NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20000716].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 180305 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>16.07.2000</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Ministarstvo mora imati nadzor nad Glavnim stožerom!</p>
<p>Jozo Radoš: Ministarstvo obrane mora biti tijelo preko kojeg civilna, politička struktura i upravlja Oružanim snagama i kontrolira Oružane snage. Zbog toga Ministarstvo obrane mora biti nad Glavnim stožerom / Haaški tribunal treba vrlo jasno specificirati o čemu se radi, o kojim okolnostima, o kakvim sumnjama, kakvim optužbama, kojim počiniteljima i tek nakon toga može doći u obzir razmatranje njihovih zahtjeva. Nema ustupanja nespecificiranih dokumenata jer onda nikada ne znate što zapravo od vas traže i uvijek vas mogu na neki način dovesti u situaciju da niste ispunili ono što oni od vas očekuju</p>
<p>• Gospodine Radoš, najavljen je preustroj MORH-a. Što se sve mijenja? </p>
<p>– Plan preustroja MORH-a će idući tjedan biti upućen Predsjedniku Republike, parlamentu, Vladi i ostalim institucijama države. On u sebi uključuje smanjenje sektora Ministarstva obrane na pet, smanjenje broja zbornih područja sa šest na četiri, jednako tako smanjenje broja gardijskih brigada sa sedam na četiri, smanjenje broja djelatnika tako da ukupan broj profesionalnih vojnika bude negdje oko 28.000, što je značajno smanjenje u odnosu na ovo što danas imamo. Taj plan u sebi uključuje i smanjenje vojnog roka sa 10 na 6 mjeseci, dakle, to je jedan kompletan preustroj i Ministarstva i Oružanih snaga. Treba reći da sa tim smanjenjima, Hrvatska u pogledu odnosa broja profesionalnih i ročnih vojnika sa 40.000 dolazi na 0,8 posto ukupnog broja stanovništva i time na gornju granicu NATO-ovih rješenja. Kad završi ta faza preustroja negdje tamo između 2003. i 2004. trebat će krenuti na novo smanjenje. Možda će biti potpuna redukcija vojnoga roka, a možda će doći do daljnjeg smanjenja broja profesionalnih vojnika tako da bi se u drugom mandatnom razdoblju, tamo negdje do 2010. došlo na 0,5 odnosno 0,6 posto koliko je prosjek rješenja NATO zemalja.</p>
<p>• U pripremi je i preustroj obavještajnih službi. Hoće li SIS ostati u nadležnosti MORH-a ili ide pod Glavni stožer?</p>
<p>– Postoji jedan model organizacije tih službi koji je uobičajen u svijetu i koji apsolutno prevladava. Kontraobavještajni odnosno sigurnosni dio službe je apsolutno pod Ministarstvom obrane zbog mogućnosti njegove civilne kontrole koja se odvija preko parlamenta odnosno preko Ministarstva obrane. Zato je on situiran u Ministarstvu obrane i tako treba biti i u Hrvatskoj. Drugi dio je obavještajna služba koja ima više veze sa neposrednim, praktičnim, vojnim operacijama, vojnim zadaćama pogotovo u ratu i ona je uvijek vezana i uz Ministarstvo obrane i uz Glavni stožer sa načinima koordinacije koje ćemo dogovoriti. To će biti prijedlog koji ću uputiti prema nadležnim tijelima a to bi pak sve trebalo uklopiti u reformu sustava nacionalne sigurnosti, dakle, obavještajnog sustava u Republici Hrvatskoj.</p>
<p>• Kroz dio medija prigovara Vam se da promjene u MORH-u provodite sporo? </p>
<p>– Postoje promjene koje ne možete provesti nego sporo, ako ih hoćete provesti dobro i kvalitetno uvažavajući sve poteškoće. Pokušavam izbjeći takvu situaciju, zato idem relativno oprezno, ali opet uvažavajući i faktor vremena. To znači da relativno brzo u takvim kompliciranim okolnostima radim i, dakle, nisam suglasan s takvim ocjenama. Mislim da i rezultati koji su postignuti u ovom ministarstvu u mnogim aspektima to zapravo opovrgavaju. Primjerice, mi smo u ministarstvu već do sada striktnim poštivanjem odluka Vlade smanjili broj uposlenika blizu 600, što je, zapravo, velika brojka. Prve krivične prijave iz ovog ministarstva su otišle niti puna četiri mjeseca nakon dolaska nove strukture. Mi smo opterećeni također i obradama lažnih invalida koje iziskuju izuzetnu snagu Kriminalističke policije koja nije za to bila pripremljena.</p>
<p>• Navodno je na sjednici Vlade Vama bilo ponuđeno da objavite popis lažnih ili tzv. lažnih invalida?</p>
<p>– To nije točna informacija. U dopisu koji sam uputio Ministarstvu hrvatskih branitelja iznio sam stajalište da u ovoj fazi nije dobro objavljivati ta imena dok se ne donese konačan stav. Ali, na Vladi nikada nije bilo govora o tome da bi me se dovelo u poziciju da objavljujem ta imena.</p>
<p>• Prigovara Vam se da ste za svoje pomoćnike doveli članove HSLS-a pa između ostalog i svog vjenčanog kuma?</p>
<p>– Nisu svi oni članovi HSLS-a. Među mojim pomoćnicima i neposrednim suradnicima ima više onih koji uopće nisu članovi stranaka ili su članovi drugih stranaka, a ne HSLS-a. Mislim da se kod nas pitanje i nepotizma i moguće stranačke zlouporabe, razumijeva na pogrešan način. Pa, logično je da na najodgovornijim pozicijama imate ljude koji jesu pripadnici stranaka i ljude koje poznajete i na koje se možete osloniti. A jamstvo protiv mogućih stranačkih i nekakvih privatnih zloporaba je dostupnost informacija svima koji ih trebaju dobiti u sustavu, puna otvorenost nadležnim kontrolnim mehanizmima što je u ovom slučaju parlamentarni odbor odnosno parlament i naravno, otvorenost javnosti. Bez toga, ne morate imati članove stranaka, ne morate imati kumove, a možete sve zloupotrijebiti.</p>
<p>• Je li istina da ste se bili naljutili na predsjednika Mesića zbog imenovanja generala Agotića za savjetnika?</p>
<p>– Smatrao sam kada se radi o imenovanju djelatnih časnika da treba postojati konzultacija između predsjednika Republike i ministra. To se nije dogodilo ni u slučaju Agotića, ni u slučaju generala Stipetića. Apsolutno je pravo Predsjednika da određuje svoje savjetnike koji nisu iz pogona Ministarstva obrane. Ali, ako on uzima ljude iz Ministarstva i time na neki način uzrokuje neke poteze koji će se ovdje morati povlačiti, onda je logično da se o tome ne neki način konzultiramo ili da bar budem informiran o tome. U tom smislu stoji to što ste rekli, ali to nije izazvalo nikakve poteškoće u međusobnim odnosima.</p>
<p>• Vjerojatno stoga niste bili nazočni imenovanju generala Stipetića za načelnika Glavnog stožera?</p>
<p>– Pa, to je bio znak neslaganja sa tom tehnologijom.</p>
<p>• Kakvi su danas odnosi s Glavnim stožerom i Uredom Predsjednika?</p>
<p>– Mislim da, ponajprije prema predsjedniku Republike, to što se dogodilo ne opterećuje odnose. Puno je važnije ono što nas čeka. S predsjednikom Republike vrlo dobro komuniciram, a jednako tako i s generalom Stipetićem. To što se događalo u vrijeme imenovanja nije bio nikakav osobni odnos prema generalu Stipetiću nego sam imao dojam da se radi o prebrzoj odluci i da se ta odluka može razumjeti kao stanoviti revanš i da to možda ne treba raditi na takav način. Ali, odmah nakon tog imenovanja, ušao sam u vrlo korektne odnose odnosno suradnju s generalom Stipetićem i jednako tako s predsjednikom Republike. Moj je prijedlog da general Stipetić dobije čin generala zbora zato što taj čin njemu kao prvom vojniku Hrvatske vojske i pripada. Kao ministar mogao sam to ne predložiti. To je najbolji znak da sam u profesionalnom odnosu s generalom Stipetićem i tako to treba i ostati. Postoje razlike u razumijevanju mjesta i uloge Glavnog stožera i odnosu prema Ministarstvu, ali te su razlike potpuno legitimne. Većina zemalja koja je prošla put definiranja tih odnosa, suočila se s tim razlikama.</p>
<p>• Pretpostavljam, razlike se odnose na pitanje treba li Ministarstvo obrane biti nadređeno Glavnom stožeru?</p>
<p>– Tako je. To je važna razlika. Ja sam svoj stav vrlo jasno formulirao. On se temelji na uobičajenim rješenjima u svijetu. Ministarstvo obrane mora biti tijelo preko kojeg civilna, politička struktura i upravlja Oružanim snagama i kontrolira Oružane snage. Zbog toga Ministarstvo obrane mora biti nad Glavnim stožerom, ne ulazeći naravno u profesionalne zadaće vojske i Glavnog stožera nego vodeći računa o upravljanju i imajući nadzor. Prije je u tom smislu bilo nakaradnih poteza da je Ministarstvo obrane bez koordinacije i bez suradnje sa Glavnim stožerom povlačilo neke poteze izravno u Oružanim snagama. To se ne treba događati, ali upravna i nadzorna funkcija moraju biti u Ministarstvu obrane, da bi preko Ministarstva obrane civilna vlast, ponajprije parlament i Vlada kontrolirali i upravljali Oružanim snagama.</p>
<p>• To stoji u prijedlogu preustroja MORH-a?</p>
<p>– To će biti predloženo u novim zakonima koje ćemo uputiti u proceduru krajem kolovoza, a temelje se na ovom prijedlogu preustroja MORH-a, koji je više opisni i sveobuhvatni, ali svoj normativni oblik dobit će tek u prijedlozima zakona.</p>
<p>• Tzv. Rojsova 66. pukovnija... Što će biti s njom?</p>
<p>– Već davno sam uputio Vladi snimku stanja i prijedloga rješenja. Uputio sam, čini mi se, već dvije požurnice da se to riješi. Mislim da ostala ministarstva nisu dostavila svoja izvješća jer je 66. pukovnija poslovala ne samo s MORH-om nego i s nizom drugih hrvatskih institucija kao što su Hrvatske ceste, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, Ministarstvo obnove i razvitka... Ta izvješća očito još nisu gotova tako da se još nema puna slika o imovinsko-pravnim, vlasničkim i kadrovskim odnosima unutar 66. pukovnije. Postoje dvije mogućnosti. Jedna je da pukovnija u tom obliku nastavi svoj posao ali kao zasebna institucija sa vrlo jasnim financijskim relacijama a ne uvučena u sustav MO i sa nedefiniram odnosima. A druga je da jedan dio strojeva i ljudi te 66. pukovnije uđe u sastav inženjerijskih postrojbi Hrvatske vojske, a drugi dio strojeva da bude prepušten civilnom sektoru.</p>
<p>• Za koju ste Vi opciju?</p>
<p>– Mislim da bi se tu trebalo postići srednje rješenje. To znači da jedan dio strojeva i ljudi koji su nuž0ni, treba ostati u Hrvatskoj vojsci da bi se ojačali njeni inženjerijski kapaciteti, a jedan dio strojeva treba biti prepušten civilnim strukturama.</p>
<p>• RH Alan?</p>
<p>– RH Alan treba postati agencija koja će promicati vojnu proizvodnju u Republici Hrvatskoj, servisirati tu proizvodnju i istovremeno biti agencija posebne namjene. A ne poduzeće koje će poslovati kao što je to bilo do sada s nadležnostima koje nisu trebale biti u okviru tog poduzeća. </p>
<p>Dakle, ne kao dioničko društvo, nego kao agencija koja bi imala samo tu zadaću da na neki način potiče i služi kao servis domaćoj proizvodnji. U fazi smo likvidacije RH Alana i stvaranja takve agencije.</p>
<p>• Dosta se buke bilo podiglo oko automobila i mobitela koji su vlasništvo MORH-a, ali su bili u Uredu predsjednika pa i kod nekih drugih osoba. Je li to konačno riješeno?</p>
<p>– Sve smo opozvali osim Ureda predsjednika jer još nije konačno riješeno pitanje logističke opskrbe i osiguranja Ureda predsjednika. Kada to bude uređeno, tada će biti riješeno i pitanje automobila i mobitela koji su u Uredu. Ne možemo Predsjednika ostaviti bez osiguranja i logističke potpore, no, jasno je da nema razloga da logistika Ureda predsjednika bude bilo gdje drugdje osim u samom Uredu.</p>
<p>• U vezi s mobitelima spominjao se i neki navodni račun gospođe Nevenke Tuđman?</p>
<p>– Jedan dio mobitela se vodio na nejasan način pod imenima postrojbi. Ne pod imenima ljudi, tako da nije jasno tko se iza toga krije. To nije baš tako jednostavno utvrditi. Ja se tim detaljima ne bavim, ali moji pomoćnici imaju punu slobodu istraživanja i tih činjenica. Dopuštam sve kombinacije uključujući i ovu koja je spomenuta, ali ne mislim da bi to bio neki dobitak da ja to otkrijem. Ne iscrpljujem se na takvim sitnicama.</p>
<p>• Kakvo je Vaše stajalište o predaji dokumenata vezanih uz »Bljesak« i »Oluju« Haaškom sudu?</p>
<p>– Republika Hrvatska treba prihvatiti suradnju s Haaškim sudom i kao dio obveza prema punom uključenju i suradnji s međunarodnom zajednicom jer drugog puta nema, ali i kao dio unutarnjih razjašnjenja toga procesa od svih mogućih sjena koje bi se mogle pojaviti nad Domovinskim ratom i najboljim ljudima koji su taj rat vodili i u njemu sudjelovali. Stoga tu nema dvojbe. Ali, jasno, mi tu moramo čuvati i svoj dignitet kao države i u tom smislu je nova vlada postavila vrlo jasne okvire i pravila kako će ta suradnja s Haaškim sudom izgledati. Ti su okviri deklarirani Haaškom tribunalu i tako se prekida s praksom stalnog sukoba sa Haaškim tribunalom koji nas je doveo zapravo na granicu međunarodne izolacije. To je bila jedna kriva politika.</p>
<p>• Koji su to okviri?</p>
<p>– To su okviri koji govore o tome da nema paušalnog i globalnog izručenja dokumenata. Haaški tribunal treba vrlo jasno specificirati o čemu se radi, o kojim okolnostima, o kakvim sumnjama, kakvim optužbama, kojim počiniteljima i tek nakon toga može doći u obzir razmatranje toga zahtjeva. Nema ustupanja nespecificiranih dokumenata jer onda nikada ne znate što zapravo od vas traže i uvijek vas mogu na neki način dovesti u situaciju da niste ispunili ono što oni od vas očekuju.</p>
<p>• Jeste li upoznati koji su dokumenti predani Haagu iz Ureda predsjednika Mesića?</p>
<p>– Ne.</p>
<p>• Kako tumačite izjavu glavnog tajnika NATO-a Robertsona da je Hrvatska vojska još daleko od NATO standarda?</p>
<p>– U političkom smislu, dakle, što se tiče demokratskog okvira, mislim da vrlo brzo sustižemo demokratske standarde. I to je pitanje općeg političkog razvoja u državi. Drugo je pitanje uvježbanosti i obučenosti naših vojnika. Mislim da je ona na vrlo visokoj razini. I, naravno, treće je pitanje opremljenosti koje je daleko ispod NATO standarda. U trećem aspektu osobito stoji Robertsonova izjava, no, to je zadaća koju smo si postavili i napravili smo plan desetogodišnjeg opremanja Hrvatske vojske, najprije s komunikacijskim i informatičkim sustavima koji se traže, a onda i s ostalim uključujući i najteže naoružanje. </p>
<p>Očekujemo da ćemo bez enormnih opterećenja proračuna taj plan ostvariti i onda u tom segmentu također zadovoljiti NATO standarde.</p>
<p>• Hoće li biti kupnje nekih zrakoplova u skoro vrijeme?</p>
<p>– Odluka o tome bi trebala biti donesena u jesen ove godine, ovisno o sondiranju tržišta. Tu odluku ne možete donositi sasvim autonomno jer tržište takvog strateškog naoružanja nije potpuno slobodno nego ovisi i o političkim relacijama. I o tome će ta odluka ovisiti. </p>
<p>Naravno, da mi u Hvatskoj trebamo preferirati postupnu modernizaciju sa zrakoplovima zapadnog tipa.</p>
<p>• Znači, ništa od najavljenog posla s Izraelom oko modernizacije MIG-ova?</p>
<p>– Taj posao je blokiran. On, naravno ostaje kao mogućnost, ali mi s Izraelom imamo niz drugih otvorenih područja suradnje i uvjeren sam da ćemo na nekom od tih područja ili na više njih dobro surađivati, a u to bi se pritom uključila i hrvatska vojna industrija. To su modernizacije helikoptera, školskih zrakoplova, suradnja na području bespilotnih letjelica, itd.</p>
<p>• Kako ocjenjujete sigurnosnu situaciju u regiji?</p>
<p>– Sadašnja se situacija može ocijeniti sintagmom »nestabilne stabilnosti«. Naime, nema izravne sigurnosne ugroze za Republiku Hrvatsku zbog bliskih komunikacija sa svojim sjevernim i zapadnim susjedima, zbog našeg članstva u Partnerstvu za mir, zbog stabilnih odnosa sa Bosnom i Hercegovinom. Naravno, valja uvijek imati na pameti da je situacija u SR Jugoslaviji nestabilna. Može se čak reći da tamo postoje žarišta mogućih sukoba. Jednako tako situacija u BiH nije do kraja definirana u političkom smislu. Prema tome, mislim da sve to potvrđuje početnu sintagmu »nestabilne stabilnosti«. </p>
<p>• Očekujete li da ćete i nakon jesenske rekonstrukcije Vlade ostati ministrom obrane?</p>
<p>– Mislim da se kod nas i oko rekonstrukcije Vlade previše govori. Rekonstrukcija Vlade se čini ili se ne čini. O tome se ne spekulira jer to nije dobar saveznik za rad ministara i same Vlade. Mislim da se nakon pola godine mandata mogu uočiti eventualne negativne tendencije u radu nekog ministra, ali se zapravo prva iole ozbiljnija verifikacija uspješnosti rada nekog ministra može postaviti tek nakon godinu dana. Pogotovo u ovako složenim uvjetima kakvi su danas kod nas. Stoga ne mislim da bi na jesen trebalo doći do promjene bilo kojeg ministra ako nije evidentno da je napravio nekakve negativne poteze. Usuđujem se izjaviti, kada je o meni riječ, da nisam učinio takve poteze. Mislim da se to jednostavno može reći i za bilo kojeg drugog ministra.</p>
<p>MARKO BARIŠIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Studenti iz dijaspore ipak u studentske domove?</p>
<p>Studenti, kojima sada prijeti izbacivanje, tvrde da svoje fakultetske obaveze nisu ispunjavali jer su im kasnile stipendije, pa su bili prisiljeni raditi. U MVP-u pak tvrde da je to dobar izgovor, te da neki od njih niti za tri godine nisu naučili hrvatski jezik</p>
<p>Ovo je prijevara! Ne tražimo mi nikakvu pomoć, samo tražimo da država ispuni ono što nam je obećala. Znamo da su u Hrvatskoj teško živi, ali mi nemamo kamo. Ako nas izbace iz Prihvatnog centra završit ćemo na ulici i postati socijalni slučajevi. Tim je riječima Vjesnikovu ekipu dočekalo nekoliko studenata smještenih u Prihvatnom centru za useljenike u Velikoj Gorici koji bi se, sukladno odluci Ministarstva vanjskih poslova, trebali u što kraćem roku iseliti iz toga centra. Naime, kako je Vjesnik već pisao nitko od 24 Hrvata povratnika iz dijaspore, koliko ih trenutačno boravi u Prihvatnom centru, nema važeće ugovore o boravku te bi zbog vjerojatne prenamjene objekta trebali iseliti.</p>
<p>Većina tamošnjih stanovnika se već iselila, a oni koji su preostali tvrde da nemaju kamo, a nemaju ni dovoljno novca da plate drugi smještaj. Sve priče tih mladića su slične, a zasnivaju se na tome da su bez problema dobili stipendije, koje usput rečeno iznose 800 kuna mjesečno, i da su bez problema uključeni u »program za dijasporu«. No nakon dolaska u Hrvatsku sve je izgledalo malo drugačije, a gotovo nitko iz bivšeg Ministarstva nije s njima kontaktirao niti vodio brigu o tome što se u Centru događa. »U Peruu sam studirao stomatologiju, a na nagovor tamošnjeg konzula došao sam u Hrvatsku« priča Max Leskovar porijeklom iz Osijeka. Nakon godinu dana učenja hrvatskog jezika uslijedilo je, međutim, razočaranje. Studij stomatologije nije mogao nastaviti u Hrvatskoj kako mu je obećano, a na prijemnom nije prošao, tako da je upisao francuski i španjolski jezik tek toliko da nešto studira.</p>
<p>Slična je priča Simona Hamouia iz Sirije. On je državljanin Hrvatske po majci i ističe kako nije došao samo zbog studija kontrole leta, koji je upisao, nego isključivo zbog želje da živi u Hrvatskoj. U bivšem Ministarstvu su mu, kaže, dali do znanja da u Centru može ostati dok se ne snađe, a sad mu, tvrdi, djelatnici MVP-a poručuju da je bolje da se vrati u Siriju. U nešto drugačijoj poziciji je Francisco Dulčić diplomirani psiholog iz Čilea kojem je stipendija odobrena za poslijediplomski studij iz psihologije. Kaže kako je gotovo dvije godine izgubio u učenju jezika i pripremama za studij, a sada ne zna kamo će.</p>
<p>Svi s kojima smo razgovarali rado bi pristali na smještaj u studentske domove, no tu nastaju problemi. Naime, samo manji dio njih udovoljava studentskim kriterijima budući da neki u godinu ili dvije studiranja nisu dali niti jedan ispit. Oni pak odgovaraju kako su im stipendije kasnile i po šest mjeseci pa su morali raditi kako bi preživjeli te nisu imali vremena za učenje. U MVP-u to drže dobrom isprikom napominjući kako je za učenje hrvatskog jezika predviđeno godinu dana, dok ga mnogi nisu naučili niti za tri godine te uopće ne ispunjavaju studentske obveze. Glasnogovornik MVP-a Goran Rotim ističe kako je utvrđeno da se u Centar dolazilo bez ikakvog natječaja, samo po preporuci. »Dobrom voljom Ministarstva radi se na tome da se studenti, a njih je pet, smjeste u studentske domove« rekao je Rotim za Vjesnik. On također smatra da nema mjesta nikakvoj dramatici i da bi trebalo ispitati tko je tim ljudima obećavao sve ono što oni tvrde da im je obećavano, ali bez ikakva pismenog dokaza. </p>
<p>A Prihvatni centar je, podsjetimo, 1998. godine osnovalo bivše Ministarstvo useljeništva i povratka u sklopu pretenciozno zamišljenog projekta masovnog povratka Hrvata iz dijaspore, a boravak u Centru je besplatan i ograničen na tri mjeseca. U centru se nalazi 17 potpuno opremljenih apartmana u koje se može smjestiti 60 osoba, no, do sada su u njemu boravili uglavnom studenti koji su taj smještaj uglavnom smatrali trajnim rješenjem. </p>
<p>IVANA MATIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Na Rebru sve spremno za prvo presađivanje crijeva</p>
<p>Hrvatska vrhunska medicina postiže na području transplantacije tkiva ili organa sve bolje uspjehe na svjetskoj razini, o čemu na svoj način govori i podatak da je u KBC-u Rebro sve spremno za prvo presađivanje crijeva u nas, što je danas među najsloženijim zahvatima te vrste u svijetu. Čeka se samo pogodan primatelj, a pitanje je dana kada će se to dogoditi, jer su educirani stručnjaci i oprema spremni. </p>
<p>Presađivanje crijeva, rijedak je zahvat i u najrazvijenijim zemljama svijeta, jer je dosad obavljeno svega dvjestotinjak tih operacija. O tome smo razgovarali sa kirurgom doc. dr. sci. Matom Majerovićem, voditeljom jednog od odjela Zavoda za abdominalnu kirurgiju i transplantaciju KBC Rebro, koji je educiran u SAD posebice za presađivanje tih organa.</p>
<p>Presađivanje srca i bubrega danas je u nas, na Rebru, ali i po drugim klinikama (iako Rebro vodi u presađivanju srca i bubrega), postalo gotovo rutinski posao. Takvi zahvati, iako su rezultati sve bolji, danas se praktički i ne bilježe u medijima. Ista je situacija i sa presađivanjem bubrega.U nas se već rutinski radi na presađivanju kostiju, a sa moždano mrtvih davatelja presađuju se još i rožnica oka, krvne žile, te jetra, gdje su također zabilježeni dobri rezultati preživljavanja. S presađivanjem gušterače, što je na stanovit način novost i u svijetu, u nas se nije otišlo daleko, a nije bilo ni presađivanja pluća.</p>
<p>Prvo presađivanje crijeva, koje se može dogoditi već sutra, bit će novost u našoj transplantacijskoj medicini. Zanimljivo je da su u tom transplantacijskom području rjeđi primatelji nego davatelji! Inače, primatelji su bolesnici kojima je zbog raznih razloga morao biti uklonjen znatan dio crijeva, pa je, kako to kažu američki specijalisti za te operacije, došlo do pojave »sindroma kratkih crijeva« s kojima se ne može dugo živjeti, a i život je veoma nekvalitetan. U tom zahvatu najsloženiji je posao uspostavljanje živčanih podražaja crijeva, te otjecanje limfe, dok je sve ostalo uglavnom tehnički posao. Majerović i suradnici, uz već stečena iskustva u inozemstvu, obavili su u Zagrebu, uz pomoć veterinara, i brojne dodatne pokuse presađivanja crijeva na malim i velikim životinjama, a uspjesi su više nego dobri.</p>
<p>Osim našeg sugovornika, Mate Majerovića, za kirurgiju i transplantacije u području abdomena (trbušna šupljina) educiran je u inozemstvu čitav niz liječnika, kirurga i anesteziologa sa Rebra. Veliku zaslugu za to ima i prof. dr. Josip Unušić, ravnatelj Kirurške klinike na KBC Rebru, koji tu edukaciju potiče na razne načine, te prof. dr. Vuk Borčić, istaknuti stručnjak za kirurgiju abdomena. Spomenut ću i imena grupe liječnika sa Rebra, koji su u inozemstvu prošli tu edukaciju kirurgije i transpantacije abdomena: dr. Boško Romić, dr. Vladimir Augustin, dr. Vesna Vegar, dr. Ante Gojević, dr. Mate Škegro, dr. Rajko Ostojić, dr. Dubravko Smuđ, dr. Ante Golem i drugi. Na Dječjoj kirurgiji Rebra u prvom su planu prof. dr. Stipe Batinica i dr. Tomo Luetić.</p>
<p>Za uspjeh transplantacije bilo kojih organa ili tkiva veoma je važno stanje davatelja, koji do svoje moždane smrti treba imati potpuno zdrave organe za presađivanje, ne smije biti bolestan od zloćudnih oboljenja, niti od infekcije koja bi se s organom presadila primatelju, a poželjno je da je mlađi od 45 godina i da je smrt nastupila zbog ozljede mozga ili strogo lokaliziranog tumora na mozgu. Smrt nastupa onog trenutka kada čovjeku umre mozak (»moždana smrt«), bez obzira što nakon smrti mozga, postoji stanovito vrijeme cirkulacija krvi i srce kuca, iako slabo i sve tiše.</p>
<p>Trenutak moždane smrti određuje, prema strogom protokolu, troje specijalista: anesteziolog, neurolog i neurokirurg, a dozvolu presađivanja daje najuža rodbina preminule osobe. Nakon moždane smrti u cirkulaciju krvi unosi se posebna prezervacijska otopina i drugi stimulatori sa ciljem da se »konzerviraju« organi i cirkulacija produži do eksplantacije. Dakako, sav taj »život« nakon smrti vremenski zdravih organa za presađivanja.</p>
<p>Sada je na KBC Rebro učinjen korak dalje u brzini eksplantacije, jer više nije nužno dopremati tijelo davatelja organa u Zagreb, nego poslije definicije moždane smrti, koja se može obaviti u nekim većim medicinskim centrima (Pula, Rijeka, Split, Dubrovnik, Osijek i još neki) na lice mjesta odlazi najbržim putem ekstranplantacijski tim sa zadatkom da uzme što više zdravih organa davatelja. U tom su timu dva kirurga, anesteziolog, perfuzionist i dvije medicinske sestre. Velika je prednost što je taj tim u novije vrijeme opremljen i educiran u uporabi najsuvremenije opreme za eksplantacije, kao što je argonski laser, ultrazvučni uređaj za resekciju organa, te nekoliko drugih novih uređaja, kojih do prije nekoliko mjeseci nije bilo. Sve to, kao i poboljšanje učinka imunosupresivnih lijekova, koji sprečavaju odbacivanje primljenog organa, ulijeva realnu nadu u napredak transplantacije organa u svijetu i u nas.</p>
<p>SALIH ZVIZDIĆ</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="4">
<p>Mladi iseljenici o ekologiji</p>
<p>ZAGREB, 15. srpnja</p>
<p> - Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika (HMI) Boris Maruna pozdravio je u subotu, na prvom sastanku održanom u prostorijama HMI-ja, sudionike ovogodišnjeg »Task Forcea 2000«, tradicionalnog ljetnog dragovoljnog obnoviteljskog programa Hrvatske. </p>
<p>U »Task Forceu 2000«, sudjeluje trideset i sedam mladih iz petnaest zemalja svijeta. »Sačuvajmo otoke«, moto je ovogodišnjeg »Task Forcea 2000« koji će se do 4. kolovoza održati na otočiću Galovcu kraj Zadra (Školjić). »Task Force« - susret je u kojemu mladi iz Domovine i iseljeništva i njihovi prijatelji rade na ekološkoj obnovi Hrvatske. Tako će ove godine sudjelovati u obnovi ekološki zapuštenih dijelova hrvatskoga kulturno-povijesnog prostora na Galovcu. Voditelj projekta je Nives Antoljak. </p>
<p> Do sada se »Task Force« uspješno odvijao u Voćinu, Gornjem Brgatu kraj Dubrovnika, Istri, Plitvičkim Jezerima, Skradinu, i Daruvaru. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Fotoreporter u potrazi za pričom</p>
<p>U seriji tekstova o zagrebačkim fotografima Vjesnik donosi portret Romea Ibriševića, jednog od onih onih profesionalaca u koje se po dinamičnosti, brzini i spretnosti može pouzdati. Danas je urednik fotografije u Autoblicu i Teni, ali to ne umanjuje njegovo zanimanje za »life« fotografiju, započeto u Vjesniku, gdje se potvrdio kao jedan od ponajboljih</p>
<p>Mobitel je sprava za mučenje, kaže Romeo Ibrišević, jedan od onih fotoreportera koji su stalno u pokretu i bilo bi za očekivati da mu ta naprava olakšava život i pomaže u poslu. »Da, ali mene obično nazovu iz sasvim drugog dijela grada, a ja nikad ne znam odbiti posao«, objašnjava Romeo svoju neprekidnu jurnjavu. </p>
<p>Oni koji ga poznaju privatno, znaju da je Romeo Ibrišević jedan od najužurbanijih ljudi u profesiji. Dinamičan, brz i spretan, bila bi ocjena kolega koji su ikada s njim radili, a dodali bi: profesionalac u kojega se može pouzdati. Danas je Romeo urednik fotografije u Autoblicu i Teni, ali to ne umanjuje njegovo zanimanje za life fotografiju, gdje se potvrdio kao jedan od ponajboljih novinskih fotografa u nas.</p>
<p>Romeo Ibrišević rođen je 1961. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. U Centru za kulturu i umjetnost u Križanićevoj išao je u razred koji su pohađali usmjerenjaci za smjerove novinar, grafički urednik, tehnički urednik i fotograf, a njegovi kolege bili su mnogi danas poznati pojedinci, primjerice rocker Jasenko Houra, fotograf Damil Kalogjera, glumac Vili Matula, fotoreporter Robert Rajtić, kamerman Sandi Novak i mnogi mnogi drugi. Rekli bismo – sasvim uspješna generacija. Njihovi su predavači bili također ugledni profesionalci, poput pokojnog Večernjakovog fotoreportera Pavla Cajzeka, Vjesnikovog grafičkog urednika Zvonka Lennera ili urednika Miroslava Ležaje. Cajzek i Lenner odmah su uočili Ibriševićev talent i ponudili mu da već kao srednjoškolac neke svoje fotke objavi u Vjesniku. Bilo je to 1979. godine, a pravi pothvat Romeo je napravio već 1980. kad je sam o svom trošku i bez ikakve akreditacije ili novinarske iskaznice otišao u Beograd na sprovod predsjednika Tita. Svojom kamerom Zenit TTL, ruske proizvodnje, koja je nailazila na podsmijeh drugih profesionalaca oboružanih kudikamo boljim i skupljim aparatima, snimio je niz fotografija, od kojih su neke odmah bile uvrštene na naslovnicu Vjesnika. »Bilo je jednostavno«, kaže Romeo. »U Beogradu je o fotićima brinuo neki mladi tip, koji mi je dao sve propusnice čim je vidio obješen fotoaparat oko vrata. A moje je pravilo uvijek bilo da nikada ne budem na mjestu na kojemu se nalaze ostali fotoreporteri. Zato su moje fotografije bile posve drukčije.«</p>
<p>No nije mu sve išlo tako lako. Primjerice, honorarac u Vjesniku bio je sedam godina, a kad je nekog urednika upitao kad će ga zaposliti, dobio je duhoviti odgovor: »Ubij Zlatka Filiju (ugledni Vjesnikov fotoreporter, tada pred mirovinom, op. a.) i zaposlit ćemo te odmah!« No, sreća mu se zakratko osmjehnula kad je glavni urednik postao Davor Šošić, koji je prije toga bio dopisnik iz Pariza i grdno se iznenadio kad mu je Romeo Ibrišević, koji je svakodnevno imao fotografije na prvoj stranici, rekao da je honorarac. »Zaposlit ćemo te sutra«, rekao mu je Šošić, no te je noći jedva preživio srčani infarkt i potom dugo vremena bio na bolovanju. Kad se nakon pola godine vratio sjetio se svog obećanja i Romeo je konačno bio na plaći. </p>
<p>»Bilo je izvrsnih urednika u Vjesniku«, prisjeća se Romeo. »S Miroslavom Koprivicom ostvario sam izuzetno razumijevanje i vrhunsku suradnju. </p>
<p>On je jedini, u prilogu Sedam dana, čekao moje fotografije petkom i do sedam navečer, kad je bio krajnji rok za prijelom tog priloga. Nikad nisam zeznuo rok, jer sam poštovao njegovo povjerenje. Drugi za kojeg bih napravio bilo što bio je Silvije Tomašević, koji je jedini znao raspaliti sliku, a tada sam imao seriju slika s Kosova. No, nisu mu dugo dali da radi, brzo je smijenjen. Također, Uroš Šoškić, to je urednik koji ima viziju i traži praktično nemoguću fotografiju, što je najveći izazov za svakog fotoreportera«.</p>
<p>Romeov posao u Vjesniku bio je zapažen na različite načine. Kolege ga poštuju, publika voli, a specifično priznanje dobiva od Ivana Miklenića, urednika u Glasu koncila, koji zapaža njegovu seriju fotografija posvećenu časnim sestrama i izloženu u Dežmanovu prolazu i pita ga može li ih objaviti u svom listu, kako ne bi naškodio njegovoj karijeri u Vjesniku, koji je ipak u to vrijeme bio glasilo SSRNH. »Samo, pod jednim uvjetom«, odgovorio je Romeo, »da mi omogućite snimanje kad Papa dođe u Hrvatsku«. Dogodilo se da je Papu snimao dvaput u Hrvatskoj, a po jednom u Sloveniji, BiH i Austriji.</p>
<p>Ibriševićevo zanimanje u fotografiji bilo je raznovrsno, od portreta, preko snimanja sportskih događaja, do rutinskih zadataka u CK (»Tamo nikad nisam shvaćao što pričaju, pa sam mislio da sa mnom nešto nije u redu, ali izgleda da ipak nije bilo s njima!«), ali su mu bile najdraže autentične life fotografije s konkretnih događaja. Tako se dogodilo da je njegovu fotografiju zapaljenog Paromlina otkupio veliki Kodak za svoje reklamne svrhe, a kad je započeo rat u Hrvatskoj, njegove su fotografije svakodnevno prenosile velike novinske agencije, i bile su objavljivane na naslovnicama najvećih svjetskih dnevnih listova. Njegova serija duhovitih foto-komentara i foto-karikatura imala je velikog odjeka na humorističkoj stranici Večernjeg lista, koju je uređivao Alojz Ševčik. </p>
<p>Kad je Romeo Ibrišević bio urednik fotografije u Vjesniku, uz njega su u momčadi bili iznimni profesionalci kao što su Ranko Marković, Boris Kovačić, Rajko Šobat, Jadran Mimica, Zlatko Kalle, Bruno Konjević. No, zbog nekog nesporazuma oko godišnjeg odmora s Krešimirom Fijačkom, Ibrišević odlazi iz Vjesnika i zapošljava se u Autoklubu i potom u Areni, gdje je proveo dvije godine, a zatim prelazi u redakcije Uroša Šoškića, gdje je zaposlen i danas. San mu je da bude slobodnjak, premda kaže kako ranije nije shvaćao što donosi članstvo u umjetničkim i profesionalnim udruženjima. »Moje je bilo da radim i slikam«.</p>
<p>Nikad ga posebno nisu zanimale izložbe, jer smatra da ima izložbu svaki dan, čim se njegova fotografija otisne u novinama. Ipak, smatrao je svojom profesionalnom obavezom sudjelovanje na dvije kolektivne izložbe, »Oči istine« i »Slike rata«, obje posvećene hrvatskoj domovinskoj borbi za slobodu, koje su obišle mnoge gradove u nas i u svijetu. Zanimljivo je također da je ovo uopće prvi tekst u novinama o njemu i njegovu radu.</p>
<p>Ako ga nije zanimala medijska slava (izuzev one koju mu donose njegovi radovi) Romea je zanimala – tehnika. Imao je sreću, kako kaže da mu bude sklon Ivica Barić, zastupnik Nikona u Hrvatskoj. »Prvi moj Nikon, Nikormat FTN, prodao mi je na dug, a poslije kad smo se bolje upoznali omogućio mi je da isprobam sve aparate koje je Nikon uopće proizveo. K Bariću, koji je i sam zaljubljenik u fotografiju i tehniku, mogu doći u svako doba dana i noći i tražiti što god želim, što mi jako puno pomaže u poslu«. Romeo najradije slika s Nikonom F5, posjeduje digitalni Nikon D1, a često se koristi i panoramskom kamerom Fuji 6×17 cm, ali i dalje smatra kako je presudno fotografovo oko, bez obzira čime se slikalo. S Barićem surađuje i danas. </p>
<p>Ibrišević misli kako je fotografija danas na velikom tehnološkom križanju. U jednom smjeru ide ona brzinska, digitalna, koja po brzini mora i može stići televiziju i internet, a drugim smjerom ide klasična fotografija i dalje omiljena i kod profesionalaca i amatera, a može se koristiti podjednako i u tiskanim medijima. Pričali bi o tome još dugo, ali je Romeu zazvonio mobitel i morao je odjuriti na neko snimanje...</p>
<p>JURE ILIĆ</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="6">
<p>Brešan proglašen najboljim redateljem u Karlovym Varyma!</p>
<p>Nagradom Kristalni globus za najbolju režiju na 35. Međunarodnom festivalu u Karlovym Varyma, film »Maršal» i Vinko Brešan upisani su zlatnim slovima u povijest hrvatske kinematografije kao prvi nagrađeni autor i film na festivalu A-kategorije. U konkurenciji za nagradu publike »Maršal« je drugi odmah iza »Anđelinog praha« Alana Parkera </p>
<p>KARLOVY VARY, 15. srpnja (Od Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> – Nagrada Kristalni globus za režiju Vinku Brešanu za film »Maršal« jedno je od najvećih priznanja, ako ne i najveće, u povijesti hrvatskog igranog filma. Tim prije što je osvojena u Karlovym Varyma, festivalu s dugogodišnjom tradicijom, dakle u Češkoj poznatoj po autorima poput Formana, Passera, Menzela..., sklonim komediji i satiri koji su u davna vremena pronosili slavu češkog filmskog stila krećući upravo iz Karlovyh Vary u svjetske karijere i pprodukcije. </p>
<p> Nagrada je tim vrijednija jer ju je Brešan dobio od žirija u kojem je kao nikad do sada sjedio velik broj uglednih filmskih redatelja. Oni su svoju najvrijedniju cehovsku nagradu dali upravo hrvatskom redatelju, što je neprocjenjiva privilegija posebno kada je dodjeljuju Abbas Kiarostami, Saša Gedeon, Arik Kaplun, Srđan Karanović, Fred Ross i Yermek Šinarbajev. </p>
<p>Brešan je svojim filmom unio svježinu u dotad tmurni i depresivni festivalski program, darujući češkoj publici prepoznatjiv duh i sluh izazova, zafrkancije i smijeha. Film »Maršal«, prepun dvosmislenosti na račun komunističkih nostalgičara i novonastalih elitista, s tako svojstvenom brešanovskim oporim mediteranskim štihom, primjer je filmske teme koja se pojavila u pravom trenu na pravom mjestu.</p>
<p>Zato ne čudi da je film osvojio i drugo mjesto u glasovanju publike koja je ocjenjivala prikazane filmove u svim kategorijama. Prvi je Alan Parker s »Anđelinim prahom«. Karlovy Vary spadaju među pet najuglednijih svjetskih festivala, s tradicijom i ugledom nadopunjenim novim češkim kulturnim zamahom i moćnim financijskim sponzorima (Mercedes i Škoda). </p>
<p>Za »Nedjeljni Vjesnik« Vinko Brešan je izjavio: »Od 1990. godine sve do dana današnjega u Hrvatskoj postoji opći trend ponižavanja filmskih redatelja i omalovažavanja struke i vještine filmske režije. To je razlog što mi ova nagrada znači vrlo mnogo. Naravno, i bez toga je ova nagrada izvanredno vrijedna, a izmakla je i redateljima boljim od mene. Nadam se da će ova nagrada u Hrvatskoj potaknuti afirmaciju filmskog profesionalizma i pomoći uspostavi pravih kriterija. Uz to, razlog moga uzbuđenja nije samo činjenica da su Karlovy Vary jedan od najvažnijih svjetskih festivala, već i to što je publika ovdje vrlo zahtjevna. Oni odlično znaju što je to komunistički ssustav, a bogme znaju i što je to komedija. Zato mi je drugo mjesto u glasovanju publike velika pohvala za film i potvrda reagiranja publike tijekom projekcija«. </p>
<p>Osvrćući se na nastup, Brešan spominje razgovor sa slovenskim producentom koji je lani u konkurenciji imao film »U leru«. »On se nije mogao načuditi što nitko iz hrvatskih državnih institucija nije imao interesa ovdje prirediti koktel kojim bi promovirao ne samo »Maršala« već i druge hrvatske filmove, turizam, itd. Tako iznova imamo slučaj da film dobiva priznanja, a mi smo posve nesposobni da to iskoristimo. To me čini tužnim, jer sam svjestan što sve propuštamo«. priznao nam je Brešan. </p>
<p>Na pitanje o nagradama, odgovara: »Teško mi ih je sve nabrojati, no govorim li samo o »Maršalu«, film je dosad bio na dva festivala i ima dvije nagrade. Ipak, ova je posebna jer me svrstava u respektabilne i ozbiljne kategorije europskih redatelja«.</p>
<p>Nakon nagrade u Karlovym Varyma, »Maršal« nastavlja pohod po svijetu. Već idućeg tjedna Brešan putuje u Jeruzalem, a zatim slijede Edinburgh, Valencija, Montreal... Dakako, »Maršal« će se u međuvremenu naći i u Oprtlju, zatim krajem srpnja na nacionalnom festivalu hrvatskog filma u Puli, a potom ga krajem godine očekuju važna nadmetanja za Felixa i eventualna kandidatura za nominaciju za Oscara. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>»Galeb« će u Rijeci biti preuređen u luksuznu jahtu</p>
<p>RIJEKA, 15. srpnja</p>
<p> – U subotu je u riječko remontno brodogradilište »Viktor Lenac« dotegljen školski brod nekadašnje jugoslavenske ratne mornarice »Galeb«, poznat i kao ploveća rezidencija Josipa Broza Tita, kojeg je nedavno od Jugoslavije kupio jedan grčki brodovlasnik za 750.000 dolara. U »V. Lencu« »Galeb« će biti preuređen u luksuznu jahtu, a taj riječki škver ima dosta iskustva u toj vrsti posla s obzirom da se u njemu trenutačno preuređuje i nekadašnja Onassisova jahta »Christina«.</p>
<p>Prije nego što je dotegljen u Rijeku, »Galeb« se punih deset godina nalazio na mrtvome vezu u Boki. »Galeb« je izgrađen 1937. u brodogradilištu Ansaldo kod Genove pod imenom Ramb 3, kao brod za prijevoz banana. </p>
<p>Dug je 117, širok 15 metara i plovio je brzinom od 18,5 čvorova. Za vrijeme II. svjetskog rata preuređen je u minopolagač, a potopljen je 1944. u riječkoj luci. Nakon što je izvađen iz mora, preuređen je u Titovu ploveću rezidenciju. (Damir Herceg)</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Montserrat Caballe dirigentu na koncertu poderala partituru </p>
<p>BUKUREŠT, 15. srpnja</p>
<p> - Ljuta zbog opetovane greške u usklađivanju, španjolska operna pjevačica Montserrat Caballe poderala je u Bukureštu u petak navečer, na kraju koncerta, partituru svojega sunarodnjaka, dirigenta orkestra Josea Colladana. </p>
<p>Sopranistica je oprostila prvu neusklađenost Nacionalnog orkestra rumunjskog radija, pod ravnanjem Španjolca Collada, koji je nastupio pred oko 2000 gledatelja. </p>
<p>Incident se, međutim, ponovio neposredno pred kraj koncerta pa se dirigent tada ispričao Montserrat Caballe pozivajući se na »grešku u partituri«. </p>
<p>Sopranistica je tada poderala partituru pred zapanjenom publikom i potom poljubila u obraz svojeg sunarodnjaka kako bi mu pokazala da se ipak ne ljuti na njega. Publika je toplo pozdravila taj prizor. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Spice Girls ponovo zajedno s novim albumom</p>
<p>BRUXELLES, 15. srpnja</p>
<p> – Nakon pokušaja s vlastitim solo karijerama, članice britanske pop skupine Spice Girls ponovno su zajedno zbog novoga albuma koji bi se trebao pojaviti u studenom. </p>
<p>Spice Girls, najveći britanski pop fenomen poslije Beatlesa, u svijetu su prodale 36 milijuna primjeraka svoja prva dva albuma i sada, čini se, spremaju novi napad na svjetske glazbene pop liste. </p>
<p>»Preostaju nam još dva tjedna u studiju. Uskoro snimamo video spot i zatim će sve biti gotovo«, rekla je Sporty Spice Melanie Chisholm. Chisholm je uživala u uspjehu svoje solo karijere, a u Bruxellesu se našla kako bi primila platinastu nagradu za album »Never Be The Same Again«, koji je u Europi prodan u više od milijun primjeraka u Europi, a zauzeo je i vrh glazbenih ljestvica u sedam zemalja. </p>
<p>Kao prva Spice Girl koja je osvojila solo nagradu, pjevačica s tetovažom na obje ruke primila ju je od veterana rocka Phila Collinsa koji je rekao: »Sada će si Mel C moći priuštiti još poneku tetovažu«. </p>
<p>Tom je prigodom Melanie kazala da se »osjeća kao da se nisu rastajale jer se dugo znaju i u stalnom su kontaktu«. (Reuters)</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Nova eko nevolja na Plitvicama – nestale plitvičke pastrve?!</p>
<p>PLITVIČKA JEZERA, 15. srpnja</p>
<p> – Gornja i Donja jezera od Prošćanskog jezera sve do izvorišta rijeke Korane kao i pritoke Crna i Bijela Rijeka te matica, u potpunosti su ostale bez znane plitvičke pastrve. Ta uznemirujuća vijest, međutim, nije i nova, jer na to već neko vrijeme upozoravaju zaštitari prirode u Nacionalnome parku »Plitvička Jezera«. </p>
<p>Riječ je, podsjetimo, o poznatim vrstama pastrve – jezerskoj i potočnoj, pa čak i kalifornijskoj, kojih se prije 90-tih godina moglo vidjeti u poznatim jezerima. Uz masovan izlov plitvičke pastrve za vrijeme srpske okupacije Plitvica, ali i nakon »Oluje«, te zbog nedovoljne zaštite bez poribljavanja, a posebno bez poziva ihtiolozima i biolozima, sve upućuje na, po mnogima, novu ekološku nevolju Plitvičkih Jezera.</p>
<p>U Javnoj ustanovi Nacionalni park nema stručnih spoznaja o tome kako je i na koji način tzv. »divlja riba« iz porodice ciploida (šarana), klen i crvenperka preplavila sva jezera i plitvičke vode i tako istisnula pastrvu, čak i pastrvu-zlatovčicu (»bohinjka«) koja je 50-ih godina puštena u jezero Kozjak, a živi u njegovim dubinama.</p>
<p>Na Plitvicama tvdre da se 70-tih i 80-tih godina, dok ribolov nije bio zabranjen - na Kozjaku i Prošćanskom jezeru te Matici mogla uloviti »polkilašica«, ali se matična riba u drugom i trećem mjesecu izlovljavala i mrijestila u mrijestilištu Gacka, dok se mlađ potom vraćao u pritoke i potoke. </p>
<p>Zbog poznatog slučaja »Plitvice« i financijskog kraha, znanost i stručne spoznaje zasad su tek na početku. Nema novca za pokretanje rada bivšeg Instituta za zaštitu i unapređenje Jezera i angažiranje stručnjaka. Plitvice su po suradnji sa stručnjacima s različitih područja do rata bile uzor. Postoje znanstveni i praktični radovi, no odgovora o uzrocima nestanka znane plitvičke pastrve jednostavno – nema. </p>
<p>Pastrva obitava u tzv. visinskim vodama, čistim i pastrvskim (salmonida) kao što su jezera, a klen, mrena, crvenperka i druga riba iz porodice ciploida prate pastrvu u nižim vodama. Tako je bilo i prije masovne pojave klena i crvenperke u rijeci Korani. </p>
<p>Neki govore kako su krajem 80-ih godina u lovu na pastrve na Prošćanskom i jezeru Kozjak klen, kao živi mamac, donijeli ribiči iz Bihaća, i to iz Une i Korane. Inženjer Josip Movčan, dugogodišnji prvi čovjek zaštite Jezera izjavio je nedavno »da su ikru klena donijele divlje patke iz Korane«, što je izazvalo dvojbu. Treći, pak, tvrde da su Srbi za okupacije Plitvica ubacili mlađ klena i crvenperke kad je pastrve nestalo izlovom, čak i uz uporabu dinamita. (Trajko Grkovski)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Prisiljen platiti alimentaciju pokojnoj supruzi</p>
<p>TALLAHASSEE, 15, srpnja</p>
<p> – Vrhovni sud u državi Florida otišao je korak dalje od poznate fraze koju supružnici izgovaraju prigodom vjenčanja - »dok nas smrt ne rastavi« - presudivši da rastavljeni muškarac mora platiti alimentaciju svojoj bivšoj ženi iako je ona – umrla.</p>
<p>Jednoglasnom je odlukom Vrhovni sud Floride odlučio da Eugene Gaines mora uplatiti jednogodišnju alimentaciju u ostavštinu svoje pokojne bivše žene Chlodel Gaines, koja je umrla nedugo nakon što je postupak razvoda bio završen.</p>
<p>Eugene i Chlodel su se vjenčali 1982. godine. U siječnju 1996. Eugene Gaines je podnio zahtjev za razvod. Njegova žena je pristala na to, ali je zatražila alimentaciju. Postupak razvoda bio je završen u listopadu 1996. Obje strane su se tada složile da je brak zakonski razvrgnut, ali su oboje uložili žalbu na pojedine dijelove presude. Međutim, tijekom trajanja žalbenog postupka Chlodel je umrla u veljači 1997. godine.</p>
<p>Eugene Gaines je stoga pokušao poništiti presudu o razvodu, što bi mu omogućilo da zadrži 70.000 dolara koje je trebala primiti pokojna supruga. Također bi bio pošteđen i plaćanja mjesečne alimentacije u iznosu od 500 dolara za vrijeme od podnošenja zahtjeva za razvod do njene smrti.</p>
<p>Vrhovni je sud međutim odlučio da Eugene mora poštovati odluku o razvodu te da njegove obveze plaćanja alimentacije nisu prestale smrću njegove bivše žene. </p>
<p>»Poništiti odluku o razvodu na temelju činjenice da je gospođa Gaines umrla, dok se istodobno vodio žalbeni postupak, bilo bi suprotno nedvosmislenoj namjeri obiju strana da se razvedu«, obrazložio je odluku sudac Harry Instead. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="12">
<p>Kod nas se piscu ne oprašta posezanje za moći</p>
<p>Dražen Katunarić: Politika je, naša ili nečija druga, neka vrst dvora, a tko se predaje dvoru, rekao bi Moliere, otima se književnosti. Nema dva Boga / Vatreni zanat kao što je književnost zahtijeva cijelog čovjeka, a tko se bavi uz to i politikom, podijeljen je čovjek, nerijetko sa shizofrenim simptomima. To smo najbolje vidjeli prošlih godina s književnicima na ondašnjoj vlasti, a sad će se vjerojatno nastaviti u izvrnutim ulogama / Svatko tko dotakne politiku, ili ga politika dotakne, postaje na neki način izgubljen za književnost, kao da je žigosan, okužen</p>
<p>Književnik, pjesnik i urednik časopisa »Most/The Bridge« Dražen Katunarić od 22. lipnja do 2. srpnja sudjelovao je na Festivalu poezije u Kolumbiji. Presretan sam što sam bio tamo, u tromilijunskom gradu Medellinu, kaže Katunarić o dojmovima iz Kolumbije. Bio je to najveći festival poezije na svijetu. Ne možda po broju sudionika, bilo je osamdesetak pjesnika iz pedeset zemalja sa svih kontinenata, Europa je bila dosta zastupljena, nego po broju publike. Pojedine seanse čitanja poezije privukle su halucinantni broj i do deset tisuća ljudi. Mislio sam da sanjam. Nije to bio neki osjećaj prazne slave. Huk publike i provala oduševljenja nisu se dogodili zbog toga što je netko zatresao mrežu, postigao gol, nego zbog drukčijeg zanosa, zbog ostvarene komunikacije s drugim, s mnoštvom drugih koji nisu razularena masa.</p>
<p>• Tko su bili ti ljudi?</p>
<p>– To su mahom bili mladi ljudi koji su pomno slušali pjesničku riječ punih pet sati, dok su se svi pjesnici izredali. I to ne pasivno, nego reagirajući burno, s odobravanjem ili neodobravanjem, povicima, aplauzima i zvižducima. Pojedine autore tražili su na bis, jer ih je njihova riječ dizala na noge.</p>
<p>• Kao u doba antike?! Neobično je da takvo što u materijaliziranom, odljuđenom svijetu još postoji.</p>
<p>– Doista, golemi amfiteatar u kojem se čitala poezija podsjetio me na antički svijet, na doba kad su se tragedije igrale za grčki puk koji je danima nazočio tim svečanostima riječi sa svojim kravama i kozama te prenoćivao pod otvorenim nebom. No ovdje je poezija bila u prvom planu, magija riječi bez glume i maske, poeziju je mnoštvo ljudi prepoznalo sudbinski svojom. Osim na otvorenom, išlo se čitati pjesme u zatvore i u umobolnice, za »ponižene i uvrijeđene«.</p>
<p>• Vrlo ste oduševljeni. </p>
<p>– Sudjelovati na jednom takvom festivalu za mene je imalo učinak logoterapije, da upotrijebim Franklov izraz. Nakon hrvatskih i općenito europskih iskustava, gdje poeziju jedva tko čita i ozbiljno shvaća, značilo je, kao što se rekli, »u materijaliziranom i odljuđenom svijetu« obnoviti vjeru u smisao literature, vjerovati u njezinu budućnost. Jer, nakon svih odgledanih filmova, Interneta, virtualne stvarnosti, ljudi su došlo tamo slušati – i gutati! – isključivo riječi. Vladala je velika glad za pjesničkim iskustvom, kao da je publika došla vidjeti je li pjesnik kadar pogoditi riječ koja joj nedostaje i može li je nahraniti onime zbog čega je došla. I one su, na petnaest tisuća kilometara od Zagreba, dobile krila, a s njima i svaki pjesnik posebno.</p>
<p>• Znači li to da Južnoamerikanci više vole poeziju od proze?</p>
<p>– Ovakav je pristup poeziji kao magiji nezamisliv u Europi. Poezija tamo, za razliku od Europe, ima svoje tlo. I buja kao mango ili papaya. Nietzsche je govorio da je filozofija stvar klime, da ne uspijeva bez maestrala. Za poeziju to vrijedi još više. Primjerice, Elisa Lucinda, brazilska pjesnikinja koja je prošle godine bila na Zagrebačkim književnim razgovorima, svoju poeziju čita na stadionima. </p>
<p>• Koji su razlozi takvoj uspješnosti poezije?</p>
<p>– U Kolumbiji su mi objasnili da ima više razloga za ovakav uspjeh poezije u mladih ljudi. Prvo, postoji vrlo jaka usmena tradicija književnosti. Zatim, ljudi bježe od terora narkomafije, gerile, neobjavljenog građanskog rata, izolacije, ukratko, od nasilja bježe u nježnost poezije. Oni žele čuti nešto što će oplemeniti svaku vrst oskudice. I u tako politički nestabilnoj i opasnoj zemlji traži se spas u poeziji. Ali to se ne može tek tako, »marksistički« objasniti. Indijcima koji žive u još većoj bijedi poezija baš i ne znači mnogo. Očigledno je dakle da se ta ontološka potreba za poezijom rodila baš na tom tropskom tlu.</p>
<p>• Je li latinoamerička književnost, Europi fantastična, zapravo njima realistična?</p>
<p>– Dobro pitanje. Fantastika je u tome što tamo svega ima u izobilju, i siromaštva, prljavštine, i ljepote, svih životnih kontradikcija. Tek kad sam stupio na kolumbijsko tlo, Gabriel Garcia Marques mi je postao jasniji. Tu se unutar jedne ulice, i tijekom jednoga dana zbivaju takve fantastične stvari koje su u Europi nezamislive u nekoliko godina. Ti nenadani odlasci u nebo iz »Sto godina samoće« ovdje su svakodnevnica, jer je razlika između »narko« i »nekro« tako mala, nestanci i kidnapiranja. I, začudo, Marques tamo nije izdaleka popularan kao u Europi, oni se vrlo malo ponose njime kao nobelovcem. Taj njegov »magični realizam«, kako su ga prozvali kritičari, tamo više nije »magičan« nego običan, čisti realizam. Više sam čuo da se priča o Borgesu, Vargas Llosi, Octaviju Pazu ili Carlosu Fuentesu.</p>
<p>• No vratimo se u Europu, europskoj »fantastici«. Svojedobno ste pisali o srpskom zenitizmu i barbarogeniju kao idealu toga pokreta, čiji začetnik je Ljubomir Micić. Koliko takvo što korespondira s fantastičnim? Ili se pak radi o megalomanskoj, velikosrpskoj ideji književno obrađenoj?</p>
<p>– Pišući 1994. godine knjigu o tome htio sam pokazati kako se moglo dogoditi da smo stavljeni u fantastičnu borgesovsku situaciju u kojoj nam utvare diktiraju stvarnošću. Micićev je barbarogenij iz svijeta pjesničke imaginacije pobjedonosno ukoračio u tadašnju zbilju, ocrtao mogući put koji vodi od »papirnate« literature do barbarskog traženja krvi. No ta je kontekstualizacija i bila moguća zbog »ideološkog« i »programskog« aspekta njegova pjesništva nauštrb njegove umjetničke vrijednosti.</p>
<p>• Kao poznavatelju srpske poezije, i hrvatskom pjesniku, kakvim se srpska poezija čini u odnosu prema hrvatskoj, koja, po mnogima, ima značajno mjesto u europskoj matici. Može li se govoriti da je hrvatska poezija »europskija« od srpske, u smislu da se manje bavila nacionalnim temama, a više internacionalnim?</p>
<p>– Nisam baš neki znalac srpske književnosti. Ono što poznajem, i ono čega se sjećam svakako je vrijedno, a je li nešto više ili manje europsko nije imanentni kriterij literature. Primjerice, možda je nacionalno sporna »Hasanaginica« najviše europska po svojoj »egzotici«, možda je nacionalno sporni Ivo Andrić najeuropskiji kad opisuje svijet bosanske kasabe, jer je baš odnos prema drugom, prema neeuropskom, izgradio modernu europsku svijest. Inače, od modernih srpskih pisaca najviše sam volio Crnjanskog, Pekića, Kiša, a od mlađih Svetislava Basaru.</p>
<p>• Kakva je inače naša književnost, bastardna, imitatorska, ili ima svoj hrvatski »štih«? Pitam stoga što mi se čini da se naši književnici guše u oponašanju tuđih ideja i rješavanju tuđih problema.</p>
<p>– Opsjednutost originalnošću vuče svoje korijene još iz romantizma i jako je prisutna u moderni. Mislim da su Karamanove kunsthistoričarske teze o Hrvatskoj kao o periferijskoj kulturi primjenjive i na književnost. Paradoksalno, hrvatski je »štih« baš to što je periferija učinila nesvodivim. To je svijet Marinkovićeve viške brijačnice ili Novakovo putovanje trajektom, djelići mikrokozmosa u kojemu dolazi do rasprskavanja nekog globalnog europskog identiteta.</p>
<p>• Koliko naša politika potiče ili onemogućava, ili pak zlorabi književnost?</p>
<p>– Politika je, naša ili nečija druga, neka vrst dvora, a tko se predaje dvoru, rekao bi Moliere, otima se književnosti. Nema dva Boga. Vatreni zanat kao što je književnost zahtijeva cijelog čovjeka, a tko se bavi uz to i politikom, podijeljen je čovjek, nerijetko sa shizofrenim simptomima. To smo najbolje vidjeli prošlih godina s književnicima na ondašnjoj vlasti, a sad će se vjerojatno nastaviti u izvrnutim ulogama. Iskustvo je pokazalo, da svatko tko dotakne politiku, ili ga politika dotakne, postaje na neki način izgubljen za književnost, kao da je žigosan, okužen. Možda zato što naša književna publika ne oprašta piscu njegovo posezanje za moći.</p>
<p>• Zašto se još uvijek mnogi naši književni poslenici odriču Ive Andrića kao hrvatskog pisca?</p>
<p>– Zato što su ograničeni, ili naprosto puristi. Ne opraštaju mu ideološko nacionalno laviranje. Nedavno smo u časopisu »Most«, čiji sam urednik, pripremili broj o Andriću, a njegov dossier sjajno je uredio Velimir Visković, koji je i u uvodnom tekstu objasnio razloge pripadnosti Andrića hrvatskoj i srpskoj književnosti.</p>
<p>• I jednoj i drugoj?</p>
<p>– Upravo je taj broj »Mosta«, namijenjen inozemstvu, bio pokušaj preispitivanja, definiranja vlastitog odnosa prema Andriću nakon sloma komunizma i Jugoslavije, razbijanja vlastitih predrasuda, ali i povratak djelu, sa sviješću da sve dok njegovo djelo ne bude do kraja integrirano u hrvatsku književnost, ona će biti utoliko nepotpunija i siromašnija, lišena svojih istinskih vrhunaca. Pojednostavljeno rečeno, naša nakana nije bila preoteti Andrića srpskoj književnosti, ne smeta nas da ga oni smatraju svojim najvećim piscem, dapače, ali ga i mi smatramo integralnim i nosivim autorom hrvatske književnosti. Uostalom, postoje i analogije. Nije on ni prvi ni posljednji pisac dvojne pripadnosti, kao što su to u svijetu mnogi pisci, od Konrada, Joycea, Ciorana, Ionesca, do Kundere. Međutim, takvo polazište nas tek djelimice, s obzirom da je riječ o nekadašnjoj Jugoslaviji i promiskuitetnim odnosima unutar nje, rješava neizbježna problema Andrićeva identiteta.</p>
<p>• Jeste li u sklopu pripreme toga teksta otkrili zašto se Andrić iz hrvatske preselio u srpsku književnost?</p>
<p>– Prije dvije godine sam zahvaljujući dobroti Stanka Lasića dobio na uvid fotokopije pisama koja je Ivo Andrić, za svoga višegodišnjeg boravka u Zagrebu, slao svome prijatelju Vojku Durbešiću u Beč i koja su prvi put objavljena u Liječničkim novinama. Ona na posredan način daju odgovor na pitanje zašto je Andrić pregorio Zagreb i objeručke prihvatio ponudu da se preseli u Beograd. Ističem ta pisma jer se iz njih vidi da su u osnovi njegovi razlozi bili prije svega ljudske, a tek onda možda ideološko-karijerističke prirode, koja mu se zamjera. To su potresno dešperatna, možda najdešperatnija pisma koja sam ikad čitao od jednoga autora.</p>
<p>• I što Andrić piše?</p>
<p>– Mladi Andrić opisuje gubitak svojih iluzija, način na koji je bio odbačen i prezren kao provincijalac, boreći se protiv gladi, hladnoće i tuberkuloze, psihički slomljen, u očekivanju neminovne smrti, operiran isti dan kad i A. G. Matoš na grlu u bolnici »Sestara Milosrdnica«. Pišući vlastiti nekrolog. »Otkako sam živ nisam ovako osjetio blizinu smrti« – pisao je Andrić iz Zagreba. »Moj život odlazi u tragično... u ovom gradu bez milosti« – žalio se on. Boravak u Zagrebu poklopio se s razdobljem njegove najveće životne krize i osjećaja ukletosti, te se njegov odlazak u Beograd i kasnije ideološko meandriranje može shvatiti i kao očajničko traženje izlaza spasa.</p>
<p>• Odlaskom se zapravo spasio?</p>
<p>– Da Andrić nije, kako sam kaže, spretnošću glumca mijenjao uloge i kostime vremena, taj bi bolesni tuberkulozni i nesretni mladi pisac najvjerojatnije završio poput tolikih njegovih literarnih vršnjaka, kojima tadašnja Hrvatska nije mogla tada dati opipljivog ni duhovnog kruha. U tome je smislu Andrićeva sudbina hrvatska sudbina, identitet koje se raspoznaje tek nakon posvemašnjeg poništenja, u gubitku povjerenja i odreknuću od svoga radi opstanka. Možemo li mu to zamjeriti, pogotovu ako iza te sudbine postoji tako veličanstveno djelo koje ga iskupljuje? Njegovo djelo je najpoštenija i najistinitija terapija protiv svih onih otpora koje osjećamo prema Andriću kao ideologu, diplomatu, potpisniku Trojnoga pakta, piscu šovinističkih tekstova protiv Albanaca, poslijeratnom zakašnjelome komunistu i državnome piscu.</p>
<p>• Dok niste bili u Hrvatskoj, održana je Skupština DHK, na kojoj su u Društvo pozvani svi koji su na neki način iz njega otišli. Slažete li se s tim?</p>
<p>– Pozdravljam to da se DHK želi otvoriti umjesto da stvara svoje disidente. Ali se ni taj gest dobre volje ne zna prepoznati. Žao mi je što je i to otvaranje bilo na nekim mjestima osuđeno, jer mnogi ljudi i kada im se pokaže nešto bijelo, reći će da je to crno. Zato što to žele vidjeti crnim. To su ljudi resentimana i zato ih Nietzsche zove »posljednjim ljudima«. </p>
<p>• U posljednjem broju »Zareza« Dušanka Profeta napala je knjižnicu DHK, čiji ste urednik. Kako to komentirate?</p>
<p>– Dušanka Profeta piše transparentne tekstove, od prve rečenice jasno je kakav će biti cijeli njezin članak. Po Dušanki Profeti ispada da su Tea Benčić i Žarko Paić tek minorni autori i da im je potreban urednički autoritet da bi tiskali vlastite tekstove, koje bi poželio svaki drugi izdavač. Istina je suprotna, a to s urednikovanjem vjerojatno je problem Dušanke Profete i s obzirom na razinu njezina teksta. Jer, da je pogledala knjige o kojima piše, barem ih prelistala, što je morala, vidjela bi da sam samo ja potpisan kao urednik njihovih knjiga. I to isključivo zbog njihove kvalitete. Zatražio sam njihove rukopise i prijavio ih na natječaj još prošle godine, i prije nego što sam ih predložio za urednike, što je upravni odbor DHK verificirao. To se dade vrlo lako provjeriti. Ali to je i inače načelni problem, jer svaka kritika obvezuje. Naime, ako si kritičar daje slobodu da u kratkom tekstu slisti jednog ili više autora, mora biti svjestan da intelektualna razina njegova teksta mora biti barem malo viša od one koju osporava. S vlastitom zlonamjernošću, neinformiranošću, resantimanom, ne pobija se tuđa kvaliteta.</p>
<p>• Tko su za Vas deset najboljih hrvatskih književnika?</p>
<p>– Od starijih volio sam Hektorovića, Česmičkog, Držića, pa kasnije Đalskog, Vojnovića, Matoša, Ujevića, Krležu, Andrića, Šoljana, i živuće pisce Marinkovića, Novaka i Mihalića.</p>
<p>ANDRIJA TUNJIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Marulić nije samo otac hrvatske književnosti, nego i prvi hrvatski karikaturist</p>
<p>Marulićev je rukopis bio vrlo zanimljiv. Vrlo je visoke estetske vrijednosti i govori o njegovom smislu za lijepo. Bilo je to vrlo čitko i uredno pisanje, a i vrijeme nastanka je bilo mnogo mirnije nego danas. Inače je Marulić poznat po tome što je na svojim djelima imao crteže s karikaturnim karakterom, kaže dr. Željko Sabol, sudski vještak za grafologiju</p>
<p>Netko se može skrivati koliko god želi, ali potpis i miris</p>
<p> – čak i ako je paljenjem kože promijenjen otisak prsta – ostaju. I dok se miris može donekle promijeniti, makar i na tren, potpis – čak i kad je krivotvoren – odaje onoga tko ga je pisao, odnosno isključuje onoga tko ga nije pisao. Laiku su, naravno, neki potpisi na prvi pogled slični. No, stručnjaci grafolozi, poput dr. Željka Sabola, sudskog vještaka za grafologiju, bivšeg pravnika u Leksikografskom zavodu »Miroslav Krleža«, a danas tajnika službe za odnose s javnošću Hrvatskog državnog sabora, iz potpisa mogu saznati mnogo više no što se misli.</p>
<p>Osim što rukopis i potpis na sudu govore o vjerodostojnosti, primjerice, oporuka, ili podrijetlu prijetećih pisama, potpis i rukopis odaju karakter, pa čak i zdravstveno stanje čovjeka koji je pisao. Čak i u doba starog Rima grafološki su nalazi rukopisa bili priznati kao dokaz na sudu, a danas, u ovo elektroničko vrijeme, rukopis gubi na važnosti, ali potpis ostaje jasan znak volje i identiteta svakog od nas.</p>
<p> – Prije 32 godine sam napravio prvu analizu potpisa koja se nije odnosila na izvršavanje krivičnog djela. Čitajući knjige saznao sam da je u ćeliji gdje su bili zatočeni pobunjenici iz Kerestinca na zidu pronađen natpis koji je govorio: »U ovim prostorijama su proživjeli svoje posljednje časove borci iz Kerestinca, njih 44. Osudu o strijeljanju primili su uzdignute glave jer su znali da umiru za pravednu stvar i za stvar radnog naroda. Živjela sovjetska Hrvatska!« Pretpostavljalo se da je to rukopis Augusta Cesarca. Zainteresirao sam se za tu temu, usporedio rukopis iz njegovih drama koje sam nabavio, i zaključio da su pisani istom rukom. Na prvi se pogled tako ne čine, jer se Cesarec u normalnim okolnostima služio pisanim velikim slovima, dok su na zidu bila tiskana velika slova. Ali, usporedba je dokazala da je nedvojbeno oba napisa pisao August Cesarec. On, koji je cijelog života pisao – čak i kad su ga vozili kamionom u zatvor bacao je ceduljice sa svojim imenom da se zna kako ga odvoze – gotovo da je umro pišući. U doba prije »hrvatskog proljeća« bilo je dosta zanimljivo ovo posljednje Cesarčevo: »Živjela sovjetska Hrvatska!«, što dokazuje koliko je zaista slijepo vjerovao u ono za što se borio, kaže Željko Sabol.</p>
<p>U svojoj je grafološkoj karijeri dr. Sabol analizirao i rukopise Tituša Brezovačkog, Bartola Kašića, te, ono što je osobito zanimljivo, rukopis Marka Marulića. U Institutu za književnost čuvaju se njegovi autografi, a Zvonimir Kulundžić je zamolio Sabola da utvrdi koji su od njih zaista Marulićevi. Po tim je razgraničenjima napravljenima u mukotrpnom poslu Zvonimir Kulundžić napisao knjigu o problematici autografa Marka Marulića, u kojoj tvrdi da, unatoč drugim mišljenjima, kao utvrđene Marulićeve autografe ubuduće treba smatrati kodeks »Multa et varia«, kodeks »Davidias« i marginalije u knjigama splitskih franjevaca i dominikanaca, a da sve druge, za koje se dotad tvrdilo da su Marulićevi, treba odbaciti.</p>
<p>– Marulićev je rukopis bio vrlo zanimljiv. Vrlo je visoke estetske vrijednosti i govori o njegovom smislu za lijepo. Bilo je to vrlo čitko i uredno pisanje, a i vrijeme nastanka je bilo mnogo mirnije nego danas. Inače je Marulić poznat po tome što je na svojim djelima imao crteže s karikaturnim karakterom, pa se jednako tako može smatrati da je Marulić ne samo otac hrvatske književnosti, nego i prvi hrvatski karikaturist, kaže Željko Sabol.</p>
<p>Zvonimir Kulundžić također je molio Sabola da analizira rukopis u molbi koja je 1908. u ime oca Miroslava Krleže (također Frigesa, odnosno u prijevodu Miroslava) bila upućena vojnoj kadetskoj školi »Terezianum« u Pečuhu. Ona je potpisana potpisom Miroslava Krleže starijeg, ali zna se da je on sâm bio protiv slanja svog djeteta u tu školu, što je, konačno, potvrdio i sam Krleža (mlađi), rekavši da mu je tu molbu zapravo pisao neki pukovnik Heršak. Grafološkom je analizom dr. Sabola, a kasnije i Zrinke Belotti (čiji tijek Kulundžić opisuje u knjizi »Tajne i kompleksi Miroslava Krleže«) utvrđeno da je molbu pisao zapravo kanonik Zagrebačke nadbiskupije Ivan Hangi, svećenik na kojeg su neka prijašnja saznanja, po Kulundžićevim tvrdnjama, upućivala kao na biološkog, pravog oca Miroslava Krleže. Krležina je majka, gotovo do vjenčanja s Miroslavom Krležom starijim, radila kao Hangijeva kućepaziteljica, a rodila je malog Miroslava nakon šest mjeseci braka.</p>
<p>Zanimljivo je da je upravo na toj analizi Željka Sabola Kulundžić sagradio tezu o Hangijevom očinstvu, koju, među ostalim, potkrjepljuje dvjema činjenicama koje teško da su slučajne. Krležu je ta molba kao neka teška tenzija pratila kroz čitav život i lebdjela mu pred očima čak i nekoliko mjeseci prije smrti, a sam je tvrdio da je tu molbu pisao »pukovnik Heršak«, što, kako je utvrđeno analizom, vrlo vjerojatno nije istina. Svemu tome pridružuje se – osim definitivne fizičke sličnosti vidljive po fotografijama – i pretpostavka da je Krleža u »Povratku Filipa Latinovicza« lik kanonika Lovre izgradio, uz ostalo, i prema kanoniku Ivanu Hangiju. Ako se zna da je Hangi u svom rodnom gradu Petrinji bio smatran kao najveći dobročinitelj grada, jer je u crkvu sv. Lovre dao ugraditi struju i potpuno je renovirati, nije isključeno da je Krleža u Lovri opisao zapravo vlastitog oca. Sve to što izvodi Kulundžić je upitno, kaže Željko Sabol, ali je nedvojbeno da je kanonik Ivan Hangi pisao malom Miroslavu molbu za prijem u kadetsku školu.</p>
<p>– Kad sam kao pravnik Leksikografskog zavoda dolazio Krleži na Gvozd, da u bolničkom krevetu potpiše službene dokumente, jednom mi je rekao: »Pa, daj se ti potpiši umjesto mene«. Umarale su ga te količine – znalo je biti tridesetak papira. Rekao sam mu da bih to vrlo vjerojatno dobro napravio, jer se bavim grafologijom, a on me na to pomalo prezrivo pogledao, i rekao: »Oh, mladiću, to znači da imate puno vremena«. Mislio je da se bavim karakterološkom grafologijom, da zarađujem opisivajući karakter ljudi na temelju potpisa… Nisam ga demantirao iz pristojnosti, ali tad sam se već bavio sudskom grafologijom, koja je priznata kao dokaz u sudskom postupku još od rimskih vremena, prisjeća se Sabol.</p>
<p>Krleža tad nije ni slutio da će Sabolovo grafološko znanje koristiti baš njemu. Naime, nakon Krležine je smrti Enes Čengić, koji je pripremao Krležina Sabrana djela, Sabolu povjerio dešifriranje Krležinih rukopisa »Zapisi sa Tržiča«. U toj su posljednjoj knjizi Sabranih djela Miroslava Krleže obuhvaćeni njegovi zadnji dnevnici do 1977. Oni su bili potpuno nečitljivi, jer je Krležin rukopis bio vrlo sitan. Pisao je, kako bi rekla Bela, »slova sitna kao buva«. Ruka mu nije mogla pratiti <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> misli, pa je dešifriranje trajalo mjesecima. Rezultat mukotrpnog posla je knjiga, posljednja u piščevom opusu.</p>
<p>No, to nije i posljednje što će naš najugledniji grafolog Željko Sabol imati s velikim piscem. Za godinu se dana, naime, otvaraju veliki drveni sanduci pohranjeni u Sveučilišnoj biblioteci, u kojoj se već 20 godina čuvaju sigurno zanimljivi, a dosad tajni rukopisi Miroslava Krleže. Bit će to sigurno »slatka muka« za Željka Sabola i ostale grafologe…</p>
<p>ZRINKA BORŠIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Sveti Duje dobiva željezna vrata!</p>
<p>Da bi spriječili daljnju devastaciju povijesnih dobara ispred splitske prvostolnice sv. Dujma, pokušaj bacanja sarkofaga s periptera, trajna oštećenja tisućljetnog kamena, nasilno ponašanje pojedinaca i vršenje nužde u blizini najstarije katedrale na svijetu, splitski konzervatori odlučili su u podnožju katedralnog stepeništa postaviti zaštitna vrata. Već je izrađen ogledni projekt izrade i izgleda vrata, koji je povjeren njemačkom umjetniku Peteru Scheffelu iz Wormsa. Prema idejnom rješenju tog njemačkog majstora, ispred splitske prvostolnice trebala bi se ugraditi rešetkatsa vrata od kovanog željeza, s geometrijskim ornamentima, visine oko tri i širine tri metra i 10 centimetara. Riječ je o ručnoj izradi vrata koja bi bila sastavljena iz takozvana »četiri plus četiri« dijela, što znači da bi tijekom dana, kada je katedrala otvorena, bila uredno složena i gotovo nezamjetljiva. Goran Nikšić iz splitskog Konzervatorskog odjela nada se da će projekt brzo zaživjeti, a splitska katedrala dobiti originalnu zaštitu koja će imati i svoje umjetničke i estetske vrijednosti. Na pitanje zašto projekt izrade nije povjeren nekom od hrvatskih umjetnika, konzervator Nikšić odgovorio je kako u Hrvatskoj ne postoji umjetnik čiji rad nalikuje Scheffelovom. On je vrstan znalac kovanog željeza, a njegova ideja izabrana je između tridesetak pismenih ponuda stručnjaka.</p>
<p>Ako Splitsko-makarska nadbiskupija odobri projekt, kovana vrata ispred katedrale sv. Dujma bit će postavljena u kasnu jesen. Cijeli projekt, uključujući i Scheffelov honorar, procijenjen je na 30 tisuća njemačkih maraka, a novac bi se namaknuo iz donacija te dijelom iz blagajne Ministarstva kulture.</p>
<p>MIRA JURKOVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Na jazz festivalu i američka Šesta flota!</p>
<p>Ovogodišnji 3. Hypo jazz festival Split 2000., što se na splitskim Prokurativama i u HNK održava od 23. do 28. srpnja, u odnosu na protekle godine nije repertoarno bogat. Razlog je tome, barem tako organizatori tvrde, gostovanje Ray Charlesa 25. srpnja, na Starom Hajdukovom placu, što je jazzerima oduzelo mnogo vremena, truda ali i novaca. Producentica jazz festivala Ivana Šunjić otkriva nam da će Charlesov koncert imati visoki produkcijski nivo zbog čega će u Split biti dostavljen posebno sofisticirani razglas kojim će biti posebno ozvučen svaki od 17 instrumenata članova orkestra te pet pratećih vokala. Organizatori će na Starom Hajdukovom placu postaviti i montažne sanitarne čvorove, a ulaznice će (koje se prodaju po cijeni od 80, 100 i 120 kuna) imati dvostruku zaštitu.</p>
<p>– Ray Charles u Splitu ne smije i neće zasjeniti nastup drugih izvođača koji će itekako razveseliti splitsku publiku koja voli kvalitetnu i dobru glazbu. Stoga moram naglasiti da će naš Hypo jazz festival početi s nastupom zbora Cosmic Voices of Bulgaria, koji će na splitskoj tvrđavi Gripe praizvesti djelo »Sweet Separation« autorskog i bračnog para Miye Kuzmanić i Darka Stanojkovskog, izjavila je producentica Ivana Šunjić nekoliko dana prije početka velikog jazz spektakla u Splitu.</p>
<p>U Off večeri nastupit će Splićanima već poznati The Sixth Fleet Band, orkestar američke Šeste flote. Članovi banda u Split će stići specijalnim zrakoplovom iz Napulja, a nastupit će u splitskom HNK, 27. srpnja. Iste večeri počinje prava fešta kubanske glazbe Alfreda de la Fea na Prokurativama. Dan kasnije, na istom mjestu Splićane očekuje još jedna luda i vrela glazbena večer, koju će potpaljivati majstor brazilske glazbe i dobroga ritma Jorge Ben Jor. S obzirom da su organizatori proteklih godina zamijetili da za vrijeme koncerta malo tko mirno sjedi na svome mjestu, gledalište na Prokurativama oslobodili su suvišnih sjedalica pa će ovoga ljeta cijeli prostor nadomak splitskoj rivi postati veliki plesni podij. Za takve gušte iz džepa će valjati izdvojiti 50 kuna po koncertu ili 150 kuna za paket. (M. J.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="16">
<p>Može se dogoditi i da više ne bude Dinama!</p>
<p>Kako će se rasplesti gordijski čvor nogometnih dugovanja državi? Hoće li u Hrvatskoj zamrijeti profesionalni sport? Hoće li se Dinamo uistinu amaterizirati? / U ovoj sportsko-pravno-financijskoj, pa i političkoj konfuziji, niže se pitanje za pitanjem, a jedino što je izvjesno jest činjenica da se bez političke (dobre) volje nastala situacija ne može razriješiti / U slučaju stečaja primjerice Dinama krajnja bi posljedica mogla biti i brisanje kluba iz registra!</p>
<p>Financijska je policija objavom dugovanja vodećih nogometnih klubova Dinama, Hajduka, Osijeka i Rijeke samo osnažila zapravo već znano – hrvatski klupski nogomet je bankrotirao! Samo ova četiri nogometna prvoligaša duguju državi za neplaćanje poreza i doprinosa oko 600 milijuna kuna: Dinamo 300 milijuna, Hajduk 200, Osijek 54,5 i Rijeka 47,3 milijuna kuna. I novčarskom je laiku jasno da je svota koja opterećuje primjerice Dinamovo poslovanje toliko golema da bi se pod njom slomili i neusporedivo bogatiji i stabilniji klubovi u zemljama razvijena gospodarstva i poreznog sustava koji podupire život sporta.</p>
<p>»Gospodo, to se ne može platiti, to nitko na svijetu ne može platiti!«, zavapio je predsjednik Dinama Mirko Barišić. »Sadašnja situacija vodi prema gašenju klubova, pitanje je hoćemo li igrati u Europi i uopće započeti prvenstvo ne ponudi li država izlaz iz ovog nemogućeg stanja.«</p>
<p>Jedan od Dinamovih direktora iz inkriminiranog razdoblja Damir Vrbanović govori kako je klub jednostavno poslovao prema Zakonu o dioničkim društvima, igrače je plaćao legalno preko bankovnih računa putem pozajmica na koje su plaćane sve porezne pristojbe. »Druga je stvar«, kaže Vrbanović, »što su u financijskoj policiji ustanovili kako se takav model plaćanja uopće nije smio prihvatiti. Porez na dobit, koji smo mi plaćali državi koristivši sad osporeni model poslovanja, iznosi 30 posto, a ukupni porez na dohodak, prema kojem smo kako sad ispada morali poslovati, iznosi 130 posto. Navedena svota od 300 milijuna kuna navodne utaje upravo je razlika između ta dva modela poslovanja u četverogodišnjem razdoblju«, objasnio je Vrbanović.</p>
<p>Kako će se rasplesti gordijski čvor nogometnih dugovanja državi? Hoće li u Hrvatskoj zamrijeti profesionalni sport? Hoće li se Dinamo uistinu amaterizirati? Hoće li uopće za dva tjedna započeti nogometno prvenstvo u trenutku dok su većini prvoligaških klubova blokirani računi? Osječki nogometni prvoligaš, primjerice, nudi državi da naplati dug kupnjom dionica kluba. Drugim riječima, nudi državi da kupi njegove dugove!? Čelnici su Hajduka u razgovoru s potpredsjednikom Vlade Linićem zatražili da im država deblokira račun i prolongira rok za vraćanje duga. Doduše, zahtjev za prolongiranje roka vraćanja dugova »hajdukovci« su istaknuli kad još nisu znali za novi nalaz financijske policije od 200 milijuna kuna duga. Jasno je da Hajduk to ne može vratiti ni da rasproda cijelu momčad. </p>
<p>»I stečaj je rješenje!«, reći će Velimir Zajec, odnedavna glavni Dinamov direktor.</p>
<p>Što bi se uistinu dogodilo da se proglasi stečaj Dinama? Stečajno vijeće imenovalo bi stečajnoga suca i stečajnoga upravitelja i odredilo rok za prijavu stečajne mase. Stečajni upravitelj objedinio bi sve izvršne funkcije u klubu, zbrojila bi se potražna i dugovna strana kluba, pozvali bi se svi vjerovnici da prijave dugove u stečajnu masu, a stečajni bi upravitelj odlučivao i o tome hoće li i koga zadržati ili otpustiti. I svi Dinamovi igrači (zapravo vrijednost njihovih ugovora) ušli bi u stečajnu masu, ali samo pod uvjetom da su dotad uredno isplaćivani prema ugovoru. U suprotnom bi mogli otići iz kluba bez odštete. No, tada bi klub od njih mogao sudski zatražiti povrat pozajmica, tumačenje je iz pravničkih krugova. </p>
<p>U vrijeme stečaja klub bi imao poseban račun na koji sjeda novac od rasprodaje dobara i potom bi se odlučivalo hoće li se klub sanirati ili će se sve rasprodati i izbrisati klub iz registra! Može li se uistinu dogoditi da uskoro više ne bude Dinama? Teoretski – da! Legalistički pristup bio bi – sve klubove na bubanj! Pragmatički će pristup zahtijevati da rješenje ponudi država. Pitanje je općeg društvenog (državnog) interesa trebaju li nam Dinamo ili Hajduk u Ligi prvaka i uopće treba li nam vrhunski sport, visoko konkurentan u međunarodnim razmjerima. Dok je Franjo Tuđman bio predsjednik upravo su vrhunski sportski rezultati isticani kao veliki promidžbeni državni interes. Zbog agresije na Hrvatsku, a kasnije reintegracije za koju se debelo koristio i sport, koji se u vrijeme stasanja mlade države koristio i kao glavni hrvatski promotor u svijetu, na poslovanja sportskih klubova gledalo se benevolentno. Pitanje je je li se što (i koliko) slilo na privatne račune, a koliko su zapravo navodno utajena sredstva služila za preživljavanje sporta. Upitno je i jesu li točni iznosi koje od nogometnih klubova potražuje država, jer država je tek jedna strana u postupku.</p>
<p>Uglavnom, u ovoj sportsko-pravno-financijskoj, pa i političkoj konfuziji, niže se pitanje za pitanjem. Jedino što je u svemu izvjesno jest činjenica da se bez političke (dobre) volje nastala situacija ne može razriješiti. Kao što ne bi ni nastala da nije svojedobno bilo (dobre?) političke volje. </p>
<p>ROMANA EIBL</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Strahija najbolji i po nevremenu</p>
<p>Snažno se nevrijeme srušilo na Kvarner i plivalište Primorja pa su natjecatelji na Otvorenom plivačkom prvenstvu Hrvatske počeli s kašnjenjem i kišom</p>
<p>RIJEKA</p>
<p> – S jednosatnim su zakašnjenjem započela finalna natjecanja na Otvorenom plivačkom prvenstvu Hrvatske. Snažno, olujno nevrijeme koje se srušilo na Kvarner doslovce je plivalište Primorja u Rijeci odvojilo od svijeta. Kako su mnogi natjecatelji zbog promentih neprilika kasnili na početak natjecanja, direktor hrvatske plivačke reprezentacije Ivan Varvodić, jedan od čelnih ljudi organizacijskog odbora ovog prvenstva, pomaknuo je sve startove za sat kasnije. </p>
<p>Kad je grmljavina utihnula a munje prestale sijevati, plivači su započeli završne utrke iako kiša nije prestala. Međutim, to plivačima ni najmanje nije smetalo – utrke su bile veoma zanimljive i izjednačene, čemu je svakako pridonijela činjenica da na ovome prvenstvu, uz sve najbolje hrvatske plivače, nastupa još oko 50 natjecatelja iz sedam europskih zemalja.</p>
<p>Hrvatski su reprezentativci opravdali očekivanja, u svim utrkama u kojima su nastupili osvojili su čelna mjesta.</p>
<p>– U plivača koji su nastupili na EP u Helsinkiju još se osjeća zamah forme. Gledajući u kakvim su uvjetima plivali, nemam razloga biti nezadovoljan. Očito je da u naših reprezentativaca još ima dosta rezerve, rekao je Varvodić. </p>
<p>Najvredniji rezultat drugog dana finalnih utrka na Otvorenom prvenstvu Hrvatske jest 2:03.10 minuta Marka Strahije na 200 m leđno. U tako teškim uvjetima, to je doista vrlo dobar rezultat.</p>
<p>Još jedna dobra vijest za hrvatsko plivanje. Austrijska osiguravajuća kuća »Uniqe«, koja traži proboj na hrvatsko tržište, odlučila je biti sponzorom Hrvatskog plivačkog saveza. Sponzorski je ugovor potpisan u petak, a novac dobiven od austrijskih osiguravatelja bit će usmjeren u dvomjesečne pripreme za rujanske OI u Sydneyu.</p>
<p>Iako vrijeme ne idu na ruku organizatorima, u Rijeci sve funkcionira zahvaljujući ponajviše marljivim djelatnicima riječkog kluba Primorje-Riječka banka, koji plijene entuzijazmom tako rijetkim kod inače iskusnih organizatora.</p>
<p>– Riječani žive sa svojim plivačima, organizacija ovakvih natjecanja nama nije ništa posebno. No, svi koji sudjeluju u organizaciji zapravo su članovi našeg kluba, klupskog podmlatka, i u tome treba tražiti tajnu uspješne organizacije ovako zahtjevnog natjecanja kao što je otvoreno državno prvenstvo. Gotovo je cijeli grad stao zbog nevremena, a mi smo svoj program bez odveć teškoća priveli kraju. I, što je najvažnije, plivači ni u jednom trenutku nisu osjetili da organizacija »zapinje«. Šteta što nije bilo lijepo vrijeme, u Rijeci dva mjeseca nije bilo kiše a sad nas je napala. Ne samo kiša, nego i olujni vjetar s grmljavinom. Možda su rezultati bili nešto slabiji zbog takvih uvjeta, no utrke su bile vrlo zanimljive i izjednačene, rekao je predsjednik Hrvatskog plivačkog saveza, Mihovil Dorčić.</p>
<p>• Rezultati finala, plivači, 200 m leđno: 1. Strahija (Primorje-Riječka banka) 2:03.10, 2. Petrović (Mladost Zagreb) 2:06.11, 3. Vučetić (POŠK) 2:06.83... 100 m slobodno: 1. Kanjer (PRB) 51.60, 2, Draganja (POŠK) 51.99, 3. Simon (Mađ) 52.14... 400 m mješovito: 1. Galina (Ita) 4:33.01, 2. Čač (PRB) 4:35.19, 3. Tomas (Mladost 4:36.12... 50 m prsno: 1. Rogulj (Jadran) 29.80, 2. Pasvandžić (PRB), 30.29, 3. Amidžić (Jadran) 31.28... 4x200 m slobodno: 1. Mladost 7:57.03, 2. Primorje-Riječka banka 8:50.05, 3. Medveščak (diskvalificirani zbog krivog starta)...</p>
<p>plivačice, 50 m slobodno: 1. Marinović (POŠK) 26.94, 2. Slapšak (Slo) 27.08, 3. Csobanki (Mađ) 27.12... 100 m leđno: 1. Kejžar (Slo) 1:05.02, 2. Gazda (Mađ) 1:07.31, 3. Tomić (POŠK) 1:07.63... 200 m leptir: 1. Dančević (Mladost) 2:24.36, 2. Ozretić (POŠK) 2:30.05, 3. Šperak (Grdelin) 2:33.47... 4x100 m slobodno: 1. POŠK 4:05.71, 2. Mladost Zagreb 4:06.09, 3. Primorje-Riječka banka 4:15.25... </p>
<p>ANDRIJA KAČIĆ-KARLIN</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Vlak: Posebnu sam ulogu namijenio Jeličiću</p>
<p>Od pojačanja su najviše pokazali Balaban i Agić, dakle oni od kojih se to i očekivalo. Polovanec je ugodno iznenađenje, ali ne znam što je s njim, je li »dignuo nos« ili je samo neke stvari pobrkao u glavi. Posebnu ulogu, i to važnu, namijenio sam Jošku Jeličiću, rekao je Dinamov trener MarijanVlak</p>
<p>ZAGREB, 15. srpnja</p>
<p> – Na posljednjoj utakmici na pripremama u Švicarskoj i Francuskoj, Dinamovi su nogometaši uvjerljivo pobijedili francuski Sochaux 3-0. Bila je to njihova četvrta pobjeda u pet utakmica, neuspješni su bili tek protiv turskog Galatasaraya u finalu turnira u Švicarskoj, kad su izgubili na jedanaesterce.</p>
<p> – Na pravom smo putu da stvorimo dobru momčad, naglasio je Dinamov trener Marijan Vlak na završetku priprema, neposredno nakon pobjede protiv Sochauxa. – Dečki su na pripremama bili vrlo odgovorni, disciplinirani, pokazali potrebnu dozu agresivnosti. Zadovoljan sam i podatkom da supranici nisu stvorili mnogo prilika za pogodak. Svi su igrali dobro, bilo je manjih ozljeda koje, srećom, nisu teže prirode. Jedino još moramo vidjeti kakvo je stanje s Krznarom...</p>
<p>• Prije nekoliko dana ste se žalili na slabu realizaciju. Amaterima iz Berna dali ste 13 pogodaka, što možda nije pravo mjerilo s obzirom na kvalitetu suparnika. No, sad ste Sochauxu triput zatresli mrežu...</p>
<p> – Ne možemo reći da smo igrali protiv slabih suparnika. Dakle, nismo ni mogli očekivati po pet ili šest pogodaka na svakoj utakmici. Problem realizacije bio je posebno vidljiv protiv Galatasaraya, kad smo stvorili mnogo prilika, ali nismo postigli ni jedan pogodak. No, to je bio i splet okolnosti. Na kraju smo to popravili, pokazalo se da svi postižu pogotke – i napadači i igrači veznog reda.</p>
<p>• Na ovim ste pripremama, uz klasični sustav s posljednjim čovjekom obrane i dvojicom napadača, isprobali i novu formaciju 3-6-1. U kojoj su se varijanti dečki bolje snalazili?</p>
<p>– Protiv Turaka smo prvi put zaigrali sustav 3-6-1, a sada smo protiv Sochauxa takvu taktiku koristili samo jedno poluvrijeme. Formacija 3-6-1 je vrlo zanimljiva i svakako ćemo je koristiti u nekim utakmicama. Vidjet ćemo hoće li to biti već u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Ovakav sistem s jednim napadačem vrlo je interesantan i mislim da može pomoći, pogotovo u europskim utakmicama, protiv jakih suparnika.</p>
<p>• Kakvo su lice na pripremama pokazali novopridošli igrači?</p>
<p> – Najviše su pokazali Balaban i Agić, dakle oni od kojih se to i očekivalo. Uostalom, oni već imaju rejting i zna se njihova kvaliteta. Čutura se diže i on će biti u prvoj postavi ukoliko se pokaže da je Krznarova ozljeda ozbiljnije prirode. Antolić je onakav kakvog ga i poznamo – probija stranu, snažan je, nedostaje mu samo nekih tehničkih elemenata. Ali, svakako ćemo ga negdje iskoristiti. Sesar još nije pokazao što može, mora se opustiti. Bosnar je na posljednjoj utakmici pokazao da ćemo u budućnosti moći na njega računati.</p>
<p>• Hoće li Brazilac Alex Oliveira ostati u Dinamu?</p>
<p> – U ponedjeljak ću s direktorom Velimirom Zajecom razgovarati o Oliveiri. Ako je njegov angažman financijski podnošljiv, mislim da bi bilo dobro da ostane u Dinamu.</p>
<p>• Što su i koliko pokazali mlađi igrači, ponajprije Gondžić, Leko i Jurić?</p>
<p> – Pokazali su da u perspektivi na njih možemo i te kako računati, pogotovo na Gondžića i Leku. Sazreli su i vidljivo je da im je igranje na posudbi u Sesvetama pomoglo. </p>
<p>• Ostat će u krugu prve momčadi?</p>
<p> – Da, svi će ostati.</p>
<p>• Na pripremama ste dobili glavne obrise prve momčadi. Krenimo od vratara, Butina je pretpostavljamo siguran »broj jedan«?</p>
<p> – A, nije on baš tako siguran... I Vasilj je vrlo dobro trenirao. Imamo dvojicu kvalitetnih vratara. Butina jest u nekakvoj prednosti, ali Vasilj mu je vrlo blizu.</p>
<p>• Hoćete li što mijenjati u obrani? Tokić je siguran kao posljednji čovjek obrane, prednji braniči su Sedloski i Polovanec?</p>
<p> – Tokić je siguran, Sedloski također. Polovanec je ugodno iznenađenje, ali ne znam što se događa s njim posljednjih pet-šest dana. Ne znam je li »dignuo nos« ili je samo neke stvari pobrkao u glavi. Nije on baš tako siguran kako je to predstavljeno u javnosti.</p>
<p>• U veznom je redu najžešća konkurencija...</p>
<p> – Jest. Na bokovima su sigurni Mikić i Krznar s time da će, u slučaju dužeg Krznarovog izbivanja zbog ozljede, lijevi bok preuzeti Čutura. U veznom redu imamo šestoricu vrlo dobrih i kvalitetnih igrača. Tu su Šabić, Agić, Pilipović, Bišćan, Mujčin, Pavlović... Na svakoj utakmici ćemo koristiti trojicu, eventualno četvoricu. Važno je da oni razmišljaju da su ovdje, da imaju mjesta. Ako ne igraju u ovoj utakmici, igrat će u sljedećoj. Isto vrijedi i za napad, koji je također vrlo jak.</p>
<p>• Kakve ste uloge namijenili Jeličiću i Mumleku, koji se oporavljaju nakon ozljeda?</p>
<p> – Oni će se vratiti već na jesen. Jeličić će se uključiti prije. Upravo sam Jeličiću namijenio specijalnu ulogu, i to vrlo važnu. Ali, zasad ne bih detaljnije o tome...</p>
<p>MIROSLAV TOMAŠEVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Lušić: Žrtva sam spletki i borbe za vlast</p>
<p>Srećko Lušić više nije trener nogometaša Cibalije / Za Lušićeva je nasljednika imenovan Bruno Buhač, njegov dosadašnji pomoćnik, ali samo kao privremeno rješenje / Kao trajno rješenje se spominju Davor Mladina i Davor Čop</p>
<p>VINKOVCI, 15. srpnja</p>
<p> – Srećko Lušić više nije trener Cibalije, odlučilo je u subotu klupsko čelništvo! Ta je odluka iznenadila sve pristalice nogometa u Vinkovcima. Dakako, i Lušića, koji kaže:</p>
<p>– Žrtva sam spletki i borbe za vlast unutar kluba. Trenerski sam posao u ovih godinu dana, koliko sam trener Cibalije, obavljao maksimalno korektno, napravio dobar rezultat, dobre igrače, donio klubu milijun maraka, a sad me se tako šikanira. U pozadini cijele priče stoji sportski direktor Petar Šimić, čovjek koji je sebi htio priskrbiti sve ovlasti u klubu, pa čak i zadirati u posao struke, iako nikad u životu nije ozbiljno igrao nogomet. U svakom slučaju, svom nasljedniku želim puno sreće u radu, neka nastavi tamo gdje sam ja stao pa će Cibalia ostati u vrhu hrvatskog nogometa. Tamo gdje joj je i mjesto, rekao nam je Lušić.</p>
<p>Doznajemo da je za Lušićeva nasljednika imenovan Bruno Buhač, njegov dosadašnji pomoćnik, ali samo kao privremeno rješenje. Kao trajno se pak spominje Davor Mladina, prošlosezonski trener Vukovara '91 i Davor Čop, legenda vinkovačkog nogometa.</p>
<p>A što o svemu kaže Petar Šimić, prozvani sportski direktor vinkovačkog prvoligaša koji je – gle, apsurda – u petak navečer podnio ostavku?</p>
<p>– Točno je da sam podnio ostavku. Glavni razlog je neslaganje s trenerom Lušićem. Ne bih želio ulaziti u to zašto je on kasnije smijenjen, to je stvar klupske uprave, ali odgovorno tvrdim da se nikad nisam miješao u posao struke. Moje će daljnje aktivnosti u nogometu potrajati do 30. srpnja, a nakon toga ću na stadion Cibalije dolaziti isključivo kao gledatelj.</p>
<p>Ovome dodajemo i vijest da su nakon neuspjelih pregovora s inozemnim poslodavcima nove dvogodišnje ugovore s Cibalijom potpisali Ivan Maroslavac i Antun Andričević, koji će tako s ostatkom momčadi u ponedjeljak otputovati na jednotjedne visinske pripreme, najvjerojatnije na Bjelolasicu.</p>
<p>DAVID BEIDENGEL</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Pobjede Ivaniševića i Ančića, Hrvatska vodi 2-0</p>
<p>DUBLIN/ZAGREB</p>
<p> – Hrvatska teniska reprezentacija praktično je samo na korak do pobjede nad Republikom Irskom, a time i do plasmana u finale Druge skupine Davisovog kupa. Jer, nakon prvog dana susreta Irske i Hrvatske, naša reprezentacija vodi sa 2-0 i nalazi se nadomak plasmanu u završnicu.</p>
<p>Goran Ivanišević prvi je »probio led« od hrvatskih tenisača, svladavši sa 7-5, 4-6, 6-2, 6-2 nepoznatog Irca Owena Caseya, iako je, po vlastitom priznanju, »prva dva seta odigrao ubitačno«. Na 2-0 vodstvo je povisio 16-godišnji Mario Ančić, pobijedivši najboljeg domaćeg igrača, Scotta Byrona, sa 4-6, 6-1, 6-4, 6-4.</p>
<p>– Prva dva seta sam stvarno odigrao ubitačno, nizašto. Ali, kasnije je bilo dobro, rekao je Goran Ivanišević, koji je i izbornik i igrač u jednoj osobi.</p>
<p>Ivanišević kaže kako nije uzeo reket u ruke od poraza u 1. kolu Wimbledona pa do dolaska u Dublin, dakle 14 dana. No, za Caseya je i takav Ivanišević bio prejak, iako je na početku izgledalo da bi se situacija mogla zakomplicirati:</p>
<p>– Casey je poveo 3-1 u prvom setu, onda sam ja okrenuo i servirao za set, ali u tom gemu nisam uhvatio ni poen. Drugi set neću ni spominjati, ali bitno je da je u iduća dva sve funkcioniralo dobro, rekao je Ivanišević.</p>
<p>Ančić je, pak, bio bolji od Scotta Byrona, nakon što je u prvom setu evidentno podlegnuo pritisku, pa je Irac poveo sa 3-0, i to uz dva »breaka« prednosti. Ančić je potom smanjio, a kod 4-5 čak je došao i do »break« lopte koja mu je mogla donijeti izjednačenje, no nije uspio. Ipak, nakon toga bio je predobar za irskog tenisača.</p>
<p>– Mario je, osim u prvom setu, igrao fantastično. Možda bi osvojio i taj prvi set da na »break« loptu nije promašio lagani bekhend, ali nema veze. Ona tri seta nakon toga bila su rapsodija, rekao je Ivanišević.</p>
<p>Nakon prva dva pojedinačna dvoboja, na redu su parovi, u kojima će Byron i Casey igrati protiv Ivaniševića i Ive Karlovića. Bude li nakon toga 3-0, hrvatski tenisači moći će već razmišljati o finalu u kojem će biti domaćini Danskoj ili Obali bjelokosti...</p>
<p>• Rezultati, REPUBLIKA IRSKA – HRVATSKA 0-2: Casey – Ivanišević 5-7, 6-4, 2-6, 2-6, Byron – Ančić 6-4, 1-6, 4-6, 4-6. (ir)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Australci opet u finalu Davisovog kupa</p>
<p>BRISBANE, 15. srpnja</p>
<p> – Lanjski pobjednici Davisovog kupa, tenisači Australije, izborili su plasman i u ovogodišnji finale tog natjecanja, nakon što su u susretu polufinala u Brisbaneu poveli protiv Brazila u subotu sa nedostižnih 3-0. Odlučujući bod Australcima donio je par Woodforde, Stolle, svladavši sa 6-7 (3), 6-4, 3-6, 6-3, 6-4 Gustava Kuertena i Jaimea Oncinsa, pa preostali nedjeljni pojedinačni okršaji više ništa važno ne mogu promijeniti.</p>
<p>Australija je prošle godine osvojila naslov pobjedom u Nici nad Francuskom, što joj je donijelo ukupno 27. trijumf u Davisovom kupu. Ovaj put igrat će u finalu s pobjednikom susreta Španjolska – SAD koji je na rasporedu idućeg vikenda i u kojem će Španjolci biti veliki favoriti, jer će Amerikanci biti lišeni usluga dvojice najboljih tenisača, ozlijeđenih Petea Samprasa i Andrea Agassija. Ukoliko prođu Španjolci, finale će se igrati od 8. do 10. prosinca u Barceloni, a ako pobijede Amerikanci, u finalu će, u istom terminu, domaćini (Melbourne) biti Australci.</p>
<p>• Rezultati Svjetske skupine, polufinale, Brisbane, AUSTRALIJA – BRAZIL 3-0: Stolle, Woodforde – Kuerten, Oncins 6-7 (3), 6-4, 3-6, 6-3, 6-4;</p>
<p>Kvalifikacije za Svjetsku skupinu, Harare, ZIMBABVE – RUMUNJSKA 1-1: B. Black – Sabau 6-2, 4-6, 7-5, 6-2, Ullyett – Pavel 4-6, 6-7 (2), 2-6; Taškent, UZBEKISTAN – NIZOZEMSKA 0-3: Ogorodov – Krajicek 3-6, 3-6, 4-6, Kutsenko – Schalken 2-6, 1-6, 4-6; London, Ogorodov, Tomaševič – Haarhuis, Schalken 3-6, 1-6, 6-7 (0); V. BRITANIJA – EKVADOR 1-1: Rusedski – Lapentti 3-6, 7-6 (3), 5-7, 6-4, 5-7, Henman – Morejon 6-2, 6-1, 6-4. (ir)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Villeneuve sumnja u Schumacherovu etiku</p>
<p>SPIELBERG/ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – Bivši svjetski prvak u »formuli 1«, Kanađanin Jacques Villeneuve, kritički je ocijenio način vožnje Michaela Schumachera na utrkama i proglasio ga »jedinim koji se na stazi ponaša loše«. Povod takvoj izjavio bio je start »Velike nagrade Francuske« prije dva tjedna, kad je Schumacher izletio pred Coultharda zbog čega je ovaj morao kočiti kako bi izbjegao sudar.</p>
<p>– Takve stvari me brinu. Nema mnogo onih koji to rade, zapravo, samo je jedan takav. Ali, on se uvijek izvuče nekažnjeno, pa nema razloga da s time prekine. S druge strane, mnogi od nas nikad ne bi napravili nešto slično čak da unaprijed znamo da ćemo proći nekažnjeno. Očito, razlika je u etici, a to nismo učili na utrkama, nego u svakodnevnom životu, rekao je Villeneuve, koji je 1997. imao bliski susret sa Schumacherom u posljednjoj utrci prvenstva, kad je Nijemac namjerno izazvao sudar ne bi li ga izbacio iz utrke i tako osvojio naslov prvaka.</p>
<p>U ovogodišnjem prvenstvu, Schumacher je trenutno vodeći sa 12 bodova prednosti u odnosu na Coultharda, no ta bi se prednost mogla istopiti na nedjeljnoj »Velikoj nagradi Austrije«, ako je suditi po rezultatima na kvalifikacijskom treningu. Naime, prve dvije pozicije imat će dvojac McLaren-Mercedesa, nakon što je Finac Mika Hĺkkinen bio prvi, a Škot David Coulthard drugi. Iza njih će startati vozači Ferrarija, Brazilac Rubens Barrichello i Schumacher, koji je imao velikih problema u kvalifikacijama, a u jednom trenutku se i okrenuo na stazi. Hĺkkinenu bi nedjeljna utrka mogla biti i posljednji vlak u borbi za obranu naslova svjetskog prvaka, jer trenutno ima 18 bodova manje od Schumachera.</p>
<p>Na nedjeljnoj utrci, inače, neće biti lanjskog pobjednika, Irca Eddiea Irvinea (Jaguar), koji će ju propustiti zbog trbušnih problema. Nakon savjetovanja s liječnicima Irvine je otputovao u London, gdje bi se trebao utvrditi uzrok zdravstvenih tegoba. Na utrci će ga zamijeniti drugi vozač Brazilac Luciano Burti, koji je u kvalifikacijama bio 21. No, najveći gubitnici treninga bili su ipak Nijemci Heinz-Harald Frentzen (Jordan) i Ralf Schumacher (Williams), koji su imali tek 15., odnosno 19. vrijeme.</p>
<p>• Rezultati kvalifikacijskog treninga: 1. Hĺkkinen (McLaren-Mercedes) 1:10.410 minuta (prosječna brzina 221.184 km/h), 2. Coulthard (McLaren-Mercedes) +0.385, 3. Barrichello (Ferrari) +0.434, 4. M. Schumacher (Ferrari) +0.636, 5. Trulli (Jordan-Mugen Honda) +1.230, 6. Zonta (BAR-Honda) +1.237, 7. Villeneuve (BAR-Honda) +1.239, 8. Fisichella (Benetton-Playlife) +1.248, itd. (ir)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Nogometno SP – drugo ujedinjenje Njemačke</p>
<p>Slogan njemačke kampanje za nogometno SP 2006. godine bio je »Vidimo se u srcu Evrope«, a ideja o dobivanju domaćinstva začeta je 2. lipnja 1993. Šest i pol godina kasnije, Izvršni odbor Fife tijesnim je ishodom glasovanja ostvario njemačku želju / Jedan od najzaslužnijih za uspješnu izbornu kampanju je dopredsjednik Njemačkog nogometnog saveza, Franz Beckenbauer</p>
<p>Suzdržani glas Charlesa Dempseya, predsjednika Oceanijske nogometne konferederacije, presudio je u utrci za domaćinstvom SP 2006. godine. U trećem krugu glasovanja, Njemačka je pobijedila Južnoafričku Republiku 12-11, od 24 člana Izvršnoga odbora Fife Dempsey je zapravo svojom suzdržanošću donio organizaciju Njemačkoj. Tako će Njemačka drugi put u povijesti biti domaćinom SP (prvi put 1974. godine), no ovo će biti prva velika sportska priredba koja će biti organizirana u ujedinjenoj Njemačkoj. Jer, i spomenuto SP, i EP 1988. i OI 1972. bile su održane u SR Njemačkoj.</p>
<p>To je zapravo bio moto njemačke kampanje za dobivanjem domaćinstva SP 2006. koja je započela 27. svibnja 1997. godine u Münchenu, uoči finala Kupa prvaka između Borussije Dortmund i Juventusa. Bili smo na prezentaciji njemačke kandidature kojoj su prisustvovali i čelni ljudi Uefe, predsjednik Lennart Johannson i glavni tajnik Gerhard Aigner, koji su tako iskazali Uefinu potporu Njemačkoj.</p>
<p>Jasno je da su Englezi nakon toga bili vrlo razočarani, jer i oni su se kandidirali za domaćinstvo istoga SP. Međutim, kontinentalna nogometna organizacija (Uefa) ne može istodobno podržavati dvije svoje zemlje-članice. Dakako, njemački je glas godinu kasnije otišao na Johanssonovu stranu u izboru novoga predsjednika Fife, međutim Sepp Blatter je uvjerljivo pobijedio Uefina predsjednika. To je svakako bilo razlogom što je Blatter stalno ponavljao kako mu je želja da se SP napokon organizira u Africi. Čak je nakon obznanjivanja njemačkoga trijumfa razočarano rekao:</p>
<p>– Silno sam razočaran. Imali smo povijesnu šansu, nismo je iskoristili. Afrika će, na žalost, morati pričekati.</p>
<p>Takvim je epilogom, vjerujemo, zadovoljna većina nogometnih pristalica. »Crni kontinent«, naime, još ne ispunjava osnovne zdravstvene i sigurnosne uvjete za organizacijom tako zahtjevne i grandiozne priredbe, SP mladih nogometaša u Nigeriji, prošloga proljeća, ponajboljen je pokazalo sve afričke mane. A Blatterova je težnja i čežnja za Afrikom zapravo bila plodom gologa interesa; u spomenutoj kampanji za predsjednika Fife afrički su glasovi otišli na Blatterovu stranu i on im je tada obećao domaćinstvo SP 2006. godine...</p>
<p>Slogan njemačke kampanje je »Vidimo se u srcu Evrope«, a ideja o dobivanju domaćinstva začeta je 2. lipnja 1993. na Kongresu Uefe u Zürichu. Šest i pol godina kasnije, Izvršni odbor Fife tijesnim je ishodom glasovanja ostvario njemačku želju. Jedan od najzaslužnijih za uspješnu kampanju svakako je dopredsjednik Njemačkog nogometnog saveza, Franz Beckenbauer. Najbolji njemački nogometaš svih vremena, koji je kao igrač osvojio naslov svjetskoga prvaka 1974. godine (u Njemačkoj) a kao izbornik »elfa« dohvatio je svjetsko zlato 1990. godine u Italiji, svojim je lobiranjem silno pridonio dovođenju svjetske nogometne kreme u domovinu. I nije daleko od istine rečenica da se sve što Beckenbauer dodirne pretvara u zlato! Njemačko dobivanje domaćinstva SP za šest godina zapravo je i Beckenbauerov osobni trijumf, još jedan biser u tom nizu sportskih trijumfa karizmatičnog »Kaisera Franza«. </p>
<p>Dan uoči glasovanja, kad je Brazil odustao od kandidature u korist Južnoafričke Republike, Beckenbauer nije birao riječi kojima bi izrazio ogorčenje tim potezom. No, nije očajavao, i zadnji je dan iskoristio za lobiranje koje se pokazalo uspješnim. Jer, spomenuti je Dempsey, unatoč preporuci svoje organizacije da glasa za JAR ako Engleska bude eliminirana, ipak ostao suzdržan i dao domaćinstvo Njemačkoj!</p>
<p>Uz Beckenbauera, koji je bio predsjednik Organizacijskog odbora za dobivanje SP, u kampanji su istaknutu ulogu imala i četiri velika imena njemačkoga nogometa. Günter Netzer, Karl-Heinz Rummenigge, Rudi Völler i Jürgen Klinsmann bili su svojevrsni ambasadori kojima su se u promociji njemačke kandidature priključivali tenisač Boris Becker, tenisačica Steffi Graf, manekenka Claudia Schieffer... Dakle, sve najbolje što Njemačka ima bilo je uključeno u kampanju, što je donijelo željeni rezultat.</p>
<p>Usput, u aktualnom trenutku njemačkoga nogometa, ovo domaćinstvo SP 2006. godine sjaji poput sunca na kraju tunela. Naime, tko zna bi li se posve razmontirana njemačka reprezentacija uspjela nekako oporaviti i u kvalifikacijama izboriti nastup u završnici SP. A ovako, budući da su domaćini, Nijemci ne moraju u kvalifikacije, domaćinstvo im je donijelo izravno sudjelovanje. </p>
<p>PREDRAG JURIŠIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>»Uspjeti mogu žene koje prihvate muška pravila«</p>
<p>Kod nas sportašica može doći na naslovnicu samo ako napravi doista vrhunski rezultat, a pritom je poželjno i da dobro izgleda. No, isto će se tako na naslovnici pojaviti svaki polunogometaš kojeg je ujutro zaboljela noga, kaže koordinatorica ženskog udruženja »B.a.b.e« Sanja Sarnavka</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Je li Hrvatska doista »muška država«? Tragično mali broj sportašica, tragično mali broj žena na vodećim pozicijama u raznoraznim tvrtkama, odborima, vijećima, Vladi... Kako na to gleda žensko udruženje »Budi aktivna, budi emancipirana« (B.a.b.e.) i njegova koordinatorica Sanja Sarnavka, jer je to uistinu kompleksan problem, duboko usađen u našem društvu.</p>
<p>– Pa to je opći stav u društvu, u vladajućim strukturama su većinom muškarci koji žene tretiraju kao objekte. Upravo pripremam dokumentarac »Iskrivljeni odrazi« u kojem ću se pozabaviti tim temama, kaže Sanja Sarnavka, rekavši kako joj je »drago što Vjesnik ima urednicu sportske rubrike, što je znak da se u Vjesniku poštuje žena i njezine sposobnosti«.</p>
<p>– Kod nas sportašica može doći na naslovnicu samo ako napravi doista vrhunski rezultat, a pritom je poželjno i da dobro izgleda. No, isto će se tako na naslovnici pojaviti svaki polunogometaš kojeg je ujutro zaboljela noga. Sjetite se samo Svjetskog prvenstva nogometašica u SAD... Tamo su stadioni bili krcati, one su pokazale da znaju igrati nogomet, bilo je tu sjajnih utakmica. A kod nas se ženski nogomet, košarka smatraju dosadnim... No, tako će biti sve dok mediji ne počnu popularizirati ženski sport, misli Sarnavka koja priznaje da se teško boriti s vjetrenjačama dugogodišnjih shvaćanja.</p>
<p>– Nedavno je završilo i nogometno Europsko prvenstvo. Vidjelo se koliko mladih djevojaka i žena gleda nogomet, dolazi na stadione, navija... A kod nas će većina žena ili ugasiti televizor ili će otići na kavu s prijateljicama, dok dečki gledaju nogomet. I to je pokazatelj te podjele, misli koordinatorica udruženja koje se trudi probuditi žensku svijest. Naime, nije problem samo u »muškim« podjelama i shvaćanjima, već i u tome što se većina žena nije spremna trgnuti i usprotiviti se. </p>
<p>– Diskriminacija žena je stalno prisutna, to je prestrašno. Pogledajte samo reklame na televiziji i novinama, to je čista eksploatacija ženskog tijela. No, i tu nas pritišće taj uvriježeni stav da se o tome ne govori, jednostavno ne znamo razumjeti nešto što vidimo, veli Sarnavka.</p>
<p>Čak i one koje uspiju, opet ne mogu uspjeti po svojim pravilima, već po muškim pravilima igre. A time, kaže Sarnavka, žene gube samosvojnost.</p>
<p>– U svijetu se mogu probiti žene koje prihvate muška pravila i zaborave ženski princip. Ne ženstvenost, već ženski princip po kojem su različite od muškaraca. Zatim, kad žena dođe na dobar položaj? Kad je sve na rubu propasti, pogledajte Mirovinski fond i Dunju Vidošević, na primjer. Muškarcima se ne da gubiti vrijeme s time, pa je onda bolje tako nešto prebaciti ženi... Međutim, iako smo dokazale da znamo i možemo, još se uvijek od nas očekuje da se opravdavamo za to što smo žene. Zašto bismo se mi opravdavale, pita Sarnavka, duhovito dodajući da, ako se u svom dokumentarcu pojavi sa svoja tri muškarca i psom, ruši sve zamišljene stereotipe o feministicama.</p>
<p>– Svi misle da su feministice srednjovječne žene, same, zapuštene, frustrirane, ljutite na sve. A ja imam divnog muža i dva divna sina, krasnu obitelj i uspješnu karijeru. Mislim da sam uspjela pomiriti karijeru i obitelj, što mnogi misle da nije moguće.</p>
<p>• Vrlo često spominjete medije, jesu li mediji doista toliko moćni da mogu promijeniti shvaćanja stara desetljećima?</p>
<p>– Mediji su strahovito moćni, nevjerojatna je njihova snaga. Govorila sam o reklamama, pogledajte slike u novinama, to je seksualizacija žena. No, nisu mediji krivi za to, oni samo idu za profitom, što je razumljivo, kaže Sarnavka i dodaje:</p>
<p>– Odgovorna je država koja dopušta takve odnose, koja nije postavila regulativu kojom bi se žene zaštitile. Svi govore o slobodi medija, pa se tako dogodi da izlaze novine poput »Imperijala«. To je sramota, to su strašne novine. No, neki su zaboravili da sloboda medija podrazumijeva i odgovornost. Država mora stvoriti regulativu kojom ne bi bilo spolne diskriminacije. Samo suvislom politikom to se može implementirati u naše društvo, a rezultate bismo dobili za nekoliko desetljeća.</p>
<p>IVA MARKULIN</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="25">
<p>Šesti sabor HDZ-a BiH ponovo izabrao Antu Jelavića </p>
<p>SARAJEVO, 15. srpnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> – U sarajevskom hotelu Holiday Inn u subotu je održan Šesti sabor HDZ-a BiH. Dosadašnji predsjednik Ante Jelavić ponovno je izabran na vodeću funkciju u stranci, a usvojeni su i novi statut i programska deklaracija stranke. Sabor su pozdravili Ivo Sanader u ime HDZ-a, Mishat Haračić u ime SDA, izaslanik CSU-a Jawork Helmut, a pročitani su pozdravi telegrami kardinala Puljića i bivšeg predsjednika HDZ-a, sada haaškog zatočenika Darija Kordića. Skup je započeo intoniranjem himne BiH, a zatim i »Lijepe naše«, što nije naišlo na odobravanje većine međunarodnih gostiju, koji su intonaciju te svečane pjesme popratili sjedenjem.</p>
<p>U najzanimljivijem dijelu uvodnoga govora Jelavić se osvrnuo na brojne špekulacije o podjelama između »tvrde« i umjerene, europejske struje u stranci, očito nastojeći u svom izlaganju balansirati između tih dviju opcija.</p>
<p>»Dužan sam upozoriti na prisustvo određenih nasrtaja na HDZ BiH, koji su izraz straha od promjene i pretvorbe tradicionalne i konzervativne u modernu i narodnjačku stranku političkog centra«, kazao je Jelavić, kazavši da ti nasrtaji dolaze iz dva glavna pravca. »Dio nasrtaja dolazi od političkih čimbenika izvan stranke, prvenstveno predstavnika međunarodne zajednice i međunarodnih agencija, te od političkih suparnika s domaće političke scene, izbornih gubitnika čije poruke narod nije prepoznao. Takvim nasrtajima obol daju i neki krugovi i pojedinci unutar HDZ BiH, čija se pretjerana bliskost s inozemnim lobbijima želi podvesti pod potrebu europeizacije, navodno tvrde, nacionalističke pozicije HDZ-a BiH. Takva koketna politika, kojom se zapravo potiču vanjski nasrtaji na stranku, za posljedicu ima stalno podgrijavanje unutarstranačkih tenzija i najave raskola«, rekao je Jelavić, po čijem mišljenju drugi tip nasrtaja dolazi iz krugova koji sebe smatraju baštinicima kontinuiteta desetogodišnje stranačke politike: »Oni kritiziraju vodstvo stranke, navodnu servilnost i kooperativnost prema međunarodnoj zajednici i traže skretanje stranke udesno. Radi se o isključivo verbalnim zalaganjima za tzv. nacionalnu politiku čvrstog kursa, koja ne nudi konkretne sadržaje. Upravo takva izolacionistička politika, koja otvoreno suprotstavlja političke interese kao temeljni princip djelovanja na političkoj sceni BiH, imala bi pogubne posljedice za položaj i budućnost hrvatskog naroda i za HDZ BiH«, zaključio je Jelavić.</p>
<p>Jelavić se u opširnom govoru dotaknuo i brojnih drugih pitanja. Tako je kazao da multietnička i multikonfesionalna BiH može postojati samo ukoliko se njezino uređenje zasniva na parlamentarnoj demokraciji, te ukoliko su jednakopravnost, konstitutivnost i suverenitet hrvatskog, srpskog i bošnjačkog naroda ustavom zajamčeni i u praksi ostvarivi.</p>
<p>Jelavić je rekao da i HDZ BIH podržava odluku Ustavnog suda o uvođenju konstitutivnosti triju naroda na području cijele BiH te da je krajnje vrijeme da Mostar postane jedan, cjelovit grad. »Mostar je bio i uvijek će ostati značajno političko, gospodarsko, kulturno, znanstveno, sveučilišno središte Hrvata u BiH... Mostar može postati otvoreni grad kroz kojega će strujati poslovni europski duh, prevladavati europska politička rješenja u kojem će slobodno komunicirati ljudi sa svih strana svijeta, a kamoli ne s dvije obale Mostara«.</p>
<p>Dr. Jadranko Prlić u svom je govoru bio mnogo kritičniji spram dosadašnjeg načina rada stranke. On je kazao da ga raduje što je u stranci sve više europski orijentiranih, ali je upozorio na brojne otpore pa i proglašavanje »europejaca« stranačkim otpadnicima. »Jesu li ti europejci izdajice neke imaginarne, umišljene nacionalne stvari, ili su izdajice oni koji potiču autističku nacionalnu svijest o društvenom modelu u kojemu bi isključivo oligarhijska vrhuška uživala u blagodatima razvitka dok bi ostalo pučanstvo trebalo vjerovati da su i poteškoće svakodnevnog življenja prirodno stanje za očuvanja nacionalnog identiteta?«. Po Prliću se raskorak BiH s razvijenijim dijelovima Europe povećava.</p>
<p>Govoreći o propustima u radu stranke on je kazao da je »stalno pokazivana neka vrsta pseudoeuropske orijentacije, simulirana je kooperativnost s međunarodnom zajednicom, umjesto da se vodila iskrena, odlučna i argumentirana politika, zbog koje smo mogli cijeniti sami sebe, a onda očekivati da nas i drugi cijene. Zapravo, utrošeno je dosta dragocjenog vremena za prakticiranje dvostruke, možemo kazati, hrvatske, politike koja je dugo godina, pokazujući se paralelnom, postala i službenom politikom u BiH. To su predstavnici međunarodne zajednice jasno prepoznavali u bezbrojnim kontaktima na svim, uključujući i lokalnu razinu.«</p>
<p>Naglasivši da je ovaj sabor trenutak istine hoće li ova stožerna stranka najmalobrojnijeg naroda u BiH preživjeti svoj sabor ili neće, a ako hoće na koji način, on je pozvao na prihvaćanje usvojenih, europskih standarda. »Nijedna od tih normi nije protiv interesa Hrvata, kao što nije ni protiv interesa bilo kojeg drugog naroda u BiH, odnosno naroda u europskim državama gdje ti standardi funkcioniraju desetljećima«.</p>
<p>»Pozicija hrvatskog naroda je objektivno pogoršana primjenom Daytonskog sporazuma, prije svega zbog ponašanja dijela političkog rukovodstva, ali i zbog negativnih utjecaja iz Republike Hrvatske. S tim u svezi, smatram da je potrebno što žurnije odnose s Republikom Hrvatskom postaviti na drukčije osnove. Prvo ih treba službeno etablirati, potom da ta suradnja bude otvorena, poštena i ravnopravna«, kazao je Prlić, dodavši da HDZ BiH nije dostigao potrebitu razinu demokratizacije. Ne želim tom ocjenom poticati anarhične ispade već samo apostrofiram ključno pitanje stranačke budućnosti: može li takvo ponašanje voditi naprijed. Moj odgovor opet je - ne može«.</p>
<p>Koji su izlazi, upitao je Prlić? »Nastavljanjem aktualne prakse, u kojoj ne funkcioniraju institucije vlasti s, recimo, carinskom upravom privatiziranom u načinu vođenja, s mitom ranjivom poreskom službom i financijskom policijom, ne može nikoga voditi naprijed. Stoga ova stranka o tome svemu mora otvoreno progovoriti«.</p>
<p>U zaključnom dijelu Prlić je kazao da je najveći problem HDZ-a BiH dvostruka politika, izuzetno izražena i danas, u kojoj se narodu u nedostatku istinskih informacija, priča ono što on priželjkuje.</p>
<p>ALENKO ZORNIJA</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Skupina G 8 - nesložna »svjetska vlada« je spora, je li i dostižna? </p>
<p>Najelitniji klub svjetskih moćnika teško se suglašava o najosjetljivijim pitanjima, prate ga raskoš, medijski cirkus, fotografiranja, a sve češće i masovni - u pravilu opravdani - prosvjedi / Zahtjevi Rusije da joj se otpiše znatan dio, čak polovica, od 42 milijarde dolara duga preuzetog raspadom SSSR-a odbačeni dok se jasnije ne vide namjere Vladimira Putina / Vlada u Beogradu pozvana da se suzdrži od poteza koji bi mogli pridonijeti daljnjoj eskalaciji nasilja, no ruski ministar Igor Ivanov usprotivio se izravnom spominjanju imena Slobodana Miloševića </p>
<p>Ministri financija Grupe 7 industrijski najrazvijenijih zemalja i Rusije sastali su se 8. srpnja u Fukuoki, a ministri vanjskih poslova 12. i 13. srpnja u Miyazakiju (oba grada smještena su na velikom južnom otoku Kyushu). Poslije ta dva pripremna susreta, šefovi država i vlada G 8 družit će se od 21. do 23. srpnja u Nagou, na Okinawi, najjužnijoj otočnoj skupini Japana. </p>
<p>Na prošlom summitu, u Kölnu, u lipnju 1999., najvećim uspjehom proglasili su dogovor o otpisu oko četvrtine dugova 41 najsiromašnije zemlje svijeta (zajedno 245 milijardi dolara) i o smanjenju 70 posto ostatka. Od bogatih davalaca kredita zatražilo se da otpišu bilateralne dugove za pomoć u razvoju. Američki predsjednik Bill Clinton je – kao primjer i poticaj ostalima – objavio da će SAD nastojati otpisati svih 5,7 milijardi dolara koliko mu duguje 36 najzaduženijih siromašnih zemalja (no Kongres drži blagajnu, a on se protivi). Bogate zemlje postavile su i cilj da se do 2015. godine prepolovi broj stanovništva koje živi u krajnjem siromaštvu. </p>
<p>Slične najbolje namjere i zvučna obećanja očekuju se i s ovogodišnjeg summita. No, kako tvrde prosvjednici, usprkos svim zvučnim dogovorima i hvalevrijednim odlukama niti jednoj od najsiromašnijih država dosad ništa nije oprošteno. Bogati se zasad ne mogu suglasiti treba li dugove otpisati, kako predlaže većina, ili je to moralno rizično, pa je bolje svake ih godine preraspodijeliti, kako predlažu Japanci. Štoviše, bogati ne ispunjavaju ni davno u Ujedinjenim narodima usvojenu obavezu da će 0,7 posto svog BDP-a davati za razvoj siromašnijih zemalja. Prema podacima OECD-a, sedam najrazvijenijih u te svrhe odvaja tek 0,21 posto BDP-a. Najbogatija zemlja svijeta, SAD, iako ostvaruje četvrtinu svjetskog BDP-a, u tome sudjeluje sa samo 0,1 posto. Ostali bogati daju u prosjeku 0,41 posto (najviše Nizozemska, Japan i skandinavske države). </p>
<p>Toliko o vjerodostojnosti te javne »svjetske vlade«, kako neki nazivaju G 8. Javne za razliku od tajne svjetske vlade, kojom paranoični ljubitelji teorija zavjera proglašavaju Trilateralnu komisiju ili Bilderberg skupinu, pa i Gospodarski forum u Davosu. No, G 8 je nesložna skupina, nije svemoćna, a i kad bi htjela ne bi mogla kontrolirati svijet. Kad se okupi, šefovi i mnogobrojni suradnici većinu vremena provode u razgovorima o temama o kojima ne mogu učiniti mnogo više od smišljanja lijepih fraza. Zato se tom najelitnijem klubu svjetskih moćnika prigovara da velikodušno rasipa lijepe ali isprazne riječi, teško se suglašava o najosjetljivijim pitanjima, prate ga raskoš, medijski cirkus, fotografiranja, a sve češće i masovni – u pravilu opravdani – prosvjedi. </p>
<p>Ove godine, ministri financija zaprijetili su da će odlučnije djelovati protiv zemalja koje omogućavaju pranje novca i ostali financijski kriminal. Dali su naslutiti da bi čak mogli prekinuti bankovno poslovanje s državama koje ne sudjeluju u tim nastojanjima, pa i zatražiti od međunarodnih financijskih institucija poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) da ograniči podršku onim vladama koje izvrdavaju ili zaobilaze uobičajene financijske norme ponašanja. Pozdravljaju i podržavaju »crnu listu« 15 zemalja nedavno prozvanih zbog nedovoljne borbe protiv pranja novca. No, istodobno diplomatski su zažmirili na činjenicu da je na tom popisu i Rusija ili da su i neke londonske i newyorške banke uhvaćene u pranju novca. </p>
<p>Japan kao domaćin i njegovi mediji nameću informatičku tehnologiju (IT) za najvažniju temu ovogodišnjih sastanaka. Dokazuju da bi uvođenje digitalne IT ubrzalo razvoj ne samo bogatih nego i siromašnih zemalja, nadaju se da će digitalna revolucija djelovati poput kamikaza, tj. poput božanskog vjetra, koji će preporoditi svijet. Doduše, uviđaju da postoji i »digitalna razdjelnica« koja odvaja bogate od siromašnih zemalja svijeta. U ovom trenutku, bilo bi najvažnije da se dogovore pravila poslovanja eksplozivnog globalnog rasta IT, a posebno elektronske trgovine. No, ni u tome se ne mogu suglasiti. Washington traži da ostali kopiraju američku IT revoluciju i da se npr. elektronska trgovina ne oporezuje. Europljani se protive i kopiranju i neoporezivanju. Japanci žele da summit uspije i tragaju za kompromisnim rješenjima, a usput nastoje izbjeći kritike da visokim pristojbama zatvaraju svoje tržište telekomunikacija (Amerikanci čak prijete da će ih tužiti WTO-u). </p>
<p>Za razliku od sudionika summita, Manzoor Ahmed, ravnatelj Unicefova ureda u Japanu, upozorava kako vjerovanje da je IT čaroban štapić kojim će se ukinuti siromaštvo i smanjiti provalija između bogatih i siromašnih, nije ništa drugo nego obmana. Između ostalog i zato jer se 95 posto korisnika Interneta nalazi u državama sudionicama summita, a polovica stanovnika zemalja u razvoju nikad nije koristila telefon. Tek malobrojna elita i manjina tehnički obrazovanih mladih Indijaca, Kineza ili Filipinaca koristi Internet i dijeli ostale blagodati IT. Njihov broj će rasti, ali to nipošto ne znači da će digitalna revolucija promijeniti sudbinu milijarde stanovnika svijeta koja živi s manje od dolara na dan. Na Sjevernu Ameriku otpada 60 posto korisnika Interneta, dok ih je u Africi samo jedan posto. Stoga John Kirton, profesor političkih znanosti Sveučilišta u Torontu, kaže da »globalizacija radi za Billa Gatesa i njegove pajdaše i povećava masovnu neravnopravnost čak i unutar G 8«. </p>
<p>Ministri vanjskih poslova bili su zaokupljeni brojnim svjetskim problemima, npr. krijumčarenjem oružja i dijamanata, zabrinjavajućim zagrijavanjem Zemlje, reformiranjem UN-a, osobito Vijeća sigurnosti u kojem privilegirano mjesto stalnih članica priželjkuju Japan i Njemačka, ali i Indija i Brazil, pa i Nigerija. Govorilo se i o uzvišenim ciljevima poput postizanja svjetskog mira, svestranog gospodarskog razvoja i harmonije u sljedećih 25 godina. Pritom, uglavnom se nisu mogli suglasiti čak ni o odnosu prema genetički izmijenjenoj hrani ili o rokovima i sadržaju novog kruga razgovora Svjetske trgovinske organizacije (WTO). </p>
<p>Ministri vanjskih poslova ocijenili su i najnovija zbivanja u Jugoslaviji. U zaključnoj izjavi kažu da su veoma zabrinuti zbog motiva i mogućih posljedica revizije jugoslavenskog ustava, pozdravljaju nastavak učvršćivanja demokracije u Crnoj Gori i pozivaju vladu u Beogradu da se suzdrži od poteza koji bi mogli pridonijeti daljnjoj eskalaciji nasilja. No, ruski ministar Igor Ivanov usprotivio se izravnom spominjanju imena Slobodana Miloševića, jer da »osmorica moraju djelovati usklađeno kako bi pronašla rješenje za teške probleme na Balkanu«. Time je spriječio izričitu osudu Miloševića. A usklađeno valjda ne bi mogli djelovati ako se imenuje glavni krivac. Ivanov se ipak nije mogao protiviti navođenju potrebe »da se stane na kraj nekažnjavanju ratnih zločinaca«, što je francuski ministar Hubert Vedrine protumačio kao naznaku da bi Rusi mogli sudjelovati pri uhićenju srpskih ratnih zločinaca. </p>
<p>Pokazana je i dosad neuobičajena obazrivost prema Sjevernoj Koreji i Kini. Kako se ne bi ugrozilo nedavni početak poboljšanja odnosa između Pyongyanga i Seoula, izbjeglo se razgovor o vojnim prijetnjama iz Sjeverne Koreje. Slično, zbog nastojanja da se ne izaziva važnog partnera kakav je Kina, prešućena je uočljiva promjena u politici Pekinga prema Tajvanu. Kineska vlada je desetljećima isticala da će – ako bude morala – i silom spriječiti proglašenje samostalnosti Tajvana, njene »privremeno odbjegle pokrajine«. U ožujku je ipak otišla korak dalje i objavila da zadržava pravo upotrebe sile i u slučaju ako Tajvan bude »neizmjerno odugovlačio razgovore o ujedinjenju«. </p>
<p>No prema Vladimiru Putinu, koji prvi put dolazi na summit G 8, navodno se neće pokazati takva obazrivost. Uglavnom zbog Čečenije. Ruski predsjednik je najavio da će tražiti solidarnost ostalih s Rusijom u borbi protiv terorizma i islamskog ekstremizma u Čečeniji. Upućeni u raspoloženje sudionika summita kažu da neće naići na razumijevanje. Najhladnije će reagirati francuski predsjednik Jacques Chirac koji »zbog pretrpanog programa« neće imati vremena za posebni razgovor s Putinom. Clinton će zauzeti sredinu – izbjegavat će javno neslaganje, ali će se sastati s Putinom privatno i upozoriti ga da samo vojnim napadima neće smiriti Čečeniju. Clinton je u prošlim razgovorima Putinu spominjao i američki neuspjeh u Vijetnamu, ali ni to nije ostavilo dublji dojam. </p>
<p>Putin i njegovi ministri došli su u Japan i s tri financijska zahtjeva – htjeli bi da se Rusiji otpiše barem polovica od 42 milijarde duga naslijeđenog od bivšeg SSSR-a, da se preraspodijele noviji ruski dugovi i da se konačno postigne novi sporazum s MMF-om, o čemu se već dugo pregovara. Ministri financija nisu pristali na otpis sovjetskog duga. Dobro upućeni kolumnist The Washington Posta, Jim Hoagland, piše da bi otpis sovjetskog duga još i mogao doći u obzir, ali da ga ne bi trebalo ponuditi, pa čak ni obećati, sve dok su Putinove namjere tako nejasne. A i svaki novi sporazum s MMF-om treba i dalje slijediti sadašnji obrazac prema kojem se jamči da Moskva godišnje otplaćuje MMF-u više nego što dobiva novim zajmovima. I ovogodišnji sastanci tog elitnog kluba slijede prethodne u iskazivanju dobrih namjera i velikih obećanja, nesuglasja o najvažnijim pitanjima, zaobilaženja opasnih i prešućivanja osjetljivih tema. U mnogočemu G 8 je neefikasan, u svemu je spor, ali – nadajmo se – i dostižan. </p>
<p>TOMISLAV BUTORAC</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Oslobođeno 230 plavaca </p>
<p>FREETOWN, 15. srpnja</p>
<p> - UN-ove mirovne postrojbe u Sierra Leoneu (UNAMSIL) oslobodile su u subotu 220 pripadnika mirovnih snaga i 11 vojnih promatrača koje su na istoku zemlje od svibnja zatočenima držali pobunjenici Revolucionarne ujedinjene fronte (RUF). Svih 220 indijskih vojnika koji od svibnja nisu smjeli napustiti svoju bazu u gradu Kailahunu, koji su držali pobunjenici, oslobođeni su i na putu u obližnji grad Daru, rekao je glasnogovornik UNAMSIL-a. Osim toga, 11 vojnih promatrača koji su bili također zatočeni prebačeno je helikopterom u Freewtown. </p>
<p>U akciji spašavanja plavih kaciga u Kailahunu, 380 km istočno od Freetowna, sudjelovali su pripadnici snaga UN-a iz Gane, Indije i Nigerije. Dok su bili u zatočeništvu gerilaca RUF-a, pripadnici UNAMSIL-a zadržali su svoje oružje, no u zadnja dva tjedna pobunjenici su im onemogućili dostavu hrane i lijekova, što je zapovjedništvo snaga UN-a natjeralo na poduzimanje odlučnih mjera. (AP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Arafat zaprijetio napuštanjem pregovora</p>
<p>Arafat naredio svome izaslanstvu da »pakuje kofere« zbog američkih prijedloga koji su »identični izraelskoj poziciji« / Palestinci žele arapski istočni dio Jeruzalema za glavni grad nezavisne Palestine, dok Izraelci žele da cijeli sveti grad ostane nepodijeljen pod njihovim suverenitetom / Sastanak u Camp Davidu, koji se održava iza čvrsto zatvorenih vrata, trebao bi trajati dva tjedna </p>
<p>THURMONT/ JERUALEM/ DAMASK, 15. srpnja</p>
<p> - Palestinski predsjednik Jaser Arafat, nezadovoljan američkim prijedlozima koji su trebali približiti izraelska i palestinska stajališta, zaprijetio je da će napustiti tripartitne pregovore u Camp Davidu, ali ga je američki predsjednik Bill Clinton umirio, doznaje se u petak kasno navečer od izvora bliskih pregovorima. Iako službena zabrana curenja informacija traje već četvrti dan, izraelski i palestinski izvori su potvrdili da su Amerikanci iznijeli svoje prijedloge u četvrtak navečer kako bi se smanjile razlike oko ključnih pitanja. Međutim, ti američki prijedlozi, koji su prema izraelskim izvorima izneseni samo usmeno, doveli su do prve krize u pregovorima za koju se doznalo. Reuters javlja, pozivajući se na neimenovani izvor, da je Arafat bio toliko ljut nakon što je čuo prijedlog koji je iznio američki izaslanik za Srednji istok Dennis Ross da je naredio svome izaslanstvu da pakuje kofere. »Došlo je do krize tijekom jučerašnjih pregovora, Arafat je naredio svome izaslanstvu da pakuje kofere kako bi napustili Camp David zbog američkih prijedloga koji su identični izraelskoj poziciji«, rekao je taj izvor. »Predsjednik Clinton je umirio Arafata i palestinski vođe su pristali ostati tek nakon što su Amerikanci povukli svoje prijedloge. Očekuje se da će iznijeti nove prijedloge«, dodao je izvor.</p>
<p>Glasnogovornik Bijele kuće Joe Lockhart odbio je potvrditi i opovrgnuti tu informaciju, ali je priznao da je bilo napeto.</p>
<p>Palestinski izvor je rekao da su se američki prijedlozi odnosili na pitanje palestinskih izbjeglica, sudbinu Jeruzalema i granica buduće palestinske države. Izvor je rekao da je Arafat odbio prijedlog da Palestinci u istočnom Jeruzalemu imaju općinsku vlast pod izraelskim suverenitetom. Palestinci žele arapski istočni dio Jeruzalema za glavni grad nezavisne Palestine, dok Izraelci žele da cijeli sveti grad ostane nepodijeljen pod njihovim suverenitetom. Upitan vlada li pozitivna atmosfera na pregovorima, Lockhart je rekao da bi je radije nazvao »neformalnom«. Pregovori su vode u radnim skupinama za svako pitanje. Jedan izraelski izvor je rekao: »Pregovori su teški. Postoje pitanja koja je teško riješiti. Ako dođe do sporazuma, Izrael će to morati skupo platiti«.</p>
<p> Izraelsko-palestinski summit u Camp Davidu u SAD-u, koji protječe u medijskoj blokadi, trebao bi trajati dva tjedna, ocijenio je u subotu glasnogovornik izraelskog premijera Gadi Baltianskij. Prema njegovim riječima »Amerikanci su pokušali predvidjeti kraj summita koji bi se poklopio s odlaskom predsjednika Billa Clintona u Japan, ali su od toga odustali«. </p>
<p>Sirijski dnevnik Techrine pozvao je u subotu Palestince na čvrstoću u pregovorima u Camp Davidu s Izraelom koji »traži načina« da likvidira palestinsku stvar. »Palestinska strana treba ostati odlučna i ne popuštati pritiscima«, piše list pozivajući SAD koje posreduju u pregovorima u Camp Davidu da »poštuju svoju angažiranost prema mirovnom procesu provedbom rezolucija 242 i 338 Vijeća sigurnosti«. Kako piše Techrine Palestinci »nemaju ništa za ponuditi« jer su »žrtve okupacije svoje zemlje, a na Izraelu je da potpiše međunarodne rezolucije te da prestane prakticirati zakon džungle«. (AFP/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Eksplozije u srpskom dijelu Kosovske Mitrovice</p>
<p>PRIŠTINA, 15. srpnja</p>
<p> - Nekoliko granata ispaljeno je u petak navečer na srpski sjeverni dio podijeljene Kosovske Mitrovice, doznaje se od francuskih pripadnika KFOR-a. Izgleda da su granate došle iz južnog dijela grada, gdje su Albanci u većini, pa je nekolio stotina ljutitih Srba izišlo na ulice, rekao je glasnogovornik francuskih postrojbi Philippe Eriau. Nedugo nakon toga iz sjevernog dijela grada čuli su se pucnjevi iz vatrenog oružja, rekao je Eriau. Još jedna eksplozija čula se nešto iza ponoći u blizini albanske enklave u sjevernom dijelu grada. Zasad nema izviješća o mogućim žrtvama, dodao je Eriau. Francuski vojnici su raspoređeni duž rijeke Ibar, koja dijeli grad, kako bi pokušali otkriti tko je pucao na sjeverni dio grada, izjavio je Eriau. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Čečeni napali ruski glavni stožer u Groznome</p>
<p>MOSKVA, 15. srpnja</p>
<p> - Čečenski pobunjenici napali su u petak navečer glavni stožer ruskih snaga u Čečeniji, u predgrađu Groznoga, pri čemu su najmanje dvije osobe poginule. Pobunjenici su napali ruske snage u zračnoj luci Hankala, istočno od Groznoga, potvrdio je glasnogovornik ministarstva unutarnjih poslova Genadij Marčenko. To je prvi put da su čečenski borci za neovisnost napali tako veliku vojnu bazu u toj kakvaskoj republici. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Američka vlada nije kriva za smrt 80 ljudi u Wacou?</p>
<p>WACO, 15. srpnja</p>
<p> - Savjetodavna porota u petak je odlučila da savezna vlada ne snosi odgovornost za smrt 80 pripadnika Davidijanskog kulta za vrijeme opsade u travnju 1993. godine u teksaškom gradu Wacou. Pet porotnika je o 675 milijuna vrijednoj sudskoj tužbi od strane preživjelih članova sekte i članova obitelji poginulih vijećalo tek nešto više od dva sata.</p>
<p>Američki okružni sudac Walter Smith, kojemu će ova odluka tek poslužiti kao svojevrsna smjernica, presudu će donijeti najvjerojatnije u kolovozu, no mnogi Amerikanci ovu odluku smatraju konačnom.</p>
<p>Tužba protiv američke vlade podignuta je kako bi se ustanovila barem djelomična krivnja saveznih agenata za tragični ishod opsade koja je potrajala 51 dan, od 28. veljače do 13. travnja, kada je FBI tenkovima i suzavcima krenuo u napad. Vladini odvjetnici čvrsto su uvjereni da isključivu odgovornost snosi David Koresh koji je u samoubilačkom činu prkosa zapalio kompleks zgrada i time svoje sljedbenike odveo u smrt. (AP/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="32">
<p>Prevlaka nije sporno ni sigurnosno pitanje, već djedovina Vitaljana</p>
<p>Svakih šest mjeseci Vijeće sigurnosti UN-a na preporuku glavnog tajnika produžuje tihu okupaciju poluotoka Prevlaka braneći na taj način stanovnicima Vitaljine da uživaju i obrađuju svoju djedovinu, da love ribu tamo gdje su je stoljećima lovili. Vojnici UN-a, ovom prilikom preimenovani u promatrače, dobro paze da im nitko ne poremet mir, ako već moraju biti tamo, njihova zadaća bi trebala biti da osiguravaju i nadgledaju kako bi Vitaljani mogli u miru obrađivati svoje vinograde, maslinike i koristiti svoje posjede kao što to koristi cijeli slobodni svijet.</p>
<p>Neshvatljivo je, da svjetski i Europski moćnici čekaju da se donedavni okupatori i Hrvatska dogovore čiji je taj stoljetni hrvatski teritorij i pitanje je dokle će se s time odugovlačiti. Vjerojatno se čeka protok vremena koji će to sam po sebi riješiti a takovog rješenja iz iskustva bi se Hrvatska trebala itekako bojati. Da se je na njihovu pravdu i milost čekalo, još danas bi imali trećinu okupirane zemlje. Srećom da je bilo mudrosti i odlučnosti za vojne redarstvene akcije 'Bljesak' i 'Oluju' čime smo sami to riješili i radi toga se zamjerili nepravednoj Europi koja nas je za nagradu izopćila iz svojeg društva. Zato danas čekamo da to riješimo bonacom kad nismo olujom, i pitanje je dokle će to nerazumno stanje potrajati.</p>
<p>Teško je razumjeti da se mora dokazivati i pregovarati o nečemu što nije sporno još od 15. stoljeća ili točnije od 24. lipnja 1419. kada su Dubrovčani sklopili kupoprodajni ugovor o kupovini Prevlake, sa Sandaljom Hranićem i braćom mu Vukcem i Vukom. Tada je uspostavljena granica prema istoku i odonda se ni u čemu nije mijenjala. Postala je nespornom granicom slavne Dubrovačke Republike a time i granica današnje Republike Hrvatske. O tome na sreću postoje stari zapisi te brojni katastarski i topografski zemljovidi koji niti u jednom momentu ne dovode u pitanje pravni status poluotoka Prevlake i Rta Oštro pa je tim više neshvatljivo bilo kakovo dokazivanje i pregovaranje o četvornom kilometru hrvatskog Mediterana.</p>
<p>Nekada se je Vitaljina dijelila na Gornju i Donju Vitaljinu. Danas postoji naselje Vitaljina sa zaseocima Gornji Kraj, Donji Kraj, Misletići, Bezbogi, Mitrovići i Rt Oštra što bi po prilici odgovaralo nekadašnjem većem dijelu Donje Vitaljine dok se je nekdašnja Gornja Vitaljina stopila sa ostalim dijelom Konovalskih naselja. Oko tih Vitaljinskih naselje većinom je brdovito, neobradivo zemljište a najplodnije i najvrijednije zemljište im je bilo, oteto od šuma i iskrčeno, na Prevlaci gdje je sve uspjevalo od vinograda, maslina, smokava, trešanja, bresaka i ostale za taj dio Mediterana karakteristične poljoprivredne kulture. Iz tog razloga su Vitaljani zainteresirani da im se ponovno u vlasništvo i posjed vrati na Prevlaci oduzeto zemljište po Državnom sekretarijatu za poslove narodne obrane FNRJ 15. prosinca 1958. i uknjiženo na njega 12. siječnja 1969. provedbenim rješenjem Kotarskog suda u Dubrovniku.</p>
<p>U novoj samostalnoj državi Hrvatskoj osnovana je udruga za povrat tog zemljišta na čije je čelo stao agilni Ive Bratičević. Svi napori da se dođe do pravednog rješenja do sada su bezuspješni iz istog razloga radi kojeg su na Prevlaci promatrači UN-a. Kao jedan od brojnih članova te udruge želio sam posjetiti Prevlaku, da vidim taj dio bezvrijednog kamenjara za kojeg se nije vrijedno boriti, kako je to u prošlom sazivu izjavio jedan uvaženi zastupnik u Saboru. Ali mi to nije bilo moguće, iako se govori na sva usta da je svaki kutak naše prelijepe domovine slobodan. Naime oko 200 metara iza zadnjih kuća u Vitaljini na lošem makadamskom putu dočekala me je spuštena rampa koju su osiguravali dva specijalca i bez obzira na njihovo korektno ponašanje, poštujući posao i zadatak koji obnašaju, nisu me pustili već su me uputili da idem u sjedište vojne policije u Grudu i da tamo ishodim odobrenje, uz dobronamjernu primjedbu da ne pripadam među one određene i povlaštene koji bi takovo odobrenje mogao i dobiti. Naravno da od posjeta Prevlaci nije bilo ništa već mi je jedino preostalo da sačekam da Prevlaka zaista bude slobodna.</p>
<p>Danas kad se objavljuje sve i svašta, ne vidim razloga da se ovom napaćenom, poštenom hrvatskom narodu otvoreno kaže da li je netko potpisao sa bilo kime neku trampu Prevlake za ovo ili ono, ili ju je pak nekom obećao kao svoju djedovinu. Ako nije, u što je teško sumnjati nakon potpisivanja sporazuma u kojem se Prevlaka spominje kao sporno pitanje, onda treba pod hitno poduzeti da bude zaista naša i da Vitaljani mogu u miru obraditi svoje vraćeno im zemljište. </p>
<p>STJEPAN BUČAR, Zabok</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Ministarstvo vanjskih poslova RH: Građanine, idi kući i piši predstavku </p>
<p>Primanje stranaka uobičajena je djelatnost upravnih, pravosudnih, izvršnih i svih ostalih tijela i ustanova, na koja su građani upućeni u svojim potrebama i zahtjevima. Smatra se potrebnim dati građaninu prigodu da osim pismenoga obraćanja, u neposrednu susretu s predstavnicima onih, koji ta tijela predstavljaju iznesu svoje zahtjeve, molbe ili pritužbe, odnosno da zatraže makar mišljenje ili savjet. Građanina će tako primiti, na njegovu molbu, predsjednici ili predstavnici svih sudova u zemlji, od Ustavnoga do Općinskoga, bit će primljen i u Hrvatskom državnom saboru, a ako zamoli razgovor i s nadbiskupom, u Nadbiskupskom će ga Dvoru uputiti na osobu, koja se smatra mjerodavnom u onome za što im građanin dolazi. Svi će oni građanina uputiti da sjedne i nitko neće tražiti da građanin govori s nogu. Oni predstavnici kojima se građani brojnije obraćaju radi neposredna razgovora, uobičajeno imaju na svojim vratima označeno vrijeme primanja, kako bi u navedenu terminu bili isključivo na usluzi onima, koji se njima obraćaju.</p>
<p>U Vjesniku je prošle subote, pod naslovom 'Bandić od danas prima građane na razgovor' objavljeno da će gradonačelnik Zagreba razgovarati s građanima u određenom terminu uz prethodnu najavu telefonom, kako bi se zatraženi termin potvrdio.</p>
<p>Sve ovo, toliko uobičajeno, ni u najmanjoj mjeri ne vrijedi na Zrinjevcu 7 – Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske. Građaninu, koji se obrati tome ministarstvu, na porti se daje telefonska veza s osobom, koju traži ili na koju je upućen. Na to se građanin s drugoga kraja žice poziva da kaže što želi, kako bi mu se prema mogućnosti dao telegrafski odgovor. Ako građanin odgovori da svoj predmet ili svoje pitanje ne može iznijeti »s nogu«, jer eventualno želi predočiti isprave ili spis, što ga sa sobom nosi, odnosno ne želi svoje iznositi na glas pred svima, i to na porti, te zamoli da ga se osobno primi, s druge je strane žice odgovor žandarskom ljubaznošću da je razgovor sa strankama u tome ministarstvu moguć samo telefonski ili »predstavkom«. Dakle, građanine idi kući i piši predstavku, na koju odgovor ili nećeš dobiti ili će on biti »diplomatski«, tako da će odgovor na tvoje pitanje biti zaobiđen.</p>
<p>Ovo je pravilo na Zrinjevcu 7 željezno. Od njega nisu izuzeti ni odvjetnici u takozvanim imovinsko-pravnim predmetima, kad spis s njihovom punomoći stigne iz Ministarstva pravosuđa na Zrinjevac i kada su oni u tome predmetu legitimirani. Njima je uobičajen odgovor da je referentica u njihovu spisu na sastanku, odnosno da upravo odlazi na sastanak, pa dakako odvjetnika ne može primiti i s njim razgovarati. Ne propušta se napomenuti da je komunikacija sa strankama samo putem telefona i pismeno.</p>
<p>Građaninu ostaje da povremeno u TV dnevniku gleda inozemne uglednike, primljene na Zrinjevcu 7. Redovito su to srdačna i čvrsta rukovanja i opća ljubazna nasmijanost sviju, onih u prvom i onih u drugom redu. Hrvatskom građaninu u takvoj prigodi ostaje da se osjeti gubavcem, kojemu je u Ministarstvu vanjskih poslova mjesto samo ante portas – dakle, pred vratima.</p>
<p>Dr. MILORAD ANDRIČEVIĆ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Nije šija nego vrat</p>
<p>Sam ustav dao je Predsjedniku države u polupredsjedničkom sustavu velike ovlasti što je donekle bilo razumljivo, jer je bio usvojen za vrijeme Domovinskog rata. Ako je pak Predsjednik države ujedno i čelnik stranke na vlasti, s velikom saborskom većinom, onda zaista dolazi do mogućnosti da se takva njegova pozicija iskoristi pa Predsjednik u takvim prilikama može suvereno vladati putem saborske »glasačke mašine«.</p>
<p>Nalazimo se u donošenju novog Ustava koji bi trebao biti parlamentarni sustav. Znači da bi ovlasti Predsjednika države bile bitno smanjenje a Hrvatski državni sabor bi bila ona institucija koja bi donosila zakone i na izvjestan način bio izvršitelj volje građana-birača. Vjerojatno da će takav Ustav biti sročen po slovu i duhu koji bi vrijedio godinama iako bi se vlade i stranke na vlasti mijenjale.</p>
<p>No, ne postoji li opasnost da se s polupredsjedničkog u nekim prilikama pređe na »premijerski sustav«. Smanjenjem uloge Predsjednika države povećavaju se ovlasti predsjednika vlade, a vlada bi upravljala zemljom putem Sabora. Postojat će mogućnost da jedna politička stranka dobije većinu zastupničkih mjesta, pa će Vlada, odnosno njen prvi čovjek – premijer moći vladati putem Sabora. Naime mogla bi se ponoviti situacija da bi svaki zakon koji predlaže Vlada lako prošao saborske rasprave i zaključke jer bi opet ključnu ulogu odigrala »glasačka mašina«.</p>
<p>Za ovako nešto narod kaže... nije šija nego vrat!</p>
<p>KAZIMIR OREŠKOVIĆ, Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="35">
<p>U sudaru poginula beba, sedmero ozlijeđenih </p>
<p>OTOK/PRIVLAKA, 15. srpnja</p>
<p> – Prema priopćenju za javnost PU vukovarsko-srijemske, na županijskoj Otok–Privlaka u petak navečer se dogodila teška prometna nesreća u kojoj je jedna osoba izgubila život, pet je zadobilo teške, a dvije lakše tjelesne ozljede.</p>
<p>Do nesreće je došlo kada je A.L. (22), vozeći audi 80, uslijed neprilagođene brzine izgubio kontrolu nad vozilom koje se zanijelo na lijevi prometni trak i desnom bočnom stranom udarilo u prednju stranu osobnog vozila VW polo classic kojim je upravljao M.V. (32) krećući se iz suprotnog smjera.</p>
<p>U toj nesreći smrtno je stradalo dijete V.V. staro nekoliko mjeseci, a teške tjelesne ozljede zadobili su vozač pola i putnici u tome vozilu A.V. (25), A.V. (6) i A.V. (4) te putnik audiju M.P. (22), dok su vozač audija i putnik J.T. (21) lakše ozlijeđeni. Protiv vozača audija podnesena je kaznena prijava. Očevid su obavili djelatnici vinkovačke Prometne policije. (Stjepan Tomić)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Pao s krova i poginuo </p>
<p>ZAGREB, 15. srpnja</p>
<p> – U namjeri da popravi krov skladišta u vlasništvu poduzeća »Robić« d.o.o. u Kolodvorskoj b.b., u Velikoj Gorici, djelatnik tog poduzeća Nikola Horvat (52), u petak između 12 i 13 sati, pao je kroz krov visine sedam metara te smrtno stradao. Nakon obavljenog očevida utvrđeno je da se Nikola Horvat, inače vozač spomenutog poduzeća, bez znanja poslodavca popeo na krov skladišta u namjeri da ga popravi. Ali, nesretnim slučajem, čovjek je pao kroz salonit ploče, te od težine ozljeda na mjestu preminuo. (D.D.)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Vlak naletio na nepoznatu ženu </p>
<p>ZAGREB, 15. srpnja</p>
<p> – U petak oko 22 sata, na Trgu francuske republike 1, oko 100 metara od zapadnog željezničkog kolodvora u smjeru zagrebačkog glavnog kolodvora, teretni je vlak naletio na nepoznatu žensku osobu, koja je pritom zadobila teške tjelesne ozljede.</p>
<p>Naime, strojovođa Ivan L. (36), koji je upravljao teretnim vlakom na relaciji »Dobova-Zagreb«, ispričao je policiji kako je za vrijeme vožnje primjetio da na željezničkoj pruzi nepomično stoji neka osoba. </p>
<p>Strojovođa je tada signalom upozorio osobu na opasnost, te je istovremeno pokušavao zaustaviti vlak. Međutim, vlak je ipak naletio na ženu.</p>
<p>U teškom stanju, nepoznata ženska osoba prevezena je u Traumatološku bolnicu. S obzirom da kod stradale žene nisu nađeni nikakvi dokumenti, policija još utvrđuje njezin identitet. (D.D.)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Devedeset posto ovisnica je nezaposleno</p>
<p>SPLIT, 15. srpnja</p>
<p> – Do početka osamdesetih godina žene narkomanke ili alkoholičarke na dalmatinskom području bile su rijetka pojava. Društvena kretanja izazvala su velike promjene u socijalnim odnosima što je rezultiralo golemim promjenama u obitelji te ukidanjem i mijenjanjem nekih tradicionalnih odnosa između muškaraca i žena. Promatrajući ženino integriranje u tzv. »muško društvo« kroz problem ovisnosti vidljivo je da žene svoj problem ovisnosti teže otkrivaju i prijavljuju, a često odbijaju bilo kakva rješenja koja bi ih povezala s vanjskim svijetom i eventualnim otkrivanjem velike sramote.</p>
<p>Da bi što detaljnije obradili tu problematiku stručnjaci Zavoda za bolesti ovisnosti sv. Kajo u Solinu na čelu s ravnateljicom Anitom Čudina, izradili su registar žena ovisnica, jedini takve vrste u Hrvatskoj.</p>
<p>»Od osnutka Jedinice za mentalno zdravlje pri splitskom Domu zdravlja 1991. godine do posljednjeg dana 1999. godine u naš Zavod za bolesti ovisnosti javilo se 205 ovisnica o teškim drogama i 27 konzumentica marihuane. Ovisnice o teškim drogama najčešće se nalaze u životnoj dobi od 21 do 25 godina. Zaključujemo da je veća incidencija ovisnica u srednjoj i starijoj životnoj dobi, što je velika razlika u odnosu na muškarce«, ističe sociologinja Čudina.</p>
<p>Više od devedeset posto žena ovisnica su nezaposlene, što nije samo pokazatelj njihovog socijalnog statusa nego i stila života. Mnoge žene napuštaju školovanje, a one koje su nekad imale stalni posao, zbog nemarnog ponašanja, morale su ga napustiti. Takve ovisnice preživljavaju zahvaljujući kriminalu i prostituciji. Nije rijedak slučaj da ovisnice imaju djecu koja su u većini slučajeva zbrinuta u domove za nezbrinutu djecu.</p>
<p>»Teško je govoriti o razvoju djeteta u sredini gdje model oca uglavnom ne postoji, gdje model majke uopće nije adekvatan i gdje prividnu ulogu roditelja preuzimaju bake i djedovi. Djeca odrastaju u obiteljima gdje su uloge zamijenjene i gdje nisu uspostavljene prave relacije tako da, na žalost, već imamo drugu generaciju ovisnika«, tvrdi Čudina.</p>
<p>Zanimljivo je da žene ovisnice, koje se odluče na liječenje, u pravilu insistiraju na individualnom tretmanu izbjegavajući grupne ispovijesti te komunikaciju s drugim ovisnicima. Najveći broj ovisnica pokušavao se liječiti uz pomoć metadonskog supstitucijskog programa, dok je mali broj bio motiviran za daljnje liječenje u terapijskim zajednicama. Kada se, međutim, odluče liječiti, program ne završe do kraja te napuštaju liječenje u komuni.</p>
<p>MIRA JURKOVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Zapalila se umjetnica</p>
<p>ZAGREB, 15. srpnja</p>
<p> – Rukujući lakozapaljivom tekućinom, u petak oko 20 sati, nesretnim se slučajem zapalila umjetnica Marta K. (25), u svojoj obiteljskoj kući u Jadranskoj ulici 24, te je zadobila teške opekline.</p>
<p>Policija pretpostavlja da je do nesreće došlo kada je Marta K. miješala lako zapaljive boje. Vatra je naglo buknula i zahvatila djevojčinu odjeću. Na sreću, u kući je tada boravio i njezin otac Zvonimir K. (58), koji je pokušao ugasiti vatru koja je već zahvatila cijelo tijelo. S teškim opeklinama 2. i 3. stupnja, Marta K. je zadržana na liječenju u Traumatološkoj bolnici. (D.D.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="40">
<p>Nulti PDV na doznake iz inozemstva - prvo jače uže turističkog spašavanja </p>
<p>Je li ovo zaista maksimalan ili tek minimalan ustupak vlasti turističkoj privredi? Kroz prizmu nekoga tko mora napuniti budžetsku bunaretinu to je svakako mnogo, no kod onih koji ne znaju kako će već na jesen isplaćivati plaće svojim radnicima to je sigurno malo. Ne treba zaboraviti ni sve ono što je, u neku ruku, primoralo državne strukture na ovaj ustupak kojim se dijelu turizma priznaje izvozni status; uz 0,6 posto proračunske potpore, Hrvatska od turizma ove godine očekuje od tri do tri i pol milijardi USD-a prihoda, dio turističkih radnika stoički podnosi sezonu (smješka se i dvori) iako već mjesecima ne dobivaju plaću. I na kraju (naravno da toga ima još, ali nema dovoljno prostora) sramotno je što je ovogodišnja sezona najvećim dijelom pripremljena avansima stranih partnera (turoperatora).</p>
<p>Nije spas, ali je hrvatskom turizmu barem bačeno uže za spašavanje</p>
<p> – od 1. siječnja 2001. godine, s ciljem stimuliranja organiziranih dolazaka u Hrvatsku, ukida se PDV na sve usluge koje se plaćaju doznakama iz inozemstva (deviznim uplatama inozemnih turoperatora). Time se turističkoj privredi otvara prostor za predah, ali i za eventualnu ponudu konkurentnijih cijena i usluga u pred i posezoni. Saborski su zastupnici, naime, krajem proteklog tjedna prihvatili amandman na Konačni prijedlog zakona o porezu na dodanu vrijednost koji glasi da se od slijedeće godine uvodi nulta stopa PDV-a na sve »Usluge koje se plaćaju doznakama iz inozemstva i to: smještaja ili smještaja s doručkom, polu ili punog pansiona u svim vrstama komercijalnih ugostiteljskih objekata, usluge smještaja na vezu u marinama, paket aranžmana, usluga agencijske provizije za naprijed navedene usluge, ture, transferi autobusima i plovilima, te izleti«. </p>
<p>Ovogodišnja saga o turističkom PDV-u je time završena, a turistički radnici mogu početi računati kakve će uštede imati od najnovije mjere. Moraju, nažalost, ukalkulirati i to da od slijedeće godine neće biti nikakvih državnih potpora jer je budžet preosjetljiv na tolika odricanja.</p>
<p>Mogu li, dakle, turistički radnici biti zadovoljni najnovijim olakšicama? Moramo, reći će su upoznatiji sa svim rupama hrvatskog gospodarstva. Iako bi tek diferencirani PDV pogodio u srž problema, činjenica je također da je i ovo vrlo konkretan potez kakvih je godinama nedostajalo.</p>
<p>Turističkoj privredi ostati će 22 posto za krpanje dugova i pravedniju borbu s konkurencijom u pred i po sezoni (s glavnom sezonom valjda neće biti problema niti ubuduće).</p>
<p>Podsjetimo, uz sve nevolje koje je već tada proživljavao hrvatski turizam 1998. godine na vrat mu »nabijaju« i PDV. Turistička poduzeća tada povećavaju cijene za dva do pet posto što je jedva dovoljno da se održava cjenovni korak s konkurencijom debelo potpomognutom državnim blagoslovima. Ostalih 17-ak posto od PDV-a odlazi im, dakle, u dodatne troškove. Uzalud su hotelijeri ukazivali na svu pogubnost ovakve stope - odmaka nije bilo, PDV je ostao čvrsta stavka iako su bivši ministri turizma dizali novinsku tiražu lažnim najavama njegova sniženja. </p>
<p>Iskreno govoreći i nova je politička garnitura teško pristala na ovaj ustupak. Novinarima je sve prezentirano kao maksimum svih maksimuma. Ministar financija Mato Crkvenac priznao je da mu ne pada na pamet odobravati nešto što bi potencijalno ugrozilo budžet. Ovaj amandman, međutim, neće napraviti toliku rupu u proračunu, a da se ona ne bi mogla sanirati. Ministar je, između ostaloga, spomenuo i da vjeruje u hrvatski turizam, pogotovo nakon prvih rezultata ove sezone. Što bi se, međutim, događalo da ona nije tako dobro krenula to samo bog zna. Crkvenac nije zaboravio pripomenuti da će se svim sredstvima boriti protiv svih mogućih malverzacija vezanih uz zloupotrebljavanje ovog amandmana. Malverzacije su, naravno, »udomaćene životinje« u glavama domaćeg puka. </p>
<p>S druge strane, svi su očekivali da se nešto dogodi. Pave Župan-Rusković, ministrica turizma, odavno je izgubila strpljenje s obećanjima koja se sporo ili nikako ne provode. Otvorenim fightom s vladinim dužnosnicima, najavila je konačni obračun kako s inertnim mehanizmima tako i svojim ministarskim stažom. Pave nije dobila rat, ali je upravo, nakon tone potrošenih živaca, dobila važnu bitku. »Svaki produženi dan u ovako kratkim sezonama čisti je profit. Nadam se da će turistički radnici naći prostora za snižavanje cijena u pred i posezonama« izjavila je ministrica novinarima dodavši da su najnovija rasterećenja potvrda državne podrške turizmu.</p>
<p>Je li ovo, dakle, zaista maksimalan ili tek minimalan ustupak vlasti turističkoj privredi? Kroz prizmu nekoga tko mora napuniti budžetsku bunaretinu to je svakako mnogo, no kod onih koji ne znaju kako će već na jesen isplaćivati plaće svojim radnicima to je sigurno malo. Ne treba zaboraviti ni sve ono što je, u neku ruku, primoralo državne strukture na ovaj ustupak kojim se dijelu turizma priznaje izvozni status; uz 0,6 posto proračunske potpore, Hrvatska od turizma ove godine očekuje od tri do tri i pol milijardi USD-a prihoda, dio turističkih radnika stoički podnosi sezonu (smješka se i dvori) iako već mjesecima ne dobivaju plaću. I na kraju (naravno da toga ima još, ali nema dovoljno prostora) sramotno je što je ovogodišnja sezona najvećim dijelom pripremljena avansima stranih partnera (turoperatora). Poznato je, naime, da su u pripremi sezone zakazali i krediti poslovnih banaka (krvnika hrvatskog turizma) i HBOR-a koji je u »pokvarenoj« vezi s istim tim bankama pričekao srpanj ne bi li počeo s isplatama turističkih kredita za pripremu sezone koja je, uzgred budi rečeno, već odavno počela.</p>
<p>Domaći turizam, dakle, nije dobio mnogo onoga što je očekivao (spomenutu diferenciranu stopu PDV-a, reprogram bankovnih kredita, bolji status....), ali je barem napravljen jedan pozitivan korak naprijed. Od nečega se mora krenuti - možda od ovog malog koraka za turizam, a velikog za državni proračun, krenu neka bolja turistička vremena. </p>
<p>DAVOR VERKOVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Na velikom broju proizvoda u Hrvatskoj još nema crtičnog koda</p>
<p>Suvremenom tehnologijom koja se primjenjuje kod kodiranja moguće je doznati je li roba potencijalno opasna ili sumnjiva, kao u slučajevima kravljeg ludila, dioksina, GM hrane... Tvrtke koje koriste EAN crtične kodove mogu u svom poslovanju koristiti i druge sustave kodiranja</p>
<p>Iako se gotovo svaki dan na blagajnama trgovina susrećemo sa skenerom koji prelazi preko crtičnog koda proizvoda, nedovoljno je poznato koliko on olakšava međunarodnu trgovinu. Skorašnjim ulaskom Hrvatske u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) vrata svjetskog tržišta širom su otvorena, a tako i protok roba. Roba se pak, bilo da se radi o proizvodima ili uslugama, na globaliziranom tržištu sve više standardizira. Crtični kod još nije prisutan na mnogim proizvodima, a ponekad ga, na već proizvedenu robu stavlja trgovac kako bi olakšao unutarnji protok robe.</p>
<p>»Hrvatska u približavanju novim oblicima poslovne komunikacije nailazi na brojne probleme koji većinom proizlaze iz nepoznavanja problema i važnosti kodiranja u uvjetima suvremene svjetske trgovine«, izjavila je za Vjesnik Klara Karivan, direktorica »EAN Croatia«, Hrvatskog udruženja za kodiranje, jedne od 99 umreženih nacionalnih organizacija za kodiranje, koja je krajem lipnja u Zagrebu održala svoju godišnju skupštinu. Ipak, na skupštini se od 2200 članova okupilo tek njih stotinjak, što također govori o smanjenom interesu većine hrvatskih tvrtki za trgovinske trendove u svijetu. » EAN Croatia« počela je s radom prije pet godina i danas u Hrvatskoj okuplja više od dvije tisuće članova – tvrtki koje koriste crtične kodove za svoje proizvode, robe ili usluge. Svjetska globalna EAN organizacija inače okuplja 800.000 članova širom svijeta koji koriste EAN kodove. Pritom je potrebno istaknuti da postoji još nekoliko desetaka sustava kodova koji se upotrebljavaju u globalnoj trgovini.</p>
<p>Hrvatsko udruženje za kodiranje, koje je donedavno djelovalo u okviru Hrvatske gospodarske komore, dio je EAN Internationala, koji upravlja svjetskim sustavom koji omogućuje identificiranje proizvoda, usluga, robe široke potrošnje, prometnih sredstava i lokacije, te komunikaciju u vezi s tim. Organizacija razvija i održava standarde kodiranja za sve korisnike, a cilj mu je razvoj globalnog, multisektorskog standarda radi oblikovanja jedinstvenog jezika u međunarodnoj trgovini. Postizanjem tog cilja u Hrvatskoj bavi se upravo Hrvatsko udruženje za kodiranje, kaže Klara Karivan, direktorica EAN-a.</p>
<p>Iz tog razloga, tvrdi gospođa Karivan, ulaskom Hrvatske u svjetske ekonomske sustave i naše tvrtke očekuje nužno preoblikovanje sustava komunikacije podataka ako žele uspijeti u sve zahtjevnijim uvjetima poslovnog svijeta. Po određenom principu roba se pretvara u crtični kod i brojke, a elektronska oprema čita samo kod, čijim dešifriranjem možemo saznati ne samo zemlju porijekla, proizvođača i karakteristike proizvoda, nego i pratiti njegovo putovanje i ustanoviti trenutnu lokaciju. Suvremenom tehnologijom koja se primjenjuje kod kodiranja moguće je tako doznati je li roba potencijalno opasna ili sumnjiva, kao u slučajevima kravljeg ludila, dioksina ili GM hrane, a primjenom neophodne tehnološke infrastrukture svi ti podaci mogu biti poznati Ministarstvu zdravstva, Državnom inspektoratu, Carini i brojnim drugim subjektima i institucijama uključenim u protok roba. Svaka od tih institucija, s pomoću standardiziranih kodova, a ovisno o svojim interesima, može doći do onih informacija koje se tiču njihovih aktivnosti.</p>
<p>U svijetu se osim crtičnih, već koriste i drugačiji kodovi; nevidljivi, bazirani na radio frekvenciji i mnogi drugi koji omogućuju brzu, ekonomičnu i nepogrešivu identifikaciju roba, usluga i podataka. Osim toga, Hrvatska se odnedavno nalazi i kao zemlja članica u novom projektu »Codemed«, koji bi standardizacijom kodova u međusobnoj trgovini povezao dvadesetak mediteranskih zemalja, a cijeli je projekt već dobio financijsku potporu od nadležnih europskih institucija.</p>
<p>»Hrvatsko udruženje za kodiranje neprofitna je organizacija koja sva novčana sredstva od članarine i naknade (ovogodišnji proračun 3,4 milijuna kuna) reinvestira u razvoj sustava. Veliki dio novca odlazi na sudske troškove jer je u nekoliko navrata došlo do krađe kodova. Ne postoji prisila da određena tvrtka uđe u krug naših članova, a tvrtke koje koriste naše EAN kodove, mogu u svom poslovanju koristiti i druge sustave kodiranja«, kaže Karivan.</p>
<p>Ipak, od ukupno 2200 članova Hrvatskog udruženja za kodiranje gotovo 70 posto njih pripada vrsti malih korisnika koji u svom poslovanju koriste do 100 kodova. Osim naknade za kodiranje, svi su članovi dužni platiti članarinu koja je jednaka kako za male tako i za velike korisnike s nekoliko tisuća zaposlenih, a koja iznosi gotovo 600 kuna. Mali poduzetnik često osjeća to kao nepravdu i traži jednakopravan i proporcionalan tretman.</p>
<p>Tako je na nedavno održanoj skupštini u svoje ime progovorio i Damir Fredotović, vlasnik tvrtke »Ayur«, koja proizvodi jedan proizvod – »ghee maslo« – i to u tri vrste ambalaže. Kako se naknade plaćaju po standardima, za 1, 100, 1000, 10.000 kodova, Fredotović smatra da bi se, ne samo za njegova tri proizvoda, nego i za slične slučajeve kod većine malih poduzetnika trebao uvesti standard od 10 kodova. Naime, Fredotović misli kako se cijela organizacija financira iz članarina malih korisnika koji koriste do 100 (mnogo njih tek do 10) kodova, dok velike tvrtke s profitom u milijunima kuna plaćaju ukupnu godišnju naknadu tek tisuću, dvije kune više od malih.</p>
<p>Osim problema malih korisnika, prema riječima direktorice Karivan, Hrvatska u prilagođavanju novim vrstama poslovne komunikacije ima problema ponajprije zbog nepoznavanja problema i neshvaćanja važnosti kodiranja u modernoj međunarodnoj trgovini. Upravo zato, Hrvatsko udruženje za kodiranje za svoje članove održava različite edukacijske tečajeve, koji su, zanimljivo je, više posjećeni u ostalim dijelovima Hrvatske nego u metropoli.</p>
<p>VEDRAN HORVAT</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="42">
<p>Kreće inicijativa za ustavne promjene</p>
<p>Izvanredna sjednica Zastupničkog doma Hrvatskog državnog sabora: Iako inicijativa predviđa čisti parlamentarni sustav, Predsjednik Republike i dalje bi ostao važan faktor ustavnog poretka, bio bi poglavar države i vrhovni zapovjednik vojske. Isto tako odgovarao bi i za razrješavanje kriznih situacija između Sabora i Vlade, a ne bi trebao biti stranački čovjek. Institucija supotpisa predsjednika Vlade i predsjednika Republike podijelila bi dio odgovornosti predsjednika i Vlade</p>
<p>ZAGREB, 16. srpnja</p>
<p> - Zadnji dan izvanredne sjednice Zastupničkog doma raspravljalo se o inicijativi za promjenu postojećeg Ustava. Prijedlog te inicijative, koja je u proceduru upućena uz supotpis Vlade i Predsjednika RH, u Saboru je obrazlagao ministar pravosuđa lokalne uprave i samouprave Stjepan Ivanišević. Postupak promjene Ustava provodit će se u tri faze a osim ove prve (inicijative), zastupnici će još raspravljati i utvrđivati nacrt ustavnih promjena, te ih na kraju i usvojiti. Prva faza odnosno inicijativa tek načelno govori o pristupu promjenama. U njoj nema detaljno razrađenih svih elemenata već ona ima namjeru tek ukazati u kojem se pravcu promjene provode. </p>
<p>Ministar Ivanišević kao jedan od razloga promjene Ustava naveo je slabosti koje se odnose na polupredsjednički sustav jer je on »poticao koncentraciju moći u rukama Predsjednika Republike«. </p>
<p>Stoga se promjenama želi postići onemogućavanje koncentracije moći u bilo kojem centru u sustavu vlasti, ali uz istovremeno osiguravanje suradnje najviših organa državnih vlasti. Predlaže se stoga parlamentarni sustav s neposredno izabranim šefom države, a sve to bi trebalo omogućiti odgovornu i djelotvornu izvršnu vlast. Drugi dio promjena Ustava tiče se decentralizacije upravljanja u javnim poslovima, afirmaciju lokalne i regionalne samouprave što bi trebalo dovesti do rasterećenja središnje uprave. Treći skup promjena trebao bi omogućiti djelotvornije ostvarivanje zaštite prava građana.</p>
<p>Iako inicijativa predviđa čisti parlamentarni sustav, Predsjednik Republike i dalje bi ostao važan faktor ustavnog poretka, bio bi poglavar države i vrhovni zapovjednik vojske. Isto tako odgovarao bi i za razrješavanje kriznih situacija između Sabora i Vlade, a ne bi trebao biti stranački čovjek. Institucija supotpisa predsjednika Vlade i predsjednika Republike podijelila bi dio odgovornosti predsjednika i Vlade. </p>
<p>Vlada bi, pojasnio je ministar Ivanišević, proizlazila iz Sabora i isključivo odgovarala Saboru. Inicijativa uvodi Vladinu odgovornost za unutarnju i vanjsku politiku, gospodarsku situaciju i javne službe. Pitanje raspuštanja Sabora nije potpuno definirano no ostavila bi se mogućnost da se u slučajevima predviđenih Ustavom omogući Vladi da od Predsjednika Republike traži raspuštanje Zastupničkog doma i raspisivanje prijevremenih izbora. Sabor bi pak u svojoj nadležnosti trebao imati obranu i službu sigurnosti, a predsjednik Republike s predsjednikom Sabora obavljao bi konzultacije o važnim pitanjima. Županijski dom bi se zadržao no njegova bi uloga i sastav bili bitno promijenjeni. On bi trebao postati predstavništvo posebnih regionalnih jedinica. </p>
<p>Jedinice lokalne samouprave imale bi autonomiju u odlučivanju ali i odgovornost za vlastiti razvoj. U kompleksu problema koji se odnose na pravnu državu ministar Ivanišević apostrofirao je sudbenu vlast i kazao da bi trebalo konstitucionalizirati funkciju predsjednika Vrhovnog suda, razmisliti o promjeni sastava i funkcija državnog sudbenog vijeća i trebalo bi razmisliti o tome da se sudačke funkcije odrede, barem na početku izbora, vremenskim rokom. </p>
<p>Svi klubovi zastupnika podržali su namjeru mijenjanja dijela Ustava pogotovo u segmentu koji se tiče prelaska iz polupredsjedničkog na parlamentarni sustav. No, o predloženoj inicijativi njihovi se stavovi, barem kad je riječ o vladajućoj 'šestorici i HDZ-u, bitno razlikuju. </p>
<p>Klub SDP-a podsjetio je da je nova vlast u predizbornim obećanjima najavila ustavne promjene kojima se prije svega želi uvesti red u političkom sustavu. Klub SDP-a zauzima se i za slobodnu lokalnu samoupravu, odnosno za široki proces decentralizacije te jačanje regionalne samouprave. Damir Kajin u ime Kluba IDS-a kazao je da je inicijativa o ustavnim promjenama apsolutno razumna. »Niti je predsjednik države sveden na fikus, niti je Vlada iako su joj povećane ovlasti, pretvorena u despota, niti je parlament marginaliziran«, rekao je Kajin. On smatra da Županijski dom nikada više ne smije biti dom kroz koji će prodefilirati političari, gdje će steći mirovine i dom koji će pomiriti unutarstranačke antagonizme, već dom koji će konačno o nečemu početi odlučivati. I on pozdravlja jačanje lokalne ili regionalne samouprave jer danas »gradonačelnik nekog velikog grada ne može kontrolirati čak ni ponašanje matičara«. Temeljna promjena, smatra Kajin, trebala bi se ipak odnositi na građansko određenje države. Dražen Budiša u ime HSLS-ovog Kluba zastupnika pozdravlja to što je do inicijative došlo uz suglasnost sa Predsjednikom Republike. HSLS se zauzima za jasnije definiranje položaja DSV-a i promjene u sastavu Ustavnog suda. »Ove ustavne promjene trebaju s jedne strane promijeniti ono loše iz dosadašnje prakse, ali s druge strane učvrstiti stabilnost ustavnopravnog poretka. O raspravi o nacrtu HSLS će izreći konkretnije stavove oko statusa Zastupničkog doma, a drže da se jasno trebaju definirati okolnosti u kojima se može dogoditi raspuštanje Zastupničkog doma«. Budiša je kazao kako se promjene Ustava ne donose da se riješe neki aktualni politički problemi, već zato da bi Hrvatska u idućih dvadeset i više godina mogla živjeti kao stabino demokratsko društvo. </p>
<p>I Klub HDZ-a nema ništa protiv da se dosadašnji polupredsjednički sustav promijeni u parlamentarni, no kako je kazao Vladimir Šeks, predložena inicijativa samo formalno uvodi klasični parlamentarni sustav, a iza svega se krije »kancelarsko-vladin sustav«. Šeks to zaključuje zbog toga što u spomenutoj Inicijativi promjena piše da Vlada treba usmjeravati djelovanje parlamenta, formulirati politiku i predlagati zakone koje parlament usvaja. </p>
<p>»To nije čisti parlamentarni sustav u kojem bi Vlada odgovarala parlamentu već obrnuto«, rekao je Šeks. Što se tiče predsjednika Republike Šeks smatra da će odredba po kojoj predsjednik ne bi trebao biti član niti jedne parlamentarne stranke na kraju predsjedniku smanjiti moć i on će biti podložan Vladi. On nadalje smatra da u budućem prijedlogu treba biti klauzula koja će točno regulirati u kojim situacijama Vlada može od predsjednika zatražiti da raspusti Zastupnički dom. Što se tiče ustroja Županijskog doma kojem je jedina predviđena bitna ovlast ta da uz Zastupnički dom donosi zakone koji se tiču lokalne samouprave, Šeks smatra da ukoliko bi se to prihvatilo, Županijski dom ne bi bio potreban. Zaključak Kluba HDZ-a jest taj da on načelno podupire promjene Ustava i to u onom dijelu koji se tiče prelaska iz polupredsjedničkog u čisti parlamentarni sustav ali zbog svih manjkavosti u prvoj inicijativnoj fazi zastupnici HDZ-a kod glasovanja će biti suzdržani. </p>
<p>Klub HSP-a i HKDU-a protivi se i odredbi da se suci biraju na određeno vrijeme. Toj se odredbi protivi i Klub DC-a. Mate Granić je kazao da izbor sudaca ne smije biti ograničen jer bi to bilo diskriminirajuće i uzrokovalo bi podjele među sucima. </p>
<p>Luka Trconić iz HSS-a smatra da se treba ukinuti odredba po kojoj Predsjednik Republike može imenovati pet članova Županijskog doma i sam postati doživotnim članom. </p>
<p>SILVANA ORUČ IVOŠ</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Gradonačelnik Münchena u Karlovcu</p>
<p>KARLOVAC, 15. srpnja</p>
<p> – U petak i subotu a na poziv karlovačkog gradonačelnika Branka Vukelića u Karlovcu je boravio gradonačelnik Münchena Hepp Monatzeder. Visoki gost posjetio je i razgledao staru karlovačku gradsku jezgru i stari grad Dubovac te karlovački »Zorin dom«. Osnovnoj školi »Braća Seljan« i učenicima te škole darovao je 28 računala. U subotu je gradonačelnik Münchena u Gradskoj vijećnici u nazočnosti čelnika grada i županije, vijećnika Gradskog vijeća i Poglavarstva te građana, održao predavanje na temu funkcioniranja i organiziranja tako velikog grada kao što je München, odnosno o funkcioniranju lokalne uprave i samouprave u Bavarskoj i Münchenu, a razgovarao je i sa karlovačkim novinarima, kao i s prvim ljudima grada i županije na temu gospodarske kulturne i ine suradnje Münchena i Karlovca. (T. G.)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Imenovano povjerenstvo za nadzor prisluškivanja</p>
<p>Zastupnički dom imenovao je Mirka Bolfeka za direktora Hine nakon što je s te dužnosti razriješio Ljubomira Antića. Za zamjenika guvernera Hrvatske narodne banke imenovan je Boris Vujčić, a s tog je mjesta razrješen Zdravko Rogić. Za viceguvernera HNB-a ponovo je imenovan Relja Marić, a novi viceguverneri su Tomislav Presečan i Čedo Maletić. Dom je imenovao i novi Savjet HNB-a te nove članove Vijeća za radio i televiziju u čijoj su nadležnosti natječaji za koncesije za obavljanje radijske i televizijske djelatnosti. Zastupnički je dom imenovao i tročlano državno povjerenstvo za praćenje primjene mjera prikupljanja tajnih podataka, čije je osnivanje regulirano izmjenama Zakona o MUP-u, a zadaća mu je nadzirati primjenjuje li MUP nepopularne mjere prisluškivanja građana u skladu sa zakonom. Nakon međustranačkog dogovora, a na prijedlog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost u spomenuto su povjerenstvo imenovani Antun Blažinčić, Ante Jelavić Mitrović, te Josip Kregar. Nakon što je u petak noću Dom raspravio izvješće Istražnoga povjerenstva o prodaji Večernjeg lista, u subotu ujutro ono je i prihvaćeno. Ujedno je prihvaćen zaključak da se izvješće dostavi Državnom odvjetništvu i pravobraniteljstvu, MUP-u i Državnom uredu za reviziju, radi eventualnog utvrđivanja pojedinačne odgovornosti. (S. O. I.)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Jakovčić preseljava Uljanik i cementaru!</p>
<p>PULA, 15. srpnja</p>
<p> – Ostvare li se projekcije Ivana Jakovčića Uljanik neće u pulskom zaljevu obilježiti 150. obljetnicu! Naime, prema prijedlogu nove vizije razvoja otočja Brijuni i najbližeg priobalja koje je ovoga petka Ivan Jakovčić u svojstvu člana Upravnoga vijeća Brijuna predstavio na »svjetskom otočju«, predviđeno je preseljenje cjelokupne industrije iz pulskog zaljeva, prvenstveno brodogradilišta »Uljanik«, Cementare i drugih sadržaja poput vojnih objekata. Pritom se prvenstveno misli na vojni centar Muzil (koji je ovih dana u žiži javnosti zbog bijega 42 vojnika), gdje Jakovčić predviđa gradnju golf igrališta sa 18 rupa! </p>
<p>Takvom projekcijom, po Jakovčiću, na prostoru od Barbarige do Muzila stvorio bi se turistički prostor bez premca na Sredozemlju, u kome bi se podigla, i najveća – najluksuznija marina. Hoće li za sve to biti novca, drugo je pitanje, pogotovo u trenutku kada su i Uljanik i kao i druga brodogradilišta u procesu sanacije. Međutim, Jakovčić ozbiljno računa na dolazak inozmenog kapitala, pogotovo spram znatno pozitivnijeg imagea Hrvatske u svijetu. U tom kontekstu posve je shvatljiva i njegova optimistička vizija razvoja Brijuna na kojima bi se umjesto postojećih sadržaja sagradilo i uredilo 50 luksuznih vila koje bi se davale u koncesijski zakup imućnim ljudima iz inozemstva, a čak 250 takvih vila i pet elitnih hotela sagradilo bi se na priobalnom području. Koliko će sve to koštati, teško je reći, ali u takvu okruženju brijunsko otočje prema Jakovčićevoj procjeni godišnje bi moglo uprihođivati 150 milijuna dolara najmanje i biti jedan od generatora ukupnog razvoja hrvatskog turizma pa i cijelog hrvatskog gospodarstva.</p>
<p>Kamo bi se preselio Uljanik sa ukupnom svojom infrastrukturom i Cementara koja je u njemačkom vlasništvu, Jakovčić nije pojasnio, ali je zato rekao da ima dovoljno lokacija u neposrednoj blizini Pule. Pritom valja podsjetiti da je početkom ovog stoljeća tadašnji vlasnik Brijunskog otočja Paul Kupelwieser predvidio gradnju brodogradilišta (i rafinerije) u Medulinskom zaljevu, do kojega je kanio sagraditi željeznicu, ali ga je u tome I. svjetski rat omeo. Nedvojbeno Jakovčić nastavlja austrijske zamisli, pa s ciljem da područje Brijunskog otočja uključivši i pulski zaljev plasira kao najatraktivniji sredozemni punkt u srcu Europe.</p>
<p>MIRKO UROŠEVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Uljanik zaratio s medijima</p>
<p>Ove subote iza zatvorenih vrata u Uljaniku je obavljeno treće ovogodišnje porinuće, trećega broda za njemačku tvrtku Krupp. Riječ je o brodu namijenjenom prijevozu automobila koji odjednom može povesti čak 4300 vozila! Sama ta činjenica ne bi bila posebno zanimljiva, da u stvari nije upriličeno tzv. »radno porinuće i krštenje« pri čemu je radna kuma broda bila Lorena Mišković zaposlenica Uljanika a pravo svečano uz nazočnost brodovlasnika zakazano je za 31. kolovoza, kada će se obaviti i primopredaja drugog broda iz serije za prijevoz automobila koji nosi ime »Verona«. Treći pak brod na ovom radnom porinuću dobio je ime »Mosel afe«.</p>
<p>Po prvi put mediji nisu pozvani na jedno porinuće i to zbog nesporazuma koji je s medijima nastao za vrijeme nedavnog boravka ministra gospodarstva Goranka Fižulića u »Uljaniku«, koji je u svojstvu predsjednika Vjerovničkog vijeća Uljanika zadržao na položaju dosadašnjeg predsjednika Uprave, ali mu je osjetno smanjio plaću. Tom činu naime također nije bilo predviđena nazočnost novinara, ali oni su ustrajali čekajući dva sata na ulazu da se Fižulić pojavi. (M. U.)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Štediše Gradske banke traže svoja prava</p>
<p>OSIJEK, 15. srpnja</p>
<p> - Štediše Gradske banke d. d. Osijek u stečaju u subotu su započeli s potpisivanjem ovlaštenja kojim novoformiranom Inicijativnom odboru za zaštitu interesa štediša ove banke odobravaju da ih zastupa u procesu stečaja i izrade programa preustroja banke. </p>
<p>Inicijativni odbor sazvao je sastanak štediša, zbog, kako se tvrdi, niza nepravilnosti koje su se dogodile od uvođenja privremenog upravitelja u siječnju prošle godine te otvaranja stečajnog postupka nad Gradskom bankom u svibnju prošle godine, što je oštetilo štediše u njihovom pravu na isplatu uloga, kako osigurane štednje tako i štednje veće od 100.000 kuna.</p>
<p>Na skupu je, uz ostalo, rečeno kako se štediše priklanjaju ideji preustroja banke, uz pronalaženje strateškog ulagača, radi osiguranja isplate svojih uloga jer bi u slučaju likvidacije banke i prodaje njene imovine njihova štednja bila upitna zbog nedostatnih sredstava i prioriteta koje u isplati imaju Hrvatska narodna banka, zaposlenici Gradske banke te Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka.</p>
<p>Kako je istaknuto, Inicijativni odbor želi stupiti u kontakt sa stečajnim upraviteljem, saborskim zastupnicima, nadležnim tijelima državne vlasti i osobama koje su zainteresirane za preustroj Gradske banke jer je to, kako kaže, član Odbora vjerovnika Antonija Petriščak, jedini način da štediše dobiju svoja sredstva.</p>
<p>Vjerovnici banke na posljednjem su ročištu na zagrebačkom Trgovačkom sudu, koji vodi stečajni postupak od prosinca prošle godine, dali stečajnom upravitelju Većeslavu Račkom rok da do kraja listopada pronađe strateškoga partnera za Gradsku banku d. d. u stečaju. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Otvoren tunel na Hvaru</p>
<p>HVAR, 15. srpnja</p>
<p> – Ministar pomorstva, prometa i veza mr. Alojz Tušek u subotu je pustio u promet tunel Selca-Dubovica na otoku Hvaru. Ministar Tušek je rekao kako je taj tunel sada u cijelosti završen te da ima uporabnu dozvolu. Prije dva tjedna ministar je odbio pustiti u promet taj tunel jer zbog nedostatka atesta za ventilatore i vatrodojavni sustav nije dobio uporabnu dozvolu. Tunel je blagoslovio mgsr. Slobodan Štambuk biskup hvarsko-bračko-viški, a na svečanosti su bili nazočni brojni uglednici. Ovaj tunel će omogućiti brži promet na našem najsunčanijem otoku, a dio je državne ceste D-106 – luka Vira – Milna – Dubovica – Selca – Stari grad – Jelsa – Sućuraj. Ova dionica postojeće glavne ceste na otoku Hvaru vjerojatno je najteža dionica hvarske ceste. Time je u potpunosti dovršen treći po dužini (1516 m) cestovni tunel u Hrvatskoj poslije tunela Učka i Tuhović. Izgradnja tunela započela je prije četiri godine a probijanje 1987. godine a od tada je bio u upotrebi za potrebe vodovoda. Tunel je dvonamjenski, cestovni i za potrebe regionalnog vodovoda (Omiš-Brač–Hvar-Vis). Kompletno je opremljen za dvosmjerni promet rasvjetom, ventilacijom, vatrodojavom i vatrozaštitom te pratećom signalizacijom. (J. S.)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Devedeset posto Hrvata se ne želi vratiti u BiH?</p>
<p>ZAGREB, 15. srpnja</p>
<p> - Izaslanstvo novoutemeljenog Foruma HBH2000, koji okuplja hrvatske intelektualce podrijetlom iz Bosne i Hercegovine te prijatelje te države, boravilo je u petak u kninskoj općini, gdje je razgovaralo s predstavnicima doseljenih Hrvata iz BiH, priopćeno je u subotu iz Foruma HBH2000. S predstavnicima izbjeglica i gradskih vlasti razgovarali su uz ostalo o teškom položaju naseljenih Hrvata iz Bosne i o konkretnim oblicima pomoći, poglavito o promicanju njihovih interesa u Zagrebu i Sarajevu. Izaslanstvo Foruma, u kojem je bio njegov predsjednik prof. dr. Marko Tadić, potpredsjednik Božo Skoko i tajnica Mirjana Mikulić, sastalo se među ostalima i s predsjednikom Udruge naseljenih i izbjeglih Hrvata iz BiH Željkom Komšićem te potpredsjednicima Ivom Jozinovićem, ujedno dogradonačelnikom i predsjednikom Gradskog odbora HDZ-a, i Antom Marijanovićem, predsjednikom GO SDP-a. U Forumu najavljuju da će organizirati znanstveno istraživanje kojim bi se utvrdile stvarne želje i namjere glede povratka u Bosnu, što bi moglo biti polazište za daljnje aktivnosti. Naime, u prvim se kontaktima čak 90 posto izbjeglih bosanskohercegovačkih Hrvata usprotivilo povratku u, kako je rečeno, bosansku neizvjesnost.</p>
<p>Forum HBH200 ističe da svojim aktivnostima ne želi utjecati na rad udruga, nego nastoji biti potpora svim plemenitim aktivnostima kako bi se poboljšao položaj Hrvata u BiH, te promicati njihove interese u Republici Hrvatskoj (poglavito doseljenih Hrvata) i jačati odnose tih dviju suverenih država.</p>
<p>Forum isitiče da želi okupljati ljude bez obzira na njihovu stranačku pripadnost, članstvo u drugim udrugama ili nacionalnost. Također ne želi dijeliti članstvo na Bosance i Hercegovce te one koji nisu rođeni u BiH a žele sudjelovati u rješavanju problema s kojima se susreću tri naroda. Forum je otvoren za sve koji žele svoj ugled, znanje, moć ili samo dio vremena odvojiti za taj dobrotvorni rad, ističe se uz ostalo u priopćenju te nevladine i nestranačke organizacije. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>U Hrvatsku ušlo 220 tisuća turista</p>
<p>ZAGREB, 15. srpnja</p>
<p> - U subotu je u Hrvatsku do ranih poslijepodnevnih sati ušlo, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, 219.770 osoba, odnosno 68.949 vozila. Istodobno, Hrvatsku je, prema izvješćima s graničnih prijelaza, napustilo upola manje turista. U kolonama koje se kreću prema Jadranu, oko 80 posto automobila je sa stranim registarskim oznakama.</p>
<p> Najviše stranih turista ušlo je na graničnim prijelazima Pasjak i Rupa. Veliki promet zabilježen je u subotu i na graničnom prijelazu Macelj,kao i na prijelazima Plovanija, Kaštela i Požana. Pojačanih prelazaka granice bilo je i na području Vukovarsko-srijemske županije, koju su u pravcu BiH prešle 13.633 osobe. Radi se o odlasku građana u kupovinu na tržnicu »Arizona« kod Orašja. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Dragovoljci Srednje Bosne u posjetu Vukovarsko-srijemskoj županiji</p>
<p>VUKOVAR, 15. srpnja (Hina)</p>
<p> - U organizaciji Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata, u dvodnevnom posjetu Vukovarsko-srijemskoj županiji borave članovi Udruge dragovoljaca srednje Bosne. </p>
<p>Posjet je prijateljski, a svrha mu je što bolje povezati te dvije udruge te posjetiti Županiju koja je najviše stradala u Domovinskom ratu, gotovo kao srednja Bosna, rekao je predsjednik Udruge dragovoljaca srednje Bosne Ante Jakić. »Mi smo jedna od rijetkih županija koja može suosjećati s vašom. Povezuje nas patnja i žalost, samo se agresor razlikuje«, rekao je. </p>
<p>U sklopu posjeta članovi Udruge dragovoljaca srednje Bosne odali su počast 12-orici poginulih redarstvenika na ulazu u Borovo Selo polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća kod spomen-obilježja. Obišli su i Bogdanovce, mjesto koje je u Domovinskom ratu bilo potpuno uništeno, a nakon toga su na masovnoj grobnici Ovčari odali počast žrtvama polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20000716].
|
