NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20000820].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 218230 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>20.08.2000</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Neću tolerirati nikakav hohštapleraj u kulturi</p>
<p>Ako smo već ostvarili čitav niz iskoraka u kulturnoj politici, od osiguranja znatno više novca, oslobađanja donacija od PDV-a, od proširenja prava umjetnika na oslobađanje od PDV-a, od oslobađanja ulaganja u kulturu, od poreza do javnog rada povjerenstava i objavljivanja odluka itd., pitam se na što se onda odnosi sve to nezadovoljstvo u kulturi? Strah od promjena ili nezadovoljstvo samima sobom? </p>
<p>Kad je u jednom od svojih proljetnih intervjua ministar kulture dr. Antun Vujić metaforički rekao da mu domaća kultura djeluje kao »krepki krepani feniks«, bilo je jasno kako će se odnosi vlasti i umjetnika, barem što se Vujićevog ministarstva tiče, znatno promijeniti, postati otvoreniji, opušteniji, s manje strahopoštovanja ali više odgovornosti. Dakle, možeš reći, učiniti, napraviti, čak i dobiti gotovo sve što želiš, ali zato trebaš (napokon) podnijeti račun, odgovarati sebi i okolini. Bilo je zato zanimljivo rezimirati s Antunom Vujićem proteklo burno kulturno ljeto, od Pule do Dubrovnika, sa svim ushitima i razočaranjima, svađama i trijumfima, taštinama i ostavkama. Počeli smo s Pulom i filmskim festivalom gdje smo i dogovorili ovaj razgovor s ministrom Vujićem. </p>
<p>• Bili ste u Puli cijelo vrijeme festivala, vidjeli sve filmove. Što vam se čini?</p>
<p> - Kad smo kretali u rekonstrukciju Pulskog filmskog festivala nismo bili sigurni hoćemo li ga uopće moći održati. Neki istaknuti filmaši su predlagali da Pula izostane. Činjenica je da smo uspjeli na nekoliko završenih filmova, dodatnim zalaganjem pa donekle i pritiskom, dodati još tri ili četiri filma. Na kraju smo dobili, po mome mišljenju, izuzetno uspjelu Pulu, i po kvaliteti filmova koji su predstavljeni, a i po odazivu publike. Zato se ne slažem i čudim nekim kritičarima Pulskog festivala koji nastavljaju inerciju poruga, a da nisu svjesni promjena koje su se dogodile u Puli. Mislim da imamo barem dva, ako ne i tri filma koji mogu pobjeđivati i na svjetskim festivalima, stvorena je pozitivna klima i jedno novo ozračje suradnje između grada Pule, Istarske županije i Ministarstva kulture, a pulska javnost je to ponovno prihvatila kao svoj festival i počela se vraćati u Arenu. Ne znam što se više može očekivati. Bilo je mnogo priča oko reorganizacije, a većina nas je smatra da Pula svakako ostane i nacionalni festival, što možemo i osigurati, a hoće li se i koliko proširivati i internacionalizirati, to ne ovisi samo o našim željama. Ukoliko ćemo nešto internacionalizirati to možemo i putem internacionalizacije nacionalnog sadržaja festivala, kvalitetom samog hrvatskog filma, jer ono što strane kritičare zanima u Hrvatskoj prvenstveno je naš film, a ne filmovi koje su ranije mogli vidjeti i drugdje. To ne znači da ne tražimo i neke europske i svjetske alternative za Pulu. </p>
<p>• Ove godine je u Puli bilo jedino nesporazuma s promjenom pravila u hodu, za vrijeme trajanja festivala?</p>
<p> - Nisam sretan s tim promjenama pravila, ni s polemikama koje redovito prate sve festivale pa i ovaj filmski. No, moram reći da nije Ministarstvo kulture, niti ministar, adresa iz koje proistječu takvi sukobi. Kultura nije beskonfliktno stanje, ona čak to nije po definiciji, nažalost kod nas je prekonfliktno stanje. Mislim da je izmjena pravila Pulskog festivala, kojima je ukinuta nagrada za producente, izraz ogorčenja mnogih filmaša sadašnjom ulogom producenta. Ne radi se o tome da producenti nisu potrebni, ali svakako treba što prije riješiti pitanje što su to producenti u Hrvatskoj, a onda i pitanje nagrada producentima. Ovako ispada da je glavni producent samo Ministarstvo kulture, što nije dobro i mi ne želimo da tako ostane. Ministarstvo kulture dakako nije očekivalo producentsku nagradu u Puli. </p>
<p> • Motovun?</p>
<p>- Prvi put smo otvorili suradnju između djelatnika festivala, Istarske županije i Ministarstva koje je također osiguralo značajna sredstva Motovunskom filmskom festivalu. Konceptualno se tu nema što primijetiti osim da bi i dalje trebalo razvijati Motovun kao jedan specifičan, nekonvencionalni filmski festival, napose što kao nekonvencionalan može biti i univerzalan, što je Motovun i potvrdio. Želio bih da se prevladaju svi sukobi između motovunskog i pulskog festivala koji prenose neke nepotrebne političke recidive. Jer, premda se činilo da su ove godine napokon prevladani, došlo je nažalost do nesporazuma za koje se nadam da ih ne razumijem. Tako je potamnjena dogovorena ideja da hrvatski film nastupa u programu Motovuna na način koji bi adekvatno predstavljao i zemlju, i autore, i taj film. Nadam se da će se to shvatiti za idući Motovun. Ne radi se o tome da bi hrvatski film trebao tražiti neki privilegirani status, ali ipak je čudno da se zemlja domaćin ne predstavi na odgovarajući način. Tim prije što se radilo o premijernom i izuzetnom filmu. Nolini »Nebo sateliti« po mom osobnom mišljenju mogu stajati uz bok Tarkovskog, a možda i preko boka i drugih uglednih svjetskih redatelja, koji su se bavili ratom. Kad bi se u Motovunu ždrijebom određivao termin prikazivanja filmova onda ne bi imali primjedbe, ali budući se to ne čini, onda je ipak čudno da domaći film ne dobije adekvatan termin. Iskreno, pridružujem se tim zamjerkama, a nadam se da ih mogu pripisati ljetnoj dekoncentraciji i motovunskoj gužvi.</p>
<p>• Filmski ljudi očekuju Zakon o filmu kao spasonosni eliksir premda on neće i ne može promijeniti navike u njima samima? </p>
<p> - Mi smo kao Ministarstvo učinili najviše što smo mogli na postojećoj legislativnoj osnovi i na postojećem stanju podloge koje imamo za razrješenje pitanja takozvane kinematografije, nakon što smo čuli da »imamo film, ali nemamo kinematografiju«, što je po meni floskula. Stvorili smo dakle, povjerenstvo koje djeluje u svim smjerovima, svih vrsta filmova, učinili smo to da imamo javne kriterije prema kojima će se nearbitrarno odlučivati koje filmove sponzorirati, odnosno financirati, pomagati, a koje ne i to će sve biti pred očima javnosti. No, za Zakon o filmu potrebno je mnogo više, a prije svega raščišćavanje cijelog niza podloga; od pozicije Jadran filma, eventualnog Instituta za film, televizije i samog Ministarstva, do čitavog niza interesnih i stručnih organizacija, Akademija itd. To nije tako jednostavno da bi se moglo stvoriti preko noći, a da se nisu odredile osnovne pozicije. Razgovor u Puli koji smo imali je pokazao nezrelost postavljanja toga problema. Ne mogu se lansirati puke mrzovoljne fraze i o njima lamentirati. Teze moraju biti postavljene tako da imaju neki smisao, da mogu biti prihvaćene ili odbačene, a da to bude u vezi s tim mogu li ili ne mogu funkcionirati. </p>
<p>• U Puli ste na okruglom stolu, doista burno reagirali pokušavajući domaćim filmašima ukazati koliko malo znaju činjenice, vrteći se neprekidno u istom krugu apstrakcije i uskih interesa? </p>
<p> - Ne želim nikome dijeliti lekcije, a nemam na to ni pravo, niti bi me slušali, no upozoravam sve da teze moraju biti jasne, određene i konkretne. Bilo je paradoksalno da je prisutan američki gost dobro shvatio moju kritiku tih apstrakcija, na kojima se ustrajava u hrvatskoj kulturi općenito, što već postaje alibi za vlastitu izgubljenost i način izbjegavanja vlastite odgovornosti. U demokraciji se na taj način ne govori, ni o filmu ni o drugome. </p>
<p>• Ostavimo se filma i govorimo o metafori »krepki krepani feniks«, kojom ste duhovito ocijenili hrvatsku kulturu u cjelini. Kako danas gledate na hrvatsko kulturno ljeto?</p>
<p>- Ta je metafora jedan davni naslov iz Studentskog lista još dok sam tamo bio urednik kulture. Čovjek se pod stare dane prisjeća »ranih radova«, jer ta, možda iz Matoša, metafora dosta dobro izražava i današnje stanje stvari. Ima jedna anomalija u hrvatskoj kulturi koja, činovnička po podrijetlu, uvijek materijalno nesamostalna, kao da je naučila uvijek biti i funkcionirati pod čizmom. Do nedavno je bila pod partijskom čizmom, što ne znači da nije i cvjetala, ali se i znalo, kada se odlučuje, onda oni koji su protiv nečega moraju dva puta promisliti hoće li i nešto zucnuti, jer iza toga stoji partija i to je bila državna politika. Onda se to slomilo i došla je vlast HDZ-a koja je u mnogo čemu mentalno produljila funkcionalni obrazac takvog načina mišljenja. Jer, za cijelo vrijeme HDZ-a, osim na opozicijskoj margini, pitanje kulture je bilo riješeno bukom velikodržavne jubilarne kulture i vrlo marginalnim mogućnostima kritike te kulture u medijima ili drugdje. Sada se dogodio novi obrat, gdje postoji istinsko nagnuće politike ovog Ministarstva, dakle aktivna volja vlasti da bude samo sudionikom u procesu odlučivanja u kulturi, a ipak se uz takvu namjeru, upravo otvorila brana za nabacivanje drvljem i kamenjem na kulturu, što pogađa, upravo one koji taj prostor otvaraju. Ali, ako nema gospodara, na koga se to nezadovoljstvo kulturom odnosi? Valjda na one koji tvore tu kulturu, na nas same. Ako smo već ostvarili čitav niz iskoraka u kulturnoj politici, od osiguranja znatno više novca, oslobađanja donacija od PDV-a, od proširenja prava umjetnika na oslobađanje od PDV-a, od oslobađanja ulaganja u kulturu, od poreza do javnog rada povjerenstava i objavljivanja odluka, otvarajući novo odlučivanje budućom institucionalizacijom kulturnih vijeća itd., pitam se na što se onda odnosi sve to nezadovoljstvo u kulturi? Strah od promjena ili nezadovoljstvo samima sobom? A iz toga se mora izaći. Evo karakterističnog primjera takve situacije iz nedavnog razgovora s jednom novinarkom koja me pitala i istodobno zaključila: »Dobro pulski festival je uspio, ali zašto ste dali manje novca za Pulu nego ranije?!« Prvo dali smo više novca nego ranijih godina, što je lako mogla provjeriti, ali njoj je bilo važnije da nađe neki fiktivni negativni razlog nego da podjeli neko zadovoljstvo. Žalim takve ljude u medijima, često mlade. Ne pristajem da je sve u blatu. I nije! To je obeshrabrujuća kritika svega i svačega, a od toga osim predaje nema ništa dalje. Paradoksalno je da su posljednjih mjeseci o hrvatskoj kulturi sa simpatijama opširno pisali i takvi svjetski mediji kao što su The New York Times ili Frankfurter Rundschau uviđajući procese od kojih neki naši vlastiti proroci mizantropije otklanjaju pogled. No to će preživjeti taj naš »krepki krepani feniks«.</p>
<p>• Konkretizirajmo malo stanja i događanja u Splitu i Dubrovniku?</p>
<p> - Ima jedna zajednička stvar i kod Splita i kod Dubrovnika, a to je da su posjećenost i kritike predstava dobre, dapače i odlične, ali da se festivali različito ocjenjuju. Nad Dubrovnikom kao da su oblaci koje je nad Splitom Mani Gotovac razgrnula. Ukoliko smo imali izvanredne glazbene događaje u Dubrovniku, nekoliko uspjelih predstava i svjetskih hitova, što nam onda ne valja? S druge strane drago mi je da u pogledu Splitskog festivala ne postoje značajniji negativni naboji, što je vjerojatno posljedica što ih sami ljudi unutar Splitskog festivala nisu proizvodili. Ovo što se sada događa oko Dubrovnika jako me razočaralo, polemike, ostavke, začuđujuća nervoza ljudi u međusobnim odnosima, koja je ispod razine onoga na što su bili pozvani. A pozvani su bili da konstruktivno obave nešto iza čega je stalo i ovo Ministarstvo i ova država s vrlo ozbiljnim sredstvima. Da ne govorimo o interesima samoga grada Dubrovnika za izgradnju renomea u sklopu velikih svjetskih festivala. Time ćemo se na jesen morati ozbiljno pozabaviti. Ne može se dopustiti da u toku ovakve manifestacije oni koji su zaduženi da ona uspije, nisu u stanju zatomiti svoja nezadovoljstva, niti dok ta manifestacija traje. To je za mene jedno novo iskustvo, imam dojam da sam podcijenio subjektivni faktor kod ovako ozbiljnih izazova, i zbog toga se kajem. Hohštapleraje u svakom slučaju nećemo trpjeti.</p>
<p>• Ljetna zagrebačka događanja vezana su oko HNK-a bez obzira što se u njemu ništa konkretno nije događalo?</p>
<p> - Da, jedno od najvećih događanja zagrebačkog kulturnog ljeta je nepotpisivanje ili oklijevanje potpisivanja ugovora u vezi s HNK, kojeg je ovo Ministarstvo potpisalo a za kojeg kolege u gradu Zagrebu još imaju neke rezerve, pa s jedne strane tvrde da će ga potpisati, što je uvjet opstanka HNK, a s druge strane čujemo razne šumove u kanalu. Mi smo pokrenuli raspravu o kazalištima i radimo na tome da se stvori sustav ušteda i efikasnosti u radu svih, a pogotovo nacionalnih kazališta, o čemu se već i pisalo. To je jedno pitanje, drugo je eventualno loše poslovanje, a treće je temeljno pitanje da zagrebački HNK treba nastaviti svoju egzistenciju. Ne vidim zašto na ovom problemu stvarati sliku kulturne prijetnje prema HNK. Sredstva koja smo osigurali Ministarstvo i Grad proistječu iz zakonskih obveza. Ne treba na krivom mjestu pritiskati alarmni gumb. Ugovor i njegov potpis ne zatvaraju nego tek omogućuju pristup pitanjima koja treba riješiti. Nadam se da će to shvatiti gradonačelnik Bandić, dogradonačelnik Vilfan, pročelnik Palašek i njegov pomoćnik Ljuština. </p>
<p>• Polemika Matvejević-Mihalić poprilično je uzburkala književno ljeto?</p>
<p> - Kad književnici ne bi polemizirali jedva da bi bili književnici. Oko Društva književnika mnogo toga sam već rekao, isto tako sam na neki način polemizirao s gospodinom Mihalićem koji za mene ostaje vrhunski pjesnik, ali dopustite mi, prilično slab političar. Kad kažem slab političar ne mislim na vrstu političara koja se prilično dobro snalazi s različitim režimima, nego mislim na onu vrstu političara koji gubi supstancu kada vodi neku stvar. Činjenica je da je Društvo književnika izgubilo supstancu. To nije stvar koju je evidentiralo ovo Ministarstvo kulture, niti ovaj ministar, nego hrvatska javnost, uključujući same pisce koji su to sve skupa izrazili u šali »kako će se neki angažirati ponovno u Društvu hrvatskih književnika kada se osnuje sekcija za hrvatske književnike u tom Društvu«. Isto tako je potpuna neistina o čemu govori gospodin Mihalić kako ja nisam nekoga htio primiti. Dva puta sam bio u tom Društvu i razgovarao o određenim stvarima, uključujući i to što sam ih pozdravio na njihovoj godišnjoj Skupštini, koliko god ona tužna bila. Ovdje se radi o tome da je jedno Društvo u položaju da ima odlične prostorije, pretpostavljam članarine, da izdaje najam ljudima za gospodarsku djelatnost, a jedino čega tu nema - to je intenzivan književni život, u kojem bi također bile uključene polemike i međusobne prepirke, ali bi se one barem obavljale na jednom mjestu od kojeg ne bi zazirao toliko veliki broj pisaca, a i mjestu na kojem sam i sâm, dopustite, proveo lijepe dane moje mladosti, pa sam sentimentalan. U tom pogledu, bliži sam stavu gospodina Matvejevića, ali ne bih ulazio u samu prirodu njihove polemike, jer ona uvijek ima puno kompaserije koje se više ne tiču same te teme. Gospodin Mihalić bi morao shvatiti da bi učinio konstruktivnu stvar ukoliko bi zajedno s određenim brojem ljudi, koji nisu više klijenti toga društva a predstavljaju najznačajnije hrvatske pisce, pokušao dogovoriti koja bi bila najbolja metoda regeneracije hrvatskog društva književnika. To bi bio jedini put da se izvuče iz ove apsurdne situacije u koju se, kao vrhunski hrvatski pjesnik, sam doveo u poziciju da bude proskribiran kao gasitelj Društva književnika. </p>
<p>• Što očekujete u jesenskom razdoblju hrvatske kulturne sadašnjosti?</p>
<p> - Očekujem temeljitu raspravu o svim stvarima koje smo vidjeli da valjaju ili ne valjaju i u kulturnoj politici i u onome kako se odvijaju kulturni procesi nezavisno od kulturne politike. Ono što bih volio je da se ta rasprava, pa ako treba i polemika, ne odvija pod pritiskom. Nama je u kulturi potrebno sedimentiranje i odlučivanje na principu pluralizma, pa i pluralizma kulturnih estetika. Neke stvari sa stanovišta osiguravanja političke vlasti mogli bismo kratkotrajno postići relativno jednostavno, zaoštravanjem odnosa pluralizma u određenom političkom smjeru. Tome se energično protivim. Točno mogu vidjeti kako bi se mogla politički posvajati kultura određenim angažmanima, ovakvim ili onakvim kadroviranjem, zaoštravanjem političkog tipa dijaloga. Te instrumente većina nas starijih od trideset godina jako dobro pamtimo. Ali nama nije cilj posvajanje kulture od politike, nego prije posvajanje politike od kulture. Ovo sada je pokušaj stvaranja jedne nove kvalitete u kojoj ćemo osiguravati ne samo pluralizam ljudi u kulturi, nego i pluralizam kulturnih orijentacija u korist autonomnosti kulture kao uvjeta kulturnog stvaralaštva. Očekujem veliku raspravu na pitanju uspostavljanja kulturnih vijeća kao novog oblika odlučivanja u kulturi. Ni ta rasprava, a pogotovo njihovo uhodavanje, neće proći bezkonfliktno. Ipak to je jedini put koji vodi i u demokraciju i u kulturu, a liječi nas od starih i brani od novih kulturnih jednoumlja.</p>
<p>• I za kraj da se vratimo filmu. Stigla je vijest iz Dubrovnika o Bulajićevom projektu o Marinu Držiću. Koliko je Ministarstvo kulture stvarno u sve to uključeno? </p>
<p> - Veljku Bulajiću mogu poželjeti uspjeh, ali u ime Ministarstva ne mogu obećati potporu kakvu je on predstavio »zdravo za gotovo«. O njegovom će projektu odlučivati povjerenstvo kao i o drugim projektima. U svakom slučaju, ako se oslobađamo državne kulture, nećemo imati ni državne umjetnike. To i neki moji prijatelji, u nekim drugim granama umjetnosti, nekako teško shvaćaju. Svakako, obvezan sam svoje dužnosti stavljati iznad svojih prijateljstava, pa i pod cijenu ovog potonjeg. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Postoji li opozicija unutar vladajućih stranaka?</p>
<p>Osim u HSS-u i HNS-u u svim drugim strankama šestorke postoje različitosti među vodećim političarima koje neki zovu i tzv. unutarnjom opozicijom u tim strankama </p>
<p>ZAGREB, 19. kolovoza</p>
<p> - U većini stranaka vladajuće šestorke postoje stanovite unutarnje opozicije, neke vrste frakcija odnosno skupina političara koji u svojim javnim istupima oko pojedinih pitanja zastupaju nešto drukčija stajališta od vodećih ekipa dotičnih stranaka. Izuzetak je, čini se, jedino HSS u kojem je Zlatko Tomčić nakon nekoliko burnih godina postao nedodirljivi lider i trenutačno nema nezadovoljnika (primirio se i Vido Bogdanović, Tomčićev protukandidat za stranačkog predsjednika) koji bi u javnosti mogli funkcionirati kao neki »paralelni« HSS. U toj stranci su, čini se, zadovoljni svojim udjelom u vlasti te promocijom stranke koju posredno provodi Tomčić, obnašajući funkciju predsjednika Hrvatskog državnog sabora. Zadovoljni su i rezultatima nedavnih lokalnih izbora (osim, dakako, onima u Zagrebu) te je HSS trenutačno jedna od najstabilnijih stranaka u vladajućoj koaliciji. </p>
<p>Prilično je mirno i u HNS-u u kojem predsjednica te stranke Vesna Pusić nema glasnu oporbu, ali postoje različiti koncepti oko razvoja te stranke, a dosta je jak utjecaj i bivšeg predsjednika HNS-a Radimira Čačića, te aktualnog predsjednika države Stjepana Mesića, koji je do izbora obnašao funkciju dopredsjednika HNS-a. S obzirom na rast stranke na nekim zadnjim lokalnim izborima, teško je i očekivati pojavljivanje unutarstranačkih »alternativa« postojećem čelništvu.</p>
<p>U IDS-u su se u ovom razdoblju od formiranje koalicijske vlade iskristalizirale, najblaže rečeno, dva politička stila. Jedan koji predstavlja Damir Kajin, potpredsjednik te stranke, a osniva se na prilično oštroj kritici pojedinih poteza Vlade i drugi, u liku predsjednika IDS-a Ivana Jakovčića, koji se i zbog svoje pozicije ministra u Vladi služi dosta blažom retorikom, ukoliko se ne radi o sporovima s područja Istarske županije. Osim toga, razlika je postojala i u količini javnih istupa. Dok je Kajin u medijima bio prisutan gotovo svakodnevno, pokazujući time i svoju političku energiju, Jakovčić, čini se, kao da je bio na duljem dopustu.</p>
<p> U početku se držalo da su Jakovčić i Kajin dogovorno podijelili uloge (prvi kao odgovorni član Vlade, a drugi kao njen neobuzdani kritičar), međutim, kasnije se ispostavilo, prema njihovom priznanju, da su određene razlike između njih dvojice posljedica i drukčijih viđenja oko načina rješenja pojedinih problema. Međutim, unatoč tome, u IDS-u se ne očekuju potresi ili stranački raskoli jer Jakovčić, koji čvrsto drži stranačku infrastrukturu, kako je poznato, ne trpi na dulje vrijeme nikakvu stvarnu opoziciju ili neku vrstu frakcije unutar IDS-a. Stanje u toj stranci bit će jasnije nakon sljedećih lokalnih izbora. Ako se ostvare prognoze da SDP i neke druge stranke oduzmu određen dio glasova IDS-u u Istri, to će vjerojatno imati i svoje posljedice u repozicioniranju pojedinih osoba u čelništvu te stranke.</p>
<p> Do repozicioniranja, potresa pa čak i raskola moglo bi doći u LS-u, i to već u listopadu ove godine, kada se treba održati izborni sabor te stranke. Nakon Gotovčeve odluke da napusti mjesto prvog čovjeka LS-a, Božo Kovačević i Zlatko Kramarić zasada su službeni kandidati za njegovu poziciju. Dok Kovačević kao lojalan član Vlade, kako se uobičajilo govoriti, »dinamitom utjeruje pravnu državu«, Kramarić se ne krzma oštro kritizirati Vladu. Zajedno s Kajinom je jedan dio ljeta funkcionirao kao svojevrstan opozicijski tandem i upravo je i na njih svojevremeno bila usmjerena kritika predsjednika Vlade Račana da »neće trpjeti opoziciju unutar šestorke«.</p>
<p> U vezi s predstojećim saborom LS-a postoji i mnogo zainteresiranih izvan te stranke. Naime, ovisno o tome tko će biti izabran, izgledat će i buduće koalicije u kojima će sudjelovati LS. Nije nikakva tajna da postoje jasne razlike između Bože Kovačevića i Kramarića, ne samo u vezi s političkim stajalištima nego i oko načina političke borbe, odnosu prema prošlih deset godina, itd. U vezi s tim kruži i anegdota. Naime, priča se, kada bi njih dvojica u nekoj anketi morali zaokružiti jednu od stranaka šestorke kao najpoželjnijeg političkog partnera, mnogi su se spremni kladiti da ni nakon nekoliko pokušaja ne bi zaokružili istu stranku.</p>
<p>Što se HSLS-a tiče, ispod prividnog mira događaju se osobna i politička udaljavanja pojedinih visokih dužnosnika te stranke. Hoće li doći i do razlaza ovisi od toga što će biti s HSLS-om i šestorkom. S jedne strane je Dražen Budiša, predsjednik te stranke koji je u posljednjih nekoliko mjeseci u izrazitoj nemilosti većeg dijela tiskanih medija, dok je s druge samozatajni Goran Granić, potpredsjednik Vlade. U dvojbi tko mu je zapravo šef, dakle, Budiša ili Račan, Granićeva »rječita šutnja« u nekim se krugovima tumači kao opredjeljivanje za ovog potonjeg što onda izaziva razne špekulacije.</p>
<p> Koliko su one utemeljene, vidjet će se nakon razrješenja sukoba između Budiše i Račana, do kojeg je došlo zbog »afere Stipetić«. Ta afera, kojoj je u početku vjerojatno bio cilj razdvojiti hrvatske generale koji su sudjelovali u »Oluji« na neke navodno dobre i one navodno loše, koje stoga treba poslati u Haag, vratila se kao bumerang onima koji su je i plasirali kako bi provjerili raspoloženje javnosti. S obzirom da je HSLS bio u dijelu medija označen kao mogući izvor informacije vezane uz generala Stipetića, Budiša je vratio lopticu Mesiću i Račanu, čime je doveo u pitanje njihovu vjerodostojnost, ali vjerojatno i postojeće odnose unutar vladajuće koalicije. Ne treba dvojiti kako je u nekim glavama upravo stoga i započelo novo »miješanje karata« što, teoretski gledano, može dovesti i do promjene političkog statusa HSLS-a (pozicijski u opozicijski) kao i do nekih stranačkih »transfera« (odlazaka iz HSLS-a) po kojima je ta stranka i do sada bila poznata.</p>
<p>Najjača stranka vladajuće koalicije SDP ima i najsnažniju unutarstranačku opoziciju, odnosno grupaciju političara koji ne dvoje, većinom posredno ali ponekad i izravno kritizirati i Vladu u kojoj su najsnažnija stranka. Razdjelnica u SDP-u ide, kako se čini, sredinom Markova trga (Banski dvori nasuprot Sabora) S jedne stane su Račan i SDP-ovci koji sudjeluju u izvršnoj vlasti, dok su s druge, kako se već spominjalo u medijima, Zdravko Tomac i Mato Arlović, zajedno s dijelom drugih zastupnika SDP-a, ali i nekima iz izvršne vlasti.</p>
<p> Teško će se zaboraviti svojevremeni sraz Arlovića i Željke Antunović u vezi s prijedlogom zakona o HRT-u. Važno pitanje u SDP-u je postao i odnos prema Haaškom sudu odnosno Domovinskom ratu. Dok Tomac upozorava na moguće opasnosti vezane uz nekritičku suradnju s tim Sudom, iz Banskih dvora mu je Željka Antunović jasno poručila kako se ne slaže s njim. Međutim, te različitosti, prema većini analitičara, ne ugrožavaju stabilnost stranke i stranački mehanizam pri glasovanju u parlamentu.</p>
<p>S tim u vezi, a kada je riječ o Tomčevim istupima u javnosti u kojima uzima u zaštitu hrvatske generale i štiti dignitet Domovinskog rata, ima, međutim, i mišljenja kako nisu bez Račanova znanja, jer na taj način SDP onemogućuje neke druge stranke šestorke (prije svih HSLS) da budu u javnosti prepoznati kao isključivi zaštitnici nacionalnih interesa.</p>
<p>Canjugina frakcija?</p>
<p>Bitna odrednica većine stranaka šestorke je da su zbog sudjelovanja u vlasti zapostavile ili zanemarile stranačke aktivnosti, kako se to kaže, na terenu. Stoga i dolazi do čestih »pobuna« lokalnih ogranaka uglavnom u onim strankama koje imaju razvijenu infrastrukturu. Iznimka je jedino HSLS a dijelom i HNS, stranke kojima su njihovi lideri, Budiša i Vesna Pusić, neopterećeni državnim poslovima, posvetili dosta vremena. Zauzetost obvezama u izvršnoj vlasti prema mnogima je i uzrokom pojavljivanju tzv. unutarstranačkih opozicija čija aktivnost se može podvesti i pod različitost mišljenja koje se, eto, tolerira u demokratskim strankama ali koje prije ili kasnije poprime i određen oblik kakav se obično pripisuje unutarstranačkim frakcijama. Međutim, unatoč zaklinjanju u demokratska načela, nijedna stranka u hrvatskom parlamentu nema legaliziranu frakciju. Dosadašnji pokušaji u tom smislu obično su završavali isključivanjem, raskolima ili odlaskom pojedinaca i skupina iz određenih stranaka (i to ne samo kada je u pitanju HDZ). Međutim, različit je tretman između onih koji se de facto ponašaju kao frakcija ali formalno ne traže takav status, i onih koji to nakon određenog »frakcionaškog« staža i službeno zatraže. Zadnji u nizu političara koji su pokušali legalizirati svoju frakciju i ostati unutar dotične stranke je - Zlatko Canjuga.</p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Romi najbolje žive u Sloveniji!</p>
<p>U Murskoj Soboti održan je tradicionalni Međunarodni romski tabor, na kojem je raspravljano i o položaju romske etničke skupine u sklopu ostvarenja Europske konvencije o ljudskim pravima. Pritom je zaključeno kako su Romi u Sloveniji u najboljem socijalnom položaju, da su »najbogatiji«, odnosno da najbolje žive, što nije bila nikakva gesta dobre volje prema domaćinima skupa, već je dokazano i iznesenim službenim podacimaMursku Sobotu prošloga su, zbog Velike Gospe, produljenog vikenda »preplavili« - Romi. Ondje je, naime, održan tradicionalni Međunarodni romski tabor, šestu godinu zaredom, što ga organizira udruga Romani Union iz toga središnjega mjesta slovenskoga Prekmurja. Na taj je skup došlo stotinjak izaslanika romskih zajednica i udruga iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije, Srbije i Austrije. I, vjerojatno, nije slučajno što su se okupili upravo toga vikenda. Romi, naime, bilo koje vjere bili, a i ateisti, kojih je, ipak, najviše, poštuju kult Majke Božje. Sudionici su četiri dana, mjesec dana nakon Svjetskoga kongresa Roma u Pragu, slaveći uz zvuke svojih pjesama i plesova, raspravljali i o položaju svoje etničke skupine u sklopu ostvarenja Europske konvencije o ljudskim pravima.</p>
<p>Pritom je zaključeno kako su Romi u Sloveniji u najboljem socijalnom položaju, da su »najbogatiji«, odnosno da najbolje žive. I to nije bila nikakva gesta dobre volje prema domaćinima skupa, već je dokazano i iznesenim službenim podacima. A to ponajprije vrijedi za Rome u Prekmurju, gdje ih ima znatno najviše u Sloveniji i gdje su najbolje organizirani i čak obrazovaniji od svih ostalih, kao što su to i njihovi sunarodnjaci u susjednome Međimurju, gdje ima najviše Roma u Hrvatskoj.</p>
<p>Tom je prigodom potvrđeno kako su Romi u Makedoniji u najboljem pravnom položaju. To je jedina država u kojoj su priznati kao etnička zajednica, imaju zastupnika u Sobraniju (parlamentu), posebnu općinu sa svojim predsjednikom u Skopju, dvije tv-postaje, svoje kazalište i osnovne škole za svoju djecu. No, u Makedoniji, zbog teškoga gospodarskog stanja, s više od 40 posto nezaposlenih, Romi su najsiromašniji sloj pučanstva i s gotovo 60 posto nepismenih osuđeni na prosjačenje. Ukratko: za njih su sunarodnjaci u slovenskom Prekmurju i hrvatskom Međimurju nedostižan ideal.</p>
<p>Međutim, na taboru u Murskoj Soboti kao glavna se tema nametnuo položaj Roma u Jugoslaviji, odnosno Srbiji. I to zato što je glavna ličnost na tome skupu bila Vesna Acković, srpska Romkinja, koja je visoko obrazovana, stručnjakinja za etnoglazbu, te glazbena urednica neovisnih radio-postaja koje svoje programe prenose preko Interneta. »Svojim posjetima europskim državama uvjerila sam se da je položaj Roma u sređenim i demokratskim državama, među kojima je na čelu Slovenija, znatno bolji nego u totalitarnim i nedemokratskim sredinama«, pojasnila je.</p>
<p>Pritom je Ackovićka naglasila, a to je bila poanta tabora u Murskoj Soboti, kako je položaj Roma u Srbiji »vrlo slab, mizeran, zapravo katastrofalan«. Srbi ih i dalje posprdno zovu Ciganima (kao što i Vlahe, jedini, zovu Cincarima). Stoga mnogi Romi čak ne priznaju da su Romi. Najgori je, ipak, položaj Roma koji su izbjegli s Kosova i BiH. Na njih se sada, tvrdi Vesna Acković, vrše strašni pritisci, uz prijetnje i ucjene, da na skorašnjim izborima glasuju za Miloševića i vladajuću stranku. Zbog svih tih razloga uopće se ne zna koliko, zapravo, Roma živi u Srbiji. Gđa Acković smatra da ih ima pet puta više nego što se službeno izjašnjavaju. Samo u Beogradu, prema objektivnim procjenama u romskim krugovima, tvrdi, sigurno živi gotovo 85.000 Roma. Prema tome, položaj je srpskih Roma katastrofalan, a najgore je to što romska djeca napuštaju škole i postaju prosjaci.</p>
<p>No, na taboru u Murskoj Soboti nije bilo izaslanika Roma iz Mađarske, ali je na skupu visjela sjena neugodnih događaja koji su dramatično osvijetlili položaj Roma u toj susjednoj zemlji. Naime, nije se mogla izbjeći rasprava o novome poglavlju što se otvorilo nedavnim bijegom pedesetak mađarskih Roma koji su, stigavši u Francusku, gdje su zatražili azil, podnijeli tužbu protiv svoje države Europskome sudu za ljudska prava u Strasbourgu. U toj su tužbi zapisali kako su u Mađarskoj bili proganjani samo zbog svoje etničke pripadnosti. A priča skupine Roma iz Zamolya, 50 kilometara zapadno od Budimpešte, počela je prije tri godine, kada su im lokalne vlasti »nezakonito« srušile njihove kuće. Otad su takoreći živjeli na cesti i pod stalnim pritiscima i prijetnjama svojih »susjeda«.</p>
<p>Zbog svih uvreda i poniženja, što su ih doživjeli posljednje tri godine, od suda u Strasbourgu zahtijevaju da im mađarska vlada isplati 456.000 dolara odštete. No, bijeg skupine Roma iz Zamolya i njihova tužba Europskome sudu protiv mađarske države, u koju se većina njih, kako izjavljuju, »nikada ne bi htjela vratiti«, izazvala je žestoke rasprave među mađarskim političarima, čak i unutar trostranačke vladine koalicije, a i u javnosti. U međuvremenu, kap koja je prelila prepunu čašu te rasprave s mnogo strasti, ulila je najava nove skupine od 300 Roma, iz mjesta Ozd na sjeveru Mađarske, koji su nasilno iseljeni iz svojih stanova, da će se kolektivno iseliti u zapadnu Europu ili Kanadu. Tim su povodom mađarski mediji objavili službene podatke da je 1999. u Kanadi dobilo politički azil oko 200 mađarskih Roma.</p>
<p>No, to sve nije ništa novo. Zbog položaja Roma u Mađarskoj vladu su u Budimpešti posljednjih godina više puta kritizirale međunarodne organizacije za ljudska prava pa čak i Europska unija. Točnije, Bruxelles je sadašnjoj konzervativno-desničarskoj vladi ozbiljno zamjerio nedovoljno i sporo rješavanje problema Roma, a pogotovu njihovo uključenje u mađarsko društvo. Pritom, kako je naglašeno na skupu u Murskoj Soboti, usprkos demokratskim tradicijama, Mađarska je zatrovana proturomskim raspoloženjem, iako je 600.000 Roma, u biti, najveća manjinska zajednica u toj državi. Službeni podaci pokazuju kako su Romi u mađarskom društvu, gotovo kao i u Srbiji, gospodarski i socijalno najugroženija skupina pučanstva, a među njima je i najveća stopa nezaposlenosti, čak do 75 posto, a u nekim područjima nijedan odrasli Rom nije zaposlen.</p>
<p>Ipak, ne bi se moglo reći da su vlasti u Mađarskoj nezainteresirane za položaj Roma, usprkos tome što ih društvo diskriminira u obrazovanju, zdravstvu, pravosuđu i zapošljavanju. Prijašnja socijalističko-liberalna vlada poduzela je mjere, a sadašnja vlada tvrdi da ih je spremna provesti, kako bi se, čak i financijskim injekcijama, poboljšao i zaštitio položaj romske zajednice. Tako je nedavno na račun državnoga proračuna osnovano 770 romskih samoupravnih udruga. Međutim, sudeći prema svakidašnjim primjerima, nijedna od tih mjera još ne djeluje kako je bilo dogovoreno za zelenim stolom. A, kako je rečeno u Murskoj Soboti, najgore su predrasude i animozitet što postoje prema Romima, ne samo u Mađarskoj nego i u mnogim drugim državama.</p>
<p>Mihailo Ničota</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="4">
<p>Kolovoz je doba kada stanovnik Zagreba, rođen u Zagrebu, mora ostati u Zagrebu </p>
<p>Zagreb svakog kolovoza daje šansu svom stanovniku. U kolovozu nema vike na ulici, prolaznici ne guraju prolaznike, rijetki se auti voze pažljivo po Gundulićevoj ulici, a u tramvajima imate dovoljno mjesta da pročitate novine. Umjesto mase koja vam prijeti i mrzi vas, susrećete pojedince s kojima možete na prvi pogled naći nešto zajedničko. Ljudi koje srećete u kolovozu čine vam se poznati, oni imaju drugačije fizionomije od prolaznika kroz koje se probijate Gajevom ulicom u jesen ili zimi</p>
<p>Svake nedjelje, u kavani Esplanade mogli ste naći iste redovite goste. Za stolom uz prozor sjedili su liječnici, preko puta njih advokati, Sabljak bi sjedio s Marijanom Matkovićem, česti je gost bio bonvivan i trgovački putnik Kekić. Grafičar Vaić redovno je doručkovao u Esplanadi, a između liječnika i advokata, uz prozor na kraju kavane, bio je stol Krleže. Stol ga je čekao, na tom stolu nije stajala pločica s natpisom: »Zauzeto«, ali, ako bi neki slučajni gost sjeo za taj stol, Štef, diskretni i savjesni konobar, zamolio bi učtivo gosta da izabere drugi stol. Za stolom u sredini kavane sjedilo je društvo filmskih radnika.</p>
<p>Bilo je to prije dvadeset i pet ili trideset godina.</p>
<p>Zašto je društvo zagrebačkih liječnika izabralo kavanu Esplanade za sastanke, zašto je nekoliko zagrebačkih advokata dolazilo u Esplanadu ne znam, ne znam ni zašto smo mi, koji smo radili na filmu, dolazili u Esplanadu. Možda zbog udobnih polufotelja i mramornih stolova, možda zbog Štefa, možda zbog dobre kave, espressa i filter kave, koja se u to vrijeme mogla popiti jedino u Esplanadi.</p>
<p>Bilo je to vrijeme kada je u Zagreb dolazio svjetski film. Kada ste u foajeu Esplanade mogli vidjeti Orsona Wellesa, kada je Ken Russel u Esplanadi tražio lokacije za snimanje Nižinskog, Mikloš Jancso i Karel Reis s Betsy Blair snimali u Zagrebu svoje filmove, a Kirk Douglas pokušavao nagovoriti Jadran film da uđe u koprodukciju za film »Let iznad kukavičjeg gnijezda«.</p>
<p>Copola je pisao scenarij za svoj prvi film u salonu Esplanade na crnim kožnim foteljama, koje bi, da nisu barbarski likvidirane, služile i danas. Copolu su, koji je došao u Zagreb kao treći asistent, producent i režiser zamolili da ne smeta na snimanju u studiju u Dubravi.</p>
<p>Onda su nastale promjene. Devedesetih godina u Zagrebu se promijenilo svašta, promijenila se i Esplanada. Esplanada nije mogla izbjeći sudbinu Preradovićevog trga. Da je izbjegla, izdala bi sebe i ne bi bila jedan od simbola Zagreba. Esplanada je dobila betonsku grbu, kavana socrealističku slikariju dostojnu sibirskog doma kulture i fotelje iz kojih se padalo. Krležin je stol završio na otpadu, a s Krležinim stolom i duh Esplanade.</p>
<p>U novoobnovljenoj kavani nedjeljom je sjedio samo advokat Vuković, a iza novog šanka koji je u kavani Esplanade pao iz nekog engleskog kolonijalnog kluba u Indiji ili Sueskog kanala stajao je Štef.</p>
<p>Mi smo subotom i nedjeljom sjedili u »Matošu«.</p>
<p>Kolovoz je mjesec vrijeme kada stanovnik Zagreba, rođen u Zagrebu, mora ostati u Zagrebu.</p>
<p>U ilustriranom tjedniku Svijet, koji je izlazio do početka Drugog svjetskog rata u Zagrebu, često su objavljivane fotografije zagrebačkih ulica i trgova. Te fotografije djelovale su kao fotosi snimljeni blagdanom ili nedjeljom poslije ručka. Poneki prolaznik koji negdje žuri, tu i tamo auto. Na Dabčevim fotografijama Zagreba pod snijegom, vide se jedne sanjke koje vuče jedan konj i jedan prolaznik pod kišobranom.</p>
<p>Na tim se fotografijama vidi grad, vide kuće, palače, ulice, fontane, a rijetki prolaznik ili prolaznica privlačili su pažnju. Bile su osobe... Bio je to skladan odnos između građana i grada, ljudi i zgrada, prolaznika i ulica, a upravo se to dogodi u naše vrijeme u kolovozu sa zagrebačkim ulicama i Zagrebom.</p>
<p>U ljeto 2000. godine, u kolovozu, Zagreb napokon daje šansu svom stanovniku. U kolovozu nema vike na ulici, prolaznici ne guraju prolaznike, rijetki se auti voze pažljivo po Gundulićevoj ulici, a u tramvajima imate dovoljno mjesta da pročitate novine. Umjesto mase koja vam prijeti i mrzi vas, susrećete pojedince s kojima možete na prvi pogled naći nešto zajedničko. Ljude koje srećete u kolovozu čine vam se poznati, oni imaju drugačije fizionomije od prolaznika kroz koje se probijate Gajevom ulicom u jesen ili zimi.</p>
<p>Problem je samo što su kavane gdje pijemo kavu zatvorene. Zatvoren je »Matoš«, zatvorena Kazališna kavana, Medulićeva kavana i Corso davno nisu među nama, baš kao i Gradska kavana, a Dubrovnik kavana pretvorila se kombinaciju čekaonice i pizzerije. Otvorena je Esplanada, kaže Sabljak.</p>
<p>Nakon nekoliko godina, sjedimo u Esplanadi, pijemo kavu na verandi Esplanade, preko puta palače Željeznice i Zgrade socijalnog. Poluprazni novi, čisti, tramvaji prolaze Mihanovićevom, u daljini park Svačićevog trga. Na stolovima kavane čisti stolnjaci od damaska. Nema više Štefa, ali mladi se konobar trudi da kavu donese neprolivenu, uz kolač gost dobiva na stol, uz kavu, servijetu istu kao stolnjak. Konobar reagira na pogled. Za susjednim stolom mladi par pije kavu. Za drugim dva tiha muškarca razgovaraju, jedan puši cigaru. Elegantna zgodna žena sjedi sama i čita novine. Tri Japanca fotografiraju.</p>
<p>U garderobi Esplanade, držim teški Krležin kaput i pomažem piscu da se obuče. </p>
<p>Sjećam se dijaloga koji vodimo.</p>
<p> - Koliko imate godina? - pita me Krleža, dok Bela Krleža stoji sa strane i gleda slike Likumove galerije. </p>
<p> - Četrdeset - odgovaram.</p>
<p>- Imate još toliko godina rada - kaže pisac i uzima svoj</p>
<p> šešir.</p>
<p> - Kako znate - pitam. Krleža zastane, gleda u kavanu, kroz prozore se vidi terasa Esplanade, Štef prolazi kroz kavanu, malo pognut i nosi narudžbu gostu.</p>
<p> - Ovo je sve fatamorgana - kaže Krleža i doda: - Zato jer ja imam osamdeset.</p>
<p>Dvadeset i sedam godina kasnije, u kolovozu (dvijetisućite), sjedim sa Sabljakom u Esplanadi.</p>
<p> Sjetim se Krležinih riječi koje nisam razumio.</p>
<p>Točno. Zašto je Esplanada fatamorgana? Esplanada je zavaravanje. Nudi nam lažan osjećaj, vara nas, daje nam nešto što ne postoji, nudi nam privid srednje Europe na periferiji Balkana.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Fiju briju! Zagreb (ponovno) gori!</p>
<p>Već i sam pogled na popis uključenih u ovogodišnji koncert pokazuje povratak familijarnih imena u rotaciju, ali i uvrštavanje u program nekih koji se zasigurno ne mogu nazvati »purgerima«. Zbog čega ovoljetni »Zagreb gori« neodoljivo podsjeća na jednu drugu izmišljotinu iste »uređivačke« ekipe - dakako, »Fiju briju« - pa se čini da je nekolikosezonski prekid oba festivala iskorišten za spajanje dvije dobitne kombinacije u jednu</p>
<p>Iako nakon dvogodišnje stanke reaktivirana veselica »Zagreb gori« djeluje kao odličan aperitiv pred početak jesenske sezone, možda čak važnije od ponovnog razbuktavanja omiljenog gradskog rock-požara čini se informacija da su HDZ-ovi kanaderi izgleda tek privremeno ugasili klub »Jabuka«, što je kao recidiv proizvelo namjernu lanjsku pauzu koncerta »Zagreb gori«, čiju organizaciju potpisuje ekipa »Jabuke«.</p>
<p> Brzim pregledom ranijih fešti vrlo lako bi se zaključilo da je serija dosadašnjih koncerata velikim postotkom »zapaljivosti« ispunila svrhu, pa su preko pozornice na Šalati prošle skoro sve lokalne generacije glazbenika, s posebnim nostalgičnim poslasticama poput okupljanja originalne postave Filma. </p>
<p>Već i sam pogled na popis uključenih u ovogodišnji koncert pokazuje povratak nekih familijarnih imena u rotaciju, ali i uvrštavanje u program onih koji se zasigurno ne mogu nazvati »purgerima«. Zbog čega ovoljetni »Zagreb gori« neodoljivo podsjeća na jednu drugu izmišljotinu iste »uređivačke« ekipe - dakako, »Fiju briju« - pa se čini da je nekolikosezonski prekid oba festivala iskorišten za spajanje dvije dobitne kombinacije u jednu. </p>
<p>Na Šalati će 8. rujna nastupiti Let 3, Darko Rundek, Majke, The Beat Fleet, Vatra i beogradski Partibrejkersi. Razloge za izostanak nekih imena poput Pips Chips & Videoclips, Psihomodo pop ili Vještica nipošto ne treba tražiti na krivom mjestu: prvi su ohladili odnose s organizatorima nakon odlaska iz »Jabukatona«, drugi su neaktivni, a treći rasformirani. No, vjerojatno je već i ranije ispravno shvaćeno da je nešto trulo na pozornici Šalate, pa je »izmjena ulja« ovogodišnjom postavom glazbenika prilika da se ne doživi repriza prijašnjih koncerta. </p>
<p>Uostalom, ne samo da je na »Zagreb gori«, sve počelo sličiti na godišnje skupove »društva istih pjesnika«, promijenjeno stanje domaće rock-scene nakon dvogodišnje inventure u prvi je plan izbacilo neka druga imena. Tako će pored trenutno najzanimljivijih domaćih hip hop predstavnika The Beat Fleat u funkciji promocije svježih albuma nastupiti Let 3 i Rundek, a Majke će nakon dulje stanke održati prvi veći koncert. </p>
<p>Čak i ne računajući na familijarnost domaće publike s Partibrejkersima, uvijek omiljeni gosti na repertoaru domaćih klubova, radija i CD-playera glazbenika, možda će i neugodno podsjetiti koliko je domaćih imena izraslo pod njihovom »kapom«. Znajući za dosljednost Caneta i Antona nastup u Zagrebu vjerojatno će biti krunski dokaz kako »neelegantno« stare najdosljedniji rock-prvoborci. </p>
<p> Pored recentno/povijesnog značaja, ovogodišnji bi »popis« izdržao i ako bi argument trebala biti aktualnost: gotovo svi uključeni nalaze u užarenoj fazi rada, neposredno nakon objavljivanja novih, i odličnih, albuma (Let 3, The Beat Fleet, Rundek), ili pak kao Partibrejkersi, osvjedočeni dio svijetle urbane tradicije, u Zagrebu nastupaju prvi puta nakon desetak godina. Zbog čega će nabrojani vjerojatno iskoristiti priliku pred nekoliko tisuća posjetilaca na Šalati za što temeljitije predstavljanje novih projekata, koji su, bez obzira na legende, osnova aktivnog opstanka u sadašnjosti. </p>
<p> Kraće rečeno, »Zagreb gori« trebao bi nakon repertoarske krize i zasićenosti »stalnim postavom«, u najnovijoj reinkarnaciji pokazati zašto se radi o događaju koji, na početku zamišljen kao ljetna varijanta »Fiju briju« festivala, možda nije toliko utjecao na razvoj domaće rock-scene i diskografije u devedesetima - što se u slučaju »Fiju briju« može nazvati presudnim, a vrlo se dobro vidi već i pregledom liste imena - ali je, ni kriv ni dužan, (p)ostao jedina skupna prilika za festivalsko provjeravanje odnosa snaga na domaćoj sceni.</p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="6">
<p>Održana prva večer Dalmatinske šansone</p>
<p>ŠIBENIK, 19. kolovoza</p>
<p> - Najizvođenija šansona prošle godine bila je pjesma legendarne šibenske klape koja se prošle godine ponovo okupila nakon više od deset godina stanke »Šibenske uspomene«. Odluka je to stručnog žirija trećeg festivala »Dalmatinska šansona« čiji je cilj povratiti staru slavu pravoj dalmatinskoj pismi - šansoni. Nagrade za poseban doprinos razvoju dalmatinske pjesme dobili su, kako je odlučio žiri, Ivo Mikuličin, odnosno njegov ansambl »Bonaca«, zatim Ivo Pattiera i Mate Mišo Kovač, koji je na tom šibenskom festivalu nastupio prvi puta. </p>
<p>Tijekom prve večeri - večeri starih skladbi, pred brojnom je publikom, koja je osvojila svaki centimetar trga ispred Starogradske vijećnice, gdje je viđen i ministar vanjskih poslova Tonino Picula, rođeni Šibenčanin, izvedeno ukupno trideset skladbi renomiranih hrvatskih skladatelja i izvođača. Pozornicom ispred impresivnog kamenog zdanja Dalmatinčeve katedrale, prodefilirali su i zapjevali Vice Vukov, koji je priredbu otvorio vrhunskom izvedbom pjesme »Zvona moga grada«, Hari Rončević, Tea i Darko uz pratnju Teaninog oca Slobodana M. Kovačevića, zatim ansambl Bonaca, Mucalo i klapa Kamen, Kemal Monteno, Ibrica Jusić, Đani Stipaničev, Tedi Spalato, klapa Maslina, Đani Maršan i Amenda, Meri Cetinić, obitelj Hegedušić, Berekini, Tereza Kesovija, klapa Cambi, Dean Dvornik, Gabi Novak, Klapa Šibenik, Ivo Pattiera, Arsen Dedić, Maksim Mrvica, klapa Nostalgija i Mate Mišo Kovač.</p>
<p>Zvonila je te večeri šansonjerska, gotovo zaboravljena pisma - pisma s okusom mora i soli. Koliko je zahvalna zahtjevna šibenska publika vidjelo se kad je burnim pljeskom dočekivan svaki izvođač. Posebno burno i toplo Šibenčani su pozdravili i na bis pozvali Kemala Montena te Tedija Spalata i Maksima Mrvicu, koji su zajedno s Nikicom Šprljanom, bubnjarom Berekina i prof. Ivom Korunićem, maestralno izveli skladbu »Dalmatino povišću pritrujena«. Još prije nje, mladi postdiplomac Mrvica, pijanist europskog umijeća, predstavio se solo dionicom i zaslužio urnebesni aplauz.</p>
<p> Svaki izlazak na pozornicu Klape Šibenik Šibenčani su također nagradili pljeskom, a posebno toplo su ispratili klapu Cambi koja je kao i lani razgalila srca publike zadivljene glasovnim mogućnostima mladih članova klape. Naravno da je i Arsen Dedić, »alfa i omega« dalmatinske šansone pozvan na bis, a isto se dogodilo i Mati Miši Kovaču - na njegovu prvom nastupu.</p>
<p>Da sve ipak ne bude kako treba, pobrinuli su se organizatori i Tereza Kesovija koja se pojavila na pozornici odjevena u dnevnu garderobu i nedotjerana.</p>
<p> »Evo, mili moji, vidite što mi se dogodilo. Nije bilo u Šibeniku sobe za mene pa sam vam došla neistuširana i nepresvučena«, ovim se riječima Tereza obratila publici, objašnjavajući im da je organizator napravio propust ne osiguravši joj sobu u hotelu Jadran koji je u petak bio dupkom pun. Tereza je, unatoč tome, ipak otpjevala dvije pjesme, no drama se odvijala iza pozornice, jer se do zadnjeg trena nije znalo hoće li ona pjevati ili ne. Ogorčena što je u Šibeniku nije čekala soba, Tereza je, došavši iza pozornice, bučno govorila da neće nastupiti u takvom izdanju. Ipak, na nagovor kolega pristala je i na pozornicu se popela s puno gorčine, odjevena u crnu prozirnu tuniku koju je posudila Ksenija Erker. </p>
<p>Što se dogodilo? Kako se Tereza nije pojavila na glavnom pokusu, organizatori su mislili da se neće pojaviti ni na festivalu pa joj sobu nisu ni osigurali. Tereza se, međutim, u Šibeniku pojavila kada je festival već dobrano počeo pa više nije bilo vremena za pronalazak odgovarajućeg smještaja. Pokušavajući stvari pojasniti s ljepše strane, voditelj Oliver Mlakar zaključio je kako, eto, i to što se dogodilo s njenim smještajem, govori da je cijela šibenska rivijera puna turista i da praznih soba nema.</p>
<p> Nakon završetka večeri Tereza i Branko Viljac, direktor Festivala sjeli su za stol i bez ružnih riječi sklopili primirje, a Tereza je novinare zamolila da budu blagi u opisu događaja i da čitavoj stvari ne daju previše značenja. Tu je večer Tereza prespavala u hotelu Borovnik u Tisnom, gdje u subotu ima dogovoreni nastup, a soba u Šibeniku zapravo joj je trebala samo za presvlačenje i pripremu za nastup.</p>
<p>Unatoč ovom sitnom propustu, opća je ocjena da je šansonjerska večer starih skladbi više nego uspjela, a nastavak Festivala je uslijedio u subotu navečer uz izravan prijenos na HTV-u.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Probudio se vulkan Mount Oyama</p>
<p>TOKIO, 19. kolovoza</p>
<p> - Stanovnici japanskog otoka južno od Tokija u subotu su imali pune ruke posla čisteći pepeo i blato, kojeg je na njihov otok ranije u petak izbacila erupcija vulkana. Nitko nije ozlijeđen u erupciji Mount Oyame na otoku Miyakejima, a većina od 2000 ljudi, koji su se ranije sklonili, vratila se u subotu kućama.</p>
<p>No, pepeo, kojeg je vulkan izbacio u vis oko 8000 metara, prekrio je ulice do 20 centimetara. Slično je prošao i jumbo-jet na liniji od Guama do Tokija, kojeg je posve prekrio pepeo, na koji je naletio u zraku. Avion je sletio bez ikakvih poteškoća.</p>
<p>Japanske meteorološke službe kažu da je riječ o najvećoj erupciji u posljednjih 17 godina, te da nije primijećen istjek lave. Inače, erupcija Mount Oyame najveća je u seriji erupcija koje su počele krajem lipnja. Stanovnici otoka također su upozoreni da postoji mogućnost još jedne erupcije. Također, zbog velikih nakupina pepela, postoji mogućnost odrona zemlje. Na otoku Miyakejima, koji je dio otočnog lanca Izu, živi nekih 4000 stanovnika, a u prošla dva mjeseca protreslo ga je nekoliko poresa i manjih erupcija. Mount Oyama zadnji se put snažnije oglasio 1983. godine, kada je erupcija uništila 400 kuća, spalila obližnje šume i posve isušila jezero. Erupcija 1940. godine usmrtila je 11 ljudi. (Reuters)</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Bijesni seljaci nasmrt premlatili bengalskog tigra </p>
<p>KHULNA, 19. kolovoza</p>
<p> - Nakon što im je na rubu šume Sundarban ubio jednog čovjeka i dvije krave, bijesni su bangladeški seljaci nasmrt premlatili kraljevskog bengalskog tigra. Seljaci su kazali policiji da je tigar preplivao rijeku i zatim ušao u selo Christianpara gdje je zaklao dvije krave, a zatim i vlasnika kuće koji ga je htio spriječiti.</p>
<p>U višesatnoj borbi s tom divljom zvijeri, seljaci su, naoružani vilama, noževima i granama, uspjeli svladati kraljevskoga tigra, nasmrt ga premlativši. Dva su seljaka pritom ozlijeđena.</p>
<p>Tamošnje vlasti kažu da su tigrovi u proteklih godinu dana usmrtili najmanje 25 osoba, od toga najviše šumara, ribara i skupljača meda.</p>
<p> Sundarban, inače dom kraljevskih bengalskih tigrova, jedna je od najvećih svjetskih prašuma, koja zauzima prostrane obalne prostore južnog Bangladeša i indijske zapadnobengalske države. U bangladeškom dijelu šume, prema nepotpunim podatcima, živi više od 360 tigrova, a njihovo je ubijanje po zakonima Bangladeša - strogo zabranjeno. Hoće li seljake stići kakva kazna, zasad nije poznato. (A.K.B.)</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Harryja Pottera u filmu će glumiti britanski tinejdžer</p>
<p>LONDON, 19. kolovoza</p>
<p> - Mladi britanski glumac Gabriel Thomson odabran je za ulogu čarobnjačkog pripravnika Harryja Pottera u filmskoj adaptaciji serije romana britanske autorice J.K. Rowling.</p>
<p> Trinaestogodišnjak iz južnog Londona tumačio je lani ulogu mladog Pipa u BBC-ovoj adaptaciji Dickensova romana »Velika iščekivanja« uz glumicu Charlotte Rampling. Mladić je radio i s glumačkim ljepotanom Judeom Lawom u filmu »Enemy at the Gate«. </p>
<p> »Warner Brothers« odbio je potvrditi jesu li ili nisu našli svojeg Harryja te najavio da će odluku objaviti na Internetu ovoga ponedjeljka.</p>
<p> J.K. Rowling, autorica romana o Harryju Potteru, potvrdila je samo dvojicu iz glumačke ekipe. Glumica Maggie Smith glumit će Harryjevu nastavnicu, profesoricu McGonagall, a krupni Škot Robbie Coltrane, poznat iz serije »Psihološki pristup«, glumit će Hagrida. </p>
<p> Rowling je za novine izjavila kako je uvijek željela da Harryja glumi britanski dječak. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>U Brnazama se održava 45. dječja alka Vučković</p>
<p>BRNAZE, 19. kolovoza</p>
<p> - Ovogodišnja 45. dječja alka Vučkovića održat će se u nedjelju s početkom u 17 sati u brnaškom selu Vučkovići kraj Sinja, pod pokroviteljstvom sinjskog viteškog alkarskog društva. Za slavodobitnika 45. dječje alke Vučkovića natjecat će se trčećim korakom u prekrasnim nošnjama 26 »alkarića« kopljanika: Alajčauš Sitni korak, Kunja, Šiljak, Gardelinić, Dopunski Broj, Jedva, Fiju Briju, Puzavac, Maks Mlađi, Vučina, Bumbaja mlađi, Gusak, Vatreni poljubac, Bumbaja, Kamazin, Čiči Riči, Nobelovac, Čaruga, Buba, Štruc, Bistri Potok, Boca, Kutlić, Thomson, Pekar i Verdun. Kopljanike alkariće predvodit će alkarski vojvoda Andrija Vučković Mačji i alajčauš Sitni Korak, a momke Harambaša Velimir Vučković Vele.</p>
<p>Nadmetati se mogu samo dječaci iz plemena Vučkovića i to u životnoj dobi između tri i deset godina. Natjecatelji se iznimno nadmeću pod nadimcima, a nikako pod svojim imenima i prezimenima. Zanimljivo je da svaki alkarić kopljanik ima svog alkarskog momka mnogo starijeg od sebe pa se u toj ulozi često nađu očevi i braća.</p>
<p>Natjecanje alkarića kopljanika se održava po prastarim običajima i tradiciji Vučkovića, na spomen njihova plemenjaka fra Pavla Vučkovića, zapovjednika u obrani Sinjana i Cetinjana 1715. godine, kada su uz pomoć čudotvorne gospe Sinjske pod starim gradom pobijedili silnu tursku vojsku. </p>
<p>U natjecanju za 45. baru u petak je, nakon pripetavanja s Verdunom pobijedio Sitni Korak s deset »punata«. U subotu je na rasporedu natjecanje za pobjednika Čoje, a najzanimljivije nadmetanje za slavodobitnika 45. dječje alke na rasporedu je u nedjelju. (N. Musulin)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Osvajanjem planinskih vrhova protiv raka</p>
<p>TOKIO, 19. kolovoza</p>
<p> - Više od 200 Japanaca i Amerikanaca koji boluju od raka, u ponedjeljak će pokušati osvojiti 3.776 metara visoku planinu Fuji, želeći na taj način potaknuti zajedničku nadu i osnažiti svoju odlučnost da pobijede smrtonosnu bolest.</p>
<p>»Ovdje smo u Japanu kako bismo dali podršku svim obiteljima koje su se morale suočiti s rakom«, kazala je Andrea Martin, osnvačica Fonda za borbu protiv raka dojke iz San Francisca. Martin, koja je i sama preživjela rak dojke, objašnjava da je cilj planinarskog pohoda 200 bolesnika upozoriti svjetsku javnost na sve veći broj oboljelih od raka dojke.</p>
<p>Zajedno s 200 oboljelih, na planinu Fuji krenut će u ponedjeljak i članovi njihovih obitelji, kao i brojni građani koji podržavaju njihovu borbu za život. Sudionici će isprva autobusima biti odvezeni do točke smještene na polovici planine, odakle će potom pješice krenuti do vrha. Ipak, kako to planinari obično čine, skupina će noć na utorak provesti tik ispod vrha, a samu će planinu »osvojiti« nešto prije zore, na vrijeme da uživaju u izlasku sunca - u Zemlji izlazećeg sunca. </p>
<p>Planinarenje, kao savršenu simboličnu inspiraciju za trijumf nad opakom bolešću, predložio je, zajedno s Andreom Martin, japanski onkolog dr. Jinroh Itami. On vjeruje da bi svladavanje prepreka na planini i osvajanje planinskih vrhova moglo itekako pomoći jačanju morala u bolesnika suočenih sa smrću. (A.K.B.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="12">
<p>Ratnik od 25 milijuna dolara</p>
<p>Mel Gibson govori o svojoj djeci, koje ima sedmero baš kao i glavni junak filma »Patriot«, ali i o svojim visokim honorarima, Oscarima, režiranju samoga sebe, učenju zanata od Petera Weira i druženju s Wimom Wendersom</p>
<p>Mel Gibson upravo »osvaja« nažalost poluprazna zagrebačka ljetna kina ulogom u filmu »Patriot«, jednom od njegovih klasičnih junačenja na povijesne teme. Nakon što je zaigrao u razočaravajućem Wendersovom filmu »Hotel od milijun dolara«, Gibson sada vraća svoju staru i odanu publiku naučenu na cinizam i hrabrost njegovih likova koji su uvijek bili neka vrst spontanih ratnika, boraca za pravdu i prije svega osvetnika, od »Pobješnjelog Maxa« koji ga je proslavio i otvorio mu vrata Hollywooda do filma »Hrabro srce« kojega je i režirao, a koji je 1995. dobio pet Oscara uključujući i one za film u cjelini i režiju.</p>
<p>S honorarom od 25 milijuna dolara što ih je dobio za ulogu u »Patriotu« Mel Gibson je bez sumnje postao jedna od vodećih američkih zvijezda, koji može sve što hoće, premda to ne čini. No, Gibson je i u privatnom životu atipični stanovnik Hollywooda, sa sedmoro djece i ženom koja je s njim još od studentskih dana. S australskim navikama i podrijetlom (premda je rođen u Americi) Mel Gibson je pravi primjer nježnog i odvažnog, opasnog i zavodljivog junaka našeg doba. U svakom slučaju čovjeka, dobrog čovjeka kojeg ne treba izazivati, jer ako ga povrijedite, on će bez sumnje reagirati kao i njegovi junaci, osvetnički, krvoločno i temeljito. </p>
<p>• Kad je riječ o filmu »Patriot«, ako zanemarimo veličanstveni honorar od 25 milijuna dolara, što vas je privuklo ovoj ulozi?</p>
<p> - Prvo bih objasnio to o novcu, zabluda je onih koji misle da ja dobivam sav taj novac. Ma kakvi, od tog honorara žive mnogi u ovom gradu, službe, servisi i pojedinci. Dakako ni meni nije loše, ali novac nije nikada presudan za prihvaćanje ili odbijanje neke uloge. Za lik Benjamina Martina privukla me činjenica što je to doista osobna priča, bez obzira na heroičnost pozadine u kojoj se događa. To je priča o čovjeku u iznimnoj, posebnoj situaciji u koju ga dovode ratne okolnosti i sudbina. Volim takve priče. Scenarist Robert Rodat prikazao ju je prilično mračno, ima dijelova koji su šokantni, ali bio je to najbolji put da se objasne uzroci njegove depresivnosti i odlučnosti kojom kreće u borbu za vlastitu čast, djecu i domovinu. Osobno sam bio prilično potresen kad sam, kako je filmska priča tražila, poveo dva mlađa sina u borbu navodeći ih da ubijaju ljude. I najstrašnije je bilo što sam znao da je to u tim okolnostima u redu, jer on je trebao njihovu pomoć, a bila je to i jedina prilika da svi zajedno preživimo. No, nikad se nisam oslobodio okrivljujućih misli.</p>
<p>• U filmu ima prilično prepoznatljivih scena koje, premda se radnja događa u 18. stoljeću, i te kako podsjećaju na današnje teške situacije i borbe modernih ratnika i boraca za oslobođenje i nezavisnost svojih zemalja </p>
<p> - Ne morate ići predaleko pa da uočite kako se povijest ponavlja iz stoljeća u stoljeće, iz godine u godinu, u igri se pojavljuju različiti igrači, ali okreću se iste priče i zapleti. Tragedije, brutalnost, ratna beskrupuloznost, osvajačka malicioznost agresora i neobuzdana srčanost onih koji brane svoju zemlju i svoje obitelji, sve to zajedno je vječna epopeja prljavštine i sjaja, hrabrosti pobjednika i mizerije gubitnika. Tako je i zaplet ove priče nastao još prije nego su ljudi stigli u pećine. To je spoj jednostavnosti i svetosti, običnosti i božanstva.</p>
<p>• »Patriot« je i veliki spektakl, epopeja o američkoj prošlosti na koju Amerikanci trebaju biti ponosni?</p>
<p> - Da, ali mislim da je vrijednost ovog filma što unatoč svojem epskom karakteru nije zaboravio na humani aspekt cijele priče. Borba za američku nezavisnost je samo pozadina za priču o čovjeku koji se bori za svoju obitelj. I to je glavna vrijednost i prepoznatljivi znak ove priče. Vidio sam mnoge filmske epove, a većina njih me ostavljala hladnim. Oni su bili samo grandiozni, spektakularni, impresivni, ali su malo pažnje posvećivali emocionalnoj i humanoj strani priče. A to je neophodno jer tek s tim ljudskim pričama, koje su sastavni dijelovi velikog rata, vi možete postići bliskost s publikom i uvjeriti u stvarne poruke filma. </p>
<p>• Koliko vas je osobno inspirirala atmosfera ove priče, s obzirom da ste i u vašem privatnom životu otac sedmero djece?</p>
<p> - Bilo je lako i teško istodobno jer znao sam mnogo dublje i emotivnije o čemu se radi i koje bitke se prelamaju u tom čovjeku. Na samom setu smo se sjajno zabavljali, od prvog trenutka znao sam se približiti toj svojoj »filmskoj« djeci i animirati ih. </p>
<p>• Otac ste Hannah, Christiana, Edwarda, Williama, Louisa i Mila koji danas imaju između dvadeset i deset godina, te najmlađeg jednogodišnjeg Thomasa. Bez sumnje imate bogato roditeljsko iskustvo?</p>
<p> - Velika je razlika biti otac s 24 godine i s 44 godine života. Sada imam mnogo više strpljenja, razumijevanja, a i znanja o reakcijama djeteta i njegovim špekulacijama. Danas jako dobro znam što znači slušati dijete, prije to nisam umio. Odrastanje moje djece bilo je istodobno i moje odrastanje. Ja sam sebičnjak i moj put približavanja djeci bio je mnogo teži i duži od onoga koji je prošla moja žena koja je najnesebičnije biće koje poznajem. Ona je morala uz silnu djecu još brinuti o meni koji se nisam uvijek najbolje snalazio u svemu tome.</p>
<p>• Priče o vašim problemima s alkoholom sada su već legendarne. Kako je sve završilo?</p>
<p> - Jednostavno i neočekivano kako to uvijek biva u životu. Snimali smo 1984. treći nastavak »Pobješnjelog Maxa« u kojem je nastupala i Tina Turner. Ona mi se otvoreno suprotstavila. Napisala je samo nekoliko riječi preko jedne moje fotografije: »Nemoj sve zajebati!« Bila je to za mene prava »ljubavna poruka«, posramio sam se i prestao. Ona je bila žena izuzetnog iskustva, znatno većeg od moga u to vrijeme i doista me pokolebala, dala mi je misliti nakon čega sam znao da moram prestati.</p>
<p> • Uz sve obiteljske prilagodbe, vi ste ipak vrst čovjeka koji neobično uživa raditi, kao da vam je posao najvažniji?</p>
<p> - Ja doista uživam u svom poslu i ništa mi ga ne može nadoknaditi. Beskrajno volim raditi, ići na snimanja, no to nije bijeg od kuće, to je jednostavno oblik života koji vam daje snagu i za sve drugo. No, ne bih mogao neprekidno snimati i upravo da izmjena, to prelamanje rada i obiteljskih događanja, ono je što mi najviše odgovara.</p>
<p> • Kada ste prihvatili rad na filmu »Patriot« znali ste da će ga režirati Roland Emmerich, inače majstor SF- filmova?</p>
<p> - Volim tu vrst filmova i volio sam što imam mogućnost raditi i s njim. Posebno što su Emmerich i Devlin bili znatno zapaljeniji za ideju »Patriota« od mene. Emmerich je čovjek nepresušne energije, stalnih iznenađenja i luđačkih radnih navika, on gotovo i ne spava, ne jede, samo puši i radi.</p>
<p>• Mnogi uspoređuju »Patriota« s vašim filmom »Hrabro srce« jer u osnovi radnje kod oba filma je borba protiv engleske dominacije i dominantnost jednog lika ratnika osvetnika i taktičara nepresušne moći i srčanosti? </p>
<p> - Mislim da je ipak riječ o potpuno različitim filmovima i sudbinama. Benjamin je osoba koja je istinski uplašena od samoga sebe i mogućnosti otvaranja vlastitih poriva. On neprekidno nastoji potisnuti prošlost i ne dati sebi ni najmanju mogućnost da ponovno bukne taj osvetnički duh iz njega, i te uspomene na ratne zločine koje je u jednom trenutku počinio. No, kada njegova obitelj biva ugrožena, više nema sputavanja ni kočnica, njegov temperament poprima najeksplozivnije oblike.</p>
<p>• Navodno je za lik Benjamina poslužio stvarni junak američke revolucije Francis Marion, poznat po nadimku »Močvarna lisica«?</p>
<p> - Djelomično je doista lik Benjamina rađen prema Marionu, no ne u cjelini. Poslužili smo se i iskustvima i likovima drugih revolucionara toga vremena za kompletiranje lika Benjamina. Zato on ima toliko različitih i nepredvidljivih, ponekad čak i konfuznih reakcija i odluka. </p>
<p> • Planovi? </p>
<p> - Ovog ljeta radim film »Chicken Run« , a nedavno sam završio snimanje filma »Što žena želi« , romantičnu komediju o tipu, šovinistu, koji nakon automobilske nesreće može čitati ženske misli... Izvrsna priča Nancy Meyers, kao i moja partnerica Helen Hunt s kojom sam uživao raditi.</p>
<p> • Što se događa s vašim velikim planovima oko »Fahrenheita 451«?</p>
<p> - Znam što želim s ovim filmom i ne dolazi u obzir da igram u njemu. Želim ga režirati, scenarij je odličan, ali sve zajedno je preskupo. Ne znam, vjerojatno moramo čekati još neko vrijeme da se sve preklopi i budemo spremni za snimanje. To ne može štetiti, samo će koristiti ovom filmu.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Proslavljen 550. rođendan Marka Marulića</p>
<p>SPLIT, 19. kolovoza</p>
<p> - U povodu svečanog oblježavanja 550. obljetnice rođenja Marka Marulića (1450.-1524.), oca hrvatske književne riječi i klasika europske humanističke misli, u petak je u Splitu i Omišu priređen vrlo bogat književni program. U organizaciji Društva hrvatskih književnika, te pod pokroviteljstvom Hrvatskog državnog sabora, u omiškom Franjevačkom samostanu i dvorištu Muzeja grada Splita predstavljeno je nekoliko knjiga o životu i djelu Marka Marulića, što ih je priredio akademik Mirko Tomasović, naš istaknuti marulolog. </p>
<p>Riječ je o djelima »Marko Marulić Marul« , »Marko Marulić: Antologija, poezija i proza, Nove godine s Marulom«, te »Marko Marulić: Susana«. U predstavljanju knjiga sudjelovali su osim autora akademika Tomasovića, još i dr. Ante Stamać, predsjednik Odbora za naobrazbu, znanost i kulturu Hrvatskog državnog sabora, Anđelko Novaković, dopredsjednik DHK, mr. Bratislav Lučin, voditelj Centra Marulianum, te drugi ugledni gosti i povjesničari književnosti. Također je, povodom 100. obljetnice DHK-a, bilo riječi i o sudbinskoj povezanosti Marka Marulića i Društva hrvatskih književnika.</p>
<p> Rođendan najpoznatijeg Splićanina svih vremena osobito svečano obilježili su njegovi sugrađani koji su, po predstavljanju knjiga, u dvorištu Muzeja grada Splita, uz nazočnost akademika Ivu Frangeša i Mirka Tomasovića, književnika Jakšu Fjamenga i drugih, nazdravili svečaru riječima: »Zatoj te prizivam da s nami pješ i jiš, da vesel pribivaš dokol uz nas stojiš«! </p>
<p>Brojni uglednici i promicatelji Marulićevog trojezičnog djela napomenuli su tom prigodom da pjesnici nikada ne umiru, nego se čitajući rađaju. Potvrda tome je, kažu, čak 400 objavljenih knjiga o Marku Maruliću, osnivanje Centra Marulianum u Splitu, čiji je voditelj Bratislav Lučin, kao i brojni prijevodi, međunarodni okrugli stolovi i simpoziji o liku i djelu Marulovom. (Mira Jurković)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Strip u kojem nema nasilja, ali ima pustolovine </p>
<p>Kustošijanca Roberta Solanovića, koji je djetinjstvo proveo igrajući se pokraj iskopa gline, krajolika što nalikuju predjelima iz western filmova i što ih je nazivao imenima poput Doline smrti, odlikuje neprestana želja za učenjem, usavršavanjem i širenjem iz jednog žanra u drugi</p>
<p>Još jedan zaljubljenik stripa, dvadeset i šestogodišnji Robert Solanović, kaže kako je njegov »stari« kriv za sve. Još dok je bio klinac, donosio mu je Stripoteke i Strip artove, a prva naslovnica koje se sjeća iz tog vremena bila je ona s Torom. Nakon toga uslijedilo je proučavanje Conana, Kapetana Rodgersa, Cortoa Maltesea, kao i sve ustrajnija želja da jednog dana i sam postane strip crtač. Iako su mu roditelji pri upisu u srednju školu savjetovali Matematičku gimnaziju umjesto Primijenjene, nakon koje je Robert trebao završiti Prirodoslovno-matematički fakultet, nadarenost za crtanje i dosljedno praćenje strip scene povukli su ga na drugu stranu.</p>
<p> Upoznaje grupu strip crtača koji ga upućuju u Zagreb film, gdje kod Magde Dulčić dobiva prvi posao na faziranju njenog filma »Mladić s ružom«. Iako kasnije nikada nije vidio taj film, Robert je uvjeren kako mu je to pomoglo da svojim likovima udahne pokret, budući da ih je do tada postavljao samo u određenim pozama. Crtež mu je postao življi, a tako je nastao i prvi strip koji je objavio u Endemu. Crtao je za Profil, zatim za Zvrk, no po njegovim riječima tada još nije bio dovoljno spreman za ono što je želio. Nakon povratka iz vojske, gdje je neprestano »viseći« na straži naučio voljeti prirodu koju do tada uopće nije primjećivao, počeo je upisivati slova u stripu Svibor i Plamena.</p>
<p>- Tomu nisam toliko kriv ja koliko Miki Horvatić - pojašnjava Robert. - Htio je da mu pišem na hrvatskom cijelu epizodu Scorpia, koju je radio s Esadom Ribićem, a koja je izašla u Striporami. To nije lak posao, ali nije niti neka nauka. Ja volim kompjutorski upis, nemam ništa protiv njega, savršen je. Zapravo, ljutim se dok slova ručno upisujem, jer ona nisu savršena.</p>
<p> Upis slova je nešto što trenutačno radi za strip Gorana Sudžuke, namijenjen američkom izdavaču DC/Vertigo. Ujedno radi i nove epizode Mister Mačka, nastavak serijala što ga je prije dvije školske sezone počeo objavljivati u Prvom izboru. Za prvih deset tabli scenarij je pisao sam, za idućih dvadeset pisao ga je Tihomir Tikulin, a sljedećih dvadeset epizoda scenarije će raditi Darko Macan.</p>
<p> Kako je nastala ideja o Mačku, koji uz sve ostalo i po šiljastim ušima i velikom slovu M na prsima nalikuje Batmanu, Robert ne zna. Njegov lik nije proizašao iz nekih dubokih razmišljanja, niti je povezan s njegovim mačkom kojega mu je nakon godinu dana pregazio auto. Kako kaže nekadašnji pjevač heavy metal grupe, Robert Solanović, Mister Mačak više je kompromis između onoga što bi htio raditi i što ovog trenutka može raditi. Spoj superherojskog stripa s dječjom psihologijom. Klasična pustolovina u kojoj nema nasilja, ali ipak pustolovina. Istog Mačka, u svim njegovim epizodama, Robert namjerava objediniti u albumu, ali ujedno razmišlja i o pokretanju strip magazina Mister Mačak, što bi okupio i druge autore i što bi bio namijenjen svima, ponajviše djeci.
Robertov profesionalan rad i prije je bio neodvojiv od crtanja za djecu. Osim što je radio ilustracije, po Macanovu scenariju napravio je deset epizoda nastavaka Sudžukina stripa - Saša. Premda kaže kako je s Macanom bilo lako raditi, budući da je dobivao gotovu priču i uredno mu nosio »olovku« kako bi ispravio moguće greške, Robert i dalje ostaje dosljedan američkim stripovima iz tridesetih i četrdesetih godina. Ne odustaje niti od želje da jednog dana stvori lik koji bi bio kombinacija između likova Fantoma i Tarzana. I dalje proučava stare majstore, osobito Alexa Raymonda, ali i novije, stiliziranije. Možda upravo zbog toga najviše radi kistom uživljavajući se u igre nekadašnjih crtača, pokušavajući dva vremena stopiti u jedno.</p>
<p>Kustošijanca, Roberta Solanovića, koji je djetinjstvo proveo igrajući se u neobičnom krajoliku iskopa gline što nalikuju predjelima iz western filmova i što ih je nazivao imenima poput Doline smrti, odlikuje neprestana želja za učenjem, usavršavanjem i širenjem iz jednog žanra u drugi. Iako trenutačno s Darkom Macanom paralelno radi još jedan strip, što glavnim likom Ponosom Petardom parodira s likom Flash Gordona, njih dvojica rade i na western stripu. Ljubitelj Clinta Eastwooda, Solanović, još uvijek ne zna hoće li taj projekt naići na razumijevanje izdavača, no s tim se ne opterećuje. On jednostavno radi.</p>
<p>Na sličan način nastale su i njegove pin-up ilustracije, kada je na samom početku razvijanja svog crtačkog dara shvatio kako je od svega najteže crtati ženu, čija je anatomija mnogo složenija od anatomije muškarca. Odlučio je vježbati crtanje žene, ali nije se zaustavio samo na tome. Nastale su brojne pin-up ilustracije, što su još uvijek samo dio njega. Samo razmišlja o mogućnosti njihova objavljivanja.</p>
<p>Iako se Robertova svestranost može činiti kao traženje konačnog izraza, što se trenutačno odlikuje svojevrsnom karikaturom, stilizacijom i belgijskom školom, utjecaj što su na njega ostavili domaći strip autori i dalje je jak. Kaže kako je mnogo naučio od Gorana Sudžuke, zabavlja se čitajući stripove Darija Kukića, no tvrdi kako je pokojni Edvin Biuković, čijeg je Blade Runera prvi put vidio u Patku, najbolji i kako boljega nikada neće biti. Oduševljen je njegovom grafikom, kadriranjem, kao i svime što je usvojio od njega. S istim divljenjem govori o pioniru našega stripa Andriji Mauroviću i braći Neugebauer, čiji su mu radovi, nažalost, teže dostupni. Iako za Roberta sada traje pomalo mrtva ljetna sezona, priprema se za jesen. Ispunjen planovima što ih namjerava ostvariti, pokušava više raditi s crnom podlogom, ali i svladati laviranje s tušem. Međutim, to je nešto što djeca u novoj školskoj godini neće proživljavati na njegov način. Sigurno je kako će im u pamćenju ostati nove pustolovine Mister Mačka, a možda će neki od njih, poput Roberta poželjeti jednog dana postati strip crtači.</p>
<p>Petar Bukovac</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Mogao bih slikati i u mraku jer su moje boje u meni </p>
<p>S Lubardom sam odlazio u pejzaž, a on mi je govorio: »Đuro, nećemo nositi ni platna, ni boje, samo ćemo uzeti blokove za skiciranje i samo gledati«. Samo smo promatrali, apsorbirali pejzaž. Na taj način se eliminira sve negativno a samo pozitivno prelazi na sliku. Da smo slikali na licu mjesta, ne bismo bili dobili ni pola od onoga što se dobije iz unutarnjeg apsorbiranog osjećaja u zatvorenom ateljeu, kada iz sebe izbacuješ</p>
<p>Đuro Pulitika uz Dulčića i Maslu ubraja se u red iznimnih dubrovačkih slikara, kolorista. Njegove slike se nalaze u značajnim svjetskim galerijama, između ostalih i u Galeriji sakralne umjetnosti u vatikanskim muzejima u Rimu. Imao je niz samostalnih i grupnih izložaba. Po mnogo čemu obilježio je hrvatsko suvremeno slikarstvo i nezaobilazna je figura hrvatskoga slikarstva 20. stoljeća. Prije nekoliko mjeseci vraćajući se iz svojeg ateljea, koji se nalazi u Tvrđavi sveti Ivan, nesretno je pao i slomio desnu ruku. Tek ovih dana opet je počeo slikati. </p>
<p>»Možda još snažnije. U protekla četiri mjeseca neslikanja nataložilo se toliko toga što treba vani, možda ta pauza donese i nešto dobro. Jer čovjek u životu mora praviti neke pauze, i radi svoje kontrole«, kaže na početku razgovora gospodin Pulitika.</p>
<p>• Pauza je svakako doprinijela snaženju inspiracije?</p>
<p> - Puno. Kroz čitavo sam vrijeme neslikanja doživljavao, proživljavao i maštao o nekim stvarima koje će se sigurno sada realizirati. Da se sve to nije dogodilo, ne bi ih bilo. Uvijek neke čudne okolnosti zapravo prave nove programe. Liječnici su mi rekli, tko zna kako ćete sada slikati, možda neke drukčije slike? Možda se dogodi i to. </p>
<p>• Međutim, Vaše slikarstvo je oduvijek bilo inspirirano intimom i nabijeno koloritom ovoga podneblja na neki način vezom rodne Bosanke i Dubrovnika. U toj inspiraciji i Vašem formiranju, to ste često govorili, mnogo je pridonio Kosta Strajnić. Što je to bilo tako presudno kod Strajnića a što je utjecalo na Vaše slikarstvo?</p>
<p>- Ne radi se samo o meni, tu se radi o vrlo značajnom slikarskom događaju za Dubrovnik. Jer, koliko god ljudi mislili da je Dubrovnik kulturni grad, on zapravo jest povijesni grad sa svojom tradicijom. Ipak, da tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća nije došao Kosta Strajnić, Dubrovnik ne bi osjetio da u sebi ima slikare. Ni Job, a i svi slikari prije u Dubrovniku nisu mogli prosperirati.</p>
<p>• Zašto?</p>
<p> - Jer se sve zaustavilo na Bukovcu i Medoviću, dalje se nije išlo.</p>
<p>• Onda je stigao Strajnić sa svojim impresionističkim i suvremenim pariškim iskustvom?</p>
<p> - Kosta je bio čovjek koji je prije dolaska živio u Parizu, bio je onaj koji je živio u središtu slikarskih događaja, što je Pariz tada bio. On je tamo pobrao sve dobro u čemu smo bili još zaostali, bez obzira što se impresionizam zbivao prije 40 godina, mi još nismo znali za njega. Osim preko knjiga i rijetko kada od nekoga tko je vani vidio neku izložbu. Strajnić je došao iz Pariza i osjetio je atmosferu Dubrovnika, osjetio je da bi se nešto moglo učiniti, a i dubrovački slikari su osjetili da on ima neki spleen koji bi im mogao pomoći. I onda su se ti mladi ljudi - Gabro Rajčević, Ettore, Nikica Nadramija, vrlo talentirana žena, počeli okupljati oko njega. Kasnije smo došli Masle, ja i ostali. Tako je Strajnić za dubrovačku likovnu umjetnost učinio izuzetno mnogo, on je zapravo oživio likovnost toga grada.</p>
<p>• Koliko je njegovo sudjelovanje u Vašem likovnom formiranju poslije smetalo u obrazovanju na likovnoj akademiji?</p>
<p> - Pa nije mnogo smetalo. Zato što sam bio tvrdoglav.</p>
<p>• Zato ste bili napustili Akademiju? </p>
<p> - Da, slomio sam se. Deset godina sam bio izvan kuće i Dubrovnika, a pod Bogom ništa nisam profitirao, ništa nisam naslikao. I nemam ni jednu jedincatu sliku od 1941., kada sam išao na Akademiju, pa do 1950. Ni jednu jedinu sliku!</p>
<p>• Zašto?</p>
<p>- Zato što sam bio izvan zavičaja i nije mi išlo.</p>
<p>• Tada ste i u žestokom sukobu sa svojim profesorom Omerom Mujadžićem, zbog čega?</p>
<p>- I Gabro Rajčević nije trpio profesore pa su ga izbacili, i Dulčić. Dao mi je iz slikarstva nedovoljan.</p>
<p>• Što je htio da slikate?</p>
<p>- Ma, on je bio profesor velikog akta i to je tražio. Mene je to toliko revoltiralo da sam potpuno izgubio volju za daljnje studiranje. To je bilo 1943., ali sam studij nastavio 1945. Ali akademija mi ništa nije pomogla. Ništa. </p>
<p>• Valjda Vas je slikarski osvijestila?</p>
<p> - Ma ni to. Tek sam opet proslikao 1950., kada sam se vratio na svoje ishodište, na svoje korijene, gdje sam bio i prije. Ja sam, to uvijek govorim, do akademije bio pravi slikar, zbilja pravi. I prije akademije meni su Dobrović, Konjović i mnogi drugi govorili: Đuro, nemoj ići na akademiju, pokvarit će te, uškopit će te. Zbilja, kada danas pogledam te slike, što sam do akademije radio, to su zbilja slike koje može potpisati zreli slikar. A onda sam otišao iz zavičaja, izgubio sam vezu s pejzažom, izgubio vezu sa životom, s poviješću svojeg tla, izgubio sam vezu s morem. I sa svim događajima u prirodi koji su se zbivali i zapravo na mene reflektirali. Kako toga više nije bilo, jer sam osjetljiv, osjetljiv prema prirodi i prema svemu što se događa oko mene, normalno da je nastao mrak. I da sam htio ne bih mogao ništa naslikati. </p>
<p>• Onda ste na Strajnićevu preporuku otišli Petru Lubardi na Cetinje. On je svakako imao udjela u Vašem slikarskom sazrijevanju?</p>
<p> - U početku jest. Volio sam njegov iskonski talent, tu snagu srca. To je doba socrealizma a mi smo onda išli u pejzaž. On mi je govorio: Đuro, nećemo nositi ni platna, ni boje, samo ćemo uzeti blokove za skiciranje i samo gledati. Tako smo išli u pejzaž i promatrali, apsorbirali pejzaž. Na taj način se eliminira sve negativno a samo pozitivno prelazi na sliku. Da smo slikali na licu mjesta, ne bismo bili dobili ni pola od onoga što se dobije iz unutarnjeg apsorbiranog osjećaja u zatvorenom ateljeu, kada iz sebe izbacuješ. Lubarda bi se, kada bismo se vratili iz prirode, zatvorio u atelje, i onda bi iz njega to buknulo kao vulkan, to je bila erupcija. Mislim da je tada napravio i najbolje slike. </p>
<p>• Može li se za Vas reći da ste impresionist na kojega je snažno utjecao simbolizam okolice, zavičaja, Bosanke, te Vaši komorni interijeri?</p>
<p> - Da.</p>
<p>• Pejzaž Vam je pun golog kamenja i škrte zemlje. Osiromašuje li to na neki način impresiju?</p>
<p> - Nikako, ja je time pojačavam. Uvijek sam volio goli kamen i škrtu zemlju. To kamenje mi je bilo blisko, ono me je cijeli život pratilo. Nisam volio livade, plodna polja, nego te škrape i plavo more.</p>
<p> • Takve slične pejzaže ste vidjeli još negdje?</p>
<p> - U Španjolskoj, u Grčkoj. Ali mi je Španjolska bila najimpresivnija, njen pejzaž je ožaren suncem i podnebljem. Napravio sam nekoliko skica koje sam donio s tih putovanja. Kako imam dobar osjećaj za detalje, mogao bih fotografski rekonstruirati sve kuda sam prolazio, na temu toga napravio sam dosta slika.</p>
<p> • I sfumato interijer na Vašim slikama zrači prštećim kolorizmom.</p>
<p> - Interijer je intimniji prostor u koji čovjek ulazi s više emocija, s više svoje prošlosti, s više doživljaja koji su mu u duši i srcu, koje nosi cijeli život. Jer, to je cijeli život. Ja u svojoj kući, koju su zapalili četnici, koja je ostala u pepelu, koje nema, vidim svaku sliku koja je visjela, vidim svaki kutak, svaku stolicu, vonjam svaki miris, i sve to mogu sada napamet naslikati. Kao što i radim! Jer su toliko jake emocije i doživljaji tih naših interijera, pogotovo onih gdje se čovjek rodi. Djetinjstvo je nešto najjače što čovjek može nositi u sebi. To je vječno. Sve što čovjek više stari, sve mu se više u sjećanje vraća djetinjstvo, i u radu i u životu. </p>
<p>• Kada bi se Vaše slikarstvo moralo definirati, bi li se za njega moglo reći da je ono sažetak uspomena i mašte? </p>
<p> - To je splet svih mojih doživljaja. Nijedna moja slika nije realna slika. Niti pejzaž, niti interijer. To je sve iz moje mašte. Ja sam zapravo gospodar tih interijera i tih pejzaža, ja više nisam rob prirode. Meni priroda više ne može diktirati kakvo će biti stablo ili kamen, ili ne znam što, ja prirodu osjećam kao jednu vrsta pomagala. Kako je volim, ja se zapravo s njom igram. Ona je toliko bogata da ti može sve dati, ako si se oslobodio, ako nisi više rob preciznosti, ni ambijenta, ako sve radiš po svojoj viziji i mašti. Ja pejzaž slikam na svoj način, kako ga zamišljam i doživljavam. </p>
<p>• Slično je činio i Antun Masle.</p>
<p> - Kod Masle je to malo sporije išlo, on je slikao ispred sebe, uvijek je bio neki pejzaž. A ja sam otpočetka zbog jakih emocija i pamćenja drukčije to vidio i slikao. </p>
<p>• Vi reducirate prvu, realnu sliku? </p>
<p>- Ja sam reducirao sve one stvari koje nisam mogao prihvatiti, koje nisam mogao osjetiti. Jer kada jednu sliku slikam, točno znam po detaljima, po boji, po svemu, što joj fali, je li u potpunosti uspjela. Ne korigiram pejzaž koji je ispred mene nego korigiram svoj unutarnji svijet na toj slici. Svijet koji je izišao iz mene. </p>
<p>• I boje onda nisu iz prirode?</p>
<p> - Nisu. Netko je za mene rekao da bih mogao slikati u mraku. I to je točno. Jer su moje boje u meni, unutra. Ako ne u mraku onda u polumraku.</p>
<p>• Kada biste pravili listu vrijednosti dubrovačkih slikara, tko bi bio na prvom mjestu?</p>
<p>- Neću govoriti o živim slikarima i moje mišljenje ne mora zauvijek ostati, ali svakako bih izdvojio Dulčića, Maslu, Rajčevića i Ettorea. Oni su zbilja bili nosioci naše suvremene likovnosti, u zajedničkoj igri i zajedničkom druženju jedan drugoga su poticali.</p>
<p>• A sadašnje dubrovačko mlado slikarstvo, kakvo je?</p>
<p> - Ono je mlado, mlado. Nemaju vremena čekati. Neke stvari s kojima se dobro uhvate u koštac kratko traju. Današnje vrijeme je takvo, ne može se čekati, sve je drukčije nego u moje doba. Tehnika je otišla toliko daleko da svaki dan možeš očekivati neku promjenu, u svemu. Ali slikarstvo ne mogu izmijeniti, ne mogu. Neki tvrde da će tehnika pobijediti, ali neće! Tehnika duh nikada neće uništiti. Duh je sam za sebe. Sve drugo može nestati, kao što će i nestati, svemu dođe kraj, samo duh će ostati.</p>
<p>• Od sadašnjih slikara tko je nasljednik kolorističkog slikarstva, a da je dobar slikar? </p>
<p> - Ne znam, ne bih ulazio u to. Ako je netko dobar, to će vrijeme pokazati. Inače, ne volim govoriti o ljudima. Volim govoriti s prijateljima, volio sam govoriti sa slikarima s kojima sam bio intiman, s kojima sam se dobro sporazumijevao. Prije, dok su bili živi Masle i Dulčić, i kada smo se družili do kasnih sati, sutradan sam bio svjež, obogaćen iskustvom svakoga od njih. A danas, ha. </p>
<p>• Danas toga nema?</p>
<p> - Ma kakvi, nema ni govora o tome. Svaki je velik. Svaki je velik za sebe. A čovjek je toliko malen, toliko jadan i tužan. Nema veličina, nema. Ljudi se varaju da postoje veličine. Tu i tamo im se nešto pokaže kao veliko, ali sve je to samo obmana. I uopće, što je to veličina? To je apstrakcija! </p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>»Splitski bestseler« dopunjen događajima nakon 1970. godine</p>
<p>Treće, dopunjeno izdanje »Male splitske kronologije«, autora Silvia Braice, ravnatelja splitskog Etnografskog muzeja rezultat je piščeve želje da što više činjenica o gradu Splitu otrgne zaboravu. Svjestan subjektivnosti ispisa kronologije u dosadašnjim izdanjima knjige, Braica je bio spreman na razne primjedbe poznanika, suradnika i prijatelja. Uvažavajući svačije mišljenje, istaknuo je Braica, tijekom ispisivanja trećeg izdanja kronologije opet sam ostao pri prvotnome naumu, a to je pisanje nepretencioznog djela koje će nekoga zabaviti, ponešto nekoga naučiti i nikomu zasmetati.</p>
<p>Namjera autorova je ukazivanje na neke povijesne i društvene natuknice kako bi se bolje upoznao Split, gordi kameni starac koji s ponosom nosi svojih 1700 godina i isto toliko lica.</p>
<p>Očaran ljepotom Varoša i drugih splitskih životnih kantuna autor je prednost dao legendarnim gradskim likovima Baći, Kokoli, Bukiju, nespretnim ljubovcima, ridikulima, pametnima, glupima, konkretnim ljudima, koji su voljeli i mrzili Split na identičan način na koji ga današnji žitelji ljube ili kude. Uostalom, pita se Braica, što je Miljenko Smoje radio nego opisivao splitske čudake i uvrnute došljake?</p>
<p>Autor »Male splitske kronologije« poslušao je primjedbe nekih čitatelja pa je u trećem dopunjenom izdanju više pažnje posvetio događajima u drugoj polovici 20. stoljeća.</p>
<p>- Još sam uvijek mišljenja da je to materijal koji bi se trebao obraditi za neko vrijeme kada prestane biti dio sjećanja, a postane dio povijesti, ali što je - tu je. Ljude zanimaju sudbine nakon svršetka Drugog svjetskog rata, a kada se upustite u takva razmatranja spoznate sav besmisao parola i okrutnost sustava koji je oduzimao od onih koji su imali ali u pravilu nije davao onima koji nisu imali, već se oduzetim sam hranio, kazao je Silvio Braica, naglasivši da je u novom izdanju kronologije obrađena povijest do 1970. godine, jer ono poslije zaista čeka povijesnu provjeru i kritiku.</p>
<p>Autor također upozorava da se u uvodu knjige može pronaći tek malo etnografskih zabilješki o Splitu i splitskim Varošima, tek toliko da se etnološki zaokruži pokoje pitanje o kulturi življenja u gradu. Priča o malim ljudima velikoga srca storija je o ljepoti najiskrenijeg ali i najčudnijeg grada na svijetu, životu u uskim kaletama i povijesnim podrumima, podsjetnik na vrijeme veselih peškaruša i zaljubljenih ribara, zbog kojih je Split i danas ostao jednim od onih mediteranskih centara u kojima se riječi privatno i tajno gotovo ne koriste. (M. J.)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>47. splitsko ljeto bit će okrenuto mladim umjetnicima</p>
<p>Nova koncepcija umjetničkog programa 46. splitskog ljeta, što se od 14. srpnja do 14. kolovoza održavao na ljetnim gradskim pozornicama, otvorila je mnoga pitanja vezana uz budućnost Festivala u sklopu kojeg su proizvedene četiri praizvedbe, dvije premijere i niz dramskih te glazbenih gostovanja.</p>
<p> Otvaranje prostora mladim umjetničkim snagama koje nude drugačiji, atraktivniji i intrigantniji pristup kazališnom promišljanju stvarnosti i scenskoj čaroliji, jedna je od temeljnih zadaća splitskog HNK, bilo da se radi o sezonskom repertoaru, Marulićevim danima ili Splitskom ljetu. Scensko oživljavanje »Ptičica«, autora Filipa Šovagovića, gostovanje mladih hrvatskih gitarista, pozivanje rapperskog banda CBF na svečano otvaranje Festivala, te ponovno angažiranje mlade splitske dramske grupe ODRON s predstavom »Baš Beton i stupovi društva« svojevrsna su pozivnica svim mladim umjetnicima za sudjelovanje na 47. splitskom ljetu. Ideja o uvođenju mladih snaga u kazališni svijet, u slučaju splitskog kazališta, potekla je od Ivice Buljana, ravnatelja splitske Drame i Mani Gotovac, intendantice splitskog HNK i od ove godine ravnateljice Splitskoga ljeta.</p>
<p>»Split je grad koji na sve moguće načine pokušava mladim ljudima otvoriti kazališna vrata. Nadam se da će oni sljedećega ljeta u još većem broju pisati, režirati, kreirati prostor i glumiti. Podržat ćemo ovogodišnju ideju te im otvoriti mogućnost da budu i članovi Festivalskog žirija o čemu svjedoči novoutemeljena nagrada Jutarnjeg lista 'Peristil'. Članovi tog žirija su studenti različitih akademija, a mene upravo zanima kako razmišlja i što muči tu generaciju« - istaknula je Mani Gotovac po završetku 46. splitskog ljeta.</p>
<p>Ivica Buljan, ravnatelj Drame također podržava ideju o što većem angažmanu mladih umjetnika na Splitskom ljetu. »Bitno je poticati kreativnost u ljudima koji su zbog nekakve čudne organiziranosti isključeni iz umjetničke produkcije«, istaknuo je Buljan te dodao kako je namjera splitske kazališne kuće povezivanje ljudi koji će pokušati izraziti kreativnost kroz predstave. »To smo na ovoljetnom festivalu ostvarili, dodao je, uključivanjem mladih dizajnerskih snaga, studenata Likovne akademije, glazbenika i plesača«. Buljan napominje da kazalište mora uvijek biti raznoliko i pritom proizvoditi predstave za elitistički tip ljudi, ali i za mlađu publiku koja kroz vlastitu svakodnevicu ostvaruje izvrsnu komunikaciju s vremenom i prostorom u kojem se nalaze. Upravo zato, došavši u Split, Buljan je na kulturno tržište plasirao projekt progresivnog oživljavanja javnog kazališta što u svakom svom dijelu komunicira s vremenom.</p>
<p>»Postoje suvremene i aktualne stvari. Međutim ne bih volio da dramski program u Splitu bude aktualan nego suvremen što znači da kazalište uvijek proizvodi jednu drukčiju vrstu stvarnosti i može imati reference na ono što se u svijetu događa. Zato je iznimno važno promovirati svježe dramske tekstove i nove generacije redatelja, scenografa i glumaca. Šovagovićeve 'Ptičice', na primjer referiraju na stanje oko nas i progovaraju o nesretnom tranzicijskom sindromu u kojem Hrvatska i osobito grad Split žive. To je napravljeno na pravi kazališni način tako da se publika prepoznaje u depresivnom segmentu predstave, ali i u vrlo radosnom kazališnom činu. Mislim da ćemo i u sljedećoj sezoni još više razvijati tu liniju, preko suvremenih i klasičnih komada koje ćemo pokušati prikazati u današnjem svjetlu, s novim, mladim autorima« zaključio je Buljan.</p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="18">
<p>Vrdoljak: Kad god govori, Šimenc govori protiv sebe</p>
<p>Dvadeset i šest dana prije Olimpijskih igara, HOO se suočio s poteškoćama u kojima su glavni akteri vaterpolisti / Dubravko Šimenc se ne može pomiriti da nije jedini nego tek jedan od kandidata za nošenje hrvatske zastave na otvaranju Igara, a Mario Oreb je navodno uživao marihuanu / Komentirajući Šimencovu izjavu »Kad sam pročitao Vrdoljakov intervju, osjećao sam se kao da me izj.... cijeli bataljun«, predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak je rekao: Dotukla me njegova izjava. Pa Šimenc je odrastao u mojoj kući, a sad tako pljuje po meni. Šimenc nije jedini kandidat! Tu su Ivanišević i Primorac, zašto kandidatkinja ne bi bila Barbara Jelić? /</p>
<p>Dvadeset i šest dana prije početka Olimpijskih igara u Sydneyu (od 15. rujna do 1. listopad), Hrvatski se olimpijski odbor suočio s poteškoćama u kojima su glavni akteri vaterpolisti. Isti oni vaterpolisti koji slove kao najveći kandidati za toliko željenu medalju na Igrama...</p>
<p>Novinski su stupci ovih dana prepuni Marija Oreba i Dubravka Šimenca, igrača vaterpolske vrste koja se vrijedno priprema za odlazak na Igre pod palicom izbornika Nevena Kovačevića. Dok se Oreb u naslovnim ulogama našao zbog još nedokazanog dopingiranja (drogiranja), Šimencova je medijska zastupljenost drukčije vrste...</p>
<p>Šimenc je donedavno slovio kao prvi kandidat za nošenje hrvatske zastave na svečanom otvaranju Igara, za tu ga je čast predložio Odbor za unaprjeđenje sporta pri Hrvatskom olimpijskom odboru. Međutim, predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak u medijskim je istupima Šimenca apostrofirao tek kao jednog od kandidata, nipošto sigurnog. Naprotiv...</p>
<p>Možda bi Šimenc i o(p)stao glavnim kandidatom da se nije oglasio na svoj, »originalan« način, što je očito uzrujalo predsjednika HOO-a Vrdoljaka.</p>
<p>- Kad sam pročitao Vrdoljakov intervju, osjećao sam se kao da me izj.... cijeli bataljun, rekao je Šimenc.</p>
<p>Reakciju nije trebalo dugo čekati:</p>
<p>- Nisam mogao vjerovati kad sam pročitao tu Šimencovu izjavu, rekao nam je Vrdoljak. - Pa ja sam se zamjerio svojim najvećim, najintimnijim prijateljima kad sam činio sve da ga spasim kad je bio izbacivan iz momčadi u kojoj je igrao. Dotukla me njegova izjava. Pa Šimenc je odrastao u mojoj kući, a sad tako pljuje po meni. Vidite, naše je pravo u HOO-u da odlučujemo tko će nositi zastavu na svečanom otvaranju. Zar nam se to pravo sad osporava? Pa nije Šimenc jedini kandidat, njemu su ovo četvrte olimpijske igre, ali četiri su puta na igrama bili i Goran Ivanišević i Zoran Primorac. I sad se ja javno pitam, s obzirom da je svečano otvaranja pred gotovo tri milijarde tv gledatelja najveća globalna promocija, što bi izazvalo veći učinak? Da na svečanom mimohodu ispod zastave stoji i piše Goran Ivanišević illi Dubravko Šimenc? Naravno da bi Goran izazvao veći efekt od Dubravka. Cijeli svijet zna tko je Goran, neka zna tko je i odakle je. Dalje, zašto kandidatkinja ne bi bila Barbara Jelić?! Njena je skromnost fascinantna, zašto ona ne bi nosila zastavu? Zato što je žensko? Ma, baš zato što je žena, lijepa i ozbiljna, odgovorna i velika sportašica, najbolja na svijetu u sportu kojim se bavi. Sve to Šimenc sad omalovažava. </p>
<p>Vrdoljak, međutim, ima razumijevanja za Šimenca:</p>
<p>- Kad god nešto govori, Šimenc govori protiv sebe. Svjestan sam da voli svašta reći, ali mi je krivo što ga tako iskorištavaju u novinama. No, ja sam i predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, a ne samo njegov veliki prijatelj. Uostalom, prijatelj sam i s ljudima koji su radili protiv njega, tada sam se zamjerao i tim prijateljima. Moramo znati da kandidata ima više i to je zapravo najljepše. Kad se samo sjetim kako sam se sukobio s Antom Čičin-Šainom, bivšim predsjednikom Mladosti, s tim mirnim čoivjekom. Sve zbog Šimenca. Naposljetku, inauguracijom Šimenca mi bismo pritisnuli i vaterpolskog izbornika Nevena Kovačevića. Tko kaže da će Šimenc sigurno na Igre? Pa Kovačević još nije odredio putnike za sydneyski olimpijski turnir! Zbog svega toga, o nositelju zastave na svečanom otvaranju odlučit ćemo u posljednjem trenutku. No, moram reći da me Šimencov istup veoma, veoma razočarao.</p>
<p>Nije Šimenc jedini slučaj koji muči Vrdoljaka. Reći će još predsjednik HOO-a kako ga tišti spoznaja da je »slučaj Oreb« tako brzo našao put do medija.</p>
<p>- Rezultate B analize iz Kölna još nismo dobili pa ne mogu ništa decidirano reći, uostalom zabranjeno je nešto više govoriti o nalazima. Ali, meni smeta nešto drugo, smeta mi kako je ta informacija procurila do medija. Sad je svejedno što će pokazati posljednja kontrola nalaza iz Njemačke, je li Oreb kriv ili nije. Eto, neka se dogodi da nije kriv, a čovjeka smo razapeli. No, ako je kriv, onda mogu samo reći da je to tragedija za njega samog. Moramo se onda upitati s kim se taj mladić družio, o čemu je razmišljao... Ukoliko je kriv, za njega nema opravdanja.</p>
<p>Naposljetku, Vrdoljak se u razgovoru za Vjesnik dotaknuo i Hrvatske kuće u Sydneyu.</p>
<p>- Nisam uopće zaslužan za opstanak Hrvatske kuće, zaslužni su neki drugi ljudi, vidjet će se na kraju kad sve završi. Jer, na kraju će se zbrajati tko je dao najviše novca. Ali, nije mi ni najmanje drago što se do »kuće« došlo na takav način, iz kaprica. Što se god radi iz inata rađa velike mogućnosti pogreške. Toga se bojim. Stoga mi i smetaju izjave pomoćnika ministrice turizma, Veljka Ostojića, koji praktički kaže da je Hrvatska kuća u Atlanti bila beskorisna. On se, kao, pita tko je od posjetitelja Hrvatske kuće iz Atlante potom uopće došao u Hrvatsku. A ja se pitam tko je došao u Hrvatsku nakon »Atlasove« investicije od dvadesetak milijuna maraka u Crnoj Gori, 1990. godine. Tko je tada došao u Hrvatsku iz Crne Gore, osim onih koji su po Hrvatskoj pucali. A sad se radi drama zbog 150.000 maraka koliko je trebalo za Hrvatsku kuću. Isto je Ministarstvo bilo i protiv Hrvatske kuće na Svjetskoj izloži, EXPO-u u Njemačkoj, prihvatilo ju je tek kad je sve bilo gotovo.</p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>»Nikad mi nije bilo teže u ringu nego u Tuzli«</p>
<p>Riječki boksački profesionalac Asmir Vojnović još uvijek osjeća posljedice dvoboja protiv Amerikanca Jamesa Lestera, održanog 29. srpnja u Tuzli, nakon kojeg je ostao bez dva zuba / U prosincu ponovno u ringu </p>
<p>ZAGREB/RIJEKA, 19. kolovoza</p>
<p> - Najstariji aktivni hrvatski boksački profesionalac, 40-godišnji Asmir Vojnović, još uvijek se oporavlja od vrlo neugodnog dvoboja, možda i najtežeg u karijeri, što ga je 29. srpnja u Tuzli imao protiv malo poznatog Amerikanca Jamesa Lestera. Iako anoniman u boksačkim krugovima (u karijeri je ubilježio po četiri pobjede i poraza, te jedan remis) Lester je prilično namučio riječkog veterana u obrani njegove titule svjetskog prvaka u lakoteškoj kategoriji po verziji Ujedinjene boksačke federacije (UBF). U borbi od 12 rundi pred oko četiri tisuće gledatelja uz Modračko jezero pored Tuzle, koja je zbog oštećenja ringa potrajala više od 60 minuta, Vojnović je ostao bez dva zuba (posljedice udaraca osjeća i dvadesetak dana kasnije), ali je izborio jednoglasnu bodovnu pobjedu.</p>
<p>- Prozvao sam Lestera »Tysonom broj dva«, jer me svojim teškim udarcima podsjetio na bivšeg svjetskog prvaka. Odradili smo odličan i vrlo težak dvoboj u kojem se ravnopravno boksalo gotovo svih 12 rundi. Lester je bio raspoložen za otvorenu borbu, koja meni kao distanceru ne odgovara. Mislio sam da će se kasnije umoriti i posustati, ali u devetoj rundi smo u silini borbe oštetili ring, što je više odgovaralo Amerikancu, jer se odmorio i nastavio u svom stilu do kraja. Moram priznati da mi u ringu nikada nije bilo teže, a kad sam konačno ušao u svlačionicu jedva sam došao k sebi od šoka i groznice koja me tresla zbog napora, kazao je Aske Vojnović, koji se trenutno odmara na Rabu.</p>
<p>Iskušenja koja je prošao u Tuzli (gdje se nadao lakšem dvoboju nego prije dva mjeseca kad je u Parizu izgubio nokautom protiv Turčina Turana Bagcija) Vojnovića ipak nisu pokolebala u namjeri da nastavi boksačku karijeru. Popularni Aske je još uvijek jedan od naših najaktivnijih profesionalaca (šest dvoboja u 16 mjeseci) i jedini koji redovito boksa u hrvatskim ringovima. Ovog puta, međutim, odmor će biti posebno produžen, jer osim zubi Vojnović mora operativnim zahvatom sanirati nos, koji mu kao i mnogim starijim boksačima pričinjava probleme pri disanju. Operacija će tijekom rujna biti izvedena u Rijeci, a nakon dvomjesečnog oporavka Vojnović planira nove dvoboje:</p>
<p>- Bude li nakon operacije sve u redu, počet ću trenirati u studenome. Naime, već u prosincu želio bih nastupiti u sarajevskoj dvorani »Skenderija« zajedno s najboljim bosanskohercegovačkim borcem Mensurom Peljtom, koji je u Tuzli osvojio naslov u poluteškoj kategoriji po UBF. Bila bi to priredba pred oko 10.000 gledatelja, no sve ovisi o tome hoće li Peljto zainteresirati domaće sponzore. Moja je želja u Sarajevu boksati protiv Turčina Turana Bagcija, koji mi je u svibnju u Parizu nanio treći poraz u profesionalnoj karijeri, rekao je Vojnović, koji je od 1993. godine, kada je prešao u profesionalce, ubilježio 18 pobjeda, tri poraza i jedan remis.</p>
<p>Priredba u Sarajevu bila bi dobra prilika i za nadoknadu financijskog gubitka što ga je Aske zbog katastrofalne organizacije pretrpio u Tuzli. Organizatori tamošnje priredbe, naime, odustali su nekoliko dana prije dvoboja, pa su Peljto i Vojnović sami završili poslove, posegnuvši pritom i u vlastite džepove.</p>
<p>Slobodan Mufić</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Mavrović: Aske bi morao razmisliti o oproštaju</p>
<p>ZAGREB, 19. kolovoza</p>
<p> - Svojedobno naš najbolji boksački profesionalac Željko Mavrović, koji se prije nekoliko dana vratio s odmora na Pagu, ne podržava nakane svog prijatelja Vojnovića da u prosincu ponovo uđe u ring i to vjerojatno ponovno protiv dvostruko mlađeg suparnika. Zbog neslaganja s Vojnovićevim boksačkim planovima, Mavrović je prestao odlaziti na njegove dvoboje, ali se i dalje redovito zanima za ishode.</p>
<p>- Aske je moj odličan prijatelj i moj vjenčani kum, ali rekao sam mu da više ne želim posjećivati priredbe na kojima boksa. Ne podržavam takve profesionalne nastupe i mislim da bi Aske zaista morao razmisliti o oproštaju. Bio sam s njim u Parizu kad je izgubio nokautom protiv Bagcija i upravo zbog toga što mi je stalo do njega ne mogu više gledati njegove dvoboje. Aske je sve stariji i bojim se da će uskoro naići na nekoga tko će ga razbiti. A sve mu to zaista nije potrebno, dobro je situiran, ostavio je dubokog traga u hrvatskom boksu i vrijeme je da se zaustavi, rekao je Mavrović o svom kolegi.</p>
<p>Na pitanje o vlastitoj karijeri, prekinutoj još u rujnu 1998. godine nakon poraza protiv Lennoxa Lewisa, naš je teškaš ne baš oduševljeno rekao:</p>
<p>- Teško mi je govoriti o tome, jer zapravo ne znam što bih rekao. Trenutno se bavim nekim drugim poslovima i treniram smanjenim intenzitetom. Ostajem pri proljetnom obećanju da ću u rujnu ponovno pokušati odraditi temeljne pripreme za nastavak karijere, ali mislim da su šanse sve manje. Ne znam. Sada imam neke druge interese. Još uvijek radim na otvaranju vlastite boksačke dvorane, završio je Mavrović. (S. Mufić)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Završene pripreme veslača na Peručkom jezeru</p>
<p>SPLIT, 19. kolovoza</p>
<p> - Najbolji hrvatski veslači, koji se pripremaju za nastup na Olimpijskim igrama u Sydneyu, pri kraju su boravka na Peručkom jezeru. Prošlih im je dana bilo zaista pakleno vruće, što zbog 50-ak proveslanih kilometara dnevno, a što zbog toplinskog udara i više šumskih požara u okolici. Nerijetko su veslači triju najboljih hrvatskih posada bili otuširani prilikom intervencija protupožarnih aviona i helikoptera, no unatoč svemu, sve je u najboljem redu...</p>
<p>- Istina, u Sydney odlazimo s mirisom paljevine, ali puni optimizma da ćemo se sa četiri posade plasirati u veliki finale i osvojiti odličje. To se u prvom redu odnosi na osmerac, prvi hrvatski koji će nastupiti na OI. Dvojac bez kromilara Saraga - Martinov ima potrebnu <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>, samo da Saraga, nakon dužeg vremena, bude potpuno zdrav. Dvojac na pariće Jukić - Janjević mlad je i perspektivan, bez opterećenja, iskazao se na kvalifikacijskoj regati za OI prošlog mjeseca u Luzernu, i spreman je za pothvat, rekao je izbornih reprezentacije Srećko Šuk, s kojima su treneri Čulina, Žaković i Bralić.</p>
<p>U razgovoru s Ninoslavom Saragom, iskusnim Igorom Boraskom koji vesla u osmercu (s Frankovićem je osvojio zlatno odličje na SP 1994. u SAD, u dvojcu) te s Ivanom Jukićem, stekli smo dojam da će nas obradovati na regatnom polju u Sydneyu. (J. S.)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Predstavnici talibanske vlasti ipak na OI</p>
<p>KABUL, 19. kolovoza</p>
<p> - Međunarodni olimpijski odbor (MOO) prekinuo je suspenziju Talibanskom olimpijskom odboru i pozvao predstavnike talibanske vlasti na Olimpijske igre u Sydney.</p>
<p>Talibanski ministar sporta Abdul Shukoor Mutmaen rekao je kako je MOO pozvao u Sydney dvojicu čelnika nacionalnog olimpijskog odbora, što je znak da je MOO ukinuo suspenziju. Odluka MOO-a uslijedila je nakon razgovora izaslanstava, u kojem je dogovoren put talibanskih čelnika, ali ne i sportaša, budući da nema vremena i prostora za njihov smještaj. Lani je MOO suspendirao Talibanski olimpijski odbor smatrajući da to tijelo ne djeluje u skladu s Olimpijskom poveljom.</p>
<p>Talibani drže više od 90 posto zemlje, uključujući i glavni grad Kabul, a strogo se pridržavajući islamskih zakona zabranili su ženama bavljenje sportom. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Tajvan daje 320.000 dolara za olimpijsko zlato</p>
<p>TAJPEI, 19. kolovoza</p>
<p> - Tajvan je objavio rekordnu nagradu za dobitnika zlatne olimpijske medalje. Naime, tajvanski sportaš, ako u Sydneyu osvoji zlatnu medalju, dobit će čak 320.000 američkih dolara nagrade. To je jedan od razloga zbog kojeg se većina kineskih sportaša preselila na Tajvan. Među prvima je to učinila kineska stolnotenisačica Cheng Ching, koja je na Olimpijskim igrama u Atlanti osvojila srebrnu medalju.</p>
<p>- U usporedbi s Korejom, koja pobjedniku daje životno osiguranje, ni naša nagrada nije zanemariva, izjavio je jedan neimenovani djelatnik. </p>
<p>Južna Koreja osvajaču zlatne medalje dodjeljuje životnu rentu u visini od 813 američkih dolara mjesečno. Nagrade su visoke i u drugim azijskim državama. Hong Kong za zlato dodjeljuje 125.000 dolara, Kina 115.300, a Japan 96.700. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Rivaldo nije na popisu za OI</p>
<p>BARCELONA, 19. kolovoza</p>
<p> - Brazilski nogometaš u dresu Barcelone, Rivaldo, naglasio je kako nije izostavljen s popisa reprezentativaca koji će nastupiti na Olimpijskim igrama u Sydneyu. Međutim, Rivaldo o svome nastupu na OI kaže:</p>
<p>- Odlazak u Sydney ne bi dobro došao nimeni osobno, a ni mom klubu Barceloni. Meni bi odlazak u Sydney teško pao jer bi me ovdje svi kritizirali zbog toga, izjavio je svjetski i europski igrač godine.</p>
<p> Barcelona je ove godine poboljšala Rivaldu ugovor, omogućivši mu da postane najplaćeniji svjetski igrač. Dogovor između katalonskog kluba i Nogometnog saveza Brazila znači da Rivaldo ipak neće propustiti početak sezone u španjolskom prvenstvu, a reprezentativnoj vrsti mogao bi se ponovno pridružiti krajem rujna, kad se nastavljaju južnoameričke kvalifikacije za odlazak na SP 2002. godine, a Brazil igra protiv Bolivije.</p>
<p>Evo popisa - vratari: Helton (Vasco da Gama), Fabio Costa (Santos); braniči: Baiano (Santos), Lucio (Internacional), Alvaro (Sao Paulo), Fabio Bilica (Venezia, Italija), Andre Luis (Santos), Fabio Aurelio (Sao Paulo), Athirson (Flamengo); sredina: Marcos Paulo (Cruzeiro), Fabiano (Sao Paulo), Mozart (Flamengo), Alex (Palmeiras), Edu (Sao Paulo); napadači: Roger (Fluminense), Lucas (Rennes, Francuska), Giovanni (Cruzeiro), Ronaldinho Gaucho (Gremio). (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Unicaja prodala sve godišnje ulaznice </p>
<p>MALAGA/ZAGREB, 19. kolovoza</p>
<p> - Španjolski košarkaški prvoligaš Unicaja iz Malage prodala je i prije početka nove sezone sve godišnje ulaznice za dvoranu u kojoj je 8.511 fiksnih mjesta. Dva mjeseca prije starta španjolskog prvenstva klub je tako osigurao da će na svakoj utakmici imati punu dvoranu, a vjeruje se da je tih 8.511 ulaznica i europski rekord kad je u pitanju košarka.</p>
<p>Istina, Unicaja je i prošle godine prodala toliko stalnih ulaznica, no moglo ih je iskoristiti tek oko 5.000 gledatelja, jer se dvorana počela urušavati, pa se Unicaja morala vratiti u staru dvoranu, »Ciudad Jardin«, u kojoj ima tri i pol tisuće manje mjesta.</p>
<p>Ove sezone, međutim, Unicaja neće morati vraćati novac, jer je u međuvremenu dvorana popravljena. U klubu su, međutim, procijenili da bi se u dvoranu mogle postaviti i montažne tribine za otprilike novih petsto mjesta, a bude li tako, vjerojatno će i te ulaznice biti prodane prije početka sezone. (ir)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Burns izletio i odustao</p>
<p>JYVASKYLA, 19. kolovoza</p>
<p> - Vodeći u ukupnom poretku za Svjetsko prvenstvo u reliju, Britanac Richard Burns (»subaru imprezza«), okončao je nastup na Reliju po Finskoj, devetoj od ukupno 14 ovogodišnjih utrka za SP.</p>
<p> Burns je na prvom subotnjem brzinskom ispitu doživio nesreću izletjevši sa staze, a oštećenja na automobilu bila su takva da se nisu mogla odmah popraviti. On je prošao neozlijeđen, no zato je lakše ozlijeđen njegov suvozač Robert Reid, kojem je prilikom nesreće stradao vrat. Burns je prije izlijetanja bio na drugom mjestu u ukupnom poretku utrke, iza Finca Marcusa Grönholma (Peugeot).</p>
<p> Ukoliko osvoji prvo mjesto na »Finskom reliju«, Grönholm će preuzeti prvo mjesto u ukupnom poretku za Svjetsko prvenstvo, te na vrhu zamijeniti Burnsa.</p>
<p>• Trenutni redoslijed: 1. Marcus Grönholm (Peugeot, Fin) 1,42:40.2 sat, 2. Harri Rovanpera (Toyota, Fin) +41.5, 3. Colin McRae (Ford, VB) +51.3, 4. Sebastian Lindholm (Peugeot, Fin) +1:01.0, 5. Juha Kankkunen (Subaru, Fin) +1:02.3, 6. Tommi Makinen (Mitsubishi, Fin) +1:11.5, 7. Francois Delecour (Peugeot, Fra) +1:52.0, 8. Pasi Hagstrom (Toyota, Fin) +2:23.9, 9. Didier Auriol (SEAT, Fra) +2:41.2, 10. Alister McRae (Hyundai, VB) +2:57.6, itd. (ir, AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Izjave tjedna</p>
<p>Nedjelja, 13. kolovoza</p>
<p>- Zvoni bi bilo bolje da se koncentrira na studij nego da daje takve izjave. (jedan BBB-ovac o izjavi Zvonimira Bobana da su BBB obični huligani)</p>
<p>- Najbolje da vi napišete koga hoćete ili tko vam je najsimpatičniji. Znam ja da će, kad vam unaprijed ne kažem, svatko »uvaliti« svog kandidata, pa me baš zanima tko sve može doći u obzir. (odgovor trenera Hajduka Petra Nadoveze na pitanje tko će zamijeniti ozlijeđenog Igora Musu)</p>
<p>Ponedjeljak, 14. kolovoza</p>
<p>- Silazne putanje nema, zaboravite taj termin. U vrhunskom je sportu nemoguće stalno imati uzlaznu putanju. Određene su amplitude neizbježne. Naša je krivulja neko vrijeme išla silazno, a sad je sve spremno da opet krenemo uzlaznim putem. (izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Miroslav Blažević)</p>
<p>- Čitam da me Bučević i Španjić nazivaju nogometnim trgovcem, da nisam uzeo njihovog igrača Bjelicu jer nemam novčani interes za to. A upravo su me njih dvojica pokušali podmititi da ga pozovem. Nudili su mi potom i dio Bjeličina transfera kad se on proda u inozemstvo, a poziv u reprezentaciju znatno bi mu podigao cijenu. No, odbio sam ih jer znam da su lažljivci i nemaju novac. Ha, ha, ha... Uh, kakvi su kriminalci Bučević i Španjić. U zatvoru je čestiti Novalić, a njih se dvojica slobodno šeću i kriminalnim radnjama pokušavaju uzeti Osijek. Žao mi je kluba kakav je Osijek jer takvi ljudi nisu dostojni da ga vode. Na kraju je najgore prošao Bjelica, kojeg bih vjerojatno pozvao da mi ti kriminalci nisu ponudili novac. (Miroslav Blažević)</p>
<p>- Pozvao sam Matu Bilića i Ivana Bošnjaka držeći da će to biti stimulans mladim igračima, ali vidim da je moj potez protumačen kao provokacija, kao da sad razj... Hajduk. Više ne znaš j... li ti majku onda kada im pozoveš igrače u reprezentaciju ili kada ih ne zoveš. (Miroslav Blažević)</p>
<p>- Zašto bih ja ili netko drugi iz kluba nešto pokretao ili istraživao? Hajde, da vidim kakvi ste vi novinari. Istražite o čemu se radi. Pokrenite problem. Znate li tko je u Americi smijenio Nixona? (dopredsjednik NK Osijek Vladimir Bučević o svojim optužbama da Miroslav Blažević prima proviziju za pozivanje igrača u reprezentaciju)</p>
<p>- Spavam kod dobrih ljudi, svakog me dana netko primi. Kad nekome žena i djeca odu na more, evo mene. (rukometaš Badel 1862 Zagreba Mirza Džomba o svojoj neriješenoj stambenoj situaciji)</p>
<p>Srijeda, 16. kolovoza</p>
<p>- Vlak je bolji od Zaccheronija; kakav je taj Talijan »stručnjak« najbolje oslikava vapaj igrača da ga predsjednik Berlusconi ne potjera; fućkaš vojskovođu kojeg vojska voli, cijenim jedino tiranine! (Miroslav Blažević)</p>
<p>- Moj osobni tajnik nazvao je Mayrleba upitavši ga gdje su, on je odgovorio da su kod Otta. Kakvog sad Otta, pa Otto je tu u hotelu?! Naposljetku je utvrđeno da su oni u nekom lokalu koji se zove Otto... (austrijski nogometni izbornik Otto Barić objašnjavajući zašto je s priprema reprezentacije potjerao trojicu igrača bečke Austrije)</p>
<p>- Ne možemo sa Stojkom Vrankovićem razgovarati bilo kada, bilo gdje i bilo s kim. (direktor KK Zadar Nebojša Belić)</p>
<p>- Ja u Tursku ne idem, jer su se moji preci stoljećima tukli s Turcima. Da sam htio Tursku, igrao bih za reprezentaciju BiH, ali sam i njih odbio. (nogometaš Dinama Mario Bazina)</p>
<p>- Moram još jednom naglasiti da sustav na kojemu toliko inzistirate kod nas nema nikakve važnosti. Bitan je duh, a mi ga imamo. (Miroslav Blažević)</p>
<p>- Pa za što se mi pripremamo čitave sezone kad ne možemo pobijediti tako oslabljenu Rijeku?! Djeca nam uzimaju bodove! (predsjednik Hrvatskog dragovoljca Stjepan Spajić)</p>
<p>Četvrtak, 17. kolovoza</p>
<p>- Milan? Čuj, stari, bit će ovako: idem tražiti crve i gliste! (Dražen Ladić o utakmici Dinamo - Milan)</p>
<p>- Dogovorili smo se godinu plus godinu, ali ugovor ništa ne znači ako se predsjednik naljuti. (Ivan Buljan, novi trener kuvajtskog nogometnog prvaka Al Salmyja)</p>
<p>- Smiješna, nevjerojatna utakmica. Bili smo bolji. (brazilski reprezentativac Roberto Carlos nakon 0-3 poraza u Čileu)</p>
<p>- Pitao sam svoje suradnike nije li onaj sprint na TV proizvod ubrzane slike. Ne mogu vjerovati da je taj dečko tako brz... (predsjednik Lazija Sergio Cragnotti o Claudiju Lopezu)</p>
<p>- Cijeli me život nekaj boli. Smiješna mi je ona izreka »budite zdravi, bavite se sportom«. (skijašica Janica Kostelić)</p>
<p>- Moji su rezultati moj diplomski rad. Nedostaje mi nekoliko ispita. Završit ću trenersku školu radi sebe, a ne znam hoću li biti puno bolji trener. Ali, dobro, dobro, papir moram imati. (trener Rijeke Nenad Gračan koji nema licencu)</p>
<p>Petak, 18. kolovoza</p>
<p>- Konji, idioti, pa prijateljske utakmice ugovaramo zbog tih mladića kojima nedostaje utakmica. Radimo sve da njima bude bolje, a oni tako. (Petar Nadoveza, nezadovoljan zalaganjem svojih igrača na prijateljskoj utakmici protiv Uskoka)</p>
<p>- Prevelika se prašina digla oko toga i nitko još nije razjasnio što se zapravo događalo na Piazzi Duomo. Uvijek ću stati na stranu BBB-a jer mi se čini da su Talijani od toga napravili spektakl. Policija je čekala bilo kakav eksces da bi potegnula pendreke. Zar je normalno da vam pet piva naplate 100 maraka?! Nije čudo da je netko »poludio« kad je shvatio da ga pljačkaju. (nogometaš Dinama Igor Cvitanović o ponašanju BBB-ovaca u Milanu)</p>
<p>- Malo me iznenađuje da su se sinkronizirano pojavili članci u svim hrvatskim novinama o »slučaju Oreb«. (direktor sportskog sektora HOO-a Darko Dujmović)</p>
<p>Subota, 19. kolovoza</p>
<p>- Rukomet je, posebice u Zagrebu, postao šminkerski sport. Mame i tate dolaze velikim automobilima i voze svoje klince na trening, kao da se radi o tenisu. (rukometaš Fotexa Božidar Jović)</p>
<p>- Ako bude 3-1, neka zovu mene da pucam penale... (rukometaš Zlatko Saračević o utakmici Dinamo - Milan)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Devers najbliža zlatnim polugama</p>
<p>Nakon petog ovosezonskog atletskog mitinga iz serije »Zlatne lige« u konkurenciji za osvajanje »jack-pota« koji iznosi 50 kilograma zlata ostalo je još šest atletičara, po troje u muškoj i ženskoj konkurenciji / Najbliža ostvarenju cilja je Gail Devers koja ima četiri pobjede u svojoj disciplini</p>
<p>MONTE CARLO</p>
<p> - Nakon petog ovosezonskog atletskog mitinga iz serije »Zlatne lige« u konkurenciji za osvajanje »jack-pota« koji iznosi 50 kilograma zlata ostalo je još šest atletičara, po troje u muškoj i ženskoj konkurenciji. Naime, za ulazak među one koji će dijeliti zlatne poluge treba ostvariti pet pobjeda u istoj disciplini, a takvu mogućnost još imaju Maurice Greene na 100 metara, Hicham El Guerrouj na 1500 m, te Ali Sad'di-Sief koji trči na 5000 ili 3000 metara, ovisno koja je na programu pojedinog mitinga kod atletičara, te Tatjana Kotova u skoku udalj, Trine Hattestad-Solberg u bacanju koplja, te Gail Devers na 100 s preponama kod atletičarki. </p>
<p>Nitko nije uspio sakupiti pet pobjeda iz isto toliko nastupa, ali najbliža ostvarenju cilja je Gail Devers koja ima četiri pobjede u svojoj disciplini i već u Berlinu 25. ovoga mjeseca može dohvatiti zlato. </p>
<p>Unatoč pobjedi, Devers nije bila zadovoljna svojim nastupom:</p>
<p>- Pobijedila sam, ali trčala sam stvarno loše. Ljudi kažu da ove godine izgledam kao preponašica, ali danas to nije bio slučaj. Nisam izgledala niti kao sprinterica, nisam izgledala nikako.</p>
<p>Inače, u Monte Carlu je najbolje vrijeme ove sezone na 400 metara ostvarila Australka Cathy Freeman koja je krug na stazi stadiona Louis II prešla za 49.48 sekundi i tako potvrdila da će biti najveća nada domaćina Olipmijskih igara za atletsko zlato. </p>
<p>Maurice Greene je oporavio od ozljede mišića i ponovno pobjeđuje. U utrci na 100 metara u Monte Carlu ostvario je vrijeme 10.01. </p>
<p>Svjetski rekorder u skoku uvis Javier Sotomayor, je i u svom drugom nastupu nakon što mu je ukinuta suspenzija zbog navodnog uzimanja kokaina, ostvario pobjedu. Za slavlje u Monacu bio mu je dovoljno mu je bilo preskočiti 2,30 metara. </p>
<p>• Rezultati, atletičari, 100 m: 1. Greene (SAD) 10.01, 2. Thompson (Bar) 10.06, 3. Zakari (Gar) 10.13... 800 m: 1. Saďd-Guerni (Alž) 1:43.79, 2. Kimutai (Ken) 1:43.93, 3. Sepeng (JAR) 1:44.42... 1500 m: 1. Chirchir (Ken) 3:31.02, 2. Díaz (Špa) 3:31.48, 3. Maazouzi (Fra) 3:32.06... 3000 m: 1. Saďdi-Sief (Alž) 7:25.02, 2. Mourhit (Bel) 7:26.62, 3. Komen (Ken) 7:28.92... 110 m prepone: 1. García (Kub) 13.18, 2. Olijars (Lat) 13.25, 3. Jackson (VB) 13.33... 400 m prepone: 1. Herbert (JAR) 48.18, 2. Rawlinson (VB) 48.35, 3. Thomas (SAD) 48.59... 3000 m zapreke: 1. Barmasai (Ken) 8:02.76, 2. Boulami (Mar) 8:02.90, 3. Yator (Ken) 8:03.74... vis: 1. Sotomayor (kub) 2.30 m, 2. Topić (Jug) 2.27, 3. Leeper (SAD) 2.27... motka: 1. Stolle (Njem) 5.95 m, 2. Hartwig (SAD) 5.90, 3. Hysong (SAD) 5.75... kugla: 1. Belonog (Ukr) 21.02 m, 2. Nelson (SAD) 20.51, 3. Menc (Češ) 20.34... </p>
<p>atletičarke, 100 m: 1. Miller (SAD) 10.91, 2. Davis-Thompson (Bah) 11.04, 2. Fynes (Bah) 11.04... 400 m: 1. Freeman (Aus) 49.48, 2. Miles-Clark (SAD) 50.04, 3. Graham (Jam) 50.08... 1500 m: 1. Beclea-Szekely (Rum) 3:58.29, 2. Dulecha (Eti) 3:59.02, 3. Mérah-Benida (Alž) 3:59.12... 3000 m: 1. Cheromei (Ken) 8:30.80, 2. Loroupe (Ken) 8:30.95, 3. Leghzaoui (Mar) 8:33.85... 100 m prepone: 1. Devers (SAD) 12.54, 2. Morrison (SAD) 12.66, 3. Ennis-London (Jam) 12.68... 400 m prepone: 1. Privalova (Rus) 54.06, 2. Tereščuk-Antipova (Ukr) 54.27, 3. Arnardóttir (Isl) 54.49... dalj: 1. Johansson (Šve) 6.81 m, 2. Drechsler-Daute (Njem) 6.78, 3. Burrell (SAD) 6.76... koplje: 1. T. Šikolenko (Rus) 67.20 m, 2. Hattestad-Solberg (Nor) 66.73, 3. Damaske (Njem) 62.72... 4x400 m: 1. SAD 42.13, 2. Bahami 42.35, 3. Francusaka "A" 42.38... (zm)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Kuže: Gangsterizam u Kranjčevićevoj</p>
<p>Tim je riječima Josip Kuže oslikao namjeru Zagrebovih čelnika da se zbog »male« pogreške u ugovoru za Ivicu Banovića, umjesto dogovorenih 3,7 milijuna maraka, od njemačkog Werdera traži tri milijuna više (6,7 milijuna)!</p>
<p>ZAGREB, 19. kolovoza</p>
<p> - U Kranjčevićevoj još ne znaju ni kakav će biti isod tužbe »poražene strane« u borbi za klub, a već se sprema nova bura. Razlog: Zagrebovo čelništvo, navodno, za Werderovog igrača Ivicu Banovića, umjesto ugovorenih 3,7 milijuna maraka, sad traži još 3 milijuna, dakle ukupno 6,7 milijuna.</p>
<p>Priču nam je, iz svog kuta, ponudio Josip Kuže, posrednik pri Banovićevoj prodaji iz Kranjčevićeve u Bremen. Na upit je li sve u redu s tim poslom, jer Banović je put Njemačke otišao pod patronatom »jerkovićevske« struje (a pobjednička, »marčinkovićevska«, je to osporavala), Kuže je odgovorio:</p>
<p>- Ma kakvi u redu... Tek sad dolazi ono glavno, a zbog pravog gangsterizma na djelu sve bi moglo završiti na Uefinoj arbitraži. Samo nam još to treba.</p>
<p>Pojasnio je detalje i usput sasuo drvlje i kamenje na Zagrebova predsjednika Miru Marčinkovića i direktora Dragu Marića:</p>
<p>- Kako ne bih, jer spomenuta Zagrebova dvojka nije pokazala ni dobru volju da se razjasni slučajna pogreška iz ugovora za Banovićev transfer, koju je pri prijepisu napravila Wederova tipkačica.</p>
<p>Progovorio je Kuže i u detaljima:</p>
<p>- U ugovoru koji je poslan u Kranjčevićevu piše da će Zagrebu pripasti 3,7 milijuna maraka od transfera. Kao što je običaj, taj se iznos u zagradi ispisuje i slovima. No, tipkačica je pogriješila, ispisavši slovima da Zagrebu treba pripasti 6,7 milijuna maraka. Marčinković i Marić su se uhvatili za to i traže ili slovima navedeni iznos, dakle 6,7 a ne 3,7 milijuna ispisanih brojem, ili od ugovore nema ništa! Smatraju ga ništavnim i oni kreću u prodaju spomenutog igrača.</p>
<p>Okomio se Kuže i na »ljude iz vrha Hrvatskog nogometnog saveza koji, zbog rodbinskih veza sa spomenutim Zagrebovim predsjednikom, pušu u njihov rog«:</p>
<p>- Zato u HNS-u nisu željeli dati ni certifikat za Banovićev transfer! I, što je posebno zanimljivo, i oni su, kao i Zagrebovi čelnici, odbacili bilo kakav razgovor s Werderovim direktorom Alofsom. Zato. čini se, slijedi najnepopulariji put: arbitriranje Uefe, kad će bez sumnje na vidjelo izaći svakakvo prljavo rublje. No, to očito nikoga ne brine.</p>
<p>Kad smo ga upitali je li baš zgodno spomenuti riječ »gangsterizam«, Kuže je rekao:</p>
<p>- Samo napišite, čvrsto stojim iza te riječi.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Nižetić: Ne želim se prepucavati s Blaževićem</p>
<p>Možda sam ja za Blaževića nepoznato ime, ali to mu ipak ne daje pravo da me podcjenjuje. O svima nama govore rezultati, ja sam na svoje ponosan, a mislim da ću u Šibeniku ostvariti ono zbog čega sam i došao. Ne volim sukobe s ljudima, ne volim novinska prepucavanja i završio bih tako da gospodinu Blaževiću osobno poželim puno sreće i uspjeha i kao čovjeku i kao stručnjaku, a isto tako od njega očekujem da takav odnos ima prema meni, kaže trener nogometaša Šibenika, Milo Nižetić</p>
<p>ŠIBENIK, 19. kolovoza</p>
<p> - Milo Nižetić poznato je ime u hrvatskom nogometu. Igrao je u Splitu, Hajduku, Mariboru, zatim u škotskom Hibernianu zajedno sa slavnim Georgeom Bestom, te u španjolskom Linaresu.</p>
<p>- Bila su to vremena kojih se uvijek s radošću sjećam. Bio sam rezervni vratar u Hajduku u vrijeme njegovih najslavnijih dana, u vrijeme Šurjaka, Oblaka, Jerkovića, Buljana, Holcera, Rožića Peruzovića, Žungula... Lijepo je bilo i u tada odličnom Mariboru, pa u inozemstvu, a posebna etapa vezana je za tog nestašnog dečka otočkog nogometa, Georga Besta, nogometaša izvan kategorije, ali isto tako i boema. Uz to imao sam sreću da me treniraju zaista svjetska imena kao što su barba Luka Kaliterna, Ante Mladinić, Tomislav Ivić, Slavko Luštica, Ljubomir Kokeza, pa Beara, Poklepović, Grčić, Nedoklan... Upravo su oni imali presudnu ulogu za moje daljnje nogometno opredjeljenje. Odlučio sam se zahvaljujući njima za trenerski poziv iako se mogu pohvaliti da sam završio i ekonomski fakultet. Služim se s tri jezika, pa mi s komunikacijom nije teško.</p>
<p>• Počeli ste u malim klubovima...</p>
<p>- Mislim da bi tako svi trebali početi. Trenirao sam Split, zatim Mosor, Samobor u njegovim prvoligaškim danima i evo me sad u Šibeniku u jednoj specifičnoj situaciji, ali uvjeren da ćemo istrajati u nastojanju da Šibenik prestane s konačnom borbom za ostanak, odnosno da postane stabilni prvoligaš. </p>
<p>• Bili ste zadnjih dana u središtu pozornosti, nakon što ste odgovorili Ćiri Blaževiću, izborniku naše reprezentacije, koji je rekao da dobre igre Šibenika nisu plod vašeg rada, nego djelo vašeg prethodnika Vjekoslava Lokice?</p>
<p>- Prvo, u središte pozornosti uvijek stavljam igrače, jer mislim da su oni za sve najzaslužniji. Što se tiče gospodina Blaževića, iznimno ga cijenim, jer uostalom iza njega stoje veliki rezultati. Možda sam ja za njega nepoznato ime, ali to mu ipak ne daje pravo da me podcjenjuje. O svima nama govore rezultati, ja sam na svoje ponosan, a mislim da ću u Šibeniku ostvariti ono zbog čega sam i došao. Ne volim sukobe s ljudima, ne volim novinska prepucavanja i završio bih tako da gospodinu Blaževiću osobno poželim puno sreće i uspjeha i kao čovjeku i kao stručnjaku, a isto tako od njega očekujem da takav odnos ima prema meni. </p>
<p>• Šibenčane čeka težak posao u ovom prvenstvu?</p>
<p>- Naravno, jer iz temelja smo promijenili momčad, riječ je o igračima iz treće i drugoligaške konkurencije, te samo o nekima koji su ostali da pomognu. Najvažnije je da se radi o dobrim mladićima željnim afirmacije, sposobnima da srce ostave na terenu i od niza tih mladića ubrzo će neki iskočiti i postati poznata hrvatska imena. Ljubo Bratović, Dedaj, Pranjić i drugi obećavaju i važno je njihov potencijal pretvoriti u vrijednost.</p>
<p>• U nedjelju ste domaćini Zagrebu?</p>
<p>- Neću previše komplimentirati momčad Zagreba, smatram je vrlo opasnom, ali vjerujem u svoju momčad. Treba nam nova pobjeda, kako bismo stvorili daljnju mirnu atmosferu za stvaralački rad i za formiranje momčadi od autoriteta. Očekujem uz sva uvažavanja naših gostiju iz Zagreba barem minimalnu pobjedu i naravno puno gledalište na Šubićevcu, kaže Nižetić.</p>
<p>Branko Kanižaj</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Osam Milanovih pogodaka, Albertini i dalje upitan</p>
<p>ZAGREB/MILANO, 19. kolovoza</p>
<p> - Baš kao i uoči prve utakmice protiv Dinama, Milanov je trener Alberto Zaccheroni za suparnika poželio amatersku momčad u trening-utakmici, kako bi njegovi nogometaši što više puta zatresli suparničku mrežu. Tako je u zadnjoj provjeri uoči odlaska u Zagreb Milan svladao amatersku momčad Malnatese/Viggiu sa 8-0 (5-0), a strijelci su bili: 1-0 Brnčić (17.), 2-0 Serginho (19.), 3-0 Coloccini (32.), 4-0 Ambrosini (39.), 5-0 Bierhoff (45.), 6-0 Comandini (52.), 7-0 Ševčenko (64., 11m), 8-0 Comandini (80.).</p>
<p>Zaccheroni je na travnjak poslao dvije momčadi, u prvom su dijelu, u formaciji 3-5-2, igrali: Dida - Sala, Giunti, Coloccini - Gattuso, Brnčić, Ambrosini, Serginho; Boban - Aliyu, Bierhoff. Milanov je trener bio zadovoljan Bobanovom i Bierhoffovom igrom i spomenuti će dvojac sigurno biti među putnicima za Zagreb. Još je jedan Hrvat, Dražen Brnčić, opravdao trenerove zahtjeve i nameće se kombinacija da Brnčić zaigra u Maksimiru na poziciji zadnjeg veznog igrača, ako Demetrio Albertini ne bude spreman.</p>
<p>U nastavku su »milanezi« zaigrali u 3-4-3 formaciji u ovoj postavi: Abbiati - Chamot, Coloccini, Sala - Helveg, Guglielminpietro, De Ascentis, Serginho - Aliyu, Comandini, Ševčenko.</p>
<p>Primjetno je, eto, da je Zaccheroni na ovoj utakmici ponudio »šareni« sastav, nedostajali su Albertini, Maldini, Costacurta, Ayala, Roque Junior, Coco, Redondo, Jose Mari, Leonardo, Saudati. Redondo je počeo trenirati, ali sigurno neće zaigrati u Zagrebu. </p>
<p>Uglavnom, Zaccheroni ima još neke dvojbe oko sastava, a talijanski novinari nagađaju da bi »modrima« mogao sučeliti ovu postavu: Abbiati - Chamot, Costacurta, Maldini - Gattuso, Albertini (Brnčić, Guglielminpietro), Ambrosini, Serginho; Leonardo- Jose Mari (Bierhoff), Ševčenko. (p. j.)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Ni momčadi jače od Milana nisu se naigrale u Maksimiru</p>
<p>Treba pokušati izbaciti Milan! Bilo bi iluzorno očekivati da ova mlada momčad mora proći Milan - na nama je da dostojno prodamo svoju kožu i potajno se nadamo senzaciji. Bilo bi sjajno kad bismo pobijedili Talijane, neovisno o tome bi li nam ta pobjeda bila dostatna za prolaz u Ligu prvaka. I minimalna bi pobjeda bila veliki uspjeh za ovu momčad, kaže kapetan Dinama, Igor Bišćan / »Još vjerujem da ćemo ući u Ligu prvaka! Ako ne uđemo, šanse za mojim ostankom u Dinamu vrlo su male, gotovo nikakve«</p>
<p>Najzvučnije ime nove Dinamove momčadi svakako je Igor Bišćan (22), kapetan »modrih« za kojeg su se zainteresirali brojni evropski klubovi. I, po svemu sudeći, ovo će biti zadnja Bišćanova jesen u Maksimiru... O visini transfera svakako će ovisiti i Bišćanove igre u dolazećim utakmicama, najprije u utorak protiv Milana u uzvratu 3. pretkola za ulazak u Ligu prvaka. Mogu li »modri« stići Milanovu 3-1 prednost sa San Sira ili je onaj treći pogodak, primljen na izdisaju milanske utakmice, zapravo odlučio pobjednika?</p>
<p>- Istina je, taj nam je treći pogodak još kako umanjio šanse. I ne znam koliko je realno snivati o tome da ćemo tako velikoj momčad zabiti dva gola, a nećemo primiti ni jedan! Posebno ako znamo da je talijanski catenaccio kao izmišljen za ovakve situacije u kojima brane dva gola prednosti. Taj treći gol ponajviše zbog toga dobiva na težini. Međutim, ne predajemo se, pokušat ćemo napraviti čudo! Jasno je da u ovakvim utakmicama svaki igrač mora dati 100 posto, pa i više od toga. Onda, ako i ne prođemo dalje, ako i ne ostvarimo željeni rezultat, nitko nam ništa neće moći zamjeriti, bit ćemo mirni i sami pred sobom.</p>
<p>• Nakon utakmice u Milanu ponudili ste zacijelo najbolju ocjenu igre, bili ste prilično razočarani. Rekli ste: »Budimo pošteni, nismo dva puta zapucali na gol, nemamo za čime žaliti«. Jeste li još jednom gledali tu utakmicu, jeste li vidjeli gdje su bile najveće slabosti momčadi i smatrate li i dalje da je Milan znatno jači od Dinama?</p>
<p>- Utakmicu nisam gledao, a iza svoje tvrdnje i dalje stojim. Toga smo svi, uostalom, bili svjesni odmah nakon izvlačenja parova i nikad nismo skrivali da su oni izraziti favoriti. Kvalitativna je razlika opipljivo na njihovoj strani, ali nogomet je čudna igra, gdjekad to ne mora ništa značiti. No, ako odigramo loše kao u Milanu, onda nemamo nikakve šanse. Oni su nas pritisnuli, nisu nam dali igrati i nismo se baš naigrali nogometa. Ali, uvijek smo u Maksimiru mi diktirali ritam i tempo, vjerujem da će tako biti i u utorak. Uostalom, ni jače momčadi od Milana nisu se naigrale u Maksimiru, zadnjih smo godina odigrali niz pravih utakmica.</p>
<p>• Točno, ali te je utakmice odigrala jedna druga momčad. Uostalom, i vi ste poslije dvoboja s Milanom u jednom društvu rekli »tek sad vidim s kakvim sam igračima donedavno igrao«...</p>
<p>- Da, tako je. Ali, treba vidjeti što može ovaj sastav. Iako je mnogo igrača, pravih igrača, otišlo, treba pokušati izbaciti Milan! Zaista nemamo što izgubiti. Bilo bi iluzorno očekivati da ova mlada momčad mora proći Milan - na nama je da dostojno prodamo svoju kožu i potajno se nadamo senzaciji. Bilo bi sjajno kad bismo pobijedili Talijane, neovisno o tome bi li nam ta pobjeda bila dostatna za prolaz u Ligu prvaka. I minimalna bi pobjeda bila veliki, veliki uspjeh za ovu momčad.</p>
<p>• Kakav je vaš recept za pobjedu?</p>
<p>- Sigurno je da ne smijemo srljati, ne smijemo bezglavo jurnuti naprijed, jer će nas onda Milan lako nokautirati. Treba pričekati, treba biti pametan. Pa ako im zabijemo gol i pred kraj utakmice, onda je sve moguće, bit će im »voda u ušima«! A onda se uvijek »na silu« može zabiti gol iz nekakve gužve, onda bi nas i sreća mogla pomaziti. Moramo, dakle, sve napraviti da sačuvamo svoju mrežu, jer ako Milan zabije gol, onda je definitivno gotovo. Praktički je nemoguće vjerovati da bismo im mogli zabiti četiri gola...</p>
<p>• Vjerojatno ćete opet, kao i u Milanu, biti na mjestu zadnjega braniča, budući da je malo vjerojatno da bi Tokić mogao čudesno ozdraviti. Na San Siru ste, osim jedne pogreške, dobro odradili posao na poziciji na kojoj niste »doma«, međutim dojam je da ste žrtvovani, igra momčadi pati bez vaših proboja?</p>
<p>- Na početku sezone trener mi je rekao da ću igrati u obrani, iako sam mu pokušao sugerirati da najviše mogu dati u veznome redu. Međutim, budući da smo »tanki« na pozicijama prednjeg i zadnjeg braniča, moram igrati u obrani. Jesam li žrtvovan? Ne znam, možda to tako izgleda, ali ne bih rekao. Trener je procijenio da je u ovom trenutku to najbolje rješenje, to treba poštivati, jer je ipak on prvi koji odgovara za sve što se događa na terenu, za igru i rezultat. No, jasno je da meni najviše odgovara pozicija u veznom redu, tu sam najsretniji. I da nema ovih nesretnih ozljeda koje su nas napale, možda bih i ja bio bliže suparničkom golu.</p>
<p>• Kakvo je raspoloženje u svlačionici? Jeste li razgovarali s klupskim čelnicima, isplaćuju li vam se ugovorne rate, plaće i premije?</p>
<p>- Ne bih sad o tome pričao. Bilo što da kažem, opet će ispasti da se na nešto žalimo, da smo nezadovoljni. Recimo ovako: atmosfera je dobra, razmišljamo samo o Milanu, pozitivno smo opušteni, nema grča ni pritiska. I uvjeren sam da ćemo pokazati da znamo igrati nogomet, nećemo se preplašiti Milana. </p>
<p>• Bit će vam neophodna i pomoć navijača?</p>
<p>- Svakako, očekujem da će i na tribinama biti užarena atmosfera. Treba nam ta potpora s tribina, nadam se da nećemo razočarati naše navijače.</p>
<p>• Ako Dinamo ne uđe u Ligu prvaka, kakve su šanse da ostanete u Maksimiru do kraja sezone?</p>
<p>- Najprije ću reći ovako: još vjerujem da ćemo ući u Ligu prvaka! Ako ne uđemo, šanse za ostankom su vrlo male, gotovo nikakve. Najdulja je opcija da ću ostati do kraja kalendarske godine, dakle još ovu jesen. A kamo bih mogao otići, i kada, zaista ne znam u ovome trenutku. Mnogo se o tome govorilo, spominje se niz klubova, Ajax je još uvijek najuporniji. Baš sam razgovarao s njihovim ljudima prije nekoliko dana, zvali su me, i dalje računaju na mene, jako su zainteresirani. Oni su, uostalom, dali i najkonkretniju ponudu, odlazak u Ajax bio bi jedno od povoljnijih rješenja. Njihovo mi zanimanje svakako imponira, veliki je to klub u kojem bih igrački mogao silno napredovati, smatra Bišćan. </p>
<p>Predrag Jurišić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Červar: Veseli me što me igrači slijede</p>
<p>Lijevog vanjskog igraju svi i nitko, krpamo se. Nadam se da će čelništvo dovesti pravog igrača koji nam treba. Ovi dečki to zaslužuju. Osim domaćih natjecanja igramo i Ligu prvaka, a u Europi nam treba igrač koji će probiti suparničku obranu. Volio bih kad bi nam došao Pepi Manaskov. Kad bi on znao kamo dolazi, u kakvo društvo, došao bi u Zagreb istog trena, kaže trener rukometaša Badel 1862 Zagreba, Lino Červar nakon prvog dijela priprema</p>
<p>ZAGREB, 19. kolovoza</p>
<p> - Rukometaši Badel 1862 Zagreba i njihov trener Lino Červar završili su prvi dio priprema u slovenskim Moravskim toplicama. Čudno je to malo, ovo je ljeto neuobičajeno vruće, pa sve momčadi bježe u planine kako bi igrači uhvatili barem malo svježeg zraka. No, »zagrebaši« i njihov trener su tjedan dana proveli u slovenskoj kotlini, znojeći se na nevjerojatnim temperaturama. Ako je bilo do toga, mogli su komotno ostati i u Zagrebu.</p>
<p>- Ma, istina je, sve radimo kontra, to da pobjegnemo od neprijatelja, kroz smijeh će trener Červar nakon prijateljske utakmice protiv slovenskog B-ligaša Pomurke iz Murske Sobote.</p>
<p>»Zagrebaši« su u tom dvoboju slavili 42-16 (19-8), a trener Červar kaže:</p>
<p>- Dečki su igrali dobro, s obzirom da nam je to tek prva utakmica i da je bilo jako vruće. Važno je da su se barem dobro istrčali. No, moramo još raditi, mnogo nas posla očekuje. Bitno je da dečki imaju volje za rad, veli Červar.</p>
<p>• Kakvi su vam dojmovi o momčadi nakon prvih priprema?</p>
<p>- Pa malo smo vremena proveli zajedno, ali raduje me rad s njima. Znate, jedna me stvar ugodno iznenadila - vidim da me igrači slijede i slušaju. A to je bitno. Svaka momčad treba slušati svog vojskovođu. Dobro se slažu i doista je dobra atmosfera. To je dobro, jer tako nećemo dozvoliti bilo kome da se naslađuje našim problemima. A koliko smo dobro društvo pokazat ćemo na terenu.</p>
<p>• Tko vam sad igra lijevog vanjskog?</p>
<p>- Svi i nitko, krpamo se. Nadam se da će čelništvo dovesti, kako je i obećalo, pravog igrača koji nam treba, egzekutora. Ovi dečki to zaslužuju. Osim toga, nisu tu samo domaća natjecanja. Igramo i Ligu prvaka, a u Europi nam treba igrač koji će probiti suparničku obranu.</p>
<p>• Koga biste vi voljeli vidjeti u svojoj momčadi, jasno od igrača koji su dostupni klupskim financijskim mogućnostima?</p>
<p>- E, to je nezgodno pitanje. Pa, volio bih kad bi nam došao Pepi Manaskov.</p>
<p>• Ali on se opire dolasku u Zagreb.</p>
<p>- Ma da, tvrd je orah, ne da se. Ali kad bi on znao kamo dolazi, u kakvo društvo, došao bi u Zagreb istog trena. Znate, moramo pridobiti simpatije navijača, gledatelja i novinara, a za to nam trebaju i pravi igrači. Trebamo potporu svih, na tribinama i u javnosti. Onda ćemo biti jači. Svi nas napadaju, žele nas slomiti, ali mi ćemo se oduprijeti svim napadima.</p>
<p>• U klubu nije nimalo blistava situacija; nema novca, nema ni sastavljene momčadi, a ambicije su otprilike iste kao i prethodnih godina. Kakva će biti ova sezona, ne bojite li se možda da bi vam mogla narušiti i trenerski rejting?</p>
<p>- Je l' vi to mene provocirate?! Mislim, takav sam dojam stekao. Istina je, problema ima i previše, teško je. Ja nisam osoba koja će pokleknuti i uzmaknuti pred problemima. Napravit ćemo sve da uspijemo u svojim nakanama i planovima. I to ne preko novina, prepirkama i podmetanjima, nego ćemo svoju kvalitetu pokazati na terenu, tamo ćemo pokazati koliko doista vrijedimo.</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Dva remisa rukometaša</p>
<p>ATENA</p>
<p> - U drugom kolu skupine A Europskog juniorskog prvenstva, rukometaši Hrvatske su odigrali neodlučeno protiv Slovenije. Rezultat je bio 29-29 (13-15). Najbolji strijelci Hrvatske bili su Ivanković sa 7 i Pongračić sa 5 pogodaka, dok su Slovence predvodili Zorman sa 8 i Backovič sa 7 golova. U 3. kolu mladi hrvatski rukometaši će se u nedjelju ogledati s Norveškom.</p>
<p>I u svom prvom nastupu na EP u Ateni hrvatski rukometaši su odigrali bez pobjednika, 34-34 (19-16). </p>
<p>• Sportska dvorana </p>
<p>HRVATSKA - BJELORUSIJA 34-34 (19-16)</p>
<p>HRVATSKA: Bouček, Modrušan, Lelić 2, Brčić, Pongračić 5, Višnić, Ivanković 2, Lacković, Milaković, Vori 5, Prce 16, Knežević 4.</p>
<p>BJELORUSIJA: Vetuška, Žuka, Brouka 7, Kurčau 9, Houša, Astrouski 1, Škrobat 1, Rutenka 10, Nijažura 4, Citou 1, Saborok, Vasiljev 2.</p>
<p>SUCI: Kekes i Kekes (oba Mađarska). GLEDATELJA: 500. (Z. Lukić)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Kukoč zbog nevremena ostao u Chicagu</p>
<p>Novi ugovor s Philadelphia 76'ersima Toni Kukoč potpisat će telefaksom, jer se u četvrtak nije mogao pojaviti na zakazanoj konferenciji za novinare u Philadelphiji, s obzirom da zbog nevremena nije mogao otputovati iz Chicaga</p>
<p>ZAGREB, 19. kolovoza</p>
<p> - Toni Kukoč još uvijek nije potpisao ugovor s Philadelphia 76'ersima. Naš najbolji NBA košarkaš prije tri dana je dogovorio sve detalje oko ostanka u svom dosadašnjem klubu, s kojim bi trebao potpisati četverogodišnji ugovor vrijedan 28 milijuna dolara.</p>
<p> Kukoč je u četvrtak poslijepodne, na konferenciji za novinare u Philadelphiji, trebao svečano potpisati ugovor, međutim, konferencija je, prema pisanju »Philadelphia Daily Newsa«, odgođena za ponedjeljak, a posao će biti formaliziran - telefaksom.</p>
<p> Naime, naš je košarkaš posljednjih dana boravio u Chicagu, kojeg je zahvatilo strahovito nevrijeme. Letovi s chicaškog aerodroma odgođeni su do daljnjega, a čak 11.500 kućanstava u tome gradu i njegovome predgrađu ostalo je bez električne energije.</p>
<p> U nemogućnosti Kukočevog brzog dolaska u Philadelphiju klub će mu poslati sve potrebne papire preko ekspresne pošte, nakon čega će sve to faksirati u NBA ured u New Yorku</p>
<p> - Nevrijeme je bilo strahovito jako, naglasio je Kukočev menedžer Herb Rudoy.</p>
<p>- Mi smo trebali letjeti linijom koja je prije toga već bila odgođena i nakon toga je otkazana. Nevjerojatno je kako je kiša snažno padala. Bio je to znak da se toga dana ne ukrcamo u avion. Toni je to prihvatio kao veliko olakšanje, jer on inače ne voli letjeti.</p>
<p> Rudoy je ujedno potvrdio da je naš košarkaš zaista sretan ostankom u Sixersima. Za Kukoča su se ovoga ljeta interesirali Chicago Bullsi, Los Angeles Lakersi i još neki klubovi, intenzivni i konkretni pregovori trajali su tri tjedna, ali Kukoč je preferirao ostanak u Philadelphiji. Uostalom, to je, piše »Daily News«, potvrdio i telefonski razgovor Kukoča i Rudoya. Naš je košarkaš, za ljetovanja u Hrvatskoj, nazvao svoga menedžera i sugerirao mu da učini sve kako bi ostao u Sixersima.</p>
<p> - Ne mogu upotrijebiti bolju riječ od »sretan«, kako bih opisao Tonijeve osjećaje sada kada je posao praktički dogotovljen. Potpuno se smirio, naglasio je Rudoy, dodavši kako je raspoloženje našega igrača znatno poboljšao ručak s menedžerom Philadelphije, Billyem Kingom, još u lipnju.</p>
<p> Novinari, međutim, uporno postavljaju pitanje (ne)mogućeg »suživota« Kukoča i Allena Iversona, prve zvijezde Sixersa. Iverson je u konstantnom sukobu mišljenja s trenerom Larryem Brownom i još uvijek nije definitivno hoće li karijeru nastaviti u ovome klubu.</p>
<p> - Ne zamaramo se špekulacijama o tome mogu li Kukoč i Iverson zajedno, ili ne. Isto tako vam ne mogu reći o čemu se pričalo na spomenutom ručku i to iz jednostavnog razloga što osobno nisam bio ondje. Međutim, znam da je Toni vrlo zadovoljan razvojem događaja. A suradnja s Iversonom? Pa, Toni je i u Chicago Bullsima dobro surađivao s nekim »vrlo neobičnim« igračima i na kraju su ga svi oni iznimno poštivali kao suigrača, zaključio je Kukočev menedžer.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="36">
<p>Eksplozija na Kursku desila se nakon potonuća, englesko-norveški spasioci na mjestu nesreće</p>
<p>MOSKVA/LONDON, 19. kolovoza</p>
<p> - Jaka eksplozija uzrok je havarije ruske nuklearne podmornice Kursk koja se već tjedan dana nalazi na dnu Barentsova mora, izjavio je u subotu jedan neimenovani ruski dužnosnik pozivajući se na službeno rusko istražno povjerenstvo. Jaka eksplozija na Kursku odjeknula je nakon što se podmornica iz još neutvrđenih razloga spustila na dno Barentsova mora, priopćilo je u subotu službeno rusko istražno povjerenstvo, prenosi agencija Itar-Tass. »Jaka eksplozija desila se nakon što se podmornica spustila i udarila o dno. Ta je eksplozija uzrok oštećenja u unutrašnjosti podmornice«, izjavio je guverner regije Murmansk Jurij Evdokimov pozivajući se na službeno rusko istražno povjerenstvo. Evdokimov je dodao da je ta eksplozija uništila dokaze koji bi mogli omogućiti identifikaciju pravih uzroka katastrofe koji »još uvijek nisu utvrđeni«. </p>
<p>Posada u pramčanom dijelu podmornice Kursk najvjerojatnije je odmah poginula, a za ostale članove posade nije vjerojatno da su još uvijek živi, priopćila je u subotu ruska mornarica. »Najverojatnije je cijeli prednji dio podmornice potopljen, a posada u tim sekcijama poginula je u prvim minutama nesreće«, rekao je načelnik stožera ruske Sjeverne flote Mihajl Mocak za rusku televizijsku postaju RTR. Mocak je naglasio da spasilački napori neće prestati i da će se nastaviti i u nedjelju. Istaknuo je ipak da gotovo nema izleda da na Kursku još uvijek ima preživjelih te tu havariju nazvao najvećom katastrofom u povijesti ruske mornarice. </p>
<p>Prema informacijama vojnih izvora u subotu poslijepodne, ekipa britanskih i norveških spasilaca s mini podmornicom LR5 trebala je stići do mjesta gdje se nalazi ruska podmornica Kursk oko 17 sati po srednjoeuropskom vremenu i nakon nekoliko sati započeti akciju spašavanja. Spasioci zatim pod more spuštaju teledirigiranu kameru za podvodno snimanje koja omogućuje fotografiranje podmornice. Nakon analize fotografija treba zaroniti mini podmornica LR5, kazao je vojni glasnogovornik, dodavši kako bi akcija spašavanja trebala početi »nekoliko sati« nakon dolaska Normand Pioneera u to područje.</p>
<p>Posada podmornice Kursk bila je dobro izvježbana za izvanredne situacije hermetičnog zatvaranja pojedinih sekcija podmornice i za evakuaciju, izjavio je mornar Aleksej Bessel koji je izbjegao tragediju jer je s podmornice otišao na odmor. On je rekao da je vježba hermetičnog zatvaranja pojedinih sekcija i evakuacije podmornice bila redovno izvođena. </p>
<p>Bessel je također naglasio da je posada bila dobro obučena i za evakuaciju i uporabu posebnih ronilačkih aparata uz pomoć kojih se napušta podmornica, te dodao da to što se ne čuju signali s podmornice ne znači da nema preživjelih i da netko ne lupa u trup. Naime, između unutarnjeg i vanjskog trupa podmornice nalazi se gotovo metar debeli sloj materijala koji prigušuje zvukove. (Hina/Reuters/AFP)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>»Papin Woodstock 2000« na rimskoj Tor Vergati</p>
<p>Usprkos temperaturi od 40 stupnjeva na Tor Vergati okupilo se oko dva milijuna mladih iz cijeloga svijeta, za koje je Papina karizma znatno nadmašila popularnost čak i najvećih pop i rock zvijezda današnjice / Papa se spustio niz stepenice dekorirane sa 30.000 bijelih, žutih i crvenih danskih margarita, koje su reproducirale mozaik na podu bazilike San Giovanni</p>
<p>RIM, 19. kolovoza</p>
<p> - Ni visoke ljetnje temperature koje su se popele do 40 stupnjeva nisu zaustavile rijeku mladih koja se zaputila na najveće hodočašće ovog stoljeća. Dolaze sa svih strana, govore različite jezike, različita im je i boja kože, ali povezuje ih ono što im je zajedničko - njihova mladost i želja za povratkom starih dobrih vrijednosti i ideala. Brojčano će prestići Woodstock jer se očekuje 2 milijuna hodočasnika 20. stoljeća na 350 hektara Tor Vergate, predjela u sjeverom dijelu grada, gdje se nalazi drugi rimski univerzitet.</p>
<p>Za dolazak dp Tor Vergatea pripremljen je posebni prometni plan. Zabranjen je dolazak osobnim automobilima, a do kompleksa se može doći samo javnim prijevozom To je još jedan veliki ispit za javni prijevoz Rima, koji je u više navrata oštro kritiziran. Ni ovaj jubilej, a posebice Svjetski dan mladih, nije prošao bez opravdanih kritika, pa će se zato poduzeti sve da tog dana sve besprijekorno funkcionira. Na kompleksu Tor Vergate sve je bilo spremno; od sendviča i vode za sudionike pa do hitne medicinske pomoći. Tor Vergata je pretvorena u mali gradić sa 51 mini-trgom opremljenim sa svime što mladi trebaju. </p>
<p>Ipak, glavni događaj, koji su svi s nestrpljenjem očekivali, bio je ponovni susret s papom Ivanom Pavlom II. Wojtylom, koji je među njima popularniji od svih svjetskih rock-starova. Poznati sociolog Franco Ferrarotti to objašnjava: »Današnja mladež traži više životne skromnosti i skreće pažnju na nesrazmjer između prava i dužnosti. Trijumfira karizma Pape u svijetu očeva bez autoriteta«.</p>
<p>U subotu navečer Papa se spustio niz stepenice dekorirane sa 30.000 bijelih, žutih i crvenih danskih margarita, koje reproduciraju mozaik na podu bazilike San Giovanni. Poslije mukotrpnog hodočašća na temperaturi od 40 stupnjeva, mlade je dočekala glazba Angela Branduardija. Papa Ivan Pavao II. želio je biti među njima u predvečerje, pred završnu nedjeljnju misu. Mnogi od mladih, koji su se okupili na Tor Vergatiju tek su se rodili kad je papa Wojtyla došao na čelo Pontefikata, ali je on, pomlađen među mladima, hodočasnik među hodočasnicima, prošao pješke ispod luka s brončanim Kristom, a potom sjeo u papamobil koji ga je provezao kroz euforično mnoštvo, koje mu je klicalo. Simbolična poruka 15. Svjetskog dana mladih je zahtjev za ukidanja smrtne kazne u svim zemljama svijeta, jer ljudski život je od neprocijenjive vrijednosti i nitko ga nema pravo oduzeti. Druga poruka je oprost, poziv na mir tamo gdje ga nema, pomoć siromašnima i bespomoćnima.</p>
<p>Monsignor Cesare Nosiglia, predsjednik Komiteta Svjetskog dana mladosti, u petak je pozvao sve roditelje da se pridruže mladima na Tor Vergati, pozvao je Rimljane da se vrate nešto ranije s odmora kako bi prisustvovali tom velikom događaju. Taj je poziv bio u suprotnosti s apelom rimskog gradonačelnika Francesca Rutellija, koji je dan ranije pozvao Rimljane da prolongiraju povratak za jedan dan da bi se izbjegla prometna gužva. Ali sve je izglađeno kad je rimski ured za odnose s javnošću pojasnio da je gradonačelnik pozivao i na prijevremeni povratak u cilju izbjegavanja prometnog kaosa.</p>
<p> I predsjednik Italije Carlo Azeglio Ciampi se aktivno uključio u proslavu Svjetskog dana mladosti. U subotu ujutro pozvao je 200 mladih iz raznih zemalja i kontinenata u posjet u predsjedničku palaču Quirinale, gdje su s mladima bili i kardinali Camillo Ruini i James Francis Stafford. Predsjednik Ciampi će se zajedno s predsjednikom Senata Nicolom Mancinom i predsjednikom vlade Giulianom Amatom sastati s Papom u nedjelju pred završnu misu i to će biti treći susret Ciampija s Papom. </p>
<p>Sanja Mihaljinac</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Bez jugoslavenskih izbora na Kosovu</p>
<p>PRIŠTINA, 19. kolovoza</p>
<p> - Održavanje jugoslavenskih izbora na Kosovu moglo bi ugroziti osjetljivo sigurnosno stanje i spriječiti demokratske procese u pokrajini, izjavio je u petak navečer civilni upravitelj UN-a na Kosovu Bernard Kouchner. Provedba izbora 24. rujna »destabilizirala bi sigurnosno stanje i spriječila političke procese koji vode uspostavi demokracije na Kosovu«, ocijenio je francuski diplomat. Ukazao je također na poteškoće vezane uz organiziranje općinskih izbora na Kosovu, koji bi se trebali održati mjesec dana nakon izbora u SR Jugoslaviji. »Radili smo tijekom prošle i ove godine na pripremi općinskih izbora na Kosovu«, rekao je Kouchner. »Trenutačno ne vidim mogućnost za održavanje pravednih i otvorenih jugoslavenskih izbora«, zaključio je.</p>
<p> Beogradske vlasti kritizirale su Kouchnera zbog raspisivanja općinskih izbora na Kosovu 28. listopada i pozvale srpsku zajednicu da ih bojkotira. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Opet »Srbi svi i svugdje«</p>
<p>ZAGREB, 19. kolovoza</p>
<p> - Znanstvenika ima raznih, a i povjesničara se nađe svake fele. Jedan od njih je i Veselin Đuretić, doktor povijesti s popriličnim brojem godina života i rada posvećenih proučavanju povijesti Srbalja i s povremenim izletima u politiku. Navodno danomice vučen za rukav da se uključi u najnoviju predsjedničku utrku u Jugoslaviju (što je on odbio, jer »kako ući u ring bez organizirane vojske«), Đuretić je prije par dana ipak odlučio »briljantne« domete svoje razrađene izborne strategije benevolentno ponuditi aktualnim takmacima poput Miloševića, Koštunice, Mihailovića, Nikolića. Doduše, oni se možda neće moći okoristiti s oko milijun glasova »iz BiH, Srpske krajine i Srpskog Podunavlja« jer to biračko tijelo u 90 posto slučajeva gravitira upravo Đuretiću, ali u njegovoj »Deklaraciji« ipak ima dovoljno savjeta koje treba iskoristiti u borbi za mjesto predsjednika svih Srba i »znanstvenih« istina koje nikako ne bi trebalo skrivati od srpskog naroda. Tako bi, na primjer, mudri političari trebali znati kako su »srpske pozicije u 20. stoljeću samoobrambene i slobodarske, pa prema tome nitko od Srba ne može biti odgovoran za ratne zločine...«. Nadalje, tvrdi Đuretić, ratove u proteklom desetljeću Srbima su nametnuli isti oni koji su ih napali u Prvom i Drugom svjetskom ratu, a »mir« su nametnuli zapadna i istočna dojenčad titovskih propagandističkih podjela, naučio je Đuretić iz puno pročitanih povijesnih knjiga pa zaključio kako su srpskim zemljama nagrađeni Hitlerovi trabanti, a Srbe nisu pobijedili hrvatski, slovenski i šiptarski razbijači nego politike četiri velike sile ...« U toj su svjetskoj ujdurmi Srbi »zaboravili istaknuti osnovno pitanje - arbitražno razgraničenje Srba i Hrvata«, s dozom predbacivanja kazuje Đuretić. Po njegovom receptu, novi bi predsjednik Jugoslavije trebao obećati jugoslavensko državljanstvo svim Srbima, otkazati gostoprimstvo svim Albancima koji su »srpsku zemlju Kosovo i Metohiju zaposjeli u vrijeme Mussolinijeve, Hitlerove i Titove diktature«, preseliti glavni grad u Prizren, a Albancima dati »toliko autonomije na Kosovu unutar Srbije koliko i za Srbe u RSK unutar Hrvatske«. Po Đuretiću, pragmatično bi bilo što prije prekinuti partijsko-politički rat »između dvije srpske cjeline« sa sjedištima u Beogradu i Podgorici, a ni oko Bosne i Hercegovine nema dvojbi: umjesto daytonske »Jugoslavije u malom, cjelokupnu BiH treba vratiti u Jugoslaviju«.</p>
<p>Ovih teza, saznanja i savjeta povjesničara Đuretića ne bi se posramio ni njegov poznati prethodnik i duhovni otac Ilija Garašanin. Svoj razvojni put od »Načertanija«, preko »Memoranduma« srpskih akademika, do još nezavršenih ratnih (ob)računa na prostoru nekadašnje Jugoslavije, gdje su očito »Srbi svi i svugdje«, Đuretić samodopadno naziva »funkcionalnim odnosom znanosti i politike«. Bez najblaže primisli da je anakronistički, pa čak i bizaran, sve to vrlo ozbiljno objašnjava čitateljstvu ovih dana u intervjuu za Glas javnosti, beogradski privatni dnevni list.</p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Izetbegović ne odustaje od povlačenja</p>
<p>SARAJEVO, 19. kolovoza</p>
<p> - Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović izjavio je u subotu kako je njegova odluka o povlačenju iz tog tijela konačna. Komentirajući za sarajevski Dnevni avaz najave kako bi on mogao odustati od najavljene ostavke zbog intervencija međunarodne zajednice u svezi s načinom izbora novog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Izetbegović je kazao kako ranije donesenu odluku nije promijenio. »Nisam odustao, povlačim se kako sam najavio mada bih u ovakvoj situaciji kada se međunarodna zajednica poigrava bošnjačkim nacionalnim interesima, da ikako mogu, promijenio odluku i ostao na dužnosti«, izjavio je Izetbegović. On je istaknuo kako je najvažniji razlog za povlačenje njegovo zdravstveno stanje koje se »nije popravilo a ovo što se radi moglo ga je samo pogoršati«.</p>
<p> Čelnik Stranke demokratske akcije (SDA) optužio je međunarodnu zajednicu da manipulira načinom izbora novog člana Predsjedništva. Po njegovim rječima kandidat SDA bi siguno ponovo pobijedio kada bi se mogao natjecati u slobodnoj utakmici, a kandidat Socijaldemokratske partije (SDP) bi sigurno izgubio.</p>
<p> Komentirajući činjenicu da se njegova stranka sve više sukobljava s međunarodnim organizacijama Izetbegović je kazao kako je to zapravo sukob s »arogancijom i nepravdama koje se čine« pri čemu se preuveličavaju greške koje je tijekom rata i nakon njega počinila SDA, a prema bošnjačkom narodu uspostavljaju se dvostruka politička i ostala mjerila. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Gore stigao Busha na 5 posto</p>
<p>WASHINGTON, 19. kolovoza</p>
<p> - Ni nakon dviju stranačkih izbornih konvencija na kojima su Al Gore i George W. Bush potvrđeni kao predsjednički kandidati na izborima 7. studenoga, Amerikance ta politička utrke ne zanima previše. Gallupova telefonska anketa u petak pokazala je da samo 47 posto ispitanika prati predizbornu kampanju. Tradicionalni nedostatak zanimanja, kažu stručnjaci, pojačan je činjenicom da Amerikanci u prosjeku žive vrlo dobro i da su svi gospodarski pokazatelji odlični. Tko bi se onda i zašto zanimao za politiku? Podatak da izbori ne zanimaju ni polovicu ispitanika ide na ruku republikancima jer dosadašnje iskustvo pokazuje da su njihovi glasači savjesniji. Demokratima za utjehu može poslužiti da je 1992. i 1996. s odazivom birača oko 50 posto pobjedio njihov dvojac Bill Clinton i Al Gore.</p>
<p> Drugo ispitivanje, koje je tijekom četiri dana demokratske konvencije u Los Angelesu obavila Internet agencija »Voter.com« pokazalo je da se Gore približio Bushu na samo 5 posto. Za republikanskog kandidata glasovalo bi 45 posto a za demokratskog 40 posto birača. Budući da je riječ o svojevrsnoj internet-anketi, ovi se rezultati ne smatraju odviše vjerodostojnima nego se čekaju podaci koje će preko vikenda prikupiti Gallup i Zogby.</p>
<p> Analitičari napominju da Gore ima malo vremena da se poravna u utrci. Nepisano je pravilo da kandidat koji vodi nakon obiju konvencija pobjeđuje na izborima. Dosad su samo dvojica političara - Harry Truman 1948. i Ronald Reagan 1980. pobijedili na predsjedničkim izborima iako su na Dan rada, 4. rujna u ispitivanjima javnog mnijenja zaostajali za svojim takmacima. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Policajac koji prijavi mito dobiva nagradu u visini mita</p>
<p>Takvu je praksu uveo šef policije u Brnu, vjerujući da će smanjiti podmićivanje policajaca / Česi smatraju policajce najkorumpiranijima od svih društvenih slojeva</p>
<p>ZAGREB, 19. kolovoza</p>
<p> - Nesavjesni vozači koji bi na širem području grada Brna u Češkoj pokušali nakon prekršaja potplatiti prometnog policajca, što je dosad bio čest slučaj, bit će odsad neugodno iznenađeni. Pobrinuo se za to šef policije u Brnu Jaroslav Prikryl koji je smislio originalan način da spriječi korumpiranost svojih prometnih policajaca, a njih stimulira da savjesnije obavljaju svoj posao. Princip glasi: policajac koji prijavi pokušaj podmićivanja i o tome svjedoči na sudu bit će nagrađen u visini ponuđenog mita. »To, dakako, ne znači da će policajac dobiti, primjerice, 100.000 kruna (više od 20.000 kuna) ali, recimo, pet tisuća sigurno«, kaže Prikryl i vjeruje da će njegova metoda dati rezultata. Prvi bi takvu nagradu mogao dobiti policajac, koji je ovih dana prijavio vozača pod utjecajem alkohola koji je nakon što je prouzročio nesreću pobjegao s mjesta nesreće, pa je, kad je uhvaćen, pokušao podmititi policajca sa 10.000 kruna (više od 2000 kuna).</p>
<p>Nestandardna odluka policijskog šefa u Brnu izazvala je velike polemike u Češkoj. Mnogi vjeruju da je to dobar način da se spriječi korupcija policajaca, dok odvjetnici i neki političari smatraju da policajci ne mogu biti nagrađivani za obavljanje posla za koji su i inače plaćeni, pa makar i slabo. Ministar unutarnjih poslova Stanislav Gross uputio je u Brno stručnjake da se na licu mjesta upoznaju sa situacijom i ujedno najavio od 1. rujna osnivanje posebne jedinice koja će se unutar resora baviti ispitivanjem i kontrolom kažnjivih djela policajaca, organiziranim zločinom i značajnim gospodarskim kriminalitetom u policijskim redovima. Pokušaj je to novog ministra, koji rukovodi unutarnjim poslovima od proljeća ove godine, da popravi loš image koji sada policija uživa u češkoj javnosti. </p>
<p>Prema istraživanju međunarodne organizacije Transparency International (TIC), češki građani smatraju da je upravo policija najviše zahvaćena korupcijom. Svaki četvrti Čeh (24 posto) smatra policiju najkorumpiranijom institucijom (1998. ih je bilo samo 9 posto!), a slijede službenici (državni, gradski, općinski) sa 23 posto, suci 16 posto itd. Unutar policije najveća mogućnost korupcije je kod policajaca koji se bave dozvolama boravka i uopće strancima (38 posto), a zatim slijede prometni policajci sa 35 posto. Prema procjeni TIC-a, uspijeva se otkriti samo jedan posto onih koji sudjeluju u nekom obliku korupcije, a prošle godine je, prema policijskim podacima, dokazana korumpiranost policajca samo u 14 slučajeva. </p>
<p>I službene statistike Ministarstva unutarnjih poslova pokazuju da sve više policajaca krši zakone. Tako su samo u prvoj polovici ove godine policajci prekršili zakon u 50 posto više slučajeva nego u istom prošlogodišnjem razdoblju. Pa ipak, ministar MUP-a Stanislav Gross smatra to pozitivnim podacima. »Radi se o tome da uspijevamo pojačanom unutrašnjom kontrolom otkrivati sve više pogrešaka policajaca«, tvrdi Gross i dodaje kako takve statistike u javnosti stvaraju suprotan dojam, kao da se radi o povećanom kriminalitetu kod policije. Ali zato šef inspekcije MUP-a priznaje da su ti podaci samo »vrh ledenog brijega« i da mnoga krivična djela policajaca ostaju zataškana. </p>
<p>U prošloj godini inspekcija je krivično gonila 345 svojih kolega, a u 1988. godini 306, dok je u prvom polugodištu ove godine ta brojka dostigla 181, što praktički znači da je svaki dan otkriveno jedno krivično djelo policajca kojih u Češkoj ima oko 30.000. Prema inspektoru, najviše krivičnih djela čine pozornici i prometni policajci, ali isto tako i pogranična policija te policija za strance. Najčešće kažnjivo djelo jest zloporaba ovlasti javnog djelatnika, a odmah iza toga je primanje mita. I upravo da bi doskočio podmićivanju svojih prometnih policajaca, šef policije u Brnu uveo je neuobičajenu metodu, o kojoj se može raspravljati, kojoj se mogu nalaziti prednosti i nedostaci, ali koja će, uvjeren je on, dati rezultate. A to mu se čini - najvažnijim.</p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Tri taoca na Jolou oslobođena, za ostale se ne zna</p>
<p>JOLO, 19. kolovoza</p>
<p> - Tri malezijska državljana što su ih, s još 18 osoba, prije četiri mjeseca na jugu Filipina oteli muslimanski pobunjenici, oslobođeni su a uskoro se očekuje oslobađanje i ostalih talaca, objavljeno je u subotu iz službenih filipinskih izvora. Agencije javljaju da su u subotu ujutro na dio otoka Jolo, što ga drže pobunjenici, stigli glavni pregovarači. Malezijski veleposlanik H.M. Aršad novinarima je kazao kako raspolaže informacijom da su tri taoca već oslobođena i da bi trebali skoro stići u Zamboangu. Oni su oslobođeni još u petak navečer, ali nisu uspjeli stići zbog lošeg vremena, kazao je Aršad.</p>
<p> Pregovarači koji su u subotu ujutro očekivali da će pripadnici pobunjeničke skupine Abu Sayyaf osloboditi taoce otete u travnju, vratili su se praznih ruku, budući su ih pobunjenici odbili osloboditi sve odjednom, prenose agencije. »Morat ćmo ponovno pregovarati«, kazao je novinarima libijski izaslanik Rajab Azarouq. On je izjavio da su pobunjenici bili spremni osloboditi taoce u skupinama, ali je filipinski predsjednik Joseph Estrada tražio da se puste svi odjednom. Još nije poznato kada će pregovori biti nastavljeni.</p>
<p> Pobunjenici u zatočeništvu od 23. travnja drže još devet stranih turista - dvoje Nijemaca, šestero Francuza, među kojima je troje novinara otetih nešto kasnije, dva finska državljana i dva južnoafrička državljana. Najveće napore za okončanje 17-tjedne krize s taocima uložili su Libijci, koji bi, prema mišljenju diplomata, željeli poboljšati svoj međunarodni rejting nakon izolacije u kojoj su se našli 1988. godine nakon nesreće nad Lockerbiem. (AFP/Reuters/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="44">
<p>Gjenero, pro et contra (4): ozbiljan se list brine da polemike ne budu uvredljive</p>
<p>Prilikom nedavne proslave šezdesete obljetnice Vjesnika, uz mnoge je pohvale i čestitke rečeno kako se je Vjesnik profilirao u ozbiljan politički dnevnik. Glavni je njegov urednik tada oblikovao uzrečicu »Odijelo ne čini čovjeka, novine da«. Drugim riječima, reci mi koje novine čitaš, pak ću ti znati reći tko si i što si.</p>
<p>Prema tome, dnevni list što pretendira na ozbiljnost i određenu razinu pisanja u svojim rubrikama, za razliku od novina obilježenih nazivom »Pistolenblatt«, vodi računa da izlaganja, makar polemička, ne budu uvredljiva te da poštuju standarde i načela akademskog komuniciranja, u govoru i u pisanju. Takvog je čitatelja zato iznenadio nedavni članak u kojemu Davor Gjenero, među ostalim, iznosi svoje shvaćanje, po kojemu bi naziv najvišeg predstavničkog tijela u Hrvatskoj, tj. Hrvatskog državnog sabora trebalo mijenjati samo u Sabor, smatrajući suvišnim u nazivu, i hrvatski i državni. Ako je međutim naziv ovog predstavničkog tijela rezultat iscrpne saborske rasprave i zakonskoga akta, onda Davorovo mišljenje i tumačenje čitatelju Vjesnika može biti samo bizarno i neumjesno da o tome čita baš u Vjesniku. U pismima čitatelja na Davorovo je izlaganje promptno protuargumentima reagirao čitatelj iz Čakovca.</p>
<p>Međutim, ni Davor ni Vjesnik na tome ne staju. U broju od 9. ovog mjeseca Vjesnik objavljuje Davorovo »Umjesto slavljenja 'Tuđmanova' valjalo bi detuđmanizacijom politički integrirati Hrvatsku«. Ono što je također zakonskim aktom za dan 5. kolovoza obilježeno kao Dan domovinske zahvalnosti i proglašeno državnim blagdanom, u kalendaru označeno crveno, Davor Gjenero naziva »Tuđmanovo«, smatrajući sintagmu domovinske zahvalnosti rezultatom pretencioznosti i kiča političkoga stila prvog hrvatskog Predsjednika. Članak je pun otrova i žuči u kojemu je i pokojni ministar obrane obilježen kao »neki Gojko Šušak«, a Knin kao Zvonimirov kraljevski grad stavljen u navodnike. Hrvatsku vojsku Davor obilježava kao škvadru Tuđmanovih pretorijanaca, za koju je, po njegovim riječima, general Stipetić preuzeto težak zadatak pretvaranja u ozbiljnu vojsku. »Oluju« Davor obilježava kao vrijeme kad su psi rata postupno puštani u pljačku, pak se po Davorovim riječima danas to vrijeme slavi kao praznik.</p>
<p>Na Dan domovinske zahvalnosti služene su u mnogim crkvama mise zadušnice, a izaslanstva su polagala vijence i palila svijeće na spomen-obilježjima i grobljima poginulih branitelja. Na Mirogoju i danas još gore svijeće, što su ih u tri reda zapalili građani na grobu prvog hrvatskog predsjednika. Prema tome, tisuće je i tisuće hrvatskih građana, koji Dan domovinske zahvalnosti ne osjećaju kao »Tuđmanovo«, kad je »autoritaran vladar dizao barjak u Kninu« i kada »psi rata nisu postupno puštani u pljačku«.</p>
<p>Zar je onda doista takvoj ocjeni Dana domovinske zahvalnosti mjesto u Vjesniku, kakvim sebe obilježava i kakvim Vjesnik želi biti?</p>
<p>dr. MILORAD ANDRIČEVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Gjenero pro et contra (5): svake godine treba dostojno proslaviti Dan domovinske zahvalnosti da zauvijek svi Hrvati znaju da su sudjelovali u povijesnom pothvatu </p>
<p>Slušajući 9. kolovoza 2000. navečer vijesti, obradovao sam se u prvi mah, jer sam pomislio da se raspalo uredništvo Vjesnika zbog članka koji me je ranije tog dana blagorečeno razljutio i rastužio. No, Vjesnikovi urednici prosvjedovali su zbog možda isto neukusnog članka, ali po mom mišljenju ni približno tako groznog i neprihvatljivog kao što je na istoj stranici tiskan članak križara »Detuđmanizacija«, izvjesnog Davora Gjenera.</p>
<p>U tom članku autor se, naime, trsi potpuno obezvrijediti akciju Oluja, a i Hrvatsku vojsku, tj. njezine oficire i vojnike, koji su bez obzira na mišljenje Gjenera i sličnih izveli briljantnu pobjedničku akciju, koja Hrvatima i u budućnosti treba jačati samopouzdanje i svijest o vlastitoj vrijednosti.</p>
<p>Mišljenja sam da je ova tvrdnja neprijeporna. Uostalom na prvoj stranici istog broja Vjesnika, masno je otisnuta izjava prvaka SDP-a: »U SDP-u će biti sukoba ako netko u stranci bude mislio da treba mijenjati politiku prema Domovinskom ratu«.... i u nastavku »Domovinski rat je svetinja«. Stoga i muhoserine poput ove Gjenerove neće naškoditi spomeniku pobjede »čvršćem od mjedi«.</p>
<p>No ipak mislim, zbog javnosti potrebno je o predmetnom bolesnom uradku reći i nešto podrobnije. Nadam se da će urednik uvrstiti moje pismo u jedan od sljedećih brojeva Vjesnika, sve u skladu s obznanjenim »redakcijskim ekumenizmom«, tj. »načelom slobodnog mišljenja o svim stvarima«. Mišljenja sam da bez obzira na to načelo, članak o kojem je riječ nema mjesta u Vjesniku. Vjesnik je hrvatska institucija, ne naravno zato što ga ja redovito čitam posljednjih 40 godina, nego je to mišljenje većine relevantnih ljudi. Osim toga, Vjesnik financiraju hrvatski porezni obveznici, pa je inkompatibilno da se na njegovim stranicama propagira krajnje antihrvatska, JUGER-ska stajališta. Takvim uradcima mjesto je u drugim publikacijama jugerskoga smjera, patoloških mrzitelja Hrvatske i Hrvata.</p>
<p>Gjenero se, naime, u relativno velikom članku (u okviru) upinje dokazati da 5. kolovoza Hrvati nemaju što slaviti, jer sve je to bila obmana, namještaljka, kriminal i zločini. Gjenero u početku zlorabi govor Vlade Gotovca da bi odmah obezvrijedio HV uopće. Naime, doslovno izjednačava Štab zagrebačke vojne oblasti JNA sa stožerom Hrvatske vojske. On doslovno kaže: ... »pred zgradom Hrvatskog radiše, u kojoj su tada sjedili oficiri okupacijske vojske, a ubrzo su ih zamijenili odabranici srca nekog Gojka Šuška«. Tako Gjenero o pobjedničkom stožeru HV i ne zaustavlja se. Ista zgrada, za njega: »... i danas je utočište besmislenoj administraciji Ministarstva obrane i glavnog stožera«. I dalje od Gjenera možemo saznati: »... da general Stipetić, koji je na sebe preuzeo težak zadatak pretvaranja 'škvadre' Tuđmanovih pretorijanaca u ozbiljnu vojsku...«</p>
<p>Dakle, HV je bila neozbiljna škvadra Tuđmanovih pretorijanaca, koja je nažalost Gjenera i slične, oslobodila Hrvatsku, i među inim, izvela briljantne vojne operacije Bljesak i Oluju sa svim pozitivnim posljedicama. Gjenero, interesantno, dijeli hrvatske generale: »Mogli smo tako čuti da su svi generali jednaki, pa se ljude poput Tusa, Stipetića, Špegelja, Agotića izjednačuje s polusvijetom bivših vozača, vodoinstalatera ili podoficira plaćeničkih vojski...«.</p>
<p>Čudan kriterij po čemu su imenom navedeni generali vrijedniji od »šljama« ostalih generala HV, koje Gjenero već zlurado vidi u Haagu. Ruku na srce, navedeni generali su zaista bili školovani Titovi pretorijanci, i to najbolji kad su u hijerarhiji JNA dosegli tako visoke položaje. JNA naime, kao i cijela država baš nije bila sklona Hrvatima. To što u ovu grupu Gjenero nije svrstao generala Červenka ne čudi, jer je Červenko svakako više Hrvat od navedenih (izletio je iz JNA kroz zatvor 20 godina ranije), a nije ni pravi jugo-boljševički pretorijanac već u prvom redu svjesni sudionik Hrvatskog antifašističkog pokreta otpora, za razliku od navedenih generala koji su odgojem, ponavljam, pravi Titovi janjičari. Oni su na kraju našli pravi put i za to im svaka hvala i slava, kao i ostalim hrvatskim generalima, oficirima i vojnicima, pa bili oni ranije u građanskim zvanjima šoferi ili vodoinstalateri. Spominjanje navedenih generala u kontekstu Gjenerova članka velika je nepravda prema njima, jer ih je autor zloupotrijebio u omalovažavanju HV i njenih uspjeha, a oni su dali veliki doprinos HV-u, ili prema Gjeneru, »škvadri Tuđmanovih pretorijanaca«.</p>
<p>Ne vjerujem da ijedan od navedenih generala misli da je »Oluja« dogovorena »farsa«, što u istom članku sugerira Gjenero. Insinuira naime, da je Tuđman »crnim telefonom« sve dogovorio s Dedinjem. Krasno! Gjenero u svojoj zaslijepljenosti slavi Franju Tuđmana više od bilo koga. Ako je Tuđman telefonom dogovorio »Oluju«, može li netko naći većeg i zaslužnijeg Hrvata?</p>
<p>Gjenero to svakako nije želio dokazati pišući predmetni, smušeni ali i zloban, bezobrazan i neukusan uradak, na kojeg se stoga valjalo osvrnuti. To tim više jer je prigodan »Danu zahvalnosti«, ali i stoga što u posljednje vrijeme raste plimni val »mrčihartija«, koji, negirajući uspjehe Hrvatske vojske i hrvatskog vojnika, žele privući pozornost na svoju malenkost, koja je pod zaštitom hrvatskog vojnika, ugodno u Zagrebu od 1990. do 1995. politizirala po kavanama. I ne samo to. Neki od tih nisu izdržali, morali su u međuvremenu skoknuti u »prestolnicu« ili bar pozvati »na razgovor« mitomane iz Beograda.</p>
<p>Ti isti sada na svojim »prsima« hrabro Hrvatima donose »ljudska prava, liberal demokraciju, globalizaciju, novi svjetski poredak i ujedinjenu Europu«, svjesni da takav stav može donijeti i koji dolar, a ne samo besplatnu kavicu na brifingu u ambasadi.</p>
<p>I profesor Slaven Letica upozorio je u jednom intervjuu odmah nakon ovogodišnjih izbora, da hrvatski intelektualci svjesno omalovažavaju ili prešućuju veličinu i važnost Domovinskog rata, kako bi povećali svoju važnost i zaslugu. Da je tome tako govori i činjenica da nakon takve epopeje kao što je Domovinski rat, mi nemamo ni službeno proglašene heroje, ni poznate junake, bilo iz redova časnika ili običnih vojnika. Za to sigurno snosi i dio odgovornosti Franjo Tuđman i HDZ, ali isto tako i svi brojni oporbeni intelektualci koji su imali prilike u javnosti ukazati na istinske hrvatske junake, umjesto da se isto kao i vrhovnik, bave isključivo autopromocijom, i to nažalost vrlo često kriminalizirajući Domovinski rat i »šaljući« hrvatske vojnike u Haag.</p>
<p>Neka se kazne rijetki zločinci iz redova Hrvatske vojske, ali velikoj većini treba odati priznanje i svake godine dostojno proslaviti Dan domovinske zahvalnosti da zauvijek svi sudionici Domovinskog rata znaju da su sudjelovali u velikom, važnom, povijesnom i uspješnom pothvatu, a ne u zločinu.</p>
<p>MIHAEL ZAMBELI</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Redakcijski ekumenizam (15)</p>
<p>Nedvojbeno je da su renesansu hrvatskog novinarstva (s više demokracije i tolerancije!), 9. kolovoza 2000. godine, u Zagrebu, doista započeli I. Mandić (K. Dujmović?) i šestorica (zapravo petorka, op. ur.) urednika »Vjesnika« - u ostavci!</p>
<p>U prvi mah sam pomislio: - Tko »djeluje« i puca kroz mlađahnog novinara Krešimira Dujmovića, koji s godinama u životu i žurnalizmu, zasigurno nema ni znanja ni iskustva da »proriče«, ocjenjuje a ponajmanje sudi o Bogu i crkvi! I, ekumenizmu. Ne može on čitati (»iščitati«) iz misli i molitava nadbiskupa, biskupa, svećenika i popova, tko, što i koliko misli iskreno i koliko je a koliko nije licemjer? Drugo, zasigurno, neke njegove rečenice su (nemam toliko osebujna teološka saznanja!) otvoreno bogohuljenje. E, sad, treba pitati njega, čije je to, je li njegovo, mišljenje? Taj stav, je li odraz društva u kojemu živi i školuje se, obitelji, medija ili nakaradne »sugestije« (jer u tekstu sve, i, nije nakaradno ali ima uvrijeda!); nečiji - pa možda - i politički utjecaj? To on najbolje zna. Ako je tu on za nešto i kriv, mi nismo ti da mu sudimo. Ali, ipak, riječi, uvijek, ne ubijaju! Svejedno, manje su grješni od nekih ratničkih i tajkunskih. To - zasigurno. Ali, ima tu nečeg i »otkačenog« i nadasve, razmahanog, čak i hrabrog. Ovakav tekst u tako malo riječi, nabijen sa toliko »nabrajanja« krivoga u Ekumenizmu i njegovim akterima (božjim slugama!) skoro nismo našli u našem tisku. Barem ne ovog profila i formata kakav je, tradicionalno, ugledni hrvatski politički dnevnik. Kad ponovo pročitam Ekumenizam K. Dujmovića, a to sam u više navrata i učinio, pomislim je li to on misli ozbiljno ili je ovo neka (ne)slana šala? Ozbiljno misli, hrabro i razmahano napisan tekst a kvare ga neke uvrijede i zločeste negacije i aluzije. Da li da mu oprostim? Da li da se on vama (nama) ispriča? Što da mu oprostimo? Glede čega da nam se ispriča? Ipak, mlad je i nije rečeno da će biti ozbiljan i zreo novinar-komentator. Ali, ni da neće biti - šaldžija. Možda satirik. Ili - satiričar.</p>
<p>Zato i potpora šestorici urednika (zapravo petorki, op. ur.) u ostavci.</p>
<p>Ali i opaska glavnom uredniku Igoru Mandiću, koji je u svom post-festum osvrtu - objašnjenju napisao i ovo: </p>
<p>- »Ako je mišljenje toga našega autora po nečemu smiono - evo u Jutarnjem listu od 9. kolovoza čitam kolumnu g. Luke Vuce »Nacionalne vjere su zapravo karikature i krivotvorine« koja je u potpunom suglasju s idejom i zaključcima Dujmovićeva članka - onda je svakome slobodoumne polemičaru otvoren prostor za reagiranje u Vjesniku na odgovarajućoj razini!« Među ostalim, i to je, vjerojatno, posebice (za sva (?) pravdanja!) istaknuo u svom komentaru (osvrtu-objašnjenju...) glavni urednik Igor Mandić! Ako mi neće zamijeriti, nažalost kod nas se sve manje čini od zamjeranja.</p>
<p>Opet je aktualna i ona biblijska (teološka...) znana sintagma »Neka se baci kamenom onaj koji nije griješio!«!Uz kritike, uvijek idu samokritike. Ali, i obratno. Tako se, cijeli život, uči! I biva bolji, tolerantniji i demokratičniji i u Lijepoj našoj!Možda će Vjesnikov-Mandićev patent produkciji »Dujmovića« još netko, i ovih dana, pokušati patentirati! Ali, to zasigurno više neće biti raritet! To bi bio surogat ili, čak, plagijat!</p>
<p>Vjesnik se s Mandićem oštri! Bridimo od tog oštrenja! Oštrit će se i dalje! Netko će od tog oštrenja postati oštriji i »špicastiji« a netko će zastupiti!</p>
<p>Koliko je Ekumenizam K. Dujmovića ili post festum glavnog urednika I. Mandića u »Vjesniku« 9. odnosno 10. kolovoza 2000. g. bio anarhičan (ili arhaičan), politička Bomba ili Bombon, reći će čitatelji i vrijeme! Pogodak nije bio u prazno: za neke je bio promašaj, za druge u sridu! Za Mandića i Vjesnik i veću nakladu, onu čitateljsku. I demokraciju, medijsku - makar Mandićevsku!</p>
<p>IVICA MOLNAR SOLJANAC</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Mihaljević je ostao uvijek isti</p>
<p>U nekoj svojoj metafizičkoj ljutnji Nikica Mihaljević je u Vjesniku od 14. i 16. kolovoza navalio na mene. Kao nedostaje mu moje pisanje u Večernjaku! Do sada sam se sretao s onima koje je ljutilo ono što pišem, sada i s onim koji mi zamjera što ne pišem!
Za mene je ovo s Mihaljevićem novo iskustvo. Meni nikada nije falilo ako on ne piše. Ni nekoć u Oku. Ni danas u Vjesniku. No, čitajući što je pisao i što danas piše vidim da je ostao isti. Jednako je tolerantan, upućen i liberalan kao i prije dvadesetak godina.</p>
<p>MILAN JAJČINOVIĆ</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="48">
<p>U ponedjeljak suđenje navodnom HIS-ovcu zbog 18 kg eksploziva</p>
<p>ČAKOVEC, 19. kolovoza</p>
<p> - Pred Vijećem Općinskog suda u Čakovcu kojem predsjedava sudac Rajko Kipke, u ponedjeljak započinje glavna rasprava u kaznenom postupku protiv Dražena Vidovića (29), završenog strojarskog tehničara, iz međimurskog sela Hodošana. Vidović je sudionik Domovinskog rata, djelatna vojna osoba u Prvom hrvatskom gardijskom zdrugu u činu poručnika, ali pod suspenzijom od početka ožujka. </p>
<p>Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, naime, Dražena Vidovića tereti za kazneno djelo protiv javnog reda, počinjeno nedozvoljenim držanjem oružja i eksplozivnih tvari, koje je opisano i kažnjivo po članku 335 st. 2. kaznenog zakona. Njemu se stavlja na teret da je u vremenskom razdoblju od druge polovice 1991. pa do kraja veljače 2000. godine na nedopušten način nabavio i u svom posjedu držao velike količine minsko-eksplozivnih tvari i streljiva. Tijekom redovne kontrole prometa, u međimurskom selu Kleškovec, u općini Sveti Juraj na Bregu, službenici PU Međimurske 28. veljače ove godine u osobnom automobilu marke golf, registracije ZG 3394-N, kojim je upravljao Dražen Vidović, pronašli su ukupno 17.922 grama plastičnog eksploziva »pentrit«. Istoga dana, pretragom u kući njegova oca Ivana Vidovića u Hodošanu pronađeno je još 140 komada streljiva kalibra 5,45 mm, za automatsku pušku, 4 komada dimnih uložaka, 2 komada školskih upaljača za dimne uloške, 8 komada specijalnih upaljača bez detonatorske kapisle i dva komada trotilskih metaka. Ta dva trotilska metka sadrže ukupno 200 grama trotilnog eksploziva. Time je kod njega pronađeno ukupno 18 kilograma i 122 grama eksploziva. </p>
<p>Odmah po ovom događaju iz izvora u Zagrebu u medijima se baratalo navodom da je Dražen Vidović pripadnik, odnosno agent Hrvatske izvještajne službe (HIS). Po nekim tumačenjima to je proizvoljna konstrukcija, jer se tvrdi da je kao poručnik Prvog hrvatskog gardijskog zdruga samo radio na osiguranju središnje zgrade, odnosno kompleksa građevina HIS-a na Kuniščaku. U istrazi Vidović se branio šutnjom, kako na policiji, tako i pred istražnim sucem. Kako je došao do eksploziva vjerojatno će se utvrditi tijekom sudskog postupka, ali se pretpostavlja da je skupljao mine na ratištu i iz njih vadio eksploziv. Vlasnik automobila u kojem je pronađen eksploziv je zagrebački automehaničar Milan Butorac, čija je radionica blizu vojarne u kojoj je Vidović na službi. Nakon objavljivanja ovog slučaja početkom ožujka Vidović je pod suspenzijom. </p>
<p>Kako nam je rekao čakovečki odvjetnik Ivan Ivković, koji će u kaznenom postupku braniti optuženog Dražena Vidovića, on neće tražiti isključenje javnosti s glavne rasprave. To bi došlo u obzir samo ako bi se postavljala pitanja koja se odnose na vojnu ili državnu tajnu u svezi s Vidovićevim obavljanjem službe u Hrvatskoj vojsci, odnosno MORH-u. </p>
<p>Drago Ovčar</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>U Čakovcu optužnica i zbog deset kilograma eksploziva</p>
<p>ČAKOVEC, 19. kolovoza</p>
<p> - Zbog posjedovanja veće količine eksploziva, 7. kolovoza je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu podiglo optužnicu i protiv Tomislava Rašića (25), drvnog tehničara iz Slavonskog Broda, koji povremeno boravi u Čakovcu. Tomislav Rašić je razvojačeni hrvatski branitelj, odlikovan medaljama »Bljesak« i »Oluja«, koji je u Općinskom sudu u Čakovcu već osuđen radi kaznenog djela krivotvorenja isprave. </p>
<p>Tomislava Rašića su djelatnici PU Zagrebačke, u suradnji sa službenicima PU Međimurske i MUP-a RH zatekli 6. srpnja ove godine na istočnom parkiralištu motela »Plitvice« u Zagrebu. On je tom prigodom nepoznatoj osobi pokušao predati ukupno 730 grama plastičnog eksploziva pentrit i ukupno 9400 grama eksploziva trotil. Pri njemu je tom prilikom pronađen jedan ručni induktor koji služi kao izvor istosmjerne struje za aktiviranje električne detonatorske kapsule protupješačke rasprkavajuće mine usmjerenog djelovanja, zatim 15 komada elektro-detonatorskih kapsula i 63 komada detonatorskih kapsula DK. Prema navodima optužnice počinio je kazneno djelo protiv javnog reda nedozvoljenim držanjem oružja i eksplozivnih tvari. U Općinskom sudu u Čakovcu još nije određen datum suđenja u ovom kaznenom postupku. (D. O.)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Privedeno 53 stranih državljana zbog ilegalnog prelaska granice </p>
<p>VINKOVCI/NOVI MAROF, 19. kolovoza</p>
<p> - Hrvatsku državnu granicu u subotu ujutro je kod Rajevog Sela, na županjskom području, iz BiH ilegalno pokušao prijeći 31 Iranac. U tom pokušaju spriječili su ih djelatnici policijske postaje Drenovci. Sukladno zakonskim propisima iranski državljani bit će procesuirani i vraćeni u BiH. Varaždinska Policijska uprava priopćila je da je policija u Novome Marofu u petak poslijepodne u teretnome kombi-vozilu čakovečkih registarskih oznaka zatekla 22-oje stranih državljana bez ikakvih dokumenata. Strani državljani privedeni su u policiju u Novom Marofu radi utvrđivanja identiteta, a vozač teretnoga kombi-vozila N. R. radi daljnje kriminalističke obrade. Utvrđeno je da je među stranim državljanima 20 Iračana te dva državljana SR Jugoslavije. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Privedena dvojica Bugara zbog krivotvorenih lira</p>
<p>ZADAR, 19. kolovoza</p>
<p> - Zadarska policija privela je istražnom sucu Županijskoga suda u Zadru dvojicu bugarskih državljana protiv kojih je podnijela kaznenu prijavu zbog stavljanja u promet krivotvorenih novčanica talijanskih lira. </p>
<p> Bugarski državljani I.T.(37) i D.M.D.(24) terete se da su prije nekoliko dana u jednoj biogradskoj mjenjačnici zamijenili lažne talijanske lire za kune. Riječ je o devet novčanica po 100.000 talijanskih lira.</p>
<p> Nakon zamjene za hrvatske kune, bugarski državljani su pobjegli, ali ih je ubrzo uhitila šibenska policija i u subotu prevezla u Zadar, gdje ih čeka saslušanje pred Istražnim sucem. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Nesreća kod Korenice</p>
<p>PLITVICE, 19. kolovoza</p>
<p> - Na državnoj cesti D1 Plitvička Jezera - Korenica - Gračac, na dijelu između Korenice i Gračaca, u mjestu Ondić, dogodila se u subvotu, u 11,40 sati, teža prometna nesreća, u kojoj je sudjelovao autobus i četiri osobna automobila. Lakše je ozlijeđeno troje putnika. Nesreća je izazvala velike zastoje u prometu, koji je normaliziran iza 13 sati. (T.G.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="53">
<p>Probleme stranih ulagača izaziva i ogrješenje o hrvatske propise?!</p>
<p>S tvrtkom Antenal d.d. koja je u stranom vlasništvu, ima mjesečni izvoz od 600.000 njemačkih maraka i 35 stalno zaposlenih radnika, već se godinama vode igre na samoj granici zakona. Nezakonite igre, temeljem kojih postoji osnova tužbe protiv Republike Hrvatske, nisu prestale do danas, a strani vlasnik koji i dalje ima volju ulagati u Hrvatskoj preispituje ispravnost svojih stavova</p>
<p>Hrvatskoj nedostaje strani kapital. Gospodarstvo vapi za stranim ulaganjima. Vlada potpisuje bilateralne sporazume o poticanju i zaštiti stranih ulaganja. Međutim, kada do takvih ulaganja svježeg novca doista i dođe, na lokalnim razinama, a u nekim slučajevima i na državnoj razini činimo sve da bi stranom ulagaču zagorčali život i istjerali ga iz Hrvatske. Jedan takav slučaj već godinama se događa s tvrtkom Antenal iz Novigrada u Istri. Ignoriranje donesenih propisa, pravnih i stvarnih činjenica, izigravanje pravne države i stranog partnera u trenutku punog otvaranja međunarodnom tržištu i stranom kapitalu teško je objasniti. Osim ako u igru nije upleten i nečiji osobni interes koji trenutačno nije pravno pokriven.</p>
<p>Nakon brojnih peripetija i gotovo uništenja tvrtke nezakonitom likvidacijom, što je trajalo gotovo tri godine, o čemu smo razgovarali s Leom Frigula, pomoćnicom direktora Antenala, igre oko tvrtke odnosno njene luke nastavljaju se i dalje. Iako je jasno utvrđeno kako je riječ o luci posebne namjene - industrijskoj luci od značenja za Republiku Hrvatsku, Istarska Županija po odluci Vlade RH, objavljuje javni natječaj za dodjelu koncesije za luku posebne namjene nautičkog turizma, a potom Lučka uprava Umag - Novigrad, natječaj za luku javnog prometa. </p>
<p>Priča o Antenalu počinje 1979. godine kada, još kao tvrtka Jadran kamen, od općine Buje preuzima na korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište s namjerom izgradnje postrojenja za utovar brodova u kamenolomu Antenal.</p>
<p>»Tvrtka je tada naknadu za ustupanje zemljišta platila općini Buje, a temeljem Ugovora i ovjere općinskog javnog pravobranitelja katastarske čestice upisane su u zemljišne knjige, a Jadran kamen kao nositelj prava korištenja. Iste godine izdana je građevinska dozvola za izgradnju mola - priveza za brodove i postrojenja za utovar brodova. Dobivene su i sve potrebne suglasnosti. Godine 1982. Jadran kamen dobiva i uporabnu dozvolu, a kod mjerodavne Lučke kapetanije vođena je kao teretna luka posebne namjene«, ističe Lea Frigula, pomoćnica direktora Antenala d.d.</p>
<p>Tvrtka se bavi eksploatacijom tehničkog kamena i dvije trećine proizvodnje izvozi na talijansko tržište brodovima preko vlastite luke. 1994. godine talijanski partner, priznati industrijalac, vlasnik nekoliko tvornica i predsjednik Udruge industrijalaca regije Veneto, izravnim ulaganjem postaje većinski vlasnik tvrtke. I tada se činilo da je sve u redu. Te godine gradonačelnik općine Novigrad upozorava tvrtku da poduzme sve kako bi se spriječilo urušavanje postojeće obale na dijelu gdje se nalazi pogon tvrtke.</p>
<p>Kako nova država stvara nove propise, tvrtka u siječnju 1995. godine podnosi Zahtjev za korištenje pomorskog dobra mjerodavnom Županijskom uredu za pomorstvo. </p>
<p>»Odgovoreno nam je da će se naš zahtjev uzeti u razmatranje tek nako što budu doneseni svi podzakonski propisi za provedbu postupka dodjele koncesija. Istaknuto je kako ćemo o svemu biti pravodobno obaviješteni. I tu sada počinju problemi. Naime, 1. srpnja 1996. godine Rješenjem riječkog Trgovačkog suda u Rijeci, pokrenut je likvidacijski postupak nad društvom Jadran kamen zbog 'neusklađenosti sa Zakonom o trgovačkim društvima'. U tvrtku ulaze likvidacijski upravitelji (predsjednici gradskih odbora HDZ-a) koji svojim postupcima uništavaju tvrtku.</p>
<p> Kamenolom u koji se ne ulaže, nego samo eksploatira brzo gubi svoju supstancu i financijski kopni. Događale su se nevjerojatne stvari - tvrtka u likvidaciji kupovala je skupe automobile, dijelile su se donacije, krediti, spoznorstva... a sama tvrtka je vođena u propast. Iako je već time bio uzdrman u ispravnost odluke za ulaganje u Hrvatskoj, vlasnik se odlučuje boriti za tvrtku. Tako Državno odvjetništvo pred Vrhovnim sudom podiže Zahtjev za zaštitu zakonitosti i od Trgovačkog suda u Rijeci zahtijeva prekid likvidacije do donošenja odluke Vrhovnog suda. Trgovački sud ne udovoljava tom traženju i sramotna likvidacija se nastavlja«, nastavlja priču pomoćnica direktora Antenala.</p>
<p>Nakon takvog postupka prema tvrtki u stranom vlasništvu u vrijeme vladavine HDZ-a, sadašnje optužbe o političkim vezama iz prošlosti uistinu djeluju smiješno.</p>
<p>Vrhovni sud u svibnju 1997. godine, kada je to malo tko očekivao, prihvaća Zahtjev za zaštitu zakonitosti i ukida nižestupanjska rješenja te vraća predmet na ponovno razmatranje prvostupanjskom tijelu. Gotovo istodobno i Visoki trgovački sud usvaja žalbu Državnog odvjetništva i određuje prekid likvidacije. Riječki trgovački sud zaprima oba rješenja u lipnju 1997. godine, a tek u studenom prosljeđuje u Jadran kamen zajedno sa svojim Rješenjem u kojem, ne poštujući odluke viših sudova, ponovno odbacuje prijavu za usklađenje sa Zakonom o trgovačkim društvima.</p>
<p>Loptanje, jer drukčije se to ne može nazvati, nastavljeno je i dalje. Ponovno tužbe Visokom trgovačkom sudu, njegova pozitivna rješenja i odbijanje riječkog Trgovačkog suda, da bi na kraju drugostupanjski sud donio Rješenje kojim se odluka prvostupanjskog suda preinačuje i prihvaća zahtjev za upis u sudski registar. Tako se u veljači 1999. godine tvrtka upisuje i mijenja ime iz Jadran kamen d.d. u Antenal d.d.</p>
<p>»Mislili smo kako je time, što je tvrtka ponovno postala pravni subjekt sve riješeno. Međutim, u međuvremenu, kad vlasnik i legalna Uprava nisu mogli utjecati na sudbinu tvrtke učinjene su velike štetne radnje koje su počinili likvidatori i pravosudna tijela, a jedan od najvećih je nemogućnost da se kao pravni subjekt prijavimo na zadnji poziv za podnošenje prijave za luku posebne namjene. Još je u lipnju 1998. godine, dakle u vrijeme dok su likvidatori držali našu tvrtku, Poglavarstvo Istarske županije donijelo odluku kojom se luka Antenal razvrstava kao pristanište Antenal i pripaja luci Novigrad, te time postaje luka javnog prometa. Nakon što smo se obratili županijskom Uredu za pomorstvo, odgovoreno nam je da je u skladu sa Zakonom o morskim lukama uspostavljen koncesijski odnos i to tako što je Vlada, očito obmanuta, donijela odluku o dodjeli dijela pomorskog dobra trgovačkom društvu 'Civitas Nova' u vlasništvu grada Novigrada, u svrhu izgradnje marine. Uputili su nas da se, zbog daljnjeg obavljanja naše djelatnosti, obratimo sadašnjim korisnicima pomorskog dobra - društvu Civitas Nova i Lučkoj upravi! To što netko ni u tom nezakonitom dijelu nije odradio svoj posao, pa je čestice na kojima postoje stečena prava, pokrivene i rudarskom koncesijom, uključio u pomorsko dobro prethodno ne utvrdivši granice i dodijelio koncesijom slabije snage drugoj tvrtki, očito nikoga nije bilo briga«, pojašnjava Frigula.</p>
<p>»Kad je objavljen prvi natječaj za dodjelu koncesije na dijelu zemljišta na kojem imamo stečena prava, zatražili smo poništenje tog natječaja po pravu nadzora, pa je u ime Ministarstva pomorstva, prometa i veza na teren stigla komisija u sastavu Bojan Sobol i Nina Perko iz Uprave pomorstva i nedvojbeno utvrdila da je luka Antenal industrijska luka od značenja za Republiku Hrvatsku, jer u nju uplovljavaju brodovi iznad 1000 bruto registarskih tona nosivosti«, ističe pomoćnica direktora Antenala.</p>
<p>U cijelu priču se, doznajemo, involviralo i Državno pravobraniteljstvo od kojeg je, Ministarstvo pomorstva prometa i veza, zatražilo pravno mišljenje u vezi s raspolaganjem lukom Antenal. Prema podacima kojima raspolažemo Pravobraniteljstvo je donijelo takvo mišljenje i uputilo ga Ministarstvu. </p>
<p>Unatoč svemu tome, mjerodavna državna i županijska tijela nisu odradila svoj posao, a čini se da su pojedinci iz Uprave za pomorstvo, novu Vladu doveli u zabludu, kako bi odobrila ponovno raspisivanje javnog natječaja za luku posebne namjene - nautičkog turizma na tom području. Prvotna koncesija, naime, tvrtke »Civitas Nova« nije konzumirana. Pravne igre se nastavljaju, državni interes zanemaruje, a strani investitori odbijaju od ulaganja.</p>
<p>Planovi koje vlasnik Antenala ima za budućnost, za vrijeme kad završi eksploatacija kamenoloma uključuju ulaganje veće od 50 milijuna njemačkih maraka. Naime, na području kamenoloma trebao bi niknuti moderan turističko-poslovni kompleks kojim bi hrvatska turistička ponuda bila samo obogaćena, a otvorila bi se i mnoga nova radna mjesta. Međutim, kakve probleme tek može očekivati strani ulagač kod takvog projekta kad se ovakve igre vode oko jedne utovarne, industrijske luke?</p>
<p>Mladen Jambrović</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Eduard Andrić: Ratne štete anulirati otpisom dugova </p>
<p>Žalosno je da se danas hoteli, nakon što su pošteno odradili svoj posao i u ratu skrbili za prognanike, prodaju po nerealnim cijenama što dovodi zaposlenike na rub egzistencijalne propasti. Eduard Andrić, regionalni povjerenik Samostalnog sindikata ugostiteljstva i turizma za četiri dalmatinske županije, smatra da bi se svim hotelima ratne štete trebale priznati na način da im se otpišu dugovi u koje su upali </p>
<p>Iako se na hrvatskom jadranskom potezu protekloga tjedna odmaralo više od pola milijuna domaćih i stranih gostiju, ovogodišnja turistička berba, prema procjenama mnogih turističkih djelatnika i stručnjaka, bit će osrednja. Makarski hotelijeri, na primjer, već sada se bune na pojavu masovnog turizma od kojeg i nema neke koristi osim što u noćnim satima mali dalmatinski gradići podsjećaju na talijanske ili španjolske ljetne oaze. Česi i Slovaci sa sobom donose hranu i sve što je potrebno jednom savjesnom turistu, od igle do konzerve paštete, a takav gost, poznato je svima, i te kako cijeni svoj novčanik u kojem se kune guše i bez zraka znoje. Makarski ugostitelji i vlasnici restorana već su se tužili na slab devizni priliv, o čemu je trebalo razmišljati puno prije prvih najezda bjeloputih gostiju željnih čistog mora, dobre zabave i jeftine ribe. </p>
<p>Komentirajući aktualnu turističku situaciju Eduard Andrić, regionalni povjerenik Samostalnog sindikata ugostiteljstva i turizma za četiri dalmatinske županije, upozorio je na prošlu godinu kada se digla buka oko štedljivih čeških turista. </p>
<p> - Uvrijedili su se s pravom jer smo zaboravili da su isti ti gosti kroz svih deset ratnih i poratnih godina dolazili na naše destinacije. Ekonomska kriza nije zahvatila samo Hrvatsku. Cijeli svijet kalkulira s cijenama i dobro razmišlja gdje će otputovati na odmor i kome će ostaviti svoj teško zarađeni novac, istaknuo je Eduard Andrić i upozorio da krivci nisu gosti nego domaćini, koji najprije trebaju promijeniti poreznu politiku.</p>
<p> Andrić ističe kako je ratna šteta jedan od najvećih problema dalmatinskih hotela. Činjenica je, upozorava Andrić, da je devastacijom tih hotela došlo do ratnih šteta i to voljom hrvatske Vlade koja je u određene hotelske objekte smjestila prognanike. Žalosno je, dodao je, da se danas ti hoteli, nakon što su pošteno odradili svoj posao i u ratu skrbili za prognanike, prodaju po nerealnim cijenama što dovodi zaposlenike na rub egzistencijalne propasti. Andrić smatra da bi se svim hotelima ratne štete trebale priznati na način da im se otpišu dugovi u koje su upali. </p>
<p>Osim ratnih šteta i problematičnog poreza, hrvatski turizam muči i iznimno kratka turistička sezona. Stoga Andrić tvrdi da plodonosni srpanj i kolovoz neće spasiti hrvatski turizam niti će osvijetliti financijsku sliku hotela. Nelikvidnost i visoka dugovanja jednostavno se ne mogu anulirati kroz ovu sezonu, a hoteli svoj spas mogu tražiti kroz dotok stranoga kapitala. Kada bi hrvatski hoteli bili uvršteni u poznate svjetske hotelske lance, ustvrdio je Andrić, dobili bi i plativno moćnije goste koji bi našu obalu pohodili tijekom cijele godine.</p>
<p>Nisu zanemarivi ni hotelski zaposlenici među kojima ima onih koji mjesecima nisu dobili plaće i od kojih se očekuje šesnaestosatni rad, vrhunska stručnost, ljubaznost i neusiljeni smiješak. Je li to moguće? </p>
<p>Miranda Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Na Goričanu triput više ulazaka nego izlazaka</p>
<p>ČAKOVEC, 19. kolovoza</p>
<p> - Tijekom petka i u subotu do podneva na najvećem hrvatsko-mađarskom cestovnom prijelazu Goričan u Hrvatsku je ušlo 24.460 stranih državljana. Na tom je prijelazu iz naše zemlje izašlo trostruko manje, odnosno nešto malo preko 8000 stranaca. Na samom graničnom prijelazu Goričan promet je u nedjelju poslijepodne bio razmjerno slab, u našu se zemlju ulazilo u dvije kolone, a čekalo se najviše pet minuta. </p>
<p>Na Goričanu i Murskom Središču u prvoj polovici vikenda na ljetovanje u našu zemlju došlo je 31.171 stranih turista, što je razini prvog dijela prethodnog vikenda. Na ulasku u našu zemlju strani gosti koristili su 9000 vozila. Preko Murskog Središča i Goričana iz zemlje je izašlo ukupno 15.000 stranih državljana koji su koristili ukupno 5936 vozila. (D. O.)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Napokon je krenuo oporavak</p>
<p>Do polovice ovoga kolovoza Nacionalni park Plitvička jezera registrirao je 328.571 posjetitelja (naravno, uz kod nas uobičajeni postotak neprijavljenih), te 47.645 noćenja u čvrstim objektima i 51.306 u autokampu Korana, a stiglo se i do dnevnog - vikend posjeta od oko 6500 gostiju, s rekordom u nedjelju 13. kolovoza kada je registriran 7221 gost! U broju posjetitelja s gotovo devedesetak posto sudjeluju stranci. U upravi Parka kažu da do kraja kolovoza očekuju nastavak ovako dobra prometa, a stanje rezervacija obećava i povoljan rujan.</p>
<p>No što se događalo u međuvremenu i zašto se oko Plitvica stalno diže prašina? Nakon oslobođenja Parka od velikosrpske okupacije (ljeto '95.) zaredali su pravi slapovi obećanja o obnovi i revitalizaciji, ali su brzo presušili i obećanja su pretvorena u žalosnu stvarnost u obliku spore, neprikladne, loše organizirane i vođene, te preskupe obnove (bolje - »obnove«). Izgubljeni su i vrijeme i novac, razina usluga je zabrinjavajuće opala, Park nije živio nego životario, a osoblje je moralo biti zadovoljno zakašnjelim minimalcima. Istina, nije to slučaj samo na Plitvicama, ali je baš zato što se u toj čudovišnoj igri našao jedan nacionalni park s UNESCO-ove Liste svjetske prirodne i kulturne baštine imalo puno veći odjek. Valjda će se uskoro doznati što će učiniti istraga i pravosuđe u tretiranju i sankcioniranju te velike prljavštine u kojoj su glavnije uloge imali i vrlo poznati bivši državni dužnosnici, a dotle Parku i osoblju treba omogućiti koliko-toliko normalnije uvjete za oporavak.</p>
<p>Trenutačno je najvažnije, a to podaci o prometu potvrđuju, da gosti nisu Parku okrenuli leđa, naprotiv, a na neposrednom vodstvu i osoblju je da održi tu poziciju. Za primjer u ovome slučaju može poslužiti turistički otok i grad Rab, čiji je glavni i vodeći adut, HP »Imperial«, inače do početka 90-ih uzorna turistička tvrtka, također doveden na sam rub, po već kod nas u posljednjih više godina »uhodanom receptu«. </p>
<p>Svi su turisti po (ne)pisanome pravilu ponajprije zainteresirani za razinu usluga i visinu cijena, odnosno za to da između kvalitete i cijene ne bude raskoraka! Dokazano je da i najveće atrakcije ne mogu spašavati one spomenute raskorake i slične propuste, pa to, naravno, vrijedi i za NP Plitvice! (P. G.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="57">
<p>Vesna Pusić: Ne može se suditi generalima zbog objektivne odgovornosti!</p>
<p>Bilo bi neprimjereno kada bi netko bio optužen da je zapovijedao nekom akcijom u kojoj se zločin dogodio za koji dotični niti je znao niti ga naredio, kaže predsjednica HNS-a Vesna Pusić</p>
<p>ZAGREB, 19. kolovoza</p>
<p> - »Zapovjedna odgovornost postoji u onom slučaju u kojem postoji sumnja da je netko zapovjedio zločin ili bio neposredno nadređen onome tko je zločin počinio a znao je za njega i nije ga sankcionirao. To potpada pod instituciju individualiziranja krivnje«, izjavila je u subotu za Vjesnik predsjednica HNS-a Vesna Pusić u vezi s izjavom predsjednika Sabora Zlatka Tomčića u intervjuu Jutarnjem listu, koji je rekao da »Hrvatska mora redefinirati svoj odnos prema Haaškom sudu« ako bi taj Sud, kako je pojasnio, imao ambicije suditi hrvatskim generalima zbog objektivne zapovjedne odgovornosti. Svim sredstvima se, rekao je dalje Tomčić u Jutarnjem listu, moramo »oduprijeti eventualnom pokušaju da naš zapovjedni kadar odgovara na principu objektivne zapovjedne odgovornosti«.</p>
<p>»Druga je stvar objektivne odgovornosti, dakle, ako je netko zapovjedao nekom operacijom a netko je od vojnika, za kojeg dotični nije mogao ni znati, počinio zločin«, nastavila je u svojoj izjavi za Vjesnik Vesna Pusić. »To je jedini kriterij na temelju kojeg se može razlikovati pojedine časnike kada bi eventualno postojale optužnice. Oni se, dakle, razlikuju po tome za što su optuženi, a ne na kojoj su funkciji bili. Ako bi bili optuženi da su naredili zločin ili za njega direktno znali a nisu ga sankcionirali je jedna stvar, a posve druga kada bi bili optuženi da su zapovijedali nekom akcijom u kojoj se zločin dogodio za koji oni niti su znali niti ga naredili, pa bi onda to bila objektivna odgovornost. Optužnice u tom slučaju, ne bi bile primjerene i bile bi suprotne našem stavu da se krivnja individualizira.«</p>
<p>U vezi s Tomčićevom izjavom da će Hrvatska morati redefinirati svoj odnos prema Haaškom sudu, Vesna Pusić kaže da je i Tomčić zapravo rekao da bi to moglo biti tema samo ukoliko »Haag promijeni svoj stav prema Hrvatskoj«. Mišljenje je predsjednice HNS-a da po svemu što se zasada zna Haaški sud nije ni na koji način promijenio svoj stav. »Znali smo da Haaški sud prikuplja podatke o 'Bljesku' i 'Oluji', a na to smo i pristali radi individualizacije zločina koji su u tim operacijama počinjeni, zato da bi se te same operacije distancirale od tih zločina«, kaže Vesna Pusić pojašnjavajući da ako haaški istražitelji istražuju »Bljesak« i »Oluju«, da je onda logično da i »prikupljaju podatke o svim ljudima koji su imali ključne uloge u tim operacijama«. </p>
<p>Komentirajući novonastalu situaciju unutar vladajuće koalicije, predsjednica HNS-a je mišljenja kako nema sumnje da se zbog toga šestorka sigurno mora zajednički naći, a pretpostavlja da će Budiša i Račan razgovarati i nasamo stoga što je, kako kaže, direktno Račanova izjava ovdje dovedena u pitanje. Ti sastanci (kao i oni s predsjednikom RH Mesićem odnosno predsjednikom Sabora Tomčićem) trebali bi se održavati sljedeći tjedan, od ponedjeljka nadalje. Cijeli ovaj slučaj, po njenom mišljenju, ne smije utjecati na opstanak šestorke. »Šestorka ne samo da treba, nego i hoće opstati, jer nema nikakve alternative«, kaže predsjednica HNS-a dodajući da je ovo sigurno jedna loša situacija ali da stvari nisu od takove važnosti da bi trebale dovesti u pitanje opstanak šestorke. (M. Barišić)</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Američki brodovi u posjetu Splitu i Dubrovniku </p>
<p>SPLIT/DUBROVNIK, 19. kolovoza</p>
<p> - U petodnevni posjet gradu Splitu i Hrvatskoj ratnoj mornarici, u subotu je u splitsku sjevernu luku uplovio brod Američke ratne mornarice USS Austin. Odmah po uplovljavanju zapovjednika »Austina« kapetana fregate Williama W. Crowa i časnike s broda primio je u zapovjedništvu HRM-a njihov domaćin kapetan fregate Tihomir Erceg, koji ih je upoznao s ustrojem i razvojem HRM-a. USS »Austin« je kao dio amfibijske taktičke jedinice u sastavu 6. flote Sjedinjenih Država. To je transportni brod, dugačak 170 metara, a ima posadu od preko 700 mornara i marinaca, te zračnu komponentu i brodove za iskrcavanje. Brod »Austin« u sjevernoj luci bit će otvoren za posjete građana u nedjelju i ponedjeljak u vremenu od 15 do 19 sati. </p>
<p>Gotovo istodobno u vode pred Dubrovnikom uplovio je USS Saipan, jedan od triju amfibijskih brodova Američke ratne mornarice, inače jurišni i vodeći brod amfibijske taktičke jedinice. Sljedećeg će tjedna u Split uploviti i USS Ashland. Dolasci tih brodova predstavljaju prvi posjet kompletne amfibijske taktičke jedinice Hrvatskoj. U sklopu dolaska ta tri najveća broda američke mornarice koji su ikada posjetili našu zemlju, Dubrovnik i Split će do 24. kolovoza biti domaćinom i njihovoj posadi - na obali će se naći više od tri i pol tisuće mornara i marinaca. Njihova će izaslanstva, očekuje se, posjetiti i Četvrto zborno područje OSRH Ston.</p>
<p> Tijekom subote zapovjedništvo USS Saipana, na čelu s kapetanom bojnoga broda Russellom T. Williamsom, primili su dubrovačko-neretvanski dožupan Rikard Rossetti i dubrovački gradonačelnik Vido Bogdanović. Američko je izaslanstvo tijekom poslijepodneva boravilo i u sjedištu Četvrtoga zbornoga područja i Vojno-pomorskom sektoru Južni Jadran sa zapovjednim mjestom u Kuparima. Izaslanstvo sa Saipana u subotu prijepodne položilo je vijenac na groblju palih branitelja na Boninovu. (K. C. / Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Biskup Culej: Oni koji su rušili crkve sami su sebe prognali</p>
<p>KALINOVAC, 19. kolovoza</p>
<p> - U počast žrtvama križnog puta iz kalinovačkog kraja, biskup varaždinski mons. Marko Culej, blagoslovio je dva novosagrađena svetišta - Kapelu sv. Marka u Molvicama i sv. Vida u Batinskoj. Nakon blagoslova i mise otkrivena je i spomen-bista prof. Petru Grgecu, poznatom katoličkom intelektualcu, piscu i prosvjetnom djelatniku, rodom iz Kalinovca, koji je svojim radom zadužio ovaj kraj. Spomen-poprsje postavljeno je ispred Galerije Batinske u kojoj se nalazi i zavičajna zbirka poznatog hrvatskog umjetnika Ivana Lackovića Croate. Inače čitav projekt potaknut je na inicijativu Croate i kalinovačkog načelnika Ivana Jankovića.</p>
<p>Biskup Culej se prilikom mise spomenuo svog obilaska Petrinje nakon vojno-policijske operacije Oluja, gdje je ugledavši razorenu katoličku crkvu primijetio da oni koji ruše crkve nisu shvatili da će tako sami sebe raspršiti i protjerati.</p>
<p>Culej se tom prigodom prisjetio i svog gimnazijskog profesora Petra Grgeca, rekavši da je njegovo djelo obilježeno »borbom za Crkvu, svjedočenjem vjere te ljubavlju prema Domovini i hrvatskom narodu.« </p>
<p>Ivan Lacković Croata, čije su slike ukrasile Kapelu sv. Vida i čiji otac je također među kalinovačkim žrtvama križnog puta, pozdravivši svoje sumještane samo je kratko rekao: »Neka nas kapela podsjeća na onih 36 koji su otišli prije 50 godina i nikada se nisu vratili.«</p>
<p>Poprsje prof. Grgecu, rad kipara Ante Brčića iz Zagreba, otkrio je slovački veleposlanik Jan Petrik, podsjetivši da u širi kontekst njegova djelovanja spada i suradnja sa Slovačkom i prosvjetiteljskim Društvom sv. Vojteha, kojem je svojevrstan pandan u Hrvatskoj bilo Društvo sv. Jeronima, gdje je Grgecov rad imao značajnu ulogu.</p>
<p>Život i rad profesora Grgeca ukratko je predstavio i njegov sin, prof. Radovan Grgec, podsjetivši na neka njegova djela vjerskog i povjesničkog nadahnuća kao što su »Sveta Hrvatska«, »Hrvatski Job«, te ratna trilogija o bojištu na Soči, gdje je i upoznao svog velikog prijatelja, kasnijeg nadbiskupa i kardinala dr. Alojzija Stepinca. Iznijeta je i zanimljivost, da je prof. Grgec poznat i kao čovjek koji je za vrijeme strahovlade NDH, u središtu Zagreba Židove obilježene žutom trakom, pozdravljao dubokim naklonom i izrazima štovanja. </p>
<p>Svečanosti blagoslivanja kapelica i otkrivanja spomenika prof. Petru Grgecu, nazočilo je i mnoštvo uzvanika iz Koordinacije hrvatskih društava prijateljstava, veleposlanici slovački i ukrajinski, župan koprivničko-križevački, javni i kulturni djelatnici, te mještani kalinovačkog kraja.</p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Proslava Preobraženja u manastiru Krka</p>
<p>KISTANJE/MANASTIR KRKA, 19. kolovoza</p>
<p> - Pred više od tisuću vjernika u subotu je u manastiru Krka kod Kistanja svečano proslavljena veliki pravoslavni praznik Preobraženja Gospodnjeg. Svečano liturgijsko dvosatno slavlje koje je okupilo Srbe s područja Hrvatske, BiH, točnije iz Republike Srpske, te iz SRJ, predvodio je episkop dalmatinski Fotije, a svečanoj liturgiji bio je nazočan i metropolit bosanski Dabro Nikolaj, te drugi svećenici. Proslavi Preobraženja Gospodnjeg bio je nazočan i Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog demokratskog foruma i saborski zastupnik, zatim Vladimir Čurguz, Duško Radović i Nikola Ivančević, otpravnik poslova, te izvršni i generalni sekretar u veleposlanstvu SRJ u Hrvatskoj. Bili su tu i predstavnici SKD-a »Prosvjete« i mnogi drugi koji su nakon završetka liturgije družili se na prostoru oko manastira Krke. </p>
<p>- Ovo je poseban dan za Srbe u sjevernoj Dalmaciji, pogotovo danas, u vrijeme kada se još liječe ratne rane i kada je duhovna riječ potrebna svima i dolazi nam kao melem na ranjenu dušu, rekao je brojnim okupljenim novinarima iz Hrvatske i Republike Srpske Milorad Pupovac zahvalivši se svećenicima na porukama preobraženja i porukama za zajednički život koji je nužan i na ovim prostorima. Osvrćući se kratko na izjavu Milana Đukića Pupovac je rekao da ne može detaljnije komentirati jer se tek u subotu ujutro vratio s podužeg puta. Sve žrtve koje su pale i na hrvatskoj i na srpskoj strani zaslužuju naše poštovanje. Izjave o političkoj odgovornosti ne smiju biti povezane sa običnim ljudima, koje moramo upućivati na zajedništvo i okretanje budućnosti - rekao je Pupovac.</p>
<p>Episkop dalmatinski Fotije izrazio je zadovoljstvo što se u subotu u manastiru Krke okupio velik broj vjernika sa širokog prostora. Nada se da će tako biti i ubuduće, te da će se na ove prostore vratiti svi koji su ih napustili, te da će živjeti u duhu ljubavi i razumijevanja, u duhu Preobraženja. Episkop je kratko prokomentirao i nedavni posjet nadbiskupa Bozanića SRC-i kazavši da je to bio pozitivan znak, a ono što se očekuje od obje crkve je da one svojim primjerom pokazuju kako to treba činiti drugi.</p>
<p>Nakon liturgijskog slavlja vjernici su ostali u manastiru gdje je priređen i zabavni program. (J. K.)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Priopćenje Ministarstva obrane RH o Prevlaci</p>
<p>ZAGREB, 19. kolovoza</p>
<p> - Ministarstvo obrane RH reagiralo je u subotu na priopćenje Hrvatske demokratske zajednice od petka, koja je ocijenila »neprihvatljivom i neodgovornom izjavu ministra obrane Joze Radoša«, kako je »moguće da će područje Prevlake imati poseban status«. U današnjem priopćenju Ureda za odnose s javnošću i informiranje Ministarstva obrane ističe se kako »Ministarstvo obrane kao dio Vlade RH, u potpunosti dijeli nepromijenjeno stajalište Vlade o Prevlaci kao isključivo sigurnosnom, a nikako teritorijalnom pitanju«. </p>
<p> »Izjava ministra obrane Joze Radoša o posebnom statusu tiče se isključivo načina korištenja predmetnog poljoprivrednog zemljišta, s obzirom na neriješene imovinsko-pravne odnose u tom graničnom dijelu Republike Hrvatske, kao i s obzirom na nazočnost snaga UN-a na Prevlaci i nedovršene pregovore o demilitarizaciji uskog graničnog pojasa na obje strane«, navodi se u priopćenju Uprave za odnose s javnošću i informiranje Ministarstva obrane i dodaje: »Ministar obrane Radoš, brigu o sudbini Prevlake dužnosnika bivše vlasti, koji kao da zaboravljaju u kakvom su stanju ostavili Prevlaku, ocjenjuje nepotrebnom«.</p>
<p> Također se navodi kako je priopćenje objavljeno kako bi se izbjeglo stvaranje još jednog nepotrebnog političkog slučaja.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Nizozemski ministar poljoprivrede u Hrvatskoj</p>
<p>ZAGREB, 19.kolovoza (Hina)</p>
<p> - Nizozemski ministar poljoprivrede, zaštite okoliša i ribarstva Laurens Jan Brinkhorst razgovarao je u subotu u Zagrebu s potpredsjednikom Vlade Slavkom Linićem, ministrom poljoprivrede Božidarem Pankretićem i ministrom zaštite okoliša i prostornog uređenja Božom Kovačevićem.</p>
<p> Nizozemski je gost predao hrvatskoj strani studiju o tržištu hrane koja bi trebala pomoći ispravljanju trgovinske neravnoteže koja u ovom trenutku postoji na štetu Hrvatske te poboljšanju kvalitete hrvatskih proizvoda. </p>
<p>Dvije zemlje zajedno rade na nizu projekata od oglednih mljekarskih farmi, preko proizvodnje sira do uzgoja sjemenskog krumpira i gljiva. </p>
<p> Brinkhorst, koji je u trodnevni posjet doputovao na poziv ministra Pankretića, posjetit će i nacionalni park »Plitvička jezera« te jednu farmu u Međimurju. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>UHBDDR za povlačenje prijedloga Zakona o braniteljima</p>
<p>ZAGREB, 19. kolovoza</p>
<p> - Udruga hrvatskih branitelja-dragovoljaca Domovinskog rata zalaže se za povlačenje Prijedloga zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji iz daljnje procedure, te donošenje novog, uz poštivanje važećeg Zakona, uz striktno pridržavanje njegovog članka 2., koji se odnosi na određivanje statusa branitelja. Rekao je to predsjednik UHBDDR-a Ilija Majić na konferenciji za novinare održanoj u subotu u Zagrebu. »Smatramo da ovo i nije novi zakon, nego prepisani s određenim reduciranim pravima stradalnika i mislimo da je problem novac, a ne stvarna prava stradalnika«, dodao je. </p>
<p>»Postojeći Zakon, zbog svoje nedefiniranosti i niza protuustavnih odredbi, ne rješava osnovu problema, odnosno status branitelja kao osoba koje su izravno sudjelovale u ratnim operacijama«, pojasnio je pravnik UHBDDR-a Javorko Novak. Smatra da je za propuste u Zakonu odgovorna državna administracija, koja je izdavala potvrde bez pravog uvida u stvarno stanje. Majić je naveo da udruga »inzistira na provedbi inicijative ministra Ivice Pančića za popis ratnih postrojbi, u cilju utvrđivanja i popisivanja hrvatskih branitelja uz davanje ovlasti ratnim zapovjednicima za utvrđivanje činjeničnog stanja«. U UHBDDR-u smatraju da je obveza da, uz Ministarstvo hrvatskih branitelja kao nositelja novog prijedloga Zakona, prijedlog Zakona izradi Ministarstvo pravosuđa, uz suradnju MORH-a, MUP-a, Ministarstva financija, te udruga proizašlih iz Domovinskog rata. »Revizija statusa hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, svih korisnika, može se provoditi tek nakon utvrđivanja stvarnog stanja, prema kojem bi se vidjelo tko ostvaruje prava zakona«, rekao je Majić. (I. Z.)</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Kako osigurati kredite za invalide rada</p>
<p>POŽEGA, 19. kolovoza </p>
<p> - Invalidima rada treba ponuditi kredite iz programa Ministarstva rada i socijalne skrbi, kako bi u skladu s preostalim radnim mogućnostima mogli raditi u različitim obrtničkim zanimanjima, istaknuo je danas predsjednik požeške Udruge invalida rada Marinko Zeljko. </p>
<p> Na području Požeštine, kako se procjenjuje, danas ima više od 700 invalida rada, što je jedan od glavnih razloga osnivanju Udruge invalida rada grada Požege, rečeno je na osnivačkoj skupštini Udruge, na kojoj je Zeljko izabran za predsjednika.</p>
<p> Po njegovim riječima, najveći je problem što danas o invalidima rada nitko ne brine, a u obespravljen položaj dovodi ih i mirovinski sustav.</p>
<p> Invalidi rada, kaže, uglavnom žive na rubu egzistencije te je nužno njihovu problematiku konačno pokrenuti s mrtve točke. U tome članovi udruge očekuju veću potporu saborskih zastupnika, ali i gradskih i županijskih čelnika.</p>
<p> Na današnjoj osnivačkoj skupštini usvojen je program rada i najavljena je suradnja s drugim udrugama. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Požar na triljskom i imotskom području </p>
<p>TRILJ/IMOTSKI, 19. kolovoza</p>
<p> - U subotu prijepodne buknula su dva nova požara. Na predjelu između Garduna i rijeke Cetine, kraj Trilja, te na području Vinjana Gornjih u zagorskom dijelu Splitsko-dalmatinske županije šumski požari ni do 15 sati nisu bili lokalizirani. Između naselja Garduna i Cetine bilo je opožareno više od 100 h hrastove šume i niskog raslinja. U gašenju požara sudjelovalo je 40-ak vatrogasaca iz Sinja i Trilja, uz potporu jednog kanadera i protupožarnog helikoptera. Zbog požara obustavljen je sav promet županijskom cestom Trilj - Bisko, a promet je preusmjeren na državnu cestu Trilj - Dicmo - Split. Požar kod Vinjana Gornjih opožario je 13 h hrastove šume i niskog raslinja i također do subote u 15 h nije bio lokaliziran. U gašenju su sudjelovali vatrogasci DVD iz Imotskog. (N. M.)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20000820].
|
