NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20001204].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 242838 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>04.12.2000</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Parni valjak u Domu sportova više od podsjećanja na bolju prošlost</p>
<p>Princip »ujedinjenih boja« sadašnjih i bivših članova Valjka na sceni moglo se precrtati i na publiku. Roditelji, djeca i njihova djeca na »finjak« koncertu bez socioloških rizika, ali s fenomenološkim podtekstom o tome kako preživjeti - ako ste manje »izvorni fenomen«, a više izuzetno pouzdana skupina glazbenika - među »naštancanim« fenomenima domaće estrade koji vam nisu ni do koljena</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Bez obzira na to što je u »Domu sportova« u subotu navečer Parni valjak službeno proslavio 25 godina karijere (prvi koncert održao je 29. studenoga 1975. kao predgupa Bijelog dugmeta) - a u takvim trenutcima svečarska atmosfera ne ostavlja mnogo mjesta analitičkim propitkivanjima - zamah postignut izvrsnim zadnjim albumom »Zastave« čini se da je jezičac na vagi, koji je veselicu u Domu sportova ipak stavio u drukčiji kontekst od isključivo prigodničarskog podsjećanja na bolju prošlost. Naravno, trosatni koncert u punom Domu sportova prošao je u očekivano euforičnom ambijentu, s ikonografijom kakva prati slične okrugle obljetnice, kod nas vrlo, vrlo raritetne. Na pozornicu su se za pojedine pjesme iz arhiva popeli i bivši članovi grupe - Jurica Pađen, Srečko Antonioli, Ivan Piko Stančić, Zok Cvetković, Paolo Sfeci, Bruno Kovačević - čime su službeno ujedinjene stilske i sviračke »frakcije« raznih faza karijere Parnog valjka. Sličan princip »ujedinjenih boja« moglo se precrtati i na publiku: roditelji, djeca i njihova djeca na »finjak« koncertu bez socioloških rizika, ali s fenomenološkim podtekstom o tome kako preživjeti - ako ste manje »izvorni fenomen«, a više izuzetno pouzdana skupina glazbenika - među »naštancanim« fenomenima koji vam nisu ni do koljena.</p>
<p>Redovito visoki profesionalni standardi Valjkovih nastupa ovoga su puta bili potpomognuti spektakularnijom tehničkom logistikom videoekrana i rasvjete, a oko 8.000 ljudi u dvorani zdušno je popratilo repertoar sastavljen od materijala iz svih faza karijere grupe. Brzi prolazak pjesmama koje nisu svirane dosta vremena unazad vrlo je jednostavno pokazao prednosti autorskog kataloga koji Hus ima iza sebe. Najveći proboji, doduše, jesu iza njih, ali usuglašenost standarda »Zastava« s njihovim prijelomnim albumima s početka osamdesetih, okolnost je koja Valjkovu sadašnjost - za razliku od nekih problematičnih »međugodina« - čini optimističnom po najvišim standardima grupe. Uz to što je Husu koncem prošle godine trebalo podići spomenik zbog vraćanja svijesti i savjesti u dobrano atrofiranu i izlokanu domaću estradu - zbog aktiviranja rocka kao rabote koja ne gura glavu u pijesak pred politikom - glavno pitanje ipak je trebala razriješiti osnovna djelatnost - novi album. Osobno se ne ubrajam u ljubitelje Valjkovih pothvata od konca osamdesetih naovamo, najviše zbog celofana - AOR (adult oriented rock) pristupa i utjecaja američke srednje struje koji su grupu znali pretvoriti u iskusnu ekipu glazbenika s namjerom da zazvuče bezbojno kao Toto.</p>
<p>No, možda se neprežaljivo tražilo Valjkove dane uzleta s prijelaza sedamdesetih u osamdesete godine kada je uvođenje postnovovalnih, urbanih tema dovelo do otklona od bubble-gum hard-rock početaka prva dva albuma - na što smo se simpatično podsjetili u Domu sportova - i Husa napokon pokazalo kao rasnog autora nepopravljivo gradskog senzibiliteta u eri vladavine novokomponiranih rockera. Povratak finim Husovim temama i reanimacija autorskog stila koji je iznjedrio autentična remek-djela, bez pozivanja na Bijelo dugme i recidive konca osamdesetih a la »Jesen u meni« (što u Domu sportova, naravno, nisu uspjeli izbjeći) zamijenilo je metodu mehaničkog križanja tehničkih sposobnosti svirača s općim mjestima u tekstovima. Husov »razlog za pjesmu« danas teško da može biti jači: bez patetike, s lucidnim dosjetkama, realpolitički riječnik uvukao se u pjesme iznesene ekonomičnim stilom koji se ne skriva iza metafora već otkriva srž problema.</p>
<p>Provesti kontinuirano 25 godina na sceni s uvjetima poput ovdašnjih doista je pothvat svoje vrste i podvig za »kolajne«, ali ipak živimo u sadašnjosti. Za razliku od trenutaka u kojima se činilo da nema sape, »Zastave« su pokazale Valjak u punoj brzini. Ambiciozna ploča jakog zamaha reafirmirala je najbolje odlike Husova skladateljskog i tekstopisačkog rukopisa, i pritom posjetila najbolje postaje u radu grupe, pet albuma između »Gradskih priča« (1979.) i »Glavnom ulicom« (1983.), što se, nakon dugo vremena nesviranja najboljeg repertoara, moglo provjeriti i na slavljeničkom koncertu. Sveobuhvatnost takvog tipa nakratko je zazvučala i kao namjerno planiran završetak puta Valjkova asfaltiranja domaće rock scene, što je početkom godine nagoviješteno mogućim prestankom rada grupe. No, vjerojatno je baš pun zamah »Zastava« priču obrnuo u suprotnom smjeru. Nastaviti aktivno pomicati gabarite i nakon 25 godina, i pritom potpisati najbolji album grupe od »Glavnom ulicom« naovamo, više je nego optimistično dalo vremensku prognozu Husove autorske budućnosti i Valjkove grupne terapije. Koncert u Domu sportova bit će ovjekovječen i DVD suvenirom - nakon Gibonnijeva »ISDN koncerta« drugim takvim izdanjem kod nas - pa će će se vožnja materijalom s albuma objavljenih u prošlih četvrt stoljeća zabilježiti i za naknadno propitivanje »svrhe i razloga«.</p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Agenti mimo zapadne prakse</p>
<p>Demokratsko društvo, naime, sve više i više teži samokontroli i preglednosti, a tajne službe moraju biti tajne, jer im je temeljni zadatak (i svrha postojanja) da štite vlastite državne tajne i otkrivaju tuđe</p>
<p>FRAN VIŠNAR</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - I pod konac 2000. godine Hrvatska još nije raščistila dvojbe o reformiranju vlastitog obavještajnog sustava. Niz afera u vezi s tajnim službama doveo je do ozbiljnih sukoba u vlasti, a različite koncepcije nacionalne sigurnosti poprilično otežavaju funkcioniranje čitavog obavještajno-sigurnosnog sustava. Nedavni okrugli stol o nacionalnoj sigurnosti, organiziran na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, dodatni je kamen spoticanja u nizu nesuglasica na relaciji Ured predsjednika Republike - Vlada - Sabor. Suština problema je da se Hrvatska našla u poziciji kao i Sjedinjene Države nakon hladnog rata: više ne postoji jasno definirani neprijatelj koji je među ostalim služio za integraciju sustava iznutra. Još nije odgovoreno na pitanje što sada npr. više ugrožava Hrvatsku - vanjske ili unutarnje opasnosti. Mentalni sklop nekih pripadnika hrvatskih tajnih službi hitno treba mijenjati, bilo da im se dade otkaz ili da ih se dodatno temeljito poduči.</p>
<p>Jer, nije valjda glavni neprijatelj Hrvatske baba Persa koja se želi iz izbjeglištva u Zaječaru vratiti u svoje rodno selo kraj Knina?! Ili su to možda ipak domaći »zločesti dečki« koji bez ikakvih skrupula dilaju drogu, a nagomilane viškove trofejnog oružja prodaju, primjerice, Pravoj IRA-i zbog čega onda Hrvatska ima i te kakvih neugodnosti i dobiva kompromitirajući rep kojeg će se teško riješiti. Nije li to možda i postojanje infantilno ustrojenog doušničko-suradničkog lanca koji se proteže od novopečenih tajkuna nezasitnih apetita, pa sve do kriminalaca koji po kafićima hvalisavo pokazuju iskaznice SIS-a, HIS-a, SZUP-a, itd. kao da je riječ o špilu karata. Doduše, tajne službe i demokracija samo se s mukom mogu svesti na zajednički nazivnik. Demokratsko društvo, naime, sve više i više teži samokontroli i preglednosti, a tajne službe moraju biti tajne, jer im je temeljni zadatak (i svrha postojanja) da štite vlastite državne tajne i otkrivaju tuđe. Hrvatske tajne službe predugo su djelovale mimo uobičajene prakse na Zapadu da bi se tek tako priviknule da djeluju u uvjetima kada moraju biti hladno učinkovite (dakle apsolutno stručne), a da istodobno ničim ne pobuđuju pozornost njuškala iz tiska kanibalističkog tipa. Protuobavještajni odjeli hrvatskih tajnih službi veći naglasak trebaju stavljati na djelatnost vezanu uz legitimnu obranu od špijunaže, a ne da se i dalje bave problematičnim opservacijama perifernih pojava u domaćoj politici i šarolikom svijetu novinarstva. Na Zapadu pripadnik tajne službe zna da je dio ekskluzivnog državnog aparata koji održava koheziona snaga najboljih obavještajnih časnika i svijest o eliti, a da istodobno o tome šuti do kraja života. Kodeksi obavještajnog ponašanja zapadnog standarda u nas bi teško pali mnogim djelatnicima i oni bi brzo ispali iz posla. Dovoljno je proučiti kako npr. funkcionira direktor njemačkog Ureda za zaštitu ustava, njegove kolege u Francuskoj i Velikoj Britaniji.</p>
<p>Šef obavještajnog sustava tamo stiže na posao uvijek u devet sati. U elegantnom odijelu s jednom rukom u džepu hlača polagano prilazi stražarskoj kućici na glavnom ulazu u sjedištu tajne službe. Svako jutro čini isti pokret: maše svojom iskaznicom. Međutim, državni službenik za zaštitu područja samog sjedišta ne da se zavarati nemarnim načinom vladanja svog šefa. On svaki put lupi petama na pozdrav, desnom rukom dotakne kapu i neutralnim glasom moli iskaznicu na pregled. Nekoliko sekundi ispituje kartu, vraća je i otvara vrata. On i te kako dobro zna koliko šef svih obavještajaca drži do strogog poštivanja detaljnih propisa o sigurnosti. Kad to obavi, šef pođe dalje. No, umjesto da odmah krene u svoj ured, iznenada skreće prema zgradi u kojoj se nalazi referada jednog od odjela službe. Nekoliko minuta poslije stoji pred zadihanim šefovima referade (sjurili su se niz stubište višekatnice ne čekajući liftove) koji samo s mukom prikrivaju svoje iznenađenje. Šef im potom dopušta da ga provedu kroz sobe, pri čemu marljivo zaviruje u ormare, kontrolira kompjutore, lista po tajnim spisima. Usput pamti sva mjesta na kojima je naišao na neurednost; u mozak mu se urezuju i sve sitne nepravilnosti koje neće odmah sasuti podšefovima u lice, nego će ih poslije, u četiri oka, do mile volje polako »sapunati«. Isto tako, u sjećanju je zadržao sve osobe koje nije zatekao na radnome mjestu (one dobivaju minus u radnom dosjeu i automatsko smanjenje plaće). Ono što bi zapazio prigodom svojih munjevitih jutarnjih posjeta, naknadno je zabilježio u svoju bilježnicu i poslije unio u spis.</p>
<p>Ostatak dana, prvi šef obavještajne službe na Zapadu diktira naredbe kako bi poboljšao loše stanje. Poziva šefove referada u svoj ured da s njima razgovara o novostima. Ispituje referente i potiče ih na prijedloge. Nagrađuje i kažnjava. Iako živi u demokraciji, on više sliči »čovjeku sa sjekirom«, nego mlakom državnom činovniku koji svoje nedostatke obično prikriva tako da se okružuje konkurentski raspoloženim savjetnicima. Kad bi se kod nas pojavili ljudi takvog kova, u hrvatskom obavještajno-sigurnosnom sustavu dobro bi došli samo nekolicini uposlenika. Na Zapadu, vodstvo tajne službe i profesionalno ljudstvo odavna su postali kao prst i nokat. U Hrvatskoj je još riječ o bolnim zanokticama.</p>
<p>Fran Višnar</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Jednima je Medvedgrad još uvijek Oltar domovine,drugima mjesto za ugodan izlet</p>
<p>»Vjesnikovi« novinari u nedjelju među izletnicima na Medvedgradu / Nemoguće je ne prisjetiti se apela stručnjaka da se spomenik braniteljima ne može graditi na Medvedgradu, upravo zbog izletnika</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Kakva je sudbina namijenjena Oltaru domovine na Medvedgradu? Hoće li to i dalje biti oltar palima za domovinu, prema zamisli prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, ili će se vratiti povijesti i turističkim namjenama grada Zagreba? Građani, koje smo u nedjelju tamo zatekli, a vladala je neuobičajena živost, kažu zbog lijepog vremena, slažu se u jednom - nastao je političkom odlukom i nema dvojbe da će politika i dalje odlučivati o njegovoj sudbini. I dok jedni zastaju, pomole se Bogu, prekriže i klanjaju pred spomenikom, drugi ga tek turistički okrznu pogledom da bi se malo dalje zaustavili i predahnuli uz sendviče i sokove. Još donedavno, ta je slika bila nezamisliva. Oltar se simbolično dičio iznad Zagreba, s vječno upljenim plamenom i vojskom koja je brinula o miru i dostojanstvu toga mjesta. Danas, dok sa strane jedu sendviče, nemoguće je ne prisjetiti se apela stručnjaka da se spomenik braniteljima ne može graditi na Medvedgradu, upravo zbog izletnika. Ono na što su tada upozoravali, da se zbog digiteta spomeničkog obilježja ne smije dopustiti neukus, pa da ljudi jedu špek i luk na spomeniku - skoro, pa se danas može i doživjeti. Ne, doduše, na samom spomeniku, ali tek neznatno dalje... »Uvijek kad dođem ovdje, sjetim se našeg Predsjednika. Bio je tu lani na Sisvete, već vidno skrhan bolešću. Bilo je to njegovo zadnje pojavljivanje u javnosti«, rekla nam je starija gospođa koja je u pratnji muža zastala na Oltaru, prekrižila se i na trenutak, čini se, vratila neke uspomene.</p>
<p>Za razliku od nje, jedan mladi liječnički par drukčije razmišlja. Bez sentimenta i emocija prema onome što je bilo prije, reći će: »Mislim da bi rekonstrukciju trebalo vratiti na staro, onako kako to nalaže nekadašnja povijesna jezgra. Ovo bi mjesto trebalo biti namijenjeno izletnicima i putnicima namjernicima umjesto da služi protokolarnim državnim potrebama«.</p>
<p>»Nema smisla ni da se to sad vraća baš na ono što je nekad u povijesti bilo, a besmisleno je i da služi protokolarnoj svrsi. Bilo bi najbolje da stručnjaci, prvenstveno povjesničari, dobiju riječ. Na Medvedgradu ne treba biti spomenik domovini, jer bi to mnogo bolje odgovaralo u Vukovaru. Mislim da je najgore sadašnje rješenje, da se Medvedgrad prepusti vremenu i devastaciji, što je već počelo«, kažu Goga i Tomislav. »Neka to bude hrvatski Oltar domovine, onako kako je to i Tuđman htio, neka to svakako podsjeća na njegovo doba. Dolazimo ovamo već 50 godina i ta nam ideja nije strana. Naprotiv, zašto bi se to sada premještalo samo zato što je to bila Tuđmanova politička odluka. Pa, zaboga, on je mnogo dao za Hrvatsku«, ističu Ljubica i Ivica Vučajnik. Malo dalje od njih, turističku budućnost Medvedgrada priželjkuje četrdesetogodišnji diplomirani inžinjer elektrotehnike u šetnji s djecom: »To jednostavno nije Oltar domovine, on bi mogao biti u Kninu, gdje je bio kralj Tomislav, a ne ovdje«.</p>
<p>Jedan od planinara, ne zadirući u političke konotacije Oltara, zastaje i razmišlja što odgovoriti o njegovoj budućnosti. »Činjenica je da sada ovamo dolaze ljudi mnogo više, nego prije i to je u redu. Oduvijek mi se činila pretjeranom ideja da baš ovdje bude Oltar domovine. Osim toga, jasno je da moramo imati mjesto gdje će strani državnici polagati vijence, kao kod spomenika neznanim junacima. Bez obzira što se s njim dogodilo, ne smije ga se prepustiti devastaciji, grad se mora za to pobrinuti«, tvrdi zagrebački ekonomist. Ima i onih koji misle da je Medvedgrad trebalo obnoviti i prije Tuđmanove ideje o tome i da se nije smjelo dopustiti da bude uništen poput npr. Podsuseda. Zato bi gradska vlast trebala inzistirati da to bude turistička znamenitost Zagreba. »A kad su u pitanju počasti našim palima za slobodu, mora se priznati da je to stranim državnicima izvan ruke i da je uokolo šuma, pa ne znam, čisto praktično, tko ih ovdje može osiguravati. Potpuno neprikladno mjesto za Oltar domovine«, kategorično tvrdi stariji Zagrepčanin Davorin.</p>
<p>»Najveći je problem što Medvedgrad sada ne sliči ni na što. Trebao je biti to što je, spoj povijesti i zidina, a ne Oltar domovine, jer on to nije«, kategorični su neki od nedjeljnih šetača Medvedgradom. Od prije četiri mjeseca spomenik više ne čuvaju vojnici, već služba osiguranja Grada Zagreba. Nemaju problema s vandalima, reći će, ali misle da Grad mora riješiti sudbinu Oltara domovine. »Treba vratiti sve prijašnje atribute Oltaru, tu trebaju i dalje dolaziti strani državnici. Prava je sramota današnjoj vlasti da se devastira ovaj spomenik«, poručuje jedan liječnik, sudionik Domovinskog rata.</p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>SAD grade novo veleposlanstvo zbog opasnosti od međunarodnih terorista</p>
<p>Novo američko veleposlanstvo, uz moderna arhitektonska rješenja, ispunjava sigurnosne standarde koji su postavljeni prije 15 godina, nakon terorističkog napada automobilom bombom na američku vojnu bazu u Libanonu / Američki diplomati u Zagrebu ističu da će ispijanje kava u restoranu »Lenuci« i dvominutna šetnja do kolega u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - U petak je u Buzinu, u blizini Zagreba na cesti prema Velikoj Gorici, počela gradnja novoga američkog veleposlanstva. Na svečanom označavanju početka radova, kojemu su nazočili i predstavnici hrvatske Vlade i Grada Zagreba, američki dužnosnici su istaknuli da stara zgrada veleposlanstva na Zrinjevcu ne odgovara pojačanim sigurnosnim standardima koja moraju imati američka diplomatska predstavništva u svijetu, posebno nakon bombaških napada na veleposlanstva u Africi prije dvije godine i nedavnog napada na američki bojni brod USS Cole u Jemenu, kada je poginulo 17 američkih vojnika.</p>
<p>U izjavi Vjesniku, otpravnik poslova američkog veleposlanstva u Zagrebu Charles L. English rekao je da su pojačane mjere sigurnosti za veleposlanstva, među kojima je i odredba da zgrada mora biti udaljena od najbliže prometnice najmanje 100 stopa (oko 30 metara), uvedene prije 15 godina, nakon bombaškog napada na američku vojnu bazu u Libanonu, no nisu se striktno provodile. Tek nakon bombaških napada na veleposlanstva u Nairobiju i Dar es Salaamu prije dvije godine, kada je poginulo oko 220 ljudi, te su mjere shvaćene ozbiljno, pa će novo američko veleposlanstvo u Hrvatskoj, uz moderna arhitektonska rješenja, biti opremljeno i najnovijom tehničkom opremom. Bit će to »zgrada za 21. stoljeće« i »simbol partnerskih odnosa Hrvatske i SAD-a«, moglo se čuti u Buzinu. Zamjenica pomoćnika državne tajnice za izgradnju objekata u inozemstvu Patsy Thomasson rekla je da bi novo veleposlanstvo trebalo biti u upotrebi idućih 50 godina. Prema njezinim riječima, SAD ne gradi to veleposlanstvo zbog opasnosti koja bi dolazila iz same Hrvatske, nego zbog međunarodnog terorizma, a sigurnosne mjere koje se poduzimaju u Zagrebu jednake su mjerama u svim američkim diplomatskim predstavništvima u svijetu.</p>
<p>Rezultati istraga mjera sigurnosti u američkim diplomatskim predstavništvima, provedenih neposredno nakon bombaških napada u Africi, iza kojih, po mišljenju Amerikanaca, stoji saudijski državljanin Osama bin Laden, pokazali su da čak 88 posto američkih veleposlanstava u svijetu ne udovoljava potrebnim mjerama sigurnosti, prije svega da udaljenost zgrade mora biti oko 30 metara od ulice. Taj uvjet ne zadovoljava čak ni zgrada State Departmenta u Washingtonu. Budući da u američkom proračunu nema sredstava za izgradnju tolikog broja novih veleposlanstava, uvedene su privremene mjere postavljanja ograda od debelih čeličnih ili betonskih stupova u blizini američkih diplomatskih predstavništava u svijetu da se spriječi prilaz potencijalnim automobilima bombama. Osim prednosti koje pruža nova zgrada, djelatnici veleposlanstva su na svečanosti u prigodi početka radova izrazili žaljenje za starom zgradom u centru grada, posebno kad su osjetili hladnu i gustu buzinsku maglu. Istaknuli su da će im nedostajati blizina Zrinjevca, središte grada, ispijanje kava u restoranu »Lenuci« i - dvominutna šetnja do kolega u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova. Te nedostatke arhitekti su pokušali nadomjestiti novim i udobnijim prostorijama te uvrštavanjem novog kafića i popratnih sadržaja, koji će također niknuti u Buzinu u sklopu veleposlanstva.</p>
<p>Zanimljivost u vezi s novim veleposlanstvom je što će za razliku od uobičajenog vremena potrebnog za izgradnju te vrste objekata, u trajanju od pet do sedam godina, za izgradnju veleposlanstva u Zagrebu biti potrebne četiri godine, računajući od objave natječaja i izrade projekta (jedna godina) te samo vrijeme gradnje (tri godine). Veleposlanstvo bi trebalo početi radom na proljeće 2003. godine. Nova zgrada američkog veleposlanstva bit će smještena na ukupnoj površini od oko šest hektara, od čega će objekt veleposlanstva zauzimati oko 7.000 četvornih metara. Sâm objekt imat će četiri kata, poboljšan pristup konzularnim uredima, veliko parkiralište, kafić, atrij i prostorije za opće usluge. Zgrada će biti izgrađena od betona, čelika i stakla, od čega će većina biti hrvatske proizvodnje. Troškovi izgradnje bit će oko 40,5 milijuna dolara, od čega će 10 milijuna ostati u Hrvatskoj. Na pitanje što će se dogoditi sa starom zgradom veleposlanstva SAD-a na Zrinjevcu nakon preseljenja u Buzin, dužnosnici veleposlanstva rekli su da odluka o tome još nije donesena.</p>
<p>Marinko Bobanović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="5">
<p>U predvorju Sabora uskoro rampa za lakše kretanje invalidnih osoba</p>
<p>U naselju Prečko invalidi, ali i predstavnici državnih i gradskih institucija, obilježili Međunarodni dan invalida / Javnost još uvijek nije dovoljno senzibilizirana za probleme invalidnih osoba / Snježana Biga-Friganović: Tu smo da bi zajedno riješili važne probleme</p>
<p>Naša javnost, na žalost, još uvijek nije dovoljno senzibilizirana za probleme invalidnih osoba. Jedna od činjenica koje govore tome u prilog jest da u Zagrebu postoje mnoge arhitektonske barijere koje onemogućuju ili otežavaju slobodno kretanje invalidnim osobama, primjerice - ne postoje niskopodni tramvaji, rubnjaci su previsoki, a mnogi objekti u gradu nemaju odgovarajuće ulaze. Želeći upozoriti javnost na sve te probleme s kojima se svakodnevno susreću, Savez organizacije invalida Hrvatske, krovna organizacija invalida u našoj zemlji, te Državni zavod za materinstvo, obitelj i mladež, koji je pokrovitelj i suorganizator čitave akcije, organizirali su u nedjelju na Međunarodni dan invalida, okupljanje invalidnih osoba u naselju Prečko, u priredbi pod nazivom »Prečko - naselje po mjeri čovjeka«.</p>
<p>Iako je relativno novo, naselje Prečko ne zadovoljava neke osnovne normative naselja po mjeri čovjeka s invaliditetom. Dokaz tome bili su brojni transparenti koje su nosili invalidi te predstavnici državnih i gradskih institucija: »Želimo niskopodni tramvaj za Prečko«, »Vrtići i škole moraju biti dostupni svoj djeci«, »Skosite rubnjake u Prečkom«, »Želimo pristupačne trgovine, poštu i školu«, »Prizemni stanovi su za nas«. </p>
<p>Akciji su se pridružili Snježana Biga-Friganović, predsjednica saborskog Odbora za rad, socijalnu politiku i zdravstvo te izaslanica predsjednika Sabora Zlatka Tomčića, potom Jadranka Kosor, saborska izaslanica, dr. Adinda Dulčić, ravnateljica Državnog zavoda za materinstvo, obitelj i mladež, Vesna Mihanović, također iz Zavoda, dr. Zorislav Bobuš, predsjednik Saveza organizacije invalida Hrvatske, dr. Zvonimir Šostar, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, dr. Ladislav Krapac, predsjednik Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb Gradske skupštine, te članovi obitelji invalidnih osoba.</p>
<p>Ovakve se akcije organiziraju u Zagrebu već treću godinu zaredom s istim ciljem. </p>
<p>- Tu smo da bi zajedno riješili vrlo važne probleme, istaknula je, između ostalog, u nedjelju Snježana Biga-Friganović, najavivši kako će se uskoro u predvorju Sabora postaviti rampa koja će omogućiti lakši ulazak i izlazak invalidnim osobama. (sva)</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Ministar Šime Lučin u invalidskim kolicima osjetio problem arhitektonskih barijera</p>
<p>Međunarodni dan invalida obilježen i na Britanskom trgu / Zagrepčanima koji su nepropisno parkirali svoje automobile na mjesta rezervirana za invalide, dijeljeni su upozoravajući letci s napisima: »Označeni ste« i »Ne budite označeni«</p>
<p>Povodom 3. prosinca</p>
<p> - Međunarodnog dana invalida, u nedjelju je na Britanskom trgu uz aktivno sudjelovanje ministra unutrašnjih poslova Šime Lučina, obilježen ovaj, za osobe s invaliditetom, važan dan. </p>
<p>Kako bi pokazali na kakve sve arhitektonske barijere svakodnevno nailaze i s kojom ih umješnošću moraju proći, organizatori manifestacije - Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida, za uvaženog je gosta osigurao invalidska kolica. U njima je naime, ministar Lučin trebao na »vlastitoj koži«osjetiti kakvim se iz perspektive jednog invalida doima problem arhitektonskih barijera. Britanski je trg, kako doznajemo, osim prometne frekventnosti odabran i zbog zamjetnog broja arhitektonski neadekvatenih prijelaza i prilaza križanjima te uzbrdica koje su osobama u invalidskim kolicima svakodnevna mora.</p>
<p>Pored predstavnika HSUTI-a, na manifestaciji su osim članova udruga invalida bili prisutni i predstavnici prometne policije. Policajci su znatiželjnim građanima govorili o nužnosti poštivanja prometnih pravila, posebice znakova kojima su u gradu označena parkirališna mjesta za invalide. To je jedan od »gorućih problema« ovih osoba, budući da nesavjesni Zagrepčani u nemogućnosti pronalaska slobodnog parkirališnog mjesta za svoje limene ljubimce zauzimaju ona predviđena za osobe u invalidskim kolicima.</p>
<p>»Naši bi sugrađani ipak trebali imati više sluha kada su u pitanju problemi parkiranja a policija bi sustavnije morala sankcionirati one koji krše prometna pravila«, požalile su nam se osobe u invalidskim kolicima. Dodali su kako su vratolomije koje izvode kada pokušavaju izaći odnosno ući u vozilo za vrijeme gradskih gužvi, ravne - akrobatskim!</p>
<p>HSUTI je kako doznajemo, poduzeo niz aktivnosti ne bi li se poboljšao odnos sugrađana prema svim kategorijama invalida. Njihovi su članovi i aktivisti tako na nekoliko gradskih punktova , Zagrepčanima dijelili upozoravajuće fluorescentne žute i narančaste letke s oznakama »označeni ste« i »ne budite označeni«.</p>
<p>- Žuti su se letci lijepili na nepropisno parkirane automobile a narančasti su se dijelili kao upozorenje, rekla nam je Antonija Turin jedna od pomoćnica predsjednice HSUTI-a mr. Mirjane Dobranović. Dodala je kako je oko 300.000 takvih letaka odaslano svim županijskim udrugama invalida kako bi se istovremeno senzibilizirala cjelokupna hrvatska javnost. (Snježana Rajačić)</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Održano prvenstvo Zagreba u goalbalu - najpopularnijoj igri među slijepima</p>
<p>U organizaciji Sportskog kluba slijepih »Zagreb«, tijekom vikenda je u dvorani invalida srednjoškolskog Centra za obrazovanje slijepih i slabovidnih osoba »Vinko Bek« održano prvenstvo Zagreba u goalbalu - igri sa zvučnom loptom. </p>
<p>Prema riječima Damira Pilija, trenera jedne od zagrebačkih ekipa, ta sportska disciplina slična nogometu veoma je popularna među slijepima. Naime, dvije protivničke ekipe imaju za cilj zadati suparniku što više pogodaka na golu širokom devet metara. Budući da je lopta teška i do dva kilograma, igra nije nimalo bezopasna. Stoga natjecatelji moraju imati odgovarajuću sportsku opremu poput štitnika za ruke, laktove, koljena i prsa. Na očima pak, igračima se stavljaju crne naočale slične onima koje nose plivači.</p>
<p>- Za uspješan rezultat u ovome sportu neophodno je sustavno treniranje koje u okviru Sportskog kluba slijepih »Zagreb« održavamo ponedjeljkom i petkom, rekao nam je Pili. Za goalball je kako doznajemo pored kuglanja, šaha, atletike te zvučnog pikada prije bilo više interesa. Jedan od razloga »odljevu« igrača je i za današnje vrijeme skupa sportska oprema koju potencijalni kandidati ukoliko ne osiguraju sponzorstvo, moraju sami nabaviti. No, to ih ipak ne sprječava da ostvaruju zapažene rezultate što su goalbalisti i potvrdili. Tako su na ekipnom natjecanju prvo mjesto osvojili Ante Babić, Ivan Borozan i Kristijan Dodig koji je sa 15 golova zauzeo prvo mjesto kao najbolji strijelac. Drugi je sa deset zgoditaka bio Ivica Škorčević a treći Šimić Petar. (sr)</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Prva organizirana gradska priredba za 2100 zaprešićkih mališana</p>
<p>U ponedjeljak i utorak za djecu predškolske dobi Zaprešića i šest mjesnih odbora po prvi puta će biti organizirana proslava Sv. Nikole i prigodna podjela gradskih poklona. Program će obuhvatiti prigodnu polusatnu predstavu Mak-teatra pod nazivom »Snježna staza«, u okviru koje će se djeca susresti sa tradicionalnim likovima Sv. Nikolom i Krampusom, te primiti prigodne darove.</p>
<p>Tako će Sv. Nikola gostovati u ponedjeljak 4. prosinca u 17 sati u Društvenom domu Pojatno, potom u Kupljenovu u 18 sati, te u školskim prostorijama Kupljenskog Hruševca u 19 sati. U utorak u 17 sati središnja proslava bit će održana za klince Zaprešića i Mjesnog odbora Ivanec, završno će sv. Nikola i Krampus gostovati u Društvenom domu Mjesnog odbora Jablanovec, a program otpočinje u 19 sati.</p>
<p>Prema riječima Silvije Bosner, pročelnice Upravnog odjela za društvene djelatnosti grada Zaprešića, ovo je prva takva organizirana gradska proslava za 2100 mališana od 1 do 6 godina bez obzira na to da li polaze gradske vrtiće. Prigodni program će biti otvoren za svu djecu Zaprešića, no poklone će dobiti samo oni predškolske dobi, jer školska djeca već imaju organiziranu proslavu u okviru škola. (al)</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Izviđači darivali djecu iz Doma »Laduč«</p>
<p>»Dočekajmo Sv. Nikolu« naziv je izviđačke priredbe koju su povodom ovog djeci najdražeg praznika, u nedjelju u Dječjem kazalištu »Dubrava« u Cerskoj 1, organizirali članovi izviđačkog odreda »Javor« koji djeluje u sklopu Saveza izviđača Zagreba. </p>
<p>Oko 150 izviđača - poletaraca i pčelica, dobi od sedam do jedanaest godina, tom je prilikom ugostilo te knjigama i igračkama darivalo svoje vršnjake iz Doma za nezbrinutu djecu »Laduč«. Prema riječima Aleksandra Lukića, načelnika za odnose s javnošću Saveza izviđača Hrvatske, poletarci i pčelice svojim su prijateljima iz Laduča poklonili i maštovito izrađene izviđačke rukotvorine poput malih jarbola, maketa logora te čvorova od špage. Članovi Dječjeg kazališta Dubrava za goste su izveli i predstavu »Športice i športici« nakon koje su razdragani klinci pokazali umješnost u popularnim izviđačkim igrama - otimanju marama, vezivanju čvorova i tronogom trčanju.(sr)</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Dingač u »Svetom Martinu«</p>
<p>Vlasnik nedavno otvorene Vinoteka »San Martin« u Tomićevoj 5, zagrebački barmen Zlatko Ivkić, »napunio je kuću« prigodnim gostovanjem pelješkog vinara Ante Madirazze koji je predstavio svoj vrhunski dingač, najpoznatije vino od glasovite sorte plavac mali. Obitelj Madirazza iz Potomja na poluotoku Pelješcu vinarstvom se bavi s koljena na koljeno, a u zagrebačkom predstavljanju dingača berbe '97. gosparu Anti pomogli su njegovi susjedi iz Blata na Korčuli, vinski stručnjaci prof. dr. Nikola Morišević i dr. Vinko Milat, te zagrebački vinski kroničar Srećko Ljubljanović, ali i ukupni ugođaj lijepo uređene nove vinoteke. Uz dobru opremu boce (zagrebački Studio Vigna) Madirazzinom dingaču ipak je najviše pridonijela - kakvoća te kapljice! (pg)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="11">
<p>Na omotu mobitela morat će stajati upozorenje o štetnosti zračenja </p>
<p>BONN, 3. prosinca</p>
<p> - Njemačka će uskoro, po uzoru na Englesku, uvesti obavezna upozorenja na ambalaže mobitela koja će upozoravati na štetnost elektro zračenja po zdravlje djece u dobi do 16 godina starosti. </p>
<p>Kako je u Bildu am Sonntag pojasnio profesor Karl Ernst von Mühlendahl s Akademije za dječju medicinu, i najmanja elekro zračenja koja uzrokuju mobiteli mogu djalovati na rast i kakvoću staničnih opni u dječjem mozgu. S obzirom da je mozak djeteta prije puberteta u razvoju te stoga posebice podložan negativnom utjecajima koje uzrokuju radio valovi, profesor von Mühlendahl savjetuje da se djeci odobri upotreba mobitela samo u iznimnom slučajevima. Posljedica štetnog utjecaja elektronskog smoga kojeg prouzrokuje rad mobitela mogu biti nesanica, glavobolje te čak gubitak pamćenja. Njemačka ministrica zdravstva Andrea Fischer upozorava roditelje na štetan utjecaj telefoniranja mobitelom a ministar zaštite okoliša Jürgen Trittin, u čiju nadležnost spada kontrola zagađenja od elektro zračenja, se zalaže za zakonsku regulativu po kojoj bi na mobitelima stajale informacije i vrijednosti zračenja. </p>
<p>S obzirom na brojke koje su objelodanjene nakon prvog, tradicionalno potrošačkog adventskog vikenda po kojem se mjeri božićni utržak, čini se da će telekomunikacijske kompanije i ove godine pobiti sve rekorde po broju prodanih mobitela. (Nenad Kreizer)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Melbourne: Stotine tisuća obilježile pomirenje s Aboridžinima</p>
<p>MELBOURNE, 3. prosinca</p>
<p> - Stotine tisuća ljudi okupilo se u nedjelju na ulicama Melbournea kako bi obilježili pomirenje između crne aboridžinske Australije i one bjelačke, koja pripada potomcima europskih doseljenika.</p>
<p> Oko 400.000 osoba na pet je sati zauzelo ulice Melbournea, tvrde organizatori događaja, iako je policija brojku smanjila za pola. Deseci tisuća osoba okupili su se i u Perthu.</p>
<p> »Ovo je trenutak sreće i mira«, izjavio je pomoćnik direktora Australskog vijeća za pomirenje s Abordižinima sir Gustav Nossal.</p>
<p> To Vijeće, između ostalog, osigurava odštetu za nepravdu nanesenu Aboridžinima od početka britanske kolonizacije 1788. godine. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Umro sin Ernesta Hemingwaya</p>
<p>NEW YORK, 3. prosinca</p>
<p> - Jack Hemingway, sin američkog pisca Ernesta Hemingwaya, umro je u petak kasno navečer u 76. godini zbog komplikacija koje su uslijedile nakon operacije srca, priopćila je glasnogovornica prezbiterijanske bolnice u New Yorku. Jack Hemingway, koji je bio odlikovan kao veteran Drugog svjetskog rata, proveo je šest mjeseci kao zatvorenik u njemačkim logorima. </p>
<p> Imao je tri kćeri, glumicu Mariel Hemingway i stariju kći Muffet. Treća kći Margaux, koja je zbog »predoziranosti« drogom umrla 1996., također je bila glumica.</p>
<p> Svoje najranije godine Hemingway je proveo u Parizu, okružen piscima kao što su F. Scott Fitzgerald i Gertrude Stein, dok je tinejđerske godine proveo s ocem u lovu, ribolovu i boksu u Španjolskoj, Havani i Key Westu, Florida. </p>
<p> Jack Hemingway bit će pokopan 9. prosinca u New Yorku. Njegov otac, poznati svjetski pisac Ernest Hemingway počinio je samoubojstvo 1961. Jack Hemingway o svom odnosu s ocem pisao je u memoarima koji su objavljeni 1986. pod nazivom »Moj život s ocem i bez njega«.</p>
<p> Također je napisao barem tri knjige o ribolovu, koje su publicirane 1998. pod naslovom »Tying and Fishing the Riffling Hitch«.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Jon Bon Jovi nakon pet godina ponovno okuplja svoj band</p>
<p>LOS ANGELES, 3. prosinca</p>
<p> - Pjevač Jon Bon Jovi, kaže da je zapanjen kad ga ljudi pitaju o njegovom povratku na pop-metal rock scenu.</p>
<p> Bon Jovi i njegova grupa iz Jerseya odsutna je s muzičke scene već pet godina, ali pjevač koji je postao glumac, kaže, da on zapravo nikada nije ni otišao.</p>
<p> Nikada nisam mislio da bi pet godina izostanka s glazbene scene moglo biti tako dugo.</p>
<p> Bend se ponovno okupio i ići će na turneju na kojoj će promovirati svoj posljednji album »Crush« koji je platinasti. Pjesma s tog albuma »It's My Life« dobila je muzičku nagradu.</p>
<p> Prije nego što su se ponovno okupili svi članovi benda, Bon Jovi je izdao solo album i pojavio se u devet filmova, uključujući filmove kao što su »U-571« i »Pay It Forward«.</p>
<p> »Doista je dirljivo ponovno biti tako popularan. Ali mi smo sada veteranski bend. Više nismo djeca«, rekao je Jon Bon Jovi. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Sve više Japanaca želi pomagati ženama u kućnim obvezama</p>
<p>TOKIO, 3. prosinca</p>
<p> - Većina Japanaca osjeća da bi trebali više pomagati svojim suprugama u kućnim poslovima, ali tek manje od dva posto njih "podići će prst« kako bi pomoglo u svakodnevnim kućanskim poslovima.</p>
<p> Prema nacionalnim anketama o jednakosti oba spola, koje je proveo Kabinet premijera, 72,4 posto odraslih smatra da bi muškarci trebali pomoći ženama u kućnim obvezama, kao što su kuhanje i čišćenje.</p>
<p> Taj je postotak porastao u odnosu na provedenu anketu iz 1993. o istom pitanju, kada je 66,7 posto muškaraca smatralo da treba pomoći u kući.</p>
<p> »Dobre namjere su jedno, a pranje prljavih čarapa je drugo. Samo 1,4 posto ispitanika dijele kućanske poslove sa svojim suprugama«, kažu anketirani.</p>
<p> Više od pola anketiranih muškaraca tvrdi da im je najveći prioritet posao, dok 43,3 posto kaže da su pokušali »izbalansirati« svoje poslovne i kućne obveze.</p>
<p> Anketirano je 5 tisuća ljudi, koji su bili dvadesetogodišnjaci i nešto stariji, međutim, njihovi odgovori se nisu razlikovali. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="16">
<p>Čarobnjački bal za mlade knjigoljupce</p>
<p>Knjižara »Algoritam«/ Uz igru i zabavu predstavljen treći književni nastavak pustolovina malog čarobnjaka »Harry Potter i zatočenik Azkabana«</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Početak prodaje novog trećeg nastavka pustolovina malog čarobnjaka pod nazivom »Harry Potter i zatočenik Azkabana«, bio je povodom za dječji tulum u petak od 22 sata, pa sve do ponoći u knjižari »Algoritam«. Unatoč velikoj gužvi i hladnoći pred vratima knjižare »Algoritam« u Gajevoj 1, mališane je grijala pomisao da će uskoro vidjeti svog slavnog junaka Harryja Pottera, malog čarobnjaka kojeg je izmislila sada već planetarno slavna književnica Joan K. Rowling. Nešto nakon 22 sata, knjižara je otvorila svoja vrata, a u nju su nahrupila djeca, doduše u pratnji svojih roditelja.</p>
<p>Tulum je ustvari bio pravi čarobnjački bal. Predstavljajući treću knjigu slavnog serijala - »Harry Potter i zatočenik Azkabana«, izdavač »Algoritam« pozvao je i likove iz priče kako bi djeci stvorio što življu sliku o pustolovinama njihovog junaka. Kostimografija je bila važan dio ove čarobnjačke zabave za najmlađe. Hostese su bile preobučene u vještice, a njihov je zadatak bio da odvode djecu u prostoriju gdje su ih čekali Ivana Plechinger i Drele - arbitari elegancije čarobnjačkog bala. Vodili su se razgovori, igrali su se kvizovi i tombole, a pobjednicima su se dijelili darovi. No, ipak, glavna zvijezda večeri je bio sam Harry Potter kojem je za ovu priliku svoj glas i stas posudio dječak Goran Jeličić.</p>
<p>Zanimljivo je i spomenuti kako su Goran i Harry Potter ustvari vršnjaci, obojica imaju 11 godina. Goran je u sklopu tog mozaičnog programa najavio da njegova nova knjiga stiže točno u ponoć. Dramska umjetnica Urša Raukar, također prigodno kostimirana, pročitala je prvo poglavlje knjige. Međutim, pravo je oduševljenje među mališanima zavladalo kada je na kraju večeri poslužena torta koja je imala oblik naslovnice knjige. Naravno, za one starije poslužen je i šampanjac. Mališanima su podijeljeni i gratis primjerci »Harryja Pottera«, a baš kao u mnogim bajkama, nakon što je otkucala ponoć, zbilo se ono glavno. Vrata knjižare su otvorena za nestrpljive kupce.</p>
<p>Po svemu sudeći, čini se da su neki običaji promocije novih izdanja, do sada uglavnom karakteristični za SAD i zapadnu Europu, uzeli korijena i u nas. Lijepo je vidjeti kako ljudi, a pogotovo oni najmlađi nestrpljivo čekaju u redu kako bi kupili novu knjigu. Takvo što kod nas je uglavnom bila nepoznanica. Bez obzira što neki smatraju da djeca oko ponoći već odavno moraju biti u krevetu, iznimku bi trebalo napraviti kada je riječ o knjizi. Kamo sreće, da ovakvih i sličnih događaja bude još više, jer možda djeca uspiju pokazati odraslima ono što su zaboravili - što znači prava čitalačka kultura. Uz nadu da će mališani koji su se oko ponoći okupili u »Algoritmu«, za koju godinu postati djelom populacije koja će redovito čitati i kupovati nove, ali i stare knjige, pozdravimo potez kojim je zagrebački izdavač ipak želio naglasiti jednu stvar - »Na mlađima svijet ostaje«, pa makar se to samo ticalo čitanja knjiga.</p>
<p>Goran Jovetić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>»Kotač vremena« ipak se kreće</p>
<p>Aleja skulptura na savskom nasipu u Zagrebu / Nakon višegodišnjih peripetija, konačno dovršena skulptura »Kotač vremena«, velike hrvatske kiparice Milene Lah / Hoće li uskoro i »Mačka« Branka Ružića biti postavljena na savskoj aleji skulptura?</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Slobodna i neopterećena ružnoćom života Milena Lah i sama je nalik na kakva prekrasnog galeba, koji je njezin omiljeli kiparski motiv. Žena kojoj su snovi davali snage da iskleše nezaboravnu (kamenu) poeziju oblika (»Ikarov krug«, »Kristalne glave«, »Mjesečevi stupovi«..), nadahnjujući se pučkim mitovima i prirodom, uvijek je znala fascinirati mislima o postanku i prafenomenima kozmičkog bivanja. Odjevena boemski, u crnom šeširu, žarke crvene kose, Milena Lah prodire kroz sugovornike svojim plavim očima nalik na zvijezde.</p>
<p>Čak niti snažna osobnost poput nje, međutim, (koja bi u Parizu svojim djelom i neobičnim životom bila dostojno nagrađena), nije imala sreće sa zagrebačkim vlastima. Tek nakon dvije godine mukotrpnog natezanja s gradom, kipar Ratko Petrić, kreator impresivne Aleje skulptura na savskom nasipu, uspio je uz pomoć sponzora dovršiti djelo Milene Lah »Kotač vremena«. Zagonetne geneze, skulptura evocira rasprsnuće kakva neobičnog organskog oblika, iz kojeg će nastati nov život! Svjevrstan je skulptoralni »big-bang«, što podsjeća na mistično začeće svih stvari. Živ i pulsirajući, obojen blještavim bojama, »Kotač vremena« privlači pažnju svih šetača na Savskom nasipu, tik uz popularno okupljalište »Močvara«.</p>
<p> Nosivu konstrukciju »Kotača vremena«, još je prije nekoliko godina besplatno izradio ljevač Damir Ujević. Prvu fazu izrade djela sponzorirale su »Hrvatske vode, a sadašnju i (završnu) fazu gospodin Ivan Vulas iz Gradske plinare, te tvrtka »Kromos« koja je ljubazno ustupila boje. Mnogo je puta višetruko nagrađivani kipar Ratko Petrić, koji je sa suprugom slikaricom Jadrankom Fatur osnovao i uredio sjajan park skulpture u dvorcu Jakovlje, te savsku aleju skulptura, bahato odbijan od gradskih vlasti. Štoviše, niti jednu sobicu u današnjoj »Močvari« Petriću nisu htjeli prepustiti za rad kipara! A Što je Petrić ponudio Zagrebu? Još je 1985. na zagrebačkom salonu predstavio projekt Aleje skulptura na savskom nasipu kao prvorazrednu turističko-kulturnu atrakciju za grad. Usamljen poput Don Kihota, uspio je slomiti nekoliko vjetrenjača, te su na nasipu od 1990. postavljene četiri skulpture: njegove »Kapi«, »Trkač« Marije Ujević, »Kamen temeljac« Mire Vuce, te danas »Kotač vremena« Milene Lah.</p>
<p> No, na postavljanje, što je najvažnije, čekaju i skulpture Šime Vulasa, Branka Ružića, Zvonimira Lonačarića, Mladena Mikulina, Dore Kovačević i Miroslava Šuteja! Za Ružićevu »Mačku«, pri HDLU otvoren je nedavno i broj žiro-računa, ne bi li ovo remek-djelo što prije zaživjelo na nasipu. Ohrabruje vijest da će nakon »Kotača vremena« u nedjelju, 10. prosinca, zahvaljujući ljevaču Damiru Ujeviću i Gradskom uredu za kulturu, na Savi biti postavljen i »Žabinjak« Stjepana Gračana. Tri, od pet Gračanovih žaba možda će konačno navjestiti bolja vremena za Savsku aleju koju je Ratko Petrić nesebično darovao svom gradu, boreći se, i dok je bio teško bolestan, za svako djelo!</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Najbolja europska poznavateljica hrvatske književnosti</p>
<p>Joanna Rapacka, poljska slavistica i kroatistica (1939.-2000.) / Kroatistička je filologija njezinim preranim odlaskom izgubila vrsnu poznavateljicu hrvatske književnosti, povijesti i kulture</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Kroatistička je filologija ovih dana pretrpjela nenadoknadiv gubitak: 29. studenog, u 61. godini, umrla je u Varšavi znanstvenica i draga prijateljica Joanna Rapacka, vrsna i plodna slavistica, kroatistica i polonistica. Umrla je od opake i teške bolesti, u naponu radne snage, ostavivši i u našim srcima i u našoj znanosti veliku prazninu.</p>
<p>U Varšavi, gdje je i rođena, završila je profesorica Rapacka studij poljske i slavenske filologije. Od godine 1967. radila je na Fakultetu za poljsku filologiju Instituta za slavensku filologiju Sveučilišta u Varšavi; isto tako bila je i voditeljicom ili članicom raznih strukovnih institucija i udruga i glavna urednica raznih stručnih časopisa i izdavačkih projekata.</p>
<p>Znanstveni interesi Joanne Rapacke kreću se ponajviše u području kroatistike i polonističko-kroatističke komparatistike, te hrvatske književne i kulturne povijesti. Nakon njezine prve objavljene knjige, monografije o Osmanu (g. 1975.), koja označuje posve nov, moderan način tumačenja Gundulićeva djela, slijedi monografski koncipirana knjiga o povijesti Dubrovačke Republike, ponajprije njezine kulture i umjetnosti, pod naslovom »Dubrovačka republika« (Varšava 1977.). Hrvatskoj pastoralnoj književnosti 16. stoljeća posvećena je knjiga »Zlatni vijek hrvatske pastorale« (Varšava 1984.), koja opisuje i analizira hrvatsku renesansnu idilu u svjetlu svjetonazorskih mijena šesnaestostoljetne hrvatske kulture. Antologijom stare dubrovačke ljubavne poezije (»Dubrovačka ljubavna poezija«, Varšava 1984.), u kojoj su svojim prijevodima sudjelovali najznačajniji suvremeni poljski pjesnici, Joanna je Rapacka predstavila hrvatsku književnu baštinu, njezine najviše estetske dosege poljskoj čitateljskoj publici.</p>
<p>U novije vrijeme znanstveni interes Joanne Rapacke bio je posvećen kulturološkim i kulturnopovijesnim temama. Rezultat je takva njezina interesa knjiga »Vrijeme Herdera«, s podnaslovom »o Srbima, Hrvatima i jugoslavenskoj ideji« (Varšava 1995.), nastala u vrijeme Domovinskog rata, u kojoj poljska slavistica istražuje i analizira kulturnopovijesno zaleđe srpsko-hrvatskoga sukoba. Posljednja njezina knjiga objavljena u Poljskoj - »Leksikon hrvatskih tradicija« (Varšava 1997.) - istražuje i objašnjava genezu najznačajnijih mitotvornih fenomena i simbola hrvatske povijesti, kulture i književnosti.</p>
<p>Osim brojnih znanstvenih studija, u Hrvatskoj je Joanna Rapacka objavila knjigu pod naslovom »Zaljubljeni u vilu« (Split 1998.), koja okuplja petnaestak studija posvećenih različitim problemima starije hrvatske književnosti i kulture, u rasponu od srednjovjekovlja pa do početka 19. stoljeća i koja se odlikuje znanstveno argumentiranim metodološkim pluralizmom, kao i interdisciplinarnim pristupom književnopovijesnim problemima. Kao i knjige objavljene u Poljskoj, tako i ova, objavljena na hrvatskom jeziku, svjedoči da je rad Joanne Rapacke od neprocjenjiva značenja za kroatističku filologiju.</p>
<p>Znanstvenica, slavistica, kroatistica, komparatistica, kulturna povjesničarka Joanna Rapacka bila je jedna od ponajboljih ako ne i najbolja europska poznavateljica, istraživačica i proučavateljica hrvatske književne kulture. Kroatistička je filologija njezinim preranim odlaskom izgubila vrsnu poznavateljicu hrvatske književnosti, povijesti i kulture, lucidnu, suptilnu i modernu znanstvenicu, nadahnutu interpretatoricu naše kulturne prošlosti. Brojni hrvatski kolege i prijatelji njezinom smrću izgubili su dragu i odanu prijateljicu i kolegicu koja je svojim intelektom, vedrinom, profinjenošću i ljudskošću u svima nama ostavila neizbrisiv trag.</p>
<p>Dunja Fališevac</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Hrvatski filmski dani u Berlinu </p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - »Izgubljeni zavičaj«, »Bad Blue Boy« i »Poezija i revolucija 1971.« - hrvatski su filmovi prikazni u prva tri dana manifestacije Hrvatski filmski dani u Berlinu, na kojima će do 11. prosinca njemačka publika vidjeti ukupno dvanaest filmova. Ti prvi prikazani filmovi na II. hrvatskim filmskim danima bili su razmjerno dobro posjećeni u kinima, ocijenila je tajnica za kulturu u hrvatskom velepolanstvu Zdenka Weber. Na filmskim danima prikazana je »Kontesa Dora«, a idućih dana publika će vidjeti još osam filmova - »Sunčana strana subote«, »Miss«, »Blagajnica hoće ići na more«, »Maršal«, »Sokol ga nije volio, »Crvena prašina«, »Tri muškarca Melite Žganjer« i »Puška za uspavljivanje«. U sklopu Hrvatskih dana filma, 8. prosinca će se u hrvatskome veleposlanstvu održati okrugli stol »Situacija i perspektiva hrvatskoga filma«, na kojemu će, među ostalima, sudjelovati redatelji Hrvoje Hribar i Snježana Tribuson te filmski teoretičar Ivo Škrabalo. Prošle 1999. u studenome održani su I. hrvatski filmski dani u Berlinu, kada je prikazano 10 klasičnih i suvremenih hrvatskih filmova. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Groteska kao utjeha</p>
<p>Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku / Uoči praizvedbe drame »Tango drugi put« Vladimira Stojsavljevića, u režiji autora / Atraktivni prikaz naše kaotične svakodnevice</p>
<p>Na pozornici osječkoga Hrvatskog narodnog kazališta 5. prosinca bit će praizveden dramski tekst »Tango drugi put« Vladimira Stojsavljevića.»Tango drugi put« završava tamo gdje započinje danas već kultna drama Slavomira Mrožeka »Tango«, jedan od najpupularnijih komada iz prostora bivših socijalističkih zemalja.</p>
<p> I dok kod Mrožeka dvadeset četverogodišnji mladić Artur nastoji ukrotiti »bezvlašće, entropiju i anarhiju« u vlastitoj obitelji, koja simbolizira bolest čitavog društva u vremenu kada je drama pisana, Stojsavljevićev središnji lik koji popravlja svijet je baka. »Mi nećemo svjetsku povijest, dok još naša nije stasala. Nema globalizacije, dok mi nismo izvršili temeljitu lokalizaciju. I nećemo novo, dok još imamo staro. Pogledajte ga! On je novo, a ja sam staro. Novo je žgoljavo, zavezano i šuti, a staro je slobodno i ima još mnogo toga za reći«, kaže baka uvodeći u obitelj diktaturu, vezujući svog unuka za stolicu i tragajući za izgubljenim vrijednostima. Mrožekovi likovi su u grotesknoj situaciji, Stojsavljevićevi proizvode grotesku nalazeći u njoj utjehu. U Mrožekovoj drami još otkrivamo demistifikaciju određene ideologije, u Stojsavljevićevoj drami svi su motivi potrošeni. Izbjegavanje smisla u katastrofi čiji je fokus premješten - ono je što pokreće »Tango drugi put« i čini ga zanimljivijim od mnogih, uobičajenih dramskih replika.</p>
<p>Pronalaženje atipičnoga u običnome i običnoga u atipičnome očitava se u dramskom rukopisu Vladimira Stojsavljevića, podjednako u njegovu povijesnom ciklusu - »Ljubav i država«, »Marlowe, »Sveti čovjek Bošković«, »Katarina Zrinska od Frankopana«, »Odlazak«, »Nikola Sedmi«, kao i u dramama koje iznimno efektno govore o našoj stvarnosti - »Trač o ljubavi«, »Umjetnička akcija« i »Kradljivac knjiga«. </p>
<p>Ravnatelj Drame osječkoga Hrvatskoga narodnog kazališta Darko Milas odlučio se ove sezone uz poznatog Shakespearea i nepoznatog Strindberga na repertoar postaviti i tekst suvremenog autora koji na polemičan način ocrtava upitnosti ovog vremena. Dramu »Tango prvi put« režirao je autor, scenografiju potpisuje Zvonimir Lončarić, kostimografkinja je Marija Žarak, a koreograf Edvin Liverić. U predstavi nastupaju Mario Rade, Jasna Odorčić, Mile Ognjenović, Radoslav Mrkšić, Slaven Špišić, Vjekoslav Janković i Nela Kočiš.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Praško gostovanje u Zagrebu</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Pola stoljeća djelovanja Praškog komornog orkestra proizašlog iz Simfonijskog orkestra Češkoga radija 1951., rezultiralo je velikim ugledom tog ansambla koji se u početku posvetio njegovanju češke klasične glazbe, da bi potom proširio repertoar i osvojio publiku i kritiku diljem Europe. Tome je pridonijela i suradnja sa znamenitim stranim stolistima te nagrađene snimke ploča od kojih je posebno zapažena produkcija Mozartovih simfonija s dirigentom Sir Charlesom Mackerrasom. Inače orkestar u pravilu svira bez diritenta. Gosti su održali dva koncerta u Koncertnoj dvorani »Vatroslava Lisinskog« protekloga tjedna. U petak su u organizaciji Rotary cluba Zagreb u suradnji s KD »Vatroslava Lisinskog« priredili dobrotvorni koncert za razminiravanje teritorija Republike Hrvatske. Svirali su popularna djela za gudače: »Serenadu u E-duru« Antonina Dvoraka, »Divertimento u D-duru KV 316« Wolfganga Amadeusa Mozarta, »Suitu Iz Holbergova vremena« Edwarda Griega i »Suitu za gudače« Leoša Janačeka. </p>
<p>Iduću su večer ciklusa »Lisinski subotom« posvetili djelima J. S. Bacha u povodu 250. obljetnice smrti. Izabrali su nekoliko bisera njegove orkestralne glazbe: »Treći Brandenburški koncert u G-duru« predstavio je na početku vrsne gudače složnog ansambla plemenita tona, koji je doduše donekle prigušila prevelika dvorana. U »Koncertu za dvije violine u d-molu« dominirali su odlični solisti, glazbeni ravnatelj ansambla Ondrej Kukal i Milan Lajcik. U »Suiti u h-molu« kao solist se iskazao flautist Vaclav Hunt, dok je završetak koncerta pripao »Drugom Brandenburškom koncertu u F-duru« za violinu, flautu, obou i visoku, tzv. Bachovu trublju koju je svirao Tamas Toth. To posljednje djelo, vrlo zahtjevno za soliste, nije se tehnički posrećilo prvenstveno najeksponiranijem solistu trubaču, no dojam je popravljen u ponovljenoj izvedbi efektnog Trećeg stavka, na zahtjev zadovoljne publike, koja je goste ispratila srdačnim aplauzom. </p>
<p>Višnja Požgaj</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Nagrada »Moravia« Javieru Mariasu </p>
<p>ZAGREB/RIM, 3. prosinca</p>
<p> - Španjolski pisac Javier Marias, rođen u Madridu 1951. godine, pobjednik je osmog izdanja međunarodne nagrade »Alberto Moravia« za stranu književnost, priznanja utemeljenog u čast talijanskomu književniku, preminulog 1990. godine. Marias, čiji su romani »Manana en la batalla piensa en mi« (Sutra u bitci misli na mene) i »Negra espalda en el tiempo« (Crna pozadina u vremenu) prevedeni na talijanski sa zamjetnim uspjehom u prodaji, nagrađen je zajedno s Talijanom Giuseppeom Pontiggiom, pobjednikom u nacionalnoj kategoriji. Žiri koji je dodijelio nagradu istaknuo je kod španjolskog autora njegov karakter »pripovjedača sukoba stvarnosti i fikcije koji je s velikom strašću obrađivao velike teme poput smrti i sudbine«, piše španjolski dnevnik El pais. Javier Marias pisac je koji obiluje književnim nagradama. Ove je godine dobio još dvije, također u Italiji. Samo je za »Manana en la batalla piensa en mi«, objavljen 1994. godine, primio pet nagrada. Jedan je od najprevođenijih španjolskih pisaca. Njegovi su romani prevedeni na 25 jezika. Na hrvatski je od toga autora preveden roman »Srce tako bijelo« (Corazon tan blanco) 2000. godine. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Nagrade za kratku priču</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - U knjižnici »Ivan Goran Kovačić« u Karlovcu u petak su dodijeljene nagrade za kratku priču. Na natječaj koji djeluje dvije godine, a raspisao ga je Književni krug iz Karlovca, u protekla dva mjeseca pristiglo je 60 priča iz svih krajeva Hrvatske. Inicijator natječaja je urednik biblioteke Književnog kruga Željko Mavretić. Dodijeljene su tri novčane nagrade. Prvu nagradu u iznosu od tri tisuće kuna za priču »Pljačkaši« dobila je Marina Šur Puhlovski, književnica iz Zagreba, Drugu nagradu dobio je Tomislav Šovagović iz Karlovca za priču »Život kao rock«, a treću nagradu novogradiški književnik Ivan Slišurić za priču »Tamarin capriccio«. </p>
<p>Proza Marine Šur Puhlovski, navodi se u obrazloženju za prvu nagradu, uzbuđuje gomilanjem ironičnih sintagmi i grotesknih slika, a obvezatno je očekivati ironični obrat koji tu prozu čini otvorenom za pregršt interpretacija. Ukratko, riječ je o savršenoj izbrušenoj minijaturi, koju je moguće čitati i kao dramski tekst, tj. kao nacrt scenskog predloška - što je dodatni motiv da je se pokloni puna pažnja. Osim novčanih nagrada prvih deset sudionika dobilo je na poklon i pet do sada objavljenih knjiga agilnog Književnog kruga iz Karlovca. (S. Begović)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Čak ni Balkanci Zagreb ne drže Balkanom </p>
<p>Predstavnik je hrvatske umjetnosti - hrvatski Europejac, europski hrvatski čovjek, čovjek europskih obzora, kaže Igor Zidić s kojim razgovaramo u povodu izložbe Vlahe Bukovca u Dubrovniku / Hrvatska bi se trebala predstavljati svijetu onom kulturom koja nas predstavlja kao europsku Hrvatsku / Krleža je iz ideoloških motiva minorizirao Marulića i podcjenjivao Gundulića </p>
<p>Povod za razgovor s Igorom Zidićem, ravnateljem zagrebačke Moderne galerije i hrvatskim književnikom, jest retrospektivna izložba Vlahe Bukovca, koja će poslije Praga, Zagreba, Splita i Širokog Brijega biti sredinom prosinca otvorena i u Dubrovniku.</p>
<p>• Kao povjesničar umjetnosti - i s obzirom na blago koje imamo - recite: gdje živimo? Na Balkanu?</p>
<p>- Možda i nisam pogodna osoba za ovakve dispute: nikad, u posljednjih 946 godina (od crkvenoga raskola 1054.) nisam živio na Balkanu. Ne poznajem ga. U Splitu, gdje sam se rodio, Balkanom i Balkancima plašili su malu djecu (»Nesriće neposlušne! Doće van Balkanci pa ćete vidit!«). Zagreb, gdje živim i gdje je rođeno šestero moje djece, čak ni Balkanci ne drže Balkanom. Raskol je u XI. stoljeću samo naglasio onu pukotinu što se počela otvarati podjelom Rimskoga Carstva (godine 395.) na zapadni i istočni dio. Nakon raskola odvojila je Istok od Zapada, pravoslavnu ortodoksiju od katoličkog reformizma. Politički, vjerski i kulturalno uspostavljena su dva različita sustava.</p>
<p> Kroz stoljeća, razvijali su se ti svjetovi odvojeno, samostalno, često u protimbi. U umjetnosti, do početka XX. st., praktički i nema paralelnih razvojnih točaka, izuzme li se dio Srbije koji je bio pod austro-ugarskom upravom. Pogledajte književnost. Ako studirate razvitak forma, onda ćete, primjerice, naći da se neki oblici posve obični u jednoj tradiciji, u drugoj uopće ne javljaju. Najposlije: u kojim smo to mi balkanskim ratovima sudjelovali? Kojem smo od balkanskih saveza članovali? Za čijim smo barbarstvom (barbarogenijstvom) uzdisali? Da sam ja Ja, a vi Vi - pretpostavka je bilokakva (našeg) razgovora. Ako ja stalno nastojim dio Vas učiniti dijelom sebe ili Vi pokušavate dio mene učiniti dijelom sebe, onda, zacijelo, razgovora neće biti, ali će, možda, biti rata.</p>
<p>• Hrvati inzistiraju da su Europa, a Europa nas stalno gura tamo gdje ne bismo htjeli biti. Zašto to čini?</p>
<p>- Tumačenja pojma Europa ima danas toliko koliko je sila u tome prostoru. Ali nitko od njih nije ovlašteniji od nas reći što Europa jest i što nije. Naša je zemlja zapadna stranica europskoga jugoistoka; njezin je sjever dio srednje Europe, a njezina je obala dio mediteranskoga svijeta. Bitan civilizacijski doprinos Mediterana našoj europskoj sudbini dala je helenska i judeo-kršćanska tradicija. Ne bi trebalo zaboraviti da su Heleni kolonizirali, a Rimljani konačno urbanizirali prostor hrvatskoga Jadrana. </p>
<p>• Tko je to razumio, tko honorirao?</p>
<p>- Papinski vječni Rim je jedini posjednik cjelokupne europske tradicije; samo je njegov kontinuitet neporeciv. Iz vatikanskih se dvora još nije čulo da Hrvati nisu narod u Europi, da ne zaslužuju svoju državu, da ih se ucjenama mora civilizirati, da moraju skupo platiti svoju europsku ulaznicu jer Rim zna da smo u Europi od davnina, da smo narod s obala najstarije, mediteranske Europe.</p>
<p>• Zašto nas netko želi iz toga svijeta izgurati?</p>
<p>- Jer politika slijedi svoje interese. Odmah po završetku I. rata, Kraljevina SHS je, kao sljednica Austro-Ugarske, dobila drugu ili treću ratnu flotu svijeta i odmah ju prepustila Italiji, sljednici Venecije, vjekovne hrvatske neprijateljice na moru. Navodi se da je Hrvatska u ovom posljednjem, Domovinskom ratu izgubila, u obrani svoje nezavisnosti, 15.000 ljudi, dok nam je pregovarački stol u Rapallu, 1920., u samo nekoliko dana, odnio trećinu obale i oko 550.000 ljudi!</p>
<p> Nema toga rata u kojemu je Hrvatska mogla izgubiti toliko koliko je izgubila, u doba mira, pod dinastijom Karađorđevića. Ukratko: srpska je dominacija na moru bila garancijom za zadovoljstvo onih koji su pretendirali na dijelove našeg teritorija. Ne može se braniti tuđe kao što se može čuvati vlastito. Da i ne spominjemo dvostruke igre: Srbiji je više od velike Jugoslavije trebala slaba Hrvatska.</p>
<p>• Kojom bi se onda kulturom Hrvatska trebala predstavljati svijetu? Meštrovićem? Bukovcem?</p>
<p>- Onom koja nas predstavlja kao europsku Hrvatsku. Napokon, jezgra je kulture uvijek nacionalno i, dobrim dijelom, obilježeno dominantnim religijskim konceptom. Nikomu, u današnjoj Europi, ne pada na pamet poricati razlike između Berlioza i Wagnera, Wagnera i Verdija, Verdija i Berlioza, a oni se, nije sporno, razlikuju ne samo kao snažne individualnosti, nego i kao nositelji imanentnih (nacionalnih) tradicija. </p>
<p>Bukovac i Meštrović, na koje se pozivate - premda ne i jedini - fenomeni su hrvatske, ali i europske umjetničke tradicije i, dakako, sasvim osobite sume individualnih talenata. Mi u Meštroviću, primjerice, lako odčitavamo slojeve njegove edukacije. I u njega se, kao i u svakog Europljanina - premda se i prečesto mitizirala njegova izvornost - mogao razabrati golemi kapital davno uloženih »investicija«.</p>
<p>• Narodnog genija?</p>
<p>- Taj me termin plaši jer znam, kao i mnogi drugi, da nema ni narodne pjesme: uvijek je nadareni pojedinac jedini zbiljski autor. Ivan Meštrović produkt je niza silâ i okolnosti u neviđenoj povijesnoj »kohabitaciji«: izvanredna darovitost, sretan stjecaj prilika koji omogućuje da ona bude zarana zapažena, pa hereditarni križ, znamenje osobnog i nacionalnog podrijetla i, naposljetku, golema no i nesustavna, ali - nedvojbeno - poticajna kultura, golemo znanje što ga je upijao na svakom mjestu gdje se, i načas, zaustavio.</p>
<p>• A Bukovac?</p>
<p> - Bukovac se s hrvatskom kulturom dotaknuo tek nakon što je sebe stvorio kao umjetnika. Nije polazio hrvatske škole, nisu ga učili hrvatstvu, nisu ga upućivali u »tipično hrvatske« ili »autohtone hrvatske« likovne forme. Razvijao se daleko od svake indoktrinacije, a onda se vratio u domovinu, naselio se u Zagrebu i u pet godina stvorio, preustrojio i poveo u novo stoljeće sve hrvatske likovne institucije i odgojio za moderno hrvatstvo i hrvatsku umjetnost desetke ponajboljih umjetnika toga doba. Ako to nije bila hrvatska misija, onda i ne znam što je hrvatsko u kulturi.</p>
<p>• I tko bi bio naš idealni reprezentant?</p>
<p>- Predstavnik je hrvatske umjetnosti, kao što sam rekao, hrvatski Europejac. Europski hrvatski čovjek; čovjek europskih obzora, koji svoju naciju, jer nema kompleksa, nosi kao sudbinu, a ne kao sramotu. To su, dakle, i Trnina i Zajc i Bukovac i Meštrović, i Matoš i Vidović, i Gjalski i Frangeš, i Kraljević i Krleža, i Ujević i Odak, i Babić i Slavenski, i Gavella i Strozzi, i Papandopulo i Vaništa, i Kvrgić i Bareza, i Kelemen i Murtić, i Knifer i mnogi drugi. Europejstvo u hrvatskoj umjetnosti, od najstarijih vremena, nije eksces, nego modus vivendi et operandi.</p>
<p>• Otkuda onda u nas sluganski mentalitet prema Europi?</p>
<p>- On se javlja ondje gdje nije moguće egzistirati i djelovati čisto i neovisno. Da bi se opstalo u različitim nametnutim sustavima i nepogodnim okolnostima, morali ste se služiti nekim tipom mimikrije. To ostavlja bolne tragove. Kad se dugo družite s izdajnikom, postanete mu saveznik. A loše je i to što se tako stvara predispozicija za ekstreme druge vrsti: za rigidni nacionalizam, za nepomirljivost, za autizam pa se, kao posljedica, javlja političko amaterstvo, koji Hrvatsku utopistički zasniva izvan realnog, svjetskog konteksta, u (prolaznim) oblacima. Na drugoj je strani, na žalost, u pripravnosti čekao rođeni kapitulant, vazda spreman na kooperaciju - sve do prostituiranja.</p>
<p>• Boji li se naš inteligent braniti nacionalno? Stalno kao da nastoji pobjeći iz prostora svojega bitka u internacionalno...</p>
<p>- Ne bih to tako generalizirao. Pa tko je u nas mogao i tko je, u nas, branio nacionalno, s izgledima na uspjeh, ako ne inteligencija? U tome se sloju naroda zasnivao svaki nacionalni projekt, i to, ponajprije, kao projekt oslobođenja. Tko se partijskoj birokraciji i zastrašujućem represivnom aparatu Srboslavije usudio suprotstaviti 1971. ako ne inteligencija? Organizirana, kroz Maticu hrvatsku, kroz Hrvatsko sveučilište, kroz Društvo književnika i mnoge druge institucije.</p>
<p> I hrvatska je književnost, između ostalih, bila žrtvom misije koju je morala obavljati u posljednjih 150 godina trudeći se da bude supstitucijom nepostojeće ili negativne politike. Ona je nacionalnu ideju ponudila kao ideju slobode. Objektivno, najveće je - i najteže - pitanje koje se danas pred inteligenciju postavlja, kako usvojiti širinu svijeta na dobro, a ne na propast svojega naroda.</p>
<p>• Svjedoci smo da nam se još uvijek spočitava nacionalizam. Zašto? </p>
<p>- Nacionalizam i šovinizam francuske su riječi. Ne odgovaramo za njih ni u kojem smislu. Na kraju - ne znače isto. Ali koga briga za to što realno znači jedna riječ, ako je dogovor da će značiti...metak. Neki dan sam pročitao s koliko se takta na Zapadu govori o Koštunici: Izmislili su sintagmu »pozitivni nacionalist«. Mi smo se, desetljećima, uzalud borili da se hrvatska borba za slobodu uvaži kao pozitivni nacionalizam. U tom je kontekstu trebalo valorizirati i hrvatski moderni nacionalni pokret. Ali Koštunica ima svoje protektore, Tuđman ih u Francuzima i Englezima nije imao. </p>
<p>• Slažete li se da nam je internacionalizam nanio dosta zla u, recimo, uspostavljanju kriterija?</p>
<p>- Kritizirate li globalizaciju: ovakvu kakva se sada propagira i nameće diljem svijeta - bit ćete odmah optuženi da ste reakcionar, konzervativac, pasatist. Treba, međutim, reći da se, takav kakav jest, globalizacijski pokret ne suprotstavlja meni ili nama, Katoličkoj crkvi ili Hrvatskoj, nego da je pokret koji se, u ovaj čas, suprotstavlja Bogu i Božjem svijetu koji je puniji, bogatiji, u kojemu je više smisla za nijansu, više uvažavanja različitog i višeznačnog nego ga je naći u američkom selt-serviceu. Današnja se globalizacija, iza koje stoji izgledan pokušaj gospodarske kolonizacije svijeta, događa usporedo s raspadom svih aksioloških sustava. Kad se udubite u suvremenu kritiku, zamijetit ćete da više nitko ništa ne vrednuje, nego tek opisuje. Kritika ne valorizira, ona konstatira. </p>
<p>• Zašto?</p>
<p>- Svako vrednovanje svrstava: lijevo ili desno, u avangardno ili konzervativno, među napredne ili nazadne. Ne samo iz viših razloga, nego i zbog banalne ljudske slabosti, iz konformizma, počinju se, u cijelom svijetu, razvijati takvi kritički sustavni modeli koji nemaju kritičke dimenzije, koji - u konstruktivnom smislu - i nisu kritika. </p>
<p>• Znači li to da svijet sve više srlja u kaos? </p>
<p>- Zaključak prepuštam Vama. Ali, događa se fantastičan proces u kojemu se svijet samoreproducira, snimajući sam sebe, reflektirajući svoje stanje. I ništa drugo. </p>
<p>• Vraćamo li se opet kritici odraza ili odrazu kao kriteriju? </p>
<p>- Ma ni to. Teorija je odraza imala neke svoje krupne ideološke i političke poruke, skriveni i otkriveni smisao, pravila čitanja i vjerovanja, a ovo sada je puko faksimiliranje situacije. S time ćemo ubrzo stići do pitanja: Čemu muzeji? Čemu galerije? Čemu čuvati ono što se može snimiti pa smanjiti, i od čega se, umjesto originala, mogu pohranjivati umanjenice? Možda će se, nakon snimanja, originali uskoro bacati. </p>
<p>• Možda će se, ipak, pospremati za neko buduće vrijeme? </p>
<p>- Neće biti potrebe. Ionako se gubi potreba produktivnog pamćenja. Sve ćemo imati u CD-ima, u kazetama, u raznim sustavima koji će, na minimumu prostora, to sačuvati. U neku nepoznatu svrhu, dometnuo bi Tonko Šoljan. Mogućnost savršene pohrane postaje sofisticirani nadomjestak za dosadašnju potrebu komuniciranja s prethodnicima i suvremenicima. </p>
<p>• U takvome »svijetu« ima li smisla književnost? </p>
<p>- Više i ne mislim o tome ima li nešto smisla ili nema. Davno sam u taj smisao posumnjao, ali nemam druge mogućnosti nego živjeti svoj život, živjeti u tom dvojbenom prostoru. Globalizacijski val neće imati obzira prema velikim likovima prošloga svijeta; neće pokazivati sentimenta prema velikim ljudima, ali, na žalost, neće pokazati osjetljivosti ni za velike ideje. To vrijeme neće imati potrebu za veličinama, neće trebati duhovne, moralne, intelektualne vođe. Sve će se dobivati iz kazeta, impulsima. Tako će živjeti 90 posto čovječanstva, a veliki će ljudi i njihova djela biti pohranjeni na diskove. I oni će, u skladu sa sveopćim napretkom, bivati sve sićušniji. U dva centimetra kubična imat ćete svoga Marulića i moći ćete ga pincetom izvaditi i ... upotrijebiti. </p>
<p>• Hoće li čovjek pobijediti tu civilizaciju smeća? </p>
<p>- Ne znam. Ali nadam se da će naći izlaz iz klopke, koju si je sam pripremio. </p>
<p>• Da je živ Krleža, što mislite kako bi reagirao na sve to? </p>
<p>- Onako, kako bi jedino i mogao. Kao cinik. Ne divim se svemu što je napisao. Umara me njegova permanentna političnost. Zatim poučnost, makar i crna. Pa polemičnost gdje joj ima i gdje joj nema mjesta. Ali divio sam se »Djetinjstvu«, »Baladama«, volio »Filipa Latinovicza«, zagledao u »Eseje« i »Davne dane«. Iz ideoloških je motiva minorizirao Marulića, podcjenjivao Gundulića. Šta bi rekao da mu je do ruku došla knjižica Marulićevih »Glasgowskih stihova«? Da je kasno? Da mu poezija više ništa ne govori? (Parafraziram Vaništu, naravno.) Ili bi rekao da su moralisti i prije imali jedan moral za sebe, a drugi za druge? Tko zna. </p>
<p>• Smije li se pljuvati po svemu što je u posljednjih deset godina u nas učinjeno?</p>
<p>- Ne smije. Pogotovo kad u učinke moramo ubrojiti i stvaranje hrvatske države.</p>
<p>• A ipak se to kod nas čini?</p>
<p>- Jer je lakše pljunuti nego dobro napraviti.</p>
<p>• Imamo previše političara, a jedva kojeg državnika.</p>
<p>- Točno. Državnik nije zanimanje nego vokacija, a biti političar zanimanje je, i to, uglavnom, vrlo unosno. Primjećujem da politika, u nas, funkcionira i bez državništva. Hrvatska živi opasne trenutke: iz toga bi mogla izići bolja nego što je bila; mogla bi usavršiti i obogatiti svoju sliku i svoj identitet, a mogla bi ga i konačno izgubiti. Zato bi naša politika, u ovome trenutku, morala biti u načelima čvrsta i nepotkupljiva, a u detaljima i u tehnici izvedbe maksimalno rafinirana i prepredena. Onakva kao što je bila dubrovačka u vrijeme Republike, s Turskom na plećima i s Venecijom na moru. Često kukamo kako smo mali, slabi i sami na svijetu. Za utjehu, spomenimo se sićušnoga Dubrovnika i kako se vješto održavao na vjetru. (A tko ga je srušio? Europa, tko bi drugi. Napoleon i njegovi Frančezi.)</p>
<p>• Bili ste dvaput izbornik venecijanskoga Biennala u razdoblju koje je u nekim polemikama proglašeno sramoćenjem hrvatske umjetnosti. Zašto nikada niste odgovorili tim ljudima?</p>
<p>- Moji su prvi veći »ratni zadaci«, kako sam volio reći, bile izložbe Nove hrvatske umjetnosti u Zagrebu 1993./1994. i hrvatska sekcija na 45. biennalu u Veneciji 1993., gdje sam se, osim s vremenom i oskudicom, borio i s neljubaznim generalnim kuratorom Achileom Bonitom Olivom, koji se svojski trudio da nam oteža posao. Na kraju nas je, dan uoči otvorenja izložbe, pokušao deložirati iz Muzeja Guidi i preseliti u neku drugu crkvu. Bila je to, da izbjegnem svaku patetiku, poštena i žestoka borba za interese hrvatske umjetnosti i mlade Hrvatske, i u njoj je uza me bilo više zaslužnih ljudi; Tonko Maroević, Ante Rašić i Dean Jokanović-Toumin. Naravno, na čelu su bila trojica odličnih umjetnika: Milivoj Bijelić, Ivo Deković i Željko Kipke.</p>
<p> Da ukažem na apsurd situacije, reći ću i to da samo jedan od te trojice nije bio po ćudi čuvenoga tadašnjeg Generalštaba našeg modernizma; drugu su dvojicu baš oni, u više navrata, promovirali. Ali što se može? Slučajno je baš nepoćudni Ivo Deković, godinu dana potom, na Kairskome bijenalu, dobio zlatnu medalju u kategoriji instalacija. Nije zlo što je zlo, nego što su se vidjeli moji prsti! Da sam, u ratu, odgovorio na tu klevetu, morao bih upitati gospodina kako on to odjednom zamjećuje hrvatsku umjetnost, a nije razabirao ni cijelu Hrvatsku. Ocijenih da je njemu važnije lažno braniti dignitet hrvatske umjetnosti nego što je meni, u taj čas, bilo važno napadati njega.</p>
<p>• Ovogodišnji Makovićev izbor Knifera za Biennale neki hvale i kao rezultat promjene selekcije i vlasti.</p>
<p>- Ne vidim koja bi politička stranka u nas mogla, pomoću Kniferovih meandara, popravljati svoj rejting u javnosti. Ja sam s Kniferom prijateljevao, družio se s njim i Pepom Zanettijem, posjećivao ga, kao i Kožarića, 1960. na 1961. U to sam doba okrstio njegove meandre: i danas mi, poslije 40 godina, kao spomen na te dane, sa zida sobe u kojoj radim, zrači jedan od prvih Julijevih »kutoloma«. Mislim, da je on vrlo važan umjetnik, za nas čak i egzistencijalno važan. Knifer je najškrtijim sredstvima stvorio moćan i znakovit izraz. On je upravo našu bijedu, jad i nesreću pretvorio u jezik, u stil. Slično je, drugim sredstvima, to učinio Dulčić: u njega je najveća ljepota naše umjetnosti stvorena iz najvećega beznađa. Ima i drugih dostojnih najveće hvale. Naša je likovna umjetnost, Bogu hvala, veća i od nas samih. </p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="25">
<p>Gondžić razveselio Maksimir u 93. minuti</p>
<p>Nogometaši Dinama svladali su gostujući Hajduk u susretu 18. kola prve Hrvatske nogometne lige sa 3-2 (1-0) / Pobjedu Zagrepčanima donio je mladi Tomislav Gondžić zgoditkom u trećoj minuti sučeve nadoknade vremena</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Bio je to spektakularan derbi, oproštaj Igora Bišćana od Dinamova dresa začinjen je sjanom Dinamovom 3-2 (1-0) pobjedom protiv Hajduka! Bila je to vatrometna utakmica s mnoštvom prigoda, rezultatskim preokretom, utakmica u kojoj smo doista mogli vidjeti mnogo toga lijepoga što nogomet daje.</p>
<p> I Zagrepčani i Splićani nadigravanjem su tražili dobar rezultat, na kraju su se veselili Zagrepčani koji su do tri boda stigli u »sučevu vremenu«, u 93. minuti utakmice pogotkom mladog Tomislava Gondžića! Hajduk je, eto, već držao bod u rukama, no mladi dinamov nogometaš krasno je na izdisaju utakmice iskoristio dodavanje Leke i prošao kroz, i inače propusnu gostujuću obranu, te strahovitim udarcem sa 14 metara zapucao mrežu vrlo dobrog Stojkića.</p>
<p> Dinamo je tako na zimski odmor otišao s manjkom od četiri boda u odnosu na Osijek (koji ima utakmicu manje, protiv Hrvatskog dragovoljca u Zagrebu), ova je pobjeda svakako podigla raspoloženje u Maksimiru, slavlje protiv Hajduka uvijek ima specifičnu težinu...</p>
<p>Dinamov trener Hrvoje Braović svakako je jedan od najzaslužnijih za uspjeh svoga sastava. Naime, dobro je Braović uvidio gdje su loše karike u lancu njegove momčadi i imao je smjelosti promijeniti te karike. Izvadio je, naime, iz igre Čuturu (već u 31. minuti!), pa Agića, potom i Mujčina. I baš su Agićeve i Mujčinove zamjene, Leko i Gondžić, odlučili pobjednika. Braović je očito pokazao da osjeća utakmicu, nije puki promatrač na klupi, te da uloga trenera u modernome nogometu nerijetko može biti i presudno. Kao što je bila u nedjelju...</p>
<p>Samo se oko 10.000 gledatelja okupilo na maksimirskim tribinama, ne sjećamo se kad je najviši hrvatski derbi odigran pred tako mallim brojem gledatelja. No, sa sjevera, gdje su bili dinamovi navijači, te juga, gdje su bili »hajdukovci«, stizalo je gromko bodrenje i navijanje, nije izostalo ni međusobnog prepucavanja. Nažalost, više je to bilo primitivno i vulgarno, nego duhovito prepucavanje, a u jednom su trenutku Dinamovi navijači zapalili i transparent Hajduka na kojem je pisalo: »Torcida Imotski«. No, imale su obje momčadi stalnu potporu s tribina, a na kraju je navijanje Bad Blue Boysa odvelo Dinama do pobjede. Dugo je trajalo slavlje Dinamovih nogometaša pred svojim navijačima, a po izlasku s travnjaka suigrači su, zajedno s trenerom napravili »špalir« kapetanu Igoru Bišćanu, koji odlazi u Liverpool. Euforično slavlje »plavih« započelo je tako i prije ulaska u svlačionicu...</p>
<p>Prvu pravu priliku na utakmici Dinamo je pretvorio u pogodak! Bilo je to u 12. minuti, Pavlović je dugom loptom pronašao Balabana, koji se našao sam iza leđa hajdukove obrane. Jurnuo je prema 16-tercu i kad mu je vratar Stojkić izašao u susret, Balaban je mirno poslao loptu kraj njega u mrežu. Hajdukovi su nogometaši reklamirali zaleđe, međutim, čini se da zaleđa nije bilo, hajdukova je obrana, uostalom, u još nekoliko navrata iskazala sličnu »protočnost«.</p>
<p>U prvom smo dijelu gledali gotovo ravnopravnu utakmicu, Splićani su imali dvije-tri prigode za izjednačenje, međutim, pokušaje Muse i Leke Butina je obranio.</p>
<p> A Hajdukov vratar Stojkić svojim je reakcijama u 35. i 40. minuti, kad je obranio »zicere« Balabana i Bišćana, istaknuo kandidaturu za prvog čovjeka utakmice. Shvatrili smo nakon tih obrana zašto suigrači Stojkića zovu »Superman«. Na odmor se tako otišlo s dinamovim pogotkom prednosti, Hajduk je svakako mogao biti zadovoljniji takvim raspletom. </p>
<p>Nakon 15-ak mirnih minuta u drugome dijelu, započeo je vatromet! Najprije je Šokota u 60. minuti s 20 metara uzdrmao prečku, a 30-ak sekundi kasnije, nakon kornera, isti je nogometaš sa pet metara iz okreta poslao loptu pokraj vratiju. Potom smo vidjeli ono što se rijetko viđa, čak tri pogotka za samo 120 sekundi.</p>
<p>U 67. minuti Musa je s leđa zaustavio prekršajem Balabana, trebao je dobiti crveni karton, no inače vrlo dobri sudac Širić napravio je jedinu pogrešku i samo je žutim kartonom kaznio Musu. Slobodni je udarac sa 35 metara bombarderski izveo Pavlović, Stojkić je loptu jedva odbio, pritrčao je Šokota, otrgnuo se Puljizu iz zagrljaja i postavio 2-0 za Dinamo! Mnogi su pomislili »utakmica je odlučena«, međutim za stotinjak sekundi opet smo bili na početku! Najprije je, u 68. minuti, Deranja je sa 18 metara tukao kroz šumu dinamovih nogu i svladao Butinu, a minutu kasnije, nakon centaršuta Bubala, na drugoj vratnici minutu kasnije, poslije odličnog centaršuta Bubala, Miladin je udarcem glavom sa druge vratnice zatresao Butininu mrežu za 2-2! Dinamo je tada »potonuo«, Hajduk se, jasno, dignuo, svakako treba naglasiti da je i trener Splićana, Zoran Vulić, povukao odlične poteze s klupe ubacivši u igru Deranja, Carevića (posebno njega!) i Vučevića.</p>
<p> Upravo je Vučević bio u 84. i 86. minuti u lijepim prilikama, no nije ih uspio iskoristiti i tako je pružio priliku Dinamu za pobjedu, koju su Jerko Leko i Gondžić maestralno iskoristili u trećoj minuti sudačke nadoknade i Maksimir je proključao od radosti! </p>
<p>• Stadion u Maksimiru</p>
<p>DINAMO - HAJDUK 3-2 (1-0)</p>
<p>DINAMO: Butina 6,5 - Biščan 7; Drpić 6, Polovanec 6,5 - Mikić 6,5, Pavlović 7, Agić 5 (J. Leko 6), Mujčin 6,5 (Gondžić 7), Čutura 5 (Pilipović 6) - Šokota 6,5, Balaban 7,5.</p>
<p>HAJDUK: Stojkić 7,5 - Miše 5,5; Puljiz 5, Đuzelov 5,5 - Miladin 7, Musa 6,5, I. Leko 7, Jažić 6,5; Bošnjak 5,5 (Carević 7), - Bilić 5,5 (Deranja 7, Vučević -), Bubalo 6,5.</p>
<p>SUDAC: Širić (Osijek) 7,5. GLEDATELJA: 10.000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Balaban (12.), 2-0 Šokota (67.), 2-1 Deranja (68.), 2-2 Miladin (69.), 3-2 Gondžić (93.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Bošnjak, Šokota, Đuzelov, Musa, Miladin, Deranja, Polovanec, Carević, Biščan.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Boško BALABAN.</p>
<p>Predrag Jurišić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Poraz Splićana u Rijeci </p>
<p>RIJEKA, 3. prosinca</p>
<p> - Zanimljiva košarkaška predstava u kojoj su košarkaši riječkog Sava osiguranja tek u dramatičnoj završnici uspjeli ostvariti pobjedu 73-69 (20-20, 12-8, 15-26, 26-15) te se tako izjednačiti sa splitski košarkašima u broju bodova. Domaći igrači agresivnom obranom tijekom cijele utakmice nadoknađivali su deficit visokih igrača u igri pod košem te brzim protunapadima ugrožavali koš gostiju. Ovom pobjedom mladi riječki košarkaši dokazali su da njihova pozicija na prvenstvenoj ljestvici nije slučajna. </p>
<p>Najuzbudljivije je bilo u samoj završnici kada su domaći igrači sustigli prednost gostiju od čak 11 koševa razlike u 29. minuti. Dvije minute do kraja susreta gosti su imali prednost od 4 koša (62-66) da bi narednih minutu i pol Riječani postigli pet koševa za redom te poveli sa košem prednosti. Presudan trenutak susreta bila je »trica« mladog Štembergera 20 sekundi do kraja koji je kod neriješenog 67-67 ishoda doveo domaće igrače u prednost od tri koša razlike. Nakon toga gostujući igrači su presingom i stalnim prekidima s izvođenjem slobodnih bacanja pokušali stići rezultat ali su u tome bili neuspješni </p>
<p>Kod domaćih svi igrači koji su igrali zaslužuju pohvale i čestitke za ostavljeno srce na parketu dok je u igri gostiju iz Splita bilo previše nervoze što je neuobičajeno za igru ove momčadi. </p>
<p>• Dvorana Mladosti na Trsatu</p>
<p>SAVA OSIGURANJE - SPLIT-CROATIA OSIG. 73-69 (20-20, 12-8, 15-26, 26-15)</p>
<p>SAVA OSIGURANJE: Štemberger 5, Whitfield 15 (8-13), Mezulić, Baždarić 17 (3-4), Byrne 18 (2-4), Devčić, Budinić, Štimac, Mance 16 (4-4), Karamatić, Velčić 2</p>
<p>SPLIT-CROATIA OSIGURANJE: Subotić 2, Gregov 7 (1-2), Tomeljak, Vujčić 18 (1-2), Žižić 1 (1-2), Rencher 8 (4-4), Ukić, Poljak 7 (1-1), Pašalić, Grgurević 11 (5-6), Land 10 (2-2), Badžim 5 (1-2)</p>
<p>SUCI: Anzulović (Zagreb) i Herceg (Zabok). GLEDATELJA: 1500</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Marino BAŽDARIĆ. (Ivan Vukić)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Zagreb jedva pobijedio Hernes Analiticu</p>
<p>Potpuno suprotno od očekivanja košarkaši Zagreba imali su velikih teškoća u nadmetanju protiv gradskog suparnika </p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Košarkaši Zagreba teškom su mukom svladali svog gradskog suparnika, Hermes Analiticu, 76-73 (22-16, 37-40, 57-58).</p>
<p> Utakmica je odigrana u »Draženovom domu«, gdje je ulogu domaćina imala Hermes Analitica, momčad koja je tek ovog ljeta zakoračila u prvoligaški »život« i u dosadašnjem dijelu sezone nije upisala niti jednu pobjedu. Štoviše, »analitičari« u prosjeku primaju 90,5 koševa po utakmici i sasvim je logično bilo očekivati laganu i uvjerjivu pobjedu Zagreba.</p>
<p> No, Hermes Analitica je, na opće iznenađenje, utakmicu otvorila serijom 10-0, a identičnih deset koševa prednosti imala je i potkraj prve četvrtine, 20-10. Prvo ime domaće momčadi u tom je razdoblju bio Tomislav Banović, koji je ubacio 11 od prvih 15 poena svoje momčadi. Zagreb je prvi put u vodstvo došao tek na izmaku prvog poluvremena...</p>
<p> U neizvjesnoj završnici velikog utjecaja imale su i pomalo sumnjive odluke sudaca, koji su već spomenutom Banoviću u dva navrata dosudili prekršaj u napadu. Tomas je u tim završnim sekundama pogodio pet od šest slobodnih bacanja, što je ipak bilo dovoljno za konačnu pobjedu Zagreba. Jedini raspoloženi igrač u redovima »zagrebaša« bio je onaj najiskusniji - Joško Vukičević. Prvo poluvrijeme zaključio je sa 18 postignutih koševa, da bi utakmicu završio sa 27. Tome je dodao i sedam skokova.</p>
<p>• KC »Dražen Petrović«</p>
<p>HERMES ANALITICA - ZAGREB 73-76 (22-16, 37-40, 57-58)</p>
<p>HERMES ANALITICA: Simović, Pešut 2, Pijaca 6, Mravak, Vidaković 20 (3-4), Brdar 4 (0-1), Jurkovac, Pehar 17 (1-2), Jerak 6, Banović 18 (2-3)</p>
<p>ZAGREB: Tomas 13 (9-10), Miljković 10, Tomasović, Blašković, Perinčić 18 (1-2), Marinović 5, N. Garma, Vukičević 27 (7-12), J. Garma 2 (0-1), Daugherty 1 (1-2)</p>
<p>SUCI: Arar i Vovk (obojica Slavonski Brod), GLEDATELJA: 100</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Joško VUKIČEVIĆ (M. Tomašević)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Kukoč prvi puta u startnoj petorci</p>
<p>PHILADELPHIA, 3. prosinca</p>
<p> - U NBA dvobojima, odigranim u subotu, učincima su se izdvojila četvorica strijelaca. </p>
<p>Prvi je svakako Allen Iverson, sa 27 koševa u iznenađujuće laganoj pobjedi lidera lige Philadelphia 76ersa kod najbolje momčadi Središnje skupine, Clevelanda (112-78).</p>
<p> Sve je odlučeno već u drugoj četvrtini, kad su Cavsi promašili 14 šuteva zaredom, a visoki momci Sixersa Matt Geiger (15), Todd McCullough (14) i Theo Ratliff (12, 7 blokada) nemilice punili koš domaćina.</p>
<p> Kasnije je posao dovršio Iverson, uz pomoć našeg Tonija Kukoča, koji je prvi put od početka lige zaigrao u startnoj petorci i postigao 10 koševa, uz šest skokova i četiri asistencije. </p>
<p> Činilo se da Houstonu ulazi sve što je bacio prema košu...</p>
<p> Pomogao mu je i Latrell Sprewell (17), pa su Kevin Garnett (21) i ostali Wolvesi morali potpisati predaju. Antonio McDyess (37, 17 skokova) je imao strašnu večer u Denveru, Nick Van Exel je dodao čak 20 asistencija, pa su Denver Nuggetsi zasluženo prošli opasne Seattle SuperSonicse (103-92). Van Exell je, istina, šutirao 2-7, no uz 20 je asistencija uspio i ukočiti gostujuću zvijezdu Garyja Paytona, koji je postigao samo 14 koševa.</p>
<p>• Rezultati NBA lige: Atlanta - Milwaukee 101-94, Charlotte - Utah 94-89, Cleveland - Philadelphia 78-112 (Kukoč igrao 29 minuta, 10 koševa, šut 5-7, 6 skokova, 4 asistencije), New Jersey - Orlando 74-95, New York - Minnesota 100-90, Washington - Miami 90-93, Houston - Portland 85-96, Denver - Seattle 103-92, Golden State - Dallas 78-97. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Zagreb slavio u Ankari</p>
<p>U 4. kolu svoje skupine Lige prvaka rukometaši Zagreba u gostima pobijedili turski ASKI sa 25-19 (12-14) čime su i osigurali daljnji plasman </p>
<p>ANKARA, 3. prosinca</p>
<p> - U susretu 4. kola skupine A Lige prvaka rukometaša Zagreb je u Akari pobijedio domaći ASKI sa 25-19 (12-14). U momčadi Zagreba, kojem je ovo bila i treća pobjeda u skupini čime je praktično osigurao ulazak u četvrtfinale, najefikasniji su bili Lazarov sa 9 pogodaka i Džomba sa 7, dok su tursku momčad predvodili Hatirnaz (5) i Erguder (4). </p>
<p> Zasigurno najbolji pojedinac utakmice bio je Lazarov koji je praktički sam uništio sve ambicije turske momčadi. Ova utakmica potvrđuje da Zagrebu raste forma, nakon dobrog nastupa u Celju ovo je bila još bolja partija hrvatskog prvaka. </p>
<p>• Dvorana ASKI-a</p>
<p>ASKI - ZAGREB 19-25 (14-12)</p>
<p>ASKI: Dalgakiran, Mulabdić, Turan 2, Erkol 3, Eler 2, Halay 2, Hatirnaz 5, Koral 1, Acar, Egüder 4, Parškov, Tropine</p>
<p> ZAGREB: Lavrov, Kelentrić, Špoljarić, Maglajlija, Ivandija, Kljaić 2, Šprem 3, Udovičić 2, Tomljanović 1, Džomba 7, Lazarov 9 (4), Savković</p>
<p>SUCI: Grižević i Nazaruk (oba Bjelorusija). GLEDATELJA: 400</p>
<p>ISKLJUČENJA: Aski 4 minute, Zagreb 6 minuta.</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Borović i Cvek europski doprvaci </p>
<p>BRIVES, 3. prosinca</p>
<p> - Zoran Cvek i Goran Borović europski su doprvaci u savate boksu. U finalu za europski naslov, na ringu u francuskom gradu Brivesu, pred 3000 gledatelja naši savete-boksači poraženi su na bodove od domaćih boraca.</p>
<p> U kategoriji do 63 kg Goran Cvek zasluženo je izgubio od Gohnnya Catherinea, no u kategoriji do 70 kg Goran Borović je protiv Sebastiena Gaucheriea bio bolji. Međutim, sudac u ringu Boroviću je dodijelio dvije javne opomene, što je presudilo pobjednika u korist Francuza. Unatoč finalnim porazima izbornik naše savate boks reprezentacije Željko Jarec nije bio previše razoračan. Naslovi europskih doprvaka veliki su uspjeh, posebno ako se uzme u obzir da su izborene na ringu postojbine savatea u Francuskoj. Osim toga Varaždinci Zoran Cvek i Goran Borović mladi su borci, bit će još prigoda za njih u novim ciklusima europskih prvenstava. Da mogu i više, do najviših titula, već su dokazali jer su od prošle godine obojica aktualni svjetski prvaci u svojim kategorijama. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Dvostruka kruna Kuertena</p>
<p>LISABON, 3. prosinca</p>
<p> - Brazilac Gustavo Kuerten postao je prvi tenisač svijeta, a nakon pobjede nad Amerikancem Andreom Agassijem u finalnom susretu 3,7 milijuna američkih dolara vrijednog »mastersa« u portugalskom Lisabonu. Konačnih 6-4, 6-4, 6-4, »Gugo« je ostvario bodren mnogobrojnim navijačima u prepunoj Atlantik dvorani, koji su ga natjerali da zaboravi na bol u leđima i najboljom igrom u karijeri zasluži savršeni vrhunac teniske sezone. Naime, uoči »mastersa« mnogi su očekivali promociju Rusa Marata Safina kao najmlađeg tenisača koji je postao broj jedan. S trona ga je mogao skinuti jedino Brazilac, budući da je za 20-godišnjim Rusom zaostajao 75 bodova.</p>
<p>- Ovo je bio izvrstan tjedan, posljednji turnir sezone, posljednji susret, morao sam dati sve od sebe, zborio je presretni Kuerten, koji je ovom pobjedom zaradio 1,4 milijuna američkih dolara.</p>
<p>Iako je poslije polufinalne pobjede nad Samprasom izjavio kako bi volio osvojiti turnir, ali da Safin bude prvi, pravda je zadovoljena. Naime, Kuerten je ove sezone najduže od svih proveo na prvom mjestu ATP ljestvice - 14 tjedana - i jedini je, uz Safina, koji je tijekom cijele sezone oduševljavao publiku na turnirima širom svijeta odličnim nastupima.</p>
<p>Finalni okršaj osvajač Roland Garrosa otvorio je »breakom« u prvom setu, kojeg je i osvojio sa 6-4 nakon što je spasio tri »break« prilike Agassija u četvrtom gemu. Posebno uvjerljiv bio je Kuerten u preostala dva seta, koja je riješio u svoju korist prvenstveno zahvaljujući preciznim bekhend »winnerima«. Uspjevao je 24-godišnji Brazilac mijenjati tempo igre, iznenađujući Agassija s nekoliko vrlo dobro skraćenih lopti. Superiornost Kuertena dokazuju njegovih 13 aseva i 31 »winner«, dok je Agassi uspio zabiti tek jedan as i šest »winnera«.</p>
<p>- Svi u Brazilu bi sada trebali slaviti. Iamo sam mnogo prilika da već prije osiguram naslov najboljeg tenisča svijeta, ali ostvariti to ovdje i sada tako je dobro, rekao je Kuerten nakon susreta.</p>
<p>• Finale: Kuerten - Agassi 6-4, 6-4, 6-4. (imi)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>»Hajduk i Dinamo igraju najljepši nogomet u Hrvatskoj«</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Veličanstvena utakmica u Maksimiru, čestitke svim akterima, a Igoru Bišćanu mnogo sreće u nastavku karijere u Engleskoj... To je sukus izlaganja po dvojice trenera i igrača obiju momčadi nakon maksimirskog derbija.</p>
<p> - Pokazali smo da Hajduk i Dinamo igraju najljepši nogomet u Hrvatskoj, naglasio je Hajdukov trener Zoran Vulić, a gotovo identičnu retoriku imao je i njegov Dinamov kolega Hrvoje Braović:</p>
<p> - Bio je ovo pravi derbi s puno ritma, pogodaka, lijepih akcija. Ovakvu utakmicu mogu pružiti jedino ove dvije momčadi.</p>
<p> Hajdukov kapetan Ivan Leko također je utakmicu ocijenio odličnom. Igor Bišćan se, pak, u nedjelju oprostio od Dinamovog dresa: - Svima bih se zahvalio, ponajprije navijačima... Žao mi je što više ljudi nije uživo gledalo ovu utakmicu.</p>
<p> Nakon ovakve utakmice logično je bilo upitati Braovića koliko se ovime približio ulozi stalnog trenera Dinama...</p>
<p> - Nisam kameleon i u ovih tjedan dana nisam postao niti bolji, niti lošiji. Profesionalac sam i mislim da radim korektno.</p>
<p> Konstatacija kako »ovakvu utakmicu mogu pružiti jedino Dinamo i Hajduk« izazvala je reakciju slavonskog kolege, koji smatra kako bi treneri morali imati »više respekta prema Osijeku«...</p>
<p> - Ja sam iskazao najveće komplimente Osječanima. Ipak, smatram da mi i Hajduk imamo veće šanse za naslov.</p>
<p> Slično je reagirao i Vulić:</p>
<p> - Maksimalno respektiramo Osijek, ali neće izdržati do kraja. (M. Tomašević)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>»Ovo je san svakog mladog igrača«</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Tomislav Gondžić: </p>
<p>- Ovo je san svakog mladog igrača! Ući u zadnjih deset minuta i postići odlučujući pogodak u ovakvom derbiju, u ovako važnoj utakmici, i to još u posljednjoj minuti... Jerko Leko mi je dodao loptu, osjetio sam da imam mjesta i - pogodio mrežu!</p>
<p>Tomo Šokota: </p>
<p> - Svoj pogodak posvećujem - Igoru Bišćanu. On je bez ikakve sumnje jedan od najboljih Dinamovih igrača svih vremena. Što se tiče utakmice, moram reći da je neshvatljiv naš pad koncentracije nakon vodstva 2-0. Sâma je utakmica bila odlična, bogata lijepim potezima. Ima nogometa u Hrvatskoj!</p>
<p>Zvonimir Deranja: </p>
<p>- Opet sam se ozljedio u Maksimiru, i to nakon što sam postigao pogodak. Utakmica je bila dobra, mi smo imali dvije velike prilike, dva »zicera« pri neodlučenom rezultatu, 2-2. Međutim, nismo ih iskoristili. Da smo u tim trenucima postigli pogotke, sada bismo mi bili ti koji se vesele.</p>
<p>Igor Musa: </p>
<p>- Ovaj derbi u potpunosti je ispunio sva očekivanja. Mi smo većim dijelom utakmice diktirali tempo, imali smo inicijativu i kontrolirali igru. Akcije smo vezali po zemlji, na taj smo način gradili igru, dok se Dinamo uglavnom orijentirao na duge lopte. (M. Tomašević)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Zajecu treba Blažević!? </p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Utakmici Dinamo - Hajduk nazočili su i bivši izbornik Miroslav Blažević i sadašnji Mirko Jozić. Zapravo, svi koji se uz takav naš »derbi svih derbija« moraju pod obavezno naći na tribinama. Jedino je netko primjetio kako nema Vlatka Markovića, predsjednika HNS-a.</p>
<p>Bivši izbornik Blažević dakako i nadalje svojom pojavom pobuđuje zanimanje. Normalno da smo ga i mi kontaktirali, najprije isprovocirani viješću kako je potajice, ovih dana »skoknuo«do Kine. Najprije nam je, pun ushićenja pohvalio derbi i Vulićevu hrabrost da se Dinamu odlučno suprostavi napadačkom otvorenom igrom, što je zamalo i donijelo uspjeh, pridodavši:</p>
<p>- I ova je utakmica pokazala neuništivost hrvatskog nogometa, i pritom, barem za mene, promovirala još jednog igrača zanimljivih mogućnosti. Mislim na onoga Hajdukovog »klinca« Carevića... </p>
<p>Pohvalio je još i majstorsko suđenje Željka Širića,» jedinog našeg suca koji zna događaj podrediti svojoj zamisli, i tako ga kanalizirati«. I, dok se Blažević ljubio s Igorom Štimcem, pristiglim iz Londona zbog derbija okrenuli smo se na priču o Kini. Potvrdio nam je Blažvić da je to s Kinom bilo sve na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>. Da ga je tamo formalno odvukla jedna poznata svijetska agencija, vjerujući da neće ostati imun na zaista primjerenu ponudu, a da ćemo prvom prigodom moći razgledati sav popratni medijski materijal koji je sve to zabilježio.</p>
<p> No, možda smo indirektno i saznali zašto je Blažević Kinezima unatoč svekolike pompe uručio košaricu. Pod poluvremenom se dosta dugo zadržao u »vrlo ozbiljnom« razgovoru s Velimirom Zajecom, direktorom Dinama. O čemu su razgovarali?</p>
<p>- O tomu da mi se Zajec istinski povjerio, i rekao da mu nasušno treba trener kao ja. Naravno da to nisam shvatio kao ponudu, jer što ću ja tu? Zar i sami ne vidite kako me pljuju gdje god stignu...</p>
<p>Rekao, i odlelujao među one brojne željne rukovanja s njime.</p>
<p>No, pojavio se Mirko Jozić, novi izbornik. Gotovu da nije želio išta reći o utakmici jer je žurio prema parkiralištu kako bi izbjegao gužvu. Ipak, prozborio je:</p>
<p>- Iznimno dobra utakmica, čestitke momčadima i njihovim stručnim stožerima na igri i efikasnosti. Poglavito je bitno istaknuti da su nam tako lijepi nogometni događaj predveli većinom vrlo mladi igrači. I neka tako nastave. (Z. Abramović)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Staza ostajeu Maksimiru, ali »Hanžek« se ne vraća</p>
<p>Zagrebačke su gradske vlasti obećale da će završiti maksimirski stadion, ali ne u skladu s prvotnim megalomanskim projektom koji je predvidio micanje atletske staze i spuštanje travnjaka, kako bi se dobilo gledalište sa 62.000 mjesta </p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Maksimir, stadion za 21. stoljeće! Da, upravo je tim riječima popraćena fotografija (isključivo) nogometnog maksimirskog stadiona u efektnoj, službenoj publikaciji kojom se Hrvatski nogometni savez, s Austrijom i Mađarskom, natječe za suorganizaciju Europskog nogometnog prvenstva 2008. godine. O domaćinu će se odlučivati za dvije i pol godine, na Kongresu Uefe. Dakako, u kampanji je istaknut najreprezentativniji uzorak s kojim se ide u utrku, »stadion za 21. stoljeće«. Objavljena je, zapravo, fotografija makete maksimirskog stadiona, u svom njegovom blještavilu i (nakaradnoj) monumentalnosti, s nadom da će tako jednoga dana i izgledati.</p>
<p>A da je nekontrolirani ples pijanih milijunaša potrajao, možda bi tako zamišljen stadion već bio završen. Bez atletske staze, isključivo nogometni, s grijanim travnjakom, gotovo dva metra ispod razine zemlje. Naime, zbog podzemnih je voda to komplicirano ukopavanje neizbježno želi li se gledalište sa 62.000 sjedećih mjesta.</p>
<p>S manjim kapacitetom gledališta, kako su nas još donedavna uvjeravali mjerodavni nogometni poklisari, Zagreb ne bi mogao biti domaćin nijedne klupske europske završnice, a onda valjda ni neke od utakmica EP 2008. Bez obzira što je nedavno, na EP u Belgiji i Nizozemskoj, većina utakmica odigrana na stadionima sa 35.000 mjesta, a ni amsterdamska Arena nema više od 50.000. Austrija i Mađarska, kao sukandidati, raspolažu sličnim kapacitetima, s tim da bečki stadion u Prateru, mjesto mogućeg finala, nema više od 50.000 mjesta.</p>
<p>No, kako je u međuvremenu pipa presahnula, bez nade da će uskoro doći vremena u kojima bi, za jedan nogometni klub, opet biti otvorena, radovi su u Maksimiru zastali. Na tribinama ima 42.000 mjesta, a tako će biti i u doglednoj, neizvjesnoj budućnosti. Baš nas zanima hoće li HNS, kojim slučajem, povući spomenutu brošuru. Mogli bi mu, naime, prigovoriti da obmanjuje međunarodnu javnost jer nudi nešto (maksimirski stadion) čega nema. Osim ako nisu dobivena jamstva da će stadion postati onakav kako je planirano i započeto, dobije li Hrvatska dio organizacijskog kolača željenog EP. Daleko je još do 2008. godine, možda dotad Hrvatska i Zagreb stanu na čvrste gospodarske noge, možda neće biti teško za stadion izdvojiti dodatnih desetak milijuna. Dakako, maraka.</p>
<p>U međuvremenu, za sudbinu stadiona je bitna novost da je Grad Zagreb, neki dan, i službeno preuzeo brigu o završetku njegove izgradnje. Vijest, međutim, ne bi bila potpuna da nije rečeno kako atletska staza - ostaje. To je, zaključeno je, civilizacijsko i kulturološko pitanje. Za početak, sa staze treba ukloniti rasvjetni stup za reflektore, svojedobno postavljen kako bi svima bilo jasno da je stazi odzvonilo...</p>
<p>Sad je, dakle, jasno kako je odbačena dogradnja stadiona zamišljena prvotnim, megalomanskim projektom, vrijedna oko 250 milijuna maraka. Jedino na što se grad Zagreb obvezao, kao vlasnik stadiona, jest da će ga kompletirati u granicama Uefinih standarda. To predmnijeva obavezni krov nad zapadnom i sjevernom tribinom, dovršenje zidova zapada i sređivanje prometno-parkirne infrastrukture. Sjeverna tribina, zamišljena kao marketinško-poslovno središte, uskoro bi trebala biti dovršena, ali ne novcem poreznih obveznika, nego od predujma, odnosno zakupnina za poslovne prostore. Sve u svemu, tzv. sanacijski projekt, kako je nekidan rekao zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, »koštat će oko 30 milijuna maraka«.</p>
<p>U vezi sa svim tim zahvatima, Bandić je dodao:</p>
<p>- Svi koji su mislili da će Grad okrenuti leđa svom najtrofejnijem klubu grdno su se prevarili. Grad je bio i ostaje desna Dinamova ruka i uspostavljamo s njim partnerski odnos.</p>
<p>Zanimljivo, iako atletska staza ostaje, nema izgleda da se međunarodni atletski miting, poznat kao Hanžekovićev memorijal, vrati tamo odakle je i krenuo u svjetsku atletsku orbitu. To barem tvrdi Ivica Stošić - Miočić, pročelnik za sport Skupštine grada Zagreba, koji se silno zalagao za stadion Mladosti pokraj Save kad je bilo jasno da Maksimir postaje isključivo nogometni stadion: </p>
<p>- Kad se obnovljen i posebno za atletiku dograđen stadion Mladosti uz Savu pokaže pretijesnim, vraćamo se u Maksimir. Zasad nam se stadion uz Savu, sa 6000 mjesta, dobrom atmosferom i dobrom stazom, čini optimalnim, izvaljuje Stošić.</p>
<p>Pročelnik za sport bio je ciničan na spomen ostanka maksimirske staze, preporučivši da se stadion kandidira za neke nove Vojne igre, ili berem igre farmaceuta. Treba još vidjeti kako će Hrvatski nogometni savez proći u kandidaturi za nogometno EP. Možda se, zbog njega, jednog dana ipak izgradi i podigne sve što je zamišljeno i zacrtano, a možda se u međuvremenu pojavi i neki novi »tata« koji će voljeti sport.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Siromašnu jesen Rijeka zaključila pobjedom </p>
<p>U slaboj nogometnoj predstavi na Kantridi Rijeka pobijedila Marsoniju 2-0 / Malobrojni gledatelji dočekali su igrače Rijeke s transparentima: »Vi ste profesionalci?« i »Ponosni smo na vaše dresove, a ne na vas!« </p>
<p>RIJEKA </p>
<p> - U posljednjem kolu prvog dijela prvenstva nogometaši Rijeke su sa 2-0 (0-0) pobjedom protiv Marsonije zaključili ovu siromašnu nogometnu jesen.</p>
<p>Unatoč pobjedi Riječana bila je to izrazito slaba, nekvalitetna i dosadna nogometna predstava, bez ideje i kreacije, u kojoj su obje momčadi iskazale toliko slabosti da nikako ne može biti govora o igri na prvoligaškoj razini. Podatak da su gosti tek u zadnjim trenucima susretima uputili prvi udarac u okvir vrata domaćih najbolje oslikava kvalitetu njihove igre.</p>
<p> Sama utakmica protekla je u kazališnoj atmosferi sa malobrojnim gledateljstvom koje je igrače Rijeke dočekalo navijački transparentima: »Vi ste profesionalci?« i »Ponosni smo na vaše dresove, a ne na vas!«, što najbolje oslikava reakciju navijača u odnosu na igrače i posljednja događanja u klubu.</p>
<p> Početak utakmice pripao je domaćim igračima, koji su imali laganu terensku inicijativu, ali bila je to uglavnom igra na sredini terena bez ozbiljnijih prigoda za pogodak. Jedinu prigodu domaćih u prvom poluvremenu zabilježili smo u spornoj 18. minuti. Naime, Brajković je visoko nabacio loptu u 16-erac gostiju, prebacivši cjelokupnu obranu, Hasančić je oštro šutirao prema vratima, a Durak je rukom spriječio siguran zgoditak. Lopta se zaustavila na samoj gol-crti, a potom ju je Ostopanj izbio. Domaći su žustro reagirali reklamirajući najstrožu kaznu, a u smirivanju svojih igrača trener domaćih Boris Tičić neoprezno je ušao u igralište i na intervenciju četvrtog suca Feljana zaslužio crveni isključujući karton.</p>
<p>Tek što su krenuli s centra u drugm poluvremenu Riječani su poveli sa 1-0. Naime, Miličić je prihvatio jednu loptu te odlično uposlio Hasančića, koji je oštrim šutem doveo Riječane u vodstvo. A kada su svi očekivali da će susret završiti minimalnom pobjedom Riječana, u nadoknadi sudačkog vremena domaći su izveli jedan brzi protunapad. Mijatović je odigrao dugu dijagonalu za Čavala, koji je odlično centrirao iskosa sa desne strane, preko vratara Jozića, do Miličića, koji je sigurno realizirao ovu stopostotnu prigodu.</p>
<p>• Stadion na Kantridi</p>
<p>RIJEKA - MARSONIA 2-0 (0-0)</p>
<p>RIJEKA: Tafra -, Tomišić 5, Višković 5, Weiss 5.5, Mijatović 5.5, Skočibušić 5.5, Brajković 5, (od 60. Kremenović 5), Čaval 5.5, Hasančić 6, Maroslavac 5, Dragičević 5 (od 45. Miličić 5.5)</p>
<p>MARSONIA: Jozić 5.5, Lončarević 5 (od 71. Cesarec 5), Bjelić 5, Tadić 5, Durak 5.5, Pinturić 5.5, Alić 5 (od 45. Regvar 5), Brnjić 5 (od 62. Ostojić -), Petrović 5, Ostopanj 5, Džeko 5</p>
<p>SUDAC: Petir (Kašina) 5.5. GLEDATELJA: 600.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Hasančić (46.), 2-0 Miličić (90.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Čaval, Ostopanj, Pinturić, Maroslavac i Weiss.</p>
<p>CRVENI KARTON: Boris Tičić (trener Rijeke)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Admir HASANČIĆ.</p>
<p>Ivan Vukić</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Šibenčani remizirali s Varteksom</p>
<p>ŠIBENIK, 3. prosinca</p>
<p> - Nogometaši Šibenika remizirali su s gostujućim Varteksom u susretu 18. kola prve Hrvatske nogometne lige. </p>
<p>U prvih 15 minuta Šibenčani su bili nešto bolji, više se nalazili na polovini gostiju, ali nisu stvorili niti jednu pravu priliku. Do zgoditka su došli zahvaljujući igraču Varteksa Režiću, koji se u kaznenom prostoru poigravao loptom. Pritrčao je Matas, oduzeo mu loptu, a ovaj ga je s leđa sapleo. Sudac je opravdano pokazao na bijelu točku, a Režiću pokazao žuti karton. Najstrožu kaznu Milas je pretvorio u vodeći zgoditak. Poslije primljenog zgoditak Varaždinci su odigrali kao preporođeni. Stvarali su i upropaštavali priliku za prilikom ili bi spašavali vratar Bulat fenomenalnim obranama, te Alen Mrzlečku uklizavanjem. Ipak u 37. minuti mat-pozicija koju nisu uspjeli spriječiti igrači šibenske obrane. U 37. minuti Težački je odlično uposlio Karića u kaznenom prostoru, a ovaj je topovskim udarcem smjestio loptu u suprotni kut za 1-1. Imali su gosti još prilika, ali se u situacijama kada je trebalo samo gutnuti loptu u mrežu, nisu snalazili. U drugom poluvremena igralo se znatno slabije. Varaždincima je odgovarao rezultat, pa su mirnom igrom u obrani lako zaustavljali loše napade domaćih nogometaša. Moramo kazati da su Šibenčani u tom drugom dijelu imali i jednu pravu priliku, ali je udarac Ljubobratovića završio daleko iznad vratiju. U posljednjoj minuti i gosti su imali šansu za tri boda, ali je jak udarac Sabolčkog završio za malo pored lijeve vratnice. </p>
<p>• Stadion na Šubićevcu</p>
<p>ŠIBENIK - VARTEKS 1-1 (1-1)</p>
<p>ŠIBENIK: Bulat 7, Bakula 6, Milas 6, Mrzlečki 7, Pranjić 5,5, Jović 6, Bedeković 5, Krpan 5 (od 65. Šuto 5,5), Lalić 5 (od 46 Kartelo 5,5), Matas 6, Vuković 5 (od 59. Ljubobratović).</p>
<p>VARTEKS: Rumbak 6,5, Režić 6, Madunović 6,5 (od 89. Grabar -), Bratković 6, Sabolčki 7, Težački 7, Halini 7, Sklepić 6,5 (os 78. Šafarić -), Hrman 6,5, Karić 7,5, Drobne 6 (od 86. Horvat -).</p>
<p>SUDAC: Strunje 6,5 (Split). GLEDATELJA: 1000.</p>
<p>STIJELCI: 1-0 Milas (14. - 11 m), 1-1 Karić (37.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Režić, Sklepić, Parić, Krpan, Madunović, Bakula, Kartelo.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Veldin KARIĆ. (J. Drenski)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Nedodirljivi Mađari lako s Hrvatskom </p>
<p>Vaterpolska je reprezentacija Mađarske, u finalu »HTisdn final foura« u Zagrebu, pobijedila Hrvatsku 11-8 / U dvoboju za 3. mjesto, Jugoslavija je pobijedila Italiju 12-11 / Ovo je realna slika naše reprezentacije i ne bismo smjeli biti nezadovoljni, rekao je hrvatski izbornik Neven Kovačević</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - U finalu »HTisdn final foura«, završnice Europske lige, reprezentacija Mađarska je pobijedila Hrvatsku 11-8 (3-2, 3-2, 3-0, 2-4). U dvoboju za 3. mjesto, Jugoslavija je pobijedila Italiju 12-11 (1-2, 3-4, 3-1, 2-2 - 1-0, 1-2). Tako je pobjednicima, Mađarima, pripalo 25.000 DEM nagrade, Hrvati su zaradili 15.000, Jugoslaveni 10.000, a Talijani. Finalni je dvoboj Mađara i Hrvata bio posve izvjestan, naša je reprezentacija samo u prvim minutama utakmice pružila konkretan otpor, sve je ostalo bilo u znaku zacijelo najbolje reprezentacije na svijetu, europskog, svjetskog i olimpijskog pobjednika! Mađarima u ovom trenutku u svjetskom vaterpolu uistinu nema premca.</p>
<p>- Mislim da je rezultat posve realan, pokazuje razliku u kvaliteti naših dviju reprezentacija. Mađari imaju najbolju individualnu kvalitetu, dobro rade, silno su popravili napad s igračem više. Mi smo se mogli odupirati samo na početku, no kad je Mađarima krenulo, teško ih je bilo zaustaviti. Ovo je realna slika naše reprezentacije i ne bismo smjeli biti nezadovoljni, rekao je nakon finala hrvatski izbornik Neven Kovačević.</p>
<p>Doista, Hrvati nisu imali nikakvih izgleda. Posebno je bio raspoložen Tibor Benedek, strijelac tri pogotka, odlično mu je asistirao Gergeliy Kisser, a još se šest igrača upisalo u strijelce u dvoboju protiv Hrvatske. Kod nas su donekle raspoloženi bili dvostruki strijelci Ratko Štritof i Alen Bošković. Dubravko Šimenec, veoma indisponiran, rijetko se odlučivao za udarce.</p>
<p>- To nije bila moja inicijativa. Šimenc je imao otvorene ruke, rekao je Kovačević, čudeći se Šimencovoj neodlučnosti.</p>
<p>Hrvatska vaterpolska reprezentacija nije trijumfom završila nastup na premijernom izdanju završnice Europske lige, no nije pogrešno reći da drukčije nije ni moglo završiti. Jer, Mađari zaista igraju najbolji vaterpolo na svijetu.</p>
<p>đarski su vaterpolisti za finalni ogled Eurolige »pripremali« u zagrebačkom Hard Rock Caffeu, no neprospavana noć na nedjelju nije ih omela da s lakoćom osvoje još jedan trofej. Čini se da je najbolja svjetska vaterpolska vrsta, okićena olimpijskim, svjetskim i europskim zlatom, bila uvjerena u pobjedu protiv Hrvatske, pa su se njeni članovi opustili, ispijajući enormne količine piva, a nije ih zanimao ni rani odlazak na spavanje. Zapravo su »zatvorili« kafić i uputili se put hotela Panorama, oko 3.30 ujutro. Čudni pogledi znatiželjnika samo su ih zabavljali, a na konstataciju da u 11.45 igraju završni meč protiv Hrvatske, odgovarali su: »Nije važno!«</p>
<p>Po ishodu dvoboja vidi se, makar to nisu precizirali, da im je važnije bio opuštanje nego nedjeljni jutarnji dvoboj. Lakoća s kojom su osvojili još jedan trofej je zaprepašćujuća, kao što je šokantan bio i broj praznih boca na njihovim stolovima. Srećom po Mađare, na utakmicama se ne provodi alko-test, pa nitko od njih neće izgubiti licencu. </p>
<p>MAĐARSKA - HRVATSKA 11-8 (3-2, 3-2, 3-0, 2-4)</p>
<p>MAĐARSKA: Kosz, Szekely, Marat 1, Varga 1, Kasas 1, Vari 1, Kiss 2, Benedek 3, Fodor 1, Szeci, Steinmetz, Molnar, Biros 1</p>
<p>HRVATSKA: Vićan, Kunac, Volarević, Šimenc, Rogin, Štritof 2, Oreb 1, Benić, Bošković 2, Barać 1, Hinić 1, Fatović, V. Kobeščak 1</p>
<p>SUCI: Kratochvil (Slovačka) i Ilijadis (Grčka) - dobri. GLEDATELJA: 700</p>
<p>IGRAČ VIŠE: Mađarska 6 (9), Hrvatska 3 (12)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Tibor BENEDEK (Andrija Kačić-Karlin, Renco Posinković)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>»Probleme moramo riješiti u svlačionici«</p>
<p>»Giričekovim dolaskom zaoštrit će se konkurencija, momčad će se podići, ne mora on biti veliki 'spasitel'«, ali momčad će u zdravoj konkurenciji igrati bolje. Odnosi u svlačionici? Pa, ako neki igrač ima problema, najpametnije je da to riješi u svlačionici s drugim igračima, a ne da izlazi s time u javnost«, kaže Cibonino ovoljetno pojačanje, Matej Mamić</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Matej Mamić i Sandro Nicević trenutačno su jedini Cibonini reprezentativci. Jasno, to se odnosi samo na posljednji dvoboj protiv Švicarske, u kojem nije bilo »pošteđenog« Josipa Sesara i ozlijeđenih Nikole Prkačina i Gordana Giričeka, inače standardnih reprezentativaca. U svakom slučaju, Mamić je pojačanje od kojeg u Ciboni mnogo očekuju. Međutim, njegove premijerne nastupe među »vukovima« obilježila je određena šuterska kriza, koja je, kako sâm tvrdi, iza njega.</p>
<p>- Mislim da sam napokon dobio samopouzdanje, što u početku nisam imao, jer sam zaista promašivao, kaže Mamić. - Nakon utakmice sa Šibenikom neke sam stvari promijenio kod sebe i mislim da sam izašao iz šuterske krize. Sad sâm osjećam da je sve mnogo bolje, a to je najvažnije.</p>
<p>• U Europi ste, za razliku od domaćeg prvenstva, dobro krenuli...</p>
<p> - Imamo tri pobjede i dva poraza, a izgubili smo u utakmicama protiv dviju zaista jakih momčadi, Kindera i AEK-a, i to u gostima. U našem prvenstvu nas posebno bole ona dva poraza sa samog starta. Poslije toga je sve ipak sjelo na svoje mjesto. Kad igrate onako kao mi protiv Benstona u prvome kolu, normalno je da svi kažu kako smo igrali podcjenjivački. Momčad baš nije u utakmicu ušla onako kako je trebala, ali mislim da odnos prema igri nije bio baš podcjenjivački. </p>
<p>• Cibona će i sljedeće sezone igrati u Euroligi, čak i ako ne osvoji naslov domaćeg prvaka. To je sasvim sigurno svojevrsno olakšanje, a neki tvrde da pred vama sad nema ni imperativa osvajanja naslova...</p>
<p> - Cibona uvijek želi biti prvak Hrvatske i ja jednostavno ne razmišljam o tome da nećemo biti prvaci. Kad sam iz Galatasarayja dolazio u Cibonu, znao sam u kakav klub dolazim. Ipak, normalno je da nam je lakše što ćemo igrati u Europi čak ako i ne osvojimo naslov prvaka. </p>
<p> • U pripremnom radoblju, uoči početka sezone, Cibona je igrala odlično, no u sezonu je krenula s iznenađujućim porazima u domaćem prvenstvu. Otkud takva odstupanja?</p>
<p> - U pripremnom razdoblju nismo bili kompletni...</p>
<p>• Pa, to je još čudnije...</p>
<p> - Pa, je... Miješali smo mjesta u momčadi, »krpali« smo se. Ja sam, primjerice, igrao krilnog centra, a po prirodi sam krilni igrač. Susretali smo se s dobrim suparnicima i pobjeđivali. No, prva su nas dva poraza na startu sezone poremetila, ali sada je sve sjelo na svoje mjesto, pogotovo kad se još Giriček vrati. Uostalom, treninzi su sad jači, konkurencija je na svakom mjestu veća.</p>
<p>• U momčad će se, nakon više od pola godine, napokon vratiti Giriček, dojam je da ga svi čekate kao »spasitelja«. Nije li mu to možda preveliko opterećenje?</p>
<p>- On je tu nekoliko godina, odličan je igrač, dokazan... Njegovim će se dolaskom zaoštriti konkurencija, momčad će se podići. Ne mora on biti veliki »spasitelj«, ali momčad će u zdravoj konkurenciji igrati bolje. </p>
<p>• Sudjelovali ste u posljednjoj akciji hrvatske reprezentacije, u kvalifikacijama za EP. Maksimalnih osam pobjeda možda najavljuje veliki povratak hrvatske košarke na glavnu scenu?</p>
<p> - Po kvaliteti naših košarkaša možda i nismo trebali igrati te kvalifikacije, samo da smo na EP u Francuskoj igrali kako treba. I tamo smo, zapravo, bili bolji od nekih momčadi koje su nas pobijedile. Mislim da je izbornik Petrović neke stvari dobro posložio. Nadam se da smo izašli iz krize, imamo 8-0 učinak i nemamo ni jednu mrlju. </p>
<p>• Je li, po vašem mišljenju, Ulebova Euroliga ispunila očekivanja? Naime, publika baš nije pokazala veliki interes...</p>
<p> - Direktor Božo Miličević je dobro rekao - sad prvi put malo veći novac dolazi u Hrvatsku, što se sporta tiče. Dobro, toga je bilo kad su Dinamo i Hajduk igrali u Ligi prvaka, ali u drugim sportovima - ništa. Ipak, ova podjela nije dobra, jer zaista ima momčadi koje nisu zaslužile biti tu. Evo, Charleroi je primjer... Najbolje bi bilo kad bi 30 pravih momčadi bilo u jednoj ligi, svaka bi utakmica bila prava, tada igrači najviše sazrijevaju.</p>
<p>• U srijedu gostujete kod Tau Ceramice u Euroligi. Ovdje ste tijesno pobijedili...</p>
<p>- Ovdje smo pobijedili s dva razlike, igrali smo dobru obranu, postavili smo im zonu i nisu se snašli. Sad su mnogo jači nego tada. Međutim, sad i mi igramo bolje. </p>
<p>• Kakvi su odnosi u Ciboninoj svlačionici? Kuloarske priče kažu kako nema povjerenja među igračima, neki se navodno žale da nemaju koga razigravati, drugi pak tvrde kako neki igraju samo za sebe... Ima li nečega u tim pričama?</p>
<p> - Ako igrač ima problema, najpametnije je da to riješi u svlačionici, s drugim igračima, a ne da izlazi s tim u javnost, jer to zaista nije lijepo. U suigrače imam povjerenja, normalno je da svatko od nas može pogriješiti, svi griješimo. U takvim situacijama jedni drugima moramo pomoći, a ne da to rješavamo na neke druge načine. </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="40">
<p>Summit u Nici: Kako osigurati učinkovitost proširene Europske unije?</p>
<p>Čelnici 15 zemalja pokušat će se dogovoriti kako u uvjetima proširenja Unije, a da bi se izbjegla paraliza njezina funkcioniranja, rasporediti težinu glasova pojedinih zemalja u Vijeću ministara, zatim na kojoj brojci ograničiti sastav Europske komisije te na koja područja proširiti glasovanje kvalificiranom većinom nauštrb prava veta</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Odmjeravanje snaga malih i velikih, velikih međusobno, te eurozagovaratelja s euroskepticima ozračje je u kojemu bi skorašnji europski summit u Nici trebao iznjedriti reformu europskih institucija koje bi otvorile put širenju Europske unije na zemlje središnje i istočne Europe te Mediterana.</p>
<p> Tijekom trodnevnog pregovaračkog maratona, koji će se u Nici odvijati od 7. do 9. prosinca, 15 članica Unije trebale bi se dogovoriti o dalekosežnim reformama koje zemlje-kandidati, poglavito one iz prve skupine, očekuju s nestrpljenjem nadajući se da bi im one otvorile vrata za pristupanje EU već 2003. godine.</p>
<p> No, unatoč glasnim najavama i očekivanjima, posebno francuskog predsjedništva EU, da se summit u Nici pretvori u uspjeh koji će dalje nadgraditi temeljne sporazume o Uniji, poput onoga iz Maastrichta (1992.) i Amsterdama (1997.), realnost odnosa snaga i različitost pogleda na ključna reformska pitanja su takvi da nije nimalo isključeno da se velika očekivanja, kako članica EU tako i zemalja-kandidata, ne ispune.</p>
<p> Pregovori o reformama funkcioniranja institucija Unije vrtjet će se oko četiri ključne teme. Čelnici 15 zemalja pokušat će se dogovoriti kako u uvjetima proširenja Unije, a da bi se izbjegla paraliza njezina funkcioniranja, rasporediti težinu glasova pojedinih zemalja u Vijeću ministara, zatim na kojoj brojci ograničiti sastav Europske komisije te na koja područja proširiti glasovanje kvalificiranom većinom nauštrb prava veta. Također će biti riječi o tome kako omogućiti onim zemljama-članicama, koje to žele, da se na pojedinim područjima brže integriraju od onih koji bi neko vrijeme, ipak, još bili »u čekaonici«.</p>
<p>Kada je riječ o rasporedu težine glasova u Vijeću ministara (gdje trenutačno Njemačka, Velika Britanija, Francuska i Italija nose najveći broj glasova - po deset), Njemačka se zauzima da njezini glasovi dobiju još veću težinu budući da u odnosu na tri preostala »velika« partnera ima, od ujedinjenja, oko 20 milijuna više stanovnika. Španjolska, pak, smatra da bi se po težini glasova trebala pridružiti »velikoj četvorci«, dok Nizozemska, sa 15,8 milijuna stanovnika, drži da bi njezini glasovi trebali vrijediti više od belgijskih, portugalskih ili grčkih, zemalja koje imaju oko deset milijuna ljudi. Kao svojevrsni kompromis pojavila se ideja o tzv. »dvostrukoj većini«, prema kojoj bi većinsko odlučivanje u Vijeću ministara moralo biti praćeno činjenicom da većina zemalja koja je izglasala određenu odluku istodobno predstavlja većinu stanovništva Europske unije.</p>
<p> Ono što brine članice je i pitanje na kojim još područjima isključiti pravo veta. Sve se zemlje u načelu slažu da je za izbjegavanje paralize u funkcioniranju Unije nužno proširiti broj područja o kojima se odlučuje kvalificiranom većinom, no članice nude različite popise iznimaka u kojima bi jednoglasnost ostala na snazi.</p>
<p> Britanski premijer Tony Blair, suočen s valom kritika euroskeptika u svojoj zemlji uoči izbora 2001. godine, iskazuje čvrstu namjeru da ne odustane od prava veta na pitanjima poreza i socijalnog osiguranja. Slično razmišljaju Švedska, Irska i još neke zemlje. Francuska, pak, želi zadržati pravo veta u području intelektualnog vlasništva i financijskih usluga braneći takvo stajalište potrebom zaštite kulturnog identiteta. Njemačka, uz potporu Austrije, u strahu od vala ilegalnih imigranata, inzistira da se odluke o imigracijskim pitanjima i davanju azila donose jednoglasno. Španjolska je zabrinuta da će prijemom novih članica distribucija sredstava iz tzv. kohezijskih fondova za pomoć u razvoju biti izmijenjena na njezinu štetu. Italija je jedina iz kruga »velikih« koja je javno stavila do znanja da nema ni jednog područja za koje bi ona posebno bila zainteresirana da ostane u sferi jednoglasnog odlučivanja.</p>
<p>Borba se vodi i oko težnje da se izbjegne inflacija broja povjerenika u budućoj Europskoj komisiji, a time i mogući problemi u učinkovitosti. Manje zemlje inzistiraju na zadržavanju načela »jedna zemlja-jedan povjerenik«, dok su petorica »velikih« iskazala spremnost da se odreknu mjesta drugog povjerenika ako zauzvrat njihovi glasovi u Vijeću ministara dobiju veću težinu. Drugi je njihov prijedlog da se opseg te komisije smanji na 12 s rotirajućim načinom imenovanja povjerenika, čime bi svaka zemlja u određenom razdoblju imala svog predstavnika u Komisiji.</p>
<p> »Ne očekujem da će summit u Nici riješiti sva ta suštinska pitanja budući da je vrijeme za pregovore (međuvladina konferencija je započela s radom u veljači 2000.) bilo prekratko da bi se ostvario dobar kompromis. Premda je Francuzima jako stalo da njihovo predsjedanje bude okrunjeno uspjehom, mislim da će biti usvojene neke odluke no ne takve težine kakve imaju sporazumi iz Maastrichta i Amsterdama. Pretpostavljam da će uskoro biti potrebni novi pregovori o budućem funkcioniranju Unije«, ocijenio je Frederique Berrod iz Centra za međunarodne i europske studije u Strasbourgu. Dodao je da bi summit morao poslati jasnu poruku zemljama kandidatima kojom bi se izbjeglo njihovo razočaranje u slučaju neuspjeha summita u Nici u usuglašavanju ključnih reformskih pitanja.</p>
<p> Njemačka već poziva na sazivanje nove međuvladine konferencije 2004. godine koja bi raspravljala o dalekosežnim reformama Unije. Pariz, pak, daje naslutiti da takav poziv umanjuje izglede za uspjeh summita u Nici kojim želi okruniti razdoblje svog šestomjesečnog predsjedanja Unijom.</p>
<p> Predsjednik Europske komisije Romano Prodi, premda ne isljučuje mogućnost neuspjeha summita, poručuje da dogovor mora biti postignut da bi funkcioniranje Unije ostalo učinkovito. Pritom se zalaže za veće ovlasti predsjednika u radu Komisije, kao i za snažnije sudjelovanje Europskog parlamenta u donošenju odluka.</p>
<p>Predsjednici država ili vlada petnaestorice u Nici bi trebali svečano usvojiti povelju o temeljnim pravima koja je odobrena na nedavnom neformalnom summitu u Biarritzu. Tome se posebno veseli talijanski premijer Giuliano Amato koji je izrazio nadu da će ona biti prvi korak ka budućem europskom ustavu, ideji od koje se euroskepticima, posebice britanskim, diže kosa na glavi. »To nikako ne znači zamjenjivanje, već nadopunjavanje nacionalnog identiteta. EU time neće postati federalna superdržava«, tvrdi Amato.</p>
<p> No, ponajviše zbog britanskog pritiska, povelja ipak zasad neće imati obvezujuću zakonsku snagu. (Igor Ilić / Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Bundesbanka želi nametnuti dodatne kriterije kandidatima za EU</p>
<p>BERLIN, 3. prosinca (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Njemačka savezna banka (Bundesbank) naišla je svojim prijedlozima o uvođenju dodatnih kriterija za buduće članice Europske unije prilikom ulaska u euro zonu na kritike vodećih njemačkih političara. Predsjednik Bundesbanke Ernst Welteke obratio se u svom pismu njemačkom kancelaru Gerhardu Schröderu, ministru vanjskih poslova Joschki Fischeru i ministru financija Hansu Eichelu s upozorenjem da bi bez uvođenja dodatnih kriterija za zemlje koje stoje pred europskim vratima, konkretno su spomenute Slovenija, Poljska i Litva, nove članice djelovale destabilizirajuće na ionako nesigurni euro. </p>
<p>Welteke predlaže da se uz kriterije određene ugovorom iz Maastrichta, koji se odnose na državno zaduženje jedne zemlje u odnosu na dohodak po glavi stanovnika, uvede i nekoliko dodatnih uvjeta koje bi nove članice trebale ispuniti prije ulaska u monetarnu uniju. Tako bi se od novih članica zahtijevalo smanjenje broja poduzeća koja se nalaze potpuno ili djelomično u državnim rukama na najmanju moguću mjeru. Isto vrijedi i za miješanje države u određivanje cijena za proizvode na slobodnom tržištu. No predsjedniku Bundesbanke je najvažnija stabilizacija bankarskog sistema u zemljama koje pretendiraju na ulazak u EU. </p>
<p>Kao najvećeg neprijatelja stabilnosti europske monetarne zone Welteke vidi povišenu stopu inflacije kod novih članica. »Kad te zemlje dobiju svoje predstavnike u tijelima koja odlučuju, onda će možda biti prekasno«, zaključio je Welteke u najnovijem broju tjednika Der Spiegel. </p>
<p>Da zloguke prognoze predsjednika Bundesbanke neće naići na oduševljenje kod njemačkog političkog vrha, koji predvođen kancelarom Schröderom svakodnevno naglašava potrebu što skorijeg proširenja Europe prema Istoku, bilo je jasno od samog početka. I prilikom svog susreta s francuskim predsjednikom Jacquesom Chiracom u subotu u Hannoveru, Schröder je, usprkos brojnim nesuglasicama, još jednom naglasio koliko mu je stalo do uspjeha predstojećeg EU summita u Nici na kojem bi se između ostalog trebao donijeti definitivan red vožnje ulaska novih članica u Europsku uniju. </p>
<p>Zato je i ministar financija Hans Eichel pesimistična razmišljanja šefa Bundesbanke nepunih tjedan dana prije, za proširenje EU prema istoku sudbonosnog summita u Nici, ocijenio »politički naivnima«. Welteke se brani riječima da je njegova zadaća da politiku upozori na određene opasnosti. »Konačnu odluku na kraju krajeva ipak donose državnici«, zaključio je Welteke. </p>
<p>Nenad Kreizer</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Kontroverze oko nadzora nad telefonskim razgovorima </p>
<p>LONDON, 3. prosinca (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Britanske tajne službe i policija traže da se na Otoku počne voditi točna evidencija o tome s kojim je drugim brojevima kontaktirao svaki telefonski pretplatnik u zemlji. Slično tome, one žele i evidenciju o svim primljenim i poslanim e-mailovima, te o tome s kojim je websiteovima na Internetu svaki pretplatnik komunicirao. Kao razlog navodi se borba protiv kriminala, ali kritičari tvrde da bi takva praksa jako ugrozila ljudska prava. </p>
<p>Britanske službe MI5 i MI6 te policija zahtijevaju, naime, da se donese novi zakon koji bi omogućavao evidentiranje svih telefonskih poziva. Oni traže da se tako prikupljena evidencija sedam godina čuva na super kompjutorima, u golemim vladinim »skladištima podataka«. List Observer tvrdi u nedjelju da je dobio uvid u tajni dokument u kome je iznijet spomenuti prijedlog. U tom se materijalu kaže kako su potrebni novi zakoni da bi se obavještajnim službama, zatim britanskoj carini i policiji omogućio pristup takvim materijalima. U dokumentu se navodi da bi pokretanje nove banke podataka stajalo oko tri milijuna funti, a troškovi njena održavanja još devet milijuna godišnje. </p>
<p>Britansko Ministarstvo unutarnjih poslova je potvrdilo da doista razmatra spomenutu ideju. Tvrdi se da bi vođenje evidencije o obavljenim razgovorima, e-mailovima i kontaktiranju Interneta bilo korisno u borbi protiv međunarodnih trgovaca drogom i terorista, kao i u borbi protiv upotrebe Interneta u nezakonite i kriminalne svrhe. Pedofili, primjerice, sve više koriste Internet za raspačavanje pornografskog materijala. </p>
<p>U dokumentu u kome se iznosi taj prijedlog priznaje se, međutim, da bi nova ovlaštenja mogla biti u sukobu sa zakonom o ljudskim pravima koji jamči i pravo na privatnost. Prijedlog je protivan i duhu zakona o zaštiti podataka. Britanska organizacija za zaštitu ljudskih prava »Liberty« upozorila je kako bi Britanija, u slučaju da donese takav zakon, mogla za to odgovarati pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. </p>
<p>Observer citira konzervativnog lorda Copea, stručnjaka za pitanja privatnosti koji je izjavio da bi, usprkos potrebi za borbom protiv modernih oblika kriminala, »goleme banke podataka o svakom pojedincu mogle brzo skliznuti u sferu Velikog Brata«. U svom uvodniku, Observer cijeli prijedlog naziva »skandaloznim«. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Jubilej hendikepiranih</p>
<p>»Hendikep nije zadnja riječ, zadnja riječ je ljubav«, poruka pape Ivana Pavla II.</p>
<p>RIM, 3. prosinca (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Više od 12.000 hodočasnika sa svih strana svijeta se sakupilo u nedjelju ujutro u Bazilici Svetog Petra da proslavi Jubilej hendikepiranih. Prisutni su bili članovi obitelji, socijalni radnici, dobrovoljci koji su pratili invalide u kolicima, gluhi, slijepi, mentalno poremećeni ... Za misu je izabrana aula bazilike Svetog Petra, a ne trg, zbog logističkih razloga jer je mnogo lakši pristup invalidskim kolicima. </p>
<p>Danas u svijetu živi više od pola milijarde hendikepiranih, samo u Italiji pet milijuna. Poznato je da je papa Ivan Pavao II. posebno osjetljiv prema nemoćnima, bolesnima i hendikepiranima. Bezbrojne su bile njegove posjete bolnicama, institutima ... »Hendikepirana osoba nije pokvareni automobil koji treba popraviti, već ljudsko biće kome treba pomoći prihvaćajući ga«,riječi su talijanskog predsjednika Caritasa. Cijelu misu su prenosili i spikeri za gluhe. </p>
<p>U svojoj homiliji u povodu Jubileja hendikepiranih, Ivan Pavao II. je pozdravio prisutne riječima: »Najdraža braćo i sestre, osjećam da vibrira duh nade, danas kad se slavi vaš Jubilej hendikepiranih. Ovo slavlje se poklapa i s danom Ujedinjenih naroda posvećenom hendikepiranima. Točno prije 25 godina, Ujedinjeni narodi su donijeli deklaraciju o zaštiti prava hendikepiranih. U ime Krista, crkva čini sve da bude vaš topli dom. Ne radi se samo o tome da vam treba pružiti liječenje, već prije svega iskrena ljubav, poštovanje od rođenja pa sve do zrelih godina. Najdraži moji, suosjećam u vašoj patnji i bolu i želim vas iluminirati vjerom u Krista, nadom i ljubavlju.« </p>
<p>Hendikepirana osoba ima »sposobnosti koje su različite od drugih«, i treba da ihprihvatiti kao bogatstvo razlika. Na prvo mjesto je stavljena iskrena i topla ljubav koja liječi više od svega. Hendikepiranoj osobi se ne pomaže da bi postala ista kao normalni ljudi, već da bi lakše pronašla sebe samu. </p>
<p>Papa je u svojoj homiliji apelirao i na političare da učine mnogo više kako bi se omogućilo prihvaćanje i socijalizacija hendikepiranih, aludirajući na uključenje u škole, poslove koje mogu obavljati. Papa je uputio poziv i znanstvenicima cijelog svijeta da se posvete istraživanju novih metoda liječenja, prevencije i socijalne integracije hendikepiranih. Osudio je ljudski egoizam koji je neosjetljiv na patnju bližnjih. »Hendikep nije zadnja riječ, zadnja riječ je ljubav«, poruka je Pape Ivana Pavla II. s Jubileja hendikepiranih.</p>
<p>Sanja Mihaljinac</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Gradišćanci biraju novi zemaljski parlament</p>
<p>ŽELJEZNO, 3. prosinca</p>
<p> - Oko 230.000 građana austrijske pokrajine Gradišće s pravom glasa, od kojih je više od 35.000 Hrvata, biraju u nedjelju novi sastav zemaljskog parlamenta. Predstavnici Hrvata nalaze se na kandidatskim listama svih stranaka koje sudjeluju na izborima - Socijaldemokratske, Narodne, Slobodarske i Stranke zelenih.</p>
<p>Čelni kandidat Socijaldemokratske stranke Hans Niessl nada se dobiti još jedno zastupničko mjesto više i nastaviti - prema njegovim riječima - »gradišćanski put« crveno-crne koalicije socijaldemokrata i narodnjaka. Do sada je Socijaldemokratska stranka imala u pokrajinskom parlamentu 17 zastupničkih mjesta, a ako bi, kako očekuje, dobila 18 mandata onemogućila bi koaliciju narodnjaka i Slobodarske stranke. Ispitivanja javnog mnijenja prognozirala su Socijaldemokratskoj stranci Gradišća gubitak glasova.</p>
<p> Za čelnika Narodne stranke Gradišća (do sada 14 mandata) Gerharda Jellasitza izbori su »povijesna šansa« da nakon 36 godina njegova stranka postane najjača u Gradišću i da on postane zemaljski poglavar. Ne uspije li, morat će prepustiti vodstvo stranke drugom kandidatu na listi i glavnom kandidatu Narodne stranke za gradišćanske Hrvate Niki Berlakoviću koji je obećao da će se »nadalje zalagati za očuvanje hrvatskog jezika i kulture, u čemu smo postigli 'čuda', postavili dvojezične natpise u gradišćanskim mjestima, državne subvencije iznose 133 milijuna šilinga za naša tamburaška i folklorna društva i kulturne inicijative«.</p>
<p> Prema prognozama, kandidat Slobodarske stranke (do sada 5 mandata) Stefan Salzl - koji je u predizbornoj utrci najavio održavanje referenduma u Gradišću protiv proširenja Europske unije na Istok - nada se dobiti još jedan mandat. Stranka zelenih sa Gretom Krojer ima realne šanse prvi put ući u pokrajinski parlament Gradišća. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Budućeg predsjednika SAD-a očekuje pat pozicija u Senatu</p>
<p>Demokratskim senatorima pridružila se i Maria Cantwell koja je tijesnom većinom u državi Washington pobijedila dugogodišnjeg republikanskog senatora Sladea Gortona</p>
<p>NEW YORK, 3. prosinca (Od Vjesnikova dopisnika) </p>
<p> - U sjeni pravnog maratona oko izbornog rezultata na Floridi koji treba odlučiti o 43. američkom predsjedniku, u drugi plan je potisnuta dosad jedinstvena situacija u gornjem domu Kongresa, gdje će na temelju ovogodišnjih djelomičnih izbora za Senat republikanci i demokrati imati jednaki broj senatora po 50. </p>
<p>Doduše, s obzirom na konačni ishod predsjedničkih izbora, to će biti pretvoreno u minimalnu većinu Republikanske stranke. Ukoliko pobijedi George Bush mlađi, a potpredsjednik postane Dick Cheney, republikanci će imati nominalnu prednost jer u tom slučaju potpredsjednik ima pravo glasa. Ako pak pobjeda pripadne Alu Goreu, njegov potpredsjednički kandidat Joe Lieberman gubi svoje senatorsko mjesto kao predstavnik Connecticuta. U tom slučaju, guverner Connecticuta koji je republikanac ima pravo imenovati novog senatora na upražnjeno mjesto, što bi onda odnos u senatu promijenilo na 51:49 u korist republikanaca.</p>
<p>U svakom slučaju, bez obzira tko bude predsjednik njegov posao bit će otežan s obzirom na izjednačeni odnos snaga u Senatu koji ima posebice u nekim pitanjima kao što je vanjska politika i obrana važniju ulogu nego Zastupnički dom. Već je sad jasno da će doći i do brojnih promjena u senatskim odborima koje su dosad kontrolirali republikanci, budući da su u Senatu dosad imali većinu od 54:46. </p>
<p>Konačni ishod bitke za Senat postao je poznat tek ovog petka kad su napokon objavljeni rezultati izbora u saveznoj državi Washington. Tu je neočekivanu pobjedu nad dosadašnjim republikanskim senatorom Sladeom Gortonom (72), nakon njegova tri mandata od ukupno 18 godina, izvojevala demokratska kandidatkinja Maria Cantwell (42) koju Amerikanci nazivaju »dot-com« milijunašicom, budući da se obogatila kao vlasnica svoje računalne firme »Real Networks« sa sjedištem u Seattleu, i sama je s 10 milijuna dolara financirala svoju izbornu kampanju. U njoj je Sladea Gortona opisala kao čovjeka koji nudi biračima za probleme 21. stoljeća rješenja iz 19. stoljeća. </p>
<p>Slade Gorton je između ostalog bio i službeni lobist jedne od udruga američkih Hrvata - »American Croatian Association« koja se uporno zalagala za propalu politiku tzv. Herceg-Bosne, sve dok ona nije doživjela poraz, ali u američkoj službenoj politici ionako nije imala potporu. Mlada kompjutorska milijunašica pobijedila je iskusnog senatora tijesnom većinom, sličnom onoj zbog koje se sada vodi pravna bitka na Floridi za mjesto predsjednika SAD-a. Maria Cantwell je u ukupnoj masi od 2,5 milijuna glasova postigla pobjedu s razlikom od samo 2229 glasova. Njezinom pobjedom država Washington je postala, nakon Kalifornije i Mainea, treća američka savezna država gdje oba senatorska mjesta zauzimaju žene. </p>
<p>Analitičari procjenjuju da je demokratska kandidatkinja pobijedila iskusnog senatora zahvaljujući prije svega većem sudjelovanju sindikalno organiziranih radnika i pripadnika manjinskih skupina u izborima. Osim toga, Slade Gorton imao je protiv sebe veću listu protivnika, uključujući Indijance, zelene, i zagovornike prava na pobačaj</p>
<p>Vjekoslav Krsnik</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Zjuganov opet na čelu ruske Komunističke partije</p>
<p>MOSKVA, 3. prosinca (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Dvodnevni 7. kongres ruske Komunističke partije završio je u nedjelju u Moskvi bez raskola u rukovodećem vrhu. Za predsjednika te stranke opet je izabran Genadij Zjuganov iako su ga pojedini iszaslanici kritizirali, ali nisu tražili njegovu smjenu s čela KP. </p>
<p>Istina, takvih priželjkivanja u redovima komunista bilo je nakon što je Zjuganov već dva puta izgubio izbore za predsjednika Rusije. Prvi puta 1996. godine u drugom izbornom krugu s Borisom Jeljcinom, i proljetos, već u prvom izbornom krugu protiv Vladimira Putina. No, izaslanici nisu tražili Zjuganovljevu ostavku vjerojatno stoga što se javno sumnja da su njegovi porazi na predsjedničkim izborima rezultat »namještaljki« i sprege Kremlja i glavne izborne komisije. Stoga je Zjuganov najviše kritika doživio zbog neuspjeha KP-a na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima na kojima je dobila samo 35 posto mjesta u parlamentu. (B. Lacamanović)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Putin »kupio« stabilnost i mir u Tatarstanu</p>
<p>Nakon tri uzastopna glasovanja u Dumi, predsjednici ruskih autonomnih republika dobili pravo na treći mandat / Predsjednik Tatarstana Montimir Šajmijev, koji se na čelu te autonomne republike nalazi već deset godina, uspješno je smirivao strasti tatarskih nacionalista koji traže za svoju republiku </p>
<p>MOSKVA, 3. prosinca (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Pod nezapamćenim pritiskom predsjednika Putina i njegove kremaljske administracije, ruski je parlament usvojio zakon prema kojem su aktualni predsjednici autonomnih republika i gubernatori dobili pravo da na te položaje mogu biti birani tri mandata i tako, umjesto dosadašnjih osam, na vlasti ostanu 12 godina. </p>
<p>Budući da je riječ o rušenju dosadašnjeg demokratskog načela prema kojem je piramida ruske izvršne vlasti (kao i na Zapadu) bila ustrojena tako da na čelna mjesta pojedinac može biti biran samo dva puta uzastopno, parlament se minulog petka oštro suprotstavio Putinovoj zakonodavnoj inicijativi. Štoviše, u prvom glasovanju zastupnici u državnoj Dumi uvjerljivom su većinom odbacili taj zakon. Međutim, nakon pritiska iz Kremlja, sporni zakon je još dva puta bio stavljan na usvajanje, i tek u trećem ponovljenom glasovanju zastupnici su ga tijesnom većinom prihvatili.</p>
<p>Ustrajanje Kremlja na usvajanju takvog zakona tumači se Putinovim pragmatičnim političkim ciljevima. Početkom iduće godine ističe drugi mandat većini predsjednika ruskih autonomnih republika, i smjena lidera mogla bi izazvati političku nestabilnost, osobito u nacionalnim republikama gdje je većinsko stanovništvo islamske vjeroispovijesti. To se posebno odnosi na Tatarstan gdje bi se s vlasti morao povući predsjednik Montimir Šajmijev ( 67) koji se na čelu te autonomne republike u srcu Rusije nalazi već deset godina i koji je cijelo to vrijeme uspješno smirivao strasti tatarskih nacionalista koji traže za svoju republiku državnu samostalnost ili konfederalni status u okviru Ruske Federacije.</p>
<p>Tatarska republika ima oko 3,8 milijuna stanovnika (60 posto stanovništva je tatarske nacionalnosti) i na njezinom području nalaze se brojna bogata nalazišta nafte. To je i razlog što tatarski nacionalisti traže potpunu ekonomsku samostalnost od Rusije i svojim biračima obećavaju da će u tom slučaju živjeti bogato kao i narod male otočne države Brunei. </p>
<p>Istina, zahvaljujući opasnostima koje je Kremlj vidio u tatarstanskim nacionalistima, Šajmijevu je sredinom devedesetih godina uspjelo izboriti poseban status za svoju republiku u okviru Ruske Federacije. Federalnim ugovorom koji je Šajmijev tada potpisao s predsjednikom Jeljcinom Tatarstan je u odnosu na ostale ruske autonomne republike i gubernije dobio veću gospodarsku samostalnost. Međutim, Tatarski politički pokret drži da njihova republika previše uplaćuje u kremaljsku državnu blagajnu i da je jedino ispravno rješenje stvaranje konfederalnih odnosa s Rusijom. Očekujući da će se »po sili zakona« Šajmijev morati početkom iduće godine povući s vlasti, Tatarski politički pokret održao je sredinom prošlog mjeseca u glavnom gradu svoje republike Kazanju i »predizborni kongres« na kojem je najavio da se bliži kraj razdoblja u kojem Tatarstanom upravljaju »federalni namjesnici«</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Istraga o incidentima kanadskog kontingenta </p>
<p>OTTAWA, 3. prosinca</p>
<p> - Inspekcijska ekipa kanadske vojske treba doputovati u Bosnu i Hercegovinu i provesti istrage »o nekim izgredima« u kojima su sudjelovali kanadski vojnici u sastavu SFOR-a, objavio je u general Maurice Baril, šef glavnog stožera kanadske vojske. General Baril nije precizirao o kojim se incidentima radi.</p>
<p> Prema nekoliko kanadskih medija, istraga bi se mogla voditi o incidentu u Zagrebu 25. studenoga kada su se vojnici bazirani u BiH u pijanom stanju posvađali s hrvatskim policajcima. Pretpostavlja da je drugi incident slučajno ranjavanje jednog vojnika pri čišćenju oružja 26. studenoga. Istražitelji će ispitati i slučajeve do kojih je došlo uslijed alkoholiziranosti vojnika. </p>
<p> Oprez kanadskih oružanih snaga je uslijedio nakon teških incidenata koji su se zbili 1993. u Somaliji kad su kanadski vojnici sudjelovali u nasiljima, posebice u mučenju do smrti jednog mladog Somalijca. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Promatrači EU na jugu Srbije, general Shelton na Kosovu</p>
<p>PRIŠTINA/BEOGRAD, 3. prosinca</p>
<p> - Zapovjednik američkog združenog glavnog stožera general Henry Shelton stigao je u nedjelju u američku vojnu bazu Bondstell blizu Uroševca gdje će razgovarati s predstavnicima američkih vojnika u sklopu mirovnih snaga (KFOR), koji nadziru istočni dio Kosova. Shelton se u nedjelju treba sastati i sa zapovjednikom mirovnih snaga KFOR-a, talijanskim generom Carlom Cabigosuom. U središtu pozornosti bit će napetosti u području crte razgraničenja između Kosova i Srbije, odnosno o situaciji u dolini Preševa, </p>
<p> Nakon Prištine, najavljeno je, general Shelton će 4. i 5. prosinca u Bruxellesu sudjelovati na sastanku Odbora za vojno planiranje NATO-a.</p>
<p> Šef promatračke misije Europske unije (EU) na jugu Srbije Frank Placon izjavio je da je »još prerano« za konkretne ocjene stanja u Preševskoj dolini, na granici prema Kosovu, javljaju beogradski mediji. »Vidjeli smo ono što su nam lokalne vlasti htjele pokazati. Bili smo i u selu Lučane, do crte koju kontroliraju pripadnici srpske policije. Stanje je mirno, ali moramo prikupiti dodatne informacije. Tada ću moći konkretnije ocijeniti situaciju«, rekao je Placon nakon razgovora s predstavnicima Centra za mir, sigurnost i toleranciju u Vranju.</p>
<p>Albanski i srpski izvori iz regije potvrdili su da u prethodna 24 sata nije bilo sukoba na jugu Srbije, javila je agencija Beta. Najnoviji val nasilja u Preševskoj dolini počeo je prošli tjedan, kad su pripadnici Oslobodilačke vojske Preševa, Bujanovca i Medveđe ubili četvoricu srpskih policajaca.</p>
<p> Promatračka misija EU, prva koja je za posljednje dvije godine posjetila jug Srbije, stigla je na zahtjev EU, uz odobrenje predsjednika SRJ Vojislava Koštunice. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Kosovski Odbor za ljudska prava poziva na akciju protiv nasilja </p>
<p>PRIŠTINA, 3. prosinca</p>
<p> - Kosovski Odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda izrazio je u nedelju zabrinutost zbog širenja nasilja na Kosovu i pozvao mirovne snage (KFOR), administraciju UN-a (UNMIK) i kosovske snage sigurnosti na djelotvornu akciju u cilju očuvanja života i imovine svih građana Kosova neovisno od etničke i vjerske pripadnosti. </p>
<p> U priopćenju Odbora stoji da se, nakon relativnog mira, na Kosovu uočavaju tenedencije za stvaranje klime opće nesigurnosti za sve građane. Albanski narod Kosova, kao većinski, snosi punu odgovornost za zaštitu manjine i stoga treba više djelovati u tom smjeru te stvarati uvjete za njihovu integraciju u društvo, kaže se u pripćenju.</p>
<p> Ubojstvo najbližeg Rugovina suradnika Xhemaila Mustafe, savjetnika za informiranje, novinara i publicista, druga ubojstva i atentati u Prištini te učestale prijetnje djelatnicima Demokratskog saveza Kosova i pripadnicima Zaštitnog korpusa Kosova govore o porastu nasilja koje će, ako se ne zaustavi, ugroziti budućnost Kosova, poručuje Odbor. </p>
<p> Nasilje i nemogućnost nadležnih organa da pronađu počinitelje tih nedjelja stvaraju loš imidž za Albance i Kosovo u cjelini, ističe se u priopćenju kojim se albanski čelnici i utjecajni pojedinci pozivaju da aktivno djeluju među narodom kako bi svojim utjecajem sprečavali svaki oblik nasilja. U protivnom, naglašava se, narod Kosova bit će pozvan na opće demonstracije protiv nasilja. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Izraelci ubili još jednog Palestinca</p>
<p>GAZA/JERUZALEM/PALMA DE MALLORCA, 3. prosinca</p>
<p> - U subotu navečer je u izraelskoj pucnjavi blizu prolaza Erez između pojasa Gaze i Izraela ubijen jedan Palestinac, navodi palestinski bolnički izvor. Prema tom izvoru, 21-godišnji stanovnik Beit Hanuna je ubijen metkom u prsa. Prema svjedočanstvima skupljenim u bolnici, izraelski vojnici smješteni u Erezu su zapucali bez očitog razloga u smjeru skupine stanovnika Beit Hanuna.</p>
<p>Izraelski ministar pravosuđa Yossi Beilin ocijenio je u nedjelju da je postizanje sporazuma s Palestincima moguće do kraja mandata američkog predsjednika Billa Clitnona 20. siječnja. »Mislim da je moguće postići sporazum s Palestincima do 20. siječnja. Stajališta su poznata i moguće je zaključiti trajni ili djelomični sporazum«, kazao je Beilin za izraelski radio po povratku iz SAD-a. »Postoji specifična povijesna situacija s obzirom da je američki predsjednik, najvažniji čovjek u svijetu, uključen u mirovni proces. Spreman nam je pomoći i uživa povjerenje obiju strana«, dodao je. U 45-minutnom razgovoru u petak s Clintonom izraelski je premijer Ehud Barak izrazio volju da se ponovno uključi zajedno s palestinskim čelnicima u traženje globalnog rješenja srednjoistočnog sukoba, kazao je PJ, Crowley glasnogovornik Bijele kuće. </p>
<p> Izrael je u nedjelju objavio da će surađivati s međunarodnim istražiteljima o sukobima na Zapadnoj obali i pojasu Gaze, koji su trajali devet tjedana i u kojima su poginuli većinom Palestinci. Odustajući od početnog odbijanja suradnje izraelska je vlada objavila da će surađivati s istražiteljima koje predvodi američki senator George Mitchell. Njegov će mandat na Srednjem istoku početi za dva tjedna. Promjena stajališta izraelske vlade uslijedila je nakon 45-minutnog telefonskog razgovora Baraka s američkim predsjednikom Billom Clintonom u petak.</p>
<p>Socijalistička Internacionala (SI) pokušava organizirati susret izraelskog premijera Ehuda Baraka i palestinskog predsjednika Yassera Arafata radi pokretanja mirovnog procesa na Srednjem istoku, objavio je u subotu tajnik SI Španjolac Luis Ayala u Palma de Mallorci. Ayala je govorio po završetku dvodnevnog susreta Mediteranskog odbora SI, na kojem se govorilo o suradnji u promicanju mira u zemaljama Mediterana i o pitanjima migracija.</p>
<p>Izraelski premijer Ehud Barak pozvao je Židove i izraelske Arape da »obnove dobrosusjedske veze« tijekom subotnjeg posjeta arapskom mjestu Tira sjeveroistočno od Tel Aviva prigodom ramazana. »Zabrinut sam da su veze prekinute i da Židovi više ne odlaze na arapska mjesta i obrnuto«, izjavio je Barak na državnoj televiziji. »Treba gledati prema budućnosti, jer ćemo nastaviti živjeti zajedno«, nastavio je laburistički čelnik, podsjetivši da je njegova vlada osnovala državno povjerenstvo radi istrage smrti 13 izraelskih Arapa tijekom sukoba s izraelskom policijom, u prvim tjednima palestinske pobune.</p>
<p>Izraelski Arapi, koji predstavljaju 18 posto stanovništva i 14 posto biračkog tijela, glasovali su u više od 90 posto za Baraka na izborima u svibnju 1999. pruživši bitnu podršku njegovoj pobjedi nad desničarskim kandidatom Benjaminom Netanyahuom. (AFP/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Stranci kupuju poljsku zemlju putem posrednika</p>
<p>VARŠAVA, 3. prosinca (od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Licitacija poljoprivrednog »grunta«, na kojoj se u gumenim čizmama pojavio stanovnik obližnjeg sela, mirno ponudom nadvisio svoje konkurente, izvukao iz plastične vrećice 250.000 poljskih zlota (125.000 DEM), platio, potpisao otišao, još dugo će ostati u sjećanju zaposlenih u poljskoj državnoj agenciji koja se u gradu Olsztynu na sjeveroistoku Poljske bavi prodajom poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu. Dotični seljak, koji dotad u čitavom životu nije na svoje oči vjerojatno vidio ni desetinu tog iznosa, jedan je od sve brojnijih figuranata pomoću kojih stranci u Poljskoj nastoje zadnjih godina zaobići krute propise prema kojima mogu postati vlasnici poljoprivredne zemlje pod uvjetom da se u Poljskoj ožene i nastane.</p>
<p>No ni to ne daje im puno jamstvo, budući da je neophodna još suglasnost dvojice ministara - poljoprivrede i unutarnjih poslova. Čitave prošle godine kroz to sito prošlo je samo 140 osoba, a u rukama stranaca našlo se ne više od 250 hektara. Službene statistike bilježe, međutim, kako smatraju mnogi, samo mali dio zemlje koja se već našla u vlasništvu Nijemaca, Nizozemaca i drugih zapadnih Europljana. </p>
<p>Za kupovinu poljske zemlje postoje barem dva dobra razloga. Jedan je njezina izuzetno niska cijena koja će s ulaskom Poljske u EU doživjeti nagli skok. Drugi, pak, nepostojanje limita koji ograničava proizvodnju, kako je slučaj u Uniji, što npr. nizozemskom farmeru daje šanse na ekspanziju proizvodnje. Upravo to je glavni razlog zašto u Poljskoj od državne poljoprivredne agencije u najam uzima zemlju više od 600 poduzeća s većinskim ili znatnim udjelom stranog kapitala, koji obrađuju čak 230.000 hektara.</p>
<p>Dopuštanje strancima da kupuju zemlju danas je jedno od pitanja koje u poljskoj javnosti izaziva raspravu s pregršt emocija. U tradicionalno poljoprivrednoj Poljskoj, zemlja je za mnoge svetinja, pri čemu ekonomska računica nužno dolazi u drugi plan. Prodavanje zemlje strancima predstavlja za Poljake, iz povijesnih razloga, veliki psihološki problem, budući da u nacionalnoj svijesti još uvijek nisu zarasle rane iz prošlih stoljeća kada su poljske granice svako malo bile mijenjane, a Poljsku su između sebe dijelili Nijemci, Rusi i Austrijanci.</p>
<p>U pregovorima s Europskom unijom, službena Varšava stoga zahtijeva dugo, čak 18-godišnje prijelazno razdoblje, u kojem bi na snazi ostala određena ograničenja kojima bi se strancima onemogućio slobodan pristup poljoprivrednim površinama. Kako su Poljaci svjesni da Bruxelles nije previše sklon argumentima psihološkog tipa, svoj zahtjev nastoje poduprijeti prije svega tvrdom ekonomijom, tj. velikim razlikama u cijenama zemlje s jedne i druge strane granice. Kako pokazuje najnovije ispitivanje javnog mnijenja objavljeno krajem prošlog tjedna, takav stav poljskih pregovarača podupire čak dvije trećine građana, a samo četvrtina ima suprotno mišljenje.</p>
<p>Marko Olenković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="53">
<p>Dosta nekulture: Osim o povećanju pretplate, HRT bi se morala pobrinuti i o kulturnoj razini svojih profesionalnih govornika</p>
<p>Dokad ćemo morati slušati izljeve neznanja na Hrvatskom radiju? To se u prvome redu odnosi na 1. program ali povremeno čak niti 3. program od toga nije imun? Najviše pogrešaka ide na račun jutarnjeg najavljivača programa, ali ih se čuje i u ostalim emisijama. Gotovo da nema dana kada ne čujemo takve pogreške. A katkada ih se čuje i vidi na televiziji. Evo nekoliko primjera:</p>
<p>Najava da će se izvoditi Rossinijeva opera »Djevojče Zapada« (kompozitor je međutim Puccini). Najava da će se izvoditi »Rossinijev Pesaro« umjesto da će biti riječ o Rossini-festivalu u gradu Pesaru, izgovoreno povrh toga i Pesaro s naglaskom na (a) i sa (es), umjesto Pezaro s naglaskom na (e) i sa (zet) (tal: Pesaro). Montpanasse izgovoreno Monparnase i to s naglaskom na (e), tobože po francuski, umjesto Monparnas, Cercle français izgovoreno Serkl fransez, kao da je ženskog roda, umjesto Serkl franse. Čuli smo i jednu cavatinu iz neke opere izgovoreno doslovno »cavatinu« umjesto kavatinu. Čuli smo još i ariju iz Verdijeve Atile umjesto Verdijevog Atile, zatim ariju Azucene izgovoreno »Azukene« iz Trubadura. Speeker dakako ne mora znati španjolski ali morao bi znati, kao i svaki srednjoškolac, da se u romanskim jezicima nikada C ispred E ili I ne izgovara kao K nego uvijek kao C, Ć ili S, a svakako bi morao isto tako znati da je Atila bio kralj Huna i dakako muškarac.</p>
<p>U stručnoj glazbenoj emisiji na 3. programu nekoliko sam puta čuo da dirigira talijanski dirigent Patané, izgovoreno Patane, s naglaskom na (a) umjesto na (e). Nedavno na 3. programu radija, govoreći o talijanskome kazalištu u Švicarskoj, čuli smo krive naglaske talijanskog jezika opetovano izrečene: »Teatro della maschera« s naglaskom na (e) umjesto »-della maschera« s naglašenim (a), te »Teatro delle radici« s naglaskom na (i) umjesto na (a), tj. »Teatro delle radici« s naglašenim (a). </p>
<p>Također u najavi programa: talijanska »Banca di Credito« izgovoreno kao Credito s naglaskom na (i) umjesto na (e) tj. Credito.</p>
<p>Čulo se, svojevremeno, da je Galilei spaljen na lomači!? Zatim, da su hijeroglifi slikovno pismo a genijalnost Champolliona je upravo bila u tome što je otkrio da su hijeroglifi abecedno pismo. U emisijama o športu slušali smo bezbroj puta o australskom gradu Adelajdu i tako dosljedno sklanjano, međutim je to žensko ime, Adelaida, engleski Adelaďde, (i se piše s dvije točke (ď) da se ne bi izgovaralo Adelajd), pa prema tome nije u Adelajdu nego u Adelaidi. (Kao Ljubljana, u Ljubljani, itd.). </p>
<p>Da i ne govorimo o reklamnom spotu o kavi: ugledni pjevač pjeva već godinama u prvom stihu kao u muškome rodu (moj ban-café) a u sljedećem stihu kao da je ženski rod (s njom itd.). Zar kroz barem 5 godina koliko to slušam to još nije nitko primijetio? </p>
<p>Zatim, učestalo i opetovano, slušamo, a na televiziji i gledamo u potpisima slike, o paralimpijskim mjesto o paraolimpijskim igrama i to unatoč kritici na vašoj vlastitoj emisiji jezičnih savjeta! Vjerojatno ti ljudi koji tako govore i pišu nikada nisu ni čuli za brdo Olimp i svetište Olimpiju u klasičnoj Grčkoj. </p>
<p>Jednom sam o tome telefonirao glavnome uredniku. Odgovorio mi je da zar ja mislim da speeker mora znati sve jezike. Upravo to: mora znati sve svjetske jezike tj. ne mora ih niti znati ali mora znati kako se čitaju i izgovaraju. Zato je dovoljno da ide na kratke tečajeve izgovora barem europskih jezika engleskog, francuskog, njemačkog, talijanskog i španjolskog. </p>
<p>Osim toga, emisije sadrže i pogreške sustavnog karaktera: Usprkos jezičnom savjetu na istome radiju, meteorološka služba uporno govori o Celzijevim umjesto o Celziusovim stupnjevima. Celsisus nije rimsko ime (kao npr. Julije od Julius) nego njemačko prezime kao Lipsius, Gropius itd. Nitko pametan ne bi govorio o Gropijevoj nego o Gropiusovoj arhitekturi.</p>
<p>Neću navesti imena tih »griješitelja« jer ih ne znam sva pa bi bilo nepravedno, ali osim speekera ima i tzv. »uglednih« imena.</p>
<p>Itd., itd., to je samo nekoliko primjera, koliko ih se mogu sjetiti. Da sam ih zapisivao ispunili bi cijele novine, pojava je svakodnevna! Kako radio nema samo obavjesnu ulogu nego i odgojno-kulturnu, ovakve pogrješke nisu dopustive. Osim o povećanju pretplate, HRT bi se morala pobrinuti i o kulturnoj razini svojih profesionalnih govornika. </p>
<p>Doista: dosta toga, ako mislite zaraditi svoju pretplatu!</p>
<p>prof. DR. ANTE MARINOVIĆ-UZELACZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Cijela Trešnjevka veliko je »divlje« gradilište, a slično je i u cijelom Zagrebu</p>
<p>Vjesnik oduvijek poštujem ne samo kao ugledne dnevne novine (jer usprkos mijenjanju politika nikada nije bio opterećen primjesama žutila poput mnogih drugih), nego i kao specifičan »glas javnosti«, jer ima tradicionalno zanimljivu rubriku »Pisma čitatelja«. U njoj se iznose najraznovrsnija mišljenja, s kojima se ja osobno često ne slažem, a kako je navedeno na dnu te stranice, često ni sama redakcija. No, baš je u tome i šarm i vrijednost te rubrike, koja pridonosi demokratizaciji naše javnosti, jednako kao i ugledu samog Vjesnika, koji dajući glas »malom« čovjeku pokazuje da cijeni svoje čitatelje. Ipak, sudeći po sadržaju te rubrike čini se da Vjesniku nedostaje rubrika vanjskih komentara u kojoj se objavljuju mišljenja i stajališta uglednih autoriteta. Vidim da i u vašim »pismima« ima takvih pojedinaca, pravih autoriteta u svojim područjima i često s inženjerskim ili doktorskim titulama, pa i titulama akademika, koji zaslužuju da njihovi prilozi budu tretirani kao komentari ili eseji, a ne kao puki dopisi ili reagiranja.</p>
<p> No, predmet mog javljanja nije sadržaj rubrike u kojoj ćete (i ako ćete) objaviti moje pismo, nego pojava koja na Trešnjevci, gdje stanujem, pa i u cijelom Zagrebu sve više uzima maha, čini mi se s nesagledivim posljedicama. Riječ je o tzv. divljoj gradnji, koja postaje toliko uočljiva i sveprisutna, da me nije iznenadilo kad je prije nekoliko dana gradonačelnik Bandić, posjetivši istočne dijelove grada, obećao tamošnjim stanovnicima uvođenje vode i kanalizacije, ako legaliziraju svoje »divlje« objekte i ako se tamo prestane s daljnjom »divljom« gradnjom! Baš me zanima je li Bandić istodobno malo pročeprkao po svojim uredima za graditeljstvo, urbanizam i izgradnju grada, ili kako se već nazivaju, a za koje se priča da su leglo korupcije i nezakonitosti. Možda je to neistina, ali da rade malo ili nimalo pokazatelj je svakodnevno mijenjanje lica grada. I to sve gore i gore. </p>
<p>Dovoljno je prošetati bilo kojim dijelom Zagreba pa da se uoči kakvi se sve objekti grade i kako izgledaju. Grad koji se dičio (a i još se diči) nekakvim srednjoeuropskim obilježjima, sve više izgleda poput nekakve mahale u kojoj uz sve ostale kuće, kućerke ili kućerine, nedostaju samo one naherene pa da stranac pomisli da je negdje na Orijentu, pa možda i koji kilometar dalje.</p>
<p>Gledam neke ulice na Trešnjevci poput Dobojske (pazi simbolike!) i one oko nje. Pa to je da ti pamet stane! Zgrada ima svih vrsta i oblika, a uvijek su do pet katova, kako tzv. investitor ne bi morao ugrađivati dizala. Uglavnom su veličine površine zemljišta na kojemu su izgrađene, pa su njihovi ulazi na jednoj ulici, a prozori na drugoj. Najčešće nemaju balkona, jer ih ionako ne bi imali kamo staviti. Ta, bili bi iznad ulice. </p>
<p>Od nogostupa ni »n«, a od parkirališta ni »a« ni »be«, a gdje će se stotine i tisuće novih stanara parkirati ne zna nitko živ. Ili su to možda ljudi bez automobila, što ne bi bilo čudno, ako znamo po kolikim su cijenama platitli svoje »stanove«.</p>
<p>Ali ako nemaju aute, sigurno imaju djecu, a gdje će se ta djeca igrati nije teško pogoditi. Na ulici, jer su to jedine »slobodne« površine u kvartu oko trešnjevačke tržnice. Što će za nekoliko godina biti od te djece, ali i od njihovih roditelje također nije teško pogoditi. </p>
<p>Gledam s druge strane zgradurinu koju se ne može nazvati niti »Kineskim zidom«, onu koja leži u Horvaćanskom zavoju, nasuprot Jadranskom mostu. Ta ružna zgradurina ima nekoliko stotina stanova, neprestano se širi i nadograđuje i gdje će joj biti kraj znaju samo poduzetni maheri iz Industrogradnje, koji su je i napravili. I laici vide da je ta zgrada već sada smetnja završetku prometnog čvorišta koje se moralo nastaviti na Jadranski most i zbog čega su tamo cjelodnevne prometne gužve, pravi krkljanac i kolaps. Tko će za to odgovarati nije poznato, jer završetak mosta i pripadajući nadvožnjaci mogli bi se izgraditi samo ako se ta zgradurina ukloni.</p>
<p>Trešnjevka je nekada bila »crvena«, zbog radništva koje je tamo gradilo svoje male, jeftine kućice. Danas postaje »crna« i to ne samo zbog gradnje »na crno«, nego i zbog izgleda izgrađenih objekata, pa čak kada imaju i plave (!) krovove poput jedne tamošnje zgradurine. </p>
<p>Trešnjevka je nekada bila poželjan kvart za stanovanje, jer je bila blizu središtu grada, no danas zahvaljujući divljoj gradnji i nebrizi, nezainteresiranosti ili sljepoći (možda potkupljivosti?) nadležnih institucija i inspektora postaje sve više nepoželjan geto u kojemu normalan čovjek više ne želi ili ne može živjeti.</p>
<p>Koje je rješenje te nemoguće situacije? Netko će reći: To sve treba srušiti!, ali to nije ostvarivo. Drugi će slegnuti ramenima, a gradonačelnik će vjerojatno jednog lijepog dana doći i reći: Evo vam struja, voda i kanalizacija, ali nemojte više! No, i za tu rečenicu je, čini mi se, prekasno!</p>
<p> Stoga pozivam Vjesnik i Vjesnikove čitatelje, graditelje i arhitekte, pa i gradonačelnika Bandića osobno, da iznesu svoja mišljenja o ovoj temi, da barem spasimo što se još da spasiti. Osobno apeliram da se najprije spasi zapadni koridor uz željezničku prugu i da se tamo čim prije probije cesta koja bi odteretila Savsku ulicu.</p>
<p> Ni ja kao ni itko pametan nije protiv gradnje u Zagrebu, ali će se na kraju dogoditi da će Novi Zagreb, nekadašnja ozloglašena »spavaonica« ostati jedini dio grada u kojemu su se poštovali urbanistički kriteriji.</p>
<p>IVICA HUZIĆTrešnjevka, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Naš zakon štiti zlostavljača: oko silovanja djece prašina se digne i brzo slegne </p>
<p>Nakon što je zamjenica državnog odvjetnika Božica Cvjetko po službenoj dužnosti najavila tužbu protiv dr. Buljan - Flander, jer je, kako je rekla, iskoristila svoj položaj objavljujući pismo zlostavljanog djeteta u razgovoru za »Nacional«, iako ga je pustila u javnost tek nakon što je majka male žrtve dala svoju suglasnost, i nakon što je tim stručnjaka procijenio da ono neće nanijeti nikakvu dodatnu štetu zlostavljanoj djevojčici, majka zlostavljane djevojčice obratila se Vjesniku pismom koje je uputila Državnom odvjetništvu i sudstvu. Jedan od razloga je i rečenica da je djetetovo potresno pismo upućeno »svijetu« zapravo djevojčici diktirala sama doktorica Buljan-Flander.</p>
<p>Sadržaj pisma majke - čiji su podacipoznati redakciji - a koje nisu objavile nijedne dnevne novine osim »Vjesnika« - prenosimo u pomalo skraćenom obliku.</p>
<p>»Mnogo je toga sramotnog u našoj državi, u našem zakonu, u našoj svakodnevici. To da bolesni i iskrivljeni umovi koriste djecu za zadovoljavanje svoje pohote najbolesnije je što ljudski um može smisliti, ali, ima nešto još gore od toga: kad institucije koje na sav glas i na sva zvona zvone o svojoj pravednosti i nedodirljivosti - jer državno je odvjetništvo pravedno, a vrhovni je sud nedodirljiv - ne učine ništa da bi seksualno nasilje, koje u sebi sadrži i fizičko i psihičko, dobilo prioritet. </p>
<p>Prioritet u rješavanju svojih duševnih boli imaju osobe iz visokog društva, našeg hrvatskog državnog vrha, jer im je na to dala pravo prošla vlast. Prioritet ima podizanje tužbi protiv novina i novinara koji su, navodno, oklevetali i duševno ranili određene "bogove" i "božice", a ti se sporovi na sudovima rješavaju u iznimno kratkim rokovima. </p>
<p>Ja sam obična smrtna duša koja živi i radi za svoju obitelj, uredno plaća sve doprinose, nikome ništa ne duguje, niti bilo što od ikoga traži. Ja sam majka jednog od te djece o kojoj se konačno u medijima čuje glas - majka djeteta koje će zauvijek patiti zbog onog što je preživjelo od člana obitelji. "Obitelji" o kojoj ne postoji zakon koji bi zaštitio one najnemoćnije, i najmalenije - djecu. Naš zakon štiti zlostavljača. Jer, prašina se digne, ali vrlo brzo i slegne,oko silovanja djece od strane nepoznate osobe. Nijednog još nisu pronašli. No, i kad se zlostavljač zna, naš ga zakon - štiti!</p>
<p>Jer, ja znam zlostavljača, a jako ga dobro poznajem tek sada - nisam ga sve dosad poznavala, iako je živio u mojoj sredini, i krv svoju, i ruku u vatru za njega bih dala, a ta je ista osoba moje dijete - dijete s kojim je on u krvnom srodstvu - dugi niz godina seksualno zlostavljao. </p>
<p>Da, rekao je mome djetetu da ga voli, da stalno misli na njega. Kupovao mu slatkiše i vodio u kino... Rekao mu je da mu to MORA raditi, jer će i njemu biti ugodno. Nemojte biti iznenađeni, poštovani državni odvjetnici i vrhovni suče! Tih sam nekoliko rečenica dugo vremena, sa mnogo ljubavi i prije svega pažnje uspjela izvući iz dubine duše svog djeteta, koje je živjelo s tim strahotamna iako je znalo moj stav o pedofilima - svaki sam ga put jasno i glasno izgovarala kad smo o toj temi čitali u novinama, ili slušali na televiziji. Zamislite još jednom - moje je dijete čitalo u novinama članke o tome, a nije imalo hrabrosti vrištati upomoć jer je zlostavljač prijetio da će ga ubiti, ako nekome kaže. Najviše od svega bilo ga je sram i strah da mu nitko neće vjerovati.</p>
<p>Mogla bih vam pisati stranice i stranice o tome što je mome djetetu rađeno. Suza i suza sam prolila shvaćajući pakao u kojem je živjelo samo, u strahu da ga nitko neće razumjeti. sad sjedi kraj mene, i kad mi ponestane prava riječ, "ubacuje" mi je. Shvaća svaku riječ koju sam napisala. Iako je zlostavljano, nije retardirano!!! Dat ću sve od sebe da preboli ono što je proživjelo, iako znam da najvjerojatnije te strahote nikad neće zaboraviti.</p>
<p>Ali, pitam sve koji se busaju u prsa u ovoj našoj državi, kad će se dati prioritet ovoj problematici? Iako neke (rijetke) zapadne države nemaju zakone kojima se prvenstvo daje seksualnom zlostavljanju djece, postoje interni dogovori među državnim institucijama, kojima se posebno štite baš oni nevini - djeca. Na čemu mi gradimo čvrstu državnu politiku, na trulim temeljima! Samo pričamo da štitimo djecu, a nema zakona koji bi tom djetetu omogućio zaštitu od zlostavljača. Jer, unatoč suprotnom mišljenju neupućenih u ovaj problem, dijete neće zaštititi šutnja medija, nego upravo suprotno. Moje dijete ima strahovitu potrebu da viče, da ga svi čuju, ali ne mogu mu to dozvoliti jer ovo naše podneblje još nije spremno da mukažmo istinu ponosno dignutih glava. Dijete upravo zbog ljudi neosjetljivih na tragičnost seksualnog zlostavljanja još uvijek ne može izaći u javnost sa svojim imenom i likom, jer postoje ljudi koji će reći kako "to i nije baš tak' jer djeca svašta izmišljaju". Ne znaju ti ljudi da ovakve strahote i odvratne detalje ne može izmisliti dijete još zaljubljeno u lutkice, osim ako ih samo nije proživjelo. Previše je sramno, a da bi dijete o tome moglo lagati...</p>
<p>Ponavljam, pitam sve nadležne institucije od one prve, pa do samog vrha, misle li pomoći, ili će se i dalje svi pretvarati da se to ne događa nama, već negdje drugdje i nekome drugome. Dokle će gurati glave u pijesak kao nojevi?</p>
<p> Čujte me, naši vrli dužnosnici, ja sam mali čovjek, ali nisam ni neuka, a ni nepismena. Mogu i želim konačno dići svoj glas, jer ja sam jedna od tih o kojima pišu. Valjda i sama mogu osmisliti, svojim riječima, štoviše, ovo pismo - ne trebam, začudo, nikoga da mi ga diktira, u što Državno odvjetništvo ne vjeruje. Upravo iz tog razloga je moje dijete, moje seksualno zlostavljano dijete, napisalo pismo sucima.« </p>
<p>D. P. (podaci poznati redakciji)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Mijenjaju se različita imena, pa čak i moje</p>
<p>Uistinu sam se malo javljao Vjesniku. Evo i sad, sve to s iskrenim poštovanjem, i uvijek, čim kraće...</p>
<p>Baš sam mislio da treba, ali malo drukčije pisati o tolikim preimenovanjima. Ne samo ulica, već se mijenjaju imena čemu se stigne. Pisao sam općenito, a ne samo o promjeni imena ulica. Želio sam i reći (napisati), kako bi bilo onima, koji s malo odgovornosti to sve čine, da se i njima promijeni ime (i prezime...). Meni je moje mijenjano, od Vladko u svako drugo ime u koje se ubraja to ime (Vladimir, Vlado...). Kojih je sve tu problema bilo. Najviše što sam mogao »potvrditi« u dugom vremenu je da sam se vratio na Vlatko. I s tim sam zadovoljan. Nešto je malo drugačije s mojim mjestom (selom) rođenja. Sad sam rođen gdje nisam rođen.</p>
<p>Znači, evo »znanstvenik« sam za ovako što! Posebno sam istakao naš žalosni problem s riječima/pojmovima Hrvat, Hrvatska, Croatia... Nisam »ulazio« u »tko je kriv«. Npr. mogao je ostati »Dinamo« (bio sam dugo godina član), a mogla je ostati i »Croatia«. Itd. Ali sve to, i puno toga još »zgodno« je iskorišteno. I - Hrvati su veliki nacionalisti...</p>
<p>Još i ovo: Pisma čitatelja trebala bi biti samo Pisma čitatelja i da se prema njihovim autorima također ponaša s poštovanjem. I kad nisu »dobra«. Pogledajte koliko je stalnih svakotjednih dopisnika i što oni pišu. Mislim da je dovoljno pisati do dvije kartice. Bez grafikona, osobito ne na stranom jeziku.</p>
<p>mr. VLATKO VUKELIĆZagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="57">
<p>Nakon pet dana svjedočenja pokajnika, kaznene prijave za lažni iskaz</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Tomislav Marinac, svjedok - pokajnik u postupku protiv 14 optuženih pripadnika »zločinačke organizacije«, u ponedjeljak će, šesti dan, nastaviti svoje svjedočenje.</p>
<p>Marinac prvi svjedok pokajnik u hrvatskom pravosuđu, već je prvi dan svjedočenja najizravnije optužio Rajka Momčilovića Ribu za niz kriminalnih čina. Drugi dan pak Marinčeva svjedočenja, Đorđu Vuletiću je »naglo počelo jako lupati srce«, jer je pokajnik govorio o planu Rajka Momčilovića da Vuletićevom kumu digne kuću u zrak. Također je detaljno opisao i način rasparčavanja droge i financijskih makinacija koje je obavljao u ime Momčilovića i drugih.</p>
<p>Treći dan svjedočenja »na udaru« pokajnika bio je odvjetnik Zoran Milas, kojeg je optužio da je prenosio Momčilovićeve poruke iz pritvora. Uz to Marinac je Momčiloviću »digao tlak« opisujući događaje nakon pokušaja ubojstva Vjeke Sliška 27. studenoga prošle godine, u Preradovićevoj ulici. Uslijedila je potom priča Marinca o navodnim »financijskim transakcijama« s odvjetnicia oko »organiziranog financiranja obrane optuženih«, a za što je novac osigurao i ponudio brat Zorana Pripuza, Petar. Zbog toga je pak, Petra Pripuz, kojeg zastupa odvjetnik Rajko Mlinarić, podnio kaznenu prijavu »zbog davanja lažnog iskaza« o načinu plaćanja odvjetničkih usluga.</p>
<p>Petog dana svjedočenja pokajnik je opisujući kriminalne aktivnosti Rajka i Velibora Momčilovića, te Davorina Sobjeslavskog, kao i njihovoj vezi s tajnim svjedokom broj 1, opisao i događaj kad je Riba jednom namjeravao preko Hrvoja Petrača prodati Hrvatskoj vojsci konzerve smrznute hrane. Petrač je već slijedeći dan izričito opovrgno da je imao ikakve poslovne odnose s Rajkom Momčilovićem, najavljujući također kaznenu prijavu.</p>
<p>Također još nije odlučeno o prijedlogu tužitelja Janjka Grlića, o spajanju nove optužnice protiv Nikice Jelavića, Rajka Momčilovića, Radovana Štetića, Davora Zečevića i Zorana Pripuza koji je još u bijegu, te uz njih Blaža Petrovića, Željka Vinkeševića i Ivana Gecega, koje se tereti za pranje novca, prijevare i iznude »vrijedne« 20 milijuna kuna. Tužiteljsvo je predložilo da se postupak spoji za već optužene u »zločinačkoj organizaciji«, dok bi se ostaloj trojici sudilo odvojeno. No, neki od branitelja optuženih već su uložili prigovore na optužnicu u kojima se prije svega protive spajanju postupka, jer se radi o kaznenim djelima iz nadležnosti Općinskog suda, te da takva optužnica nije ni trebala doći na Županijski sud. Uz to branitelji prigovaraju i zbog oznake nove optužnice, koja je ista kao i kod prethodne, što se ne smije dogoditi jer se radi o dva različita oputženja. Konačnu odluku će donijeti vijeće Županijskog suda ovih dana, nakon što zaprimi prigovore svih branitelja.</p>
<p>U petak je na Županijskom sudu počelo suđenje Zoranu Crnojeviću Crni i Gordanu Kolariću Gogo, za razbojništvo i iznudu, kojima je postupak već na početku suđenja zločinačkoj organizaciji razdvojen. (Vedrana Bobinac)</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Helikopterom i brodom tragaju za nestalim letačem </p>
<p>SPLIT, 3. prosinca</p>
<p> - U nedjelju ujutro započela je potraga za Alojzijem Krobotom (53), koji je još u subotu popodne poletio motornim zmajem, aluminijske konstrukcije sa zemljane uzletno-sletne piste pokraj Starog Grada na otoku Hvaru. Zadnji put je viđen u subotu oko 16. 30 sati u zraku između Visa i Hvara.</p>
<p>Naime letjelica je imala goriva za pet sati leta, a policija nije zabilježila njeno spuštanje niti na jedan od obližnjih otoka. U potrazi za Krobotom sudjeluju policijski brod Sveti Mihovil, helikopter HRZ-a, i Gorska služba spašavanja služba. (I. D.)</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Nasilna braća pretukla konobarice jer mu je jedna u piće stavila drogu </p>
<p>SPLIT, 3. prosinca</p>
<p> - Zbog sumnje da su pretukli konobarice jednog makarskog caffe bara, Mariju N. (17) i Anu F. (19), te im prijetili smrću, za kazneno djelo nasilničkog ponašanja prijavljena su braća Goran (22) i Alen (28) V. iz Makarske.</p>
<p>Kako doznajemo u PU splitsko-dalmatinskoj, u subotu oko 16 sati Goran V. konobarice je presreo u Ulici kralja Tomislava, te potom Mariju N. optužio da mu je tjedan dana ranije u piće stavila drogu. Nakon tog verbalnog napada, uslijedio je i fizički, kada ju je počeo hvatati za vrat i prijetiti joj kako će je ubiti.</p>
<p>Oko 18,20 sati Goran je u kafić u kojem rade djevojke došao sa svojim bratom, kada je Goran ponovno fizički napao Mariju, udarajući je rukama i nogama, a Alen joj je na čelo prislonio metalni predmet, za koji ona misli da je pištolj. Potom su obojica rukama i nogama izudarala i Anu, te nakon što je djevojka pala na tlo otišli.(Irena Dragčević)</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Tri godine i deset mjeseci zatvora za ranjavanje pjevačice</p>
<p>OSIJEK, 3. prosinca</p>
<p> - Nepravomoćnom presudom Županijskog suda, dvadesetpetogodišnji Osječanin Danijel Mlinarević osuđen je na kaznu od tri godine i deset mjeseci zatvora zbog ranjavanja Dobrile R. (20), pjevačice iz noćnog bara »Speedway« u Divaltovoj ulici u Osijeku.</p>
<p>Naime, optužnica je teretila Mlinarevića da je 17. lipnja ove godine u spomenutom lokalu oko četiri sata ujutro iz vatrenoga oružja teško ranio Dobrilu R., ustrijelivši ju u koljeno lijeve noge. Uzrok pucnjave bila je prepirka između optuženog Danijela i Damira Handarevića, koja je potom prerasla i u tučnjavu. Nakon toga, Danijel je otišao iz lokala, te se ubrzo i vratio naoružan automatskom puškom. Došavši do vrata »Speedwaya« ispalio je šest hitaca i pobjegao. Pušku je usput odbacio u vrt obližnje kuće, no nakon što je uhićen i ona je pronađena. Psihijatrijski vještak dr. Nikola Mandić istaknuo je da je Danijel kobne večeri bio u »komplicirano pijanom stanju«. »Bio je iznimno razdražljiv i znatno smanjeno ubrojiv, pa nije niti čudno što se ne sjeća cijelog događaja«, kazao je dr. Mandić. Prije donošenja presude, Danijel je izjavio da mu je strašno žao zbog svega jer je pucnjavom htio samo zaplašiti Handarevića, kojeg se inače jako bojao, te da nije htio nikoga ozlijediti. (Maja Sajler)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Jedan od optuženih za ubojstvo Vajčnerovih opet na vještačenje</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Krunoslav Vajčner iznio je svoju obranu u postupku koji se na Županijskom sudu vodi protiv Zvonka Jakopčevića i njega, a tereti ih se za ubojstvo Jaroslava, Jane i Roberta Vajčnera, te pokušaj ubojstva Velimira Vajčnera u obiteljskoj kući u VI Bizjaku 21. travnja prošle godine.</p>
<p>Čak i na suočenju dvojice optuženih ni jedan nije odstupio od svojeg posljednjeg iskaza: obojica tvrde da je onaj drugi ubojica obitelji Vajčner. Zanimljivo, budući da je Zvonko Jakopčević nakon što je u prvi mah priznao ubojstva Jaroslava i Jane, na rekonstrukciji i na prošloj glavnoj raspravi prije nekoliko dana promijenio svoj iskaz, rekavši da je u njih dvoje pucao njegov suoptuženik Vajčner. </p>
<p>Sutkinja Erna Dražančić upravo je zbog toga odlučila da se na Zvonku Jakopčeviću ponovno obavi psihijatrijsko vještačenje. On je, naime, rekao da je ubojstva svih priznao u vrijeme dok je još imao amneziju - kojom se djelomično branio - premda nije bio ni pod kakvim pritiskom, te je otpočetka imao svog odvjetnika. Kasnije se, međutim, Jakopčević sjetio da to nije učinio, te da je sam sebe neopravdano teretio.</p>
<p> Zato će važnu riječ u ovom postupku imati sudski vještak, psihijatar u Vrapču, dr. Miroslav Goreta, koji je obavio i prvo vještačenje Jakopčevića, a nakon čijeg će se vještačenja suđenje nastaviti. (Zrinka Boršić)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>U prvih 10 mjeseci ove godine 88 posto više ilegalaca nego lani</p>
<p>ČAKOVEC, 3. prosinca</p>
<p> - Prema službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova ove je godine u Hrvatskoj u prvih deset mjeseci uhvaćeno 18.338 ilegalnih migranata, što je za 88 posto više nego u prošloj godini. Od toga broja, deseti dio njih pri pokušaju nezakonitog prelaska ili pak u namjeri prelaska hrvatsko-slovenske državne granice, zatekli su djelatnici PU međimurske.</p>
<p>S druge pak strane MUP Slovenije iznio je podatak kako je iz Hrvatske ušlo ove godine oko 20.000 ilegalnih migranata, što po brojkama govori da ih je barem dvije tisuće u Sloveniju ušlo s područja Međimurja, gdje je 78 km granice. Posebno snažan pritisak stranih ilegalaca zabilježen je u zadnja tri mjeseca, kada je registrirano stopostotno povećanje u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Zbog toga i hrvatska i slovenska policija pojačavaju i pooštravaju mjere nadzora državne granice.</p>
<p>Pojačani prolazak ilegalnih migranata područjem Međimurske županije zabrinjava ne samo stanovnike pograničnih općina, već i širu međimursku javnost. Strani ilegalci nisu samo sigurnosni problem, već prije svega i opasnost za zdravlje službenih osoba, kao i građana koji s njima dolaze u dodir. O tome je ovih dana govorio i Dragutin Lesar, podžupan Međimurske županije, zadužen među ostalim i za oblast zdravstvene djelatnosti. </p>
<p>»Povećani broj ostvarenih ili pokušanih ilegalnih prelazaka migranata na području Međimurja zanima nas s gledišta zaštite zdravlja pučanstva Međimiurske županije«, naglasio je Lesar. S jedne strane pojavile su se glasine o navodnoj zaraznoj bolesti, eboli kod pojedinaca koji ilegalno prelaze državnu granicu, a s druge strane istinita je činjenica da je kod jedne skupine ilegalnih migranata, koja je prošla Međimurjem, u Sloveniji kod jedne osobe zdravstvenim pregledom utvrđeno da je nositelj hepatitisa B.
»Temeljem takvog nalaza u Sloveniji i Mađarskoj prišlo se cijepljenju svih službenih osoba koje dolaze u bilo kakav kontakt s ilegalnim migrantima. Kod nas, u Hrvatskoj, do sada na tu stranu nelegalnih migracija nitko nije reagirao, niti jedno zdravstveno tijelo, iako je utemeljena mogućnost i opasnost da se takvim migracijama mogu u Međimurje donijeti opasne zarazne bolesti«, naglasio je Lesar. </p>
<p>U dogovoru sa Sanitarnom inspekcijom podžupan Lesar dao je nalog da se obavi sanitarni pregled službenih vozila kojima se prevoze uhvaćeni strani ilegalci, kao i prostora u kojima privremeno borave. Utvrđeno je da se poduzimaju samo određene ograničene mjere sprječavanja eventualne zaraze i to dezinfekcijom. Zdravstveni pregled uhvaćenih stranih ilegalaca se ne obavlja i nije niti predviđen. Na Lesarov pokušaj intervencije, odgovoreno je da nadzor i kontrolu nad putnicima obavlja Granična sanitarna inspekcija, međutim, ne i onih stranaca koji ilegalno prelaze državnu granicu. </p>
<p>Zbog toga Poglavarstvo Međimurske županije predlaže Ministarstvu zdravstva RH da utvrdi preventivne mjere za zaštitu službenih osoba, ali i cjelokupnog pučanstva Međimurja od zaraznih bolesti. Mjere zaštite, navodi se u zaključku, neophodne su zbog rastućeg broja stranih ilegalaca koji iz afričkih i azijskih zemalja, kao i nekih balkanskih, koji prolaze Međimurjem.</p>
<p>Navodi se da u kontakt s migrantima dolazi velik broj službenih osoba, poglavito djelatnica policije i pravosudnih tijela, naročito Prekršajnog suda u Čakovcu. Jednako su u opasnosti i oni koji na nezakonit način skrbe za smještaj ili prolazak ilegalnih stranaca kroz Međimurje, a takvih je sve više. </p>
<p>Drago Ovčar</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="63">
<p>Od nastavka privatizacije HT-a Crkvenac očekuje četiri milijarde kuna </p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Iako je Vlada prošloga tjedna usvojila prijedlog izmjena i dopuna državnoga proračuna za 2001. godinu, nitko u Banskim dvorima u ovom trenutku ne može sa sigurnošću reći koja će se javna poduzeća u idućoj godini ponuditi na bubanj. Štoviše, nitko za sada ne zna ni koliki će točno prihod državni fiskus ostvariti od privatizacije u idućoj godini, jer će krajnju riječ dati tržište. Izvjesno je, dakle, jedino to da država u 2001. godini računa na 8,5 milijardi kuna kapitalnih prihoda, koji su, po svemu sudeći, određeni provizorno, po načelu »toliko nam je novca potrebno da bismo zakrpali proračunske rupe«.</p>
<p>»Vlada u idućoj godini računa s drugim krugom privatizacije Hrvatskoga telekoma (HT), s obzirom da je pad vrijednosti dionica telekomunikacijskih tvrtki na burzama kratkoročan. Procjenjujemo da bi se s nastavkom privatizacije HT-a moglo nastaviti sredinom iduće godine«, izjavio je za Vjesnik ministar financija dr. Mato Crkvenac. Na pitanje koliko novaca Banski dvori namjeravaju zaraditi od drugog kruga privatizacije HT-a, Crkvenac odgovara da je to teško procijeniti, jer će ta zarada ovisiti o stanju na financijskim tržištima. No, podsjeća da procjene govore kako bi za 21 posto dionica HT-a državna blagajna trebala primiti financijsku infuziju »tešku« oko četiri milijarde kuna (oko 450 milijuna USD). Sve ispod tog iznosa za odgovorne na Markovu trgu bilo bi neprihvatljivo, kaže Crkvenac.</p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Razvoj treba pokrenuti investicijama u javna poduzeća, tvrdi Čačić</p>
<p>VARAŽDIN, 3. prosinca</p>
<p> - Iako se zalažemo za tržišni pristup gospodarstvu, država ne može izbjeći odgovornost za razvoj, posebno u trenucima recesije kakva je sada, rekao je Radimir Čačić, ministar za javne radove, obnovu i graditeljstvo, na početku okruglog stola pod nazivom »Strategija razvoja Republike Hrvatske, Varaždinske županije i uloga Hrvatske narodne stranke«. Skup je održan u subotu navečer u varaždinskom klubu »Europa media«.</p>
<p> Povjerenje stranog kapitala i njegovo ulaganje u nacionalno gospodarstvo može izazvati samo rast, nastavio je ministar Čačić, koji je dao i sliku hrvatskog gospodarstva danas: kapaciteti su iskorišteni samo 60 posto, gospodarstvenici su pritisnuti skupom državom i velikim izdvajanjima za socijalu, nepravilnosti su brojne. Vezano uz njih, Čačić je izrazio sumnju u rezultate eventualnih revizija privatizacije. »Nezakonite radnje isto su kao i kleveta, a što je pak bacanje papirića iz aviona, dok je revizija njihovo sakupljanje«, rekao je.</p>
<p>Razvoj mogu pokrenuti samo investicije u javna poduzeća - telekomunikacije, HEP, distribuciju plina, sustav Ine - u kojima Vlada mora tražiti i prepoznati prostor za ulaganje koje ne zahtijeva njezin proračunski angažman, jer se može dovesti strani kapital. Ta bi se ulaganja sa 40 posto vratila u istoj godini, s obzirom na to da stimuliraju razvoj malog i srednjeg poduzetništva, te zapošljavanje.</p>
<p>O obrazovanju kao strateškom hrvatskom cilju za koji treba izdvojiti više novca, govorila je Dubravka Kanotti iz Županijskog ureda za prosvjetu, kulturu i šport. O važnosti ulaganja u kulturu, na primjeru Varaždina, koji je upravo time stekao ugled u Hrvatskoj, govorio je, kao vanstranačka osoba, Darko Sačić iz gradskog Upravnog odjela za kulturu. Marijan Bakulić, pročelnik gradskog Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, govorio je o HNS-ovu prijedlogu reforme sustava lokalne samouprave, kako bi postala jeftinija i operativnija.</p>
<p> Među prijedlozima on je istaknuo i neposredan izbor gradonačelnika. Zlatko Koračević, direktor lepoglavske Lepe, govorio je o negativnim efektima precijenjene kune po izvoznike tipa Lepe (80 posto proizvodnje odlazi u izvoz). (K.G.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="65">
<p>Deset novih inspektora u lovu na korumpirane liječnike!?</p>
<p>Ministrica zdravstva Ana Stavljenić-Rukavina najavila i zabranu istodobnog rada liječnika u državnoj službi i privatnoj praksi / Svi naši osiguranici imaju pravo na besplatnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb, kazala je ona, ocijenivši nedopustivim da se ta skrb naplaćuje </p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Ministrica zdravstva Ana Stavljenić-Rukavina izjavila je saslušavši pritužbe o korupciji, da će zaposliti još desetak inspektora kako bi kontrola u zdravstvu bila sveobuhvatnija. »Kad je riječ o dvojnom radu liječnika u državnoj službi i privatnoj praksi i to će se uskoro promijeniti«, najavila je ministrica zdravstva koja je u nedjelju bila domaćin građanima u Banskim dvorima. Ona je dodala da bi uskoro u saborsku proceduru trebao ući i novi zakon o zdravstvu kojim bi se liječnicima zabranio istodobni rad u državnoj službi i privatnim ordinacijama. </p>
<p> Građani su Stavljenić-Rukavinu upozorili da i ih liječnici često iz bolnica šalju u svoje privatne prakse, gdje se pregledi naravno, naplaćuju. Jedna je gospođa čak iznijela konkretan slučaj kada je od nje liječnik tražio mito. No, kada je ministrica zatražila ime tog liječnika i dokaze o primanju mita, gospođa je odustala od prijave. Isto tako, građani su se tužili i na dugotrajna čekanja u bolnicama, posebice kad je riječ o detaljnijim pretragama. </p>
<p>Odgovarajući na brojna, pretežito umirovljenička, pitanja Stavljenić-Rukavina je, između ostaloga, kazala da je »naše zdravstveno osiguranje utemeljeno na solidarnosti, pa je stoga nedopustivo da se zdravstvena skrb naplaćuje«. »Svi naši osiguranici imaju pravo na besplatnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb, što im je i zakonom zajamčeno«, ustvrdila je ona, obavijestivši građane da sve svoje pritužbe mogu utorkom i četvrtkom, između 15 i 17 sati, prijaviti u Ministarstvu zdravstva.</p>
<p>»Najveći je problem ove države što njezini građani osjećaju nepravedan odnos državnih institucija. Stoga su mi građani i tijekom ovih razgovora pokušali ukazati da se taj odnos na relaciji državna institucija-građanin pod hitno treba popraviti«, zaključila je ministrica Stavljenić-Rukavina, Ona je istaknula da će pokušati »uvesti reda u svom sektoru«, najavivši strože kaznene mjere protiv onih koji žele zloupotrebljavati svoj položaj u zdravstvu.</p>
<p>Iako je svake nedjelje jedan ministar domaćin u Banskim dvorima, interes građana, očito, sve više opada, dijelom zbog loše organizacije jer građani nemaju gdje i kako saznati koji ih ministar očekuje, a dijelom i zbog hladnijeg vremena jer je, u najmanju ruku, nelagodno stajati vani u malom prolazu Banskih dvora i ispijati ponuđenu kavu. Stoga su organizatori odlučili kave s ministrima u Banskim dvorima prorijediti, pa će ih organizirati samo jednom mjesečno. </p>
<p>Daniela Dujmović</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Prijedlog za osnivanje udruge novinara dragovoljaca Domovinskog rata </p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Skupina hrvatskih ratnih reportera - dragovoljaca, pokrenula je inicijativu za osnivanje udruge novinara dragovoljaca Domovinskog rata. Osnivačka skupština trebala bi se održati u Vukovaru, početkom iduće godine.</p>
<p>To je ovih dana Hini izjavio Mladen Pavković, predsjednik Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata - djelatnika Podravke i jedan od inicijatora osnivanja nove udruge. U tu bi se udrugu mogli učlaniti svi koji dokažu da su se dragovoljno, do kraja 1991., kao novinari, fotoreporteri i televizijski snimatelji uključili u obranu i stvaranje hrvatske države, ističe Pavković i poziva sve da podrže inicijativu. </p>
<p> Novinari-dragovoljci Domovinskog rata koji su bili na bojištu, zaslužili su da im se prizna pravo na beneficirani radni staž, pravo na skrb i socijalnu zaštitu (jer su neki od njih nakon rata ostali bez posla), pravo na stan i drugo, naglašava Pavković. Napominje kako bi udruga mogla djelovati unutar Hrvatskog novinarskog društva, ali i ne bi morala, jer nisu svi njezini potencijalni članovi ujedno i članovi HND-a. </p>
<p>Inače i u HND-u je pokrenuto osnivanje udruge ratnih reportera. </p>
<p> »Svjesni smo da već ima popriličan broj udruga proizašlih iz Domovinskog rata, ali novinari-dragovoljci ipak su po mnogo čemu specifični. Mnogi od njih istinski su heroji Domovinskog rata, a dosada za svoj doprinos nisu dobili ništa, čak ni običnu zahvalnicu«, ističe Pavković. </p>
<p>Pavković je uređivao prvi hrvatski vojni list Gardist i napisao više od 20 knjiga o Domovinskom ratu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>U Hrvatskoj 500.000 osoba s invaliditetom</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Procjenjuje se da danas u Hrvatskoj živi 500.000 osoba s invaliditetom, što je deset posto stanovništva, a prema predviđanjima Svjetske zdravstvene organizacije, do 2020. godine taj će se udio povećati na 20 posto.</p>
<p> Međunarodni dan invalida obilježava se svake godine 3. prosinca, s ciljem da se građane podsjeti kako u njihovom susjedstvu žive osobe s invaliditetom i posebnim potrebama.</p>
<p> Brojni su problemi s kojima se invalidi susreću u svakodnevnom životu - od komunikacijskih barijera do teške dostupnosti javnih ustanova zbog prometnih i građevinskih prepreka. Osobe s posebnim potrebama organizirane su u brojne udruge: tjelesnih invalida, gluhih i slijepih osoba, osoba s mentalnom retardacijom, paraplegičara, oboljelih od cerebralne paralize, invalida žrtava mina, vojnih invalida...</p>
<p> Oni će i ove godine nastojati upozoriti javnost i nadležne instucije na svoje probleme i načine kako im se može pomoći. Za mnoge je još uvijek najveći problem nabavka ortopedskih pomagala. </p>
<p> U Savezu organizacija invalida Hrvatske ističu kako bi invalide trebalo osloboditi poreza i carina pri uvozu automobila i elektronskih uređaja koji im mogu olakšati život. Također ukazuju na potrebu poboljšanja zakona i njihova usklađivanja s pravilima UN-a, te provedbu Nacionalnog programa za poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom.</p>
<p> Osim toga, život invalidnih osoba uvelike mogu olakšati centri za rehabilitaciju i zapošljavanje. Danas u Hrvatskoj postoje svega tri takve ustanove: URIHO u Zagrebu, DES u Splitu i »Suvenir« u Siraču, koje zajedno zapošljavaju oko 650 invalida.</p>
<p> Izgradnja suvremenog centra za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida na zagrebačkoj Kajzerici trebala bi započeti u lipnju iduće godine, a dovršetak te ustanove, u kojoj bi bilo zaposleno više od 500 osoba s invaliditetom, planira se do kraja 2003. godine.</p>
<p> U povodu Dana invalida, u ponedjeljak će e izaslanstvo Saveza organizacija invalida Hrvatske primiti i premijer Ivica Račan. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Turizam s hrvatske i crnogorske strane Prevlake - i turistički i politički projekt</p>
<p>Nije riječ o zajedničkom projektu, nego o dva komplementarna naselja, objasnio je za Vjesnik Stjepan Butijer / Hrvatska je tim projektom već pokazala kako na području Prevlake ne želi vojno-strateške objekte, nego točku mira / Turističko naselje na hrvatskoj strani ušlo i u Prostorni plan Županije, a postoje i najave da bi projekt mogao postati dijelom Pakta o stabilnosti</p>
<p>DUBROVNIK, 3. prosinca</p>
<p> - Turistički kompleks na Prevlaci, koji je još ljetos izazivao oprečne reakcije, znane izjave (i različita tumačenja) o »zajedničkom projektu Hrvatske i Crne Gore«, ovih je dana napokon našao svoje mjesto i u Prostornom planu Dubrovačko-neretvanske županije, odnosno Općine Konavle. Tako je njegova realizacija ponovo aktualizirana, a taj se kompleks poslije Zagrebačkog summita sve više spominje i kao mogući dio Pakta o stabilnosti. Ako izbori što će se iduće godine održati u Crnoj Gori, dadu Crnogorcima pravo na »svoj« potpis, projekt će biti još jedan korak bliže ostvarenju. </p>
<p> Valja podsjetiti kako je riječ o projektu što ga je još 1996. izradilo dubrovačko poduzeće Alfaplan d.o.o. Pod prvotnim nazivom »Prostorne mogućnosti razvitka turizma na području poluotoka Oštra«, predložila ga je Vlade RH, preko Ministarstva turizma. Kojim povodom je predložen i u čemu je zapravo bit »zajedničkog projekta«, koji bi u konačnici trebao osigurati turistički procvat toga dijela hrvatskoga juga, pitali smo voditelja projekta Stjepu Butijera, koji je sudjelovao u razgovorima crnogorske i hrvatske strane o izgradnji kompleksa na Prevlaci.</p>
<p> Dokument iz 1996. godine poslužio je Hrvatskoj kao jedan, kako ga Butijer naziva - »politički projekt«. Razlog je vrlo jednostavan: Hrvatska je njime pokazala Ujedinjenim narodima kako na Prevlaci ne želi vojno-strateške objekte, nego samo razvoj jedne gospodarske grane - turizma. Stoga je projektom predviđena izgradnja deficitarnih turističkih kapaciteta na tom području koji bi, ujedno trebali biti objekti tzv. političkog umirenja, točka mira dviju država. Nikne li slično naselje i na crnogorskoj strani, takvo bi cjelovito turističko naselje osiguralo da ulaz u Boku kotorsku bude u potpunosti turističkoga karaktera.</p>
<p>»Nikad nije bilo rečeno da bi to bio zajednički projekt, već projekt svakoga na svom dijelu zemljišta. A to je vrlo bitno«, ističe Butijer. Prednosti su višestruke, tvrdi, kako za općinu Konavle, tako i za Dubrovačko-neretvansku županiju, ali i za cjelokupni razvoj turizma u Hrvatskoj. »Globalno«, naglašava Butijer, »vrlo je važno što se tu radi o prvoj pravoj luci kad se dolazi s Otranta, o mjestu na kojemu se skreće u Boku kotorsku i gdje se može razviti nautički, odnosno rekreacijski turizam«. Dodatna su prednost cjelokupnoj zamisli i izuzetni klimatski uvjeti, mnogo povoljniji nego što su to, primjerice, u samom Dubrovniku ili pak negdje drugdje na jadranskoj obali. »Vjerujem da bi taj projekt značio dobrodošlicu brodovima što Otranta stižu u Hrvatsku«, smatra Butijer. Naravno, riječ je o turističkim brodovima, jahtama i sličnim plovilima, koji bi se, nakon ulaska u Jadran, tu mogli opskrbiti hranom i drugom robom, ali i ostati dan, dva, pa i više. Za Županiju i najjužniji dio Hrvatske bila bi to itekako dobrodošla i velika turistička promidžba. A na takvo turističko naselje s oko 3000 kreveta i svim drugim pratećim sadržajima, zbog čega ga već sada nazivaju malim gradom, nadovezivala bi se i druga turistička naselja, što bi u konačnici potaklo i konavosku poljoprivredu i zaposlilo sve turističke kapacitete, uključujući i one u Cavtatu.</p>
<p> Šansa je to i za razvoj ruralnoga turizma, jer bi se, kako objašnjava Butijer, jednim dijelom projekta aktiviralo i turističko naselje Molunat, odnosno more i kopno od Molunta do Prevlake, a potom i sela Vitaljina, Đurinići i mnoga druga. Prisjetimo li se, pak, i davne želje da se u Konavlima izgrade jedan ili dva terena za golf te da se uz Konavoske dvore stvori i velika rekreacijska zona, turistički bi kompleks, tvrde njegovi idejni tvorci, zahvaljujući country turizmu, mogao (i morao) osigurati i povratak stanovništva u danas prilično zapušteno područje ovoga dijela Hrvatske.</p>
<p> Što se tiče »zajedničkog projekta« Crne Gore i Hrvatske, naglašeno je, on je zajednički samo po tome da svaka strana gradi na svome zemljištu. Zna se da je vlasništvo Prevlake neupitno, dakle hrvatsko, ona pripada stanovništvu s toga područja, što se vidi već po kartama iz 14. ili 15. stoljeća, ako ne i starijima. Stoga nema bojazni glede gradnje na tom području. Ona podrazumijeva i pravičnu naknadu vlasnicima za zemljište, i to bez obzira na to na koji im je način ono oduzeto.</p>
<p>Ipak, da bi »stvar« bila jasnija, valja podsjetiti i na onaj dio što bi ga izgradila crnogorska strana. Koliko se, naime, moglo shvatiti iz ne tako davnih razgovora hrvatskih i crnogorskih predstavnika, Crna Gora bi preko puta poluotoka Oštra, dakle na otoku Mamula i uz uvalu Luštica izgradila turističko naselje slično onom na hrvatskoj strani. A to je naselje zapravo i »ključ« onoga dijela koji se u jednom času pokazao spornim i dijelom interpretacije o »zajedničkom poslu«, koji bi, dakle, trebao, ako je suditi prema nekim najavama, ući i u Pakt o stabilnosti.</p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Nakon »lude govedine«, traži se riba iz uzgoja, ali ona koja se - »odbija od zida«!</p>
<p>Kazao je to novinaru Vjesnika jedan talijanski trgovac, naglasivši da je došlo vrijeme da se poboljša kvaliteta ribe iz uzgoja / Na talijanskoj strani Jadrana namnožila se sva sila umjetnih uzgajališta školjki i ribe, a i u domaćim ribarnicama sve je češća ponuda »umjetnih« orada i brancina / No, tržište postaje sve razmaženije - traži se riba koja živi slobodno u moru</p>
<p>RIJEKA, 3. prosinca</p>
<p> - Panika izazvana kravljim ludilom navodi potrošače na razmišljanje pri kupnji ne samo goveđeg, već svih vrsta mesa - i svinjskog i pilećeg, ali isto tako i umjetno uzgojene slatkovodne i morske ribe. Sve više ljudi vjeruje da umjetno uzgojene životinje i ribe predstavljaju vrlo nekvalitetnu hranu pa čak i po život opasnu, te da na joj pohlepni proizvođači i trgovci odlično zarađuju. </p>
<p>U posljednje vrijeme u našim ribarnicama sve je više i morske ribe iz uzgoja, prvenstveno brancina i orada, koji su za oko trećinu jeftiniji od svojih »rođaka« koji slobodno žive u moru i prodaju se po cijeni od 60 do 80 kuna za kilogram. S obzirom na to da je u minulih 15 godina ulov morske ribe u našem dijelu Jadrana drastično opao, pa danas, da bi se ulovio kilogram bijele ribe, treba utrošiti pet litara nafte (ranije je odnos bio litra nafte za kilogram ribe), sve se više počeo razvijati umjetni uzgoj školjkaša i ribe.</p>
<p> Riječ je o vrlo složenom poslu, u kojemu tehnologija uzgoja, primjenjiva u nekim drugim zemljama pa bile to i mediteranske, nije u cijelosti primjenjiva i u našem moru. Uspješnost zato prvenstveno ovisi o iskustvu a ono se ne stječe preko noći. Na talijanskoj strani Jadrana namnožila se sva sila umjetnih uzgajališta školjki i ribe, jer Talijani su odavno izlovili sve što se miče, gmiže i vegetira ispod morske površine uz njihovu obalu. Zato se drastično smanjuje i broj njihovih ribarskih brodova, a u velike se, povoljnim kreditima, potiče razvoj marikulture. Naravno, Talijani sad veliki novac zarađuju prodajom tehnologije uzgoja ribe i ribljeg mlađa drugim zemljama. Pritom im je posebno zanimljiva susjedna, hrvatska obala, na kojoj su idealni uvjeti za razvoj vrhunske marikulture. Jer, tržište postaje sve razmaženije, potrošači ribe nisu baš pretjerano zadovoljni kvalitetom ribe iz uzgoja. Uglavnom se može čuti kako je meso te ribe bljutavo u odnosu na meso ribe iste vrste, ali koja slobodno živi u moru. </p>
<p>Donedavno su ljudi kupovali ribu iz uzgoja - koja, usput, nije baš ni jeftina - iz znatiželje. Sad je znatiželja zadovoljena i ta riba ima sve manje poklonika. Nedavno nam je, tako, jedan talijanski trgovac ribom kazao da iz Hrvatske želi uvoziti umjetno uzgojenu ribu, koja se - »odbija od zida«.</p>
<p> »Želim takvoga umjetno uzgojenog brancina koji se, kad ga bacim o zid, neće zalijepiti, već odbiti od zida, i to ne samo do pola puta između mene i zida, već ravno u mene«, objasnio nam je vrlo slikovito svoje želje, napomenuvši kako je došlo vrijeme da se poboljša kvaliteta ribe iz uzgoja. U protivnom, misli on, proizvođači će sve teže pronalaziti kupca za takav proizvod. Posebno u današnje vrijeme, kad nitko ne vjeruje hrani koja se daje stoki u tovu i umjetno uzgajanoj ribi. </p>
<p> Što učiniti da dobijemo kvalitetnijeg umjetno uzgojenog brancina i oradu? S obzirom na to da marikultura zahtijeva poprilična materijalna ulaganja i da se ona ne vraćaju preko noći, pitanje je koliko tim novim zahtjevima europskog tržišta mogu u ovom trenutku odgovoriti domaći uzgajivači morske ribe. Kod nas je, doduše, još uvijek dosta lako prodati ribu iz uzgoja, jer nemamo prevelik broj uzgajališta, a i tržište nam je malo i siromašno. Za uzgoj kvalitetnije morske ribe potrebni su veći kavezi na većim dubinama, gdje je protok vode veći a more bogatije kisikom, gdje se odmah ispod kaveza neće taložiti hrana, na kojoj se razvijaju bakterije koje štete ribi. </p>
<p>U zadnjih dvadesetak godina klimatske promjene donijele su i znatne promjene u našem moru. Jedna od njih je i povećanje slanosti Jadrana, pa se tako u mrežama naših ribara našlo i petnaestak novih, njima nepoznatih vrsta riba, za koje je ustanovljeno da su stanovnici toplijih mora. To je još jedno upozorenje da je more osjetljiv organizam, koji će nas i dalje hraniti ako se budemo odgovorno odnosili prema njemu.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Zar će i magarci proći kao - prstaci?</p>
<p>Ima li ikakve veze između naših dalmatinskih i uopće primorskih tovara (magaraca) i prstaca ili imaju li išta zajedničkoga te dvije vrste? Istina je da se razlika među njima mjeri relacijom »nebo - zemlja« i u tom slučaju je ovakvo pitanje u kategoriji onih najblaže rečeno smiješnih, ali - veze ima! Kakve i kako?</p>
<p>Kad se konačno u glavama odgovornih »upalila lampica« i shvatilo da najcjenjenijem i najtraženijem jadranskom školjkašu, deliciji gotovo bez premca, prijeti istrebljenje odlučeno je o (strogoj) zabrani izlova (1. siječnja '97.), prema tome i ponude na ugostiteljskim jelovnicima i - što se dogodilo? Budući da u »evergrine« naše prakse pripada i glasovito nepisano pravilo da se zakoni donose i da bi se - kršili, čuvena i tražena školjka, zajedno sa svojom »buzarom«, jednostavno je otišla u - ilegalu! Neko vrijeme, u početku, bile su kakve-takve kontrole, u dijelu ugostiteljskih objekata prstaci su se prodavali »ispod stola«, privilegirani su ih papali u separeima, a pamti se i štos da su prstaci »pretvoreni« u ćevapčiće, jer su se slobodno nudili u gostionicama uz hrvatsku granicu s Hercegovinom, a da se i ne govori o također slobodnoj (i unosnoj!) ponudi toga specijaliteta u susjednoj Sloveniji, odnosno Italiji! Zabrana je i dalje na snazi, ali prstaci se i dalje vade, sve ih je manje, hridinasto podmorje sve je uništenije, dakle, tko »šljivi« sutrašnjicu...</p>
<p>I, zašto sada podsjećanje na prstace? Zato, jer je upravo aktualna zabrana (ili nešto slično) ponude magarećeg mesa u ugostiteljstvu. Naravno, radi se o mladim tovarima (pulad ili pulići), meso im je, pripremljeno na određeni ili odgovarajući način, vrlo ukusno ili bolje rečeno to je doista rijetka i nesvakidašnja poslastica, dakle, sladokusci su u prilici da pomognu dijelu ugostitelja (ili »ugostitelja«) da dodatno pune svoje džepove, pa i čineći štetu prirodi.</p>
<p>Dobroćudnih, strpljivih, mirnih, korisnih... tovara, koji su dospjeli u legendu, služeći stoljećima čovjeku, posebno u primorju poljoprivredniku i vinogradaru, sve je manje i manje. Toliko im se smanjio broj da se i turisti sve rjeđe imaju priliku s njima slikati, a koliko se smanjio ponajbolje potvrđuje podatak da je ove godine uginulo oko 250 grla te autohtone vrste, a okotilo se samo 55 pulića. Dakle, na mjestu je osuda Ministarstva zaštite okoliša punude pulećeg mesa u ugostiteljstvu te preporuka (nadajmo se i službenoj zabrani!) da se tome stane na kraj. Ali...</p>
<p>Hoće li se tovarima (pulićima) dogoditi isto što i prstacima? Hoće li se ta autohtona i popularna vrsta doista zaštititi ili će joj zaštita biti slična »zaštiti« prstaca i hridinastog podmorja? Ako se na posebnim farmama uspije organizirati uzgoj magaraca i pulića radi mesa za prehranu, prema tome i za ugostiteljske ekshibicije, to je nešto sasvim drugo, ali nedopustivo je da se tovari istrebljuju na švercerski način i da se time toj vrsti od posebne vrijednosti pripremi kraj. More nam je sve škrtije svojim plodovima, sve je manje prave ribe, školjkaša, ljuskara, mekušaca... i to većinom zbog prekomjernog ulova, a tome, naravno, kumuju i slaba preventiva i, posebno, represiva (kako to npr. da prstaci nesmetano prelaze granicu?), a da se i ne govori o površnoj kontroli provođenja propisa.</p>
<p>E, naši tovari, izgleda da vam se slabo piše... (Pero Gabrić)</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Hrvatski ekološki projekti natječu se za financijsku pomoć EU-a</p>
<p>Gotovo trideset hrvatskih ekoloških projekata konkurirat će za dodjelu novčane pomoći koju osigurava EU / Programi za koje tražimo novac, spadaju u projekt Life - Treće zemlje te projekt regionalnog razvoja i zaštite okoliša / Dosad 12 hrvatskih projekata uvršteno u poseban katalog za ponudu donatorima / Rezultati dvaju natječaja znat će se u travnju iduće godine</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Gotovo trideset hrvatskih ekoloških projekata u konkurenciji je za dobivanje novčane pomoći koju će osigurati EU i Regionalni program za obnovu okoliša jugoistočne Europe (REReP), u okviru Pakta o stabilnosti, doznajemo u Ministarstvu zaštite okoliša. Za financijsku pomoć Europske unije u sklopu programa Life - Treće zemlje, konkurira šest programa zaštite okoliša, a 22 programa natječu se u okviru REReP-a (Quick Start projekt), rekao je Hrvoje Glavač, pomoćnik ministra za opću politiku zaštite okoliša.</p>
<p> Pristup financijskim instrumentima EU-a omogućen je Hrvatskoj krajem listopada, mjesec dana prije Zagrebačkog summita, odnosno formalnoga početka pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju.</p>
<p> »Ovo je prvi put da Hrvatska ima pristup financijskim instrumentima EU-a, a to se ostvaruje u sklopu nosećih programa kojima se inače financira proces pridruživanja i stabilizacije«, rekao je pomoćnik ministra Glavač.</p>
<p> Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja i pet ekoloških tvrtki natječe se za dobivanje nepovratnih financijskih sredstava EU-a u okviru programa Life - Treće zemlje. Europska će komisija najbolje projekte sufinancirati u iznosu do 70 posto njihove vrijednosti. Hrvatska zasad konkurira samo u jednom od tri dijela Life programa - onom za Treće zemlje, za koji je EU namijenio najmanje novca. No, nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji pridruživanju Hrvatska će moći konkurirati i za druga dva Life programa - Life priroda i Life okoliš.</p>
<p> Za sva tri Life programa predviđeno je u razdoblju od 2000. do 2004. godine 640 milijuna eura, od čega na program Life - Treće zemlje otpada šest posto tih sredstava, objasnila je voditeljica Life i REReP programa u Ministarstvu Monica Tršić.</p>
<p> Za program Life - Treće Zemlje, krajem listopada prijavili su se Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, dvije privatne ekološke tvrtke (Ekonerg i BiEco), konzultantska kuća PAP/RAC i Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita te Park prirode Lonjsko polje. Vrijednost svih šest projekata je oko tri milijuna eura, a pojedinačno vrijede od 300 do 600 tisuća eura, kolika je dopuštena gornja granica koštanja projekta.</p>
<p> Prijedlozi su proslijeđeni u Bruxelles, a o njima će odlučivati Europska komisija, nakon što se posavjetuje sa stručnjacima iz zemalja EU.</p>
<p> Hrvatska je prijavila i 22 projekta za Regionalni program za obnovu okoliša jugoistočne Europe u okviru Pakta o stabilnosti (REReP), ali on za njih neće direktno davati novac, već nudi pomoć u traženju donatora. Među projektima su i oni koje su hrvatski ponuđači izradili u suradnji s kolegama iz drugih zemalja. Tako, primjerice, za projekt zaštite vodnih dobara u slivu Une dva milijuna eura traže zajedno Hrvatska i Bosna i Hercegovina, odnosno zagrebački i sarajevski instituti za geologiju te Institut za upravljanje vodama Republike Srpske.</p>
<p> Hrvatska uprava za vode i Nacionalni institut za meteorologiju i hidrologiju Bugarske akademije znanosti i umjetnosti traže 500 tisuća eura za poboljšanje Međunarodne konvencije za zaštitu sliva Dunava. Zasad je u poseban katalog za ponudu donatorima uvršteno 12 hrvatskih projekata. Ne bude li interesa za one koji su u katalog uvršteni u prvom krugu, njihovo će mjesto zauzeti drugi projekti, a rezultati oba natječaja znat će se u travnju iduće godine. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Ako ne bude promjena, morat ćemo otići, poručio Tomčić</p>
<p>LUBEŠČICA/NOVI MAROF, 3. prosinca</p>
<p> - »Političari će se morati zamisliti nad onim što rade narodu, vrijeme nam istječe, a u zemlji se ne vide veliki pomaci. Zadnji je trenutak da vlast učini neke pragmatične poteze, a ako to ne učinimo, i mi ćemo morati otići«, rekao je u nedjelju na središnjem predizbornom skupu HSS-a Ljubeščice predsjednik stranke Zlatko Tomčić. On je naglasio i da je Hrvatska opterećena brojnim gospodarskim i socijalnim problemi, te da je u lošem položaju spram nekih čimbenika međunarodne politike.</p>
<p>»Neki nas u međunarodnoj zajednici ne vole, a ne moramo voljeti ni mi njih. Iz takve loše situacije Hrvatska se može izvući jedino ako će držati do svojih univerzalnih vrijednosti i autentičnosti«, kazao je Tomčić.</p>
<p>Čelnik HSS-a rekao je i da saborski zastupnici imaju svojih pogrešaka, no one građanima moraju biti poznate, kako bi vidjeli tko upravlja državom.</p>
<p>Prijevremeni izbori u Ljubeščici, inače, održat će se 10. prosinca, a Vlada je odlučila raspisati ih nakon što je osam od 16 vijećnika Općinskog vijeća podnijelo ostavke. (M. Z.)</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Kako su i zašto 1991. poginuli Vinko Čičak i njegova tri sina</p>
<p>OSIJEK, 3. prosinca</p>
<p> - U istražnom centru Županijskog suda u Osijeku trenutačno se, među ostalim, traga za ubojicama oca i trojice sinova iz baranjskog Karanca. Vinko Čičak i njegovi sinovi Ante, Ivan i Mato smaknuti su hitcima iz vatrenog oružja 17. listopada 1991. godine u okupiranoj Baranji, na salašu zvanom Karaševo, između mjesta Jagodnjak i Bolman. Istražni sudac Dragan Šimenić saslušao je dosad brojne svjedoke koji bi mogli znati nešto o tom četverostrukom ubojstvu. Prema dosadašnjim saznanjima, otac i sinovi Čičak odvezeni su od kuće vozilom tadašnje milicije takozvane SAO Krajine u Beli Manastir, na informativni razgovor. Nakon toga odvezeni su na salaš gdje su strijeljani. Za ovo stravično kazneno djelo sumnjiče se nekadašnji pripadnici paravojnih postrojbi koje su harale okupiranom Baranjom, Slobodan Strigić - Slobo (35) iz Karanca, Branko Hrnjak (41) iz Orahovice, Zoran Vukšić-Žućo (41) iz Belog Manastira te Zoran Mađarac (32) iz Vukovara. No, kako su oni za vrijeme mirne reintegracije pobjegli iz Hrvatske u SRJ, ili u neke treće zemlje, za sada su nedostupni te je za njima Županijski sud u Osijeku raspisao tjeralicu. Pretpostavlja se da ovaj krvavi obračun ipak nije bio na nacionalnoj osnovi već da je riječ o ubojstvu iz koristi. Međutim, to će se utvrditi daljnjom istragom. </p>
<p>Otac i sinovi Čičak pronađeni su tek 39 dana nakon što su strijeljani, usprkos tome što je njihova obitelj za njima uporno tragala. Prije nego što su napustili okupiranu Baranju i Karanac, njihovi su ih najbliži pokopali na karanačkom katoličkom groblju. Zbog daljnje istrage njihova će tijela biti ekshumirana, kako bi se obdukcijom službeno utvrdio točan uzrok smrti. (M. S.)</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>Pismo Škariću: Gradsko vijeće je odlučilo, imenujte Trg dr. Tuđmana! </p>
<p>SPLIT, 3. prosinca</p>
<p> - Predsjednik splitskoga HDZ-a i saborski zastupnik Zvonimir Puljić uputio je u nedjelju otvoreno pismo gradonačelniku Splita Ivanu Škariću, u kojemu podjeća da je Gradsko vijeće 11. lipnja 2000. donijelo odluku o formiranju novog trga, koji će se nazvati po prvom hrvatskom predsjedniku, dr. Franji Tuđmanu.</p>
<p> Odmah nakon Tuđmanove smrti Klub vijećnika HDZ-a predložio je, naime, da se Obala Hrvatskog narodnog preporoda (riva) preimenuje u Obalu dr. Franje Tuđmana, ali je vladajuća koalicija to odbila, pozivajući se na »urbanističke argumente«.</p>
<p> Komisija za imenovanje ulica, trgova i spomenika na kraju je prihvatila prijedlog stručne grupe Poglavarstva, da se na zapadnom dijelu rive formira novi trg koji bi se nazvao Tuđmanovim imenom. S tim se složio i HDZ. Takvu je odluku u lipnju usvojilo i Gradsko vijeće. </p>
<p>»Time je izraženo poštovanje prema čovjeku, pod čijim je vodstvom stvorena i obranjena Hrvatska država, te postignuto međunarodno priznanje. Gradsko je vijeće takvom razboritom odlukom dokazalo političku zrelost i sposobnost prepoznavanja temeljnih vrijednosti, nadišavši uskostranačke vidokruge i dnevno-političke interese«, stoji u pismu.</p>
<p> »U ime predlagatelja (Kluba vijećnika HDZ-a) i mnogih građana Hrvatske, koji su u nijemoj koloni čekali kako bi izrazili poštovanje pred Tuđmanovim odrom, uzimam sebi slobodu, gospodine gradonačelniče, podsjetiti Vas kao čelnika izvršne vlasti Splita, da bi obljetnica smrti prvog hrvatskog predsjednika bila najprikladniji datum da se odluka provede u djelo«, piše Puljić, te dodaje kako je siguran da će gradonačelnik prihvatiti njegovu inicijativu, neovisno o stranačkim razlikama koje ih dijele. »Unaprijed se ispričavam, ako je ovo pismo nepotrebno, ako ste i Vi planirali to učiniti, ali još niste stigli objaviti«, navodi se u otvorenom pismu predsjednika splitskoga HDZ-a i saborskog zastupnika Zvonimira Puljića.</p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>Šibenčani razočarani saborskim zastupnicima sa svog područja </p>
<p>ŠIBENIK, 3. prosinca</p>
<p> - Gospodarsko socijalno stanje u Šibensko-kninskoj županije teško je, a najava mogućeg stečaja u još desetak ovdašnjih poduzeća, među kojima su Revija, Remont, Poliplast i drugi, stvara dodatnu zabrinutost. </p>
<p> Ako država u roku od tjedan, dva ne odluči pokrenuti stečaj u Reviji, pokrenut će ga, tvrde, same radnice koje su već tjednima na prisilnom godišnjem odmoru, a plaće nisu vidjele već pet mjeseci. Sindikat djelatnika Remontnog brodogradilišta potkraj prošlog tjedna sazvao je veliki skup, kako bi na taj način alarmirao javnost i pokušao izbjeći najgore, odnosno stečaj koji ozbiljno kuca na vrata. TLM-ovi pogoni četrdesetak su sati stajali jer je, zbog duga HEP-u, tom poduzeću isključena struja. Paradoks je da je upravo HEP vlasnik ovoga najvećeg šibenskog poduzeća u kojem radi 2000 radnika.</p>
<p> Od saborskih zastupnika s ovog područja - a riječ je o Mariju Kovaču (HSLS), Ivanu Niniću i dr. Branku Struku iz SDP-a, Ivi Baici, Pašku Bubalu i Anti Dželaliji iz HDZ-a, te Anti Markovu iz HSS-a - građani su očekivali daleko više. Vjerujući njihovim predizbornim obećanjima, građani su očekivali da će doći »na lice mjesta«, kad ih pozovu. Danas, kad je Šibenčanima dogorjelo do noktiju, saborskih zastupnika i njihovih aktivnosti zapravo nema. </p>
<p>Na netom održani skup u Remontu predstavnici Sindikata pozvali su sve saborske zastupnike, a pojavila su se samo dvojica - Bubalo i Baica. Ninić i Sruk su se ispričali i opravdali se stranačkom konvencijom. Ona se, istine radi, nije održavala u petak, kada je bio skup u Remontu, već u subotu, dakle sutradan. Ostali saborski zastupnici nisu se ni ispričali.</p>
<p>Prije otprilike mjesec dana svi su zastupnici pozvani u Reviju koja po svemu sudeći broji svoje posljednje dane, međutim, nije ih bilo ni tamo, kao ni na drugim skupovima na koje se redovito pozivaju, a na kojima se govori o bitnim problemima ove sredine. Stranačke interese, vidljivo je, zastupnici stavljaju ispred interesa građana.</p>
<p> Ni kada je HEP TLM-u isključivao struju, nitko od njih nije reagirao.</p>
<p>Župan Gordan Baraka najavio je na konferenciji za novinare da će svi saborski zastupnici podržati i zajednički predložiti amandmane na državni proračun koji su ukupno »teški« oko tridesetak milijuna kuna. Kako sada stoje stvari, župan se, izgleda, »izletio« jer su se zastupnici dijelom ogradili od mogućeg zajedničkog istupa u Saboru. Stoji činjenica da je župan mogao reagirati i ranije, a ne tek sada, kada se malo što može popraviti. Ostaje, međutim, dojam da se zastupnici ne žele udružiti ni kad su u pitanju bitni interesi županije i građana.</p>
<p> Vesna Pusić, predsjednica HNS-a, šokirala je šibensku javnost izjavom da neće prihvatiti ni jedan amandman koji dolazi od HDZ-a. Ona je, naime, izabrana za zastupnicu u devetoj izbornoj jedinici kojoj je pripadala i ova županija, pa su građani od nje očekivali više razumijevanja za teškoće koje proživljavaju. Ivan Ninić iz SDP-a istakao je kako će sam predložiti neke amandmane ali i podsjetio na Račanovu izjavu da će Vlada, bude li probijanja proračuna, podnijeti ostavku. Ante Markov (HSS) smatra da se predloženi amandmani moraju svesti na što je moguće manju mjeru, iako je svjestan njihove opravdanosti. I Mario Kovač izjavljuje kako amandmane treba pročešljati i Saboru uputiti samo četiri, pet najbitnijih. (Jadranka Klisović)</p>
</div>
<div type="article" n="76">
<p>Jović »šokiran« zabranom objavljivanja Mesićeva svjedočenja </p>
<p>Haaški sud traži se od hrvatskih vlasti da poduzmu sve potrebne mjere za obustavu objavljivanja svjedočenja te da se Sudu dostave obavijesti o identitetu osoba potencijalno odgovornih za otkrivanje dokumenata i kršenje naredbi i odluka Suda o zaštiti svjedokâ</p>
<p>HAAG/ZAGREB /SPLIT, 3. prosinca</p>
<p> - Naredbu koju je Slobodnoj Dalmaciji uputio Haaški sud o zabrani objavljivanja svjedočenja hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića glavni urednik Slobodne Dalmacije Josip Jović ocijenio je u nedjelju »šokantnom«, dodavši da će odluku o daljnjem objavljivanju tih tekstova donijeti »nakon što se prouče svi pravni aspekti te zabrane«.</p>
<p> U izjavi Hini Jović je ocijenio da je »krajnje neobično i pravno veoma sporno da jedna međunarodna sudska institucija izravno izdaje naredbe građanima i pravnim subjektima jedne suverene države«. »U takvom postupku Suda u Haagu«, drži Jović, »zorno se vidi i pozicija naše zemlje u odnosu na taj sud«. »U ovom trenutku ne znam svoju pravnu poziciju kao urednika i to ovih dana moramo izanalizirati, ali osjećam odbojnost prema toj naredbi i nemam nikakvih moralnih obveza prema Haagu«, izjavio je Jović. </p>
<p> »Ako je Sud htio zaštititi nečije svjedočenje to je trebao učiniti na drugi način, a ne ograničavati slobodu novina jedne suverene države da svoje čitatelje obavještava o onome što ih, objektivno, itekako zanima«, naglasio je Jović, ustvrdivši da je ta naredba iz Haaga »došla nakon što je Stjepan Mesić pozvao Haaški sud da tako nešto napravi«.</p>
<p> »Iako današnji predsjednik Mesić tvrdi da i sada stoji iza svega što je rekao u Haagu, očito je da se panično boji sadržaja sljedećih nastavaka svog svjedočenja. A trebao bi se, kao predsjednik države, ponašati suprotno i potruditi se da svjedočenje ugleda svjetlost dana, čime bi otklonio sve nedoumice«, kazao je Jović. </p>
<p> Ocijenio je kako svjedočenje predsjednika Mesića ima veliko političko značenje i da je pobudilo veliki interes čitatelja Slobodne. Jović pri tom optužuje Mesića i da »ne preza od obmanjivanja javnosti«. »Predsjednik Mesić stalno govori kako je u Haagu svjedočio u procesu protiv Slavka Dokmanovića, a iz te naredbe Slobodnoj jasno se vidi da je on u Haagu bio svjedok u predmetu koji se zove 'Tužitelj protiv Blaškića'«, naglasio je Jović. </p>
<p> Glasnogovornica Tužiteljstva Haaškog tribunala Florence Hartmann kazala je u nedjelju da je transkript svjedočenja hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića pred Sudom tajni dokument čija objava predstavlja kršenje zaštitnih mjera svjedoka.</p>
<p> Hartmann je telefonski za Hinu komentirala »Naredbu o trenutačnom prekidu kršenja mjera zaštite svjedoka« od 1. prosinca, koju je Sudsko vijeće Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, pod predsjedavanjem suca Claudea Jorde, uputilo Slobodnoj Dalmaciji i tjedniku Globus.</p>
<p> »Zabranjeno je objavljivanje dokumenata koji imaju status tajnog dokumenta«, istaknula je glasnogovornica Tužiteljstva. </p>
<p> Tjednik Globus (članak u studenome) i Slobodna Dalmacija (28. 29. i 30. studenoga) objavili su izjave ili transkripte svjedočenja zaštićenog svjedoka pred Tribunalom, piše u Naredbi čiju je kopiju u nedjelju dobila i Hina. </p>
<p>Na upit kakva će biti reakcija Suda ogluše li se prozvani mediji o zahtjev Tribunala, Hartmann je odgovorila da je protivno svim standardima svugdje u svijetu objavljivati cjelokupni dokument ili izvatke tajnog sudskog dokumenta, te se protiv odgovornih može pokrenuti sudski postupak. </p>
<p> I glasnogovornik Haaškoga suda Jim Landalle potvrdio je u nedjelju za Hinu da će, u slučaju da se hrvatski list ogluši o sudsku naredbu, Tribunal pokrenuti sudski postupak protiv odgovornih osoba. </p>
<p> »Druga bi stvar bila da su od predsjednika Mesića novinari zatražili da prepriča sadržaj svog svjedočenja u Haagu«, kazala je Hartmann koja je i sama bila novinarka francuskog dnevnika Le Monde. </p>
<p> Svjedočenje zaštićenog svjedoka mora ostati tajno, kazala je. Zapitala se kako bi to bilo da se objavi, primjerice, svjedočenje žene silovane tijekom rata u BiH i kako bi se to odrazilo na njezinu obitelj i djecu. Konačno, kazala je Hartmann, ne bi li objava svjedočenja rijetkih preživjelih stravičnog pokolja na Ovčari predstavljala poziv na ubojstvo tih zaštićenih svjedoka. </p>
<p> Haaški sud u svojem pismu koje će, prema Landalleovim riječima, u ponedjeljak biti dostavljeno medijima, traži se od hrvatskih vlasti da poduzmu sve potrebne mjere za obustavu objavljivanja svjedočenja te da Sudu dostave obavijesti o identitetu osoba potencijalno odgovornih za otkrivanje dokumenata i kršenje naredbi i odluka suda o zaštiti svjedoka. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="77">
<p>Butković: »Globus« neće poštivati Naredbu Haaga</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Globus neće poštivati Naredbu Haaškog suda o zabrani objavljivanja svjedočenja zaštićenih svjedoka, jer ako ocijeni da je dokument važan za javnost, on će biti i objavljen. Istaknuo je to u nedjelju glavni urednik tog tjednika Davor Butković.</p>
<p> U izjavi za Hinu Butković je naglasio da bez pravomoćne sudske presude Haaški sud ili bilo koja druga institucija ne može naređivati što se smije a što ne smije objavljivati, jer je to u suprotnosti s načelima slobode medija. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="78">
<p>Pompe o Vresnikovom neprihvaćanju mjesta glavnog urednika »Vjesnika« </p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Predsjednik Uprave Vjesnika d.d. Rikard Pompe poslao je u nedjelju Hini priopćenje u kojem reagira na odustajanje Viktora Vresnika od funkcije glavnog urednika nakon što ga je Nadzorni odbor Vjesnika u petak, nakon provedenog natječaja, izabrao za glavnog urednika. </p>
<p> Pompe navodi da je Hina u petak objavila Vresnikovu izjavu po kojoj je on u četvrtak povukao kandidaturu za glavnog urednika, a kao razlog je naveo neriješene probleme u Vjesniku, nepostojanje jamstva da će djelatnici te kuće dobiti plaće, te neozbiljnost cijelog postupka oko izbora glavnog urednika. Pompe u priopćenju navodi da ga je Vresnik u petak nazvao netom po završenoj sjednici Nadzornog odbora i rekao mu da ne može prihvatiti odluku o svojem imenovanju na mjesto glavnog urednika.</p>
<p> Pompe tvrdi da je kasno tijekom poslijepodneva u petak dobio i pismeno Vresnikovo očitovanje o odustajanju naslovljeno na Hrvatski fond za privatizaciju. U priopćenju se, između ostalog, navodi da se »nakon priče koju je meni gospodin Pompe ispričao niti jedan razuman čovjek ne bi prihvatio tog posla«.</p>
<p> »Istine radi gospodinu Vresniku nisam pričao 'priče'. To se radi djeci prije spavanja«, navodi Pompe u svojem priopćenju.</p>
<p> »Kao i ostale kandidate upoznao sam ga sa stvarnim stanjem u Društvu i podacima o nakladi. Gospodin Vresnik nije priopćio da ne želi ostati kandidatom. Uostalom, ako je to odlučio, trebao je o tome obavijestiti Nadzorni odbor, jer je tamo i dostavio svoju kandidaturu«, ističe Pompe. »Da je Vresnik tako postupio, ne bi sebe niti Nadzorni odbor doveo u situaciju da ne može izabrati glavnog urednika«, dodaje Pompe.</p>
<p> Komisija Nadzornog odbora za izbor glavnog urednika, te predsjednik Uprave Vjesnika d.d. obavili su dodatni razgovor s petoricom od 14 kandidata koji su zadovoljavali sve, natječajem propisane uvjete, navodi se u priopćenju predsjednika Uprave Vjesnika d.d. Rikarda Pompea. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="79">
<p>Lovrić i Pavić: »Republiku« nismo tužili Agenciji za tržišno natjecanje</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Branko Lovrić, direktor Večernjeg lista i Ninoslav Pavić, predsjednik Uprave Europapress holdinga (EPH) - izdavača Jutarnjeg lista izjavili su u nedjelju da nisu podnijeli tužbu Agenciji za tržišno natjecanje protiv novog dnevnog lista Republika, opovrgavajući izjavu Ive Pukanića, glavnog urednika Republike.</p>
<p> Pukanić je u subotu novinarima izjavio da su Pavić i Lovrić protiv njega podnijeli prijavu Agenciji za tržišno natjecanje. Poručio im je »neka ne troše novac na odvjetnike, jer će im on predočiti papire, a da od njih očekuje isto, pa neka se vidi tko je u pravu«. Pukanić je u vezi s problemima koji su se pojavili pri tiskanju prvog broja u Vjesnikovoj tiskari, uz ostalo, ustvrdio da je u »pozadini cijelog sukoba konkurencija koja već dva mjeseca pokušava opstruirati izlaženje Republike«. Direktor Večernjeg lista Branko Lovrić Hini je izjavio kako nije istina da je podnio bilo kakvu tužbu protiv tog novog dnevnika i njezina glavnog urednika. »Nema nikakvih naznaka o tužbi, niti dogovora s Pavićem o pokretanju tužbe«, izjavio je Lovrić. Istaknuo je da tužbe jednostavno nema, a niti postoji bilo kakva namjera Večernjeg lista da se tužba pokrene. </p>
<p> Predsjednik Uprave EPH Ninoslav Pavić Pukanićevu tvrdnju o pokretanju tužbe nazvao je »čistom laži«. »Nikada o pokretanju tužbe nisam ni razmišljao«, rekao je Pavić. »Prvi put sam jučer na Dnevniku HTV-a čuo o tužbi, i to me zgrozilo«, izjavio je Pavić Hini napomenuvši kako ga je »zgrozila činjenica da netko bez argumenata može nešto tvrditi«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="80">
<p>Televizija može od djeteta stvoriti nasilnika, ali može ga i učiti da se odupire nasilju </p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Mediji mogu imati na djecu i pozitivan i negativan učinak, a kakav će on biti, ovisi ponajprije o tome na koji im način »konzumenti« pristupaju. U tome je vrlo značajna uloga starijih osoba, prije svega roditelja i škole, odnosno onih koji mogu pomoći u tome da djeca ne ostanu samo pasivni promatrači, nego da aktivno vrednuju informacije. Rečeno je to nedavno, na prvom od tri okrugla stola posvećena utjecaju medija na djecu (drugi će se održati u ponedjeljak, 4. prosinca, a treći 18. prosinca), u okviru kojih će hrvatski stručnjaci pokušati odgovoriti na pitanje čemu to u odnosu djece prema medijima treba posvetiti posebnu pažnju. Kako u Hrvatskoj dosad nije bilo sustavnih istraživanja o toj temi pa je značajna najava dr. Adinde Dulčić, ravnateljice Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, kako bi uskoro trebali biti poznati rezultati jednog ispitivanja s tim u vezi.</p>
<p>Niz je faktora koji utječu na to hoće li poruka koju dijete prima putem medija, imati pozitivan ili negativan utjecaj na razvoj njegove ličnosti. Roditelji na to ponajbolje mogu utjecati odabirom sadržaja koji će dijete gledati. Na okruglome stolu uz tu je tvrdnju spomenut alarmantan primjer jednosatne dječje televizijske emisije u kojoj je »otkriveno« čak 26 scena nasilja! Takvi sadržaji mogu kod djece izazvati strah, agresivnost, intelektualnu pasivnost i emocionalne krize, mogu negativno utjecati na razvoj mašte i kritičkog razmišljanja, pa čak ostaviti i somatske posljedice. Zbog negativnih poruka s televizije dijete može imati poremećaje spavanja, prehrane, a kod djece koja provode pred televizorom dulje vrijeme, može se zabilježiti povećani kolesterol pa i sklonost ozljedama i depresiji. No, zanimljivo je, istraživanja nisu pokazala da nasilje na televiziji baš mora kod djece izazvati agresivno ponašanje.</p>
<p> Već od svojih 14 mjeseci djeca oponašaju ono što vide na televiziji i najčešće ne razlikuju maštu od stvarnosti. U tom kontekstu posebno zabrinjava podatak iz još jednog američkog istraživanja, o tome da najveći postotak djece pred televizorom spada u generaciju onih između 6 i 14 godina. Kako su ta djeca najotvorenija i za različite reklamne poruke koje oblikuju njihov stav o svijetu, danas je sve više i oglašivača koji to iskorištavaju te zbog toga završavaju na sudu i plaćaju visoke kazne. Kao jedan od primjera za to spomenuta je reklama u kojoj djevojčica raširenih nogu reklamira donje rublje Calvina Kleina. I Hrvatska, ustvrdili su stručnjaci, ima reklamu koja djetetu može poslati pogrešnu poruku: onu za Vip net, u kojoj se djevojka udaje za starca. Odraslima, rečeno je, to može biti simpatično, ali dijete iz toga može zaključiti da je najvažnije »imati«, te da taj cilj opravdava baš sva sredstva. </p>
<p>Presudan utjecaj na to kako će dijete primiti medijsku poruku, svakako ima društvo, ne samo ono u širem smislu, nego i ono s kojim dijete gleda televizijske emisije. Pokazalo je to istraživanje dr. Smiljane Leinert Novosel, s Fakulteta političkih znanosti, provedeno među studentima. Zaključak je da se i negativni utjecaji medija često gube ako studenti gledaju televiziju u društvu, makar i svojih vršnjaka. Na taj se način, naime, razgovara o viđenom sadržaju, čuju se različita mišljenja i stvara kritična atmosfera, koja pomaže tome da mladi čovjek ono što je vidio ne uzima zdravo za gotovo. Zasad se samo pretpostavlja da je slično i s mlađom djecom, no s obzirom na to da su njihovi stavovi u velikoj mjeri podložni utjecaju odraslih, valja očekivati da će nova istraživanja to samo potvrditi.</p>
<p>Da mediji mogu i pozitivno utjecati na prosocijalno ponašanje djece, pokazuje i primjer koji je istakla dr. Gordana Buljan-Flander: neposredno nakon petominutnog priloga o tome kako prepoznati zlostavljanje djece i kako mu se oduprijeti, zabilježeno je čak 14 telefonskih poziva. Petero djece javilo se zbog seksualnog zlostavljanja, dok su ostalo bila »samo« fizička zlostavljanja. Televizija je, dakle, ohrabrila tu djecu da se izbore za svoje pravo da žive u svijetu i okolini u kojoj se neće bojati za svoj život. </p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="81">
<p>HDZ želi dostojno obilježiti godišnjicu Tuđmanove smrti, u Zastupničkom domu minuta šutnje </p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Iako smo Saboru, Vladi i Uredu Predsjednika poslali upit o načinu na koji će se obilježiti godišnjica smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, nikakav službeni odgovor nismo dobili. Istaknula je to članica Predsjedništva HDZ-a Jadranka Kosor na konferenciji za novinare u nedjelju. Dodala je da su od Predsjedništva Sabora dobili usmeni odgovor da će u petak Zastupnički dom minutom šutnje odati počast predsjedniku Tuđmanu, a saborsko će izaslanstvo posjetiti njegov grob i položiti vijence. </p>
<p> Na novinarski upit kako komentiraju to što su državne institucije pokazale ignorantski odnos prema zahtjevu HDZ-a da se godišnjica smrti prvog hrvatskog Predsjednika dostojno obilježi, glavni tajnik te stranke Joso Škara je kratko odgovorio da ta činjenica govori sama za sebe. </p>
<p>Kosor je istaknula da HDZ želi dostojanstveno obilježiti prvu godišnjicu smrti prvog hrvatskog Predsjednika i predsjednika HDZ-a. Upravo zbog toga, ali i stoga što je HDZ državnim institucijama uputio zahtjev za pomoć oko organiziranja obilježavanja te godišnjice, Kosor je odbila moguće insinuacije da njihova stranka želi iskoristiti godišnjicu Tuđmanove smrti za dobivanje političkih poena. No, dodala je da ignoriranje Vlade i Ureda Predsjednika ne znači da je HDZ trebao odustati od organiziranja obilježavanja Tuđmanove godišnjice smrti.</p>
<p>U HDZ-u su pripremili prigodan program koji će početi u nedjelju, 10. prosinca, na dan Tuđmanove smrti, u 8,30 kada će na Oltaru domovine Predsjedništvo HDZ-a položiti vijence. Potom će se u 9,30 sati u Sarogradskoj vjećnici održati komemorativni skup na kojem će govoriti predsjednik stranke Ivo Sanader. Na njemu će, uz članove obitelji Tuđman, biti nazočni članovi Predsjedništva i Središnjeg odbora HDZ-a, saborski zastupnici i izaslanstvo te stranke iz BiH. Pozvani će biti i čelnici svih političkih stranka i uglednici iz javnog, političkog i kulturnog života. </p>
<p>Od 12 do 13 sati Predsjedništvo i izaslanstva županijskih odbora HDZ-a položit će vijence i upaliti svijeće na grobnici pokojnog predsjednika na Mirogoju, a u 13 sati u crkvi Sv. Marka služit će se sveta misa zadušnica. Jadranka Kosor izvjestila je novinare da će se u 21.15 sati na Hrvatskoj televiziji pod pokroviteljstvom HDZ-a prikazati emisija o životu i radu predsjednika Tuđmana. Dan ranije, u subotu 9. prosinca, održat će se komemorativni skupovi u svim županijskim središtima, na čijim će gradskim trgovima biti upaljene svijeće, a služit će se i mise zadušnice. HDZ je pozvao građane da u noći sa subote na nedjelju na prozorima i balkonima upale svijeće.</p>
<p> Na konferenciji za novinare je istaknuto kako se očekuje da će prvom hrvatskom Predsjedniku veliki broj građana odati počast na dan njegove smrti.</p>
<p>Silvana Oruč Ivoš</p>
</div>
<div type="article" n="82">
<p>Vrhovni sud danas odlučuje o drugoj žalbi Dinka Šakića</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Vrhovni sud Republike Hrvatske u ponedjeljak će odlučivati o drugoj žalbi Dinka Šakića, bivšeg zapovjednika jasenovačkog logora, nepravomoćno osuđenog na 20 godina zatvora za ratne zločine protiv civilnog stanovništva. </p>
<p>Naime, Šakić je sa svojim braniteljima Brankom Šerićem i Ivanom Kernom krajem listopada podnio žalbu na drugostupanjsku odluku peteročlanog vijeća Vrhovnog suda, koje je potvrdilo prvostupanjsku presudu Vijeća zagrebačkog Županijskog suda kojim je predsjedao sudac Dražen Tripalo. Tada je, u drugom stupnju, Vijeće Vrhovnog suda odbilo žalbe branitelja kao neosnovane, a kako je riječ o maksimalnoj kazni prema zakonu koji je primjenjen u postupku protiv Šakića, optuženi ima pravo na još jednu žalbu Vrhovnom sudu u trećem stupnju.</p>
<p> Vijeće Vrhovnog suda trećestupanjsku odluku mora donijeti prije 18. prosinca, kada bi Dinko Šakić, po sili, zakona morao izaći iz pritvora, zbog isteka pritvorskog roka od dvije i pol godine. Ako i u trećem stupnju bude potvrđena osuda na 20 godina zatvora, Šakić će uskoro biti i preseljen iz Remetinca u neki drugi zatvor u Hrvatskoj. (V.Bobinac)</p>
</div>
<div type="article" n="83">
<p>Hrvatska će skratiti vojni rok na šest mjeseci te smanjiti broj novaka i profesionalni sastav</p>
<p>Na idućoj sjednici Vlade izvješće o rezultatima istrage tragične eksplozije u ogulinskoj vojarni »Sveti Petar«? / U sklopu preustroja Oružanih snaga predviđeno smanjenje broja gardijskih brigada, zbornih područja, broja novaka s 24.000 na 12.000-14.000, skraćenje trajanja vojnog roka s 10 na šest mjeseci...</p>
<p>ZAGREB, 3. prosinca</p>
<p> - Hoće li već na sjednici Vlade u četvrtak biti poznati uzroci tragične eksplozije u ogulinskoj vojarni »Sveti Petar«? Sudeći po Vjesnikovim dobro obaviještenim izvorima, veliki su izgledi da bi do tada moglo biti završeno izvješće o eksploziji u kojoj je ranjen 21 ročni vojnik Prve gardijeke brigade HV-a. Iako se, kako je najavljivano, rasprava na sjednici Vlade o tragičnom događaju u ogulinskoj vojarni i ponuđenoj ostavci ministra obrane Joze Radoša trebala održati još prošli tjedan, ona je izostala zbog nezavršene istrage, koju vodi Istražno povjerenstvo Ministarstva obrane. Pirotehničari MUP-a tada još nisu sa sigurnošću mogli utvrditi vrstu i tip kobnog projektila koji je 16. studenoga eksplodirao u cijevi minobacača kalibra 82 milimetra, pohranjenog u skladištu ogulinske vojarne Druge pješačke bojne Prve gardijske brigade. Do tada, po nekim izvorima, vojni istražitelji još, zbog težine ozljeda, nisu razgovarali s najteže ranjenim vojnicima čije bi izjave pridonijele rasvjetljavanju toga kako je taj projektil dospio u krug vojarne i skladišta koje je i na popisu vojarni pod nadzorom OESS-a i Subregionalnog sporazuma o kontroli oružja i u kojemu nipošto nije smio biti.</p>
<p>Iako se prvotno u medijima nagađalo da bi uzrok eksplozije mogao biti ubacivanje protuoklopnog projektila ručnog raketnog bacača RPG-22 ruske proizvodnje u cijev uskladištenog minobacača, stručnjaci upozoravaju da su promjeri minobacača i tog projektila gotovo identični. Samo se silom ili skidanjem stabilizacijskih krilaca taj projektil mogao gurnuti u cijev, upozoravaju upućeni, dodajući da je posve izvjesno da je ubojiti projektil u cijev minobacača gurnut s eksplozivnom glavom i upaljačem na njoj, okrenutim prema dolje. Po tom jescenariju projektil, nakon udarca u dno minobacačke cijevi i eksplodirao, a udarni je val, ubojito punjenje i dijelovi rasprsnute minobacačke cijevi, zasuo okupljene ročnike. Pravac raspršivanja gelera i ostataka cijevi u najužem krugu oko minobacača bio je relativno nisko, pa bi se na taj način, logikom stvari, mogao i rekonstruirati način ozljeđivanja dvojice najtežih ranjenika, koji su, na žalost, nakon eksplozije ostali bez nogu.</p>
<p>Međutim, sve to je, dok se ne objave rezultati istrage, samo puko špekuliranje. Prema riječima zamjenika ministra obrane i čelnika Istražnog povjerenstva MORH-a Zlatka Gareljića, objavljenim nedavno u jednom dnevniku, »istraga ogulinskog slučaja utvrdit će tko snosi subjektivnu i jasnu odgovornost. Uz maksimalno zaoštravanje odgovornosti i stege u sustavu, nužni su inventura i sređivanje stanja u skladištima, identifikacija, osiguranje i sanacija deponija upotrijebljenih eksplozivnih sredstava te razminiranje dijelova vojnih kompleksa«. U sličnom tonu su i obvezujući zaključci s prošlotjednog sastanka u Operativnom središtu Glavnog stožera Oružanih snaga, gdje se raspravljalo o raščlambi stanja i mjerama za sprječavanje izvanrednih događaja u OS RH. Sudeći prema riječima generala Petra Stipetića, koji je o tom sastanku izvijestio predsjednika Stjepana Mesića, iz ogulinske nesreće »zaključke moraju izvući svi odgovorni na svim razinama«, a nakon završetka istrage kaznit će se svi koji su, svojim propustima, uzrokovali taj nesretni događaj. Podsjetimo, odlukom načelnika Glavnog stožera, objavljenom neposredno nakon eksplozije, do okončanja istrage suspendiran je cijeli zapovjedni lanac Druge bojne Prve gardijske brigade. Budući da se, po procjeni GS OS-a, najviše izvanrednih događaja zbilo u slobodno vrijeme, načelnik GS OS-a general Stipetić zapovjedio je i »bolje planiranje vremena za organizirani rad u sklopu postrojbi«. Najavio je i reviziju nastavnih planova i programa iz kojih će se izbaciti »sve što je nespojivo sa stjecanjem temeljnih vojničkih znanja i vještina«.</p>
<p>Posljedice i pouke ogulinske tragedije, ali i drugih nesreća i incidentnih situacija (»afere 12 generala«, npr.), aktualizirale su već najavljeni preustroj OS-a. I, dakako, nadzora nad njima. Iako je početak preustroja, svojevrsno prebacivanje OS-a s ratnog na mirnodopski kolosjek, bio najavljen još za 1. srpnja 2000., to je odgođeno za prvi kvartal iduće godine, kada bi se u parlamentu trebali naći zakoni kojima će se regulirati pitanja obrane i službe u OS-u. Temelji novog, mirnodopskog ustroja MORH-a manje-više su poznati. Oni će počivati na snažnom civilnom nadzoru nad MORH-om od strane parlamenta i Vlade, novoj vojno-područnoj podjeli Hrvatske, smanjenju broja i sastava gardijskih brigada i operativnih zapovjedništava, reorganizaciji sustava školstva i logistike u OS-u, skraćenju vojnog roka, kvalitetnijem reguliranju plaća u OS-u, jačanju međunarodne vojne suradnje i stalnom moderniziranju OS-a. Smanjenje broja gardijskih brigada rezultiralo bi i smanjenjem profesionalnog sastava za trećinu od sadašnjih 44.000. Smanjenjem brojnosti OS-a, smanjilo bi se i sadašnjih šest zbornih područja, čiji je trenutačni broj u mirnodopskim uvjetima, tvrde stručnjaci, neekonomičan i nepotreban. Ono što najviše zanima javnost je, dakako, skraćenje trajanja vojnog roka sa sadašnjih deset na šest mjeseci. To bi, procjenjuje se, pridonijelo i smanjenju broja novaka sa sadašnjih 24.000 na 12.000 do 14.000, što bi se jamačno odrazilo i na racionalizaciju u vojnom proračunu.</p>
<p>Dakako, prije preustroja, Hrvatski će sabor prihvatiti cijeli paket zakona kojima će se definirati civilni nadzor nad vojskom, kadrovska politika te odnosi i podjela nadležnosti između Ministarstva obrane i Glavnog stožera Oružanih snaga.</p>
<p>Milan Jelovac</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20001204].
|
