NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20000709].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 126103 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>09.07.2000</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Samo »velike« se ne kažnjava zbog prekršaja prema radniku </p>
<p>Zbog neusklađenosti Zakona o radu sa Zakonom o prekršaju, suci prekršajnih sudova već četiri i pol godine odbacuju zahtjeve inspektora za pokretanje postupka ako su za prekršaj prozvana poduzeća (pravne osobe) / Visoki prekršajni sud upozoravao je da nije određena i kazna za odgovornu osobu u poduzeću / Dopuna je sada uvrštena u predložene izmjene Zakona koje je Vlada poslala u saborsku proceduru </p>
<p>Zbog jedne nepreciznosti u Zakonu o radu, u pravnoj praksi zasad su, dok Sabor ne prihvati izmjene, nejednako tretirani poslodavci koji su pravne osobe (poduzeća), odnosno fizičke osobe (na primjer, obrtnici) kad je riječ o utvrđivanju prekršaja i kazne za njega. Tvrtke zasad za svoje prekršaje ostaju nekažnjene. U pitanju je članak 228. Zakona o radu u kojem se određuje za koje sve prekršaje - ukupno njih 77 - poslodavac može biti kažnjen s 5000 do 20.000 kuna. </p>
<p> Nepreciznost je u tome, kažu suci prekršajnih sudova, što kaznene odredbe Zakona o radu zasad nisu usklađene s člancima 16, 17. i 18. Zakona o prekršaju u kojima se propisuju odgovornosti pravne (poduzeća) i odgovorne osobe. U tim člancima se navodi da za prekršaj pravne osobe odgovara i odgovorna osoba u toj pravnoj osobi - dakle, osoba u poduzeću kojoj je povjeren određeni krug poslova - direktor, voditelj komercijalne službe, knjigovođa, blagajnik... </p>
<p>Ta odgovornost je korelativna, točnije, u postupku je nužno utvrditi odgovornost odgovorne osobe za propust, a pravna osoba odgovara zbog propusta svoje odgovorne osobe, objasnila nam je predsjednica Prekršajnog suda u Zagrebu Ana Krleža-Jurišić. Zakon o radu u kaznenim odredbama nije propisao kažnjivost odgovorne osobe. To znači, ističe predsjednica Suda, da nije moguće uopće raspravljati o odgovornosti pravne osobe budući da nije prema propisima spomenutog zakona propisana kažnjivost odgovorne osobe. Uz takvo tumačenje suci prekršajnih sudova već četiri i pol godine, otkako je Zakon o radu u primjeni, odbacuju zahtjeve inspektora rada za pokretanjem prekršajnog postupka po članku 228. ako se radi o poduzeću. Takva rješenja sudaca potvrdio je i Visoki prekršajni sud u Zagrebu. </p>
<p>O kakvim je prekršajima poslodavaca riječ? Obično je slučaj da poslodavac ni nakon dva tjedna od početka rada nije uručio zaposleniku potvrdu o sklopljenom ugovoru, ili je odbio vratiti mu radnu knjižicu, ili mu isplaćuje plaću manju od minimalne. Prekršaj je ako pri zapošljavanju poslodavac stavi zaposlenika u nepovoljniji položaj, ako traži od zaposlenika da radi prekovremeno više sati nego li je zakonski maksimum, ili ako mu ne isplati plaću za vrijeme godišnjeg odmora. Ili, ako zbog trudnoće odbije zaposliti ženu, otkaže joj ugovor o radu ili je premjesti na druge poslove. Ili, ako zaposleničko vijeće najmanje jednom u tri mjeseca ne obavijesti o stanju i rezultatima poslovanja, razvojnim planovima, promjenama u plaćama i o drugim pitanjima važnim za gospodarski i socijalni položaj zaposlenika. Ili,ako poslodavac donese pravilnik o radu prije nego što je zatražio mišljenje zaposleničkog vijeća... </p>
<p> Selma Diklić, predsjednica Odjela gospodarstva Prekršajnog suda u Zagrebu, ističe da je u vrijeme dok je rađen nacrt zakona o radu, Visoki prekršajni sud iznio primjedbu o propustu i neusklađenosti sa Zakonom o prekršaju, ali to nije bilo prihvaćeno. Na propust je bilo upozoreno i Ministarstvo rada, ali ono je imalo svoje tumačenje, kao i Državni inspektorat. Suci su također redovito u svojim godišnjim izvještajima navodili da to pitanje nije riješeno. Ipak, mišljenje sudaca bilo je prihvaćeno kad se donosio Zakon o turističkoj djelatnosti. U prednacrtu nije bila precizirana odgovornost odgovorne osobe, ali je to kasnije u konačan tekst uneseno. Kod Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti koji je bio prihvaćen u srpnju 1995., također se nije navodilo kažnjavanje odgovorne osobe već voditelja poslovanja (koji nije nužno odgovorna osoba). U izmjenama dvije godine kasnije to je ispravljeno.</p>
<p>RANKA RADOVINOVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Članak na popravku</p>
<p>Radna skupina za izmjene i dopune Zakona o radu, koju je ovog proljeća imenovao ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović, »popravila« je i članak 228. uvodeći odgovornost odgovorne osobe, rekao nam je prof. dr. Željko Potočnjak, profesor radnog i socijalnog prava Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i član skupine. Prof. Potočnjak jedan je od autora prvog teksta Zakona o radu. Zašto se ta odredba pokazala spornom? </p>
<p>»Kad se radio taj zakon 1995., smatralo se da će uskoro biti donesen novi Zakon o prekršajima i da neće postojati potreba da se utvrđuje odgovornost odgovorne osobe, odnosno da pritom nije bitno je li poslodavac fizička ili pravna osoba. Takva mišljenja se i sada javljaju, ali novi zakon o prekršajima još nije donesen. S obzirom na to, sada smo, radeći izmjene, unijeli i tu dopunu članka 228. Zakona o radu«, objasnio je profesor. O promijenjenom tekstu Zakona o radu uskoro treba raspravljati Sabor.</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Kako prodati tone zlata a ne srušiti mu cijenu </p>
<p>Zašto je iz Gane upućen apel MMF-u: »Ako ne možete pronaći bolji način da nam pomognete, molimo vas nemojte nam pomagati ni prodajom zlata« / Američki predsjednik Richard Nixon je prije gotovo tri desetljeća prekinuo vezu dolara sa zlatom i dolar je umjesto zlata dobio status najvažnije rezervne valute, što su neki radikalniji komentatori proglasili golemom pljačkom ostatka svijeta / Južnoafrički predsjednik Thabo Mbeki optužio je MMF, Britaniju i ostale države koje prodaju svoje zlatne rezerve da su »neosjetljive« na teškoće koje stvaraju »neshvatljivim i neprihvatljivim« planovima da smanje svoje zlatne rezerve </p>
<p>Posljednjih dana lipnja švicarska vlada je prodala 11,5 tona zlata i pritom knjigovodstveno izgubila oko pola milijarde dolara na razlici između cijene zlata uvedene u knjige i sadašnje cijene na tržištu. Od 1. svibnja Švicarska je prodala ukupno 51 tonu zlata, a do kraja rujna ponudit će međunarodnom tržištu još 120 tona. Time su konačno završene špekulacije o brzini prodaje najavljivane od 1996., kad je Švicarska središnja banka zaključila da joj je od 2600 tona zlata, koliko posjeduje u svojim trezorima, čak 50 posto - višak. Polovica je dostatna za održavanje poželjnog tečaja franka, a druga polovica može se koristiti za ostale monetarno-fiskalne potrebe. Rasprodaji je prethodio referendum u travnju, na kojem su Švicarci odlučili prekinuti vezu zlata i franka. Budući da je ta prodaja bila očekivana, a nisu se znale samo pojedinosti o količinama i rokovima prodaje u sljedećih pet godina, nije nastala nervoza ni ozbiljniji pad cijena zlata. </p>
<p>Otkako je otkriveno, zlato fascinira čovjeka, ali ni taj plemeniti metal više nije što je nekad bilo - postaje roba kao i svaka druga. Procjenjuje se da je kroz cijelu povijest čovječanstva, do 1850. bilo iskopano ukupno 10.000 tona zlata. Količina se naglo povećala u godinama zlatne groznice 1848. i 1849. u SAD-u i otkrića velikih ležišta u Južnoj Africi 1890-ih godina. Današnjim tehnikama i modernom tehnologijom pronalaženja i vađenja naglo se povećala proizvodnja zlata na više od 2000 tona godišnje. Ukupno ga je danas oko 40.000 tona. </p>
<p>Nekad je vrijedilo pravilo da se vrijednost papirnatog novca pokriva zlatom, a u vremenima ratova i drugih nevolja novac se mijenjalo za zlato. No američki predsjednik Richard Nixon je prije gotovo tri desetljeća prekinuo vezu dolara sa zlatom i dolar je umjesto zlata dobio status najvažnije rezervne valute, što Amerikancima omogućuje da imaju golem vanjsko-trgovinski deficit i dugove od oko šest tisuća milijardi dolara, tj. da žive odlično na tuđi račun. </p>
<p>Prema procjeni profesora sa Sveučilišta Michigan Stephena Salanta, Nixon je pogriješio što je prodao samo 530 tona zlata, a trebao je prodati sve zlatne rezerve, koje danas iznose više od 8000 tona i samo skupljaju prašinu u Fort Knoxu. Ipak, Nixon je napravio odličan posao za Amerikance. Radikalniji komentatori su čak govorili da je tim jednim potezom ostatak svijeta opljačkao za milijarde dolara. Doista, od Nixonova vremena u krizama se više ne kupuje zlato nego dolari ili - još bolje - američke državne obveznice. Stoga, ni burzovni krah 1987., ni rat u Zaljevu, ni financijska kriza u Aziji 1997. nisu izazvali bijeg novca u zlato, čime bi mu se digla cijena. </p>
<p>Salant je zajedno sa stručnjakom federalnih rezervi Dale Hendersonom formulirao argumente za prodaju zlata iz državnih rezervi. Prvo, zlato ne donosi kamate. Stoga, bilo bi pametnije da ga posjednici prodaju i novac ulože u državne obveznice i druge vrijednosne papire koji donose kamate. SAD i ostale zemlje posjednice velikih količina zlata mogle bi vremenom steći stotine milijardi dolara. Drugo, prodajući zlato, države će mu sniziti cijenu i tako smanjiti izdatke proizvođačima nakita, elektronskim tvrtkama i zubarima koji se služe zlatom. To će koristiti i potrošačima širom svijeta. Treće, službene američke monetarne rezerve i dalje su čak 50 posto u zlatu. Bilo bi bolje prodati barem dio i dobiveni novac uložiti u strane valute poput eura i japanskog jena. </p>
<p>Bivši ministar financija Robert Rubin je izjavio da Clintonova administracija nikad nije ozbiljno razmišljala o prodaji zlata, djelomično i zbog negativnog psihološkog dojma koji bi prodaja ostavila na ulagače i na njihovo uvjerenje o snazi dolara. Pa ipak, to nije smetalo Clintonovoj vladi da izvrši pritisak na Međunarodni monetarni fond kako bi prodao dio svog zlata i dobiveni novac upotrijebio za financiranje otpisa dugova najsiromašnijih zemalja svijeta, od kojih su mnoge iz Afrike, a neke od njih i same proizvode zlato. Bilo je zamišljeno da se proda 311 tona MMF-ova zlata, što je gotovo deset posto od 3217 tona, koliko ukupno posjeduje. </p>
<p>Najveći proizvođači zlata - jednako kompanije kao i države koje ga izvoze, a među njima i neke siromašne afričke zemlje - prigovorile su da bi se predloženom prodajom MMF-ova zlata izazvalo daljnji pad ionako već niskih cijena. Prigovorima su se priključili i najutjecajniji članovi Kongresa SAD-a, koji mogu spriječiti prodaju. Kongresmeni dokazuju da bi poremećaj na tržištu pogodio američke proizvođače zlata i stoga se protive prodaji zlata na otvorenom tržištu. Stoga je smišljena zamršena novčano-knjigovodstvena operacija kako bi se udovoljilo protivnicima prodaje iz Kongresa, a istodobno izbjeglo nervozu na tržištu i poremećaje cijena. Zlato MMF-a neće se prodavati na otvorenom tržištu, kako se prvotno namjeravalo, nego isključivo odabranim središnjim bankama. Razlika između tržišne cijene, koja se već mjesecima kreće ispod magične razine od 300 dolara za uncu, i cijene od 46 dolara za uncu, koja je zavedena u knjigama MMF-a, bit će »profit« i unijet će se u poseban fond za pomoć najsiromašnijim zemljama u otplati dugova. </p>
<p>Za razliku od MMF-ova zlata, Clintonu ne treba pristanak Kongresa za prodaju američkog državnog zlata. I to bi trebalo iskoristiti - upozoravaju zagovornici prodaje - jer što se više oklijeva dobit će se manje novca, jer ostale države ne čekaju. Doista, već nekoliko godina središnje državne banke rješavaju se zlata. Nizozemska je 1989. odlučila smanjiti svoje zlatne rezervne za 20 posto i od tada je u nekoliko navrata prodavala zlato - samo u siječnju 1997. prodala je 300 tona. Iste godine je Australija uzdrmala svjetsko tržište smanjivši svoje rezerve za pune dvije trećine, a Argentina saopćila da je prodala 124 tone, zapravo sve svoje zlatne rezerve. Tada je i Švicarska prvi put objavila da će prodati polovicu svoga zlata, ali postupno kako ne bi prouzročila pad cijene. Belgija, Kanada, Republika Češka i Luksemburg prodali su 1998. dio svoga zlata - Belgija najviše (299 tona), kako bi otplatila vladine dugove. Britanija je prošle godine prodala 25 tona zlata, što je bio samo prvi potez u seriji smišljenoj kako bi se kroz nekoliko godina britanske zlatne rezerve od 715 tona smanjile za 415 tona. </p>
<p>Iako se pazi da prodaja velikih količina previše ne sruši cijene, posljednjih godina cijena zlata ipak se uporno smanjuje. Posljednje zvjezdane trenutke taj plemeniti metal je doživio 1980. kad mu je cijena naglo skočila na oko 850 dolara za uncu, ali potom i brzo pala. Uzme li se u obzir da bi 283 dolara, koliko je unca vrijedila 1979., - zbog prosječno četiri posto inflacije godišnje - danas vrijedile više od 600 dolara, vidi se da je od tada cijena zlata zapravo više nego prepolovljena. I kao da to nije dovoljno, prošlog ljeta pala je najniže u posljednja dva desetljeća i kretala se čak oko 255 dolara za uncu. Potom se oporavljala i nakratko je u listopadu dodirnula 325,5 dolara za uncu, no u siječnju pala je na 290, u veljači porasla na 312, početkom svibnja smanjila se na 275 dolara, da bi se u lipnju malo oporavila i dosegla 290 dolara. </p>
<p>Pad cijena najviše je pogodio najveće proizvođače zlata, rudnike u Južnoj Africi. Ta zemlja je 1980. proizvodila više od pola svjetskog zlata, no od tada, njen udio kreće se između 20 i 25 posto. Moralo se otpustiti oko 200.000 od nekadašnjih pola milijuna zaposlenih. Prošlog ljeta čak se dogodilo da je više tisuća rudara i poslodavaca – smrtni neprijatelji u prošlosti – zajedno prosvjedovalo pred britanskom i švicarskom ambasadom u Pretoriji zbog namjeravane prodaje zlata. Južnoafrički predsjednik Thabo Mbeki optužio je MMF, Britaniju i ostale države koje prodaju svoje zlatne rezerve da su »neosjetljive« na teškoće koje stvaraju »neshvatljivim i neprihvatljivim« planovima da smanje svoje zlatne rezerve. </p>
<p>Kriza južnoafričkih rudnika djelomice se može pripisati i geologiji. Za razliku od drugih dijelova Afrike, gdje zlato leži povoljno, uz površinu, u Južnoj Africi je na dubini čak i većoj od četiri tisuće metara. Zbog toga je iskapanje skupo, zamršeno i opasno. Svake godine u južnoafričkim rudnicima zlata umire više od 300 rudara. Zbog teških uvjeta rada i nezadovoljavajuće niskih plaća odnosi između rudara, u pravilu crnaca, i šefova, u pravilu bijelaca, uvijek su napeti. No dogodilo se da je crni businessman, vlasnik rudnika Randfontein, otpustio 3600 rudara, trećinu zaposlenih, uz opravdanje da se u nemilosrdnoj tržišnoj utrci mora – ako želi opstati – vladati kao i njegovi bijeli konkurenti. </p>
<p>Države s najvećim zlatnim rezervama (SAD, Njemačka, Francuska, Italija, Švicarska) zapravo su ulovljene u zlatnu stupicu. Ne smiju prodati veće količine zlata jer će mu smanjiti cijenu. Stoga svaku prodaju dugo unaprijed najavljuju, kako ne bi izazvali nervozu na tržištu. U takvoj situaciji, posljednjih godina najveći prodavači bile su države s manjim rezervama. One su mogle i isprazniti svoje trezore, a da time ne izazovu veću pomutnju na tržištu i drastičan pad cijena. Ono što se događa – više nego prepolovljene cijene u posljednja dva desetljeća – smatra se podnošljivim. </p>
<p>Ima ironije i u činjenici da se pogođenima prodajom zlata osjećaju i neke od onih siromašnih zemalja kojima bi MMF trebao pomoći novcem stečenim prodajom svoga zlata. Primjerice, siromašna Gana, ali deseti proizvođač zlata na svijetu, 39 posto svog izvoznog prihoda ostvaruje zlatom, a taj iznos smanjuje se padom cijena zlata na svjetskom tržištu. Stoga je iz Gane upućen apel MMF-u: »Ako ne možete pronaći bolji način da nam pomognete, molimo vas nemojte nam pomagati ni prodajom zlata«. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="4">
<p>Bandić na kupanju</p>
<p>Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u subotu je odlučio spas od sparine i visokog tlaka potražiti na bazenima u zagrebačkim Sveticama.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Inženjer na Olimpu suvremene hrvatske umjetnosti</p>
<p>Dok s jedne strane Luka Mjeda radi iznimne portrete hrvatskih umjetnika, u svom ateljeu bavi se primijenjenom fotografijom, a u slobodno vrijeme najviše ga zanima snimanje detalja arhitekture. Ovaj inženjer strojarstva, koji je objavljivao u najpoznatijim svjetskim listovima, dobitnik je uz ostalo i nagrade Zagrebačkog salona za naslovnicu tjednika »Danas« u koautorstvu s Mirkom Ilićem</p>
<p>Dubrovačka galerija »Sebastian art« ovih je dana novo odredište izložbe »Slikari u ateljeu« zagrebačkog fotografa Luke Mjede, koju je dosad vidjela publika u velikim gradovima u Južnoj Americi i Europi. Mjeda je ovom prigodom izložio četrdeset i pet portreta uglednih suvremenih umjetnika, praktično čitav Olimp današnje hrvatske umjetnosti, od slikara i kipara, do konceptualista i multimedijalista. No Dubrovnik nikako nije veliki finale jednog posla, nego jedna od niza postaja pravog fotografskog križnog puta koji je započeo onog dana kad je u Mjedin atelje na Gornjem gradu ušao jedan od velikih magova naše suvremene umjetnosti Igor Zidić, ugledni povjesničar umjetnosti i ravnatelj zagrebačke Moderne galerije, tražeći da Mjeda sudjeluje fotografijama u katalogu, predviđenom za veliku izložbu 1997. godine u Santiagu u Čileu. </p>
<p>Legenda kaže kako je Zidić Mjedi tutnuo u ruke popis imena i adresa ateljea i dao mu »rok od jučer« (uobičajeni izraz u žargonu, kad se traži neki posao u najkraćem vremenu). Rezultat je bio više nego oduševljavajući, o čemu je Zidić napisao: »Njegova inteligencija i energija svrsishodno su uložene: umjesto portretnih meta počeo je dobivati, koristeći implicitnu autointerpretativnost samih umjetnika, realizam neke više kategorije, dokumentiranu duhovnost, uzbudljivu uvjerljivost otvorenih i zatvorenih lica, srdačno neposrednih i vješto zamaskiranih, rezigniranih ili boraca, mudrih ili igralaca, jer je portretiranje umjetnika (na njihovu terenu) suradnja no i borba u kojoj Ego fotografa mora odoljeti pritisku ili otporu Ega umjetnika.« No, da ne dužimo, Zidić je odlučio da taj iznimni fotografski trud postane sastavni dio same te velike nacionalne izložbe, a kako vidimo, Mjeda je projektu udahnuo i samostalni izložbeni život. Zagrebačku izložbu Mjedinih umjetničkih portreta pratio je ingeniozan katalog koji je napravio njegov stari suradnik i česti partner Danijel Popović, jedan od najoriginalnijih hrvatskih dizajnera: čitav katalog je zapravo bio u kutijici 36-milimetarskog filma, iz koje se izvlačio poput pravog filma!</p>
<p>I premda je izazvao opće oduševljenje portretiranih umjetnika, publike, kolega, znalaca i kritičara, Luka Mjeda nije postupio kao netko drugi kad bi bio na njegovu mjestu. On se nije opredijelio za elitnog portretista umjetničke ili neke druge elite, nego je čitav projekt uklopio u druge poslove ili ga podredio ostalim svojim fotografskim istraživanjima. I dok u svom ateljeu vrijedno fotografira različite predmete koje će poslije grafički dizajneri iskoristiti za dizajn reklama, prospekata ili kataloga, jer bože moj mora se od nečega i živjeti, s druge strane će svako svoje putovanje iskoristiti za snimanje čudnih građevina, ili će one najpozatije snimati iz posve neočekivanih kuteva, dajući im svoju autorsku interpretaciju. Tako će već najesen Zagrepčani imati čast vidjeti njegovu izložbu fotografija snimljenih u najpoznatijim svjetskim metropoloma, jednako kao što su nedavno imali prigodu gledati i svoj Zagreb u njegovoj majstorskoj interperetaciji. Bila je riječ o izložbi na kojoj je Mjeda javnosti pokazao niz fotografija koje je snimao i pripremao godinama. Bile su to fotografije zagrebačkih zgrada iz posve neuobičajenih kutova ili perspektiva, na kojima uopće nije bilo ljudi. Svaka je fotografija pričala svoju priču, a prema Lukinim riječima za neke snimke trebalo je čekati baš određeni dan u godini kad sunce stvara jedinstvenu sjenu ili daje posebno osvjetljenje.</p>
<p>Ovaj kratki podsjetnik o dva posve oprečna Mjedina fotografska interesa, kako su naslovili jedan njegov razgovor u umjetničkom magazinu »Kontura« »Između zakona arhitekture i slobode portreta«, tek je dio doista iznimne fotografske karijere, u kojoj se Mjeda od zaljubljenika u fotografiju pretvorio u jednog od najcjenjenijih profesionalaca tog posla u Hrvatskoj.</p>
<p>Ni privatna biografija Luke Mjede nije nezanimljiva. Rođeni je Zagrepčanin, a kao dijete odlazi s roditeljima u Australiju, gdje je izvrsno naučio engleski jezik, što mu je poslije puno pomagalo u poslu. Zanimljivo je primjerice da je 1977. diplomirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, te radio kao inženjer u tvornici. No, ljubav i zanesenost fotografijom, te suradnja i blizina velikog majstora fotografije Joze Ćetkovića na velika su ga vrata uvukla u svijet iz koje više nije izišao: ne samo da se profesionalno bavi fotografijom, nego ima i status slobodnog umjetnika (ZUH), član je ULUPUH-a, a bio je i član Umjetničkog savjeta sekcije fografije, njen predsjednik i ponovno član.</p>
<p>Veliki impuls njegovoj karijeri svakako je dala suradnja s uglednim ilustratorom i grafičkim dizajnerom Mirkom Ilićem iz osamdesetih godina, s kojim je radio i danas nenadmašene naslovnice tjednika »Danas«. Podsjetimo, nije u to vrijeme još bilo kompjutora da bi se u zadnji tren mogla popraviti neka tehnička pogreška, jednostavno je fotografija morala biti odlična i iskoristiva. Njihov tadašnji posao bio je jedno od mjerila kvalitete, a jedini kojemu se nije sviđao bio je Mirko Galić, jedan od glavnih urednika »Danasa«. No, kad je on prekinuo suradnju s Mjedom i Ilićem, ne lezi vraže, oni su za naslovnice »Danasa« dobili nagradu 21. Zagrebačkog salona, 1986. godine. </p>
<p>Luka Mjeda je do danas objavljivao u nizu velikih i uglednih svjetskih magazina i novina, a kaže kako mu nedostaje neki medij u Zagrebu, gdje bi mogao povremeno objavljivati. I premda je upućen na medije, premda je u njima surađivao i surađuje, vrlo su rijetki tekstovi o njemu, ili njegovi novinski razgovori. Neupitno je da nije riječ o kvaliteti, nego podjednako o uredničkoj »zaboravljivosti« kao i o njegovoj poznatoj skromnosti i pristojnosti. A po dometima bi ga se moglo staviti uz bok mnogim svjetski uglednim profesionalcima.</p>
<p>Jure Ilić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="6">
<p>Očekujući novi smrtonosni val topline, Ateni prijete požari i nestanak struje</p>
<p>ATENA, 7. srpnja (Od Vjesnikovih izvjestitelja)</p>
<p> – Kada smo u noći na petak stigli na atenski aerodrom dočekalo nas je 27 Celzijevih stupnjeva i ni dašak vjetra. Grci su tu noć dočekali s olakšanjem jer je iza njih ostao jedan od najtoplijih dana u povijesti, koji je života zasad koštao troje građana Atene, a više od 500 ljudi širom Grčke pomoć je potražilo u bolnicama. U petak je bilo nekoliko stupnjeva manje od rekordnih 45 °C izmjerenih u hladu u četvrtak. Za nas je međutim i 40 stupnjeva bio popriličan šok, jer veliko zagađenje zraka u Ateni ovako visoke temperature čini gotovo nesnošljivima.</p>
<p>Među Atenjanima i turistima (unatoč vrućinama turista ima dosta) koji su se odvažili izaći na ulice, bilo je dosta onih koji su zbog nedovoljne zaštite doslovce tumarali gradom tražeći spas u hladu. Svi s kojima smo razgovarali kažu da ne pamte ovakve vrućine premda je i prije dvije godine bilo nekoliko iznimno vrućih dana.</p>
<p>Kao što je poznato, val vrućine u Grčkoj, Turskoj i Rumunjskoj, ali i Hrvatskoj, uzrokovale su tople zračne struje pristigle iz Afrike, koje bi se na jugu Europe trebale zadržati do kraja idućeg tjedna. </p>
<p>Meteorolozi za nedjelju, ponedjeljak i utorak već predviđaju novi toplotni udar, koji bi Grčku mogao ponovno zagrijati na barem 43 stupnja.</p>
<p>Atenski dnevni list »Athens News« u petak donosi i crne bilance četvrtka koji će se zasigurno još dugo pamtiti. Uz smrtne slučajeve, tu je i povećano zagađenje uzrokovano požarima koji su zbog velike vrućine izbili na nekoliko mjesta u Ateni. U velikoj trgovini igračaka izgorjelo je nekoliko tona plastike i papira, u gašenju je dvoje ljudi ozlijeđeno, a na nekoliko sati iznad cijelog se grada nadvio crni oblak dima. Vatrogasci, koji požare najviše gase helikopterima stalno su u pripravnosti.</p>
<p> Do sveopćeg kolapsa u Ateni bi sljedećih dana moglo doći ako se ostvare prognoze o nedostatku električne energije. Naime, zbog uključenja velikog broja novih klima uređaja, potrošnja električne energije naglo je porasla i potukla sve rekorde. Stoga nacionalna elektroenergetska tvrtka upozorava građane na racionalizaciju potrošnje struje, posebno za klima uređaje koji su ovih dana u Ateni vrlo tražena roba. Čak je zabilježen i slučaj provale u trgovinu klima uređaja.</p>
<p>Dakako velika potražnja na ulicama vlada i za rashlađenom pitkom vodom. Situacija je tako praktički dovedena do apsurda, jer se apelira na štednju dok se istodobno ljude upućuje da ne borave duže od nekoliko minuta u prostorijama koje nisu klimatizirane.</p>
<p>Atenjani ipak najviše strahuju od potencijalne ekološke katastrofe do koje bi moglo doći ako radnici gradskog komunalnog poduzeća u ponedjeljak stupe u najavljeni štrajk. Kako prenosi »Athens News«, grčki ministar unutrašnjih poslova štrajk atenskih smetlara nazvao je ucjenom protiv cijelog društva. Istodobno, predstavnici Greenpeacea iznijeli su podatak da je tijekom proteklih paklenskih dana količina otrovnih plinova u zraku u središtu Atene premašila sve sigurnosne standarde.</p>
<p> U gradu, u kojem 24 sata na dizel gorivo vozi barem 20.000 taksija, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije svaki deseti stanovnik umire od bolesti uzrokovane zagađenjem. Čak 1342 Grka prošle je godine umrlo od zagađenja, no taj je problem zbog vrućine ovih dana u drugom planu.</p>
<p>Gradske fontane mnogima su postale glavni izvor osvježenja, dok su ostali uspjeli pobjeći na morsku obalu, gdje se toplinski udar lakše podnosi. Šeširi i razne špricalice ovih dana većini Atenjana nisu dovoljni za preživljavanje na vrućini daleko većoj od 30 stupnjeva koliko iznosi višegodišnji prosjek za srpanj. I psi koji se izležavaju u klimatiziranim trgovinama, pa čak i u zgradi atenske zračne luke, dokaz su da je stvarno riječ o pravim – pasjim vrućinama.</p>
<p>PETRA BOIĆ, BORIS OREŠIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Marijina ljepota oduševila Grke</p>
<p>ATENA, 7. srpnja</p>
<p> – Većina je atenskih novina prošlog tjedna objavila slike 30 Afrodita koje su spas od poraznih 45 stupnjeva Celzija potražile u atenskim fontanama. Riječ je o natjecateljicama izbora ljepote »Miss tourism planet«, a jedna od misica je i 21-godišnja Hrvatica Marija Santini iz Biograda.</p>
<p>Marija je u Grčku stigla prije 10 dana i, iako oduševljena, odmah nam je rekla da jedva čeka ponedjeljak i – finale. </p>
<p>»Svaki nam je dan posve isplaniran pa nemamo vremena da sami uživamo u ljepotama Atene. Nevjerojatno, još nismo vidjeli ni Akropolu, a bili smo čak i u Africi!«, kaže Marija. </p>
<p>Izbor je odlično medijski popraćen, prenosi ga 36 tv-kuća, pa je George Kutulias, vlasnik licence, dobio i puno pokrovitelja. Jedan od njih je i tvrtka »Etiopia Airlines«, koja je misicama priuštila izlet u Etiopiju.</p>
<p>»Nisam očekivala da ću putovati izvan Grčke, posebno ne u Afriku, koju sam više od svega željela vidjeti. Etiopija je siromašna, no vrlo posebna zemlja. Nevjerojatno, no ljudi su tamo nabrajali cijelu našu nogometnu momčad«, govori Marija.</p>
<p>»Što se organizacije tiče, sve je odlično«, kaže, »od prijama, noćenja u Hilton hotelu, prekrasnih darova... Ljudi su divni, hrana je odlična, no ipak mi nedostaje mamina kuhinja«.</p>
<p>U srijedu su na plaži gradića Elevsina Grci organizirali i izbor Miss Europe. Prvo je mjesto zauzela Miss Portugala, a njena je pratilja Talijanka. One su zajedno s Miss Južnoafričke Republike i glavne favoritkinje grčkog finala Miss turizma.</p>
<p>»Ako nisam ništa napravila na europskom izboru, ne vjerujem da mogu doći do titule na izboru Miss planete«, iskreno će Marija dodajući da će biti odlično uđe li među prvih 10, jer djevojke su prekrasne. »Po mom mišljenju najviše šansi ima Miss Portugala«.</p>
<p>Međutim, Kutulias mnogo očekuje upravo od naše misice. On kaže da je Marija predivna djevojka prekrasne kože i još ljepše kose, a na pozornici izgleda – najljepše od svih. (B. O)</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Henry Rollins otvorio slovenski Woodstock</p>
<p>NOVO MESTO, 8. srpnja</p>
<p> – Iako je na pozornicu festivala »Rock Otočec 2000«, otvorenog u petak, pred nekoliko tisuća oduševljenih posjetitelja, izašao posljednji, tek pola sata prije ponoći, žestok i agresivan nastup legendarnog Henryja Rollinsa i njegova pratećeg »Rollins Banda« nikoga nisu mogli ostaviti ravnodušnim.</p>
<p>Tijekom sat i pol »nabrijane«, vrlo kvalitetne svirke, dobro raspoloženi Rollins i glazbena mu pratnja predstavili su gostima festivala prvenstveno skladbe sa svog novog albuma »Get Some Go Again«. Na zadovoljstvo publike, bilo je i prostora za neke od Rollinsovih najpoznatijih pjesama, no ipak je sve ponajviše fascinirala njegova nepresušna energija koja, kao i uvijek, doslovno »frca« posvuda uokolo njega.</p>
<p>Rollinsov je impresivan koncert poslužio kao idealan uvod u trodnevnu rock'n'roll veselicu koja će sve do nedjelje navečer potrajati na sportskom aerodromu u Prečni, sjeverno od Novoga Mesta. Dok su u subotu pozornicom »vladali« i hrvatske grupe Jinx, Let 3, KUD Idijoti i Corto, u nedjelju, pak, nastupaju Hladno pivo, Flare, Siddharta, Motor city band i mnogi drugi....</p>
<p>Antun Krešimir Buterin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="9">
<p>Na velikom pjesničkom festivalu u Zagrebu nastupit će stotine pjesnika</p>
<p>»Mi smo zamislili priredbu na kojoj bi, uz goste iz inozemstva, nastupili svi koji su u zadnje dvije godine objavili knjigu pjesama, a članovi su Društva, ili su im knjige vrijedne. Neka jednostavno nastupe svi, da ne pravimo neke selekcije, da svakome pružimo šansu da nastupi na neki svoj način«, kaže predsjednik DHK Slavko Mihalić</p>
<p>Prevladavajući dugogodišnje nesporazume, hrvatski centar PEN-a i Društvo hrvatskih književnika otpočeli su pripreme za održavanje festivala poezije koji bi se, od 16. do 19. studenoga 2000., svojim središnijim dijelom trebao održati u Zagrebu, ali bi uključivao i događanja u obližnjim gradovima, primjerice u Samoboru, Karlovcu, Sisku, Ogulinu, Koprivnici… </p>
<p> U zadnje je vrijeme Društvo hrvatskih književnika, u nekoliko navrata, skretalo na sebe pozornost javnosti. Od svojevrsnih nejasnoća na relaciji DHK – Ministarstvo kulture, pa sve do nedavnih prijepora oko toga pod kojim kondicijama se oni pisci koji su iz Društva istupili trebaju u njega iznova vratiti. Pomalo je začuđujuće kako je u svemu tome bez odjeka prošla najava da će Društvo hrvatskih književnika u studenome upriličiti međunarodni pjesnički festival. Tragom odluke, objelodanjene na nedavno održanoj Godišnjoj skupštini DHK-a, kojom se ističe prevladanost dugogodišnjih nesporazuma između hrvatskog Centra PEN-a i Društva hrvatskih književnika, otpočele su, doznajemo, pripreme za održavanje festivala poezije koji bi se svojim središnijim dijelom trebao održati u Zagrebu, ali bi uključivao i događanja u okolnim gradovima, primjerice u Samoboru, Karlovcu, Sisku, Ogulinu, Koprivnici… </p>
<p> Uz Društvo hrvatskih književnika i Centar PEN-a, suorganizator ove svetkovine posebnog stanja jezika je i Društvo hrvatskih književnih prevodilaca. Za vrijeme održavanja festivala, od 16. do 19. studenog 2000., planira se u Zagrebu, kako u prostorijama DHK, tako i u školama i u ostalim za to pogodnim prostorima, zgusnuto i raznoliko manifestiranje pjesničke riječi, uz sudjelovanje viđenih imena europske poezije. Inicijator ove ideje, predsjednik Društva hrvatskih književnika Slavko Mihalić, govori nam kako se već dva mjeseca u Društvu radi na oblikovanju modela kojim bi se ustanovila europska nagrada za poeziju, koja bi se dodjeljivala na ovom zagrebačkom festivalu. Prema takvoj zamisli, festival poezije događao bi se svake druge godine, a u godinama između, nastavilo bi se s održavanjem već uhodanih i tradicionalnih Zagrebačkih književnih razgovora. </p>
<p>Planiranje spomenute nagrade, kao i organiziranje cijelog festivala, pokušava se ugoditi s financijskim (ne)mogućnostima, ali u Društvu se nadaju potpori državnih nadleštava i potpori gradova u kojima je predviđeno odvijanje programa. »Slovenci imaju svoj veliki festival poezije, Makedonci imaju svoj veliki festival poezije, i mi smo s njima već razgovarali o međusobnoj suradnji«, kaže akademik Mihalić, »a s obzirom na novčane poteškoće, neki pisci bi mogli biti zajednički gosti sva tri festivala. Vidjet ćemo kako će se to tehnički razvijati.«</p>
<p> Potkraj pedesetih godina održan je u Hrvatskoj, na Plitvicama, prisjeća se Slavko Mihalić, veliki pjesnički susret kojega se i dan danas mnogi sjećaju. »Ljudi se upoznaju, upoznaju se i preko knjiga, ali i osobno. Ti kontakti su važni. Osobito su važni ako mi, kao Hrvatska, želimo i sa svojom literaturom prodrijeti u Europu, moramo uspostavljati te kontakte. To su uvijek dragocjene stvari. Pisac mora izlaziti u svijet da bi bio stanovnik svijeta.« </p>
<p>Pjesnici, sudionici ovoga međunarodnog festivala, dolazit će iz europskih zemalja. Iz sredina s kojima Društvo hrvatskih književnika već ima uspostavljene dobre kontakte, kao s Mađarskom ili Italijom, a slična će se suradnja pokušati uspostaviti i s pjesnicima iz zemalja s kojima su kulturne veze i inače slabije. I u tome je smislu Društvu hrvatskih književnika dragocjena suradnja s PEN-om i Društvom prevodilaca, a zajednička je želja dovesti stvarno vrijedne i zanimljive pjesnike. »Važno je koje ljude izabrati, to je muka«, govori naš sugovornik, koji je i sam imao priliku sudjelovati na velikom pjesničkom festivalu u Rotterdamu: »Prošle godine bio sam u Nizozemskoj. Oni imaju ogromne festivale poezije. Sad, možete zamisliti, sedam dana Rotterdam je živio od poezije. Svaki dan pun teatar, kafići…, na deset mjesta se održavaju pjesničke priredbe. I, što je najbolje od svega toga, ljudi dolaze na te predstave. Naravno da je to pitanje i organizacije, i vremena itd. To nam je i uzor, da oživimo Zagreb tim pjesničkim priredbama. Da se ne zatvaramo u sebe, nego da se neprekidno otvaramo prema ljudima.«</p>
<p>Zamišljeno je da zagrebačka pjesnička događanja budu popraćena izdavanjem knjiga i brošura, te da se zabilježi tiskani trag o svakom pjesniku, sudioniku festivala. Tiskanje knjiga, drži predsjednik DHK, danas i nije tako komplicirana stvar kao što to izdavači ponekad znaju reći – on je, naime, mišljenja kako je moguće, barem skromnim, izdanjima popratiti festival. »To je veliki posao koji sad počinje, a koji neće završiti ove godine, nego će se nastaviti i kasnije.«</p>
<p> Posebice je zanimljiva namjera da se u okviru festivalskog programa omogući nastup velikom broju hrvatskih pjesnika: »Pošto je uvijek problem – koga izabrati od naših ljudi – mi smo zamislili priredbu u kojoj bi nastupili svi koji su u zadnje dvije godine objavili knjigu pjesama, a članovi su Društva, ili su im knjige vrijedne. Neka jednostavno nastupe svi, da ne pravimo neke selekcije, da svakome pružimo šansu da nastupi na neki svoj način.« Predsjednik DHK drži važnim odlazak pjesnika u druge gradove, te je, prema vlastitom svjedočenju, o tome već s nekima od njih i razgovarao, što su oni s oduševljenjem prihvatili.</p>
<p>Davor Šišmanović</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Likovnjaci daju pečat godišnjoj glazbenoj produkciji</p>
<p>Marketing Zagrebačke filharmonije svake godine odabire likovnog umjetnika koji kreira sav promidžbeni materijal Filharmonije – od plakata do abonomanske ulaznice. Jer, vizualni je identitet ulaznica za sva svjetska gostovanja Filharmonije. On je ujedno i dio imagea kojeg Zagrebačka filharmonija već godinama uspješno izgrađuje </p>
<p>Što može prodati dobru koncertnu glazbu? Zasigurno ime solista, dirigenta, ali i cijeloga ansambla. Treba li, međutim, takvom dobrom proizvodu i primjerena ambalaža, možda, s ukrasnim vrpcama? Svjetska iskustva to nedvojbeno potvrđuju. Svaku zvijezdu, stoga, redovito prati čitav promidžbeni ustroj koji se stavlja u pogon i mjesecima prije nekog važnog nastupa ili turneje. I u Hrvatskoj takvi se koraci sve češće primjenjuju, negdje sporadično, negdje stihijski, a ponegdje i sustavno – dugoročno promišljano. Jedan od takvih primjera višegodišnjeg pomnog planiranja promidžbe vlastitog ansambla, unatoč bura što ih izazvahu dolasci i odlasci šefa-dirigenta i ravnatelja, što zaljuljahu taj glazbeni brod koji postojano plovi hrvatskom glazbenom scenom, je Zagrebačka filharmonija.</p>
<p>Njezini marketinški početci poveli su se za pionirom primijenjenog marketinga u kulturi, što ga je početkom osamdesetih u zagrebačkom Muzejskom galerijskom centru uspješno lansirao Ante Sorić. Zagrebačkoj filharmoniji nije dugo trebalo da, shvaćajući ulogu marketinškog ponašanja, krene istim stopama – polako gradeći i svoj image. Naravno, kvaliteta glazbene interpretacije izvođenih djela, uvijek je bila okosnica ponude. Ali taj proizvod trebalo je i što bolje plasirati na tržištu. Stoga su ponajprije oblikovani svi komunikacijski materijali, od loga, memoranduma, kuverte, do pozivnica, naljepnica, vizitki..., pri čemu je Filharmonija dobila i svoju zaštitnu plavu, zagrebačku, kažimo identifikacijsku boju. </p>
<p> Bio je to prvi korak, nakon kojeg su užurbano slijedili drugi, što ih je nametao zakon tržišta: prodaje i potražnje. Naime, Filharmonija sâma organizira svoja gostovanja. Nudi se na europskoj glazbenoj sceni, ali i kupuje druge – goste soliste za zajedničke nastupe. Stoga svoj proizvod mora što bolje plasirati – jednako prodati i kupiti. A to znači da se mora unaprijed dobro prezentirati. To, pak, podrazumijeva i kvalitetan promidžbeni materijal koji se na tržištu nudi glazbenim agencijama, ali i sponzorima koji također trebaju prepoznati kvalitetu te ponude koja ujedno i njih posredno promiče. Upravo stoga, marketinška služba Zagrebačke filharmonije, kojoj je već godinama na čelu Snježana Balić, pozvala je u pomoć umjetnike koji su Filharmoniji dali i osebujni vizualni identitet.</p>
<p>Premda tipizirana, ponuda diktirana sezonskim potrebama Filharmonije na forme programa, plakata, deplijana, abonomanskih ulaznica i promidžbenih prospekata, svake godine donosi novi likovni obličaj svim tim promidžbenim materijalima. Filharmonija, naime, za svaku novu glazbenu sezonu angažira drugog umjetnika kojemu povjeri kreiranje potrebnih publikacija i prateće opreme koncertnih nastupa. Na tom poslu dosad su se između ostalih izredali Nenad Dogan, Nada Falout, Jana Žiljak, Jelenko Hercog, Dora Kovačević..., a za nastupajuću sezonu 2000./2001. pozvana je grafičarka Nevenka Arbanas.</p>
<p>Njen je zadatak bio, kao i prethodnih umjetnika, da svojim umjetničkim rukopisom oblikuje takozvani sezonski set Zagrebačke filharmonije, podijeljen u tri ciklusa (Crvena, Bijela i Plava oktava), koji sadrži veliki i mali program svih nastupa, ilustriran fotografijama glazbenika koji sudjeluju na pojedinim koncertima, naljepnice (za svaki ciklus) što se kao podsjetnik stavljaju na kalendar, bookmark s navedenim koncertima pojedinog ciklusa, te abonomanske ulaznice što bojom određuju pripadnu oktavu. Nevenka Arbanas je, kreirajući taj sezonski set Filharmonije, kako sâma kaže, željela svoj kolorit i ton boja unijeti u ton glazbe nove sezone. Stoga je svaki ciklus obilježen s po jednom grafikom koja koloristički odgovara boji Oktave (crvena, bijela i plava). Ona se kao koloristički naglašena pruga proteže duž oboda programa, naljepnice, bookmarka i ulaznice. Neposredna i ležerna, gotovo razigrana u prelijevanju boja i apstraktnih formi, što ne opterećuju i ne nameću se, već tonski sugeriraju ugodu glazbenog suzvučja, grafika Nevenke Arbanas skladno je utkana u cjelovito obličje zadanih formata svih naručenih materijala. Lako prepoznatljiva u bojama što označuju cikluse, ona je dala novosezonski vizualni identitet nastupa i programa Zagrebačke filharmonije.</p>
<p> Nevenki Arbanas povjereno je i dizajniranje programa Bösendorfer ciklusa Zagrebačke filharmonije (nedjeljni podnevni glasovirski recitali). Poštujući, također, zadani tonalitet, u ovom slučaju smeđih nijansi, Nevenka Arbanas, je na crnu podlogu boje klavira, što označava taj ciklus, unijela zlatnu i bež, kojima je upotpunila grafički naznačenu klavijaturu te secesijski ornament, kao svojevrstan bečki simbol, uz koji je vezan Filharmonijin Bösendorfer ciklus. Kao iskusna grafičarka, Nevenka Arbanas odabrala je i tipove pisma u svim programima, te koloristički naglasila imena gostujućih solista i dirigenata. Njezin se dizajn protegao i na produkciju pet kompaktnih ploča (CD) na kojima su snimljeni koncerti Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem maestra Milana Horvata. Popratna knjižica svakog CD-a uključuje i koloristički razigranu, tonski glazbeno usklađenu grafičku opremu Nevenke Arbanas, kojoj je pripala ta čast da obilježi vizualni identitet sezone u kojoj Zagrebačka filharmonija obilježava 130 godina postojanja.</p>
<p> Osim tih, Zagrebačka filharmonija ima i promidžbeni set na engleskom jeziku, obilježen žuto-smeđim tonom, kojim se prezentira ansambl tako duge, povijesne tradicije. Prati ga i video kaseta. A sada će tome biti pridodan i deplijan o novom Filharmonijinom šefu dirigentu Franku Shipwayu, koji će također dizajnirati Nevenka Arbanas. No, Zagrebačka filharmonija svojoj je promociji na tržištu pridružila i turističku – predstavljajući i Zagreb, grad u kojem djeluje. To radi u suradnji s Turističkom zajednicom Zagreba, koje se prospekt nalazi u Filharmonijinom promidžbenom setu. Turistička zajednica pomogla je Filharmoniji i u formiranju pokretne izložbe o stoljetnom Zagrebu, kojom je obuhvaćena i sâma Filharmonija. Tako na svakom inozemnom gostovanju u predvorjima koncertnih dvorana, gdje se ta putujuća izložba uvijek postavlja, publika ima prilike upoznati ansambl i grad iz kojega dolazi.</p>
<p>U dio takve kompleksne promidžbe ubraja se i monografija o Zagrebačkoj filharmoniji, tiskana 1996. godine, prvi put od njezina osnutka, dakle, 125 godina nakon početka djelovanja. Tome treba pribrojiti zlatnik i srebrnjak s likom Lovre pl. Matačića (rad Koste Angelija Radovanija), koji prati istoimenu Filharmonijinu nagradu, zlatnik i srebrnjak s likom Jakova Gotovca (rad Damira Mataušića) te srebrnu plaketu Zagrebačke filharmonije, kao i čitav niz drugih akcija među kojima se ističe i negdašnji Filharmonijin dućan »Partitura«, na katu prodavaonice Narodnih novina u Jurišićevoj ulici (vizualni identitet kojem je utisnuo dizajnerski tandem Tadej-Rocco), koji nažalost u teškim ratnim godinama nije mogao opstati, što ne znači da jednog dana opet neće profunkcionirati i nastaviti tako dobru ideju prodaje vlastitih izdanja, nota, ali i specifičnih glazbenih suvenira. Uza sve treba spomenuti i Filharmonijine web stranice, na kojima se odnedavno mogu naći svi potrebni podaci. </p>
<p>Sve su to marketinški potezi, kojima Filharmonija nastoji da na pravi način bude promovirana, zapažena i zapamćena. Ona ulaže da bi joj to bilo vraćeno, sponzorstvima, prodajom ulaznica, prodajom na europskom, pa i širem svjetskom tržištu. S takvom poputbinom Zagrebačka filharmonija kroči u četrnaesto desetljeće muziciranja.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Crtam uz glazbu Pink Floyda!</p>
<p>Poznajete li Zorana Kosa, dečka koji crta izvrsne portrete?</p>
<p> – pitali su nas nedavno dok smo razgledavali izložbu u novozagrebačkom Centru za kulturu. Potaknuti znatiželjom, uputili smo se u Dugave, s nadom da ćemo otkriti novi talent! I doista, ostali smo zadivljeni umijećem koje nam je mladi umjetnik pokazao. Iz crtačke mape pred nama je uskrsnula galerija fantastično vjernih i nadasve dojmljivih likova. Precizne linije iz kojih Zoran Kos gradi portret, otkrivaju senzibilitet koji površinu papira uspijeva pretvoriti u prvorazredan umjetnički doživljaj! Mogli smo čuti zvukove tam-tama razgledajući »Afrikanca«, doživjeti pustinju Arizone, gledajući starog i izbrazdanog »Indijanca«, diviti se konturama »Muškog torza«, i uživati u senzualnom portretu »Djevojke«, što čine tek djelić opusa samoukog umjetnika...</p>
<p> Danas 36-godišnjak, zagrebački »klinac« iz Klaićeve ulice, Zoran Kos je odrastao kao i tolike generacije na strip kulturi, točnije besmrtnom »Alanu Fordu«. Još u djetinjstvu, kako nam je kazao, s divljenjem je razgledavao reprodukcije Leonarda da Vincija, diveći se crtačkom umijeću renesansnog majstora. Od hrvatskih ga umjetnika najviše oduševljava Dimitrije Popović, kojeg smatra našim najboljim crtačem.</p>
<p> Zoran Kos se cijeli život bavi umjetnošću, a otkako ga je nesreća prikovala uz invalidska kolica, crtanje mu je najvažnija životna ljubav. Najviše radi u olovci i tušu, a odnedavno je počeo eksperimentirati u temperi i pastelama. Poklonik drevnih kultura, egipatske i afričke umjetnosti, osim bogate biblioteke, svoj je stan uresio odljevima ratničkih maski koje ga, dakako, inspiriraju za rad.</p>
<p> Osim crtanjem, Kos se bavi dizajniranjem znakova za tvrtke i oblikovanjem u glini. Dok stvara uz glazbu Santane i Pink Floyda, društvo mu pravi prekrasna siva mačka Sofija, koju je spasio od sigurne smrti na ulici. Najteže mu se snaći oko nabavke materijala, kako kaže. Ne samo mala penzija, već i problem kretanja u invalidskim kolicima, često ga onemogućavaju u obavljanju svakodnevnih poslova.</p>
<p> »U Zagrebu većina zgrada nema pristup za invalidska kolica. Zato često izgubim puno vremena i živaca «, kaže Kos. Najveća mu je utjeha izolirati se u svom stanu i crtati. A kolika je vrijednost njegova rada, potvrđuje podatak da je mnogo njegovih djela, koje je poklonio prijateljima, uokvireno i ponosno izloženo na zidu! Velika mu je želja raditi ilustracije za novine i magazine, a jednog dana, dakako i prikazati svoja djela na izložbi!</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="12">
<p>Kožulj europski prvak!</p>
<p>HELSINKI, 8. srpnja</p>
<p> - Hrvatski plivač Gordan Kožulj osvojio je naslov prvaka Europe u disciplini 200 leđno na Europskom prvenstvu u Helsinkiju. Kožulj se do najboljega rezultata karijere vinuo sa odličnim rezultatom 1:58.62 minuta, suvereno uzevši zlato ispred Talijana Merisia (2:00.02) i Izraelca Joaba Gatha (2:00.32). U finalnoj utrci na 200 leđno šesto mjesto je osvojio drugi naš predstavnik Marko Strahija sa rezultatom (2:01.15). </p>
<p>200 leđno: 1. GORDAN KOŽULJ (HRVATSKA) 1:58,62; 2. Emanuele Merisi (Ita) 2:00,02; 3. Joab Gath (Izr) 2:00,32; 4. Vjačeslav Nikolajčuk (Ukr) 2:00,93; 5. Razvan Florea (Rum) 2:01,11; 6. MARKO STRAHIJA (HRVATSKA) 2:01,15; 7. Mirko Mazzari (Ita) 2:01,39; 8. Miroslav Machovic (Slk) 2:02,77;</p>
<p>200 prsno plivačice: 1. Beatrice Caslaru (Rum) 2:26,76; 2. Agnes Kovacs (Mađ) 2:26,85; 3. Karine Bremond (Fra) 2:28,20; 4. Ina Hćging (Njem) 2:28,77; 5. Anne Poleska (Njem) 2:29,68; 6. Elvira Fischer (Aut) 2:30,88; 7. Martyna Krawczyk (Pol) 2:30,98; 8. Agata Czaplicki (Švi) 2:31,54. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Blažević: Najradije bih izmolio Prosinečkog da se vrati!</p>
<p>»Za velike domete morate imati barem jednog igrača kroz kojega prolazi igra! Neke se stvari mogu napraviti na 'druk', ali uvijek je potreban pravi potez koji će radnu momčad – a danas su svi radni! – izdvojiti iz prosječnosti, gurnuti prema vrhu. Imali smo ih, čak trojicu, Bobana, Prosinečkog i Asanovića, sad ih moramo tražiti nove...« / »Pripremam teren za povratak Roberta Prosinečkog, ! Sad će se opet dokazivati ovima koji su ga nepravedno istjerali iz njegova Dinama i bit će opet pravi! Onakav kakav mi treba za reprezentaciju«, ponudio je senzaciju na kraju razgovora hrvatski nogometni izborni Miroslav Ćiro Blažević </p>
<p>Dva mjeseca dijeli hrvatsku nogometnu reprezentaciju od prvoga kvalifikacijskoga okršaja za SP 2002. godine protiv Belgije u Bruxellesu. Ne znamo je li izbornik Miroslav Blažević svjestan jurnjave vremena, ali svaki zakašnjeli korak mogao bi biti koban. Hrvatske nije bilo na EP, iako se nikako nismo mogli oteti dojmu, gledajući, primjerice, Dansku, Norvešku, Švedsku... da ne nabrajamo dalje, kako je našoj vrsti tamo i te kako bilo mjesta. </p>
<p>Kad smo Blaževića upitali je li neigranje najvažnijih igrača u njihovim klubovima bio ključnim razlogom izostanka Hrvatske sa EP, Ćiro je odgovorio:</p>
<p>– Nitko me ne može razuvjeriti da su nas sudac i nesreća izbacili sa EP! Bili smo drastično oštećeni u toj presudnoj utakmici, poništen nam je regularan gol, nije nam dosuđen 11-erac, pa je Bokšić tri puta zaustavljan u gol-prilikama zbog nepostojećeg zaleđa... Mogli smo ih unakaziti gore nego što su ih Nizozemci unakazili u Rotterdamu, ali... Uz svu tu neregularnost, primili smo i ta dva »frajerska« gola, pa nismo vidjeli EP, veli Blažević i nastavlja:</p>
<p>– A da smo otišli tamo, igrali bismo važnu ulogu! Jer, imali bismo vremena za pripreme, spremni bismo otišli na EP, kao što smo otišli na SP i onda rezultat nije izostao. Sretan sam što je EP napokon završeno, ne mogu vam opisati što sam propatio gledajući te utakmice, stalno mi je kroz glavu prolazilo »Bože, a nas nema tamo«...</p>
<p>• Je li Hrvatska mogla »naletjeti na minu« poput Jugoslavije protiv Nizozemske? Dojma smo da ni zavezanih očiju naši nogometaši ne bi bili tako izblamirani...</p>
<p>– Ma nema nikakve šanse! Nama se nešto slično nikad nije dogodilo, niti će se dogoditi. Ipak postoji opipljiva razlika između njih i nas u mentalitetu, sportskoj kulturi, strukturi momčadi. Uostalom, mi smo bili žrtveno janje Francuzima u onoj prijateljskoj utakmici u Parizu, ali čak smo i u rekreativnom izdanju primili dvostruko manje golova nego što je »Juga« inkasirala.</p>
<p>Govorio je Blažević i o nekim novostima koje je uočio na EP...</p>
<p>– Sve je utemeljeno na maksimalnoj fizičkoj spremnosti, ali do kraja idu ipak momčadi koje imaju prave majstore. Jer, nitko nema »dril« kao Belgijanci, ali oni nisu prošli dalje!</p>
<p>Točno je što Ćiro kaže, prošlo je vrijeme momčadi koje su se oslanjale na »snagu i karakter«. Uostalom, debakl Njemačke i Engleske ponajveći je dokaz toj tezi. Svi, naime, imaju snagu i karakter, traži se nešto više, ona nadgradnja koju su ponudili kasniji polufinalisti u obliku Zidanea, Figa, Tottia, Kluiverta... Treneri sve više imaju ulogu u modernome nogometu, iskočili su svojim vođenjem igre Lemerre i Zoff, koji naizgled mirno gledaju utakmicu, ali pravodobno vuku ispravne poteze, ispravljaju uočene pogreške. Za razliku od trenera-galamdžija, koji stalno skaču uz travnjak, galame i, jasno je to, u takvome stanju ne mogu normalno vidjeti utakmicu, niti reagirati. Jer energiju troše na - foliranciju...</p>
<p>• Jeste li dobro proučili Belgiju?</p>
<p>– Vrlo su nezgodni, radna momčad koja ne staje ni sekundu. A izjava njihova izbornika Roberta Waseigea da će dati ostavku ako izgube protiv Hrvatske, dovoljno govori kako su se »napalili« na nas! Iako nije dobro što tu prvu utakmicu u kvalifikacijskome ciklusu igramo u gostima, tu neminovnost moramo prihvatiti. I ne smije nam se ponoviti Dublin, tamo smo mnogo toga prokockali na startu kvalifikacija za EP, kaže Ćiro.</p>
<p>A u kakvome će sastavu Hrvatska dočekati utakmicu u Bruxellesu? Zajedno s izbornikom Blaževićem pokušali smo sastaviti idealnu momčad. I ta bi postava, u uobičajenoj 3-5-2- formaciji, izgledala ovako: Pavlović - Štimac; R. Kovač, D. Šimić - Bišćan, Soldo; Šarić, Jarni; Stanić - Bokšić, Šuker. Dakle, Soldo i Bišćan bili bi na poziciji zadnjih veznih igrača, Šarić i Jarni na bokovima, Stanić bi igrao iza dva napadača. Iako Blažević vrti i varijantu sa Stanićem na desnome boku, a onda bi u vezni red ubacio Niku Kovača, no ta nam se kombinacija baš i ne sviđa previše. Bolje bi izgledalo s Rapaićem iza dva napadača...</p>
<p>• Očekujete li da ćete na pripremama za Bruxelles imati spremne igrače? I može li neigranje na tek završenome EP biti možda i dodatni motiv našim reprezentativcima na startu kvalifikacijskog ciklusa za novo veliko natjecanje?</p>
<p>– Koliko će biti spremni, toliko će igrati, nema više kredita ni za koga! Ovakve utakmice ne trpe nespremne igrače. Sigurno je da će se javiti novi stimulans u spoznaji da nas nije bilo na EP i upravo zato vjerujem da ćemo startati znatno bolje negu u Dublinu prije dvije godine. Kad smo došli na noge Irskoj još uvijek opijeni francuskim pjenušcem...</p>
<p>• Boban, Asanović, Prosinečki... Donedavno ste imali slatke brige, kako tri genijalca zajedno staviti u momčad. A sad nema ni jednoga od njih, nasljednik se ne nazire! Što ćete učiniti, hoćete li mijenjati raspored, način igre?</p>
<p>– To je strašan problem! U razgovoru ste odlično locirali da bez takvih igrača ni jedna momčad nije napravila ništa opipljivo. Za velike domete morate imati barem jednog igrača kroz kojega prolazi igra! Neke se stvari mogu napraviti na »druk«, ali uvijek je potreban pravi potez koji će radnu momčad – a danas su svi radni! – izdvojiti iz prosječnosti, gurnuti prema vrhu. Uvijek mora postojati igrač izvan sistema, igrač koji će razbiti svaki sistem. Imali smo ih, sad ih moramo tražiti...</p>
<p>• tada je Blažević ispalio senzaciju:</p>
<p>– Najradije bih izmolio Prosinečkog da se vrati! I stvarno pokušavam pripremiti teren za njegov povratak. Sad će se opet dokazivati ovima koji su ga nepravedno istjerali iz njegova Dinama i bit će opet pravi! Onakav kakav mi treba za reprezentaciju. Ma neka se vrati, samo da mi izvodi slobodne udarce i 11-erce. Ovako drhtim kad netko uzme loptu i puca 11-erac, a kad vidim »Žutog« da uzima loptu, odmah se ljubim sa svojim suradnicima! Uh, bio bi to veliki povratak Roberta Prosinečkog, veli Ćiro.</p>
<p>Još jedan veliki povratak... Je li to uopće moguće? U novonastalim okolnostima sve je moguće, pa čak i još jedno pomirenje Žuti-Ćiro! Nikad ne reci nikad... (P. Jurišić)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Švicarska blokirala isplatu premije Jugoslaviji</p>
<p>BEOGRAD, 8. srpnja</p>
<p> – Švicarska je blokirala isplatu premije Jugoslaviji vrijedne 4,8 milijuna dolara, koju su nogometaši zaradili ulaskom u četvrtfinale EP u Belgiji i Nizozemskoj, rekao je glavni tajnik Nogometnog saveza Jugoslavije, Branko Bulatović.</p>
<p>– Švicarski su čelnici blokirali naš dohodak s Eura 2000. dok ne dokažemo da je naš Savez potpuno nezavisna i slobodna sportska organizacija, izjavio je Bulatović u razgovoru za nezavisnu jugoslavensku novinsku agenciju BETA.</p>
<p>On je dodao kako je UEFA od Švicaraca, koji kontroliraju financijske fondove obiju nogometnih organizacija (UEFA i FIFA), zatražila da blokira isplatu Jugoslaviju sve dok NSJ ne riješi odnose s ljudima na vodećim pozicijama u Jugoslaviji.</p>
<p>– Prema našem Pravilniku, Savez je potpuno nezavisna sportska organizacija i to ćemo dokazati upravo putem Pravilnika, rekao je Bulatović, dodavši kako je vrlo optimističan u pogledu rješavanja problema i kako se nada da će novac vrlo brzo biti uplaćen na račun Saveza. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>»Bild« podiže spomenik »Kaiseru«</p>
<p>Dobivanje nogometnog SP 2006. u Njemačkoj dočekano euforijom, ali i s priličnom dozom ironije, pa se tako »Die Welt« pita hoće li dotada uopće Nijemci igrati nogomet </p>
<p>BERLIN </p>
<p> – »Da! Da! Da! Imamo Svjetsko prvenstvo!« – klikće euforični naslov u popularnom njemačkom dnevniku »Bild« u petak, dan nakon što je Njemačka dobila domaćinstvo Svjetskog nogometnog prvenstva 2006. godine.</p>
<p>Njemačka je za jedan glas »otela« svjetsku nogometnu smotru Južnoafričkoj Republici i mediji ni jednog trena ne zaboravljaju kome to trebaju zahvaliti – njemačkom »Kaiseru«, Franzu Beckenbaueru. Ne smatraju da je bitno pritom što je u posljednjem krugu glasovanja odstupio Novozelanđanin Charles Dempsey, čiji je glas, na kraju, Južnoafričke Republike koštao pobjede. </p>
<p>Naime, u slučaju neodlučenog rezultata (12-12), predsjednik Fife Sepp Blatter odlučio bi kome dodijeliti SP. A zna se da je Blatter zagovarao Južnoafričku Republiku. </p>
<p>Glasovanje je tako završilo 12-11 u koristi Njemačke u trećem krugu glasovanja 24 člana Izvršnog odbora Fife.</p>
<p>»Franz, podići ćemo ti spomenik« – piše »Bild«, a na naslovnoj strani već ima fotomontažu spomenika nekad proslavljenog nogometaša s potpisom: »Njemačkom nogometnom caru, Franzu Beckenbaueru u znak zahvale i vječnog sjećanja«.</p>
<p>»Hura! Svjetsko prvenstvo! Zemlja je presretna!« – piše berlinski tabloid »Berliner Zeitung«, također sa slikom Beckenbauera, čija karizma i političke vještine su donijele ovaj veliki uspjeh Njemačkoj.</p>
<p>Beckenbauer je bio svjetski prvak 1974. godine kao kapetan reprezentacije SR Njemačke pred svojim navijačima, a naslov je ponovio i 1990. godine u Italiji, ali kao njemački izbornik. Danas je SP ponovno donio u Njemačku koja se već naveliko priprema za taj svjetski događaj 2006. godine.</p>
<p>Ova uspješna kampanja je bila prva dobra vijest za njemački nogomet u posljednje vrijeme, pogotovo nakon što su neuspjesi kulminirali ispadanjem reprezentacije nakon prvog dijela natjecanja na nedeavno završenom Europskom prvenstvu.</p>
<p>»Konačno malo sunca za njemačke navijače. Ovo je jedinstvena prilika od nacionalnog značenja. Pogotovo ako će Nijemci do onda još igrati nogomet«, kaže konzervativni »Die Welt« u uvodniku.</p>
<p>Liberalni berlinski »Tagesspiegel« bio je također pomalo ironičan. »To je službeno. Reprezentativci i izbornik mogu biti loši i lijeni koliko god to žele, Njemačka će ionako nastupiti na Svjetskom prvenstvu 2006.« (Reuter, im)</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Agnolutto prekinuo francuski post</p>
<p>Gotovo su dvije godine Francuzi čekali da domaći biciklist osvoji etapu na »Tour de Franceu«. Napokon su ga i dočekali u petak, kad je Christophe Agnolutto nakon gotovo 130 km solo vožnje prvi stigao na cilj sedme etape</p>
<p>LIMOGES</p>
<p> – Gotovo su dvije godine Francuzi čekali da domaći biciklist osvoji etapu na »Tour de Franceu«. Napokon su ga i dočekali u petak, kad je Christophe Agnolutto nakon gotovo 130 km solo vožnje prvi stigao na cilj sedme etape ovogodišnje utrke od Toursa do Limogesa, duge 205.5 km. Velika skupina biciklista u kojoj su bili i svi vodeći u ukupnom redoslijedu na cilj je došla s minutom i 11 sekundi zaostatka za pobjednikom.</p>
<p>Agnolutto se izdvojio iz glavne skupine na 77. kilometru i vodio do kraja etape. Najveću je prednost ostvario 45 km prije cilja kad je imao više od osam minuta prednosti pred pelotonom (glavnom skupinom). Tad se danski vozač Michael Sandstod pokušao pridružiti Agnoluttu, ali je razlika bila prevelika i Sandstod se vratio u peloton.</p>
<p>Na čelu pelotona bili su vozači iz Telekoma koji su htjeli svom kapetanu Eriku Zabelu za 30. rođendan pokloniti etapnu pobjedu, ali se ispostavilo da su prekasno krenuli u lov za bjeguncem i tako Agnoluttu omogućili da dođe do šeste, svakako najvrednije, profesionalne pobjede.– Rekao sam svojim momčadskim kolegama da ću u današnjoj etapi pokušati napraviti nešto. Odlučio sam se otići sam zato što nisam baš brz u finišu, govorio je nakon etape presretni Agnolutto, koji je prekinuo dvogodišnji post francuskih biciklista na »Touru«.</p>
<p>I nakon sedme etape vodstvo u ukupnom redoslijedu zadržao je Talijan Alberto Elli, najstariji vozač u povijesti »Tour de Francea« koji je nosio žutu majicu. </p>
<p>• Rezultati, sedma etapa (od Toursa do Limogesa u dužini od 205.5 km): 1. Christophe Agnolutto (Fra/AG2R) 5;11:41, 2. Marcel Wust (Njem/Festina) + 1:11, 3. Erik Zabel (Njem/Telekom) + 1:11, 4. Romans Vainsteins (Lat/Vini Caldirola) + 1:11, 5. Zoran Klemenčič (Slo/Vini Caldirola) + 1:11, 6. Paolo Bettini (Ita/Mapei) + 1:11, 7. Jans Koerts (Niz/Farm Frites) + 1:11, 8. Stefano Zanini (Ita/Mapei) + 1:11, 9. Enrico Cassani (Ita/Polti) + 1:11, 10. Glenn Magnusson (Šve/Farm Frites) + 1:11... </p>
<p>ukupni redoslijed: 1. Alberto Elli (Ita/Telekom) 24;11:32, 2. Fabrice Gougot (Fra/Credit Agricole) + 12, 3. Marc Wauters (Bel/Rabobank) + 1:17, 4. Pascal Chanteur (Fra/AG2R) + 2:56, 5. José Luis Arrieta (Špa/Banesto) + 3:08, 6. Jacky Durand (Fra/Lotto) + 3:21, 7. Salvatore Commesso (Ita/Saeco) + 3:52, 8. Servais Knaven (Niz/Farm Frites) + 4:31, 9. Arvis Piziks (Lat/Memory Card) + 4:38, 10. Laurent Jalabert (Fra/ONCE) + 5:40... (zm)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Hrvatski nogometaši u europskoj zavjetrini</p>
<p>Mediji su zabilježili prijelaze Davora Šukera u West Ham United, Marija Stanića u Chelsea, Milana Rapaića u Fenerbahçe i Aljoše Asanovića u bečku Austriju, a sve ostalo ili nije zabilježeno, ili je svsrtano u kategoriju rubnih događaja</p>
<p>MIROSLAV TOMAŠEVIĆ</p>
<p>Hrvati ovoga ljeta ne predstavljaju »kremu« europskog nogometnog tržišta. Mediji su kakvu-takvu pozornost posvetili prijelazima Davora Šukera u West Ham United, Marija Stanića u Chelsea, Milana Rapaića u Fenerbahçe i Aljoše Asanovića u bečku Austriju, a sve ostalo ili nije zabilježeno, ili je svsrtano u kategoriju rubnih događaja.</p>
<p>Klubovi s najviše Hrvata u ovoljetnim transakcijama su grčki Panathinaikos i novi njemački prvoligaš Bochum. »Pao« je ostao bez jednog, ali je zato pribavio dvojicu naših igrača. Asanović se iz Atene preselio u Beč, a zeleno-plavi dres sljedeće će sezone navući Daniel Šarić i Goran Vlaović. Ipak, prva zvijezda prijelaznog roka u »sveatenskom« klubu je Portugalac Paulo Sousa. Grci su, sudeći prema web-stranicama na internetu otvorenim navijačima, prilično neozbiljno prihvatili dolazak klupskih pojačanja. Šarića su, naime, označili kao vrlo brzog desnog bočnog igrača koji <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> može zahvaliti »velikim, letećim ušima«. Vlaović je dobio etiketu napadača specijaliziranog za čišćenje Valenicijine klupe. No, da netko ne bi pomislio kako Grci imaju nešto protiv hrvatskih nogometaša, sličnim su »humorom« ocrtani i ostali novaci u Panathinaikosu. Ipak, u ozbiljnijem dijelu predstavljanja igrača svi su, bez ironije, najavljeni kao »pojačanja svjetske kvalitete«.</p>
<p>Njemački Bochum pak svoju novu prvoligašku momčad gradi upravo na Hrvatima. Naime, neposredno po povratku u prvu ligu, čelnici Bochuma su momčad osnažili trojicom naših igrača. U klub se, nakon »epizode« u Bayeru iz Leverkusena, vratio Zoran Mamić, a nova imena su Damir Milinović iz Rijeke i Ante Čović iz berlinske Herthe. U Bochumu već nastupaju dvojica Hrvata – bivši igrač Varteksa Samir Toplak i bivši član Stuttgarta Mario Marić.</p>
<p>»Arsenalov gubitak, West Hamov dobitak«. Tako je u West Hamu najavljen dolazak Davora Šukera koji će, tvrde engleski novinari, uz Talijana Paola di Canija, činiti sjajan napadački dvojac. West Ham će, tako, ponajviše ovisiti o dvojici »vatrenih« – Igoru Štimcu u obrani i Davoru Šukeru.</p>
<p>U Engleskoj će od sljedeće sezone nastupati i Mario Stanić, koji je potpisao petogodišnji ugovorom s Chelseajem i u Londonu je već najavljen kao »Super Mario«. Bivšem igraču Dinama, Marku Viduki, u Leeds Unitedu je već osigurana majica s brojem devet. Nejasno je jedino kakva je sudbina Silvija Marića na Otoku. Newcastle Uited više ne računa na njega, a neizvjesnost vezana uz nastavak Marićeve karijere bit će razriješena u listopadu.</p>
<p>Najžešću reakciju publike izazvao je Milan Rapaić prijelazom iz talijanske Perugije u turski Fenerbahçe. Bio je veliki ljubimac navijača u Perugi koji su njegovim odlaskom pobješnjeli i sada traže »glavu« predsjednika kluba. S druge strane, Rapaića je na aerodromu »Kemal Atatürk« u Istanbulu dočekalo 6500 navijača »Fenera«.</p>
<p> Očekivalo se da će u turskoj završiti još jedan hrvatski napadač, Alen Bokšić. Prijelaz u Galatasaray već je praktički bio dogovoren, ali u klub je odjednom »sletio« Brazilac Mario Jardel iz Porta pa će Bokšić, po svemu sudeći, ipak ostati u Laziju. Davor Vugrinec je pak napustio Tursku i dres Trabzonspora zamijenio onim talijanskog Leccea.</p>
<p>Najveće iznenađenje svakako je angažman Dražena Brnčića u Milanu. Najveći dio karijere Brnčić je proveo u Belgiji, a posljednju sezonu igrao je u talijanskom drugoligašu Monzi. Brnčić bi, inače, nakon Josipa Webera, Gordana Vidovića i Branka Strupara mogao postati četvrti Hrvat koji će zaigrati za belgijsku reprezentaciju. No, hrvatski izbornik Miroslav Blažević na takvu je opasku samo dometnuo »tu situaciju ja kontroliram...« Zvonimir Boban je rekao da ne poznaje previše Brnčićeve kvalitete, ali »čim su ga Milanovi skauti uzeli, sigurno je odličan igrač«.</p>
<p>Od hrvatskih transfera u inozemstvu pažnju još privlači prijelaz Alena Peternaca iz Valladolida u Real Zaragozu. Najatraktivniji ovoljetni hrvatski izvozni »proizvodi« su Robert Prosinečki, koji će karijeru najvjerojatnije nastaviti kod trenera Josipa Kužea u Gamba Osaki (nakon tromjesečne »avanture« u Hrvatskom dragovoljcu), Ivica Banović, novi igrač Werdera iz Bremena te Goran Jurić, koji već uvelike nastupa za Yokohamu, kod bivšeg Dinamovog trenera Osvalda Ardilesa. U Japanu će igrati i Branko Hucika, i to u Shonan Bellwareu, kojem je pristupio iz korejskog Hyundai Ulsana. Iz Hrvatske su, uz spomenutog Šarića, ovog ljeta put inozemstva krenuli i Mario Cvitanović u Veneziju, Stjepan Tomas u Vicenzu, Mladen Bartolović u Saarbrücken, a mnogi se još uvijek nalaze na »listi čekanja« za odlazak preko granice.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="18">
<p>Annan za produženje mandata UNMOP-a na Prevlaci</p>
<p>NEW YORK, 8. srpnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> – Uoči usvajanja nove rezulucije o poluotoku Prevlaci, budući da sadašnji mandat vojne promatračke misije Ujedinjenih naroda (UNMOP) na njemu istječe 15. srpnja, glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan podnio je Vijeću sigurnosti redovno polugodišnje izvješće u kojemu predlaže produženje mandata UNMOP-a za daljnjih šest mjeseci. </p>
<p>U izvješću Kofija Annana naglašava se između ostalog da je stanje na području pod nadzorom vojnih promatrača u tzv. »žutoj zoni« u proteklom razdoblju ostalo »stabilno i mirno«, iako je promatračka misija redovno prosvjedovala kod Kofi Annan predlaže produljenje mandatahrvatskih i jugoslavenskih, odnosno crnogorskih vlasti zbog povreda uspostavljenog režima koje su obje strane počinile u posljednjih šest mjeseci. U izvješću se nabraja nekoliko slučajeva tih povreda. U lipnju ove godine u razvojačenu zonu pod nadzorom UNMOP-a ušao je jedan kamion sa 20 naoružanih vojnika jugoslavenske vojske. Nakon prosvjeda UNMOP-a jugoslavenskim vlastima obećano je da se to više neće dogoditi. Kretanje UN-ovih promatrača na tom razvojačenom dijelu s jugoslavenske strane nije bilo ometano, ali hrvatske vlasti, kaže se u izvješću Kofija Annana, i dalje zahtijevaju da se unaprijed pismeno zatraži dolazak pješačke ili mobilne ophodnje UNMOP-a u sjeverni dio zone. U tzv. »plavoj zoni« gdje je režim nadzora strožiji, oko samog poluotoka Prevlake, i dalje se nalazi, kršeći uspostavljeni režim, 25 pripadnika hrvatske specijalne policije a s jugoslavenske strane 10 policajaca granične policije. UNMOP ima primjedbe i na broj graničnog osoblja na prijelazu Kobila, iako je na tom mjestu broj prijelaza zanemariv u odnosu na granični prijelaz na Debelom Brijegu. U izvješću se ističe da, iako ta aktivnost predstavlja kršenje sigurnosnog režima na području Prevlake, ona ne predstavlja opasnost za sigurnost. UNMOP je također nezadovoljan telefonskom govornicom koju su na rtu Kobila postavili hrvatske vlasti koja nije uklonjena iako je zahtjev za to bio postavljen. Ukazuje se također na sustavno kršenje režima u vodama oko Prevlake kako s hrvatske tako i s jugoslavenske strane. Iako te aktivnosti s jedne i druge strane na području pod kontrolom UNMOP-a predstavljaju kršenje dogovorenog režima, i premda ne predstavljaju opasnost za sigurnosnost područja, u izvješću se ukazuje da time obje strane pokazuju kako nisu spremne u potpunosti postaviti obveze na koje su se obvezale. </p>
<p>Osvrćući se na napredak u rješavanju spornog pitanja glavni tajnik UN-a upozorava da nakon posljednjih razmjena pisama dvije strane i dalje ostaju na suprotnim pozicijama u pogledu prirode spora. On se pritom poziva na pismo hrvatske Vlade od 5. travnja i na odgovor jugoslavenske Vlade u pismu predsjedavajućem Vijeću sigurnosti od 16. lipnja ove godina. </p>
<p>U zaključku izvješća Vijeću sigurnosti Kofi Annan zaključuje da i pored poduzetih mjera u prošlih šest mjeseci nije postignut značajniji napredak zbog suprotstavljenog pogleda na spor oko Prevlake. Pohvaljuje se međutim poziv hrvatske Vlade za petu rundu pregovora koju je suprotna strana prihvatila. Međutim, ističe u zaključku Kofi Annan, zbog neriješene opće političke situacije na tom području, pri čemu očito misli na napetost između Beograda i Podgorice, »očekivanja za značajan napredak prema dogovorenom rješenju u bliskoj budućnosti čini se da ostaju i dalje ograničena«. Zbog svega toga glavni tajnik UN-a preporučio je Vijeću sigurnosti da se mandat UNMOP-a još jednom produži za šest mjeseci do 15. siječnja 2001. godine, što će sasvim sigurno biti usvojeno na jednoj od sjednica Vijeća idućeg tjedna.</p>
<p>U izjavi za novinstvo stalni hrvatski predstavnik pri Ujedinjenim narodima Ivan Šimonović ocjenjujući izvješće glavnog tajnika »kratkim i tehničkim« naglašava da je Hrvatska upravo zbog toga što ne postoje političke pretpostavke za uspješne pregovore sa SR Jugoslavijom intenzivirala dijalog sa Crnom Gorom. Nakon susreta predsjednika Mesića sa crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem dva ministra vanjskih poslova založila su se za rješavanje pitanje Prevlake demilitarizacijom, otvaranjem graničnih prijelaza, te slobodnim civilnim korištenjem cijelog poluotoka. S obzirom na sadašnju situaciju Hrvatska se neće protiviti produženju mandata UNMOP, zaključio je veleposlanik Hrvatske u UN-u Ivan Šimonović, pozivajući Vijeće da podrži duh konstruktivnog dijaloga koji je otvoren u ovom pitanju između Hrvatske i Crne Gore.</p>
<p>VJEKOSLAV KRSNIK</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Đukanović: U Crnoj Gori moguć građanski rat</p>
<p>PODGORICA, 8. srpnja</p>
<p> - Crnogorski je parlament u subotu rano ujutro na svom izvanrednom zasjedanju usvojio rezoluciju kojom se odbijaju amandmani na jugoslavenski ustav koje je u četvrtak u Beogradu izglasala narodna skupština. Istog je dana crnogorski predsjednik Milo Đukanović izjavio u interviewu austrijskom listu Die Presse da postoji opasnost od izbijanja građanskog rata u toj republici zbog miješanja jugoslavenskih vlasti.</p>
<p>Na izvanrednom zasjedanju parlamenta Crne Gore usvojena je rezolucija u kojoj se kaže da Crna Gora ne priznaje i ne prihvaća nikakve političke činove koje jugoslavenske vlasti usvajaju bez sudjelovanja legitimnih predstavnka Crne Gore. Novi amandmani na jugoslavenski ustav bitno smanjuju politički utjecaj Crne Gore na savezne institucije, a jedan od njih omogućava jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, kojem mandat ističe 2001. godine, da se kandidira za još jedan mandat.</p>
<p>»Parlament ne priznaje i ne prihvaća promjene jugoslavenskog ustava, jer ih je odobrio nelegalni savezni parlament protiv volje većine stanovnika Crne Gore i grubim kršenjem ustavnih prava republike Crne Gore«. Rezolucija je usvojena u subotu rano ujutro s 36 glasa za i 18 protiv.</p>
<p>»Jugoslavenska vojska je dobrodošla u Crnoj Gori sve dok poštuje jugoslavenski ustav i ne miješa se u politički život. Međutim, činjenica je da se miješa u crnogorsku politiku i pruža potporu pristašama Miloševića«, rekao je austrijskim novinarima Đukanović.</p>
<p> »Mi imamo snage braniti Crnu Goru. Ako Milošević pokuša destabilizirati Crnu Goru, mi smo odlučni braniti našu državu, ne samo policijom već i širokim demokratskim pokretom«, kazao je. </p>
<p> Državni mediji u Beogradu u subotu uglavnom ne komentiraju pak čak ni ne spominju odluku crnogorskog parlamenta. Javnost u Srbiji uglavnom ne zna da je Crna Gora protiv ustavnih promjena i da je zajednička država u ozbiljnoj krizi. Predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak upozorio je da zaoštravanje odnosa između Beograda i Podgorice i eventualna primjena sile mogu dovesti do nove NATO intervencije protiv Srbije. Predsjednik Socijaldemokracije Vuk Obradović ispričao se, uz ostalo, crngorskom narodu zbog pritisaka beogradskog režima, a crnogorskom predsjedniku Milu Đukanoviću zbog stalnih napada pa i otvorenih prijetnji. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Propao američki raketni pokus</p>
<p>WASHINGTON, 8. srpnja</p>
<p> - Sjedinjene Države u subotu nisu uspjele pogoditi i uništiti bojevu glavu u svemiru u testiranju proturaketnog oružja vrijednog 100 milijuna dolara u sklopu predloženog Nacionalnog raketnog sustava, objavilo je ministarstvo obrane. »Nismo presreli bojevu glavu. Razočarani smo«, rekao je direktor projekta general Ronald Kadish. Ovo je drugi neuspjeh u tri iskušavanja sustava i to bi moglo imati težinu na donošenje odluke američkog poredsjednika u sljedećih nekoliko mjeseci o planiranoj izgradnji radara na Aljasci za ograničenu raketnu obranu za iduću godinu, čemu se jako protive Rusija i Kina.</p>
<p> Kadish je rekao da se oružje tipa »pogodi i ubij«, teško 55 kilograma i ispaljeno s atola Kwajelein u središnjem Pacifiku nije odvojilo u drugom stupnju od svoje rakete za uzlijetanje i tako nije dobilo priliku da presretne bojevu glavu lansiranu 20 minuta ranije iz zračne baze Vandenberg u Kaliforniji. Prototip obrambenog raketnog oružja namijenjen je za lov, presretanje i uništavanje bojevih glava u letu u svemiru. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Putin najavio korjenitu reformu Jeljcinove Rusije</p>
<p>Prva poslanica pred oba doma ruskog parlamenta novog predsjednika Rusije / Putin je u šest točaka pobrojao najvažnije strateške zadatke koje treba provesti kako bi Rusija postala gospodarski jaka i demokratski priznata država prema međunarodnim standardima</p>
<p>MOSKVA, 8. srpnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> – Učvršćivanje ruske države i s time u vezi uvođenje reda u organima vlasti kako bi se stvorili preduvjeti za ostvarenje tri najvažnija cilja – stabilan ekonomski razvoj zejmlje, sloboda poduzetništva i inicijative građana te jačanje demokracije i širenja ljudskih prava – glavni su programski unutrašnjopolitički zadaci koje je predsjednik Rusije Vladimir Putin odredio u subotu u svojoj godišnjoj poslanici pred članovima oba doma ruskog parlamenta.</p>
<p>Na međunarodnom planu Rusija će voditi aktivnu, samostalnu i pragmatičnu politiku, a glavni ciljevi bit će eknomska učinkovitost zemlje i zaštita nacionalnih interesa, najavio je Putin, dodajući da je Rusija uključena u sve međunarodne procese, uz ostalo i u ekonomsku globalizaciju, te je naglasio da ne smije »prespavati« ni informacijsku revoluciju. Priznajući da Rusija ima problema u međunarodnoj areni Putin je te probleme objasnio ostacima hladnog rata zbog čega njegovu zemlju ne prihvaćaju u svijetu uvijek realno i objektivno. Kao argument za tu tvrdnju ruski je predsjednik iznio primjer čečenske krize gdje je, po njegovim riječima, Rusija izložena agresiji međunarodnog terorizma. U kratkom vanjskopolitičkom bloku svog programskog govora Putin je još jedino osudio »humanitarne intervencije« u suverenim državama. O odnosima s NATO-om i Zapadom kao i Kinom i drugim velikim državama Putin nije govorio.</p>
<p>Osnovna karakteristika prvog programskog govora Vladimira Putina jest što je otvoreno progovorio o glavnim unutrašnjepolitičkim problemima suvremene Rusije, naznačujući da će svoju aktivnost usmjeriti upravo na rješenje tih problema. Na prvo mjesto stavio je katastrofalnu demografsku sliku Rusije. Sada u Rusiji godišnje umire 750.000 ljudi više nego što se rađa i ako se taj proces nastavi za 15 godina će se rusko stanovništvo smanjiti za 22 milijuna. Kao drugi zadatak Putin je označio stvaranje jake Rusije ali ne da se može suprotstavljati već da surađuje s drugim državama. Rusija u odnosu na posljednjih nekoliko godina bilježi neznatan ekonomski rast, ali u usporedbi s drugim državama ona sve više zaostaje. To zaostajanje za razvijenim zemljama uzelo je takve razmjere da Rusija praktički klizi prema »trećem svijetu«. Zato je po Putinu drugi najvažniji zadatak stvaranje gospodarski jake Rusije.</p>
<p>Kao treći unutrašnjopolitički zadatak Putin je naveo stvaranje građanskog društva u Rusiji. Korijeni nerazvijenosti građanskog društva, prema Putinu, su nedovoljno razvijeni politički i stranački sustav u Rusiji. Jaka građanska država nezamisliva je bez demokracije, ali i za jedno i za drugo potrebne su jake političke stranke koje će međusobno konkurirati rekao je Putin, napomenuvši da danas u Rusiji praktički postoje »činovničke stranke« i da se borba za vlast vodi »političkom trgovinom činovnika i klanova«. </p>
<p>Kao četvrti zadatak Putin je označio razvijanje slobode sredstava masovnog informiranja bez kojih nije moguće stvoriti građansko i demokratsko društvo. Međutim danas su ruski mediji u pravilu u rukama nosilaca krupnog kapitala i klanova koji se međusobno bore i koji čak napadaju i državu, pa se o slobodi javne riječi ne može odviše govoriti. Trebamo stvoriti sve uvjete za ravnopravnost i slobodu medija u okviru informacijskog biznisa, rekao je Putin.</p>
<p> U okviru reformi vlasti Putin je najavio formiranje državnog vijeća koje bi dobilo ovlasti umjesto sadašnjeg gornje doma parlamenta. Za osnivanje državnog vijeća potrebna je promjena Ustava ali ju Putin u svom programskom govoru nije konkretno najavio. Učvršćivanje države te reorganizacija i uvođenje reda u organe vlasti za Putina je put kojim će se spriječiti i danas razgranata korupcija u društvu.</p>
<p>BOGOLJUB LACMANOVIĆ</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="22">
<p>S obzirom kako je g. K. Pavelić pristalica lika i djela Franje Tuđmana, njegova teorija ima veze s Canjuginim »stališima«</p>
<p>Po Zakonu o javnom priopćavanju (čl. 31. i 35.) želim ispraviti krivu informaciju koja je objavljena u »Vjesniku« od dana 05. 07. 2000. godine pod naslovom »Tko je osnovao HSP: Krešimir Pavelić ispravlja D. Paragu i G. Jurišića, na osnovi krivih informacija g. Krešimira Pavelića.</p>
<p>Prva kriva informacija je, da je Machievelli meni moralni uzor. Nije, jer postupam suprotno od tog talijanskog političara: Za osvajanje vlasti koristim sva dopuštena sredstva demokracije, i to zavisno od moralnog kriterija. Gosp. K. Pavelić nema pravo suditi o meni kao osobi kojoj »su moralni uzori sumnjivi«, jer me osobno ne poznaje, a javnost zbog medijske blokade protiv Parage nije upoznata s mojim političkim moralom, koji sam naučio iz nauka Oca domovine Ante Starčevića i političke prakse Dobroslava Parage, danas nesumnjivo prvim moralnim političkim uzorom Hrvatske. Prije 10 godina bila su dva moralna autoriteta u Hrvatskoj – Ante Paradžik i Dobroslav Paraga, a g. K. Pavelić se kao pristalica Franje Tuđmana stavio na stranu ubojica Ante Paradžika. Gospo. glasnogovornik »nižih slojeva pučanstva« iz samozvanog i takozvanog »kluba obnovitelja Hrvatske stranke prva« mi podmeće kako govorim u ime osobe (g. Ante Paradžika) koja nije među živima, kada sam rekao da je Paraginu inicijativu o obnavljanju odnosno osnivanju Hrvatske stranke prava u Zagrebu proveo Ante Paradžik. Ostajem kod svog iskaza, jer postoji inicijativa u obliku pisma koju je Dobroslav Paraga iz Beča poslao u Zagreb Anti Paradžiku kojem, ne samo da ga je poznavao, nego mu je bio i prijatelj u pravom smislu te riječi. S druge strane, g. K. Pavelić citira poglavnikovog zeta Srećka Pšeničnika koji je umro prije nekoliko mjeseci. Zbilja, tko je machiavellist u državi Hrvatskoj? Zar g. K. Pavelić zbilja misli da bi D. Paraga bio tako neozbiljan da obnavljanje jedne ozbiljne političke stranke kao Hrvatske stranke prava obavi na groblju? Gospo. K. Pavelić spominje pokojnog Antu Paradžika kao bivšeg člana Hrvatske demokratske stranke, a svoje članstvo u HDS prešućuje. Što to sad znači? Dok je sjedio u debeloj hladovini HDZ i HDS, K. Pavelić nije dobio funkciju, te dobiva funkciju tek u Hrvatskoj stranci prava.</p>
<p>Gospo. K. Pavelić predbacuje Dobroslavu Paragi da je u posljednjih 10 godina stalno tvrdio kako je on (Paraga) obnovio HSP. Pored šume, g. K. Pavelić ne vidi stabla, te stalno tvrdi kako je on (K. Pavelić) započeo sa osnivanjem poticajnog odbora za obnavljanje Hrvatske stranke prava. Da, g. Paveliću, ali da nije bilo Paragine inicijative, tko zna bi li ste započeli s osnivanjem poticajnog odbora. Da li možda zato što u HDZ i HDS niste dobili funkciju?</p>
<p>Nije neistina kada sam tvrdio da je g. K. Pavelić objavio prilog u knjizi izdanoj 1991. godine, ponavljam, još za Paradžikovog života, pod naslovom »Borba za hrvatsku državnu nezavisnost« (D. Paraga – A. Paradžik). Prilog autora Krešimira Pavelića u knjizi nalazi se na strani 235. Tamo se može pročitati ono što je Krešimir Pavelić napisao, naime, da se pri imenovanju članova poticajnog odbor za osnivanje Hrvatske stranke prava moralo posegnuti za »nižim slojevima pučanstva« (valjda, u nedostatku pripadnika »viših slojeva« u koje se možda ubraja sam gospodin Krešimir Pavelić) čime je mislio na radnike i službenike. S obzirom kako je g. K. Pavelić pristalica lika i djela Franje Tuđmana, nije isključeno kako njegova teorija ima veze s »naukom« Zlatka Canjuge o »stališima«. Vrlo rado ću tu činjenicu dokazati na sudu ako treba, a ako bude trebalo, g. K. Pavelić će morati dokazati kako su moji moralni uzori sumnjivi. Ponavljam, moji moralni uzori su Ante Starčević i Dobroslav Paraga, a ne Machiavelli ili Tuđman. Na kraju, što g. K. Pavelić od toga ima što kao propali predsjednik svoje one man show stranke (HDSP) stalno forsira pitanje tko je obnovitelj Hrvatske stranke prava, kada je kao njen tajnik dao ostavku u njoj i kao Tuđmanov pristalica osnovao jednu satelitsku »pravašku stranku«. Kad nije uspio s tom strankom, sada misli postići uspjeh s nekakvim »Klubom obnovitelja«. Obnovitelj Hrvatske stranke prava je, ako baš hoćete, hrvatski narod, g. Krešimiru Paveliću, a da li je netko kao Dobroslav Paraga pokrenuo inicijativu, i netko drugi poput Vas tu Paraginu inicijativu proveo, srediti papire za registraciju nema smisla stalno ponavljati, pogotovo kada u Hrvatskoj ima pola milijuna nezaposlenih. Da li samozvani takozvani »Klub obnovitelja s Krešimirom Pavelićem može riješiti alarmantnu gospodarsku krizu u našoj Republici ili Hrvatska stranka prava na čelu s njenim predsjednikom Dobroslavom Paragom? Vaša »istina« nije ujedno i moja, jer smo nas dvojica dva različita svijeta. Daj Bože da Vam Bog prosvijetli pamet i da počnete razlikovati dobro od zla. </p>
<p>GORAN JURIŠIĆ, voditelj Ureda za odnose s javnošću, HSP 1861 Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Predsjednik Udruge sudaca Gredelj bučno apostrofira ustavne odredbe i načelo neovisnosti sudaca, zaboravljajući da suci nisu faraoni nego građani </p>
<p>U vremenima međustranačke i druge vike oko gospodarskoga, pravosudnoga i društvenog kolapsa, lako se marginalizira ono važno, a prednost dobije ono bučno.</p>
<p>Tako predsjednik Udruge sudaca gospodin Gredelj bučno apostrofira ustavne odredbe i načelo neovisnosti sudaca, zaboravljajući da suci nisu faraoni nego građani koje su njihovi sugrađani svojom slobodnom voljom na zakonom dogovoren način izabrali da na temelju volje tih istih građana, materijalizirane u zakonima, donose odluke važne i za pojedince i za društvo.</p>
<p>Uz nedvojbenu činjenicu da su vrlo često uvjeti rada sudaca objektivno vrlo loši (neodgovarajući radni prostori, nedobivanje niti zakonskih tekstova, nedostatak često i papira i dr.), potrebno je pogledati i kako suci poštivaju procesne zakone.</p>
<p>Neka g. Gredelj odgovori zašto suci gotovo nikad ne poštivaju Zakon o parničnu postupku u nekim dijelovima, pa – ne objavljuju presude odmah na ročištu po završetku rasprave, a niti u složenim predmetima u roku osam dana u pisanu obliku nego se čeka mjesecima, zašto nepotpune tužbe ne šalju na ispravak (i u predviđenim slučajevima odbacuju), nego takve nepotpune često dostavljaju protivnoj stranci, zašto se ne odražavaju stvarna pripremna ročišta kako su zakonom predviđena, zašto se donose presude zbog izostanka kada za to nema uvjeta i kada se time samo odugovlači i poskupljuje postupak, zašto ne izriču kazne za česta i raznovrsna postupanja koja stvarno znače nepoštivanje suda i destrukciju postupka nekog od sudionika, zašto ne primjenjuju kako treba pravila o vrijednosti spora kako traži Zakon o sudskim pristojbama i dr.</p>
<p>Staro je pravilo – »najprije pomesti pred svojim vratima«, a onda steći pravo govoriti dalje.</p>
<p>Za neovisnost sudaca i status sudstva kao neovisne vlasti koja je ovlaštena i dužna primjenjivati zakone kao javno izraženu volju uvijek ću se zauzimati zajedno s g. Gredeljem – a slobodan sam reći i više od njega, jer smatram da suci imaju čovjeku neprirodnu i gotovo »božansku« funkciju u društvu – funkciju suđenja među ljudima.</p>
<p>Stručnost čast, poštenje, marljivost i ugled nijednog suca ne smije biti nimalo upitna, i mora biti njegova osobna svetinja kao i svetinja društva u kojem je sudac.</p>
<p>Smatra li predsjednik Udruge sudaca Gredelj da svi danas zadovoljavaju ta traženja?</p>
<p>Suci moraju biti oni najvredniji i najčasniji među nama u čije ruke prepuštamo odlučivanje o dijelu naših sudbina i udruga sudaca treba činjenicama »pogledati u oči« i s načelnih stajališta sići na konkretne probleme.</p>
<p>Konačno, smatram također apsolutno neprihvatljivim da se nositelji jedne doživotne i neovisne vlasti udružuju u bilo kakve udruge – jer su udruge uvijek interesna udruženja nekih članova društva radi promicanja vlastitih interesa, a to smatram neprispodobivim nositeljima sudske funkcije u društvu. Upravo samim tim se suci svrstavaju u ograničeno interesno udruženje cehovskog tipa i time sami pomalo i neizravno destruiraju posebnost svog ustavnoga i društvenog statusa koji su im dali ostali građani.</p>
<p>Postupanja Gredelja prilično sliče »cehovskom« pristupu, a pravosuđe nije ceh i predstavniku članova »doživotno« izabrane vlasti u državi takav pristup ne može se tolerirati u zemlji slobodnih građana.</p>
<p>Pravni poredak traži stabilnost, izvjesnost i sigurnost, a kod našeg pravosuđa stabilno, izvjesno i sigurno je samo da će postupci trajati dugo i mučno.</p>
<p>Velik bi se dio problema u našem pravosuđu riješio već samim činom kada bi sudovi počeli primjenjivati postojeće zakone onako kako to ti zakoni propisuju. Može li predsjednik Udruge sudaca Gredelj objasniti u ime kojeg to općeg dobra sudovi ne primjenjuju u cijelosti postojeći Zakon o parničnom postupku.</p>
<p>Je li moguće da su kod nas svi predmeti »vrlo složeni pa se ne objavljuju presude (čitati: »ne presuđuje«) na kraju zadnjeg ročišta za glavnu raspravu, a niti objavljuju presudu pisanim putem u roku osam dana – kako zakon traži, nego to čine nakon nekoliko tjedana ili mjeseci razmišljanja o predmetu?</p>
<p>Ako neki dijelovi određenih procesnih zakona nisu odgovarajući, a apsolutno smatram da bi određene stvari procesno trebalo doraditi i promijeniti, zašto Udruga sudaca jasno i javno na to ne uputi i potencira da javnost utječe na svoje zakonodavno tijelo da te procesne zakone odgovarajuće izmijeni?</p>
<p>Zašto Udruga sudaca ne kaže jasno koji su objektivni, a koji subjektivni razlozi takva stanja u pravosuđu, dakle, konkretnim i stvarnim pitanjima od kojih ovisi funkcioniranje pravosuđa, a time i društva u cjelini, nego se bavi samo velikim »strateškim« i ustavnim pitanjima i doživotnim pozicioniranjem svojih »članova – tipično uskim cehovskim pristupom.</p>
<p>Ako su se već odvjetnici kao cjelina »skutrili odavno u svojem »cehovskom« udruženju, bez odgovarajućeg angažmana na pitanjima općeg dobra, trebaju li i suci, kao jedna od doživotno izabranih vlasti, slijediti takav primjer?</p>
<p>Bori li se to predsjednik Udruge sudaca za dobrobit konkretnih članova jedne interesne skupine u društvu (sudaca) ili za opće dobro?</p>
<p>Interesni osobni sukob općeg i posebnog je vječan i razumljiv, ali samo oni koji se mogu othrvati prevalentnom utjecaju posebnog na svoje javno djelovanje imaju mogućnost konstruktivna doprinosa općem dobru, a što valjani pravni i pravosudni sustav nedvojbeno jeste u svakoj zemlji.</p>
<p>Predsjednik Udruge sudaca Gredelj očito je mnogo više sudac nego građanin, i neka mi bude dopušteno reći: u svakoj normalno uređenoj zemlji prvi je građanin i sve postoji samo radi njega. Ako taj građanin ne može dobiti pravorijek od suda svoje zemlje za izvjesno i normalno vrijeme – tada takvo pravosuđe jednostavno ne valja, tada su građaninu uskraćena njegova elementarna ljudska prava, a sve riječi o pravu i pravdi su obična tlapnja i magla – i takvo stanje treba pametno i radikalno mijenjati.</p>
<p>Svi smo pozvani pridonositi općem dobru, putem kojeg ostvarujemo i svoje posebno dobro. Ako nam je, međutim, prvi interes ostvarivanje svojega posebnog dobra, tada samo slučajno možemo nešto pridonijeti općem dobru. A ako nema dovoljno kvalitetnoga općeg dobra tada niti pravo nema pravog smisla, a da ne govorimo da je riječ pravda tada isključivo oratorsko licemjerje. </p>
<p>JADRANKO ČRNKO, odvjetnik Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="24">
<p>Mladić poginuo dok je silazio s honde</p>
<p>DUBROVNIK, 8. srpnja</p>
<p> – Božo Kevo (17), iz mjesta Čelopeci u Župi dubrovačkoj, poginuo je u subotu iza tri sata ujutro nakon što je sišao s motocikla honda, bez registarskih oznaka, kojim je upravljao M. L. (17) iz Župe dubrovačke. Naime, nakon što se iskrcao s honde mladića je udario autobus »Atlasa« DU 381-T, koji je prolazio kroz mjesto Srebreno, smjerom zapad-istok. Autobusom je upravljao S. A. (49) iz Dubrovnika, a poradi neprilagođene brzine prednjim je dijelom udario u pješaka Božu Kevu. Uslijed udara mladić je odbačen izvan kolnika u dubinu uz cestu preminuvši na tom mjestu oko 3.15 sati. Očevid na mjestu nesreće, priopćeno je iz PU dubrovačko-neretvanske, obavio je istražni sudac Županijskoga suda u Dubrovniku uz nazočnost djelatnika Postaje prometne policije Dubrovnik. (K. C.)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Filipini: Tajfun odnio 40 života</p>
<p>MANILA, 8. srpnja</p>
<p> – Tajfun Kai Tak koji je prešao preko sjevernih Filipina odnio je 40 života, a broj mrtvih bi mogao i porasti nakon potapanja jednog broda zbog nevremena. Prema riječima dužnosnika obalne straže pukovnika Erwina Balagesa, brod se prevrnuo u petak uz obalu Natangasa u nevremenu koje je uslijedilo zbog tajfuna. Tri su tijela pronađena, a 20-ak je osoba spašeno dok spasioci nastavljaju tražiti preostale putnike jer se procjenjuje da je na brodu bilo 30-ak osoba.</p>
<p> Osim toga, 37 osoba je smrtno stradalo u različitim nesrećama uzrokovanim nevremenom, objavio je Centar za vladinu koordinaciju za katastrofe. I Japan je u subotu pogodio tajfun pri čemu su dvije osobe poginule u blizini Tokija, a stotine ih je bilo prisiljeno potražiti sklonište zbog klizanja tla. Klizanje tla uzrokovano sezonskom olujom uništilo je stotine domova u predgrađu Tokija i tajfun bi mogao donijeti 30-45 centimetara kiše po četvornom metru prije nego krene dalje, objavio je japanski Meteorološki ured. (Hina/AFP/Reuters)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Novi potres u Nikaragvi</p>
<p>MANAGUA, 8. srpnja </p>
<p> – Drugi jaki potres u posljednja dva dana pogodio je u petak Nikaragvu, objavile su u subotu vlasti u Managui dodajući da su u drugom potresu poginule najmanje dvije osobe, pet ih je ranjeno a uništeno je više kuća. Epicentar potresa, jačine 5,2 stupnjeva po Richterovoj ljestvici, bio je u blizini grada Masaye oko 30 kilometara jugo-istočno od Manague, objavili su dužnosnici seizmološkog centra. Potres se osjetio i u glavnom gradu koji je nakratko ostao bez električne energije. Ovaj je potres uslijedio samo dan nakon potresa jačine 5,9 stupnjeva po Richterovoj ljestvici koji je u petak pogodio priobalno područje Nikaragve. U tom je potresu poginulo najmanje četvero djece, a uništeno je i oko 1000 kuća. Središnja Amerika seizmološki je vrlo aktivno područje. Jaki potres pogodio je Managuu u prosincu 1972. kada je živote izgubilo 7000 osoba. (Hina/Reuters)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="27">
<p>Znatno više sezonaca u Dalmaciji</p>
<p>SPLIT, 9. srpnja</p>
<p> - Veliki val nezaposlenosti sve više zahvaća Splitsko-dalmatinsku županiju, a gužve u splitskom Zavodu za zapošljavanje sve su veće. Za bilo kakvim poslom trenutačno tragaju 44.943 evidentirane osobe od kojih najveći broj živi u Splitu, Sinju, Kaštelima, Imotskom i Solinu.</p>
<p>Dominiraju kvalificirani i visokokvalificirani radnici (38,5 posto) i srednjoškolci dok je najmanje nezaposlenih među osobama s visokom stručnom spremom. Uspoređujući prošlu i tekuću godinu vidimo da je nezaposlenost u 2000. godini porasla za 5,9 posto. Među nezaposlenim ljudima nalazi se 11.820 osoba ispod 30 godina koje nemaju niti jednoga dana radnog iskustva što znači da se na listi nezaposlenih nalazi neiskorišteni kadar - kazao je Miro Burazin, načelnik odjela za posredovanje u splitskoj podružnici Zavoda za zapošljavanje.</p>
<p>Iako je nezaposlenost u Splitsko-dalmatinskoj županiji dosegla kritičnu točku, naziru se manji pozitivni pomaci u segmentu sezonskog zapošljavanja. U lipnju je zabilježen pad nezaposlenosti za 3 posto (upola više nego prošle godine). Sezonskih radnika najviše je na makarskom području (36 posto) te na Braču i Hvaru, a mahom se radi o priučenom ugostiteljskom kadru, odnosno osobama koje obavljaju pomoćne poslove. Na privremene poslove u turizmu najčešće se odlučuju žene. (M. J.)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Dubrovačkim hotelima počeli stizati krediti</p>
<p>DUBROVNIK, 9. srpnja</p>
<p> - Dubrovačkim su hotelima ovoga tjedna napokon počeli stizati dugoočekivani krediti Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Doduše, zasad navodno »sjedaju« samo na račune kućama iz Grupacije Hoteli Dubrovnik (u sklopu koje je 17 hotela iz portfelja Dubrovačke banke) dok su ostali još na čekanju. Ukupno bi u idućih nekoliko dana novac moralo dobiti trinaest hotela. S obzirom da je sezona već pripremljena, krediti će pokrpati samo najnužnije zaostatke i dugovanja. Pitanje je, međutim, koliko će, i ako će to moći, utjecati na sve glasnije najave s ovdašnjeg područja o vrućoj dubrovačkoj zimi. Na mogućnost socijalnih nemira ukazano je tijekom gotovo četverosatne sjednice Strukovne grupe dubrovačko-neretvanskih hotelijera i ugostitelja što se protekloga tjedna u nazočnosti direktora za Sektor turizma pri HGK Adalberta Humskoga održala u dubrovačkome Hotelu Lero. Tom su prigodom, naime, podaci što ih je za lanjsku godinu nazočnima predstavila Marica Pulitika, stručna suradnica Županijske komore Dubrovnik, upozorili na više nego alarmantnu situaciju da je turizam Dubrovačko-neretvanske županije u daleko gorem položaju od turizma u ostalim dijelovima Hrvatske, te da je posljednji trenutak da se Dubrovniku pomogne u izbjegavanju najgorega - zatvaranju hotela i otkaza. Ostvareni je turistički promet lani zabilježio pad posjetilaca od 14 posto, noćenja od 18 posto, navela je stručna suradnica Županijske komore Dubrovnik Marica Pulitika. (K. C.)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Štrajk u sinjskoj »Dalmatinki«</p>
<p>SINJ, 8. srpnja</p>
<p> – Djelatnici tvornice konca »Dalmatinke« u Sinju su i dalje u štrajku, koji su krenuli u petak oko 12 sati. Naime, sinjski su proizvođači konca otišli u štrajk zato što im još nije isplaćena, zarađena i obećana plaća za travanj ove godine. Podsjetimo: sinjska »Dalmatinka« s 850 zaposlenih je u 100-postotnom vlasništvu države. (N. M.)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Kroz Istru ušlo 14 posto više turista</p>
<p>PULA, 8. srpnja</p>
<p> - Preko triju graničnih prijelaza u Istarskoj županiji - Plovanije, Kaštela i Požana - od petka do subote u 13 sati u Republiku Hrvatsku je ušlo 84.624 putnika - 76.222 stranih i 8402 domaćih, što je oko 14 posto više nego lani i šest posto više nego prije tjedan dana - doznaje se od predstavnika granične policije istarske Policijske uprave. Samo je u petak preko tih triju graničnih prijelaza u Istri ušlo 47.624 turista - 42.222 stranih i 5402 domaćih. Među stranih turistima najviše je bilo Slovenaca te Talijana i Nijemaca. Većih gužvi i čekanja nije bilo, a u Hrvatsku se ulazilo u dvije te povremeno i u tri kolone. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="31">
<p>Linić: Premijer se uporno bori da nitko ne ode iz koalicije </p>
<p>Premijer Račan se uvijek i uporno bori i čini sve da koalicija šest stranaka čvrsto i radi i živi. Premijer Račan bori se za svakoga da ostane u koaliciji i da na neki način uvaži i programske i osobne specifičnosti. Napor je i biti u koaliciji i održati je / Proces privatizacije brodogradilišta kreće već ovaj mjesec! / U ovih pet mjeseci Vlada je pokazala da sve ide na natječaj. O svemu će se odlučivati transparentno</p>
<p>• Gospodine Liniću, IDS je najavio proglašenje euroregije Istre do kraja godine, s tim da bi u sastav te regije osim nekoliko slovenskih i talijanskih općina te Istarske županije ušle, nakon eventualnih referenduma i, kako govore, Liburnija te otoci Cres i Lošinj?</p>
<p>– O tome se ne bih izjašnjavao kao potpredsjednik Vlade. Uvijek polazim od toga da političke stranke imaju pravo pokazati što je njihov program. Kad govorim kao SDP-ovac koji dolazi iz Primorsko-goranske županije, tvrdim da ćemo građanima ponuditi puno uspješniji program i pokazati da teritorijalne aspiracije, stalne rasprave o granicama, dijeljenje Hrvatske i, rekao bih, nekakvo autonomaštvo i zatvaranje, nije dobro ni za regiju, a nije dobro ni za razvoj Hrvatske. Na području na kojem se djeluje treba se boriti za boljitak toga područja a samim tim stvarat ćemo, na neki način, jaču i sigurniju Hrvatsku.</p>
<p>• Rekli ste autonomaštvo?</p>
<p>– Ne, iako na neki način zatvaranje nekih regija to može značiti. Nisam rekao da je taj njihov program autonomaštvo. Ali, smatram da i takvih programa ima. Jačanjem lokalne samouprave a zadržavajući čak i postojeće teritorijalno ustrojstvo koje nije dobro i koje će vrijeme pregaziti i pokazati koliko je veliki broj loših rješenja, može se dosta toga napraviti. Treba iskoristiti tu dobru volju jer ljudi žele i s manjim jedinicama nešto doprinijeti i stvoriti. Treba i to probati stimulirati i davanjem određenih ovlasti lokalnoj samoupravi. </p>
<p>• Uspjet ćete uvjeriti stanovništvo Istre...?</p>
<p>– Nikoga ne mislim uvjeravati. To je program. Oni mogu birati. Prema tome, građani će birati ono što im se više sviđa.</p>
<p>• Mislite li da će biti prihvaćen Vladin prijedlog o pet regija (prema kojem je Istarska županije subregija u Primorskoj regiji)?</p>
<p>– S time se ne opterećujem. To je sada samo prijedlog. Kao potpredsjednik Vlade u ovom trenutku radim na provođenju zakona i, rekao bih, na kreaciji nekih zakona vezanih uz gospodarstvo i zaista ne bih govorio o tome što stranke programski pokušavaju u ovom dijelu Hrvatske dobiti ili učiniti. </p>
<p>• Vaše stajalište o ideji jačeg vezivanja triju stranaka, inače, članica koalicije Vlade: LS-a, HNS-a i IDS-a?</p>
<p>– To je nešto što uvijek može koaliciju ojačati. To je njihovo pravo i ne vidim u tome ništa lošega. Polazim od toga da su i SDP i HSLS jače vezani svojim sporazumom, prema tome, bit će možda i puno lakše ako budu dva jaka sporazuma koja bi koaliciju učvrstila. </p>
<p>• Ali, premijer Račan je u nedavnom intervjuu povodom spekulacija u vezi s tim rekao – ako žele, neka odu?</p>
<p>– Uvijek polazim od toga da kad se uđe u koaliciju, treba pokazati da smo odgovorni i da možemo nositi teret koalicije, tako da se, manje-više, i premijer Račan uvijek i te kako uporno bori i čini sve da koalicija šest stranaka čvrsto i radi i živi. Premijer Račan bori se za svakoga da ostane u koaliciji i da na neki način uvaži i programske i osobne specifičnosti. Napor je i biti u koaliciji i održati je. Kod premijera Račana posebice primjećujem kako se uvijek bori da nitko ne ode. </p>
<p>• Evo, jedno pitanje vezano uz posao. Brodogradilišta. Hoćete li ih prodati?</p>
<p>– Sigurno. Brodogradilišta će se nastojati privatizirati. Dio privatnog kapitala koji se time dobije treba na neki način unijeti u brodogradnju da dobijemo moderniju tehnologiju i odgovorne ljude koji neće raditi cirkuse koji se rade, a to znači neprekidno angažiranje državnog proračuna za loše ugovore i loše vođene poslove. Neprekidni gubici su znak loših uprava i loših ljudi koji vode brodogradnju. I očito je da to moramo promijeniti. Privatizacija je jedan od tih modela.</p>
<p>• Postoje li neki vremenski rokovi kada bi krenuo taj proces?</p>
<p>– Tijekom sedmog mjeseca će Vlada krenuti u brodogradnju, raspravljati i utvrditi nekakve mjere i programe što dalje.</p>
<p>• Sad opet moram postaviti pitanje vezano uz špekulacije da će »Viktor Lenac« preuzeti brodogradilišta »3. maj«, gdje je nedavno smijenjena uprava, i Kraljevicu?</p>
<p>– U ovih pet mjeseci, što je uvijek Vlada radila? Transparentno. Prodaja ne može ići po tome poznam li ja Vrhovnika (direktora »Viktora Lenca«, op. a.) ili ne znam. Je li on zainteresiran, ili nije. Prodaja znači da će se obvezno ići i na međunarodni natječaj, da će se pokušati naći više ponuđača, a onaj tko ponudi bolje programe dobit će brodogradilišta. A to što ova uprava (u brodogradilištu »3. maj«, koja je smijenjena, op. a.) nema odgovora na dubioze, na pljačku koja je organizirana u državnom proračunu, nešto govori. Ništa bolja nije ta uprava, ili bivša uprava. Ova zadnja govori nismo mi krivi što je ona bivša pokrala. Ona bivša spominje one prije njih. Od 1991. godine, uzmimo, u brodogradnji sve ide nizbrdo. Ali, ipak, vidimo, u »Uljaniku« je nešto bolja situacija. Kada govorimo o tome, nismo generalni, ali je pokazano u Puli da je moglo biti i nešto drukčije, da su mogli biti uspješniji, da se u posljednje dvije godine moglo nešto učiniti, dok kod drugih imamo da je u posljednje dvije godine još lošije. I što sad oni čine? U Rijeci je gospodin Vrhovnik izrazio nekakav interes, i odmah – Linić je lopov. Zašto? Zato što se zna s Vrhovnikom? Zato što smo u istoj stranci? Je li to ozbiljno? Vidite li da čovjek koji vodi tu upravu mora otići. Jer, to nema nikakve veze. U ovih pet mjeseci Vlada je pokazala da sve ide na natječaj. O svemu će se odlučivati transparentno. Meni je drago da je »Viktor Lenac« zainteresiran. Zašto bivša uprava nije već pripremila brodogradilište za privatizaciju? Uprava je trebala pronaći zainteresirane ljude za brodogradnju jer u svijetu imate masu brodogradilišta, masu privatnih vlasnika – zašto ih uprava nije »dopeljala«? Jesmo li već mogli imati deset konkurenata i ozbiljno razgovarati? Jesmo. Evo, vidite, to je to. Bitno je da se mi bavimo insinuacijama pojedinih neodgovornih ljudi. Vodi li to nekamo? Tko će ozbiljan sada početi razmišljati o ulaganju? Umjesto da se kaže, evo, deset ponuda boljih od Vrhovnikove. </p>
<p>• S Vama se ne slažu ni Vaši partneri iz Rijeke, PGS?</p>
<p>– Zato se i razlikujemo. Zato nismo ista stranka. Mi smo partneri, ali se mi razlikujemo i po ljudima i po programima. mene prozivaju za brodogradilište i kažu, eto, u Vladi je i što nam čini. Pazite, ti radnici brodogradilišta mene već deset godina prozivaju. Godine 1990. sa smjenom prvog rukovodstva u »3. maju«, koje je vodio Aliceo Frank, već sam se odredio o tom novom rukovodstvu koje je preuzelo brodogradilište. Vrlo negativno. Tko me je skoro smijenio? Radnici. Pokazalo se da je bio stravično neodgovorna osoba, da je nanio najveće štete. Otjerao je neke od najvećih brodovlasnika. Je li bio Slavko Linić u pravu? Jest. Isto se to dogodilo i s drugom garniturom. Znate tko me opet najviše napadao? Sindikati i radnici. Što to pokazuje? Da bi se ti radnici duboko morali zamisliti zašto Slavko Linić uvijek na vrijeme kaže o čemu se radi. Imam pravo reći svoje mišljenje. Otvoreno ga govorim. A onda me žele likvidirati. Žele mi oduzeti pravo da imam glavu i da imam pravo govoriti. A baš ja imam pravo govoriti. Deset godina ni jednom nisam pogriješio u slučaju rukovodstva brodogradilišta »3. maj«. Tko je pogriješio? Radnici i sindikati. Uvijek su griješili. A je li to potrebno reći? Jest. A nitko se neće baviti time. A baš sad imam posebno pravo o tome govoriti. Sad sam potpredsjednik Vlade. Odgovaram u ime građana koji su me izabrali za zastupnika državnog vlasništva u tom »3. maju«. I to mi se želi oduzeti, da imam pravo govoriti. </p>
<p>• Kako to objašnjavate?</p>
<p>– Neredom. Senzacije. Svatko govori što god hoće. Ali, ne argumentima. Diskvalifikacijama. Ja ne govorim ni o čemu drugom nego o gubicima i o odgovornosti nekog za te gubitke. Ni to ne smijem reći. A ja samo pokušavam raditi svoj dio posla. Kada sam došao, prvih mjesec dana sam mogao govoriti o onome što sam zatekao i što mislim o onima koji su bili prije mene. Jeste li kad čuli da ja više govorim o tome? Ne. Došao sam i sad moram pokazati da od ovog što ima mogu nešto učiniti. Pokušavam raditi svoj posao. </p>
<p>• Kako objašnjavate da su Vas gotovo po svim novinama kritizirali zbog politike stečajeva?</p>
<p>– Zato što ja radim. Evo, zaključak Gospodarsko-socijalnog vijeća je da se slažu da se trebaju provesti stečajni postupci i strukturne promjene kako bi se očistila trgovačka društva koja su već davno prestala raditi. Jer je to u interesu radnika. Ali je netko radnike naučio da je stečaj zatvaranje radnog mjesta. Nije istina. Stečaj je usklađenje i sudsko pomaganje u odnosima vjerovnika i dužnika. Ali, nažalost, u stečaj idu i poduzeća u kojima uprave nisu usklađivale tržište i proizvodnju s brojem radnika. To se sada čisti. Zato što smo imali neodgovorne ljude koji su u biti uništili i državni proračun i krali građane Hrvatske, ugrozili te radnike. A mi to moramo sada očistiti. Moramo spašavati segment po segment, dio po dio. Negdje cijelo društvo uđe u stečaj i nastavi raditi ali tjeramo vjerovnike da se nagode oko dužnika. I to uz pomoć suda jer vidimo da sami neće. Sve to činimo u interesu radnika, a najviše nas napadaju radnici. Zašto? Zbog negativnih događaja u prošlosti oko svega toga. Moramo taj imidž promijeniti. Problem su dugovi i struktura, odnosno, neusklađen odnos između broja zaposlenih i proizvodnje. To se treba riješiti, jer se nema pravo sve uništavati. Ako je pet radnih mjesta od pedeset, tih pet je spašeno. Imaju sigurnu budućnost i mogućnost da sutra dođu opet do pedeset. A negdje će svi ostati. Govorilo se da će svih 12 tisuća radnika iz takvih poduzeća u kojima su inače neredovito ili nikako primali plaću, ostati bez posla. Sada je očito da će oko 8 tisuća zadržati posao, a oko 4 tisuće neće. Što je bolje? To mi probajte objasniti. Ako išta pokušate raditi, ne valja. Znam ja da ne valja. Stali smo mi na put svim onim kriminalcima koji su iz toga izvlačili svoju korist, ugrožavali radnike, pravili nered, gurali radnike i sindikate uvijek ispred samo da bi nastavili svoje crne poslove. </p>
<p>• Na listama popularnosti u pojedinim novinama, unatoč potpore iz dijela stručnih krugova, plasirani ste prilično nisko?</p>
<p>– Nikad me to nije opterećivalo. Rezultati mog rada vidjet će se naknadno. Kada sam 1999. došao u riječku gradsku upravu, nitko me nije volio. Ni uprava, ni vijećnici, ni moja stranka. Osam puta sam smjenjivan, kasnije me i Sabor smjenjivao. Nitko me nije htio. A kada sam odlazio? Nisam ovdje došao po političkoj podobnosti, nego po svom znanju, altruitetu i, rekao bih, dosta uspješnom radu. Prema tome, ne očekujem da će me cijelu ovu godinu netko voljeti. Moje aktivnosti i moj posao nikako nisu lagani. Posao nije dopadljiv. Međutim, vidjet ćemo što će biti s rezultatima. Zato se nikad ne opterećujem tim listama.</p>
<p>• Kada očekujete određeni napredak u zemlji?</p>
<p>– Već kraj godine će pokazati bitnije rezultate. Nadam se da ćete nam u tome pomoći. Stvarati sliku o Hrvatskoj. Ne trebate o hrvatskoj Vladi. Bitno je da se kaže kako je u Hrvatskoj.</p>
<p>• Očekuje li se do tada obrnut proces u odnosu na ovaj današnji, dakle, početak pada broja nezaposlenih?</p>
<p>– Sigurno.</p>
<p>MARKO BARIŠIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Šokiran sam odnosom novinara prema Vladi</p>
<p>• Rekonstrukcija Vlade...</p>
<p>– ... to je hrvatska tragedija. Tvrdim! Nitko u Hrvatskoj ne želi da nešto uspijemo. Nitko. Moram reći da sam šokiran i s vama novinarima. Ne date nam raditi. Smetate nam. Dapače, provocirate. Vi ćete reći - niste to vi. Ali, ja ponovno velim, što čeprkate po nečemu što smrdi? Zašto? Što želite pružiti hrvatskom narodu? Zaista vas to pitam? Pa, to je strava i užas.</p>
<p>• Mislite na objavljivanje imena ministara koji navodno odlaze u jednim dnevnim novinama?</p>
<p>– Mislim i na vaše pitanje. Pitajte onoga tko je to rekao. Pa, nisam ja taj. Ali, to je strava i užas, ljudi moji. Pogledajte, što mi imamo? Svi su nezadovoljni. I svi govore. Nesposobna Vlada. Glupa Vlada. Ne zna što hoće. Ne zna tko ju vodi. Mijenjamo Vladu. Mijenjamo članove Vlade. Oprostite. Hajde, mogu i razumjeti da građani i ne vjeruju u nas. Ali, tko od svijeta će vjerovati? Što mi želimo? Da sutra nemamo sutrašnjicu? Jeste li pitali novinara koji je napisao da mu je tu informaciju dao jedan od članova Vlade. Mislite li da je to stil pisanja u Hrvatskoj? Mogu li hrvatskoj stabilnosti doprinijeti novinari koji pišu – jedan od članova Vlade? Pa, napišite tko je taj – jedan od članova Vlade. Mislim, tko vam daje pravo da tako pišete. </p>
<p>• Ali...?</p>
<p>– ...Tko vam daje pravo... Vi morate nešto shvatiti... Ako vam je informaciju dao građanin ja se slažem da ga štitite jer mu vlast može naškoditi. Ali, ako je jedan član Vlade takve gluposti rekao, recite njegovo ime. On je javna ličnost, vi novinari trebate to reći. Pa da znamo tko radi a tko se bavi glupostima. Ali, ovakvo destabiliziranje Hrvatske. Pa to su štete. Mi stalno uništavamo svoju domovinu. </p>
<p>• Ali, u tome prednjače novine za koje se tvrdi da su bliske SDP-u?</p>
<p>– Zašto novinar ne objavi ime tog člana Vlade? Je li profesionalno da se to objavi? On nije građanin koga treba štititi od vlasti. On je vlast. Recite njegovo ime. Tražite od novinara da kaže njegovo ime. Pišite o tim novinarima koji ne stvaraju dobar imidž o Hrvatskoj. Pa, ja zbilja mislim da ne bi trebao svijet dolaziti kod nas. U ovoj zemlji ne vrijedi ništa. Zaista ne vrijedi ništa. Ispada da ništa nije učinjeno. Da ne znamo tko nam glavu nosi. Da jedan drugog smjenjujemo. Moram reći da sam pet mjeseci u ovoj Vladi. I mislim da je mnogo toga učinjeno. Sustavnih mjera ima. Osmišljenih programa i, rekao bih, planskih aktivnosti ima. Moram reći da izvanredno funkcioniram s ostalim članovima Vlade. Ali, ako bih to potražio u novinama, ja to ne bih našao.</p>
<p>• Kako to objašnjavate?</p>
<p>– To ne prodaje novine. Nego, stalno prostora dajete ljudima koji ne rade, koji vole prljati i koje vole senzacije prodavati.</p>
<p>• Ali, u plasiranju takvih senzacija prednjače novine za koje se drži da su bliske SDP-u odnosno predsjedniku Mesiću?</p>
<p>– Dobro, ali, trenutačno, razgovaram s vama, koji predstavljate Vjesnik i pitate me ta pitanja i ja pokušavam vama objasniti da su to šokovi za mene. To ne vodi nikamo. To su stvari koje me toliko razočaraju da bih jednostavno plakao. To je toliko nezdrava situacija da se bojim. Stvarno se bojim za Hrvatsku.</p>
<p>• Jeste li o tome problemu govorili s nekim iz Vlade?</p>
<p>– Ne. Ne. To je bezuspješno. Nećemo uspjeti. Jer, nitko neće postaviti ozbiljno pitanje.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Obala gori, vatra prijeti i vojnom skladištu</p>
<p>SPLIT, ROVINJ, ŠIBENIK, 8. srpnja</p>
<p> - Na jadranskoj je obali gorjelo i u subotu. Vatra se, potpomognuta jakim vjetrom proširila duž cijele hrvatske granice s Crnom Gorom i BiH, a najkritičnije je kraj Rovinja i Sinja. </p>
<p>Veliki požar u vojnom kompleksu Kukuzovac kraj Sinja koji je buknuo u petak u 16.30 sati je zaustavljen, ali još nije lokaliziran niti ugašen. Vatrena stihija je ponovno zaprijetila skladištu streljiva i susjednom naselju Radešić. I u subotu su prijepodne požar na Kukuzovcu gasila dva kanadera, a sinjski vatrogasci i još pedesetak gasitelja pripadnika Hrvatske vojske ne mogu prići požarištu zbog zaostalih mina. Vatrena je stihija na Kukuzovcu opustošila više od 50 hektara šume i niskog raslinja, no gasitelji su i dalje na terenu štiteći skladište streljiva Hrvatske vojske i susjedno naselje Radošić kraj Sinja.</p>
<p>Nažalost, ni ostala dva velika požara na Vrdovu i Svilaji još nisu ugašena gdje je zbog mina vatrogascima nemoguć pristup. Ti su požari pod nadzorom sinjskih vatrogasaca kojima su u pomoć stigli i kanaderi. </p>
<p>Ni požar koji je planuo još u srijedu na rovinjskom području između Bala i Rovinjskog Sela na lokaciji Španidiga u subotu nije ugašen. Zbog vjetra, koji puše sve jače, ugroženo je selo Stancija Čubani, pa će najvjerojatnije dvadesetak mještana biti evakuirano. Cesta Bale-Rovinj zatvorena je od 11,25 sati, a promet se usmjerava obilaznicom Bale-Sošići-Rovinj.</p>
<p> U pomoć rovinjskim vatrogascima stigli su pripadnici vatrogasnih postrojbi iz Poreča, Umaga i Pule, te kanaderi i helikopter Hrvatske vojske. Vatrogasni stožer Istarske županije pozvao je sve pripadnike profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasnih postrojba iz Istarske županije da se jave u službu.</p>
<p> U Dubrovačko-neretvanskoj županiji još gori kod mjesta Dubravka, na brdu Bjelatica. Požar kod mjesta Trnovica više nije aktivan, ali još gori sa strane Bosne i Hercegovine. </p>
<p>I na imotskom području su izbila dva manja požara. Požar koji je izbio u petak na području Brajice kod mjesta Danilo-Kraljice, u Šibensko-kininskoj županiji, ugašen je istog dana u 12,45 sati. U požaru je izgorjelo 10 hektara hrastove šume i niskog raslinja, a u gašenju je sudjelovao i kanader. Manji požari suhog raslinja izbili su tijekom dana i noći na osam mjesta u Šibensko-kninskoj županiji. I u Županiji zadarskoj bilo je slično... (Nedjeljko Musulin, Irena Dragičević, Katica Cikoja, Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Kramarić: Moramo razmišljati o novoj stranci centra</p>
<p>DUBROVNIK, 8. srpnja</p>
<p> - Dopredsjednik LS-a i saborski zastupnik Zlatko Kramarić rekao je u subotu da Liberalna stranka neće dovesti u pitanje postojanje šestorice, ali je dodao kako koalicija ima smisla samo ako svaka stranka napreduje unutar nje.</p>
<p>LS jest i ostaje dio koalicije, ali zadržava pravo na vlastito kritičko mišljenje. Kramarić je to izjavio u subotu na konferenciji za novinare u dubrovačkom hotelu »Excelsior«, a osvrnuo se i na nedavne izjave predsjednika Mesića u Đakovu glede rada šestorke. Kramarić je rekao da usuglašavanje, razgovori i dogovori moraju biti javnoga karaktera. Osječki gradonačelnik drži da Hrvatskoj nedostaje strategija gospodarskog razvoja te da LS mora razmišljati o stvaranju jedne »stranke centra« spomenuvši pritom kao 'moguće kandidate', uz LS, i HNS te IDS. Kramarić je kratko komentirao i problem »kadrovskih križaljki« kazavši kako se stječe dojam da se aktualna politika, i to od državne do lokalne razine, svodi upravo na njih. A o kadroviranju i koordiniranju u Dubrovniku su govorili i čelnici dubrovačkoga LS-a Dinko Mirić i Dražen Ćaleta. Oni su se, naime, složili kako su u Gradu isključivi koordinatori SDP, HSLS i HSS i njihovi čelnici. Isti su si, tvrde prvi ljudi LS-a, dali za pravo voditi politiku u Dubrovniku te će LS i nadalje nastaviti s političkom praksom »prokazivanja« takve prakse. Što se, pak, tiče najava oko novoga teritorijalnoga ustroja Hrvatske, predsjednik dubrovačkoga LS-a Mirić kazao je da će se stranka zalagati za Dubrovnik kao »posebnu regiju u povijesnim, kulturnim i inim granicama«. Tijekom konferencije najavljeno je i da će vrlo skoro biti objavljeni sastavi pojedinih nadzornih odbora dubrovačkih hotela te će se, rečeno je, napokon vidjeti po kojem su to »političkom ključu« tekla imenovanja istih. (K. C.)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>HSLS ne namjerava smijeniti Gorana Granića</p>
<p>FAŽANA, 8. srpnja</p>
<p> - Hrvatska socijalno liberalna stranka ne namjerava koalirati s HDZ-om, skretati udesno, smijeniti zamjenika premijera Gorana Granića, niti mijenjati koalicijske partnere, poručila je saborska zastupnica HSLS-a Jadranka Katarinčić-Škrlj u subotu na konferenciji za novinstvo, održanoj u Fažani nedaleko od Pule, opovrgavajući pritom, kako je rekla, »brojne netočne i neistinite napise u tisku kojima je cilj zavaditi pa vladati i destabilizirati Vladu«.</p>
<p> Komentirajući posljednje kadrovske promjene u Istri, koje su, po njezinim riječima, dovele do opravdanog nezadovoljstva, istaknula je kako upravo takvi kadrovski potezi negiraju optužbe HDZ-a da nova vlast tijekom kadrovskih promjena primjenjuje revanšizam. Naime, novoimenovani šef financijske policije u Istri te pročelnik pulske carinarnice nisu članovi nijedne stranke vladajuće koalicije. »Iako držim kako član HDZ-a, ako je stručan i kvalificiran, može kvalitetno obavljati odgovoran posao, smatram da su nužne konzultacije u takvim slučajevima s lokalnom sredinom, gdje se i provode takve kadrovske promjene«, rekla je Jadranka Katarinčić- Škrlj, dodajući kako takvog nezadovoljstva unutar koalicijskih partnera šestorice u Istri ne bi bilo da je to učinjeno.</p>
<p> V. d. predsjednika istarskoga Županijskog vijeća HSLS-a Elio Rudan zatražio je od ministra financija Crkvenca da preispita spomenute odluke pri imenovanju šefa financijske policije u Istri te pročelnika pulske carinarnice. »Ako ministar Crkvenac takvu odluku nije donio, znači da u Hrvatskoj postoji usporedna vlast kao i u prošlim vremenima«, naveo je Eliđo Rudan. Govoreći o nefunkcioniranju koordinacije šestorice u Istri, Rudan je istaknuo da je »glavni problem u tome što četvorku zapravo predstavlja IDS«, koji prevladava u odlučivanju i raspravama na istarskoj razini i ne želi poštivati 25-postotnu zastupljenost HSLS-a u procesima odlučivanja na temelju izbornih rezultata te stranke na državnoj razini. Kako se dalje čulo, istarski HSLS predložit će poreznu reformu i u sklopu nje manji PDV već na jesen, čime bi hrvatski turistički proizvod bio jeftiniji i konkurentniji ostalim zemljama. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Dalmaciji prijeti nestašica struje</p>
<p>SINJ, 8. srpnja</p>
<p> – Posljedice dugotrajne suše na području cijele dalmatinske Zagore, posebice u Cetinskom kraju, mogle bi biti katastrofalne. Dugotrajna suša vidljiva je i na akumulacijskim jezerima na Cetini, kažu najizdašnijoj hrvatskoj rijeci odnosno u njezinu slivu gdje su hidroelektrane Kraljevac, Peruča, Orlovac, Zakučac i Đale. Hidroenergetičari iz središnje službe HEP-a upozoravaju kako ovakva suša nije zabilježena u Dalmaciji u posljednjih 50-ak godina, koja nikako ne pogoduje energetskom sustavu. Prema podacima HEP-a sada su u akumulacijama Peruče i Buškog Blata, Đala i Pramčevića te Kraljevice koje čine vode znatno smanjene od planiranih, manje su nego što su bile proteklih godina u srpnju. Iz HEP-a također podsjećaju kako su dotoci vode u akumulacije na Cetini minimalni te da se kroz turbine hidroelektrana propuštaju samo male količine vode, tek toliko da bi se proizvodni sustav održao sigurnim. Inače u Dalmaciji se pojačana potrošnja, koja je uvjetovana i pojačanim turizmom, sad nadoknađuje dopremanjem električne energije iz unutrašnjosti zemlje i inozemstva. (N. M.)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>U Lepoglavi dva zatvorenika zaražena HIV-om</p>
<p>ZAGREB, 9. srpnja</p>
<p> - Ministarstvo pravosuđa reagiralo je u subotu na članak koji je istog dana objavljen u Jutarnjem listu pod naslovom »Zatvorenici zaraženi sidom dijele ćelije sa zdravima«. »Točno je da se u Kaznenom zavodu Lepoglava na izdržavanju kazne zatvora nalaze dvije osobe (ne četiri kako navodi Jutarnji list) od kojih je jedna osoba samo HIV pozitivna bez znakova bolesti, dok druga osoba uzima lijekove protiv HIV infekcije (tzv. antiretrovirusno liječenje)«, stoji u priopćenju što ga potpisuje pomoćnik ministra pravosuđa dr. Vjekoslav Jazbec.</p>
<p>Budući da u zatvorskom sustavu ne postoje medicinski stručnjaci za tretman te bolesti, oba osuđenika kontroliraju svoje zdravstveno stanje u Klinici za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević« u Zagrebu, koja je nadležna ustanova za tu bolest, tvrde iz Ministarstva. Zadnji pregled obojice osuđenika obavio je prof. dr. Josip Begovac s Klinike za infektivne bolesti 6. srpnja 2000. godine. Kontrolni pregled za obojicu zakazan je za tri mjeseca. Prvi osuđenik, tj. onaj koji uzima lijekove protiv HIV infekcije nalazi se u Kaznenom zavodu Lepoglava od 18. travnja 2000. godine zbog kaznenog djela razbojništva i osuđen je na sedam godina i šest mjeseci zatvora. HIV pozitivan je od 1998. godine, a antiretrovirusno liječenje započeto je sredinom 1999. godine u inozemstvu gdje je izdržavao kaznu zatvora. Iz medicinske dokumentacije osuđenika vidljiva je preporuka prof. dr. Josipa Begovca koji smatra »da bolesnik može izdržavati kaznu i da nije potreban poseban tretman (bolesnik može biti zajedno sa drugim osobama lišenim slobode u sobi). Smatram da je neophodno da što manji broj osoba zna za serostatus osobe (zatvorski liječnik dakako treba biti upoznat), što će omogućiti normalnu atmosferu u zatvoru. Bolesnik je radno sposoban i može se baviti sportskim aktivnostima.«</p>
<p>Drugi osuđenik primljen je u Kazneni zavod Lepoglava 5. travnja 2000. godine zbog zloporabe opojnih droga te je osuđen na jednu godinu kazne zatvora. HIV seropozitivitet utvrđen mu je u ožujku ove godine. On dosada nije uzimao antiretrovirusnu terapiju, nego je bio pod tretmanom zbog bolesti ovisnosti. U medicinskoj dokumentaciji osuđenog nalazi se preporuka prof. dr. Begovca: »Kako se HIV ne prenosi uobičajenim doticajima, bolesnika nije potrebno izolirati (to je dapače štetno). Također treba imati u vidu da je HIV – status osobni povjerljivi podatak«.</p>
<p>»Na temelju iznesenog, smatram da se tretman obojice osuđenika provodi u skladu sa suvremenim načelima medicinske struke i pod nadzorom vrhunskih stručnjaka za HIV infekcije, te se ne radi o nikakvom skandaloznom otkriću odnosno velikoj opasnosti za infekciju kako to tvrdi Jutarnji list«, tvrdi pomoćnik ministra pravosuđa.</p>
<p>U članku ima i drugih netočnosti, ali se na njih ovog trenutka ne želimo osvrtati, stoji na kraju priopćenja (N. V.)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Ukidaju se siromašne općine!</p>
<p>IMOTSKI, 8. srpnja</p>
<p> - Potpredsjednica Vlade Željka Antunović u subotu je sa saborskim zastupnicima Marinom Jurjevićem i Vesnom Podlipec boravila u radnom posjetu Imotskoj krajini. U razgovoru s imotskim gradonačelnikom Antom Lončarom i načelnicima osam općina Imotske krajine istaknula je opredijeljenost Vlade da se novim zakonskim rješenjima smanji broj općina u Hrvatskoj. »Općine koje se same ne mogu financirati treba ukinuti«, rekla je potpredsjednica Vlade. Istaknula je također kako država hoće i može pomoći samo onim krajevima koji imaju dobre i kvalitetne projekte s detaljnim specifikacijama, te da drukčije novac ne mogu dobiti. Općinski načelnici i gradonačelnik Lončar prethodno su izvijestili potpredsjednicu Vlade da »lokalna samouprava ne može funkcionirati zbog teškoga gospodarskog i socijalnog stanja u Imotskoj krajini«. Ante Lončar je istaknuo da to najbolje potvrđuje podatak po kojemu Imoćani imaju samo 347 kuna mjesečno prihoda po stanovniku, a lokalna samouprava ne može platiti ni osnovne gradske potrebe, kao što je gradska rasvjeta, dječji vrtići i vatrogasci. Imoćani su upozorili saborske zastupnike i na veliko iseljavanje iz Imotske krajine. U njoj je nekad živjelo 50.000 stanovnika, a sad ih je samo 30.000. U Imotskome, gdje je nekad radilo šest tisuća ljudi, sada radi samo tisuću ljudi. Imoćani izlaz iz teškog stanja vide u prvome redu u razvoju poljoprivrede, a da bi se to ostvarilo - ponajprije treba riješiti navodnjavanje Imotskog polja, koje se prostire na području Hrvatske i BiH. Očekuju da će pomoću projekta Partnerstva o stabilnosti dobiti novac kako bi riješili to osnovno pitanje razvoja Imotske krajine. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20000709].
|
