NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20001227].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 234995 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>27.12.2000</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>KONTROVERZE MEDIJSKE ZBILJE (6): Uličarska »škola nemišljenja« umjesto »organona slobode«?</p>
<p>»Danas treba tražiti ne slobodu štampe nego slobodu od štampe«</p>
<p> - tako Augustin Tin Ujević piše u »Pogledu na historiju štampe« 1932., te obrazlaže ovaj svoj radikalno pesimistički (ili optimistički?) pravorijek riječima poput ovih: »Štampa ne služi kao pionir progresa niti radi za pravu slobodu misli. Štampa ne razvija duh pojedinca nego uvodi u kalupe. Ponavljajući se beskonačno i donoseći o svemu gotove sudove, ona je skoro škola nemišljenja«. Ključna riječ glasi: »škola nemišljenja«.</p>
<p>Danas, sedamdesetak godišta kasnije, ponovo slušamo o krizi novinstva i novinarstva, te se može čuti kako u recentnom hrvatskom medijskom zabranu nije moguće ostati »duhovno pristojnim«, a da se istodobno ne potpiše bezuvjetna poslovna kapitulacija. Je li moguće riječ o pretjerivanju? Naime, nekako smo već svi uvjereni da ne postoji kriza novinstva, da je njegova osobita vladavina zajamčena, da bez njegova upliva više nije moguće ni živjeti niti umrijeti... Sve što se danas s njim događa uvjerava nas da se rat u novinstvu i oko novinstva, ma kako ga nazivali, vodi za odluku hoće li ono zadobiti habitus osobitog neovisnog duha vremena koji se »sada«, u prolaznosti trenutka, svakodnevno ozbiljuje u mnoštvu, ili će potonuti u posvemašnju zapuštenost, ovakvu ili onakvu vrst zapalosti u njemu ono posve tuđe?! Ne amnestirajući žurnalistički stalež čiji je etos danas upitnim, bilo bi nepravedno samo njemu ispostaviti račun za takvo stanje, puštajući da u zaborav padnu političke i gospodarske moći upletene »do grla« u njegovu krizu! Bilo bi konformno, ali nepravedno ne reći da je i »ukus publike« vinovnikom takvog stanja, s vremena na vrijeme stječe se utisak da je javnost podlegla izazovu »programiranog neukusa i trivijalnosti«.</p>
<p>Na UNESCO-vom međunarodnom simpoziju održanom u studenome u Zagrebu, zaključeno je, među ostalim, da slobodnog i neovisnog novinstva nema bez slobodnih i neovisnih medija, ali ni bez slobodnih i neovisnih novinara. Rečeno je zgodimice da i »glas kastrata može biti opojan, osobito ako se zaboravi na osakaćenje koje ga je proizvelo«. Hrvatski novinari često - reklo bi se, i prečesto- pristaju na kastraciju svojih prava, ali i odgovornosti! Bez obzira što je većina njih udružena u Hrvatsko novinarstvo društvo i Sindikat novinara Hrvatske, još uvijek vlada godinama usađivano uvjerenje da o njihovom socijalnom i profesionalnom položaju odlučuju politički i poslovni establishmenti, netko drugi uvijek »vedri i oblači«, donosi odluke o žurnalističkim usponima i padovima... Činjenica da oko polovice hrvatskih novinara nema u džepu fakultetsku diplomu, a da se o specifičnom žurnalističkom obrazovanju i ne govori, ovu pripovijest o »poslovičnoj ovisnosti«, da ne kažemo - »sluganstvu«, čini još prozirnijom. Jedno se čini izvjesnim: bez nacionalnog kolektivnog ugovora za sve hrvatske novinare i bez jasnih, javno proklamiranih obrazovnih kriterija, osobito u javnim medijima, govor o boljitku hrvatskog novinstva nije drugo do puki l'art pour l'art. Nijedna, pa ni najnovija vlast nije u nas stvorila »europske« pravne pretpostavke i regule slobodnog novinstva, neovisnog o političkim i parapolitičkim, poslovnim i paraposlovnim interesnim skupinama, te se još uvijek i s najviših mjesta govori o umiješanosti sukobljenih političko-poslovnih elita, ali i »obavještajnog podzemlja i nadzemlja« u uređivačke nazovi autonomije »privatnih« i »javnih« medija! Ilustracije radi - kao u kakvoj »banana republici«, povjerljivi dokumenti i transkripti programirano »cure« (kako se pejorativno govori) iz »nadzemlja« i »podzemlja« samo »izabranima«, čime se narušava načelo jednake otvorenosti (barem) javnih izvora informiranja svima, te se (para)političkim sredstvima intervenira u korist jednih, a na naškodu drugima na ionako posve deformiranom hrvatskom medijskom tržištu. Još uvijek čekamo na zakone o HRT-u, o telekomunikacijama, Hina-i, na izmjene Zakona o javnom priopćavanju, izmjene restriktivnih odredbi iz kaznenog zakona, onda i zakona koji postuliraju različite »tajne« i »povjerljivosti«... Tek usputno, osim u Vijeću HRT-a, ni u Vijeću za telekomunikacije, niti u sličnim vijećima Vjesnika, Slobodne Dalmacije i Večernjeg lista«, te Hina-e u kojima država ima tanje ili deblje uloge, »u inat obećanjima što su ih nama zadali«, ne sjedi niti jedan jedini službeni predstavnik Hrvatskog novinarskog društva. O stanju duha u »našim redovima« tek napomena: hrvatski novinari nisu iskoristili ni čl. 8 Zakona o javnom priopćavanju, te članke 9, 10, 11 i 46, kojima im se daje legitimno i legalno pravo na zaštitu profesionalne autonomije i moralnog integriteta, pravo na odlučivanje i suodlučivanje o stvarima koje se tiču profesije i etike. Iako u narečenom Zakonu još uvijek, sukladno europskim stečevinama i zahtjevima, vlasnička prava nisu »eksplicitno« odijeljena od uređivačke politike, te vlasnik ili poslovođa može biti istodobno i glavnim urednikom! Kao da se »pogon novinstva« može i smije prispodobiti sa, stavimo reć, pogonom za proizvodnju cipela ili najlonki.</p>
<p>Paradoksalno je da u mjeri u kojoj novinari glavom bez obzira bježe od svojih zakonom zajamčenih prava, novinski nakladnici bježe od svojih zakonom propisanih odgovornosti! U čl. 19 Zakona o javnom priopćavanju stoji da je nakladnik »početkom svake kalendarske godine« dužan nadležnom državnom tijelu dostaviti podatke o vlasničkim udjelima većim od deset posto, uz obvezu objave podataka u Narodnim novinama. Tko se od njih uopće još osvrće na takve »sitnice«? Tko danas ma i s minimumom vjerodostojnosti može kazati u kojoj je mjeri tko vlasnik »Jutarnjeg«, »Večernjeg«, Vjesnika i Slobodne Dalmacije, »Stojedinice«, dugog niza radio i tv postaja?</p>
<p>Profesionalna etika hrvatskog novinarstva umire, pak, svakog dana u eteru i »crno na bijelo« na novinskom papiru. Karta kanta! Usuprot »paranoidnim idealistima« koji u svom revolucionarnom zanosu danimice rade na rekonstrukcijama Kodeksa i Vijeća časti, držimo presudnijima instrumente kojima će se na ovu »zarazu« reagirati. Njemačko iskustvo s vijećem sastavljenim i od novinara i od nakladnika jedan je od mogućih putova k profesionalnijem, ergo moralnijem novinarstvu.</p>
<p>Ergo: za postizanje neovisnog, slobodnog i uljuđenog novinstva Hrvatsko novinarsko društvo stoji pred redefiniranjem strategije i, sukladno tomu, načina organiziranja. Za ono, bez čega u Hrvatskoj neće biti slobode medija ni javnog mnijenja u najsuvremenijem smislu te riječi. Ergo: bez nacionalnog kolektivnog ugovora kao jamstva socijalne i radne sigurnosti, redakcijskih statuta kao jamstva profesionalne neovisnosti, europskog medijskog zakonodavstva, transparentnosti vlasništva, univerzitetskog i žurnalističkog obrazovanja, ozbiljivih deontoloških postulata... Bez tih pobrojanih »bez«, hrvatsko će novinstvo umjesto »osobitog organona slobode« postati sredstvom »anonimne tiranije«, umjesto neprocjenjive mogućnosti narodnog odgoja i obrazovanja – bulevarskom, da ne reknemo, uličarskom »školom nemišljenja«.</p>
<p>Dragutin Lučić Luce</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Mnogi još računaju da nije politički odlučeno želi li Hrvatska pristupiti EU-u ili ne!</p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> – Dvije opaske promatrača iz drugoga reda:</p>
<p>Prvo, Vlada je na udaru različitih kritika s različitih strana. Permanentna proizvodnja kriza u medijima, pritisak Haaškog suda i sve zavrzlame oko toga unutar vladajuće koalicije stranaka, bespomoćnost sudova da se othrvaju inflaciji procesa protiv evidentnog privrednog i ratnog kriminala, pretjerano miješanje obavještajnih službi u politički život stvaraju atmosferu krize i apatije. Promatraču se čini da je uzrok krize u tome što unutar svih stranaka, a ne samo u odnosu među njima, postoji temeljno, mada neprovidno, retorički zamućeno neslaganje u vezi s ispunjavanjem svih uvjeta koji Republiku Hrvatsku vode prema EU-u i NATO-u.</p>
<p>Način na koji pojedini političari koalicije reagiraju na zahtjeve Haaškog suda svjedoči o tome da mnogi još računaju da nije politički odlučeno želi li Hrvatska pristupiti EU-u ili ne! Političko plivanje u mutnim vodama između pro i anti europskih opredjeljenja, između za i protiv suradnje s Haaškim sudom politički je opasno, jer vodi i već je dovelo Vladu u blokadu u kojoj stoji nepokretna poput broda na slici. Promatrač stoga predlaže politički korak koji će svim strankama oduzeti prostor političke igre oko pitanja hrvatskog pristupa EU-u. U toj kriznoj, politički blokiranoj situaciji promatrač prije bilo kojih budućih izbora predlaže referendum na kojem će se narodu postaviti pitanje: »Želite li da Hrvatska pristupi EU-u ili ne?« Svi političari koji misle da to pitanje treba ostaviti otvorenim, tj. neodlučenim, morat će se u tijeku predreferendumske kampanje izjasniti, dapače - demaskirati, reći što zaista žele i to protumačiti narodu. Time će se to pitanje skinuti s dnevnoga reda demokratski, a ne sudski ili policijski. Vlada će jamačno dobiti narodni mandat da odlučno provodi mjere koje RH približavaju EU-u. Svi budući izbori bit će time rasterećeni poigravanja s mogućnošću da Hrvatska, umjesto u EU, prijeđe u posvemašnji izolacionizam (svoj na svome, što na njemačkom jeziku znači: krv i zemlja) ili da uglavinja u neki treći iluzionistički put nesvrstanosti.</p>
<p>Drugo, promatrač vidi da hrvatske vlade kontinuirano, već 10 godina, iniciraju stalnu proizvodnju zakona. Država koja stalno proizvodi zakone naziva se zakonodavnim strojem. Na toj strojnoj iluziji o tome da se narodom može upravljati stalnom zakonodavnom djelatnošću, na koju je parlament ovlašten izbornim rezultatima, propala je Weimarska republika. Parlament je donosio zakone, a na ulicama je bujala smeđa revolucija, koja nije pomela samo vladu već i demokraciju. Parlament koji stalno donosi zakone i živi u iluziji da će se oni provoditi izolira se i od naroda i od stranaka. Političke rasprave, interesna cjenkanja o zakonima održavaju se u beskonačnim zatvorenim, noćnim sjednicama parlamenta, a prazni ideološki govori drže se na mitinzima i partijskim konvencijama. Tako se gubi kontakt vlasti ne samo s narodom već i s članovima parlamentarnih stranaka. U tom se procesu politika neprimjetno seli iz predsjedničke palače, vlade i parlamenta u izvanparlamentarne partijske kuloare, gostionice i na ulicu.</p>
<p>Što da se radi? Najveći dio zakonodavnih inicijativa treba prepustiti civilnom društvu: granskim sindikatima, crkvama, znanstvenicima, carinicima, turističkim djelatnicima, pravnicima, sucima, liječnicima… Oni znaju što ne valja u postojećim zakonima i kako bi ih trebalo mijenjati iz temelja ili amandmanski. Država mora uravnotežiti zakonodavne inicijative i interese različitih dijelova civilnog društva i nasuprot njihovoj korporativističkoj razmrvljenosti i prirodnom egoizmu braniti zajednički interes i usuglašavati egoistične apetite. Moderna država samo iznimno inicira zakone, i to prvenstveno tamo gdje anticipira budući razvoj ili uklanja nepredviđene posljedice prethodnih odluka.</p>
<p>Takva država i njezini predstavnici nemaju potrebe obmanjivati narod prijetnjama, obećanjima ili ideološkim floskulama, već s njim pregovaraju o zbiljskim životnim problemima. Politički život polučuje svoj konkretni životni sadržaj te političke institucije države prestaju biti ekskluzivni centri profesionalizirane moći i postaju partneri pluralističkom civilnom društvu, koje zna da pripada političkoj zajednici i da, kao i država, nije samo sebi dovoljno. Sve što je rečeno važi, dakako, dok dominira postojeći tip ustavne nacionalne države. Hoće li u nastupajućem globalizmu biti eventualno drukčije, o tome autor raspravlja na drugome mjestu.</p>
<p>Davor Rodin</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Banjom Lukom struje prvi znaci međuetničke tolerancije</p>
<p>BANJA LUKA, 26. prosinca</p>
<p> – Na skučenom prostoru jedinog sigurnog banjolučkog parkirališta pomalo je čudna atmosfera. Jedni pored drugih izmiješani su automobili s bosanskohercegovačkim, hrvatskim, slovenskim i jugoslavenskim tablicama. Njihovi vozači pažljivi u manevriranju na tom omalenu prostoru, ljubazno se pozdravljaju. »Iznenađujuća tolerancija na asfaltu«, kroz smjeh je zbunjenu Vjesnikovu reporteru dobacio Mišo Vidović, banjolučki dopisnik Televizije BiH. Taj tridesetpetogodišnji nezavisni novinar svjedočio je i mnogim, nesretnijim vremenima u gradu na Vrbasu: obespravljivanju i progonu svojih susjeda, etničkom čišćenju, rušenju katoličkih i muslimanskih vjerskih objekata. Svjedočio je i prvim postdaytonskim danima, kada su automobili s hrvatskim registracijskim pločicama bili senzacija, kao i prvim bojažljivim dolascima nekadašnjih susjeda, danas još prognanih Banjolučana. »Mnogo se toga promijenilo, nekome tko godinama nije dolazio ovamo izgledat će nevjerojatno«, tvrdi taj novinar, nekadašnji urednik Novog preloma. Doista, onome tko dulje nije boravio u najvećem gradu srpskog entiteta u BiH, neće promaći prilična ravnodušnost njegovih stanovnika na hrvatske i slovenske automobilske registracije. Vozila sa zagrebačkim, riječkim, varaždinskim tablicama u Banjoj Luci postala su svakodnevicom kao i velike količine robe široke potrošnje hrvatskog porijekla. Sredinom prošloga tjedna u Banju Luku se vratio i varaždinski Varteks. Nakon osam godina, vraćena je njegova prodavaonica u središtu grada. »Posao je posao, a trgovati se mora«, dobacili su aranžeri koji su opremali izlog najnovijom kolekcijom varaždinske tvornice. Uz ploču s ćiriličnim nazivom ulice smiješili su se novi, banjolučki zaposlenici Varteksa. Iako su u međuvremenu putokazi sa smjerom Zagreba zamijenjeni onima koji označuju Gradišku i državnu granicu, Zagreb je u Banjoj Luci sve prisutniji. Ina već godinama ima svoje predstavništvo u glavnom gradu Republike Srpske, odlične poslovne rezultate na tamošnjem tržištu bilježe kutinska Petrokemija, zagrebački Ledo, Kraš i Pliva. Četrdesetak kilometara udaljeni granični prijelaz kod Bosanske Gradiške uglavnom je zakrčen robom što dolazi iz Hrvatske. Odnedavna se na gotovo svim banjolučkim kioscima, uz lokalni i jugoslavenski tisak, mogu kupiti i sve hrvatske dnevne i tjedne novine.</p>
<p>Odgovor je, na žalost, samo djelomice pozitivan. Dobro upućeni upozoravaju da svojevrsnu stabilizaciju banjolučke svakodnevice treba pripisati izdašnoj financijskoj pomoći kojom je međunarodna zajednica honorirala deklarativnu kooperativnost bivšeg premijera Milorada Dodika. Zahvaljujući snažnom medijskom i političkom marginaliziranju tamošnjih radikalnih političkih snaga, predvođenih SDS-om, te kupovanjem socijalnog mira, donekle su splasnule međunacionalne tenzije. Ali, to je samo na prvi pogled, upozoravaju rijetki banjolučki Hrvati i Bošnjaci. Nakon trogodišnjeg Dodikova vladanja srpskim entitetom, na površinu izlazi katastrofalno stanje koje ostavlja taj »kooperativni« nezavisni socijaldemokrat. Osim nekoliko pilot-projekata, od povratka nesrba u RS nije ostvareno ništa od najavljenog. Korupcija sve više steže sve dijelove društva, a grube procjene govore da je potrošena već polovica budžeta za iduću godinu. Uza sve to, na lokalnoj razini vlasti opet vlada SDS. »Za Dodikove ere Hrvati i Bošnjaci mogli su ući u Banju Luku, prošetati njome, vidjeti možda svoje stanove i kuće, ali samo izvana«, objašnjava jedan banjolučki Hrvat koji, kaže, »iz razumljivih razloga još želi ostati anoniman«. Iako je bivši premijer Milorad Dodik na Vjesnikov izravan upit što je s realizacijom pilot-projekta povratka, koji je supotpisao u Zagrebu s hrvatskim ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom, nervozno odgovorio da je »učinjeno sve dogovoreno« i da se »u RS vratilo više od 2000 Hrvata«, u to malo tko vjeruje. »Neka Dodik kaže kamo su se vratili ti Hrvati«, komentirao je Dodikovu tvrdnju zastupnik Nove hrvatske inicijative u Narodnoj skupštini RS-a Tomislav Tomljanović, i sam prognanik iz Dervente. »Nema službenih podataka o povratku. Iako ga na to obvezuje Aneks 7. Daytonskog sporazuma, UNHCR još ne ostvaruje program repatrijacije. Vlast i dalje uporno opstruira povratak, a povratkom se bave tek neke nevladine organizacije i usamljeni pojedinci«, tvrdi Tomljanović.</p>
<p>Odvjetnik Zoran Butorac jedan je od takvih, posljednjih godina on sustavno radi na povratku svojih protjeranih sugrađana. Zastupajući ih pred, kako kaže, korumpiranim sudstvom, on je samo ove godine uspio vratiti stanove i kuće 64 obitelji nesrpske nacionalnosti. Za prošlih se šest mjeseci, kaže, u taj grad vratilo oko 400 Hrvata i Bošnjaka. »Proces je krenuo i on je nezaustavljiv«, tvrdi odvjetnik. »Nadam se da će povratak iduće godine biti intenzivniji i da će do kraja godine na području Banje Luke biti završen«. Svoj optimizam Butorac temelji na očekivanom epilogu jednog doista nesvakidašnjeg sudskog procesa. On je, naime, 15. kolovoza u ime svojih stranaka tužio RS i visokog predstavnika u BiH Wolfganga Petricha, tražeći od njih retroaktivnu nadoknadu za zauzete kuće i stanove prognanika.</p>
<p>I Butorac je, kao i mnogi drugi, uvjeren da je Dodikova vlast svjesno opstruirala povratak Hrvata u Banju Luku, navodeći da je »riječ o studioznoj opstrukciji koju provode pravosudne i izvršne vlasti RS-a«. Samo u jednom popisu, koji je Butorac poslao Ministarstvu za izbjeglice i raseljene osobe RS-a, navedeno je 800 osoba koje, unatoč važećoj odluci, nikako ne mogu doći do svojih stanova i kuća. Povratak hrvatskih i bošnjačkih prognanika u Banju Luku mogao bi ubrzati novi premijer Mladen Ivanić, koji tvrdi da više nitko od političkih faktora u RS-u ne osporava pravo na povratak i povrat imovine. Jedini problemi, tvrdi, su tehničke naravi: kamo smjestiti raseljene Srbe koji se ne žele vratiti u Federaciju BiH, odnosno Hrvatsku, a zauzimaju prognaničke kuće. U pričI o povratku ohrabruje Ivanićeva najava da će se osnovati prva multietnička vlada od uspostave srpskog entiteta u BiH. »I nesrbi su građani RS-a i imaju pravo na svoje predstavnike«, kaže Ivanić. Prvi znaci oživljavanja međunacionalne tolerancija u Banjoj Luci bojažljivo se pojavljuju. Svjedoči o tome i ovogodišnja proslava katoličkog Božića i polnoćka u prepunoj banjolučkoj katedrali. Drugi put nakon rata.</p>
<p>Milan Jelovac</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Priprema se obvezna škola koja će svakom djetetu omogućiti uspjeh</p>
<p>U obveznom školovanju ne smije biti selekcije, ne smije postojati školski program koji će 10 posto djece učiniti bezvrijednima i bolesnim, a roditelje tjerati da piju tablete / Sadašnja osnovna škola mora primiti najviše prigovora na sedmi i osmi razred, jer su njihovi kurikulumi napravljeni po mjeri gimnazije / Predviđamo da će za promjene u nastavnom kurikulumu, ali i u svijesti ljudi trebati 15 godina, ističe dr. Milan Matijević </p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> – Dr. Milan Matijević, član Prosvjetnog vijeća Ministarstva prosvjete i športa, u kojem obnaša dužnost voditelja Povjerenstva za odgojno-obrazovni sustav, te profesor na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu, pripada onim pedagozima koji zastupaju stav da odgojno-obrazovni sustav mora biti usmjeren više na dijete, nego na program. On kritički secira sadašnji sustav u kojem »učitelji nastoje 'realizirati program' od kojega trpi (samo)realizacija djeteta«. Na prošloj sjednici Prosvjetnog vijeća izložio je prijedlog dugoročnih promjena osnovne škole i obveznog školovanja u Hrvatskoj. To je, među inim, bio i povod razgovoru za Vjesnik.</p>
<p> l U svom prijedlogu istakli ste nužnost razvoja odgojno-obrazovnog pluralizma. Kakvo je hrvatsko školstvo u tom pogledu u odnosu na europsko?</p>
<p>- U vezi s pluralizmom, sada smo na samom početku, jer smo 50 godina imali školsku i pedagošku konfekciju. To znači da smo imali jedinstvenu osnovnu školu za svu djecu, jedinstven kurikulum, jedinstvenu pedagošku koncepciju koja se tada zvala socijalistička samoupravna pedagogija. Teško je sad iz te pedagoške i didaktičke paradigme prijeći u drugu, dosta različitu paradigmu, koju obilježava pluralističko ponašanje u svim segmentima. U odnosu na školu, to znači pluralizam osnivača, u odnosu na pedagošku koncepciju to znači događanje različitih pedagogija i pedagoških modela u državnim školama. Primjera radi, u školskom sustavu Njemačke, Švicarske, Nizozemske... ništa ne važi kao službena državna pedagogija, već se primjenjuju pedagogije Marije Montessori, Celestina Frenea, pedagogija koja slijedi učenje Johna Deweya i nekih drugih američkih autora. Primjenjuje se pedagogija koja slijedi slobodu u odgoju i autonomiju škole i učitelja u obliku slobodnih i autonomnih škola. Postoji pravo roditelja i učitelja da osnuju školu naglašeno konfesionalnih dimenzija ili školu koja je konfesionalno i politički potpuno neutralna, što je najčešće tendencija u zemljama zapadnoeuropske civilizacije. Dalje, tu je pluralizam u odnosu na udžbenike, u odnosu na osposobljavanje učitelja, pa ne postoji samo jedna državna institucija za školovanje učitelja, već različite institucije koje daju učiteljsku licencu, važeću u određenim školama.</p>
<p> l Postoje li kod nas takve institucije i koje su to?</p>
<p>- Kod nas je ove godine počeo prvi alternativni studij za učitelje osnovne škole. To je waldorfski studij, koji je ove jeseni, s pedesetak studenata, pokrenula udruga »Kulturna pedagogija«, koju je osnovao prof. Richter iz Beča i dr. Slavica Bašić iz Zagreba. Dosta je velik interes za to. Do sada imamo dvije waldorfske škole, jednu u Zagrebu, koja djeluje već sedam godina i jednu u Rijeci, koja je pokrenuta prošle godine. Te su škole primjer mogućnosti postojanja osnovnih škola različitih po svim pedagoškim elementima u odnosu na našu državnu školu. To je mali početak školskog i pedagoškog pluralizma kod nas.</p>
<p> l Što je s privatnim školama koje se prošlog desetljeća otvaraju kod nas?</p>
<p>- Treba razlikovati privatne i alternativne škole. Privatne škole razlikuju se od državnih najčešće samo po osnivaču. U pet privatnih osnovnih škola, registriranih u Hrvatskoj (a djeluju samo četiri), program i model potpuno su isti kao u državnima.</p>
<p> l U prijedlogu što ga je sastavila Vaša skupina napominje se da srednju školu upisuje 94 posto učenika koji završe osnovnu. Kakav se dodatni program nudi za one koji ne kane nastaviti školovanje?</p>
<p>- Predložili smo da se sedma i osma godina obveznog školovanja stave u funkciju pripremanja učenika i za nastavak školovanja i za neka jednostavna zanimanja. Sada se učenik nakon osmog razreda mora opredijeliti za koje će zanimanje učiti. Mislimo da sadašnja osnovna škola mora primiti najviše prigovora na sedmi i osmi razred, jer su njihovi kurikulumi napravljeni po mjeri gimnazije. No, u gimnazijama nastavlja školovanje samo četvrtina te populacije. To znači da imamo potpuno pravo tražiti da se reprogramiraju sedmi i osmi razredi tako da se djeci i roditeljima ostavi mnogo više prostora za slobodan izbor.</p>
<p> l Ponudili ste više devetogodišnjih i desetogodišnjih modela obveznog osnovnog obrazovanja. Koji je od njih Hrvatskoj pedagoški i financijski najprihvatljiviji?</p>
<p>- Sadašnji model - četiri godine razredne plus četiri godine predmetne nastave - imamo već oko 50 godina, a četverogodišnju razrednu nastavu imamo oko 150 godina. U svijesti naših ljudi taj se model, četiri plus četiri, jako udomaćio. Moram reći da je tradicija najveći neprijatelj promjena u svim područjima života, pa tako i u školstvu. Dalje, i zbog mreže škola, prilagođene tome modelu, i zbog učitelja koji su školovani za podmirenje potreba po tome modelu, mislim da bi lakše bilo uvesti model desetogodišnjeg obveznog školovanja, koji bi se matematički izrazio formulom šest plus dva plus dva - tj., šest godina osnovne škole, zatim dvije godine niže srednje škole te deveta i deseta godina kao uvod u višu srednju školu.</p>
<p> l Gdje su promjene najneophodnije?</p>
<p>- Najveće se promjene traže u sedmom i osmom razredu, a onda u devetom i desetom. Predviđamo da će za promjene u nastavnom kurikulumu, ali i u svijesti ljudi, trebati 15 godina. Mislim da je skupina koju vodi dr. Nikola Pastuović na dobrom tragu da izradi smjernice kao što su cijeloživotno obrazovanje i pedagogija uspjeha za sve. Jer, kad je u pitanju obvezno školovanje, tu ne smije biti selekcije. Ne smije postojati školski program koji će 10 posto djece učiniti bezvrijednima i bolesnima, a roditelje tjerati da piju tablete. Treba napraviti program obveznog školovanja koji će svakom djetetu omogućiti uspjeh.</p>
<p> l Što su neuralgične točke sadašnjeg obveznog obrazovanja?</p>
<p>- To je veliki prijelaz iz vremena slobodnog života i odgoja u vrtiću u strogi školski sustav koji traži rad, red i disciplinu. Taj prijelaz valja ublažiti. Drugi veliki problem je prelazak djece iz sustava razredne u predmetnu nastavu, dakle iz četvrtoga u peti razred. Treći problem je prijelaz iz šestog u sedmi razred. Naime, dvanaesta godina znači zaokružen ciklus u razvoju djeteta, a u trinaestoj počinje razdoblje intenzivnih pubertetskih promjena i traganja za identitetom. I upravo tada im se odjednom u sedmom razredu nudi scijentizirani školski kurikulum u kojemu je naglasak na znanosti, a ne na djetetovim razvojnim potrebama. Dakle, treba ublažiti te prijelaze.</p>
<p> l Spomenuli ste da bi se reforma kurikuluma provela najprije na tzv. školama modelima.</p>
<p>- Običaj je da se novi kurikulum ili njegovi dijelovi provjeravaju na nekoliko odabranih škola modela. U ovom slučaju, to bi značilo da bi se kurikulum početnih razreda osnovne škole ili kurikulum od sedmog do desetog razreda trebao provjeravati tri-četiri godine u desetak škola u različitim krajevima Hrvatske. Namjera je, dakle, da se ne eksperimentira cijelim naraštajima, nego u obliku akcijskog istraživanja u kojemu bi stručne skupine radile zajedno s učiteljima i mijenjale model čim bi se uočila neka teškoća. Nakon toga, vidjelo bi se po kojim uvjetima određeni model može funkcionirati. </p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="5">
<p>Uoči Božića prodano nekoliko desetaka tisuća mobitela!</p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> - Istina je da GSM operateri najviše zarade upravo u vrijeme Božića. No, kako se ne bi sve svelo na puko kupovanje u blagdanskoj atmosferi darivanja, VIPnet je prvi put pokrenuo SOS VIP. Odnosno, od božićne prodaje sve do 15. siječnja 2001.. izdvajamo po pet kuna od svakog kupljenog uređaja u dobrotvorne svrhe, rekla je u utorak za Vjesnik Wendy Zečić, voditeljica Službe komunikacija u VIPnetu. </p>
<p>Točni podaci o tome koliko je mobitela prodano u hrvatskim trgovinama u vrijeme Božića mogu se očekivati poslije Nove godine. No hrvatski GSM operateri već sad mogu »trljati ruke« jer se prodaja božićnih paketa mobitela mjeri u desecima tisuća komada. Gužve u brojnim dućanima mobitela samo u Zagrebu proteklih su dana dosegle vrhunac. Najčešće su se kupovali pre-paid mobilni uređaji, jer prilikom njihove kupnje ne trebaju nikakvi podaci, a mogu se nabaviti već po cijeni od 699 kuna. </p>
<p>I u Italiji se kao poklon pod bor kupovao mobilni telefon, ali i Play station 2 koji je bilo gotovo nemoguće pronaći u dućanima specijaliziranim za elektroniku.</p>
<p>Wendy Zečić napominje da su njihovi kupci »iskoristili posebnu božićnu VIPsmart ponudu«. Prilikom odabira jedne od tri VIPsmart tarife na poklon su dobivali i VIPme komplet koji sadrži SIM karticu, korisnički bon od 100 kuna te božićnu čestitku. U VIPnetu su ponudili božićni komplet s dva mobitela na kojem se moglo uštedjeti i do 300 kuna. </p>
<p> Glasnogovornik Hrvatskog telekoma (HT) Marjan Jurleka rekao nam je da je njihova prodaja mobitela nekoliko dana prije Božića porasla »nekoliko puta«. U HT-u, kaže Jurleka, očekuju da »mobitelmanija« potraje još nekoliko dana, jer su kupcima ponudili povoljne cijene i prodaju na devet rata za Cronet, odnosno šest rata za Simpa pakete. </p>
<p> Prema njegovim riječima, Simpa, pre-paid usluga HT Croneta, ima više od 300.000 korisnika, dok je u Cronet mreži 098 sada 180.000 pretplatnika. Nema sumnje da je uspjehu Simpe na tržištu, u samo godinu dana postojanja te usluge, pomoglo i to što se nudi 100 kuna bonusa na računu ako korisnik počne služiti uslugom do kraja godine. Ovih je dana na gradskim ulicama Djed Božićnjak najčešće dijelio Simpa poklon bon od deset kuna koji ne produljuje vrijeme upotrebe korisničkog računa. Svaki korisnik mogao je iskoristiti samo jedan Simpa poklon bon. </p>
<p>Jurleka napominje da, prema procjenama, već prvih dana 2001. godine Cronet će imati više od 190.000 pretplatnika, a ukupno sve tri mreže HT-a (Cronet, Simpa i Mobitel) više od 550.000 korisnika. Cronet dnevno zabilježi milijun i pol SMS poruka koje naplaćuje po cijeni od 0,21 kunu po poruci, ili gotovo dva i pol puta manje nego u konkurentskoj mreži.</p>
<p> Hrvatska je s 21 posto korisnika mobitela tek na početku tržišne utakmice jer razvijene zemlje imaju više od 60 posto takvih klijenata (u Austriji ih je čak 65 posto). Na godinu, s pojavom trećeg GSM operatera na domaćem tržištu, korisnici mobitela mogu očekivati povoljnije cijene usluga negoli se nude prigodno, u vrijeme Božića. (M. Petković, S. Mihaljinac)</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Za Staru i Novu godinu bit će otvorene sve skijaške staze na Sljemenu! </p>
<p>Prema prognozi, na Sljemenu bi krajem tjedna trebalo pasti 30 centimetara snijega/Umjetni snijeg na Zelenom spustu/Skijaške žičare radit će na Staru godinu od 9 do 13 sati, te prvog dana Nove godine od 12 ili 13 do 16 sati/Poludnevna ski-karta 50, cjelodnevna 80 kuna/Većina planinarskim domova za doček Nove – popunjena</p>
<p>Prvog dana Nove godine snijegom pokriveno Sljeme dočekat će zagrebačke skijaše! Skijat će se, ukoliko vjerujemo u vremensku prognozu, moći i posljednjeg dana Stare godine. </p>
<p>– Prema prognozi, krajem tjedna će zahladiti i pasti snijeg, a mi ćemo sve pripremiti kako bi na Zeleni spust sa snježnim topovima, na tek pali i strojevima utabani snijeg, nanijeli umjetni, rekao nam je direktor Skijaških žičara, Dragutin Žiljak. </p>
<p>Kako je ovih dana padala kiša, Žiljak se nada da će ovoga puta imati dovoljno vode za umjetni snijeg. Prošlog su tjedna djelatnici Skijaških žičara, uz raspoloživu količinu vode, uspjeli snježnim topovima prekriti svega 30 posto Zelenog spusta i to strmine na kojima se zadržalo najmanje prirodnog snijega. Nakon zatopljenja i kiše koja je ovih dana padala u gradu, na Zelenom spustu zadržao se samo umjetni snijeg. Očekuje se da će krajem tjedna napadati između 20 i 30 centimetara snijega. Ukoliko padne veća količina snijega i bude dovoljno vode za umjetni snijeg, skijašima će na raspolaganju biti i druge skijaške staze uz Zeleni spust. </p>
<p>Ako snijeg padne, Skijaške žičare radit će na Staru godinu od 9 do 13 sati, te prvog dana Nove godine od 12 ili 13 do 16 sati.</p>
<p>– Razlog za poslijepodnevno otvaranje žičare je u tome kako bi se osigurali od mogućih prijepodnevnih ozljeda uzrokovanih burnim novogodišnjim dočecima, napominje Žiljak. </p>
<p>Cijena poludnevne ski-karte, od 9 do 13 i 12 do 16 sati, je 50 kuna. Za cjelodnevnu ski-kartu, od 9 do 16 sati, skijaši će morati izdvojiti 80 kuna. Gosti Tomislavovog doma, od ove će skijaške sezone, za cjelodnevnu ski-kartu trebati izdvojiti također 50 kuna. Od 1. prosinca, naime, Skijaške žičare, Tomislavov dom i Dom izviđača u sklopu su Trgovačkog društva »Sljeme-Medvednica« d.o.o. kojem će najvjerojatnije, saznajemo u Tomislavcu, pripasti i svi sljemenski objekti. </p>
<p>Što se tiče dočeka Nove godine, planinarski domovi na Medvednici uglavnom su popunjeni. Za one koji su se u posljednji čas odlučili Novu godinu dočekati na Zagrebačkoj gori, mjesta još ima u Domu izviđača. Cijena dočeka tamo stoji 350 kuna, a za ležaj u dvokrevetnim do sedmerokrevetnim sobama treba izdvojiti još 60 kuna. »Kamin sala« sa 30-ak mjesta još je uvijek, za 450 kuna po osobi, slobodna za zatvoreno društvo u Tomislavovom domu. U Tomislavcu ima još 30-tak mjesta, po istoj cijeni i u planinarskom restoranu, no nema slobodnih soba. </p>
<p>Slobodnih soba u novogodišnjoj noći nema ni Hunjka, ali mjesta za doček, po cijeni od 500 kuna, ima. Pojedini domovi ili restorani na Medvednici, poput Grafičara i Zlatnog medvjeda, namijenjeni su planinarima pojedinih planinarskih društava i članovima zagrebačkih skijaških klubova. (Gordana Petrovčić)</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Uprava kolodvora dobila podršku iz suparničkoga tabora, Sulić izdao priopćenje </p>
<p>Sukob dviju uprava</p>
<p> - zagrebačkog Autobusnog kolodvora i privatne autobusne prijevozničke tvrtke Croatia-bus, koji je već rezultirao prekidom ugovora o prodaji voznih karata na blagajnama Autobusnog kolodvora, nastavljen je i proteklog vikenda. Naime, direktor zagrebačkog autobusnog kolodvora Marijan Rajsman dobio je faks podrške radnika iz suparničkog tabora. Iako dokument nije potpisan, on sadrži pečat Samostalnog sindikata prometa i veza - podružnice Croatia-busa, a osim podrške Rajsmanu spominje se i Leon Sulić vlasnik i direktor Croatia busa koji je opisan kao »opasan, nemilosrdan i nepravedan« poslodavac i »inače vrlo jak čovjek u državi«.</p>
<p>Kako faks nije potpisan, u Upravi Croatia-busa nisu smatrali za shodnim komentirati ga. No, svoje viđenje cijelog slučaja pokušao je dati Leon Sulić, oglasivši se o cijelom slučaju priopćenjem. Navodi da svi renomirani hrvatski prijevoznici imaju svoje vlastite kolodvore na kojima pružaju usluge ostalim prijevoznicima i to naplaćuju. Njegova tvrtka, Croatia-bus, je prema diobenoj bilanci bivšeg holdinga Croatiatrans suvlasnik 14 posto Autobusnog kolodvora u Zagrebu. No, unatoč tome od 1994. godine Autobusni kolodvor onemogućava Croatia-busu, tvrdi Sulić, da se koristi svojim suvlasništvom i do 1999. godine dug od dobiti zajedno s kamatama popeo se na 7.334.221 kuna. Shodno tomu, Sulić u priopćenju obrazlaže kako je od Uprave tvrtke s kojom je u sporu svojedobno dobio kredit.</p>
<p> »Pošto su u Autobusnom kolodvoru bili svjesni da zadržavaju novac Cratia-busa ipak su nam 'velikodušno' izdali kredit od 14 milijuna kuna, na što je Croatia-bus do 31. kolovoza ove godine dosad platio 2,8 milijuna kuna kamata«.</p>
<p>Sulić navodi i kako taj kredit ne bi bio potreban da Uprava kolodvora uz svoj ne koristi i njegov, odnosno novac Croatia-busa.</p>
<p>»Kada se odbije naše dugovanje, odnosno kredit od onoga što su naša potraživanja spram Autobusnog kolodvora ispada da mi dugovanja prema kolodvoru nemamo, nego obrnuto - i to sa 31. prosincem tekuće godine dug prema nama iznosi 8.455.860 kuna«.</p>
<p> Croatia Bus, dakle, prema riječima njenog direktora, plaća tuđe dugove, jer Uprava Autobusnog kolodvora ne dopušta raspolaganje imovinom i dobiti, a k svemu uzima i proviziju od 12,5 posto na prodane karte što godišnje iznosi pet milijuna kuna. Prema Suliću tu je i ključ raskidanja ugovora. </p>
<p>Tko će prvi popustiti i pokazati dobru volju? (Claudio Kramarić)</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>U navali kupaca na supermarkete, kolica se plaćala i 50 kuna, za Novu godinu i više? </p>
<p>Pedeset kuna plaćala su se kolica u jednom zagrebačkom supermarketu dan uoči Božića. Toliko je novca, naime, jedan nervozni kupac izdvojio za nešto što u »normalnim« okolnostima vrijedi dvije ili pet kuna. Umjesto kovanice koja bi mu se po završetku kupovine, ionako vratila, zbunjeni je potrošač nervozno cupkanje pred praznim odlagalištem za košare, jednostavno odlučio prekinuti. »Evo, dat ću vam pedeset kuna za košaru«, povikao je jednom od rijetkih sretnika koji se uspio dokopati »supermarket vozila«. </p>
<p>To je tek jedna od mnogobrojnih paradoksalnih situacija koja je ovih dana resila predblagdansku iskomercijaliziranu zagrebačku zbilju. Višesatnu potragu za parkirnim mjestom ili zelenom površinom, koja je služila istoj svrsi, i ovog su puta nadopunila nagurivanje između polupraznih polica i čekanje u nepreglednim redovima na blagajnama. Pa ipak, preživjeli smo nezapamćenu »shoping groznicu«. Iz gužvi u domaćim i stranim trgovinama koje su proteklih dana rušili sve rekorde po broju posjetitelja i ostvarenom prometu, izvukli smo (manje, više) živu glavu. No, sve to skupa, tek je zagrijavanje za ono što predstoji krajem ovog vikenda.</p>
<p> Iako je prošlogodišnja euforija o kraju milenija uskratila dio uzbuđenja pred završetak ovog stoljeća i tisućljeća, doček Nove 2001. mogao bi, osim trgovačkih, porušiti i neke druge rekorde. Uz dubrovački doček na otvorenom, koji se našao i na CNN-ovom popisu najzanimljivijih svjetskih mjesta za ulazak u treći milenij, ništa manje uzbudljivo ne bi trebalo biti na trgovima ostalih hrvatskih gradova.</p>
<p> Na zagrebačkom Trgu bana Jelačića očekuje se jedan od najuzbudljivijih novogodišnji dočeka na otvorenom. Naime, krajem prošlog tjedna u Gradskom je poglavarstvu potpisan sponzorski ugovor s Hrvatskim Telekomom koji je tako postao generalni pokrovitelj najluđe zagrebačke noći uoči trećeg milenija. Program će početi 31. prosinca u 21 sat i trajati do ranih jutarnjih sati. Zagrepčane koji se odluče za doček na otvorenom, u novi će milenij uvesti voditeljski dvojac Tarik Filipović i Rene Bitorajec, dok će se o veselom raspoloženju brinuti Pips Chips & Videoclips, Nina Badrić, Hladno pivo, Bolesna braća, Paganinni bend, Swingersi, te Davor Gobac i Telefon Blues Bend. </p>
<p>Sudjelovanje u novogodišnjim veselicama na otvorenom i ove će godine biti besplatno. Tek bi se, tu i tamo, moglo dogoditi da netko ponudi novac za mjesto bliže pozornici. </p>
<p>Kad već kolica u supermarketima »vrijede« 50 kuna... (mf)</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Uskoro projekti koji će, ne narušavajući staru gradsku jezgru, Zagrebu davati posebnu čar </p>
<p> – Gradska kavana ponovno je otvorila vrata kao kulturno sastajalište Zagrepčana, te tako postala svojevrsno gradsko dobro, rekao je u nedjelju Stjepan Mesić predsjednik Republike Hrvatske, svečano otvarajući Gradsku kavanu na Jelačićevom trgu koja je zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa Grada i Zagrebačke banke, zjapila prazna gotovo dvije godine. Nadam se, dodao je, da će se ubuduće otvarati ne samo kavane već i proizvodni pogoni koji će pridonijeti prosperitetu Hrvatske i boljem životu njezinih građana.</p>
<p>Otvaranju kultnog sastajališta Zagrepčana uređenog u art-decou prisustvovali su i premijer Ivica Račan sa suprugom Dianom Pleštinom, Zdravko Tomac, potpredsjednik Sabora, Goran Hill, predsjednik Gradske skupštine te brojni uglednici iz političkog i kulturnog života grada.</p>
<p>Pozdravljajući uzvanike i goste, gradonačelnik Milan Bandić naglasio je kako je Zagrebu, otvaranjem Gradske kavane vraćen nekadašnji - europski štih. »Ispunio sam predizborno obećanje, svojevremeno upućeno Zagrepčanima, da će se na Badnjak kava piti u glasovitoj kavani, zadovoljno je ustvrdio gradonačelnik. Zgrada, rečeno je, trenutno je u vlasništvu Zagrebačke banke koja je prostor kavane iznajmila Gradu, dok se na lokaciji Jelačićev trg - Cesarčeva - Vlaška - Kurelčeva, ne izgradi poslovno-garažni kompleks »Centar - Gradski podrum«. Gordijski, imovinsko-pravni čvor oko te lokacije, riješit će se za tri do šest mjeseci kada će se kavana vratiti u gradsko vlasništvo, procijenio je Bandić. O financijskim sredstvima utrošenim za obnavljanje kavane, od građevinskih, ličilačkih, keramičkih, električarskih i drugih radova, do nabavke novih tepiha, zrcala, namještaja, posuđa te sitnog inventara, gradonačelnik je rekao da su »svi novci malo, u odnosu na ono što Zagrepčani dobivaju njezinim otvaranjem«.</p>
<p>Kako se čulo tom prigodom, Gradsko poglavarstvo će se potruditi da uskoro »zažive« i ostali gospodarski projekti takvoga tipa, poput kavane »Korzo«, koji će, ne narušavajući staru gradsku jezgru, Zagrebu davati posebnu čar«. (Snježana Rajačić)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="10">
<p>Znanost otkriva od čega su umirali faraoni</p>
<p>ATLANTA, 26. prosinca</p>
<p> – Istraživači sa sveučilišta Emory uz pomoć tehnologije otkrivanja i dijagnosticiranja bolesti u živih ljudi pokušavaju otkriti tajne mrtvih. </p>
<p> Uz pomoć skeniranja kompjuterskom tomografijom, ili skraćeno CT- om, 10 egipatskih mumija koje je nabavio sveučilišni muzej »Michael C. Carlos«, istraživači prikupljaju podatke koje se inače ne bi moglo dobiti bez uništavanja ili odmatanja tijela.</p>
<p> Jedna od mumija mogla bi biti Ramzes I., utemeljitelj 19. egipatske dinastije koji je vladao između 1292. i 1290. godine prije Krista.</p>
<p> »Mumije, kao i pacijente, stavljamo na stol i u CT skener«, rekla je Heidi Hoffman, radiolog sa sveučilišta Emory.</p>
<p> Skener zatim generira brojne presjeke mumije, odnosno vizualne dijelove. Ti se dijelovi zatim unose u kompjutorski program koji stvara trodimenzionalnu sliku mumificiranoga tijela.</p>
<p> Heidi Hoffman je, iako se prije nije bavila egiptologijom i arheologijom, spremno prihvatila mogućnost ispitivanja mumija.</p>
<p> »Budući da sam liječnica, moj standard je bilo normalno ljudsko tijelo pa sam, kad sam prvi put pogledala CT, pomislila: što ja to, zapravo, tražim«, rekla je Heidi Hoffman koja je otkriće iznijela prošlog mjeseca u Chicagu na konvenciji Sjevernoameričkog društva radiologa.</p>
<p> Ona i njezini suradnici zaključili su da bi, sudeći po izgledu i građi te po načinu balzamiranja, jedno od tijela moglo biti Ramzes I, djed Ramzesa II.</p>
<p> Ako je to točno, rekao je James Harris, umirovljeni profesor ortodoncije sa Sveučilišta Michigan koji je u Kairu proučavao mumije kraljeva, ovo bi otkriće moglo biti »golem doprinos« egiptologiji.</p>
<p> »Trenutačno postoji praznina nakon 18. dinastije«, rekao je. »Imamo, recimo, Tutankamonovu mumiju, ali nakon njega ne znamo ništa sve do Setija I., sina Ramzesa I.«</p>
<p> Mumija koja je u muzej stigla gotovo potpuno odmotane glave vrlo je slična slikama Setija I. i Ramzesa II., rekla je Heidi Hoffman.</p>
<p> Iako je možda upitno temeljiti takvu tvrdnju na subjektivnoj, vizualnoj procjeni crta lica, Harris kaže kako točna mjerenja i brojne rendgenske snimke lica pokazuju da je struktura kostiju te mumije dovoljno slična mumijama drugih kraljeva te da upućuje na zajedničkoga pretka.</p>
<p> Karbonskim datiranjem moglo bi se odrediti iz kojeg vremena, u rasponu od 40 godina, potječe mumija, rekao je Harris. Dužnosnici muzeja nadaju se da će mumiju moći identificirati analizom DNK.</p>
<p> Heidi Hoffman kaže da su ruke mumije bile prekrižene na grudima, što se koristilo samo za kraljeve i plemstvo. U lubanji nije bilo mozga i bila je ispunjena skupocjenom smolom za balzamiranje. Smola je pronađena i u trbušnoj šupljini iz koje su izvađeni organi koji su nadomješteni platnom. Na taj se način, dodala je Heidi Hoffman, balzamiralo u doba Ramzesa I.</p>
<p> Emily Teeter, kustosica odjela za egipatske starine pri Orijentalnom institutu Sveučilišta u Chicagu, upozorava da ti dokazi ipak nisu dovoljni kako bi se potvrdilo je li doista riječ o Ramzesu I: »Ima mnogo mumija koje ne pripadaju kraljevima, a neke imaju prekrižene ruke. Ispunjavanje lubanje smolom bilo je standardni postupak balzamiranja«. </p>
<p> Emily Teeter, koja se prva 1991. godine počela služiti CT skenerima u proučavanju mumija, ipak priznaje da je i ona primijetila veliku sličnost s Ramzesom II. te dodaje kako bi analiza DNK mogla pokazati je li doista riječ o slavnom vladaru. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>»Cast Away napunio kino blagajne«</p>
<p>LOS ANGELES, 26. prosinca</p>
<p> – Pustolovna drama »Cast Away«, koja se upravo počela prikazivati u kinodvoranama, veliki je uspjeh na američkim kinoblagajnama ovog vikenda, po procjenama koje je u ponedjeljak objavila specijalizirana tvrtka »Exhibitor Relations«. </p>
<p> »Cast Away«, s Tomom Hanksom u ulozi Robinsona Crusoa, modernih vremena, trebao bi ostvariti 30 milijuna dolara prihoda na premijeri u SAD-u i Kanadi, po Exhibitoru. </p>
<p> »What Women Want«, romantična komedija u kojoj Mel Gibson odjednom stiče dar da pogodi svaku misao žene koju susreće, zauzela je drugo mjesto, sa 16,3 milijuna dolara očekivanog prihoda tijekom produženog božićnog vikenda. </p>
<p> »The Family Man«, božićna komedija o Njujorčaninu (Nicolas Cage) kojemu ne nedostaje novca i uspjeha ali ne nalazi smisao života, na trećem je mjestu s 12,8 milijuna zarađenih dolara, ispred »Kako je Grinch ukrao Božić«, božićne bajke (11,6 milijuna), i »Miss Congeniality« (10,2 milijuna dolara) sa Sandrom Bullock u glavnoj ulozi. </p>
<p> Novi Disneyjev animirani film »Carevo novo ruho« zauzeo je šesto mjesto s 8 milijuna dolara. </p>
<p> Konačno, »Crouching Tiger, Hidden Dragon«, film na kineskom tajvanskog redatelja Anga Leeja, ostvario je visoke prihode, uzevši u obzir ograničenu distribuciju, s 2,7 milijuna dolara. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Kina: 309 poginulih u požaru u trgovačkom centru</p>
<p>PEKING, 26. prosinca </p>
<p> – U požaru koji je na Božić izbio u trgovačkom centru u Kini poginulo je najmanje 309 osoba, uglavnom mladih ljudi u disko klubu, objavili su u utorak državni mediji. Deseci ozlijeđenih odvezeni su u bolnice, objavila je agencija Xinhua.</p>
<p> Požar je izbio u gradu Loyangu u 21,35 po lokalnom vremenu i zarobio građevinske radnike koji su renovirali drugi i treći kat zgrade Dongdu. Zarobljeni plamenom našli su se i posjetitelji diska na četvrtom katu, javila je Xinhua. U disko klubu Dongdu organizirana je božićna zabava pa je bio krcat, a očevici kažu da je ljudima bijeg od plamena otežala činjenica da su izlazi bili zakrčeni kutijama robe koju su ondje ostavili trgovci. Šestero ili sedmero ljudi, kažu očevici, spasilo se skokom kroz prozor. Dolje su ih dočekali vatrogasci.</p>
<p> Požar je ugašen nakon gotovo četiri sata borbe s vatrenom stihijom, a na mjesto nesreće otišli su gradski i pokrajinski dužnosnici. Jedan mjesni novinar rekao je za Reuters da je riječ o zgradi od sedam ili osam katova, s malim trgovinama odjeće i drugih proizvoda, a da je požar izbio u podrumu. Prema riječima predstavnika Četvrte narodne bolnice, kamo su odvezeni mnogi ozlijeđeni, većinu je žrtava ugušio dim. Jedan mjesni izvor tvrdi da zgrada prošli tjedan nije zadovoljila pregled inspekcije kad je u pitanju sigurnost od požara te da su se vlasnici obvezali unaprijediti zaštitu od požara.</p>
<p> Ovo je bio jedan od najtežih požara zadnjega desetljeća u Kini. Godine 1994. u zapaljenoj koncertnoj dvorani grada Karamaya poginule su 323 osobe, uglavnom djeca. Samo mjesec dana prije toga 233 osobe izgubile su život u požaru u plesnoj dvorani u pokrajini Liaoning. Najgora slična nesreća u Kini se dogodila 1977 u Xinjiangu. Ondje su u požaru poginule 694 osobe, među njima 597 djece.(H)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Preveliki zahtjevi za rent-a Djeda Božićnjaka</p>
<p>BERLIN, 26. prosinca</p>
<p> – Njemački studenti koji u ovo doba godine honorarno zarađuju kao Djedovi Božićnjaci žale se da su već umorni od roditelja koji od njih traže da im djecu prekore zbog zločestoće, piše u subotu njemački list »Bild«.</p>
<p> »Roditelji sve češće traže da donesemo štap i da im djecu prekorimo, a ne da ih darujemo«, rekao je Joerg Rupert Schoepfel koji vodi službu rent-a-Djed Božićnjak koja svake godine šalje stotine prerušenih studenata u tisuće berlinskih domova. »Božić bi trebao biti vrijeme radosti, a mi želimo širiti veselje i sreću«, rekao je Schoepfel za list »Bild«. »Nema ničeg lošeg u dobronamjernom upozorenju, no roditelji bi ipak trebali sami odgajati svoju djecu«, dodao je. Mnogi roditelji traže da Djedovi Božićnjaci djeci savjetuju da više uče u školi, da se ne tuku s braćom ili sestrama, da pospremaju svoje sobe ili da se odviknu duda, tuži se on. »Umoran sam od oduzimanja duda«, rekao je. »Već ih imam najmanje 50 komada. A ako djeca i piške u krevet, to nije problem s kojim bih se ja trebao baviti«, dodao je. »Kada se jadna djeca ne mogu sjetiti pjesmice koju su morala naučiti, volim im reći: 'Dobro, da vidimo zna li to recitirati tata'. Tada obično moj posjet završava«, rekao je Schoepfel. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Čokolada dobra za srce</p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> – Dobre vijesti za ljubitelje čokolade: znanstvenici su otkrili da sadrži tvar koja štiti od srčanih bolesti. </p>
<p> Riječ je o procijanidinu, tvari iz skupine polifenola. Za te se spojeve zna da štite od koronarnih srčanih bolesti, a ima ih mnogo u voću i povrću. Istraživači pod vodstvom dr. Dereka Schramma s kalifornijskog sveučilišta Davis davali su čokoladu skupini dobrovoljaca kako bi provjerili teoriju po kojoj procijanidini pridonose zdravlju kardiovaskularnog sustava, izvješćuje BBC.</p>
<p> Deset zdravih dobrovoljaca jelo je različite vrste čokolade, one koje sadrže visoku i one koje sadrže nisku razinu procijanidina. Istraživači su otkrili da je nakon dva sata koncentracija procijanidinova metabolita u plazmi bila 20 puta veća u onih pacijenata koji su jeli čokoladu s visokom razinom procijanidina. U tih je osoba zabilježeno i znatno smanjenje leukotriena, tvari koja potiče trombocite na povezivanje - što povećava opasnost od stvaranja ugrušaka.</p>
<p> Istraživači su iste rezultate dobili kad su stanice uzete iz aorte, najveće krvne žile, izložili djelovanju procijanidina.</p>
<p> Autori tvrde da često uzimanje procijanidina može spriječiti srčane probleme.</p>
<p> Procijanidina ima u nekoliko uobičajenih prehrambenih proizvoda, a njegova razina u čokoladi može biti različita.</p>
<p> Nova će istraživanja pokazati je li i procijanidin iz drugih prehrambenih proizvoda jednako djelotvoran kao i onaj iz čokolade. Istraživanje je objavljeno u časopisu »American Journal of Clinical Nutrition«. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="15">
<p>U znaku sjajnog dirigenta</p>
<p>Maestro Frank Shipway ravnao je božićnim koncertima Zagrebačke filharmonije u Vukovaru i Zagrebu / U Vukovaru mladi hrvatski bariton Armando Puklavec ganuo slušateljstvo otpjevavši romancu Zajčeva »Zrinjskog« o oproštaju s voljeni gradom / U Zagrebu je solist večeri bio kanadski umjetnik Gino Quilico koji nastupa u najvećim svjetskim opernim kućama </p>
<p>Čini se da Zagrebačkoj filharmoniji, a time i zagrebačkom glazbenom životu predstoji bolja budućnost. Na čelo našeg vodećeg simfonijskog orkestra kao budući šef-dirigent i glazbeni ravnatelj dolazi britanski umjetnik maestro Frank Shipway koji je zanat ispekao s legendarnim dirigentima Sir Johnom Barbirollijem i Herbertom von Karajanom. Maestro Shipway obreo se za dirigentskim pultom svih značajnijih simfonijskih orkestara i opernih kuća u Europi, gostovao je i u Americi, a k nama dolazi s pozicije šef-dirigenta Simfonijskog orkestra Belgijske radiotelevizije u Bruxellesu kroz proteklih pet godina. </p>
<p>Od prvog nastupa sa Zagrebačkom filharmonijom u travnju ove godine, njegova je suradnja s Hrvatskom postajala sve intenzivnija. Valja istaknuti da je već ovog ljeta dirigirao koncertom Zagrebačke filharmonije na Dubrovačkim ljetnim igrama, a posebno smo mu zahvalni što je program Božićnog koncerta ZF, najavljen i izveden prošlog petka u Koncertnoj dvorani »Vatroslav Lisinski«, dan ranije izveo u Vukovaru u tamošnjem crkvenom prostoru, što je bio najljepši blagdanski poklon za oko tisuću stanovnika napaćenog grada mučenika. Sudeći po tv-snimkama i novinskim izvještajima ugođaj tog koncerta bio je jedinstven, to više što je u Vukovaru kao solist nastupio mladi hrvatski bariton Armando Puklavec i ganuo slušateljstvo otpjevavši romancu Zajčeva »Zrinjskog« o oproštaju s voljeni gradom.</p>
<p>Rasprodana i svečano ukrašena Velika dvorana »Vatroslav Lisinski« primila je u petak zagrebačku publiku, i opet s mnogo mladih slušatelja koji su svi s oduševljenjem pozdravljali maestra Shipwaya s Filharmoničarima i golemim dječjim zborom, sastavljenim od zagrebačkih »Zvjezdica«, zborovođe Zdravka Šljivca, i gostujućih »Osječkih zumbića« pod vodstvom Antonete Radočaj.</p>
<p> U Zagrebu je solist večeri bio kanadski umjetnik, lirski bariton Gino Quilico, pjevač čija karijera bilježi nastupe u najvećim svjetskim opernim kućama od newyorškog Metropolitana preko milanske Scale i londonskog Covent Gardena do dalekog Hong Konga, kao i suradnju s nizom vodećih svjetskih dirigenata. Utoliko smo bili pomalo iznenađeni izborom pretežno uloga dramskog baritona koje nisu sasvim pristajale njegovu veoma lijepom i u registrima ujednačenom glasu lirskih obilježja. Tu večer pjevao je Mozartova Don Govanija i Bizetova Escamilla, kao i demonsku Jagovu rugalicu Bogu iz Verdijeva »Otella«, koja je svakako bila neprimjerena ovakvom božićnom programu. Bliža mu je bila arija Jeleckog iz »Pikove Dame« Čajkovskog, a veoma je lijepo sudjelovao u izvedbama Gounodove »Ave Marije« i na kraju poznatih božićnih pjesama.</p>
<p>Da je Frank Shipway sjajan dirigent pokazalo se i u pratnjama solista, a posebno u nastupima samog orkestra koji je pod njegovom rukom djelovao doslovno preporođeno, s punim poletom zajedničkog muziciranja, što je jedan od maestrovih principa, iskazan u do sada, u nas, objavljenim intervjuuima. Tako su blještave bila izvedba Clarkeove »Koračnice danskog kraljevića« i Gruberove »Tihe noći«, obje predstavljene u vlastitim obradama samog dirigenta Shipwaya, sačinjenima u stilu poznatih bečkih blagdanskih koncerata.</p>
<p> Od ostalih izvedenih skladbi isticao se veći blok odlomaka iz baleta »Orašar« Čajkovskog na kraju s udjelom vokaliza dječjih zborova, koji su međutim došli do izražaja tek na kraju večeri u Gruberovoj »Tihoj noći« i također Shipwayevoj raskošnoj obradi naše tradicionalne »Narodi nam se«. Za tu posljednju, dodatnu točku dirigent je publiku, neuobičajeno, pozvao da ustane, i da se pridruži pjevanju solista i zbora na osnovi umnoženog teksta podijeljenog slušateljima pri ulasku u dvoranu, iako, čini nam se, takav poziv nije bio na mjestu u koncertnoj dvorani. Ipak, publika je strpljivo odstajala odulju izvedbu, a dio slušatelja pokušao je i otpjevušiti svoju inače omiljenu božićnu pjesmu. Publika se poslije koncerta, odlično raspoložena dugo razilazila u živim razgovorima, što je najbolji znak za predstojeći Filharmonijski bal, 30. prosinca, kojim će dirigirati Mika Eichenholz, uz sudjelovanje sopranistice Birgid Steinberger, s glazbom Johanna Straussa ml. i Franza Lehara.</p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Dostojno velikog jubileja</p>
<p>Gradsko kazalište Komedija / Premijera operete »Zemlja smiješka« Franza Lehara u režiji Vlade Štefančića / Predstava je u velikom stilu i s velikim uspjehom zaokružila pola stoljeća Komedijine tradicije </p>
<p>Najnovija premijera u zagrebačkome kazalištu Komedija, iznjedrena u ozračju velikog zlatnog jubileja, dostojno je, u velikom stilu i s velikim uspjehom zaokružila pola stoljeća Komedijine tradicije. »Zemlja smiješka« je naime prva opereta izvedena u tome kazalištu. Bilo je to 23. prosinca 1950., a eto točno 50 godina poslije 23. prosinca 2000. postavio ju je ponovno na scenu redatelj Vlado Štefančić, koji je u prvoj predstavi prije 50 godina tumačio ulogu Gustla. Tako, eto, i on, zajedno s Komedijom slavi taj znakoviti jubilej, ovjenčan nedavno i nagradom hrvatskoga glumišta za životno djelo.</p>
<p>»Zemlja smiješka« Franza Lehara s razlogom je jedno od najpopularnijih i najizvođenijih djela operetnog žanra uopće. Ta dirljiva romantična priča o ljubavi kineskog princa i bečke aristokratkinje s tužnim završetkom majstorski je instrumentirana na temelju profinjena i dramaturški oblikovana libreta Ludwiga Herzera i Fritza Lihnera, s prekrasnim arijama i najvećim operetnim hitom svih vremena, velikom arijom glavnoga junaka »Tvoje je moje srce«.</p>
<p>»Zemlja smiješka« je u Zagrebu uprizorena osam puta, od toga šest puta u Komediji, a ovo posljednje izdanje slijedi izvornik, dakle dobru tradiciju i romantiku. Za tu svečanu prigodu Mariborska opera je svojem dugogodišnjem suradniku gosp. Vladi Štefančiću u povodu 50. obljetnice rada poklonila dekor i kostime svoje predstave »Dežela smehljaja«. Riječ je o raskošnim kostimima živopisnih boja Ingrid Begović i prikladnim scenskim rekvizitima Mirjane Koren, koji su na maloj Komedijinoj sceni malo reducirani, ali će doći do punog izražaja u posebnom prilagođenom izdanju predstave na sceni Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog 29. prosinca na Dan dvorane.</p>
<p>Vlado Štefančić je znalački, elegantno, s mjerom i ukusom vodio niti predstave, u suradnji s iskusnom koreografkinjom Sonjom Kastl (izvrsne baletne točke). Glazbeno vodstvo bilo je u sigurnim rukama dirigenta Veseljka Barišića. Orkestar (koncert majstor Jože Haluza) i Zbor (zborovođa Branko Starc) bili su na visini zadatka, tako da su i solisti došli do punog izražaja.</p>
<p> U prvome planu bili su protagonisti na čelu s izvrsnim Zrinkom Sočom (Princ Sou-Chang), koji je svoju ulogu ostvario u punoj umjetničkoj snagi i zrelosti cjelovite glazbeno-scenske ličnosti. Dostojna partnerica bila mu je Zorica Antonić (Liza), glumački još nedovoljno uvjerljiva, ali zato pjevački besprijekorna. Mila Elegović-Balić (Mi) i Adam Končić (Gustav) ostvarili su vrlo dobre kreacije (posebno je delikatna uloga Mi koja zahtijeva i znatni plesački angažman).</p>
<p> Vlado Kovačić bio je impozantan strogi Knez Chang, a Mladen Katanić duhoviti, iako na rubu karikature Vrhovni eunuh. Lukrecija Brešković (ekscelencija Hardeg), Richard Simonelli (grof Lichtenfels), Zlatko Kelnerić (sluga) i Boris Štefančić (tajnik Fu-Li) također su dali svoj kvalitetan prinos ukupnom dojmu ove izvrsne predstave, koja je oduševila premijernu publiku i koja će zacijelo puniti dvoranu Kazališta Komedija.</p>
<p>Višnja Požgaj</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Dirljivi dijalozi</p>
<p>»Forum«, mjesečnik Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti / Broj 7-9., Zagreb, srpanj-rujan 2000. </p>
<p>»Skupina pod imenom Kušan, preuzela je vlast u središnjoj Aziji. Prigrabivši dio velikoga trgovačkog puta koji vodi od Indije i Kine na zapad, Kušani su ubirali porez od karavana, koje prolaze njihovim zemljištem, prenoseći često pošiljke kineskog zlata, srebra i nikla od naselja u Tarimskoj oazi do selekuidnih Perzijanaca. Oko 106. prije Krista prva je karavana odnijela svilu iz Kine pravo u Perziju, prošavši zemljištem koje je nekoć pripadalo Seleukuidima, ali su ga sad dijelili Kušani i Parti. Kušanovska je čak umjetnost bila na vrhuncu u drugom stoljeću, kad se vjeruje da je vladao veliki kralj Kaniška«. Taj ulomak, vjerovali ili ne, u direktnoj je koincidenciji sa suvremenim hrvatskim prozaikom Ivanom Kušanom. Ulomak je to iz njegove biografske proze pod naslovom »Nasljednik indijskog cara« posvećene u cijelosti njegovu ocu, također književniku, Jakši Kušanu. Naime, i sam naslov polazi od Kušanove šaljive (možda i vjerodostojne) hipoteze da mu porijeklo vuče korijenje iz drugoga stoljeća prije Krista. Treći nastavak te proze objavljen je u mjesečniku za književnost »Forum« broj 7-8 za srpanj-rujan 2000., koji izdaje razred za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Posve je drugačije angažiran najplodniji i najčitaniji suvremeni hrvatski pisac Pavao Pavličić, koji u »Forumu« objavljuje završetak svoga romana »Vesele zgode djeda i bake«, dirljivi i žestoki dijalog dvoje staraca. </p>
<p>Novi broj »Foruma« otvara se prozom Saint-John Persea iz godine 1962. u kojoj veliki pjesnik sa snažnim filozofsko poetskim naglascima esejizira o pticama. Slijedi drugi dio »Pjesnici SAD-a danas«. Pjesme je preveo Tomislav Mihalić. U bogatom pjesničkom nizu možemo pročitati ciklus pjesama slovenskog pjesnika Ive Svetine pod naslovom »Disciplina bola«, koji je preveo Radoslav Dabo. Pravo je otkriće pjesnik Chen Li, jedan od najboljih predstavnika kineske poezije na Tajvanu, dobitnik brojnih nagrada za poeziju, koji je objavio sedam pjesničkih zbirka u svojoj zemlji. Irena Lukšić, u istom broju, prevodi pjesme Vladimira Nabokova, napisane od 1927. do 1942. Pjesnički blok nastavlja se s novim ciklusom pjesama pod naslovom »Prije jutra« hrvatskog pjesnika iz Bosne i Hercegovine Veselka Koromana, a zaokružije se sa stihovima Željka Hella, koji se objavljuju poslije 30 godina.</p>
<p>»Mali igrokaz o izdaji za jednu glumicu« objavljuje Aleksandar Irvanec, zatim Luko Paljetak dramski tekst pod naslovom »Orfeuridika«, a Iris Supek Tagliaferro komediju u tri čina bez prekida »Camera Fiorentina: David i Liza«. Slijedi blok priča koje objavljuju Stijepo Mijović Kočan, Lana Derkač, Nada Iveljić i Dubravko Horvatić. O Sartreovim ranim filozofskim spisima piše Žarko Paić, a govor s komemorativne sjednice Razreda za književnost HAZU, posvećen uspomeni na akademika Petra Šegedina potpisuje akademik Dubravko Jelčić. Šegedinu je posvećen i tekst prof. dr. Ante Stamaća pod naslovom »Pripovijedanje o opstanku«. Pogovor je to o izboru Šegedinovih pripovijesti. Broj je zaključen oglediničkom i prikazivalačkom prozom, od koje izdvajamo raspravu Amira Kapetanovića o hrvatskom preporoditelju Vjekoslavu Babukiću, zatim naslov »Empatijsko komuniciranje – put do dijaloga« Marije Bratanić, redovnu »Kazališnu kronikom« Nataše Govedić te prikaze dr. Tee Benčić, koja ovaj put piše o knjigama Milorada Stojevića, Jure Kokeze i Admirala Mahića. </p>
<p>Sead Begović</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>45 slika Emanuela Vidovića</p>
<p>SPLIT, 26. prosinca</p>
<p> – U povod 130. obljetnice rođenja najvećega splitskog slikara Emanuela Vidovića, splitska Galerija umjetnina, koja proslavlja 70. rođendan, u četvrtak otvara veliku izložbu svih Vidovićevih djela iz svoga fundusa. Bogata zbirka sadrži 45 slika iz svih faza umjetnikova života, pa će tom prigodom biti postavljeni rani impresionistički radovi, djela nastala za vrijeme Prvoga svjetskog rata, poznate mrtve prirode, vizije splitske luke, interijeri ateljea, crteži, karikature i prikazi splitske i trogirske katedrale. Sva djela prošla su konzervatorsko-restauratorsku obradu, a neka će prvi put dobiti okvire. Izložba će ponovno podsjetiti na sramotan odnos odgovornih struktura i pojedinaca prema Vidovićevim djelima, koja već desetljećima čame u spremištima zbog nedostatka prostora. Sedamdesetak umjetnikovih slika nalazi se u vlasništvu Muzeja grada Splita, koji je prošle godine otvorio protestnu izložbu Vidovićevih djela želeći na taj način upozoriti na nepravdu koja je nanesena tomu slikaru. Hoće li Split ikada imati Galeriju Vidović? – pitanje je na koje je trenutačno nemoguće dobiti odgovor, no, oni koji vode brigu o umjetnikovoj ostavštini, misle da bi buduća galerija trebala biti pandan Galeriji Meštrović. Tek tada bi Vidovićeve zasluge unutar hrvatskoga modernog slikarstva bile vidljive i dostupne oku javnosti. (M. J.)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Bosančica kroz povijest</p>
<p>Izašlo drugo izdanje knjige »Bosančica ili hrvatska ćirilica u srednjoj Dalmaciji« Benedikte Zelić-Bučan, u nakladi Državnoga arhiva u Splitu</p>
<p>SPLIT, 26. prosinca</p>
<p> – U izdanju Državnoga arhiva u Splitu predstavljeno je drugo dopunjeno i osuvremenjeno izdanje knjige »Bosančica ili hrvatska ćirilica u srednjoj Dalmaciji« autorice Benedikte Zelić-Bučan, znanstvenice koja je studiozno proučila to staro hrvatsko pismo kojim su se u prošlosti, od srednjega vijeka do 19. stoljeća, služili Hrvati u pojedinim dijelovima Hrvatske i Bosne, benediktinci, franjevci, popovi glagoljaši i drugi.</p>
<p> Rezimirajući sadržaj knjige, urednica Nataša Bajić-Žarko, inače ravnateljica splitskoga Državnog arhiva, istaknula je kako je knjiga Benedikte Zelić-Bučan velik prinos našoj paleografiji, staromu hrvatskom pismu hrvatskoj ćirilici kojom su pišući na hrvatskom jeziku pismeni Hrvati gradili hrvatsku kulturu i hrvatsku uljudbu. Vrijednost knjige ogleda se i u tome da se autorica ne bavi samo jezičnom dimenzijom toga pisma, već iznosi povijesne, političke i zemljopisne odrednice u kojima je bosančica trajala.</p>
<p>Profesorica Jadranka Nemeth-Jajić tako ističe kako se u knjizi uz glavne značajke i postanak hrvatske ćirilice kronološkim redom donose vrste spomenika pisanih tim pismom, od kojih je svakako najpoznatiji Poljički statut. »Za širu kulturnu javnost posebno su zanimljiva poglavlja koja prikazuju povijesne i političke prilike u kojima je bosančica trajala, dok će hrvatski ćirilski paleografi u knjizi naći obilje poticajnog materijala za svoja istraživanja«, istaknula je Jadranka Nemeth-Jajić, napominjući da se u prilogu nalaze i faksimili dokumenata iz arhivske građe s latiničkom transkripcijom, popraćeni paleografskim bilješkama, te iscrpna literatura. Knjiga je podijeljena u pet poglavlja, a prati glavne značajke i postanak hrvatske ćirilice, njenu teritorijalnu proširenost, morfološke i pravopisne osobitosti, političku opterećenost raspri o bosančici te transkripciju i transliteraciju na ćirilicu. (M. J.)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Umro pijanist Victor Borge</p>
<p>GREENWICH, 26. prosinca</p>
<p> – Victor Borge, pijanist kojemu je mušičavi pristup klasičnoj glazbi pribavio nadimak »clown princ« Danske, umro je u subotu u 91. godini. Borge je umro u snu u svome domu, izjavio je njegov menadžer Bernard Gurtman. Desetljećima je Borge oduševljavao publiku čineći smiješnom pompoznost klasične glazbe, padajući sa stolca, svirajući naopačke i na sve moguće bizarne načine. Borge je nastupao 100 ili više večeri godišnje, ponekad kao pijanist, a ponekad kao dirigent, obično kao clown, ali ponekad smrtno ozbiljan. Pred kraj života je režirao Mozartovu »Čarobnu frulu« u Clevelandu i pripremio koncertnu verziju opere »Carmen«. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Zbornik Župe dubrovačke</p>
<p>DUBROVNIK, 26. prosinca</p>
<p> – U izdanju Humanitarnog društva Župe dubrovačke iz Čibače objavljen je treći svezak »Zbornika Župe dubrovačke« posvećen je obilježavanju 80. obljetnice organiziranog turizma u Župi dubrovačkoj. Urednik zbornika Stjepan Ćosić okupio je brojne suradnike, koji obogaćuju stranice zbornika raznovrsnim povijesnim štivom. Dotiču se razni segmenti iz povijesti, kulture, turizma, gospodarstva, sporta i običaja koji čine posebnost Župe dubrovačke. »Folklorni zapisi«, »Lijera i narodni plesovi«, »Golubinjak Golubarda u Čelopecima«, »Prilozi poznavanju sakralne baštine Župe dubrovačke«, »Prilozi povijesti zadrugarstva u Župi dubrovačkoj«, »Ratna šteta u Župi dubrovačkoj 1806. godine« i »Župa dubrovačka s podmorjem tijekom geološke prošlosti« – uvodni su naslovi stranica zbornika posvećenih prošlosti i baštini a, u nastavku, slijede prinosi o »Rasadniku u Čibači«, »Svetom Ilaru zaštitniku župe Mlini«, »Obljetnici Pera Kojakovića« i »Osamdesetoj godini organiziranog turizma u Župi dubrovačkoj«. U rubrici »Ljudi i život«, završnom dijelu trećeg sveska »Zbornika Župe dubrovačke«, objavljeni su prilozi o radu i životu slikara Bruna Bulića, Dubokoj Ljutoj – Robinzonu i vaterpolu u Župi dubrovačkoj. (D. M.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="22">
<p>Seminar uspio, divljanja i dalje traju </p>
<p>Veliki neredi za vrijeme hokejaške utakmice Medveščak – Crvena zvezda morali su se predvidjeti, pa ne znam što bi HOO trebao poduzeti, kaže Josip Čop, v.d. glavnog tajnika krovne organizacije hrvatskog sporta </p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> – O velikim neredima »navijača« u Sportskom domu ali i pravom ratu BBB–ovaca s policijom za vrijeme i poslije hokejaške utakmice Medveščak –Crvena zvezda, valjda bi trebao koju riječ prozboriti i Hrvatski olimpijski odbor? Tu smo misao spomenuli pred Josipom Čopom, v.d. glavnog tajnika HOO–a, prigodom proglašenja sportaša godine u anketi »Sportskih novosti«, a on je odmah dometnuo:</p>
<p>– Naravno da bi i krovno tijelo hrvatskog sporta trebalo reagirati. No, pitam vas čime, ali i kako, a naposljetku i – zašto?</p>
<p>Ne treba sumnjati da nas je ovakav odgovor koji nam naizgled nudi totalnu pasivnost i rezignaciju više nego iznenadio. Pogotovo riječ: zašto? I to stoga jer smo još zapljusnuti ehom teškog incidenta povodom nedavne nogometne utakmice Dinamo – Hajduk.</p>
<p> Ipak, s tom razlikom što se povodom vječnog derbija predmnijevaju dvije »zaraćene« strane s uvijek ponekom preusijanom glavom.</p>
<p>No, da će se praktički »na život i smrt« međusobno mlatiti policija i navijači na utakmici kad nema ni jednog protivničkog navijača, nego postoji samo suparnička momčad s nezgodnim predznakom, jugoslavenskim, to je već totalna glupost. Još je veći apsurd počinjena vrlo velika materijalna šteta, i to u ime dokazivanja – čega?</p>
<p> Nemali broj pravih simpatizere sporta i hokeja i ovom je prigodom zaključio kako ih takve i slične utakmice »visokog rizika« neće vidjeti u dogledno vrijeme.</p>
<p>Stoga je dobro netko primijetio kako je u spomenutoj utakmici zapravo pobjednik – gostujuća momčad!? Bez obzira što je s hokejaške strane bila uistinu nadigrana (2-7) što se uostalom, s obzirom na odnos snaga i očekivalo. Jer, kojeg li većeg gušta za suparničku stranu, kad je već očekivano izvrijeđana s tribina, a na ledu nadigrana, da se domaćini zapravo međusobno zarate. </p>
<p>Usput, samo je još trebalo da navijači uskoče na led i napadnu gostujuću momčad, pa da slika o raspjevanom »vrhunskom« navijanju pri posebnim prigodama u Sportskom domu, dobije i onaj konačni, završni »glanc« kao »nešto nedoživljeno«...</p>
<p>Sve smo to u kratkim crtama evocirali Josipu Čopu kao jednom od glavnih ljudi HOO-a, a dobili smo ovaj odgovor:</p>
<p>– Sve mi je to jasno, i sasvim se slažem s vama da akcije u pogledu suzbijanja nereda na sportskom terenu nikad nije dosta. Pitam vas, međutim, što bismo to mi u HOO–u u ovom trenutku trebali reći, a da nije nedavno zaključeno na jednom skupu u Zagrebu i Splitu o kojemu se nedavno dosta pisalo?</p>
<p>Podsjetio je Čop na veliki uspjeh dvodnevnog seminara s inozemnim sudionicima na temu: »Navijanje a ne divljanje«, a pod visokim državnim pokroviteljstvom, nedavno održanom u Zagrebu i Splitu</p>
<p>– Nije li i tom prigodom iscrtan cijeli dijagram akcija koje valja poduzeti, ali i predvidjeti prigodom organizacija priredbi koje već s naslova svoje neobičnosti nose obilježje »visokog rizika«.</p>
<p> Stoga, ako već mene povlačite za jezik, ja bih samo preporučio da se za mišljenje, ali i ocjenu o incidentima koje je valjalo predvidjeti, obratite na neke druge strane. Vjerojatno će i HOO to ipak učiniti, zaključuje Čop.</p>
<p>ZLATKO ABRAMOVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Trnovit put odbojkašica do Sydneya</p>
<p>Prvi reprezentativni nastup hrvatskih sportašica na Olimpijskim igrama donio je odbojkašicama prevagu nad svim ostalim ženskim vrstama</p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> – Hrvatska ženska odbojkaška reprezentacija uvjerljivo je osvojila naslov najboljeg ženskog sastava u 2000. godini. Prvi reprezentativni nastup hrvatskih sportašica na Olimpijskim igrama donio je odbojkašicama prevagu nad svim ostalim ženskim vrstama.</p>
<p>– Jako nam je drago što smo proglašene najboljim ženskim sastavom godine. Meni osobno je naročito drago jer sam kapetan te rerprezentacije. Naravno trudit ćemo se i sljedeće godine kako bi ponovo zaslužili ovu nagradu. Imamo puno utakmica, očekuju nas kvalifikacije za Europsko i Svjetsko prvenstvo. Bili smo tri puta druge na europskoj smotri, tko zna što možemo slijedeće godine...komentirala je Barbara Jelić, najbolje europska odbojkašica, osvrnuvši se naakon toga i na mogućnosti hrvatske reprezentacije na budućim velikim natjecanjima:</p>
<p>– Sigurno će doći do nekih promjena, prestaju igrati starije reprezentativke, dolaze nove mlade snage, među kojima ima puno talenata, kvalitetnih igračica. </p>
<p>Nastup na Olimpijskim igrama u Sydneyju odbojkašice su okončale na sedmom mjestu. Vrijednim pobjedama u skupini protiv Kineskinja i Australki, te protiv Republike Koreje u okršaju za sedmo mjesto hrvatska reprezentacija u potpunosti je opravdala očekivanja. Veliki uspjeh, uostalom, bio je i sam plasman na Olimpijske igre. Odbojkašice su put u Sydney izborile tek na posljednjem kvalifikacijskom turniru u Tokyju, nakon što nisu uspjele na Svjetskom prvenstvu u Japanu 1998. godine, gdje su bile osme, te kroz europske kvalifikacije u njemačkom Bremenu. Posebni problem predstavljale su promijenjena pravila Svjetske odbojkaške organizacije (FIVB), prema kojima je dozvoljen nastup samo jedne naturalizirane igračice. Od Ruskinja s hrvatskom putovnicom i nakon otkaza Irine Kirilove mladu momčad pod vodstvom Ivice Jelića pojačala je Jelena Čebukina, koja je uz Barbaru Jelić najzaslužnija za konačan uspjeh... (imi)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Fantela: Argentinci su mi darovali brod</p>
<p>»U La Coruńi na regatnom polju našla su se 252 jedriličara iz 64 zemlje. Ne smije se pritom zaboraviti koliko u jedrenje ulažu Italija, Argentina, SAD, Španjolska, Finska, Francuska, Brazil i mnogi drugi, koji su godinama držali primat, posebice u disciplini optimist. Pored zlatne medalje dojmilo me se ponašanje argentinskih reprezentativaca, koji su mi na koncu darovali brod, unatoč činjenici što smo njihov jedriličar Calabrese i ja vodili veliki morski dvoboj iz kojeg sam izašao kao pobjednik. Hvala im još jednom«, rekao je Šime Fantela, svjetski jedriličarski prvak u klasi optimist, koji ujedno dodaje kako će učiniti sve ne bi li na SP-u u srpnju 2001. godine u Kini obranio zlatnu medalju osvojenu ove godine u španjolskoj La Coruńi</p>
<p>ZADAR, 26. prosinca</p>
<p> – Zadar je nedvojbeno grad košarke, veslanje je najtrofejniji sport u gradu, ali naslov pojedinačnog svjetskog prvaka nosi – jedriličar 14-godišnji Šime Fantela, i to u klasi opitmist.</p>
<p> Dječak s crtama iskusnog morskog vuka, član JK Sveti Krševan, najmlađeg jedriličarskog kluba u Hrvatskoj, zapravo je prvi Hrvat, koji se okitio svjetskim zlatom u nekoj od klasa u kojima se u Hrvatskoj najviše jedri. Njegov uspjeh u španjolskoj La Coruńi, ostvaren u srpnju ove godine, zadivio je svjetske stručnjake. Tako je Robert Wilkes, tajnik Svjetskog udruženja klase optimist (IODA), ustvrdio:</p>
<p> – Hrvatska, ili još preciznije - prekrasna dalmatinska obala, među najnaprednijim je krajevima u klasi optimist, s osvojenim medaljama u četiri od posljednjih pet godina.</p>
<p> Wilkes tada sigurno nije znao Fantelinu priču, kako je uopće počeo jedriti umjesto da se posveti bavljenju košarkom ili nekim drugim atraktivnijim sportom.</p>
<p> – Iskreno, kao sedmogodišnjak u početku nisam ni znao za druge sportove, jer sam najviše vremena provodio u jedriličarskom klubu Uskok, gdje mi je radio tata. Odmah se stvorila ljubav prema brodu i jedrima. More je nudilo izazov, a to volim, jednako kao i planinarenje na Velebitu. Usporedno radim održavanja kondicije, treniram nogomet u NK Arbanasi, kod učitelja Ive Morića i Ede Perinčića. Nogomet mi dođe kao opuštanje pred važna natjecanja, kazao je Fantela.</p>
<p> »Čudo od djeteta« naječešći je izraz, koji se koristi da bi se opisali svi Šimini dosadašnji uspjesi, koji su rezultat kvalitetnog rada u našim klubovima u kojima je angažiran velik broj stručnjaka.</p>
<p> – Zbog svega što sam postigao u jedrenju i zbog svega što sam naučio o tom sportu, dugujem veliku zahvalnost vrsnim stručnjacima, počevši od Tomislava Bašića, našeg proslavljenog kormilara, zatim Damira Repca, Maria Jeličića, Roberta Sandalića, te na koncu izbornika Joze Jakelića i oca Ede. Brojne uspješne regate koje su iza mene mogu zahvaliti njima, ističe Šime.</p>
<p> Skromnost je vrlina velikih sportaša, tako je i Fantela odmah po završetku Svjetskog prvenstva naglasio:</p>
<p> – Ne bih bio nesretan da na nekom prvenstvu zauzmem drugo mjesto, jer zaista nije lako biti prvi.</p>
<p> Ove riječi uvelike podsjećaju na one, koje nerijetko izgovara Janica Kostelić, trenutačno najbolja svjetska slalom-skijašica.</p>
<p> – Ono što sam tada rekao mislim i danas, jer primjerice, u La Coruńi na regatnom polju našla su se 252 jedriličara iz 64 zemlje</p>
<p> Ne smije se pritom zaboraviti koliko u jedrenje ulažu Italija, Argentina, SAD, Španjolska, Finska, Francuska, Brazil i mnogi drugi, koji su godinama držali primat, posebice u disciplini optimist. Pored zlatne medalje dojmilo me se ponašanje argentinskih reprezentativaca, koji su mi na koncu darovali brod, unatoč činjenici što smo njihov jedriličar Calabrese i ja vodili veliki morski dvoboj iz kojeg sam izašao kao pobjednik. Hvala im još jednom, dodao je Fantela.</p>
<p> Da bi se uspješno brodilo svjetskim regatama, potrebna su znatna sredstva koje njegov klub, Sveti Krševan, teško pribavlja. Ipak, nađe se i dobrih ljudi, sponzora i darovatelja. Tako je Zagrebačka banka u svom redovnom nagrađivanju zaslužnih sportaša Fantelu darovala sa 15.000 kuna. Veliku uslugu Šimi i ostalim članovima kluba napravio je Zadranin Gerad Baranović ustupivši im dio prostora u krugu bivše Tvornice tjestenine Jadranka. Jednako kao na moru, Šime uspješno »plovi« kao učenik Gimnazije Vladimir Nazor, a osobitu zahvalnost duguje ravnatelju Marku Prginu, koji zajedno s profesorima ima veliko razumijevanje za njegove morske »izlete«. Odužio im se – svjetskim zlatom.</p>
<p> – Dobro nam dođe prostor, kojeg je ustupio gospodin Baranović, jer kad nismo na moru velik dio vremena provedemo u improviziranoj teretani uz koju je postavljen i koš, te stol za stolni tenis, sve u svrhu opuštanja pred važna natjecanja, kaže Fantela.</p>
<p>Bez obzira na buru ili jugo, koje je osobito snažno u Zadarskom kanalu, Šime se intenzivno priprema za sljedeće veliko natjecanje – Svjetsko prvenstvo u Kini u srpnju 2001. godine.</p>
<p> – Pokušat ću sve kako bih obranio zlato, a to će biti osobito teško, s obzirom na to da ću dotad biti znatno teži, imat ću 52 kilograma, pa ukoliko ne bude dovoljno jak vjetar, mogu očekivati probleme. No, nikad se ne predajem, pa neću ni u Kini. Prije toga otplovit ću do Brazila, gdje ću također pokušati braniti naslov na otvorenom prvenstvu Južne Amerike. </p>
<p>Zajedno s ostalim reprezentativcima u klasi optimist, Fantela će predstavljati oslonac za nove pothvate hrvatskog jedrenja, s izuzetnim izgledima da u novom tisućljeću ponovi rezultatske domete iz 2000. godine.</p>
<p>DRAŽEN ŽURA</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Ladićeve najdraže utakmice: protiv Nizozemske i Partizana!</p>
<p>ZAGREB, 23. prosinca</p>
<p> – Blagdanski dani uvijek donose i sjećanja na uspjehe, velike pobjede, na najljepše trenutke koje su sportaši doživjeli u karijeri. Ovaj put smo pretresli uspomene s Draženom Ladićem, hrvatskim »vratarem stoljeća«, koji je praktički pri kraju 20-godišnje profesionalne karijere proživio najljepše trenutke i zavrijedio priznanja. To je, uostalom, istodobno i dokaz da se za vratare doista može reći »što stariji - to bolji«! Ladić je najbolji primjer za tu tezu, kad je sasvim sazrio kao osoba i vratar, kad je nakupio iskustvo, eksplodirao je na vratima Hrvatske i Croatije (Dinama), te je neprijeporno jedan od najzaslužnijih za osvajanje bronce na SP u Francuskoj prije dvije i pol godine. No, u prebiranju po uspomenama prisjetili smo se i tamnih dijelova Ladićeve karijere... Ladić nikad nije bježao od ironije, pa je tako nerijetko govorio »opet je pred nama povijesna utakmica«, jasna je bila njegova aluzija na mentalitet »pukovnik ili pokojnik«. No, ipak smo ga u ovo blagdansko vrijeme upitali: od svih »povijesnih« utakmica koje ste odigrali, koje su bile - najpovjesnije, reprezentativna i klupska, koje su ostale u najdražem sjećanju?</p>
<p>– Svakako utakmica protiv Nizozemske za treće mjesto na SP! Svi govore da je utakmica protiv Njemačke bila ta, ali meni je pobjeda 2-1 protiv Nizozemske bila kulminacija karijere. Jer, poznavajući naš mentalitet, da smo izgubili taj dvoboj za broncu, četvrto mjesto ne bi bilo tako euforično tretirano kao treće, uvijek bi ostao jedan »ali«... Uz to, žarko sam želio odličje, taj komad bronce, jer znao sam da je to meni zadnje veliko natjecanje, bilo je »ili jesi, ili nisi«! Posebno zato jer smo mogli pobijediti i Francusku, a nismo, pa nam je protiv Nizozemske stvarno bilo »biti ili ne biti«. I ispalo je prekrasno, nezaboravno, veli Ladić i nastavlja:</p>
<p>– A klupska? Najradije se sjetim 5-0 pobjede protiv Partizana! Jer, nije tu samo bilo nogometnih elemenata, tom smo utakmicom priredili najviše veselja hvatskom narodu, pa i ljudima koji nisu »dinamovci«. Eto, naježim se kad se sjetim te euforije...</p>
<p> l Je li vam onih sedam dana između dvije utakmice s Partizanom bilo, u psihološkome smislu, najteže u karijeri?</p>
<p>– Ne, nisam ih tako proživljavao. Uostalom, ja sam imao nekoliko puta po sedam najgorih dana, nakon kikseva.</p>
<p> l Koje kikseve najviše pamtite? U »vatrenome« dresu protiv BiH, u Dinamovu protiv Rijeke...</p>
<p>– Ne, ne... Najgore mi je bilo u Splitu, poslije Danske! Za sebe stvarno mislim da sam dosta samokritičan. I dan danas mislim da sam onda bio lažno optužen! Druga je stvar da se taj Laudrupov gol može braniti i možda morao obraniti. Ali, vidio sam toliko golova u svome životu... I siguran sam da se nakon tog gola Danaca nikako nije moglo reći »Ladić je isključivi krivac«! Bio je to splet okolnosti. Ali, eto, bilo je kako je bilo, kaže Ladić i dodaje:</p>
<p>– Napravio sam, inače, dosta kikseva u karijeri, ali imao sam strahovitu sreću, hvala Bogu, što te moje pogreške nisu bile kobne po rezultat, momčad me u pravilu uvijek izvlačila i nismo gubili. Osim u Splitu s Hajdukom, te u Rijeci. Vidite, čak sam zaboravio taj poraz na Kantridi za koji sam kriv, jer sam primio gol sa 40 metara. A osim toga, sve su moje pogreške bile ispravljanje i protiv Bosne i protiv Estonije, pa u Dinamu protiv Osijeka, kad me trener Barić kaznio i ostavio u poluvremenu u svlačionici, nakon moga »cirkusa« poslije kojega je Krpan zabio 2-0 za Osijek. A na kraju smo slavili 3-2!</p>
<p> l Imali ste i peh da ste u vrlo kratkome razdoblju nanizali dosta kikseva, netko u cijeloj karijeri napravi toliko pogrešaka kao što ste ih vi imali u nekoliko mjeseci?</p>
<p>– Točno, stvarno me je »išlo« jedno vrijeme! Ali, sve je to bila posljedica nečega, apsolutno sam sve napravio da dođe do tih kikseva!</p>
<p> l Pojasnite...</p>
<p>– Bio sam najveći krivac za to što se događalo. Znate, golmanu je užasno teško bilo braniti u Dinamu prošlih godina, posebno u Maksimiru. Jer, teško je držati, iz utakmice u utakmicu, koncentraciju svih 90 minuta, a obično imate dvije ili tri reakcije! Gledam sad Butinu, koji je sjajan golman, pa nikad se Dinamov golman nije naradio kao Butina ove jeseni i s jedne mu je strane lakše, jer je stalno napet! Druga je stvar zašto se Dinamu, nakon mnogo godina, dogodilo da mu je golman najbolji igrač jeseni, a klub zaostaje za vodećim nekoliko bodova. I to valjda govori o igri... Nadalje, reakcije na utakmici posljedica su treninga. A meni se događalo da na treninzima od deset igrača čak osam promaši gol, pa tako iz dana u dan. I onda sam počeo čak i na utakmicama razmišljati »ni ovaj neće pogoditi gol« i gubi se navika reakcije, pretvarate se u promatrača. A to se meni dogodilo!</p>
<p> l No, zablistali ste na SP u Francuskoj?</p>
<p>– Zato jer sam u vrlo kratko vrijeme, na treninzima, dohvatio naviku reakcije! Na reprezentativnim pripremama, od deset igrača, njih je devet pogađalo gol i ja sam stalno bio »u vatri«! Pa sam dobio elan i sigurnost, otišao sam na SP sa silnim samopouzdanjem, jer sam branio udarce najboljim igračima na svijetu, Bobanu, Prosinečkom, Šukeru... </p>
<p>PREDRAG JURIŠIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Michel Platini francuski nogometaš stoljeća</p>
<p>PARIZ, 26. prosinca</p>
<p> - Michel Platini proglašen je najboljim francuskim nogometašem u proteklom stoljeću u izboru časopisa »France Football«.</p>
<p> Ugledni francuski nogometni časopis uspio je okupiti brojna velika nogometna imena koji su u glasovanju za najboljeg igrača stoljeća Platiniu dodijelili 143 glasa. Najbolji svjetski nogometaš godine, francuski reprezentativac Zinedine Zidane, dobio je u istom izboru 121 glas, te mu je tako pripalo drugo mjesto. Zvijezda 50-ih godina, Raymond Kopa, dobio je 88 glasova, čime je zauzeo treće mjesto.</p>
<p> Platini je postigao 41 pogodak u 72 međunarodne utakmice, više nego bilo koji drugi igrač, a predvodio je Francusku do naslova prvaka Europe 1984. godine. Igrajući u dresu talijanskog Juventusa Platini je dva puta osvojio naslov prvaka Italije i naslov europskog prvaka.</p>
<p> Aime Jacquet, koji je vodio Francusku do naslova svjetskog prvaka 1998. godine, izabran je za trenera stoljeća u izboru brojnih bivših trenera koje je časopis uspio okupiti. Jacquet je dobio 136 glasova, dok je drugo mjesto, sa 72 osvojena glasa, pripalo bivšem treneru Reimsa, St Etiennea i reprezentacije, Albertu Batteuxu, koji je kao izbornik predvodio Francusku između 1955. i 1962. godine. Treći u ovom izboru, sa 64 osvojena glasa, još je jedan bivši izbornik - Michel Hidalgo, koji je Francusku odveo do naslova europskih prvaka 1984. godine.</p>
<p> Francuska nogometna reprezentacija u razdoblju od 1998. do 2000. godine osvojila je nagradu za najbolju momčad stoljeća, jer je u tom razdoblju osvojila naslove svjetskih i europskih prvaka. Drugo mjesto pripalo je reprezentaciji 1982.-86., koja je 1982. godine stigla do polufinala Svjetskog prvenstva, te do naslova europskih prvaka 1984. godine. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Lewis bi se povukao iz ringa</p>
<p>LONDON, 26. prosinca</p>
<p> – Svjetski boksački prvak u teškoj kategoriji Lennox Lewis najavio je mogućnost svog povlačenja iz ringa nakon još jedne borbe – protiv Mikea Tysona. </p>
<p> Britanski boksač svoje namjere iskazao je u razgovoru za BBC, rekavši pritom: »Želim još jednu borbu. Jednom kada dobijem Mikea Tysona, tada ću vjerojatno razmišljati o povlačenju.</p>
<p> Kada je riječ o tome meču, za mene postoji samo jedan rezultat. Lennox Lewis će biti pobjednik, bez obzira na sve«.</p>
<p> Lewis se nada da bi meč između ove dvojice boksača mogao biti organiziran u Americi tijekom 2001. godine.</p>
<p> Lewis (35) je posljednji put bio u ringu u studenom ove godine kada je u Las Vegasu lako na bodove pobijedio Novozelanđanina Davida Tua, te obranio naslove po WBC i IBF verziji.</p>
<p> Kontroverzni Britanac dodao je kako želi nešto dati boksu, te pomoći svom sunarodnjaku olimpijskom pobjedniku u super teškoj kategoriji Audleyu Harrisonu, koji se namjerava posvetiti profesionalnoj karijeri. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Katastrofičari ostali kratkih rukava</p>
<p>Ishod glasovanja u tradicionalnoj 49. anketi »Sportskih novosti« za izbor najboljih sportaša za 2000 godini ponovno potvrdio žilavost hrvatskog sporta iako su ovom progidom kolektivni sportovi u drugom planu </p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> – Već odavno tradicionalna anketa »Sportskih novosti« za izbor sportaša godine nije iznjedrila tako superiorne pobjednike u svim konkurencijama, kao što je bilo u 49. izdanju ove cijenjene akcije. Janica Kostelić s 321 glasom, i Nikolaj Pešalov s 247 glasova u konkurenciji muških i ženskih pojedinaca sasvim su potvrdili predviđanja izbora, a isto je bilo i pri kolektivnim sportovima. S naglaskom da je hrvatski veslački osmerac zbog svoje olimpijske bronce ipak priskrbio najveću razliku pred drugoplasiranim, od čak 407 glasova.</p>
<p> Glasovalo je sveukupno 438 novinara iz 68 redakcija, a svečani čin proglašenja bio je obavljen u zaista ugodnom ugođaju hotela »Intercontinental«. Tamo je, u krugu podosta sportaša, sportskih i društveno-političkih djelatnika, registrirana i nazočnost posebnog gosta, Ivice Račana predsjednika hrvatske vlade, koji se nakon ceremonijala proglašenja dosta dugo zadržao sa sportašima u razgovoru. Valjda između ostalog i stoga što je, u svom kratkom pozdravnom obraćanju cijenjenom skupu između ostalog pripomenuo kako »ostvareni sportski rezultati obvezuju sve društvene subjekte, također i Vladu da učine što mogu«.</p>
<p>Očigledno da su sportaši, svaki sa svojim poblemima, željeli iz prve ruke saznati kakva im je sportska budućnost i u kojoj mjeri im se valja osloniti ponajprije na sebe. Ili ipak i država vidi sport kao ono nešto što nije samo bitno za zdravlje nacije, nego i nacionalnu samosvijest...</p>
<p>Ipak, iako je velika većina glasova završila na sasvim očekivanim adresama to ne znači da je konkurencija spala samo i uglavnom na slavodobitnike. Dapače, u konkurenciji muških, primjerice, glasovi su se rastegli na 16 imena, među ženama na sedam. Dokaz je to, kao i kad je o momčadima i ekipama riječ, da hrvatski sport uvijek i ispočetka demantira sve one uobičajene katastrofičare koji se uvijek javljaju u ovakvim prigodama kako bi navijestili kraj. A kraja unatoč evidentnih poteškoća ni u naznakama. Osim ako se pod time ne misli na izostanak uspjeha u tim našim . tradicionalnim loptačkim sportovima: nogometu, košarci, vaterpolu, rukometu, odbojci...</p>
<p>Skloni smo, naime, odmah proglasiti situaciju lošom po sport, pa i katastrofičnu, ako u prvom planu nisu loptači. Srećom da se neke predrasude ipak mijenjaju, što se ogleda i kroz predočeni ishod glasovanja i u ovoj anketi »Sportskih novosti« u izboru sportskih novinara. Sasvim je, naime, udomaćen visoki plasman plivača, atletičara, jedriličara, moticiklista, stolnotenisača, streličara, karatista, kuglača.., da se o Janici Kostelić, kao izdvojenom primjeru skijanja a izvan svakog sustava, ne govori. Istom kad postane sasvim uobičajeno da nam bez predrasuda netko i iz tih »malih sportova« postane laureatom takve i sličnih anketa, moći će se reći da imamo pravi sport. Ali ne sport »slobodnih strijelaca« nego ipak određenog sportskog sustava. Stoga je i bio pravi potez domaćina što je na proglašenje najboljih hrvatskih sportaša za prošlu godinu bio pozvan prvi čovjek hrvatske vlade.</p>
<p>ZLATKO ABRAMOVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Janica Kostelić treći put uzastopno!</p>
<p>Naša skijašica povratkom na skijaške staze nakon ozljede i zaredalim uspjesima zaslužila treći put uzastopno naslov najbolje hrvatske sportašice </p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> – Četiri uzastopne slalomske pobjede, prvo mjesto u redoslijedu najboljih svjetskih slalomašica s maksimalnih 400 bodova, a sve to nakon vrlo teške ozljede koljena prije godinu dana - to su i više nego dovoljni razlozi zbog kojih je najbolja hrvatska skijašica, Janica Kostelić, proglašena najboljom sportašicom u 2000. godini! </p>
<p> Na svečanosti upriličenoj u zagrebačkom hotelu Intercontinental, »kraljica« slaloma primila je pokal prvi put, budući da je prošle dvije godine bila zauzeta nastupima u Svjetskom kupu, te su priznanja bila uručena njenim roditeljima.</p>
<p>– Sviđa mi se ovdje. Baš mi je drago što sam uspjela doći u Zagreb i primiti ovu nagradu. Puno je lakše pobijediti na ovom izboru nego na nekoj utrci. Ovdje se drugi trude glasovati za mene i zahvaljujem im na tome, ushićeno je rekla Janica neposredno nakon svečanosti, komentirajući nakon toga način na koji je izborila ovo priznanje:</p>
<p>– Vrlo sam zadovoljna. Ipak je ovo treći put uzastopno, to nije mala stvar. Uostalom, osvojila sam ovu nagradu u protekla dva mjeseca, dakle na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>, sa smiješkom na licu završila je Janica.</p>
<p>Zadivila je skijaški svijet sredinom studenog na početku američke turneje pobjedom u Park Cityju. Tjedan dana kasnije ponovila je uspjeh u Aspenu, a oba puta prva iza Janice bila je vodeća u redoslijedu za Svjetski kup, Martina Ertl.</p>
<p>Povratak na europski kontinent nije utjecao na formu Zagrepčanke koja će 5. siječnja proslaviti 19. rođendan. Talijanski Sestrieres dva puta je svjedočio nedodirljivosti Janice Kostelić u utrkama slaloma. A poslije svakog slavlja inozemne tv-postaje vrtjele su prilog iz švicarskog St. Moritza, gdje je Janicu prije godinu dana u bolnicu odnio helikopter nakon pogubnog izlijetanja sa staze prilikom treninga za utrku spusta. Stradala su četiri ligamenta koljena i samo su optimisti najavljivali skori povratak skijanju. A Janica će u austrijskom Semmmeringu, 28. prosinca, pokušati osvojiti petu uzastopnu slalomsku pobjedu. Čudotvoran povratak skijaškog »čuda od djeteta«...(im)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Pešalov obećava još medalja</p>
<p>Osvojeno olimpijsko zlato u Sydneyu dizača utega Nikolaja Pešalova prometnulo u najboljeg hrvatskog sportaša</p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> – Možete li zamisliti da čovjek podiže težinu gotovo tri puta veću od vlastite? Čak i ako isti teži svega 62 kilograma to je, najblaže rečeno – jako teško! Prethodne dvije rečenice su tek dio priče o olimpijskom pobjedniku u dizanju utega, Nikolaju Pešalovu. Pešalov je dižući za Bugarsku na Olimpijskim igrama već bio osvojio srebro i broncu, pa su on i njegov trener Boško Čavka mjesecima prije odlaska u Sydney najavljivali kako u Australijiza Hrvatsku žele osvojiti – zlato. Usprkos početnom protivljenju mnogih, pa i čelnih ljudi HOO-a, na kraju je Bugarskom olimpijskom odboru ipak uplaćeno 50 tisuća dolara za Pešalovljevu »ispisnicu«, te je on u Sydneyju mogao nastupati pod hrvatskom zastavom.</p>
<p>Već koncem travnja, na Europskom prvenstvu u Sofiji, Pešalov je jasno pokazao što na Olimpijskim igrama može i želi. S podignutih 147.5 kg u trzaju i 177.5 kg u izbačaju postavio je svjetski rekord u biatlonu (325 kg) i osvojio zlatnu medalju u kategoriji do 62 kg, ostavivši iza sebe Bugarina Minčeva i slavnog Turčina Sulejmanoglua. Slično je 17. rujna bilo i u Sydneyju; 150 kg u trzaju i 175 kg u izbačaju ponovno je u konačnom zbroju iznosilo nedostižnih 325 kilograma. Nikolaj Pešalov je osvojio prvo pojedinačno zlato za Hrvatsku, a na proglašenju najboljih sportaša godine najavio je kako definitivno postaje građaninom Hrvatske:</p>
<p>– Dobio sam stan u Splitu i uskoro sa ženom i djecom dolazim tamo živjeti. Veselim se novim druženjima i nogometnom »haklu« s Goranom Ivaniševićem i mojim novim prijateljma, ali i novim medaljama koje za moju novu domovinu želim osvojiti već na predstojećem europskom i svjetskom prvenstvu sljedeće godine, i dalje je optimist član splitskog »Dalmexa« i olimpijski pobjednik, Nikolaj Pešalov. (maš)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Osmerac stvoren iz inata</p>
<p>Tek kad je uoči Olimpijskih igara u Sydneyju postalo jasno kako u Sydney neće moći ići svi hrvatski »dvojci« koji bi to željeli, iz inata je stvoren osmerac koji je na OI osvojio brončanu medalju</p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> – Trebala su proći desetljeća od zlatne medalje četverca splitskog »Gusara« na OI u Helsinkiju 1952. godine, pa da u Hrvatskoj ideja o veslačkom osmercu sazrije do realizacije. Uspjesi u toj elitnoj veslačkoj disciplini uvijek su bili predodređeni samo za istinske veslačke velesile među kojima se mi, nekako, nismo vidjeli. Tek kad je uoči Olimpijskih igara u Sydneyju postalo jasno kako u Sydney neće moći ići svi hrvatski »dvojci« koji bi to željeli, iz inata je oformljen osmerac. Naročiti je značajno da su u njemu mjesta našli veslači iz Zagreba, Zadra i Splita, vrlo često nepomirljivih veslačkih i ne samo veslačkih sredina.</p>
<p>Tada još potencijalni olimpijski osmerac prvi puta je nastupio u travnju, na međunarodnoj regati u Pidelucu. Čak ni odlični početni nastupi našeg osmerca nisu, međutim, razbili skepsu dijela sportske javnosti koja je smatrala da se uz svega tri mjeseca zajedničkih priprema olimpijske kvalifikacije u Luzernu neće moći proći. Pa, ipak, i to se »čudo«dogodilo. Sljedeće »čudo« vidjeli smo u kvalifikacijama osmeraca u Sydneyju, kada se hrvatski osmerac pobjedom, ispred favoriziranih Amerikanaca i svih ostalih, kvalificirao izravno u finale, da bismo konačnu senzaciju dočekali u finalu u kojem je naš osmerac doveslao do bronce.</p>
<p>Igor Francetić, Tihomir Franković, Tomislav Smoljanović, Nikša Skelin, Siniša Skelin, Krešimir Čuljak, Igor Boraska, Branimir Vujević i kormilar, Silvio Petriško možda više nikada neće veslati zajedno. Potvrdio je to u kratkoj izjavi i Bramimir Vujević:</p>
<p>– Neki su veslači iz osmerca najavili povvlačenje, neki odlazak u inozemstvo... Zapravo, osnovni problem opstanka i osmerca i našeg veslanja općenito su – financije.</p>
<p>Kako saznajemo, neki veslači su dobili čak i ponude da veslaju u osmercu Sjedinjenih Američkih Država, jednaestorostrukih olimpijskih pobjednika u konkurenciji osmeraca, koji su u Sydneyju ostali iza senzacionalnog hrvatskog osmerca. (maš)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="32">
<p>Izbori u Srbiji: Nadmoćna pobjeda DOS-a, SPO i JUL nisu prošli prag </p>
<p>BEOGRAD, 26. prosinca</p>
<p> - Izborima za srbijanski parlament, održanima u subotu 23. prosinca, došao je kraj četveromjesečnom izbornom potresu u Jugoslaviji i Srbiji, a uvjerljivom pobjedom koalicije DOS i konačno je označen kraj desetogodišnje suverene vladavine Slobodana Miloševića. Nju će zamijeniti suverena vlast DOS-a.</p>
<p>Demokratska oporba Srbije (DOS) s osvojenih 176 zastupničkih mandata u srbijanskom parlamentu koji ima 250 mjesta, definitivno više nije oporba. Na temelju službeno prebrojanih 97,59 posto glasova, Republičko izborno povjerenstvo priopćilo je da je za DOS glasovalo 64,21 posto građana odnosno 2,4 milijuna birača. Miloševićeva Socijalistička partija Srbije (SPS) osvojila je 13,67 posto glasova što joj osigurava 37 zastupničkih mandata. Radikalna stranka Srbije (SRS) Vojislava Šešelja dobila je povjerenje 8,55 posto glasača i u parlamentu će imati 23 zastupnika. </p>
<p>Iznenađenje je Stranka srpskog jedinstva (SSJ), koju vodi suborac i prijatelj utemeljitelja Željka Ražnatovića Arkana Borislav Pelević, koji je ušao u parlament sa 14 zastupnika budući da je za tu ekstremno nacionalističku »velikosrpsku« stranku glasovalo 5,33 posto Srbijanaca. Srpski pokret obnove (SPO) Vuka Draškovića osvojila je svega 3,5 posto glasova i tako ostala daleko ispod izbornog praga od pet posto. Bez mandata ostao je JUL Mire Marković kao i neke novostvorene socijalističke stranke. Podaci za Kosovo pokazuju da je pravo glasa ostvarilo 21,11 posto građana od upisanih 141.494 birača. DOS je dobio 27,5 posto, radikali 23, SPS 35,62, a SPO 5,03 posto glasova. Albanci nisu izišli na izbore za Skupštinu Srbije. »Nova vlada Srbije bit će formirana do 15. siječnja, a pobjednička koalicija DOS provest će 'čišćenje' ljudi režima bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića«, rekao je kandidat za srbijanskog premijera Zoran Đinđić u intervjuu za nedjeljni broj beogradskog lista Blic. Najavio je da će uskoro priopćiti imena ministara u novoj vladi, dodavši da još nije utvrđeno tko će biti ministar unutarnjih poslova. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Srbija uvela restrikcije struje</p>
<p>BEOGRAD, 26. prosinca</p>
<p> - Elektroprivreda Srbije u ponedjeljak je uvela neselektivna havarijska isključenja što podrazumijeva da će potrošačima bez najave biti prekidana struja u trajanju od četiri pa i više sati. Prva isključenja dogodila su se već u nedjelju navečer, a u ponedjeljak su sa četiri produžena na šest sati. Najavljena su i isključenja prioritetnim potrošačima. Skoro dvije trećine beogradskih četvrti u nedjelju bilo je bez struje, a građanima su preko medija upućivani apeli za štednju. </p>
<p> Ministar energetike Srboljub Antić kazao je u ponedjeljak da će Srbija imati teškoća tijekom cijele zime, osobito ako bude hladna i bez padavina. Akumulacije su praktički prazne, a niska razina Dunava, Save i Drine ne dopušta uključenje postrojenja u velikim termoelektranama i drugim sustavima. Naftna industrija Srbije više se ne može zaduživati u Rusiji radi nabavke plina za elektrane jer su dugovanja premašila 300 milijuna dolara.</p>
<p>Elektroprivreda Srbije (EPS) pokušava svesti potrošnju na razinu proizvodnje i ugovorenog uvoza od 29 milijuna kilovatsati dnevno. Prema podacima EPS-a, samo u nedjelju je potrošeno 122 milijuna kilovatsati, a uz restrikcije od četiri sata u dvije skupine ušteđeno je svega 12 milijuna kilovatsati. EPS je do utorka ilegalno preuzimala oko 40 milijuna kilovatsati dnevno iz okolnih elektrosustava, ali od ponedjeljka su dužni nadoknaditi potrošeno i uplatiti za novo preuzimanje. Najveći dio plaća se od međunarodnih donacija, pa ako EPS bude isključena iz interkonekcije susjednih sustava, prestat će i donacije. Ministar Antić je kazao da se pokušava postići dogovor s interkonekcijama preko Mostara i Ernestinova i to označio prioritetom. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Bičakčić traži ispriku od Petritscha zbog izjave o »nepodobnosti«</p>
<p>SARAJEVO, 26. prosinca (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Premijer Federacije BiH zatražio je javnu ispriku od visokoga predstavnika međunarodne zajednice u BiH Wolfganga Petritscha, nakon što ga je ovaj nazvao nepodobnim za obavljanje funkcija od javnog povjerenja. Petritsch je to naveo u obrazloženju svoje odluke od 21. prosinca kojom je poništio raniju Bičakčićevu odluku o vraćanju vozila oduzetih od građana tijekom akcije »Automobil«. </p>
<p>Petritsch je kazao da je federalni premijer poništenom odlukom odobrio uvoz 900 automobila koja su u BiH ušla na osnovu krivotvorene dokumentacije. »Odluka gospodina Bičakčića je nezakonita i lišila bi građane Federacije BiH potrebnih novčanih sredstava ... Bičakčić je kršio federalni zakon i njegova odluka je predstavljala pokušaj ometanja Ministarstva financija i njegove Carinske uprave u borbi protiv prijevare i utaje poreza«, kazao je visoki predstavnik.</p>
<p>No, vrlo su brzo reagirali i Carinska uprava i federalna vlada, demantirajući da je takva odluka ikad donesena, te da su sporni automobili vraćeni vlasnicima tek nakon što su za njih plaćeni carina i porez. Bičakčić je Petritschu također uputio pismo, u kojem se, kako tvrde u vladinom uredu za informiranje, navedeni konkretni dokumenti koji ukazuju na to da je odluka visokog predstavnika donesena na osnovu pogrešnih i nepotpunih činjenica. </p>
<p>Čini se da je federalni premijer ovoga puta dobrim dijelom u pravu i zbog toga je vjerojatno upotrijebljen ovako oštar ton. Naime, akcija »Automobil« jedna je od najzamršenijih afera u protekle dvije godine, i premijer Bičakčić je, po svim relevantnim podacima, donio odluku koja je sporna po zakonskoj utemeljenosti, ali nesumnjivo u interesu građana BiH, odnosno punjenja proračuna.</p>
<p>Iako su još u ožujku 1999. godine Ministarstvo financija, Carinska uprava i policija upoznati s postojanjem krivotvorenog pečata na osnovu kojeg se uvoze automobili u BiH, akcija »Automobil« koja je to trebala spriječiti pokrenuta je tek u travnju 2000. godine. U međuvremenu su uvezene na stotine automobila s tim pečatima, a građani su od policije dobili legalne prometne dozvole, što je bilo državno jamstvo da je s uvozom njihovih automobila sve u redu. Kada je akcija »Automobil« napokon pokrenuta, umjesto da se istraga fokusirala na prave krivce, prekršajni postupci pokrenuti su protiv vlasnika automobila koji su dvostruko prevareni - od kriminalaca i od države. </p>
<p>Štoviše, vozila su tim građanima i oduzeta, na čemu je insistirala skupina ambicioznih djelatnika Carinske uprave, koji se, međutim, nisu potrudili objasniti nedopustivo kašnjenje u pokretanju akcije. I onda, nakon opravdanih javnih prosvjeda oštećenih vlasnika automobila i najava sudskih tužbi, te golemih proračunskih gubitaka zbog plaćanja tzv. »ležarine« za privremeno oduzete automobile, Bičakčić je presjekao čvor navodeći da će automobili biti vraćeni – ali prije toga građani još jednom moraju platiti porez i carinu. Time su uplaćena značajna sredstva u federalni proračun. Takvu je odluku želio donijeti i ministar financija Dragan Čović, no za to nije imao potrebne ovlasti.</p>
<p>No činjenicom da su automobili vraćeni vlasnicima bio je nezadovoljan dio uposlenika Carinske uprave, za koje se cijela stvar pretvorila i u osobni obračun s većinom svojih kolega. Otvoreno su najavili: »Petritsch će poništiti odluku«. To se doista i dogodilo, a čini se da je možda i glavni motiv želja za stvaranjem lošeg imidža u javnosti oko rada Bičakčićeve vlade, u osjetljivom trenutku pregovora o konstituiranju nove vlasti nakon izbora 11. studenoga. </p>
<p>ALENKO ZORNIJA</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Albanci blokirali Veliki Trnovac</p>
<p>BEOGRAD, 26. prosinca</p>
<p> - Pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova za Bujanovac, Preševo i Medveđu (OVKBPM) postavili su u nedjelju kontrolne punktove na prilazima selu Veliki Trnovac na jugu Srbije u blizini granice s Kosovom, tvrde srpski izvori. Pukovnik srbijanske policije Novica Zdravković novinarima je rekao da su punktovi postavljeni na dvije ceste koje vode prema tom selu. On je kazao da je punkt na ulazu u Veliki Trnovac, inače naseljen pretežito Albancima, udaljen oko 200 metara od srbijanske policije koja je stacionirana izvan kopnene zone sigurnosti.</p>
<p>Veliki Trnovac potpada pod sjevernu zonu OVKBPM, a skupinom naoružanih Albanaca stacioniranom u tom mjestu zapovijeda osoba pod nadimkom »zapovjednik Leši«, tvrde srbijanski izvori. Albanski izvori u Prištini kažu da se u Velikom Trnovcu nalazi oko 100 do 150 naoružanih Albanaca, čiji se položaji nalaze na padinama brda oko sela te da se iz sela »jasno vide srpski tenkovi«. Srpski izvori podsjećaju da je Veliki Trnovac godinama poznat Interpolu kao jedna od važnijih tranzitnih točaka za krijumčarenje narkotika s Istoka prema zapadnoj Europi. </p>
<p> U trenutku kada je MUP Srbije zauzeo važnu stratešku kotu iznad Vranja, koju su u svojim rukama držali pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova za Bujanovac, Preševo i Medveđu (OVKBPM), taj je položaj bio napušten, izjavili su agenciji Beta neidentificirani izvori iz MUP-a. MUP je u nedjelju preuzeo stratešku točku na vrhu Svetog Ilije kod srbijanskog grada Vranja akcijom u kojoj je, tvrdi predstavnik vlade SRJ i Srbije za ovu regiju potpredsjednik srbijanske vlade Nebojša Čović, uporabljena »visoka tehnologija«. O toj je akciji javnost obaviještena u nedjelju navečer, a do tada nije bilo nikakvih informacija da pripadnici OVKBPM drže taj vrh pod kontrolom niti da su zašli toliko duboku u teritorij Srbije.</p>
<p>Teško dostupni vrh Svetog Ilije, na preko 1200 metara visine bio je najistureniji položaj OVKBPM-a na teritoriju Srbije. S te su točke kontrolirali sam grad Vranje koji se nalazi na 6 km prema zapadu. Izvor iz policije tvrdi da su pripadnici OVKBPM-a svoje položaje napustili nekoliko sati prije dolaska pripadnika MUP-a, što potvrđuje i činjenica da nije bilo nikakvih žrtava. Prema tom izvoru, »preuzimanje« vrha Svetog Ilije »dio je šireg političkog dogovora više strana uključenih u rješavanje krize u Preševskoj dolini«. Idućih dana policija bi trebala »na sličan način« preuzeti još nekoliko isturenih položaja OVKBPM-a, naveo je policijski izvor.</p>
<p>Albanski izbori na Kosovu tvrde da je nedjeljna akcija MUP-a dio dogovora KFOR-a, vlasti u Srbiji i predstavnika političkih stranaka kosovskih Albanaca koje imaju utjecaja na OVKBPM. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Putin »kreše« broj političkih stranaka u Rusiji</p>
<p>Ruski predsjednik predlaže da politička stranka mora imati najmanje 10.000 članova i podružnice u najmanje polovici ruskih gubernija i autonomnih pokrajina </p>
<p>MOSKVA, 26. prosinca (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Unatoč protivljenju pojedinih stranačkih lidera, ruski predsjednik Vladimir Putin nije odustao od svoje namjere da po uzoru na SAD i pojedine europske zemlje uvede politički sustav prema kojemu bi Rusija imala dvije ili najviše četiri-pet političkih stranaka. Radi toga Putin je u utorak u Kremlju okupio vođe parlamentarnih frakcija predočavajući im svoj nacrt zakona o političkim strankama. Status političke stranke dobile bi samo one koje imaju više od 10.000 članova i koje svoje stalne organizacije imaju u pola od ukupno 89 ruskih gubernija i autonomnih republika. </p>
<p>Podrže li lideri parlamentarnih frakcija taj Putinov zakon, i ukoliko ga već u siječnju iduće godine državna Duma usvoji, Rusija bi umjesto sadašnjih 180 političkih stranaka, pokreta i organizacija imala najviše 50. Međutim, za daljnje »kresanje« broja političkih stranaka Putinov nacrt zakona predviđa i druge mjere. Prvo, sve će se političke organizacije i pokreti morati preimenovati u političke stranke, donijeti svoj statut i program, i što je najvažnije, na sljedećim izborima moći će sudjelovati samo one koje ispune te uvjete i imaju »stranačku tradiciju«. Drugo, predsjedničke kandidate kao i kandidate za gubernatore i zastupnike moći će kandidirati jedino političke stranke. Izuzetak bi bili lokalni izbori gdje bi se za organe mjesnih vlasti mogli kandidirati i ljudi koji ne pripadaju nekoj političkoj stranci. Svaka politička stranka koja u roku od pet godina ne bi sudjelovala u izborima izgubila bi sudskim putem stranački status. </p>
<p>Usvajanjem takvog zakona, potpuno bi se izmijenila sadašnja politička stvarnost Rusije. Naime, izuzevši Komunističku stranku Genadija Zjuganova, Demokratsku stranku »Jabuka« te stranku »Jedinstvo«, praktički nijedan drugi politički pokret ili organizacija ne bi mogli dobiti taj status. Uostalom, i Demokratska stranka »Jabuka« kao i Savez desnih snaga koji su ušli na posljednjim izborima u parlament nemaju svoje organizacije u 50 posto ruskih gubernija i republika, a pitanje je i imaju li 10.000 stalnih članova. </p>
<p>Naime, dosadašnja praksa u Rusiji je bila da se uz podršku određenog kapitala neposredno prije izbora osnuju tzv. političke stranke koje bi se u slučaju neuspjeha kod birača odmah nakon toga raspadale. Ustaljena je praksa bila da za svake izbore Kremlj formira svoju »stranku vlasti«. Tako je, primjerice, prije pet godina Jeljcin osnovao političku stranku »Naš dom Rusija« na čelo koje je postavljen tadašnji premijer Viktor Černomirdin. Ta stranka osvojila je 1995. godine samo 10 posto mjesta u državnoj Dumi. Na prošlogodišnjim izborima doživjela je težak poraz, nije ušla u parlament i raspala se jer je Kremlj umjesto Našeg doma Rusije tada financijski i medijski pomagao novoosnovanu stranku vlasti »Jedinstvo« iza koje je stajao budući predsjednik Rusije Vladimir Putin. </p>
<p>BOGOLJUB LACMANOVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Clintonov plan izazvao »rat živaca« između Baraka i Arafata</p>
<p>Pozivi sa svih strana Izraelcima i Palestincima da prihvate mirovne prijedloge / Na terenu i dalje napeto - na više mjesta izbili sukobi / Na Badnjak i Božić u Betlehem ušlo tek 400 hodočasnika, dok ih je prethodnu godinu bilo čak 10.000 </p>
<p>JERUZALEM/PARIZ/ANKARA, 26. prosinca</p>
<p> - Izraelski premijer u ostavci Ehud Barak pokušao je u utorak izvršiti pritisak na predsjednika palestinske samouprave Yassera Arafata tvrdeći da će prihvatiti američke kompromisne prijedloge pod uvjetom da to prvi učini Arafat.</p>
<p>Barak i Arafat trebali bi do srijede odgovoriti na prijedloge američkog predsjednika Billa Clintona i pokušati sklopiti mirovni sporazum do kraja Clintonova mandata 20. siječnja sljedeće godine. Predsjednik Clinton zatražio je od Arafata i Baraka da mu odgovore na njegov prijedlog rješenja najspornijih pitanja u srednjoistočnim mirovnim pregovorima poput Jeruzalema, palestinskih izbjeglica i budućih granica palestinske države. Prema izraelskom tisku, Clinton je, između ostaloga, predložio dvostruki suverenitet nad Brdom Hrama u istočnom Jeruzalemu.</p>
<p>Barak će u srijedu ujutro sazvati sastanak svoje vlade kako bi odlučio koji će odogovor dati. Barak je izrazio uvjerenje da je mirovna loptica u palestinskim rukama, dodavši kako smatra da će Izraelci morati prihvatiti te prijedloge ako to prije toga učini Arafat. »Ako Yasser Arafat prihvati Clintonov prijedlog, mislim da ćemo i mi biti obvezni prihvatiti ga«, rekao je Barak za izraelsku televiziju.</p>
<p> Francuska je u utorak pozvala Palestince i Izraelce da prihvate mirovne prijedloge američkog predsjednika. Francuska ocjenjuje da se bolje rješenje za mir »u nekom predvidljivom roku« neće pokazati, rekao je glasnogovornik francuskog ministarstva vanjskih poslova Francois Rivasseau. Turski ministar vanjskih poslova Ismail Çem izjavio je u utorak da su ostvareni »pozitivni pomaci« u bliskoistočnim mirovnim pregovorima održanim prošli tjedan u Washingtonu i pozvao Izraelce i Palestince da ulože »posebne« napore kako bi se sklopio mir. Çem je izjavio da je u ponedjeljak telefonom razgovarao s palestinskim čelnikom Yasserom Arafatom i izraelskim ministrom vanjskih poslova Shlomom Ben-Amijem te s američkom državnom tajnicom Madeleine Albright i egipatskim ministrom vanjskih poslova Amrom Musom. </p>
<p>Na terenu je i dalje napeto. U Nablusu, gradu na Zapadnoj obali izbio je u utorak rano ujutro žestok okršaj. Prema riječima očevidaca, sukob je počeo tijekom noći kad su Palestinci otvorili vatru na židovsko naselje kraj toga grada koji je pod palestinskom upravom. Izraelske su snage uzvratile vatrom iz teških strojnica, objavila je izraelska vojska uz dodatak da se puškaranje nastavlja i u zoru. Ovaj je sukob među najžešćima u blagdanskom razdoblju obilježenom relativnim zatišjem u tromjesečnom nasilju na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze. U najnovijim sukobima nije bilo stradalih, a u tri mjeseca od početka sukoba poginule su najmanje 343 osobe, uglavnom Palestinci. Palestinska oružana skupina Hamas u utorak je preuzela odgovornost za prošlotjedni samoubilački napad na kafić u vlasništvu jednoga Izraelca na Zapadnoj obali. </p>
<p>Zbog tromjesečnih sukoba Izraelaca i Palestinaca i izraelske blokade Betlehem su ove godine posjetili tek malobrojni hodočasnici i turisti. Na glavnom betlehemskom trgu okupio se neznatan broj ljudi, palestinskih policajaca, novinara i turista. Gradonačelnica Betlehema Hanna Nasser je rekla da je na Badnjak i Božić u grad ušlo tek 400 hodočasnika, dok je prethodnu godinu, kada su narasla očekivanja glede srednjoistočnog mirovnog sporazuma, taj grad preplavilo oko 10.000 ljudi. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Nastavlja se bitka za kontrolu češke TV</p>
<p>Većina tv novinara ne prihvaća novoimenovaanog direktora Jirija Hodača i novu urednicu vijesti / U štrajku su jer vjeruju da se radi o ostvarivanju političkog utjecaja na televiziju</p>
<p>PRAG, 26. prosinca</p>
<p> - Unatoč božićnim blagdanima, bitka za kontrolu nad Češkom javnom televizijom je nastavljena, a pobunjeni novinari i nova uprava emitiraju svaki svoje vijesti. Neki od tv gledatelja mogli su ponovno vidjeti samo obavijest na crnom ekranu umjesto vijesti, budući da Češke radiokumunikacije emitiraju jedino vijesti nove uprave. Novinari su odbili prihvatiti imenovanje Jirija Hodača na mjesto direktora, tvrdeći da je povezan s političarima te da bi mogao pokušati staviti javnu televiziju pod politički nadzor.</p>
<p> Prema izjavama samih novinara i izvješćima lokalnih medija, Hodačovi podređeni odbili su u ponedjeljak emitirati podnevne vijesti, dok su pobunjeni novinari za gledatelje kablovske i satelitske televizije emitirali alternativne vijesti. Urednica vijesti Jana Bobošikova upozorila je novinare da će se, prema zakonu o radu, protiv njih poduzeti određene akcije ukoliko ne okončaju svoj prosvjed. Bobošikova se ispričala gledateljima i ustvrdila da će od utorka vijesti biti uredno emitirane. Glasnogovornik pobunjenih novinara, koji su proveli noć na utorak na televiziji, Filip Černy izjavio je da oni ni u kojem slučaju ne namjeravaju odstupiti. »Mi želimo nastaviti proizvoditi vijesti. To je naš posao i mi za njega imamo ugovore. Namjeravamo djelovati u skladu sa zakonom o Češkoj televiziji koji nas obvezuje da objektivno izvješćujemo. Naravno, ako nas uprava u tome sprječava, jedino što možemo napraviti jest nastaviti raditi«, kazao je Černy. Novi šef Češke televizije Jiri Hodač, kojega većina televizijskih djelatnika ne priznaje i traži njegovu ostavku, u nedjelju je upao u program vijesti svojih protivnika, isključio njihov studio i emitirao vlastiti program s druge lokacije, čime se intenzivirala bitka između osoblja televizije i novih šefova te kuće. Tim je potezom novi direktor te javne televizije ostvario barem djelomičan nadzor nad vijestima kuće. Novinari i drugo osoblje nekoliko su dana prosvjedovali jer smatraju da je Hodač imenovan da bi povećao politički utjecaj na program, a podržali su ih i najugledniji češki intelektualci u kulturni djelatnici. </p>
<p>Gledateljima u središtu Praga nekoliko je sekundi nakon početka glavnih večernjih vijesti na prvom kanalu slika na ekranima nakratko bila zamrznuta, a onda se pojavio nepoznat spiker u nekom drugom studiju. Zadnjih je dana osoblje Češke televizije dosta pažnje posvećivalo izvještavanju o vlastitu prosvjedu.</p>
<p> U zamjenskoj emisiji vijesti, koju je pripremilo novo vodstvo televizije, emitiran je razgovor u živo s Hodacom. On je rekao da postaji prijeti globa od čak dva milijuna čeških kruna (400.000 kuna) zbog neujednačena pristupa u zadnjih nekoliko dana.</p>
<p> Češka novinska agencija ČTK javlja da su u nekim dijelovima zemlje gledatelji i dalje vidjeli uobičajenu emisiju vijesti. Nakon vijesti, ekrani su na nekoliko minuta ostali prazni, a onda se nastavio redoviti program. Ovaj je sukob natjerao ministra kulture Pavela Dostala da zatraži održavanje izvanredne sjednice parlamenta u siječnju kako bi se raspravljalo o situaciji na televiziji, javila je ČTK. Direktora Hodača i njegovu urednicu informativnog programa Janu Bobošikovu prosvjednici optužuju, a kritizirao ih je i ministar Dostal, da su povezani s oporbenom Građanskom demokratskom strankom bivšeg premijera Vaclava Klausa, što oni niječu. Bobošikova, koja je izjavila da je otpustila jednoga urednika zbog kršenja radne discipline, neko je vrijeme radila kao Klausov ekonomski savjetnik dok je on bio predsjednik Donjega doma češkoga parlamenta. I Klausova Građanska demokratska stranka i vladajući socijaldemokrati daju članove u Vijeće Češke televizije koje je početkom ovoga tjedna imenovalo Hodača novim direktorom. Osoblje kuće ne priznaje ni to imenovanje ni Hodačov izbor urednice informativnoga programa. »Ne priznajemo odabir novoga direktora pa onda ni imenovanje urednika informativnoga programa«, rekao je Jiri Potužnik, član »kriznog stožera« televizijskoga osoblja, na čiju je stranu stalo, javlja ČTK, mnogo javnih osoba i 30 od 81 čeških senatora, zastupnika Gornjega doma parlamenta. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Rusija osniva financijsku tajnu službu</p>
<p>MOSKVA, 26. prosinca</p>
<p> - Rusija, domovina nekoliko najstrašnijih tajnih službi u svijetu, namjerava sljedeće godine osnovati novu obavještajnu službu kako bi prodrla u najmračnije slojeve na području financija. Čelnik financijske policije Vjačeslav Soltaganov rekao je u ponedjeljak na konferenciji za novinare da će agencija, koja je opisana kao analitički centar, strogo poštivati zakon. No, u svojim će operacijama pretražiti i zadnji kutak zemlje koja je još leglo kriminala i korupcije. »Ovaj će analitički centar imati ovlasti zahtijevati nužne financijske dokumente. Za njega neće postojati bankarske, financijske, tržišne ni bilo kakve druge tajne«, rekao je Soltaganov.</p>
<p>Centar će odgovarati Ministarstvu financija i vjerojatno će biti otvoren za nekoliko mjeseci, rekao je. No, najprije parlament mora donijeti nekoliko zakona, među kojima i zakon koji će odrediti sve organizacije koje moraju prijavljivati sumnjive poslove. Soltaganov je rekao da će centar, koji ruski mediji nazivaju financijskom tajnom policijom, analizirati poslovanje, protok informacija i otkrije li bilo što sumnjivo o tome obavijestiti tužiteljstvo. Neće imati pravo nikoga privesti na ispitivanje niti uhititi.</p>
<p> Soltaganov je rekao da 52 zemlje već imaju slične službe sa samo nekoliko zaposlenih, dok će Rusija, čiji teritorij pokriva 11 vremenskih zona, imati 200 do 250 zaposlenih. Rusija se, dodao je, prošle godine priključila međunarodnoj konvenciji o borbi protiv pranja novca, ali još nije ništa poduzela. Rusija svake godine gubi milijarde dolara kroz odljev kapitala i, prema različitim procjenama, četvrtina do polovice gospodarstva je u sjeni. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Rusko-iranska vojna suradnja ljuti Sjedinjene Države</p>
<p>Posjet Igora Sergejeva Iranu uslijedio usprkos oštrom protivljenju službenog Washingtona koji je Moskvi čak zaprijetio i gospodarskim sankcijama / Rusija namjerava prodavati Iranu sve vrste konvencionalnog naoružanja na koje, prema međunarodnim sporazumima, ima pravo</p>
<p>ANKARA, 26. prosinca (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Ruski ministar obrane maršal Igor Sergejev doputovao je u utorak u trodnevni posjet Iranu sa ciljem da unaprijedi i proširi vojnu i tehnološku suradnju Moskve i Teherana. Riječ je o prvoj vrlo znakovitoj posjeti nekog ruskog vojnog dužnosnika Iranu na tako visokoj razini od svrgavanja šaha Reze Pahlavija, odnosno pobjede Islamske revolucije 1979. Maršal Sergejev imat će i priliku, koja se rijetko ukazuje stranim gostima, da u pratnji svog domaćina admirala Ali Shamkhanija, posjeti i neke iranske vojne objekte.</p>
<p>Znakovito je da je posjet ruskog ministra Iranu uslijedio usprkos oštrom protivljenju službenog Washingtona. Odatle je čak Moskvi zaprijećeno gospodarskim sankcijama. Time je kremaljsko zdanje jasno stavilo do znanja kako odustaje od tajnog petogodišnjeg sporazuma s Bijelom kućom. Tim dokumentom Rusija se obvezala da neće prodavati oružje i drugu ratnu opremu režimu teheranskih mula. Razvrgavanje tog sporazuma Moskva je najavila još prije nepuna dva mjeseca.</p>
<p>Ruski predsjednik Vladimir Putin otišao je u ponedjeljak, kako se čini, korak dalje. Istaknuo je kako je njegovoj zemlji potrebna pragmatičnija vanjska politika koja uključuje i razvitak vojne i tehnološke suradnje s Iranom. U tom sklopu, Rusija namjerava prodavati Iranu sve vrste konvencionalnog naoružanja na koje, prema međunarodnim sporazumima, ima pravo. Prvi takav iranski iskorak Moskva je poduzela 31. prosinca 1999. Tada je, naime, dogovorena prodaja Irancima ruskih napadačkih podmornica klase »Kilo« koje bi trebale krstariti Perzijskim zaljevom. </p>
<p> Iran je izuzetno visoko pozicioniran u ruskim geostrateškim, ali i gospodarskim ambicijama. Moskva u toj susjednoj zemlji vidi unosno tržište za prodaju nagomilanog vlastitog naoružanja. Istodobno, Iran je važan potencijalni regionalni saveznik u odnosu prema Turskoj, Afganistanu i nekim drugim zemljama. Zanimljivo je da Moskva i Teheran imaju podudarna negativna politička stajališta prema talibanskoj administraciji u Kabulu. S druge strane, iranski svjetovni i duhovni vođe žele zamijeniti već davno isporučene američke borbene zrakoplove F-4, F-5 i F-14. Te letjelice su već zastarjele, a nedostaju i rezervni dijelovi.</p>
<p>Talibanski režim dosad su priznali samo Saudijska Arabija, Pakistan i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAF). Oporbene militantne skupine, lojalne svrgnutom predsjedniku Burhannuddinu Rabaniju pod svojom kontrolom još drže oko 10 posto afganistanskog teritorija. Iz te srednjoazijske, poglavito sunitske zemlje, stiže vojna i druga pomoć fundamentalističkim islamskim skupinama u Kirgistanu, Tadžikistanu i drugim bivšim sovjetskim republikama. Nije tajna da mnoge konce na tom nemirnom prostoru i daleko izvan njega povlači ozloglašeni saudijski disident Osama bin Laden. </p>
<p>Posjet ruskog ministra obrane maršala Sergejeva Iranu ima, kako se tvrdi, i nekoliko drugih zadaća. Jedna od njih je da se nađe zajedničko rješenje za prijeporno područje Kaspijskog jezera. Teheran želi reviziju iransko-sovjetskih sporazuma iz 1921. i 1940. kojima su regulirani pogranični odnosi na naftom i plinom bogatom kaspijskom bazenu. Iranci, kako se saznaje, žele uspostaviti kontrolu na oko 20 posto tamošnjeg prostora. </p>
<p>SALIH KONJHODŽIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Svemirska postaja Mir (ne) pada na Zemlju</p>
<p>MOSKVA, 26. prosinca (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Kontakt s ruskom svemirskom postajom »Mir« ponovo je uspostavljen i nema opasnosti od njegova pada, izjavili su u utorak ruski dužnosnici za svemirske letove. Stručnjaci su zaključili da je orbitalni kompleks hermetički u dobrom stanju, te da ima električnu energiju i »goriva« za normalno kruženje Zemljom do 5. ožujka iduće godine. </p>
<p>Drama s »Mirom« počela je u ponedjeljak u 14.43 sati kad je izgubljena veza s orbitalnim kompleksom u svemiru. Prva 24 sata veza je bila potpuno nestala iako su stručnjaci na Zemlji svakih 90 minuta uporno slali signale do »Mira«. Napokon, u utorak u 13.13 sati uspostavljena je radioveza, ali je nakon sedam minuta ponovo izgubljena. </p>
<p>Ne isključuje se termomehanička havarija na postaji ili potpuno slabljenje signala. »Ako se pokaže da kvar na 'Miru' može biti popravljen samo ljudskom rukom, mi ćemo hitno poslati posadu na 'Mir'«, izjavio je u utorak poslijepodne novinarima Jurij Semjonov, predsjednik kompanije Energija kojoj pripada orbitalni kompleks. </p>
<p>Odmah nakon što je izbila drama s »Mirom«, na ruskom kozmodromu Bajkonur u potpunu pripravnost stavljena je dvočlana astronautska posada. Astronauti Seližan Šarapov i Pavel Vinogradov čekaju spremni da polete u svemir. Problem je ipak što je trenutačno ruski teretni svemirski brod »Progres« na prvom međunarodnom svemirskom kompleksu gdje rusko-američka posada iskrcava opremu. To znači da se »Progres« može vratiti na Zemlju tek za dva do tri dana i tek tada će Šarapov i Vinogradov moći poletjeti prema »Miru«. </p>
<p>Postaja »Mir« kruži svemirom od 1986. godine. Prvo je bilo planirano da ostane samo pet godina u svemiru, ali ostala je gotovo 15 godina. Za to vrijeme na »Miru« je boravilo i radilo čak 103 astronauta iz 12 država. Najnovija havarija na toj postaji nije prva. Prije četiri godine izbio je požar, a u lipnju ove uslijedili su znatni kvarovi na termodinamičkim uređajima koje su astronauti popravili ujesen. </p>
<p>Ruska je vlada u studenome ove godine donijela odluku da se »Mir« kao potpuno amortizirani orbitalni kompleks, najkasnije do 1. ožujka, potopi u moru tisuću kilometara daleko od australskog kontinenta.</p>
<p>Ako najnovija drama u svemiru prođe bez tragedije, ruski astronauti Šarapov i Vinogradov poletjet će prema postaji 18. siječnja kako bi pripremili njezino potapljanje u moru. »Mir«, na kojem nema ljudske posade i koji je u režimu »automatskog pilotiranja«, kruži nad Zemljom na sigurnoj visini od 315 kilometara. </p>
<p>BOGOLJUB LACMANOVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Papa zabrinut zbog »kulture smrti« i nasilja u svijetu </p>
<p>RIM, 26. prosinca</p>
<p> – Papa Ivan Pavao II. je u ponedjeljak u Božićnoj poruci izrazio zabrinutost zbog »alarmantnih simptoma kulture smrti« koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju budućnosti, osudio nasilje nad kršćanima u Indoneziji i krvoproliće koje priječi postizanje mira na Bliskom istoku.</p>
<p> Pred bazilikom sv. Petra Papa je, obraćajući se Gradu i Svijetu (Urbi et Orbi), izrazio zabrinutost za stanje na Srednjem istoku, posebno u Svetoj zemlji, zatim u Indoneziji, gdje pučanstvo i na Božić proživljava, kako je rekao, dramatične trenutke bola i patnje.</p>
<p> Ivan Pavao II. je u svojoj poruci rekao da nalazi utjehu u zalaganju onih koji djeluju na štovanju ljudskih prava, kako bi se došlo do časnih mirovnih dogovora među narodima koji su zahvaćeni strašnim sukobima.</p>
<p> Pred desecima tisuća ljudi na Trgu sv. Petra Papa je pozvao na solidarnost među narodima, na opraštanje dugova siromašnim zemljama i prevladavanje kulture smrti, gdje ljudi misle da mogu odlučivati o tuđoj smrti. </p>
<p>Ivan Pavao II. je zatim poželio sretan Božić na 59 jezika, među kojima i na hrvatskome. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Hoće li se na razgovorima u Izoli utvrditi slovensko-hrvatska granica?</p>
<p>LJUBLJANA, 26. prosinca</p>
<p> – Hoće li se već 7. siječnja 2001. u Izoli, održati neslužbeni, »privatni« sastanak najviših dužnosnika hrvatske i slovenske vlade? Toga bi se dana, naime, prihvate li obje vlade poziv Društva istarskog prijateljstva (DIP), čije je sjedište u Portorožu, trebali sastati ne samo premijeri dviju susjednih država, Ivica Račan i dr. Janez Drnovšek, već i ministri vanjskih poslova Tonino Picula i Dimitrij Rupel, unutarnjih poslova Šime Lučin i Rado Bohinc te europskih integracija Ivan Jakovčić i Igor Bavčar. Glavni cilj toga sastanka bio da se učinkovito počne razgovarati o konačnome rješenju svih otvorenih pitanja kako bi se napokon uspostavila bolja suradnja između Hrvatske i Slovenije.</p>
<p>DIP je taj poziv pojedinačno uputio svakome od tih ministara kao i uredima dvojice premijera u subotu, na početku dugoga, četverodnevnoga božićnog vikenda, kojemu se u Sloveniji priključuje i Dan samostalnosti, koji se slavi u utorak, 26. prosinca. </p>
<p>Predsjednik DIP-a Egido Krajcar naglasio je kako su glavni povod za pokretanje te inicijative bili zabrinjavajući incidenti što su se u posljednje vrijeme dogodili na granici kod rijeke Dragonje. »Te incidente«, tvrdi Krajcar – a to je zapisano i u pozivu upućenome dvojici premijera i šestorici ministara – »izazivaju neki pojedinci koji su, inače, poznati kao protivnici sređivanja odnosa između dviju susjednih država.« Pritom je jasno kako se ponajprije misli na skupinu oko piranskoga odvjetnika Starmana, zvanu Građanska inicijativa za slovensku Istru, čiji je »pijun« Joško Joras iz Sečovlja. </p>
<p>Sada se u izvorima bliskim pokretačima toga poziva naglašava kako bi se dvojica premijera i šestorica ministara na tome sastanku trebali dogovoriti ponajprije o nužnosti da Državni zbor što prije ratificira međudržavni tzv. malogranični sporazum, potpisan još prije više od tri godine, što ga je Hrvatski državni sabor odmah potvrdio, koji izravno utječe na svakodnevni život, rad i suradnju gotovo pola milijuna žitelja s obje strane hrvatsko–slovenske granice. Također bi taj sastanak trebao ubrzati rad Mješovitoga diplomatskog povjerenstva do konačnoga dogovora o granici, osobito one na moru. Međutim, mogao bi biti i važna prekretnica k uspostavi učinkovitih i prijateljskih dobrosusjedskih odnosa, ali i polazna točka, kako se naglašava među inicijatorima iz DIP-a, »kao temelj za oblikovanje istarske euroregije«, koju navodno potiče i obećava financirati Europska unija i osobito podržava Italija. No, upravo zbog poklapanja te inicijative s dugim blagdanskim slavljem, u Ljubljani se nisu mogle dobiti službene izjave iz »prozvanih« ministarstava i ureda premijera, ali se neslužbeno moglo saznati kako su svi oni »naklonjeni tome pozivu«. Ljubljansko je Delo, pak, saznalo kako je hrvatski ministar Jakovčić »već potvrdio svoju nazočnost« na sastanku u Izoli.</p>
<p>Mihailo Ničota</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Češka TV otpustila 20 pobunjenih novinara</p>
<p>PRAG, 26. prosinca</p>
<p> - Novopostavljena uprava češke televizije otpustila je u utorak 20 pobunjenih novinara u pokušaju da uspostavi kontrolu nad deskom vijesti. Zaposlenici češke televizije odbijaju prihvatiti novoimenovanog direktora Jirija Hodaca jer smatraju da će intervenirati u neovisnost tog javnog medija sukladno političkim vjetrovima. Jedna od novoimenovanih Hodacovih suradnica Jana Bobosikova, direktorica informativnog programa, zaprijetila je u utorak da bi mogla upotrijebiti silu kako bi oslobodila desk vijesti. »Pripravna sam pustiti osiguranje i, ako je potrebno, policiju da obave svoj posao«, kazala je. Osiguranje kuće dosad je odbilo intervenirati za račun nove uprave, kao što je odbila i policija.</p>
<p> Zaposleni pak ostaju odlučni u namjeri da ne popuste pritiscima nove uprave. »Ne priznajemo ni Hodaca ni Bobosikovu pa su stoga ovi papiri (otkazi) za nas nebitni«, rekao je u telefonskom razgovoru s deska vijesti Marek Vitek. Pobunjeni novinari i uprava trenutačno emitiraju svaki svoje vijesti i međusobno se optužuju za piratsko emitiranje vijest. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Saddam poziva na sveti rat protiv Izraela </p>
<p>BAGDAD, 26. prosinca</p>
<p> – Irački predsjednik Saddam Hussein u božićnoj je poruci u nedjelju pozvao Arape muslimane i kršćane da objave sveti rat Izraelu.</p>
<p> Saddam je optužio Izrael da skrnavi muslimanska i kršćanska svetišta i da uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država hoće istrijebiti Palestince.</p>
<p> »Načela islama i učenje Isusa Krista tjeraju nas da krenemo putem koji zadovoljava Boga i našu savjest... a to je put džihada«, rekao je Saddam.</p>
<p> »Bez džihada nećemo postići ono čemu se nadamo u ostvarenju mira, pravde i spasa čovječanstva od zla tih zločinaca, tih ubojica«, dodao je.</p>
<p> Već je prije Saddam pozvao Palestince da nastave ustanak protiv Izraela i ne obaziru se na »kratkovidna politička rješenja« koja nude Sjedinjene Države.</p>
<p> Irak je uvijek bio žestok prema Izraelu, a tijekom Zaljevskoga rata s iračkog su teritorija ispaljivane i rakete scud na Izrael. Irak se protivi i mirovnim sporazumima koje su potpisali Izrael i Palestinci, kao i onima koje je Izrael potpisao sa susjednim zemljama. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>General Lazarević tvrdi da se priprema napad Albanaca</p>
<p>BEOGRAD, 26. prosinca</p>
<p> - Zapovjednik Treće armije Vojske Jugoslavije (VJ) general Vladimir Lazarević ustvrdio je u utorak da su Albanci na jugu Srbije za noć na srijedu najavili »opći napad«. Tijekom novogodišnjeg primanja u Zapovjedništvu Treće armije VJ u Nišu general Lazarević, čije su postrojbe zadužene za sigurnosnu zonu na granici s Kosovom, kazao je da su Albanci najavili takve akcije kao »završetak operacija oslobađanja teritorija od srpske okupacije«.</p>
<p> Lazarević je procijenio da su trenutačno »vrlo ugroženi« Bujanovac i Vranje jer Albanci raspolažu »suvremenim oružjem velikog dometa«. »Ne isključujem mogućnost da noćas bude jakih provokacija i napada na policiju i vojsku«, rekao je dodajući kako se nada da će se Albanci »ipak držati suzdržano«. Zapovjednik Treće armije istaknuo je da vojska neće dopustiti napad na vojnike »a da se pritom ne odgovori na najučinkovitiji način«. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Izborna pobjeda u Srbiji protekla bez euforije, za promjenu režima treba mudrosti i novca</p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> - Parlamentarni izbori u Srbiji, održani 23. prosinca, najbliži su idealu slobodnih i poštenih izbora od bilo kojih dosad održanih u toj zemlji. To su, zapravo, bili nulti izbori i njima je stavljena točka na povijesnu promjenu sustava. Tako misli većina prilično zadovoljnih i optimistički raspoloženih analitičara u Srbiji, kad govori o činjenici da je Demokratska oporba Srbije osvojila apsolutnu većinu u republičkoj skupštini i otjerala u oporbenjački zapećak sve ostale, pa i donedavnu vlast.</p>
<p>Ovi su izbori bili logičan nastavak onih održanih prije tri mjeseca, saveznih i lokalnih, jer se bez preuzimanja vlasti na republičkoj razini nije moglo nastaviti derogiranje režima i ličnosti Slobodana Miloševića. Rezultati izbora ipak nisu neko posebno čudo, već su otprilike u granicama očekivanog i pokazuju realnu političku situaciju u Srbiji. Šest i pol milijuna birača imalo je priliku izjasniti se o samo osam ponuđenih izbornih lista, dok ih je na prošlim izborima bilo čak 89. Budući da nije došlo do rasipanja glasova, grupacija od 18 političkih stranaka i udruga okupljenih u DOS-u od ukupno 250 osvojila je 176 mjesta i osigurala formiranje »svoje« vlade.</p>
<p> Iako heterogen i nedovoljno profiliran, DOS je takav rezultat postigao zahvaljujući antimiloševićevskom raspoloženju koje je obuhvatilo i antipatiju prema dosad vladajućim socijalistima, radikalima i julovcima. Poznavatelji prilika tvrde da je u prilog pobjedi DOS-a išla i dobra medijska kampanja, čiji je zadatak bio da u javnosti stvori sliku sposobnih, odlučnih, međunarodno podržanih političara i stranaka, što su građani, ogrezli u beznađe, jedva dočekali. DOS unutar sebe objedinjuje velik raspon političkih opcija, od građanske i manjinske do nacionalističke, pa je teško procijeniti hoće li njegova vlada, kojoj će na čelu biti Zoran Đinđić, moći biti stabilna. Između dvaju izbora vreća je morala izdržati batrganje rogova po cijenu osvajanja vlasti. To ubuduće neće biti slučaj i, prema nekim mišljenjima, prava oporba oformit će se upravo unutar DOS-a.</p>
<p>Dosadašnja suradnja rezultirala je dogovorom koalicije o podjeli resora u vladi pa čak i o tome da Milan Milutinović, budući da je »kooperativan«, ostane na mjestu predsjednika Srbije. Ministar vanjskih poslova SRJ Goran Svilanović odvažio se pred strancima pobjedu svoje strane odmah »zasjeniti« pobrojavanjem pet ključnih zadataka s kojima se nova vlast mora odmah suočiti. To su pitanje Kosova, stanje u sigurnosnoj zoni na jugu Srbije, odnosi Srbije i Crne Gore, socijalno stanje u državi i nizak životni standard te sprega bivše vlasti i organiziranog kriminala, odnosno strahovita korupcija. Iz popisa problema vidi se da Srbiji tek predstoji rješavanje teritorijalno-državno-pravnih pitanja.</p>
<p>Još jedan slavodobitnik, ali ipak i svojevrsno iznenađenje posljednjih izbora, jest rezultat koji je postigla Stranka srpskog jedinstva na čelu s nekad poznatim sportašem u području borilačkih vještina Borislavom Pelevićem. SSJ je utemeljio pokojni Željko Ražnatović Arkan, a neki mediji u Srbiji tvrde da ni jedna marginalna ultradesna stranka u zemljama tranzicije nije napravila proboj kao »arkanovci«, došavši za tri godine sa 6000 glasova na 200.000, odnosno 14 zastupničkih mjesta. Ima već sarkastičnih komentara kako to, uz najjednostavnije tumačenje da su razočarani ultranacionalisti sa socijalista i radikala prešli na SSJ, znači i da će Arkan postati »srpski kandidat za sveca«, među ostalim i zato što ga je ovih dana bivši predsjednik i sadašnji kandidat za Haag proglasio za »najvećeg srpskog patriota« i ocijenio kako 5. listopada (odnosno njegove predaje vlasti) ne bi ni bilo »da je Arkan bio tu«.</p>
<p>Nova srbijanska oporba, čije su ključne snage iz Socijalističke (37 zastupnika) i Radikalne (23 zastupnika) stranke (uz SSJ), imat će zadatak da »čekićima i srpom, zahrđalim i zlatnim žlicama, lopatama u obliku kruža, nogometnim loptama, slavskim kolačima i svim raspoloživim nacionalnim simbolima razbijaju DOS, a to ne bi morao biti težak zadatak jer je i sam DOS izrastao na takvim simbolima«, piše beogradski Danas. To znači da će, i uz pobjedu reformskih stranaka, borba za demokratsko civilno društvo biti duga i teška. Istina, Šešeljeva slavodobitna retorika i navodno radikalna koncepcija razotkrivena je kao farsa za zgrtanje novca i moći (radi se o padu sa 33 na 8,5 posto birača). Možda neku satisfakciju predstavlja saznanje da je Vuk Drašković za tri godine spao s 18 na 3,7 posto birača i sad Srpski pokret obnove plaća visoku cijenu korupcionaštva i gubljenja osjećaja za stvarnost, kao i da je demagogija Mire Marković i JUL-a došla na 0,37 posto »simpatizera«.</p>
<p>Rezultate najnovijih izbora za Narodnu skupštinu Srbije svakako treba pozdraviti, no oni su samo prvi korak u otklanjanju duboke političke i materijalne krize koju je u dekadi vladavine u nasljeđe ostavio Slobodan Milošević. Za promjenu režima potrebno je mnogo više od drastičnog iskoraka iz postojećeg negativističkog psihološkog stanja nacije. Uz podršku međunarodne zajednice, potrebno je mnogo mudrosti i prilično novca, a ni jedno niti drugo ne stječe se preko noći. </p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Koštunica i Đukanović o odnosima u federaciji</p>
<p>Crnogorski predsjednik je kazao da bi se »te republike potom mogle, ali ne i morale, udružiti u savez neovisnih država« / Na zahtjev Đukanovića navodno smijenjen zapovjednik Druge armije general-pukovnik Milorad Obradović, a na njegovo mjesto će biti postavljen general-pukovnik Jagoš Stojanović, dok admiral Zec navodno odlazi u mirovinu</p>
<p>BEOGRAD, 26. prosinca</p>
<p> - Crnogorski predsjednik Milo Đukanović izjavio je da su vlasti u Crnoj Gori spremne na razgovore s predstavnicima Srbije i najavio skoro objavljivanje crnogorske platforme koja se temelji na međunarodnopravnom subjektivitetu svake republike pojedinačno.</p>
<p>Đukanović je u ponedjeljak boravio u Beogradu na sjednici Vrhovnog vijeća obrane SRJ i poslije tog sastanka razgovarao s predsjednikom SRJ Vojislavom Koštunicom o redefiniranju odnosa u jugoslavenskoj federaciji. Prema priopćenju iz Koštunicina ureda, crnogorski predsjednik je kazao da bi se »te republike potom mogle, ali ne i morale, udružiti u savez neovisnih država«. U tom se priopćenju nadalje tvrdi kako je crnogorski predsjednik »iznio mišljenje da bi optimalno rješenje bio dogovor dviju republičkih vlada, mada nije isključio mogućnost da u razgovorima sudjeluje i predsjednik Koštunica«.</p>
<p>Koštunica je, stoji u priopćenju, insistirao na tome da se »nikakvi razgovori o preuređenju države ne mogu voditi bez sudjelovanja saveznih vlasti«. Također je ukazao na, kako je rekao, »teške posljedice« koje bi izazvao rascjep federacije i na »negativan stav međunarodne zajednice prema bilo kakvoj promjeni granica u Europi«. Prema vlastitom tumačenju Koštunica je insistirao i na »poštivanju postupka ustavne promjene, predviđenog kako Ustavom SRJ tako i Ustavom Crne Gore«, i »Đukanovića podsjetio da Ustav Crne Gore propisuje dvotrećinsku skupštinsku većinu kada je riječ o promjeni državnog statusa«.</p>
<p>Beogradski i podgorički mediji nagađali su i o nekim posve konkretnim rezultatima sjednice Vrhovnog vijeća obrane te najavljivali razrješenja zapovjednika Druge armije VJ general-pukovnika Milorada Obradovića i zapovjednika Ratne mornarice admirala Milana Zeca. Pozivajući se na izvore u federalnoj vladi, agencija SRNA javila je u utorak da je u Beogradu ipak smijenjen Obradović, i to na zahtjev predsjednika Crne Gore Đukanovića, a na njegovo mjesto će, prema istim izvorima, biti postavljen general-pukovnik Jagoš Stojanović. Admiral Zec navodno odlazi u mirovinu. Izvori ove agencije u Saveznoj vladi tvrde da je Đukanović zatražio i da se na prostoru Crne Gore ukine emitiranje programa televizije JU-info, ali da tom zahtjevu nije udovoljeno. </p>
<p>Pobjeda navodi da je smijenjen i zapovjednik vojnog aerodroma u Podgorici Luka Kastratović. Bilo je predviđeno, piše ovaj podgorički dnevnik, da se na sjednici Vrhovnog vijeća obrane donese i odluka o rasformiranju 7. bataljuna Vojne policije stacioniranoga u Crnoj Gori, a koji je funkcionirao kao Miloševićeva i Bulatovićeva paravojna formacija za pritisak na crnogorsko rukovodstvo, no pojedinosti o tome nisu doprle u javnost. Pored Koštunice i Đukanovića, na sjednici su bili i predsjednik Srbije Milan Milutinović, savezni premijer Zoran Žižić, ministar obrane SRJ Slobodan Krapović i načelnik GŠ VJ general Nebojša Pavković. Zamjetno je da se čelni ljudi u Beogradu i Podgorici nisu dogovorili o količini informacija koje će učiniti dostupnima javnosti budući da su njihovi kriteriji uključivanja javnosti u međurepubličke dogovore bitno različiti i predmetom pregovaračke taktike. (V.F.P./H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="49">
<p>Slučaj Unabomber, sa sociološkog gledišta, zaslužuje mnogo veću i suptilniju pozornost nego što mu je javnost inače pridaje</p>
<p>Nakon objavljivanja teksta s naslovom »Posljedice antitehnološkog terorizma i zloporabe tehnologije od strane tehnološke elite u ime viših ciljeva mogu biti katastrofalne« (Vjesnik,12.prosinca 2000.) izravno mi se obratilo više čitatelja želeći saznati detalje o slučaju Kaczynski. Kako je u okviru uobičajene kartice teksta nemoguće rekapitulirati cijelu priču, nadam se da će urednik rubrike »Pisma čitatelja« naći prostora.</p>
<p>Knjiga »Doba duhovnih strojeva« Raya Kurzweila o razvoja strojeva u budućnosti koji će, nakon inteligencije, doseći i razinu duhovnosti., objavljena krajem 1999., postala je u SAD izdavački hit. Autor knjige tvorac je prvih uspješnih strojeva za prevođenje i svojevrsni američki nacionalni heroj (»genij bez ostatka«) sa mnogim priznanjima između kojih je i devet počasnih doktorata. U knjizi je posebnu pažnju javnosti privukao detalj iz poglavlja »Budućnost« gdje autor prenosi pasus iz kontroverznog »firentinskog manifesta« doktora matematike Theodora Kaczynskog s razmatranjem posljedica pojave inteligentnih strojeva. Objavljeni dio manifesta, od 172. do 174. paragrafa, opisuje način na koji će nadmoćni strojevi pretvoriti ljude u »sretne« ali i zarobljene »domaće životinje«.</p>
<p> Negativistička razmatranja Kaczynskog o mogućim posljedicama tehnologizacije posve se poklapaju sa Kurzweilovim vizijama s tim što ih posljednji drži neizbježnima i dobrodošlima jer su dio racionalnog, od strane ljudi vođenog, procesa. Stvar postaje intrigantna nakon otkrića da je »firentinski manifest« zapravo Unabomber manifest i sve ono što iza njega stoji.</p>
<p>Slučaj Unabomber započeo je atentatima iz 1978. godine, a završio 1996. uhićenjem T. Kaczynskog koji je u razdoblju od 17 godina, jedanput godišnje, poduzimao teroristički napad improviziranom bombom na pojedine predstavnike »tehnološke elite« među kojima su bili sveučilišni profesori kao i trgovci tehničkom opremom. Mete napada bile su s Northwestern University, Poslovna škole na Utah University, prodavaonica računala u Salt Lake City-u, genetičar s California University, računalni stručnjak s Yale-a, ... . Svrha atentata bila je »propagiranje anti-industrijske ideje i ohrabrivanje onih koji mrze industrijski sustav«. U napadima su ubijene tri, a ranjene 23 osobe. Istovremeno, anonimnim ucjenama natjerao je Kaczynski urednike »Washington Posta« i »New Yorka Timesa« na objavljivanje njegova manifesta »Industrijsko društvo i njegova budućnost« u kome je, u 232 paragrafa, izložio neoludističku analizu suvremenog tehnologiziranog društva i program njegova rušenja.</p>
<p> Živio je izolirano u pustinjskoj kolibi, a atentate je pomno planirao pa ga je bilo nemoguće otkriti. Otkrio ga je na kraju vlastiti brat, prepoznavši u objavljenom manifestu njegove stavove i stil pisanja. Za otkriće ga je FBI nagradio s milijun dolara od kojih je polovicom obeštetio žrtve atentata. T. Kaczynski osuđen je 1998. tako što mu je, u zamjenu za priznanje krivnje, smrtna kazna zamijenjena doživotnim zatvorom. Postavljena liječnička dijagnoza okvalificirala ga je kao paranoidnog šizofrenika, a sud je odbio obranu temeljenu na stavu da je riječ o antitehnološkoj pobuni pojedinca protiv represivne okoline.</p>
<p> Firentinski manifest može se pronaći na »on-line« indeksu ludizma kao recentni prinos neoludizmu, anarhopromitivizmu i drugim suvremenim antitehnologijskim pokretima. Evo prijevoda poglavlja koje je Kurzweil u svojoj knjizi preuzeo od Kaczynskog:</p>
<p>»Prvo, pretpostavimo da računalni znastvenici uspiju u razvoju inteligentnih strojeva koji mogu činiti sve stvari bolje nego što ih mogu činiti ljudska bića. U tom slučaju, po svoj prilici, sav rad bit će izvođen od strane ogromnog visoko organiziranog sustava strojeva tako da ljudska radna snaga neće biti potrebna. Jedan od slijedeća dva slučaja može se dogoditi. Strojevima može biti dopušteno izvođenje vlastitih zaključaka bez ljudskog nadzora ili se može zadržati ljudska kontrola nad strojevima. Ako se strojevima dozvoli izvođenje njihovih vlastitih zaključaka nećemo moći načiniti nikakvu pretpostavku o rezultatima jer je nemoguće pretpostaviti kako će se takav stroj ponašati. Zaključujemo da bi sudbina ljudske vrste zavisila od milosti strojeva. Može se razmišljati kako ljudska vrsta neće nikada biti toliko glupa da prepusti svu moć strojevima. Ali mi nismo niti pretpostavljali da bi ljudska rasa svojevoljno predala moć strojevima niti da bi strojevi svojevoljno preuzeli moć. Ono što smo zaista pretpostavljali je to da ljudska vrsta može lako dopustiti sebi da upadne u poziciju takve ovisnosti o strojevima tako da nema nikakvog praktičnog izbora osim prihvaćanja odluka strojeva.</p>
<p>Kako društvo i problemi s kojima se ono suočava budu postajali sve složeniji, a strojevi sve više inteligentni, ljudi će dopuštati strojevima donošenje sve više odluka za njih zbog toga jer će strojem izvedene odluke donositi bolje rezultate od onih koje donose ljudi.</p>
<p> Eventualno se može doseći stanje na kome će odluke o održanju sustava u radu biti toliko složene da ih ljudi neće biti u stanju inteligentno razriješiti. Na tom stupnju strojevi će biti u mogućnosti ostvarenja stvarne kontrole. Ljudi neće biti u mogućnosti isključiti strojeve jer će zavisnost od njih biti tolika da bi isključenje bilo ravno samoubojstu.</p>
<p>U drugom slučaju, moguće je da se ljudska kontrola nad strojevima održi. U tom slučaju prosječni čovjek može imati nadzor nad svojim osobnim strojevima, kakva je npr. kontrola nad automobilom ili osobnim računalom ali će nadzor nad velikim sustavima strojeva imati tanki sloj elite - upravo kao što je danas, ali uz dvije razlike. Zbog poboljšanja tehnike elita će imati veći nadzor nad masama, a kako ljudski rad uopće neće biti potreban mase će biti suvišan, nekoristan teret za sustav. Ako elita bude nemilosrdna može jednostavno odlučiti odstraniti masu čovječanstva. Ako bude humana može koristiti propagandu ili druge psihološke ili biološke tehnike za reduciranje rađanja sve dok se čovječanstvo ne smanji kao bi ostavilo mjesta za elitu. Ili, ako se elita sastoji od liberala meka srca, može odlučiti igrati se božjeg pastira ostatka ljudske vrste. Nastojat će da svačije fizikalne potrebe budu zadovoljene, da sva djeca rastu u psihološki higijenskim uvjetima, da svatko ima hobi koji ga zaokuplja i da svakome tko postane nezadovoljan osigura tretman za rješavanje problema. Naravno, život će biti toliko besmislen da će ljude trebati biološki ili psihološki preraditi kako bi se uklonila njihova želja za moći ili sublimirati njihovu želju za moći prema hobiju. Ovaj inženjering rezultirat će time da će ljudska bića bit sretna u društvu ali posve sigurno neće biti slobodna. Ona će biti reducirana na status domaće životinje« (završetak prijevoda). </p>
<p>Metodologija antitehnologijske borbe koju Kaczynski u daljnjim paragrafima svoga manifesta zagovara neodoljivo podsjeća na metode pokreta anarhosocijalista (Bakunjin i drugi.) s početka 20. stoljeća. U svjetlu teorija o spiralnom napredovanju povijesti (ili slobodnije rečeno o njenom perverznom ponavljanju) zanimljivo je napraviti moguće projekcije razvoja eko-ideologije kao jednog od najperspektivnijih kandidata za dominatni politički pravac u 21. stoljeću. Nemogućnost postizanja političkog dogovora među zemljama svijeta o ekološkim pitanjima mogao bi voditi sve većoj, već danas primijetnoj, političkoj angažiranosti ekoligista. Vrhunac ekopolitičkog djelovanja bio bi stvaranja prvih zemalja s potpuno ekološkim vladama (nalika na prvu zemlju »vladavine« radničke klase) u kojima bi se provodio državni ekoeksperiment ideološkog preodgajanja, praktično neizvediv bez diktature i ekoterora jer će politička dominacija ekologista ostvarivati brže od brzine podizanja ekološke svijesti masa.</p>
<p>U nemogućnosti da humanim prosvjetiteljskim metodama oživotvore postavljene ideale, ekopolitika pribjegavat će sredstvima masovnog preodgajanja ili prisilnoj ekologizaciji. Zbog trivijalnog prekršaja kakav je, recimo, gaženje trave bili biste osuđeni na smrt. Jačanje moći eko-politike dovelo bi na kraju do polarizacije svijeta na tehnološke i antitehnološke blokove. Borba za, doslovce, životni prostor mogla bi na kraju uroditi i formiranjem agresivnih saveza zemalja koje bi na valu parola o potrebi očuvanja zemlje homogenizirale mase i na kraju započele ekološke ratove protiv zagađivača. Ekopolitočka lepeza sadržavala bi i radikalna politička krila poput ekoanarhista. Brojčano beznačajni anarhoekologisti mogli bi u ekstremnim kriznim sitaucijama iskoristiti priliku i preuzeti vlast te ekopolitiku usmjeriti prema ekofašizmu. Scenarij razvoja ekototalitarizma u 21. stoljeću, vremenskim razvojem, intenzitetom ali i posljedicama mogao bi biti posve nalik socijalnim pokretima i vrenjima 20. stoljeća, sa žrtvama koje bi se mjerile stotinama milijuna.</p>
<p>U svjetlu navedenih projekcija, slučaj Unabomber, sa sociološkog gledišta, zaslužuje mnogo veću i suptilniju pozornost nego što mu je javnost inače pridaje. Za sljedbenike Kaczynski ima karizmu sveca, a neki od štovatelja javno mu stavljaju na raspolaganje financijska sredstva i štamparije radi širenja ideja izloženih u njegovu manifestu.</p>
<p>IGOR RATKOVIĆ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Nagrada »Pizzi Croata«</p>
<p>Ovih je dana objavljeno da je na »Pizza-biennalu« u Napulju u konkurenciji 1.218 majstora u izradi pizza iz cijele Italije, Tunisa, Španjolske i Francuske, druga nagrada dodijeljena Dariju Kroflinu, Hrvatu iz sela Mače u Hrvatskom Zagorju. Njegova nagrađena pizza zove se »Pizza Croata«, a on ju izrađuje i prodaje u svojoj pizzeriji u Napulju, Via Augusta. U Napulj je dospio oženivši se s Talijanskom, ali ne izgubivši time mozak, dušu i srce u odnosu na zemlju i narod svog porijekla. </p>
<p>Kako je pisano napuljski list »Corriere di Napoli« nastao je gotovo politički ili nacionalni slučaj, jer da je »sramota za Italiju što je Hrvat osvojio vrhunsku nagradu baš za pizzu«, koju Talijani smatraju svojim nacionalnim jelom.</p>
<p>Hvala našem Kroflinu koji je, a osobito što je pod našim imenom, tj. imenom njegove domovine i njegovoga naroda, osvojio u tako jakoj konkurenciji drugu nagradu. Posebnost te njegove pizze sastoji se u tome što je on svim dosad poznatim sastojcima za izradu pizze dodao: bademe namočene u dalmatinskoj rakiji, posebno obrađene suhe smokve, te neku travu koju nabavlja iz okolice Zagreba, za koju je posebno zainteresiran da mu konkurenti ne saznaju koja je to trava.</p>
<p>G. Dario Kroflin sada ima 47 godina. Pohod pizze u Zagreb i Hrvatsku nastao je koncem šezdesetih godina, a zbilo se je to ovako. </p>
<p>Na poticaj Turističkog saveza Zagreba u Gorizziu, Udine, Pordenone i Trst posjetilo je njegovo izaslanstvo, koje je predvodio tadašnji glavni tajnik TSZ M.K., a na čelu izaslanstva u Trstu pridružio se predsjednik TSZ g. Ratko Karlović. U izaslanstvu su pored ostalih bili: g. Ante Morić, tada generalni direktor hotela »International« (kome je pripadao i hotel »Palace«); g. Dule Babajić, generalni direktor ugostiteljskog poduzeća »Lovački rog«, kome je pripadalo oko 48 posto ugostiteljskih radnji grada Zagreba; g. Kraševac, glavni tajnik Automoto saveza Hrvatske; g. Ante Cvitković, tajnik Zagrebačke komore za hotelijerstvo i ugostiteljstvo i dr.</p>
<p>Kada smo stigli pred večer u Goriziu, poželjeli smo nešto jesti. Kako sam ja do tada već u niz navrata konzumirao pizzu, a i dopala mi se, to sam ih upitao jesu li jeli pizzu. Nitko od nazočnih pizzu nije jeo. Došli smo do jedne preporučene pizzerije i kad smo pojeli pizze upitao sam ih kako im se sviđa. Svi su bili zadovoljni. Ja sam imao cilj da ugostitelji u Zagrebu uz ostalu ponudu, osobito hrvatskih jela, nude i pizzu. Odmah sam predložio g. Duli Bubajiću, generalnom direktoru »Lovačkog roga« da on u jednom do tri lokala organizira izradu pizza i naravno njihovu prodaju. Sutra ujutro u razgovorima u Turističkom savezu Gorizzia, odmah je dogovoreno i utvrđeno da četiri do šest kuharica i kuhara »Lovačkog roga« određenoga dana odu u Gorizziu i tamo ostanu dok se ne osposobe u izradi pizza vrsne kakvoće. Nakon što je to provedeno i osposobljeni se vratili u Zagreb, »Lovački rog« je otvorio prvu pizzeriju u Zagrebu (ali napominjem da je to bila i prva pizzerija u Hrvatskoj), u biffeu »Zadar« na Cvjetnom trgu u prolazu prema kinu »Zagreb«. Građanstvo je odmah prihvatilo ponudu pizza, pa je malo zatim otvorena druga pizzerija u biffeu »Šestine« na uglu Draškovićeve i Vlaške i malo zatim je nastao pohod otvaranja pizzerija po cijeloj Hrvatskoj.</p>
<p>Kada su prve pizzerije otvorene u Zagrebu naš slavodobitnik Dario Kroflin imao je 17 godina i gotovo da kažem, ne vjerujem da on nije već u Zagrebu probao prvu pizzu. Opetovana hvala g. Dariju Kroflinu i iskrene čestitke. </p>
<p>MILIVOJ KUNUDŽIĆ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Crveni iz 1990. vraćaju nas u 1945. godinu!</p>
<p>Iz godine 1990. kada je uspostavljen višestranački hrvatski Sabor samostalne Republike Hrvatske (SRH) najnovija promjena imena Trga hrvatskih velikana u Zagrebu vraća nas danas ravno i točno u 1945. godinu kada je raniji hrvatski ban, posljednji ban, Dr. Ivan Šubašić dao ostavku u vladi Tito-Šubašić (W. Churchill) protestirajući time protiv grozne centralističkio-unitarističke diktature i boljševičkog totalitarizma crvenih, tobože antiteističkog a zbiljski antihumanističkog. Hrvatski antifašizam i antifašisti (Hebrang, Rukavina, Orešković, Končar itd.) s takvim monstrumom nemaju odavno nikakve veze (A. Hebrang mučen do smrti 1949. godine, itd.)</p>
<p>To je to doba kada je nazivom Trg žrtava fašizma u Zagrebu (Zaprešiću itd.) trebalo dobro sakriti pokolj Hrvata 40-tih (Slovenaca, Crnogoraca, Rusa, Ukrajinaca itd.) do tada nezapamćen u čitavoj mučeničkoj našoj povijesti, dakle, pokolj pod Titom daleko veći i od Krbavske bitke iz 1493. ili mletačko-križarskog razorenja Zadra iz 1204. godine. O svemu ovome opširno sam već pisao u »Vjesniku«, a podržavam, naime, prijedlog gradskog vijećnika u Zagrebu g. Stipe Tojčića (HNS)!</p>
<p>Žarko preporučam Skupštini grada Zagreba neka nikako ne mijenja dosadašnje ploče naziva Trga Meštrovićevog kamenog paviljona, dok se o tome pitanju ne provede najšira demokratska javna rasprava. Slično vrijedi i za epitaf »Bože čuvaj Hrvatsku« na Trgu bana Jelačića, što ga četnici i dan-danas uzastopce uništavaju do kraja.</p>
<p>Ako gradska vlast ljevičara s 27 takvih gradskih vijećnika, ne posluša ovaj moj zbilja dobronamjerni ljevičarski savjet iz HSS-e, ona doista ponavlja samo 1945. godinu nanovo, ali i mi ćemo demokrati Hrvati s time također nanovo obračunati. Svete žrtve fašizma ne će se moći u nedogled zloupotrebljavati tek kao smokvin list za također jednako svete (!) žrtve četništva i boljševizma. Amen. Pod slični referendum vjerojatno spada i pitanje današnjih hrvatskih generala (Zagreb, RH) i ono o nekadašnjoj »herojskoj Titovoj armiji« (Split). </p>
<p>Mnogo je danas još važnije da se preko noći stvori veliki visoko-stručni tim hrvatskih pravnika na dobrovoljnoj bazi, možda okupljeni oko Instituta u Novom Vinodolskom ili oko Hrvatskog žrtvoslovnog društva, da izvedu pomno sve istražne operativne radnje o zapovjednoj odgovornosti g. Cyrusa Vancea, Kofi Anana, zatim i zapovjednika Nizozemaca u trupama UN (i čitavog tog zapovjednog lanca) za najveće pokolje i strahote u Europi za doba »mira« 90-tih XX. stoljeća: Vukovar i Srebrenica. Narod Hrvatski s Bošnjacima neka hitno krene u dobrovoljno prikupljanje financijskih sredstava za sve potrebe u radu spomenutog dobrovoljnog pravničkog hrvatskog tima (ili hrvatsko-bošnjačkog). Mi ne damo niti smo ranije dali naše generale HV-e u ruke monstruoznih farizeja, Kristoubojica. Franjo, jedan Blaškić je već previše (iako mu je kazna »simbolički mala«!?)</p>
<p>Sve ovo pišem kao Radićevac (Radić ubijen 1928. i ja tada rođen), član HSS-e, zatim Narodne zaštite pod vojničkom kapom i s puškom (već tada umirovljeni liječnik) i kao jedan od prva dva tajnika Odbora akcije za Trg žrtava fašizma, čak jedan od prvih javnih govornika i pisaca o toj temi, dakle, član tog Odbora – sa Šimom Balenom, Grgom Gamulinom, Danijelom Ivinom, I. Z. Čičkom itd. od osnutka do dan-danas. Ovaj odbor značajnije neke dužnosti od tajničke nikada nije imao ni nema. Svi mi članovi ujedno smo kolektivni Predsjednik Odbora akcije. Živjela naša zajednička domovina Republika Hrvatska, do daljnjega na čelu sa sadašnjim izabranim svojim Predsjednikom! »Ne boj se, nisi sam...« Tin Ujević. </p>
<p>Dr. JURE JURAS, umirovljeni liječnik, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Žgančevi zapisi s novom grafijom </p>
<p>U doba sveopće globalizacije koja će uništiti i mnogo »jače« jezike od kajkavskog (jače po broju govornika) bilo bi od neprocjenjiva značenja napraviti drugo izdanje Žgančevih zapisa narodnih pjesama Pomurskih Hrvata u kojemu bi kajkavski samoglasnici bili zabilježeni s odgovarajućim vrijednostima i posebno mjestom naglaska – to je zaključak stručnog izlaganja što ga je mr. Đuro Blažeka podnio na 5. međunarodnom kroatističkom znanstvenom skupu 24.-25. studenog u Pečuhu.</p>
<p>Organizator toga skupa bio je tamošnji Hrvatski znanstveni zavod u okviru Odsjeka za kroatistiku, koju ondje studira tridesetak studenata, pripadnika naše nacionalne manjine u Mađarskoj.</p>
<p>Đuro Blažeka, profesor na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu, magistrirao je prije par godina na temi »Govor Preloga«, gdje je i rođen, pa su mu pitanja govora Pomurskih Hrvata u desetak sela s mađarske strane Mure vrlo bliska (Lončarić ih svrstava u međimurske govore). Osobno je istražio govor Murakeresztura.</p>
<p>Tema Blažekina referata u Pečuhu bila je odnos Žgančevih zapisa narodnih pjesama Pomurskih Hrvata iz 1952. godine i živog govora ljudi koji su ih pjevali. Žgančevo istraživanje bilo je organizirano u suradnji s Mađarskom akademijom znanosti. Rezultati su objelodanjeni u knjizi izašloj 1974. u Čakovcu. Vinko Žganec, najpoznatiji hrvatski etnomuzikolog (skupio je 15.000 pjesama, najviše u Međimurju), ističe: »Na ovom jezičnom otoku zbilja se pruža krasna prilika za proučavanje neiskvarenog tipa kajkavskog dijalekta«. </p>
<p>Blažeka ukazuje, međutim, na razlike između Žgančevih zapisa i žive riječi zbog toga što Žganec koristi samo pet grafema iz štokavskog standarda za desetak kajkavskih samoglasnika. To je, nažalost, obilježje gotovo svih zapisa kajkavske baštine. Dodali bismo: to je obilježje i Žgančevih zapisa međimurskih pjesama i njegovih zapisa iz ostalih kajkavskih krajeva. To je obilježje cjelokupne kajkavske pisane baštine. Izuzetak su samo zapisi narodnih pjesama iz okolice Vrbovca što ih je načinio Rikardo Plohl-Hardvigov, objavljeni 1868. u Varaždinu. U Žgančevim zapisima jednako se pišu i zatvoreni i otvoreni glasovi. Blažeka spominje primjere: vreme, mesec, žena, seno, jesen i dr. To su riječi u kojima se u kajkavskim govorioma samoglasnik »e« izgovara različito, a Žganec ih piše jednako. Tako je i s ostalim tipičnim kajkavskim samoglasnicima.Osim u vokalizmu Blažeka upozorava i na druge nedosljednosti u zapisivanju proisteklih iz analogija sa standardnim jezikom ili izravnim preuzimanjem štokavskih riječi. Po njegovoj ocjeni, drugo dorađeno i dopunjeno izdanje ne bi bio pretežak zadatak: »Na taj bismo način omogućili budućim generacijama da osjete kako su govorili njihovi preci. To se nikako neće moći pomoću zapisa koji se služe grafijom iz standardnog jezika u kojem 5 grafema trebaju pokriti 15-ak kajkavskih. Dokle god imamo govornika izvorne kajkavštine, a to su posebice naši Pomurski Hrvati, takvi istraživački pothvati bit će mogući.«</p>
<p>Prihvati li tko Blažekin prijedlog, bio bi to, u suradnji s Institutom za etnologiju i folkloristiku, pionirski pothvat u zapisivanju glazbene baštine kajkavskih narodnih pjesama. I ne samo njih. </p>
<p>IVO HORVAT, Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="53">
<p>Snimatelju HRT-a zbog pokušaja ubojstva gaženjem četiri godine </p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> – Na zagrebačkom Županijskom sudu početkom prošlog tjedna zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva svoje bivše djevojke, snimatelj HRT-a i režiser glazbenih spotova Denis Wolfart (33) osuđen je nepravomoćno na četiri godine zatvora.</p>
<p>Naime, predsjednik sudskog vijeća Dražen Tripalo je u obrazloženju presude naveo kako je Wolfart »kao redatelj umjesto da pretoči stvarni život u film nezrelo poželio svoj život učiniti filmskim«, istaknuvši kako je za osuđenog svijet filma postao realan, što mu ne daje za pravo da reagira kao kobne večeri 25. rujna prošle godine, kada je oko 20,30 sati svojim terencem marke »land rover« pregazio svoju bivšu djevojku Maju Cvetnić (33).</p>
<p>Prema optužnici, pak, Wolfart je spomenute večeri svojim terencem pratio svoju bivšu djevojku i njenog sadašnjeg dečka Dražena Horvata (33), koji su se nalazili u njegovom »fiatu uno«. Dolaskom do Kodrmanove ulice u Zaprešiću, Wolfart im je terencem prepriječio put, no, Maja i Horvat su uspjeli pobjeći, ali ih je Wolfart ponovno sustigao na Trgu Maršala Tita 5, gdje im je ponovno zapriječio put, odgurnuo Horvatov »fiat« i potom kotačima prešao preko Majinih nogu.</p>
<p>Tijekom suđenja snimatelj HRT-a se branio urotom Maje Cvetnić i njene majke koju je, kako je i sam osuđeni priznao, više puta izvrijeđao nazvavši je starom vješticom. Pritom je naveo kako nije namjerno pogazio svoju bivšu djevojku, već kako mu se džip oteo kontrolu, dok je pak svoju vidljivu agresivnost pokazao tek kada ga je Dražen Horvat udario u glavu. Od udarca je Wolfartu navodno pukla arkada, no, u liječničkim dokumentacijama nigdje nije evidentirana ta ozljeda, niti su u njegovom terenskom automobilu pronađeni tragovi krvi.</p>
<p>Prema pak izjavama više svjedoka koji su se zatekli na mjestu događaja, osuđeni Wolfart je itekako kontrolirao tijekom napada na bivšu djevojku, štosu potvrdili očevici navevši kako bi djevojka bila pregažena da je Horvat nije izmaknuo.</p>
<p>»Znači da je Wolfart imao namjeru ubiti oštećenu« dovršio je sudac Tripalo napomenuvši kako se osuđeni »ne dobro nego predobro kontrolirao«. Pored četverogodišnje zatvorske kazne, osuđeni Wolfart dužan je platiti i sudske troškove.</p>
<p>VANJA MAJETIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Najmirnija božićna noć u proteklih deset godina, uspjeh akcije »Mir i dobro«</p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> – Ovogodišnja badnja večer i božićna noć u Zagrebu su bile najmirnije u prošlih deset godina, prema službenim podacima iz PU zagrebačke. Naime, osim što su vjernici mnogo mirnije, a ne preskakajući petarde, hodali gradom prema crkvama gdje su se služile mise, zabilježena su samo tri događaja vezana uz nespretno rukovanje pirotehnikom ili oružjem. </p>
<p> Od bacanja petarde oštećen je vjetrobran automobila na Strossmayerovom trgu, a propucano je staklo na staji u Sesvetama uz manju materijalnu štetu. </p>
<p> I iz Hitne pomoći ističu da u usporedbi s prijašnjim godinama nije bilo mnogo posla vezanog uz ozljede od propucavanja i petardi. Iako se dogodilo nekoliko incidenata zbog nestručnog rukovanja pirotehnikom, oni ni u kojem slučaju nisu onako brojni, kao što su bili prijašnjih godina. Božić je, dakle, bio mnogo mirniji i s manje nepoželjnih posljedica od prijašnjih - ovog je puta ipak podsjećao na mirni blagdan, kakav uistinu i jest. </p>
<p> Božićni blagdani i u Splitu protekli tiho i mirno, bez i jednog ozbiljnijeg incidenta.</p>
<p> Uporaba petardi i ostale pirotehnike bila je uočljivo manja nego ranijih godina. </p>
<p> U splitskoj policiji kažu da je prošla noć protekla bez intervencije.</p>
<p> Božićna noć na području Osječko- baranjske županije protekla je mirno, izvijestila je u utorak osječko-baranjska Policijska uprava.</p>
<p> Nije bilo dojava o izgredima, narušavanju javnog reda i mira ili slučajevima ranjavanja uporabom vatrenog oružja ili pirotehničkih sredstava, doznaje se u policiji.</p>
<p> U osječkoj stanici Hitne medicinske pomoći također su nam potvrdili da je noć protekla bez intervencija. </p>
<p> Prema informaciji PU krapinsko-zagorske Badnja večer i Božić na području Hrvatskog zagorja protekli su izuzetno mirno. Policija nije evidentirala zlouporabe vatrenog oružja i pirotehničkih sredstava.</p>
<p> Blagdanski ugođaj na dubrovačkom području narušio je požar koji je u noći na utorak oko 1 sat izbio na Lopudu i u kojem je izgorjelo 30 hektara šumskog pokrova i šumskog raslinja.</p>
<p> Vatra koju je najverojatnije izazvalo nepažljivo rukovanje petardama pod nadzor je stavljena oko 3,45 sati, a u gašenju su uz mještane sudjelovali pripadnici vatrogasne postrojbe dubrovačkih vatrogasaca.</p>
<p> Božićni praznici u Međimurskoj županiji prošli su bez većeg remećenja javnog reda ili mira, nitko nije ozlijeđen pri uporabi pirotehničkih sredstava, koja su se inače rabila manje nego prijašnjih godina (Priredila: Zrinka Boršić)</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Mladić umro od predoziranja, žena se utopila, muškarac preminuo od hladnoće... </p>
<p>SPLIT, 26. prosinca</p>
<p> – Tijekom proteklih blagdana splitska policija zabilježila je pronalazak triju osoba poginulih pod neobičnim okolnostima. No, ni u jednom slučaju nema indicija o počinjenju kaznenog djela.</p>
<p>U Biorinama pokraj Ciste Provo u staroj obiteljskoj kući, pronađen je Jakov Slišković (59). Očevidom je utvrđeno kako je Slišković, čije je beživotno tijelo pronašla njegova supruga propao kroz daske na tavanu te se zaglavio i umro od hladnoće. Slučajni prolaznik u moru pred splitskim hotelom Marijan pronašao je tijelo žene za koju se kasnije utvrdilo da je Danica Šućur (78) iz Kamena pokraj Splita. Starica je dan ranije otišla od svoje kuće te joj se izgubio svaki trag. Uz mještane Kamena u bezuspješnu potragu uključila se i policija sa psima. Njezino tijelo iz mora su izvukli vatrogasci te je radi obdukcije i identifikacije prebačeno na Odjel patologije splitske Kliničke bolnice. Najvjerojatnije od prekomjerne doze heroina umro je Miro Čović (29) iz Tučepa. Njegov leš pronađen je na zapuštenoj zemljanoj površini u splitskoj četvrti Trstenik. Točan uzrok njegove smrti utvrdit će se obdukcijom. (I. D.)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Ubijeni proslavljao rođenje unuka, osumnjičeni za ubojstvo u bijegu</p>
<p>OSIJEK, 26. prosinca</p>
<p> – Četrdesetšestogodišnji Vladimir Velki iz Bilja preminuo je u nedjelju oko 12,40 sati na putu za osječku Kliničku bolnicu nakon što je na njega iz vatrenoga oružja pucao njegov sumještanin Stjepan L. (39).</p>
<p> Prema službenom priopćenju PU osječko-baranjske, ubojstvo se dogodilo oko 12,30 sati u baranjskome mjestu Bilje u ugostiteljskom objektu »Centar«. Iz zasad još neutvrđenih razloga Stjepan L. je pucao u Velkija teško ga ranivši. Budući da je teško ozlijeđeni Velki još davao znakove života, očevici ovoga strašnog događaja Samir B. (33) i Goran P. (34) nisu htjeli čekati kola Hitne pomoći, već su ga smjestili u automobil te ga povezli u osječku Kliničku bolnicu. Međutim, Velki je umro na putu do bolnice. Neslužbeno doznajemo kako je Stjepan L. na Velkija pucao iz pištolja marke TT, kalibra 7,62 milimetra. »Sve se dogodilo na Badnjak oko podneva. Velki je toga jutra postao djed, rodilo mu se prvo unuče, pa je sa prijateljima otišao u »Centar« da proslave. Što se tamo događalo ne znam jer nisam bio prisutan, ali sam čuo da je sve bilo u redu dok nije došao Stjepan L.. Tada je navodno započela rasprava o tome tko je sudjelovao u Domovinskome ratu a tko je pobjegao, ispričao nam je Velkijev prvi susjed Jandre Kuštro. Prema njegovim riječima, Stjepan L. je već dulje vrijeme prijetio Velkiju jer ga je navodno krivio za smrt njegova brata koji je poginuo u ratu. Nadalje je kazao kako je S. L. prije desetak godina već bio optužen za ubojstvo, ali ne zna kako je taj slučaj završio i je li uopće bio u zatvoru. Osumnjičeni je S. L. nakon ubojstva pobjegao sa mjesta događaja, još uvijek nije pronađen, pa policija i dalje traga za njim. Očevid su na mjestu događaja obavili istražni sudac Županijskog suda u Osijeku te očevidna ekipa PU osječko-baranjske.</p>
<p>MAJA SAJLER</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Još se ne zna identitet djevojčice iz Maksimirskog jezera </p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> – U prvom jezeru maksimirskog perivoja na sami je Božić u 11,40 sati pronađena mrtva djevojčica, čiji je identitet zasad nepoznat. Naime, radnik zagrebačkog zoološkog vrta Petar Levak (33) na površini je jezera ugledao tijelo djevojčice stare otprilike 12 godina.</p>
<p>Kako je rečeno na konferenciji za novinare PU zagrebačke u utorak ujutro, na tijelu djevojčice nema vidljivih oznaka koje bi upućivale na nasilje, a detaljnije informacije u cilju istrage nisu bile dostupne. Ne zna se ni to je li netko posljednjih dana prijavio nestanak djevojčice, a kriminalistička policija poduzima sve predistražne radnje kako bi se utvrdio njezin identitet i uzrok smrti. (Zrinka Boršić)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="58">
<p>Medvednica i Bjelolasica čekaju snijeg, skijališta u Austriji, Italiji i Sloveniji spremna</p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> - Prema agencijskim procjenama, i ove će sezone na skijanje krenuti ili je već krenulo oko 90 tisuća hrvatskih građana koji tradicionalno odabiru neko od austrijskih, talijanskih, slovenskih ili pak domaćih skijališta. Nitko, doduše, već godinama ne barata preciznim podacima o broju putnika jer se veći dio skijaša dogovara izravno s vlasnicima apartmana ili hotela, ne koristeći se uslugama hrvatskih agencija,.</p>
<p> Neprijeporno je, međutim, da će najveći dio od tih devedesetak tisuća skijaša skijanje »odraditi« od 6. do 13. siječnja, odnosno posljednjeg tjedna školskih praznika, u inozemstvu poznatog i kao »hrvatski tjedan«. Cijene se nisu bitno mijenjale u odnosu na prijašnje sezone pa tako svakog ljubitelja zimskog odmora očekuju standardni izdaci - između 250 i 300 DEM za šestodnevnu ski kartu, najmanje 200 DEM za sedmodnevni smještaj (prema inozemnim anketama, hrvatski skijaši u pravilu odabiru bolji smještaj) i najmanje još dvjestotinjak maraka za provod. Prema gruboj računici, svaki će skijaš u tjedan dana potrošiti oko 700 DEM ili oko 2800 kuna. Tomu nisu pribrojene skijaška oprema i priprema skija, što su pozamašne stavke.</p>
<p> Za razliku od nekoliko proteklih sezona, ovaj je prosinac obilježen nedostatkom snijega. Odgođena su brojna otvorenja skijanja, snježni topovi nisu mogli raditi zbog visokih temperatura, a stanje se donekle popravilo tek posljednjih desetak dana.</p>
<p> Od božićnog vikenda otvorena su sva veća slovenska skijališta. U Kranjskoj gori skijanje je zbog manjka snijega moguće samo na središnjim pistama dok na Krvavcu, izuzev dvije, rade sve ostale staze i žičare. Od subote je u pogonu i Kanin, a na Kobli se otvorenje sezone očekuje ovih dana. Rogla i Pohorje, doznali smo iz Slovenskog turističkog ureda, rade punom parom. </p>
<p> Na talijanskom Kronplatzu ima 85 kilometara otvorenih staza, visina snijega je do 95 centimetara i radi 29 žičara.</p>
<p>Prema posljednjim podacima Austrijskog promidžbenog ureda za turizam, u toj zemlji djelomično su ili potpuno otvorene staze u Lachtalu, Murauu, Serfausu, glečerima Pitzaler, Kaunertaleru, Kühtaiju, Hinteruxu, Lechu, Bad Gasteinu, Bad Hofgasteinu, Filzmoosu, Flachauu i Zell am Seeu. </p>
<p>S Bjelolasice poručuju da sezona počinje tek onda kad padne prvi veći snijeg, a zasad ga još nema. Direktor zagrebačkih Skijaških žičara Dragutin Žiljak očekuje da će, prema prognozi, potkraj tjedna pasti snijeg, te da će za skijaše raditi Zeleni spust na Medvednici. (D. Verković/ G. Petrovčić)</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Vlada priprema usklađivanje rasta plaća s rastom proizvodnosti rada?!</p>
<p>Plaće se više ne bi trebale usklađivati s rastom troškova života, već s rastom proizvodnosti rada, kaže ministar financija dr. Mato Crkvenac/ Glavni ravnatelj HUP-a Željko Ivančević upozorava da bi rezultat mogao biti novi val otpuštanja/ Rast plaća u realnom sektoru trebao bi biti brži nego dosad, jer je tu proizvodnost rada u 2000. rasla brže od plaća, kaže predsjednik SSSH Davor Jurić/ Problem politike plaća u Hrvatskoj ne leži u privatnom, nego u državnom sektoru, upozorava glavni ekonomist Zagrebačke banke dr. </p>
<p>Plaće u Hrvatskoj ubuduće se ne bi trebale usklađivati s rastom životnih troškova. Ovaj bi »ključ«, naime, trebao biti zamijenjen rastom proizvodnosti rada.</p>
<p> »U predstojećim pregovorima sa sindikatima inzistirat ću da plaće ubuduće mogu rasti samo u skladu s rastom proizvodnosti rada. Ne dolazi, dakle, u obzir više nikakvo usklađivanje rasta plaća s rastom GDP-a, troškova života i slično. Tražit ću da u budući socijalni pakt uđe takva odredba«, istakao je ministar financija dr. Mato Crkvenac u izjavi za Financijsko tržište. Dodao je kako bi formulu uvjetovanja daljnjeg rasta plaća rastom proizvodnosti rada trebalo primijeniti čak i u onim djelatnostima, u kojima je proizvodnost teško ili čak nemoguće izračunati, kao što je, primjerice, državna uprava. </p>
<p>Podsjetimo, Vlada je na svojoj posljednjoj sjednici uredbom sa zakonskom snagom »zamrznula« plaće državnih dužnosnika i namještenika, zaposlenih u javnim poduzećima i poduzećima iz državnog portfelja na ovogodišnjoj razini. To znači da njihove platne liste u idućoj godini neće iskazati porast od oko 20 posto, na koliko bi zaposleni imali pravo po zakonu.</p>
<p>Istodobno, potpredsjednik Vlade Slavko Linić najavio je napuštanje politike platnih razreda i neprodužavanje kolektivnih ugovora, koji istječu potkraj ove godine, te raskid onih kolektivnih ugovora čije se važenje produžava u iduću godinu. Svoje je suradnike na Markovu trgu pritom upozorio da treba što prije usvojiti platformu za pregovore sa sindikatima, koja će postaviti jedinstvena mjerila za sve sudionike socijalnog dijaloga. Linić tada nije otkrio o kojim se mjerilima razmišlja na Markovu trgu, odnosno prema kojem bi se ključu u budućnosti određivao rast plaća u Hrvatskoj. </p>
<p>Glavni ravnatelj Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Željko Ivančević prihvaća stav ministra financija. »Načelo rasta plaća u skladu s rastom proizvodnosti rada trebalo bi biti jedan od temelja politike plaća u budućnosti u Hrvatskoj. Ako želimo izaći iz krize, onda se i sindikati trebaju odreći nerazumno visokog rasta plaća, koje su u nas ionako previsoke u odnosu na ono što stvaramo«, kaže on u izjavi za Financijsko tržište. Pritom upozorava da Ahilova peta politike plaća u Hrvatskoj nije privatni sektor, koji se ionako ravna po tržišnoj logici i plaće uglavnom usklađuje s rastom proizvodnosti rada, već državna i lokalna uprava, u kojima se rast plaća izmakao svakoj tržišnoj logici. Budući da je proizvodnost rada u takvim djelatnostima teško izračunati, Ivančević predlaže njihovo eventualno usklađivanje s rastom troškova života.</p>
<p>Na pitanje bi li uvjetovanje rasta plaća rastom proizvodnosti rada moglo uzrokovati novi val otpuštanja u Hrvatskoj, Ivančević odgovara potvrdno. Naime, proizvodnost po radniku dobiva se dijeljenjem outputa s brojem radnika (ili brojem radnih sati). Da bi se povećala proizvodnost potrebna su ili ulaganja u tehnologiju, što je u hrvatskom slučaju teško ostvarivo, ili pak manji broj radnika. To konkretno znači da bi se radnici u brojnim hrvatskim tvrtkama, a posebno onima u državnom portfelju, uskoro mogli suočiti s bolnim izborom: veće plaće potaknute otpuštanjima i, time, rastom proizvodnosti njihova rada ili pak manje plaće, uz zadržavanje postojeće razine zaposlenosti. Ivančević procjenjuje da bi uslijed takvog razvoja događaja do sredine 2001. moglo doći do povećanja broja nezaposlenih na oko 400.000, pa preporučuje više dijaloga između socijalnih partnera, poticanje zapošljavanja i brže restrukturiranje poduzeća.</p>
<p>Predsjednik Saveza samostalnih sindikata (SSSH) Davor Jurić prihvaća da se rast plaća u realnom sektoru u budućnosti vezuje uz rast proizvodnosti rada, dok zaposlenima u državnom sektoru preporučuje usklađivanje rasta plaća s rastom GDP-a ili nekim drugim pokazateljem. To znači da bi plaće u državnom sektoru trebale rasti nešto sporije nego dosad, dok bi rast plaća u realnom sektoru bio nešto brži. Naime, u ovoj je godini rast proizvodnosti rada u realnom sektoru u prosjeku iznosio 5,5 posto, a plaće zaposlenih u tom su sektoru porasle za samo 2,2 posto, podsjeća Jurić. S druge strane, rast proizvodnosti rada u brojnim je djelatnostima državnog sektora vrlo teško izračunati, a statistika pokazuje da su plaće u pojedinim djelatnostima, posebno u administraciji, ove godine rasle znatno brže nego u drugim djelatnostima.</p>
<p>Jurić ne strahuje da će usklađivanje rasta plaća s rastom proizvodnosti rada uzrokovati novi val otpuštanja. Novih će otpuštanja, dakako, biti, ali u nas postoje i »zdrava« poduzeća, koja proizvodnost rada povećavaju ulaganjem u tehnološki razvoj, kaže on.</p>
<p>Što kažu ekonomisti? »Rast plaća u skladu s rastom proizvodnosti rada nešto je što se u tržišnom gospodarstvu podrazumijeva samo po sebi. Rastu li plaće zaposlenih brže od proizvodnosti njihova rada, bilance poduzeća to ne mogu izdržati. No, nema nikakve potrebe da država donosi takvu odluku, jer to ne bi bilo spojivo s tržišnim gospodarstvom; takva praksa pripada prošlom sustavu. Ne treba nitko iz Vlade poduzetnicima govoriti kakvu bi politiku plaća trebali primjenjivati, njih sama tržišna logika prisiljava da rast plaća svojih zaposlenika usklađuju s rastom proizvodnosti«, ističe glavni ekonomist Zagrebačke banke dr. Žarko Miljenović.</p>
<p>On upozorava kako pravi problem politike plaća u Hrvatskoj ne leži u privatnom, već u državnom sektoru. Država bi, naime, trebala voditi računa o stanju u svojim financijama te isplaćivati plaće u skladu s time koliko joj je dubok džep, kaže Miljenović. Osim rasta plaća u upravi, trebala bi obuzdati i rast plaća u javnim poduzećima, što je njezino pravo kao vlasnik. Što se tiče poduzeća iz državnog portfelja tiče, Miljenović podsjeća da se većina njih ionako nalazi u »kaotičnom stanju«, što znači da bi usklađivanje rasta plaća zaposlenih u njima s rastom proizvodnosti mogao rezultirati čak i nižim primanjima nego što su sada. Miljenović upozorava i da na politiku plaća u Hrvatskoj uvelike utječe i golema nezaposlenost. U takvim je gospodarstvima teško očekivati rast plaća u skladu s proizvodnosti, jer velika ponuda radne snage sama po sebi snižava cijenu rada, kaže on.</p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Dalić: Moguć porast kamatnih stopa u 2001.!</p>
<p>Ostvare li se najave države o smanjenju mase plaća, mirovine će biti komponenta dohotka s najdinamičnijim rastom u idućoj godini - čak 15 posto, kaže glavna ekonomistica PBZ-a Martina Dalić</p>
<p>Hrvatska će ovu godinu zaključiti sa stopom rasta od 3,8 posto. Riječ je o višoj stopi rasta GDP-a od one koju su stručnjaci prvotno očekivali, a uglavnom su je potakli izvrsni rezultati turističke sezone, tvrdi glavna ekonomistica Privredne banke Zagreb (PBZ) Martina Dalić u prosinačkom izdanju svojih »Makroekonomskih prognoza«.</p>
<p>U 2001. godini stopa gospodarskog rasta iznosit će 3,1 posto. Budući da je država usvojenim proračunom za 2001. godinu jasno pokazala da joj je namjera smanjiti svoj udio u GDP-u, glavni poticaji gospodarskom rastu doći će od investicija u privatnom sektoru. Rast investicija u 2001. Dalić postavlja na 3,7 posto, dok za potrošnju države kaže da će se smanjiti za 0,5 posto u odnosu na ovu godinu. Očekuje i sporiji rast osobne potrošnje, 4,3 umjesto 5,2 posto, koliko je iznosio u 2000., pri čemu naglašava da je ovdje riječ o posljedici odluke države da razinu plaća u idućoj godini zadrži na ovogodišnjoj razini.</p>
<p> Ako se neto plaće javnih službenika zadrže na ovogodišnjoj razini, rast mase plaća u 2001. bit će 6,2 posto, dok je u prvih devet mjeseci ove godine ona rasla po stopi od 8,4 posto. Taj će rast biti i manji ostvare li se najave Vlade da će masu plaća korisnika državnog proračuna smanjiti za 10 posto. S obzirom na najavljeno povećanje mirovina, čija masa čini oko 30 posto raspoloživa dohotka u našoj zemlji, Dalić zaključuje da će mirovine biti komponenta dohotka s najdinamičnijim rastom u idućoj godini - čak 15 posto.</p>
<p>U 2001. izvoz će rasti sporije nego u ovoj godini, 6,5 umjesto 9,8 posto. S druge strane, možemo očekivati brži rast uvoza: šest umjesto pet posto, koliko je iznosio u ovoj godini. Rezultat će biti povećanje deficita na tekućem računu s ovogodišnjih 4,9 posto na 5,5 posto GDP-a. Cijene na malo u 2001. rast će sporije nego u ovoj godini, u prosjeku šest posto, a možemo očekivati i sporiji rast proizvođačkih cijena, pet posto, predviđa Dalić.</p>
<p>Iduća bi nam godina mogla donijeti porast kamatnih stopa, upozorava glavna ekonomistica PBZ-a. Naime, pad kamatnih stopa u ovoj godini događao se u uvjetima rasta cijena, zbog čega su realne kamate padale brže od nominalnih. To znači da postojeća, sada već vrlo niska razina kamatnih stopa, ne ostavlja previše prostora za njihov daljnji pad. S druge strane, kamatne stope u eurozoni rastu, a i u 2001. očekuje se njihov daljnji rast, čime poskupljuju strani izvori financiranja i povećava se trošak domaće devizne pasive, što sve sužava prostor za snižavanje kamata na devizne depozite. Osim toga, očekivano jačanje potražnje za kreditima u idućoj bi godini također mogao potaknuti rast kamatnih stopa, iako će ovaj proces dijelom amortizirati jačanje konkurencije na bankarskom tržištu, zaključuje Dalić. (A. M.)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Pad spreada hrvatskih državnih obveznica</p>
<p>Koliki je utjecaj dogovora hrvatske Vlade i misije MMF-a najbolje se može iščitati iz pada spreada hrvatskih državnih obveznica denominiranih u dolaru, sa 3,60 na 3,20 posto</p>
<p>I prošloga tjedna nastavljen je pad prinosa, odnosno rast vrijednosti na hrvatske državne obveznice kojima se trguje na međunarodnom tržištu. Dobrim dijelom je to posljedica pada opće razine prinosa na državne obveznice SAD-a, te na zapadnoeuropske državne obveznice. Ali, dijelom je to i posljedica prošlotjednog potpisivanja pisma namjere između hrvatske Vlade i misije MMF-a. Koliki je utjecaj dogovora hrvatske Vlade i misije MMF-a najbolje se može iščitati iz pada spreada hrvatskih državnih obveznica denominiranih u dolaru, koji je sa 3,60 pao na 3,20 posto, dok je pad prinosa bio još izraženiji.</p>
<p>Pad spreada državnih obveznica ukazuje na smanjenu percepciju rizičnosti od strane sudionika međunarodnog financijskog tržišta, dok povećanje spreada upućuje na povećanu percepciju rizičnosti.)</p>
<p> Značaj dogovora s MMF-om ne očituje se samo u izravnoj financijskoj pomoći koju je MMF spreman pružiti Hrvatskoj, nego i u činjenici da je time misija MMF-a potvrdila svoje mišljenje o ostvarivosti Vladinih ciljeva (oko 4 posto rasta BNP-a, uz održavanje niske razine inflacije), čime je Vladinom programu dala i međunarodni kredibilitet. To naravno ima i izravne posljedice na buduće uvjete pod kojima će se Hrvatska moći zaduživati na međunarodnom tržištu, ali na vrijednost cjelokupne hrvatske financijske imovine. Naime, iako Hrvatska ima investicijski kreditni rejting, još se uvijek hrvatskim državnim obveznicama trguje po većem spreadu od državnih obveznica nekih drugih zemalja istog rejtinga, primjerice poljskim.</p>
<p> Potpisivanje pisma namjere, a time vjerojatno i sporazuma s MMF-om pozitivna je vijest za financijska tržišta, koja pruža mogućnosti za daljnje smanjenje hrvatskog državnog spreada što će omogućiti i hrvatskim tvrtkama da se povoljnije financiraju na međunarodnom tržištu. Već su prošli tjedan neke velike međunarodne investicijske banke dale povoljnije preporuke za ulaganje u hrvatske državne obveznice, pa se može očekivati da će to utjecati na daljnji porast vrijednosti obveznica, ali vjerojatno i dionica kojima se trguje na inozemnim tržištima. (D.B.)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>HNB: Stabilan tečaj i niska inflacija u 2001. </p>
<p>Ukoliko se proračun realizira kako je izglasan i ako se realiziraju odluke koje se odnose na plaće, inflacija u 2001. bit će između četiri i 4,5 posto </p>
<p>Sada je najbitnija stvar da se proračun za 2001. godinu izvrši kako je planirano i usvojeno, komentiraju u Hrvatskoj narodnoj banci svoj 'posao' u sljedećoj godini u vezi s održavanjem inflacije na prihvatljivoj razini. </p>
<p>Drugim riječima, ukoliko se proračun realizira kako je izglasan i ako se realiziraju odluke koje se odnose na plaće u 2001. godini, neće doći do ekspanzije potražnje, prema tome ni do podgrijavanja inflacije. Zato su iz HNB-a poručili kako su zadovoljni s 'konstrukcijom' koja je ušla u predstojeći stand by aranžman Hrvatske s Međunarodnim monetarnim fondom s obzirom da ona osigurava održavanje inflacije na razini između četiri i 4,5 posto. </p>
<p>U HNB-u tako ocjenjuju da postoji dobar temelj da se u 2001. godini očuva stabilnost tečaja kune i, u odnosu na ovu godinu, inflacija značajno snizi. </p>
<p>»U prvom polugodištu 2001. godine očekujemo blago snižavanje inflacije, no od ljeta bi trebalo uslijediti značajnije smanjenje stope rasta cijena na malo«, kaže dr. Boris Vujčić, zamjenik guvernera HNB-a. </p>
<p>Procjenjujući rast hrvatskog GDP-a s ovogodišnjih 3,5 na četiri posto u 2001. godini, prošloga je tjedna Hans Flickenschild, voditelj Misije MMF-a u Hrvatskoj, također naglasio kako se sljedeće godine očekuje značajan pad inflacije s ovogodišnjih visokih osam posto. (l)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="63">
<p>Agotićevu izjavu o zločinima Vojne policije i MUP-a većina hrvatskih političara ocjenjuje štetnom</p>
<p>Adlešić: Ne vjerujem da je ta izjava korisna / Kramarić: Agotićeva izjava jedna je od grešaka koje smo svakako morali izbjeći/ Kajin i Kosor: Prebacivanje loptice odgovornosti ne služi na čast ni jednima ni drugima, a Hrvatskoj samo šteti /Jarnjak: Policija je ušavši na oslobođena područja podnijela više od 1500 kaznenih prijava </p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> - Izjavu vojnog savjetnika predsjednika Republike Imre Agotića da su nakon oslobođenja okupiranih područja Hrvatske »zločine činili pripadnici Vojne policije i MUP-a, a ne djelatnici Hrvatske vojske«, većina hrvatskih političara drži štetnom. </p>
<p>Ako je general Imra Agotić znao za zločine počinjene na oslobođenim područjima, trebao je o tome progovoriti ranije, kratko je komentirala potpredsjednica HSLS-a Đurđa Adlešić. »Ne vjerujem da je ta izjava korisna i žao mi je što je general Agotić doveo hrvatskoga predsjednika Stjepana Mesića u situaciju da ga mora braniti. Inače, s Predsjednikovim savjetnicima imamo od prije loša iskustva pa smo skeptični«, zaključuje Adlešić.</p>
<p>Prema mišljenju predsjednika LS-a Zlatka Kramarića, »i ta izjava generala Agotića dokazuje da je Hrvatska odavno odustala od konzistentne politike prema Haagu«. »Agotićeva izjava sigurno nije dobra, to je još jedna od grešaka koje smo svakako morali izbjeći. Ali«, tvrdi Kramarić, »i ona govori da je u odnosu na Haag zavladala prilična nervoza pa je tako Vlada prvo rekla da ne dopušta da general Petar Stipetić bude svjedok, na što nas je Haag podsjetio na obveze koje smo preuzeli, a onda smo saznali da je general Stipetić i haaški osumnjičenik«. </p>
<p>»U takvoj situaciji dolazi i do navijačke atmosfere, pa s jedne strane imate Ministarstvo obrane, a s druge generala Agotića«, kaže čelnik LS-a koji smatra da loptu treba spustiti na zemlju te vidjeti je li potrebno revidirati Ustavni zakon o suradnji s Haagom, kako se nedavno spominjalo, ali sada nitko više ne govori o tome. </p>
<p>Potpredsjednik IDS-a Damir Kajin smatra da se istina o zločinima mora iznijeti pred javnost, a nebitna su aktualna prepucavanja između generala Imre Agotića, Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova koji ovih dana »lopticu odgovornosti prebacuju jedni drugima«. Kaže i da se moglo očekivati da će Agotićeva izjava izazvati oštre konflikte među visoko pozicioniranim predstavnicima pojedinih institucija. Ali, »prebacivanje loptice odgovornosti ne služi na čast ni jednima ni drugima, a Hrvatskoj samo šteti«, mišljenja je Kajin. »Istinu o tome vrlo dobro znaju svi oni koji su u odorama HV-a sudjelovali u vojno-redarstvenim akcijama. I sâm kategorično tvrdim da u 'Oluji', koja je trajala samo četiri dana, nisu učinjeni nikakvi zločini. Čisto sumnjam u to, ali je zato nakon akcija zapaljeno na tisuće i tisuće kuća, stradali su nedužni civili, a relevantne podatke o tome ima HHO. Domaća i međunarodna javnost znaju da se nakon 'Oluje' dogodio pravi rašomon, ali čisto sumnjam da su se u akciji koja je trajala samo četiri dana činili bilo kakvi zločini«, ističe IDS-ov zastupnik. </p>
<p>Saborska zastupnica HDZ-a Jadranka Kosor u potpunosti podupire stav Ivana Jarnjaka, bivšeg ministra unutarnjih poslova. Slaže se s njegovim mišljenjem da je general Agotić trebao prije iznijeti svoja, navodna, saznanja o zločinima počinjenim nakon »Oluje«. Podržava i izjave iz MORH-a. Kosor upozorava da takva »prepucavanja između pojedinih institucija ne mogu nikome koristiti, to za Hrvatsku može biti samo kontraproduktivno. Iz takvih izjava vidljivo je da je na djelu nekoliko struja u vlasti, a to je zabrinjavajuće«. </p>
<p>Podsjetimo, nedavna izjava vojnog savjetnika predsjednika Republike Imre Agotića da pripadnici Hrvatske vojske tijekom oslobodilačkih akcija »Bljesak« i »Oluja« nisu počinili zločine nego su se oni dogodili kad su oslobođena područja »preuzeli Vojna policija i MUP«, izazvala je burna reagiranja.</p>
<p>Glasnogovornik MORH-a Dušan Viro kazao je da su Agotićeve izjave »krajnje neodgovorne« jer bez prethodno provedenog postupka i utvrđivanja činjenica izriče presudu te »prebacuje krivnju s jednog dijela postrojbi na druge«. A to, kako je rekao Viro, otežava odnose Hrvatske s Haaškim sudom.</p>
<p> Reagirao je i bivši ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak. »Postrojbe MUP-a jesu ulazile nakon Hrvatske vojske na oslobođena područja, no činjenica je i to da je policija zatekla stanje zbog kojeg je podnijela više od 1500 kaznenih prijava za različita, pa i najteža kaznena djela«, izjavio je Jarnjak odbacujući tako krivnju s MUP-a.</p>
<p>Agotićeve riječi prokomentirao je i predsjednik Stjepan Mesić koji smatra da njegov savjetnik nije izravno optuživao Vojnu policiju i MUP, nego je samo rekao da zločine nije učinila Hrvatska vojska. Premijer Ivica Račan odbio je komentirati Agotićeve tvrdnje ne držeći ih naročito »sretnim«, dok je potpredsjednik Sabora Zdravko Tomac kazao da su Hrvatskoj sada najmanje potrebne svađe i prebacivanje krivnje s jednih postrojbi na druge. </p>
<p>Neki analitičari drže da izjava generala Agotića, koji je ujedno djelatna vojna osoba, a u vrijeme »Bljeska« i »Oluje« bio je zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, imaju i reperkusije na aktualnu političku scenu. Poznato je da »nema idile«, kako je to sâm Agotić rekao, između njega kao vojnog savjetnika u Uredu Predsjednika i ministra obrane Joze Radoša. </p>
<p>»Idile ni ne može biti sve dok general Agotić pokušava iz sjene upravljati MORH-om i Glavnim stožerom«, kratko je kazao ministar obrane.</p>
<p>Prebacujući krivnju na Vojnu policiju i MUP, Agotić amnestira Glavni stožer Hrvatske vojske, a optužuje MORH (pod čijim je zapovjedništvom trebala biti Vojna policija) te specijalce MUP-a. Tadašnji ministar policije Jarnjak, međutim, tvrdi da su MUP-ovi specijalci sudjelovali u »Oluji« pod zapovjedništvom Hrvatske vojske. Tako se otvorila Pandorina kutija međusobnog optuživanja što će svakako otežati provođenje nove platforme hrvatske Vlade u odnosima s Haaškim sudom. Tom platformom napisanom u 13 točaka, hrvatska Vlada odbacila je moguće optužnice u vezi s Domovinskim ratom, »Bljeskom« i »Olujom«, odnosno protiv hrvatskih generala i civila koji su vodili te oslobodilačke akcije ako bi ih se teretilo, kako se najavljuje, po široko tumačenoj zapovjednoj odgovornosti. Nasuprot takvim najavama iz Haaga, Vlada je obećala nastavak suradnje u onim slučajevima kad se pojedinci optužuju za konkretna djela za koja su izravno odgovorni. </p>
<p>(I.Bačić/ M.Barišić / S.Oruč Ivoš / M. Rožanković)</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Tomo Aračić: Nama ne treba tuđa imovina, mi želimo iz nje izaći </p>
<p>Povodom Prve konvencije zajednica udruga izbjeglih Hrvata povratnika i naseljenika u Republici Hrvatskoj, održane nedavno pod nazivom »Izbjeglice iz Bosne i Hercegovine i drugih zemalja u Republici Hrvatskoj, između povratka i integracije«, razgovarali smo s predsjednikom Zajednice useljenika i naseljenika Hrvatske Tomom Aračićem.</p>
<p> l Kakvi su zahtjevi Zajednice useljenika i naseljenika spram hrvatske Vlade?</p>
<p> – Od Vlade tražimo odluke koje će omogućiti svim izbjeglicama, povratnicima i naseljenicima poštivanje temeljnih ljudskih prava na dom i dostojanstven život u Hrvatskoj, te pravo na slobodan izbor između povratka i ostanka u Hrvatskoj. Iako naša zajednica djeluje gotovo dvije godine, tek se sad može reći da smo stvorili preduvjete za razvoj i normalizaciju odnosa na područjima posebne državne skrbi. </p>
<p> l Odnedavna surađujete i sa Srpskim narodnim vijećem i Srpskom zajednicom povratnika.</p>
<p>– Suradnju sa srpskim povratnicima započeli smo početkom ove godine a u lipnju smo potpisali zajedničku izjavu o suradnji sa Srpskom zajednicom povratnika, kojom srpskim povratnicima priznajemo neotuđivo pravo na imovinu, a oni nama pravo da se trajno zbrinemo na područjima posebne državne skrbi, od Knina do Okučana. </p>
<p> l Koliko trenutačno u Hrvatskoj ima prognanika iz Bosne i Hercegovine?</p>
<p>– Od 1992. iz BiH je iseljeno 450.000 Hrvata, od kojih je trećina otišla u zemlje zapadne Europe, trećina u prekooceanske zemlje, a trećina u Hrvatsku. Povratak ide vrlo sporo, a o tome govori i činjenica da se u Republiku Srpsku vratilo samo petstotinjak Hrvata.</p>
<p> l Na Konvenciji ste istaknuli da je potrebno pružiti političku, materijalnu i svaku drugu pomoć u ostvarivanju programa povratka, isto kao i u osiguravanju prava onih koji svoju budućnost vide u integraciji u novu sredinu.</p>
<p>– Da. Nakon više od osam godina izbjeglištva i propalih obećanja o povratku, tražimo od vlasti u Hrvatskoj i BiH te od međunarodne zajednice da se odrede prema trajnim i pravednim rješenjima za sve izbjegle i raseljene tijekom ratnih sukoba. Tu je prije svega problem smještaja. Tri su načina za osiguranje alternativnog smještaja. Prvi je da se postojeći prazni stanovi dodijele doseljenim Hrvatima. Drugi je zbrinjavanje uz pomoć Agencije za promet nekretninama, pri čemu bi država trebala otkupiti objekte koje prodaju srpski građani koji se ne žele vratiti. Treća je mogućnost dodjela građevinskog zemljišta i materijala za one koji žele ostati u Hrvatskoj.</p>
<p> l Većina se prognanika ipak ne namjerava vratiti. </p>
<p>– Na području posebne državne skrbi - u Plaškom, Korenici, Udbini i Sunji - proveli smo anketu o tome. Najveći postotak ljudi koji se žele vratiti živi u Sunji - 3,4 posto, a najmanji je u Korenici - samo jedan posto. Ljudi se žele vratiti uglavnom zato da bi zbrinuli svoju imovinu. Većina se ljudi ipak hoće stambeno zbrinuti i zaposliti u Hrvatskoj. </p>
<p> l Jeste li od Vlade dobili kakva jamstva da će se vaš položaj u narednoj godini popraviti? </p>
<p>– Predstavnici Vlade obećali su na Konvenciji da će u suradnji s međunarodnom zajednicom pokušati naći kredite za poticaj razvitku gospodarstva i malog obrtništva. Nama ne treba tuđa imovina, mi želimo izaći iz nje. Na Konvenciji smo iznijeli konkretne projekte kojima bi se riješio alternativni smještaj i potaknuo razvitak gospodarstva i zapošljavanje. Neki donatori izrazili su želju da pomognu, no nije se govorilo o konkretnim iznosima. Šef UNHCR-ove misije u Hrvatskoj Robert Robinson i šef misije OESS-a Bernard Poncet, nakon što je to Vlada zatražila u naše ime, odgovorili su da žele da se novčana pomoć međunarodne zajednice troši transparentno i usmjerava tamo gdje je najpotrebnije.</p>
<p> l Što je s mirovinama umirovljenika iz BiH? </p>
<p>– Većina prognanih i umirovljenika na područjima posebne državne skrbi neće sretna dočekati Novu godinu. Umirovljenici su sad ipak počeli dobivati mirovine u iznosu 40 posto od primanja koja su dobivali prije. To nije dovoljno ni za kruh, jer je najčešći iznos oko 50 njemačkih maraka.</p>
<p>ANITA POLJAK</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Brodograđevni »gastarbajteri« se vraćaju na domaće navoze</p>
<p>RIJEKA, 26. prosinca</p>
<p> – Ovih dana kod kuće blagdane provodi i veliki broj naših brodograđevnih gastarbajetara, koji rade u talijanskim, njemačkim i nizozemskim brodogradilištima. Uglavnom je riječ o brodskim zavarivačima, cjevarima, monterima i električarima. </p>
<p>Većina njih otišla je trbuhom za kruhom iz pulskoga, riječkog i kraljevičkog škvera, prije skoro deset godina, kad su domaći navozi ostali bez posla. Mnogi bi se sada rado vratili s obzirom da restrukturiranje hrvatskih brodogradilišta i službeno treba biti okončano do kraja ove godine. Uz to, na domaćim navozima ima posla za narednih nekoliko godina, te se stoga traže novi radnici. </p>
<p>Samo riječkom brodogradilištu »3. maj« nedostaje 250 proizvodnih radnika, kojima se nudi plaća i do 5.000 kuna što je za naše trenutačne socijalne i gospodarske (ne)prilike iznadprosječna radnička zarada. Naravno, to nije niti za usporediti s primanjima u talijanskim ili njemačkim brodogradilištima, u kojima naši radnici zarađuju od tri do 5.000 njemačkih maraka. Međutim, većina tih gastarbajtera rado bi se vratila kući kako bi živjela sa svojom obitelji. Uz to, većina tih ljudi nije više u cvijetu mladosti, pa boravak u tuđini sve teže podnosi. K tomu, primjerice, talijanski sindikati uspjeli su zabraniti prekovremeni rad, jer se na taj način drugima otimaju radna mjesta. Upravo mogućnost prekovremenog rada bila je glavni motiv našim ljudima za boravak u tuđoj zemlji, jer je on nosio osjetno veću zaradu. </p>
<p>Talijanski brodograđevni radnici će vam za kolege iz Hrvatske reći da rade vrlo kvalitetno, ali prebrzo (?). Naime, naši ljudi, u silnoj želji da se dokažu novim poslodavcima, nastoje posao obaviti što bolje i brže, a to ljuti njihove talijanske kolege, koji već generacijama vode borbu s poslodavcima. </p>
<p>Većina naših brodograđevnih radnika dolazi na talijanske, njemačke i nizozemske navoze posredovanjem hrvatskih poduzetnika, a strani gazde sve češće otimaju najbolje radnike, legalno ih zapošljavaju kod sebe, jer im dobar majstor, koji ne ide na bolovanje i ne misli na štrajk, a k tome voli i prekovremeno raditi, znači pravo bogatstvo. Naši poslodavci nerado se lišavaju usluga svojih najboljih radnika, ali na kraju moraju popustiti, jer je i to cijena daljnje poslovne suradnje. S obzirom da europska brodogradilišta muku muče kako bi bila što konkurentnija dalekoističnima, koja su u prednosti, između ostaloga, i zbog izuzetno niske cijene rada, sada nastoje što više uštedjeti i na plaćanju radne snage, posebice one inozemne. Talijanski brodograđevni poduzetnici tako pribjegavaju svim mogućim i nemogućim smicalicama kako bi zakinuli stranog radnika, a najnovija je da našem kooperantu kažu da mu određenog dana na određeni broj sati trebaju primjerice zavarivači i cjevari, a ostatak radnog vremena nije plaćen. Na taj se način zarada naših ljudi drastično smanjuje, pa ne čudi što ih sve više zanima povratak na domaće navoze. </p>
<p>Na žalost, domaća brodogradilišta nemaju vremena čekati na masovniji povratak brodograđevnih radnika, pa posežu za radnom snagom iz inozemstva, za sada, uglavnom, iz BiH. </p>
<p>DAMIR HERCEG</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Hrvatski iseljenik zainteresiran kupiti »Adriachem« za jednu kunu</p>
<p>SPLIT, 26. prosinca</p>
<p> – Naš iseljenik iz SAD-a dr. Božo Piteša uputio je Hrvatskom fondu za privatizaciju (HFP) pismo namjere za kupnju kaštelanske tvornice »Adriachem«. Piteša, koji u Njemačkoj ima tvrtku za proizvodnju plastičnih masa, namjerava kupiti kaštelanski »Adriachem« za jednu kunu, s time što bi odmah uložio 10 milijuna maraka u modernizaciju tvrtke i obnovu tehnološkog parka, a preostalih 10 milijuna uložio bi u iduće dvije godine. Piteša je također spreman zadržati na poslu sve radnike »Adriachema«, njih 460, a iskazao je i namjeru za otvaranje novih radnih mjesta. </p>
<p>Kada je Piteša prije godinu i pol dana, nakon natječaja na koji se nitko nije javio, ponudio jednu kunu za kupnju »Adriachema«, malo tko je očekivao da će tek ovih dana njegova ponuda postati službena, to više što su se radnici te tvornice već bili pomirili s neizbježnom likvidacijom poduzeća. U međuvremenu, zaredali su štrajkovi, prosvjedi, sudske tužbe i nesporazumi s upravom tvornice, a dodatne teškoće potaknula je sumnja u ozbiljnost Pitešine ponude i njegovih namjera. Sada, kad su Pitešini revizori napokon dobili uvid u poslovne knjige poduzeća, na adresu Fonda pristigla je njegova ponuda, za koju sindikalisti tvrde da je jedino moguće rješenje za opstanak tvornice.</p>
<p> Potpredsjednik Hrvatske udruge sindikata (HUS) Ozren Matijašević izjavio je za Vjesnik kako s optimizmom gleda na budućnost »Adriachema«, te kako vjeruje da će Vlada prihvatiti Pitešinu ponudu. »Uvjeran sam da će svi radnici 'Adriachema' i kod novog vlasnika imati svoja radna mjesta i da se neće pridružiti crnoj listi nezaposlenih u Splitsko-dalmatinskoj županiji«, kazao je Matijašević. Predsjednik Nezavisnog sindikata »Adriachema« Duje Milin ističe da radnici već sedam mjeseci primaju minimalnu plaću, ali da su bili strpljivi jer vjeruju da će Vlada donijeti odluku o privatizaciji poduzeća. </p>
<p>Kaštelanski »Adriachem« je, uz susjednu tvornicu »Adriavinil«, nasljednik nekadašnjeg kemijskog diva »Jugovinila«, i sada radi s oko 30 posto kapaciteta, uglavnom za izvoz. Oči sindikalista i radnika stoga su uprte u Fond za privatizaciju, koji ubrzo treba odlučiti o Pitešinoj ponudi. Radnici vjeruju da će Piteša postati novi vlasnik »Adriachema«, to više što alternative, osim stečaja s likvidacijom, jednostavno nema. (D.S.)</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Nizozemci financiraju novi pristup u zaštiti međimurskog okoliša</p>
<p>ČAKOVEC, 26. prosinca</p>
<p> – Još 20 mjeseci trajat će program »Uspostavljanje partnerstva između državne uprave i nevladinog sektora u zaštiti okoliša Međimurske županije«, čija provedba je počela u listopadu. Riječ je o projektu koji financira Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske u sklopu opće pomoći zemljama u tranziciji. </p>
<p>Nositelj programa je ugledna nizozemska organizacija ETC, čiji je koordinator za istočnu i srednju Europu Darko Znaor nedavno boravio u Čakovcu. Nacionalni voditelj ovog projekta je zagrebačka udruga »Ecologica«. Međimurski partner i operativni provoditelj programa je Udruga za zaštitu okoliša i ekologiju »Nobilis« iz Čakovca. </p>
<p>Kako pojašnjava Siniša Golub, voditelj »Nobilisa«, svrha projekta je jačanje svijesti o vrijednostima i važnosti očuvanja međimurskog okoliša i prirodne baštine. To je moguće ostvariti djelatnim sudjelovanjem i partnerstvom svih interesnih skupina. Konačni cilj projekta je izrada prijedloga županijskog plana zaštite okoliša, koji će biti predložen na usvajanje Skupštini Međimurske županije. </p>
<p>Organizacija ETC trenutačno provodi programe u ukupno 68 zemalja. Kako ističe Darko Znaor, ta je organizacija već od ranije nekim svojim projektima zastupljena u Hrvatskoj. On vjeruje u uspjeh projekta u Međimurju, budući da su i tijela i dužnosnici Međimurske županije, kao i brojne institucije civilnog društva, podržale provedbu programa uspostavljanja partnerstva. U ovaj projekt ETC će uložiti blizu milijun kuna. Time će se financirati seminari, predavanja, izložbe, publikacije i ekološko glasilo, kao i održavanje i sudjelovanje na ekološkim kampovima i sajmovima. </p>
<p>Da bi se došlo do što vrednijih rezultata, uskoro će se formirati radne skupine u kojima će biti predstavnici nevladinih udruga, gospodarstvenih asocijacija te županijskih službi. </p>
<p>Jedan od najtvrđih oraha s kojim će se sudionici ovog projekta susresti jest pitanje lokacije središnjeg odlagališta otpada u Međimurskoj županiji. Već postoje idejni projekti, studija utjecaja i još neki dokumenti koji najpovoljnijom označuju lokaciju »Pustošije« blizu Vratišinca, odnosno Žiškovca i Krištanovca u središnjem dijelu Međimurja. No tamošnje pučanstvo odlučno se protivi lokaciji središnjeg deponija smeća, o čemu su dali izraditi čak posebnu studiju, a otpor su potkrijepili s više od 2.000 potpisa na peticiju. Bit će zasigurno zanimljivo vidjeti kakav će se stav o ovom vrućem međimurskom političkom pitanju zauzeti u programu koji se financira nizozemskim novcem. (D.O.)</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Kolarić: Još nije dogovoreno hoće li Račan putovati u Izolu </p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> - Neformalni sastanak predsjednika vlada Hrvatske i Slovenije te ministara vanjskih i unutarnjih poslova i ministara za europske integracije dviju zemalja u domaćim je dnevnim novinama bio najavljen za 7. siječnja u Izoli. Na tom bi se sastanku, koji je iniciralo Društvo istarskoga prijateljstva, razgovaralo o otvorenim pitanjima između Hrvatske i Slovenije.</p>
<p> U hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova u utorak nije bilo dostupnih dužnosnika koji bi komentirali najavljeni siječanjski sastanak hrvatskoga i slovenskoga izaslanstva. Glasnogovornica hrvatske Vlade Aleksandra Kolarić pak za Vjesnik je kazala: »Hrvatska Vlada pozdravlja takve inicijatve jer upravo one potvrđuju interes ljudi iz toga područja da se otvorena pitanja rješavaju«. Hoće li doista na sastanak u Izolu doći i premijer Ivica Račan, odnosno hoće li to biti sastanak na razini premijera dviju susjednih zemalja? U ovom je trenutku poznato da će u Izolu s hrvatske strane otputovati predstavnik Ministarstva vanjskih poslova, proizlazi iz razgovora s Aleksandrom Kolarić. »Što se tiče bilateralnoga susreta na razini premijera, to još nije dogovoreno«, izjavila je glasnogovornica dodajući da su za to potrebne temeljite pripreme.</p>
<p> Vjesnik saznaje da će se uskoro, najvjerojatnije u siječnju, na sjednici Vlade naći nacrt pregovaračke platforme o tim pitanjima koji se priprema u Ministarstvu vanjskih poslova. (V. Drezga)</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Bozanić apelirao da se pomogne onima kojima je najpotrebnije </p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> – Tko na Božić ne želi osjetiti blizinu Božjeg i ljudskog zajedništva? Tko na taj dan ne želi biti u blizini kućnog ognjišta, osjećati se na sigurnom, uživati u svjetlu i toplini? Obitelj se, koliko je to moguće, okuplja oko božićnog drvca i jaslica. Lijepo je biti zajedno! Postoje, međutim, osobe za koje Božić predstavlja žalostan dan. Oni su sami, nemaju svojih, nemaju obitelji, za njih, kao ni za Isusa, »nema mjesta u svratištu«. Na blagdan Božića mislimo i učinimo nešto za njih. Ovog nas Božića u njima Gospodin želi pohoditi. To se, među ostalim, ističe u božićnoj čestitki zagrebačkoga nadbiskupa i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije mons. Josipa Bozanića. </p>
<p> »Božić je također blagdan djece, malenih. Već stoljećima Crkva živi ovu neizrecivu tajnu s radošću i divljenjem: 'Onoga kojeg ni nebo ni zemlja ne mogu obuhvatiti, Marija je nosila u svojemu krilu!' S djetetom počinje nešto novo. Djeca nam pokazuju put i usmjeravaju naš hod prema budućnosti. Potražimo o Božiću djecu u našoj sredini da bismo se usmjerili prema Gospodinu«, zaključuje Bozanić.</p>
<p> Predvodeći svečanu misu jubilejskog Božića u zagrebačkoj katedrali, zagrebački je nadbiskup glavne poruke uputio siromašnoj djeci, starijim i nemoćnim osobama, umirovljenicima, roditeljima koji se zauzimaju za život obitelji, onima koji su bez posla, mladima koji tek traže zaposlenje te prognanicima i izbjeglicama koji još nisu riješili pitanje svoga doma. Naglasio je da dijete koje gledamo očima vjere, apelira na nas, na našu savjest, na onu iskru dobrote što u svakome od nas tinja, da potrebnome pružimo ruku pomoćnicu.</p>
<p>Božić je svečano proslavljen diljem Hrvatske. Tako je nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić u propovijedi na božićnoj misi u katedrali sv. Duje upozorio na nedostatak smijeha i radosti u našim životima. »Postali smo preozbiljni, smrknuti, narod starih lica neovisno o godini rođenja. Mnogi odrasli više ni djecu ne podnose, toliko je neoženjenih, neudatih bračnih parova bez djece. A sve to jer nema više smijeha, a dijete je plod ekstaze, smijeha i radosti«, kazao je Barišić. </p>
<p> Đakovački i srijemski biskup Marin Srakić služio je u đakovačkoj katedrali svečanu božićnu misu te polnoćku u čijoj je propovijedi rekao da od onih kojima smo povjerili da nas predvode očekujemo nesebični angažman na izgradnji bolje budućnosti, a ne iznošenje afera, optužaba, sumnji... </p>
<p> Iz gospićke katedrale Navještenja Blažene Djevice Marije božićne čestitke s misnog slavlja uputio je, prvi put, biskup gospićko-senjski mons. Mile Bogović. On je pozvao sve vjernike da pomognu onima kojima je to najpotrebnije. Nadbiskup zadarski mons. Ivan Prenđa poručio je da su naše misli usmjerene prema Betlehemskom svjetlu, prema Bogu koji je postao Čovjek. »Taj događaj označio je početak novog vremena, taj događaj je izvor nade za sve ljude. Bog nam daje šansu i priliku da ostvarimo promjene za civilizaciju ljubavi«, istaknuo je Prenđa.</p>
<p> Generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije mons. Vladimir Stanković kazao je, predvodeći misu poldanicu u kutinskoj crkvi sv. Marije Snježne, da su tri zavjetne riječi za novo tisućljeće dijalog, pomirba i praštanje. </p>
<p>Prvi riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić u svojoj se molitvi zauzeo za mir, toleranciju i ljubav, te zaželio da svjetlo Božića posebice ohrabri sve ugrožene i sve koji trpe i pate - siromašne, bolesne, stare, nemoćne. Predvodeći svečanu božićnu misu u prepunoj hvarskoj katedrali hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk zaželio je da »u državi bude što više razumijevanja, a ne podvajanja, kao dosad«.</p>
<p> »Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan« - tim je radosnim poklikom iz božićne liturgije porečko-pulski biskup mons. Ivan Milovan na svečanoj misi u porečkoj Eufrazijevoj bazilici čestitao ovogodišnji jubilejski Božić o 2000. obljetnici. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Kada opet do milijuna maraka od lovnoga turizma u Baranji?</p>
<p>Broj registriranih grla jelenske divljači od '97. se utrostručio iako je još narušena dobna struktura, što će se sanirati do 2003., ističe direktor osječke uprave Hrvatskih šuma Pavle Vratarić / Mogućnosti lovstva goleme, ali odstrel jelena još uvijek sedam puta manji no u Mađarskoj i 50 puta manji no u Austriji </p>
<p>OSIJEK, 26. prosinca</p>
<p> – Prije tri i pol godine Hrvatske šume su u sklopu mirne reintegracije privremeno okupiranog hrvatskog teritorija ponovo preuzele gospodarenje baranjskim šumama i šumskim zemljištem, istaknuo je direktor osječke Uprave Hrvatskih šuma Pavle Vratarić prilikom posjete predsjednika Republike Stjepana Mesića lugarnici Zlatna Greda. </p>
<p>Podsjetimo, ta lugarnica i još dvije obnovljene, Monjoroš i Ćošak šume, dio su obnove gospodarstva Hrvatskih šuma Uprave šuma Osijek i iznimno su važne za oporavak lovnoga gospodarstva. Na tom je području, prema Vratarićevim riječima, u obnovu uloženo oko 20 milijuna kuna. </p>
<p>»Preuzeli smo sve zaposlenike koji su ovdje radili u vrijeme privremene okupacije i organizirali povratak zaposlenika koji su tijekom okupacije živjeli i radili kao prognanici«, dodaje Vratarić ističući da je započeta realizacija triju projekata - obnove šuma, lovnoga gospodarstva i građevinskih objekata. </p>
<p>Kad je riječ o obnovi lugarnica, treba reći i to da su Hrvatske šume razminirale tri i pol kilometra puta kako bi radno dostupnim učinili područje površine 2.000 hektara na proširenom Zoološkom rezervatu »Kopački rit«. Kako kaže Vratarić, podignuto je više od 200 hektara hrastove šume, uz redovito reprodukciju šume meke bjelogorice. Posebno se radi na očuvanju genofonda europske crne topole po čemu je ovo područje u svijetu poznato. </p>
<p>O postignutome u obnovi lovnoga gospodarstva najbolje svjedoči broj osmotrene jelenske divljači. U vrijeme rike 1997. godine bilo je 435 grla, a ove godine 1.296 grla. »Broj registriranih grla se dakle utrostručio iako je još narušena dobna struktura, što će se sanirati do 2003.«, dodaje Vratarić. Kako napominje, jelen je najznačajniji predstavnik krupne divljači hrvatskih lovišta i iskonski je vezan uz Baranju što treba iskoristiti da bi se napučila lovišta Hrvatske«, rekao je između ostalog Vratarić u razgovoru s predsjednikom Mesićem. Podvukao je da su razvojne mogućnosti lovstva Hrvatske goleme, ali je odstrel jelena još uvijek sedam puta manji no u Mađarskoj i 50 puta manji od onog u Austriji. </p>
<p>Vratarić je ustvrdio i da se obnovom spomenutih lugarnica dostupnim čini područje u trokutu Batina-Nemetin-Erdut površine 28.000 hektara ritskih šuma i vodenih površina jedinstvenih u svijetu. Osiguran je smještaj s 32 ležaja, stvaraju se vrhunski uvjeti za razvitak znanstveno-istraživačkog rada i turizma - lovni, ribolovni, izletnički, promatranje ptica, foto-safari, jahanje, vožnja čamcima, posjet vinskim podrumima, ponud jela od divljači... Podsjetimo da je devizni priljev Hrvatskih šuma u Baranji od lovnog turizma prije rata bio tri milijuna njemačkih maraka i stoga ga danas svakako treba kvalitetno razvijati. </p>
<p>SNJEŽANA ČANIĆ DIVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Njemački Chrysler-Daimler i slovenski Impol zainteresirani za ulazak u šibenski TLM</p>
<p>ŠIBENIK, 26. prosinca</p>
<p> – Unatoč nagomilanim problemima, poglavito onima financijske naravi, najveće šibensko poduzeće - Tvornica lakih metala - vrlo je zanimljivo stranim kupcima. Naime, na međunarodni natječaj za prodaju većinskog portfelja dionica ovog aluminijskog poduzeća koji je raspisao Hrvatski fond za privatizaciju (HFP), javila su se tri poduzeća među kojima su i dvije svjetski poznate i renomirane tvrtke i to Slovenski koncern Impol s kojim TLM već godinama uspješno surađuje, te njemački koncern Chrysler-Daimler. Koje je treće poduzeće koje se javilo na međunarodni natječaj, okončan 22. prosinca, i objavljen u Financiel Timesu, nismo uspjeli saznati.</p>
<p>Kako saznajemo od Milana Arnautovića, člana Nadzornog odbora TLM-a koji zapošljava 2.000 radnika, HFP je oglasio prodaju 78 posto dionica TLM-a koje su u vlasništvu fondova i Hrvatske elektroprivrede (HEP). Većinski paket dionica, a riječ je o 51 posto, ima HEP. Uz TLM, HFP je stavio na svoju transfer listu još 24 društva za koja je procijenjeno da imaju izgleda na tržištu bez obzira što se trenutačno nalaze u financijskim poteškoćama. Na transfer listi su primjerice i Adriachem i Adriavinil iz Kaštel Sućurca, zadarski Bagat i Polikem, splitska Dalma, sinjska Dalmatinka, Kaštelanski staklenici... </p>
<p>Šibenski aluminijaš zanimljiv je stranim partnerima čemu je, vjerojatno pridonijela i velika investicija vrijedna više od 18 milijuna maraka u koju je TLM krenuo prije tri mjeseca. Riječ je o modernizaciji valjaoničkih kapaciteta koji će po završetku omogućiti proizvodnju, odnosno preradu aluminija u znatno većim količinama nego do sada. Trenutačna godišnja prerada iznosi oko 55.000 tona. Osim toga, država je ovih dana podmirila drugu kreditnu ratu tešku 6,5 milijuna maraka, koliko je TLM bio obvezan platiti za investiciju modernizacije valjaonica. Prvu kreditnu ratu u istom iznosu TLM je na proljeće ove godine platio vlastitim novcem.</p>
<p>U HEP-u je proteklih dana dogovoreno da TLM rate za struju plaća redovito po dobijanju računa, što on i čini od studenoga ove godine. Kako neslužbeno saznajemo, postignut je i dogovor o zamrzavanju 26 milijuna kuna duga za potrošenu struju. Kako će se dug platiti, dogovorit će se kada TLM stane na svoje noge.</p>
<p>Sjednica Nadzornog odbora koja se trebala održati ovoga tjedna prolongirana je za 12. siječnja iduće godine. Kako se očekuje, na toj bi se sjednici napokon trebala formirati i Uprava poduzeća. Osim Zdravka Petkovića, koji je prije tri mjeseca izabran za direktora TLM-a, u Upravi će biti još Nikola Rak, Stipe Tomašić, Roko Gracin i Tomislav Josipović. Formiranje Uprave traje dugo zbog toga što se čekalo rješenje Trgovačkog suda o novom ustrojstvu Uprave koja je sada petočlana. </p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Projekt uređenja Boškovićeve poljane nije dobio zeleno svjetlo Ministarstva kulture</p>
<p>Stručno savjetodavno povjerenstvo pri Ministarstvu kulture slaže se da je sadašnje stanje te dubrovačke poljane neodrživo, no smatra da je nedovršenost podne plohe Poljane povijesna činjenica i da je prilikom novoga projektiranja takvom treba tretirati </p>
<p>DUBROVNIK, 26. prosinca</p>
<p> – Uređenje Poljane Ruđera Boškovića, jedine neuređene i nedovršene javne površine-trga u povijesnoj jezgri Dubrovnika, nije dobilo, barem ne u cijelosti, na nedavno održanoj sjednici očekivano zeleno svjetlo Stručnog savjetodavnog povjerenstva za obnovu Dubrovnika, što djeluje pri Ministarstvu kulture. </p>
<p>Podsjećamo, projektom autorice Nedjeljke Bobanović, dubrovačkoj javnosti predstavljenim još u listopadu, predviđeno je popločenje Poljane koja je u ovom trenutku, zbog nagomilana smeća i šljunka trn u oku turističkoga Dubrovnika. Pojavio se i talijanski donator, spreman darovati kamen za popločenje, a govorilo se i o možebitnom muzeju Ruđera Boškovića, pa čak i o svojevrsnom arheološkom parku, kao dodatnom obogaćenju turističke ponude Grada.</p>
<p>Ostvarenje projekta trebalo je početi već u siječnju 2001., no kako stvari trenutačno stoje, umjesto početka radova, dubrovački Zavod za obnovu tek prikuplja odgovarajuću konzervatorsku dokumentaciju, koju će potom dostaviti Povjerenstvu za obnovu. Doduše, Stručno savjetodavno povjerenstvo drži da je sadašnje stanje Boškovićeve poljane »neodrživo u kontekstu komunalnog korištenja« i da je »opravdan zahtjev građana Dubrovnika da se pristupi njenom uređenju«. </p>
<p>Prema mišljenju što ga je Zavodu uputio predsjednik Povjerenstva Miljenko Domijan, Povjerenstvo smatra da je »nedovršenost« podne plohe Poljane povijesna činjenica i da je prilikom novog projektiranja takvom treba tretirati. Stoga sve kamene ili zidane dijelove Poljane, kako one u elevaciji tako i parterne, treba čuvati i obnoviti tek djelomično.</p>
<p>Inače, projektom uređenja planiralo se u prvoj fazi radova obuhvatiti 800 od ukupno 1.015 četvornih metara površine. Predstavljajući ga, autorica Bobanović tada je naglasila da su njime »otvoreni svi uočeni problemi koje treba razmotriti - slučajnost nastanka trga, položaj i heterogenost artikulacije rubnog prostora«. Valja podsjetiti da je i ravnatelj Zavoda Vjekoslav Vierda tada tvrdio kako su u slučaju Poljane Ruđera Boškovića zajednički jezik pronašli i konzervatori i projektanti. Međutim, sudeći prema mišljenju Povjerenstva, slijedi im, barem što se Zavoda za obnovu tiče, prikupljanje potrebnih elemenata, odnosno ograničenja pri uređenju trga, kao što su uređenje i obnova ostatka kuće iz 19. stoljeća na sjevernoj strani trga...</p>
<p>Nakon ispitivanja postojećih infrastrukturnih instalacija, ostatak kuća na sjevernoj strani ipak će se pokriti i urediti za korištenje, kako je to predviđeno već postojećim projektom. Tomu poslu, prema preporuci Povjerenstva, treba pristupiti što je prije moguće, jer će to bar privremeno omogućiti bolje korištenje trga i uklanjanje smeća iz te zone. Što se, pak, popločenja tiče, umjesto talijanskim mramorom, Komisija smatra da hodnu površinu Poljane ne treba popločiti kamenom, čak ni kao privremenim rješenjem, već je treba urediti tako, da se osigura »estetska i svaka druga veza sa zatečenim stanjem, bez aktualnih narušavajućih elemenata«. Završna obrada površine, naime, svoje bi izvorište valjala iznaći na površinama dubrovačkih ulica i manjih trgova, obrađenih - sitnim oblutkom.</p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Tvornica ulja Čepin novim će pogonima zaposliti 2.080 ljudi</p>
<p>OSIJEK, 26. prosinca</p>
<p> – Iako područje istočne Hrvatske i dalje potresa teška gospodarska situacija, neki privredni subjekti, osim što se uspješno bore za tržište, ulažu u nove pogone i otvaraju nova radna mjesta. Jedan od njih je i Tvornica ulja Čepin koja će uz kreditnu potporu njemačke tvrtke Debis do kraja 2001. godine izgraditi potpuno nove pogone ukupne vrijednosti 66,7 milijuna njemačkih maraka. </p>
<p>Gradnjom nove uljare, izravno će se uposliti 80, a neizravno, odnosno putem proizvodnje suncokreta, još 2.000 radnika. Godišnji kapacitet prerade nove Tvornice ulja bit će 150.000 tona čime se planiraju podmiriti sve potrebe hrvatskih građana za jestivim uljem koje se još uvijek uvozi u velikim količinama. </p>
<p>Prema riječima Stjepana Komara, direktora Tvornice ulja Čepin, nova će tvornica prerađivati 70 posto suncokreta, 30 posto uljane repice, uz mogućnost prerade soje u nešto manjim količinama. Komar ističe da bi radovi na izgradnji rafinerije trebali biti završeni idućih dana, te da bi ona u rad mogla biti puštena u lipnju iduće godine, dok će ljuštionica i prešaonica, te ugradnja najkvalitetnije opreme njemačkih proizvođača biti dovršene do kraja iduće godine, kada će nova tvornica službeno započeti radom. </p>
<p>Kako bi mogli kvalitetno konkurirati na tržištu, Uprava Tvornice ulja Čepin odlučila je smanjiti proizvođačku cijenu sa 9,70 na 7,60 kuna odnosno za 18 posto. Osim poboljšanja plasmana, na ovaj će način regulirati i količine zaliha. Na koncu, u Čepinskoj se tvornici nadaju da bi, nakon planiranog zatvaranja pogona Tvornice ulja »Zvijezda« u Branimirovoj ulici u Zagrebu, ovaj slavonski proizvođač ulja mogao postati najveći prerađivač suncokreta u Hrvatskoj. (M.S.)</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>Vijećnici kritizirali plan kupnje palače proračunskim novcem</p>
<p>DUBROVNIK, 26. prosinca</p>
<p> – Vijećnici dubrovačkoga Gradskog vijeća većinu su vremena na sjednici potkraj prošlog tjedna posvetili prijedlogu proračuna za 2001., koji bi trebao iznositi 101,8 milijuna kuna. Najviše pažnje izazvala je polemika o tome je li 3,8 milijuna kuna namijenjenih kupnji palače u Širokoj ulici trenutačno potrebnije uložiti negdje drugdje.</p>
<p> Tako je nezavisni vijećnik Darko Kaciga kazao da bi taj novac bilo pametnije uložiti u strateške investicije i to po milijun kuna u razvitak maslinarstva, za dodatno financiranje vodovoda na Elafitimat te za projekt zaštite okoliša dok bi preostalih 800.000 kuna namijenio u izradu sustava zbrinjavanja otpada. </p>
<p>Kritike na račun rada gradske vlasti, osim Kacige koji se osvrnuo na tešku situaciju u pekari »Orlando«, uputili su i nezavisni vijećnik Ivica Ban te Frano Matušić iz redova HDZ-a, koji je između ostalog ustvrdio da je Grad, umjesto u rješavanje parkirališnog prostora, uložio četiri milijuna kuna u poduzeće »Parking Dubrovnik« pri kojem djeluje i specijalno vozilo »Pauk«. </p>
<p>U svom odgovoru, dubrovački gradonačelnik Vido Bogdanović naglasio je da Grad još uvijek ima određene planove za sprječavanje stečaja »Orlanda« te da je cijena palače u Širokoj četiri puta manja od tržišne cijene poslovnih prostora u spomeničkoj zoni. </p>
<p>Gradsko vijeće primilo je na znanje izvješće o ostvarenju 51. Dubrovačkog ljetnog festivala te zaključilo da Mišo Mihočević, koji je mandat direktora Javne ustanove u kulturi »Dubrovačke ljetne igre« stavio na raspolaganje, tu dužnost obavlja do izbora novog direktora za kojeg je raspisan natječaj čiji je rok za prijave istekao 21. prosinca. (K.C.)</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>Prvi u redu za obnovu bili i vlasnici kuća i stanova u Osijeku ili Vinkovcima?</p>
<p>U prvom tromjesečju iduće godine, Ministarstvo javnih radova, graditeljstva i obnove trebalo bi dovršiti reviziju obnove kuća srušenih ili oštećenih u ratu / Vukovarci upiru prstom u svoje susjede i pozivaju Ured za obnovu tražeći da provjeri i otkrije tko si je lažnim izjavama i dokumentacijom priskrbio obnovu </p>
<p>ZAGREB, 26. prosinca</p>
<p> – Godina koja je na izmaku trebala bi, najavili su iz Ministarstva javnih radova, graditeljstva i obnove, u Vukovarsko-srijemskoj županiji završiti s 850 obnovljenih stambenih objekata. Do srpnja iduće godine, u Vukovaru bi, u sklopu dopunskog plana obnove toga grada, moglo biti obnovljeno još 165 kuća i oko stotinu stanova, a u samim počecima iduće godine očekuju se i projekti obnove za daljnjih 200 stanova. S takvim je podacima Vukovarce nedavno prilikom obilaska te najrazrušenije hrvatske županije upoznao ministar Radimir Čačić, </p>
<p>Svaka godina na izmaku zahtijeva i sređivanje računa, pa to čini i ministar obnove. Vukovarcima je najavio da će u idućoj godini biti obnovljeno 4.000 objekata, te podsjetio i na to da će, u skladu s odlukom Vlade, i dodatnih 120 milijuna kuna (oko 15 milijuna dolara), zarađenih na prodaji Vladina »challengera«, u potpunosti biti utrošeno na vukovarsku obnovu. No, od toga najvjerojatnije neće biti ništa prije ožujka iduće godine. Procjenjuje se, naime, da će se Vladin zrakoplov prodati tek u iduća dva mjeseca. Dobivenim će se novcem raščišćavati preostale ruševine, obnoviti industrijska zona te dovršiti objekti čija je obnova već započela donacijskim sredstvima ostalih hrvatskih županija. Uz to, Vlada prepušta čelnicima županije i grada da sami procijene koji su im objekti od posebnog značaja. Već sada posve je jasno da je i dalje ključni problem komunalna infrastruktura, posebice vodoopskrbni sustav i cestovna mreža. </p>
<p>Ministarstvo javnih radova, graditeljstva i obnove kreće u iduću godinu i s posebnim programom, namijenjenim obnovi društvenih zgrada, posebno sakralnih. O prioritetima će se odlučivati u dogovoru s Hrvatskom biskupskom konferencijom. Nije zgorega podsjetiti da se čelnici Županije, primjerice, ne mire s činjenicom da obnova aljmaške crkve nije na listi prioriteta koju je već složila Hrvatska biskupska konferencija, na što je ovih dana upozorio i ministar Čačić.</p>
<p> Napomenuo je i da je država za obnovu i izgradnju sakralnih objekata osigurala 30 milijuna kuna, a od HBK je zatražila listu prioriteta što je i dobila, ali se aljmaške crkva na listi nije našla pa osječko-baranjski župan traži korekciju liste. </p>
<p>U prvom tromjesečju iduće godine, Ministarstvo javnih radova, grdaiteljstva i obnove trebalo bi, kako se očekuje, dovršiti i reviziju obnove kuća srušenih ili oštećenih u ratu. U Vukovaru se to tražilo još prošle godine, jer već dugo postoji nezadovoljstvo listom prioriteta obnovljenih 2.000 kuća (od 8.000 srušenih tijekom rata). Javna je tajna, tvrde Vukovarci, da su se na listama prioriteta za obnovu našli objekti mnogih koji imaju stanove i kuće u Vinkovcima ili Osijeku, a negativno se u tom svjetlu spominju direktori kombinata Borovo. Zbog sad već otvorenih prigovora, Ministarstvo će provjeriti dokumentaciju potrebnu za obnovu. </p>
<p>Vukovarci pak upiru prstom u svoje susjede i pozivaju Ured za obnovu, tražeći da provjeri i otkrije tko si je lažnim izjavama i dokumentacijom priskrbio obnovu. Obnoviteljske provjere nastavit će se u idućoj godini u svim hrvatskim županijama gdje su uočene nepravilnosti. No, treba podsjetiti da je ministar Čačić, kada je od HDZ-ova ministra Jure Radića preuzeo taj resor, objavio da su malverzacije u obnovi - minorne i gotovo zanemarive. </p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20001227].
|
