazala mogućnosti teatra da uspostavi dijalog između dva različita vremena. »Postmoderna je ondje gdje se prakticira načelni pluralizam jezika, modela i načina postupanja, i to ne u puko različitim djelima, nego u jednom istom djelu« - kaže Leslie Fiedler.</p>
<p>- Moja vrijedna dramaturginja Mira Muhoberac i ja znali smo od početka da treba doskočiti općenitosti Gundulićeva teksta, uopćenost likova »Dubravke«, na što je upozoravao još Kombol. Znali smo također da »Dubravka« mora biti na stanovit način »metonimija grada«, kako je ustvrdio jedan drugi povjesničar književnosti. Postvarenje likova, dokidanje uopćenosti moglo se dogoditi samo putem osuvremenjenja, pronalaženja nekih korelata, nekih uporišnih suglasja u našem vremenu. Grad je morao biti nazočan kroz jednadžbu s Gundulićem, kroz njegov barokni utopijski san. Gundulić se javlja samo na početku i na koncu, u okviru barokne utopije, ali i u vremenu i prostoru u kojem se utvrđuje nazočnost Grada.</p>
<p> U tu se kulturalnu višeslojnost upleo pomalo i Bukovac: mislili smo na njegovu sliku uprizorenja »Dubravke«, gdje se pozornica gotovo i ne vidi, ali su zato u prvom planu gledatelji. Oni su središnji motiv slike. Tako i naša predstava počinje s baroknim uprizorenjem Grada, glumci su predstave u početku gledatelji. Tu smo ubacili i karnevalsku igru Turice da bi se odnos Grad - gledatelji - predstava još naglasio. I onda se, kako počinju pojedinačne igre/sudbine, barok postupno otapa i prelazimo u suvremenost. I na koncu, kad suvremenost postaje u svojoj grotesknosti gotovo neizdrživa, javlja se opet Gundulić koji odvodi natrag u barok, u sada gotovo zaleđenu utopiju Grada, u kojoj i odjekuje poznata Himna slobodi.</p>
<p> Možda smo usput htjeli kazati da ljepota Dubrovnika na koncu asimilira, potopi, zatopi sve ružno i rugobno što stvarnost našeg življenja donosi. Glumci su se izvrsno snašli u toj igri na dva stila. Štoviše, ta im je dvostrukost omogućila i stanovit blagi. a ponekad i oštriji ironički odmak. Kad se ne igra jedan stil, nego dva, prema jednom i drugom odmak je neizbježan.</p>
<p>• Gundulićeva »Dubravka« afirmirala je nekoliko mladih glumaca Ivanu Boban, Petra Leventića, Radovana Ruždjaka i istodobno dokazala vrijednosti i nova kazališna nadahnuća nekih već afirmiranijih članova ansambla: Vedrana Mlikote, Barbare Vicković, Žarka Potočnjaka, Mire Badurine, Vanje Matujec i drugih. Na koji su se način oni snašli u toj dvostrukoj igri baroka i suvremenosti, a po relativno oskudnoj Gundulićevoj dramskoj ponudi?</p>
<p>- Možda je upravo oskudnost dramske ponude u »Dubravci« nasuprot bogatstvu pjesničkog, uzbudila i zainteresirala ansambl: s jedne je strane trebalo izvesti malu stilsku vježbu nekoga fiktivnog baroknog kazališta, a s druge je sve te dramski upućene likove trebalo ukotviti u suvremenost. I to ne u neku apstraktnu suvremenost: trebalo im je stvoriti, izgraditi tijelo. U tom iznalaženju tijela, u tom pronalaženju vezišta s nekim tipovima, s nekim ponašanjima iz suvremenosti, angažirao se stvaralački impuls svakog od članova ansambla. Stvorila se u tome traženju neka neobična igra inventivnih ponuda.</p>
<p> Bilo je tu tim ponudama i viška i manjka, i pravih i krivih putova, više viška, zacijelo, nego manjka. Tako su, zajednički, nastajali ti likovi što su mogli asocirati na starog rockera, na mlade desničare, na seoskog dječaka u sudaru s ponudama grada, na pomalo blazirane manekenke i fotomodele, na svećenike pomiritelja »po zadatku«, na suvremenu iskusnu ženu koja znade da se sklonosti danas ne stječu uzdasima, već poklonima. Da ne nabrajam dalje, samo ću spomenuti lik za kojeg smo imali »prototip« i u stvarnosti.</p>
<p> Stariji u Dubrovniku sjećaju se gospara Cvijeta Joba, čovjeka izvan vremena i možda u blagom i dobroćudnom sukobu s vremenom. Negdje smo prema sjećanjima na taj lik, usmjerili i glumačku energiju Božidara Bobana i rad na njegovu Ljubdragu. Tako se, eto, zbio lijep fenomen glumačkog pristajanja uz predstavu: usporedni rad na prizorima, rad glumaca samih koju su onda donosili svoje ponude na zajednički stol. Zato, budući da je riječ o zaista glumačkoj predstavi, moram još spomenuti i one koje dosad nismo spomenuli: Božidara Alića, Franju Kuhara, Enu Begović, Krunu Šarića i Zijada Sačića, Alena Šalinovića i Ivicu Jončića, Janka Rabusa i Anitu Matić.</p>
<p>• »Dubravka« je izazvala polemičke tonove u tisku. Kako tumačite tako radikalno oprečne ocjene Vaše predstave?</p>
<p>- Opreke o nekoj predstavi najnormalnija su stvar na svijetu, jednima se sviđa, drugima se ne sviđa, i tu se ne bi imalo što pripovijedati. Ono što mi se ne čini normalnim, to je količina negativnog naboja što je izbila u nekim osporavanjima »Dubravke«, količina bijesa, neka zapjenjena mržnja. Ne znam, zacijelo u svemu tome ima i dosta iracionalnoga. Ali mi se čini da ima i nečega drugoga. Ukratko, da se »Dubravka« pojavila u prilično nepovoljnom trenutku.</p>
<p> Pojavila se, naime, u trenutku promjene. A promjene uvijek, pa i one najpotrebnije, imaju svoje nuspojave. Bez obzira na predznak koji promjene mogu imati, u tim se trenutcima uvijek pojave oni »crkveni miševi« koji pomisle da je, eto, došao trenutak da naplate svoje frustracije, da nešto ulove, da nešto zamute, da se nečega domognu. Posebice se ustreme prema onim institucijama i onim osobama prema kojima su njihove frustracije najizraženije. To su mentori što mladim ljudima ubrizgavaju svoju žuč i usput im prodaju poneku pseudokrležijansku frazu.</p>
<p> Očekivao sam kritičku raspru o nekim zahvatima u tekst, primjerice: potpuna promjena impostacije prizora Gundulića i Ribara, samo uvođenje lika Gundulića u predstavu, odnosno sintetiziranje u taj lik triju likova teksta Radmila, Glasnika i Svećenika, pretvaranje posebnih monologa Ljubdraga i Miljenka u trećem činu u dijalog, promjene u rasporedu satirskih prizora, i tako dalje, i tako dalje. Da bi se u tome moglo raspravljati, pa eventualno u tome naći konkretne razloge za osporavanje predstave, trebalo je ipak pročitati »Dubravku«. Ali čemu čitati, kada se, kako ne baš mudro kaza jedna novinarka u razgovoru s Božidarom Alićem, »unaprijed znalo da predstava neće biti dobra«. To su, dakle, ti koji unaprijed znaju, pa i kad predstavu ne gledaju.</p>
<p> Što je najgore, takve stvari proizvode opasne podijeljenosti u našem kulturnom prostoru, kojima se pridaje politička ili ideologijska navlaka. Iako to sve skupa s politikom i ideologijom nema nikakve veze. Ali je činjenica da stvari dobivaju takav privid i da proizvode podjele kakve dosad, u ovih više od trideset godina što se nalazim u hrvatskoj kulturi i hrvatskom kazalištu, nisam doživio. </p>
<p>• O kakvim podjelama je riječ?</p>
<p>- Dosad se to nije događalo, ali sada se događa: unaprijed znadem u kojim listovima ne mogu dobiti pozitivnu kritiku. Hoćete li primjer? Jedan dnevni list redovito je osporavao moje predstave, što me i nije smetalo: ljudima se ne sviđa ono što radim, njihovo pravo. Onda je došla premijerna obnova »Nabucca«, koju se uz najbolju volju nije moglo osporiti. I znate što se dogodilo? Izašao je naslov »Napokon zaslužene ovacije«, sve divno i krasno. Ali u tekstu nigdje spomena imena redatelja. Zacijelo unikum u povijesti kazališne kritike: izvrsna predstava kojoj se ne zna redatelj! Takvo je prešućivanje besprizorno i podsjeća na neka druga vremena, kada su i imena bila zabranjivana. Lako ću ja za psovke. Brzo ću ih zaboraviti. Ali užasava me naboj te podijeljenosti, mržnja koja nastaje na razdjelnicama, zov »uništi onoga tko nije naš«. Što to znači naš, kako naš? Ako ne oslobodimo našu kulturu frustracija što navlače političko ruho, ako ne zaštitimo onu temeljnu uljudbenu razinu koja mora opstati i u oštrim, ali načelnim estetičkim protimbama, loše nam se piše.</p>
<p>• Prošle ste godine bili vjerojatno jedan od najzaposlenijih hrvatskih redatelja. Potpisali ste osam premijera, tri drame i pet glazbeno-scenskih. Doživljavate li to kao sreću ili nevolju?</p>
<p>- Uvijek sam sretan kad radim. Rad me dovodi u stanje pomirenosti sa svijetom i sa sobom samim. Ta je pomirenost tako lijepa, puna i sadržajna da relativno lako podnosim sve ono ružno o čemu smo maločas govorili i što je čini se neizbježan prirepak našeg posla. Kad stanem na pozornicu, kad stanem pred pjevače, pred glumce, pred ansambl, svaki umor nestaje, zasićenost se raspline, a sve muke i svi napori koje će proces rada donijeti - čine se čak i privlačnim. Raduje me izmjenjivati rad na operi i rad na drami, rad na klasici i rad na suvremenosti.</p>
<p> Bilo je lijepo, koliko god naporno, u jednoj godini živjeti s Gundulićem i s Cyrill Churchill, i sa Zajcem, s Bartokom, i s Puccinijem i s Milkom Kelemenom, s Bajamontijem i Ruggerom Riminijem. Biti u istoj godini i u meni tako dragom, prisnom prostoru ITD-a, i na velikim pozornicama zagrebačkoga i riječkoga HNK koje me uvijek raduju i nadahnjuju, živjeti u čarobnom ozračju puccinijevske Torre del Lago i pribivati u prelijepoj varaždinskoj katedrali; požaliti se na to bilo bi zbilja blasfemično. Možda na žalbu ima pravo moja obitelj - zaslužuju me nešto više.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Izvrsne orgulje i udaraljke</p>
<p>Nastup nesvakidašnjeg dueta Mario Penzar i Igor Lešnik u pretplati »Subota u Lisinskom«</p>
<p>Nije se mnogo slušatelja odazvalo pretplatničkom koncertu Subota u Lisinskom, na kojemu se predstavio nesvakidašnji duo-sastav: orgulje i udaraljke.</p>
<p> Nooni koji su došli mogli su uživati u duhovito sastavljenom i doista majstorski izvedenom programu, o čemu je svjedočilo živo odobravanje poslije svake točke i, dakako na kraju.</p>
<p> Do takvog sastava došlo je očigledno slučajno, jer su se u profesorskom timu Zagrebačke muzičke akademije našla dvojica relativno mladih glazbenika, zaljubljenika u glazbu, puna invencije i stvaralačkog žara. Tako su i posegnuli za raspoloživom literaturom za svoje dvije, rekli bismo struke, s obzirom da majstor na udaraljkama vlada čitavom baterijom raznovrsnih glazbala, na čemu mu svaka čast.</p>
<p>Tako smo na početku slušali praizvedbu Koncerta za udaraljke i orgulje uglednog hrvatskog skladatelja i jazz glazbenika Borisa Beninija. Znalački i duhovito skladano djelo izvedeno je s punim efektom, pa je već ta prva točka programa bila prikladan uvod u ovu, rekosmo nesvakidašnju koncertnu večer. </p>
<p>Slijedila je hrvatska praizvedba češkog skladatelja i orguljaša najstarije suvremene generacije Petra Ebena pod naslovom »Krajolici Patmosa«, pet izvanredno duhovitih stavaka, i opet sjajno izvedenih i popraćenih efektima koloriranih rasvjetnih projekcija bačenih na ionako atraktivne orgulje »Lisinskog«.</p>
<p>No možda najduhovitiju točku večeri bila je Suita za orgulje i udaraljke što su je skladali sami izvodioci, Penzar i Lešnik, skromno ne označivši da se radi također o praizvedbi.</p>
<p>A opus je zaista efektan; radila su ga dva majstora svojih glazbala, iskoristivši sve prednosti i orgulja i raznovrsnih udaraljki, posluživši se motivima glazbenoscenskih djela velikog majstora engleskog baroka Henryja Purcella. No, bez obzira na taj oslonac, njihov autorski rad je toliko dobar da bi ga vrijedilo snimiti na CD-u.</p>
<p> Uslijedila je Meditacija za marimbu i orgulje Paula Crestona, suvremenog američkog skladatelja također najstarije generacije, da bi se na kraju našao Koncert za timpane i orgulje našeg poznatog orguljaša i skladatelja Anđelka Klobučara, koje smo djelo već čuli na nedavnim Danima hrvatske glazbe, a koje je svojom eksplozivnom završnicom olujne svirke timpana sjajno zaključilo program.</p>
<p>Ipak, to nije bilo sve. Zahvaljujući srdačnom odobravanju publike profesori Penzar i Lešnik razveselili su nas paradom zajedničkog pljeskanja rukama u poliritmičkim obrascima - doista su neuništivi.</p>
<p>Zabilježimo da je prije koncerta otvorena likovna izložba dječjih slikarija i crteža pod naslovom »Dijete u svijetu glazbe«, što su je potaknule i organizirale vrijedne nastavnice Dječjeg vrtića Iskrica sa zagrebačkih Kruga, koji su radovi nadahnuti dječjim doživljavanjem glazbe i susretom s glazbenim instrumentima. Izložbu treba svakako vidjeti jer ti radovi odišu upravo zapanjujućom maštovitošću i ljepotom likovnog izraza pretškolskog naraštaja. </p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Izložba ilustracija Mirka Ilića </p>
<p>Mirko Ilić, hrvatski grafički dizajner i ilustrator, koji od 1986. živi i radi u SAD, predstavit će se izložbom</p>
<p> u Galeriji Avla NLB u Ljubljani na kojoj će se prikazati njegove</p>
<p> ilustracije objavljene u raznim američkim medijima</p>
<p>LJUBLJANA, 28. svibnja</p>
<p> - Mirko Ilić, hrvatski grafički dizajner i ilustrator, koji od 1986. živi i radi u SAD, predstavit će se izložbom u Galeriji Avla NLB u Ljubljani na kojoj će se prikazati njegove ilustracije objavljene u raznim američkim medijima.</p>
<p>Ilićeva ilustracija je grafički komentar tekućih društvenih tema, a tajna njezine vizualne poruke skriva se u samom procesu nastajanja - ilustrator različitim tehnikama (od crtanja tušem, stripovskog kadriranja do računalnog crteža) kroz inventivni proces refleksije traži odgovarajuće rješenje. Izložba je zaključni dio gostovanja, odnosno obrazovnog seminara grafičkog dizajna Mirka Ilića u Ljubljani, koji je priredio časopis za kulturu Emzin, a održavat će se od 1. do 23. lipnja 2000. </p>
<p> Mirko Ilić je ilustrator svjetskoga glasa, najpoznatiji je po društveno angažiranim ilustracijama za razne časopise i novine (do odlaska u SAD objavljivao je u hrvatskim medijima Start, Danas, Fokus, Polet itd., u talijanskoj Panorami, a u Americi radi za New York Times, Los Angeles Times, Wall Street Journal, Washington Post, U. S. News, Discover, Print, Graphics itd.). Surađuje s uglednim dizajnerima, odnosno art-direktorima, između ostalog i s Miltonom Glaserom i Stevenom Hellerom. Bio je art-direktor časopisa Time i Op-ED stranica u New York Timesu. </p>
<p>Godine 1993. osnovao je svoj studio za grafički dizajn, 3-D računalnu grafiku i komunikacije. Za svoj rad primio je brojne nagrade, među koje se ubraja i zlatna medalja američkog Društva ilustratora. (K. R.)</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Zatočeni u pokretu</p>
<p>Zagrebačko kazalište mladih/ Uz premijernu izvedbu plesne predstave »Krava Licario sveta Oppiano« Zagrebačkog plesnog ansambla, u zamisli kubanskog koreografa Alexeyja Tarana</p>
<p>Osuđena da ostajem čitavu noć, bavila sam se promatranjem perverzno našminkanih lica koja su skrivala tragove njihovih stvarnih identiteta. usprkos šminki bila su prepoznatljiva. Plešući bez ikakvog sklada njihova su se tijela borila ne bi li sami sebi nametnuli dojam prave fešte. Izvještačena euforija pojačala je transformaciju kroz sumnjivu trešteću glazbu. Ukrasi koje su nosili odudarali su od njihovih uglavnom tamnih indijanskih crta lica jedva zamaskiranih gustom kosom mokrom od znoja..., bilježi Diamela Eltit u tekstu »Sveta krava« koji je inspirirao autore najnovije predstave Zagrebačkog plesnog ansambla »Krava Licario sveta Oppiano ili 10 do 11 banketa Diamele Eltit i Lezama Lime u Zagrebu«.</p>
<p>Kubanac Alexey Taran, koji je prošle godine oduševio posjetitelje Tjedna suvremenog plesa izvedbom »Carne en doce escenabolos« grupe Neodanza iz Venezuele, predstavu Zagrebačkog plesnog ansambla osmislio je slijedeći literarne tragove dvaju južnoameričkih romana, transformirajući ih u dinamične plesne prizore. S rubova nadrealizma, bliskog podneblju iz kojeg dolazi, Taran je iscrtao koreografski nacrt razlomljene slike urbanog svijeta premiještena središta.</p>
<p>Fragmenti pokreta što se ponavlja, uz industrijsku glazbu venecuelanske grupe Vulva Valvulva koja jasno određuje okvir i dinamiku izvedbe i efektnu agresivnost svjetla Aleksandra Mondecara, predočavaju shizofrenu poziciju subjekta podređenog rastrzanom govoru svakodnevice. A tu decentriranost i razdvojenost Taran označava gotovo mehaničkim pokretima i frenetičnim ritmom što se opiru konceptualnim zaokruženostima, stoga svaku cjelovitost, pa tako i cjelinu izvedbe čine upitnom.</p>
<p>Svoj radikalizam »Krava Licario sveta Oppiano« ponajviše iscrpljuje u fizičkoj zahtjevnosti što je nameće izvođačima lišenim predaha u prizorima furioznog tempa koji se protive bilo kakvom sabiranju ili stalnosti. Sve što se uspostavi u igri umnoženih pokreta koji se ponavljaju, ubrzo se troši, a kroz trošak gube se i značenja u tom snoviđenju što priziva otvorenu plesnu strukturu. Na mjestima se ipak osjeća potreba za sažimanjem materijala u njegovoj istorodnosti i fragmentalnosti, kako bi se skratilo trajanje izvedbe i naglasilo tjeskobno ozračje urbane stvarnosti na koju nas Taranov projekt upućuje.</p>
<p>Ono što osvaja gledatelje u novoj predstavi Zagrebačkog plesnog ansambla je fascinantna energija plesača Aleksandre Janeve, Nikoline Bujas, Jelene Vukmirice i Pravdana Devlahovića. U njihovim pokretima i tijelima ne prepoznaje se psihološka karakterizacija, niti im je ponuđena olakšica u nekim izvanjskim elementima. Njihov unutarnji ritam povezuje se s vanjskim, unaprijed zadanim, i u tom prelasku očitavaju se impulsi što pokreću izvedbu. Iako će plesni projekt »Krava Licario sveta Oppiano« zacijelo izazvati različite reakcije gledatelja, on predstavlja značajan pomak u repertoaru Zagrebačkog plesnog ansambla kao i u rasporedima hrvatske plesne scene.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Richterova donacija pred očima javnosti</p>
<p>U privatnoj stambenoj vili na Vrhovcu otvorena Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter / Zbirka, donirana još 1980. godine, kojom upravlja Muzej suvremene umjetnosti, sadrži djela iz bogatog opusa Vjenceslava Richtera / Fond zbirke povećava se novim donacijama </p>
<p>Nedavnim je otvorenjem Zbirke Richter Zagreb postao bogatiji za još jednu umjetničku donaciju. Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter gradu je donirana 1980. godine, a od 1997. godine odlukom Gradskog poglavarstva zbirkom upravlja Muzej suvremene umjetnosti.</p>
<p>Donator je sam umjetnik čije je stvaralaštvo kao u rijetko kojeg drugog umjetnika vezano za samu povijest ovoga muzeja, kao i za međunarodno najaktualnija zbivanja poput pokreta Novih tendencija koje su Zagreb šezdesetih i sedamdesetih godina po prvi puta svrstale u sami vrh suvremenih zbivanja. Vjenceslav Richter kao sintetičar umjetnosti ranih pedesetih objedinjuje urbanizam, arhitekturu i skulpturu te time postaje jedan od najvećih promicatelja apstrakcije u Hrvatskoj.</p>
<p> Arhitekt po naobrazbi, rođen 1917. godine Richter se nadahnjivao načelima ruskog konstruktivizma i svime što je njime uslijedilo: Bauhausom, De Stijlom, te naukovanjem Van Doesburga, Mondriana i Le Corbusiera, te novim odnosom prema umjetnosti u kojem su arhitektura, scenografija, urbanizam, dizajn, skulptura, grafika i crtež imale istu misao deelitizacije. Richter se 1951. godine zajedno s umjetnicima Vladimirom Kristlom, Ivanom Piceljem, Aleksandrom Srnecom, te arhitektima Bernardom Bernardijem, Zdravkom Bregovcem, Vladimirom Zarahovićem i teoretičarem dizajna Zvonimirom Radićem upustio u osnivanje Experimentalnog ateljea EXAT 51, te tako postao sudionikom prve kolektivno navođene avangarde u Hrvatskoj. Richter, kao idejni zastupnik djelovanja ove grupe, staje tada riječima i djelom u obranu apstrakcije. Potpisuje Manifest grupe, vodi polemike i istovremeno prostorno realizira svoje zamisli.</p>
<p> Međunarodno je bila prepoznata i intrigantna njegova paviljonska arhitektura. Brojne su Richterove zamisli, kao uostalom i u mnogih arhitekata ostale tek na papiru, no rješenja poput paviljona na sajmovima u Stockholmu i Beču, a posebno u Milanu 1964. donijela su mu i važna internacionalna priznanja zbog smjelih i inovativnih projekata do tada neuobičajenih u konvencionalnoj arhitekturi. Unatoč tome što je jedan od rijetkih hrvatskih živućih umjetnika čije radove u svojim kolekcijama imaju muzeji poput newyorkškog Muzeja Moderne umjetnosti, Soto Muzeja u Ciudad Bolivaru, Smitshonian muzeja u Washingtonu ili Tate Gallery u Londonu, Richter se za realizaciju nekih svojih skulpturalnih zamisli začetih u pedesetima prilično morao načekati. Naime, skulpture »Nada - Zagreb« i »Trienalski signal« ostvarene su tek prije godinu - dvije kad su zahvaljujući sveobuhvatnoj obradi, selekciji i restauraciji Zbirke došle u nadležnost Muzeja suvremene umjetnosti. A skulptura »Nada« iz 1957. godine sa skice je zaživjela tek ove godine te je postavljena u Duisburgu. </p>
<p>Richtera kao preteču pamtimo između ostalog i u reljefnoj skulpturi. Tzv. »Reljefometri« mobilne su skulpture iz šezdesetih godina, koje se oblikuju intervencijom promatrača tj. pomicanjem njezinih aluminijskih mobilnih dijelova. Umjetnikove prostorne slike i grafike igraju se pak očnim živcem i perspektivom. A o odmaku od geometrije svjedoče crteži i slike nastale navođene slučajnošću kretanja boje i zakonitošću gravitacije. Osim uloge arhitekta i vizuelnog - likovnog umjetnika, Richter je imao i važnog udjela u teorijskom radu. Sudjelovao je u stvaranju niza institucija za industrijsko oblikovanje ( Prvo Studija, a potom i Centra za industrijsko oblikovanje), te je šezdesetih godina uređivao časopis »Čovjek i prostor« šireći tako nova saznanja europskih teoretičara o suvremenoj umjetnosti, posebno s područja konstruktivizma.</p>
<p>Zbirka Richter koja se sastoji od bogatog opusa ovog umjetnika smještena je na adresi Vrhovac 38, u zapadnom, gotovo podsljemenskom dijelu grada koji do sada nije imao jačih kulturnih obilježja. Sama vila koja je oduvijek služila kao umjetnikov studio renovirana je dosad prema autorovim zamislima nekoliko puta, a Zbirka danas također podrazumijeva i park oko kuće koji je zamišljen kao park skulptura. Prema riječima Marijana Susovskog iz MSU-a, voditelja Zbirke Richter ova će zbirka suprotno od očekivanog statičnog postava biti sudionikom brojnih zbivanja. Zamišljena je kao specifičan izložbeni prostor, kao svojevrsni istraživački centar suvremene umjetnosti druge polovine 20-tog stoljeća. U njoj će se održavati izložbe i predavanja kako konstruktivističke tradicije tako i one iz aktualne likovne scene.</p>
<p>Ivana Keser</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Vizualno - zvučni eksperiment</p>
<p>Salon galerije Karas / Otvorena izložba na kojoj je predstavljena instalacija Ivana Faktora »15 minuta za Nadu Lang«</p>
<p>ZAGREB, 28. svibnja</p>
<p> - U Salonu galerije Karas u četvrtak na večer otvoren je postav na kojem je izložena instalacija Ivana Faktora pod nazivom »15 minuta za Nadu Lang«. U prizemlju na desnom zidu galerije nalaze se dvije fotografije portreta Nade Lang, »plavi« i »crveni«. Plavi je presnimak s video materijala (prvi izvorni materijal koji umjetnik naziva »negativ«). Crveni je rađen s diapozitiva koji je bio korišten, odnosno osvjetljivan na izložbi »Umorna smrt« u galeriji Studio Josip Račić u Zagrebu prošle godine.</p>
<p> S lijeve strane nalazi se TV monitor na kojem se emitira takozvani »negativ«- video portret Nade Lang snimljen s nadgrobnog spomenika na židovskom groblju u Osijeku. Fotografija je oštećena 1991. godine i jedini je medijski trag Nade Lang (1921. - 1937.)
Na zidu polukata postavljeno je devet fotografija koje čine pravokutnik. Fotografije su presnimljeni međutitlovi iz nijemog filma Fritza Langa »Umorna smrt« (Der mude Tod) iz 1921. godine. Na fotografije se projecira slajd portret Nade Lang koji je iskorišten na izložbi »Osječki otvoreni atelijer« u Galeriji likovnih umjetnosti Osijek, ove godine u radu pod nazivom »Johnny Lang«. Na desnom zidu kata galerije je video projekcija portreta Nade Lang snimljenog s TV monitora u umjetnikovu atelijeru za vrijeme slušanja radio vijesti prošle godine. Na lijevom zidu kata galerije je projekcija rada »Virtualni portret Nade Lang« rađen kompjuterskom animacijom. </p>
<p>Jedini medijski trag - portret s nadgrobnog spomenika - animiran je točno po pokretima krupnog plana mladića, koji shvaća da ga je Smrt odabrala, iz filma »Umorna smrt«. Krupni plan Nade Lang izmjenjuje se s kadrovima međutitlova prvog dijela Langova filma. Zvuk, koji se čuje u cijelom prostoru, pod nazivom »Alergija« snimljen je u umjetnikovu atelijeru prošle godine i sastoji se od disanja, kašljanja, kihanja, šmrcanja i pjesma Marlene Dietrich »Ich hab' noch einen Koffer in Berlin«.</p>
<p>Ivan Faktor je rođen u Crncu 1953. godine. Bavi se eksperimentalnim videom, filmom i fotografijom te performansima. Dobitnik je nekoliko nagrada, među kojima su i Godišnja nagrada Soros Centra za suvremenu umjetnost 1994. godine i XV. slavonskog biennala 1997. godine. Instalacija »15 minuta Nade Lang« u Salonu galerije Karas se može razgledati do 15. lipnja.</p>
<p>Goran Jovetić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="19">
<p>Šušak i igrači ne pomišljaju na predaju</p>
<p>U prvoj utakmici na EP u Slovačkoj, mladi hrvatski nogometaši izgubili od Nizozemske 1-2 (1-1) / Hrvatska još uvijek može do cilja - jedno od prva dva mjesta u skupini vode na Olimpijske igre u Sydneyu - ako dobro odigra protiv Španjolske (ponedjeljak, 20.30 sati) i Češke (četvrtak)</p>
<p>PIEŠTANY, 28. svibnja (Od Vjesnikova posebnog izvjestitelja)</p>
<p> - O dobrom startu mnogo toga ovisi, upozoravao je Ivo Šušak, izbornik mladih hrvatskih nogometaša koji su najavili da se na EP u Slovačkoj bore za jedno od prva dva mjesta u skupini koja vode na Olimpijske igre u Sydney. No, hrvatska je vrsta prvenstvo započela 1-2 (1-1) porazom protiv Nizozemske, dvije velike pogreške vratara Stipe Pletikose - od kojih će se pamtiti pogodak primljen s više od 50 metara - mogle bi upućivati na prerani povratak kući. Ipak, sretna je okolnost 1-1 remis favorizirane Španjolske protiv Češke u našoj, A skupini, pa ako mladi Hrvati sljedećih dana nešto učine protiv tih suparnika, najprije Španjolaca u ponedjeljak (20.30 sati), mogli bi ispraviti startni posrtaj.</p>
<p>Uoči subotnjeg dvoboja s Nizozemskom, procjenjivali smo da će užasna sparina i vrućina (plus 33 na suncu) biti veliki suparnik našoj momčadi. Naime, Šuškovoj je reprezentaciji svojstveno da izvodi mnogo akcija kako bi došla u prigodu za pogodak. No, Hrvatska je već u 20. minuti povela pogotkom Miladina, djelovala je kao moćna momčad koja hoće i može, ohrabrena glasnom potporom Hrvata s tribina. Za razliku od Nizozemaca, koji su se prvih pola sata doslovce povukli u mišju rupu i jedino što su pokušavali bilo je onemogućiti suparničke napade.</p>
<p>Nažalost, u najnezgodnijem trenutku, kad su misli Šuškovih izabranika bile okrenute odlasku na odmor i traženju zamjene za ozlijeđenog Miladina, dogodio se veliki, kobni Pletikosin propust, kojeg će bez sumnje zauvijek pamtiti.</p>
<p>Na polovici igrališta, uz rub, »hrvali« su se naši i Nizozemci oko lopte koja se u jednom trenutku našla u nogama nizozemskog kapetana Van Bommela - on je podigao pogled i u stotinki sekunde uočio da Pletikosa stoji daleko od vratiju, na rubu šesnaesterca. Uslijedio je drski pokušaj udarca na vrata otprve, Van Bommel je loptu udario oštro, u visokom luku... Pletikosa je najprije procjenjivao situaciju, izgubivši dragocjene sekunde i metre, a zatim je panično potrčao prema vratima. No, na petercu je već bio svjestan da je »prekratak« i eto raritetnog pogotka s više od 50 metara udaljenosti... Time i velikog ohrabrenja za Nizozemce, ali i velikog šoka za Hrvate koji se do kraja nisu uspjeli oporaviti.</p>
<p>Sve nakon toga bio je pokušaj čuvanja boda, u igri naše momčadi nije bilo nužne, prepoznatljive agresivnosti bez koje nema ni uspjeha. Napadači nisu dobivali prave lopte, nije bilo pomoći iz veznog reda, ali treba reći da ni napadači nisu imali svoj dan. Kao da su se i Šokota i Balaban i Josip Šimić usuglasili da to ne bude njihova utakmica... Potvrđuje to i statistika: samo dva udarca u okvir vratiju (tri Nizozemaca). S naglaskom da treći nizozemski pokušaj opet ide na dušu Pletikose...</p>
<p>Igrala se 84. minuta, Hrvati su, iako sve neuvjerljiviji za razliku od preporođenih Nizozemaca, željeli pobjednički pogodak. Bila je to voda na mlin lukavih Nizozemaca koji su samo vrebali prigodu za protuakciju, svjesni da lako mogu zaustaviti jalove napade suparnika. Čekali su i dočekali.</p>
<p>Pletikosa je, očito nesiguran zbog prvog pogotka, premekano krenuo na loptu kojoj je bio bliži od dvojice svojih suigrača i već ju je imao u nogama, nekoliko metara izvan kaznenog prostora. Uporni Nizozemac Vennegoor je, reda radi, ušao u duel s Pletikosom da bi, na svoju radost i veliko čuđenje, shvatio je da je dobio poklon. Mirno je poentirao, Hrvati su se uhvatili za glavu, Nizozemci počeli radovati... Ubrzo je stigao kraj.</p>
<p>Hrvati su bili u posjedu lopte 55 posto vremena, a Nizozemci 45 posto. No, Nizozemci su - što je možda i presudilo - napravili 30 prekršaja i dobili tri žuta kartona, a Hrvati su prošli bez kartona i napravili desetak prekršaja manje. A to je bitan podatak na ovakvim, turnirskim natjecanjima. Ipak, nije još sve gotovo, Hrvatska može doseći cilj ako dobro odigra protiv Španjolske i Češke. Ističu to i Šušak i igrači, ni ne pomišljajući na predaju. Ponedjeljak će odgovoriti jesu li u pravu ili su nade bile lažne...</p>
<p>• Stadion Spartaka</p>
<p>HRVATSKA - NIZOZEMSKA 1-2 (1-1)</p>
<p>HRVATSKA: Pletikosa 5-Tudor 6,5; Bišćan 6, Smoje 6-Miladin 6,5 (od 48. Brajković 5,5), Vranješ 6,5, Leko 6, Šerić 6-Balaban 5 (od 65. Mikić 5,5), Šokota 5 (od 83. Pilipović -), J. Šimić 5,5</p>
<p>NIZOZEMSKA: Zegrs 6-Cornelisse 5,5 (od 46. Wisgerhof 6,5); Nieuwenburg 5,5 (od 62. Broerse 7), Rudge 6, Broerse 6-Sikora 6, Van Bommel 7, Van der Leegte 6, Bouma 5,5 (od 68. Bosschaart 6,5) -Vennegoor of Hesselink 6,5, Lurling 6</p>
<p>SUDAC: Bre (Francuska) 6</p>
<p>GLEDATELJA: 2000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Miladin (20.), 1-1 Van Bommel (42.), 1-2, Vennegoor of Hesselink (84.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Rudge, Nieuwenburg, Knopper</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Van Bommel</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Odbojkašice u Montreuxu</p>
<p>ZAGREB, 28. svibnja</p>
<p> - Izabrane hrvatske odbojkašice završile su pripremno razdoblje u Poreču i u nedjelju otputovale na međunarodni turnir u švicarski Montreux, posljednje natjecanje prije olimpijskog kvalifikacijskog turnira, koji će se od 17. do 25. lipnja održati u Tokyju. Među odbojkašicama koje je izbornik Ivica Jelić poveo u Montreux nema Irine Kirilove, Jelen Čebukine i Slavice Kuzmanić, ali u selekciji se ipak našla tehničarka Marija Lihtenštajn, za koju nije sigurno hoće li moći nastupiti zbog tumačenja dužnosnika Međunarodnog odbojkaškog saveza (FIVB) da ne ispunjava uvjete iz Olimpijske povelje.</p>
<p>Za Hrvatsku će tako u Montreuxu od 31. svibnja do 4. lipnja zaigrati: Nataša Leto, Ingrid Siscovich, Patricija Daničić, Marijana Ribičić, Marija Anzulović, Barbara Jelić, Vesna Jelić, Ana Kaštelan, Marija Lihtenštajn, Biljana Gligorović, Beti Rimac i Gordana Jurcan. Jelićeva vrsta igrat će u skupini B protiv Italije (srijeda), Kube (četvrtak) i Kanade (petak). U skupini A igrat će Rusija, Kina, Nizozemska i SAD. Polufinale i finale na rasporedu su sljedećeg vikenda.</p>
<p>Nakon Montreuxa hrvatske odbojkašice dobit će dva slobodna dana, a već 8. lipnja putuju u Nagoyu, gdje će se aklimatizirati za posljednji olimpijski kvalifikacijski turnir. Dodajmo i to da će umjesto dosadašnjeg trenera Borisa Breščića izborniku Jeliću u Montreuxu i Tokyju pomagati Osječanin Nenad Komadina. (S. Mufić)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Juniorke na EP, juniori predzadnji</p>
<p>ZAGREB, 28. svibnja</p>
<p> - U subotu su nastupe na kvalifikacijskim turnirima za plasmane na Europska prvenstva završili hrvatski odbojkaški juniori i juniorke. Djevojke su se drugim mjestom na turniru u Puli plasirale na europsku smotru, koja će se od 5. do 13. kolovoza u švicarskim gradovima Bielu i Neuchatelu, dok su juniori na turniru u poljskom Wladislawowu zauzeli pretposljednje, peto mjesto sa samo jednom pobjedom u pet utakmica. (sm)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Aganović - Bakula za finale repesaža</p>
<p>SEVILLA</p>
<p> - Hrvatske stolnotenisačice Eldijana Aganović i Andrea Bakula igrat će međusobno u polufinalu repesaža na predolimpijskom kvalifikacijskom turniru u Sevilli. Još jedno mjesto ostalo je upražnjeno za plasman na OI, a pobjednica iz susreta dviju naših predstavnica za plasman treba kasnije pobijediti i bolju iz susreta Jugoslavenke Erdelji i Ruskinje Paline. Aganović je u subotu prvo pobijedila Moldavku Chiritu 3-1 (16, 17, -16, 12), da bi potom u susretu, koji je odlučivao o putniku u Sydney, bila poražena od Ruskinje Kuš 0-3 (-10, -16, -8). Bakula je u subotu čak tri puta slavila, protiv Francuskinje Costes 3-0 (14, 13, 14), talijanke Negrisoli 3-0 (13, 11, 8), te Kanađanke Xu 3-0 (16, 10, 15). </p>
<p>Roko Tošić igrat će protiv Rusa Šmirjeva za mjesto četvrte rezerve. U subotu, Tošić je pobjedio Mađara Paszya 3-2 (12, -20, -17, 13, 15) te Talijana Piacentinia 3-2 (-19, 16, 14, -14, 19), a izgubio od Poljaka Krszeziwskog 0-3 (11, 10, 20) i Austrijanca Langerova 1-3 (6, -19, 14, 17). (ap)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Pletikosa, tužni »čovjek dana«, izbio Hajduku iz ruku najmanje šest milijuna maraka! </p>
<p>PIEŠTANY, 28. svibnja</p>
<p> - Netko je dobro primijetio kako bi manje zanimanja novinara izazvao neki naš igrač da je postigao dva pogotka nego Stipe Pletikosa, koji je dva primio... Pletikosa je tako postao »čovjek dana«, no svi bimo željeli da nije.</p>
<p>Spuštenog pogleda, s podočnjacima, sjeo je za novinarski stol i nije bježao od pitanja. No pitanja, onih s ubodom, nije bilo. Umjesto toga, stigao je poticaj, s nadom da u ponedjeljak protiv Španjolske »Stipe poludi«.</p>
<p>Pletikosa je smogao snage i progovorio:</p>
<p>- Prvi me pogodak istinski iznenadio. Stajao sam na uobičajenom mjestu, na rubu šesnaesterca, i pratio zbivanja. Možda sam predugo procjenjivao kamo će sletjeti lopta udarena s centra. Priznajem, takav gol još nisam primio. Kod drugog pogotka već sam nosio teret prvog, sve je u meni kuhalo, nisam smirio loptu koju sam već imao u nogama.</p>
<p>Je li u poluvremenu razmišljao da zatraži zamjenu?</p>
<p>- Bilo bi to kukavički, kao da bježim od odgovornosti, što nije dolazilo u obzir. No, kako je utakmica odmicala, sve me više obuzimao umor. Kao da se sav onaj silni teret prvenstva i nastupa u Hajduku slomio na mojim leđima. Ipak, i nakon pogrešaka, svi me hrabre. Učinili su to i igrači, pa članovi Stručnog stožera... Javljaju se ljudi iz Splita, sa svih strana. Svi mi pomažu da prebolim ovaj mračni san. Hvala im. </p>
<p>I dok ljudi koji su oko reprezentacije izravno na mjestu događaja imaju sućuti za pravu sportsku nesreću Pletikose, dotle su se u domovini s prilično ironije na nedjeljnim kavicama prepričavali Stipini gafovi. Najzločestiji su bili komentari sa splitske rive, gdje se ne jednom moglo čuti »Evo ga, dobili smo novoga Ladića.« Kada bi barem bilo tako.</p>
<p>Postoji i još jedna strana medalje loših Pletikosinih obrana. Kada je prije mjesec dana, braneći za A reprezentaciju Hrvatske u Beču primio od Austrijanaca pogodak na »svoju dušu«, menedžeri St. Etiennea koji su ga dotad željeli angažirati, napustili su tribine Pratera. St. Etienne je definitivno odustao od Pletikose i angažirao armenskoga reprezentativca Berežovskog. Sa dva »pacerska« pogotka primljena u subotu u Slovačkoj u 40-ak minuta, čini se da je Pletikosa definitivno, barem za izvjesno vrijeme, sam sebi zaključao vrata kakvog unosnog ino-aranžmana, a istodobno svome klubu Hajduku izbio iz ruku najmanje šest milijuna maraka. Toliku je, naime, Hajduk izvjesio odštetu za svoga prvoga vratara. (za/vj)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Bez ozlijeđenog Miladina i Balabana</p>
<p>PIEŠTANY, 28. svibnja</p>
<p> - Uoči presudne utakmice sa Španjolskom (ponedjeljak, 20.30 sati) izbornik Šušak poručuje:</p>
<p>- Bilo bi opasno da dugo žalimo zbog propuštene prilike protiv Nizozemske. Sad vodim momčad na šetnju i razgovor, predvečer ćemo trenirati 20 km izvan našeg boravišta, da se igrači rasterete. Ne znam zašto ne bismo vjerovali u uspjeh protiv Španjolaca? Nismo igrali loše protiv Nizozemske, a Španjolce smo pobijedili 3-1 u istom tom »strašnom« sastavu, prije četiri mjeseca u Šibeniku.</p>
<p>Hrvatski će sastav biti promijenjen. Darko Miladin, strijelacpogotka protiv Nizozemske, neće igrati zbog distorzije skočnog zgloba (dobio je i gips), zamijenit će ga Sabolčki. Iako Šušak opravdava napadački trojac Šimić, Balaban, Šokota, dao je naslutiti da će igrati s dvojicom napadača. Dakle, pojačat će vezni red, »kako bi se rasteretio Leko«. Tko će biti u napadu?</p>
<p>- Umjesto Miladina će najvjerojatnije ući Brajković, a otpast će vjerojatno Balaban, koji je odigrao ispod očekivanja. Četvrti napadač, Mikić, u pola sata nije u igru unio ništa što bi potaknulo preokret.</p>
<p>Dakako, bilo je pitanja i o vrataru Stipi Pletikosi, no Šušak je nepokolebljiv:</p>
<p>- Stipe je prvi vratar hrvatske reprezentacije, uz Ladića najbolji u Hrvatskoj. Ne dolazi u obzir da ga jedan loš dan može izbaciti iz momčadi. </p>
<p>Španjolci su u Slovačku došli sa svim svojim razvikanim i poznatim igračima. Tu su Xavi, Gabri... Vratar Casillas je prebačen u A reprezentaciju. Sudionik finala Lige prvaka Angulo (Valencia) u prvoj je utakmici protiv Čeha (1-1) odrađivao kaznu, a njegov suigrač u klubu i mladoj reprezentaciji Farinos se odmarao. Dovoljno da uporni Česi u Trenčinu, uz bučnu potporu 12.000 navijača, do 93. minute vode, a onda prime jeftini pogodak. U toj se utakmici, već u 18. minuti, ozlijedio bitni igrač Poyol, dakle i Španjolci imaju problema. Uz to, i oni imaju imperativ pobjede žele li u drugi krug.</p>
<p>Najvjerojatniji sastavi, Hrvatska: Pletikosa - Bišćan, Tudor, Smoje - Sabolčki, Brajković, Vranješ, Leko, Šerić - Šokota, J. Šimić.</p>
<p>Španjolska: Aranzubia - Puyol, Marchena, Dorado, Sergio - Xavi, Gabri, Farinos, Angulo - Jose Mari, Tamudo. (Z. Abramović)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Bilić: Veliki klubovi tako ne rade</p>
<p>»Razočarao me način objave da se sa mnom raskida ugovor. Kao da sam iskorišten i suvišan, što je neoprostivo. Nisam došao u Hajduk po novac, svima je bila poznata klauzula do 21. svibnja. No, veliki klub to radi sa stilom«, kaže nogometaš Slaven Bilić</p>
<p>SPLIT, 28. svibnja</p>
<p> - Hajduk je pismeno obavijestio Slavena Bilića da, s danom 21. svibnja, s njim raskida ugovor. Istaknuti hrvatski nogometaš svjestan je situacije na Poljudu, uostalom njegov je ugovor početkom godine i imao dva dijela: prvi do kraja svibnja, drugi (automatizmom) za iduće dvije godine. No, Krizni stožer (Luketin, Žaja, Holcer) koji upravlja Hajdukom nije želio preuzeti odgovornost i prepušta upravi, koja bi trebala zasjesti 6. lipnja, da s Bilićem razgovara o daljnjoj suradnji. </p>
<p>Iako realno sagledava situaciju, Bilić je ipak očekivao toplu ljudsku riječ, a ne hladno pismo:</p>
<p>- Gorko me razočarao način objave da se sa mnom raskida ugovor. Kao da sam iskorišten i suvišan, što je neoprostivo. Nisam došao u Hajduk po novac, svima je bila poznata klauzula do 21. svibnja. No, veliki klub to radi sa stilom, ljudi sjednu i razgovararaju. Lako je bilo dogovoriti se, nisu mi trebali slati pismo. Ovo je pomalo uvredljivo, poručio je Bilić s odmora iz Londona.</p>
<p>Bilićeva je igračka uloga bila značajna u Hajdukovom osvajanju drugog mjesta u prvenstvenu (dakle i kvalifikacija za Ligu prvaka) te osvajanju Kupa. Ne štedeći se iako ima zdravstvenih problema s kukom, momčadi je donio sigurnost, iskustvo i hrabriji pristup utakmicama. Osim toga, karizmom je pomogao u mirenju dijela igrača i dijela navijača koji su prekinuli prvenstvenu utakmicu sa Šibenikom, okomivši se na nogometaše...</p>
<p>- Zna se da sam došao pomoći i to bez odštete, što sam sam isposlovao. Odigrao sam 12 utakmica u 50 dana, a u klubu je bila velika frka svo vrijeme. Pomagao sam i kad nisam morao, kao na utakmici sa Šibenikom, kad sam mirio navijače, iako je to bio posao nekoga drugog. Ovako mi ruše autoritet i u javnosti i u klubu, pitam se za čiji me račun »buše«. Ovakvim se pristupom ne doprinosi miru u klubu. Poslije svega, ne znam na čemu sam. Zdravstveno mi stanje nije najbolje i ne reflektiram na ugovor od 450.000 maraka godišnje. U osvajanju Kupa i drugog mjesta u prvenstvu Hrvatske ima i mojih zasluga, ali i tome neka govore treneri Ivica Matković i Petar Nadoveza te moji suigrač, kaže Bilić.</p>
<p>Raslojena Hajdukova Skupština nikako se ne može dogovoriti oko nove uprave i načina funkcioniranja kluba. Sjednica prekinuta 23. svibnja blokirala je rad kluba, a nastavak je zakazan tek za 6. lipnja, pa se kasni u formiranju momčadi za novu sezonu. Mnogi Bilića smatraju snagom koja može premostiti različitost stavova i pomoći klubu da stane na zdrave noge.</p>
<p>- Svi me zovu, sa svih strana, da s njima uđem u kolo, ali moja je stranka Hajduk. Uzeo sam 10 dana odmora i otišao u London s obitelji. Svi su moji planovi vezani za Split, nova uprava zna gdje će me naći. Mogu ja još zaigrati i pomoći, u svakom pogledu, zaključuje Bilić.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Mladost protiv Bečeja - statirala</p>
<p>U finalnoj utakmici završnog turnira vaterpolske Lige prvaka domaćin Bečej pobijedio je Mladost HPB sa 11-8 / U dvoboju za treće mjesto mađarski prvak BVSC nadvisio je Splitsku banku sa 13-7</p>
<p>BEČEJ, (Od posebnog izvjestitelja Vjesnika)</p>
<p> - Vaterpolisti Bečeja prvi su puta osvojili naslov europskog prvaka, zagrebačka Mladost HPB nije uspjela u namjeri da isti trofej osvoji osmi put! U finalu završnog turnira vaterpolske Lige prvaka Bečej je pobijedio Mladost sa 11-8 (4-2, 2-1, 4-2, 1-3) i posve zasluženo dosegao europski tron, napose zbog nevjerojatnih pogrešaka igrača zagrebačke momčadi u napadu. U dvoboju za treće mjesto mađarski BVSC je nadvisio Splitsku banku sa 13-7 (2-2, 4-4, 2-1, 5-0). Nakon ovog završnog turnira najbolja četiri kluba u Europi, na kojem su nastupila dva naša predstavnika, naposljetku nikako ne možemo biti zadovoljni. Priznaju to i treneri naših klubova, Dragan Matutinović i Ozren Bonačić, koji redom ističu da su očekivali više.</p>
<p>U finalnom dvoboju zagrebački su vaterpolisti zapravo odigrali svoju sezonu u minijaturi. I dobre i loše strane jedne sezone na izmaku »mladostaši« su prikazali i u utakmici protiv Bečeja.</p>
<p>Momčad iskusnih igrača kao što je Bečej, naravno da je znala iskoristiti preučestale pogreške Bonačićeve momčadi. Praktički na kraju druge četvrtine pobjednik je bio odlučen, na krilima svoje bučne publike domaćini su već vodili sa 6-3. Mladost je pružila znatniji otpor tek u prvoj četvrtini, no i nju je završila s rezultatskim minusom (2-4). U toj prvoj četvrtini »mladostaši« su imali realizaciju igrača više nula posto, od četiri napada s viškom igrača nisu nijedan iskoristili, a prilike su bile izrađene i otvorene. Istu navadu nastavili su u drugoj dionici, sedam puta igrač više - ni jedan pogodak. U isto vrijeme Bečej je imao sjajnu realizaciju igrača više u napadu, od sedam pokušaja šest realizacija. </p>
<p>Dakako, da zbog takve statistike nije ni čudilo vodstvo Bečeja 6-3 nakon druge četvrtine, u trećoj je već bilo 10-5, jer su »mladostaši« i dalje bili nemoćni kada su bili brojčano premoćni. Kako su Zagrepčani uopće postizali zgoditke? Bili su to uspješni pokušaji vanjskih igrača, Hercega, Komadine i Štritofa. »Sidrun« Varga dva pogotka je postigao pred kraj utakmice kada je sve bilo odlučeno. </p>
<p>S druge strane, nezaustavljivi su u napadu bili Aleksandar Šapić i Veljko Uskoković, a pridruživali su im se Zimonjić, Peković i Milić. Ono, pak, što su zagrebački vaterpolisti i dobro napravili u napadu obranio je sjajni, unatoč 37 godina, vratar Aleksandar Šoštar. Potpuno potopljena Mladost već u prvom dijelu utakmice u posljednjih desetak minuta bila je tek nemoćni statist u vodi. Na kraju, Mladost je od 13 prigoda s igračem više iskoristila samo dvije, čime je zapravo okarakterizirala cijelu svoju sezonu, gdje joj je upravo taj dio igre bio i najlošiji. Dok se obrana još kako, nerijetko i veoma dobro nadmetala sa supraničkim napadom, »mladostaški« napadi s igračem više zacijelo su Mladosti kao jedinoj u Europi bili »hendikep«! Iako se naši klubovi koji su poraženi od Bečeja mogu požaliti na suce, poglavito Splitska ba nka, koja je oštećena u polufinalnom dvoboju protiv domaćina, ne možemo se oteti dojmu da su Bečejci ovaj trijumf zaslužili. Već i zbog publike, zbog četiri tisuće navijača na tribinama, koji na 30 stupnjeva Celzijusa ispunjavaju bazen četiri sata prije utakmice, ali i zbog kluba koji već niz godina slovi kao jedan od najorganiziranijih u Europi.</p>
<p>- Podlegli smo pritisku s tribina, nismo na početku igrali slabo, ali je nevjerojatno što smo promašivali. Očekivao sam više, no čini mi se da nismo mogli napraviti taj dodatni iskorak. Naš je uspjeh bio već plasman u finale, rekao je nakon poraza u finalu trener »mladostaša« Ozren Bonačić.</p>
<p>• Otvoreno plivalište u Bečeju</p>
<p>BEČEJ - MLADOST HPB 11-8 (4-2, 2-1, 4-2, 1-3)</p>
<p>BEČEJ: Šoštar, Zimonjić 1, Soro, Krstonošić 1, Vukanić, Peković, Ćirić 1, Uskoković 2, Toth, Šapić 5, Vasović, Milić 1.</p>
<p>MLADOST HPB: Vićan, Padovan, D. Kobeščak, Herceg 2, Komadina 1, Štritof 2, Glavan 1, Benić, Bukić, Varga 2, Rogin, V. Kobeščak, Primorac.</p>
<p>SUCI: Bookelman (Nizozemska) i Illiadis (Grčka). GLEDATELJA: 4.000. IGRAČ VIŠE: Bečej 8 (14), Mladost HPB 2 (13).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Aleksandar ŠAPIĆ.</p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>»Prerano smo došli u Jugoslaviju«</p>
<p>U dvoboju za treće mjesto Splitska banka uvjerljivo je poražena od mađarskog BVSC-a, no ne zbog neke svoje naročito slabe igre, već zbog slabog suđenja koje je umnogome kumovalo ovako visokom porazu Matutinovićeve momčadi. Naime, pri rezultatu 6-6 talijanski sudac Aguilaro je zbog malo oštrijeg prekršaja do kraja utakmice, bez prava zamjene, isključio Splićanina Maria Oreba. Riječ je o sudackoj praksi koja se doista rijetko primjenjuje na bilo kojim utakmicama, a primjerice u talijanskom i hrvatskom prvenstvu isključenje do kraja utakmice bez prava zamjene jednostavno je prebrisano iz pravilnika. I tako, Oreb je isključen u 13. minuti dvoboja s Mađarima do kraja utakmice, bez da ga je mogao zamijeniti pričuvni igrač. Naposljetku 13-7 za Mađare posve je logičan epilog brojčano neravnopravnih momčadi. </p>
<p>- Ne mogu vjerovati što su nam suci uradili na ovome turniru, masakrirali su nas. Ovo s Orebovim isključenjem nisam doživio u svojoj trenerskoj karijeri. Inače, moj je dojam da se ovako bitan turnir nekako prerano održao u Jugoslaviji, sve je još tako puno mržnje, kazao je Matutinović.</p>
<p>• Otvoreno plivalište u Bečeju</p>
<p>BVSC - SPLITSKA BANKA 13-7 (2-2, 4-4, 2-1, 5-0)</p>
<p>BVSC: Secsi, F. Toth 2, Madaras 3, Dabrovszki, Pattik, Fillep, Dala 1, Ibolla 1, Meszaros, Marc 1, Varjas 3,David 1, Nemeth 1.</p>
<p>SPLITSKA BANKA: Školnekovic, Đogaš, Jaić, Burburan 3, Polačik, Sarić, Nagy, Vegar, Barač 2, Kunac 2, Letica, Oreb, Vrdoljak.</p>
<p>SUCI: Aguilaro (Italija) i Timok (Grčka). GLEDATELJA: 3000</p>
<p>IGRAČ VIŠE: BVSC 20 (11), Splitska banka 11 (6). (akk)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Kako probuditi Ivaniševića i Ljubičića?</p>
<p>Rezultati tenisačica u posljednjih desetak dana (Talaja pobjednica Strasbourga, Majoli i Kostanić u finalu Madrida, odnosno Antwerpena) sliku hrvatskog tenisa promijenili su nabolje, upravo uoči »French Opena«, koji počinje u ponedjeljak. Još da se probude i naši tenisači... </p>
<p>PARIZ, 28. svibnja (Od posebnog izvjestitelja Vjesnika)</p>
<p> - Pobjeda Silvije Talaje na turniru u Strasbourgu, te polufinala Ive Majoli u Madridu i Jelene Kostanić u Antwerpenu, u samo deset dana sasvim su promijenili sliku hrvatskog tenisa uoči početka drugog »Grand Slam« turnira sezone, »French Opena« u pariškom Roland Garrosu, koji kreće u ponedjeljak. Jer, još do prije samo nekoliko dana plasman u polufinale nekog turnira za sve najbolje hrvatske tenisač(ic)e bio je pravi pothvat, s obzirom na formu u kojoj su bili, no u ova dva tjedna sve se promijenilo. Trijumf u Strasbourgu Talaji je najbolji rezultat još od početka siječnja, Ivi Majoli je ulazak među četiri najbolje u Madridu bio prvi polufinale nakon više od dvije godine, dok je Jeleni Kostanić Antwerpen bio drugi polufinale u cijeloj karijeri. Samo da se još probude i naši tenisači...</p>
<p>Dobro raspoloženje, istina, donekle je pokvario ždrijeb, koji je prvim hrvatskim reketima bio prilično maćehinski, posebno za Talaju, kojoj je u 1. kolu dodijelio Amerikanku Monicu Seles, treću tenisačicu svijeta i trostruku osvajačicu ovog turnira, gdje u cijeloj karijeri nikad nije gubila prije četvrtfinala. Za Talaju to bi prema većini prognoza trebao biti prvi i posljednji meč ove godine u Roland Garrosu, no u posljednje vrijeme mnogi su na kladionicama gubili novac pogrešno procjenjujući favorite.</p>
<p>- Pobjeda se očekuje od Monice a ne od mene, tako da je moja prednost što ću biti manje opterećena. Osvajanje Strasbourga je dobar impuls i nema sumnje da ću pokušati odigrati najbolje što znam. Malo sam umorna, ali nema razloga da ne vjerujem u svoje mogućnosti, kaže Talaja.</p>
<p>Od četiri najveća turnira, »French Open« svakako je najdraži i Ivi Majoli, koja ga je osvojila 1997., no od tada više nijednom nije stigla u finale. U Madridu je prošlog tjedna, međutim, pokazala da nije zaboravila pobjeđivati, no treba vidjeti hoće li joj to uspjeti i u Parizu.</p>
<p>- Ja sam zadovoljna ždrijebom, mislim da mi igra Cristine Torrens-Valero odgovara. Dobro sam pripremljena, a u Parizu sam uvijek dobro igrala. Posljednji put sam u Roland Garrosu bila preklani i nedostaje mi ta atmosfera, rekla je Majoli, kojoj bi, čini se, u Parizu društvo mogao praviti i Davor Šuker.</p>
<p>Jelena Kostanić prošlog tjedna nigdje nije igrala i samo se pripremala za svoj prvi »French Open« u karijeri. Od naših tenisačica ona je vjerojatno imala najbolji ždrijeb, jer joj je u 1. kolu dodijelio 26-godišnju Francuskinju Alexandru Fusai, koja je na glavni turnir stigla s pozivnicom. Mirjana Lučić, pak, u 1. kolu ide na Austrijanku Sylviu Plischke, i ako u posljednjih mjesec dana nije nešto napravila trenirajući s Mariom Tudorom, čini se da će teško izbjeći novo ispadanje već na startu.</p>
<p> Kod tenisača, Goran Ivanišević će se u 1. kolu sastati sa Španjolcem Albertom Costom, najboljim upravo na zemljanim podlogama, i to će svakako za njega biti veliko iskušenje. Iako u posljednje vrijeme nije imao osobito dobrih rezultata, Ivanišević protiv Coste nije bez izgleda, pogotovo što je Španjolac prošlog tjedna zbog ozljede leđa predao susret protiv Australca Hewitta na Svjetskom prvenstvu u Duesseldorfu, pa je dvojbeno hoće li biti sasvim spreman za »French Open«. </p>
<p>Osim u pojedinačnoj, Ivanišević će i ove godine u Parizu zaigrati i u konkurenciji parova, no ovaj put s njegove strane mreže neće stajati Amerikanac Jeff Tarango, s kojim je lani stigao čak do finala. Iako su se bili dogovorili da i ovaj put zaigraju zajedno te pokušaju otići korak dalje nego lani, suradnja je propala, jer se Tarango iznenada predomislio, odlučivši igrati s Francuzom Delaitreom. Ivanišević je tako, gotovo u posljednji tren, ostao bez pratnera, a na kraju je zamjenu našao u Španjolcu Juanu Balcellsu, koji nije loš igrač u paru, no nije baš onako dobar kao Tarango...</p>
<p>Ivanu Ljubičiću je, pak, ždrijeb na početku turnira nemilosrdno udijelio Rusa Jevgenija Kafeljnikova, pobjednika »French Opena« iz 1997. godine, i to je sve prije samo ne dobar ždrijeb. Ipak, Ljubičić je Rusa već dva puta svladao, pa zna da Kafeljnikov nije nepobjediv, pogotovo što u posljednje doba nije u posebno dobroj formi. </p>
<p>Igor Rajković</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Silvija Talaja osvojila Strasbourg</p>
<p>U finalu WTA Tour turnira u Strasbourgu, najbolja hrvatska tenisačica Silvija Talaja je sa 7-5, 4-6, 6-3 pobijedila Mađaricu Ritu Kuti Kis i osvojila drugi turnir u karijeri</p>
<p>STRASBOURG </p>
<p> - Makaranka Silvija Talaja, najbolja hrvatska tenisačica, drugi put u karijeri pobjednica je nekog profesionalnog WTA Tour turnira! Nakon što je u siječnju osvojila trofej u australskom Gold Coastu, u subotu je pobjedom 7-5, 4-6, 6-3 nad Mađaricom Ritom Kuti Kis došla do još jednog naslova, koji bi joj u ponedjeljak mogao donijeti skok na čak 16. mjesto WTA-liste.</p>
<p>- U Francuskoj uvijek dobro igram, a ovo će biti sjajan impuls uoči »French Opena« u Parizu, koliko god je loša okolnost to što u 1. kolu igram protiv Monice Seles. Znala sam da je Kuti Kis dobra igračica i da mi neće biti lako, no mislim da sam odigrala dovoljno zrelo kad je to bilo najpotrebnije. U finale sam ušla kao favoritkinja i to sam potvrdila, rekla je Talaja nakon finala koji je trajao dva sata i 11 minuta.</p>
<p>Kuti Kis, 72. na WTA-listi, koja je prije dva mjeseca osvojila turnir u Bogoti, bila je svo vrijeme ravnopravna, a lako se moglo dogoditi da ona osvoji prvi set, u kojem je imala 5-3, 15-30. Talaja se tada izvukla, no u drugoj dionici joj to nije uspjelo, pa je Kuti Kis dobila veliki zamah. U trećem setu Mađarica je krenula sa 2-0, no tada je stiglo najbolje razdoblje igre Silvije Talaje, koja je okrenula na 5-2 i bez problema privela meč kraju. Inače, Rita Kuti Kis do finala nije izgubila nijedan gem na cijelom turniru.</p>
<p>Turnir u Strasbourgu bio je ukupno peti na kojem je Talaja došla do finala, a drugi na kojem je uspjela stići do pobjede. Gledajući samo hrvatske tenisačice, po broju osvojenih turnira tako je dostigla Mirjanu Lučić, pa je ispred nje sad samo Iva Majoli (7).</p>
<p>• Rezultati, polufinale: Kuti Kis - Smašnova 7-6 (6), 6-4; finale: Talaja (6) - Kuti Kis 7-5, 4-6, 6-3. (ir)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Obeshrabrujući početak kvalifikacija</p>
<p>ZAGREB, 28. svibnja</p>
<p> - Natjecanje u III. kvalifikacijskoj skupini za plasman na završni turnir Europskog prvenstva, što će se u rujnu 2001. igrati u češkoj Ostravi, hrvatski su odbojkaši započeli vrlo obeshrabrujućim porazom u Dunaujvarosi protiv Mađarske, 0-3 (20-25, 18-25, 17-25). Momčad trenera Gordana Šnajdera prikazala je, kao i toliko puta u posljednjih nekoliko godina, još jedno bezvoljno i neborbeno izdanje, a u takvom raspoloženju teško da ju je išta moglo spasiti od bolnog neuspjeha na startu kvalifikacija. Čak ni činjenica da je Mađarska igrala ispod svojih mogućnosti i pred gotovo praznim tribinama nije puno pomogla Šnajderovoj vrsti.</p>
<p>- Naša najubojitija oružja, prijem servisa i napad, bila su neutralizirana i u takvim uvjetima nismo imali nikakve šanse. Ne želim nikoga posebno kuditi ni hvaliti. Jednostavno, momčad nije funkcionirala. Što će biti u nastavku kvalifikacija? To bih i ja volio znati. Nastavimo li ovako igrati, doživjet ćemo katastrofu, rekao je Gordan Šnajder (prvi stručnjak francuskog prvoligaša Ajaccia), kojem je dvoboj u Dunaujvarosi bio prvi pravi ispit na klupi hrvatske reprezentacije.</p>
<p>Možda je olakšavajuća okolnost za našu izabranu vrstu neigranje ponajboljeg napadača Darka Antunovića, koji je zbog ozljede ostao u Zagrebu, ali ni to nije opravdanje za predaju protiv Mađara. Budući da naši odbojkaši nisu bili ni blizu osvajanja seta, moramo se zapitati što tek možemo očekivati na predstojećim gostovanjima u Finskoj i Grčkoj... Samo pobjednici III. kvalifikacijske skupine izravno će se plasirati na europsku smotru (kao i dvije najbolje drugoplasirane selekcije iz svih četiriju kvalifikacijskih skupina), a da bi Šnajderovi odbojkaši to postigli morat će, uz sve tri domaće pobjede, slaviti barem jednom i u gostima. Uz igru iz Dunaujvarosi čeka nas zadnje mjesto u skupini.</p>
<p>- Činjenica je da smo protiv Mađara igrali slabo, ali mislim da situacija ipak nije katastrofalna. Bili smo daleko od svoje prave igre i vjerujem da ćemo u nastavku kvalifikacija ipak zaigrati bolje. Treba nam jedna pobjeda u gostima, a za takvo što imamo još dvije prilike, kazao je kapetan reprezentacije Dejan Laninović, jedini koji je protiv Mađarske pružio zadovoljavajuće izdanje. Sljedeću kvalifikacijsku utakmicu hrvatski će odbojkaši odigrati 3. lipnja u gostima protiv Finske., a ovog ljeta očekuju ih i dva dvoboja protiv Grčke (11. lipnja kod kuće i 18. lipnja u gostima). (S. Mufić)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="31">
<p>Jasen Drnasin - prvi hrvatski časnik s West Pointa </p>
<p>WEST POINT, 28. svibnja</p>
<p> - Natporučnik Jasen Drnasin prvi je hrvatski časnik koji je završio školovanje na američkom West Pointu, najvišoj vojnoj akademiji u Sjedinjenim Državama. </p>
<p> U subotu, na promociji njegova naraštaja kadeta bili su nazočni hrvatski veleposlanik Miomir Žužul i članovi izaslanstva MORH-a koje vodi zamjenik ministra Zlatko Gareljić. Vojnu akademiju u West Pointu ove su godine završila 943 mlada časnika. Natporučnik Drnasin uskoro će se vratiti u Hrvatsku gdje će, kako se očekuje, preuzeti jednu postrojbu u Četvrtoj brigadi HV-a.</p>
<p> Na svečanosti promaknuća novih časnika u West Pointu govorio je američki potpredsjednik Al Gore, a među uzvanicima bili su državni tajnik za kopnenu vojsku u Pentagonu Louis Caldera i donedavni zapovjednik NATO-a general Wesley Clark, koji je i sam završio ovu vojnu akademiju 1966. godine.</p>
<p> Po običaju, na stadionu Michie okupilo se svih 4.000 sadašnjih polaznika West Pointa i više od 20 tisuća članova obitelji i prijatelja kadeta, među kojima i tridesetak Hrvata iz New Yorka i okolice koji su oduševljeno pozdravili promaknuće Jasena Drnasina. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>U lokalnim tijelima vlasti RS prepolovljen broj nesrba</p>
<p>Nakon izbora 1997. godine Bošnjaci i Hrvati imali 22 posto vijećnika u lokalnim zakonodavnim tijelima u RS, a nakon ovogodišnjih općinskih izbora njihov broj pada na 11 posto</p>
<p>ZAGREB, 28. svibnja</p>
<p> - Nakon ovogodišnjih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini zastupljenost Bošnjaka i Hrvata u lokalnim zakonodavnim tijelima u Republici Srpskoj pala je za oko 50 posto u odnosu na stanje uspostavljeno nakon općinskih izbora održanih 1997. godine. Rezultat je to dvaju paralelnih procesa: s jedne strane, u ukupnom broju birača u RS naglo se povećava broj dio Srba, i to stoga što se dio Srba izbjeglih iz Federacije BiH odlučuje trajno se nastaniti u srpskom entitetu, a istovremeno se, s druge strane, smanjuje broj Bošnjaka i Hrvata, izbjeglica iz RS, koji sudjeluju na izborima jer je, kako vrijeme odmiče, među njima sve više onih koji su izgubili nadu da će se ikad vratiti svojim domovima pa, stoga, propuštaju priliku sudjelovati u izbornom postupku. (Haris Silajdžić, predsjednik Stranke za BiH, iznio je zanimljiv podatak: za izbore održane 1997. u inozemstvu je bilo registrirano 268.374 glasača, tj. izbjeglica, dok je na ovogodišnjim izborima sudjelovalo 115.124 građana koji žive izvan BiH.)</p>
<p>Takav trend je izravna posljedica uporabe famoznog obrasca P-2, kojim se dopuštala mogućnost da građani BiH svoje biračko ostvaruju u mjestu trenutačnog boravka, a ne u mjestu u kojemu su živjeli do izbijanja rata, te nastojanja vlasti u srpskom entitetu da onemogući povratak nesrpskog stanovništva i neodlučnosti međunarodne zajednice da se ozbiljnije angažira na pokretanju procesa povratka izbjeglica i prognanika. </p>
<p>Čelništvo Stranke demokratske akcije načinilo je analizu, rezultate koje prenosi sarajevski tisak, iz koje je vidljivo da je na općinskim izborima 1997. godine Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH (KCDBiH), koju predvodi SDA, u RS dobila 220 tisuća glasova, a na ovogodišnjim općinskim izborima KCDBiH i SDP zajedno (računa se da su i u rezultatu SDP-a isključivo bošnjački glasovi, odnosno da su Srbi glasovali za stranke sa srpskim predznakom) osvojili 95.000 glasova! Dnevnik Oslobođenje prenosi i izjavu potpredsjednika SDS Sulejmana Tihića koji kaže da su nakon izbora 1997. godine Bošnjaci i Hrvati imali 22 posto vijećnika u lokalnim zakonodavnim tijelima u RS, a nakon ovogodišnjih općinskih izbora njihov broj pada na 11 posto.</p>
<p>Hrvati i Bošnjaci, izjavio je Tihić, »postali su manjinski narodi u mjestima RS u kojima su prije rata bili većina«. Najdrastični je primjer Srebrenice gdje će, sukladno izbornim rezultatima, općinsku izvršnu vlast formirati Srbi, premda su do prije četiri godine, točnije do srpnja 1995. kada su »zaštićenu zonu« osvojile srpske snage, većinsko stanovništvo bili Bošnjaci. Srbi su, dakle, uz blagoslov međunarodne zajednice (izbore u BiH, uključujući i registraciju birača, organizira i nadzire OESS), onemogućavajući povratak nesrba i izdajući dokumente o trajnom nastanjenju Srbima izbjeglim iz drugih dijelova BiH, pod svoju kontrolu stavili općinu u kojoj je trenutačno stanje uspostavljeno ratnim razaranjima i masovnim ubojstvima.</p>
<p>Ima li rješenja za ovu situaciju? Tihić najavljuje da će njegova stranka bojkotirati izbore ako postojeća pravila registriracije birača ostanu na snazi. Pitanje je, međutim, što se sada još može učiniti ako svi dosadašnji prosvjedi, uključujući i prijetnje bojkotom izbora, nisu naveli međunarodnu zajednicu da onemogući mirnodopsko »osvajanje« teritorija.</p>
<p>Ivan Šabić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Freytag: Hrvatska će korak po korak ući u NATO</p>
<p>NATO nije samo vojna već i politička organizacija/ Privlačan je samim time što je, nakon pada Berlinskog zida, ostao jedina vjerodostojna vojna snaga u svijetu i pripadnost takvoj strukturi daje osjećaj sigurnosti</p>
<p>Konferenciji ministara vanjskih poslova zemalja Sjevernoatlantskog saveza (NATO), koja je prošloga tjedna održana u Firenzi, bio je nazočan i glasnogovornik zapovjednika NATO-a za Europu, njemački pukovnikzrakoplovstva Konrad Freytag. Prije smo ga imali priliku vidjeti uz generala Clarka, a sada je u društvu novoga glavnog zapovjednika vojnih snaga NATO-a za Europu, američkoga generala Josepha Raltsona. Obojica su u zrakoplovstvu i to ih veže. Pukovnik Freytag po struci je diplomirani farmaceut s Hamburškog sveučilišta, ali nikada nije radio u struci već je odmah pristupio vojnim snagama.</p>
<p>• Pukovniče Freytag, kakve je važnosti ulazak Hrvatske u Partnerstvo za mir?</p>
<p>- Ulazak Hrvatske u Partnerstvo za mir izuzetno je važan za NATO. Hrvatska ima udarni geostrateški položaji zato svojim ulaskom u Partnerstvo za mir postaje važna logistička i komunikacijska zona NATO-a. Mi već od 1995. imamo NATO-snage nazočne na području Hrvatske. S druge strane, ulazak u Partnerstvo za mir pruža Hrvatskoj mogućnost da razvija vlastite vojne snage uz pomoć NATO-a. Svaki je ulazak u Partnerstvo za mir ili NATO proces uzajamnoga uzimanja i davanja. </p>
<p>• Hoće li ulazak pomoći Hrvatskoj u bržem približavanju Europskoj uniji?</p>
<p>- Hrvatska je oduvijek pripadala i bila sastavni dio Europe. Hrvati su divan narod. Visoko školovani, s jakim civilizacijskim tradicijama. Ja sam jedan od zaljubljenika u vašu zemlju. Vi imate prelijepu obalu, jedno od najljepših mora, a Zagreb je kao mali Beč. Jedino ste imali tu tragediju da su vas zbivanja nakon Drugoga svjetskog rata s dolaskom komunizma na vlast odvojili od te Europe. Nakon toga došla su nedavna nemila zbivanja, agresija Srbije na hrvatski teritorij, zatim rat u Bosni i Hercegovini, što je još više produbilo izolaciju. Međutim, situacija se sada dramatično promijenila, hrvatski je narod izborom nove demokratske vlade otvorio sve puteve za blistavu budućnost svoje zemlje. Ulazak u Partnerstvo za mir sigurno će pomoći ubrzanju ostalih međunarodnih integracija Hrvatske. </p>
<p>• Ne mislite li da je prema standardu života i mentalitetu svojih ljudi Hrvatska trebala biti prva na listi, ispred svih ostalih postkomunističkih zemalja, za ulazak i u Partnerstvo za mir i u Europsku uniju?</p>
<p>- Meni je osobno žao što Hrvatska nije imala prilike i prije pristupiti Partnerstvu za mir. Već sam vam objasnio što su bile njezine kočnice. U vrijeme kada je u Hrvatskoj bjesnio rat na vrata NATO-a već su kucale Poljska, Češka i Mađarska. Srećom, sada je sve drukčije, promjene se jasno vide i u samoj Hrvatskoj. U ožujku ove godine, kada sam zadnji put posjetio Zagreb, to se moglo osjetiti u zraku. Kafići su bili puni mladeži, trgovi okićeni cvijećem, na licima ljudi očitovalo se zadovoljstvo. </p>
<p>• Što mislite, kakve su realne šanse za ulazak Hrvatske u NATO?</p>
<p>- Taj je proces dugotrajan i postupan. Ide se korak po korak. Ovdje je u Firenzi sigurno učinjen prvi i najvažniji korak u tom pravcu. Već sada imamo jednu vrstu partnerstva koju trebamo gajiti i produbljivati. Suradnja se više ne ograničava samo na odnos Hrvatske i NATO-a već se proširuje i na ostale zemlje članice Partnerstva za mir. Hrvatska slobodno može surađivati sa svim ostalim članicama. Na primjer, s mađarskim i slovenskim vojnim snagama, organizirati zajedničke vojne vježbe itd. Da bi se postiglo punopravno članstvo u NATO-u trebate ispuniti neke kriterije kao što su: temeljna struktura i financiranje vojnih snaga, kvalitetni obrambeni plan, civilna kontrola vojnih snaga ...U svakom slučaju, iskreno čestitam hrvatskom narodu na ulasku u Partnerstvo za mir, kao i novoj vladi na odlično obavljenome poslu.</p>
<p>• Kako tumačite takvo veliko zanimanje za ulazak u NATO?</p>
<p>- NATO nije samo vojna organizacija već i politička. Privlačan je samim time što je, nakon pada Berlinskoga zida, ostao jedina vjerodostojna vojna snaga u svijetu i pripadnost takvoj strukturi daje osjećaj sigurnosti. Činjenica je da su vojne intervencije NATO-a okončale krvave sukobe u BiH i Kosovu. Članstvo u NATO-u otvara ostale integracijske mogućnosti na međunarodnom planu. Stoga je razumljiva velika zainteresiranost za ulazak u NATO.</p>
<p>Sanja Mihaljinec</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Sve manji izgledi da Tuševljak postane predsjednik Vijeća ministara</p>
<p>Sarajevski mediji objavili niz kompromitirajućih podataka iz biografije Spasoja Tuševljaka, što dovodi u pitanje početnu sliku o njemu kao »nestranačkom čovjeku«, a istovremeno je optužen da je 1992. godin bio »na obuci kod doktora znanosti Vojislava Šešelja</p>
<p>SARAJEVO, 28. svibnja</p>
<p> - Spasoje Tuševljak, kandidat srpskog člana Predsjedništva BiH Živka Radišića za mjesto predsjedatelja Vijeća ministra Bosne i Hercegovine, vrlo bi lako mogao ostati bez skupštinske potpore za preuzimanje funkcije, usprkos odluci »kolektivnog šefa« države kojom je ocijenjen najprihvatljivijim od trojice Radišićevih kandidata. Takav rasplet sugeriraju i očito priželjkuju sarajevski mediji. Objavili su niz kompromitirajućih podataka iz Tuševljakove biografije, koji dovode u pitanje početnu sliku o njemu kao »nestranačkom čovjeku« te osobi čiji će izbor pridonijeti rješenju krize oko izbora prvog čovjeka Vijeća ministara.</p>
<p>Tako je RTV BiH u udarnom Dnevniku objavila snimke iz svoje ratne arhive koji prikazuju Tuševljaka kako predsjeda jednim skupom ekonomskih stručnjaka. Iz prikazanog je vidljivo da je osumnjičeni ratni zločinac Radovan Karadžić, tada predsjednik RS, nekoliko minuta čekao na Tuševljakov dolazak. Karadžić i tadašnja potpredsjednica Biljana Plavšić sjedili su odmah do Tuševljaka, a komentator RTV BiH primijetio je da netko »nepoznat« kakav je tobože Tuševljak ne bi mogao uživati takve počasti od bivše vrhuške RS.</p>
<p>U kraćem intervjuu kojeg je telefonski dao RTV BiH Tuševljak je odbio izravno odgovoriti na pitanje smatra li Karadžića ratnim zločincem, ali je zapravo svoj sud dao ocjenjujući to pitanje »čisto političkim«.</p>
<p>Prikazujući snimke provincijske prodavaonice boja i lakova gdje bi trebao biti smješten Tuševljakov »ekonomski institut«, te emitirajući izjave bivših Tuševljakovih susjeda koji su ga dovodile u svezu s predratnom raspodjelom oružja srpskom pučanstvu - kandidat za predsjedatelja Vijeća ministra predstavljen je i kao osoba ne baš sklona uvijek govoriti istinu. Doduše, lijepe riječi o Tuševljaku imali su njegovi studenti s ekonomskog fakulteta u Lukavici koji kažu da od njih zahtjeva samo »najosnovnija znanja«, te izbjeglice koje su smještene u njegovoj predratnoj kući, a koje kažu da ih je posjetio prošle godine i obećao da ih neće tjerati na ulicu dok se ne postigne neko rješenje. Tisak prenosi i pismo direktora sarajevskog poduzeća »Magros« Mladena Savića koji optužuje Tuševljaka da u Beogradu upravlja ukradenom imovinom tog poduzeća vrijednom 1,5 milijuna DEM. Navodi se i citat da je Tuševljak u Beogradu poznata osoba. S njim je Radišić navodno proveo 1992. godinu u tom gradu, a Savić tvrdi da je bio »na obuci kod doktora znanosti Vojislava Šešelja, a da se napravi velika srpska država Zemun-Virovitica-Karlobag-Rijeka«.</p>
<p>Protiv Tuševljakovog izbora, nakon nekih drugih stranaka i osoba u RS, izjasnio se i premijer Milorad Dodik, osuđujući Radišićev avanturizam. Kritike na račun srpskoga člana Predsjedništva BiH, dobrim dijelom u svezi s ovim pitanjem, iskazao je i visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, koji je njegov pristup ocijenio zabrinjavajućim i destruktivnim, te podsjetio na komentare nekih izaslanstava u Bruxellesu da Živko Radišić postaje novi Nikola Poplašen.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Summit EU i Rusije - partnera u samostalnoj europskoj politici </p>
<p>Čelnici rukovodstva EU u Moskvi će rješavati pitanje - hoće li se graditi Europa u kojoj će biti čvršće uključena i Rusija, ili će Moskva ostati po strani od integracijskih procesa</p>
<p>MOSKVA, 28. svibnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Rukovodstvo Europske unije s portugalskim premijerom Antoniom Guterresom, Romanom Prodijem i Javierom Solanom doputovalo je u nedjelju poslije podne u dvodnevni posjet Moskvi radi pregovora s domaćinima na najvišoj razini. Summitu Rusije i EU obje strane daju izuzetno veliko političko značenje i to iz dva razloga: prvo što je to prvi susret na vrhu Rusije i EU na najvišoj razini nakon što je vlast u Kremlju preuzeo Vladimir Putin i nakon što je počelo odmrzavanje odnosa Moskva i NATO zbog prošlogodišnjeg bombardiranja Jugoslavije.</p>
<p> Upravo stoga za rukovodstvo EU sada je prilika da se neposredno upozna s unutarnjim i vanjskopolitičkim planovima novog kremaljskog kormilara. Drugo, EU je krenula odlučnim koracima u akciju proširenja primanjem u svoje redove šest istočnoeuropskih država i time se sa svojim granicama namjerava neposredno približiti Rusiji. Uz to EU razmatra i mogućnost primanja Turske, a to znači da nastupa vrijeme bitnih geopolitičkih promjena na Starom kontinentu. S druge strane i Rusija na čelu s Putinom više ne želi pasivno promatrati širenje Europske unije i proces integracija na Starom kontinentu.</p>
<p> Ako se, primjerice Rusija u vrijeme Jeljcina prema europskim integracijama ponašala u stilu »živi bili pa vidjeli« Putin od svoje vlade i diplomacije sada traži da vodi ofanzivniju politiku. Tim više što ideja o samostalnoj europskoj politici u oblasti sigurnosi i obrane prestaje biti virutalna i počinje se puniti stvarnim saržajem. Dokaz za to je odluka EU da na francusko-britansku inicijativu do kraja 2003. godine formira europske vojne snage za »brzo reagiranje« koje bi imale od 50-60.000 vojnika. Iz te činjenice Moskva zaključuje da je rukovodstvo EU stalo na put utvrđivanja europskog indentiteta (zasad u oblasti obrane i sigurnosti), što daje Rusiji priliku da utječe na taj proces vodeći računa o svojim nacionalnim interesima)</p>
<p>Rusija je i ranije poticala europske lidere i na veću samostalnost videći u njoj i podršku za svoje suparništvo s Washingtom protiv američkog hegemonizma. Međutim, prošlogodišnja zapadna oružana akcija SAD-a i NATO-a protiv Jugoslavije uvjerila je Moskvu da »igranjem« na raznoglasje Europe i Amerike samo gura od sebe zapadne partnere. Dakako, to ne znači da obje strane u ponedjeljak za vrijeme pregovora na najvišoj razini neće progovoriti i o američkom hegemonizmu. Barem, tako se najavljuje u Moskvi koja je svjesna da je nastupio i odlučan trenutak za njezine odnose s EU. Naime, rješava se pitanje hoće li se graditi velika Europa u kojoj će biti čvršće uključena i Rusija, ili će ona ostati po strani od tih integracijskih procesa. Dakako, sve ovisi i o tome hoće li i može li Rusija prihvatiti zapadnoeuropske standarde, što će rukovodstvo EU moći i provjeriti pokretanjem u ponedjeljak na pregovorima na Kremlju i pitanja rješavanja krize u Čečeniji.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>SAD i DNR Koreja razgovaraju o ublažavanju nuklearne opasnosti </p>
<p>Uz obnovu razgovora u Rimu, američki inspektori u Sjevernoj Koreji pregledavaju podzemne komplekse u kojima se - prema američkim sumnjama - priprema proizvodnja nuklearnog oružja ></p>
<p>ZAGREB, 28. svibnja</p>
<p> - Sjedinjene Države i DNR Koreja obnovili su prošli tjedan u Rimu razgovore o poboljšanju odnosa, u prvom redu s namjerom da postignu sporazum o ublažavanju nuklearne opasnosti. Time, zapravo, nastavljaju razgovore prekinute 15. ožujka u New Yorku. Zašto dvije suprotstavljene strane, tehnički još uvijek neprijatelji, razgovaraju upravo u Rimu? </p>
<p>Na neki način, to je nagrada Italiji zato što je prva iz Grupe 7, najbogatijih zemalja, uspostavila (u siječnju) diplomatske odnose sa Sjevernom Korejom i nastoji potaknuti izlazak iz samoizolacije te zemlje te da se ublaže napetosti u Aziji. Italija je u protekle dvije godine uspostavila diplomatske odnose i s Iranom i Libijom, značajnim proizvođačima nafte.</p>
<p> Nije preciznije rečeno o čemu se razgovara u vladinoj vili Madama, na sjevernim obroncima Rima. State Department je samo priopćio da se raspravlja o sporazumu iz 1994., o ublažavanju nuklearne krize. A poznato je da je to samo dio spornih tema, među kojima je i »zabrinutost« izazvana 1998. lansiranjem sjevernokorejske rakete, koja je preletjela Japan i pala u Tihi ocean, što je - shvatljivo - najviše uznemirilo Japan, ali i Južnu Koreju, pa i SAD. </p>
<p>Istodobno s obnovom razgovora u Rimu, drugoj američkoj ekipi je dopušteno da dođe u Sjevernu Koreju i ponovno pregleda podzemne prostore sagrađene posljednjih godina. Amerikanci su uz pomoć satelitskih snimki zaključili da je riječ o podzemnom nuklearnom kompleksu, što bi bilo protivno sporazumu iz 1994., kojim je Sjeverna Koreja obećala da će odustati od proizvodnje nuklearnog oružja. U zamjenu za to obećanje SAD, Južna Koreja i Japan obvezali su se da će - uz troškove od 4,6 milijardi dolara - Sjevernoj Koreji sagraditi dvije nuklearne elektrane, ali takve da se iz njih ne bi moglo dobiti materijal za stvaranje atomske bombe. Dok nove elektrane ne prorade, Sjevernoj Koreji će se dopremati nafta za podmirenje energetskih potreba. </p>
<p>Poslije uobičajeno dugog diplomatskog natezanja Pyongyang je pristao da se podzemlje pregleda, ali ako se pokaže da gradi nešto isključivo za civilnu uporabu, od Amerikanaca je zahtijevao 300 milijuna dolara »naknade za uvredu« nanesenu neopravdanom sumnjom. Nisu dobili dolare, ali su dobili goleme količine hrane kojom je ublažena glad izazvana uzastopnim sušama, poplavama i nedostatkom gnojiva. Na kraju, kad su u svibnju 1999. došli, inspektori su ustanovili da je podzemlje - prazno. Naravno, zaključili su da im je posjet dopušten tek kad su tuneli ispražnjeni. Sumnje su pojačane i zato što Pyongyang ne objašnjava što radi s plutonijem koji je već posjedovao i mogao ga iskoristiti u proizvodnji atomske bombe. Stoga su američki inspektori ponovno došli. Ovaj put ne kaže se što je Pyongyang tražio - i dobio - za uzvrat. </p>
<p>Ubrzanje nekad neuobičajene diplomatske aktivnosti oko Sjeverne Koreje, jedne od najzatvorenijih i najizoliranijih država svijeta, posljednjeg bunkera staljinizma - kako je neki nazivaju - počelo je prije točno godinu dana. Poslije inspekcije podzemlja, u Pyongyang je neočekivano došao i tada već bivši američki ministar obrane William Perry. Na povratku u Washington, Perry je predložio da se postupno ublaže američke sankcije i uspostave diplomatski odnosi, pod uvjetom da Pyongyang odustane od nuklearnog oružja, kao i od razvoja i prodaje balističkih raketa drugim »nepouzdanim« državama. </p>
<p>Uz Amerikance (ili na njihov savjet), i Japan se opredijelio za razgovore s Pyongyangom. Australija, Kanada i Italija također. Unutarnje nevolje sa sušom, poplavama i glađu, kao i saznanje da pomoć jedino može doći izvana, kao da su konačno naveli Pyongyang da se opredijeli za normalne odnose sa SAD-om, Japanom, Južnom Korejom i drugim zemljama. Tim prije jer normalnije odnose uspijeva dobro naplatiti. Naveo je SAD i Japan da potkraj prošle godine ukinu sankcije, s Japanom vodi službene pregovore, ali traži ispriku i pet milijardi dolara odštete za brutalnosti koje je kolonijalna japanska vlast počinila u Koreji. Konačno, u travnju je pristao na senzacionalan povijesni prvi susret dvojice predsjednika podijeljenog i tehnički još uvijek zaraćenog Korejskog poluotoka. »Dragi vođa« sa Sjevera, Kim Jong Il, i njegov prezimenjak s Juga, Kim Dae Jung, razgovarat će u Pyongyangu od 12. do 14. lipnja. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Vođa pučista na Fidžiju planira ukazima vladati godinu dana </p>
<p>SUVA, 28. svibnja</p>
<p> - Mnoštvo ljudi uputilo se u nedjelju glavnom ulicom prema središtu fidžijskog glavnog grada gdje se nalazi parlament, a prema izjavama očevidaca čula se i pucnjava blizu doma predsjednika države Ratu Sira Kamisesea Mare.</p>
<p> Kako je izvijestio lokalni radio ispaljena su četiri hica iza Marine kuće. Prema tvrdnjama programskog direktora državne fidžijske televizije mnoštvo je pokušalo zauzeti predsjednikovu rezidenciju udaljenu oko kilometar od vladine zgrade. Osoblje je pobjeglo u obližnji hotel. Mara je u subotu smijenio vladu premijera Mahendre Chaudhrya koji je s većinom članova vlade zatočen u parlamentu.</p>
<p> Vođa pučista George Speight objavio je u nedjelju da namjerava godinu dana vladati zemljom ukazima ocjenjujući da predsjednikovo smjenjivanje vlade nije dovoljno. Speight, koji tvrdi da je preuzeo vlast u ime naroda, također je isključio mogućnost da svrgnuti Chaudhry bude odmah oslobođen. Ustav iz 1997, koji daje pravo indo-fidžijskoj zajednici da bude u sastavu vlade, mora biti derogiran i zamijenjen ustavom koji vlast daje izvornim Fidžijcima, rekao je Speight.</p>
<p> Predsjednik Mara pokušao je ishoditi oslobađanje talaca smjenjivanjem vlade u subotu. Vođa državnog udara u Fidžiju George Speight, koji drži zatočenim premijera i još 30 taoca, izjavio je u nedjelju kako vjeruje da je kriza pred razrješenjem te da bi taoci mogli biti oslobođeni u idućih 48 sati. »Mislim da smo vrlo blizu rješenju«, rekao je Speight novinarima u fidžijskom parlamentu gdje je zatočen od 19. svibnja prvi fidžijski premijer podrijetlom Indijac Mahendra Chaudhry. Etničke napetosti između fidžijskih urođenika i gospodarski snažne indijske zajednice pojačale su se otkako je Chaudhry izabran za premijera prije godinu dana. (AFP/ReutersHina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Séguin kandidat desnice u »bitki za Pariz«</p>
<p>PARIZ,28. svibnja</p>
<p> - Kandidat desnih stranaka za pariškog gradonačelnika na lokalnim izborima 2001. godine bit će jedan od »tenora« neogaullističke stranke (RPR) Philippe Séguin, odlučilo je proteklog vikenda vodstvo Chiracove stranke. Kandidati iz redova RPR-a bili su i dosadašnji pariški gradonačelnik Jean Tiberi, njegova donedavna zamjenica Françoise de Panafieu i bivši francuski premijer Eduard Balladur. </p>
<p> Među svim kandidatima desnice ankete su jedino Séguinu proricale uspjeh u izravnom duelu s pariškim socijalističkim senatorom Bertrandom Delanoëom. Međustranačkim sporazumom sa svoja dva glavna partnera (UDF i DL) RPR je za svog kandidata već osigurao i podršku cijelog desnog saveza stranaka. Delanoëa su socijalisti prije mjesec dana nominirali za svog kandidata u izbornoj utrci koja nosi naziv »bitke za Pariz«. Ona znatno nadilazi značaj lokalnih izbora, jer se procjenjuje da ljevica po prvi puta ima svoju realnu »povijesnu šansu« da pobjedi u glavnom gradu Francuske. </p>
<p> Za desnicu izgubiti pak izbore u Parizu, svom najjačem tradicionalnom uporištu predstavljalo bi ne samo potvrdu da se još nije oporavila od teškog poraza na izvanrednim parlamentarnim izborima iz 1997.godine. Poraz u Parizu značio bi i krajnje lošu startnu poziciju saveza oporbenih desnih stranaka na ulasku u novi krug parlamentarnih i predsjedničkih izbora 2002. godine. Zbog tako velikog političkog uloga pariških lokalnih izbora, a suočena s više istaknutih stranačkih imena kandidata za potencijalnog gradonačelnika, predsjednica RPR-a Michele Alliot-Marie odbila je arbitrirati. Najavila je da će o službenom kandidatu RPR-a biti odlučeno glasovanjem članova šireg stranačkog vodstva . U odnosu na dosadašnji strogi hijerarhijski stil stranačkog odlučivanja to je trebao biti zapaženi novi iskorak RPR-a na planu unutarstranačke demokracije. Završilo je to međutim tako da se stranačko vodstvo moglo na kraju izjašnjavati prošlog vikenda samo o Phillipeu Séguinu kao jedinom kandidatu. Edouard Balladur i Françoise de Panafieu povukli su bez mnogo objašnjenja. Jean Tiberi sve to proglasio je »farsom«. Tiberi se odlučio za nastavak stranačke neposlušnosti i najavio da će na pariškim izborima nastupiti kao samostalni kandidat za gradonačelnika. A jedno od najdelikatnijih pitanja za RPR u Parizu bilo je upravo kako zaobići Tiberijevu samokandidaturu objavljenu još prije nekoliko mjeseci bez suglasnosti stranačkog vodstva. Tiberi je zbog niza nerazjašnjenih financijskih afera izgubio velik dio ugleda među biračima, a i stranačku potporu RPR-a. On ne može dobiti mnogo glasova na izborima, ali bi zato mogao oduzeti nekoliko dragocjenih postotaka glasova Séguinu u »bitki za Pariz«, u tijesnom izbornom rezultatu kakav se u svakom slučaju proriče u glavnom gradu. </p>
<p>Mirko Bolfek</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Clinton produžio sankcije Srbiji i bosanskim Srbima </p>
<p>WASHINGTON, 28. svibnja</p>
<p> - Ukazom predsjednika Billa Clintona za još godinu dana produžene su posebne mjere zaštite američkih nacionalnih interesa spram SRJ i bosanskih Srba. U priopćenju Bijele kuće podsjeća se kako su mjere prema vlastima bosanskih Srba proglašene u listopadu 1994. godine, a prema režimu Slobodana Miloševića na snazi su dvostruke mjere zaštite američkih nacionalnih interesa - jedne od svibnja 1992. a druge, zbog Kosova, od 1998. godine. »Zbog prijetnje nacionalnoj sigurnosti, vanjskoj politici i gospodarstvu SAD-a koju predstavljaju postupci i politika vlasti SRJ, zamrznuta je sva imovina i drugi interesi tih vlasti, zabranjuje se trgovina i druge transakcije sa SRJ«, stoji u priopćenju. Među imovinom koja je zamrznuta je i ona koja je predmet sukcesije između država bivše SFRJ. </p>
<p>Slične mjere se u SAD-u primjenjuju i prema vlastima RS-a. Valja reći da su od potpune primjene sankcija izuzete vlasti u Podgorici, kao i politički istomišljenici Milorada Dodika među bosanskim Srbima. Beogradu su u međuvremenu uvedene i neke dodatne mjere poput zabrane izdavanja viza za brojne vladine dužnosnike. »Budući da kriza na Kosovu još nije riješena, smatram neophodnim zadržati dosadašnje mjere na snazi i nakon 9. lipnja«, kazao je Clinton. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Eritrejska vojska u rasulu, stanovništvo u bijegu </p>
<p>ASMARA, 28. svibnja</p>
<p> - Deseci tisuća Eritrejaca napustili su u nedjelju svoje domove prije dolaska etiopske vojske koja, uoči najavljenih mirovnih pregovora, napreduje sve dublje unutar teritorija Eritreje.</p>
<p> Premda je Eritreja pristala evakuirati svoje trupe iz svih spornih pograničnih područja, etiopsko pješaštvo, potpomognuto tenkovima i zračnim snagama, i dalje potiskuje eritrejsku vojsku u povlačenju, rekli su vladini dužnosnici u glavnom gradu Asmari. Većina od 150.000 stanovnika Adikeyhea, koji se nalazi manje od 100 km južno od glavnog grada, napustilo je grad nakon što ga je granatirala etiopska vojska. Osamdeset kilometara zapadnije, grad Mendefera se također ubrzano prazni, dok na prilazima gradu traju teške borbe između etiopske vojske i eritrejskih branitelja.</p>
<p> Visoka izaslanstva dviju zemalja trebala bi u ponedjeljak u Alžiru preko posrednika početi »razgovore o približavanju«, koje je dogovorio alžirski predsjednik Abdelaziz Bouteflika, trenutni predsjedatelj Organizacije afričkog jedinstva (OAU).</p>
<p> OAU se nadao da će pristanak Eritreje na povlačenje dovesti do prekida vatre, ali Etiopija je priopćila da će nastaviti s napadima sve dok i posljednji dio teritorija koji smatra svojim bude okupiran.</p>
<p> Eritrejsko ministarstvo vanjskih poslova istodobno je priopćilo da je etiopsko zrakoplovstvo bombardiralo električnu centralu u izgradnji u Hirgigu, 10 km južno od luke Massawa. Na centrali je zabilježena velika materijalna šteta, priopćilo je Ministarstvo. U priopćenju Ministarstva navodi se da je centrala Hirgigo, koja se nalazila pred samim dovršetkom, financirana iz zajma međunarodnog konzorcija u kojem se nalaze Italija, Saudijska Arabija, Kuvajt, Abu Dabi i OPEC. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Optužbe za korupciju razlog Weizmanove ostavke?</p>
<p>Prema izjavi glasnogovornika predsjednikova ureda, zbog lošeg zdravlja Ezer Weizman će podnijeti ostavku 10. srpnja, tri godine prije isteka drugog mandata </p>
<p>ANKARA, 28. svibnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Izraelski predsjednik Ezer Weizman (76) najavio je odlazak s dužnosti. U službenom priopćenju ističe se da će taj korak uslijediti 10. srpnja. Glasnogovornik predsjednikova ureda Arieh Shumer naveo je kao glavni razlog Weizmenova prijevremena povlačenja njegovo loše zdravstveno stanje.</p>
<p>Weizman, koji obnaša drugi petogodišnji mandat, trebao je ostati predsjednik židovske države do 2003. No, neka iznenadna »otkrića« o njegovoj izravnoj umješanosti u korupciju i utaju poreza ubrzala su »istek« njegova mandata. Predbacuje mu se, naime, da je počinio »etičko nasilje«. Pod tim se podrazumijeva poklon vrijedan 300.000 dolara koji je primio od francuskog bogataša Eduarda Seroussija i poslovnog čovjeka Ramija Ungara. Weizman je uporno odbacivao sve navedene optužbe, ističući da nije počinio ništa nečasno.</p>
<p>Mnogi su već i najavu Weizmenova povlačenja, protumačili kao svojevrsno priznanje upućenih mu optužbi. Time se, svakako, na nimalo ugodan način završava politička karijera bivšeg izraelskog generala, zapovjednika zrakoplovnih snaga i ministra obrane. Time je, također, bačena sjena i na samu obitelj Weizman. Prvi izraelski predsjednik Haim Weizman bio je otac još aktualnog predsjednika Ezera.</p>
<p>U međuvremenu, izraelski politički krugovi i najšira javnost već su zaokupljeni pitanjem budućeg Weizmenovog nasljednika. Prema prvim prognozama, za mjesto novog izraelskog vrhovnika najozbiljniji kandidat je vođa Laburističke stranke i političke skupine Jedan Izrael, Shimon Peres. On je, kako se saznaje, već dobio potporu premijera Ehuda Baraka. U igri je i bivši ministar turizma, Moshe Katsav kojeg podržava Likud. Spominju se, iako u drugom planu, i šef diplomacije David Levy i bivši predsjednik Vrhovnog suda, Meir Shangal.</p>
<p>Tko će postati novi izraelski predsjednik znat će se 31. srpnja ili 1. kolovoza ove godine. Tada bi izraelski parlament Knesset trebao, po Ustavu (20 dana nakon podnošenja ostavke), glasovati o izboru šefa države. Mnogi su već sada skloni povjerovati da je prednost, u već otvorenoj predsjedničkoj utrci, na strani Peresa. Njegova skupina Jedan Izrael ima 27 od 120 mjesta u Knessetu, a Likud 19. Iza Peresa stoje i gotovo sve najmoćnije židovske organizacije i institucije širom svijeta.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Liberali izašli iz poljske vlade</p>
<p>VARŠAVA, 28. svibnja (od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Svi ministri iz liberalne Unije slobode (UW), manjeg koalicijskog partnera u poljskoj vladi, podnijet će u ponedjeljak ostavke, odlučio je u nedjelju poslijepodne glavni organ te stranke. Liberali su odlučili raskinuti koaliciju s desnim blokom Izborna akcija Solidarnost (AWS) nakon što je prije desetak dana premijer Jerzy Buzek bez njihove suglasnosti suspendirao gradske vlasti u Varšavi i imenovao vladinog povjerenika za glavni grad, što je bila kulminacija sve češćih nesporazuma unutar Buzekovog kabineta. </p>
<p>Šef liberala Leszek Balcerowicz naglasio je kako i nakon ove odluke ostaje mogućnost razgovora s AWS-om o ponovnom formiranju koalicije, ali na drugim osnovama. U petak desnica je predložila liberalima da na čelo nove koalicijske vlade stane Boguslaw Grabowski, priznati ekonomski stručnjak iz redova AWS-a. Čelnici UW-a ističu da bi njegova kandidatura bila prihvatljiva jedinu ukoliko mu potporu pruže sve frakcije AWS-a. </p>
<p>Upravo nediscipliniranost dijela zastupnika desnice koji su u parlamentu često glasovali protiv prijedloga svoje vlade, liberali ističu kao glavni razlog zašto više ne žele sudjelovati u izvršnoj vlasti. Ukoliko ne dođe do sporazuma AWS-a i UW-a, na čelu manjinske vlade i dalje će vjerojatno ostati premijer Buzek. </p>
<p>Izlazak liberala iz vlade znači ostavke, među ostalima, ministra financija Balcerowicza i šefa poljske diplomacije Bronislawa Geremeka. Geremek je već otkazao predviđene za ovaj tjedan puteve u inozemstvo. </p>
<p>Marko Olenković</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Tužitelj Pititto smijenjen s procesa fojbi - kraških jama</p>
<p>RIM, 28. svibnja</p>
<p> - Talijanski tužitelj Giuseppe Pititto smijenjen s procesa fojbi odlukom rimskog tužiteljstva, temeljem žalbe odvjetnika Flavija Lazzara prema kojoj bi Pittito imao osobnu materijalnu korist u cijelom procesu. Odluka o smjenjivanju Pititta donesena je u četvrtak 25. svibnja, ali je tek u nedjelju objavljena u listu Giornale, koji se uz još dva, pojavio u prodaji unatoč subotnjem štrajku novinara. Pititto već godinama nastoji na optuženičku klupu u rimsku sudnicu dovesti tri osobe koje je optužio za pokolj kod fojbi, kraških jama u koje su navodno bacane mnoge žrtve tijekom i poslije Drugog svjetskog rata. Dvoje, Ivan Motika i Avijanka Margedić, su u međuvremenu umrli, a sada je zatražio proces protiv Oskara Piškulića, 80-godišnjeg hrvatskog građanina, optužujući ga za ubojstva Talijana. Proces koji se trebao održati 5. svibnja u Rimu odgođen je zbog štrajka talijanskih odvjetnika. U međuvremenu rimsko tužiteljstvo je prihvatilo zahtjev Piškulićeva odvjetnika da slučaj fojbe oduzme Pitittu. Naime, Pititto u Udinama vodi građansku parnicu protiv novinarke Claudije Cernigoi i izdavačke kuće »Kappavu« zbog knjige »Operacija fojbe u Trstu«. Cernigoi je u knjizi Pititta nazvala »površnim tužiteljom« zbog čega ju je on tužio i tražio novčanu odštetu od nekoliko stotina milijuna lira. Odvjetnik Lazzaro, koji brani talijansku novinarku i izdavačku kuću, kao i Piškuluća, zatražio je isključenje Pititta. Rimsko tužiteljstvo je ocijenilo kako bi ishod procesa protiv Piškulića mogao utjecati i na građanski proces u Udinama. Sada treba donijeti odluku tko će zamijeniti Pititta. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Zabrinuti bin Laden arapske tjelohranitelje zamijenio kašmirskim mudžahedinima</p>
<p>PESHAWAR, 28. svibnja</p>
<p> - Strahujući od infiltracije američkih obavještajaca, saudijski terorist Osama bin Laden zamijenio je svoje arapske tjelohranitelje u Afganistanu onima iz redova pakistanskih i bangladeških ekstremista.</p>
<p> Pakistanski dužnosnici tvrde da je bin Laden, jedna od najtraženijih osoba u Sjedinjenim Državama, regrutirao oko 40-ak sljedbenika Harakatul mudžahedina, kašmirskog ogranka ekstremnih islamista, također optuženog za organiziranje terorističkih napada.</p>
<p> Bin Laden je optužen da je organizirao bombaške napade na američka veleposlanstva u Africi u 1998. godine, u kojima je ubijeno više od 200 osoba. On je promjene u tjelohraniteljskim redovima proveo nakon što su prošlog mjeseca u Afganistanu uhićeni Sirijac i Iračanin koji su priznali da su ih vrbovale američka i izraelska obavještajna služba.</p>
<p> Vladajući Talibani priopćili su da su uhićeni 22-godišnji Sirijac Abdur Rhaim i Iračanin poznat pod imenom »Arkan« priznali da su vrbovani na području Ujedinjenih Arapskih Emirata. »Naša je zadaća bila prikupiti informacije o Arapima u Afganistanu, prebivanju Osame bin Ladena i njegovim vezama s Talibanima«, kazao je Rahim novinarima u zatvoru u kojem s Arkanom čeka na suđenje.</p>
<p> Pakistanski dužnosnici objašnjavaju angažiranje Pakistanaca i Bangladežana njihovom snažnijom predanosti ideologiji i činjenicom da bi stranim obavještajnim službama trebalo barem godinu dana da se uvuku u njihove redove.</p>
<p> Američki State Department prošlog je mjeseca objavio da Južna Azija postaje novim utočištem međunarodnog terorizma te da posebno mjesto imaju Afganistan i Pakistan zbog njihove uloge u potpori militantima koji vode borbe za Kašmir i drugdje.</p>
<p> Bin Laden se godinama skriva u Afganistanu koji ga ne želi izručiti jer drži da Sjedinjene Države nisu podnijele dokaze koji bi potvrdili njegovu umiješanost u terorizam. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Drašković, Đinđić i Koštunica u Moskvi</p>
<p>MOSKVA, 28. svibnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Na poziv ruskog paralamenta u nedjelju popodne u Moskvu su doputovali lideri srbijanske oporbe Vuk Drašković, Zoran Đinđić i Vojislav Koštunica. Po dolasku u Moskvu Drašković je u ime srpske oporbene trojke izjavio da će tražiti od kremaljskog ministarstva vanjskih poslova da Rusija prekine podršku Slobodanu Miloševiću i njegovu režimu. </p>
<p>Predsjednik parlamentarnog odbora za vanjsku politiku ruske državne Dume Dmitrij Rogozin potvrdio je da će se u ponedjeljak sastati s Draškovićem, Đinđićem i Koštunicom, a iz ruskog ministarstva vanjskih poslova priopćeno je da nisu predviđeni nikakvi službeni pregovori sa srpskom oporbenom trojkom. Na poziv ruskog ministarstva vanjskih poslova Drašković je u Moskvi bio prije dva mjeseca i tada ga je primio šef kremaljske diplomacije Igor Ivanov. Međutim, u međuvremenu u Moskvi su od početka pa do sredine svibnja u odvojenim posjetama bili Miloševićev ministar obrane, Dragoljub Ojdanić, za kojim je Haški sud raspisao tjeralicu, a zatim i ministar vanjskih poslova SRJ, Živadin Jovanović. Pošto je boravak Ojdanića na proslavi 55. godišnjice pobjede u Drugom svjetskom ratu u Moskvi, izazvalo oštru reakciju zapadnih političara, Ivanov se nedavno u Firenci na sastanku Vijeća NATO ispričao zbog tog slučaja izjavljujući da je do posjeta optuženog u Haagu jugoslavenskog ministra Moskvi došlo zbog »loše koordinacije« između organa državne vlasti Rusije. (B. Lacmanović)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Beogradski prosvjedni »fijasko« </p>
<p>BEOGRAD, 28. svibnja</p>
<p> - Unatoč rezultatima ispitivanja javnog mišljenja po kojima većina građana Srbije želi demokratske promjene, subotnji antirežimski prosvjedni skup u Beogradu još jednom je potvrdio da većina ipak nije spremna na konkretne akcije kako bi do tih promjena i došlo.</p>
<p> Tek je oko 20.000 najodanijih sljedbenika oporbenih stranaka ili samo nezadovljnih vlastima i situacijom u zemlji smoglo snage da po sparnom i vrućem vremenu stoje dva sata na beogradskom Trgu republike i slušaju govore o tome što dalje činiti da bi vlast ispunila njihove zahtjeve. Od vlasti je ponovno zatraženo da oslobodi RTV Studio B i ostale medije, da obustavi represiju i teror nad građanimam da iz zatvora oslobodi sve koji su posljednjih dana uhićeni zbog političke djelatnosti i da raspiše slobodne izbore na svim razinama.</p>
<p> Vlast najavljuje i mjere koje će još više zagorčati život građanima i oporbenim strankama. Analitičari naime drže da će novi zakon o borbi protiv terorizma, koji je u pripremi, proglasiti »teroristima« sve one koji misle drukčije od predstavnika vlasti.</p>
<p> Subotnji prosvjedni skup navodi na zaključak da ni »Otpor« ni oporbene stranke ne mogu ništa postići bez aktivnog angažmana većine građana. Tek kad na prosvjede u Beogradu izađe 500.000 do milijun ljudi, a udružena oporba bude sigurna da iza sebe ima tri milijuna glasača koji će na svakim izborima, pod bilo kakvim uvjetima, glasovati protiv vladajućih stranaka, tek će onda situacija biti zrela za promjene. Stoga ni ne začuđuje da se državni mediji u nedjelju nisu puno bavili subotnjim prosvjednim skupom u Beogradu - jednostavno su ga proglasili »fijaskom«. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="47">
<p>U skladu s civilizacijskim, etičkim, pravnim i europskim normama, te Ustavom RH i načelima EU, konačno rješenje vlasništva je krucijalno pitanje uspostave demokracije u Hrvatskoj </p>
<p>U prilogu Vam dostavljam moje reagiranje u vezi s prijedlogom Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije, koji je neki dan u proceduru u Hrvatski državni Sabor uputila Vlada RH.</p>
<p>Budući da su iskonski ili bivši vlasnici medijski izolirani, što očito nije slučajno, slobodan sam Vas zamoliti da ovo moje reagiranje ili ovaj moj članak uvrstite u svoj list kako bi se čula i druga strana.</p>
<p>To je posebno važno, jer će diskusija o tom zakonu uslijediti u Hrvatskom saboru možda već sutra. U 1991. sam vodio Ured za koordiniranje aktivnosti denacionalizacije, pa kako se i dalje bavim tim pitanjima cjelokupna mi je problematika dobro poznata. No prijeđimo na stvar.</p>
<p>Hrvatska Vlada je neki dan, kako se je to moglo pročitati u dnevnom tisku, uputila Hrvatskom državnom saboru dugo najavljivan zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije. Slučajevi u kojima će se provoditi revizija pretvorbe taksativno su opisani u jedanaest točaka.</p>
<p>Zastupnici šestorice pozdravili su taj predloženi zakon, smatrajući da će se jedino tako moći ispraviti silne nepravde počinjene u pretvorbi i privatizaciji, te ustanoviti stvarno vlasništvo i obeštetiti mali dioničari.</p>
<p>Kako su šestorica dobili izbore velikim dijelom i zbog toga što su svi obećavali brzu i temeljitu reviziju pretvorbe i privatizacije, to bi se donošenje ovog zakona moglo smatrati prvim izvršenim obećanjem izbornih pobjednika.</p>
<p>Je li to tako ili je riječ o još jednoj maštovitoj prevari u našem zakonodavstvu, ostaje nam tek da vidimo. Iako se u Zakonu o pretvorbi (NN 19/91) u čl. 5 navodi da »pretvorbom vlasništvo nad poduzećem mogu steći nekadašnji vlasnici kojima Hrvatski fond za razvoj podnose dionice ili udio na ime naknade za ono što im je oduzeto nakon 15. svibnja 1945«, zanimljivo je da u 11 točaka Vlada nije našla za shodno niti na jednom mjestu barem spomenuti i pravo na zahtjev za pokretanje revizije bivšim vlasnicima.</p>
<p>Na taj način Vlada svjesno ignorira činjenicu da u Hrvatskoj još postoje hrvatski građani, žrtve fašističkih rasnih zakona iz 1941., odnosno boljševičkih ideoloških zastranjenja, sa svim svojim nadgradnjama od 1945. do 1990., kojima je imovina oduzimana isključivo iz ideoloških razloga.</p>
<p>Takvo ponašanje izborni pobjednici pokazali su kad s jedne strane kao antifašisti, u vremenu kad fašizma više nema, zahtijevaju povrat imena Trgu žrtava fašizma, a s druge strane bespoštedno žrtvama fašizma ne žele vratiti njihovu otetu imovinu. Za žrtve komunizma vrijedi isto samo što one nemaju svoj trg.</p>
<p>Očito da je takav stav Vlade RH normalan nastavak farse koja se događala prigodom donošenja Zakona o naknadi za imovinu koja je oduzeta za vrijeme jugokomunističke vladavine 1996., posebno ako se zna da je donošenju tog Zakona prethodio, u pravom smislu riječi, parlamentarni udar izveden u Zakonodavno pravnoj komisiji Sabora kakav nije zabilježen u povijesti Hrvatskog Sabora.</p>
<p>Ako se k tome još prisjetimo da su u Saboru taj Zakon izglasovali uz zastupnike HDZ-a i zastupnici SDP-a, te tako zajednički potvrdili konačnu nacionalizaciju imovine žrtava fašističkog i komunističkog terora, i to ne u korist države, nego u korist trećih fizičkih osoba, onda se ni toj najnovijoj stidljivoj »zaboravljivosti« Vlade ne treba čuditi.</p>
<p>Ovu Vladu bi ipak trebalo podsjetiti da su na temelju Uredbe Vlade RH o evidenciji vlasnika oduzete imovine (NN 23/91) bili pozvani svi oni kojima je za vrijeme komunističkog režima bila oduzeta imovina da istu prijave »Uredu za koordiniranje aktivnosti denacionalizacije«. </p>
<p>Prema Uredbi, bivši su vlasnici podnijeli prijave za 1.805 oduzetih poduzeća, te 16.189 poslovnih prostora ukupne površine 1,460.502 četvornih metara, što bi za svakog, pa tako i za hrvatsku Vladu trebao biti respektabilan podatak.</p>
<p>U tim prijavama bivši vlasnici prijavljivali su svoje oduzete tvornice, cementare, prodavaonice, hotele, obrte, brodove i sl. Mnoga od tih poduzeća rade i danas pod svojim originalnim starim imenom, ali s novim vlasnicima koji su iskoristili sve pogodnosti Zakona o pretvorbi i svoje političke veze za dobivanje povoljnih kredita, te tako došli u posjed i vlasništvo golema imetka od kojeg su jedan dio u kratkom vremenu upropastili. U tijeku pretvorbe pojedinog poduzeća iskonski vlasnici nisu bili pozivani niti kao stranke u postupku, pa je tako u slučaju pretvorbe »Hotela Palace« to pitanje rješavao i Ustavni sud RH (NN 23/95), no unatoč pozitivnu rješenju, vlasnik nije ostvario praktičnu korist, pa je danas čitav slučaj pred međunarodnom arbitražom.</p>
<p>Naslijeđeno »društveno vlasništvo« je Vlada HDZ-a trebala pretvorbom i privatizacijom pretvoriti u prepoznatljivi pravni institut stvarnog vlasništva što se nije dogodilo. Kao što je poznato, u pretvorbi se moralo zadovoljiti osobne imovinske prohtjeve određene grupe povlaštenih uz koje su sitne zalogaje pokupili i razni mali direktori iz bivšeg socijalističkog samoupravnog sustava. Za 10 godina je golem dio te imovine upropašten, pa se danas može slobodno postaviti pitanje na koju se imovinu zapravo odnosi buduća revizija.</p>
<p>Sadašnja Vlada samouvjereno rješava sve negativnosti svojih prethodnika u 11 točaka, zaboravljajući da se komunističko naslijeđe i ozakonjena pljačka posljednjih deset godina ne da reformirati. To nesretno naslijeđe se može samo radikalno mijenjati, a zato treba imati snage i uma.</p>
<p>Zaboravljajući da postoje pravi vlasnici koji imaju pravo na jedan dio imovine, koja je pretvorbom opljačkana pa i uništena, i nepriznavajući im njihovo vlasništvo Vlada RH sigurno ne radi na ostvarenju pravno sigurne države. Nažalost u mnogim istupanjima pojedinaca upotreba pojma »pravna država«, kako kod bivših tako i sadašnjih stanovnika banskih dvora, najčešće služi kao govornički ukras. Gospoda iz hrvatske vlade bi morala znati da bez pravne države i zaštite svih ljudskih prava i sloboda je nemoguće ostvariti razvoj građanske države i građanske demokracije, što je krajnji cilj Hrvatske.</p>
<p>Takav stav Vlade prema iskonskim vlasnicima, koji očekuju konačan ispravak nepravde, koja traje već 59 godina, bez potrebe komplicira ionako tešku situaciju.</p>
<p>Umjesto da Vlada konačno prihvati vlasnike kao ravnopravne pregovarače i suradnike u rješavanju pitanja revizije pretvorbe, ona radi upravo obratno.</p>
<p>Na taj način vlasnicima preostaju dugotrajne sudske parnice na kraju i pred međunarodnom arbitražom u obranu svojeg vlasništva. Da će takav postupak zakočiti razvoj hrvatskog gospodarstva i bez potrebe osiromašiti veći broj građana samo je po sebi jasno.</p>
<p>Upravo ta tvrdoglava stajališta prema iskonskim vlasnicima koja je pokazala bivša vlast, a izgleda da niti ova sadašnja od toga nije imuna, čemu se ne treba čuditi, daju naslutiti da žrtve bivših režima neće biti obeštećene, nego će se to obeštećenje bez ikakva valjana razloga prebaciti na sve hrvatske građane, pa i same žrtve. Vlada bi trebala shvatiti da takva stajališta prema vlasnicima treba promijeniti.</p>
<p>U skladu s civilizacijskim, etičkim, pravnim i europskim normama, Ustavom Republike Hrvatske i načelima Europske Unije, konačno rješenje vlasništva je krucijalno pitanje uspostave demokracije u Hrvatskoj o čemu ova Vlada mora progovoriti.</p>
<p>To treba napraviti odmah i u kratkom roku, što će predstavljati veliku pobjedu razuma i pravde te će sa na taj način potvrditi uvjeti koji su nužni da bi se Hrvatska mogla nazvati pravnom državom.</p>
<p>Građani Republike Hrvatske će pravdu morati tražiti pred međunarodnim pravnim institucijama, ako se polovičnim i nedorađenim rješenjima i dalje ponovno inaugurira pravna nesigurnost, te umjesto ustavom zajamčenih sloboda smanjuje gospodarsku djelotvornost i politiku demokratičnosti, uključujući tu i funkciju socijalne i pravne države i zaštitu ljudskih prava i sloboda.</p>
<p>Mislim da Hrvatska to nije zaslužila! </p>
<p>ANTE ŠAREZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Demanti Hrvatske stranke prava 1861</p>
<p>Anto Đapić je u razgovoru s »Vjesnikom«, 25. svibnja o.g., ustvrdio kako »Imamo indicije i da je on (Paraga, op. a.) trgovao odorama HOS-a umjesto da ih je slao na bojište«.</p>
<p>Stari i, uskoro, nakon revizijskog postupka u Ministarstvu pravosuđa oko statusa zastupanja Hrvatske stranke prava, novi predsjednik Hrvatske stranke prava, g. Dobroslav Paraga, osnivač je časnih, povijesnih, Hrvatskih obrambenih snaga, koji je svakom dragovoljcu, bojovniku HOS-a besplatno povjerio (poklonio) automatsku pušku, metke i odoru. Đapić je nakon političkog ubojstva prvog načelnika Ratnog stožera HOS-a, Ante Paradžika, naslijedio pokojnog Paradžika na tome mjestu, s time da borbu nije okusio, front nije vidio.</p>
<p>O trgovanju odorama kao načelnik, Đapić nikada nije ni spomenuo, te začuđuje da se u pomanjkanju argumenata srozao na babu i bapske priče. Ovakva njegova zlonamjerna tvrdnja ulazi u Paragin dosje kojega pravaški čelnik nosi pred sudbenu vlast, pred kojom će bivši član Hrvatske stranke prava Anto Đapić morati odgovarati na pitanje o krađi (stranke), izdavanjem lažnog novčanog pokrića, otuđivanju stana grada Zagreba, klevetama (zbog lažnog magisterija sud već vodi istragu) i što šta drugo, za što g. Paraga raspolaže dokazima, za razliku od Đapića koji ima samo indicije (vlastita izjava-objeda), a nema obraza ni političke kulture (»Komentirati Paragine izjave stvar je medicine«).</p>
<p>Što se tiče blokiranog žiro-računa, kojega je ZAP Đapiću (HSP-u) blokirao prije dva mjeseca zbog nepokrivenih 2,3 milijuna kuna, da je g. Paraga kojim slučajem imao nečiste račune (što nije slučaj), ZAP bi ga davno blokirao, što nije.</p>
<p>GORAN JURIŠIĆ</p>
<p>Ured za odnose s javnošću HSP 1861</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Cres i Lošinj ne gravitiraju Istri</p>
<p>Od dvanaest pitanja što ih je u vezi s prijedlogom IDS-a za novi regionalni ustroj Hrvatske u Vjesniku postavio sociolog Marij Matulina, tri su me potaknula da i sam reagiram. Pitam se, dakle, i ja, zašto bi Hrvatska trebala "robovati recidivima povijesnih neprilika", kad su građani razvlastili "povijesnikovu" političku stranku, a vlast povjerili onima koji "pozivaju na gledanje unaprijed, a ne u povijest". I ja se pitam "zašto se ne vide nove potrebe stanovništva da prvostupanjski oslonac imaju u dnevnomigracijskom krugu...".</p>
<p>Citirana pitanja Marija Matuline ponavljam iz razloga što prijedlog IDS-a sadrži - sudeći po izostanku reakcija u medijima - gotovo nezapaženu pojedinost o aspiracijama IDS-a na proširenje teritorija istarske županije za otoke Cres i Lošinj.</p>
<p>Ovi su otoci u cijelom razdoblju nakon 1945. godine bili dio administrativno-političke cjeline okupljene oko Rijeke kao centra regije, a od uspostave županijskog ustrojstva RH sastavni su dio Primorsko-goranske županije čije je sjedište opet u Rijeci. Kakve god kulturne, gospodarske, prometne, političke i ine veze između Istre i Cresa i Lošinja bile u prošlosti, dakle u onome što je predmet povijesti, tijekom zadnjih pola stoljeća uspostavljena je posve drukčija sadašnjost. Sa otoka i na otoke putuje se uglavnom preko Krčkog mosta, a zbog nabave robe, zdravstvenih i drugih usluga odlazi se najčešće u Rijeku; Cresani i Lošinjani više ne gravitiraju Istri.</p>
<p>No, u IDS-u očito ne vide nove potrebe stanovništva, i umjesto da gledaju unaprijed, gledajući u povijest izlažu plan kojeg se s pravom može opisati kao poziv na "robovanje recidivima povijesnih neprilika".</p>
<p>ALOJZ KOSKarlovac</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Pavkovićeva knjiga na pismu za slijepe</p>
<p>Kako vrijeme teče, tako se sve više zaboravlja Domovinski rat, a s njime i žrtve koje su pale za samostalnu i neovisnu Hrvatsku državu. Udruge proizašle iz Domovinskog rata, odnosno hrvatski branitelji ne smiju dopustiti da ovaj povijesni trenutak tek tako ode u vjetar, kako bi očito neki htjeli, koji su 1991. godine »zakasnili na vlak«.</p>
<p>Tijekom srbočetničke agresije na Hrvatsku nastradalo je na tisuće nevinih ljudi, spaljene su mnoge obiteljske kuće, srušene mnoge crkve... Među nastradalima ima i takvih koji su ostali privremeno ili zauvijek slijepi. O njima se, nažalost, danas malo tko brine.</p>
<p>Samo na području Koprivničko-križevačke županije danas ima oko 200 slijepih osoba, od kojih je petnaestak mlađe od dvadeset godina. Oni o Domovinskom ratu znaju samo kroz priču i strahove koje su proživjeli.</p>
<p>Stoga je udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata djelatnika Podravke, koja trenutačno broji oko 1200 članova, i koja se po svojoj aktivnosti svrstava među najistaknutije u Hrvatskoj, odlučila objaviti na brajičnom pismu za slijepe knjigu poznatog koprivničkog novinara i publiciste Mladena Pavkovića s nazivom »Dnevnik pakla«. Riječ je o knjizi u kojoj ovaj autor istinito i pomalo šokantno opisuje ono što je, kao pripadnik, dragovoljac, 145. taktičke grupe Hrvatske vojske, preživio tijekom 135 sati pada Bosanskoga Broda.</p>
<p>Predgovor ovoj knjizi, koju će sada biti u prigodi na svoj način pročitati i slijepi, napisao je književnik Zlatko Tomičić. Čitajući knjigu Mladena Pavkovića, stječe se dojam da je Bosanska Posavina prodana, a naprosto je neshvatljivo na koji su se način iz toga kraja jednostavno povukle postrojbe Hrvatske vojske. Zadnji koji su ostali na braniku Bosanske Posavine bili su Koprivničanci, Karlovčani i drugi. O Domovinskom ratu, u kojem su sudjelovali i žitelji Koprivničko-križevačke županije, još dosad nije objavljena ni jedna knjiga na brajičnom pismu. To je prva. Uz knjigu su objavljene i dvije kasete od po 90 minuta, tako da oni slijepi ljudi koji još ne znaju čitati pomoću njihova pisma jednostavno mogu poslušati što piše u knjizi od prve do posljednje stranice.</p>
<p>Pavković je autor mnogih knjiga vezanih uz Domovinski rat, a napisao je i nekoliko scenarija, prema kojima su za Hrvatsku televiziju snimljeni dokumentarni filmovi, kao što su primjerice »Koprivnica u Domovinskom ratu« i »Virovitica u Domovinskom ratu«.</p>
<p>Spomenimo i podatak da su objavljene knjige na brajičnom pismu skuplje od obične do 50 puta, a zvučna izdanja i do deset puta od običnih.</p>
<p>Uz »Dnevnik pakla«, uskoro će na pismo za slijepe biti prevedene još neke Pavkovićeve knjige, poglavito one o Domovinskome ratu, sve s ciljem da se ne zaboravi ono za što su mnogi dali i svoje živote.</p>
<p>Slijepim osobama naprosto nije dovoljno da se o njima brinemo ili samo govorimo kad je njihov dan, ili nekim drugim prigodama. Ti ljudi zaslužuju neprestanu skrb i pažnju, a to je najmanje što im možemo dati.</p>
<p>RAJKO GAŠPARIĆVirje</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="51">
<p>Automobil se zapalio i sletio u rijeku - dvoje poginulo, dvoje ozlijeđeno</p>
<p>VIROVITICA, 28. svibnja</p>
<p> - U teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u nedjelju oko 4,45 sati u Strossmayerovoj ulici u Virovitici dvije su osobe poginule, a dvije su zadobile teške tjelesne ozljede.</p>
<p>Do nesreće je došlo kada je M.G. (29) iz Daruvara, krećući se spomenutom ulicom osobnim automobilom »passat«, registracijskih oznaka VT 452-AB, prevelikom brzinom ušao u lijevi zavoj. Nakon izlaska iz zavoja izgubio je kontrolu nad vozilom te je desnim kotačima zahvatio zemljanu bankinu. Od prevelike brzine te izgubljene kontrole vozilo je počelo vrludati Strossmayerovom ulicom. Uzalud du bili svi vozačevi pokušaji da zaustavi vozilo. Nakon što je automobil spomenutom ulicom prošao i raskrižje s Ulicom Ruđera Boškovića, velikom se brzinom nastavilo kretati ravno prema koritu rijeke Ođenice.</p>
<p>U jednom trenutku, kada se vozilo već približilo istočnoj obali rijeke, snažno je udarilo u žardinijere uz obalu, probilo ih, zapalilo se, te sletjelo u rijeku. Pritom je I. D. (36) iz Virovitice, koji je bio na mjestu suvozača, od siline udara na mjestu poginuo, a vozač M. G. od zadobivenih je teških tjelesnih ozljeda preminuo na putu do virovitičke Opće bolnice. U automobilu, na stražnjem sjedalu, još su se nalazili i B. B. (28) iz Virovitice, koja je teško ozlijeđena, te P. P. (32) iz Terezina Polja, koji je nakon udara ispao iz vozila, također zadobivši teže ozljede.</p>
<p>Ozljeđeni su nakon nesreće prevezeni u Opću bolnicu u Virovitici gdje im je pružena pomoć, nakon čega je B. B. zbog kompliciranih ozljeda prebačena u Kliniku za traumatologiju u Zagrebu, dok je P. P. zadržan u virovitičkoj bolnici. Očevid su na mjestu nesreće obavili djelatnici Prometne policije PU virovitičko-podravske te istražni sudac Županijskog suda u Bjelovaru. (Maja Sajler)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Gdje je nestalo 150.000 kuna Zagrebačke banke?</p>
<p>ZAGREB, 28. svibnja</p>
<p> - Na suđenju dvojici bivših djelatnika Zagrebačke banke, Dubravku Čubancu (38) i Borisu Marteku (46), koje Općinsko državno odvjetništvo tereti da su nesavjesnim radom u službi počinili kazneno djelo protiv službene dužnosti, svjedočilo je troje službenika Zagrebačke banke. </p>
<p>Naime, u optužnici se kaže da je Čubanec radio kao brojač novca centralnog trezora u sjedištu Zagrebačke banke u Paromlinskoj 2. Kritičnoga dana, 1. kolovoza 1997. godine, prema optužnici, Čubanec je prilikom otpreme novčanih pošiljaka i njihove predaje dostavnoj ekipi propustio pošiljku od 150.000 kuna, za poslovnicu u Ilici 215, upisati u knjigu izlaznih pošiljaka. Drugooptuženog Marteka tereti se da je, u svojstvu dispečera direkcije općih poslova banke i nadređenoga dostavnoj ekipi, prilikom organizacije rada dostavne ekipe također propustio upisati navedenu pošiljku. Zbog toga je, tvrdi optužnica, došlo do nepravilne primopredaje pošiljaka i nestanka novca na štetu Zagrebačke banke.</p>
<p>U svojem iskazu svjedok Zvonimir Jurjević rekao je da je u to vrijeme bio direktor sektora za upravljanje mrežom, u sklopu kojega je i direkcija centralnog trezora. »Mene su obavijestili da u poslovniciu104, u Ilici, nije stigla vreća s novčanom pošiljkom. Prvobitno sam mislio da je riječ o nekoj pogrešci, ali kada sam drugi dan, krećući na godišnji odmor, nazvao poslovnice, saznao sam da ni u jednu nije stigla pošiljka viška. Tada sam svojoj zamjenici naredio da o tome obavijesti direkciju Upravnih poslova«, rekao je Jurjević istaknuvši da, prema njegovu mišljenju, dvojica djelatnika nisu mogla u isti dan učiniti isti propust.</p>
<p>Robert Ban, koji je za vrijeme nestanka novčane pošiljke radio u osiguranju Zagrebačke banke, naglasio je da je vreće s novcem preuzeo od Čubanca. »Ja sam tog dana zajedno s kolegama prevozio novac iz centralnog trezora u poslovnice Zagrebačke banke. Međutim, na kraju vožnje netko je zvao iz centralnog trezora i pitao je li ostala koja vreća s novcem. Ja sam tada provjerio u radnom listu i utvrdio da sam zaprimio onoliko pošiljaka koliko smo razvezli po poslovnicama.«</p>
<p>Svjedokinja Mira Ostojić, koja je radila kao službenica u centralnom trezoru, izjavila je da je u to vrijeme bila na godišnjem odmoru. »Kad sam se vratila s odmora, došao mi je jedan kolega te me zamolio da mu potpišem potvrdu o primitku novca koji je navodno zaboravila potpisati moja kolegica. Ja sam to i učinila jer tada nisam znala za nestanak novčane pošiljke.«</p>
<p>Daniela Dujmović</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Liječnici se bore za život policajca ranjenoga nožem u srce</p>
<p>SPLIT, 28. svibnja</p>
<p> - Liječnici Odjela intenzivnog liječenja splitske Kliničke bolnice još se bore za život u petak teško ozlijeđenog policajca Jerka Bandića (44). Naime, nakon operacije ozlijeđenoga srca policajac se nije probudio iz kome, a u disanju mu pomaže respirator. Kako doznajemo, liječenje otežava i sepsa.</p>
<p>Kako je Vjesnik već pisao, Bandića je nožem u prsa u krugu splitske bolnice ubo psihički bolesnik Damir Vojković (34). Ranjeni je policajac bio jedan od četvorice iz Druge splitske policijske postaje pozvanih da pomognu pri Vojkovićevu hospitaliziranju u bolničkom Odjelu psihijatrije. Pošto je ranjen, kako bi napadača zaustavio, Bandić mu je zapucao u noge lakše ga ozlijedivši. S uputnicom i uz odobrenje za asistenciju, policajci su bolničarima pomogli u Vojkovićevu dovođenju iz stana u Požeškoj ulici do bolnice. Vojković je, naime već bio primljen na odjel, čak je i sjeo na dodijeljeni mu krevet, a zatim se iz bolnice, sve to vrijeme ne pokazujući nikakvih znakova agresivnosti, iskrao kad su policajci iz nje izišli. Pred samim ulazom u KB Firule ranio je Bandića.</p>
<p>Prema neslužbenim informacijama, Vojković već godinama boluje od posttraumatskoga stresnog sindroma koji se manifestira kroz paranoidnost, zbog čega je 1998. godine posljednji put bio i liječen. Ovaj je put hospitalizaciju zatražila njegova majka. Kako ju je sin tog dana tukao i pokušavao izbaciti iz stana, ona je pozvala policiju. Budući da je riječ o psihičkom bolesniku, upućena je da se obrati zdravstvenoj ustanovi, koja joj je izdala uputnicu za bolnicu. Protiv napadača će se najvjerojatnije podnijeti kaznena prijava za pokušaj teškog ubojstva. (Irena Dragičević)</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Heroin zapljenjen u Zagrebu</p>
<p>ZAGREB, 28. svibnja</p>
<p> - Službenici PUZ-a dovršili su u četvrtak više kriminalističkih obrada nad većim brojem osoba zbog preprodaje heroina, ecstasyja, amfetamina i marihuane na ilegalnom zagrebačkom narkotržištu.</p>
<p>U noći na četvrtak, službenici Odjela za suzbijanje zlouporabe opojnih droga PU zagrebačke dovršili su kriminalističku obradu nad Tomislavom R. (26), tijekom koje je zaplijenjeno sveukupno 5.4 grama heroina, 182 tablete ecstasyja, 18.9 grama amfetamina, zatim 17 grama marihuane i 13 komada tableta heptanona.</p>
<p>Naime, dan prije, u poslijepodnevnim satima na području Vrapča policajci su zatekli Tomislava R., kod kojeg su osobnim pregledom pronašli 5.4 grama heroina, 15.4 grama amfetamina, 82 tablete ecstasyja, 17 grama marihuane i 13 tableta heptanona. Pronađeni heroin i amfetamin bili su pakirani u više papirnatih paketića, te su na taj način bili pripremljeni za daljnju preprodaju. Pretragom stana Tomislava R. policija je pronašla još 100 tableta ecstasyja i 3.5 grama amfetamina, koji su pakirani u dva papirnata paketića.</p>
<p>Nakon dovršene kriminalističke obrade Tomislav R. je priveden dežurnom Istražnom sucu Županijskog suda u Zagrebu, a dosad je u više navrata bio prijavljivan zbog zlouporabe opojnih droga.</p>
<p>Također u četvrtak, službenici spomenutog Odjela, u suradnji s policajcima Sedme policijske postaje, dovršili su kriminalističku obradu nad Leom G. (46) i Miroslavom L. (46), kod kojih je pronađeno 138 grama heroina i 99 tableta heptanona.</p>
<p>Istog dana, pak, na području Novog Zagreba Leo G. je zatečen, te je tom prilikom on pokušao odbaciti plastični paketić ispunjen s 10 grama heroina. Pretragom njegova stana, u kojem on boravi neprijavljen, policija je pronašla 3 grama heroina, 99 tableta heptanona i 4.900 DEM, za koje se sumnja da su pribavljeni preprodajom droge.</p>
<p>Prikupljenim obavijestima policija je došla do saznanja da je Leo nabavljao veće količine heroina kojeg je skrivao u stanu Miroslava L., za što ga je Leo »nagrađivao« honorarom u iznosu od 50 kuna dnevno. Policija je također pretražila i stan Miroslava L. u kojem je pronađeno 125 grama heroina pakiranog u više plastičnih vrećica.</p>
<p>Nakon dovršene kriminalističke obrade, Leo G. i Miroslav L. su uz kaznenu prijavu privedeni Istražnom sucu zagrebačkog Županijskog suda, a prema informacijama iz policije, privedeni dileri su »stari znanci« i istražnih sudaca.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Uhitili dilere i zaplijenili 222 grama heroina</p>
<p>SPLIT, 28. svibnja</p>
<p> - Zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo zloporabe opojnih droga, istražnom sucu Županijskog suda u Splitu u petak poslije podne privedeni su Jurica Svalina (37) zvani Svale iz Trilja, Milivoj Mornar (40) zvani Mile iz Splita, te Splićanka D.P. (17). Kod njih je pronađeno ukupno 222,4 grama heroina.</p>
<p>Operativnim radom službenici Odjela za droge PU splitsko-dalmatinske utemeljili su sumnju kako se uhićenici već dulje vrijeme udruženo bave preprodajom heroina na području Splita i okolice. Osnovano se sumnja kako je Svale nabavljao veće količine droge, koju bi potom prepakirao u paketiće od po 10, 20, 50 i 100 grama. Njezinu daljnju distribuciju i prodaju organizirao je u suradnji s većim brojem osoba među kojima je bio i Mile. Mile je pak po drogu kod Svale dolazio u pratnji D.P., koja je bila zadužena da heroin izbaci iz automobila ako ih u povratku zaustavi policija. Za taj posao suvozačica bi bila »plaćena« heroinom.</p>
<p>Tako su u četvrtak prometni policajci na brzoj cesti Solin-Klis zaustavili Milin automobil u kojem je bila i privedena maloljetnica. U automobilu je tada pronađeno 106,7 grama heroina. Temeljem naloga istražnog suca policija je pretražila i Milin stan u Splitu u kojem je pronađena elektronska vaga za precizno mjerenje te više različitih metaka. Pretragom Svalina stana i automobila u Trilju, uz vagu, pištolj s mecima i 5000 DEM, pronađeno je i 115,7 grama heroina. (Irena Dragičević)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="56">
<p>Spašavanje triju brodova Croatia Linea </p>
<p>RIJEKA, 28. svibnja</p>
<p> - Hoće li se od preostalih sedam brodova Croatia Linea koji su pod hipotekom spasiti barem tri kako bi zaplovila za neku novu riječku tvrtku? Trenutačno Rijeka nema svog brodara, što svjedoči o gospodarskoj katastrofi tog prije desetak godina najmoćnijeg hrvatskog lučkog središta. Nedavno je primorsko-goranski župan, nekad direktor Croatia Linea, Milivoj Brozina rekao kako se sve čini da bi se spasila barem tri broda usprkos tome što su vjerovnici pokrenuli sudske postupke za njihovu prodaju na javnoj dražbi. Najveći hipotekarni vjerovnik, Privredna banka Zagreb, želi pomoći u pronalaženju rješenja da ta tri broda na koja ima hipoteku, ostanu u sastavu nacionalne trgovačke flote. Brodovi se mogu »očistiti« od potraživanja jedino ako odu »na bubanj«. Njihovom prodajom namiruju se država, pomorci pa vjerovnici. Dakle, država bi se trebala odreći većeg dijela potraživanja i tako pomoći obnovi Hrvatske trgovačke mornarice koja se posljednjih godina zabrinjavajuće smanjila. Što će biti s velebnom poslovnom zgradom Croatia Linea u Rijeci, procjenjenom na oko 28 milijuna DEM, na koju hipoteku ima PBZ? I zgrada će »na bubanj«, a Riječani bi je rado vidjeli kao novo sjedište Ministarstva pomorstva, prometa i veza. To ne bi bilo nelogično ako riječko brodogradilište Viktor Lenac uzme pod svoje brodogradilišta Treći maj i Kraljevicu. Neki ne isključuju mogućnost da moćni Lenac proširi djelatnost i na brodarstvo, odnosno da preuzme tri broda jer ima nenaplaćena potraživanja prema Croatia Lineu. (Damir Herceg)</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Kolar: Nakon što Hrvatska uđe u WTO, propast će polovica naših seoskih domaćinstava! </p>
<p>O posljednjim događajima u Hrvatskoj seljačkoj stranci prije i nakon nedavne konvencije, kao i o poljoprivredi kojoj, kako se tvrdi, zbog izostanka radikalnih poteza vlasti prijeti propast nakon što Hrvatska postane članica WTO-a, razgovarali smo s Ivanom Kolarom, predsjednikom Hrvatskog seljačkog saveza i saborskim zastupnikom Hrvatske seljačke stranke. Kolar dolazi iz najjačeg uporišta HSS-a, Koprivničko-križevačke županije, odakle stižu i kritike seljaka organiziranih u Hrvatski seljački savez. </p>
<p>• Kako ste doživjeli riječi predsjednika HSS-a Zlatka Tomčića o »kvazisindikalnoj borbi sindikata« koji poziva radnike na cestu, s obzirom na to da i Seljački savez prijeti prosvjedima?</p>
<p>- Ne vidim razloga da se netko uznemirava čim se malo jače podigne glas, bilo da se radi o nezadovoljstvu radom ove Vlade ili pojedinim stranačkim čelnikom. Za to nema potrebe sve dok se konstruktivnom kritikom nastoji ukazati na negativne posljedice loše politike. HSS je programski umjeren na selo koje čini njegovu bazu. To pokazuju i izborni rezultati koji, čim izborno tijelo prijeđe općinsku razinu, a pogotovo u gradovima - više nisu dobri. Što se tiče Seljačkog saveza, nitko sve do lani nije uvažavao zahtjeve seljaka, osim kad je trebalo izaći na izbore. Organizirali smo se i prirodno je da se kao udruga borimo za svoje interese.</p>
<p>• Što znači bič koji je na stranačkoj konvenciji dobio ministar poljoprivrede Božidar Pankretić?</p>
<p>- Dobro je da je mladi ministar Pankretić shvatio da je lučonoša u ime HSS-a kad su u pitanju očekivanja seljaka, a to je stvaranje uvjeta da se od proizvodnje hrane može pristojno živjeti. U Seljačkom savezu bit ćemo tako dugo njegov korektiv dok budemo osjećali da se on dostojno zalaže za boljitak sela i seljaštva. Rezultati nove politike moraju biti vidljivi do jeseni, jer za iduću proračunsku godinu mora biti napravljena nova agrarna politika koja će imati ciljanu proizvodnju, bez improvizacije i mešetarenja koji su uništili agrar. </p>
<p>• Govori se da je pojeftinjenje »plavog goriva« na koje se ne plaćaju trošarine samo kozmetička pomoć Vlade seljacima i ribarima.</p>
<p>- Prihvatili smo to kao prijelazno rještenje, jer je bez jeftinijeg goriva ostala trećina domaćih proizvođača hrane. Držim da bi nakon analize učinka te mjere, koja je preslikana iz našeg okruženja, bilo dobro kad bi sve površine pod poticajima dobile jeftinije gorivo. </p>
<p>• Hoće li Seljački savez ustrajati u zahtjevu da otkupna cijena ovogodišnjeg roda pšenice bude jednu kunu plus poticaji?</p>
<p>- Hoće, jer nemamo alternative. Smanjenje otkupne cijene pšenice na manje od 0,95 kuna po kilogramu bilo bi »političko samoubojstvo«. Razgovori vođeni oko otkupne cijene pšenice nisu nas razuvjerili u tome da postoje uvjeti za smanjenje cijene u odnosu na lani. Naprotiv. Apeliram na Vladu da se odgovorno ponaša, jer se ne može skidati odgovornost s onoga tko je organizirao proizvodnju. Uz to, čudi da država ne može prisiliti mlinarsko-pekarsku industriju u to da uđe u otkup pšenice, iako tvrdim da naši zahtjevi neće povećati cijenu kruha.</p>
<p>• Hoće li seljaci prolijevati mlijeko?</p>
<p>- Seljački savez traži otkupnu cijenu od 2,40 kuna za litru predanog mlijeka za sve proizvođače. To bi bilo povećanje otkupne cijene za 20 posto, što najveće mljekare zasad nisu prihvatile. No, nastavit ćemo razgovore, jer su mali proizvođači mlijeka diskriminirani. </p>
<p>• Koliko je opravdan strah domaćih proizvođača hrane od ulaska Hrvatske u WTO?</p>
<p>- Jako se bojim ulaska u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), jer ni ova vlast nije poduzela riskantne poteze u agraru i po cijenu socijalnog nezadovoljstva. To znači da se što prije mora odvojiti oko 100.000 zdravih obiteljskih gospodarstava od socijale na selu, o kojoj Ministarstvo rada i socijalne skrbi mora preuzeti skrb. Samo na taj način možemo preživjeti ulazak u WTO, jer će ovako pola seoskih domaćinstava propasti. Uz to, očekivanja od ove Vlade bila su nerealna. Čudo se u kratkom roku nije dogodilo i rezultati »novog smjera« još nisu vidljivi. Ministarstvo poljoprivrede mora se okrenuti razvoju poljoprivrede, a ne da i dalje skrbi o staračkim i neproizvodnim domaćinstvima na selu.</p>
<p> Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Hrvatski obrtnici u New Yorku</p>
<p>NEW YORK, 28. svibnja</p>
<p> - Izaslanstvo Hrvatske obrtničke komore (HOK) koje vodi predsjednik Stjepan Šafran, u subotu je u New Yorku razgovaralo o mogućnostima poslovne suradnje s članovima Američko-hrvatske gospodarske komore (AHGK). Domaćin je bio predsjednik AHGK-a Ante Kusturić. Obostrano se očekuje poslovna suradnja na tridesetak konkretnih projekata. AHGK je u New Yorku osnovan lani u ožujku radi promicanja gospodarske suradnje SAD-a i Hrvatske. Hrvatski obrtnici prethodno su u Torontu razgovarali s kanadskim poduzetnicima hrvatskog podrijetla te posjetilo nekoliko tvornica i proizvodnih pogona. Bilo je govora o mogućoj proizvodnoj suradnji u Hrvatskoj, Kanadi, ali i u trećim zemljama. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="59">
<p>Pripadnici Zbora narodne garde nakon devet godina opet postrojeni u Kranjčevićevoj </p>
<p>ZAGREB, 28. svibnja</p>
<p> - U povodu devete obljetnice prve smotre Zbora narodne garde (ZNG), u nedjelju su u Kranjčevićevoj na stadionu NK »Zagreb« svečano postrojene postrojbe koje su sudjelovale u postrojavanju 1991. godine. Prvi put nakon '91. na obilježavanju godišnjice bili su najviši dužnosnici hrvatske vlasti.</p>
<p>Podsjetimo da je nepunu godinu dana nakon uspostave nove demokratski izabrane vlasti započelo osnivanje hrvatske oružane sile koja je imala zadaću osigurati mir svim građanima Republike. Tako je pred prvim predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom, 28. svibnja 1991. bilo postrojeno šest brigada ZNG-a. Među njima bili su počasna Predsjednička garda, Združeni odred policije, Mornarička brgada Zbora narodne garde, plave beretke, diverzanti, padobranci, pripadnici protuzračne i protuoklopne jedinice, pripadnici motoriziranih i zračnih jedinica, rezervnog sastava, glazbenog sastava ZNG-a i sinjskih alkara. Svaka brigada brojala je između 2500 i 3000 ljudi, dragovoljaca, među kojima su bile i djevojke. Na smotri su tada bili samo predstavnici brigada. Narodna garda bila je naoružana modernim oružjem obrambenog karaktera; na smotri su javnosti prikazane automatske puške i puškomitraljezi, nekoliko minobacača, četiri oklopna transportera i nekoliko protuavinskih mitraljeza. Najimpozantnije su djelovali pripadnici antiterorističkog odreda - u maskirnim uniformama sa zaštitnim prslucima - a s njima su u stroju bili i predstavnici protuzračne i protuoklopne obrane te padobranaca. Smotru ešalona 1991. poslije postrojavanja, u pratnji tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca i ministra obrane Martina Špegelja, bio je obavio predsjednik Franjo Tuđman. Nakon što su pripadnici Garde bili položili prisegu, predsjednik Tuđman je zapovjednicima ešalona predao brigadne zastave. (V. Bobinac)</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Mesić i Tomčić čestitali Dan državnosti</p>
<p>ZAGREB, 28. svibnja</p>
<p> - Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić i predsjednik Hrvatskog državnog sabora Zlatko Tomčić čestitali su u nedjelju svim građanima Republike Hrvatske Dan državnosti. </p>
<p> »Deset godina hrvatske samostalnosti čini nas ponosnim i sretnim. Put koji je iza nas bio je težak i često bolan. S dubokom zahvalnošću i ponosom sjećamo se svih onih koji su dali svoje živote da bi mi danas mogli ići dalje. Ne smijemo to nikada zaboraviti«, ističe predsjednik Mesić i dodaje: »Hrvatska je punopravni član Partnerstva za mir, sve prisutnija je u međunarodnim odnosima, a očekujemo i brži ulazak u EU i NATO. Veliki rad, trud i borba su ispred nas. Hrvatsko gospodarstvo treba izvući iz depresije i to je sada prioritetni zadatak. Očekujem od hrvatske Vlade izradu nove strategije razvoja za prevladavanje gospodarske krize, te pozivam sve hrvatske građane da daju Vladi podršku u provođenju tog programa. Samo uspješnom strategijom razvoja Hrvatska će postati zemlja u kojoj će vladati i raditi sposobni, a ne podobni, u kojoj će njezini umirovljenici dostojno živjeti, a mladi vidjeti perspektivu u svojoj domovini. Nema drugog puta. To je jedini put kojim sada moramo ići«, ističe predsjednik Mesić čestitajući svim građanima Republike Hrvatske 30. svibnja, Dan državnosti. </p>
<p> Ističući da ove godine proslavljamo desetu obljetnicu državnosti Republike Hrvatske, predsjednik Sabora Zlatko Tomčić u čestitki podsjeća da smo »tih deset godina bili svjedoci velikih i povijesnih zbivanja - Republika Hrvatska postala je samostalna i međunarodno priznata država, Hrvatska vojska izborila je našu slobodu, postali smo i članicom Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe i drugih međunarodnih organizacija«.</p>
<p> »Međutim, znatan dio puta koji smo odabrali još je pred nama. S jedne strane, to je obnova i povratak u mnoge još razrušene domove, te oživljavanje gospodarstva i svekolikog života u devastiranim krajevima Lijepe naše«, ističe Tomčić te dodaje kako je važno pritom pamtiti riječi kardinala Kuharića: 'Slobodni su ljudi samo oni koji ne mrze.' </p>
<p> »Na vanjskopolitičkom planu čvrsto kročimo stazom euroatlanskih integracija. Upravo ovih dana svjedoci smo činjenice da postajemo 'partneri za mir' u regiji obilježenoj razmiricama, krizama i sukobima. S legitimacijom zemlje koja može pomoći u rješavanju problema, a da ne predstavlja sama problem, približavamo se standardima i postignućima Europe, koja nam sve spremnije otvara sva svoja vrata. Ključne su riječi u svim našim djelatnostima: strpljenje, poštenje, dijalog i tolerancija«, stoji, uz ostalo, u Tomčićevoj čestitki. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Što građani misle o deset godina hrvatske državnosti i višestranačja? </p>
<p> Prvih pet godina državnosti za čistu peticu, posljednjih pet za čistu jedinicu</p>
<p>SPLIT, Paško Pave Franulović, pomorac:</p>
<p>Zadnjih deset godina hrvatske državnosti ocjenjujem pozitivno, već i zbog činjenice što nakon nekoliko desetljeća komunističke diktature možemo slaviti taj dan. Bivšoj vlast zamjeram što je dopustila pojedincima da budu »cijepljeni« od zakona i odgovornosti i da dovedu u pitanje sve pozitivne rezultate postignute u deset godina. S druge strane, nova se vlast ponaša kao da je hrvatska država pala s neba i kao da nije iznikla iz krvi potlačenog naroda. Za ocjenu deset godina hrvatske državnosti trebaju se uzeti u obzir okolnosti u kojima je stvarana Hrvatska. Drugo je pitanje je li pljačkanje vlastita naroda »otrov u krvi« svake vlasti ili je to specifičnost na hrvatskim prostorima. </p>
<p>Mileva Novak, umirovljenica:</p>
<p>Prvih pet godina hrvatske državnosti ocjenjujem ocjenom odličan, a zadnjih pet čistom jedinicom. Ponosna sam što imamo svoju državu i smatram da ona više nikad neće biti dovedena u pitanje, jer Hrvatska nisu Tuđman, Mesić ili Račan, već cijeli narod. Vlast postoji samo zato da narodu učini dobro, ali nisam sigurna da nova vlast neće učiniti iste greške kao i bivša. HDZ se opravdavao ratom, a nova vlast tvrdi da ne može napraviti čudo na razvalinama HDZ-ove vladavine. A u oba slučaja cijenu je platio narod. Hrvatska je umorna od pljačkaša i lažnih obećanja. (D. S.) </p>
<p>Deset godina višestranačja uglavnom je proteklo u znaku »zna se«</p>
<p>RIJEKA, Željka Bercich, ugostiteljica:</p>
<p>Proteklih deset godina nije bilo višestranačja, nego je to bila desetogodišnja vladavina HDZ-a, a rezultat svega je opljačkana država i osiromašeni narod. Ti koji su nam ostvarili državu, iskazali su neviđenu pohlepu, goru od dosadašnjih okupatora. Mislim da nam sada ide na bolje, izvukli smo se iz izolacije. Nažalost, bit će još otpuštanja radnika, ali vjerujem da će potkraj godine ipak krenuti na bolje. Nerijetko su važni datumi sporni, pa je to svojevremeno bio slučaj i s Danom državnosti. O tome narod zna malo ili nimalo, a mislim da je ljudima najvažnije da je taj dan neradni. </p>
<p>Sonja Krpan, pravnica:</p>
<p>Deset godina višestranačja uglavnom je proteklo u znaku »zna se«. A za to što višestranačja nije bilo više, kriva je i tadašnja oporba koja se dobrim dijelom nastojala »ogrepsti« o tadašnju HDZ-ovu vlast. Hrvati sada znaju da ne smiju dozvoliti da im se ponovi dosadašnji model višestranačja, jer bi u tom slučaju država mogla doživjeti klasični bankrot, što bi ju ponovo gurnulo u balkanske gudure iz kojih se još nije u cijelosti iščupala. Dan državnosti trebalo bi slaviti radno, a ne da se, po socijalističkome modelu, i on pretvori u pet neradnih dana kao što je to slučaj ove godine. (D. H.)</p>
<p>Imati svoju državu znači imati zemlju zadovoljnih i zaposlenih građana </p>
<p>OSIJEK, Ivan Jurić, umirovljenik:</p>
<p>Za svakog realnog i dobronamjernog čovjeka deset godina višestranačja u Hrvatskoj jubilej je za ponos i poštovanje. Tih deset godina bilo je vezano samo uz jednu stranku, a tek je sad jasno da bi bilo bolje da je na vlasti bilo više stranaka. Bilo bi manje promašaja, a više krivih i zaslužnih, pa bismo danas trošili više vremena na bitnije stvari nego na optužbe bivše vlasti. I zato je poruka za budućnost da više nikad stranke na vlasti ne smiju tako malo slušati oporbu kao što je to bilo prije. Što se tiče datuma izabranog za Dan državnsti, mislim da bi to trebao biti dan kad je Hrvatska primljena u Ujedinjene narode. To zato što je u Domovinskom ratu bilo toliko veličanstvenih događaja da svaki od njih zaslužuje biti upisan zlatnim slovima u povijest Hrvatske. </p>
<p>Davor Lončarić, novinar:</p>
<p>Nakon uspostave višestranačja započela je desetgodišnja »dječja bolest« demokracije koju Hrvatska još nije preboljela. Imati svoju državu za mene znači imati zemlju zadovoljnih i zaposlenih ljudi, a Hrvatska to dosad nije bila. Višestranačje je bilo tek dekoracija stvarnim vladarima, a najvažnije odluke kreirale su se u jednom centru moći. Dijelom mogu razumjeti autokratski stil vladanja HDZ-a u vrijeme obrane zemlje od agresije. Ali, neshvatljivi su mnogi potezi poslije, a riječ je o miješanje politike u kulturu, sport, religiju, gospodarstvo. Nova vlast ima preduvjete biti više demokratska od prethodne najviše zato jer je čini šest stranaka od kojih ni jedna nema apsolutnu većinu u Saboru. Nadam se da me potezi nove vlasti, koja opet uvodi političku podobnost tamo gdje nije potrebna, neće razočarati. Što se tiče Dana državnosti, mislim da bi on morao biti 15. siječnja kad je Vukovar vraćen Hrvatskoj, ili 5. kolovoza u spomen na veličanstveno oslobađanje Knina u »Oluji«. (S. Č. D.)</p>
<p>Primjerena je skromna proslava, a parade su besmislene </p>
<p>ZAGREB, Matija Matijašić, umirovljenik:</p>
<p>Dan državnosti treba obilježavati, ali na primjeren način. Skromnost je lijepa odlika i upravo je to način kako treba obilježavati taj praznik. Mislim da ne možemo trošiti ono što nismo zaradili.</p>
<p>Nikša Županović, veslački trener:</p>
<p>Obilježavanje Dana državnosti nekom priredbom, možda na Jarunu, smatram prikladnom varijantom, ali samo kao ležerno druženje i zabavu, nikako s nekom prevelikom političkom notom. Parade takvog tipa su besmislene. Nije loša ideja da se taj praznik službeno obilježava i na drugim mjestima po Hrvatskoj, kao što je najavljeni put u Vukovar. (Ž. F.)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Jesu li sindikati Mesićevi, Račanovi i Pašalićevi, ili je to medijska patka? </p>
<p>Tvrdnje da je SSSH bio blizak s bivšom vlašću, a sad i s novom, priče su za malu djecu, naglašava Davor Jurić / Zdenko Mučnjak, čelnik HUS-a, središnjice koju godinama prati glas da je HDZ-ova, kaže da sindikati služe politici, a da je najveća odgovornost za to na SSSH / Istina je da neki čelnici idu po stavove u stranke, ali je to na kraju nevažno, jer u sindikalnim dogovorima promijene stav, tvrdi čelnik Matice sindikata javnih službi Vilim Ribić / Na sindikalnoj sceni ima sindikalnih poltrona svake vlasti i neovisnih sindikata, ističe čelnik URSH-a Boris Kunst</p>
<p>ZAGREB, 28. svibnja</p>
<p> - U zadnje vrijeme u medijima je učestalo svrstavanje sindikata uz politiku šestorice, četvorice, HDZ-a, neke pak nazivaju Mesićevim ili Račanovim, čak i Pašalić-Krpininim sindikatima. U istupima sindikalista marljivo se traže i, navodno, nalaze dokazi za takve tvrdnje. Čelnici sindikalnih središnjica odmah to pokušavaju opovrgnuti, a neki se pritom toliko ljute da prijete i sudom. Drugi, skidajući vlastitu, koriste priliku da stranačku obojenost pripišu konkurentskom sindikatu. Jesu li se sindikati uistinu svrstali u političke tabore? Je li ta ljubav trajna, kao dio pripreme već za sljedeće izbore, ili tek kratka veza zbog trenutačnog sindikalnog interesa? Ili se trpanjem sindikata u političke ladice u javnosti stvara klima kako bi se one koji kritiziraju Vladu ušutkalo etiketom »anarhosindikalista«? Kako sve to komentiraju sami sindikalisti? </p>
<p>U Vjesnikovoj anketi ni jedan od pet čelnika središnjica ne poriče bliskost SSSH-a sa SDP-om, ali svi odriču svoju sadašnju ili prijašnju povezanost s HDZ-om. Većina za sebe kaže da je imuna na (iza)zov politike, a ako mu nekad prigodno u interesu članstva i podlegnu, to ne smatraju grijehom. Jer, smatraju da političke razlike nisu presudne za njihovu sindikalnu politiku, niti bitnije utječu na dogovor sindikata kad su u pitanju prava radnika.</p>
<p>Po članstvu najjači SSSH, posebno dok mu je na čelu bio Dragutin Lesar, godinama je, kažu, bježao od stranaka, naročito od SDP-a, kao vrag od tamjana. Ali, Lesarov nasljednik Davor Jurić još prije tri godine potpisuje sporazum o suradnji sa SDP-om, a lani i predizborni sporazum sa šestoricom. Ostali sindikati zato optužuju SSSH da je jednako blizak novoj vlasti kao što je bio i bivšoj. Spominju i da Jurić familijarno oslovljava Račana s Ivica, baš kao što je nekad i Matešu zvao Zlatko. Jurića to ne uzbuđuje: </p>
<p>»Dok je sindikata i stranaka, bit će i priča tko je kome sklon. Tvrdnje da je SSSH bio blizak s bivšom vlašću, a sad je i s novom, priče su za malu djecu. Sporazum zbog kojeg nam se prigovara je dogovor dva socijalna partnera koji žele da se potpisano što prije ostvari. Ako je to bliskost s vlašću i ako naša pozitivna ocjena Vladinih mjera za nekog znači da smo bliski vlasti, priznajemo da smo bliski vlasti. I bit ćemo bliski sve dok ova Vlada ne bude vukla proturadničke i protusindikalne poteze«. Jurić dodaje da i drugi sindikati jasno pokazuju koja im je politička opcija bliža. No, to ne mora značiti ništa loše ako su im namjere poštene. Problemi nastaju, kaže, ako se razgovara s figom u džepu. Ali, Jurić ne želi govoriti tko je zbog osobnih interesa vezan uz koju stranku.</p>
<p>Zdenko Mučnjak, čelnik HUS-a, središnjice koju godinama prati glas da je HDZ-ova, ne poriče da je početak rada HUS-a bio povezan s osnivanjem HDZ-a. Ali, ističe da HUS otkad mu je on na čelu treba ocjenjivati po djelima, a ne prema nasljeđu. »Neki nam sad čak pripisuju da radimo pod palicom Drage Krpine. Ja se s Krpinom nikad nisam ni susreo. Iako je HUS službeno tražio razgovor s HDZ-om još dok je bio na vlasti, nikad nas nisu primili«, tvrdi. »Sindikati u Hrvatskoj na žalost služe politici, a najveću odgovornost za to snosi najveći, SSSH. Iako je navodno bio oporba bivšoj vlasti, SSSH je s HDZ-om odlično komunicirao. SSSH nije 1998. sudjelovao u najvećoj demonstraciji protiv HDZ-a, ali zato nema hipoteku da je bio suradnik vlasti. A HUS se proziva za suradnju, iako nismo imali nikakvog utjecaja na bivšu vlast, ali imamo hipoteku da su neki čelni ljudi bili i aktivisti HDZ-a. Niko Gunjina i prije se bavio politikom i bavit će se uvijek. No, on ne zastupa HUS«, ističe Mučnjak.</p>
<p>Ni jedna središnjice, smatra, ne može se strogo svrstati uz neku političku opciju. Sindikati će se politički isprofilirati, vjeruje, tek kad se isprofilira politička scena, a tad će se točno znati tko kome pripada. Sad se više radi o osobnim simpatijama prema strankama, ali ne na štetu interesa radnika. Mučnjak kaže da URSH više od drugih želi iskoristiti svaku stranku, jednom je to HDZ, drugi put SDP, treći put HNS, ali sve u korist svog članstva. »Najbliskija je, nadam se trenutno, veza SSSH-a sa SDP-om. Logično je da SSSH brani predizborni sporazum i da želi pružiti šansu strankama na vlasti da ga provedu. Ako uspiju, i SSSH će biti zaslužan, pa možda zato još ne radikalizira svoj nastup. No, to što SSSH ima višu dozu tolerancije, ne znači da je pod kontrolom SDP«a, džentlmenski će Mučnjak.</p>
<p>»Sindikati u biti nisu ovisnici o strankama, već se gledišta pojedinaca nekad mogu poklopiti s nekim stranačkim interesima. Naravno da ima sklonosti, ali su te političke diferencijacije sekundarne. Njih koriste ispolitizirani mediji zato što sindikate mjere kroz prizmu politike, umjesto da se politika mjeri sindikalnim stajalištima. Po nekim stereotipima, tumačilo se da su Matica i SSSH bili za ovu vlast prije izbora, da su HUS i NHS, koji je malo demokršćanski, bili za HDZ, a da je URSH bio anarhosindikat«, žučno će Vilim Ribić, čelnik Matice sindikata javnih službi. »A stvarnost je drukčija. Mi smo jedni drugima bliži no što su pojedini od nas skloni nekoj političkoj opciji. Istina je da neki čelnici idu po stavove u stranke, ali je to na kraju nevažno, jer u našim sindikalnim dogovorima, kad čuju argumente, promijene stav«, tvrdi Ribić.</p>
<p> »Nas su prije svrstavali u HSLS, a Matica je tom HSLS-u 30 dana nakon dolaska na vlast najavila štrajk. Matica nije ničija filijala, pa ni Budišina. Moj je svjetonazor socijalno liberalne orijentacije, iako mi je sad blizak i socijaldemokratski, ali globalno gledajući, a ne tako da ću izabrati neku stranačku ladicu i staviti svoj mozak unutra da se pati«. Govoreći o drugima, Ribić kaže da su SSSH i SDP bliski, ali da Jurić zadnje vrijeme pravi distancu. NHS smatra neovisnim i ne može mu se nikako, kao ni HUS-u, nalijepiti HDZ-ova etiketa. »HUS jest nastao od HDZ-a, ali se mijenjao i ipak razmišlja svojom glavom. Siguran sam da HDZ ne upravlja HUS-om niti ima takve aspiracije. Ali, većina u HUS-u može imati malo radikalnija nacionalna gledišta i onda će se to odmah prepoznati kao HDZ«, uvjeren je Ribić. I za URSH, za koji se tvrdilo da je plivao od ASH-a do HDZ-a, kaže Ribić, može se reći da nije sklon radikalizmu iz političkih pobuda, već da bi skrenuo pozornost na sebe.</p>
<p>»URSH ima prijatelje u svakoj stranci, no nismo ni pod čijim utjecajem. Za HDZ-ove vlasti svrstavali su nas u socijalno radikalne i svugdje od lijeva na desno. Danas smo najvjerojatnije eksponenti Mesića, HDZ-a, Pašalića ili Krpine. Na sindikalnoj sceni postoje sindikalni poltroni svake vlasti i totalno neovisni sindikati. Normalno je onda da se oni koji se nisu politički prostituirali nazivaju svakakvim imenima«, ističe čelnik URSH-a Boris Kunst, koji je ovih dana, zbog pisanja nekih novina da je URSH »prirepak desnog krila HDZ-a«, pokrenuo privatne tužbe za klevetu. Kunst ne želi imenovati koji su sindikati poltroni, već ostavlja njihovu članstvu da progleda. Smatra da postoje politička svrstavanja među sindikatima, za neke ima naznake, ali nema i dokaze. »Točno se zna tko je čiji«, tvrdi Kunst, ali ne otkriva sve karte. Za HUS ipak kaže da je sindikalna scena s Mučnjakom mnogo dobila, a za SSSH bez puno dvojbi ističe: »Zna se i sa SDP-om, s onim tko je na vlasti, kao svaki režimski sindikat«.</p>
<p>Krešimir Sever, čelnik najmlađeg NHS-a, suprotno od Kunsta, drži da se politička podjela sindikata namjerno gura u javnost: »Ne mislim da je bilo tko od sindikata u političkom braku sa strankama, no SSSH, koji ima potpisani sporazum sa SDP-om, to će teže dokazati. Paradoks je da će SSSH, kako bi dokazao da nije i pristupio toj političkoj opciji, morati jače prosvjedovati«. I nas su pokušavali svrstati, nastavlja, ali nema šansi da uđemo bilo s kim u politički brak. Moje kršćanstvo je svjetonazorsko opredjeljenje koje nema veze ni s jednom strankom. Sever smatra da HUS i URSH nisu HDZ-ovi sindikati, ali da su HUS-ov problem ishitreni potezi dva jurišnika, Marija Ivekovića u Zagrebu i Joze Marića u Splitu. NHS neće ući u kršćansko-socijalni blok s HUS-om i URSH-om koji se ovih dana najavljuje, dodaje Sever, jer bi se pet središnjica, ako se podijele u dva bloka - socijaldemokratski i kršćansko-socijalni - samo prepucavale. Dok to vrijeme ne sazrije, bolje je da sindikati nastupaju što jedinstvenije i što dalje od politike.</p>
<p>Ljubinka Marković</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Tomčić i Adlešić poručuju nekim kolegama u šestorici da se odluče između vlasti i oporbe! </p>
<p>ZAGREB, 28. svibnja</p>
<p> - Izjava Zdravka Tomca o tome da će SDP raspisati nove izbore ako se partneri u šestorici nastave ponašati kao oporba, dobila je očekivane reakcije od koalicijskih partnera. Tomac, naime, tvrdi da neki u šestorici dobre poteze Vlade prisvajaju, loše poteze prebacuju na SDP i time im smanjuju popularnost, te se nadaju prijevremenim izborima kako bi promijenili rejting unutar šestorice. S druge strane, kaže Tomac, SDP je rješavao probleme i nije jačao stranku, pa mu je zato pao rejting.</p>
<p>»Sigurno je da odnose u šestorici treba analizirati, jer saborski zastupnici onih stranaka čiji članovi participiraju u vlasti, odnosno onih koji obnašaju ministarska mjesta, nemaju pravo u Saboru glumiti oporbu zbog dobivanja poena«, kaže za Vjesnik Đurđa Adlešić, saborska zastupnica HSLS-a, koja to naziva nekorektnom igrom. Adlešić dodaje da ni ona nije protiv kritike, ali smatra da oni koji su nezadovoljni vlašću - trebaju to reći na zatvorenim sastancima šestorice, a ne javno, jer se na tim sastancima rješavaju problemi. U tom slučaju, kaže, oni koji kritiziraju moraju se odlučiti hoće li biti vlast ili oporba. Adlešić ne doživljava Tomčeve riječi kao realni poziv na prijevremene izbore. »Ali, nekim kolegama, naročito kolegicama, treba reći neka se odluče između vlasti i oporbe«, kaže Adlešić koja, kao ni Tomac, nije htjela reći na koga misli.</p>
<p>Potpredsjednik LS-a Zlatko Kramarić, suprotno tome, kaže da je »smisao politike da stranke čuvaju svoj identitet i imaju mišljenje o svim releantnim problemima društva«. »Očigledno je da ne možemo reći da je gospodarska i socijalna situacija sjajna i smatramo da Vlada mora donositi bolje i mudrije zakone, koji će biti na tragu rješavanja problema. Kad to izostane, to se mora primjetiti«, smatra Kramarić i dodaje da »LS ne provodi SDP-ovu politiku«. »To bi bilo smješno. LS mora inzistirati na svojoj prepoznatljivosti u javnosti, jer bi sve drugo bilo političko samoubojstvo«, naglašava. Kramarić podjeća i da su »male« stranke u šestorici često bile dovedene pred svršen čin, da ih se u Saboru često ignoriraju, a kad se reagira na to, »onda nam se kaže da smo neposlušni i da skupljamo jeftine političke poene«. »Zamjeramo Vladi na onim potezima za koje smatramo da neće riješiti aktualne probleme«, dodaje. Ozbiljnost Tomčeve izjave o prijevremenim izborima Kramarić »ne može ocijeniti, jer je Tomac nekad slobodni strijelac, a nekad predstavlja dio strategije SDP-a«. </p>
<p>Sve stranke na vlasti podjednako su taoci negativnih mjera koje Vlada mora nužno povlačiti, kaže potpredsjednik IDS-a Damir Kajin, te time odbacuje tvrdnje da se nepopularni potezi Vlade odražavaju samo na popularnost SDP. Što se tiče prijevremenih izbora, oni su za njega »iluzorni i nepotrebni, jer bi to bilo protumačeno slabošću vlasti ili bijegom od odgovornosti za teške prilike koje nose rizike, ali ih se IDS ne boji«. Kajin smatra da oko mnogih pitanja najprije treba povesti raspravu među strankama šestorice, a onda ih staviti na dnevni red Sabora i Vlade. »Povećanje trošarina i Zakon o pravima zastupnika nisu prošli takvu proceduru, a podjednako kompromitiraju i IDS i ostale stranke šestorice. Nova Vlada je na neki način žrtvovana, jer su izazovi HDZ-ova razdoblja enormni. Ne smatram da bi na novim izborima došlo do većih promjena, već bi došlo do repozicioniranja, ali bi iste stranke nastavile voditi zemlju«, tvrdi Kajin i dodaje da je realnije očekivati promjene u Vladi kako je to najavio Račan. »Do velikih promjena u roku od tri ili šest mjeseci ne može doći, ali ako u roku od godinu i pol dana građani ne počnu živjeti bolje, izbori su nužni«, zaključuje Kajin. (D. Sinovčić)</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Kajin se slaže s Pupovcem: Ne može biti ista pozicija Srba u Kninu i u Istri </p>
<p>ZAGREB/RIJEKA, 28. svibnja</p>
<p> - »Kad govorimo o dvojezičnosti, trojezičnosti ili četverojezičnosti, mogućnosti za to postoje, ali će odluke donositi lokalne razine«, izjavio je u nedjelju za Vjesnik Damir Kajin, predsjednik Županijske skupštine Istarske županije i potpredsjednik IDS-a, komentirajući zahtjev Zajednice Srba u Istri. Naime, na prošlotjednoj burnoj raspravi na sjednici Skupštine Istarske županije predstavnici Srba u Istri zatražili su ista prava kao što ih ima talijanska manjina. </p>
<p>»Za uvođenje višejezičnosti irelevantna je autohtonost, jer o njoj se ne govori ni u Ustavnom zakonu ni u Zakonu o jezicima. Znači, i etničke skupine koje nisu autohtone mogu postavljati takve zahtjeve, ali će vijećnici, polazeći od kulturoloških i društvenih potreba te zahtjeve, uvažavati ili ih neće prihvaćati«, kaže Kajin. Sigurno je da stečena prava bivših zajednica, pogotovo osnaženih međunarodnim aktima, valja regulirati tako da njihova pozicija ne bude lošija od ranije stečenih prava, dodaje. Kajin smatra da »srpska zajednica u Istri ima pravo iskoristiti sve u zaštitu svoje osobnosti i kulturološkog identiteta, jer je to nužno civilizacijsko dostignuće«. Ali, on ne vjeruje da je moguća i tzv. vizualna višejezičnost, bilo u pogledu izdavanja osobnih dokumenata ili napisa na lokalnim i državnim tijelima.</p>
<p>Kajin ističe da se slaže s mišljenjem Milorada Pupovca, predsjednika Srpskog nacionalnog vijeća, da je »pozicija građana srpske nacionalnosti u Podunavlju ili u Kninu jedno, a u nekim drugim mjestima drugo«. Ipak, Kajin ne zazire ni od kakvog iskaza, jer se zalagao da »građani bilo koje nacionalnosti u Istri i šire ne budu ni privilegirani ni diskreditirani. Želim vjerovati da će novi Ustav, koji će polaziti od građanskog uređenja, dati cjeloviti odgovor«. </p>
<p>O zahtjevu Zajednice Srba u Istri, generalni konzul SRJ u Rijeci Velimir Slana rekao je za Vjesnik: »Nije samo poanta u zagovaranju jednakosti Srba s Talijanima, već u jednakosti Srba s Hrvatima u uživanju svih zakonskih prava prema međunarodnim standardima, bilateralnim sporazumima između SRJ i Hrvatske i unutrašnjem hrvatskom zakonodavstvu, odnosno u potrebi da svi građani budu izjednačeni u funkcioniranju pravnog sistema - pred sudom, u zapošljavanju te potvrđivanju kulturnog identiteta, tj. školovanju, upotrebi jezika, pisma i slično«.</p>
<p>Što se tiče termina srpska manjina, Slana kaže da jugoslavenska strana daje prednost izrazima Zajednica Srba u Hrvatskoj ili Srbi u Hrvatskoj, jer »svako određivanje pozicije manjina i veličina ne predstavlja pravilne odrednice u dnevnoj politici«. Ocjenjuje da Srbi kao hrvatski državljani trebaju biti »ravnopravni sa svim građanima Hrvatske, posebno s Hrvatima, imajući u vidu njihovo mjesto i ulogu u jugoslavenskoj i hrvatskoj povijesti«. Slana kaže i da je hrvatski Zakon o manjinama donesen na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> i bez konzultacija sa Srbima i njihovim institucijama, »što je prije korak unazad nego unaprijed u definiranju položaja Srba u Hrvatskoj«. (A. Latinović, D. Herceg)</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Završena šesta Novinarska radionica Hrvatskoga novinarskog društva </p>
<p>ZAGREB, 28. svibnja</p>
<p> - Raspravom o odnosu vlasti i novinarstva, kojom je moderirao novinar Joža Vlahović i u kojoj su sudjelovali predavači i polaznici prijašnjih novinarskih radionica, te podjelom diploma sadašnjim polaznicima, u Novinarskom domu završila je u nedjelju šesta Novinarska radionica namijenjena mladima. U okviru Hrvatskog novinarskog društva, uz materijalnu i drugu pomoć nekih međunarodnih organizacija i sponzora, radionicu su organizirali prof. Stjepan Malović i Gordana Vilović s Fakulteta političkih znanosti i Freedom Foruma. Slušalo ju je tridesetak mladih iz svih krajeva Hrvatske i svih vrsta medija, a na njoj su nastupila ugledna imena hrvatskog novinarstva ili ljudi profesionalno vezanih uz novine, kao i gosti iz SAD-a, Nizozemske, Finske, Francuske - novinari, profesori novinarstva ili dužnosnici međunarodnih organizacija vezanih uz medije.</p>
<p>Novinarske su se radionice počele organizirati 1997. i otad je kroz njih prošlo više od 200 mladih novinara. Ove su godine, tijekom sedam vikenda u travnju i svibnju, mladi novinari - suradnici radijskih i televizijskih postaja, nekoliko dnevnih novina i Hine - imali prilike čuti nešto o povijesti novinarstva, korištenju kompjutora i Interneta u novinarstvu, menedžmentu u novinama, načinima dolaska do informacija i izvorima informiranja, izvještavanju u kriznim situacijama, načinima pisanja za medije. Ugledni hrvatski novinari - Franjo Kiseljak, Sanja Modrić, Jasna Babić, Damir Matković, Tomislav Držić, Juraj Hrvačić, Mario Bošnjak, Jagoda Vukušić, Ivo Pukanić, Drago Pilsel, Mirko Galić, Mirjana Rakić i Gojko Marinković, stavili su, međutim, naglasak na svoja svakodnevna iskustva, inspirirana najčešće i najnovijim događanjima. </p>
<p>Vjerojatno ne slučajno, najviše su se doticali odnosa novinarstva te vlasti i javnosti, etike novinarstva i novinara, profesionalne osposobljenosti novinara. Gotovo je svatko od njih naglasio da je prirodna težnja svake vlasti, ma kakva ona bila, da (o)vlada medijima, ali da mediji moraju biti u funkciji najšire javnosti, što znači da bi morali u svakom trenutku težiti ulozi »prirodnog neprijatelja« vlasti. U osvajanju i u sve većem prostoru slobode od vlasti, međutim, novinari će imati i veću vlastitu odgovornost, pa otud naglasak na novinarskoj etici (u prvom redu pisanju o nečijem djelovanju, a poštovanju osobnosti, osobito nejavnih osoba) te na traganju za istinom, uz zadovoljavanje najviših zahtjeva profesionalnog novinarstva, kao što su provjera i kod »druge strane« te primjenu istraživačkog novinarstvo.</p>
<p>Ali, u izlaganjima, osobito Lois Bianchi iz SAD-a, mogla se naslutiti i tema koja će vjerojatno postati važnom na budućim radionicama - utjecaj vlasnika na uređivačku politiku nekog medija, osobito ako su vlasnici multifunkcionalne i multinacionalne kompanije koje se približavaju svjetskim monopolistima. Mladi polaznici Radionice upozoravali su, pak, na to da sve teže rješavaju svoja egzistencijalna pitanja i naglašavali da će se i to odražavati na profesiju i etičnost novinara. (M. Toth)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20000529].
|
