Ciklone i anticiklone. Kako smo već ranije spomenuli, zračne se mase staklo kreću s područja višeg prema podrušju nižeg tlaka. To se gibanje ne vrši na jednostavan način, nego putem manjih sustava kruženja, koje zovemo ciklonama. U središtu se ciklone nalazi područje niskog pritiska (depresija). Smjer zraka, koji struji s područja visokog pritiska, otklonjen je uslijed okretanja zemlje. Tako nastaje kružno gibanje, po kojemu je ciklona i dobila ime. Smjer je okretanja zraka na sjevernoj polutci protivan smjeru kretanja kazaljke na satu, dok je na južnoj obrnut slučaj. Često se za pojam ciklone upotrebljava naziv »područje niskog tlaka«, što međutim nije dovoljno, jer je za postojanje ciklone potrebno kruženje zraka.

Uslijed stalnog priticanja zraka u središte ciklone, moralo bi tu uskoro nestati područje niskog tlaka, a prema tome i same ciklone. Međutim znamo, da one traju i po nekoliko dana. To je omogućeno pojavom, da se zračne mase stječu samo u donjim dijelovima ciklone, dok se u višima razilaze.

Cijeli se sustav ciklona nalazi u stalnom premještanju. Njihove se staze drže pretežno morskih obala. Jednu veću grupu takvih puteva nalazimo na sjevernim obalama Evrope, dok je druga grupa razmještena duž obala Sredozemnog mora. Postoje također područja gdje se sastaju i križaju ti putevi. Na takvim se područjima ciklone često pojavljuju i dugo zadržavaju. Smjer gibanja ciklona najčešće je prema istoku, sjeveroistoku ili jugoistoku.

Na prednjoj strani ciklone dolazi stalno u njeno područje topli zrak s juga, a na stražnjoj hladni sa sjevera. Prilikom dodira hladni zrak se ne miješa s toplim, već oni struje jedan pored drugoga,

Previous page