NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20000904].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 220614 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>04.09.2000</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Aganović: Naš HHO je ostao strano predstavništvo i nikad nije izbrisan iz registra</p>
<p>Zatražili smo od Vlade da postupi prema instituciji nadzora u vezi s osnivanjem novog HHO-a, a upozorit ćemo Ministarstvo pravosuđa, koje je napravilo pravni propust, jer je zanemarilo činjenicu da mi postojimo sedam i pol godina, tvrdi predsjednik dosadašnjeg HHO-a dr. Izet Aganović / Imali smo niz primjedbi na Zakon o udrugama i odluka da se ne preregistriramo bila je izraz našega građanskog neposluha, jer nismo pristali da nas se svede pod potpunu državnu kontrolu. Tada je i Vijeće Europe upozoravalo Republiku Hrvatsku da to ne smije raditi / Novinar koji je radio izmišljeni intervju s Čičkom duboko je upleten u aferu »Kameleon«</p>
<p>SILVANA ORUČ IVOŠ</p>
<p>ZAGREB, 3. rujna</p>
<p> - Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) ovih dana puni novinske stupce, jer je paralelno s njim registrirana još jedna udruga istog imena. O toj pravno -političkoj zavrzlami, za Vjesnik govorio predsjednik HHO-a dr. Izet Aganović.</p>
<p> • Jeste li Vi predsjednik legalnoga ili ilegalnoga HHO-a?</p>
<p>- Ja sam predsjednik dosadašnjega HHO-a koji postoji sedam i pol godina i koji je punopravni član Međunarodne helsinške federacije. Upravo od nje smo prije nekoliko dana dobili i službeno očitovanje u kojem se eksplicitno navodi da ona priznaju samo HHO kojem sam ja na čelu. Ujedno, upozorila je i na činjenicu da u jednoj državi, po pravilima OESS-a, čiji je Međunarodna helsinška federacija član, može biti samo jedan helsinški odbor.</p>
<p> • Na konferenciji za novinare Vaš kolega Žarko Puhovski kazao je da HHO nije bio preregistriran po Zakonu o udrugama, jer je u Odboru ocijenjeno da je taj zakon »nedemokratski i namijenjen kontroli nevladinih udruga«.</p>
<p>- HHO je prvi put registriran 1994. godine, drugi put 1997. godine, ali ne kao udruga, već kao strano predstavništvo pri Ministarstvu gospodarstva. Nakon toga je donesen Zakon o udrugama po kojem se udruge, a mi to nismo bili, trebaju preregistrirati. Mi smo ostali strano predstavništvo, nikad nismo brisani iz registra, a tako je i dan-danas.</p>
<p> • Zašto je onda Puhovski na konferenciji za novinare spominjao »građanski neposluh« kao jedan od razloga zbog kojeg se HHO nije preregistrirao?</p>
<p>- Mi smo se trebali ispisati iz registra stranih predstavništava i po tom zakonu registrirati se kao humanitarna udruga. Međutim, imali smo cijeli niz primjedbi na taj zakon i odluka da se ne preregistriramo bila je izraz našega građanskog neposluha, jer nismo pristali da nas se svede pod potpunu kontrolu. Tada je i Vijeće Europe upozoravalo Republiku Hrvatsku da to ne smije raditi.</p>
<p> • Znači li to da bi se HHO preregistrirao u skladu sa Zakonom o udrugama da je ocijenio da taj zakon odgovara demokratskim načelima? Ovako ste ga jednostavno ignorirali i to nazvali »građanskim neposluhom«!</p>
<p>- Točno. Ali, upozoravam da se mi ni tada niti poslije nismo »izbrisali« ili nestali, već smo nastavili djelovati kao strano predstavništvo. Dakle, postojali smo!</p>
<p> • Drugim riječima, našli ste »rupu u zakonu«?</p>
<p>- Tako je. Zakoni su šupljikavi i mogu se tumačiti ovako ili onako. Ali, činjenica je da je nama potkraj 1997. godine Ministarstvo vanjskih poslova dalo suglasnost da možemo djelovati kao strano predstavništvo, na temelju čega smo se preregistrirali. Nikada nismo dobili nijednu primjedbu da djelujemo ilegalno!</p>
<p> • Budući da ste na konferenciji za novinare spominjali građanski neposluh, kažite bi li danas HHO podržao nekakvu udrugu koja se iz bilo kojeg razloga ne bi htjela preregistrirati po zakonu?</p>
<p>- Najprije bi trebali vidjeti o čemu je riječ. Ako se radi o tome da je nad njima prejaka državna kontrola, tako da država u svakom trenutku može u njih ući ili raditi pritiske - podržali bi. Građanski neposluh može biti koristan, ako će dovesti do konačnog poboljšanja ljudskih sloboda. Naravno, to ne znači da ne poštujemo pravnu državu i da mislimo da udruge ne bi trebale raditi po zakonima pravne države. Taj zakon nije pridonosio civilnom društvu i razvoju ljudskih prava. Na to smo 1997. upozoravali sve, od MUP-a do predsjednika Tuđmana, ali nitko nas nije htio slušati.</p>
<p> • Sada je nastala apsurdna situacija: postojite Vi, ali postoji i novi HHO, koji je pravno potpuno čist.</p>
<p>- Zatražili smo od Vlade da postupi prema instituciji nadzora, a mi ćemo svakako upozoriti Ministarstvo pravosuđa, koje je napravilo pravni propust, jer je zanemarilo činjenicu da mi postojimo sedam i pol godina.</p>
<p> • Slažete li se s ocjenom da je pitanje legalnosti HHO-a pokrenuo upravo nekadašnji predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak u razgovoru za »Večernji list« krajem 1999. godine, iako je sam nakon izbijanja afere kazao da je novinar koji je od njega zatražio izjavu neprofesionalan, jer je objavio neslužbeni razgovor i jer je mnoge stvari izvadio iz konteksta? Budući da je nakon toga došlo do akcije »Kameleon«, može li se govoriti o njenom nastavku?</p>
<p>- Novinar koji je radio izmišljeni intervju s Čičkom duboko je upleten u aferu »Kameleon«, a mi do dana današnjeg nismo dobili službene rezultate istrage. Prije nekoliko dana bili smo kod ministra Lučina i on je obećao da će ih što prije dati. Mi ne znamo točno, ali očito je da svime upravlja netko iz podzemlja tko vrlo dobro poznaje stvari.</p>
<p> • Hoćete li u duhu tolerancije pozvati članove novog HHO-a i pokušati s njima surađivati?</p>
<p>- Uvijek ima mjesta za odbore za ljudska prava. Dovoljno je pogledati programe političkih stranaka i vidjeti da nitko, osim Liberalne stranke, ne govori o ljudskim pravima, jer se na taj način ne dobivaju birači. Ta grupa ljudi koju spominjete nas nije ništa ni pitala ili tražila i ne mogu se koristiti našim imenom. Mi ih nećemo zvati, a oni, ako žele, mogu doći kod nas.</p>
<p> • Čičak je odmah po osnivanju novog HHO-a za sve okrivio dugogodišnjeg člana i jednog od osnivača HHO-a Vjekoslava Magaša. Kakvo je službeno stajalište HHO-a?</p>
<p>- Magaš ne stoji iza ove afere.</p>
<p> • Kakav je odnos Čička prema HHO-u i obratno?</p>
<p>- Čičak je bio član HHO-a dok nije dao ostavku. Predložio sam da se sve osobe koje su bile u HHO-u proglase počasnim članovima, a Čičak i Vjekoslav Vidović počasnim predsjednicima.</p>
<p> • Što je sa zamjerkama da HHO, kao i mnoge druge nevladine udruge, ima potpuno netransparentno poslovanje, odnosno da se posredstvom njega pere novac?</p>
<p>- Kao strano predstavništvo, ni jednu kunu nismo dobili od RH. Svi naši projekti financiraju se posredstvom raznih međunarodnih organizacija ili stranih vlada. Svakodnevne troškove - npr. iznajmljivanje ureda, isplatu plaća i honorara na koje po hrvatskim propisima plaćamo sve doprinose - osiguravaju financijeri. Nema nikakvog pranja novca, jer se svaki projekt za koji smo dobili novac javno prezentira. Tako je, npr. ovih dana održan simpozij o problematici žrtve financiralo dansko ministarstvo vanjskih poslova. Manipulacije novcem su isključene.</p>
<p> • Zašto je novi HHO rekao da ne štitite prava Hrvata?</p>
<p>- Za vrijeme rata bila su najviše ugrožena prava manjina, pa je normalno da smo se tada njima bavili. Danas su većina osoba koje zatraže našu pomoć Hrvati. Navest ću samo neke najeksponiranije - Tuta, Štela...</p>
<p> • Hoćete li npr. zaštititi doseljene Hrvate na područjima u koja se danas vraćaju Srbi? Konkretno, one koji su živjeli u srpskim kućama, a sada moraju van?</p>
<p>- Na taj problem stalno upozoravam. Međunarodna organizacija koja stoji iza povratka Srba ne vodi računa o Hrvatima koji su istjerani iz BiH i drugih zemalja i kojima je hrvatska Vlada dala privremeno rješenje o useljenju. Srbima se omogućava povratak u njihove kuće, ali se ne osiguravaju isti uvjeti i Hrvatima. To bi značilo da se i oni mogu vratiti obnovljenim kućama. O tom smo problemu pisali i Međunarodnoj helsinškoj federaciji, ali se on presporo rješava.</p>
<p> • Što ste konkretno poduzeli?</p>
<p>- U svim kontaktima od UNHCR-a do Helsinške federacije stalno upozoravamo da povratak treba biti dvosmjeran.</p>
<p>• Čija su prava danas najviše ugrožena?</p>
<p>- Umirovljenicima. Njih 80 posto živi na granici egzistencije. Druga skupina su nezaposleni i ljudi koji rade, a ne primaju plaću. Socijalna prava su danas najveći problem. Na žalost, Hrvatska je nakon 3. siječnja doživjela fenomenalni međunarodni uzlet, ali na domaćem terenu se o tim problemima ništa važnije nije poboljšalo. Vlada koja je sad popularna u inozemstvu ne bi to trebala zloupotrebljavati. Kao liječnik, svaki dan radim s pacijentima i vidim kako teško žive.</p>
<p> • Može li se reći da je nova vlast izigrala svoje birače?</p>
<p>- Nije izigrala, ali nije ni napravila što je obećala. Ali, narod nije blesav, on pamti i kad-tad će vratiti.</p>
<p> • HHO je neposredno prije afere Stipetić u javnost izašao s podacima o zločinima nakon Oluje u Sjevernom sektoru. Dio javnosti doveo je ta dva slučaja u vezu, a i sam general Stipetić u svom je intervjuu spomenuo taj HHO-ov čin.</p>
<p>- Mogu reći da mi nemamo nikakvih podataka o umiješanosti generala Petra Stipetića. U tom izvještaju smo naveli podatke poput onih koliko je ljudi i kako ubijeno... Interpretacije da su ta dva slučaja povezana tek su pretpostavke. Riječ je o koincidenciji.</p>
<p> • HHO je, govoreći o zločinima nakon Oluje u Zapadnom sektoru, ostavio mogućnost da je zločine počinila i Armija BiH. Ona to pak odlučno opovrgava.</p>
<p>- Riječ je o sektoru oko Dvora na Uni. Tamo su bile tri vojske. Hrvatska, Armija BiH i srpska vojska koja se povlačila. Znači, sve su tri pretpostavke moguće. Mi smo našli ubijene civile, spaljene kuće, ali ne znamo tko je to napravio. Mate Granić i Pavao Miljavac u intervjuima su optužili Peti korpus Armije BiH, koji je to opovrgao.</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Poluautocesta od Bosiljeva do Splita dovršit će se za četiri godine, a cestarina će se plaćati 146 kuna</p>
<p>U prvoj cijevi tunela Sv. Rok iskopano je 12 velikih niša u koje se u slučaju kvara mogu skloniti i najduža vozila / Iskopano je i 14 pješačkih prolaza u nuždi, koji povezuju prvu i drugu cijev, a svi će biti hermetički izolirani od eventualnog požara ili dima te opskrbljeni dovodom svježeg zraka / Od predviđena četiri okretišta, duga po 80 metara, kojima se vozila mogu za slučaj nesreće (koristeći drugu cijev) vratiti na izlaz iz tunela, iskopana su tri (dva splitski »Konstruktor« i jedno zagrebačka »Hidroelektra«, čiji radnici završavaju četvrto okretište) / Ereš: Više bih volio da se od Bosiljeva do Zadra izgradi autocesta, nego poluautocesta od Bosiljeva do Opuzena</p>
<p>SALIH ZVIZDIĆ</p>
<p>SVETI ROK, 3. rujna</p>
<p> - Tunelom Sveti Rok ispod Tulovih Greda na Velebitu iz Like u Dalmaciju stiže se automobilom za dvanaest minuta. Zbog završnih radova u prvoj cijevi tunela potrebno je voziti oprezno i nešto sporije. Kad radovi budu gotovi, a građevinski strojevi i druga oprema uklonjeni, kolnikom širokim sedam i pol metara od ličke do dalmatinske strane tunela dugog 5661 metar putovat će se otprilike pet minuta. Starim puteljkom, sagrađenim još 1832. godine, neasfaltiranim i urezanim u kamen, s bezbroj zavoja iznad velebitskih provalija za tu razdaljinu treba oko dva sata vožnje!</p>
<p>Prva cijev tunela probijena je, nakon 975 dana rada, 6. listopada prošle godine. Glavni nadzorni inženjer Mijo Ereš iz IGH-a objašnjava da će biti izgubljeni deseci milijuna kuna zato što je negdje odlučeno da se zasad potpuno dovrši samo prva cijev za promet poluautocestom. Kaže da bi za godinu i pol mogle biti dovršene obje cijevi u građevinskom profilu (asfalt, betonska obloga i svi iskopi za odvod podzemne vode, te iskopi za ventilacijske i druge instalacije), a ovako bit će dovršena samo jedna cijev. I Ereš i Ivan Vulić iz Uprave hrvatskih cesta, glavni inženjer investitora na gradilištu, tvrde da cijena dokopa druge cijevi u roh-bau izvedbi (grubi građevinski radovi) iznosi oko 86,500.000 kuna. Ako bi se taj posao sada obavio dok su na gradilištu svi teški strojevi, od kojih mnogi stoje, uštedjelo bi se 79,100.000 kuna. </p>
<p>Ereš tvrdi da će se ove godine potrošiti za tunel samo polovica od 145 milijuna kuna odobrenih za tu namjenu u državnom proračunu za 2000. jer nema dozvole da se krene u probijanje druge cijevi.</p>
<p>Cijena dokopa druge cijevi bit će, po računima inženjera s gradilišta tunela Sv. Rok, oko 226 milijuna kuna, ako se bude gradila nakon pet godina kada bi počela gradnja i druge trake autoceste. Nezadovoljni su što je s Bechtelom i drugim inograditeljima, umjesto autoceste, dogovorena u prvoj fazi poluautocesta na cijeloj trasi od Bosiljeva do Splita u dužini od 305 kilometara.</p>
<p>»Više bih volio da se od Bosiljeva do Zadra izgradi autocesta, nego poluautocesta od Bosiljeva do Opuzena«, kaže dipl. inž. Mijo Ereš iz IGH, glavni nadzorni inženjer.</p>
<p>Ljute se i radnici što na gradilište tunela još nije došao nijedan ministar ili zamjenik ministra iz triju ministarstava (Radimir Čačić, Alojz Tušek i Mato Crkvenac) u čijim je rukama sudbina autoceste i tunela »da vide kako to sve izgleda u tunelu i oko njega, a ne na papiru«. Tvrde da se sporo ili nikako još ne rješavaju i imovinsko-pravni propisi u vezi s preuzimanjem zemljišta za cestu. Nije ni počeo taj posao na dionici dugoj 22 kilometra, od južnog tunelskog portala do čvora Maslenica, prije mosta, a ništa se ne radi ni na dionici dugoj 32 kilometra od čvora Maslenica do čvora Zadar 2, gdje su obavljeni grubi radovi na čišćenju trase, a zatim se stalo. Upitan je rok da po kojemu bi poluautocesta od Bosiljeva do Zadra 2 bila dovršena 2004. godine!</p>
<p>»Mi ćemo tunel završiti, makar samo jednu cijev, ali što će kome tunel, ako nema prilaznih cesta ni sa sjevera ni s juga«, napominju inženjeri. Posebno je teška cestovna dionica od južnog portala tunela do čvora Maslenica, koja ima nekoliko vijadukata, pa tri manja tunela ukupne dužine oko 1700 metara te vidikovac kilometar udaljen od južnog portala prema moru s kojega će biti veličanstven pogled na velebitske Tulove grede i more.</p>
<p>U prvoj cijevi tunela građevinski je iskopano i 12 velikih niša u koje se u slučaju kvara mogu skloniti i najduža vozila. Iskopano je i 14 pješačkih prolaza u nuždi, koji povezuju prvu i drugu cijev, a svi će biti hermetički izolirani od eventualnog požara ili dima te opskrbljeni dovodom svježeg zraka. Od predviđena četiri okretišta, duga po 80 metara, kojima se vozila mogu za slučaj nesreće (koristeći drugu cijev) vratiti na izlaz iz tunela, iskopana su tri (dva splitski »Konstruktor« i jedno zagrebačka »Hidroelektra«, čiji radnici završavaju četvrto okretište).</p>
<p>Ako se tome doda da je sa svake strane tunela iskopano po 170 portalnog ulaza u obadvije cijevi, proizlazi da je sa svim okretištima i drugim servisnim prolazima dosad iskopano oko 2800 metara druge cijevi, koja je od prve udaljena 35 metara, ali i spojena okretištima i pješačkim prolazima te drugim servisnim prolazima. Ukupno je u obadva poduzeća zaposleno oko 200 radnika, uglavnom iz BiH, koji mjesečno zarađuju prosječno, sa svim dodacima, oko 4500 kuna.</p>
<p>Dipl. ing. Stanko Kovač, pomoćnik ministra i voditelj Uprave za kapitalne investicije u Ministarstvu za javne radove, obnovu i graditeljstvo, ima, za razliku od inženjera na gradilištu, drukčiji stav prema istodobnoj izgradnji dviju cijevi tunela i poluautoceste. Čini se da je to i »službeni« stav Vlade.</p>
<p>Kovač kaže da će poluautocesta od Bosiljeva do Splita biti dovršena za četiri godine, a cestarina će biti 146 kuna za tu relaciju. Bivša je Vlada, gotovo »napamet«, ugovorila i potpisala sa stranim, ali i domaćim izvođačima radova, poslove u iznosu od 23 milijarde kuna, s krajnje nerealnim rokom da bi puna autocesta bila izgrađena za šest godina do Splita. Financijski to znači da bi u narednih šest godina trebalo samo za ceste izdvajati godišnje oko četiri milijarde kuna, što državni proračun jednostavno ne može podnijeti.</p>
<p>Stručnjaci u novoj Vladi su ustanovili da među potpisanim ugovorima ima ih više koji nisu jasno definirani, a u nekima nije jasna ni količina i veličina ugovorenih poslova. Zatečeno je i mnogo nereda u plaćanju poduzećima, ali ima i nekih propusta s političkom pozadinom. Hrvatska uprava za ceste praktički nije bila ni počela otkup zemljišta na velikom dijelu trase, što može izazvati pomak i nekih novih rokova, koji su mnogo realniji od prethodnih. Povrh svega, nova je Vlada naslijedila i 720 milijuna kuna duga graditeljima cesta, koji su obavili svoj posao. Teško je nabrojiti sve propuste, jer ih ima dosta na raznim stranama.</p>
<p>Nakon temeljite analize svih ugovora i financijske mogućnosti ustanovili su stručnjaci triju ministarstava i Račanova vlada nužnost revizije ranijih planova, te potvrdili da će se, s obzirom na sadašnji broj vozila, izgraditi poluautocesta od Bosiljeva do Splita s time da se istodobno gradi nužna infrastruktura za punu autocestu. Cijela poluautocesta stajat će oko milijardu dolara, a Bechtel je već osigurao 275 milijuna dolara, koji još nisu ni načeti.</p>
<p>Graditeljski mrtvi kapital</p>
<p>Građevinari traže posao i njihovo je pravo da se zalažu za dogradnju obiju cijevi tunela, ali, rečeno je, što će nam tunel s dvije cijevi, ako do tunela nema autoceste. To praktično znači da se stotine milijuna kuna pretvore u mrtvi kapital, koji je vrlo skup! Tim prije, što neke prilaznice tunelu, kao ona od čvorišta Sv. Rok od istoimenog tunela, duga 11 kilometara, nije uopće ni s kime ugovorena.</p>
<p>Čini se da sve to potvrđuje da su pod upitnikom i novi predviđeni rokovi poluautoceste i tunela Sv. Rok, a posebice tunela Mala Kapela, dugog 5680 metara, na dionici Bosiljevo - Otočac 2, čija gradnja još nije ni počela. Jedino je sigurno da će se poluautocesta i poslije autocesta graditi najbrže što je moguće u danim financijskim okolnostima i potrebama turizma te u sklopu buduće jadransko-jonske ceste od Trsta do Igumenitsa u Grčkoj.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="3">
<p>Stotine motoriziranih akrobata feštalo na vrućem velikogoričkom asfaltu</p>
<p>Drugoga dana velike moto-fešte na pisti kraj jezera Čiče, održano natjecanje u brzini, vožnji na stražnjem kotaču i iscrtavanju krugova zadnjom gumom/Pravo je umijeće grdosiju od nekoliko stotina kilograma natjerati da se okreće oko svoje osi...</p>
<p>U sklopu velike moto-fešte, što se već treću godinu za redom kao »Motorijada« održava u Velikoj Gorici, u nedjelju je na pisti kraj jezera Čiče održano natjecanje u kojemu je sudjelovalo nekoliko stotina motorista.</p>
<p> Oni koji su se prijavili mogli su, ovisno o kubikaži vlastita motora, izabrati da li će se natjecati u utrci ubrzanja, vožnji na stražnjem kotaču, ili pak sudjelovati u motoakrobacijama i, poput mnogih toga dana, na vrućem velikogoričkom asfaltu iscrtavati krugove.</p>
<p>Ples konja na stražnjoj gumi</p>
<p> Ovaj dio natjecanja privukao je i najveću pažnju, a jedan od brojnih gledatelja primijetio je da bi nagrada za najbolje izvedeni (nacrtani) krug, trebala biti - nova guma. Jer, evo o čemu se radi - umijeće je grdosiju od nekoliko stotina kilograma zadržati na mjestu i samo okretanjem ručice gasa tjerati stražnji dio motora da se okreće oko svoje osi. Pritom, ples konja zatvorenih u snažnom oklopu motocikla, stražnju gumu pretvara u »olovku« koja pod pritiskom gasa na asfaltu crta krugove...</p>
<p> Miris spaljene gume u kombinaciji s ispušnim plinovima pomiješan s bukom motora neopisivo je iskustvo za promatrača, naravno, ako tako nešto podnosi i - voli.</p>
<p>A takvih je ovoga vikenda u Velikoj Gorici bilo zaista mnogo. Uz dobar program, već prvoga dana zabilježeno je jedno atraktivno vjenčanje. Viktorija Banić i Robert Horvat, vjenčali su se na motoru pred nekoliko stotina svjedoka na motorkotačima, a sudbonosno da rekli su pred »matičarem« Goranom Penavom - Pištom.</p>
<p>Nezaboravni vikend za tisuće motociklista</p>
<p> Turistička zajednica Grada Velike Gorice, Motormanija i tvrtka Đuro Sport, organizirali su nezaboravan vikend za gotovo dvije tisuće motocilkista i još toliko znatiželjnih gledatelja, što je po svemu sudeći dovoljno da se »Motorijada« potvrdi kao najkvalitetniji događaj takve vrste u kontinentalnom dijelu Hrvatske. (Claudio Kramrić)</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Sharolais bikovi teški 800 kilograma - ponos zagrebačkog Agronomskog fakulteta </p>
<p>Osma po redu, najveća smotra oko 500 izlagača stoke: Od prirodnoga blaga do narodnih običaja/Koza ne daje samo dobar sir, već je i »najbolji vatrogasac«/Bjelovarski sajam - jedan od rijetkih sajmova gdje posjetitelji mogu doći sasvim blizu izloženim primjercima</p>
<p>Osmi po redu Međunarodni stočarski i gospodarski sajam održan je tijekom vikenda u Gudovcu pokraj Bjelovara. Kako je bilo na najvećoj domaćoj smotri oko 500 izlagača stoke i stotinjak gospodarstvenika iz 16 hrvatskih županija i pet stranih zemalja, provjerili smo na licu mjesta gdje su, osim »prirodnoga blaga«, predstavljeni i »plodovi zemlje«, odnosno vino, kao i kulinarski specijaliteti, te narodni običaji. </p>
<p>Na sajmu je svoje izložbeno mjesto imao Radoslav Moravec, uzgajivač koza te proizvođač mliječnih proizvoda od kozjeg mlijeka, koji svoje proizvode prodaje i na zagrebačkim tržnicama, na Dolcu i Kvaternikovom trgu. Nakon što je sir, te orahnjaču kod njega probao i ministar poljoprivrede i šumarstva Božidar Pankretić, Moravec nam je rekao da u Zagrebu ima stalne mušterije kojima nije puno za jedan kozji sir izdvojiti 80 kuna. Moravec je svoj zanat počelo s jednom »sanskom kozom«, a danas ima 80 koza. Kako smo čuli, koza ne daje samo dobar sir, već je i »najbolji vatrogasac«. Naime, poznato je da tamo gdje ima koza - nema požara. </p>
<p>Jedan od najbolje posjećenih izložbenih prostora bila je i velika dvorana sa čistokrvnim konjima. Tamo smo zatekli i Mladena Šanjeka iz Hrašća u Hrvatskom zagorju. Šanjek je član Saveza uzgajivača posavskog konja »Hrvatski posavac«, a kako nam je rekao, kod kuće ima 60 konja. Svi su od reda Posavci, no on nije zadovoljan načinom na koji država skrbi o tom prirodnom bogatstvu koje je »na izdisaju«. Istina, premije za njihov uzgoj postoje, ali Posavci sve rjeđe slobodno trče između rukavaca Save. Iako se radi o pasmini konja koju, kako smo čuli, »Talijani najviše cijene«, uskoro bi se moglo dogoditi da djeca o njemu uče u školi kao »izumrloj vrsti«.</p>
<p>Miljenko Ernaić, ravnatelj Hrvatskog stočarskog i selekcijskog centra, kaže da uzgajivači stoke ponekad i samozatajno ulažu golem trud, volju i ljubav u uzgoj kvalitetnih grla stoke. Hrvatska, kaže Ernaić, ne zastoje za organiziranim uzgojem s kojim je početo još prije 75 godina. Primjerice, čak 110.000 krava nalazi se pod organiziranim uzgojem, tako da suci iz Njemačke, Austrije i Mađarske, koji su ocjenjivali najbolja grla, nisu imali lagan posao. No, domaći uzgajivači svinja morat će uložiti pojačani napor kako bi zadovoljili i sve veće zahtjeve tržišta.</p>
<p>Dr. Mate Brstilo, ravnatelj Uprave za veterinarstvo u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, rekao je da su sve životinje viđene na sajmu zdrave. No, on drži da je Bjelovarski sajam jedan od rijetkih sličnih sajmova u svijetu gdje posjetitelji mogu doći blizu izloženih primjeraka pojedine pasmine. Na drugim sajmovima se, naime, životinje štite od posjetitelja zbog mogućnosti zaraznih bolesti.</p>
<p> Na sajmu smo vidjeli rasplodne bikovi Sharolais pasmine Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji su sa više od 800 kilograma, bili prava atrakcija. Uz bikove vrijedne kao malo bolji automobil, održava je i izložba malih životinja gdje je najviše patuljastih kunića promijenilo vlasnika po cijeni od 50 kuna. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Šišmiši nisu opasni prenosnici zaraza, niti krvopije koje nasrću na ljude </p>
<p>Proslava Europske noći šišmiša obilježena je u zagrebačkom parku Maksimir u subotu navečer, edukativnim programom u ZOO-u, a zatim i slušanjem i promatranjem šišmiša oko maksimirskog Vidikovca. </p>
<p>Akciji, čiji su organizatori ZOO, Hrvatski prirodoslovni muzej, Park »Maksimir«, Udruga »Natura« i Ministarstvo zaštite okoliša, prisustvovalo je stotinjak ljubitelja prirode, ali i onih koji su željeli saznati nešto više o šišmišima.</p>
<p> Kako su pojasnili stručnjaci i studenti koji se bave promatranjem i proučavanjem šišmiša, u Hrvatskoj živi tridesetak vrsta i sve su bezopasne. Kod nas nema krvopija, takve su svega tri vrste šišmiša u svijetu, a i one su sasvim bezopasne, budući da se hrane isključivo krvlju životinja. Te vrste šišmiša ne isisavaju krv, pojašnjavali su stručnjaci u Maksimiru, već naprave sitne ubode na koži životinje i ližu s nje krv. </p>
<p> Poznavatelji šišmiša reagirali su na nedavne izjave u novinama, da su šišmiši prenosnici opasnih zaraznih bolesti. »To je glupost«, rekao je Draško Holcer, diplomirani inžinjer biologije, »jer šišmiš može biti prenosnik zaraze isto kao i bilo koji drugi sisavac, odnosno kućni ljubimac«.</p>
<p>Akcija za promicanje zaštite šišmiša koja se provodi u sklopu Sporazuma o zaštiti šišmiša u Europi (Eurobats), a kojem je Hrvatska pristupila ove godine, obilježena je kod nas treću godinu za redom. Cilj joj je približiti šišmiše ljudima i razbiti strah zbog kojega se šišmiši vrlo često namjerno uništavaju. Šišmiši su danas u velikoj opasnosti, ugrožen je njihov prirodni okoliš, što je posebice izraženo u spilji Veternici gdje ih svake zime prebiva velik broj, ali i ugiba zbog organizacije koncerata. Šišmiš, naime, teži svega deset do dvadeset grama i s tjelesnom količinom masnoće vrlo teško preživi zimu. Glazba i okupljanje ljudi u njihovom zimskom staništu u Veternici, ih ugrožava, jer zbog uznemirenosti troše veće količine energije i masnoće, i nisu u stanju preživjeti zimu. </p>
<p>U Maksimiru šišmiši žive u dupljama drveća, hraneći se kukcima. Može ih se vidjeti u lovu na hranu oko maksimirskih svjetiljki, gdje je najveća koncentracija kukaca. Omiljena su im hrana hruštevi, jer ih vrlo lako love...</p>
<p> Znatiželjnici u Maksimiru mogli su osluškivati zvukove šišmiša, koji se, za obično uho, ne razlikuju mnogo od krikova ptica. (Mirela Lilek)</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Besplatne predstave za male pacijente u zagrebačkim bolnicama</p>
<p>Gradski ured za kulturu Grada Zagreba i Gradsko kazalište »Žar ptica« od ponedjeljka započinju humanitarnu akciju prikazivanja besplatnih predstava za djecu smještenu na dječjim odjelima zagrebačkih bolnica - KBC Rebro, Sestre Milosrdnice, Srebrnjak, Merkur, Klaićeva, Bolnica za kronične bolesti u Gornjoj Bistri, zatim SOS dječje selo Lekenik i domovima za djecu u Laduču i Gornjem Prekrižju.</p>
<p>Predstavom »Malen, si malen kao Maljušak«, glumci »Žar ptice« pokušat će razvedriti male pacijente i unijeti radost i toplinu u njihove nježne duše i osmijeh na njihova lica. Kazalište želi da to bude najljepša »vizita« njihovim dragim gledateljima.</p>
<p>Na taj način Kazalište počinje svoju kazališnu sezonu, a tijekom vikenda, 9. i 10. rujna u dvorani u Bijeničkoj 97, darovat će i zagrebačke prvoškolce besplatnom predstavom, vjerujući da će od tog dana oni postati vjerna publika Gradskog kazališta »Žar ptica».</p>
<p>Predstavu Malen si, malen kao maljušak, režirao je Borislav Mrkšić, a glumci su Hrvoje Zalar i Gorana Vrdoljak.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Počinje obavezna jesenska preventivna deratizacija</p>
<p>Na području Grada Zagreba počinje u ponedjeljak jesenska akcija obvezatne preventivne deratizacije stambenih objekata i dvorišta, javno prometnih površina, trgova i parkova, te otvorenih vodotokova, a trajat će 10 tjedana. </p>
<p>Akcija je besplatna za građane a obavit će je ovlašteni izvršitelji deratizacije, Ekotours d.o.o., Sanitacija d.d., Cijanizacija d.o.o., Ekoderatizacija d.o.o., ID-90 d.o.o. i Ekocijan d.o.o.</p>
<p>Mole se građani da omoguće nesmetanu provedbu deratizacije i po obavljenoj deratizaciji potpišu anketni upitnik od kojeg će im ostati jedan primjerak.</p>
<p>U slučaju pojave štakora ili dobivanja dodatnih objašnjenja, građani se, osim ovlaštenim izvršiteljima mogu obratiti i Gradskom uredu za zdravstvo rad i socijalnu skrb (telefoni: 610-1244 ili 610-1245) ili Sanitarnoj inspekciji - dežurnom sanitarnom inspektoru (telefon: 309-1660).</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="8">
<p>Političari remete miomirisnu ravnotežu francuskih sireva</p>
<p>SAINT JUST DE CLAIX, 3. rujna</p>
<p> - Tvornica sira Bernarda Gauda možda i vonja poput para znojnih čarapa na toplom ljetnom danu, no 'miomiris' koji prevladava njegovim radnim mjestom je miris prirode koja uspostavlja ravnotežu.</p>
<p> Prema Gaudu radi se o mirisu koji stvaraju milijuni bakterija u nastojanju da postignu idealnu ravnotežu vrhnjastog »ekosustava« sto tisuća sireva »Saint Marcellin« i »Saint Felicien« koje dnevno proizvodi njegova tvornica.</p>
<p> No pred legijama radišnih mikroskopskih vojnika, koje mekanim sirevima daju njihov dekadentni okus, iskrsnula je prijetnja iz najmanje očekivanog izvora - francuske vlade.</p>
<p> Gaud strahuje da će političari, u nastojanju da iskorijene opasnog uzročnika Listeriju monocitogenes, prisiliti njega i druge proizvođače sireva na korištenje pasteriziranog ili prokuhanog mlijeka umjesto svježeg u kojem je mnogo bakterija presudnih u proizvodnji poznatih francuskih sireva.</p>
<p> To bi, kaže, moglo iskorijeniti stoljeća tradicije i uskratiti francuskom nepcu slasti lepeze opojnih okusa. Ono što bi možda bilo i najgore od svega jest to što bi korištenje pasteriziranog mlijeka, u kojem su pobijene sve bakterije koje pomažu sazrijevanju sira, otvorilo put za naseljavanje Listerije u kasnijoj fazi sazrijevanja sira.</p>
<p> »Ukoliko, zbog pravnih razloga, eliminiramo sireve proizvedene iz neobrađenog svježeg mlijeka, zamjenski sirevi ne bi imali isti okus. Ne može se postići ista bakterijska ravnoteža u pasteriziranom siru kao što se može u onome od svježega mlijeka«, kaže veteran u proizvodnji sireva u podnožju Alpa na jugoistoku Francuske.</p>
<p> »Moj je moto: Čistoća - da; Dezinfekcija - ne, jer kad dezinficirate ubijate i dobre i loše bakterije i to može kasnije izazvati još više nevolja«.</p>
<p> No priča ima i drugu stranu medalje - zabrinutost vlade zbog korištenja neobrađenog mlijeka nije bez temelja. Uz sve blagodati koje takvo mlijeko donosi tradicionalnim francuskim sirevima, ono nosi i mali rizik bolesti, i u ponekom slučaju, smrti. Upravo zbog toga što se sirevi proizvode iz neobrađenoga mlijeka poneka Listerija se može »prošvercati« među druge bakterije koje predano pridonose proizvodnji francuskih sireva. Ukoliko se održi, izaziva potencijalno ozbiljnu bolest listeriozu koja se očituje simptomima poput vrućice, teških glavobolja i mučnina, a može kod ugroženijih skupina (djeca, trudnice, starci, osobe s oslabljenim imunitetom) izazvati čak i smrt. </p>
<p> Prosječni broj listerioza u Francuskoj kontinuirano pada u posljednjih 15-ak godina, iako još uvijek svake godine odnese i pokoji život. Prošle je zime u Francuskoj umrlo barem deset osoba od listerioze za koju se vjeruje da je bila izazvana svinjskim jezicima u hladetini. </p>
<p> Listerije najčešće preživljavaju u mliječnim i mesnim proizvodima. Neugodna realnost opasne listerioze uz rastuću svijest o zdravom životu potaknula je u 1998. francusku vladu na zaoštravanje propisa o postupanju s nepasteriziranim mlijekom.</p>
<p> Danas je u Francuskoj protuzakonito imati i najmanje tragove Listerije u pogonima za proizvodnju sireva. Uz to, javnost se mora trenutačno izvijestiti o pronađenim Listerijama, a roba se odmah povlači iz prodaje. Dužnosnici francuske vlade i Europske unije, ipak, niječu da pokušavaju ishoditi zabranu korištenja neobrađenoga mlijeka. Posljedice nove politike na svojoj je koži već iskusio i Gaud čiju je seriju sireva lokalna vlast povukla u ožujku prošle godine iz prodaje nakon što su pronađeni tragovi listerije. Kasniji testovi doveli su u pitanje nalaze vladinih laboratorija, ali je ekonomska šteta već bila učinjena i prodaja je odmah pala 35 posto, iako prodani sirevi nisu uzrokovali nikakvih zdravstvenih tegoba. Politika vlade izazvala je osude proizvođača sireva koji drže da se radi o umjetno izazvanoj »listerija histeriji«, a osnovano je i novo udruženje za »zaštitu francuskog sirnog naslijeđa«. </p>
<p> Udruženje proizvođača Camemberta podnijelo je i sudsku tužbu protiv vlade zbog novih pravila.</p>
<p> »Opsesija higijenom pod svaku cijenu može voditi u osiromašenje kvalitete i može, dugoročno, imati porazne učinke na zdravlje potrošača slabljenjem njihova prirodna imuniteta« kojeg potiču i bakterije u sirevima, poručuje novoosnovano udruženje.</p>
<p> Novija istraživanja pokazala su da neke vrste listerije preživljavaju i proces pasterizacije.(Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>U pedeset dana svaki dan planira pretrčati jedan maraton!</p>
<p>LONDON, 3. rujna</p>
<p> - Britanski multimaratonac Neil Garrod planira otrčati maraton od Rima do Glasgowa u pedeset dana, što je zapravo više od jednog maratona po danu, čime će na sebi svojstven način proslaviti 550. godišnjicu sveučilišta u Glasgowu, </p>
<p>Prema planu maratonac bi utrku dugu 1.500 milja trebao započeti 23. travnja slijedeće godine u Vatikanu, dok bi na cilj trebao stići 20. lipnja kada se održava svečana proslava na sveučilištu. Garrod je inače četrdesetšestogodišnjak i dekan je na sveučilišnom odjelu za pravo i financije, a trčanjem bavi posljednjih 18 godina. Sama ideja o utrci nastala je puno prije kada je multimaratoncu dječji uzor bio Bruce Tulloh, koji je 1962. postao evropski prvak na 5.000 metara.</p>
<p>Kako je Garrod izjavio za britanski Sunday Times, mnogi smatraju kako je lud u svojoj nakani da istrči toliku dionicu, pogotovo zbog činjenice da je dosad istrčao najduže tek 90 kilometara. Također, maratonac je izjavio kako je prvotno supruga Sonia njegovu nakanu poprimila s ogorčenjem, no kasnije je pridobio njenu moralnu potporu, kao i potporu njihove djece koji će zajedno s majkom pratiti oca tijekom cijelog maratona.</p>
<p>Start maratona određen je pak činjenicom kako je sveučilište u Glasgowu osnovano nakon dekreta pape Nikole V. koji je tamošnjem biskupu Williamu Turnbullu uputio zahtjev za osnivanje sveučilišta, te će »Leteći Škot« protrčati kroz Rim, Sienu, Firencu, Bolognu i Milano. Potom bi trebao preko Alpa dotrčati do Ženeve, a zatim preko Pariza, Bruxellesa, Antwerpena i Amsterdama uhvatiti trajekt do Newcastlea. Posljednjih dana maratona trebao bidotrčati i do Bedrulea, rodnog mjesta škotskog biskupa Turnbulla, a potom i do sveučilišne zgrade.</p>
<p>Dosad je Garrod za savjete pitao svoje uzore iz djetinjstva, Tulloha i Dona Ritchie, nabolje škotske maratonce svih vremena, koji su mu preporučili da dnevno trči tri puta. Prema tim savjetima, prvi dio utrke izgledao bi ovako : sedam otrčanih miljaprije doručka u šest sti, zatim 13 milja nakon ručka u 13 sati, te potom dodatnih 13 milja i konačno večernjih 7 milja nakon večere oko 18 sati. ( The Sunday Times)</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Kubrick s Titom i Ceausescuom planirao film o Napoleonu </p>
<p>LONDON, 3. rujna</p>
<p> - Detaljni planovi o grandionznom trosatnom epu o Napoleonu, koje je potpisao Staney Kubrick, po prvi su puta otkriveni ovoga vikenda. Naime, Kubrick je vodio pregovore s rumunjskim diktatorom Ceausescuom i Josipom Brozom Titom, a koji su, prema redateljevim zabilješkama, trebali osigurati desetke tisuća ročnih vojnika za sudjelovanje u masovnim scenama velikih bitaka, izjavio je Alexander Walker, kritičar, biograf i veliki Kubrickov prijatelj, koji je potvrdio kako još nitko nije pročitao scenarij za taj film.No, Bjorn Hundland, norveški filmski entuzijast dokopao se toga scenarija kojeg je ukratko prepričao na svojem web siteu, čime je navukao na vrat tužbu Kubrickovih odvjetnika koji su zatražili hitno uklanjanje scenarija s »mreže«.Projekt koji je nastao tijekom 1968. i 1969. godine propao je zbog financijske nemogućnosti studija MGM da producira skupi projekt, a za kojeg je Kubrick smatrao kako će to biti vrhunac njegove karijere. Kubrick je u svojoj kući u Hertfordshireu duže vrijeme proučavao život i djelo Napoleona, pročitavši preko 500 knjiga o životu francuskog imperatora.Prema nekim izvorima kandidat za glavnu ulogu je trebao biti Jack Nicholson, no Kubrick je smatarao da bi Napoleona najbolje odigrao britanska filmska zvijezda iz šesdesetih godina, David Hemmings. (The Sunday Times)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Genetičari obećali ukusniju kavu bez kofeina</p>
<p>NEW YORK, 3. rujna</p>
<p> - Ljubitelji kave i čaja koji ne podnose kofein, ali ne vole ni neukusne inačice bez kofeina, posve će se sigurno razveseliti. Genetičari su, naime, nedavno izolirali gen koji upravlja stvaranjem enzima uključenoga u proizvodnju kofeina kod biljaka. »Da bi se zaustavila proizvodnja kofeina u biljci, taj se gen mora ukloniti i ponovo vratiti, ali u pozadinu«, piše voditelj istraživanja dr. Alan Crozier sa Sveučilišta u Glasgowu. Po sadašnjoj metodi kofein se iz kave ili čaja uklanja uz pomoć ugljičnog dioksida, što pogoršava okus, kaže Crozier. »Otvara se mogućnost komercijalne uporabe naše tehnologije, a kava ili čaj bez kofeina bit će ukusniji«, dodaje.</p>
<p> Unošenje kofeina u organizam povezano je s pojavom tjeskobe, nepravilna rada srca i s probavnim smetnjama. (Reuters/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="12">
<p>Putovanja lutkarskim krajolicima</p>
<p>33. međunarodni festival kazališta lutaka u Zagrebu / Na otvorenju poljski lutkari izveli »Malu čarobnicu« / Predstavila se Škola vizualnog kazališta iz Jeruzalema</p>
<p>DUBRAVKA VRGOČ</p>
<p>Predstavom »Mala čarobnica« Odsjeka za lutkarsku umjetnost iz Bialystoka varšavske Kazališne akademije, u petak je na večer u Teatru ITD svečano otvoren 33. međunarodni festival kazališta lutaka - PIF. U bajkovitom ozračju poljski su lutkari gledateljima prepričali priču o maloj čarobnici koja se »ne snalazi« u vještičjem zanatu te je odrasle vještice, na svom godišnjem balu, kažnjavaju oduzimajući joj metlu. Čineći dobra djela ona se ne uklapa u društvo vještica te ih na kraju čarajući kažnjava uništavajući knjigu njihovih tajni.</p>
<p>Namijenjena publici školskog uzrasta poljska studentska predstava koristi lutku kao jedan od elemenata u narativnoj formi scenskog iskaza, nastojeći ne samo zabaviti, nego i podučiti one kojima se obraća. Lutke su napravljene od različitih vrsta metli (metle za metenje, brisačice i četke za struganje), a jedanaest izvođača animiraju lutke te plešu i pjevaju songove što ih je skladao Andrzej Bocian. U redateljskom čitanju Otfrieda Preussiera prepoznaje se potreba za komičnim komentarima prilično naivnog predloška, u ritmu primjerenom kolektivnom nastupu i strukturi glazbeno-scenskog lutkarskog igrokaza. Ono što je nedostajalo zagrebačkoj izvedbi bili su titlovi koji bi pomogli publici u praćenju priče o »lošim« i »dobrim« vješticama.</p>
<p>S mnogo više kreativnih izazova festivalskoj su se publici, u subotu u Teatru ITD, predstavili studenti Škole vizualnog kazališta iz Jeruzalema. Oni su pokazali da lutkarski teatar otvara prostore za najrazličitija istraživanja koja ne podrazumijevaju nužno klasičnu animaciju lutaka. Upravo želja da budu drugačiji, u interdisciplinarnim dodirima brojnih umjetničkih iskaza, izdvaja njihove predstave što izravno odgovaraju suvremenom scenskom senzibilitetu.</p>
<p>Svaka od četiri izvedbe: »Saga«, »Hannalehina bijela šabatska haljina«, »Lenni, Alice, Harriet i Alice« te »Dude« nudi specifičan pristup temama iz naše svakodnevice. I dok »Saga« ocrtava tjeskobnu, iskrivljenu stvarnost jedne obitelji u kućicama gdje se lutke bore s vlastitim iluzijama i neuljepšanom zbiljom, »Hannalehina bijela šabatska haljina« na pozornicu izvodi dvije glumice koje odličnim pantomimskim nadahnućem duhovito prepričavaju priču iz njihova susjedstva. Tamar Ben-Tor u predstavi »Lenny, Alice, Harriet i Alice« dočarava četiri različita karaktera, a »Dude« svjedoči o samoći.</p>
<p>Večer Škole vizualnih umjetnosti iz Jeruzalema, kako je nazvan subotnji večernji program PIF-a, nudi iznimno zanimljiv pregled smjernica jednog segmenta izraelskog kazališta. Putovanje imaginarnim krajolicima mašte u efektnom i kranje osmišljenom vizualnom iskazu osvaja gledatelje navikle na stroge, često konvencionalne okvire lutkarskog kazališta.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Amerikanci i dalje iznad površine mostre</p>
<p>57. međunarodni filmski festival u Veneciji / Treći dan pripao Harrisonu Fordu i Michelle Pfeiffer s Zemeckisovim filmom »Ispod površine« / Takeshi Kitano ponovno oduševio svojim hladnim, surovo duhovitim gang-filmom »Brat«</p>
<p>BRANKA SÖMEN</p>
<p>VENECIJA, 3. rujna (Od posebna Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> - Što bi bilo s venecijanskim filmskim festivalom da nema američkih filmova i zvijezda, pitaju su mnogi ovih dana, svjesni činjenice da bez obzira na kvalitetu ponuđenih filmova, velike zvijezde uvijek izazivaju najviše zanimanja publike i medija. </p>
<p>A to su u ovom slučaju doista ponudili Amerikanci u najreprezentativnijem obliku. Nakon prvog dana kada je dominirao Clint Eastwood sa »svojim« kaubojima, drugi dan pripao je liječnicima, to jest Richardu Gereu koji je kao junak Altmanovog filma odigrao ulogu ginekoloka mnogostrasnih aktivnosti. A trećega dana stigao je Harrison Ford, stari ljubimac Venecije još od vremena Indiana Jonesa, ovaj put zajedno sa slavnom partnericom Michelle Pfeiffer. Treba reći da je uz sve njih neprekidno nazočna Sharon Stone u ulozi »dežurne« domaćice festivala za svoje američke kolege.</p>
<p> Sretna okolnost je što Amerikanci imaju u isto vrijeme »svoj festival« američkog filma u Douvilleu, u Francuskoj, tako da većina slavnih o jednom trošku dolazi u Europu, da bi odradili čak dva važna festivala. Ostali dio svijeta kao da je pokleknuo u kvaliteti i ponudi, sudeći barem po onome što možemo vidjeti u službenom programu ovogodišnje Mostre. Domaćini, Talijani su se očigledno preforsirali potrebom da pokažu čak četiri domaća filma. Tako smo nakon studentskih nadobudnih ljevičarskih ideja bili svjedoci besmislenog iživljavanja na temu zubi i zubara (naslov filma je »Zubi«), a u režiji Gabrielea Salvatoresa.</p>
<p> Nitko ne uživa u odlascima zubaru i problemima sa zubima, a kada to postane tema i okosnica filma onda osjećate ne samo glavobolju nego i ljutnju na autore koji su očigledno izgubili volju da se bave filmom kao umjetnošću. Tko će normalan ići u kino da bi gledao kako nekoga muče zubari, na sve načine?! </p>
<p> Francuzi su pak ostali u okvirima već viđenog i davno ponuđenog, tako se Raul Ruiz nije odmakao dalje od samoga sebe u filmu »Komedija o nevinosti« u kojem razglaba na temu obiteljskih odnosa, ispunjenih istinama i lažima, dilemama i dosadom. U središtu radnje je dječak koji nekim od svojih čula, nikako šestim, traži svoju pravu mamu, odričući se one koja mu to doista jest.. I tako u nedogled. </p>
<p> Naintrigantnija su ipak bila dva filma izvan konkurencije za nagrade, prije svega uvijek odlični japanski svestrani autor Takeshi Kitano koji se predstavio svojim prvim filmom rađenim u Americi, kao nekom vrstom kombinacija japanskog i američkog ganga. Hladan, ironičan, samouvjeren i opasan Kitanov junak i dalje je ono sve što simbolizira njegove filmove prepune brutalnosti, nasilja i beskrupuloznosti, kakav najčešće i jeste život na ulicama Tokija ili Los Angelesa, u kojima se radnja događa. Ipak, kod Kitana te brutalnost uvijek ima smisla, jer ispod ili iznad nje je prikrivena emocija pojedinca, nerijetko izgubljenog u svijetu okrutnosti, nasilja i pohlepe, koji se samoubilački želi održati na vrhu, jer to je jedini način da preživi. </p>
<p> Robert Zemeckis zaigrao se Hitchcockom u filmu »Ispod površine«, zajedno s dvoje udarnih zvijezda američkog filma Harrisonom Fordom i Michelle Pfeiffer koji prvi put nastupaju zajedno. Film se doima poput velike aluzije na mnoge scene iz filmova slavnog porethodnika, od »Prozora u dvorište« preko »Vrtoglavice« i »Sumnje«, a ima ponešto i iz »Psiha«... No, Zemeckis je dobrano pretjerao u toj velikoj želji da provjeri vlastiti odnos prema žanru, pa je u svoj film ubacio svega i svašta. A u tome mu je poprilično »pomogao« scenarist Clark Gregg, inače poznati teatarski glumac i redatelj, koji je krenuo od klasičnog trilera na temu kvazi idilične obiteljske farse, da bi je tijekom razvijanja radnje pomiješao s temama ženskog fanatičnog ludila, misterioznog ubojstva te duhova, a na kraju je sve poentirao kao neku vrst fatalnih posljedica zabranjenih privlačnosti. Komplicirano za prepričati, i prilično dosadno za gledati, o čemu svjedoči i konferencija za novinare koja je bila jedna od naslabijih koje pamtimo. Toliko nesuvlislih odgovora, mumljanja i mucanja od strane uvijek lijepe Michelle Pfeiffer i inače sjajnog Harrisona Forda nikada do sada nismo doživjeli. Izgleda da je što se Forda tiče došlo pravo vrijeme da se zadrži na svojim i našim omiljenim junacima ili postane ono čega se neprekidno pribojava, fatalni zavodnik, a ne zbunjeni ubojica i nespretna žrtva. </p>
<p> Michelle Pfeiffer je bogata domaćica koja ima previše vremena, ne zna što će sa sobom, bavi se tuđim brigama, bulji u susjedno dvorište, čak i iz bračnog kreveta (a onda se jako čudi što je muž vara), i uopće postaje opsjednuta problemima. Neminovno je dakle da joj se počnu priviđati i duhovi, ni manje ni više nego duh muževe nespretno nastradale mlade ljubavnice... Sve je tako izvještačeno, neuvjerljivo i nepotrebno, da gledaoci počnu vapiti za nekim zanimljivujim i inteligentnijim duhovima, ako su već neophodni Zemeckisu, budući se dobri stari Hitchcock njima nije previše služio.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>»Ja ne volim kulturu!«</p>
<p>U Palači 2 izložbenoga parka u Heizelu, elitnom predgrađu Bruxellesa, postavljena izložba koja, predstavljajući kulturu 20. stoljeća, proturječi svomu naslovu / Na ovoj su izložbi vidljive epohe koje nagrizaju naše stoljeće i čine ga najkraćim u povijesti čovječanstva / Autori su više od pet tisuća kvadratnih metara prostora iskoristili kako bi pokazali uglavnom ono što je nastalo u Zapadnoj Europi i Sjedinjenim Državama / Od svih hrvatskih političara, umjetnika i stvaratelja, prikazan je jedino dr. Franjo Tuđman i to u trenutku potpisivanja Daytonskoga sporazuma</p>
<p>BRUXELLES</p>
<p> - Iako je naslov najveće ovogodišnje izložbe u Belgiji »Ja ne volim kulturu!«, (»Ik hou niet van cultuur!«), ništa drugo osim kulture i umjetnosti ne može se vidjeti u Palači 2 izložbenoga parka u Heizelu. Elitno predgrađe Bruxellesa, u kojem se nalazi privatna kraljevska rezidencija, Atomijum, simbol glavnoga belgijskoga grada, ali i Kinepolis, do prije nekoliko godina najveći kino-kompleks u Europi i zloglasni nogometni stadion na kojem su sredinom osamdesetih stradali deseci talijanskih navijača, često je mjesto najvećih izložbenih događaja u Beneluxu. Da su organizatori i tu izložbu, koja je otvorena do 15. listopada 2000., zamislili s ambicijama središnjega nacionalnog kulturnog događaja, vidljivo je i po načinu na koji je organiziran prihvat gostiju. Najugledniji nacionalni dnevnik »De Standard«, tjednik »Humo«, kao i kompjutorske, automobilske i medijske tvrtke, tvornica čokolade Cote d'Or, sponzori su izložbe koja predstavlja kulturu dvadesetog stoljeća. Kako su i te tvrtke, barem lokalno, obilježile stoljeće, u izložbenom je prostoru moguće vidjeti i brojne naslovnice »Huma«, odnosno pakiranja čokolade Cote d'Or od samoga početka stoljeća.</p>
<p>Posjetitelja, koji se odluči za audio-obilazak, kroz izložbu vodi »glas« dvadesetoga stoljeća. Najprije dolazite na početak zavojite i široke ceste koja simbolizira politička i tehnička dostignuća dvadesetoga stoljeća. Na početku »Bulevara vremena« parkirana je kočija. Zvuk kopita po makadamu, kako je i popločan početak ceste, vodi do starinskoga dućana, u čijem se izlogu nalaze tadašnji proizvodi, poglavito »kolonijalna« roba. Trgovina s početka stoljeća smještena je u zgradi koja izgleda kako su uglavnom izgledale bolje građanske kuće prije Prvoga svjetskoga rata. Kako prolazite vremenom i cestom, tako se mijenja i arhitektura, popločenje, ali i parkirani automobili. Šezdesete godine simbolizira auto-mehanička radionica i parkirani »Chevrolet«. Na koncu puta parkirana je nova »buba«. Zapravo, Volkswagenovo je vozilo probilo zid 21. stoljeća. Zvučni i slikovni isječci povijesnih zbivanja, snimci govora političara i fotografije dokumenata i tehnoloških uspjeha čovječanstva, sve do danas već zaboravljenog »tamagotchija«, prikazani su u ovome dijelu izložbe.</p>
<p>Za povjesničara je već sam izbor pravog početka stoljeća i njegovog kraja zanimljiv. Organizatori su se odlučili za najtradicionalniji, kalendarski model (1901. - 2001.). Tek ponekad ulaze u devetnaesto stoljeće ukoliko je određena ličnost počela stvarati ranije. Nisu se, tako, odlučili započeti ga s 1914. godinom, odnosno završiti stoljeće s padom Berlinskog zida. Međutim, i na ovoj su izložbi vidljive epohe koje nagrizaju naše stoljeće i čine ga najkraćim u povijesti čovječanstva. Srž dvadesetoga stoljeća tri su sukoba, dva svjetska i hladni rat, koji su nadmoć europske civilizacije doveli do kraja, a svijet učinili globalnim selom. Prestanak europske dominacije u kulturi i, više od svega, u politici, vrlo je vidljiv. Autori su ipak više od pet tisuća kvadratnih metara prostora iskoristili kako bi pokazali uglavnom ono što je nastalo na Zapadu i od umjetnika koji su stvarali u Zapadnoj Europi i Sjedinjenim Državama. Tako su, osim domaćih, belgijskih umjetnika, pripadnici svih drugih malih naroda zastupljeni vrlo skromno.</p>
<p> Od svih hrvatskih političara, umjetnika i stvaratelja, prikazan je jedino dr. Franjo Tuđman i to u trenutku potpisivanja Daytonskoga sporazuma. O nesvrstanima, Titu, pokretu otpora tijekom Drugoga svjetskoga rata, Krleži, pa i daleko važnijim zbivanjima iz povijesti nekih drugih naroda i zemalja, niti riječi. Još je neobičnije da se u popratnom izložbenom materijalu na lenti vremena za devedesete godine uopće ne naglašavaju osamostaljenja ni jedne istočnoeuropske zemlje kao što se niti ne navodi izbijanje rata na prostoru bivše Jugoslavije. Godina ubojstva predsjednika Habyariame u Ruandi i genocid koji je tamo slijedio, ipak su uredno napisani.</p>
<p>»Bulevar vremena« tek je okosnica čitave izložbe, mjesto na koje se uvijek vraćate iz pokrajnjih prostora i to u različita vremenska razdoblja, tako da stalno imate osjećaj »napredovanja«. Osnova svega jesu kuće u koje ulazite da biste vidjeli koji su književnici ili filmski glumci stvarali u dvadesteom stoljeću. Izložba »Ja ne volim kulturu!« pokazuje upravo deset područja kulture, od klasične i popularne glazbe, književnosti, slikarstva, kazališta, filma i televizije, stripa, fotografije, do arhitekture.</p>
<p> Najprije ulazite u sobu glazbenika. Najvažniji, poput Stravinskog, Prokofjeva, Ravela, Debussyja, Bartóka, Honeggera i drugih predstavljeni su fotografijama, dijelovima partitura. Kroz prolaz koji izgleda poput golemog glasovira, ulazi se u prostoriju gdje se mogu čuti dijelovi najpoznatijih skladbi. Na računalima pritiskom na ekran moguće je dobiti više podataka o umjetnicima, ali i objašnjenja o temeljnim glazbenim pojmovima. Najrazigraniji se mogu zabaviti i na modelima instrumenata. Zapravo, ta je izložba idealno mjesto za rezimiranje znanja o dvadesetom stoljeću odraslima, kao i podučavanje najmlađih. Za njih su uređeni posebni prostori na izložbi. Najprije soba bogatijeg djeteta s početka stoljeća, pa onda replika školske učionice, s drvenim klupama i tintarnicama, dok je na kraju moderna dječja soba iz devedesetih. Tamo dominiraju različiti časopisi, televizor, kompjutor, prazna kutija pizze... Djeca se, napose ona iz Belgije, najviše zadržavaju u sobi Tintina, legendarnog junaka stripova Georgesa Remyja, odnosno Hergea, jednog od utemeljitelja belgijske škole stripa. Odraslijim, možda zato jer se više ne može susresti tako lako, zanimljiviji je Žuti dječak Richarda F. Outcaulta, koji se prvi puta pojavio 1895. u »New York Worldu« Josepha Pulitzera. Kasnije je kupljen od vlasnika »New York Journala« Williama Randolpha Hearsta. Borba za nakladu dvaju legendi svjetskoga novinstva upravo je po Žutom dječaku postala eponim žutoga novinstva.</p>
<p>Poput ulaza u knjižaru izgledaju vrata koja vode u prostor književnosti. Organiziran je na sličan način kao i onaj kompozitora. Poseban doživljaj jesu malene sobice u kojima se izabrani tekst, primjerice, Prousta (uz vitrinu sa šalicom i čajnim pecivom), Kafke, Lorce, Zweiga, Huxleya, Becketta itd. može čuti, osim na nizozemskom i francuskom, na jeziku na kojemu je izvorno napisan. Književnost, kao i glazbena umjetnost, tek je u dvadesetom stoljeću postala općeprisutni fenomen, doista dostupan svima. Jeftina i masovna distribucija nosača zvuka i jeftinih, broširanih, knjiga, učinila je najviše za širenje ovih umjetnosti.</p>
<p> Njemački dramatičar Bertold Brecht jedina je ličnost o kojoj se opsežno govori i u ovome dijelu, ali i onome o kazališnoj umjetnosti. Tamo se mogu vidjeti kabine u kojima su se za nastup pripremali neki od najpoznatijih svjetskih opernih pjevača, glumaca i plesača našega stoljeća. Brechtov epski teatar u kojemu se treba osjetiti glumčeva distanca od lika kojega tumači, suprotstavljen je pristupu Stanyslavskog, koji je tražio upravo suprotno, uživljavanje u lik. Pokazani su modeli scene oba genija kazališne umjetnosti. Kostimi iz poznatih predstava prekidaju televizijske snimke i fotografije kazališnih predstava, poput izvedbe Hamleta 1937. sa Sir Lawrence Olivierom i Vivien Leigh. Autori izložbe važnijim od američke smatrali su kazališna zbivanja i umjetnike iz Europe. Stoga je broadwayska scena skromno prikazana. </p>
<p>Ulaz u filmski dio izložbenog prostora podsjeća na ulaz u američke kino-dvorane iz šezdesetih godina, plastiku i kokice. Unutra su ipak europski filmski umjetnici detaljnije obrađeni od američkih. Vrlo je zanimljivo vidjeti repliku filmskog studija i filmskog 'seta' sa stolicama Alfreda Hitchoka i Antony Perkinsa. Gotovo svaki predstavljeni film moguće je prepoznati poslije nekoliko sekundi gledanja. Isto vrijedi i za fotografije. Po otvaranju vrata izgrađenih u obliku foto-kamere, ulazite u mračnu prostoriju na čijim su zidovima, primjerice, fotografije »Useljenice« u SAD Dorotheae Lange iz 1936., Marca Ribouda i protesta »djece cvijeća« protiv rata u Vijetnamu 1967. U velikoj posudi vode, koja treba podsjećati na nekadašnje kemikalije koje su se koristile za izradu fotografija, sa stropa se reproduciraju iznimna ostvarenja umjetničke fotografije. Voda, koju svaki posjetitelj dotakne, neprestano je u pokretu, tako da je postignut osjećaj da se nešto »upravo razvija«.</p>
<p>Poput ateljea, odnosno galerije izgleda prostor lijepih umjetnosti, prije svega slikarstva. Najvidljivija su platna Andyja Warhola (»Cvijeće«) ili nekih surealističkih radova René Magrittea, a onda i Chirica, Pol Marae i Lichensteina. Prostor galerije napušta se ulaskom u mračnu komoru oklopljenu zrcalima koja stvaraju osjećaj beskraja, a na stropu neprestano prolaze prizori Picassove Guernice. Posljednja u nizu prostorija je s nekoliko arhitektonskih maketa i ona je zapravo najskromnija i najtradicionalnije uređena. Slično je i s povijesti televizije, jer prikazuje razvoj dvije belgijske nacionalne televizijske kuće, jedne na flamanskom, a druge na francuskom jeziku. Nisu obuhvaćeni isječci iz TV-sapunica i serija koje su također jedna od poveznica i ikona dvadesetog stoljeća, bez obzira na umjetničku kvalitetu nekih od tih serijala. Ta su dva dijela u oštroj suprotnosti s prostorijom pop-glazbe, grafita i disco-kluba. Glasna zvučna kulisa najpoznatijih hitova posljednih dvadesetak godina, od kojih se neki mogu poslušati i na slušalicama, obogaćena je, primjerice, jednom od Madonninih haljina s početka karijere, fotografijama koncerta Davida Bowija itd. Na samom kraju, umorni posjetitelji najduže se zadržavaju u prostoriji koja podsjeća na disco-klub iz sedamdesetih, gledajući snimke s Elvisovih koncerata, Woodstocka i histerije koja je pogodila SAD kada su na turneju došli Beatlesi.</p>
<p>»Ja ne volim kulturu!« pokazuje koliko je ovakva, isuviše česta tvrdnja, zapravo apsurdna. Dvadeseto stoljeće je stoljeće kulture. I to ne samo onih grana koje su postojale otprije, kao književnosti i arhitekture, već posebno filma, televizije, fotografije, koje su, više ili manje, pravi proizvod našega doba. Azijske, afričke ili arapske posjetitelje bruxelleške izložbe može zasmetati prevelika zapadnoeuropsko-američka orijentiranost njezinih autora. Posjetitelji iz Hrvatske, ali i ostalih malih europskih zemalja, poglavito iz srednje i istočne Europe, zasigurno će zamijetiti da njihovih umjetnika, ali i političara, nema baš nigdje. Autorima belgijskoga izložbenoga poduhvata doista možemo prigovarati, zato jer smo i mi pridonijeli kulturnom krugu koji je predstavljen u Bruxellesu. Sličnoj izložbi koja bi se organizirala negdje drugdje ne bismo mogli uputiti takav prigovor. Jer naše je mjesto upravo u okružju prikazanom u hejzelskoj Palači 2.</p>
<p>Tvrtko Jakovina</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Techno umjesto baršuna</p>
<p>Uspješan nastup splitskog HNK u Zürichu s predstavom »Povratak u pustinju« / Redatelj Ivica Buljan tekstu ne prilazi s dubokoumnim realizmom, već kao glavne pokretače uzima odjeke kultura, rata, kaosa i groteske - piše kritičar Peter Müller </p>
<p>ZAGREB, 3. rujna</p>
<p> - Hrvatsko narodno kazalište iz Splita nastupilo je s predstavom »Povratak u pustinju«, u režiji Ivice Buljana, na Festivalu Zürcher Theaterspektakel 29. i 30. kolovoza. Riječ je o jednom od najvećih i najstarijih europskih festivala novoga kazališta i suvremenoga plesa kojega su obilježila imena kao Peter Brook, La Fura dels Baus, Rosas, La La La Human Steps, Societa Raffaello Sanzio, Alain Platel... Ovogodišnji festival otvorio je njemački redatelj i skladatelj Heiner Goebbels, a posebna atrakcija bilo je osamsatno uprizorenje »Braće Karamazovih« F. M. Dostojevskog u režiji Krystiana Lupe i izvedbi Teatra Stary iz Krakowa.</p>
<p>Splitski HNK izveo je »Povratak u pustinju« Bernard-Marie Koltesa u središnjem festivalskom prostoru Werf pred ispunjenim gledalištem i ispraćen ovacijama publike. Švicarski mediji od ranije su najavljivali gostovanje Splićana kao jedan od festivalskih događaja. Sandrine Fabrri objavila je u Neue Züricher Zeitungu tekst o značajnim promjenama koje je nova ekipa kazališta s Mani Gotovac i Ivicom Buljanom uvela u nacionalno kazalište šireći tradicionalni repertoar prema suvremenim europskim tendencijama. Spominje se suradnja s nezavisnim trupama, poziv redatelju François-Michel Pesentiju koji je u splitskom kazalištu režirao Pirandellovih »Šest lica traži autora«, gostovanje pariškog teatra Gerard Philipe s Pasolinijevim »Svinjcem« u režiji Stanislasa Nordeya.</p>
<p>Ženevski dnevni list »Le Temps« donosi opširan razgovor s redateljem predstave pod naslovom »S Ivicom Buljanom, hrvatska kazališna avangarda osvaja Zürich«.</p>
<p>Peter Müller, kritičar dnevnog lista »Tages Anzeiger«, piše da bi se uz narodno kazalište pomislilo na »baršun, patetiku i prašinu, a splitsko kazalište s tradicijom duljom od stotinu godina počinje svoju predstavu sa žestokom techno-glazbom«. Müller naglašava da Ivica Buljan, sasvim drukčije od njemačkih režisera koji su uprizoravali Koltesa, »tekstu ne prilazi s dubokoumnim realizmom, već kao glavne pokretače uzima odjeke kultura, rata, kaosa i groteske. On računa na farsu. Glavni motto predstave je 'stani i kreni'. Glumci svoje dugačke monologe, zviždećim glasovima i rolanim tonovima ispaljuju kao iz pištolja. Unatoč tome što publika nije mogla pratiti sav Koltesov jezik što buja između poezije i pišanja, glumci su velikom brzinom i snagom pokazali želju koja leti preko mina«.</p>
<p>Kritičarka Neue Zürcher Zeitunga Alexandra Kedveš opisuje »Povratak u pustinju« kao predstavu o ratu, stravičnom sukobu brata i sestre koji spore oko naslijeđa. Kedvešova navodi kako su Mani Gotovac i Ivica Buljan od svoga dolaska »šokirali i fascinirali publiku HNK Split trash-poetikom i transvestijom«. Opisujući scenografiju Slavena Tolja kao niz klaustrofobičnih ćelija što predstavljaju različite prostore u kući i gradu, sudjelovanje Dragana Lukića kao DJ-a, piše da »unatoč rocku i rappu kojeg izvode glumci, nije riječ o avangardnoj predstavi već o uspjeloj pobuni protiv okoštaloga kazališnog života i tuđmanovskog nadzora. Riječ je o uspjeloj predstavi protiv užasnog u čovjeku«. (D. Vrgoč)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="16">
<p>Bod zlata vrijedan, ali posao je tek počeo</p>
<p>Nakon 0-0 Belgije i Hrvatske na početku kvalifikacija za nogometno SP 2002. godine, u hrvatskoj se ekspediciji moglo čuti da je »pola posla već obavljeno« / No, rano je za računice. Istina, bod u gostima protiv glavnog i (pre)ambicioznog konkurenta Belgije zaista zlata vrijedi, jer je suparnik izgubio - dva. Ipak, Hrvatskoj je u skupini 6 ostalo još sedam dvoboja, dakle posao je tek počeo</p>
<p>ZAGREB, 3. rujna</p>
<p> - Nakon velikog bruxelleskog boda hrvatskih nogometaša u dvoboju s Belgijom (0-0), na startu kvalifikacija za SP 2002. godine u Japanu i Republici Koreji, već se počelo računati. Najhrabriji idu tako daleko da zaključuju kako je bitno 10. listopada u Zagrebu stvoriti odgovarajuću atmosferu i pobijediti opasnu Škotsku, pa se vrata za nastup na SP već mogu smatrati širom otvorenim. Što bi tek bilo da je Hrvatska pobijedila...</p>
<p>Nije li to prehrabro i pomisliti, što sugerira i (razočarani) Branko Strupar, Hrvat u dresu Belgije koji se u subotu i nije naigrao:</p>
<p>- Ima još mnogo do zaključenja kvalifikacija. Ništa se još ne može smatrati izgubljenim ili dobivenim, bit će iznenađenja tamo gdje se najmanje nadamo.</p>
<p>No, sat nakon utakmice, u brojnoj se hrvatskoj ekspediciji u glavnom gradu Belgije moglo čuti da je »pola posla već obavljeno«. No, rano je za računice, kvalifikacije su poput ruleta. Istina je, bod u gostima protiv glavnog i (pre)ambicioznog konkurenta Belgije zaista zlata vrijedi, jer je suparnik izgubio - dva. No, ostalo nam je u skupini 6 još sedam dvoboja, dakle tek je počelo.</p>
<p>Evo što je nakon dvoboja rekao Vlatko Marković, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, a što i mi potpisujemo:</p>
<p>- Kao što smo mogli izgubiti u ovoj ponajprije ratničkoj, pozicijskoj, rovovskoj utakmici s mnogo zadataka a malo izrađenih prigoda, mogli smo i pobijediti. Pogotovo što je zadnju pravu prigodu imala Hrvatska.</p>
<p>Zapravo sjajan, igrački iznimno inteligentan Davor Šuker, po nogometnom znanju i izvedbi u ovoj utakmici iznad svih ostalih sudionika, i jedini majstor na kojeg se može primijeniti ona Blaževićeve da je »nogometaš«. Svi su ostali djelovali kao »igrači«, s različitim zadacima i ulogama. Neki su bili vodonoše, neki ratnici i radnici, a Šukeru je jedina mana bila što nije mogao dodavati sam sebi. Da je to fizički moguće, da je mogao uposliti sebe kao što je upošljavao suigrače, ipak nedovoljno stasale da bi bili prava napadačka prijetnja (ponajprije Balaban), sad bismo govorili o fenomenu...</p>
<p>Ovako, možemo samo žaliti što je Šuker morao igrati ulogu ozlijeđenih Prosinečkog, a dijelom i Stanića. »Buldožersku« ulogu također ozlijeđenog Bokšića nije mogao odigrati sve da je i htio... Zato se nadamo da će spomenuti igrači biti spremni za Zagreb i utakmicu sa Škotskom i da će se tada Šuker posvetiti svojoj specijalnosti, vrebati kako bi loptu gurnuo u mrežu.</p>
<p>Kao što smo rekli, mogla je Hrvatska i izgubiti, ali imala je vratara Stipu Pletikosu, koji je očito u formi. No, ne možemo ne spomenuti nekoliko pogrešaka, posebice kad je riječ o istrčavanjima. Srećom da su braniči Robert Kovač i Dario Šimić bili koncentrirani pa Strupar, a posebno razvikani i neugodni Emile Mpenza, nisu uspjeli doći do izražaja. Kao ni graditelj igre Wilmots, ili prijetnja s desne strane Verhyen, nedavni strijelac dva sjajna pogotka za Belgiju potiv Bugarske. </p>
<p>Zapravo, kad odvažemo Blaževićevu vrstu, gotovo su svi igrači u subotu položili srce na travnjak, što je posebna vrijednost, i svaki je na svoj način dao golem doprinos u neutraliziranju suparnika, uz prijetnje kad god se ukazala prigoda. U potonjem se posebice iskazao Robert Jarni, ali zbog taktike koja je nalagala veću brigu za svoja vrata nego za suparnička, izostajala su sustavna pridodavanja igrača. Što je i logično, jer ne bi bilo uputno s Belgijancima ući u otvoreno nadmetanje, što je izbornik Blažević dobro prostudirao i postavio. Jedino je Davor Vugrinec bio malo izvan te opće borbenosti, pa je zamijenjen Bišćanom, na čiju je izvedbu izbornik imao primjedbi, no čini nam se da je možda prestrog.</p>
<p>Rekli smo, da je bilo malo sreće u pretposljednjoj minuti, najvjerojatnije bi se u Hrvatskoj opet slavilo, kao i za SP u Francuskoj. Nažalost, od sportova koji mogu zagrijati narod i dovesti ga do euforije u nas je na sceni ostala još samo nogometna reprezentacija. Stoga možda i ne treba tražiti dlaku u jajetu kad je riječ o njenim trenutnim izvedbama. Jer, ako je tražimo, naći ćemo je i u belgijskoj utakmici, zanemarimo li važnu činjenicu da u momčadi nije bilo Stanića, Posinečkog i Bokšića, s kojima bi slika sigurno bila drukčija:</p>
<p>- Da sam imao samo jednog od njih, pobjedili bismo, tumačio je Blažević.</p>
<p>Bio je naš izbornik veoma ponosan kad je čuo što je o njemu nakon utakmice rekao Robert Waseig, belgijski izbornik:</p>
<p>- Time kako je postavio igru momčadi Blažević je potvrdio reputaciju jednog od najvećih stratega, tepao je Waseige, nezadovoljan što su »prosuli dva boda koja je narod, prepotentno, unaprijed smatrao osvojenima«.</p>
<p>Uglavnom, u spomenutoj 88. minuti, pomalo s desne strane, oko 20 metara od belgijskih vratiju, Jarni je namjestio loptu za slobodan udarac. No, puknuo je po zemlji posred vratiju kamo je, po dogovoru, utrčao Šuker. Uslijedila je Šukerova varka, petom je skrenuo loptu prema daljem kutu, ali je belgijski vratar podmetnuo kopačku i spriječio slavlje, odnosno svoju tragediju. Bila je to najpovoljnija prigoda Hrvatske, uz onu Štimčevu kad je, poslije udarca sa 20-ak metara, vratar De Vlieger bio svladan, ali je loptu s gol-crte izbacio Deflandre.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Nastavlja se »sapunica« o premijama...</p>
<p>ZAGREB, 3. rujna</p>
<p> - Priča o novcu koji bi HNS na određene načine trebao centrirati nezadovoljnim reprezentativcima za nastup u kvalifikacijama za SP nije završena u Čatežu u četvrtak, kao što se mislilo i kao što nam je rečeno. Nastavljena je i u Bruxellesu, a Vlatko Marković, predsjednik HNS-a, nikako se ne može načuditi igračima, ponajprije »kolovođama« u tim zahtjevima, Šukeru i Jarniju, što su imali tako jake živce da su o tomu željeli raspraviti praktički uoči utakmice. Umjesto da im isključivo nogomet bude na pameti...</p>
<p>- U biti, nije dogovoreno ništa novo, ostajemo pri zaključku Izvršnog odbora HNS-a otprije mjesec i pol, da će se moguća zarada dijeliti u omjeru 60:40 u korist Stručnoga stožera i igrača. Jest, primijetio sam da neki stariji igrači time nisu zadovoljni, žele i premiranje kvalifikacijskih utakmica. Ja im, međutim, nisam mogao obećati ništa, jer o tome ne odlučujem ja nego - Izvršni odbor HNS-a.</p>
<p>Marković je priznao da će se pregovori nastaviti i točno detaljizirati uoči utakmice sa Škotskom 10. listopada u Zagrebu, uz neke korekcije. A u vezi s pregovorima u Belgiji, još je dodao:</p>
<p>- Najzanimljivije je da se ovakav sastanak, upriličen praktički nekoliko sati uoči utakmice, mogao shvatiti kao svojevrsna ucjena. Čak su neki među nama posumnjali u moguću sabotažu pojedinaca, ali očigledno preslabo poznaju te dečke, inače meni drage poput sinova. Proizlazi, naime, da su upravo najgrlatiji, Šuker i Jarni, bili naši glavni igrači na utakmici, pa se može zaključiti da ih je sve ovo dodatno motiviralo na što bolju igru. Netko je stoga predložio da tom vrstom motivacije nastavimo i dalje, ali šalu na stranu: sve ćemo staviti na papir kako bismo konačno zaključili ovu priču, i dodatno potenciranu zahvaljujući novinama, koje kad ponekad ne znaju što bi pisale, pa se dohvate takvih stvari, Markovićeve su riječi.</p>
<p>Mi bismo samo dodali: novinari su uvijek krivi za sve, pa i onima koji se hvale (poput Markovića) da ih uopće ne čitaju i da se ne obaziru na ono što pišu... (za)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Mario Tokić ide na operaciju koljena</p>
<p>Dinamov zadnji branič, Mario Tokić, za tjedan dana odlazi na operaciju koljena, zbog čega će pauzirati najmanje pet mjeseci / »Odlučio sam se za odlazak na operaciju, jer je to najbolje rješenje, sve ostalo bilo bi samo obično 'krpanje'«, kaže Tokić, kojega će na poziciji zadnjega braniča pokušati zamijeniti Renato Pilipović</p>
<p>ZAGREB, 3. rujna</p>
<p> - Kalkulantski i pomalo neozbiljan pristup Dinamove struke pri kreiranju momčadi za novu sezonu sve više uzima danak. Klub je u novonatjecateljsku godinu krenuo sa samo jednim igračem educiranim za ulogu zadnjeg braniča, Mariom Tokićem. Zasigurno najosjetljivije mjesto u momčadi - čuvar obrambenog reda - ostalo je samo na jednom imenu i zaista je nevjerojatno da u klubu nisu na vrijeme razmišljali o Tokićevoj alternaciji. Pri takvom razvoju događaja Tokić je dobio etiketu jedinog čovjeka koji se nije smio ozlijediti. No, shodno »dobrom-starom Murphiyevom zakonu«, upravo to se i dogodilo - Tokić se ozlijedio.</p>
<p>Dinamov zadnji branič za tjedan dana odlazi na operaciju koljena, zbog čega će pauzirati najmanje pet mjeseci! Trener Marijan Vlak je zato, shodno nespretno napravljenoj križaljci na početku sezone, sada primoran »izmišljati« zadnje braniče. U posljednje vrijeme je »izmislio« Renata Pilipovića. Na utakmici protiv Jedinstva u Bihaću Pilipović je navodno odigrao odlično i bio ponajbolji igrač utakmice. Igrao je, naravno, na mjestu zadnjega braniča. </p>
<p>- Kad se već trener odlučio za Pilipovića, trebao bi mu pružiti sigurnost, naglasio je u uvodu razgovora Mario Tokić koji se priprema za odlatzak na operaciju. Tokić je nastavio:</p>
<p>- Pilipović bi morao imati pravo na pogrešku, a ne da nakon prvog lošeg poteza misli kako će morati »letjeti« van. Pilipović može dobro odigrati ulogu zadnjega braniča, na treninzima je to mjesto dobro »zatvarao«, iako to nije njegova prava pozicija.</p>
<p>Ipak, glavni predmet Tokićeva razmišljanja u ovome je trenutku - operacija. </p>
<p>- Razmišljao sam o tome, ići na operaciju, ili ne. Ipak sam se odlučio za takav potez, jer je to jedino ispravno. Sve ostalo bilo bi samo »krpanje«. Imam 25 godina i ako Bog da nogometom se mislim baviti još 10 godina. A mislim ga igrati kako treba, a ne »zakrpan«. Konzultirao sam se sa suigračima koji su imali sličnih problema - Rukavina, Tomas, Krznar i Mumlek - dobio sam njihovu potporu. Imam jaku muskulaturu i zato sam mislio da možda ne bih trebao ići na operaciju, jer bih sve to mogao riješiti konzervativnom metodom. Uostalom, protiv Milana sam 60 minuta igrao gotovo s puknutim ligamentima! Međutim, Silvio Marić je, na primjer, bio u sličnoj situaciji i također se odlučio za operaciju, a ima jaču muskulaturu nego ja.</p>
<p> • Mnogi smatraju da je vaš nastup protiv Milana, u situaciji kad ste već bili ozlijeđeni, bilo nepotrebno forsiranje. Slažete li se?</p>
<p>- Ne, ne slažem se s time. Odlično sam se osjećao i fizički sam bio spreman. Mogao sam odigrati cijelu utakmicu bez problema, mogao sam ih odigrati još dvije ili tri, ali bi se na četvrtoj opet javili problemi. </p>
<p>Tokić će, u svakom slučaju, pauzirati gotovo pola godine i logično je očekivati da će takva stanka ostaviti traga.</p>
<p>- U tih pet mjeseci neću doslovno pauzirati. Naporno ću raditi i to mi otvara mogućnosti ojačanjai i nekih drugih dijelova tijela. Pokušat ću stanku iskoristiti na najbolji mogući način. Tomas je imao sličnu ozljedu i nakon post-operativnog razdoblja igrao je kao da se ništa nije niti dogodilo.</p>
<p>Dinamove nogometaše u srijedu očekuje prvenstveni ogled s Hrvatskim dragovoljcem, a slijede i okršaji sa Slovanom iz Bratislave u 1. kolu kupa Uefe. Tokić kaže:</p>
<p>- Slovan je težak suparnik i mislim da smo u ždrijebu mogli bolje proći. Imaju nekoliko reprezentativaca, a uvjerili smo se da slovačka reprezentacija baš i nije bezazlena. Ipak, odigramo li kako znamo, proći ćemo. Što se tiče utakmice protiv Hrvatskog dragovoljca, naboji će svakako biti veći ukoliko ipak bude zaigrao Robert Prosinečki. »Dragovoljci« su s njim svakako mnogo jači, a ne bude li on igrao, naše su šanse kudikamo veće, iako smo i ovako favoriti. U svakom slučaju, mislim da je Hrvatski dragovoljac hit dosadašnjeg dijela prvenstva, zaključuje Tokić. </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Zajec: Treba razmisliti o srednjoeuropskoj ligi!</p>
<p>ZAGREB, 3. rujna</p>
<p> - Dinamov glavni direktor Velimir Zajec prošloga je tjedna u u Bratislavi uživo gledao momčad Slovana, Dinamova suparnika u 1. kolu Kupa Uefe. Slovan je svladao prešovski Tatran 3-1, evo i Zajecovih dojmova:</p>
<p>- Ako se »napnemo« i odigramo 80 posto vlastitih mogućnosti, onda bismo trebali proći Slovake! Za usporedbu, protiv Milana smo igrali s 50 posto kapaciteta. Bolji smo od Slovana, snažniji, imamo jače ime i bolju publiku. Oni imaju nekoliko kvalitetnih pojedinaca, ali ti pojedinci nisu na našoj razini. I ako uđemo u utakmicu apsolutno disciplinirano i ozbiljno, prolazimo. Utakmice protiv Slovana treba shvatiti kao derbije s Hajdukom, moramo biti maksimalno »našpanani«!</p>
<p> • Veliki i bogati evropski klubovi iznova razmišljaju o osnivanju vlastite elitne lige u kojoj ne bi bilo mjesta za male klubove iz siromašnijih zemalja. Je li možda Dinamova budućnost u, primjerice, srednjoeuropskoj ligi, u kojoj bi sudjelovali klubovi iz Austrije, Slovenije Mađarske, Češke, Slovačke, Poljske, Hrvatske...?</p>
<p>- Ideja nije loša! Ta bi liga svakako bila jača od ove naše, bilo bi i veće zanimanje gledatelja, više bi se novca okrenulo u toj atraktivnoj i neprijeporno kvalitetnoj ligi. Pogledajte, iz naše su Druge lige praktički već dva kluba odustala na startu natjecanja! U dolazećem razdoblju na našim prostorima neće biti snažnih klubova i jasno je da se moramo okrenuti nekim novim idejama. Treba razmisliti o toj ideji, srednjoeuropska liga uopće ne zvuči loše, smatra Zajec. (P. Jurišić)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Pešalov ne taji: »Idem po olimpijsko zlato«</p>
<p>Nikolaj Pešalov, 30-godišnji hrvatski dizač utega porijeklom iz Bugarske, želi u Sydneyu osvojiti zlatnu medalju, iako njegov trener Boško Čavka tvrdi da je svaka olimpijska medalja zlatna / Zlato bi bilo kruna Pešalovljevih olimpijskih nastupa - u Barceloni je (za Bugarsku) osvojio srebro, a u Atlanti (opet za Bugarsku) brončanu medalju</p>
<p>SPLIT, 3. rujna</p>
<p> - Nikolaj Pešalov, 30-godišnji hrvatski dizač utega, ne taji kako na Olimpijskim igrama u Sydneyu želi osvojiti zlatnu medalju, iako njegov trener Boško Čavka tvrdi da je svaka olimpijska medalja zlatna. U svakom slučaju, zlato bi bilo kruna Pešalovljevih olimpijskih nastupa - u Barceloni je (za Bugarsku) osvojio srebro, a u Atlanti (opet za Bugarsku) brončanu medalju.</p>
<p>Iako je Pešalov za Hrvatsku osvojio tri srebrne medalje na SP u Finskoj i dvije zlatne na EP u Bugarskoj, dugo je oko njegova puta u Sydney bilo povuci-potegni. Naime, za njegov je nastup na OI bugarskom savezu u dizanju utega trebalo uplatiti 50.000 dolara, što se odugovlačilo. Na kraju je odšteta uplaćena, Pešalov može u Sydney po - zlato...</p>
<p>- Pešalov se pripremao u Bugarskoj, tamo ima idealne uvjete i trenira sa svjetskim veličinama. U Australiju putujemo u ponedjeljak. Posljednji treninzi pokazuju da je u velikoj formi i nadam se najboljem. Što je to najbolje? U svakom slučaju, za njega zlato, a ja bih bio zadovoljan i srebrom i broncom. Svaka je medalja zlatna, kaže Pešalovljev trener Boško Čavka. </p>
<p>U kategoriji do 62 kg, konkurencija našem dizaču utega su Turčin Sulejmanoglu, Bugarin Minčev i Grk Sabanis. Kako su svi veoma iskusni i kavalitetni i svi podižu najbolje rezultate u rasponu od 2,5 kg, borba za medalje bit će dramatična. O konkurenciji i načinu natjecanja Čavka kaže: </p>
<p>- Sulejmanoglu se naosvajao medalja, a ništa slabiji nisu ni Minčev i Sabanis. Tu su još jedan Ukrajinac i Kinez. Svi su podjednako kvalitetni, prave perjanice dizačkog sporta, i o medaljam će odlučivati sitnice. Važno je dobro procijeniti mogućnosti suparnika i odrediti taktiku, odnosno broj pokušaja dizanja utega. Moram napomenuti da se na olimpijskim igrama osvaja samo jedna medalja, i to u biatlonu - zbrajaju se najbolji rezultati u izbačaju i trzaju. Na SP ili EP, u svakoj se disciplini bori za medalju, što znači da se može osvojiti tri medalje.</p>
<p>Čavka se žestoko borio da Pešalov u Hrvatskoj ima uvjete kao i drugi vrhunski sportaši. Uspio je, iako je prošao trnovit put neshvaćanja da je Pešalov istinska sportska zvijezda u sportu koji je otpočetka u olimpijskom programu. Sad kaže:</p>
<p>- Od siječnja ove godine zadovoljni smo statusom. Hrvatski je olimpijski odbor ispunio sve što je obećao i nemam pritužbi. Malo su mi sumnjive ove nagrade za medalje, nije Vlada baš čvrsto stala iza najavljenih iznosa, sumnjičav je Čavka.</p>
<p>I, za kraj, jedna molba:</p>
<p>- Zamolio bih sve da se Pešalov tretira kao Hrvat porijeklom iz Bugarske. Osvoji li medalju, zavijorit će se hrvatska zastava, a ne bugarska. Ne znam, nije mi jasno zašto se oko svega dizalo toliko buke. Vidjet ćemo kako će proći oni koji su bili protiv Pešalovljevog odlaska na Olimpijske igre...</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Filipović se zagrijava za K-1</p>
<p>Mirko Filipović će se 9. listopada u japanskoj Fukuoki, na polufinalnom turniru najprestižnijeg svjetskog natjecanja u borilačkim vještinama - Grand Prix K-1 - s osam boraca nadmetati za dva mjesta u finalu K-1 turnira / Lani je u Filipović u finalu K-1 izgubio tehničkim nokautom od Nizozemca Hoosta</p>
<p>ZAGREB, 3. rujna</p>
<p> - Nastup na reviji dvoboja u tajlandskom boksu, u petak u zagrebačkom Sportskom domu, odnosno brza i efektna pobjeda protiv Britanca Stuarta Greena, za našeg je ponajboljeg borca Mirka Filipovića bila tek zagrijavanje za mnogo važniji i ozbiljniji ulazak u ring koji ga 9. listopada očekuje u japanskoj Fukuoki. Riječ je o polufinalnom turniru najprestižnijeg svjetskog natjecanja u borilačkim vještinama - Grand Prix K-1 - koje će se 12. prosinca održati u Tokyju. Filipović će u Fukuoki nastupiti u konkurenciji osam boraca (među kojima je i pobjednik europskih K-1 kvalifikacija sa zagrebačke priredbe, Švedanin Björn Krut), a samo će finalisti izboriti pravo nastupa na Grand Prix K-1 turniru.</p>
<p>Prvi Grand Prix K-1 turnir održan je 1993. godine, na inicijativu privatnih japanskih poduzetnika, kao natjecanje najboljih svjetskih majstora u borilačkim vještinama (bez obzira na kategoriju), a po pravilima koja objedinjavaju osnovne odlike više vještina (boks, kick-boxing, tajlandski boks, karate, kenpo, kung fu...). Naslov pobjednika na prvom K-1 okupljanju pripao je našem Branku Cikatiću, koji je početkom devedesetih bio u naponu snage. Kasnije se Cikatić povukao iz ringa, a njegovo je mjesto od hrvatskih boraca zauzeo Mirko Filipović. Medutim, Filipoviću zasad nije uspjelo osvojiti prestižni K-1 naslov, iako je ubilježio nekoliko vrlo impresivnih nastupa, kojima se svrstao u sam svjetski vrh kad su u pitanju K-1 turniri.</p>
<p>Nakon Cikatića, naslovom najboljeg svjetskog borilačkog majstora dvije se godine zaredom kitio i danas vrlo cijenjeni Nizozemac Peter Aerts. Nizozemsku je dominaciju nakratko, 1996. godine, prekinuo nedavno preminuli Švicarac Andy Hug, da bi posljednja tri Grand Prix K-1 turnira ponovno pripala Nizozemcima - 1998. je još jednom slavio Aerts, a 1997. i 1999. godine titulu je ponio njegov tamnoputi sunarodnjak Ernesto Hoost. </p>
<p>Najbolji hrvatski plasman nakon Cikatićeve pobjede ubilježio je upravo Filipović (svojedobno je trenirao u Cikatićevom klubu, no prije nekoliko godina njih su se dvojica rastala u svađi, a u međuvremenu su završili i na sudu), koji je u prošlogodišnjem finalu izgubio tehničkim nokautom od Hoosta.</p>
<p>Da bi uopće došao u priliku uzvratiti Hoostu za prošlogodišnji poraz, Filipović će se prvo morati probiti najmanje do finala u Fukuoki, a za suparnik će, osim već spomenutog Kruta (120 kg i 200 cm), imati Bjelorusa Andreja Dudka, japanskog borca Amadu, Mostarca s njemačkom putovnicom Stefana Leku, Brazilca Glaubea Feitosu, pobjednika afričkih K-1 kvalifikacija (u Zagrebu su u petak održane europske izlučne borbe, na kojima je naš Dražen Ordulj zastao uz polufinalu), te još jednog borca koji će dobiti pozivnicu organizatora. U prvom kolu našeg Filipovića očekuje ogled protiv Brazilca Feitose.</p>
<p>Prođe li Filipović polufinalni turnir u Fukuoki, na Grand Prix K-1 turniru, koji će se održati u tradicionalno rasprodanoj dvorani »Tokyo Dome« (55.000 mjesta na tribinama), već ga očekuju Ernesto Hoost, Japanac Musashi, Francuzi Jerome Le Banner i Cyril Abidi te Brazilac Francisco Filho.</p>
<p>Slobodan Mufić</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Kafeljnikov ne zna s Hrbatyjem</p>
<p>Popis nositelja na »U.S. Openu« počeo se osipati: u 2. kolu otpao je Mark Philippoussis, a u šesnaestini finala Jevgenij Kafeljnikov, Tim Henman, Conchita Martinez i Ana Kurnjikova / Kreće i šestero hrvatskih juniora</p>
<p>NEW YORK, 3. rujna</p>
<p> - Dva dana nakon poraza Amerikanca Andrea Agassija, prvog nositelja, popis favorita na ovogodišnjem »U.S. Openu« počeo se ozbiljno osipati, dotle da su u gornjem dijelu ždrijeba ostala još samo trojica. Nove žrtve na toj listi bili su Rus Jevgenij Kafeljnikov i Britanac Tim Henman, koji su eliminirani u šesnaestini finala, a na izlaznim vratima priključio im se i Australac Mark Philippoussis, kojeg je u zbog kiše odgođenom susretu 2. kola izbacio Amerikanac Gambill. Ništa manje iznenađenja nije bilo kod tenisačica, jer su otpale dvije favoritkinje: Španjolku Conchitu Martinez izbacila je Ruskinja Dementijeva, a Ruskinju Kurnjikovu sve bolja Belgijanka Henin.</p>
<p>Najveću senzaciju načinio je Slovak Dominik Hrbaty, koji je pobjedom 6-4, 7-6, 6-1 nastavio više nego uspješnu tradiciju u susretima s Kafeljnikovim. U međusobnim susretima sad vodi 6-1 (ove godine 3-0) i očito mu odgovara igra ruskog tenisača, koji je lani na »U.S. Openu« bio polufinalist. Hrbaty, pak, na ovom turniru nikad nije prošao 2. kolo, no već sad ima tri pobjede, jer je prije Kafeljnikova svladao Ivaniševića i Marokanca Alamija.</p>
<p>U osmini finala Hrbaty će se sastati s Nizozemcem Richardom Krajicekom, koji je također izbacio nositelja: on je sa 6-4, 3-6, 4-6, 7-5, 7-5 pobijedio Tima Henmana. Dvoboj je trajao tri sata i 24 minute i bio je jedan od najboljih na ovogodišnjem turniru, s relativno malo neforsiranih grešaka. Do pobjede je mogao stići i Henman, ali je u važnim trenucima odigrao lošije: u četvrtom setu je kod 5-5 imao 30-0, ali je u idućih šest poena napravio tri dvostruke servis-greške (ukupno ih je imao 17), a kod 5-5 u petom setu nije iskoristio 15-30. Inače, Krajiceku je »U.S. Open« jedini »Grand Slam« turnir na kojem nikad nije stigao do polufinala.</p>
<p>Muški turnir ostao je i bez odličnog servera Marka Philippoussisa, koji je protiv Amerikanca Gambilla izgubio 4-6, 4-6, 4-6 a da nijednom nije napravio »break«. </p>
<p>- Gambill je igrao sjajno. Ja sam imao neke šanse, ali je u pravilu odgovorio odličnim servisom. Čak i kad je morao ubaciti drugi servis pogodio bi liniju, rekao je Philippoussis</p>
<p>Kod tenisačica, Ana Kurnjikova zaustavljena je već u šesnaestini finala pošto ju je sa 6-4, 7-6 svladala Belgijanka Justine Henin, igračica koja će za koju godinu vjerojatno ući među deset najboljih na WTA-listi.</p>
<p>- Svima se sviđa Anin izgled, ali ja nisam ovdje zbog predstave, nego zbog tenisa, rekla je Henin.</p>
<p>Uz Kurnjikovu, otpala je i Španjolka Conchita Martinez, dvostruka polufinalistica ovog turnira, koja je protiv Ruskinje Dementijeve imala velikih problema s grčevima u nogama. </p>
<p>Što se tiče juniorskog turnira, hrvatski tenis bit će zastupljen sa šestero natjecatelja. Najviše se očekuje od Marija Ančića, četvrtog nositelja, koji na startu igra protiv Austrijanca Mirnegga. Ivana Cerovića čeka Slovenac Jurman, Ivana Stelka Švicarac Valent,šesti nositelj, a Roka Karanušića Amerikanac Amritraj. Kod juniorki, Matea Mezak, 15. nositeljica, u 1. kolu igra s Mađaricom Magas, dok će Ivana Abramović na Aniko Kapros, također Mađaricu, drugu nositeljicu. </p>
<p> • Rezultati, pojedinačno, tenisači, 2. kolo: Gambill - PHILIPPOUSSIS (15) 6-4, 6-4, 6-4;</p>
<p>šesnaestina finala: Clement - Arazi 4-6, 6-2, 6-3, 4-6, 0-1, predaja, Pavel - Golmard 6-2, 4-1, predaja, HEWITT (9) - Novak 6-3, 6-3, 6-3, ENQVIST (7) - Rios 7-5, 7-5, 6-3, SAMPRAS (4) - Calleri 7-6 (5), 7-6 (3), 6-3, H. Lee - Schüttler 6-2, 3-6, 6-4, 6-4, Krajicek - HENMAN (11) 6-4, 3-6, 4-6, 7-5, 7-5, Hrbaty - KAFELJNIKOV (5) 6-4, 7-6 (5), 6-1;</p>
<p>tenisačice, šesnaestina finala: CAPRIATI (15) - Gersi 6-2, 6-3, V. WILLIAMS (3) - Shaughnessy 7-6 (3), 6-1, TAUZIAT (8) - J. Lee 6-3, 6-2, Dementijeva - MARTINEZ (7) 6-4, 6-1, Osterloh - Asagoe 7-5, 6-0, HUBER (10) - Lihovceva 6-2, 6-3, PIERCE (4) - Raymond 6-4, 7-6, S. WILLIAMS (5) - Casoni 6-4, 6-2, Dokic - Schiavone 7-6, 7-6, Henin - KURNJIKOVA (12) 6-4, 7-6 (5), DAVENPORT (2) - Tanasugarn 6-2, 6-1;</p>
<p>parovi, tenisačice, šesnaestina finala: Križan, Seljutina (15) - Kostanić, Snyder 7-5, 6-4, Navratilova, Sanchez Vicario - Capriati, Kurnjikova (15) 7-5, 6-0. (ir)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Bjelorusi zlato nagrađuju sa apartmanom i 60.000 USD</p>
<p>MINSK, 3. rujna</p>
<p> - Bjelorusija je posljednja bivša ruska republika koja je obznanila visinu nagrada za osvajače medalje na Olimpijskim igrama u Sydneyu.</p>
<p>Bjeloruski sportaš koji osvoji zlatno odličje biti će bogatiji za 60.000 dolara, srebro vrijedi 40.000, a bronca 22.500 »zelenih novčanica«. </p>
<p>»Zlatnim« olimpijcima obećani su i besplatni apartmani, dok će osvajači srebrnih i bronačanih odličja biti oslobođeni plačanja poreza za kupovinu apartmana, koji se grade u posebnom olimpijskom kompleksu u Minsku. </p>
<p> Dužnosnici Bjeloruskog olimpijskog saveza očekuju 15 odličja u Sydneyu, čime bi izjednačili učinak iz Atlante, gdje je Bjelorusija osvojila jednu zlatnu, šest srebrnih i osam bronačanih medalja. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="24">
<p>Ivan Pavao II. beatificirao Pija IX. i Ivana XXIII zvanog »dobri Papa«</p>
<p>Uz tri svećenika, nakon pola stoljeća beatificirana i dvojica papa / Proglašenju Pija IX. blaženim usprotivili se židovski, te neki talijanski krugovi smatrajući ga protivnikom ujedinjenja Italije </p>
<p>RIM, 3. rujna</p>
<p> - Ivan Pavao II. beatificirao je u nedjelju na Trgu sv. Petra u Vatikanu pred oko sto tisuća hodočasnika dvojicu papa - Pija IX. (1792-1878) »voljenog, ali i omraženog i klevetanog«, i Ivana XXIII. (1881-1963) zvanog Dobri Papa, te trojicu svećenika. Nedjeljna beatifikacija, kojoj su prethodile žučne rasprave, prvo je proglašenje blaženim nekog pape nakon pola stoljeća. U nedjelju su beatificirani i svećenici: Talijan Tommaso Reggio (1818-1901), Francuz Guillaume-Joseph Chaminade (1761-1850) i Irac Columban Marmion (1858-1923). </p>
<p> Govoreći o dvojici beatificiranih papa, pokretača dvaju Vatikanskih koncila koji su donijeli gotovo oprečne zaključke, Ivan Pavao II. rekao je da su bili različiti, ali se njihova djela moraju promatrati u vremenu u kojem su živjeli. </p>
<p> Pio IX. bio je veliki zaštitnik Katoličke crkve u trenucima njezine moguće krize i gubljenja svjetovne vlasti papa. »On je uvijek znao apsolutno prvenstvo dati Bogu i duhovnim vrijednostima«, istaknuo je Ivan Pavao II. za rituala beatifikacije. »Bio je voljen, ali i omražen i oklevetan, ali upravo u tim kontrastima najbolje je svijetlila njegova vrijednost«, rekao je Papa. </p>
<p> Privržen Djevici Mariji Pio IX. proglasio je dogmu o bezgrešnom začeću, kazao je papa Ivan Pavao II. i naglasio da beatifikacijom Pija IX. Crkva ne obilježava njegove povijesne trenutke i poteze već ističe njegove vrline. Ivana XXIII. ili »Dobrog Papu« pamti se po njegovu nasmijanom licu i »objema raširenim rukama za zagrljaj cijelog svijeta«, rekao je Ivan Pavao II. »Novost koju je Ivan XXIII. unio ne odnosi se na doktrinu, nego na način kako ju je znao iznositi. Nov je bio način obraćanja i djelovanja, nova simpatičnost kojom se približavao običnim ljudima ali i svjetskim moćnicima«, kazao je Ivan Pavao II. </p>
<p>Za Drugi vatikanski koncil koji je sazvao blaženik Ivan XXIII. sadašnji je Papa kazao da je bio početak nade za kršćane i čovječanstvo. </p>
<p> Pio IX., međutim, bio je posljednji papa -kralj, posljednji poglavar Rimokatoličke crkve koji je obnašao i svjetovnu vlast. Njegovoj beatifikaciji usprotivile su se židovske zajednice, jer je taj papa bio naredio otmicu i krštenje jednog židovskog dječaka (Edgarda Mortaru), što je, prema ocjeni mnogih, bio uvod za kasnija proganjanja Židova. No, postupku su se usprotivili i određeni talijanski krugovi koji su Pia IX. smatrali protivnikom ujedinjenja Italije. Bio je poglavar Katoličke crkve od 1846. do 1878. a kad su »bersaglieri« ušli u Rim 1870. nakog čega je ujedinjena cijela Italija, Pio IX. povukao se u Vatikan i nije htio priznati Kraljevinu Italiju. Izgubio je svjetovnu vlast, odnosno bio je posljednji papa - kralj.</p>
<p> Proces za njegovu beatifikaciju trajao je najdulje - 93 godine. Postao je blaženim jer je čudom izliječena jedna časna sestra koje mu se obraćala u molitvi, a liječnici su 1986. priznali to ozdravljenje kao neobjašnjivo. </p>
<p> Papa Ivan XXIII. bio je poglavar Katoličke crkve samo pet godina (od 1958. do 1963.), ali je uspio uvesti mnoge promjene u Rimokatoličkoj crkvi. Pokrenuo je Drugi vatikanski koncil 1959. čiji završetak nije uspio dočekati. (Drugi vatikanski koncil zaključio je Pavao VI. koji je 1965. prihvatio i poziv Koncila i pokrenuo proces beatifikacije Ivana XXIII.), te je ušao u povijest i po svojim pismima Hruščovu i Kennedyju pozivajući ih na mir. Njegova glavna enciklika »Pacem in terris« je, kako naslov kaže, posvećena miru na Zemlji. U proljeće 1999. liječnici su priznali da je časna sestra Caterina Capitani, koja mu se obraćala u molitvi, ozdravila na medicinski neobjašnjiv način. </p>
<p> Inače jedan papa, bio je to Pio X., posljednji put je beatificiran prije otprilike pola stoljeća, a blaženim ga je proglasio Pio XII. </p>
<p> Nedjeljnim beatificiranjem pet osoba stiglo se do 990 blaženika koje je proglasio Ivan Pavao II. Njegovi prethodnici su u četiri stoljeća proglasili ukupno 808 blaženika. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Šešeljevi radikali zaoštravaju odnose s lijevom koalicijom</p>
<p>BEOGRAD, 3. rujna</p>
<p> - Jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević i njegove stranke ljevice imaju sve više problema sa Srpskom radikalnom strankom (SRS) Vojislava Šešelja, koja je nezadovoljna uvjetima predizborne kampanje i prijeti otkazivanjem lojalnosti koalicijskim partnerima. Najnoviji javni dokaz »pucanja« unutar »crveno-crne koalicije« ostavka je radikalskih predstavnika u Upravnom odboru Radio- televizije Srbije (RTS). Beogradski Radio-Index je u subotu objavio priopćenje predsjedničkog kandidata radikala, sadašnjeg potpredsjednika jugoslavenske vlade, Tomislava Nikolića i srbijanskog ministra za informiranje Aleksandra Vučića o podnošenju ostavke na članstvo u Upravnom odboru RTS-a zbog toga što se u programima kuće »favoriziraju« Socijalistička partija Srbije i Jugoslavenska ljevica.</p>
<p>Državni mediji nisu objavili ovu vijest, već na prigovore radikala da su njihovi kandidati zapostavljeni u programima RTS-a ističu da ova stranka duguje za objavljivanje svojih spotova 42 milijuna dinara (oko 1,5 milijuna DEM po crnom tečaju). Nikolić i Vučić su to demantirali i zatražili od RTS-a da objavi ugovor o suradnji sa SRS-om. Šešelj i Nikolić već su nekoliko puta javno iskazali nezadovoljstvo načinom kako državni mediji prate njihovu predizbornu kampanju. Zaprijetili su da bi SRS mogla proglasiti rezultate izbora nevažećim, ukoliko stranke »lijevog bloka«, uz pomoć državnih medija, nastave održavati neregularne uvjete kampanje i ako pokušaju falsificirati izborne rezultate. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Saddam Hussein boluje od raka?</p>
<p>DUBAI, 3. rujna</p>
<p> - Irački predsjednik Saddam Hussein boluje od raka limfnih čvorova, a članovi njegove obitelji formirali su obiteljsko vijeće kojim predsjedava jedan od njegovih sinova, a koje bi preuzelo vlast u zemlji ako šef države umre, piše u subotu jedan arapski dnevnik koji izlazi u Londonu. Pozivajući se na jednog iračkog liječnika »koji uživa veliki ugled«, dnevnik Asharq al-Awsat piše da je povjerenstvo na čelu s osobnim tajnikom iračkog predsjednika Abedom Hmudom izabralo liječničku ekipu od trojice francuskih specijalista, jednog Nijemca i jednog Šveđanina, koja će se brinuti o zdravlju Saddama Husseina. Jedna od predsjedničkih palača u predgrađu Bagdada pretvorena je u privatnu kliniku s medicinskom opremom dovezenom iz Jordana potrebnom za liječenje iračkog predsjednika, tvrdi liječnik koji trenutačno sudjeluje na jednom medicinskom kolokviju u inozemstvu, piše dnevnik Asharq al-Awsat. List tvrdi da je Saddam Hussein pristao na kemoterapiju nakon što je počeo osjećati bolove u zglobovima, probleme s disanjem te slabljenje vida i povremene gubitke pamćenja. Irački »neovisni« izvori, na koje se poziva list, tvrde da je Saddam Hussein na jednom obiteljskom sastanku odredio svog mlađeg sina Usaja za šefa »vijeća« koje bi upravljalo zemljom ako on umre ili ne bude u mogućnosti obnašati svoju dužnost. Zapadni tisak je dosad u nekoliko navrata pisao da Saddam Hussein boluje od raka, što su iračke vlasti uvijek opovrgavale. Irački predsjednik je prije nekoliko godina preplivao Tigris kako bi demantirao informacije u zapadnom tisku o njegovu zdravstvenom stanju. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Mesić na Milenijskom zasjedanju UN-a u New Yorku od 4. do 9. rujna</p>
<p>ZAGREB, 3. rujna</p>
<p> - Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić s najbližim suradnicima putuje u ponedjeljak u New York, gdje će sudjelovati na Milenijskom zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Riječ je o dosad najvećem međunarodnom skupu šefova država i vlada u središtu Ujedinjenih naroda na East Riveru. Okupit će se više od 180 čelnih ljudi svih zemalja članica UN-a kako bi tijekom dva dana progovorili o najvažnijim političkim, socijalnim, gospodarskim, sigurnosnim i kulturološkim pitanjima suvremenog svijeta. Premda će milenijski skup šefova država biti ponaprije protokolaran, mnogi će šefovi delegacija iskoristiti boravak u New Yorku za niz bilateralnih susreta i razgovora. </p>
<p>Program boravka hrvatskog predsjednika u New Yorku bogat je događajima, susretima i razgovorima. U utorak, 5. rujna, predsjednik Mesić sudjelovat će na međunarodnom molitvenom doručku u hotelu »Waldorf Astoria« što se upriličuje za predsjednike država i vlada, ministre vanjskih poslova i stalne predstavnike pri Ujedinjenim narodima. Istoga dana Mesić se sastaje s jordanskim kraljem Abdulahom II. a nakon toga razgovarat će i s ukrajinskim predsjednikom Leonidom Kučmom.</p>
<p>Hrvatski predsjednik će u utorak poslijepodne predati hrvatski poklon Ujedinjenim narodima - skulpturu »Djevojka s lutnjom« Ivana Meštrovića. Tom prigodom Mesić će razgovarati i s Kofijem Annanom, glavnim tajnikom UN-a, a navečer je predviđen susret s hrvatskim iseljenicima koji žive u New Yorku i okolici. </p>
<p>U srijedu, 6. rujna, predsjednik Mesić se ponovo sastaje s Annanom. U stanci prvog dana Milenijskog zasjedanja Opće skupštine UN-a, hrvatski će predsjednik razgovarati s palestinskim čelnikom Yasserom Arafatom, egipatskim ministrom vanjskih poslova Amrom Musom te s brazilskim predsjednikom Antonijem de Olivierom Marcielom.</p>
<p>U sklopu bilateralnih susreta, predsjednik Stjepan Mesić sastaje se s mađarskim kolegom Ferencom Madlom, te s iranskim šefom države Mohammadom Khatamijem. </p>
<p>Mesić će u četvrtak, 7. rujna, razgovarati s Petruom Lucinschim, predsjednikom Moldove, a prijepodne će se s govornice Opće skupštine UN-a obratiti sudionicima Milenijskog zasjedanja i iznijeti hrvatske poglede na neke od najvažnijih problema suvremenog svijeta. </p>
<p>Predviđa se da će predsjednik Mesić tijekom boravka u Sjedinjenim Državama obići Sveučilište Yale, a gostovat će i na nekoliko ručkova i primanja što ih priređuju drugi šefovi država ili vlada koji sudjeluju na Milenijskom zasjedanju Opće skupštine UN-a. </p>
<p>Zbog štednje predsjednik Mesić i njegova pratnja putuju redovitim zrakoplovnim linijama. (A. M.)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Verheugen za referendum o proširenju Unije! </p>
<p>EVIAN, 3. rujna</p>
<p> - Njemačka bi trebala održati referendum o primanju novih članica u Europsku uniju, izjavio je dužnosnik Europske komisije za proširenje prema Istoku Günter Verheugen. Time je podigao temperaturu na neformalnom sastanku petnaest europskih šefova diplomacije, koji je proteklog vikenda održan u francuskom odmaralištu Evianu. Na takvu Verheugenovu izjavu odmah je reagirao predsjednik Europske komisije Romano Prodi i pozvao na razgovor tog eurokrata, zaduženog za pregovore s bivšim komunističkim blokom.</p>
<p> »Predsjednik Romano Prodi bio je više nego iznenađen«, komentirao je događaje u Evianu glasnogovornik Europske komisije. Štoviše, Prodi je, prema riječima glasnogovornika, zahtijevao od Verheugena da glasno i razgovijetno potvrdi da su takvi prijedlozi isključivo njegovi privatni, a nikako službeni stavovi Bruxellesa. »To je pravi potres«, komentirao je neimenovani diplomat u Evianu. </p>
<p>Neki među europskim diplomatima, pak, procjenjuju da Verheugenove riječi zapravo potječu od njemačkoga kancelara Gerharda Schrödera i da su probni balon kako bi se pomaknuli rokovi za primanje novih članica u EU. Njemačka, kao glavni pokretač i financijer političko-ekonomskih integracija unutar, ali i izvan Europske unije, navodno strahuje od troškova proširenja prema bivšem europskom Istoku. Berlin, opterećen troškovima ekonomske obnove bivše istočne Njemačke, boji se da bi on morao ponijeti najveći dio financijskog tereta projekta proširenja Unije. </p>
<p>Da bi razbili svaku sumnju, njemački su dužnosnici vrlo brzo javno odbacili mogućnost da bi Verheugenove izjave bile odraz berlinskih gledišta. Osim toga, njemački zakon ne predviđa oblike tzv. neposredne demokracije tipa referenduma. Naknadno se oglasio i sam Verheugen rekavši da EU, »a osobito Njemačka, ne smiju ponoviti pogreške kao s uvođenjem eura. Jedinstvena valuta uvedena je iza leđa naroda«. Naglasivši da je u Njemačkoj zagovarao i referendum o euru, Verheugen je oprezno dodao da je ideja o referendumu za proširenje »zapravo hipotetska«. (Reuters/V. D.)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Deseci tisuća veterana Zaljevskog rata polako umiru od zračenja</p>
<p>Tvrdi to Dr. Asaf Duraković američki profesor medicine i bivši pukovnik američke vojske / On je ,navodno, morao napustiti Sjedinjene Države, jer je, kako tvrdi, njegovo istraživanje nekome tamo jako smetalo / Najveći postotak oboljelih od Zaljevskog sindroma utvrđen je među britanskim inženjercima, koji su micali iračke tenkove što su ih pogodile granate preparirane osiromašenim uranom</p>
<p>LONDON, 3. rujna</p>
<p> - Zaljevski sindrom postoji, a uzrokuje ga radioaktivno zračenje, utvrdio je američki profesor medicine i bivši pukovnik američke vojske, dr. Asaf Duraković. On je u međuvremenu morao napustiti SAD, jer mu je rečeno da mu je život ugrožen ako nastavi sa svojim istraživanjima. Njegovo otkriće pogađa britansku i američku vladu koje tvrde da Zaljevskog sindroma nema. </p>
<p>Dr. Duraković je otkrio da u tijelima bivših američkih i britanskih vojnika koji su prije deset godina sudjelovali u Zaljevskom ratu do danas postoji neprihvatljivo visoka razina osiromašenog urana. On tvrdi da zato deseci tisuća tih vojnika sada polako umiru od radioaktivnog zračenja. To zračenje, smatra on, potječe od granata ojačavanih osiromašenim uranom, kakve su se koristile u Pustinjskoj oluji. </p>
<p>Dr. Duraković je profesor nuklearne medicine na sveučilištu Georgetown u Washingtonu, a prije toga radio je kao visoki stručnjak za nuklearnu medicinu američke vojske.</p>
<p> Njegove nalaze o nedopustivo visokoj razini osiromašenog urana u zaljevskih vojnika potvrdilo je nekoliko nezavisnih stručnjaka. No ta su otkrića neugodna za britansko Ministarstvo obrane i američki Pentagon koji su do sada uvijek odbijali ispitati eventualnu prisutnost osiromašenog urana u tijelima zaljevskih veterana. Duraković tvrdi da je morao napustiti Sjedinjene Države jer je njegovo istraživanje »nekome tamo jako smetalo«.</p>
<p>Proteklog vikenda, dr. Duraković je svoje nalaze trebao izložiti pred istaknutim svjetskim znanstvenicima na konferenciji Europskog udruženja za nuklearnu medicinu u Parizu. Ispitujući s ekipom američkih i kanadskih stručnjaka 17 bivših vojnika Zaljevskog rata, on je kod čak dvije trećine njih pronašao osiromašeni uran u mokraći i kostima. </p>
<p>Osiromašeni uran koristi se inače pri izradi oružja. Upotrebljava se za ojačavanje vrha granata kako bi mogle probiti i najčvršće oklope, poput tenkovskih. Najveći postotak oboljelih od Zaljevskog sindroma utvrđen je među britanskim inženjercima, koji su micali iračke tenkove što su ih pogodile granate preparirane osiromašenim uranom. Stradao je i nesrazmjerno velik postotak zdravstvenog osoblja na ratištu, koje je prvo došlo u dodir s ranjenim iračkim vojnicima i skidalo s njih odjeću. </p>
<p>Samo u Britaniji do sada je, kako se procjenjuje, od Zaljevskog sindroma umrlo više od 400 bivših vojnika koji su sudjelovali u Pustinjskoj oluji. Dr. Duraković je testirao jednog od preživjelih, Raya Bristowa, starog 42 godine, te utvrdio da devet godina nakon odlaska iz Zaljeva taj britanski vojnik nosi u svome tijelu stostruko veću količinu osiromašenog urana od dopuštene.</p>
<p>Dr. Asif Duraković tvrdi da su u tijelo vojnika kroz dišne puteve ušle sićušne čestice osiromašenog urana. On izaziva rak, teška oštećenja bubrega ili imunološke poremećaje zbog kojih ljudi počinju kopniti. Tijekom Zaljevskog rata bilo je ispaljeno više od 700.000 granata ojačanih osiromašenim uranom. Britanski list Sunday Times prenio je u nedjelju riječi dr. Durakovića koji je izjavio: »Sumnjam da će britansko Ministarstvo obrane ili Pentagon imati drskosti da dovedu u pitanje moje rezultate.</p>
<p> Ne mogu reći da je to jedini uzrok Zaljevskog sidroma, ali imamo sada jasne dokaze da je to vodeći činilac kod većine žrtava. Nadam se da će američka i britanska vlada konačno shvatiti kako korištenjem tog oružja praktički truju vlastite vojnike.«</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Hoće li Austrija zbog nuklearke u Temelinu blokirati ulazak Češke u EU?</p>
<p>Austrijski protivnici nuklearnih elektrana blokirali granicu s Češkom /Povod prosvjedu je najavljeno otvaranje, sredinom rujna, češke nuklearne elektrane Temelin, udaljene oko 50 km od austrijske granice / Česi odgovaraju da njihova elektrana zadovoljava najstrože kriterije sigurnosti te da nema nijedne konkretne službene austrijske primjedbe</p>
<p>ZAGREB, 3. rujna</p>
<p> - Austrijski protivnici atomske energije blokirali su u subotu od 12 do 17 sati tri najfrekventnija granična prijelaza između Češke i Austrije u znak protesta što Češka namjerava u toku ovog mjeseca pustiti u pogon prvi reaktor nuklearne elektrane Temelin u južnoj Češkoj. Organizatori protestne akcije, austrijsko udruženje koje se protivi uporabi atomske energije i udruženje gornjoaustrijskih mjesta i sela objasnili su svoju akciju, koju su najavili nekoliko dana ranije, strahom od Temelina jer im je, kako su rekli, još u živom sjećanju katastrofa u Černobilu i njezine tragične posljedice. Sva tri prijelaza bila su blokirana s većim brojem teških traktora, a demonstranti s transparentima na češkom i njemačkom jeziku »Stop Temelinu«, »Ne atomskoj energiji« i sličnima šetali su uz graničnu crtu. </p>
<p>Na sva tri prijelaza stvorene su kolone automobila duge nekoliko kilometara, a mnoge je policija usmjeravala na druge prijelaze. Austrijski aktivisti pobrinuli su se da oni koji su čekali u koloni dobiju hranu i piće za osvježenje, te im dijelili letke s antinuklearnim porukama i sadržajima. Nakon petosatne opsade granice, demonstranti su se povukli, a promet je normaliziran. Sukobi između austrijskih protivnika atomske energije i čeških vlasti traju već godinama. Budući da je puštanje u pogon Temelina, koji se nalazi oko 50 kilometara udaljen od austrijske granice, u više navrata odgađano zbog dodatnih sigurnosnih zahtjeva međunarodne atomske komisije, spor traje već godinama. </p>
<p>Kad je prije dva-tri mjeseca češka strana objavila da je počelo punjenje reaktora i da će Temelin biti pušten u rad u rujnu, akcije protivnika atomske energije su se pojačale, tako da je čak Austrija zaprijetila Češkoj da će, ako pusti u pogon Temelin, blokirati ulazak Češke u Europsku uniju. To je navelo češkog predsjednika Vaclava Havela da osobno telefonira austrijskom predsjedniku Thomasu Klestilu i da ga uvjeri da nije razumno povezivati puštanje Temelina, koje ima sve međunarodne licence o sigurnosti, s procesom uključivanja Češke u Europsku uniju. Dok se austrijski ekologisti, pa i službena Austrija snažno odupiru puštanju Temelina u pogon, Česi tvrde da je Temelin prošao sve sigurnosne provjere međunarodne komisije, da je od nje dobio »zeleno svjetlo« i da nema nikakva razloga za bojazan od mogućih kvarova. Česi austrijske pritiske povezane s prijemom Češke u EU smatraju ucjenjivačkima i kao takve ih odbacuju.</p>
<p>Austrijski ekologisti, ali i službeni predstavnici pokrajine Gornje Austrije smatraju uvredljivim i arogantnim izjavu češkog premijera Miloša Zemana koji je na austrijske zahtjeve da obustavi puštanje Temelina odgovorio kako ne namjerava udovoljiti tim zahtjevima i kako će njegov odgovor biti puštanje u pogon Temelina za 14 dana. Češki predstavnici ujedno smatraju zahtjeve austrijskih službenih predstavnika i ekologista dvoličnima. Jer, kažu Česi, Austrija je protiv atomske energije u Češkoj, ali istovremeno uvozi atomsku energiju proizvedenu u susjednoj Bavarskoj. Osim toga, Austrija dosad nije precizno obrazložila čega se zapravo boji, već se služi općim formulacijama o (ne)sigurnosti nuklearnih elektrana, iako Temelin udovoljava najstrožim sigurnosnim standardima. Uz to, kažu Česi, na sastanku bilateralne češko-austrijske komisije stručnjaka za Temelin nije s austrijske strane iznesen niti jedan zahtjev za odgodu ili zatvaranje Temelina. Niti je, kažu, Međunarodna agencija za atomsku energiju u Beču izrazila bilo kakve rezerve prema puštanju Temelina u pogon.</p>
<p>Nema sumnje da će napetosti i dalje potrajati, a austrijski ekologisti ne isključuju slične akcije i u buduće. No, Česi su odluči da polovicom rujna puste prvi blok Temelina u pogon, kako bi najskuplja češka energetska investicija konačno počela davati rezultate. </p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Američki crnci i Hispanoamerikanci rade više, a zarađuju manje od bijelaca </p>
<p>WASHINGTON, 3. rujna</p>
<p> - Godišnji prihodi prosječne američke obitelji srednje klase porasli su za 9,2 posto u razdoblju od 1989. do 1998. Podaci su to koje je objavio Institut za ekonomsku politiku, svojevrsni trust mozgova koji podupiru sindikati. Taj porast u kućnom proračunu rezultat je toga što zaposleni na poslu provode 6,8 posto više vremena u odnosu na prethodno razdoblje. Povrh toga, bolje prihode, i to ponajprije kod Afroamerikanaca i Hispanoamerikanaca, treba u prvom redu zahvaliti tome što više članova u obitelji zarađuje. Da žene i majke u tim obiteljima ne rade, prihodi bi porasli samo, ističe se u studiji Instituta za ekonomsku politiku, za 3,6 posto. Podaci američke vlade potvrđuju da radni tjedan radnika i dalje traje 43 sata, dok je broj sati koje udana žena provede na poslu od 1989. do 1998. porastao za pet posto. Iz studije Instituta za ekonomsku politiku proizlazi da afroamerička obitelj srednje klase radi 9,4 sati više u odnosu na bjelačku obitelj. Štoviše, američki crnci u svakom platnom razredu imaju više radnih sati u odnosu na bijelce, ističe ekonomist Larry Mishel, koji je sudjelovao u izradi spomenute studije. Iz toga dokumenta proizlazi da hispanoamerička obitelj srednje klase radi pet sati tjedno više u odnosu na bjelačku obitelj. Štoviše, Hispanoamerikanci s visokim prihodima rade više od svih etničkih zajednica. Njihov je radni tjedan duži za 12,9 sati u odnosu na bijelce s visokim primanjima, ističe se u studiji. Ti se podaci temelje na statistikama kojima raspolaže Ministarstvo rada, a bit će objavljeni u redovnom izvješću u siječnju. </p>
<p>Dok zagovornici radničkih prava te prekovremene radne sate smatraju nužnošću da bi se održao ekonomski standard, predstavnici poslovnoga svijeta to nazivaju ostvarenjem američkoga sna. Glavni ekonomist u američkoj Trgovinskoj komori Martin Regalia tvrdi da je veći broj radnih sati dobrovoljan izbor zaposlenih koji žele zaraditi više i ekonomski napredovati. »Velika je razlika između vlastitoga izbora da se danas trči brže kako bi se osigurala budućnost i prisilnoga trčanja da se održi korak«, rekao je Martin Regalia. Zaštitnici interesa radnika, međutim, takve komentare nazivaju smiješnima. Čitav niz nedavnih štrajkova protiv prekovremenoga rada potvrđuju da mnogi Amerikanci žele manje vremena provesti na poslu, a više s obitelji, tvrde zagovornici kraćeg radnog tjedna u SAD-u. Ministrica rada Alexis Herman istaknula je nedavno da od radničke Amerike dobiva upozorenja da »rade više, duže i teže« te da im treba »pomoć da bi uskladili radne i obiteljske obveze«. </p>
<p>U razdoblju od 1995. do 1999., nadnica po radnom satu porasla je za 2,6 posto godišnje, što je veliki porast u odnosu na prethodnih šest godina, navodi se dalje u studiji Instituta za ekonomsku politiku. Plaće nekvalificiranoj radnoj snazi porasle su za 9,3 posto, dok su najbolje plaćeni radnicima u proteklih pet godina zaradili 8,5 posto više. U 1989. godini, 19,6 posto američke djece bilo je siromašno, što je do 1998. smanjeno na 18,9 posto djece na rubu gladi. To je zabrinjavajući porast u odnosu na 1979. godinu kada američke statistike bilježe 16,4 posto siromašnih mališana. (AP/VD)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Radikalni islamisti žele u Uzbekistanu osnovati »Ferganski kalifat«</p>
<p>Taškent zove Moskvu da intervenira, no Rusija, nakon Afganistana i Čečenije, bježi od novog rata protiv islamista </p>
<p>MOSKVA, 3. rujna (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Tek uz pomoć topništva, graničarima Kirgistana uspjelo je minulog vikenda zaustaviti novi ulazak naoružanih postrojbi radikalnih islamista koji preko susjednog Tadžikistana pristižu iz Afganistana. Istovremeno, i oružanim snagama Uzbekistana uspjelo je izolirati veće skupine islamskih boraca nedaleko od glavnog grada Taškenta, ali i u Ferganskoj dolini gdje se borbe vode gotovo tri tjedna. Vijesti o borbama u Kirgistanu i Uzbekistanu u Moskvi prate s povećanom pozornošću ne samo stoga što je riječ o krvoproliću duž južnih granica Rusije već prije svega zbog opravdanog straha da bi njihova zemlja, nakon afganistanskog i još neokončanog čečenskog, mogla biti uvučena u novi rat.</p>
<p>Naime, Islamski pokret Uzbekistana (ISA) koji naoružava i obučava svoje ratnike u afganistanskim bazama pod kontrolom talibana i u visokim tadžikistanskim planinama, odakle ih povremeno upućuje u Kirgistan i Uzbekistan, ne taji svoje vojno-političke planove. Cilj im je stvaranje neovisne islamske države u Ferganskoj dolini koja se ne proteže samo na području Uzbekistana već manjim dijelom i na području Kirgistana i Tadžikistana. Uz to, prema nekim izvorima, 70 posto stanovništva Ferganske doline navodno podržava planove radikalnih islamista, što i nije malen broj, uzme li se u obzir da u toj dolini živi trećina od ukupno 25 milijuna stanovnika Uzbekistana.</p>
<p>Strah moskovske javnosti od postepenog uvlačenja Rusije u novi rat nije bez osnove. Prije svega, kao bivše sovjetske republike, Kirgistan, Uzbekistan i Tadžikistan članice su Zajednice neovisnih država koja je formirana umjesto raspalog SSSR-a, a prema ugovoru o kolektivnoj vojnoj sigurnosti, Rusija je obavezna priteći u pomoć svakoj državi članici ZND-a. Prošli tjedan, predsjednik Uzbekistana Islam Karimov hitno je zatražio vojnu pomoć od Moskve. Da izbjegne svoje izravno uvlačenje u rat slanjem vojnika, Putin i ruska vlada odobrili su zasad samo pružanje vojno-tehničku pomoći Uzbekistanu, u okviru koje je Moskva odmah počela i isporuku oružja Taškentu. Uzbekistan je istovremeno potpisao i s Pekingom ugovor o vojno-tehničkoj pomoć i slanju oružja, jer zbog vlastitih problema s radikalnim islamistima (duž granice s Kazahstanom) Kina je odmah pokazala razumijevanje za teškoće u kojima se našla vlast u Taškentu.</p>
<p>No i dalje ostaje otvoreno pitanje hoće li samo prodaja i isporuka oružja Uzbekistanu i Kirgistanu biti dovoljna da se spriječe planovi ISA-e. Upućeni tvrde da neće, i uvjeravaju da radikalni islamisti u Uzbekistanu i Kirgistanu sada vode samo »izviđačke borbe«, provjeravaju protivničke oružane snage, grade tajne baze i skladišta oružja i vrbuju borce, a u odlučujući rat za Fergansku dolinu namjeravaju krenuti tek iduće godine.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Zeman smijenio dvojicu savjetnika ali se nije riješio afere »Olovo« </p>
<p>Netko od Zemanovih savjetnika napisao je pamflet kojim se željelo diskreditirati potpredsjednicu parlamenta i vodeću političarku vladajuće Socijaldemokratske stranke (ČSSD) Petru Buzkovu</p>
<p>ZAGREB, 3. rujna</p>
<p> - Češki premijer Miloš Zeman, koji je praktički od dolaska na tu funkciju u latentnom sukobu s novinarima, koje je često nazivao pogrdnim imenima, ponovo je došao u žestok sukob s redakcijom najčitanijeg češkog dnevnika Mlada fronta Dnes i dvoje novinara. Povod je bio nastavak afere »Olovo«, koja je izbila prije tri mjeseca kad je redakcija tog lista objavila da je netko od Zemanovih savjetnika napisao pamflet kojim se željelo diskreditirati potpredsjednicu parlamenta i vodeću političarku vladajuće Socijaldemokratske stranke (ČSSD) Petru Buzkovu, koja je već dulje vrijeme najjači unutarstranački oponent premijeru Zemanu. Operacija je dobila kodno ime »Olovo«, po inicijalima Petre Buzkove što je i kratica latinskog naziva za olovo (Pb). U dokumentu koji je trebao u javnosti diskreditirati Buzkovu navode se optužbe da zanemaruje i maltretira svoju maloljetnu kćer, da je u mladosti bila prostitutka itd.</p>
<p>Kad je Mlada fronta Dnes otkrila postojanje takvog plana, pisanog na desetak stranica, i objavila ukratko njegov sadržaj, Buzkova je podnijela tužbu protiv nepoznatog počinitelja. Prve indicije vodile su prema ljudima iz Zemanova okruženja, prije svega prema njegovim savjetnicima. Zeman je osudio taj čin i najavio istragu i kažnjavanje krivaca, ali je ujedno optužio praški dnevnik da je sam inscenirao cijelu aferu, na što je redakcija oštro reagirala.</p>
<p>Nedavno je Zeman, kojemu je Buzkova jaka opozicija u vodstvu njegove stranke, čak izjavio kako cijela afera može Buzkovoj samo koristiti jer joj povećava popularnost među biračima, što je pred senatske i lokalne izbore, raspisane za 12. studenoga, i te kako važno. </p>
<p>Iako je vladin ured također podnio krivičnu prijavu protiv nepoznatog počinitelja, ali i protiv dvoje novinara koji su otkrili aferu, Zeman je izrazio uvjerenje kako iza afere stoje »one snage, koje žele naškoditi njegovoj Socijaldemokratskoj stranci uoči izbora«. Zeman je ujedno osudio pamflet protiv Petre Buzkove, čak je otpustio dvojicu svojih savjetnika koji su najsumnjiviji da su napisali taj tekst, ali se ipak nije ispričao Petri Buzkovoj. A mogući autori pamfleta nisu počinili krivično djelo čak ako su taj tekst napisali za vlastitu uporabu, već je krivično djelo počinjeno njegovim objavljivanjem i širenjem. A tko će za to biti okrivljen odlučit će u konačnici sud nakon provedenog istražnog postupka. Zato se Zeman i okomio na Mladu frontu Dnes, koja je tekst objavila i podnio krivične prijave protiv novinara koji su napisali novinski članak. </p>
<p>Sada se cijelim slučajem bavi policija, koja djeluje na temelju krivične prijave protiv nepoznate osobe koju je podnijela Petra Buzkova, ali i Zeman, odnosno njegov ured. Javnost je ogorčena zbog postojanja i objavljivanja tog pamfleta protiv Petre Buzkove koja je već godinama najpopularnija češka političarka, a osuđuju ga i političari iz većine stranaka. Oni smatraju da je to ispod razine političke borbe demokratskih stranaka, pogotovo što je taj pamflet po svemu sudeći pripremljen u vladajućoj stranci čija je istaknuta predstavnica i ocrnjena Petra Buzkova.</p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Milošević na Kosovo ne može ni »diplomatskim helikopterom«</p>
<p>Formalno-pravni status Kosova u najmanju se ruku može opisati čudnim / Na Kosovo bez dopuštenja civilnog upravitelja Bernarda Kouchnera ne može doći nijedan srbijanski političar / Beogradski analitičari upozoravaju da je prema rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti UN-a Kosovo »ostalo u sastavu Srbije i SRJ«</p>
<p>ZAGREB, 2. rujna</p>
<p> - Mogući posjet predsjednika SRJ Slobodana Miloševića Kosovu kao kandidata na predsjedničkim izborima, čiju je najavu novinarima dao njegov suradnik i potpredsjednik savezne vlade Nikola Šainović krajem prošloga tjedna, naišla je na iznenađenje u srbijanskim vladajućim i oporbenim krugovima. Ovaj se zaključak nameće iz komentara i analiza kojima je najava podvrgnuta u srbijanskom tisku, a iz kojih izbija nezadovoljstvo predizbornim političkim okolnostima na Kosovu.</p>
<p>Ako je suditi po izjavi koju je beogradskom dnevniku Glas javnosti dao neimenovani izvor blizak KFOR-u, Milošević bi mogao na Kosovo jedino pod uvjetom da se vozi u automobilu s diplomatskim tablicama koji se ne podvrgava kontroli, i da ga ne prepozna nijedan strani vojnik dok prelazi kontrolnu točku. Ovako, »Miloševiću ne bi pomogao ni 'diplomatski' helikopter«, odgovorio je izvor na provokaciju da je, unatoč svim prijetnjama, nedavno Gračanicu, u cilju predizborne kampanje, posjetila glavna tajnica Miloševićevih socijalista Gorica Gajević koristeći se diplomatskim automobilom i prijelazom Merdare. Inače, na Kosovo bez dopuštenja Bernarda Kouchnera, civilnog upravitelja Kosova ne može doći nijedan srbijanski političar, a povodom postavljanja nove međunarodne uprave u rudnicima Trepče nekolicini je Srba s Kosova, na čelu s bivšim direktorom Novakom Bijelićem, zabranjen ulazak na Kosovo. Zapadni političari, diplomati, vojnici i novinari tamo slobodno odlaze.</p>
<p>Formalno-pravni status Kosova u najmanju se ruku može opisati čudnim, što dokazuju i najnovije komplikacije vezane za jugoslavenske parlamentarne i predsjedničke izbore s kojima se susreće međunarodna uprava na Kosovu UNMIK. Beogradski analitičari upozoravaju da je prema rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti UN-a Kosovo »ostalo u sastavu Srbije i SRJ«, a iz teksta je doista vidljivo da se o Kosovu govori kao o sastavnom dijelu Jugoslavije. Ima nejasnoća i u Kumanovskom sporazumu, po kojemu se jugoslavenska vojska i policija povukla s Kosova poslije intervencije NATO-a. Tada je dogovoren i povratak izvjesnog dijela tih snaga, no nije precizirano vrijeme i okolnosti povratka. Bivši načelnik Generalštaba VJ i oporbeni čelnik Momčilo Perišić izjavio je da se posebne postrojbe VJ mogu vratiti na Kosovo samo na poziv međunarodne zajednice ili zapovjednika KFOR-a, i to s lakim naoružanjem. »Kosmetski odred mira«, posebna postrojba VJ pripremljena za povratak na Kosovo koja je proteklog tjedna izvela vježbu u blizini Pirota, naoružana je tenkovima, oklopnim transporterima, helikopterima.</p>
<p>Izvori bliski KFOR-u jasno napominju da bi u slučaju dolaska Slobodana Miloševića pod njihovu ingerenciju on odmah bio uhićen u skladu s haaškom optužnicom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije. Predstavnik za tisak vlade SAD-a Richard Baucher izjavio je kako službeni Washington uz pomoć međunarodnih mirovnih snaga neće dopustiti da Milošević kroči na kosovski teritorij jer on »pripada državi kojoj Milošević nije na čelu«. Kosovski Albanci u svom tisku tvrde kako nikad neće dopustiti da jugoslavenske vlasti organiziraju izbore u srpskim enklavama na Kosovu (oni spominju čak 500 glasačkih mjesta). Privremeno upravno vijeće Kosova također je odbilo mogućnost provođenja izbora. Albanski predsjednik Rexep Meidani pozvao je u nedjelju međunarodnu zajednicu da »jugoslavenskom predsjedniku uputi jasan i odrješit odgovor na njegove nakane da na Kosovu održi savezne izbore«. »Miloševićev režim je otvoreno počeo potkopavati rad međunarodnih misija i albanskih stranaka na Kosovu«, rekao je Meidani nakon sastanka s čelnikom kosovske misije OESS-a Daanom Evertsom. Privremeni upravitelj Kosova Bernard Kouchner svoju će konačnu odluku, javljaju agencije, donijeti početkom sljedećeg tjedna. Nema sumnje da na njegove procjene utječe s jedne strane stav Europske unije, u čijim krugovima ima pobornika ublažavanja sankcija i time cjelokupnog odnosa prema Miloševiću, a s druge rigidan i nepopustljiv stav američke administracije koja drži da korist od bilo kakvog popuštanja ima jedino Milošević, a ne narod u Srbiji. Srž problema nije samo u tome treba li zabraniti izbore ili riskirati nasilje na Kosovu, već i u nedefiniranim odnosno prikrivenim interesima različitih strana involviranih u kosovska zbivanja.</p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="35">
<p>Umirovljenička razmišljanja svakidašnja i poneko pitanje: Kako ostati živ do smrti?</p>
<p>Prihvaćam misao Jorge Sempruna: »Povijest ovog stoljeća krvavo je obilježena kobnom iluzijom komunističke avanture, koja je pobudila najčišće osjećaje, najnesebičnije zalaganje, najbratskije zanose, da bi skončale u najkrvavijem porazu, u najgnjusnijoj i najneshvatljivijoj društvenoj nepravdi u Povijesti.«</p>
<p>U »Novom smjeru hrvatske politike« piše i ovo: »Veliki broj ljudi prijevremeno je umirovljen ili je otišao u mirovinu dokupom staža ...« (a) »Cilj je (mirovinske) reforme da umirovljenik, s potrebnim radnim stažom i određene dobi, prima mirovinu dovoljnu za dostojanstven život.»</p>
<p>Sad bi bilo dobro malo se pozabaviti (poigrati) početkom (startom) i ciljem. Svoju trku sam pretrčao i kao umirovljenik 90-postotni invalid dobio kartu za kazalište. Poslije predstave izlazim, a prilazi mi muškarac četrdesetih godina, srednjeg rasta, prosječno dobrog izgleda i ishranjenosti, čvrstog i stabilnog hoda, gestikulira i zdravim rukama. Stajao sam, a on me skrušeno zamoli novac za večeru.</p>
<p>Pristojno odgovorim, da nema običaj pozitivno odgovarati na prosjačenje i davati novac, ali i da mu nemam što dati.</p>
<p>Tada se je malo razgoropadio i uz napomenu da kako takav »gospodin« kao ja nema novaca, izrekao i neke nepristojne riječi. A stvarno mi se dogodi, da ponekad na telefon odgovorim: »Ako prosjak može biti gospodin, onda sam to i ja«.</p>
<p> Zar da ne obučem na sebe, »u crnom mraku i paklu« kupljenu odjeću, pa da kao gospodin ne doživljavam neugodnosti, jer ako bih adekvatno hrani koju imam mogućnosti konzumirati nosio odjeću, onda bi to bili izlizani i iznošeni »canjki« u kojima se može prositi.</p>
<p>A onaj što me upita za novac, nije primijetio da je moja desna ruka proteza, a kad krenem da osjetno šepam, radi umjetnog kuka, desne i dovoljno metala sa trinaest vijaka u bedrenoj kosti lijeve noge.</p>
<p>Iz plaće koju sam imao proizašla je mirovina, a susjed me priupita da zašto se ne ljutim, na malu plaću, što sam je imao, a ne na mirovinu. Objašnjavam mu da sam bio aktivan sudionik u stvaranju plaća i da ne tražim ništa više od toga što mi pripada, ali da sam ljut do neba što mi je uredbom i zakonom mirovina nedopustivo previše umanjena. </p>
<p>Kazujem bratu da kod nas, sad po zakonu, tko ode pet godina ranije u mirovinu gubi 18 posto iznosa. On na to kaže da će to i njega pogoditi u Njemačkoj. Jasno kad se mi, gdje god je za čovjeka nepovoljnije želimo uspoređivati i koristiti zakone razvijenih europskih zemalja, ali da ni ja ni brat nemamo 60 posto mirovine naših pokojnih supruga u Hrvatskoj, a da naša sestra u Njemačkoj ima za svog pokojnog supruga (u prijedlogu zakona je bilo 30 posto za pokojnog bračnog druga ali zakon nije usvojen).</p>
<p>Što ja općenito o zakonima mislim? To sam jasno rekao u žalbi napisanoj 19. listopada 1987. g. (Prije toga sam dobio od Mirovinskog rješenje da po zakonu nema osnova za dodatak tuđe pomoći i njege).</p>
<p>»Ja ne želim dokazivati na zakon osnovanost moga zahtjeva ali znam da zakone treba čovjek prema stupnju svoga razvoja i da je bilo povijesnih razdoblja kad je čovjek čovjeka po zakonu smatrao za nečovjeka (lošije nego životinju) i uživao gledajući kako ga zvijeri razvlače u areni. Mene zanima moralni osnov mog zahtjeva, da mi omoguće pravo na život koji bi eventualno bio dostojan čovjeka«.</p>
<p>Potvrdu ovome smo kao invalidi rada grada Zagreba, dobili lani u Rimu, kad nam je rečeno da je evidentirana pogibija 500 lavova za vrijeme 100-dnevne proslave otvorenja Koloseuma, a i broja onih što pozdravljali: »Care-Bože pozdravljaju vas oni što odlaze u smrt« nema u evidenciji.</p>
<p>Kod nas je sad u pripremi, raspravi i usvajanju, a na ovom suvremenom stupnju razvoja Zakon o povećanju mirovina radi otklanjanja razlika u razini mirovina ostvarenih u različitim vremenskim razdobljima, koji će, ako se takav usvoji, po mom mišljenju, nanijeti veliku sramotu suvremenom, a jednom od najstarijih, divnom uljudnom, humanom i vrlo kulturnom europskom narodu.</p>
<p>Predsjednik Sabora kaže: »U aferi Stipetić ne mogu biti čisti računi i Budiša«, a može biti čist predlagač zakona kad utvrđuje da se mirovine ostvarene do 31. prosinca 1994. g. povećaju za 20 posto, ostvarene u 1995.g. za 18 posto, ostvarene u 1996. g. za 16 posto, ostvarene u 1997. g. za 14 posto i Skupština Matice umirovljenika Hrvatske, koja utvrđuje da se tim prijedlogom ne rješava usklađivanje mirovina i da ta povećanja trebaju biti za mirovine ostvarena do 31. prosinca1994.g. 38.32 posto za ostvarene u 1995. g. 32.49 posto, za ostvarene u 1996. 19.86 posto, za ostvarene 1997.g. 13.88 posto. Što je istinit izračun? Jedno ili drugo, a možda i oboje jer velika mnogo milijardska laž, ali dugoročno i kad se usvoji, vrlo teško ispravlja. Svatko može izračunati što znači broj umirovljenika iz naznačenih razdoblja pomnožen sa razlikom utvrđenim postocima.</p>
<p>Koji su to ljudi radili? To pravo izboreno pobjedom građani nisu dali ni zakonodavnoj ni izvršnoj vlasti, da odobri tako neravnopravan odlazak u mirovinu godinama unazad. Kako da za to nema moralne i kaznene odgovornosti?</p>
<p>Za nastalo stanje umirovljenici su u malom postotku odgovorni kao cjelina, ali ako su, neki sada u mirovini, pripremali sebi bolje uvjete pri umirovljenju, zaslužuju svaku osudu, jer umirovljenike se, u pravilu, ne može varati, pošto skoro i nema poslova koje netko sad obavlja, a da ga do jučer nije radio sadašnji umirovljenik. Radi toga mislim da je bliže istini utvrđen postotak povećanja što ga predlaže Matica umirovljenika Hrvatske.</p>
<p>Međutim, o kakvom se uopće povećanju radi? Ova povećanja su jednaka onim svakodnevnim, a naročito sezonskim, sniženjima, cijena u izlozima, s kojima smo svake godine mogli doći do cijene »ispod nule«, jer kroz godinu i godišnje doba idu na niže po 30, 40, 50 i 50 posto, više puta, ali nikad u izlogu nisam vidio kad je i za koliko cijena povećana, pa ne znam od koje je osnovice postotak sniženja.</p>
<p>Apsolutno je točno rekao to treba podržati, možda kao jedino ispravno, ravnatelj Uprave za financije i pomoćnik ministra rada i socijalne skrbi: »Ekonomska cijena smještaja u domu umirovljenika je od 3.000 do 3.600 kuna pa se nikako (moja napomena - za sad dok ekonomska cijena ne poraste) ne može govoriti o poskupljenju, nego o povećanju participacije za domove od 20 posto, a usklađivanjem troškova smještaja (moja napomena - do 100 posto cijene) nitko neće izgubiti pravo na smještaj (moja napomena - kad se kaže nitko, onda je to i onaj sad u domu, kao i onaj što ostvaruje pravo na smještaj, a sad je na čekanju). </p>
<p>Tako isto postoji za svakog od nas umirovljenika stečena i ozakonjen mirovina koja iznosi (ovo samo radi slikovitog prikaza, a zna se koliko je) 100 posto, a mi kod preuzimanja participiramo 50 posto. To znači da bi se mirovina prije trebala (kao ekonomska cijena doma) iskazati u stvarnom iznosu po zakonu i odluci Ustavnog suda, a onda govoriti o eventualnom povećanju. Što se mene osobno tiče, tada bih svojoj državi i ministarstvu svakih jedan posto priznao kao 10 posto povećanja. Živi bili pa vidjeli i postali potrošači, sada nam uskraćenih soba i usluga.</p>
<p>Kako i kada će to moći postati Barbara Pušić sa sadašnjom mirovinom 606.09 kn i zaštitnim dodatkom 450.86 kuna što je ukupno 1056.95 kuna. Kao invalidima i naknada za tjelesno oštećenje od 61.39 kuna. A, jadna , kao i mnogi drugi misli da će joj se mirovina od 1.siječnja 2001.g. povećati za 20 posto. Kad joj kažem da joj se prethodno mirovina mora povećati za iznos veći od mjesečnog zaštitnog dodatka 450.86 kuna ili blizu 75 posto, a da bi joj uslijedila prva povećanja osnovica se mora povećati za blizu 55 posto ona se čudi kako to može biti. Još napominje da njezin brat i supruga mu imaju svako pojedinačno manju mirovinu od nje, ali da nemaju zaštitni dodatak, pa kao da su u težoj situaciji od nje. Kažem joj: »Barice nemaju oni ni naknadu za tjelesno oštećenje i neka budu sretni, jer nisu invalidi, kao i zato što nemaju zaštitni dodatak pošto imaju ukupnu situaciju da ne mogu to ostvariti. Dalje napominjem da mene najviše zanimaju i zabrinjavaju oni što primaju zaštitni dodatak i dodatak za tjelesno oštećenje, a tih je više od 200.000.</p>
<p>Isto tako je pitanje kako će i svi što primaju sada mirovinu 1.434.17 kuna za puni staž i godine života, ako im se počne izračunavati povećanje na osnovi uplaćenih doprinosa za plaće, koja daje nižu mirovinu od ove.</p>
<p>Na razne načine se govori, i piše o mirovinama i umirovljenicima. Ponekad to čudno izgleda, a naročito kad se može razabrati da ponetko to tako razlaže kao da nikoga od bliske rodbine ili roditelja nije doživio kao umirovljenika ili da sam nikad neće u mirovinu.</p>
<p>A kako se mukotrpno dugogodišnjim teškim radom zarađuju one najniže mirovine i olako za kratko vrijeme previsoke, najbolje je izrazio Puntarićev Felix »Ja sam samo sjedio u klupi i dizao ruku kad su mi rekli. I gle što su mi sad natovarili ...« Slijedi karikatura osobe koja za sobom vuče vreću veću od sebe, a ispod tekst: »mali saborski zastupnik s prevelikom mirovinom«.</p>
<p>Postavljam si pitanje. Otkuda toliko umirovljenika? Kako su toliki otišli u invalidsku? Zašto ih je toliko u prijevremenoj? Zbog čega je tolikima dokupljen staž? Koliko ih je radilo puni staž? Nekako su to malo čudna pitanja, a naročito kad može izgledati da se postavljaju umirovljenicima. Kao da su oni sami sebi pisali i potpisivali rješenja, pa ih je toliko. Takvog ne znam i za njega nisam čuo. -Rješenja su međutim, uvijek izdavali po vladajućima ovlaštenim organi i ovlaštene osobe. Nisu valjda oni u invalidskoj bili članovi liječničkih komisija. Oni u prijevremenoj su oštećeni (sankcionirani po zakonodavcu). Za dokup staža zakonodavac (odnosno Mirovinski) određuje iznos po svom nahođenju (je li to malo ili puno njegova je stvar) i ako poslodavac i posloprimac tome ne mogu udovoljiti onda dokupa nema. A ako je dokup uplaćen, onda je umjesto najviše za 60 mjesečnih rata, novac došao odmah unaprijed. Tu zakonodavac nema što prigovarati. Što je u pitanju kad se radi o odlasku u mirovinu bez punog staža. Mirovina se dobiva na godine uplate a zakonodavac je sa 20 sveo na 15 godina najmanje potrebnog staža za odlazak u mirovinu. Znači da imamo zakone i da se po njima radi. Sad je barem u vlasti izabran samo onaj tko se je ponudio i obećavao da će je moći uredno obavljati. Za vlastodršce do 3. siječnja 2000 g. sigurno je utvrđeno da to nisu htjeli, niti znali, pa je iz toga proizašlo da nisu ni mogli. Stvarno se ova zemlja (država) nije mogla u sadašnje stanje dovesti slučajno, nehotice, već samo svjesno i namjerno sa umišljajem i tu ne treba biti nikakve dvojbe. </p>
<p>Međutim, izbornim pobjednicima to ne može služiti kao opravdanje. Na postojeće stanje 30. lipnja i 30. rujna 1999.g. gospoda iz vladajuće koalicije su nudila svoj program i obećavali. Znali su da će na vlast doći onaj tko dobije većinu glasova nas umirovljenika. Umirovljenici se ne mogu osjećati odgovornim ako su pobjednici kupili mačka u vreći. Tko misli da hoće, pa i da zna, a iz toga i da može, neka i čini dobra ovoj zemlji i njezinim građanima. ali ako neće, i ne zna, pa iz toga i ne može onda neka se kloni i okani kandidiranja, vlasti i organiziranja rada i života građana u ovoj zemlji.</p>
<p>Jer valjda su izborni pobjednici shvatili kad to i mnogi kulturni javni i iz raznih struka djelatnici osjećaju i kazuju da je u siječnju bilo radosti i nada, ali da se to polako počelo urušavati i gasiti. ne može se u nedogled sa svim i svačim u zatečenom stanju biti iznenađen. Zato nema mjesta. To je toliko bjelodano velikoj većini građana. Ovaj osjećaj bezizlaznosti djeluje jako deprimirajuće na sve građane, a naročito na mlade.</p>
<p>Puno toga ovisno o pogledima, može može biti upitno ali barem jedno nije. Istina je da ovu zemlju ne mogu povući naprijed svi oni koji su u drugom nizu godina, sve svoje konstruktorske, komercijalne i proizvodne kapacitete iscrpili za plasmanom svojih roba i usluga u bivši SSSR. To mora biti definitivno jasno. Mnogi su to radeći stekli i dobivaju (za naše prilike prilično visoke mirovine, a novac za prodano je još, više od deset godina, u Moskvi. Kad direktor firme Riko iz Ljubljane kaže da je SAS Zadar bio fenomen socijalističkog gospodarstva, ali na računu ruskih poslova, onda ga treba ispraviti i reći da je on (SAS) to bio na račun prijašnje i sadašnje sirotinje u Hrvatskoj. Ali nije to bio samo SAS, već i mnogi drugi, čiji se bivši rukovodioci predstavnici kočepere kao spasioci naše privrede.</p>
<p>Kad se ovdje radi o mirovinama, onda bi bilo dobro da i mi mirovine dovedemo u odnos 1:2 pošto nije moguće ustanoviti koliki je našim pojedinačnim radom doprinos, a koliko šteta ukupnom katastrofalnom stanju.</p>
<p>Citiram iz naših novina: »U razvijenom svijetu uglavnom je riječ o jedinstvenim mirovinama, ili pak o dvostrukim omjerima između najniže i najviše mirovine.« U Švicarskoj, primjerice, minimalna starosna mirovina iznosi 1005 a maksimalna 2010 franaka. U Nizozemskoj je jedinstvena mirovina oko 1.600 guldena.</p>
<p>Nikola VickovićZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Svjetlom se gasi mrak u Adriachemu</p>
<p>1. Adriachem je pravni sljedbenik tvrtke Jugovinil osnovane 1946. g., a bavi se proizvodnjom i preradom PVC-a. Procijenjena vrijednost imovine je 60 mil. DEM, a površina tvrtke otvorenog i zatvorenog prostora je 149.000 metara četvornih. Ukupan broj zaposlenih je 460, a kapacitet tvornice je 34.000 godišnje, te mogućeg prometa od 80 mil. DEM godišnje.</p>
<p>Adriachem je ujedno i vlasnik 18 posto tvrtke Adriachem - Sarajevo u BiH, Adriachem Italiana u Italiji i 70 posto vlasnik tvrtke Adriachem - Ljubljana u Sloveniji.</p>
<p>2. Dana 9. lipnja o.g. nova uprava Adriachema počinje rad koji se zasniva od dva tromjesečna razdoblja, u kojom se metodom kriznog menadžmenta treba zaustaviti negativno poslovanje tvrtke, te podići proizvodnju na ekonomski opravdanu razinu, a sve na osnovi programa »Rekonstruiranje Adriachema radi uklanjanja uočenih nedostataka u funkcioniranju tvrtke«. Ovim modelom rekonstruiranja nitko nije tehnološki višak i svi uposlenici koji žele raditi imaju mjesto u tvrtki.</p>
<p>3. Radi postizanja osnovnog cilja, a to je funkcioniranje Adriachema do momenta privatizacije, postignut je konsenzus u davanju podrške novoj upravi i njenom programu između Nadzornog odbora i obaju sindikata, te je prihvaćen prijedlog isplate minimalnih plaća. Za sve uposlenike uključujući i upravu do ekonomski opravdane proizvodnje.</p>
<p>4. Iako je proizvodnja počela nakon razdoblja od 50 dana i isključene električne energije od strane HEP-a, u proteklih 80 dana dostignut je ritam plaća tako da je podijeljena plaća za 7. mjesec, osigurane sirovine i energija za nastanak proizvodnje, te otvoreno inozemno tržište (Italija, Grčka, Francuska), te ugovoreni poslovi izvoza od oko dva milijuna kuna za kolovoz tekuće godine.</p>
<p>5. Adriachem i nova uprava su u programu ozdravljenja, preustroja i privatizacije Društva dobili potporu resornih ministarstava i Vlade Republike Hrvatske, ali i poslovnih banaka, te je s jednom poslovnom bankom potpisan ugovor o praćenju proizvodnje, a sa dvije banke se rade pregovori.</p>
<p>6. Cilj i vizija sadašnje uprave je ustrojiti nadzor nad kvalitetom, industrijskom i radnom disciplinom, povratiti povjerenje kupaca i dobavljača, te temeljiti položaj Adrichema na potencijalnoj idejnoj i stručnoj snazi što je i osnovni resurs kojeg imamo.</p>
<p>7. Hrvatski fond za privatizaciju je sa potencijalnim kupcem ostvario postupak »dužne pažnje«, a uprava uredno izvršava svoje obveze glede istog. Naime, isti podrazumijeva medijsku tišinu, te je to razlog dosadašnjeg neizlaska uprave u tiskovinama, a isti traje do 15. rujna 2000. godine.</p>
<p>8. Evidentno je da najave štrajka počinju od 15. kolovoza 2000. god. bez jasnog cilja i motiva, te u štrajk pristupa 56 radnika od ukupno 460, koji onemogućavaju proces proizvodnje i distribucije robe aktivno i pasivno. Glede istog podnesena je i tužba Županijskom sudu koji je dana 31. kolovoza 2000. god. donio presudu br. P-3/00 kojom se zabranjuje organiziranje i poduzimanje štrajka za zaposlenike Adriachema koje je organizirao Nezavisni sindikat Adriachema.</p>
<p>9. Moguće i stvarne štete koje nastaju obustavom rada, neisporučivanjem robe kupcima čija gradilišta »stoje«, nemogućnost ispunjavanja ugovorenih i plaćenih obveza prema stranim partnerima, dostižu vrijednost od preko dva milijuna kuna, kao direktna šteta, a poslovni rejting i ugled tvrtke i Hrvatske su ozbiljno narušeni i neprocjenjivi.</p>
<p>10. Ukupno sagledavajući cijelu situaciju uprava sa preostalim radnicima je 1. rujna 2000. god. započela štrajkom prekinutu proizvodnju i distribuciju roba u skladu sa zaključcima zbora radnika koji je održan dan ranije u halama Adriachema. Proizvodnja će se unatoč teškoćama nastaviti održavati radi ispunjenja ugovorenih i preuzetih obveza. Do prekida proizvodnje može doći samo u slučaju fizičke spriječenosti od strane štrajkaša, a u tom slučaju uprava će biti prisiljena zbog zaštite imovine i izbjegavanja daljnje štete isključiti energiju i radnike poslati »na čekanje«.</p>
<p>Krivica uprave sastoji se od gore navedenih »smrtnih grijeha«, te je uprava spremna podnositi konsekvence koje iz njih proizlaze.</p>
<p>U ime Adriachema i svoje osobno ime, zahvaljujem svim istinskim prijateljima i poslovnim partnerima, koji nam pružaju podršku u ovim burnim vremenima.</p>
<p>Za upravu Adriachema d.d.</p>
<p>mr. sc. PETAR ČOVOdirektorKaštel Sućurac</p>
<p>P. S. Uprava Adriachema se obratila javnosti u vidu priopćenja, a ne razgovora s novinarima, jer su isti u dnevnom tisku tijekom proteklih dvanaest mjeseci objavili, analitički dokazano 0,75 metara četvornih tekstova o Adriachemu, prejudicirali potencijalne ulagače, spuštali rejting tvrtke, obeshrabljivali kupce, te stvarali konfuziju unutar same tvrtke, a da niti jednom nisu posjetili upravu na adresi, Ulica dr. Franje Tuđmana 127, 21212 Kaštel Sućurac.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Mala nogometna bajka</p>
<p>Mišljenja sam da bi ova priča bila zanimljiva za našu javnost. Jer, bilo kuda, hrvatski nogomet svuda, pa i u okružju znanstvenih skupova. Nisam zaljubljenica u taj sport, ali mi je drago čuti nešto pozitivno o našoj zemlji. Pa makar to bio i nogomet.</p>
<p>Na skupovima koje organiziraju međunarodna društva, nazočnost bračnih drugova ili djece znanstvenica ili znanstvenika je uobičajena. Za njih se priređuju i posebni programi. Htjela bih ispričati jedan razgovor tokom kojeg je dodirnut i hrvatski nogomet.
Na jednom nedavnom skupu kojeg je organizirala u Europi jedna pretežno američka udruga pojavila se po prvi put skupina znanstvenika iz Irana. To nije slučajno, ali nije bitno za ovu priču. Jedan znanstvenik iz te zemlje poveo je na skup svog sina starog kojih 16 ili 17 godina.</p>
<p>Čekajući supruga, započeli smo razgovor. Kada je čuo iz koje sam zemlje, njegova reakcija je bila: »Da, znam koja je to zemlja. Vi ste na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj pobijedili Njemačku s 3-0 a najvažniji igrač vam je Davor Šuher (jasno Šuker)«.</p>
<p>Bila sam iznenađena i moram priznati ne hvale se ti nogometaši bez pokrića da su ambasadori ove zemlje. Ako i ne bude novaca za njih u zemlji, jer nema za nikoga, moramo sačuvati našu reprezentaciju. Ako dobro igraju izvrsna su propaganda za našu zemlju.</p>
<p>Stela ŠtefičekZagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="38">
<p>Prijavljeni da su oštetili imotsku »Vodogradnju« za nekoliko milijuna kuna</p>
<p>SPLIT, 3. rujna</p>
<p> - Zbog sumnje da su trgovačko društv »Vodogradnja« d.d. iz Imotskog, grad Imotski, te više fizičkih i pravnih osoba oštetili različitim malverzacijama za više milijuna kuna, PU splitsko-dalmatinska podnijela je kaznenu prijavu protiv imotskog gradonečelnika Antu Lončara (36), I. S. (47) iz Imotskog, odgovornu osobu društva, B. B. (49) iz Trilja, šefa komercijale, M. P. (41) iz Glavine Donje, knjigovođu, R. L. (38) iz Imotskog, vlasnicu poduzeća »Lasić company« i njezinog supruga S. L. (42), te vozača Vodogradnje M. S. (25) iz Grubina.</p>
<p>Prema prijavi I. S. je u dogovoru s B. B. i M. P., od rujna 1997. do ožujka ove godine »na crno«, različitim fizičkim i pravnim osobama prodao građevinski materijal vrijedan više od 2,4 milijuna kuna, a da pri tome ispostavljene račune, otpremnice, nije evidentirao u poslovnim knjigama. Na taj način oštetio je svoju trvrtku, ali i državni proračun za neobračunati i neuplaćeni porez. Kao član Uprave »Vodogradnje« I. S. je bez odluke Nadzornog i Upravnog odbora u siječnju 1997. godine odobrio 125.000 kuna kredita tvrtki »Lasić company«. Sredstva su doznačena na privatni računa vlasnice tvrtke R. L. i njezinog surpuga S. L.</p>
<p>U poslovnim knjigama, kako je dalje priopćila policija, kredit su potom »zatvorili« putem fiktivne kompenzacije, čime im je I. S. omogućio pribavljenje protupravne imovinske koristi. I. S. se tereti i da je krajem 1999. godine gradu Imotskom dao nalog da 150.000 kuna obveza prema »Vodogradnji«, a temeljem obavljenih građevinskim radova, uplati na račun »Lasić company«, da bi R. L. novac koji je dobila podigla s računa svoje tvrtke i predala ga I. S., a on ga u vidu pozajmnice ponovno vratio »Vodogradnji«.</p>
<p>Prema kaznenoj prijavi, B. B. i I. S. prijavi dogovorno su od 1998. do ove godine usmeno ugovorili izgradnju dviju garaža za T. R. i B. R. iz Vinjana Donjih, na kojima su radove izvodili djelatnici »Vodogradnje« koristivši tvrtkim materijal. Pri izlasku s gradilišta Poslovnog centra Imotski materijal za izgradnju garaža, vrijedan najmanje 57.000 maraka, nije evidentiran u poslovnim knjigama. Za obavljene radove nalogodavci su platili 10.000 maraka u gotovu na ruke I. S.-u, a razliku do punog iznosa s dva mercedesa koje su uzeli I. S. i B. B. U dogovoru s knjigovođom, I. S. se sumnjiči da je 1998. godine iz blagajne društva predignuo 70.800 kuna, koje je kasnije opradao krivotvorenim računima za gorivo tvrtke »Ćosić commerce« d.o.o. iz Imotskog, kao i da je B. B.-u i M. S.-u usmeno naložio da neistinito prikažu kretanje sredstava između društava »Vodogradnja« i PP Tehnoizgradnja. Na taj način »Toplana« s. p. o. Imotski protupravno je doznačila na račun »Tehnoizgradnje« 250.000 kuna na ime radova, koje je izvodila Vodogradnja, a putem ugovora o cesiji. </p>
<p>U suradnji s B. B.-om, I. S. je od 1997. do 2000. godine, stoji u prijavi, s više pravnih i fizičkih osoba u Hrvatskoj sklopio ugovore o kupoprodaji poslovnih prostora na Poslovnom parkirnom centru Imotski, čiji je investitor i izgraditelj bila »Vodogradnja« i za koji su naplatili više od četiri milijuna kuna. U isto vrijeme te poslovne prostore založili su kao hipotekarno pokriće za više kredita u »Hypo Banci Croatia« d.d., koje nisu otplaćivali. Tako su »Vodogradnju« doveli u stečaj istovremeno oštetivši tvrtke i privatnike kojima su prodali poslovne prostore.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Imotski gradonačelnik dao gradsko zemljište za hipoteku</p>
<p>Kao imotski gradonačelnik Lončar je u listopadu 1997. i svibnju 1998. godine, navodno bez odluke Gradskog vijeća Imotskog, »Hypo banci« dao suglasnost da česticu zemlje 2824/155, površine 5.871 četvorna metra uknjiži kao hipotekarno pokriće za kredite, koje je »Vodogradnja« realizirala u istoj banci u iznosu od 1,4 milijuna DEM.</p>
<p>Do otvaranja stečaja, »Vodogradnja« nije izvršila svoje kreditne obveze, čime je »Hypo banka« dobila pravo vlasništva nad imotskom zemljom vrijednom 350.000 maraka. Još u srpnju 1997. godine nad »Vodogradnjom« je provedena kriminalistička obrada, kada su istražnom sucu privedeni D. K. i I. S., a prijavljeno je još šest osoba. Istražni postupak u tom predmetu još traje.(i. d.)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Zagrebačka policija dilerima zaplijenila 2,5 kilograma marihuane</p>
<p>ZAGREB, 3. rujna</p>
<p> - Službenici Odjela za suzbijanje zlouporabe opojnih droga PU zagrebačke, dovršili su kriminalističku obradu nad više osoba kojom prigodom je zaplijenjeno 2750 grama marihuane i 9 grama heroina.</p>
<p>Naime, Dario J. (18), zatečen je u Sesvetama u četvrtak popodne, i kod njega je tom prilikom osobnim pregledom pronađeno 470 grama marihuane, a pretragom stana kojeg koristi pronađeno je 41 gram marihuane i mehanička vaga za precizno mjerenje s tragovima marihuane. Daljnjom kriminalističkom obradom utvrđeno je kako je Dario J. pronađenu drogu kupio od Tihomira D. (19), koji je ubrzo potom uhićen, dok je pak pretragom obiteljske kuće u kojoj stanuje, pronađeno još 2236 grama marihuane pakirane u pet paketa. Također, pronađen je i notes s ispisanim dugovanjima i novačnim potraživanjima, te novčani iznos od 4.600 DEM, za koji se osnovano sumnja kako je pribavljen preprodajom marihuane.</p>
<p>Inače, Tihomir D. je ranije evidentiran radi zlouporabe opojnih droga, ka o drugih kaznenih djela, te je on zajedno s Dariom J., nakon dovršenja kriminalističke obrade priveden u Istražnicentar zagrebačkog Županijskog suda.</p>
<p>Dan prije, u srijedu u večernjim satima u Maksimiru, u osobnom automobilu marke »opel kadett«, kojim je upravljao Krešimir K. (27), zatečen je Siniša Š. (43) koji je prilikom legitimiranja iz ruke odbacio plastičnu vrečicu ispunjenu s 9 grama heroina.</p>
<p>Siniša Š. je dosad više puta evidentiran zbog zlouporabe opojnih droga, te će nakon dovršene kriminalističke obrade protiv njega biti podnijeta kaznena prijava zbog neovlaštenog posjedovanja i prodaje heroina. (V. M.)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Pijani vozač davio policajca, djevojka drugog »opalila« nogom u prepone</p>
<p>ZAGREB, 3. rujna</p>
<p> - Intervenirajući u nekoliko slučajeva, u noćnims atima tijekom vikenda nekolikoje policajaca bilo i metom napada. </p>
<p>Tako je u subotu oko 22.25 sati, na raskrižju Kanalskog puta s Kozari putevima policajac postaje Prometne policije zaustavio je »mercedes« registracijskih oznaka ZG 702 -ZI, kojim je upravljao vidno pijani državljanin BiH Abdulah Bradarić (50).</p>
<p>Prilikom legitimirnja Bradarić je počeo vrijeđati policajca, odbivši alkotest. Policajac je potom upozorio Bradarića kako će mu biti oduzeta vozačka dozvola, nakon čega je pijani vozač lijevom rukom počeo daviti policajca, dok ga je pak desnom primio za ovratnik potrgavši mu pritom dva gumba na službenoj košulji. Napadnuti policajac je potom primjenio silu i vezao lisicama pijanog nasilnika i zatim ga priveo u službene prostorije Jedanaeste policijske postaje, te mu slijedi kaznena prijava.</p>
<p>U nedjelju pak oko 2.35 sati na raskrižju Maksimirske i Šulekove ulice, Ivana Lisak (21) napala je policajca Četrvte policijske postaje, koji je pristigao na mjesto prometne nesreće, koja se pak dogodil nedaleko mjesta provale u kisok »Duhana«, gdje je taj policajac bio na osiguranju.</p>
<p>Naime, nakon što je policajac dotrčao do mjesta prometne nesreće, sudionica u toj nesreći, Ivana Lisak počela je vrijeđati policajca, nakon čega mu je »opalila« šamar i potom udarila nogom u prepone. No, policajac je potom reagirao i agresivnu djevojku je vezao lisicama. Kako je djevojka i dalje iskazivala agresivnost, prevezena je kolima Hitne pomoći u bolnicu »Sestara Milosrdnica«, gdje je i zadržana na liječenju na Odjelu psihijatrije. Lakše ozlijeđenom policajcu liječnička pomoć je pružena u KBC Rebru.
Treće sprečavanje službene osobe u obavljanju službene dužnosti dogodilo se u nedjelju oko 3 sata, kada je polkicijska ophodnja zaprimila dojavu kako je u tijeku provala u butik u ulici Ksaver, te kako se počinitelj dao u bijeg.</p>
<p>Dolaskom do mjesta provale, policajci su primjetili Maria Lovrića (26) kako bježi iz provaljenog butika, te su ga upozorili da stane. No, provalnik se oglušio i počeo bježati prema Mirogoju, gdje su ga policajci ponovno sustigli. Kada je jedan član ophodnje pokušao spriječiti provalnika u nakani da pobjegne, Lovrić je posprejao policajca sprejem nadražljivcem, udarivši ga potom nogom u trbuh. No, tada je naišao policajac Prve policijske postaje koji je provalnika »smirio« s nekoliko udaraca gumenom palicom, nakon čega je Lovrić vezan lisicama i potom priveden u policijsku postaju na daljnju kriminalističku obradu.</p>
<p>Sva tri slučaja primjene sile načelnik PU zagrebačke je opravdao.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>U tjedan dana »Pet plus leasingu« ukrali dva »audija« vrijedna 650.000 kuna </p>
<p>ZAGREB, 3. rujna</p>
<p> - Tijekom prošlog tjedan krađae automobila držale su svoj »ritam«, po učestalosti i luksuznom odabiru. Ukradeno ih je preko desetak, a među njima je bilo i »teretnjaka«.</p>
<p>Tako je s parkirališta na Novoj cesti otuđen je teretni automobil »peugeot boxer 350 LH«, registracije ZG 004 - ID, vlasništvo poduzeća »Ida Didacta«, vrijedan 78.000 kuna. Istog je dana otuđen i »VW bora 1.4«, DA 7777 - JB, vlasništvo Jaroslava B. Automobil vrijedan 140.000 kuna otuđen je s parkirališta u Poljičkoj 5 u Trnju.</p>
<p>S parkirališta u susedgradskoj Divkovićeoj 19, nepoznati je počinitelj otuđio »VW vento«, registracije VU 146 - AC, vlasništvo Joze P., koji vrijedi oko 60.000 kuna. Tijekom subote s parkirališta u Kučerinoj 13 ukraden je »mercedes 200 D«, registracijskih oznaka SK 0001 - ZJ, vlasništvo Zvonimira J. »Mercedes« vrijedi oko 80.000 kuna.</p>
<p>Meta lopova bio je na parkiralištu u Gervaisovoj 15 »mercedes 290 E«, registracije ZG 5765 - H, vlasništvo Ivice M., vrijedan 300.000 kuna. U Petrovoj 43 lopov je otuđio »audi A 6 2.8 quattro«, registracije ZG 6306 - S, vlasništvo poduzeća »Pet plus leasing«. Otuđeni »audi« vrijedi 350.000 kuna. Iste noći ukraden je teretni automobil marke »VW golf 1.6 D furgon«, registracijskih oznaka ZG 654 - ZI, vlasništvo poduzeća »Auto moto nautika«. </p>
<p>U Batušićevoj 21 otuđen je »VW passat«, francuske registracije 754 AAJ 06, vlasništvo hrvatskog državljanina Milana Z., čime je vlanik oštećen za 180.000 kuna. Također u nedjelju, u Sesvetama u Savskoj cesti 17 ukraden je »audi A 6 2.5 TDI«, njemačke registracije HN - TR 121, vlasništvo Petera J. Otuđeni »audi« vrijedi također 180.000 kuna.</p>
<p>U noći na srijedu na širem zagrebačkom području ukradena su tri osobna automobila.</p>
<p>Naime, s parkirališta u Međimurskoj ulici ukraden je plavi »VW golf«, registracije ZG 2047 - L., vlasništvo je Dragana V. (40) i vrijedi 60.000 kuna. Iste noći, također na području Črnomerca, na raskrižju Bleiweisove i Grahorove ulice ukraden je sivi »audi A 6 2.5 TDI«, registracijskih oznaka ZG 5382 - R. »Audi« je vlasništvo poduzeća »Pet plus leasing« i vrijedi 300.000 kuna.</p>
<p>S područja Trešnjevke, točnije u Zvečajskoj ulici u noći na srijedu otuđen je »mercedes benz« linije 124, srebrne boje, njemačkih nacionalnih oznaka N -UZ 333. Ukradeni »mercedes« vlasništvo je Ane Ž. (54) i vrijedi 70.000 kuna.</p>
<p>Inače, u Zagrebu su prošli tjedan ukradeni i »fiat punto«, vlasništvo poduzeća »Modest M. M.«d.o.o., vrijedan 60.000 kuna, te još jedam »audi A 6«, vrijedan 200.000 kuna, vlasništvo poduzeća »Fragaria«. No, u društvu »odabranih« našla se i »lada riva« čiji je vlasnik oštećen za »samo« 2.000 kuna. </p>
<p>U četvrtak rano ujutro u Sloveniji na graničnom prijelazu Obrež u dan ranije ukradenom »renaultu 5 campusu« zatečen je slovenski državljanin Marko Brkopec (23), te su se na vozilu nalazile nepripadajuće slovenske registracijske pločice NM 63-99 C. Inače, vozilo je vlasništvo Nede B. (40), zelene je boje i nosi registracijske oznake ZG 790 - BB, a ukraden je u Trnju. (Vanja Majetić)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>U dva »mercedesa« švercali 10 Iranaca</p>
<p>SPLIT, 3. rujna</p>
<p> - Zbog osnovane sumnje da u dva »mercedesa« iz Sarajeva prema Zagrebu prevoze desetoro državljana Irana, u Gornjim Brelima uhićeni su Zidah A. (38) i Esad B. (50) iz Gračaca u BiH.</p>
<p>Kriminalističkom obradom utvrđeno je kako su ilegalci u Hrvatsku ušli preko graničnog prijelaza Metković, a da su njihovi voditelji po dolasku u Zagreb za svakog od njih trebali dobiti po 400 njemačkih maraka. Bosansko-hercegovački državljani uz kaznenu prijavu za protuzakonito prebacivanje osoba preko državne granice privedeni su istražnom sucu.</p>
<p>Iranci su na splitskom Prekršajnom sudu kažnjeni sa po 994 kune. Sud im je izrekao i zaštitnu mjeru udaljenja s teritorija Republike Hrvatske od jedne godine.(I.D.)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Slovaci zahvalili novomarofskoj policiji na tretmanu nakon teške nesreće</p>
<p>VARAŽDIN, 3. rujna </p>
<p> - Vlasnik putničke agencije »Franka« u Slovačkoj Karol Ferenc uputio je hrvatskom Veleposlanstvu u Slovačkoj zahvalu, a povodom odnosa novomarofske policije prema putnicima koji su bili svjedoci teške prometne nesreće koja se nedavno dogodila u Novom Marofu.</p>
<p>Nesreća se dogodila, podsjetimo, kad je terensko vozilo prešlo u Novom Marofu na drugu stranu ceste i izravno se sudarilo sa slovačkim autobusom, koji je putovao u Split. U toj su nesreći poginula trojica mladića iz Novog Marofa, a neki su putnici iz slovačkog autobusa bili ozlijeđeni.</p>
<p>U dopisu se navodi da su »novomarofski policajci pokazali brzinu, čovječnost i ljubaznost, te da su slovačkim turistima ponudili smještaj, hranu i osvježenje, te im omogućili kontaktirati sa slovačkim Veleposlanstvom u Zagrebu«.</p>
<p>Ferenc ističe i da su se »policajci u Novom Marofu ponijeli kao ljudi s velikim profesionalnim i ljudskim kvalitetama i kao dostojni predstavnici svoje zemlje«. Slovačka putnička agencija zahvalila se tim putem i vatrogascima, te zdravstvenom osoblju Hitne pomoći u Varaždinu.(M. Z.)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Maloljetni Bangladešani prvo zalutali, a onda pobjegli iz Doma za djecu</p>
<p>ČAKOVEC, 3. rujna</p>
<p> - U Vjesniku smo već pisali o slučaju trojice maloljetnika iz Bangladeša, koje je 5. kolovoza ove godine kod skele preko rijeke Mure, u selu Novakovcu, zatekla ophodnja granične policije PU međimurske. Oni su na svom ilegalnom putu prema nekoj od zapadnoeuropskih zemalja očigledno zalutali u Hrvatsku, budući da su na naš državni teritorij došli s područja Slovenije. Mladići su, jedan 17-godišnjak i dva šesnaestogodišnjaka, mislili da se nalaze u Austriji. </p>
<p>Slovenska policija nije ih htjela prihvatiti, na što je obvezna Ugovorom o prihvatu osoba na zajedničkoj državnoj granici. Naša, pak, policija nije imala nikakvih materijalnih dokaza da su mladi Bangladešani u našu državu protuzakonito ušli iz Slovenije. Treba dodati da kod sebe nisu imali nikakve identifikacijske isprave, ili bilo kakve dokumente. </p>
<p>No, kako se radi o maloljetnicima, obavezan je i poseban postupak, odnosno njih se ne procesuira kao kad su u pitanju punoljetni strani ilegalci. Mladići su privremeno bili smješteni u Dom za djecu i mladež Pahinsko kod Ivanca. Oni su, međutim, pobjegli iz Doma, a kako je obaviještena Policijska uprava međimurska, mladi Bangladešani vjerojatno opet pokušavaju ilegalno prijeći u Sloveniju, a možda im je to čak i uspjelo. (D.O.)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>U Sloveniju ušlo u pola godine već 7000 ilegalaca</p>
<p>MURSKA SOBOTA, 1. rujna</p>
<p> - Svojevrsna navala stranih ilegalaca na Sloveniju ne popušta. Prema policijskim podacima samo u 24 sata na području Slovenije uhvaćeno je 79 stranih ilegalaca, koji su protuzakonito ušli na slovenski državni teritorij, u nakani da jednako tako prijeđu u Austriju ili Italiju. U generalnoj direkciji slovenske policije u Ljubljani, svjesni su da će ovogodišnja brojka uhvaćenih bjegunaca, uglavnom ekonomskih migranata, biti veća od lanjske. Minule godine slovenska policija u protuzakonitom prelaženju državne granice uhvatila je 13.200 stranih državljana. U prvih pak šest mjeseci ove godine bilo je zatečeno 7.000 ilegalnih migranata. </p>
<p>Velika brana Sloveniji u najezdi ekonomskim migranata iz azijskih i afričkih, te nerazvijenih balkanskih zemalja je hrvatska policija. Strani ilegalci u Hrvatsku dolaze uglavnom s područja BiH, u zadnje vrijeme sve više i iz SR Jugoslavije, a samo malim neznatnim dijelom s područja Madžarske. Jednako tako i u Sloveniju samo mali broj bjegunaca dolazi iz Madžarske, dok većina koristi hrvatski državni teritorij. U sedam mjeseci ove godine hrvatska je policija u graničnom području, ali i u dubini teritorija, zatekla 6.000 stranaca koji su bili na ilegalnom putu preko hrvatske državne granice u Sloveniju, te dalje u neku od država Zapadne Europe. (Drago Ovčar)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="47">
<p>Liberalizacija trgovine u regiji </p>
<p>Hoće li zemlje korisnice sredstava Pakta o stabilnosti stvoriti zonu slobodne trgovine?</p>
<p>»O takvim se idejama nije raspravljalo na susretima vezanim uz Pakt o stabilnosti«, kategorički tvrdi Thür. Podsjeća, međutim, da je na sastanku Drugog radnog stola, koji je održan u veljači u Skopju, potpisan Memorandum o razumijevanju o olakšanju trgovine i prometa u jugoistočnoj Europi, koji vrijedi do 2007. godine. Potpisnice dokumenta su Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Makedonija i Rumunjska.</p>
<p> Program ukidanja, ili barem smanjenja, prepreka prometa robe, usluga, kapitala i ljudi na europskom jugoistoku vrijedan je 68 milijuna USD, a financirat će se sredstvima Međunarodne banke za obnovu i razvitak (IBRD) i Međunarodnog razvojnog udruženja (IDA), te donacijama EU i SAD.</p>
<p>U Skopju je tada osnovana i Radna grupa za olakšanje prometa i liberalizaciju trgovine u jugoistočnoj Europi. Njezini članovi trenutno rade studiju o postojećim trgovinskim barijerama u regiji te snimaju postojeće ugovore o slobodnoj trgovini među sudionicama Pakta. Na temelju dodirnih točaka među njima, radna će grupa najvjerojatnije izložiti smjernice za liberalizaciju trgovine u regiji.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Koliko će se i kada smanjivati bruto plaće </p>
<p>Navodno je ministar Fižulić od svog kolege Crkvenca zatražio »drastično smanjenje cijene rada« / Visoki nameti jedan su od uzroka malih stranih ulaganja u nas, tvrde u Ministarstvu gospodarstva</p>
<p>Na nedavnom sastanku predstavnika Vlade, sindikata i poslodavaca na Plitvicama otvoren je prostor smanjenju bruto cijene rada u Hrvatskoj. No, čini se da se sudionici plitvičkog sastanka nisu uspjeli suglasiti oko razmjera i roka u kojem bi se izvršilo ukupno rasterećenje tog proizvodnog inputa.</p>
<p>»Ministarstvo financija je započelo provoditi politiku sniženja bruto cijene rada. Prošlog su proljeća za po dva posto smanjeni doprinosi za mirovinski i zdravstveni sustav, koje poslodavci plaćaju na plaće zaposlenih, te je osobni odbitak povećan na 1.250 kuna. Na Plitvicama smo najavili uvođenje triju stopa poreza na dohodak, od 15, 25 i 35 posto, umjesto dosadašnje dvije, od 20 i 35 posto«, rekao je u izjavi za Financijsko tržište zamjenik ministra financija Damir Kuštrak.</p>
<p> Navedenim bi mjerama oporezivanje rada u nas trebalo pasti ispod sadašnje razine od oko 100 posto izdvajanja, koliko poslodavci i radnici trenutno izdvajaju za proračun i izvanproračunske fondove, u odnosu na neto plaću, dodao je naš sugovornik. Država, međutim, ne može voditi računa samo o poslodavcima, kojima je cilj da izdvajanja za radnike budu što je moguće manja, nego mora zastupati i interese radnika. U ovome treba tražiti razlog zbog kojega se klatno na poreznom satu pomiče čas lijevo, čas desno. Naime, smanjenjem doprinosa na plaće Ministarstvo financija izašlo je u susret poslodavcima, dok će najavljene izmjene Zakona o porezu na dohodak koristiti prije svega radnicima, pojašnjava Kuštrak.</p>
<p>Osim toga, dodaje, treba voditi računa i o punjenju državnoga proračuna, koje će se, smanjenjem porezne presije, otežati. Radikalnim bi zahvatima u cijenu rada posebno mogao biti pogođen mirovinski fond, čijih se gotovo 40 posto rashoda trenutno 'pokriva' iz proračuna, te zdravstveni fond. U pitanje bi moglo doći i financiranje Hrvatske gospodarske komore (HGK), čija se blagajna puni iz doprinosa na plaće od 0,375 posto. Zato je Vlada zadužila Ministarstvo gospodarstva da predloži nov način financiranja HGK, ističe zamjenik ministra financija. </p>
<p>Kako smo saznali u Ministarstvu gospodarstva, ministar Goranko Fižulić na Plitvicama je od ministra financija dr. Mate Crkvenca zatražio »drastično smanjenje cijene rada«. Visoki nameti na ovaj proizvodni faktor, naime, predstavljaju jedan od uzroka relativno male vrijednosti stranih ulaganja u nas, tvrde u Ministarstvu gospodarstva. </p>
<p>Sličnog je mišljenja i glavni ravnatelj Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Željko Ivančević. U izjavi za naš prilog podsjeća da ukupno opterećenje rada u zemljama Europske unije (EU) i Organizacije za ekonomsku suradnju i razvitak (OECD) ne prelazi 35 posto vrijednosti neto plaće, dok u Japanu iznosi samo oko 17 posto.</p>
<p> »Naš bi cilj trebao biti svesti ukupno opterećenje rada na razinu koja postoji u EU ili čak nešto ispod toga«, kaže on. Smatra, međutim, da neto plaća ne bi smjela biti manja nego što je danas, te da će promjene biti spore, ali kaže da bi se Vlada trebala odlučnije kretati u pravcu smanjenja bruto cijene rada, koja je u nas jedna od najviših u Europi. To bi bilo i u njezinu interesu, ne samo zato što bi jeftinijim radom privukli više stranih ulaganja, već i zbog punjenja državnog proračuna. Naime, ovako visoki nameti na rad predstavljaju gotovo idealnu situaciju za razvoj rada na crno, o čemu dovoljno govori i podatak da je oko 60 posto ukupno zaposlenih u privatnom sektoru prijavljeno na minimalnu plaću. I učinak na proračun bio bi pozitivan, jer praksa pokazuje da svaki potez koji suzbija sivu ekonomiju s vremenom širi poreznu bazu, pojašnjava Ivančević.</p>
<p>Naš sugovornik upozorava da previsoka izdvajanja poslodavaca izuzetno negativno djeluju na konkurentnost domaćih poduzetnika. Naime, pored poreza i doprinosa, poslodavci plaćaju još dvadesetak različitih drugih izdvajanja za radnike, poput onoga za godišnji odmor ili dodatno liječenje. Riječ je o na Zapadu nepoznatim izdvajanjima, koja smo naslijedili iz bivšeg sustava, kaže Ivančević. Dodaje i da je u nas prevelik broj slobodnih dana, što u konačnici rezultira manjim brojem radnih dana i slabijom učinkovitošću.</p>
<p>»Sve se to negativno odražava na poslovanje poduzeća u cjelini. Velik broj neradnih dana izravno utječe na udio cijene rada u jedinici proizvoda i narušava našu konkurentnost«, kaže Ivančević. Upozorava, međutim, kako naša javnost još nije spremna na radikalnije poteze, o čemu dovoljno govori odgađanje početka mirovinske reforme za 2002. godinu ili pak spore promjene u zdravstvenom sustavu. »Psihološki učinak na sindikate i zaposlene bio bi negativan«, zaključuje on.</p>
<p>Inače, slična iskustva s (pre)visokom cijenom rada imaju i druge tranzicijske zemlje. No, za razliku od nas, tamošnji su se radnici u proteklom desetljeću 'žrtvovali' i pristali na niže neto plaće. Dijelom i zbog jeftinije radne snage, niz zemalja iza nekadašnje »željezne zavjese« privukao je znatno više stranih ulaganja od nas, čime su otvorena brojna nova radna mjesta i što je omogućilo da one danas ostvaruju stope gospodarskog rasta na razini onih od prije desetak godina. (A.M.)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Prijeti li eurozoni prvog dana 2002. slom sustava gotovinskog plaćanja?</p>
<p>Okrugli stol europskih trgovaca na malo, vodeća udruga maloprodajnih lanaca u Europskoj uniji, upozorila je prošloga tjedna da bi se gotovinsko plaćanje u zoni eura moglo »urušiti« samo nekoliko sati nakon što Europska središnja banka u optjecaj uvede novčanice i kovanice eura 1. siječnja 2002. godine. </p>
<p>Direktor Okruglog stola trgovaca na malo Philip Myers upozorio je da će 1. siječnja 2002. godine trgovcima trebati 20 do 30 puta više novca za vraćanje ostatka nego inače. To bi moglo uzrokovati i zatvaranje velikog broja trgovina, istakao je on. Drugi razlog za zabrinutost trgovaca na malo leži u velikoj količini eura koje će oni prije 1. siječnja 2002. godine morati držati u svojim poslovnim prostorima, kako bi prvoga dana 2002. godine bili spremni za poslovanje u euru.</p>
<p>Udruga je najavila da će navedeno upozorenje poslati svakom od ministara financija EU, koji bi se u rujnu trebali sastati u francuskom Versaillesu. Pritom se pozivaju na jedno istraživanje dviju poslovnih škola - francuskog Inseada i njemačkog WHU Koblenza, u kojem se kaže da bi nedostatak novčanica i kovanica eura 1. siječnja 2002. godine mogao prouzročiti slom gotovinskog plaćanja u Europskoj monetarnoj uniji (EMU), i to samo nekoliko sati nakon što se trgovine otvore. Od trgovaca na malo, naime, Europska je središnja banka zatražila da od toga dana, kada će zaživjeti druga faza monetarne unije, ostatak vraćaju u eurima, iako je mala vjerojatnost da će građani već tada u džepovima imati novčanice i kovanice zajedničke valute. (A. M.)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Banke spremne podnijeti jesenski udar na likvidnost</p>
<p>Problemi limita, odnosno međusobnih ograničenja u kreditiranju, gotovo su potpuno neutralizirani / Sudeći po zbivanjima potkraj kolovoza računi banaka postupno dolaze na 'umjereniju razinu' te je potražnja za kratkoročnim pozajmicama izraženija / Očekuje se porast kamata, no s obzirom na dobre mogućnosti upravljanja likvidnošću stvorene formiranjem rezervi u zapisima, to neće biti bitna promjena </p>
<p>RADMILA NIŽETIĆ </p>
<p>Unatoč poboljšanoj likvidnosti banaka još tijekom svibnja i lipnja i dobrim prognozama za ljetnje mjesece, kretanje ponude i potražnje novca, a onda i kamatne stope u posljednja dva mjeseca iznenadilo je sve sudionike novčanog tržišta. Iako je bilo za očekivati da će se trend nižih kamatnih stopa održati tijekom ljetnih mjeseci, tako dramatičan pad cijene kratkoročnih pozajmica nije se očekivao. Što je uzrok tome?</p>
<p>Poboljšanje u gospodarstvu, prije svega u turizmu, dodatno je potaknulo rast depozita u bankama započet u proljeće nakon izmirivanja dijela nenaplaćenih potraživanja. Nabujali računi banaka neutralizirali su poteškoće s novcem i onih sudionika koji već duže vrijeme nisu mogli upravljati likvidnošću bez znatnijeg zaduživanja na međubankarskom tržištu. S druge strane, značajnije kreditne aktivnosti u zadnje vrijeme nije bilo te je ponuda kratkoročnih pozajmica znatno nadmašila potražnju. Nesrazmjer ponude i potražnje novca doveli su kamatnu stopu do nezamislivo niske granice, zabilježena je kamatna stopa ispod razine od jedan posto na godišnjoj razini. Takvu cijenu kratkoročnih pozajmica ne bilježe ni najlikvidnija tržišta.</p>
<p>U ovakvim uvjetima sudionici su usmjerili svoje aktivnosti u što plodonosnije angažiranje kratkoročnih novčanih viškova. Česte aukcije trezorskih i blagajničkih zapisa apsorbirale su veći dio novčanih viškova te su stvorene solidne rezerve likvidnosti depozitnih institucija. Tako je, barem djelomično, smirena ponuda novca, a kamatna stopa stabilizirana, iako i dalje na vrlo niskoj razini. Treba reći da je situacija na novčanom tržištu, za koje se kaže da je ishodište tržišta kapitala, utjecala na znatno intenzivnije trgovanje na ovome tržištu. Naime, u ljetnjom razdoblju poklopile su se dvije pogodnosti za tržište kapitala: vrlo likvidno novčano tržište i pojavljivanje nove vrijednosnice, obveznice Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, koja je ulagačima atraktivna. Aktivnije trgovanje na tržištu kapitala dijelom je smirilo nesrazmjer ponude i potražnje na novčanom tržištu, te je nužnost međudjelovanja različitih segmenata financijskog tržišta potvrđena.</p>
<p>Banke koje tradicionalno imaju kratkoročni višak likvidnih sredstava, kojega zbog ročnosti izvora ne mogu uložiti na duži rok, i dalje negoduju jer ni uz vrlo nisku cijenu novca, koja će se znatno odraziti na pad prihoda, ne uspijevaju angažirati dnevne viškove. Istovremeno, niska kamatna stopa veliko je olakšanje korisnicima koji su konačno odahnuli jer trebaju manje pozajmica nego ranije, a dobivaju ih uz vrlo povoljne uvjete. Problemi limita, o kojima smo toliko govorili (međusobna ograničenja u kreditiranju), gotovo su potpuno neutralizirani.</p>
<p>S početkom rujna očekuje se uobičajeni zamah aktivnosti uoči posljednjeg tromjesečja 2000. godine koje će se kroz ponašanje sudionike odraziti na kretanja na Tržištu novca Zagreb. Sudeći po zbivanjima na kraju kolovoza, računi banaka postupno dolaze na umjereniju razinu te je potražnja za kratkoročnim pozajmicama ipak izraženija. Za očekivati je da će i kamatna stopa zauzeti nešto višu razinu iako se, s obzirom na vrlo dobre mogućnosti upravljanja likvidnošću stvorene formiranjem rezervi u zapisima, razina kamatne stope ne bi trebala znatnije povećavati. Pored toga, depozitne institucije ojačane tijekom ljeta sposobne su podnijeti svaki veći jesenski udar na likvidnost.</p>
<p>Autorica je direktorica Tržišta novca Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Brokeri očekuju zanimljivu jesen u Hrvatskoj </p>
<p>Očekuje se objava polugodišnjih rezultata poslovanja Plive i Zagrebačke banke / Bankarski sektor među najzanimljivijima - nastavlja se saga o Riječkoj banci, čekaju se odluke o Dalmatinskoj i Istarskoj banci / U mjesečnom prometu Zagrebačke burze obveznice HZZO-a sudjelovale su sa 82,8 milijuna kuna, što je 57 posto ukupne trgovine u kolovozu </p>
<p>Kraj ljetne suše s nestrpljenjem je ispraćen na Zagrebačkoj burzi iako je kolovoz, prvenstveno zahvaljujući obveznicama, djelomično popravio krvnu sliku hrvatskog tržišta kapitala. Porast oba HR-indeksa, službenog CROBEX-a i nezavisnog indeksa ZB Brokera, ZSI Gen-a, od 4,6 odnosno pet posto odraz su pojačane tržišne aktivnosti te porasta cijena naših vodećih dionica, ponajprije Zagrebačke banke (10 posto). Tržištem je procirkuliralo dionica i obveznica ukupne vrijednosti 145 milijuna kuna, gotovo tri puta više od onoga u srpnju. </p>
<p>Obveznice HZZO-a, pojavile su se u pravi trenutak unoseći osvježenje na hrvatsko tržište kapitala u monotonim ljetnim mjesecima. U ukupnom su mjesečnom prometu Burze sudjelovale sa 82,8 milijuna kuna, što predstavlja 57 posto. Zanimljivo je da se već dulje vrijeme trguje uz premiju, tj. iznad nominale. Zaključna cijena u kolovozu je 100,6 posto nominalne vrijednosti, uz tekući prinos od 8,45 posto. </p>
<p>Dionice su proteklog mjeseca uknjižile 62,5 milijuna kuna. Četrdeset posto tog iznosa ostvarila je redovna dionica Zagrebačke banke s ukupnim mjesečnim prometom od 25,1 milijun kuna. Kupnjom većinskog udjela (35,5 posto) u pulskom turističkom poduzeću Arenaturist, od strane talijanskog poduzeća Tacana S.A. u jednoj jedinoj transakciji ostvaren je rekordni dnevni, mjesečni i godišnji promet ovim dionicama. Ova transakcija svrstala je vrijednosnice Arenaturista na drugo mjesto sa ostvarenih 16,4 milijuna kuna mjesečne trgovine. Milijunske promete također su ostvarile dionice Dalmatinske banke, Kraša, Plive i Podravke. </p>
<p>Ako je suditi prema posljednjim danima kolovoza pred nama je po mnogočemu zanimljiva jesen. Na samom početku rujna očekuju nas objave polugodišnjih rezultata Plive i Zagrebačke banke, te već tradicionalni road show, na kojem će management prezentirati poslovanje u prvih šest mjeseci ove godine. Prema iskustvu iz prethodnih razdoblja nakon toga moguće je očekivati daljnji porast cijene obje dionice, dakako ukoliko se ispune očekivanja investitora i analitičara. Plivini rezultati najavljeni su za 7. rujna, a unatoč slabijim rezultatima prodaje Zithromax-a u prvom polugodištu 2000. investitori su optimistični. Iako se Pliva našla među aktivnijim dionicama u kolovozu, protekli tjedan ovom se dionicom trgovalo uz određenu dozu opreza, o čemu najbolje govori i mali opseg trgovanja. Ozbiljnije ponude na prodaju mogle su se naći tek na razini od 460 kuna naviše. Sa sličnim se oprezom trgovalo i redovnim dionicama Zagrebačke banke, gdje se 'jači' prodavatelji nalaze tek iznad 1400 kuna. Cijena redovnih dionica Zagrebačke banke porasla je 13 posto u odnosu na prethodni mjesec kao rezultat oporavka nakon slabog performancea u srpnju, ali i špekulacija investitora da će rezultati Banke biti bolji od planiranih. Ovakvim očekivanjima vjerojatno je pridonijelo i objavljivanje polugodišnjih rezultata Privredne banke, koja je ostvarila trostruko veću dobit u odnosu na isto razdoblje prošle godine. </p>
<p>Bankarski sektor svakako će u narednom razdoblju privlačiti pozornost hrvatske javnosti. Nastavlja se saga o Riječkoj banci odgađanjem rasprave u slučaju malih dioničara protiv Riječke banke. Cijena dionice od 115 kuna upućuje na to da je sve manje onih koji vjeruju u konačnu pobjedu Davida protiv Golijata. Ovakav slučaj ne bi se trebao ponoviti uđe li u neku od hrvatskih banaka Regent Europe Limited. Navedeni investicijski fond, zainteresiran za kupnju Dalmatinske i Istarske banke, najavljuje objavu javne ponude za otkup preostalih dionica, ukoliko postane većinski vlasnik u nekoj od tih banaka. Da podsjetimo, ovog proljeća Regent Europe Limited stekao je 9,99 posto dionica Dalmatinske banke i čeka odobrenje HNB-a za kupnju više od 10 posto dionica Banke, a u utrci za Istarsku banku, nakon što je Vlada odbila ponudu Nove Ljubljanske banke, jedini je preostali ponuđač.</p>
<p>Porasti cijena naših blue chip dionica do sada su se pozitivno odražavali na Podravku. Na razini od 140 kuna Podravka se posljednjih mjeseci pokazala kao naša najstabilnija dionica. To se ne bi moglo reći za dionicu Kraša, koja i na najmanju glasinu o mogućem ulasku strateškog investitora burno reagira. Tako se u kolovozu trgovalo i po 248 kuna da bi protekli tjedan zaključila s minusom od 10 posto. </p>
<p>Vrlo dobra turistička sezona još se nije odrazila na cijene dionica turističkih poduzeća, kojima se trguje sporadično i uglavnom u malim volumenima. </p>
<p>Na Varaždinskom tržištu vrijednosnica prošlog je tjedna ostvaren promet u iznosu od gotovo 3,5 milijuna kuna. Najviše se trgovalo dionicom poduzeća Uzor Imko d.d. iz Slatine, koja je ujedno ostvarila i najveći pad cijene od čak 73,3 posto. Dionica Ericssona, glavna uzdanica ask and bid kotacije na OTC tržištu, uz drugi po veličini volumen trgovanja, također je ostvarila pad cijene (7,18 posto). Dobitnik tjedna dionica je Tvornice kruha Zadar. U PIF kotaciji najviše se trgovalo Središnjim nacionalnim fondom, uz tek neznatno povećanje cijene. Nešto više su porasli udjeli DOM fonda, Pletera, te Slavonskog PIF-a, dok su ostala tri fonda izgubila na vrijednosti. S obzirom da je prošli tjedan objavljeno da je Varaždinskog tržišta vrijednosnica izabrano za realizaciju postupka uvrštenja i prodaje Prava, te zamjenu Prava za dionice namijenjene pokriću kapitalnih izdataka Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo, očekuje se buran rujan i na hrvatskom OTC tržištu. </p>
<p>Ana Sirotić (ZB Brokeri)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Prijeti li eurozoni prvog dana 2002. slom sustava gotovinskog plaćanja?</p>
<p>Okrugli stol europskih trgovaca na malo, vodeća udruga maloprodajnih lanaca u Europskoj uniji, upozorila je prošloga tjedna da bi se gotovinsko plaćanje u zoni eura moglo »urušiti« samo nekoliko sati nakon što Europska središnja banka u optjecaj uvede novčanice i kovanice eura 1. siječnja 2002. godine. </p>
<p>Direktor Okruglog stola trgovaca na malo Philip Myers upozorio je da će 1. siječnja 2002. godine trgovcima trebati 20 do 30 puta više novca za vraćanje ostatka nego inače. To bi moglo uzrokovati i zatvaranje velikog broja trgovina, istakao je on. Drugi razlog za zabrinutost trgovaca na malo leži u velikoj količini eura koje će oni prije 1. siječnja 2002. godine morati držati u svojim poslovnim prostorima, kako bi prvoga dana 2002. godine bili spremni za poslovanje u euru.</p>
<p>Udruga je najavila da će navedeno upozorenje poslati svakom od ministara financija EU, koji bi se u rujnu trebali sastati u francuskom Versaillesu. Pritom se pozivaju na jedno istraživanje dviju poslovnih škola - francuskog Inseada i njemačkog WHU Koblenza, u kojem se kaže da bi nedostatak novčanica i kovanica eura 1. siječnja 2002. godine mogao prouzročiti slom gotovinskog plaćanja u Europskoj monetarnoj uniji (EMU), i to samo nekoliko sati nakon što se trgovine otvore. Od trgovaca na malo, naime, Europska je središnja banka zatražila da od toga dana, kada će zaživjeti druga faza monetarne unije, ostatak vraćaju u eurima, iako je mala vjerojatnost da će građani već tada u džepovima imati novčanice i kovanice zajedničke valute. (A. M.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="53">
<p>Laslo: Seljaci će blokirati prometnice sve dok se ne ustanovi tko je kriv za neisplaćenu pšenicu</p>
<p>Zbog neisplaćene pšenice ovogodišnjeg roda, Zajednica udruga seljaka Slavonije i Baranje u ponedjeljak će u mjestu Poljane, pokraj Lipika, blokirati državnu cestu prema Zagrebu. O prosvjedu seljaka koji bi se mogao proširiti po čitavoj Slavoniji, ako predana pšenica ne bude odmah isplaćena, razgovarali smo s Antonom Laslom, predsjednikom Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje. </p>
<p> • Zašto seljaci opet blokiraju promet?</p>
<p>- Zato jer nema drugog načina da dođemo do svojega novca. Ministar poljoprivrede i šumarstva Božidar Pankretić, obećao je isplatu pšenice 30 dana nakon njene predaje u silose. S druge strane, u osječkoj tvrtki »In-Cubo«, koja se obvezala otkupiti 200.000 tona seljačke pšenice tvrde da su ugovor s državom o otkupu pšenice potpisali 3. kolovoza. Ako je tako, sva je pšenica trebala biti plaćena do 3. rujna. No seljaci između Pakraca i Kutine još nisu dobili ni lipu za ovogodišnju pšenicu.</p>
<p> • Koliko je do sada pšenice isplaćeno?</p>
<p>- Nisu istinite tvrdnje Hrvatskog seljačkog saveza da je seljacima isplaćeno 70 posto pšenice, jer podaci s terena pokazuju kako je »In-Cubo« isplatila, najviše, trećinu preuzetog uroda. Nadalje, točno da je »Agrokor« platio svih 50.000 tona preuzete pšenice. No nije naš problem što je država sklopila ugovor s »In-Cubom«, malom i neiskusnom tvrtkom koja je dobila tako važan posao i koja sada sad ne može ispuniti ugovorne obveze. </p>
<p> • Vlast kaže da su seljaci nestrpljivi, jer su za lanjsku pšenicu novac dobili u petom mjesecu ove godine.</p>
<p>- Osobno nisam izgubio živce, jer sam dobio novac za predanu pšenicu. Nismo politikanti, kako nas nazivaju nesposobni i nestručni ljudi, kojima poručujem da se sklone i ne rade posao koji ne razumiju, jer time štete seljacima. Zajednica traži imenovanje krivaca i razloge zašto pšenica nije isplaćena. Također tražimo i odgovornost osoba koje su potpisale ugovore o prodaji seljačke pšenice bez nazočnosti seljaka. Tvrdim da seljaci koji su znali proizvesti pšenicu, znaju je i prodati. </p>
<p> • Tko je kriv za to što su seljaci »ispali iz igre«?</p>
<p>- Najveći dio krivice zašto se seljacima ovo događa snosi Hrvatski seljački savez. Najprije nas nisu htjeli podržati kad smo tražili veću otkupnu cijenu pšenice ovogodišnjeg roda, iako smo mogli dobiti traženu otkupnu cijenu od 1,10 kuna. Na terenu upravo članovi Seljačkog saveza traže da prosvjedujemo, jer se osjećaju prevarenima. Stoga tražimo i kamate za neisplaćenu pšenicu.</p>
<p> • Kako država može pomoći seljacima da prevladaju golemu štetu od elementarnih nepogoda?</p>
<p>- Ne slažemo se s predloženim mjerama za ublaživanje šteta (niže cijene vodonaknade), nego ćemo predložiti i niže cijene za zakup državnog zemljišta i subvenciranje cijene repromaterijala. Uz to, tražimo i zabranu izvoza pšenice, jer će berba kukuruza, zbog suše, osjetno podbaciti. Ne smije nam se dogodi da država sada jeftino izveze pšenicu, a onda na godinu skupo plati uvoz kukuruza.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Bitka za glasače će se voditi između sukobljenih SDP-a i PGS-a </p>
<p>Mnogi drže da je PGS, nezadovoljan SDP-ovom samovoljom, prenaglio s najavama kako je spreman preuzeti vlast od SDP-a u Primorsko-goranskoj županiji / Drugi su mišljenja da se SDP preko Bakra elegantno počeo rješavati opasnog koalicijskog partnera, za kakvog slovi PGS / Dio birača zamjera SDP-u što se, napustivši »Obitelj«, udružio s HSLS-om</p>
<p>RIJEKA, 3. rujna</p>
<p> - Na nedavnim prijevremenim lokalnim izborima u Gradu Bakru uvjerljivo je pobijedila koalicija SDP-a i HSLS-a, kojoj je pripalo deset vijećničkih mjesta, od kojih osam SDP-u. Nakon izbora toj se koaliciji pridružio i HSS koji je osvojio jedno vijećničko mjesto. Sada, pobjednički SDP obznanjuje da je otvoren za pregovore i suradnju s drugim strankama, osim s HDZ-om i HSP-om.</p>
<p>Podsjetimo, HDZ je na tim izborima osvojio četiri vijećnička mandata, dok je razočarenje doživjela koalicija PGS-HNS-LS (okrnjena »Obitelj«) koja je osvojila samo tri mandata, a HSS, HSP i Nezavisna gradska lista osvojili su po jedno vijećničko mjesto. </p>
<p>Ti rezultati daju naslutiti kako bi u Primorsko-goranskoj županiji mogli proći predstojeći lokalni izbori najavljeni za travanj 2001. godine. Doduše, tako zasigurno ne misle čelnici PGS-a, HNS-a i LS-a, ali, s obzirom na to da se na lokalnoj razini primarno glasuje za pojedince a ne stranke, svi će morati dobro razmisliti prije nego istaknu svoje kandidate. Uz to, može se očekivati da će se prema rezultatima u Bakru ravnati i dio neodlučnih birača u drugim gradovima i mjestima Županije, a broj neodlučnih građana je jamačno porastao nakon što je SDP istupio iz »Obitelji«, te na izbore u Bakru izašao s HSLS-om. Tako je dulje neslaganje između SDP-a i PGS-a dobilo u Bakru i svoj prvi službeni pokazatelj o trenutačnoj snazi tih dviju stranaka. </p>
<p>Teško je vjerovati da bi te stranke, nakon svih nesporazuma, mogle u Bakru poslijeizborno surađivati. Jer su za prošlih nekoliko mjeseci čelnici SDP-a i PGS-a međusobno izmijenili dosta teških otpužaba. Tako je župan primorsko-goranski Milivoj Brozina (PGS) optužio SDP da se odrekao »Obitelji« i da se ponaša kao HDZ. Na to je SDP-ov potpredsjednik Mato Arlović odgovorio da PGS nikada ne bi imao dva saborska zastupnika da nije bilo SDP-a. Mnogi drže da je PGS, nezadovoljan SDP-ovom samovoljom, posebno kad je riječ o postavljanju čelnika u javnim poduzećima Županije, malo prenaglio s najavama kako je spreman preuzeti vlast od SDP-a u Primorsko-goranskoj županiji. Drugi su, pak, mišljenja da se SDP preko »slučaja Bakar« elegantno počeo rješavati dosta opasnog koalicijskog partnera, za kakvog slovi PGS koji je, ako je suditi prema izborima u Bakru, podosta precijenio svoju snagu.</p>
<p> Dio birača zasigurno će zamjeriti SDP-u što je napustio »Obitelj« i udružio se s HSLS-om, strankom koju u Rijeci i Županiji pamte kao krivca za svojedobnu tešku krizu Županijske skupštine, te stranku koja je, prošlih godina bila bliska HDZ-u. Napomenimo da dio ljudi koji su tada vodili primorsko-goranski HSLS i danas kreira lokalnu stranačku politiku.</p>
<p>U takvoj situaciji, dobar izborni rezultat na predstojećim lokalnim izborima mogli bi postići HSS i HNS, jer rade i šute, a u svojim redovima imaju dosta uglednih ljudi kojima su birači skloni. Prema dogovoru, »Obitelj« bi trebala još pola godine zajedno »disati«, ali sada je više nego očito da je svojedobno potpisan sporazum o dugoročnoj suradnji između SDP-a i PGS-a samo mrtvo slovo na papiru, bez obzira na to što obje strane govore kako će ga do kraja ispoštovati.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Stara uprava »Belja« neće dobiti razrješnicu dok se ne ispita njezin rad </p>
<p>DARDA, 3. rujna</p>
<p> - Protekloga vikenda prvi put se sastao Nadzorni odbor »Belja« u novome sazivu, na čelu s dr. Rudolfom Emertom. Višesatna sjednica bila je zatvorena za javnost, no poznato je da se, tematski, na njoj pripremalo za Godišnju skupštinu »Belja«, najavljenu za 11. rujna.</p>
<p>Kako doznajemo, na sjednici su prihvaćena izvješća o poslovanju za 1999., kada su u Upravi i Nadzornom odboru bila neka druga imena. S tim u vezi istaknuto je kako je lanjski gubitak 218 milijuna kuna. Kada je riječ o 130 milijuna kuna gubitka iz 1998., njega treba, rečeno je, pokriti sredstvima rezerve, prošlogodišnji, pak, dijelom iz rezervi a dijelom smanjenjem kapitala društva, kako se ne bi opteretilo sadašnje poslovanje. Naglasilo se očekivanja da će dogodine »Belje« poslovati pozitivno, uz procjenu da će gubitak za 2000. godinu biti upola manji od lanjskoga. </p>
<p>Članovi Nadzornog odbora ponovo su istaknuli kako se do konca godine mora provesti restrukturiranje i reorganizacija tvrtke, a značajan poticaj društvu svakako bi trebala biti realizacija Vladina jamstva od 80 milijuna kuna. </p>
<p>Nova organizacija koja zapravo znači novu sistematizaciju donijet će mnoge promjene, pa tako i kadrovske. No, kako je rečeno na sjednici, o tome je još rano govoriti. U vezi s problemom četiri plaće zaostale iz 1998., zaključeno je da ga se mora čim prije riješiti. </p>
<p>Prihvaćeno je izvješće bivše uprave za prošlu godinu, no razrješnicu nije dobila. Naime, članovi Nadzornog odbora, posebice oni koje je imenovalo Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, upozorili su kako ima naznaka o postojanju štetnih ugovora. U tom smislu zaključeno je kako najprije treba provesti detaljnu analizu i reviziju rada prijašnjih predsjednika i članova uprave, a tek potom odlučiti o razrješnici. (S.Č.D.)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Sindikat izgubio spor, ali štrajk dijela radnika »Adriachema« i dalje traje</p>
<p>SPLIT, 3. rujna</p>
<p> - Nakon što je Županijski sud u Splitu donio presudu u korist direktora »Adriachema« Petra Čove, situacija u tom kaštelanskome poduzeću postaje sve zamršenija, pa je i novinarima teško dokučiti koja je od dviju zaraćenih strana u pravu. </p>
<p>Podsjetimo, Čovo je podnio tužbu protiv HUS-ova Nezavisnog sindikata, smatrajući da je štrajk, koji je u tom poduzeću počeo prošloga ponedjeljka, nelegalan, a Sud je donio presudu kojom se »zabranjuje organiziranje i poduzimanje štrajka za zaposlenike 'Adriachema'«. Budući da je Županijski sud donio presudu u korist Čove, potpredsjednik HUS-a Ozren Matijašević zaprijetio je alarmiranjem Vrhovnog suda i međunarodnih pravosudnih institucija. I dok Čovo vjeruje kako ima potporu Ministarstva gospodarstva i Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP), sindikalisti poručuju kako su od predsjednika HFP-a Hrvoja Vojkovića dobili zeleno svjetlo za sazivanje Skupštine dioničara, koja bi odlučila o sudbini čelnih ljudi »Adriachema«.</p>
<p>Iako je HUS-ov Sindikat izgubio na sudu, proizvodnja u »Adriachemu« još nije pokrenuta. Sindikat tvrdi da je od 460 radnika, njih 150 u štrajku, dok Čovo kaže da je obustavu rada pokrenulo 56 ljudi, »i to bez jasnoga cilja i motiva«. Osim što traže Čovinu smjenu, povećanje plaća i potpisivanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za hrvatske branitelje, HUS-ov Sindikat ustrajava na tome da se strateškom partneru Boži Piteši omogući ulazak u tvornicu. S druge strane, čelništvo »Adriachema« upozorava da Piteša nema ni prebijenoga novčića i da je njegov račun blokiran. </p>
<p>Čovo napominje da je nova Uprava »Adriachema« dobila potporu Vlade i poslovnih banaka, te da je s jednom od novčarskih kuća potpisan ugovor o praćenju proizvodnje. Što se tiče štrajka, Sindikat naglašava da je Čovo podnio tužbu dva dana prije nego li je štrajk uopće pokrenut, dok Čovo ističe da je HUS-ov Sindikat zaprijetio štrajkom još 15. kolovoza.</p>
<p>Prema Čovinim riječima, štrajk u »Adriachemu« nanio je nesagledive štete, koje premašuju iznose do dva milijuna kuna, »dok o narušavanju poslovnog rejtinga i ugleda tvrtke i Hrvatske ne treba posebno govoriti«. Uprava poduzeća i radnici koji nisu u štrajku, pokrenut će proizvodnju i distribuciju robe. Ako štrajkaši, upozorava Čovo, pokušaju spriječiti nastavak proizvodnje, Uprava će biti prisiljena isključiti struju i sve radnike poslati na čekanje.</p>
<p> Predsjednik HUS-ova Nezavisnog sindikata Duje Milin zaprijetio je i »podizanjem ustanka«, rekavši za Vjesnik da će hrvatski branitelji, kojih je u »Adriachemu« oko 200, »ponoviti 1991. godinu«. Situacija je tim paradoksalnija što i Sindikat i Čovo tvrde kako imaju punu potporu predsjednika HFP-a Vojkovića i ministra gospodarstva Goranka Fižulića, koji bi se u ponedjeljak u Zagrebu trebao sastati s čelnim ljudima HUS-ova Sindikata. (D.Stella)</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>U ponedjeljak još jedan krug razgovora Fižulića s »Diokomovcima«</p>
<p>SPLIT, 3. rujna</p>
<p> - Ministar gospodarstva Goranko Fižulić sastat će se u ponedjeljak u Zagrebu s predstavnicima radnika i Sindikata splitskoga »Diokoma«, te s novim stečajnim upraviteljem Franom Krištom. U međuvremenu, »Diokomovi« radnici »odradili« su u petak zadnji prosvjed, poslušavši potpredsjednika Hrvatske udruge sindikata (HUS) Ozrena Matijaševića, koji im je rekao da do četvrtka ne dolaze u tvornicu.</p>
<p>Iako su svi strahovali da radnici »Diokoma« ne prirede »dobrodošlicu« ministru Fižuliću, koji je u subotu posjetio splitsko brodogradilište, to se ipak nije dogodilo. Bliski susret radnika »Diokoma« i ministra Fižulića izbjegnut je zahvaljujući tome što čelnici triju sindikata u ponedjeljak odlaze u Zagreb, pa su mudro zaključili da bi provociranje sukoba naštetilo upravo njima.</p>
<p>Osim toga, čelnici HUS-ova Sindikata ionako će morati objasniti ministru Fižuliću istupe predsjednika Nezavisnog sindikata »Diokoma« Ante Pocrnića, koji je u Vjesniku izjavio da ministar kupuje socijalni mir, obmanjuje radnike, a ponaša se isto kao i njegov prethodnik Nenad Porges. </p>
<p>Ministar Fižulić trebao je prošli tjedan doći u Split na sastanak s predstavnicima »Diokoma«, a budući da je svoj dolazak odgodio u zadnji čas, pojedini sindikalisti iz a HUS-a i SSSH-a, »napunili« su radnicima glavu o tome kako je Fižulić »prekrižio« njihovo poduzeće. Još su napomenuli da Fižulić ne želi posjetiti »Diokom«, iako će u subotu doputovati u Split, kako bi nazočio svečanosti imenovanja tankera u splitskom brodogradilištu. Na sreću, radnici »Diokoma« nisu nasjeli na huškanje pojedinih sindikalista, pa je svečanost imenovanja u brodogradilištu prošla bez izgreda.</p>
<p>Ipak, prividan mir u »Diokomu« poremetio je sam Fižulić, izjavivši da on, »kao ministar gospodarstva ne bi trebao trošiti mnogo vremena na jednu tvrtku«. Nema sumnje da je Fižulić u pravu, ali u času kada 2.308 radnika »Diokoma« prijeti »podizanjem Splita na noge«, ministrova bi iskrenost mogla potpaliti fitilj socijalne bombe. (D.S.)</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Brodogradilišta 3. maj i Lenac prisiljena uvoziti radnike </p>
<p>RIJEKA, 3. rujna</p>
<p> - Za nedavnog posjeta ministra pomorstva, prometa i veza Alojza Tušeka Rijeci, moglo se čuti da riječkom brodogradilištu 3. maj u ovom trenutku nedostaje 200 radnika koje je vrlo teško pronaći na domaćem tržištu radne snage. Poznato je da je riječko remontno brodogradilište Viktor Lenac ne tako davno angažiralo radnu snagu iz inozemstva. I sada bi se moglo dogoditi da riječka brodograđevna, ali i prateća metalska industrija uvezu radnu snagu iz drugih zemalja.</p>
<p> Do nedostatka određenih brodograđevnih majstora došlo je zbog propadanja hrvatske brodogradnje u proteklom desetljeću. Danas ti radnici uglavnom rade u talijanskim, njemačkim i nizozemskim brodogradilištma, gdje imaju siguran posao i dobra primanja, tako da im ne pada na pamet vratiti se na nesigurne hrvatske navoze. </p>
<p>Minulih desetljeća riječka brodograđevna industrija priskrbljivala je velik novac bivšoj državi, jer se godišnje gradilo ili isporučivalo do 11 brodova. Ta industrija je u Rijeku privukla mnogo nerijetko polupismenih ljudi iz bivše Jugoslavije, uglavnom iz BiH i Srbije, koji su na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> osposobljavani za deficitarna brodograđevna zanimanja, od zavarivača do mehaničara. Većina ih je nakon dolaska u brodogradilište vrlo brzo pronalazila neki lakši posao u tada jakoj riječkoj metalskoj industriji. Na njihova upražnjena mjesta u »dolini gladi«, kako su Riječani prozvali 3. maj, dolazila je nova radna snaga iz spomenutih krajeva. Za te radnike u Rijeci je izgrađeno tisuće stanova, koji danas podsjećaju na cvjetanje socijalističke brodogradnje. </p>
<p>Točno je da je brodogradnja pridonijela razvoju novih obrazovnih institucija u Rijeci, primjerice Tehničkog fakulteta koji je dao generacije stručnjaka što danas svoje znanje prodaju čak u Koreji i Japanu. </p>
<p>No, kao i ostali prljavi industrijski pogoni kojima je Rijeka obilovala, brodogradnja je više pridonosila državnoj nego gradskoj blagajni. Tako danas Riječani nemaju ni nove bolnice niti novih kulturnih i sportskih objekata, ali zato imaju urbani kaos koji je popriličan krivac i za višedesetljetni prometni kolaps na gradskim ulicama. Uz to, najžalosnije je što su neki žitelji Rijeke već drugu generaciju ovdje na svojevrsnom privremenom radu jer im se teško bilo poistovjetiti s gradom, koji je pedesetih godina izgubio većinu svojih stanovnika i Talijana i Hrvata. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Zbog ulaska u WTO Hrvatska priprema zakon o genetski modificiranim organizmima</p>
<p>Taj zakon što ga priprema Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva obuhvatit će i odrednice Protokola o biološkoj sigurnosti/ Javnost treba pravodobno upozoriti na posljedice što ih donosi pristup Svjetskoj trgovinskoj organizaciji što uključuje i prijelaz genetski modificiranih organizama preko nacionalnih granica, ističe Marijana Petir, glasnogovornica Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja / Cilj Protokola je jamčiti zaštitu na području sigurnosnog prijenosa, trgovanja i korištenja genetskih modificiranoga organizma, a sadrži i načelo opreznosti prema kojem potencijalno opasne aktivnosti mogu biti ograničene ili zabranjene prije nego je znanstveno dokazano da uzrokuju ozbiljnu štetu </p>
<p>DUBROVNIK, 3. rujna</p>
<p> - Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva priprema zakon o genetski modificiranim organizmima koji će obuhvatiti i odrednice Protokola o biološkoj sigurnosti, prihvaćene potkraj siječnja u Montrealu. Rekla je to za Vjesnik Marijana Petir, glasnogovornica Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, koja je prošli tjedan u Dubrovniku sudjelovala u radu seminara o organskoj poljoprivredi. Tom je prigodom na konferenciji za novinare istaknula kako javnost mora pravodobno biti upoznata koje su sve moguće posljedice što ih na području ekološke poljoprivrede može donijeti pristupanje Hrvatske Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. To podrazumijeva, nastavila je, i slobodnu trgovinu, odnosno, situaciju gdje genetski modificirani organizmi prelaze nacionalne granice. </p>
<p>S obzirom na ulazak u WTO i potrebu pokretanja procesa pridruživanja Europskoj uniji, kazala je za Vjesnik Petir, pokretanje postupka za potpisivanje Protokola o biološkoj sigurnosti, što bi trebala potaknuti Vlada, jamačno nije upitno. No, ističe, ključno je pitanje kako će se taj protokol u budućnosti primjenjivati u državama potpisnicama. Naime, da bi se on i mogao provesti u zemljama što su ga priznale, potrebno je što prije osigurati zakonske i institucionalne mehanizme. </p>
<p>»Odredbe Protokola o biološkoj sigurnosti trebat će ugraditi u budući zakon o genetski modificiranim organizmima koji priprema Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva«, rekla je Petir, dodavši da će se u izradu toga zakonskog prijedloga, među ostalim, uključiti i Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja među čijim je ovlastima tematika biološke sigurnosti«. Kako je, pak, uspješna provedba zakonskih propisa i smjernica moguća jedino uz istodoban razvoj programa obrazovanja o zaštiti okoliša (za različite skupine korisnika), očekuje se i doprinos nevladinih udruga, ali i javnosti. Pritom je važno, zbog neposredne opasnosti, riješiti i problem miniranih poljoprivrednih zemljišta. </p>
<p>Inače, Protokol o biološkoj sigurnosti je prvi međunarodni ugovor koji uzima u obzir situacije gdje genetski modificirani organizmi prelaze nacionalne granice. Stoga je njegov cilj jamčiti odgovarajući stupanj zaštite na području sigurnosnog prijenosa, trgovanja i korištenja genetskih modificiranoga organizma. Protokol sadrži i načelo opreznosti za države uvoznice, prema kojem potencijalno opasne aktivnosti mogu biti ograničene ili zabranjene čak i prije nego što je znanstveno dokazano da uzrokuju ozbiljnu štetu. </p>
<p>No u Protokolu su ostali sporni njegovi odnosi s drugim međunarodnim ugovorima od kojih su najvažniji upravo ugovori Svjetske trgovinske organizacije. Naime, načelo opreznosti sadržano u Protokolu oprečno je načelu slobodne trgovine sadržanom u ugovorima WTO-a koji zahtijevaju »određeni broj znanstvenih dokaza« za ograničenje trgovine. Stoga je lako moguće da u praksi »izbije sukob« između pojedinih ugovora WTO-a i Protokola, i to na područjima ograničenja uvoza, procjeni rizika, zahtjeva za dokumentacijom i trgovine sa zemljama nečlanicama. </p>
<p>Inače je, uz potporu Ministarstva zaštite okoliša završena je prva znanstvena inventarizacija tla u Hrvatskoj, izrađen je i nacrt zakona o zaštiti tla, a pitanje »održiva korištenja prirodnih dobara« uredit će se novim zakonom o zaštiti prirode. </p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Kako će se Račan istodobno rasteretiti i zadržati vlast? </p>
<p>ZAGREB, 3. rujna</p>
<p> - Svojedobno, dok je SDP nedvojbeno jačao, a s time rasle i ambicije pojedinih stranačkih dužnosnika, netko je iz te stranke pola u šali, a pola ozbiljno, izjavio kako će se povećati broj potpredsjednika stranke kako bi svačije stranačke ambicije bile zadovoljene. Sada, kada je SDP na vlasti, nitko ne dvoji da se stranka treba reorganizirati, što će se utemeljiti promjenama Statuta, naročito nakon učestalih prigovora članstva o njenu lošem funkcioniranju od 3. siječnja na ovamo.</p>
<p>To što to preustrojstvo podsjeća na HDZ-ovu hijerarhiju stranačkog vrha iz doba vlasti (stvara se predsjedništvo i tajništvo koje prije nije postojalo) ne mora a priori izazivati sumnje, kao što ni novinski poprilično napuhane priče o ozakonjenju frakcija ne moraju značiti početak raskola u vladajućoj stranci. Uostalom, kada je član Glavnog odbora u subotu Jerko Zovak predložio da se predložene statutarne izmjene zbog niza razloga odbace, taj prijedlog jednoglasno nije prihvaćen i nije stvorena nikakva frakcija oko tako važnog pitanja, nego monolitnost.</p>
<p>Ono što Zovku smeta je to što Statut omogućava stvaranje povlaštenih, odnosno ljudi koji prema određenu ključu, a ne unutarstranačkim biranjem, ulaze u razna tijela. Njemu nije jasno zašto će u Glavni odbor, koji će umjesto sadašnjih 60-tak članova imati 150, saborski zastupnici i ministri ući automatski, odnosno prema funkciji, dok će se ostali birati. On se poziva na teoriju i praksu njemačkog SPD-a, u čijem Glavnom odboru sjedi samo desetak parlamentarnih zastupnika, pa stranka i dalje dobro funkcionira. Nije mu jasna ni priča o frakcijama gdje se u Statutu navodi formiranje interesnih skupina na političko-programatskim osnovama, ali se navodi samo to i ništa detaljnije. Imao je Zovak još nekih primjedaba, ali nitko, baš nitko, nije ga podržao, koliko god se on trudio objasniti, među ostalim, da Glavni odbor i njegove odluke trebaju obvezivati predsjednika stranke, a ne obratno.</p>
<p>No, kako nam je to, neposredno nakon izbora 3. siječnja, rekao jedan današnji SDP-ov ministar, Račanu se ne može prigovoriti da je dopustio da politički propadne ijedan kvalitetan član stranke, a ostale su stranke žrtvovale po nekoliko njih. Sada, kada je broj kvalitetnih nabujao, Račan ima pune ruke posla i frakcije su nešto što mu ne treba, posebno sada kada mu se stvaraju frakcije u šestorici.</p>
<p>No za Račana je Zovakov istup iznimka koja dokazuje da SDP ni sada ne griješi, pa kada već stranka ne griješi, onda on može s blaženim izrazom lica reći kako još razmišlja hoće li se kandidirati za predsjednika stranke, iako je prije tri mjeseca novinarima uvjerljivo tumačio kako će se sigurno kandidirati, pozivajući se na primjere Schrödera i Blaira koji su i premijeri i vođe stranke. I to se uklapa u njegov imidž u javnosti »ne bi ja, al' moram«. On mora voditi i stranku, i šestoricu i Vladu, i to je posao na kojem mu malo tko zavidi i zato je promjena Statuta prvi važniji korak u pokušaju rasterećenja jednog od utega, i to putem predsjedništva, koje će se osnovati, kako bi iskusni SDP-ovci mogli voditi stranku i olakšati mu posao. Zadržati vlast, a istodobno se rasteretiti, vraški je težak zadatak koji stoji pred Račanom. (D. Sinovčić)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Prevlaka će dobiti marinu s 300 vezova i više od 3000 postelja za turiste</p>
<p>Dubrovčanin Stjepo Butijer, autor projekta razvoja Prevlake, prije četiri godine prvi put je predstavio taj plan stranim veleposlanicima i turističkim agencijama </p>
<p>DUBROVNIK, 3. rujna </p>
<p> - Projekt gradnje turističkog kompleksa na poluotoku Oštro-Prevlaka i dalje je aktualan jer je turizam jedina komparativna prednost tog područja. Taj projekt opravdan je i turistički, i gospodarski, i politički, smatra ing. Stjepo Butijer, autor projekta razvoja poluotoka Prevlake. Prema njegovim riječima, područje rta Oštro-Prevlaka prva je zaštićena luka kad se uplovljava od Otranta, što je vrlo važno i za razvoj nautičkog turizma. Blizina zračne luke i turističkih središta pogoduje gradnji specifičnoga turističkog kompleksa. </p>
<p>»Uz marinu s 300 vezova, u kompleksu bi bili turistički apartmani, hoteli i specifična ponuda klub-hotela i apartmana u privatnom smještaju s 3000 postelja«, istaknuo je Butijer u razgovoru za Hinu. U naselju bi, dodaje, bili i mnogi popratni sadržaji što bi itekako pogodovalo razvoju Konavala, najjužnije hrvatske općine.</p>
<p> Na sastanku hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića s predsjednikom crnogorske vlade Filipom Vujanovićem u petak, bilo je riječi i o zajedničkom hrvatsko-crnogorskom projektu pretvaranja poluotoka Prevlake u turistički kompleks. Suglasili su se da se vojno-strateški objekti zamijene turističkima, čime bi politička napetost prepustila mjesto gospodarskom razvitku. Ta zamisao, stara nekoliko godina, ponovo je pobudila veliko zanimanje stanovnika hrvatskoga juga, ali i međunarodne zajednice. Kako je rečeno poslije sastanka hrvatskog predsjednika s crnogorskim premijerom, strani su partneri zainteresirani za sudjelovanje u gradnji tog turističkog naselja koje bi potaknulo, kako je istaknuto, daljnji razvoj turizma i s hrvatske i crnogorske strane.
Stjepo Butijer iz Dubrovnika i njegovi suradnici u tvrtki Alfaplan prvi su put svoj projekt razvoja Prevlake predstavili 1996. godine u Zagrebu akreditiranim veleposlanicima u Hrvatskoj te predstavnicima domaćih i stranih turističkih agencija. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Novca u zdravstvu ima puno, samo ga treba drukčije rasporediti!</p>
<p>Ističe to organizator konferencije »Zdravstveno osiguranje u tranziciji« prof. dr. Stipe Orešković / Glavni je problem HZZO-a što pokriva gubitke zdravstvenih ustanova i kupuje njihove usluge godinu dana unaprijed, a da zapravo i ne zna što će dobiti </p>
<p>CAVTAT, 3. rujna</p>
<p> - Hrvatska je po uspješnosti zdravstvenog osiguranja na drugome mjestu među zemljama u tranziciji, odmah iza Slovenije, što može zahvaliti njemačkome modelu zdravstvenog osiguranja. Mana nam je što smo taj model prilično iskrivili proteklih godina, pa se treba vratiti originalnome modelu, odnosno poboljšati ga britanskim iskustvima u reformi zdravstva, istaknuo je prof. dr. Stipe Orešković, voditelj projekta Svjetske banke u Hrvatskoj i organizator treće konferencije »Zdravstveno osiguranje u tranziciji«, koja je završila u nedjelju.</p>
<p>»Njemački model zdravstvenog osiguranja podrazumijeva da je ono u potpunosti odvojeno od vlade, dakle sustav je decentraliziran, a veća je i odgovornost na bolnicama i liječnicima«, objašnjava Orešković.</p>
<p>Glavni je problem našega državnog osiguranja, odnosno osiguravajuće kuće - Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), što pokriva gubitke zdravstvenih ustanova i kupuje njihove usluge godinu dana unaprijed, a da zapravo i ne zna što će dobiti. Da bi se stanje promijenilo, preduvjet je da u zdravstvu bude više ljudi koji će preuzeti odgovornost za svoj posao, primjerice da se direktoru bolnice dade velika samostalnost u odlučivanju i budžet za godinu dana, uvećan za 20 posto. Ako posluje dobro, ima pravo tih 20 posto iskoristiti za investiranje u zdravstvenu ustanovu ili za obrazovanje medicinskog osoblja.</p>
<p>»Takvo poslovanje u zdravstvu pomoglo bi nam i da saznamo gdje se može uštedjeti, jer novca u zdravstvenom sustavu ima mnogo. Treba ga samo drukčije rasporediti«, kaže voditelj projekta Svjetske banke.</p>
<p>Trenutačno Hrvatska pokušava raščistiti odnose u sustavu zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a vjerojatno će na kraju prevagnuti mješoviti model, kakav od 1997. godine primjenjuje i Velika Britanija.</p>
<p>Direktor Odjela za zdravstvenu i socijalnu politiku londonske Škole za ekonomiju i političke znanosti, ujedno i savjetnik britanske Vlade, Julian Le Grand prikazao je na konferenciji kako je Velika Britanija u proteklih deset godina manevrirala između tri modela organiziranja zdravstvenog osiguranja - kontrole, natjecanja i suradnje, da bi se odlučila za kombinaciju sve tri opcije. Na konferenciji su, kaže Orešković, prikazane različite perspektive o zdravstvenom osiguranju: predavali su ljudi koji se jako zalažu za privatno osiguranje, ali i oni kojima su promjene upropastile sustav. Takav je primjer Čile, gdje je američki model zdravstvenog osiguranja upropastio tamošnje zdravstvo.</p>
<p>Od drugih zemalja, bili su zanimljivi primjeri Irske i Kanade, jedine dvije zemlje na svijetu koje su uspjele srezati troškove u zdravstvu, a da istodobno nisu poremetile zdravstvene pokazatelje. Metode su, međutim, bile prilično radikalne i teško je povjerovati da bi se Hrvatska odlučila za njih. U Kanadi su, naime, zatvorili (uglavnom srušili!) sve zdravstvene ustanove koje su poslovale s gubitkom.</p>
<p>»Nema velike koristi od preseljenja odjela u neku drugu bolnicu ili smanjivanja broja kreveta. Bolnica kao ustanova stvara jako velike troškove, jer treba platiti grijanje, struju i slične izdatke. Jedini način da se takvi troškovi smanje jest da se bolnica ukine«, objašnjava Orešković.</p>
<p>Tanja Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Utorak zadnji dan prijava za jesenski upis, najviše mjesta na zagrebačkim fakultetima</p>
<p>ZAGREB, 3. rujna</p>
<p> - Prijave za jesenski upisni rok za akademsku godinu 2000./01., na hrvatskim sveučilištima, veleučilištima i samostalnim visokim školama počele su u petak 1. rujna, a traju do 5. rujna. Razredbeni postupci provodit će se od 6. do 8. rujna, a uspješni kandidati upisivat će se od 11. do 13. rujna. </p>
<p>Prema podacima Ministarstva znanosti i tehnologije, na zagrebačkom području ostalo je najviše slobodnih mjesta. Ukupno je na Zagrebačkom sveučilištu ostalo 2.577 slobodnih mjesta - 1.089 mjesta za studij uz potporu države, 759 mjesta za studij za posebne potrebe, 300 mjesta za strane državljane i 429 mjesta za izvanredne studente. Na veleučilištima i samostalnim visokim školama s oodručja Zagreba ostalo je 1.499, odnosno 501 slobodno mjesto za sve četiri kategorije upisnika.</p>
<p>Na Sveučilištu u Rijeci ostala su 264 mjesta za studij uz potporu države, 487 mjesta za posebne potrebe, 53 za strane državljane i 601 mjesto za izvanredne studente. Na Veleučilištu u Rijeci slobodno je u sve četiri kategorije još 287 mjesta. A na samostalnim visokim školama u Rijeci više nema slobodnih mjesta za studij uz potporu države i za posebne potrebe, ostalo je tek 20 mjesta za strane državljane i jedno za izvanredne studente. </p>
<p>Na Sveučilištu u Splitu slobodno je 470 mjesta za studij uz potporu države, 307 mjesta za posebne potrebe, 41 za strane državljane i 368 za izvanredne studente. Na veleučilištima splitskog područja ima još 35 mjesta za studij uz potporu države, 82 za posebne potrebe, a popunjena su sva mjesta u kategorijama stranih državljana i izvanrednih studenata. Na samostalnim visokim školama sa splitskog područja popunjena su mjesta za studij uz potporu države i strane državljane. Slobodno je 64 mjesta za posebne potrebe i 24 za izvanredne studente. </p>
<p>Na Sveučilištu u Osijeku ostalo je 175 slobodnih mjesta za studij uz potporu države, 267 mjesta za posebne potrebe, 54 za strane državljane, 184 za izvanredne studente. Na Veleučilištu u Požegi ima još 14 mjesta za studij uz potporu države i 162 mjesta za posebne potrebe, te 199 mjesta za izvanredne studente.</p>
<p>I ove godine je najveća potražnja za društvenim i humanističkim studijima, koji su mahom popunjeni još u ljetnom roku, dok je slobodnih mjesta ostalo na prirodoslovnim i tehničkim studijima.</p>
<p>Oni kandidati koji su prešli prag na jednome fakultetu, ali su ostali neupisani zbog ograničene upisne kvote, mogu se 14. i 15. rujna s već položenim razredbenim ispitom prijaviti za studij na srodnome fakultetu, na kojem još ostane slobodnih mjesta. </p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Kistanje: Srbi zasad uselili u devet od 22 kuće koje su im vraćene</p>
<p>Neke srpske kuće već su duže vrijeme zaključane i u njima nitko ne živi, na nekima se nalazi tabla koja oglašava prodaju, a neke su iznajmljene podstanarima / Čemu pritisak da se Srbima čim prije vrate kuće kada njihovi žitelji nisu zainteresirani da ovdje trajno žive, čudi se načelnik Kistanja Paško Erić</p>
<p>KISTANJE, 3. rujna</p>
<p> - Kada su Hrvati, doseljeni iz Vojvodine i drugih krajeva bivše države i nastanjeni na benkovačkom području, dobili rješenja po kojima moraju napustiti kuće Srba u kojima stanuju, val nesigurnosti ponovo je zahvatio i Hrvate s kninskoga i kistanjskog područja. Očekivali su da će taj val zahvatiti i njih, međutim nije, pa se sada lakše diše. Načelnik novoutemeljene općine Kistanje Paško Erak potvrdio je za Vjesnik kako nitko od žitelja ove bukovičke općine nije dobio takvo rješenje te kako se on nada da i neće.</p>
<p>»Po meni je stvar jasna. Neovisno o tomu je li nekomu rješenje o privremenome korištenju poništeno ili nije, nitko ne bi smio na ulicu ili u neodgovarajući smještaj«, kategoričan je Erak, koji navodi kako danas na području te općine živi oko 3.200 žitelja. Od toga broja pola su Hrvati i to Janjevci, koji nastanjuju Kistanje, a polovica su Srbi, koji žive na okolnome seoskom području.</p>
<p>Srbi su lanjske godine dobili 22 obnovljene kuće, koje su im vraćene nakon što je tadašnje Ministarstvo obnove i razvitka u Novome naselju u Kistanjama izgradilo 120 kuća u kojima danas žive Janjevci. Erak pojašnjava kako se Srbima zapravo trebalo vratiti 20 stambenih objekata, međutim, kad se vidjelio da se dvije srpske kuće nepravomoćno koriste, odlučili su i njih vratiti pravim vlasnicima. </p>
<p>»Zanimljivo je, međutim, da Srbi povratnici danas žive samo u devet vraćenih im kuća. Neke su već duže vrijeme zaključane i u njima nitko ne živi, na nekima se nalazi tabla koja oglašava prodaju, a neke su iznajmljene podstanarima. Danas se pitam čemu onoliki pritisak da se Srbima 'pod mus' vraćaju kuće kada njihovi žitelji nisu zainteresirani da ovdje trajno žive«, kaže načelnik Erak, koji navodi kako osnovnu školu u Kistanjama pohađa i troje učenika srpske nacionalnosti, a ostalih 230 djece su Hrvati. Prvi razred osnovne škole upisat će i ove godine tridesetak učenika što dovoljno govori da je u Kistanjama, kao i u susjednome Kninu, došlo do pravog baby booma. </p>
<p>Paško Erak tvrdi kako općina raspolaže zemljištem za izgradnju novih kuća, ali nema novca za izgradnju. Kada bi se realizirao »projekt Centar«, u kojem bi se izgradilo sedamdesetak stanova, Kistanje bi riješilo sve svoje stambene probleme. No, o tom se projektu već duže vremena ne razgovara. Kistanje ne uspijeva pokrenuti svoje gospodarstvo s mrtve točke pa najveći broj žitelja živi od socijalne i humanitarne pomoći. Propao je i posljednji pokušaj da se proda proizvodna jedinica TVIK-a, nema novosti oko pokretanja ili prenamjene proizvodnje u bivšem pogonu Jadranmetala, a programi poticanja maloga i srednjeg poduzetništva također nisu zaživjeli.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Nakon raskida kolicije HSLS-a i HDZ-a šibenske stranke u stanju pripravnosti </p>
<p>ŠIBENIK, 3. rujna</p>
<p> - Kako se i očekivalo, s prvim danima rujna aktivirala se stranačka scena Šibenika. Nakon što je HSLS, nakon tri godine, raskinuo, na gradskoj razini, koaliciju s HDZ-om, sve su ostale stranke koje imaju svoje vijećnike u Gradskom vijeću u stanju pripravnosti.</p>
<p>Čini se da je HSLS u najnezgodnije vrijeme »lopticu« dobacio ostalim oporbenim strankama, a kako je među njima najjači SDP čiji su čelnici posljednjih godina učestalo i žestoko p(r)ozivali liberale Dražena Budiše da prekinu koaliranje i vrate se u oporbene klupe, ona je zapravo bačena SDP-u i sada se očekuje njegov potez.</p>
<p>Ivica Poljičak, predsjednik šibenskog HDZ-a, nakon vijesti o razvrgnuću trogodišnje koalicije najavio je razgovore s ostalim parlamentarnim strankama, no do toga, koliko je poznato, još nije došlo. Kako je u međuvremenu ponovljena izborna skupština HSLS-a na kojoj je izabrano novo stranačko rukovodstvo očekuje se da će već ovoga tjedna uslijediti neki razgovori.</p>
<p>Situaciju čini zamršenijom to što HNS koji u Gradskom vijeću, također, ima svoje vijećnike, u Šibeniku već mjesec dana ima povjerenika, dok bi se izborna skupština trebala održati sredinom rujna. Očito, sve govori u prilog tomu da je na potezu SDP. </p>
<p>Za sada je gotovo izvjesno da nijedna od stranaka neće podržavati raspetljavanje krize raspisivanjem novih lokalnih prijevremenih izbora. Naime, kada bi se danas krenulo u proceduru za održavanjem prijevremenih lokalnih izbora oni se ne bi mogli održati prije prosinca ove godine pa bi izabrano rukovodstvo imalo mandat od samo nekoliko mjeseci. Uz to, izbori su skupi i šibenski ih gradski proračun sigurno ne bi mogao podnijeti čega su u Šibeniku svi itekako svjesni.</p>
<p>Ostaje mogućnost dovođenja povjerenika. Razgovarajući s više stranačkih čelnika uvjerili smo se kako gotovo nitko nije za to, osim ako bi se stranke međusobno dogovorile i izabrale svog predstavnika za povjerenika. Postoji i ideja da se stranke koje sudjeluju u šibenskom Gradskom vijeću dogovore o novom sastavu Gradskog poglavarstva i izaberu novoga prvog čovjeka Šibenika. </p>
<p>Dakako, tu je varijanta prema kojoj zapravo sve može ostati kao što je sada. Znači ništa se važno ne bi događalo, a glasovalo bi se prema savjesti. No ostaje otvorenim pitanje kako bi se u takvoj konstelaciji snaga mogao izglasovati proračun za iduću godinu koji bi se uskoro trebao naći na vijećničkim klupama. </p>
<p>Upravo zbog glasovanja o gradskom proračunu očekuje se da će se sada, nakon raskida koalicije, više aktivirati HDZ, kojem je u interesu da se izglasuje proračun kakav oni predlažu. To bi značilo da će HDZ krenuti u akciju pridobivanja vijećnika. Hoće li uskoro doći do stranačkog prestrojavanja ostaje da se vidi. (J.K.)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20000904].
|
