NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20001002].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 227383 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>02.10.2000</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>U Hrvatskoj počeli pripremni radovi na gradnji dionice od Žute Lokve prema Gračacu </p>
<p>Jadransko-jonska autocesta, čiju je gradnju inicirala Hrvatska i koja bi trebala biti koridor ili ogranak X. koridora, trebala biti »topli putni smjer« koji bi skratio tranzit roba i turista/ Kroz Hrvatsku ta će cesta prolaziti u duljini od oko 480 kilometara, približno istim smjerom kojim ide i Jadranska autocesta / Ona bi od obale bila udaljena deset, a najviše 50 kilometara, s time što bi turistička mjesta bila spojena pristupnim cestama / Taj koridor ne bi prolazio kroz Dubrovnik, nego bi s Pločama bio povezan brzom cestom koja će prerasti u autocestu/ Prema studiji izrađenoj za Dubrovačko-neretvansku županiju ta bi cesta obišla granice u Neumu, i mostom, prije Neuma, prešla na Pelješac, a potom dalje za Dubrovnik, Konavle i Crnu Goru </p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - Više nema dvojbe o tome hoće li se ili neće graditi Jadransko-jonska autocesta (JJAC) od Trsta do grčkog grada Igoumenitsa na obali Jonskog mora. Pouzdano se može reći da će se graditi, a pripremni radovi već su u Hrvatskoj počeli (»Bechtel«) na dionici od Žute Lokve (kod Senja) prema Gračacu i dalje na istok. Dakako, trebat će riješiti i niz još neriješenih međudržavnih pitanja, jer autocesta prolazi kroz sedam zemalja.</p>
<p>Prošloga četvrtka, 28. rujna, u grčkom gradu Ioannina počeo je trodnevni Drugi međunarodni sastanak stručnjaka za razradu projekta Jadransko-jonske autoceste na kojem je sudjelovalo izaslanstvo naših stručnjaka na ijem je čelu bio Vladimir Drobnjak, pomoćnik ministra vanjskih poslova za političku multilateralu.</p>
<p>Na prvom sastanku radnog stola o gradnji te ceste, održanom na inicijativu Vlade Republike Hrvatske, u Dubrovniku 17. siječnja ove godine, sudjelovalo je devet zemalja, i to šest kroz koje prolazi Jadransko-jonska autocesta (Italija, Slovenija, Hrvatska, BiH, Crna Gora, Albanija i Grčka), te predstavnici vladâ Češke i Poljske, koje podržavaju taj projekt. Iako su sve te države podržale gradnju, ipak među njima ima nekih razlika u pristupu, što nije bitna zapreka da se krene s pripremama, a prije svega da se taj smjer, na određen način potreban svakoj zemlji kojom prolazi, uvrsti u plan paneuropskih cestovnih koridora.</p>
<p>Dokle se stiglo s dogovorima o Jadransko-jonskoj autocesti razgovarali smo u Hrvatskoj upravi za ceste s ing. Zvonimirom Nagyjem, predstojnikom Središnjeg ureda i jednim od naših najpoznatijih stručnjaka za ceste i mostove.</p>
<p>Paneuropski prometni koridori ustanovljeni su na Trećoj paneuropskoj prometnoj konferenciji u lipnju 1997., ali tada Jadransko-jonska autocesta nije ušla taj sustav, što su neki zapadni mediji tumačili, uz ostalo, i posljedicom tadašnjeg odnosa vodstva Republike Hrvatske prema Europskoj uniji.</p>
<p>Dubrovačkim dogovorom, u siječnju, predviđeno je da se učine napori kako bi se gradnja Jadransko-jonske autoceste, koju je inicirala Hrvatska, uvrstila kao poseban koridor ili kao ogranak X. koridora, koji polazi iz Njemačke preko Austrije, Ljubljane, Zagreba, Beograda, Skopja do Atene, s ogrankom za Sofiju i dalje za Istanbul. Taj glavni koridor već ima nekoliko ogranaka, među kojima je ogranak tzv. Phyrinske autoceste preko Maribora do Zagreba i ogranak od Budimpešte do Beograda. U Ioannini su se trebali pobliže definirali tehnički detalji Jadransko-jonske autoceste, ustanoviti opravdanost tog koridora i njegova mikrolokacija.</p>
<p>Među prednosti za otvaranje toga novog paneuropskog koridora, Hrvatska posebno ističe da će to biti »topli putni smjer«, jer sadašnji X. koridor ide planinskim područjima, kojima je u zimskim mjesecima otežan promet. Ta »toplina« Jadransko-jonske autoceste zanima mnoge zemlje u Europi. S druge bi strane to bio prometni i dosta skraćen tranzitni smjer na relaciji istok-zapad, koji bi, uz teretni promet, ubrzao i promet turista prema Sloveniji, Hrvatskoj i dalje. </p>
<p>Zbog podrške više zemalja, mnogo je izgleda da se taj koridor otvori. Posebno je bitno što članovi Pakta o stabilnosti, čiji će se summit održati u studenom ove godine, ne samo da podržavaju otvaranje tog koridora, nego su se i obvezali financirati i Studiju o njegovoj izvedivosti.</p>
<p>Valja, međutim, istaknuti da neke od zemalja kroz koje bi išao taj koridor, imaju neke opaske i ne bi se reklo da jednakim intenzitetom, kao većina, prihvaćaju taj smjer. Recimo, Italija je dosta rezervirana zbog straha da bi taj koridor mogao umanjiti tranzit vozila kroz njenu teritorij ispod linije Trst - Genova i posebno trajektni promet s talijanskog juga u Albaniju i Grčku. Drugi stručnjaci iznose kalkulaciju prema kojima je taj strah ekonomski neopravdan, jer oni koji žele ići trajektom i dalje će to činiti, a moguć će »gubitak« biti namiren porastom prometa sa zapada i sjevera Italije prema Jadransko-jonskoj autocesti. </p>
<p>Slovenci, koji podržavaju gradnju te ceste, nisu još odredili niti smjer spajanja tog koridora s Hrvatskom. Tumače da »prirodni« i najkraći smjer od Trsta preko Slovenije na hrvatsku granicu kod Rupe, navodno ugrožava šuplji kraški teren i zalihe pitke vode u njemu. Stručnjaci, međutim, ističu je taj problem lako riješiti posebnom zaštitom terena (i vode) u određenim područjima. Ljubljana predlaže da se Jadransko-jonska autocesta veže kod Postojne na V. koridor, koji sa sjevera Europe ide na Ljubljanu i dalje za Italiju. Prema mišljenju hrvatskih i drugih stručnjaka, to bi značilo da će u tom slučaju veza s Italijom biti udaljena oko 55 kilometara, a smjer ne bi polazio iz Italije nego iz Slovenije, i bio bi duži i teži zbog brdovita terena.</p>
<p>BiH je pristala da koridor prolazi njenim jugoistočnim područjem i da kod čvora Trebinje prelazi u Crnu Goru. Crna Gora je u prvi mah tražila da koridor iz BiH ide na Boku kotorsku, te da preko mosta na Bokokotorskom zaljevu, koji bi sagradili u Kamenarima, prijeđe na kopno. Taj prijedlog nije prihvaćen, ali je prihvaćena druga crnogorska alternativa da Jadransko-jonska autocesta ide južnije od Podgorice prema Skadru i Tirani. Albanci nisu imali posebnih zahtjeva. Grci nisu prihvatili da se koridor završava u Ateni, nego na obali u Igoumenitsu odakle se koridorskim ogrankom X.d veže za Atenu, te ograncima IV. i VIII. za Sofiju i Bospor.</p>
<p>Vjeruje se da će se te različitosti kompromisno izgladiti tijekom budućih sastanaka na razini država i stručnjaka. </p>
<p>Smjer koridora kroz Hrvatsku i dalje</p>
<p>Koridor Jadransko-jonske autoceste kroz Hrvatsku išao bi približno istim smjerom kojim ide i Jadranska autocesta, koja je većinom definirana.</p>
<p>»Pretpostavljamo da će koridor poći od Trsta i preko Slovenije u Rupi ući u Hrvatsku. Razmatraju se dvije varijante obilaznice oko Rijeke: prema prvoj ta bi cesta išla sadašnjom obilaznicom, a prema drugoj bi u širem luku obišla Rijeku i izbila kod Crikvenice, u kom bi slučaju sadašnja riječka obilaznica ostala kao brza gradska cesta. Od Crikvenice bi koridor išao usporedno s obalom do Senja, gdje bi kod Žute Lokve skrenuo na tzv. zaobalnu autocestu«, objašnjava Nagy.</p>
<p>Da ne bi smetao turizmu, koridor bi cijelim svojim tokom kroz Hrvatsku bio udaljen najmanje deset, a najviše 50 kilometara od obale Jadrana, s time što bi turistička mjesta bila spojena pristupnim cestama. Nakon Senja, koridor bi kroz tunel izbio na Žutu Lokvu, a potom pored čvorova Otočac, Gospić i Medak na tunel Sv. Rok, čija se jedna cijev upravo završava, a odatle na Maslenički most i dalje preko čvorova Zadar, Šibenik i Imotski na čvor za luku Ploče.</p>
<p>U čvoru Ploče koridor bi se vezao s budućom međunarodnom autocestom, čiji se projekti već rade, od Budimpešte preko Osijeka i čvora Kopanica na Sarajevo, Mostar i Ploče. Nagy ističe da je već završen detaljan prometni razvoj Dubrovačko-neretvanske županije, kojim je predviđeno da koridor prije Metkovića skrene u BiH, što je načelno ugovoreno s tom državom. Odatle bi koridor išao padinom Popova polja i nakon čvora kod Trebinja izbio u Crnu Goru. </p>
<p>Čitava trasa buduće Jadransko-jonske autoceste bit će kroz Hrvatsku duga oko 480 kilometara, od čega od Rupe do Žute Lokve ima 92 kilometara, a odatle do Splita (Dugopolja) 260, te ostatak do granice sa BiH iza Metkovića.</p>
<p>U Ioannini se razgovaralo i o financiranju gradnje tog koridora o čemu postoje razne kombinacije, od vlastitih sredstava i uzimanja kredita, što ovisi o gospodarskoj mogućnosti zemalja, do davanja prava strancima koncesije za gradnju i isplatu putem cestarine. Amerikanci su ponudili da za 100.000 eura izrade studiju opravdanosti gradnje čitava koridora, o čemu će se također razgovarati u Ioannini. Studiju i plan glavnih prometnih smjerova u BiH, uključujući i autocestu Budimpešta - Sarajevo - Ploče, izradit će Japanci, koje je preporučio Pakt o stabilnosti, koji je za sada i glavni potencijalni financijer pripremnih radova gotovo čitava koridora. O tome će se nešto više znati nakon što se u studenom ove godine održi summit Pakta o stabilnosti.</p>
<p>Ako se na europskoj razini prihvati taj novi paneuropski koridor, na što predlagatelji čvrsto računaju, čitava bi se Jadransko-jonska autocesta mogla sagraditi za deset godina, a hrvatski dio, jer se djelomično koristi i kao Jadranska autocesta, bio bi najbrže završen. Postoji dvojba da li odmah graditi kompletnu autocestu, ili samo jednu traku s pripremom za drugu, ali prevladava prva varijanta...</p>
<p>Od Ploča prema Dubrovnika ići će ranije predviđena brza cesta, koja će također kasnije prerasti u autocestu. Prema studiji izrađenoj za Dubrovačko-neretvansku županiju ta bi cesta obišla granice u Neumu, i mostom, prije Neuma, prešla na Pelješac, a potom dalje za Dubrovnik, Konavle i Crnu Goru. Ima, međutim, i nekih zadrški iz BiH oko tog mosta, jer Sarajevo tvrdi da ispod predviđene visine mosta ne bi mogli prolaziti prekooceanski brodovi za luku BiH u području Kleka. Ali i taj je problem tehnički rješiv, iako bi uzdignutiji most stajao nešto više. Najvažnije da se Jadransko-jonska sagradi, jer u njenu rentabilnost stručnjaci ne sumnjaju.</p>
<p>Salih Zvizdić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Siromašni umiru od gladi i bolesti, a bogati sve više siromaše, jer »mrtve duše« ne donose profit</p>
<p>Taj se trend kretanja, odnosno tapkanja u mjestu, već uočava na gotovo svim merdijanima i geografskim paralelama razvijenih /A futuristi, koliko god se trudili izmisliti neku drugu civilizaciju ne mogu je zamisliti bez trošenja i umiranja /Hoće li u Hrvatskoj 2050. godine živjeti samo 3,5 milijuna stanovnika?</p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - U svijetu se sve više stanovništva buni protiv globalizacije svjetskog gospodarstva, protiv (spominje se 7.500) najjačih svjetskih korporacija koje »drže« i nadziru svjetsko gospodarstvo. Međutim, koliko god mišljenje Inicijative protiv globalne ekonomije (IPEG) o pogubnu utjecaju najmoćnijih svjetskih korporacija bilo ozbiljno, pa i zastrašujuće, mnogo veća, čini se i namjerno zaboravljena, opasnost svijetu »prijeti« iz područja demografije. Uz niz čimbenika, koji će iznenađujuće djelovati na svjetsku budućnost, demografija će je jamačno određivati. »Dvadeseto stoljeće, osobito drugu polovicu, obilježavaju promjene koje su bez presedana u demografskoj povijesti«, rekla je nedavno akademkinja Alica Wertheimer-Baletić.</p>
<p>Samo u drugoj polovici stoljeća zabilježene su najveća prosječna godišnja stopa porasta svjetskog stanovništva, najveći apsolutni godišnji porast broja stanovnika (potkraj 80-ih iznosio je oko 86 milijuna ljudi na godinu), najkraće razdoblje (1987.-1999.) u kome se stanovništvo svijeta povećalo za jednu milijardu. Najbrže je poraslo očekivano trajanje života u svijetu, sa 46 godina 1950. na prosječno 66 godina 1998. godine, najbrže je smanjen prosječni broj djece po jednoj ženi u fertilnoj dobi (u zemljama u razvoju s prosječno šestero 1950. na troje 1998., a u razvijenim istodobno s prosječno troje na prosječno 1,5 dijete). </p>
<p>Stoga, znanstvenici se slažu, nije daleko trenutak kada će velike i moćne svjetske korporacije sa svojom globalnom moći biti »nemoćne«, jer će se suočiti s problemima demografskih kretanja, kako u siromašnim dijelovima svijeta tako i unutar »svojega dvorišta«. Na jednoj strani, premda s velikim postotkom rađanja, siromašni umiru zbog gladi, bolesti, neadekvatnih životnih uvjeta, a bogati će ipak i unatoč riješenim tim problemima, sve više siromašiti, jer im »mrtve duše« ne mogu proizvoditi profit. Niti se mogu reproducirati. Taj se trend kretanja, odnosno tapkanja u mjestu, već uočava na gotovo svim merdijanima i geografskim paralelama razvijenih.</p>
<p>A futuristi, koliko god se trudili izmisliti neku drugu civilizaciju ne mogu je zamisliti bez trošenja i umiranja. </p>
<p>Onima koji misle da će sve riješiti roboti odgovara se da će se njima možda riješiti proizvodnja, ali potrošnja sigurno neće. Kao što se globalizacijom neće riješiti problem ljudskih resursa. Od globalizacije se može iskamčiti neka korist, ali ipak ta korist će se vrlo brzo pokazati kao veliki gubitak, najprije prirodnih a onda i ljudskih resursa. Zato neka nikoga ne začudi ako se kao rješenje ponudi i kloniranje. Međutim, kloniranje osim moralnih dilema nameće i pitanje mišljenja. Pogotovo što je teško i pretpostaviti da bi klon mogao biti pametniji od svojeg uzorka, a da se i ne govori o tome da bi klon mogao postati neki novi Frankenstein.</p>
<p>Iako, dakle, uz niz dilema i mogućih rješenja, bogati sve više shvaćaju da njihovo bogatstvo nije jamstvo i njihove budućnosti ipak ga se teško odriču, kako bi uložili u ljudske resurse. Zbog takva shvaćanja prema siromašnima, dakle i demografski najsnažnijima, došlo je do velikog debalansa bogatstva, ali i demografske neravnoteže. Primjerice, prema FAO-u, prihod apsolutno siromašnih ne prelazi dolar na dan i njih je više od 1,3 milijarde, u bogatim zemljama prosječni životni vijek je oko 80 godina, a u siromašnima ne dosiže ni 40 godina. Na svijetu 2,9 milijardi ljudi nuždu obavlja tamo gdje se zatekne, 170 milijuna ljudi u urbanim sredinama i 855 milijuna seljaka nema pristup zdravoj vodi za piće, zbog čega 65 milijuna boluje od crijevnih bolesti. Od malarije oboli oko pola milijarde ljudi na godinu, a 50.000 djece, žena i muškaraca umire od infektivnih bolesti na dan. Zato bi se možda civilizacija koja radi da bi trošila, a drukčiju ne poznajemo, morala potruditi da njeno bogatstvo ne postane njenim siromaštvom, da njen raj ne postane i njena grobnica. </p>
<p>Je li u sklopu svjetskih kretanja hrvatska demografska slika povoljnija? Nije. Još od kraja 19 stoljeća na negativan demografski trend Hrvatske nepovoljno djeluje nekoliko čimbenika, a naročito dugotrajno iseljavanje mlađeg stanovništva, što je uvjetovalo i smanjenje nataliteta, a time i gospodarski zastoj, pa i političku neoformljenost. Negativan trend je Hrvatsku stalno držao u nepovoljnom demografskom stanju i u 20. stoljeću. Uz već navedene činjenice nepovoljnu demografsku sliku Hrvatske upotpunili su ratni gubici dvaju svjetskih ratova, s izravnim posljedicama do danas. Zbog toga su početkom 50-ih, a osobito 70-ih godina demografi na sve strane odaslali upozorenja, koja su kulminirala 80-ih kada se broj rođenih i umrlih gotovo izjednačio. Pogotovo je snažan prijelom prema ubrzanju negativnih demografskih trendova bio odlazak naših ljudi na tzv. privremeni rad u inozemstvo. Istina, prirodni porast stanovništva je još postojao, ali većinom zbog stalnog pritjecanja doseljenika iz BiH.</p>
<p>Međutim, Domovinski rat, od 1991. do 1995., zbog srpske agresije i ratnog gubitka od 16.000 ljudi, većinom mladih, fertilne dobi, pogoršao je ionako lošu demografsku situaciju. »A kada se tome pridoda i to da je u razdoblju 1991. do 1999. iz Hrvatske iselilo više od 150.000 osoba, da je 45.000 više umrlo nego što je rođeno i da se ukupan broj prisutnog stanovništva u Hrvatskoj smanjio za oko 300.000 ili za oko 6,5 posto, onda nikoga ne treba iznenaditi ako će, prema nekim demografskim predviđanjima, 2050. godine u Hrvatskoj živjeti samo 3,5 milijuna stanovnika«, zaključuje demograf prof. dr. Anđelko Akrap.</p>
<p> Na trend disproporcije između mladoga i staroga stanovništva u Hrvatskoj upozorio je i UN. Ne samo zbog brige za naše situaciju nego i zbog globalnih interesa. S takvom demografskom situacijom perspektive su nam bezizgledne. Prije svega odnos između zaposlenih i umirovljenika vrlo je nepovoljan. U nas je već nekoliko godina broj umirovljenika veći od broja zaposlenih i još se povećava. Jednog dana, a taj nije daleko, mirovine, izdvajanja za liječenje i ostale društvene potrebe, neće se imati odakle naplatiti. Naravno, izlaz nije u smanjenju broja stanovnika nego u njihovu povećanju i zapošljavanju, jer profit proizvodi samo proizvođač, a nikako trgovac. U trgovini profit ostvaruju samo monopolisti i najrazvijeniji, a to nismo mi.</p>
<p>Sve to upozorava da je obnova stanovništva vjerojatno najveći problem Hrvatske budućnosti. I zato nam predstoji dobro promisliti kako revitalizirati stanovništvo, kako ga obnoviti ili barem zaustaviti nepovoljne procese. To se može, pokazala je to Francuska i skandinavske zemlje, implicitnom politikom razvoja. To znači da svaka pojedina politika u svojem djelokrugu (politika zaposlenosti, stambena politika, porezna politika, zdravstvena politika, socijalna politika itd.) vodi brigu o svojem, u datim uvjetima, demografski poželjnom učinku. </p>
<p>Stoga, dok se ne donese nacionalna strategija razvoja, dok se ne riješi što je prioritet u razvoju Hrvatske, barem u sljedećih 30 godina, teško je očekivati ozbiljnije rješavanje demografske katastrofe i mijenjanje demografske slike. Ona će biti sve gora i sve bezizglednija, i za one koji misle da će se smanjivanjem broja stanovnika, dakle broja djece, biti bogatiji. Pogotovo se takvim razmišljanjem neće postići kulturni napredak, kao što to svojim tekstovima sugeriraju neki naši »kulturtregeri«.</p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Uz inflaciju od 500 posto, u Beogradu jeftino ono čega nema</p>
<p>Šećera i ulja obično nema pa se u redovima stoji čak i u subotu u vrijeme večernjeg dnevnika, ali kad se dočeka, teško da igdje postoji jeftinije / Bez obzira na ideologiju, prazan džep i želudac ljudima diktira želju da probaju svojim glasom donijeti promjene svjesni da će korak sa svijetom uhvatiti tek njihova djeca</p>
<p>BEOGRAD, 1. listopada</p>
<p> - Što je zajednički nazivnik za komad torte, osam kilograma šećera, vunenu vestu i vožnju taksijem od 5-6 kilometara. Na prvi ga pogled nema, čak ni u cijeni koštanja, bar ne u zemljama kojima obično gravitiramo. Ali, ima u Srbiji. Sve spomenuto povezuje 75 dinara koji su se, tijekom napetog postizbornog tjedna, na crnom tržištu deviza dobivali kao protuvrijednost za dvije njemačke marke. Već prošle subote za te dvije marke trebalo je dati 80 dinara, a potraje li politička kriza u zemlji, nitko ne bi bio iznenađen daljnjim rastom inflacije koja sada iznosi 500 posto. Crno tržište deviza funkcionira bez ikakvih misterija na svakom uglu, u svakom restoranu i bilo kojoj trgovini. I dok je službeni tečaj i dalje šest dinara za jednu marku, država izvoznike stimulira a uvoznike kažnjava tečajem između 12 i 20 dinara za jednu marku, ali hajke na ulične dilere ne provodi. </p>
<p>Kolača, naravno, u Beogradu ima i dvostruko jeftinijih, ali ukusna torta u ekskluzivnoj slastičarnici u središtu grada košta kao u nekoj pravoj metropoli. Šećera i ulja obično nema pa se u redovima stoji čak i u subotu u vrijeme večernjega dnevnika, ali kad se doista dočeka, teško da igdje postoji jeftinije. Spomenuta vesta se, baš kao i tone (ili milijuni komada) gaćica, grudnjaka, suknji, hlača i zimskih jakni može kupiti od Kineza ili bjeloputih prodavača po tržnim centrima, buvljacima i u kilometrima dugim nizovima uličnih tezgi po gradskim bulevarima. Tako je u Srbiji već godinama, tako je i sada u vrijeme velikih nada i iščekivanja, hoće li, kada i kako Slobodan Milošević odstupiti ako je oporba doista uvjerljivo pobijedila. </p>
<p>Srbija je već odavno zemlja ekstrema, a šizoidnost i dihotomija zahvatile su sve pore života - privatnog, javnoj i političkog. Nije u pitanju samo dvojba kako se uopće preživljava s prosječnom plaćom od statistički potvrđenih 100 DEM, kad je jasno da se samo s tim novcem u džepu ljudi ne bi ni prehranili, a kamoli punili kafiće ili šest godina radili za novi »jugo«. Broj jeftinih i s platežnom moći usklađenih artikala smanjuje se iz dana u dan. Kupiti se može gotovo sve što čovjeku padne na pamet, tehnika i elektronika jeftinije su nego bilo gdje u okruženju, najvjerojatnije zahvaljujući ilegalnom unošenju u zemlju, odnosno neplaćanju carine. Nema ni oskudice građevinskog materijala koja se svojedobno očekivala poslije bombardiranja, a u Beogradu ima jako puno renoviranih i novosagrađenih privatnih kuća, čak pravih malih dvoraca kojih su se dokopali ljudi iz vrha režima, ali i oporbe. Benzin košta 1,20 DEM i promet je ovih dana živ, što rezultira strahovitim zagađenjem zraka od ispušnih plinova krntija koje vozi većina ljudi. Značajnu uštedu građani Srbije, u usporedbi sa susjedima, ostvaruju u cijeni komunalija - struje, vode, grijanja, telefona ... </p>
<p>Nezgodno je jedino što onoga što je jeftino - kao i kod ulja i šećera - najčešće nema. Zimi je oskudno grijanje, trenutačno u gradu nema tople vode jer Rusi više ne žele besplatno isporučivati plin. Uvriježeno je i ne bez osnove mišljenje da je Srbe od gladi godinama spašavala zelena tržnica, no danas ni to više ne vrijedi: jesensko voće i povrće košta između jedne i dvije marke po kilogramu. Relativno nisku cijenu ovdje i dalje ima meso i mesni proizvodi, i to je glavni razlog što četvero ljudi može pristojno ručati za 50 DEM. Takva je, naime, cijena u Šešeljevom restoranu u Zemunu, inače općini u kojoj radikali od prošle nedjelje više nisu na vlasti. Bolje je biti gladan nego bolestan jer je zdravstvo u očajnom stanju, kronične su nestašice lijekova, a najobičniji posjet privatnom liječniku košta dvostruko više od spomenutog ručka. </p>
<p>Potencijalni kupac koji odoli razgledavanju butika s »firmiranom« odjećom i obućom čijih se cijena u tisućama maraka u Beogradu ne bi postidjela ni milanska Via Spigha (stigne li to sve pokupovati Arkanova udovica?), može svrnuti pogled na mnoštvo »pokretnih« knjižara na automobilskim haubama. Džepna se izdanja novih knjiga pretežito domaće produkcije prodaju za oko 10 do 15 DEM, pomalo zastarjeli rječnici za 40, stara izdanja beletristike nitko ne kupuje, ali zato dovoljno kupaca ima brdo priručnika s receptima za uspješniji i sretniji život. O piratskim CD-ovima za oko osam DEM po komadu, već se godinama i u okruženju sve zna. </p>
<p>Ipak, za mali se novac, dvije-tri njemačke marke, ide u kino, a naročito u kazalište. Iako su skromno opremljene, predstava ima dosta, a publika rado odlazi, mada na daskama najčešće vidi još ogoljeliju bijedu i očaj svakodnevnice. Beograd je danas oronuo, zapušten i prljav grad u kojemu komunalne službe slabo rade, javni prijevoz zapravo je raspadajuća »šklopocija« ustajala i neugodna mirisa. Ipak, gradom šeću grupice dotjeranih i namirisanih mladih ljudi (svjetski parfemi prodaju se ovdje, baš kao i cigarete, po duty free cijenama), sjede satima po kafićima ispijajući piće, kupuju u fast-foodovima koji, jarko osvijetljeni, rade 24 sata nudeći sve - od ćevapčića preko piroški do pizze i tramezzina. Iz novina se u Srbiji sve manje može saznati, tiskaju se na papiru za vrećice, užasno mažu ruke, a jedina im je prednost cijena od samo 25 pfeninga (tjednici su marku). Dobri poznavatelji estrade tvrde da će uskoro umrijeti turbo-folk, specifični izraz duha nacije zadnjeg desetljeća i istodobno način njegova formiranja. Točnost najave pokazat će vrijeme, a do tada, kao i godinama do sada, po kafićima i privatnim radio postajama, puštat će se hitovi hrvatske estrade. </p>
<p>Sve nelogičnosti, raznolikosti i apsurdne krajnosti koje već dugo čine svakodnevnicu u Srbiji polako iscrpljuju građane i, bez obzira na ideologiju, njihov im prazan džep i želudac ovaj puta više nego ikad ranije diktira želju da probaju svojim glasom donijeti promjene svjesni da će korak sa svijetom uhvatiti tek njihova djeca. </p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="4">
<p>Zakon koji je pao u vodu na (pre)maloj udaljenosti između stolova </p>
<p>Riječ zakona: U svim kafićima, kavanama, gostionicama, restoranima... treba biti označen prostor za nepušače, a prostor za pušače ne smije biti veći od 30 posto ukupne površine lokala / Je li zakon zaštitio nepušače ako je dopustio da se za susjednim stolom u istom restoranu - puši? / Zaštita nepušača ili (ne)potrebni namet ugostiteljima?</p>
<p>Hoće li pušači u ugostiteljskim objektima i dalje »terorizirati« nepušače opravdavajući se većom brojnošću i neodgodivom potrebom za cigaretom? Od 8. svibnja ove godine, naime, počela se primjenjivati odredba Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda u svim ugostiteljskim objektima. Do sada su tim Zakonom, od ugostiteljskih objekata, bile zahvaćene samo slastičarnice i zdravljaci. Zagrebački ugostitelji, stoga, uskoro mogu očekivati učestalije posjete gospodarskih inspektora. Prema odredbi spomenutoga Zakona u svim kafićima, kavanama, gostionicama, restoranima... treba biti označen prostor za nepušače, odnosno prostor namijenjen pušačima ne smije biti veći od 30 posto ukupne površine lokala. </p>
<p>- Tijekom ljetnih mjeseci bilo je vrlo malo pušačkih prekršaja, jer su se gosti uglavnom zadržavali na terasama na koje se ne odnosi primjena tog Zakona, saznali smo iz dopisa podnačelnice Odsjeka za nadzor u ugostiteljstvu i turizmu, Maje Magdić Hanžek. </p>
<p>Međutim, gospodarski inspektori Područne jedinice Zagreb, od dana stupanja Zakona na snagu, obavili su 46 inspekcijskih nadzora u slastičarnicama i zdravljacima i pri njima nisu utvrdili povrede Zakona. U svim ostalim ugostiteljskim objektima, u njih oko 3.000, inspektori su utvrdili tri prekršaja vezana na nepropisno označavanje prostora za pušače. </p>
<p>- Probleme, a time i prekršaje očekujemo u narednim mjesecima, kada će se zatvoriti otvorene terase, obavijestio nas je dopisom, glavni inspektor Državnog inspektorata, Branko Jordanić. </p>
<p>Kako gostima zabraniti pušenje u kafićima i restoranima, ako želimo da i nadalje budu puni? Kako će popiti kavu bez cigarete?, pitaju se vlasnici kafića, omiljenih okupljališta Zagrepčana. To možemo potkrijepiti i činjenicom da se u svakom novom naselju ili zgradi s poslovnim prostorima prvo otvori kafić.</p>
<p> U kavani »Boban« u Gajevoj ulici stolovi namijenjeni nepušačima većinom su prazni. To je razumljivo, jer se u kafić dolazi u društvu, a netko iz društva sigurno puši. Neće se onda pušač prilagoditi nepušaču, već obrnuto. </p>
<p>- Na tim stolovima nema pepeljara, a kada je gužva pušači sjednu i pričekaju dok se ne oslobodi stol za njih ili se prave »ludi« i puše, rekla nam je Iva Jurković, direktorica poduzeća MM »Boban - Boban« d.o.o., koje upravlja kavanom i restoranom »Boban«. </p>
<p>Označavanjem stolova za pušače i nepušače teško je očekivati da će se nepušači zaštititi od dima, kada se za susjednim ili nekoliko metara udaljenim stolom - puši. Situacija je još apsurdnija u kafićima u koje stane svega nekoliko stolova. Dodatni problem ugostiteljima predstavlja i odredba prema kojoj prostor za pušače ne smije biti veći od 30 posto ukupne površine ugostiteljskog objekta. Kada bi se i te odredbe pridržavali, jednoglasni su ugostitelji, imali bi - prazan lokal. </p>
<p>Manje glavobolje odredba Zakona zadala je vlasnicima restorana. Osim što raspolažu većim prostorom, a poneki mogućnošću zasebnih prostorija za nepušače, ni sami pušači baš ne vole da se oko njih puši za vrijeme jela. </p>
<p>Propisane su i novčane kazne za prekršitelje Zakona. Kaznom od 50.000 do 100.000 kuna kaznit će se pravna ili fizička osoba ako ne označi prostor za pušenje na javnom mjestu. Predviđene su i kazne za građane, u iznosu od 200 kuna, koje inspektori zateknu da puše u javnom prostoru, u dijelu koji nije namijenjen pušačima. </p>
<p>Odredba Zakona, nameće se mišljenje, teško da ima drugu svrhu od pukog namicanja dodatnoga novca od propisanih kazni. Jer, ponovimo još jednom, u kafić se dolazi u društvu. </p>
<p>Očito je da zakon već sada kreće smjerom poptunoga promašaja. Niti će zaštititi nepušače, niti spriječiti pušenje u lojkalima. Kazne će se naplaćivati, ali će duhanskoga dima biti i dalje na javnim mjestima. Je li jedino rješenje novi zakon, koji će poptuno zabraniti pušenje u zatvorenim ugostiteljskim lokalima? No, kako će onda inspekcijske službe bez naplata kazni zarađivati svoj kruh? </p>
<p>Dotle, nepušačima, kao i do sada, preostaje jedino, ukoliko žele izlaziti na javna okupljališta, da začepe nos i nakapaju oči ili - počnu pušiti. Pa barem da na taj način, smanje zakonom nametnuti jaz između njih i onih koji ne mogu bez kutije cigareta...</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>U Sesvetama na 'knap' s vremenom, u Jakuševcu drugi put u tjedan dana</p>
<p>Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u petak je posjetio naselje Sesvete i okolna mjesta gdje su ga stanovnici upozorili na dugogodišnji problem naselja Luka u središtu Sesveta. Tamo, naime, zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, još nije izgrađena spojna prometnica s Kašinskom cestom, koja bi riješila prometnu izolaciju tog dijela Sesveta. Gradonačelnik Bandić pozvao je stoga predstavnike tvrtke »Jukić-gradnja« koja tamo izvodi radove, da ga tijekom idućeg tjedna posjete u Poglavarstvu i zajednički riješe problem. U naselju Vugrovec čak 80 posto tamošnjih stanovnika još uvijek nije priključeno na vodovodnu mrežu, iako je sagrađen magistralni cjevovod Građani su zatražili i provođenje mjera pojačane sigurnosti u prometu kod obližnje škole.</p>
<p>Gradonačelnik je priznao da njihovi zahtjevi nisu bili uvršteni u ovogodišnji proračun, no dodao je kako bi zbog želje da građani sami financiraju dio poslova neki radovi mogli početi još ove godine. Nakon obilaska groblja Markovo polje i najave gradnje nogostupa u naselju Popovec gradonačelnik je završio obilazak Sesveta i nije, kako je bilo najavljeno, posjetio Sesvetski Kraljevecu i potok u kojeg se slijevaju otpadne vode iz obližnjih tvornica »Agroproteinka« i »Almeria«. Razlog tome - već je pao mrak i pokazalo se da ni cijelo poslijepodne nije dovoljno kako bi se sagledali svi problemi građana.</p>
<p>Radni vikend nastavljen je u subotu, kada je gradonačelnik po dugi puta prošlog tjedna posjetio Jakuševec, najveći neuređeni deponij u ovome dijelu Europe. Kako je rekao Zdravko Vac, direktor ZGOS-a, tvrtke u vlasništvu grada koja brine o uređenju i sanaciji smetlišta, za mjesec dana trebala bi biti očišćena druga ploha, a isti bi radovi trebali započeti na trećoj plohi«. Ukoliko sve bude po planovima, rečeno je tom prilikom, Jakuševec bi trebao biti očišćen do 2003. godine. Da vjeruje svojim direktorima, gradonačelnik je dao do znanja i ovom izjavom: »Moramo na vrijeme urediti ovo odlagalište koje predstavlja ekološku bombu, a ako se to ne napravi u navedeno vrijeme tu ću se javno spaliti zajedno s direktorima ZGOS-a«. (ck)</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Jesenski sajam knjiga »Libera 2000« do 4. listopada</p>
<p>U organizaciji nakladničkih poduzeća »Libera Editio d.o.o.« i »Stari grad d.o.o.«, u Muzeju Mimara u subotu je otvoren Jesenski sajam knjiga, »Libera 2000«, koji će se moći posjetiti do 4. listopada. Na Sajmu sudjeluje 90-ak malih i srednjih nakladnika koji se predstavljaju isključivo vlastitim izdanjima. Sajam je otvoren od 10 do 19 sati, a ulaz je slobodan. </p>
<p>- Knjige na sajmu su do 50 posto jeftinije, a svaki kupac je sudionikom nagradne igre. Glavna nagrada je kućna biblioteka sa sedamdesetak naslova, dok ostale nagrade čine paketi knjiga, rekao nam je Eduard Hemar, direktor Sajma. Hemar je za sljedeću godinu najavio proširenje sajma, te njegovu internacionalizaciju. U početku bi se uključili nakladnici susjednih zemalje, a kasnije i cijele srednje Europe. </p>
<p>Zdravko Cikuša, zadužen za odnose s javnošću, upozorio je, pak, na pojavu hiperprodukcije sajmova knjiga. </p>
<p>- Sajamska euforija odraz je stanja u našem nakladništvu. Knjiga se, na neki način mora prostituirati okolo, kao putujući cirkus, da bi nešto zaradila. U Zagrebu upravo završava sajam na Cvjetnom trgu, a u Varaždinu se održava »Bookfest«. Problem je u tome što knjižare ne plaćaju za knjige, pa je sajam jedini način da se dođe gotova novca, rekao je Cikuša. Prema njegovim riječima, bila bi dovoljna i samo tri, četiri sajma knjiga, koja bi tokom godine bila pravilno raspoređena, a ne zgusnuta u samo dva mjeseca. </p>
<p>Eduard Hemar naglasio je kako treba razlikovati prodajne od promotivnih sajmova. »Libera« je, tako, promotivni sajam, dok su oni na otvorenome - prodajni sajmovi. </p>
<p>Cikuša se žali i na ukidanje HTV-ove emisije »Knjigom u glavu«, čime je hrvatska javnost uskraćena za obavijesti o novim naslovima. Televizijske emisije s knjižnom tematikom, trebale bi pak progovoriti i o problemima distributera knjiga, te nemogućnosti njihove naplate. (Sunčica Dolušić)</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Što treba učiniti potrošač ako želi sâm očitati brojilo nakon nove cijene struje</p>
<p>U priopćenju Hrvatske elektroprivrede, podsjećaju se potrošači struje da se od 1. listopada primjenjuju nove cijene električne energije.</p>
<p> Prema uobičajenoj praksi, nastavlja se u priopćenju, i u skladu s Općim uvjetima isporuke električne energije, stanje potrošnje na dan 1. listopada, distribucijska područja HEP-a procijenit će temeljem evidentirane potrošnje u prethodnom razdoblju. Ukoliko to žele, potrošači mogu sami očitati svoje brojilo, te pisanim putem dostaviti podatke u svoje distribucijsko područje. Podaci moraju sadržavati ime i prezime potrošača, adresu, šifru potrošača (poziv na broj na uplatnici) i stanje brojila. Uvažit će se podaci prispjeli do 7. listopada.</p>
<p>Potrošači koji ostvaruju pomoć za uzdržavanje propisanu zakonom o socijalnoj skrbi, moraju svom distribucijskom području dostaviti odgovarajuću potvrdu ustanove za socijalnu skrb, koja se izdaje u svrhu ostvarivanja prava na oslobađanje plaćanja obračunske snage do 2,5 kW.</p>
<p>Potrošači umirovljenici s mjesečnim mirovinama do 1.000 kuna moraju svom distribucijskom području dostaviti izjavu da je njihova mirovina jedini izvor prihoda njihova kućanstva, uz koju prilažu fotokopiju posljednjeg odreska mirovine, te primjerak uplatnice za električnu energiju. Obrazac izjave bit će objavljen početkom listopada u dnevnim listovima, a moći će se preuzeti i na šalterima distribucijskih područja. </p>
<p>Napominjemo, poručuju iz HEP-a, da se izjave mogu predati do kraja listopada, te da pravo na oslobađanje plaćanja obračunske snage do 2,6 kW, ovi umirovljenici ostvaruju od 1. listopada bez obzira na datum dostave izjave.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Bez struje u utorak</p>
<p>Zbog redovnog godišnjeg pregleda električnih uređaja u utorak, 3. listopada, struje neće imati: </p>
<p> od 8 do 11 sati: Draškovićeva 26.</p>
<p>Zbog radova na niskonapornoj mreži struje neće imati:</p>
<p>od 8 do 16 sati: Osredak, Dobri dol 10-14, 1-11, Filipovićeva 37, 40, Klanjčić 1-7a, 15-45, 2 do kraja, F. Kovačevića, Mirnovac, Petrova 79-85, Miroševečina, Šemnička, Orehovečki breg 1-29, 2-32, Dotrščinska 1-23, 2-44; </p>
<p>od 8 do 15 sati: Mlinovi 146-184, 161-187, Šafranišće; </p>
<p>od 8 do 14 sati: Žitnjak Bogdani 1-5, I Struge, u Sesvetama Brestovečka 28-58, 31-53, Gecanova; </p>
<p>od 8.30 do 14.30 sati: Fažanska, Medulinska, Vrsarska, Izolska, Portoroška, Porečka 2-40, 44-48, 1-7, 11, 11a, Koparska, Motovunska 1 do kraja, 2-14, 18 do kraja, Podrvanjski put, Petrovijska, Prodanska, Rakaljska, Vukomerec 49 do kraja, 50 do kraja, Vukomerička cesta 87;</p>
<p> od 9 do 14 sati: Liginjina 11, 16, Martićeva 18-24, 30-42, 51-65, Vojnovićeva 5-9, Barčićeva 6-18, 11-17, Biankinijeva 4-8, 12.a, 3-21, Zvonimirova 29.</p>
<p> Na području elektre Klara struje neće imati</p>
<p> od 9 do 16 sati: Odra: Odranska 113-163, Lakočica, </p>
<p> od 9 do 14 sati: Kovačićko, Pavlovečko, Stupnik, Rakov potok, Horvati, Palijaši, Širanovići.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="9">
<p>»Ljubavna priča« višestrukog ubojice </p>
<p>BONN, 1. listopada (Od dopisnika Vjesnika)</p>
<p> - Da i masovni ubojice mogu raznježiti ženska srca, pokazala je najnovija ljubavna priča iz »njemačkog Sing-Singa«, zatvora za najteže prijestupnike u Wuppertalu. No za razliku od sličnih filmskih priča, ljubavna seansa između jedne tridesetčetverogodišnje konobarice i višestrukog ubojice Dietera Zurwehmea izazivala je kod šire publike val gnušanja i nerazumijevanja.</p>
<p> Dieter Zurwehme jedan je od najpoznatijih njemačkih kriminalaca. Akcija potjere i njegova hapšenja držala je u ljetu 1999. čitavu naciju bez daha. Peterostruki ubojica koji je osuđen na doživotnu robiju bez izgleda na pomilovanje, međutim, već je u prvim mjesecima izazvao val simpatija, dobivši čak petnaest bračnih ponuda iz svih krajeva Njemačke. </p>
<p>»Sretnicu« koju je izabrao iz mnoštva, zatvorski Romeo natjerao da smršavi jer mu je bila predebela. Zurwehme je osim toga, kako izvještavaju njeni prijatelji, namirisao žrtvinu ušteđevinu koja se u međuvremenu dobrim dijelom otopila. Trenutno se čitavim slučajem najviše zabavljaju psiholozi koji zabrinutom čitateljstvu žutog tiska objašnjavaju motive ove bizarne ljubavne veze. (Nenad Kreizer)</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Whitney Houston u zatvor zbog posjedovanja marihuane?</p>
<p>KAILUA-KONA, 1. listopada - Američka pop pjevačica Whitney Houston mogla bi biti kažnjena sa 30 dana zatvora i novčanom globom od 1000 američkih dolara, zbog nezakonitog posjedovanja manje količine marihuane, koju je u zrakoplovnoj luci u havajskom gradu Keahole-Kona otkrila služba osiguranja, izvijestila je policija. </p>
<p> Droga je pronađena 11. siječnja u torbi Whitney Houston, za vrijeme rutinske kontrole, kada se pjevačica pripremala ukrcati se na zrakoplov za San Francisco, rekao je tužitelj Charlene Iboshi. Osiguranje u zrakoplovnoj luci zadržalo je torbu, ali je Whitney Houston otputovala prije dolaska policije.</p>
<p>Ovoga je utorka podignuta optužba za manji prekršaj. Tužiteljstvo i odvjetnik pjevačice, Brook Hart, nagodili su se da se saslušanje održi 26. listopada ali da se Houstonova prije toga treba dobrovoljno predati policiji, rekao je Iboshi. Ako to ne učini, tužitelji će tražiti sudsku dozvolu za njezino privođenje.</p>
<p> Suprug američke pjevačice, Bobby Brown, uhićen je početkom godine u zrakoplovnoj luci u Newarku, nakon što su testovi pokazali da je konzumirao kokain za vrijeme služenja uvjetne kazne zbog vožnje u alkoholiziranom stanju. Whitney Houston »izvukla« je Browna iz zatvora u Floridi u srpnju ove godine deset dana prije kraja roka, zbog dobrog vladanja. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Efekt staklenika uznemiruje Hawkinga</p>
<p>LONDON, 1. listopada</p>
<p> - Stephen Hawking se boji da ljudski rod neće preživjeti još jedno tisućljeće. </p>
<p> »Bojim se da će se atmosfera zagrijavati sve više i više, sve dok ne zavladaju uvjeti kao na Veneri, gdje kipi sumporna kiselina«, rekao je fizičar. »Zabrinjava me efekt staklenika.«</p>
<p> Kako bi se osigurao opstanak čovjeka, dodao je, mora se poduzeti sve, da se koloniziraju drugi planeti. Putovanje u svemir neće riješiti sve probleme, ali će bar osigurati opstanak ljudskoga roda.</p>
<p> »Preskupo je slati u svemir sve ljude«, rekao je. »Ali ako se ljudski rod ne proširi u svemir, sumnjam da će preživjeti sljedećih tisuću godina.«</p>
<p> Hawking predaje na sveučilištu Cambridge i autor je best-sellera »Kratka povijest vremena«. Danas ima 58 godina, a od 20. godine boluje od bolesti Loua Gehriga, odnosno amiotrofne lateralne skleroze. (AP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Potonuo grčki broda, poginula jedna osoba</p>
<p>ATENA, 1. listopada</p>
<p> - Jedna je osoba poginula kada se grčki turistički brod, koji je u subotu navečer prevozio američke turiste, nasukao i potonuo nedaleko otoka Naxosa, izjavio je za Reuters liječnik u otočnom zdravstvenom centru. </p>
<p> U vrijeme potapanja na brodu »Zeus 3« nalazio se 31 američki turist i sedam članova posade. Brodovi obalne straže i ribarske brodice uspjeli su, uz pomoć helikoptera i ronioca, dosad izvući iz vode 30 osoba, kazao je ministar pomorske trgovine. Spasilački se napori nastavljaju, a vremenski su uvjeti dobri, rekao je. </p>
<p> Doktor u zdravstvenom centru Naxosa izjavio je za grčku televiziju da su ribari spasili 17 osoba i prevezli ih do centra, te da se nalaze u dobrom stanju, ali da je jedna osoba preminula. Svi koji su prevezeni u zdravstveni centar starij su dobi, dodao je. »Svi su šokirani i mokri«, rekao je liječnik, istaknuvši da niti jedan nije ozlijeđen, ali da je nažalost jedna osoba umrla. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>U poplavama u Indiji do sada poginulo 758 osoba</p>
<p>CALCUTTA, 1. listopada</p>
<p> - U području zahvaćenom poplavom u indijskoj državi </p>
<p> Zapadni Bengal pronađeno je u subotu više od stotinu tijela, čime se konačni broj poginulih u monsunskim poplavama u posljednjih deset dana popeo na 758 osoba, izvijestili su indijski dužnosnici. Još oko 200 ljudi smatra se nestalima. Država nastavlja borbu s najgorim poplavama u posljednje 22 godine, izjavio je glasnogovornik indijske vlade.</p>
<p> U najgore zahvaćenim područjima u zadnja su se tri dana poplavne vode smanjile, ali su se spustile u nova područja u sjevernom području Zapadnog Bengala, u blizini granice s Bangladešom, gdje se podižu razine tamošnjih rijeka. (Reuters/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="14">
<p>U zamkama manipuliranja </p>
<p> GDK Gavella / Premijera komedije baleta »Umišljeni bolesnik« J. B. P. Molierea, redatelj Zlatko Bourek / Svojevrsna revitalizacija »komedije-baleta« uz poneku dosjetku </p>
<p>Nakon višegodišnjega zanemarivanja, Moliere je u posljednje vrijeme vrlo popularan u našim kazalištima: riječ je o činjenici koja je, najvjerojatnije, plod stihije i nesustavnosti repertoara, a ne kakve »odluke« koju bi bilo moguće racionalno objasniti. Računajući i premijeru »Umišljenog bolesnika« na pozornici »Gavelle«, tijekom mjeseca listopada, primjerice, u Zagrebu će na rasporedu različitih kazališta biti čak tri Molierea: frančezarija »Nemoćnik u pameti« (režija J. Menzel) u »Komediji« prije izvedena na Dubrovačkom ljetnom festivalu), »Mizantrop« na pozornici HNK te spomenuti »Umišljeni bolesnik«. Doista, zagrebačka publika može temeljito upoznati djelo francuskoga klasicističkog komediografa, ali i birati i uspoređivati.</p>
<p>»Umišljeni bolesnik« (Le malade imaginaire), posljednje Moliereovo djelo (1673.), u povijesti književnosti i teatra najslavnija je satira liječničkih malverzacija i mistifikacija, usput je i duhovita »komedija karaktera«, a danas bi se, nedvojbeno, iako s određenim (dopustivim) proširenjem njezina domašaja, mogla shvatiti i kao oštra kritika pseudoznanstvenoga hermetizma (internoga žargona, neprozirne, opsjenarske terminologije), koji nas zapljuskuje sa svih strana, i nikako ne samo kad je medicina u pitanju.</p>
<p> Glavni je lik u njoj paradigmatični »hipohondar«, što se uzima, jednostavno, kao zadana činjenica, jer se Moliere ne upušta nikako u psihopatološku genezu njegova stanja; »umišljeni bolesnik«, koji u svoj zatvoreni, ekstremno egocentrični svijet uvlači sve s kojima dolazi u dodir. Međutim, paradoksalno (i ne tako rijetko, kao što se misli), tiraninom i manipulatorom kakav je Argan, zapravo manipuliraju drugi: nesavjesni i zatucani liječnici, njegova (druga) supruga Beline, konačno i sluškinja Toinette.</p>
<p> Neki od njih pronalaze svoj interes u podržavanju njegove opsesije, drugi pak djeluju »za njegovo dobro«: u svakom slučaju, Argan je protagonist oko kojega se vrtlože složene spletke. Ipak, neizlječiv, u krajnjoj instanci, bez obzira na sve napore prosvijetljenoga Razuma, kao i drugi Moliereovi »opsesivci«, uostalom: »bolest« je postala njegova »druga priroda«, modus njegove egzistencije. S druge strane, Moliere u svojoj komediji afirmira načelo ljudske slobode, pravo na izbor, emancipaciju - dakako, sve u granicama razmjerno restriktivnoga mentaliteta svojega doba, ali ne bez odjeka ni tri stoljeća poslije.</p>
<p>Formalno, djelo je strukturirano kao »komedija-balet« (comédio-ballot), te su u njemu dva prologa i tri intermezza isprepletena s »pravom« građom komično-satiričnoga zapleta. Izuzev završne groteske, u kojoj sam Argan postaje »doktor« (u duhu poslovice »medice, cura te ipsum«), od tih baleta preostala je samo ideja: redatelj, scenograf i kostimograf Zlatko Bourek i pastorale je i Pulcinellu prometnuo u farsično-makabričnu ilustraciju same komedije, dok je kraćenjem djelo ostalo kako bez nekih likova (Louisine, apotekara), tako i bez nekih (u mnogim izvedbama vrlo dobrih) prizora (recimo, ljubavnoga sata glazbene pouke, što su ga kasnije tako dobro plagirali Sterbini i Rossini). </p>
<p>Vizualno osobito lijepa, u zamisli minimalistička, a u provedbi, na žalost, preglomazna, scenografija, sjajni ironično-historicistički kostimi, suptilna, ugođajna rasvjeta (majstor Olivije Marečić), i duhovita glazba u funkciji kreiranja općega ozračja (Matija Dedić uz malu »pomoć« originalnoga Marc-Antoinca Charpentiera) - najkvalitetniji su elementi ove predstave, u kojoj su mizanscenska rješenja (kao svojevrsna opozicija groteskno razigranomu baletu koreografkinje Snježane Abramović) uglavnom ostala posve statična i neinventivna.</p>
<p> Često samo poredani na prosceniju, kao da je ostatak (dubina) scene zakrčen i neprikladan za igru, glumci su izgledali poput sudionika kakve tradicionalno režirane opere: Bourek se njima poslužio kao što bi to učinio s marionetama. </p>
<p>Pri takvome stanju stvari, najbolje su se snašli, zahvaljujući svome glumačkom iskustvu, na sreću, glavni akteri: Slavko Brankov, koji se, kao Argan, možda i ne može mjeriti s maestralnim Perom Kvrgićem u »Komedijinoj« frančezariji, ali je ipak dostatno jaka glumačka osobnost da svoj lik opravda i učini scenski prihvatljivim, potom Marina Nemet-Brankov kao mlada Angélique, Arganova kći (dobro prostudirana uloga, bez komičkih pretjerivanja), Vlasta Knezović kao Béline, Arganova pohlepna druga žena (odmjereno poigravanje glasom, gestama i stasom) te Slavica Knežević kao francuski prpošna sluškinja-gospodarica Toinette.</p>
<p> Ostali su se u predstavi samo pojavili, ne ostavivši dubljeg traga: posebno to vrijedi za komičku neuvjerljivost oca i sina liječnika (Enes Vejzović, Janko Rakoš), karakterno bljedilo Zorana Gogića kao Béraldea, Arganova »dobrog« brata, te nezamjetljivost (i stanovitu neprikladnost) Ranka Zidarića u ulozi Cléantea, mladića zaljubljena u Angélique.</p>
<p>Predstava je izvedena u prijevodu Mladena Škiljana, koji je scenski izgovoren - solidno funkcionirao. Opći je dojam koji ostavlja »Umišljeni bolesnik« u režiji Zlatka Boureka, međutim, osrednji. Ideja o svojevrsnoj revitalizaciji »komedije-baleta«, uz poneku dosjetku, nije se pokazala dostatnom da izvedbu izdigne iznad posvudašnjeg sivila sadašnjega, neveseloga, kazališnog trenutka.</p>
<p>Boris B. Hrovat</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Govorio je saksofonom</p>
<p>Sjećanje na slavnog saksofonista Johna Coltranea / Svojom glazbom uspio je izreći ono neizrecivo, ali ne i što je htio od početka svoje karijere - samoga sebe</p>
<p>Ornette Coleman je jednom rekao da su najbolje misli koje su afrički Amerikanci rekli o svojoj duši one koje su odsvirali na tenor saksofonu. Tu misao u potpunosti potvrđuje saksofonist John Coltrane.</p>
<p>Rođen je 23. rujna 1926. godine u mjestu Hamlet u Sjevernoj Karolini, Coltrane je započeo svoj neobični životni put. Naime, njegov život i njegova glazba bili su obilježeni jednostavnom idejom o pronalaženju samoga sebe kroz proučavanje i poštovanje prošlosti vlastite kulture, o izražavanju vlastite duše na saksofonu.</p>
<p>U mladosti Coltrane je bio pod jakim utjecajem Charlieja Parkera. O tome je jednom rekao: »Dok sam ga slušao, htio sam nestati u njegovoj glazbi. Htio sam da me obuzme cijelog, ali ispod sam, ipak, htio biti svoj.« Pridruživši se Dizzyju Gillespieju, shvaća na koji način može »biti svoj«. Shvaća da je jazz izražavanje samoga sebe ili, njegovim riječima, traženje samoga sebe. No, ta ga je spoznaja preplašila te je uskoro otišao iz Dizzyeva benda.</p>
<p>»Jazz je bio pun radosti i užitaka. Želio bih da ponovno bude takav«, rekao je prije svog prvog duhovnog puta u kojem će pokušati pronaći način da se izrazi.</p>
<p>Dolazi u bend Earla Bostica. No, to mu prema njegovim riječima, nije vratilo onaj stari polet koji je imao na početku karijere. Nakon Bosticovog benda, i dalje bez ideja i razočaran u samoga sebe, odlazi Jonnyju Hodgesu, a poslije Billu Carneyu, kojeg je opisao kao premuzikalnog za njegov ukus. Iako je to razdoblje svog života opisao kao ono u kojem je puno naučio, pravo upoznavanje jazza je stiglo u suradnjama s Milesom Davisom i Theoloniusom Monkom.</p>
<p>»Monk je imao nevjerojatnu sposobnost da hrabri glazbenike da iznose svoje ideje bez obzira na sve.« Upravo ta Monkova sposobnost mu je pomogla da se vrati gdje je i počeo. Na mjesto golema entuzijzma i ljubavi prema jazzu. S Monkom se puno družio i od njega je puno naučio. Kada bi ga nešto pitao, Monk bi sjeo za klavir i počeo svirati. Tako mu je odgovarao na većinu njegovih pitanja. Za razliku od onih s Monkom, druženja s Davisom nisu išla dalje od studija i proba. Uz Davisa, koji je tada inzistirao na što više tonova u svojim komadima, manijakalno vježba rastavljanje akorda, te se upoznaje s njihovom strukturom. U spomenutim suradnjama, prvi puta se upoznaje s glazbama drugih kultura, posebice afričkom i indijskom.</p>
<p>Nakon sviranja s Monkom i Davisom, Coltrane počinje samostalnu karijeru s kvartetom koji su tada činili McCoy Tyner na klaviru, Steve Davis na basu i Pete LaRoca na bubnjevima. Provodi sate i sate u knjižnici čitajući i proučavajući harmonije i povijesti različitih civilizacija. »Volim prošlost, i iako ne znam puno o njoj, namjeravam se vratiti i otkriti je«, rekao je Coltrane.</p>
<p>Prošlost je počeo otkrivati s kvartetom koji su činili McCoy Tyner na klaviru, Elvin Jones na bubnjevima i Jimmy Garisson na basu. Otkrivajući indijsku i afričku glazbu, shvatio je da je sopran saksofon najbliži ovim izričajima, tako da je uskoro i njega počeo koristiti u svojim komadima. Konačno je počeo otkrivati samoga sebe. Solo improvizacije su postajale sve duže, neki put bi trajale koliko i sama proba, postajao je sve glasniji, muzika sve kaotičnija. Bilo je sve manje ljudi koji su mogli svirati s njim, a sve više onih koji su odlazili u publiku slušati ga.</p>
<p>Bubnjar Elvin Jones je na odlasku iz kvarteta opisao sviranje s Coltraneom,. »Tražio je da bude sve glasnije i glasnije. Kao da je htio nestati u ritmu i baš kad bi pomislili da ćemo ga konačno pobijediti, on bi ponovno svojim sopranom počeo lebdjeti iznad nas.« Coltrane je tu svoju fazu prokomentirao u jednom od intervjua za časopis »Downbeat«, tijekom šezdesetih godina: »Tek nedavno sam pokušao postati još svjesniji one druge, životne strane glazbe.« Umire 17. srpnja 1967. godine.</p>
<p>Coltrane kao da je u fazi prije smrti pokušao upiti svu neurozu modernog svijeta i sav kaos koji ona donosi, tako da bi nakon njegove smrti ostali mogli u miru svirati. Uspio je izreći ono, prema nekima, neizrecivo, religijsko, etičko, ontološko, ali ne i ono što je htio od početka svoje karijere - samoga sebe. Da bi to postigao, morao je otići u prošlost.</p>
<p>Dalibor Petković</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Majstori na djelu </p>
<p>Koncertna dvorana »Vatroslav Lisinski« / Nastup Simfonijskoga orkestra HRT-a, dirigent Nikša Bareza, solist na violini Ernst Kovacic </p>
<p>Odličan početak nove sezone Majstorskog ciklusa HRT-a i KDZ-a u Zagrebu bio je u znaku dviju obljetnica: 100. obljetnice smrti Friedricha Nietzschea i 250. obljetnice smrti Johanna Sebastiana Bacha. Maestro Nikša Bareza, dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a, odlučio je ovom prigodom odati počast velikom Bachu izabravši dvije njegove koralne predigre (Schmücke Dich Oliebe Seele, Komm, Gott, Schöpfer, Heiliger Geist) u obradi za veliki orkestar Arnolda Schönberga. Bachova glazba, kojoj su se mnogi skladatelji poslije njegove smrti posvećivali i nalazili u njoj inspiraciju, u ovoj je osebujnoj orkestraciji dobila neobičan, ali prepoznatljiv motivički kolaž u modernijem ruhu, suptilan i prozračan unatoč brojnom instrumentariju 20. stoljeća. </p>
<p>Bachovoj glazbi priklonio se još jedan znameniti skladatelj 20. stoljeća AlbanBerg, u svojem lijepom Koncertu za violinu i orkestar posvećenom »Uspomeni na jednog anđela« (18-godišnju djevojku Manon), koji se stjecajem prilika, jer je dovršen četiri mjeseci prije autorove smrti, pretvorio u njegov vlastiti rekvijem. To posljednje autorovo djelo predstavio je ugledni gost iz Austrije, vrhunski violinist briljantne tehnike i tona Ernst Kovacic, uz glazbalo plemenita zvuka iz radionice Giovannia Battiste Guadagninija iz 18. stoljeća. Lirsko i tragično obilježje toga koncerta simfonijskog tipa ublaženo je mjestimice vedrijim taktovima kao sjećanjem na djetinjstvo mlade pokojnice, a u Bachov citat posmrtnog korala majstorski je ukomponiran u prekrasnom elegičnom završetku djela. </p>
<p>Maestro Nikša Bareza, koji je znalački objedinio solističku dionicu i orkestar u jedinstvenu cjelinu, zaključio je tu lijepu koncertnu večer simfonijskom pjesmom »Tako je govorio Zaratustra« Richarda Straussa prema istoimenom djelu njemačkoga filozofa Nietzschea. Nietzsche je suvremenik Straussa, bio je prijatelj Wagnera, pisao je i o umjetnosti i glazbi, a u iranskom filozofu i propovjedniku Zaratustri je našao potvrdu svoje teze o »volji za moći« u kojoj vidi temelje svega novoga i stvarateljskoga u čovjeku. </p>
<p>Straussov Zaratustra ambiciozan je pokušaj da filozofske misli Nietzschea izrazi glazbom, ali ne pripada ostalim njegovim uspjelijim i češće izvođenim djelima te vrste. Ipak, impresivnom orkestracijom i motivičkom razradom, od samoga znamenitog početka, koji golemim zvukom snažnih gradacija želi predočiti prapostanak svijeta, pa do posljednjih taktova koji se gube u tišini, stvoreno je grandiozno djelo koje je zahvaljujući odličnoj izvedbi na čelu s brojnim vrsnim solistima i ansamblom u cjelini sugestivnim i mudrim vođenjem maestra Bareze postiglo velik uspjeh, dostojan imena svojega majstorskog ciklusa. </p>
<p>Višnja Požgaj</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Dalmatinski iščezli romanski jezik</p>
<p>U Kölnu objavljena knjiga »Dalmatinski. Studije o jednom iščezlom jeziku« Žarka Muljačića / Hrvatski romanist i umirovljeni profesor romanske filologije na berlinskom Slobodnom sveučilištu Muljačić je u knizi sakupio svoje studije o izumrlom romanskom jeziku što se koristio duž istočne obale Jadrana</p>
<p>KÖLN, 1. listopada</p>
<p> - U Kölnu je upravo objavljena knjiga hrvatskog romaniste i umirovljenoga profesora romanske filologije na berlinskom Slobodnom sveučilištu Žarka Muljačića »Das Dalmatische. Studien zu einer untergegangenen Sprache« (Dalmatinski. Studije o jednom iščezlom jeziku). Muljačić je u knjizi sakupio svoje radove o tom izumrlom romanskom jeziku na jadranskoj obali, proučavajući ga više desetljeća.</p>
<p> Po riječima Muljačića dalmatski jezik, koji je bio u uporabi u srednjem vijeku, uglavnom se rabio u gradovima - Krku, Osoru, Rabu, Zadru, Trogiru, Splitu, Korčuli, Dubrovniku, Kotoru, Baru, Ulcinju i Lezhu. </p>
<p>Najduže se zadržao u Dubrovniku, gdje je do 1472. bio u uporabi u dubrovačkom Senatu. Iščeznuo je miješajući se s hrvatskim jezikom, izjavio je Muljačić, napominjući da na tom jeziku nije sačuvan nijedan pisani dokument. Posljednji stanovnik koji je govorio dalmatski bio je jedan Krčanin koji je umro 1898. </p>
<p> Djelo o dalmatskom jeziku, u kojem autor obrađuje strukturu i morfološki sustav tog jezika, značajno je ne samo za romanistiku nego i za kroatistiku budući da se autor posebno osvrće na hrvatsko-dalmatsku interakciju u sačuvanom pojmovlju podrijetlom iz tog izumrlog jezika.</p>
<p> Muljačićevu knjigu, koja sadrži 34 studije (434 str.) objavljene posljednjih četrdeset godina na talijanskom, njemačkom, hrvatskom i francuskom jeziku, tiskala je nakladnička kuća Bohlau (Köln, Weimar, Wien) kao deseti svezak u nizu »Quellen und Beitrage zur kroatischen Kulturgeschichtel« (Vrela i prinosi za hrvatsku kulturnu povijest). Spomenutu ediciju uređuje Elisabeth von Erdmann sa sveučilišta u Erlangenu.</p>
<p> Žarko Muljačić (Split, 1922.) bio je od 1956. profesor na zadarskom Filozfskom fakultetu i berlinskom Slobodnom sveučilištu, gdje je od 1973. do umirovljenja 1988. predavao romansku lingvistiku. </p>
<p>Objavio je 15 knjiga, a među poznatijima je Opća fonologija i fonologija talijanskog jezika. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Schumacherov novi film</p>
<p>HOLLYWOOD, 1. listopada</p>
<p> - Režiser dvaju Batmana, Joel Schumacher, snimit će svoj novi film o životu ubijene irske novinarke Veronice Guerin. Film koji će se zvati Chasing the Dragon; The Veronica Guerin Story, producirat će Jerry Bruckheimer poznat po svojim akcijskim filmovima Top Gun i Con Air. </p>
<p>Priča govori o irskoj novinarki istraživačici Dublinskog » The Irish Sunday Independenet-a«, koju su pokušavali ubiti šest puta, zbog svojih vrlo angažiranih tekstova o dilerima narkotika i organiziranom kriminalu u Irskoj. Na kraju su i uspjeli, ubijena je usred bijelog dana 1996. godine, kad je na nju pucao nepoznati muškarac iz jurećeg motora. Dvoje ljudi je kasnije uhićeno pod sumnjom da su izvršili to ubojstvo.</p>
<p>Filmska priča bazira se na njenom životu o kojem je već snimljen film početkom ove godine pod nazivom Sky Falls. Schumacher je na nedavnoj press-konferenciji izjavio: »Bila je to žena koja je imala nevjerojatnu hrabrost progovoriti javno o kriminalu u svezi s drogom i dala svoj život za tu istinu. Bila je mlada (30- tak godina), lijepa i seksepilna, majka šestogodišnjeg sina. To je velika priča i bit će to velika filmska rola tko god ju dobije. Čim sam pročitao scenarij irskog pisca Carol Doyla kojeg je rirajtirala Mary Donahue, odmah sam odlučio snimiti tu priču«. Filmska premijera ne očekuje se prije kraja 2001. godine. (L. Č.)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Najnoviji roman Borislava Vujčića</p>
<p>ZAGREB, 2. listopada</p>
<p> - U Društvu hrvatskih književnika u utorak, 3. listopada, bit će predstavljen novi roman Borislava Vujčića »Udovica«. Knjigu je tiskao zagrebački nakladnik »Aergrafika«. Uz autora Borislava Vujčića, poznaatoga dramskog i proznog pisca, o romanu »Udovica« govorit će također književna kritičarka Jadranka Pintarić i voditelj stručnih i promotivnih djelatnosti Društva hrvatskih književnika Anđelko Novaković.</p>
<p>Probrane ulomke iz romana »Udovica« kazivat će dramska umjetnica Lucija Šerbedžija. (G. J)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Uz 200. obljetnicu rođenja Ivana Padovca</p>
<p>VARAŽDIN, 1. listopada</p>
<p> - U organizaciji HAZU i varaždinskoga Zavoda HAZU, a u sklopu baroknih večeri, u Varaždinu je obilježena 200. obljetnica znamenitog glazbenika Ivana Padovca. Tim povodom otvorena je izložba »Ivan Padovec (1800.-1873.). Okviri za životopis«.</p>
<p> Ivan Padovec najveći je dio života proveo je u Beču, a u rodni se Varaždin vratio nakon što mu je vid oslabio. Svojim gitarističkim koncertima oduševio je ljubitelje glazbe diljem Europe, a naročito je volio skladbe u obliku fantazije ili varijacija za jednu ili dvije gitare, tzv. male forme. Poznat je i po izumu deseterostrune gitare, kojom je, kako piše Zdenka Weber, »želio povećati akustičke i tehničke mogućnosti instrumenta za koji se životno opredijelio«. Taj poznati varaždinski skladatelj i glazbenik umro je 4. studenog 1873. a svoj je posljednji koncert održao u travnju iste godine u starom varaždinskom kazalištu. Povodom obilježavanja obljetnice rođenja Ivana Padovca održan je i Međunarodni muzikološki skup. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Trijumf meksičkog filma</p>
<p>Film »Propast čovjeka« meksičkog redatelja Artura Ripsteina osvojio je u San Sebastianu Zlatnu školjku kao najbolji film 48. Svjetskog filmskog festivala, a pripala mu je i nagrada za scenarij, te nagrada žirija filmskih kritičara, Fipresci </p>
<p>Bilo je za očekivati da će ove godine u San Sebastianu trijumfirati neki od filmova sa španjolskog govornog područja koji su i bili najbrojnije zastupljeni u konkurenciji. Premda pobjeda uglednog meksičkog redatelja Artura Ripsteina nije diskutabilna, ipak se postavlja pitanje o budućnosti ovog svjetskog festivala koji sve više poprima »lokalne« naznake i sklonost filmovima i autorima sa španjolskog govornog područja. Jer osim glavne nagrade i većina drugih važnijih nagrada ove godine otišla je u ruke »domaćim« filmovima i autorima, što možda i nije rezultat stvarne kvalitete nego velikog broja filmova koji su se našli u programima festivala tako da su dominirali većinom selekcija. To nije loše kao informacija novinarima koji inače nemaju priliku upoznati se u tolikom broju sa španjolskom i latinoameričkom filmskom produkcijom, ali nije dobro za festival s pretenzijama svjetske smotre. </p>
<p> Zato će organizatori Svjetskog festivala u San Sebastianu morati ozbiljno razmisliti o budućoj koncepciji i namjerama ove filmske smotre, tim prije što se naredne godine mijenja direktor (odlazi Diego Galan), a približava se i skora proslava pedesete godišnjice festivala.</p>
<p>Opći dojam ovogodišnjeg festivala ipak je prosječnost u kojoj su prevladavali filmovi koji se nisu isticali posebnim dometima niti vrijednostima, a nisu bili ni katastrofalno loši. Dakle u većini su bili oni koji su zadovoljavali svojim standardnim, ili stereotipnim, ili profesionalnim ispunjavanjem zadataka bez posebnih iznanađenja, provokacija i ekperimentiranja.</p>
<p> Žiri pod predsjedanjem Stephena Frearsa, dodijelio je Zlatnu školjku za najbolji film filmu »Propast čovjeka« Arthura Ripsteina u meksičko španjolskoj koprodukciji. Istom filmu pripala je i nagrada za scenarij koji je napisala Paz Alicia Garciadiego. To je tipični ripsteinovski crno bijeli film o ljudima s egzistencijalnog ruba i njihovim životnim preokupacijama, ponemkad otkačenim, ponekad glupim, ali nikad uobičajenim, niti dosadnim. Priča je puna oporog humora i govori o propasti čovjeka i njegovim slabostima.</p>
<p> Poznata meksička narodna pjesma kaže kako su za propast čovjeka, najzaslužnije žene, dok su u ovoj priči za nasilnu smrt siromašnog meksičkog seljaka bile »najzaslužnije« dvije žene i opsjednutost baseballom?! Tako se dvije žene s kojima je živio i imao djecu bore se za njegovo mrtvo truplo, nakon što su ga ubila dvojica prijatelja, suigrača u baseball, ljuti što im je svojom nespretnošću uništio sigurnu pobjedu. A beseball je bila vrst igre kojom se siromah toliko strasno želio baviti, a koju nikada nije svladao niti do kraja razumio. </p>
<p> Film je snimljen u šturom ambijentu siromašnog meksičkog sela s mnogo humora i sjajnih dijaloga u kojima se isprepliću primitivizam s novim vremenom, manifestirajući na drastičan način sudar civilizacija i navika, koje redatelj u doslovnom realističkom, gotovo dokumentarističkom, ambijentu dovodi do apsurdne uvjerljivosti koja se na trenutke doima metafizički. </p>
<p> Arthur Ripstein nagrađivan je mnogo u puta u San Sebastianu tako da je njegova ovogodišnja pobjeda bila gotovo očekivana jer gdje god se pojavio ovaj meksički redatelj izaziva svojim filmovima izuzetnu pažnju i zasluženo poštovanje. Jer u njegovim filmovima isprepliću se duboki emocionalni odnosi s izuzetnom estetskom i zanatskom razinom te autorskim stilom punim ironiziranja i oporosti .</p>
<p> Obično su ti njegovi »mali« svijetovi univerzalna slika stanja i načina razmišljanja, navika i opsjednutosti , te tipičnosti meksičke sredine. </p>
<p> Arturo Ripstein rođen je u Mexico Cityu 1943. studirao je pravo, povijest i umjetnost, prije nego se posvetio filmu 1962. godine kao pomoćnik režije Luisu Bunuelu na filmu »Istrijebljenje anđela«. Kasnije je režirao vlastite filmove, među kojima spominjemo »Vrijeme za smrt«, »Opasnu igru«, »Sjećanja na budućnost«,... Ove godine snimio je čak dva filma »Takav je život« , adaptaciju grčke tragedije »Medeja« koju je uklopio u današnji život i događanja u siromašnom dijelu Mexico Citya. Film je bio prikazan na festivalima u Torontu, i u San Sebastianu (u programu Otvorene zone), dok je njegov drugi ovogodišnji film već spomenuti »Propast čovjeka« bio u službenom programu. </p>
<p> Srebrna školjka za režiju pripala je švedskom filmu »Prije oluje« Reze Parse, redatelja školovanog u Švedskoj ali iranskog podrijetla, što je bilo za očekivati, bez obzira na stvarnu vrijednost ovog filma. Činjenica je da je iranski filmski val ove godine u modi, a priča koju je Reza Parsa plasirao u svom debitantskom filmu prilično je izazovna, provokativna i slatkasta, pa je privukla ne samo žiri nego i predstavnike žirija mlade publike koji su mu također dodijelili svoje priznanje.</p>
<p> Film se bavi problemom asimilacije u novo društvo, ali i sudbinom čovjeka koji pokušava pobjeći od vlastite prošlosti, premda se na drastičan način uvjerava kako je to nemoguće. </p>
<p> Posebna nagrada žirija pripala je francuskom filmu »Paria« Nicolasa Klotza koji je pokazao kako članovi žirija obrazlažu, »posebnu hrabrost, te zbog izuzetne kolektivnosti i suradnje cjelokupne glumačke ekipe«.</p>
<p> Najbolja glumica je Carmen Maura koja je uspješno odigrala tešku ulogu u španjolskom filmu »Zajedničko bogatstvo« Alexa de la Iglesia koji je otvorio festival, dok je najbolji glumac Gianfranco Brero koji je igrao u filmu »Crvena tinta« Francisca Lombardija u peruansko španjolskoj koprodukciji. </p>
<p> Za najbolju kameru nagrađen je Nicola Pecorini snimatelj u francuskom filmu »Harrisonovo cvijeće« Elie Chouraquia, koji se bavi ljubavnom pričom američkih novinara u okružju ratnih strahota u Hrvatskoj za vrijeme pada Vukovara, 1991. godine. Ovom filmu pripale su još dvije nagrade, prvo ona žirija OCIC-a (Međunarodni žiri katoličkih organizacija), te ona Žirija CEC-a (Španjolskog udruženje filmskih scenarista). U obrazloženju žirija OCIC-a između ostalog navode: - Nagrada se dodijeljuje filmu »Harrisonovo cvijeće« u režiji Elie Chouraquia za kultivirano prezentiranje ratnog horrora, za snažni kontrast između ljubavi i mržnje, između nasilja i mira, za naglašeno vrednovanje lojalnosti, ljubavi i prijateljstva u potrazi za istinom unutar svakodnevnog novinarskog posla između života i zadatka,...</p>
<p> Ove godine na festivalu u San Sebastianu uvedena je Nagrada novim redateljima za prvi ili drugi film, za koju je odlučivao posebni žiri a u konkurenciji su bila 22 filma prikazana u različitim programima festivala. A da su odluke žirija često relativna stvar i ovise od čovjeka do čovjeka, dokazuje i ova nagrada, jer za razliku od službenog festivalskog žirija koji je nagradio debitanta Rezu Parsea, proglašavajući ga najboljim redateljem , ovaj žiri nije njegov film uvrstio ni među tri najbolja. Tako je glavnu nagradu dobio talijanski redatelj Eduardo Winspeare za svoj drugi film »Live Blood« . Treba reči da je Winspeare već za svoj prvi film »Pizzicata« nagrađen u San Sebastianu 1996. godine. Ovoga puta međutim, pripala mu je pozamašna novčana nagrada od 25 milijuna peseta. Isti žiri pohvalio je filmove »Pilgrimov faktor« Santi Amodea i Alberta Rodrigueza, te »Druga strana« Salvadora Garcie.</p>
<p> Nagrada žirija publike, s prosječnom ocjenom 3,79, pripala je francuskom filmu »National 7« Jeana.Pierrea Sinapia koji je dobio i pet milijuna peseta. Ovaj film prikazan je u programu Otvorena zona, a priča se osniva na istinitim događajima iz života hendikepiranih ljudi koji žive u posebnoj ustanovi nedaleko Toulona.</p>
<p>Sram zbog Vukovara</p>
<p>ELIE CHOURAQUI (redatelj filma »Harrisonovo cvijeće«, rekao je):</p>
<p> -Ovaj film pokušava pokazati kako ponekad snaga ljubavi može pobijediti brutalnost rata i sve užase koje on sobom donosi onima koji su direktno ili indirektno u njega uključeni, bilo kao sudionici, promatrači, slučajne žrtve ili profesionalni tragači,...
Osjećao sam krivnju i sram zbog tog strašnog rata na tlu bivše Jugoslavije, jer svi su zakasnili, Francuska, Amerika i druge europske zemlje koji su prekasno intervenirali, ne pokušavajući ga na vrijeme spriječiti, ublažiti, zaustaviti,...</p>
<p> Kao filmski autor želio sam pokazati svoj stav prema svemu tome, napisao sam scenarij kao neku vrst protesta na sve što smo dozvolili da se tamo dogodi.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="22">
<p>Olimpijski su krugovi postali opće svjetsko dobro</p>
<p>Australci su na zatvaranju Igara čuli ono što su silno željeli čuti i Amerikanci prije četiri godine, ali nisu čuli / »Ovim završavaju najbolje olimpijske igre dosad«, rekao je na zatvaranju predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, Juan Antonio Samaranch / Danas olimpijske igre više nisu posao samo jednog rada, kao što su možda bile u doba Amsterdama, niti jedne države, kao u doba Berlina. Igre više nisu rezultat samo jednog organizacijskog odbora i zato igre u 2000. godini više ne mogu biti loše organizirane</p>
<p>Predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Juan Antonio Samaranch izrekao je u nedjelju navečer, na Olimpijskom stadionu u Sydneyu, svoju omiljenu formulu: »Ovim završavaju najbolje olimpijske igre dosad«. </p>
<p>Tu su izjavu očekivali i Amerikanci u Atlanti prije četiri godine, ali je Samaranch - s opravdanjem - nije izrekao, na užas i ogorčenje organizatora tih Igara.</p>
<p>To je Australcima, organizatorima Igara 2000. godine, bila dobra opomena pa je postalo pitanje nacionalnog interesa i časti da tu izreku čuje i 112.465 gledatelja na stadionu kao i milijarde širom sve manjeg globusa, sve više povezanog faktičnim nestankom nekadašnjih udaljenosti.</p>
<p>Australci su zato imali posebnih razloga. Ova zemlja (država) koju su osnovali deportirani Britanci prije 200 i više godina, a koja je danas ekonomska zajednica doista svih mogućih svjetskih rasa, boja kože, izgleda očiju, svih religija i kultura, odjednom je trebala neki viši motiv od samo teritorijalnog i ekonomskog zajedništva. </p>
<p>I našli su ga. </p>
<p>U sedam godina dugih priprema za »najbolje Olimpijske igre« jednog jedinog miroljubivog sastanka svih ljudi ovoga svijeta.</p>
<p> I Australci sad, zahvaljujući nevjerojatnom, zapanjujućem prijenosu slike i riječi u sve kuteve globusa, mogu pokazati novu osobnu iskaznicu vlastite zemlje zacijelo cijelom svijetu.</p>
<p>No, nije bilo dosta prezentirati samo i onako jedinstvenu zemlju, kontinent, nego i jedinstvo njegova stanovništva. I sedam godina rada se zaista isplatilo. Dovoljno je bilo da netko nosi zlatno-zeleni sportski dres i da iza njegova imena stoji oznaka AUS da plane dosad nedoživljeno oduševljenje u privrženosti bez granica, pa čak i rezona. Dovoljno je bilo da Ruskinja Tatjana Grigorijeva prije godinu dana dobije australsko državljanstvo, da odjene australski dres i postane ljubimica svih prisutnih i odsutnih Australaca preko svih mjera i svega dosad doživljenog, pa čak i u Americi i Kanadi, sličnim zemljama različitih sudbina.</p>
<p>Ovdje su tek prije dvije godine zabranili da se nogometnim klubovima daju imena pridošlih nacija, a sad je odjednom važno samo imati oznaku AUS uz ime. </p>
<p>Taj je pokušaj ujedinjenja očito sjajno uspio iako se odavde teško može uočiti kako je to prošlo u suprotstavljenom Melbourneu ili prekokontinentalnom Perthu? Kako su doista prošle cijele Igre to, vjerojatno, može znati samo Juan Antonio Samaranch koji je u prošlih sedam godina bezbroj puta bio ovdje, sve pregledao i nadzirao iz najveće blizine. </p>
<p>Novinar može znati samo kako su prolazili njegovi sportovi. Je li to dovoljno za mjerodavnu ocjenu? Je li to dovoljno za generalnu negativnu ocjenu ako je novinar uzaludno satima boravio u autobusu, ili ako ga su iskrcali na pogrešnom mjestu? Je li za pozitivnu ocjenu dovoljno bilo da su natjecanja prolazila bez problema? Jesu li i rezultati sportaša mjerilo uspjeha ili neuspjeha? Jesu li ove Igre uspjele zato što je na njima bila prava poplava plivačkih svjetskih rekorda ili su neuspjele zato što nije bilo ni jednog jedinog atletskog svjetskog rekorda?</p>
<p>Jesu li ove Igre neuspjele zato što je bilo toliko otkrivenih prekršaja s dopingom ili su upravo zato sjajno uspjele što se, zbog nikad jače i bolje kontrole, rezultatima može vjerovati više nego ikad dosad? Je li manje protesta posljedica sjajne organizacije ili sve većeg udjela mehaničkih, nepotkupljivih mjerila, umjesto živih sudaca?</p>
<p>Jesu li uvjeti smještaja i opskrbe sportaša mjerodavni? Kako ih procijeniti kad su ukusi različiti? Jesu li sjajni uvjeti rada za novinare mjerodavni, ili prikrivaju ostale probleme? Je li briljantna, trenutačna dostava rezultata i svih ostalih podataka novinarima zasluga organizatora ili dugogodišnjeg, dalekovidnog rada stručnjaka MOO-a za kompjuterizaciju, na čelu s našim čovjekom, inž. Borisom Sakačem? On je dalekovidno zamislio i sa suradnicima izradio obavezni sistem obrade pripreme natjecanje i njegovih rezultata kojeg se moralo bezuvjetno pridržavati. </p>
<p>A taj su sistem novinari specijalisti za svaki sport tako izradili da su njihovi kolege uvijek i u najkraćem roku dobivali rezultate i uz njih sve moguće, i potrebne i najsitnije informacije, čime im je posao olakšan do krajnjih granica. To je očito zasluga MOO-a, a ne organizatora. </p>
<p>Jesu li organizatori zaslužni što je nakon groznog neuspjeha prije četiri godine u Atlanti IBM za svoj oproštaj, poslije 40 godina suradnje sa MOO-om, opskrbio novinare nevjerojatnom količinom informacija svih vrsta i vrijednosti? Bilo je dovoljno sjesti za neko IBM-ovo računalo i za desetak sekundi dobiti sve moguće podatke o povijesti sporta, olimpijskih igara, rekorda, zanimljivosti, do osobnih podataka o, recimo, olimpijskim veličinama poput Ottey, Drechsler, Kareljina, ili naše 17-godišnje Ivane Brkljačić.</p>
<p>Danas olimpijske igre više nisu posao samo jednog rada, kao što su možda bile u doba Amsterdama, niti jedne države, kao u doba Berlina. Igre više nisu, ni u kom pogledu, rezultat samo jednog organizacijskog odbora. Naime, iza organizacije svakog sporta stoji njegov međunarodni savez koji propisuje uvjete za natjecanje, bira sportaše, određuje sistem natjecanja, poziva suce i propisuje sve uvjete, na natjecanju i oko njega. Organizator ne mora ništa izmišljati, samo mora to provesti. </p>
<p>Igre su, što je dobro, postale opće svjetsko dobro. Sve je već tako međusobno isprepleteno i uklopljeno da nešto teško može izmaći pažnji. Slučaj loše kompjuterizacije iz Atlante ovdje se jednostavno nije mogao ponoviti.</p>
<p>Kako onda provesti loše igre? Organizator je zaslužan za gradnju, smještaj i opskrbu i - prijevoz. Zar je čudno što je prijevoz vrlo često veliko mjerilo uspjeha ili neuspjeha, iako bitno nema veze s natjecanjem?</p>
<p>Kad sve to uzmemo u obzir, Juan Antonio Samaranch nije trebao imati mnogo dvojbi oko ocjene. Igre u 2000. godini više ne mogu biti loše organizirane. Australci su, poučeni promašajem velikih i olakih Amerikanaca u Atlanti, pazili baš na sve. Ipak su imali nekoliko slabosti u provedbi. Napravili su iste propuste u prijevozu, kao i Amerikanci, jer su imali vozače koji nisu poznavali ni komplicirani grad niti njegov prometni sustav, ni komplicirano vođenje prometa. Imali su zaista veliku pomoć čak 46.000 dobrovoljaca, ali ih je bilo previše. </p>
<p>Bili su to ljudi koji su od srca željeli pomoći, ali su mnogi premalo znali o tome što trebaju činiti, pa su često, u najboljoj namjeri, stvarali zbrku. To je ono što se ne može, zbog specifičnih okolnosti, ugraditi u čvrsti sistem, no je li to mjerodavno u cjelokupnoj ocjeni? Sve je učinjeno iz najboljih namjera, pa se priklonimo Juanu Antoniju Samaranchu: »Bile su to dosad najbolje igre«. Kao što će to biti i one u Ateni 2004. godine, zbog sve čvršće međusobne suradnje, i sve buduće. Samo ako opstanu. (Ž. S.)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Pobjeda jača od neugodnog juga</p>
<p>Iako jugo ovih dana »drma« Splitom, Hajdukova 2-0 pobjeda protiv Varteksa donijela je vedrinu i dobro raspoloženje na Poljud / Katalinić i Herjavec ljuti na suca Kulušića</p>
<p>SPLIT, 1. listopada</p>
<p> - Nogometaši Hajduka s uvjerljivih 2-0 pobijedili su Varteks pred malim brojem gledatelja, tribine na Poljudu bile su pustinjski prazne. Splićanima je druga pobjeda u nizu vratila malo vedrine, premda jugo koje ovih dana drma Splitom oneraspoložuje. Varaždinci su pokušali otvorenom igrom nadoknaditi neke rezultatske neuspjehe iz dosadašnjeg dijela prvenstva. Poslije susreta ispalili su niz otrovnih strelica na suca Antu Kulušića iz Šibenika, a trener Varteksa Ivan Katalinić je kazao:</p>
<p>- Nevjerojatno je kako je Kulušić sudio. Ovo sigurno nije trebalo Hajduku. A ovaj Kulušić pet godina je sudio za Dinamo, a sad kad Hajduku ne treba, pomaže njemu. Mislim da se nije u utakmici vidjelo da imamo igrača manje na terenu... </p>
<p> Nakon Katalinića slično je govorio i Anđelko Herjavec, predsjednik Varteksa:</p>
<p>- Ne volim komentirati suđenje, ali je Kulušić opstruirao igru, sudio je gadljivo...</p>
<p>Varaždinci su prigovarali zbog isključenja Madunovića, međutim njega je Kulušić opravdano isključio, jer je srušio Bilića u prigodi za pogodak. Spornija je situacija kod prvog pogotka Hajduka, Sablić i vratar Mađarić bili su u skoku, nakon kontakta lopta je varaždinskom vrataru ispala iz ruke, a Bošnjak je ubacio u mrežu. Varaždinci su očekivali prekršaj, no Kulušić je pustio igru, premda bi mnogi dosudili prekršaj na vrataru. Ipak, sveukupno Hajduk je bio bolji i zasluženo osvojio tri boda koja ga ostavljaju u vrhu prvenstvene ljestvice.</p>
<p> Osjeća se da »bijeli« igraju tečnije, što ohrabruje pred gostovanje u Osijeku (5. listopada). Trener Hajduka Zoran Vulić sve je zadovoljniji igrama, a o utakmici je rekao:</p>
<p>- Zadovoljan sam, igrali smo bolje nego s Dragovoljcem. Veseli me što ne nabijamo loptu, nego pokušavamo osmišljenim akcijama matirati protivnika. Ipak, ove igre nisu još ni blizu onoga što ja očekujem. Suđenje? Nemam ja što komentirati suđenje, a onaj tko gubi, ima se pravo ljutiti. Svatko vidi utakmicu svojim očima.</p>
<p>Predstavnici Grasshoppera bili su ove subote na Poljudu, razgovarali su sa čelnicima Hajduka. Zanima ih nekoliko igrača - Leko, Andrić, Bošnjak, Bilić - a ponudu će pismeno do srijede poslati na Poljud. No, svote koje su Švicarci spremni platiti za pojedine Hajdukove igrače ispod su očekivanja i nadanja Hajdukove uprave...</p>
<p>• Stadion na Poljudu</p>
<p>HAJDUK - VARTEKS 2-0 (1-0)</p>
<p>HAJDUK: Pletikosa - Lalić 6; Sablić 6 (Vuković - ), Đuzelov 6 - Miladin 6 (Ratković -), Pirija 6, Andrić 6, Leko 6.5, Carević 6.5 - Bošnjak 6.5, Bilić 6 (Deranja -).</p>
<p>VARTEKS: Mađarić 5.5 - Kovač 5.5; Madunović 5, Režić 5 - Sabolčki 5, Halili 5, (Sklepić 5), Šafarić 5.5 (Kastel 5.5), Težački 5, Hrman 5 - Karić 5.5, Drobne 5.5 (Bjelanović -).</p>
<p>SUDAC: Kulušić (Šibenik) 5.5. GLEDATELJA: 1500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Bošnjak (30.), 2-0 Leko (59.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Pirija, Andrić, Madunović, Karić, Kastel, Kovač.</p>
<p>CRVENI KARTON: Madunović.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivan LEKO.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Karabatić spašavao Čakovčane</p>
<p>Nogometaši Čakovca pobijedili su vinkovačku Cibaliju 1-0 (1-0) pogotkom Jurice Karabatića u 8. minuti utakmice</p>
<p>ČAKOVEC, 1. listopada</p>
<p> - Pogotkom Jurice Karabatića u 8. minuti utakmice nogometaši Čakovca pobijedili su Cibaliju 1-0 (1-0) i time se donekle iskupili za vrlo lošu igru na prethodnom prvenstvenom gostovanju u Šibeniku, gdje su ih domaći pobijedili 3-0.</p>
<p>No, tijesna pobjeda protiv Vinkovčana samo je rezultatski »melem« Čakovčanima, jer sama igra nije pokazala suviše veliki napredak u odnosu na neslavnu šibensku »avanturu«. Uostalom, podatak da su vratar Perić i branič Karabatić bili ponajbolji igrači u domaćoj momčadi dovoljno ilustrira zbivanja na terenu. Uostalom, Karabatić je, uz svoj primarni posao - čuvanje obrambenog reda - ujedno postigao i jedini pogodak na utakmici, čime je, jasno, dobio epitet najboljeg igrača utakmice.</p>
<p> Vinkovački napadači Pajić i Lajtman bili su prilično nespretni pred suparničkim vratima, a raspoloženi vratar Perić također im je uspješno »stajao na putu«. No, i čakovečki su napadači bili prilično inertni. Amerikanac Kuster i Petreski nisu predstavljali gotovo nikakvu opasnost po Marićeva vrata. Kustera je u 55. minuti zamijenio Poleti, koji se vrlo dobro uklopio u čakovečko sivilo. No, Poleti je u posljednjoj minuti utakmice, zbog okršaja sa suparničkim igračem Pavličićem »izborio« i crveni karton. Naravno, isključen je i Pavličić...</p>
<p> Svojevrsni alibi za relativno slabu partiju domaćih (usprkos pobjedi) može biti i činjenica da u sastavu nije bilo njihovog ponajboljeg igrača, Makedonca Erola Demira.</p>
<p>• SRC »Mladost«</p>
<p>ČAKOVEC - CIBALIA 1-0 (1-0)</p>
<p>ČAKOVEC: Perić 6,5 - Ribić 6. Karabatić 7, Škopljanac 6, Škaričić 6, Šarić 5,5, Bubek 6, Brlenić 6, Kelemen 6, Kuster 6 (od 55. Poleti 5,5), Petreski 5,5</p>
<p>CIBALIA: Marić 6 - Pernar 5,5, Leutar 5, Tkalčević 6,5, Križanović 6 (od 63. Rimac 5,5), Pavličić 5,5, J. Jurić 6, Meštrović 6, M. Jurić 6, Pajić 5,5 (od 46. Joldić 5,5), Lajtman 5,5 (od 46. Antić 5,5)</p>
<p>SUDAC: Novak (Varaždin) 7. GLEDATELJA: 2.500</p>
<p>STRIJELAC: 1-0 Karabatić (8.)</p>
<p>CRVENI KARTONI: Poleti (90.), Pavličić (90.)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Jurica KARABATIĆ. (mt)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Bosna opet prvak, Zrinjevac 13.</p>
<p>NEUM, 1. listopada</p>
<p> - Nakon iznimno kvalitetnih, uzbudljivih i neizvjesnih borbi, u kojima su sudjelovala 34 kluba iz 23 europske zemlje s više od 100 velemajstora u svojim sastavima, završen je 16. kup europskih prvaka. Apsolutno zasluženo naslov prvaka obranila je sarajevska Bosna, kojoj je to treći naslov najbolje momčadi na Starome kontinentu.</p>
<p> »Bosnaši« su od sedam mečeva pobijedili u šest, a jedan odigrali neodlučeno, pa su uvjerljivo prvi s 13 meč-bodova, dva više od sjajne ruske momčadi Sankt Peterburg. U sastavu pobjednika najbolji su bili Čeh Sergej Movsesian i hrvatski olimpijac Zdenko Kožul s 5.5 bodova iz sedam partija. Ivan Sokolov osvojio je pet, Rus Jevgenij Barajev 4.5 Bugarin Kiril Georgiev 4, Turčin Suat Atalik 3.5 (5) i Bojan Kurajica 1 (2).</p>
<p> Vrlo dobar dojam u jakoj europskoj konkurenciji ostavio je zagrebački Zrinjevac, koji je s tri momčadske pobjede, dva remija i dva poraza, s osvojenih osam meč bodova zauzeo solidno 13. mjesto. Najbolji u sastavu Zagrepčana bio je Robert Zelčić sa 5 bodova, a dobro su mu asistirali Bogdan Lalić i Mišo Cebalo sa 4.5, te Branko Rogulj sa 4 osvojena boda. Više se očekivalo od Andreja Šarijazdanova (3.5 iz 7), a jako je podbacio Ivan Morović osvojivši tek 2.5 boda iz 7 partija.</p>
<p> Dobar plasman ostvario je i Kiseljak, koji je 14. sa osam meč bodova, a ugodno je iznenadio i amaterski sastav Zrinjskoga iz Mostara, koji je osvojio 23. mjesto sa 6 meč bodova.</p>
<p>• Rezultati 7. kola: Bosna - Polonia 3.5-2.5, Ordina - Sankt Peterburg 3-3, Danko Donbass - Siberia 3-3, Kiseljak - Merkur 1.5-4.5, Rockaden - AS RA.T. 3-3, R. Bojović - Bihać 3.5-2.5, Miskolci - Nancy 3.5-2.5, Zrinjski - Univerzitet 1-5, Zrinjevac - Infinity 4-2, Alkaloid - Boksit Milići 2.5-3.5, Boavista - Beer Sheva 1.5-4.5, ASA - Tatran Plynoma 4.5-1.5, NO Melk - Taraus 4.5-1.5, Rochade - Philidor 4.5-1.5, Randaberg - Hydina 2.5-3.5, Cardiff - Bray 2-4, Bonnevoie - Monmouth 4.5-1-5.</p>
<p> Konačni poredak: 1. Bosna (Sarajevo, BIH) 13 meč bodova (29 osvojenih bodova), 2. Sankt Peterburg (Rus) 11 (27), 3. Ordina (Breda, Niz) 10 (26.5) 4. Merkur (Graz, Aus) 10 (25.5), 5. Danko Donbass (Ukr) 10 (23), 6. Miskolci (Mađ) 9 (26), 7. Siberia (Tomsk, Rus) 9 (24.5) 8. AS R.A.T. (Bukurešt, Rum) 9 (24.5), 9. Polonia (Varšava, Polj) 9 (23.5), 10. Radonja Bojović (Nikšić, Jug) 9 (21.5), 11. Beer-Sheva (Izr) 8 (24.5), 12. Univerzitet (Majkop, Rus) 8 (24.5), 13. Zrinjevac (Zagreb Hrv) 8 (24), 14. Kiseljak (BIH) 8 (23), 15. Rockaden (Stockholm, Šve) 8 (22), 16. Boksit Milići (BIH) 8 (22), 17. Bihać (BIH) 7 (24.5), 18. NO Melk (Wachau, Aut) 7 (21), 19. Nancy (Fra) 7 (19.5), 20. ASA (Tel Aviv, Izr) 7 (18), 21. Alkaloid (Skopje, Mak) 6 (20), 22. Rochade (Eupen, Bel) 6 (20), 23. Zrinjski (Mostar, BIH) 6 (19), 24. Hydina (Košice, Svk) 6 (18.5), 25. Infinity (Pardubice, Češ) 66 (17.5), 26. Bonnevoie (Luks) 5 (21.5), 27. Boavista (Por) 5 (19.5), 28. Bray (Irs) 5 (18.5), 29. Tatran Plynoma (Precov, Svk) 5 (16.5), 30. Philidor (Mulhouse, Fra) 4 (17.5), 31. Taraus (Fin) 4 (14.5), 32. Randaberg (Nor) 4 (14.5), 33. Cardiff (Vels) 2 (12.5), 34. Monmouth (Vels) 0 (10). (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>»Zagrebaši« očekivano</p>
<p>Rukometaši Badel 1862 Zagreba u dvoboju 3. kola prvenstva nisu imali problema protiv Zamet-Croteka, svladavši ga 33-22 / Dalmatinski derbi između Metković-Jamba i Brodomerkura pripao Metkovcima 29-22</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Rukometaši Badel 1862 Zagreb nastavljaju s pobjedama. Treću u novoj sezoni izborili su protiv riječkog Zamet-Croteka, 33-22 (16-7).</p>
<p> Rezultat ni jednog jedinog trena nije bio upitan, »zagrebaši« su od početka napravili razliku koju su do kraja držali na 10-ak pogodaka. Riječane, koji se ove sezone ne mogu pohvaliti nekom naročitom momčadi, slomila je Zagrebova čvrsta obrana, gosti jednostavno nisu imali odgovor na zamisli Line Červara.</p>
<p>Sportski direktor »zagrebaša« Ivica Udovičić koji se reaktivirao, odigrao je sasvim dobro, Vedran Zrnić se dobro snašao na mjestu desnog vanjskog napadača, a jedino što je oneraspoložilo trenera Červara je ozljeda gležnja Senjanina Maglajlije. No, kažu da nije ništa ozbiljno.</p>
<p> U sastavu Zagreba nije bilo Diega Modrušana i Kirila Lazarova zbog neriješenih dokumenata.</p>
<p>• »Kutija šibica«</p>
<p>BADEL 1862 ZAGREB - ZAMET-CROTEK 33-22 (16-7)</p>
<p>BADEL 1862 ZAGREB: Kelentrić, Bouček, Jelčić 1, Špoljarić 8, Maglajlija, Ivandija 1, Zrnić 7 (4), Stojsavljević 1, Kljaić 2, Vori 2, Šprem 3, Udovičić 1, Tomljanović, Džomba 7</p>
<p>ZAMET-CROTEK: Saršon, Stevanović, Perčin, Pezelj 3, Sulić 3 (1), Hrvatin 3, Kamberović, Uzelac 1, Gmaz 1, Vukas 2, Jozak, Bašić 7 (3), Matošević, Franić 2 (1)</p>
<p>SUCI: Jeftić i Peković (oba Varaždin). GLEDATELJA: 200</p>
<p>SEDMERCI: Badel 1862 Zagreb 5 (4), Zamet-Crotek 7 (5)</p>
<p>ISKLJUČENJA: Badel 1862 Zagreb 8 minuta (Šprem 2+2, Špoljarić, Stojsavljević), Zamet-Crotek 6 minuta (Sulić 2+2, Pezelj)</p>
<p>• Ostali rezultati 3. kola, rukometaši: PIPO IPC - Karlovac 32-27, Metković-Jambo - Brodomerkur 29-22, RKM Osiguranje Zagreb - Varteks-Di Caprio 16-27, EKOL Ivančica - Đakovo 21-18, Moslavina - Plomin Linija Rudar 34-29; redoslijed: Badel 1862 Zagreb 6 bodova, Metković-Jambo 6, Brodomerkur 4, PIPO IPC 4, Zamet-Crotek 4, EKOL 3, Moslavina 2, Varteks 2, RKM Osiguranje 2, Karlovac 2, Plomin Linija Rudar 1, Đakovo 0;</p>
<p>rukometašice, 2. kolo: Hrvatski dragovoljac - Zvečevo 24-26, Zamet - Split-Kaltenberg 24-26, Koka - Podravka Vegeta 17-31, Trešnjevka - Osijek 28-22, TVIN Trgocentar - Kraš 23-29; redoslijed: Podravka Vegeta 4 boda, Kaltenberg 4, Trešnjevka 4, Kraš 2, Osijek 2, Zvečevo 2, Koka 2, Zamet 0, H. dragovoljac 0, TVIN 0. (I. Markulin)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Drviš osvojio njemačku titulu</p>
<p>ZAGREB/HAMBURG, 1. listopada</p>
<p> - Stipe Drviš novi je međunarodni prvak Njemačke u poluteškoj kategoriji. Svoj prvi naslov u profesionalnoj boksačkoj karijeri 25-godišnji Drviš osvojio je pobijedivši na priredbi u Hamburgu u nedjelju prije podne Nijemca Andrea Mewisa klasičnim nokautom u petoj rundi. Bila je to 11 pobjeda zaredom našeg neporaženog profesionalca (sedma nokautom), koji je osvajanjem međunarodne njemačke titule krenuo stopama danas slabo aktivnih hrvatskih profesionalaca Željka Mavrovića i Branka Šobota.</p>
<p>- Trebali smo boksati deset rundi, no kao što sam i najavio, bodovni suci nisu imali što tražiti u ovom dvoboju. Oborio sam ga aperkatom u petoj rundi i više se nije uspio vratiti u borbu. Osim svaku sam rundu osvojio i bodovno, tako da ni u kojem slučaju nisam mogao izgubiti. Menedžer Klaus-Peter Kohl bio je iznimno zadovoljan mojom predstavom, a i meni se čini da je ovo bilo jedno od mojih boljih profesionalnih izdanja, kazao je Drviš nakon prvog većeg uspjeha u 16-mjesečnoj profesionalnoj karijeri.</p>
<p>Zahvaljujući tjelesnoj nadmoći, Drviš je od prvih sekundi dominirao dvobojem, ne primivši gotovo nijedan ozbiljan udarac od obranaški orijentiranog Mewisa. Dvadesetak minuta prije kraja pete runde Mewis se sagnuo kako bi izbjegao Drviševe krošee, no naletio je na strahovit aperkat i pao na pod. Siloviti udarac sasvim je ošamutio Nijemca, jer se nije uspio podići ni nakon sučeva brojanja.</p>
<p>Sljedeći nastup Drviš će imati već 14. listopada u Kölnu. Za razliku od ove u Hambrugu, koju je u prepunoj dvorani Kohlovog kluba pratilo nekoliko stotina gledatelja, bit će to velika priredba, na kojoj će Ukrajinac Vladimir Kličko napasti svjetskog prvaka u teškoj kategoriji po verziji Svjetske boksačke organizacije (WBO) Amerikanca Chrisa Byrda. Podsjetimo, do WBO naslova Byrd je došao prije nekoliko mjeseci pobijedivši Vladimirovog starijeg brata Vitalija. (S. Mufić)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>»Matilda«, vatromet i suze zbog rastanka</p>
<p>Na još jednoj spektakularnoj priredbi, ravnoj svečanom otvaranju prije 17 dana, iznova pred 110.000 gledatelja, organizatori su se oprostili predstavom koja je pokušala pokazati standarde australskog čovjeka koji je Igre prihvatio s tolikim oduševljenjem / Sa završnim taktovima neslužbene australske himne »Waltzig Matilda« započeo je vatromet / Nakon dvadesetak minuta stadionska su se svjetla upalila, a dobar dio gledatelja je plakao...</p>
<p>»Ponosam sam i sretan što ste svijetu podarili najbolje olimpijske igre u povijesti«, rekao je predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) Juan Antonio Samaranch na svečanom zatvaranju XXVII. olimpijskih igara Sydneyu. Na još jednoj spektakularnoj priredbi, ravnoj svečanom otvaranju prije 17 dana, iznova pred 110.000 gledatelja, organizatori su se od sportaša, gostiju i svijeta oprostili predstavom koja je pokušala pokazati standarde australskog čovjeka koji je Igre prihvatio s tolikim oduševljenjem. </p>
<p>- Ovo su posljednje Igre za kojih sam predsjednik MOO-a i nisu mogle biti bolje priređene, rekao je Samaranch prije nego što je, glasnije, rekao ono što su svi u Australiji željeli čuti - »najbolje igre u povijesti«.</p>
<p>Prije nego je objavio da su Igre zatvorene Samaranch je, pomno biranim riječima, govorio o organizaciji sydneyskih Igara.</p>
<p>- Prije sedam godina rekao sam »...i pobjednik je... Sydney«. Što da sad kažem? Možda, svojim španjolskim naglaskom, »Aussie, Aussie, Aussie«.</p>
<p>Na što je 110.000 glasova odgovorilo »Oj, oj, oj«!</p>
<p>Samarancha je dirnuo spontani odgovor publike koja najčešće spomenutim uzvicima bodri australske sportaše. Nakon kraćeg predaha je nastavio:</p>
<p>- Izveli ste veličanstveno poglavlje u povijesti Australije. Svim organizatorima, sportašima i gostima mogu reći - dali ste sve od sebe, svoje najbolje mogućnosti, najbolji duh poštenja i korektnosti. Hvala svima za prekrasna natjecanja, hvala svima za ljubav koju smo osjetili.</p>
<p>Posebno je Samaranch pohvalio volontere, njih gotovo 50.000 svakodnevno je pomagalo u organizaciji:</p>
<p>- Ovo je moja najveća zahvala volonterima koju sam dosad uputio. Bez vas, dragi volonteri, ovakvih Igara ne bi bilo!</p>
<p>Zahvaljujući medijima na širenju olimpijskog duha, sponzorima za pripomoć, Samaranch je naposljetku odao posebnu zahvalu Michaelu Knightu, predsjedniku Sydneyskog organizacijskog odbora Igara (SOCOG), za »savršenu organizaciju«.</p>
<p>Michael Knight, predsjednik SOCOG-a, kratko je uzvratio:</p>
<p>- Svi skupa smo imali privilegij biti sudionikom najvećeg sportskog događaja u povijesti. Sve koje smo ugostili ostavili su nam najljepša sjećanja, hvala svima, hvala našim volonterima, njima upućujem posebnu zahvalu (prvi je zapljeskao upravo Samaranch).</p>
<p>Nakon oproštajnih govora ispod olimpijskog plamena »Pozdrav olimpijskoj vatri« otpjevala je Nikki Webster, 13-godišnja djevojčica koja je neposrednošću i nadarenošću opčinila svijet na otvaranju, prije dva tjedna. Trenutak potom zagrmjelo je nebo, australski vojni avion F-111 preletio je u niskom letu stadion, a strujanje zraka je ugasilo olimpijski plamen. </p>
<p>Prije zatvaranja Igara na stadion su ušli nositelji zastava svih zemalja, u pravilu ponajbolji pojedinci iz svih reprezentacija. Hrvatsku je zastavu nosio Igor Boraska, član veslačkog osmerca koji je osvojio brončanu medalju.</p>
<p>Nakon unošenja zastava zemalja sudionica, prema tradiciji, gradonačelnik Sydneya Frank Sartor predao je olimpijsku zastavu gradonačelniku Atene, domaćinu OI za četiri godine, Dimitrisu Avramopoulosu. Uz himne Australije i Grčke, a nakon oproštajnih govora Samarancha i Knighta te gašenja olimpijskog plamena, započeo je program koji, iako obogaćen tehničkim finesama, detaljima i ikonama australske pop kulture, kao i šarolikim australskim kreacijama, nije nimalo išao na štetu olimpijskog, globalnog duha. Uostalom, Australci se ponose svojim multietničkim društvom.</p>
<p>U brzom su se ritmu smjenjivali australski pop izvođači, svaki put na drugoj pozornici. Počelo je s Vanessom Amorosi i pozivom na veselje, »Let is Party«, nastavio je pjevač Paul Young s ljubavlju u zraku, »Love is in the Air«. Nakon »Heroja« skupine Medley i »Terra Firme« Phila i Tommyja Emmanuela na scenu je, na opće oduševljenje, stupila jedna od najpoznatijih rock skupina svih vremena, australski INXS - i otpjevala što je trebala - »What you need«. Jimmy Barnes je pjevao o radnom čovjeku »Working Class Man«, a čuveni Midnight Oil »Beds are Burning«.</p>
<p>Cijelo vrijeme velike pop-rock priredbe na altetskoj su se stazi smjenjivali redovi lutaka, maskota i kreacija koji su pokazivali detalje iz života Australca. Svedočili smo scenama iz australskih ljeta i zima, smjenjivanju vjetra i sunca, plaže i toplog doma, ribara i pustinjaka, a organizatori se nisu ustručavali pokazati i seksualne slobode grada u kojem su se Igre održale, u povorci likova iz australskog života hodali su i akteri, preobučeni u travestite. No, nitko se na stadionu nije uzrujao.</p>
<p>Kulminacija je uslijedila s izlaskom najpoznatijeg australskog pop sastava svih vremena, skupljenog nakon 11 godina - Men at Work. Njihovu pjesmu »Down Under« malo tko ne zna, sportaši su spontano pohrlili prema pozornici, stadion se ljuljao po njihovoj zanosnoj melodiji. I na kraju, neslužbenu australsku himnu »Waltzig Matilda«, u izvedbi Slima Dustyja, pjevali su i svi dotadašnji izvođači, svi sportaši, cijeli stadion.</p>
<p>Sa završnim taktovima »Matilde« započeo je vatromet. Krenuo je od stadiona, a završio petnaestak kilometara dalje, na Harbour Bridgeu. Trajao je dvadesetak minuta. Stadionska su se svjetla upalila, osvrnili smo se oko sebe. Dobar dio gledatelja je plakao. Toliko im je bilo žao što je sve završilo. (akk)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Igre su gotove, naše se »igre« nastavljaju</p>
<p>Sydneyski je nastup hrvatske olimpijske reprezentacije bio ispod razine premijernog nastupa u Barceloni, a bio je slabiji i od nastupa u Atlanti, ne samo zbog pogleda na ljestvicu medalja / Čast hrvatskoga sporta spasio je jedan dugo neželjeni dizač utega, Pešalov, i jedan dugo neprihvaćeni čamac, osmerac s kormilarom </p>
<p>Barcelona 0-1-2, Atlanta 1-1-0, Sydney 1-0-1. Hrvatski je sport u svoja tri samostalna nastupa na ljetnim olimpijskim igrama osvojio dvije zlatne, dvije srebrne i tri brončane medalje (2-2-3). Sydneyski je nastup hrvatske olimpijske reprezentacije bio ispod razine hrvatskog premijernog nastupa u Barceloni, a bio je slabiji i od nastupa u Atlanti, ne samo zbog pogleda na ljestvicu medalja. Iako pred našu 95-članu sportsku reprezentaciju nisu postavljani opterećujući imperativi - kao, recimo, pred košarkaše uoči Atlante - iako se ni javno ni intimno nije očekivalo mnogo, ipak se očekivalo više nego li je ostvareno na 16-dnevnoj paradi 11.000 atleta iza 199 zemalja.</p>
<p>Olimpijske je podbačaje hrvatski sport bilježio još mjesecima uoči ovih Igara, kada je na raznim predolimpijskim turnirima ostajao bez svojih tradicionalnih i trofejnih predstavnika. Rukometaši uopće nisu izborili priliku biti sudionicima Igara iako su u Sydneyu trebali braniti zlato. Upravo zbog Sydneya organizirali su si i Europsko prvenstvo u Zagrebu, ali ni doma nisu uspjeli biti ni peti. Košarkaška je reprezentacija posljednjih godina svojom nemoći još malo koga mogla iznenaditi. U cijelom jednom olimpijskom ciklusu nije se uspjela oporaviti od atlantskoga kraha u dvoboju protiv Australije, sa svakim je novim natjecanjem tonula sve niže, a pravi je fijasko doživjela na posljednjem Europskom prvenstvu, na kojem ne samo da je ostala bez sydneyskih Igara, nego i bez plasmana, jer za tako niske pozicije nitko ne razigrava. Ni mladi nogometaši, mjesecima doživljavani kao veliki potencijal koji bi u Sydneyu mogao krenuti tragom negdašnjih »čileanaca« a sadašnjih »vatrenih«, nisu na kraju uspjeli prijeći prag kontinentalnih kvalifikacija.</p>
<p>Često smo se ovih sydneyskih dana susretali s pitanjima naših iseljenika: »Pa gdje nam je košarka? Što je s rukometašima? Zašto nema nogometaša«? Neki su uistinu neupućeni, ali snagom tradicije pretpostavljali su da će bodriti ovdje naše loptače, a neki su, pak, tim pitanjima, a zapravo konstatacijama samo još jednom htjeli izreći svoju nevjericu.</p>
<p>Čast hrvatskoga sporta na drugom kraju svijeta spasio je jedan dugo neželjeni dizač utega i jedan, također dugo neprihvaćeni, čamac. Nikolaj Pešalov podigao je za sebe, ali i za Hrvatsku stotine tona mrtvoga željeza kako bi u pravo vrijeme na pravom mjestu uspio podići tek nekoliko kilograma više od suparnika. Na kraju je Pešalov podigao zlato, a dirnut pitanjem bi li mu bilo draže da je medalju ipak osvojio za svoju pravu domovinu Bugarsku, odgovorio je: »Ovu medalju nisam osvojio ni za Bugarsku niti za Hrvatsku, nego za sebe, svoju obitelj i svoje prijatelje«. Odgovor na tragu apela uglednog japanskog komentatora u vodećem japanskom dnevniku, koji je, konstatirajući da olimpijske igre nisu političke nego sportske, pozvao sve da puste sportaše da se prije svega bore za sebe, svoje momčadi i svoje sportske ciljeve, a ne za politiku svoje zemlje, da dokazuju snagu svog karaktera, svoga znanja, svoje volje i talenta, a ne snagu nacije, rase i zastave.</p>
<p>No, ovdje se ipak vijorilo 199 zastava, ovdje se ipak svako zlato slavilo uz zvuke nacionalne himne, a pobjednički su se krugovi trčali s nacionalnim zastavama u rukama, ovdje su se ipak borili sustavi protiv sustava, sustav australskoga sporta protiv američkog, američkog protiv ruskog, kineskog protiv... A u svakom sustavu sporta ogleda se i malo državne politike i društvenoga stanja. Sport Sjedinjenih Država (39 zlatnih, 25 srebrnih i 33 brončane medalje) tako počiva na leđima moćnog gospodarstva odnosno sponzora, a kubanski (11-11-7) na podršci autoritarnog režima. Hrvatski sport, na žalost, devastirano gospodarstvo ne može pratiti, a nova vlast, suočena s problemima na svakom koraku, ostavila je sportu da se bavi sam sobom. Sport bi to još i mogao podnijeti kad bi kao društvena nadgradnja imao ispod sebe čvrste temelje punokrvne socijalne slike, dakle mirno, dobro situirano i zadovoljno društvo. Stoga ne treba čuditi što naše medalje osvajaju sportaši koji su proizvod tuđega sustava (Pešalov - bugarskoga), ili su proizvod individualnih napora samog sportaša i ljudi oko njega i oni su zapravo proizvod slučaja, kao i naš brončani osmerac.</p>
<p>Upravo je fascinantan podatak da Australija, koja je danas s obzirom na broj stanovnika (19 milijuna) najsportskija zemlja na svijetu, nije na Igrama u Montrealu 1976. godine osvojila ni jednu jedinu medalju. Onda je država rekla »dosta!«. I osnovala državni sportski institut u Canberri, uložila u sport i sportsku edukaciju gomilu novca, otvorila svoje granice stranim sportašima i za nekoliko godina prisvojila njihovo ime i njihove rezultate, razaslala svoje ljude po razvijenom sportskom svijetu i, poput svih pametnih, nije ništa izmišljala nego je samo preuzela najbolje metode za svaki pojedini sport. U to su se neki dan uvjerili i naši veslači koji su bili iznenađeni kad su se na veslačkim poligonima u Canberri susreli s istočnonjemačkom metodologijom rada. Rezultat stručnog, sveobuhvatnog, asketskog i novcem poduprtog australskog pristupa bio je sve očigledniji od igara do igara. Četiri godine nakon Montreala, u Moskvi 1980., australski su sportaši osvojili devet medalja, u Los Angelesu 1984. već 24, 1988. u Seoulu 14, u Barceloni 27, Atlanti 1996. 41 i sad, u svome Sydneyu, 59!</p>
<p>Hrvatski sport, jasno je, ne može poput australskoga napredovati koracima od sedam milja jer nema iza sebe ni populacijski potencijal, ni društvenu ni novčanu podršku. Nema ni razrađeni sustav, nego samo borbu za vlast, čega smo svjedoci bili i ovdje u Sydneyu. Osjetivši da je politička i društvena klima u Hrvatskoj takva da Vrdoljak kao jedan od posljednjih reklikata HDZ-a teško može »preživjeti« predsjedničke izbore u Hrvatskom olimpijskom odboru, dojučerašnji su mu suradnici u kameleonskom preobražaju postali najžešćim suparnicima. Pod olimpijskim svodom mira na južnoj hemisferi započeli su svoju otvorenu bitku protiv predsjednika vlastitog sportskog izaslanstva. Naravno, temperamentni im Vrdoljak ni slova nije ostao dužan... Umjesto da se nadahnjuje čarolijom sportskih dostignuća, podijeljeno hrvatsko vodstvo potrošilo je silnu energiju na razmjenu niskih udaraca, ogovaranja i podmetanja. Ni »Marko« ni »Žarko« - a svi se oni vide na mjestu predsjednika naše krovne sportske organizacije - iz sydneyskog grotla niskih strasti neće donijeti napredak hrvatskome sportu. Iako su Igre završile, naše se »igre« sasvim sigurno nastavljaju. Do prvog raspleta, ali ne i kraja »igara«, 16. listopada i izborne skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora. (R. E.)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Bez klubova nema atletike</p>
<p>U završno se olimpijsko natjecanje plasirala samo Ivana Brkljačić, vrlo blizu je bila Blanka Vlašić. Na žalost, tu prestaje nabrajanje / Tako dugo dok ne riješimo pitanje klubova kao središta zdravog druženja mladih, te trenera koji žele, poput Ivana Ivančića, imati što više, a ne što manje atletičara, nema osnove za napredak</p>
<p>Uoči odlaska naše brojem rekordne atletske reprezentacije na Olimpijske igre upozorili smo u »Vjesniku« da to može biti dvosjekli mač. To se potvrdilo nakon nastupa u Sydneyu. Oni koji nisu bili zadovoljni svojim brojem reprezentativaca sad s podsmijehom govore o atletičarima, jer je njihova bilanca doista - tanka.</p>
<p>U završno se natjecanje plasirala samo Ivana Brkljačić, vrlo blizu je bila Blanka Vlašić. Na žalost, tu prestaje nabrajanje jer ostali nisu došli tako blizu. I njih, međutim, treba podijeliti na one koji bi od toga nastupa mogli izvući neke koristi i neke za koje nije postojao sportsko-natjecateljski razlog da budu tu. Loše je, veoma loše, što upravo to baca kompromitirajuću sjenu na nastup atletičara.</p>
<p>Bitno je, međutim, ono što se ovdje nije moglo vidjeti (a ono što se u Sydneyu događalo upravo je posljedica toga) - dosadašnja organizacija i vođenje hrvatske atletike. U prošlih 10 godina na razvoju atletike nije napravljeno apsolutno ništa. Kako bi se i moglo kad Predsjedništvo Hrvatskog atletskog saveza (HAS) niti je imalo pojma o tome što bi trebalo učiniti, niti je to pokušavalo saznati. Sa 2000 atletičara na 80 atletskih disciplina zaista je naivno očekivati neki uspjeh.</p>
<p>O odlasku na Olimpijske igre Predsjedništvo HAS-a se uopće nije bitno brinulo. Sve je prepustilo jedinom dijelu Saveza koji je radio - Tehničkoj komisiji. Njeni su članovi znali svoj posao, ali nisu imali autoriteta, niti su ih oni glavni znali i htjeli zaštititi od agresivnih trenera i klubova koji su, normalno, gurali svoje. Tehničari su se zato zaštitili automatizmom sličnom onom američkih izbornih natjecanja: onaj tko postigne olimpijsku normu - ide.</p>
<p>Samo, između postignute norme i onoga što treba pokazati na igrama postoji golema razlika, što se atletičarima obija o glavu.</p>
<p>Dragan Mustapić je normu u bacanju diska postigao na otvorenim natjecanjima i otišao je na Igre, iako je veoma dobro poznato da on nikad nije na velikim natjecanjima - a bilo ih je dosta - postizavao ni približno rezultate s kojima se kvalificirao. Ovdje je zakazao punih sedam metara. Neki će se neatletičar pitati s kojim je pravom putovao... Siniša Ergotić imao je ove godine jedan jedini skok duži od osam metara. Znalo se i za njegov nastup u Atlanti. Išao je i zakazao za pola metra. Kako to braniti?</p>
<p>Branko Zorko je sam upozoravao da nije u formi. Ipak je išao i njegova utrka na 1500 m može biti porazan argument onima koji to žele. Darko Jurčić, 400 m prepone, nikako da se oporavi od ozljede, a i u godinama je. Ipak je išao.</p>
<p>Svi oni bacaju lošu sjenu na skupinu mladih koja se ove godine pojavila, može se mirne duše reći, slučajno. To je sve što imamo u atletici i moramo ih maksimalno štititi i podržavati. Oni su mali nukleus iz kojega se nešto može razviti budemo li radili drukčije nego što se radilo dosad. Njihovo je opravdano slanje na Igre prvi, veoma važan korak u tome.</p>
<p>No, to je tek početak. Tako dugo dok ne riješimo pitanje klubova kao središta zdravog druženja mladih, te trenera koji žele, poput Ivana Ivančića, imati što više, a ne što manje atletičara, nema osnove za napredak. Održavanje atletike bez obnove klubova, u međuprostoru logora, može dati privremeno rješenje kao što je mlada garda ovdje. Ali, to ovisi o sretnom slučaju da, primjerice, Ivančić pronađe u školi Ivanu Brkljačić, ili otac uputi Blanku Vlašić u atletiku.</p>
<p>Svijet je danas otišao predaleko u super organizaciju da bismo se smjeli oslanjati na ovakve - htjeli ili ne htjeli - sretne slučajeve. (Ž. S.)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Vežite se, polijećemo!</p>
<p>Olimpijske su igre izvanredna mjera očiglednog napretka čovječanstva u svakom, a ne samo u sportskom pogledu. Kada se svake četiri godine na istom mjestu okupi dio najboljih predstavnika svih nacija na svijetu, kada se oko njih okupi još sto puta više ljudi iz svih dijelova svijeta i svih sfera života, kada se svaki puta uspješno organizira tako glomazna i tako komplicirana priredba, onda sasvim sigurno nema boljeg mjesta koje će svjedočiti i tehnološkom i kulturološkom i populacijskom napretku sve tolerantnijeg svijeta bez obzira na svu njegovu podijeljenost.</p>
<p> Za razliku od Igara u Sydneyu, kada su prvi puta olimpijske igre stizale na australski kontinent, u Melbourne 1956. godine, pratilo ih je razdoblje naglašene političke napetosti, štoviše prijetila je opasnost da se hladni rat između velikih sila pretvori u otvoreni međunarodni oružani skukob. Igrama u Melbournu prethodila je, sjeća se Samaranchov savjetnik, a naš Varaždinac, Artur Takač, britansko-francuska vojna operacija u Suezu, pa intervencija sovjetskih tenkova u Budimpešti, gdje je 1956. ugušen mađarski zov slobode i nezavisnosti. </p>
<p>Mađarska drama u Budimpešti, prisjeća se Takač, osjećala se na svakom koraku Igara u Melbourneu. Nizozemski, švicarski i španjolski sportaši otkazali su nastup u Melbourneu, ni Egipat ni Libanon nisu došli, jer su bili ugroženi krizom na Bliskom istoku, i Narodna Republika Kina je odustala, jer je Međunarodni olimpijski odbor dopustio nastup Republici Kini sa sjedištem u Tajvanu. »Svijet je bio ozbiljno podijeljen, a političari se nisu osvrtali na olimpizam i suradnju mladih u svijetu«, kaže Takač.</p>
<p>Zbog velike udaljenosti koja je iziskivala velike troškove nacionalni su olimpijski odbori, osobito dalekih europskih zemalja u Melbourne '56. slali samo svoje najbolje predstavnike, tako da je na Igrama sudjelovalo 4984 sportaša iz 69 zemalja. U Sydneyu su samo SAD (656 sudionika) i Australija (655) imali više od 1300 sportaša. Izvjestitelji iz Melbournea javljali su kako su zbog Igara skočile cijene hotelskih soba, pa je soba sa dva kreveta koštala dnevno 23 australska dolara. Za usporedbu, sobe (jednokrevetne) većine hrvatskih novinara ovdje koštale su oko 150 dolara, dok je recimo soba američkog bračnog para koji pripada višem srednjem sloju i koji je bio spreman 18-dnevni olimpijski aranžman (avion prva klasa, komplet ulaznica, hotel) platiti između 60 i 80 tisuća dolara, koštala je 600 dolara. Noćenje u »Sheratonu« košta 2000 dolara, dok predsjednik Samaranch spava u najskupljem apartmanu u Sydneyu za 5000 dolara.</p>
<p>Iz Melbournea su podmorskim kablovima olimpijske vijesti putem radio prijemnika stizale na drugi kraj svijeta, tada u začetku televizije, još nije bilo moguće izvesti ni približno komplicirane tv-prijenose kao danas, kada je telekomunikacijska tehnologija na takvoj razini da cijeli svijet istodobno i izravno može vidjeti jednu sliku. O internetu, koji ima tako progresivni razvoj, da i ne govorimo. Još u Atlanti prije četiri godine zabilježeno je 187 milijuna ulazaka službene olimpijske internet stranice. Ovdje je još pet dana prije svršetka Igara zabilježeno sedam milijardi i 200 milijuna ulazaka na službene stranice.</p>
<p>Neke su delegacije prije 46 godina morale čekati i dva tjedna na red za zrakoplov kako bi poletjele iz Melbournea u Europu. U ponedjeljak će iz Sydneya poletjeti 1024 zrakoplova koja će na put ponijeti oko 200.000 ljudi. Mi nećemo biti među njima. Ali, nećemo ni čekati 14 dana. Polijećemo u utorak. Say goodbye! (R. E.)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Tužan pogled sa sedmog mjesta</p>
<p>Hoće li i naš vaterpolo, poput rukometa i košarke, krenuti nizbrdicom? To je pitanje najteže breme koje smo ponijeli s vaterpolskog turnira</p>
<p>Hrvatski su se vaterpolisti od olimpijskog turnira oprostili pobjedom, no time nije nestao gorak okus njihova nastupa u Sydneyu. U utakmici za 7. mjesto Kovačevićevi su vaterpolisti pobijedili Australiju 10-8 (2-2, 2-2, 4-2, 2-2), no malo je tko nakon utakmice mogao sakriti tugu zbog raspleta događaja na ovome natjecanju.</p>
<p>Naši vaterpolisti na velikim natjecanjima nisu navikli razigravati za utješni plasman, bilo je to vidljivo u dvoboju protiv Australaca. U kud i kamo bitnijoj utakmici, dan ranije protiv SAD, kad je trebalo izboriti izravno sudjelovanje na SP sljedeće godine u Japanu, doživljen je još jedan neugodan poraz, čime se nastup na sydneyskom turniru doista može nazvati fijaskom. Samo sedmo mjesto za momčad koja je pretendirala na medalju, za momčad koja je sanjala, pouzdano znamo, čak i zlato, ne može se nazvati zadovoljavajućim plasmanom. Prije bismo rekli krahom.</p>
<p>Koji su uzroci tog posrtaja potpuno je drugo pitanje. Od necijepljenja momčadi koja je u najgorem trenutku dobila gripu, suđenja na koje naši igrači (čija se igra pretjerano oslanjala na centre) nisu navikli, pa sve do nedostatka hrabrosti u igrača koji u klubovima slove kao najsmioniji, koji se ne ustručavaju udariti po golu čim im se pruži prigoda.</p>
<p>Ovdje, na olimpijskom turniru, odgovornost udarca najčešće je bila na Baraču i Šimencu. Prvi je bio neuspješan, drugi uspješniji, ali ponekad s nedovoljnom minutažom. Gdje su bili ostali, jesu li se skrivali osjećajući svoju nemoć?</p>
<p>Ne, nije strašna činjenica što naš vaterpolo u Sydneyu nije osvojio medalju, ali jest strah da je to početak pada još jednog našeg momčadskog sporta, nakon rukometa i košarke. To pitanje, o kojem nikad nismo razmišljali, najteže je breme koje smo ponijeli s vaterpolskog turnira.</p>
<p>Utakmica protiv Australaca? Revijalna, dosadna i bespotrebna, i za jedne i za druge. Sve važno se dogodilo mnogo ranije...</p>
<p>• Ryde Aquatic centar</p>
<p>HRVATSKA - AUSTRALIJA 10-8 (2-2, 2-2, 4-2, 2-2)</p>
<p>HRVATSKA: Školneković, Fatović, Sarić, Šimenc, Kržić 1, Štritof, Smodlaka 3, Ivaniš, Bošković 3, Barač, Hinić 1, V. Kobešćak 2</p>
<p>AUSTRALIJA: Denis, Marsden 1, Kovalenko 1, Boyd, Miller 4, Whalan, Neesham, Woods, Waterman 1. Owen-Jones 1, Oberman, Thomas 1, Sterk</p>
<p>SUCI: Bower (SAD), Torcotte (Kanada) - dobri. GLEDATELJA: 1500</p>
<p>IGRAČ VIŠE: Hrvatska 6 (4), Australija 7 (3)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Mile SMODLAKA (akk)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Nakon 40 godina - opet Etiopljanin</p>
<p>Točno 40 godina nakon što je dotad nepoznati Etiopljanin Abebe Bikila na Olimpijskim igrama u Rimu posve neočekivanom pobjedom uveo crnu Afriku u svjetski sport, drugi je Etiopljanin Gezahgne Abera svojom sjajnom pobjedom na Olimpijskim igrama u Sydneyju potvrdio premoćnu poziciju afričkih, posebno etiopijskih i kenijskih trkača u svjetskom sportu. </p>
<p>Kakve li razlike nastale u tih 40 godina. Onda nepoznati, bosonogi još prirodno nevješti Etiopljanin, a danas dobro pripremljeni svjetski atletičar, koji je znao precizno voditi tešku utrku protiv točno 99 dobro pripremljenih suparnika.</p>
<p>Trebao je Abera znati ne nasjesti, na primjer, brzom početku neiskusnog Masoa iz Bocvane, koji je ranim velikim vodstvom razbio čitavu skupinu. Kada je skupina ipak »progutala« bjegunca, trebalo se prilagođeno mogućnostima po toplom, sunčanom danu izdvojiti iz skupine i osigurati pobjedu. Aberu je pratio njegov sunarodnjak Tesfaye Tola, koji mu je pomogao u obračunu s upornim Kenijcem Ericom Wainainom i začudo baš od nikuda izniklom Britancu Jonu Brownu, koji se ove godine upravo nigdje nije pojavljivao. </p>
<p>Kao što to biva u maratonu, odluka je pala otprilike sedam kilometara prije cilja, kada je prvi popustio Britanac, a zatim i Tolu. Abera je tri km prije cilja umakao Kenijcu na sigurno udaljenost. Zlatnu medalju Abera je osvojio za dva sata devet minuta i 21 sekundu, ispred Kenijca Wainaine 2h10:42 i sunarodnjaka Tola 2h11:09. Brown je bio nezahvalni četvrti, ali s Talijanom Leoneom na petom mjestu pokazao je da se i Evropljani mogu boriti sa Afrikancima samo ako se potrude. (Ž. S.)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Blažević pozvao Šarića i Mornara</p>
<p>Izbornika je posebno razveselila odlična igra Roberta Prosinečkog, te efikasnost Alena Bokšića</p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - Belgijska misija Miroslava Blaževića u Liege na prvenstveni ogled Standard - Westerlo (5-3) nije bila pucanj u prazno. Dapače, izbornik je vidio vrlo dobrog Roberta Prosinečkog, što mu je i te kako bitno, a temeljem prikazanog odlučio je na pripreme za susret protiv Škotske u Zagrebu 11. listopada pozvati i napadača Ivicu Mornara. No, posebice ga je razveselila pucačka forma Alena Bokšića, koji je u gostujućoj 3-1 pobjedi svog Middlesbrougha postigao prvi i treći pogodak.</p>
<p>Mornar ga, doduše, nije oduševio, no ispunio je glavninu Ivićevih zadataka, što je također bitno. Dovoljno da Blažević kaže:</p>
<p>- Mornar može i mora bolje...</p>
<p>I nakon toga je Blažević napokon napravio ono što je više puta najavljivao, a nakon što je prije dvije i pol godine, na pripremama u Poreču uoči odlaska na SP u Francusku, otpisao Mornara radi narušavanja kućnog reda. Točnije, kasnijeg odlaska na počinak, jer je, navodno zbog gladi, Mornar skoknuo u hotelski bar nešto poslije pola noći, kako bi kupio sendvič. To mu Blažević nije mogao oprostiti.</p>
<p>No, kako stoje stvari, nije Mornar jedino novo ime na popisu objavljenom u petak. Kako nam je priopćio Zorislav Srebrić, glavni tajnik HNS-a, bez kojeg Blažević teško da može iskoordinirati sve nužne komunikacije s igračima, iako postoji novi čovjek za to, Davor Bukovina:</p>
<p>- Gotovo su 100-postotni izgledi da se pripremama koje počinju u Zagrebu 5. listopada priključi Danijel Šarić. Izbornik ima informacije da Šarić ravnopravno kandidira za prvu momčad u Panathinaikosu, što se treba potvrditi i ovonedjeljnim njegovim nastupom. Sa Šarićem u dobroj formi izbornik znatno olakšava gorući problem desnog boka.</p>
<p>Istaknuo je Srebrić ohrabrujući podatak da sa Zvonimirom Soldom nije tako kritično kao što je izgledalo nakon što se ozlijedio u dresu Stuttgarta. U srijedu bi već trebao početi vježbati, a ako se nakon toga u sljedećih dan-dva pokaže da može izdržati jače napore, eto i njega na pripremama u Zagrebu.</p>
<p> Svi ostali naši »inozemci«, prema Srebrićevim riječima, apsolvirali su svoje subotnje utakmice bez ozljede. Misli se pod time na braću Kovač i Živkovića, te Igora Tudora, koji je sudjelovao u 2-1 pobjedi svog Juventusa u Napulju. Očekuju se vijesti o nastupu Rapaića u Tuskoj, ali i Rukavine u talijanskoj »seriji B«, budući da je Blažević zaključio kako i njih valja pratiti. No, u najavama sastava Venecije nismo zamijetili Rukavinino ime, kao što ni Darija Šimića nema u najavi nedjeljnog sastava Intera, jer još nije potpuno sanirao ozlijedu. Za Šimića se, naime, zna kako se ne želi nikamo gurati dok nije potpuno zdrav. (Z. Abramović)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>HNL: Rezultati i redoslijed</p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - Rezultati nedjeljnih utakmica 9. kola Prve Hrvatske nogometne lige:</p>
<p>Zagreb - Dinamo 3 : 3 </p>
<p>Marsonia - Hrv. Dragovoljac 2 : 2 </p>
<p>Čakovec - Cibalia 1 : 0 </p>
<p>Hajduk - Varteks 2 : 0 </p>
<p>Ljestvica: </p>
<p>1. Dinamo 9 6 2 1 20 : 8 20 </p>
<p>2. Osijek 8 5 2 1 20 : 13 17 </p>
<p>3. Hajduk 9 5 2 2 12 : 6 17 </p>
<p>4. Zagreb 9 5 2 2 21 : 17 17 </p>
<p>5. Šibenik 8 4 0 4 9 : 9 12 </p>
<p>6. H. Dragovoljac 9 3 3 3 13 : 15 12 </p>
<p>7. Čakovec 9 3 3 3 10 : 12 12 </p>
<p>8. Varteks 9 2 4 3 14 : 15 10 </p>
<p>9. Slaven B. 8 1 4 3 7 : 8 7 </p>
<p>10. Rijeka 8 1 3 4 4 : 8 6 </p>
<p>11. Marsonia 9 1 2 6 9 : 17 5 </p>
<p>12. Cibalia 9 0 5 4 6 : 17 5 </p>
<p>(Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="36">
<p>Papa Ivan Pavao II. proglasio svetima 120 kineskih mučenika</p>
<p>RIM, 1. listopada (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Papa Ivan Pavao II. u nedjelju ujutro je na Trgu svetog Petra pred više od 50.000 vjernika kanonizirao 120 kineskih mučenika. Ovim proglašenjem ukupno je 446 onih koje je Papa za vrijeme svog pontifikata proglasio svetima. Nedjeljno je proglašenje, međutim, popraćeno s najviše kritika, posebno onih koje dolaze iz daleke Kine.</p>
<p>Radi se o prvim kineskim svecima te stoga o povijesnom datumu u složenim i teškim odnosima između Katoličke crkve i Kine. Među 120 najnovijih svetaca, 87 je Kineza a 33 su europski misionari, od kojih je 12 Talijana. Na početku ceremonije padala je kiša, ali to nije spriječilo više od 50.000 vjernika da prisustvuju tom događaju. Među vjernicima je bilo i 5000 Kineza koji su došli s Tajvana, kao i veliki broj Kineza koji su došli s kontinenta i iz već velike dijaspore koja živi u Europi (procjenjuje se da samo na sjeveru Italije živi više od 30.000 Kineza). </p>
<p>Kinezima su se i pridružili i Sudanci, jer je svetom proglašena bivša ropkinja a zatim i sestra Guiseppina Bakhita. Bili su tu i Španjolci, zbog proglašenja svetom osnivačice jedne kongregacije, Josefe Sancho de Guerra, te Amerikanci, zbog Amerikanke Katarine Drexel koja je utemeljiteljica jednog samostana za brigu o Indijancima i obojenima.</p>
<p>Na teške primjedbe kineske vlade, zbog poklapanja dana proglašenja svetima i kineskog državnog praznika (1. listopada), kao i zbog toga što su neki mučenici bili ubijeni za vrijeme protuzapadnog Bokserskog ustanka 1900. godine, Papa je u svojoj homiliji odgovorio snažnom porukom o posebnom uvažavanju i poštovanju cjelokupnog kineskog naroda i bliskosti i solidarnosti s katolicima koji još danas pate na teritoriju Narodne Republike Kine, neki čak u zatvoru, zbog svojega vjerovanja i zajedništva s Rimom.</p>
<p>Papa je objasnio da su razlozi za kanonizaciju kineskih mučenika isključivo vjerski. Nije ulazio u povijesnu i političku ocjenu događaja koji su doveli do toliko velikog broja ubijenih. Prema Papi, povijest će dati ocjenu »kompleksne epohe kineske povijesti« za vrijeme koje su ubijeni mučenici, sad kanonizirani na Trgu Svetog Petra. Crkva »ima samo namjeru potvrditi za sve kršćane primjer hrabrosti i koherentnosti«. »Ovo nije trenutak za iznošenje sudova o tim povijesnim vremenima; o tome će se trebati i morati raspravljati na drugom mjestu«. </p>
<p>Tim je riječima Ivan Pavao II. pokušao ublažiti kritike što su došle od Patriotske kineske crkve koja je pod kontrolom Komunističke partije Kine i koja je osudila tu kanonizaciju.</p>
<p>Teški i složeni odnosi Vatikana i Kine posebno su se pogoršali nakon što se predstavnik kineske ambasade u Rimu sastao s predstavnikom vatikanske kurije da bi mu priopćio oštar prosvjed kineske vlade zbog kanonizacije »koja teško vrijeđa osjećaje kineskog naroda«. I pored činjenice da je Papa za vrijeme ceremonije pokušao kanonizaciju objasniti isključivo vjerskim razlozima, ovaj događaj će imati sigurno izuzetno negativne posljedice po odnose Vatikana i Kine.</p>
<p>Sanja Mihaljinac</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Žirinovski traži zabranu pobačaja i mnogoženstvo u Rusiji</p>
<p>MOSKVA, 1.listopada (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - »Ubrzano odumiranje svoje nacije Rusija može zaustaviti samo uvođenjem - mnogoženstva!« uskliknuo je kontroverzni ruski političar Vladimir Žirinovski predlažući parlamentu svoj nacrt zakona koji bi trebao pridonijeti da se u zemlji napokon počne više rađati, nego umirati. Svoj prijedlog Žirinovski je odmah potkrijepio s dva argumenta. U svim (islamskim) državama gdje je dopušteno mnogoženstvo broj stanovnika ne pada, već je u stalnom porastu. Uz to, u Rusiji je znatno veći broj žena nego muškaraca i taj problem opet može jedino riješiti mnogoženstvo. Istina, prema ekstravagantnom zakonu ekstravagantnog Žirinovskog koji je jedan od pet potpredsjednika ruskog parlamenta, muškarac koji bi htio imati više žena trebao bi dobiti suglasnost svoje prve supruge, ali i imovinsku potvrdu da svakoj ženi može osigurati odvojenu spavaću sobu.</p>
<p>No, mnogoženstvo nije jedina radikalna mjera koju predlaže Žirinovski u svom zakonskom nacrtu nazvanom »Izvanredne mjere za poboljšanje demografske situacije u Ruskoj Federaciji«. Tako Žirinovski predlaže da se u sljedećih deset godina zabrani pobačaj svim ženama do 42. godine života. Izuzetak bi bile jedino žene oboljele od AIDS, sifilisa ili drugih bolesti koje su nespojive s rađanjem. Na deset godina Žirinovski bi zabranio i iseljavanje iz zemlje ruskih žena do 42 godine života, a pravo na udaju dao bi i djevojčicama starijim od 15 godina. Vojne vlasti trebale bi osigurati posebne prostorije u vojarnama za intimne susrete vojnika i njihovih žena. Država bi godišnje trebala plaćati dva desetodnevna odmora mladim suprugama za posjet svojim muževima u vojsci.</p>
<p>Rasprava o ekstravagantnom zakonskom projektu Vladimira Žirinovskog u ruskom će se parlamentu održati sredinom listopada, i on sigurno u tom obliku neće dobiti podršku većine deputata. Međutim, tim projektom zadovoljni su svi. Žirinovski, jer se ponovno piše o njemu, ali i pobornici rasta populacije, jer je kontroverzni političar u svom stilu skrenuo pozornost javnosti na katastrofalnu demografsku situaciju u zemlji. Naime, broj umrlih u Rusiji veći je 1,8 puta od broja rođenih. Demografska katastrofa postala je u ruskoj javnosti stalna tema nakon što je proljetos predsjednik Putin u svojoj poslanici parlamentu nisku stopu rađanja i visoku stopu smrtnosti proglasio prvorazrednim političkim problemom.</p>
<p>Već cijelo desetljeće u Rusiji prosječno godišnje umire 650.000 ljudi više nego što se rađa, pa je u odnosu na 1991. godinu ukupan broj stanovnika pao s 151 na 145 milijuna. Prema službenim statističkim podacima, u prvom polugodištu ove godine stanovništvo se smanjilo za 425.000, pa je rusko Ministarstvo za ekonomski razvoj zemlje objavilo ovih dana alarmantnu prognozu. Ako se nastavi sadašnja tendencija niske stope rađanja i visoke stope smrtnosti, broj stanovnika Rusije smanjit će se u roku 50 godina za 52 milijuna stanovnika, a to znači da će sredinom 21 stoljeća u prostorno najvećoj državi na svijetu živjeti samo 94 milijuna ljudi.</p>
<p>Višestruki su razlozi ruske demografske katastrofe. Prema podacima Ministarstva zdravlja, smrtnost djece u prvoj godini života povećala se od 1998. godine za 2,4 posto. Ili, smrtnost rodilja u Rusiji 2,5 puta je veća nego u Europi. Prema službenoj statistici, žene u Rusiji godišnje izvrše dva milijuna abortusa, a neslužbeno se procjenjuje da je broj abortusa dvostruko veći. Naravno, glavni uzrok niskoj stopi rađanja je teška ekonomska kriza u zemlji. Uostalom, rađanje je u Rusiji počelo opadati potkraj osamdesetih godina kada se strelovito počeo smanjivati životni standard. Ministarstvo zdravlja tvrdi da je veliki broj ruskih žena koje ne žele imati djecu. To nije neočekivano u zemlji gdje je prosječna mjesečna plaća oko sto dolara i u kojoj je stopa nezaposlenosti visoka.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>EU i Poljska postigle dogovor o trgovini poljoprivrednim proizvodima</p>
<p>VARŠAVA, 1. listopada (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Nakon godinu i pol dana mučnih pregovora, Europska unija i Poljska postigle su napokon dogovor o liberalizaciji trgovine poljoprivrednim proizvodima. Sporazum koji je potpisan krajem tjedna od ključnog je značenja za daljnji pregovarački proces o proširenju Europske unije, jer je njime regulirano jedno od najosjetljivijih pitanja u odnosima Bruxellesa i deset zemalja kandidata iz Srednje i Istočne Europe.</p>
<p> Iako je EU već ranije liberalizirala razmjenu poljoprivrednih dobara s ostalim zemljama kandidatima, sporazum s Poljskom ima, kako je u Varšavi potvrdio Unijin povjerenik za poljoprivredu Franz Fischler, daleko najveću težinu jer obuhvaća promet čija vrijednost premašuje milijardu eura godišnje.</p>
<p>Sporazum je, kako ističu ovdašnji komentatori, uspjeh poljske strane koja je tvrdo stajala na stanovištu da ne može biti govora o potpunoj liberalizaciji u slučaju onih proizvoda čiji bi prekomjerni uvoz mogao izazvati poremećaje na poljskom tržištu i stvoriti poljskim seljacima velike probleme. Postignut je stoga dogovor da se za tzv. osjetljive proizvode - svinjsko i goveđe meso, žito i mliječne proizvode - ustanove bescarinski kontingenti čiji će se obujam svake godine povećavati za deset posto. Potpuno je, međutim, liberalizirano više od 75 posto poljske trgovinske razmjene s Unijom. Za proizvode poput voća i povrća vrijedit će tako načelo tzv. dvostruke nule: i jedna i druga strana ukinut će carine, a EU dodatno dotacije za izvoz.</p>
<p>Upravo izvozne dotacije koje je Bruxelles isplaćivao svojim seljacima koji su izvozili hranu u Poljsku bile su izvor konflikta koji je između Poljske i EU-a tinjao godinu i pol dana. Krajem prošle godine situacija se zaoštrila kad je Varšava, pod snažnim pritiskom seljačkih prosvjeda, podigla carinsku zaštitu za pojedine strateške poljoprivredne proizvode. I dok je Unija optuživala Poljsku da krši ugovor o pridruživanju, prema kojem se obvezala da neće pogoršavati uvjete trgovinske razmjene, poljski ministar poljoprivrede Artur Balazs oštro je kritizirao ponašanje Unije koja, kako je jednom prilikom izjavio, od siromašnoj zemlji iznuđuje da se otvori za visoko subvencionirane proizvode znatno bogatijih država.</p>
<p>Još prije početka, činilo se da će pregovori u Varšavi i ovaj put ostati bez konkretnih rezultata, a da bi se sukob mogao samo produbiti. No, na ustupke se odlučila Europska komisija, ocijenivši vjerojatno da joj i ovakav sporazum donosi koristi u obliku većeg otvaranja 40-milijunskog tržišta. S druge strane, Bruxelles je uvidio da bi uporno insistiranje na svojim uvjetima moglo dovesti do zaustavljanja pregovora o integraciji. Daljnji pritisci na Poljsku mogli su, osim toga, biti kontraproduktivni zbog ionako rastućeg nezadovoljstva poljskih seljaka približavanjem EU-u, a o njima će velikim dijelom ovisiti rezultat referenduma kad se Poljaci budu izjašnjavali žele li pristupiti Uniji. Iako je potpisanim sporazumom koji će stupiti na snagu vjerojatno početkom iduće godine preskočena jedna od važnih prepreka u procesu integracije Poljske u EU, do postizanja dogovora u ključnom pitanju - u kolikoj će mjeri Unijina Zajednička poljoprivredna politika CAP (u koju odlazi gotovo polovica godišnjeg proračuna EU-a), obuhvatiti u trenutku širenja Unije i seljake novih zemalja članica - još je dalek put.</p>
<p>Marko Olenković</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Na Tiananmenu uhićeno nekoliko stotina sljedbenika Falun Gonga </p>
<p>PEKING, 1. listopada</p>
<p> - Prema očevicima, Nacionalni dan u Kini obilježile su u nedjelju na pekinškom trgu Tiananmen stotine pripadnika zabranjenog kineskog duhovnog pokreta Falun Gong, javlja Reuters. </p>
<p>Nakon što su prosvjedi izbili uzduž cijeloga trga ispunjenog turistima, policija je uhitila nekoliko stotina pripadnika Falun Gonga, pri čemu su ih policajci udarali i vukli za kosu, dok su ih gurali u autobuse. Neki od prosvjednika razvili su zastave, dok su ostali mirno koračali trgom, a mnogi su domahivali okupljenim prolaznicima kada ih je policija privodila u obližnju policijsku postaju.</p>
<p> Prvi dan listopada, obljetnica komunističke vladavine - sad već 51. - jedan je od »najosjetljivijih« datuma u Kini, kada oni koji se protive kineskoj politici pokušavaju organizirati javne prosvjede.</p>
<p> Sljedbenici Falun Gonga organizirali su slične prosvjede na trgu Tiananmen, političkom srcu Kine, gotovo svakodnevno odkada je kineska vlada u srpnju prošle godine zabranila taj pokret i proglasila ga »zlim kultom«.</p>
<p> Sljedećeg mjeseca bit će prva godišnjica od dana kada je kineski parlament donio drakonske zakone protiv kultova, što je utrlo put teškim kaznama za čelnike Falun Gonga. U Pekingu se govori da je zatvoreno oko 150 organizatora te spiritualne grupe, koji su optuženi da su uzrokovali 1500 smrti i 600 slučajeva mentalne bolesti. </p>
<p> U Falun Gongu ističu da su u radnim logorima zatočene bez suđenja tisuće njegovih pristaša, dok skupina za ljudska prava u Hong Kongu tvrdi da je od zabrane pokreta najmanje 52-je pristaša umrlo pod »državnim nadzorom«. (Reuers/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Milošević odbio Putinove posredničke usluge</p>
<p>I za Rusiju je očita izborna pobjeda Koštunice / Clinton pozvao Rusiju da posreduje u jugoslavenskoj krizi / Schröder i Putin suglasili se da su Srbi glasovali za promjene</p>
<p>MOSKVA/WASHINGTON/BERLIN, 1. listopada(Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - U Moskvi još nisu potvrđene tvrdnje zapadnih medija da je Slobodan Milošević odbio ponudu ruskog predsjednika Vladimira Putina da posreduje u rješavanju postizbornog konflikta u Jugoslaviji. Način rješavanja te krize bila je i glavna tema telefonskog razgovora koji su u noći na nedjelju vodili ruski predsjednik Vladimir Putin i američki predsjednik Bill Clinton. Nakon tog razgovora, američki su mediji objavili kako je Putin rekao Clintonu da je Milošević odbacio posredničku misiju Rusije. </p>
<p>Javno i bez okolišanja, Putin je svoje posredničke usluge Miloševiću i Koštunici ponudio u subotu za vrijeme razgovora s moskovskim novinarima u Kremlju. »Spreman sam odmah poslati našeg ministra vanjskih poslova Igora Ivanova u Beograd na konzultacije«, izjavio je Putin, značajno dodajući: »a ako se sve strane u sporu suglase, Rusija može preuzeti i aktivniju ulogu u traženju rješenja«. </p>
<p>Posljednji dio Putinove izjave promatrači tumače kao važan signal Miloševiću, odnosno spremnost Kremlja da mu pomogne da se uz određena (međunarodna) jamstva mirno povuče s vlasti. Tim više što je na izravno pitanje novinara da prokomentira rezultate jugoslavenskih predsjedničkih izbora, Putin rekao: »Jasno se vidi koliko je tko dobio glasova birača.« Međutim, Putin je odmah poručio i jugoslavenskoj oporbi i njezinom lideru Vojislavu Koštunici da izborni proces treba završiti u skladu sa zakonom. jer »objaviti završenim izborni proces može samo glavna izborna komisija ili sud«.</p>
<p>Na primjedbu novinara da stav Rusije prema postizbornoj krizi u Jugoslaviji nije jasan, Putin je odgovorio: »Naš je stav jasan. Svoju sudbinu jugoslavenski narod treba riješiti sam, naglašavam sam, bez miješanja izvana. No, Rusija je i protiv bilo kojeg oblika rasta i stvaranja napetosti u Jugoslaviji. Ako njezini političari krenu takvim putem, bit će dovedena pod pitanje legitimnost budućeg čelnika Jugoslavije, a kao krajnji rezultat i opasno destabilizirana jugoslavenska država.«</p>
<p>Prema moskovskim izvorima, predstavnici jugoslavenske oporbe i Vojislava Koštunice odmah su podržali inicijativu predsjednika Putina izjavljujući da prihvaćaju dolazak Igora Ivanova u Beograd i rusku posredničku ulogu. Putinovu inicijativu pozdravila je i američka državna tajnica Madeleine Albright, a stav Washingtona potvrđuje i hitan Clintonov telefonski poziv ruskom predsjedniku.</p>
<p>U tom razgovoru, Clinton je pozvao Rusiju da pomogne i posreduje u jugoslavenskoj političkoj krizi, izvijestio je glasnogovornik Bijele kuće. Clinton i Putin su razgovarali oko 35 minuta i usuglasili se da nastave bliske kontakte, zbog toga što jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević prkosno insistira na provođenju drugog kruga predsjedničkih izbora. »Predsjednik Clinton je istaknuo da volja srpskog naroda mora biti poštovana. Predsjednik Putin s tim se složio«, rekao je glasnogovornik Bijele kuće P.J. Crowley.</p>
<p>Njemački kancelar Gerhard Schröder i ruski predsjednik Vladimir Putin složili su se da pobjeda oporbenog kandidata Vojislava Koštunice na jugoslavenskim predsjedničkim izborima odražava volju srpskog naroda za demokratskim promjenama, priopćila je njemačka vlada u nedjelju. Glasnogovornica vlade Charima Reinhardt istaknula je u kratkoj izjavi da su se dva čelnika suglasila o zajedničkom stajalištu u telefonskom razgovoru u subotu. Schröder se prošlog ponedjeljka sastao s Putinom u Moskvi. »Oni su se suglasili da je u izbornoj pobjedi Vojislava Koštunice jasno izražena volja srpskog naroda za demokratskim promjenama u Jugoslaviji«, stoji u izjavi. U izjavi se dodaje da su njemački i ruski čelnik razgovarali i tome kako međunarodna zajednica može osigurati da se »ta volja realizira na miran način«. (Bogoljub Lacmanović, Reuters i Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Đinđić ne vjeruje da bi Milošević mogao proglasiti izvanredno stanje</p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - Predsjednik Demokratske stranke i voditelj predizborne kampanje DOS-a Zoran Đinđić ocijenio je da će će nova savezna vlada početi raditi za najviše dva mjeseca. U intervjuu za tjednik Der Spiegel, koji izlazi u ponedjeljak, Đinđić je rekao da će »sljedećeg mjeseca savezni predsjednik položiti zakletvu i doći će do preuzimanja vlasti u općinama« i dodao da formiranje nove savezne vlade očekuje za jedan do dva mjeseca. Đinđić je kazao kako ne vjeruje da sadašnji predsjednik Jugoslavije Slobodan Milošević želi »daljnju eskalaciju stanja, na primjer kroz proglašenje izvanrednog stanja«. »Bit će uličnih protesta, ali Miloševiću ne bih savjetovao da se upušta u sukob s narodom. U tom će ga slučaju uhititi policija ili vojska. U njihovim redovima već sada vlada potpuni kaos. Nekoliko generala koji se još udvaraju Miloševiću su samo pojedinačni slučajevi«, ocijenio je voditelj DOS-ove promidžbe. </p>
<p>Na pitanje kakvu pomoć Zapada u ovom trenutku očekuje srpska opozicija, Đinđić je rekao da »Zapad mora pronaći zajedničku strategiju s Rusijom i Kinom i svi bi oni Miloševića morali prinuditi da prizna rezultate izbora. Mora započeti totalna izolacija, prijetnja obustavom isporuke nafte i plina. To je jedini jezik koji Milošević razumije«, rekao je Đinđić. Izražavajući očekivanje da će se Socijalistička narodna partija Crne Gore distancirati od Miloševića, predsjednik DS-a je rekao da je »njezin dosadašnji predsjednik Momir Bulatović već prošlost, dok je njegov zamjenik Predrag Bulatović »umjeren i sa smislom za realnost«. Na pitanje da li bi opozicija, s obzirom na njegov nacionalizam, mogla prihvatiti Vojislava Šešelja kao koalicijskog partnera, Đinđić je rekao da predsjednik Srpske radikalne stranke mora najprije izsći iz republičke vlade i omogućiti nove izbore u Srbiji što će se, po njegovoj procjeni, dogoditi najkasnije do veljače sljedeće godine. »Ne možemo ostvariti naše ciljeve samo u saveznim organima, moramo imati i vlast u republici Srbiji. Mi podržavamo svakoga tko nam pomaže da dođemo do tog cilja«, kazao je Đinđić za Der Spiegel, a prenijela agencija Beta . (vfp)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Kaznena prijava protiv predsjednika izborne komisije</p>
<p>BEOGRAD, 1. listopada</p>
<p> - Predsjednik Demokršćanske stranke i jedan od čelnika Demokratske oporbe Srbije (DOS), odvjetnik Vladan Batić podnio je kaznenu prijavu protiv predsjednika Savezne izborne komisije (SIK) Borivoja Vukićevića, zbog »zloupotrebe službenog položaja«, priopćila je u nedjelju Batićeva stranka. U prijavi se navodi da je SIK, za čiji rad je odgovoran Vukićević, »flagrantno kršila zakonske obveze i ovlasti«, da je objavljivala različite podatke o broju upisanih birača, broju birača izašlih na izbore, iskorištenim glasačkim listićima, te broju biračkih mjesta. U kaznenoj prijavi se također navodi da SIK nije reagirala na glasovanje na nepostojećim biračkim mjestima, glasovanje na biračkim mjestima koja uopće nisu otvorena, i da je oduzimala glasove predsjedničkom kandidatu DOS-a Vojislavu Koštunici i dodavala ih kandidatu ljevice Slobodanu Miloševiću.</p>
<p>Predsjednički kandidat Demokratske oporbe Srbije (DOS) Vojislav Koštunica razgovarao je u subotu navečer Beogradu s posebnim izvjestiteljem UN-a za ljudska prava Jirzijem Dienstbierom o mogućim načinima izlaska iz krize u koju je SRJ zapala poslije izbora. Dienstbier je u izjavi novinarima izrazio nadu da će obje strane u sporu prihvatiti pomoć drugih država, kako bi se saznao ishod izbora i izbjegli eventualni sukobi. Koštunica je poslije razgovora s Dienstbierom izjavio da je »istina jedini izlaz iz krize«. Izrazio je nadu da će i vladajuće stranke i DOS »prihvatiti prijateljsku stranu misiju«, koja bi trebala ponovno prebrojiti glasačke listiće. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Landale: Uhićenje Karadžića i Mladića naš je prioritet </p>
<p>MOSTAR, 1. listopada</p>
<p> - Prioritet Međunarodnog kaznenog suda u Haagu je uhićenje glavnih osumnjičenika za ratne zločine u BiH - bivšeg vođa bosanskih Srba Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića - i njihovo izručenje u Haag, izjavio je za Hinu glasnogovornik Haaškog tribunala Jim Landale. On je sudjelovao na dvodnevnom simpoziju u Mostaru koji se odvijao pod nazivom »Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju - činjenice i modeli za suradnju«, a koji je završen u subotu navečer. »I Slobodan Milošević jednog će se dana morati pojaviti pred tribunalom u Haagu kako bi odgovarao za zločine za koje je optužen«, istaknuo je Landale.</p>
<p> Govoreći o budućem radu MKS-a Landale je kazao da će Haaški tribunal ubuduće nastojati unaprijediti svoju suradnju sa svim državama na području bivše Jugoslavije. Pritom je pohvalio novu vlast u RH koja »izvanredno« surađuje s Haagom.</p>
<p> Srbiju je optužio za otvoreno opstruiranje rada Tribunala. </p>
<p> Komentirajući zamjerke (hrvatskih dužnosnika u BH) kako još nitko nije odgovarao za zločine počinjene nad Hrvatima u BiH, te da je Haaški tribunal neobjektivan, Landale je kazao kako se rad Haaškog suda ne može ocjenjivati samo na temelju trenutačne situacije. Pritom je istaknuo kako postoje brojne tajne optužnice i da će se tek nakon njihova objavljivanja moći procjenjivati rad Haaškog suda. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>U BiH dostupni javnosti Udbini i Oznini dosjei </p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - Od ponedjeljka je građanima Bosne i Hercegovine dostupan dio arhive tajnih službi bivše Jugoslavije. Agencija za istraživanje i dokumentaciju (AID), tajna služba koju nadzire bošnjački politički vrh, koja je ovu dokumentaciju naslijedila, odlučila je, kako je prošloga tjedna priopćio njezin direktor Kemal Ademović, učine dostupnim dosjee nastale u razdoblju od 1944. do 1949. godine. Sveukupno je riječ o približno 2500 dosjea, od ukupno 67 tisuća koliko ih AID posjeduje.</p>
<p>Konkretno, javnosti će biti dostupni dosjei koji se tiču događaja vezanih uz Rezoluciju Informbiroa i Cazinsku bunu, a uskoro bi trebali biti dostupni i dosjei vezani uz Drugi svjetski rat i političke procese vođene u prvim poratnim godinama. Među njima su svakako najzanimljiviji oni protiv članova organizacije »Mladi muslimani«, prije svega stoga što je sadašnji predsjedatelj Predsjedništva BiH Alija Izetbegović kao pripadnik te organizacije bio osuđen na višegodišnju robiju.</p>
<p>Dva su razloga zbog kojih se AID odlučio Udbine i Oznine dosjee staviti na uvid javnosti. Na takav korak, kako je pojasnio njegov direktor, AID se odlučio u skladu sa praksom koju provode srodne službe u demokratskim zemljama, te na osnovu obaveza iz preuzetog zakona SR BiH koji predviđa da se, s odmakom od 30-50 godina, dosjei moraju biti dostupni javnosti. Prema izvješću sarajevskog Oslobođenja, Kemal Ademović je, objavljujući odluku o otvaranju arhiva, istaknuo da je riječ o opasnom presedanu za mnoge koji su bili angažirani u obavještajno-sigurnosnom sustavu bivše Jugoslavije. On neće biti sretni sto se njihov rad prezentira javnosti, rekao je Ademović te naglasio: »Ujedno, ovo će biti i opomena budućim generacijama da se u svom radu moraju rukovoditi isključivo profesionalnim i etičkim principima ovog starog esnafa (ceha, zanata, op. I.Š.), a nikako povoditi se za ideološkim, političkim i personalnim premisama za koje smatram da su već sada dio prošlosti BiH.«</p>
<p>Valja naglasiti da AID ne raspolaže svim dosjeima nastalim u »laboratorijima« Udbe, Ozne i njihovih sljednica. Oslobođenje, naime, prenoseći riječi voditelj arhive AID-a Rifata Ništovića, piše da je dio dokumentacije tajnih službi bivše Jugoslavije nestao tijekom protekloga rata. Naime, do početka rata dokumentacija tadašnje Službe državne sigurnosti, koja je naslijedila Udbinu i Ozninu građu, bila je pohranjena u dva objekta, od kojih su jedan (riječ je o MUP-ovu objektu Zlatište) odmah na početku rata zauzele srpske snage, tako da AID danas nema informaciju o tome što se dogodilo s dokumentacijom koja je bila tamo smještena. Ništović je također podsjetio da je dokumentacija uništavana 1966, 1983. i 1991/92. godine te da je u više navrata ustupana jugoslavenskim saveznim organima, razni institutima i muzejima, odakle nikada nije vraćena. (Ivan Šabić)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Raste broj mrtvih u sukobu Izraelaca i Palestinaca</p>
<p>Broj Palestinaca poginulih u sukobima s izraelskom vojskom od petka porastao na 26 / Izraelski premijer Barak nazvao Arafata i zahtijevao da osobno intervenira kako bi se prekinulo nasilje / U međuvremenu, palestinske izbjeglice u libanonskim logorima žestoko prosvjedovale protiv »izraelskog pokolja« na Platou džamija / Mediji u zemljama Zaljeva zahtijevaju hitni saziv arapskoga summita</p>
<p>JERUZALEM/ MOSKVA/ SAIDA/ DUBAI, 1. listopada</p>
<p> - Jedan palestinski policajac i jedno 10-godišnje dijete ubijeni su u nedjelju na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze, a više od šezdeset Palestinaca ranjeno je hicima koje je ispalila izraelska vojska, doznaje se iz bolničkih izvora. Palestinski policajac ubijen je u Nablusu, a dijete je poginulo u Rafahu, na jugu pojasa Gaze, precizirali su izvori. Time je broj Palestinaca poginulih u sukobima s izraelskom vojskom od petka porastao na 26. Istodobno je više od šezdeset Palestinaca ranjeno u nedjelju ujutro metcima u sukobima na Zapadnoj obali gdje je ranjeno 16 osoba, te u pojasu Gaze njih 47. Do ranjavanja je došlo kada je izraelska vojska otvarala vatru na prosvjednike koji su ih gađali kamenjem ili zapaljivim bocama. Izraelska vojska je tvrdila da se koristila samo gumenim mecima, no prema palestinskim očevicima, rabila je i ubojito streljivo. </p>
<p>Očevici su izjavili da su izraelski Arapi proglasili opći štrajk u znak prosvjeda zbog pokolja Palestinaca na palestinskim autonomnim područjima, palili gume te blokirali glavne ceste koje vode prema njihovim gradovima i selima.</p>
<p>Dvije stotine Palestinaca bacalo je kamenje na izraelske snage sigurnosti u podijeljenome gradu Hebronu na Zapadnoj obali. Izraelski vojnici uzvratili su ispaljivanjem gumenih metaka, tvrde očevici. Sukobi su izbili i u židovskom naselju Netzreem te u ostalim mjestima pojasa Gaze kojim upravlja palestinska samouprava. No, u međuvremenu, izraelski je radio objavio kako je general Yitzhak Eitan, zapovjednik središnje vojne oblasti, koja pokriva Zapadnu obalu, imao kontakte s predstavnicima palestinske službe sigurnosti s ciljem da se smiri situacija. Ehud Barak je u subotu navečer nazvao predsjednika palestinske samouprave Yassera Arafata te je od njega zahtijevao da osobno intervenira kako bi se okončalo nasilje. Glasnogovornik izraelske vojske u subotu je navečer još izjavio kako bi eventualni prekid vatre bio zapravo »unilateralan«, jer »ako Palestinci prestanu s neredima, mi ćemo se prestati braniti«. </p>
<p>Istodobno je Rusija objavila kako je vrlo zabrinuta zbog nasilja u istočnom Jeruzalemu i pozvala Izraelce i Palestince da prestanu s krvoprolićem koje bi moglo prekinuti mirovni proces. »Moskva je vrlo zabrinuta zbog nasilja u istočnom Jeruzalemu u kojemu ima i ljudskih žrtava. Izražavamo sućut obiteljima poginulih«, priopćilo je rusko Ministarstvo vanjskih poslova.</p>
<p> »Ti tragični događaju posljedice su provokativnih akcija u području svetih mjesta islama 28. rujna«, dodaje ministarstvo, kritizirajući time izraelskoga desničarskog vođu Ariela Sharona koji je u četvrtak posjetio Brdo hrama.«</p>
<p>U međuvremenu, kako se saznalo u Saidi, oko 23.000 palestinskih izbjeglica prosvjedovalo je u subotu u najvećem izbjegličkom logoru u Libanonu protiv pokolja što ih je izveo Izrael na Platou džamija. Ti su se Palestinci okupili u izbjegličkom logoru Burdž al Šamali, istočno od Tira, na poziv Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO). »Jeruzaleme, stižem ti u pomoć«, skandirala je masa. Uzdignutih pesnica, mladi su Palestinci izvikali: »Našom dušom i krvlju branit ćemo Palestinu«, »Izraelci, ubojice«.Istodobno su se u palestinskom logoru Ain Helue, blizu Saide, odvijale dvije prosvjedne manifestacije u razmaku od nekoliko sati. Prvu je vodila palestinska prosirijska organizacija, a drugu fundamentalističke organizacije poput Hamasa, Islamskog džihada i Džamaje islamije.</p>
<p>Gotovo 367.000 Palestinaca, koji su izbjegli iz Palestine pod britanskim mandatom tijekom osnivanja države Izrael 1948., i njihovi potomci žive u Libanonu, od kojih je više od polovice smješteno u 12 logora.</p>
<p>U nedjelju je tisak arapskih zemalja Perzijskog zaljeva pozvao Palestince na Intifadu (ustanak), a od Arapa zahtijeva da se hitno sazove summit. Katarski tisak pozdravlja »novu Intifadu« Palestinaca, te izražava nadu da će novi ustanak ići u korist »palestinskom pitanju u njegovoj strateškoj dimenziji i obrani Al Qodsa« (što je arapsko ime za Jeruzalem). »Održavanje arapskog summita moralo bi poručiti Izraelu da se nalazi pred izborom: vratiti pravo Palestincima i mirno živjeti sa svojim arapskim susjedima ili se suočiti s novim arapskim stajalištem koji zabranjuje svaku normalizaciju odnosa i podržava palestinski otpor«, ocjenjuje list Al Itihad iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. (Reuters/AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Stoiber ošto napao Schröderovu obrambenu politiku </p>
<p>BERLIN, 1. listopada</p>
<p> - Bavarski premijer i predsjednik Kršćansko-socijalne unije (CSU) Edmund Stoiber žestoko je kritizirao obrambenu politiku vlade Gerharda Schrödera i njegova ministra obrane Rudolfa Scharpinga. Na kongresu CSU-ove obrambeno sigurnosne komisije, Stoiber je zaključio kako Scharping podcjenjuje realnu opasnost koja Njemačkoj i čitavoj Europi prijeti od nestabilnih sila poput Irana, Iraka, Libije, Indije ili Pakistana. »Predodžba da Berlin i München u svakom trenutku mogu biti napadnuti raketama s biološkim ili kemijskim punjenjem nije više utopija«, nastavio je svoje zloguke vizije bavarski premijer. Osim sa Srednjeg Istoka, srednjoeuropskom stanovništvu opasnost prijeti i od, još uvijek golemog, ruskog vojnog arsenala. Stoiber ne vjeruje nestabilnoj Rusiji koja, kako pokazuje čečenski rat ili katastrofa podmornice Kursk, ne drži uvijek sve konce u svojim rukama. Stoiber, otkako je sve očiglednija namjera CSU-a da svog predsjednika progura na mjesto kandidata demokršćanske Unije za kancelara na parlamentarnim izborima 2002., postao je, iako se niti prije prema vladi Gerharda Schrödera nije odnosio u rukavicama, sve žešći u napadima na omražene Socijaldemokrate (SPD) i njihove partnere Zelene. Najnoviji napad na manjkavu obrambenu politiku, koja ne uzima ključne sigurnosne faktore u obzir nego djeluje isključivo po načelu štednje, primjer je kako CSU ponovo napada tamo gdje je građanstvo najosjetljivije. Nakon što je propala huškačka akcija protiv stranaca i SPD-ove imigracijske politike na dnevnom redu su se našla druga škakljiva pitanja poput unutarnje i vanjske sigurnosti zemlje. Prema Stoiberovom mišljenju, Schröder je svom ministru financija Hansu Eichelu dopustio da do bolnih granica skreše vojni proračun pa nesretnom Scharpingu nije preostalo ništa drugo nego da potrebnu i dugoočekivanu obrambenu reformu provodi praznih džepova. Socijaldemokratske eksperimentalne reforme su Bundeswehr dovele u žalosni položaj u kojem Njemačke vojne snage nisu više unutar samog NATO-a konkurentne. Prema Stoiberu, sramotno je da u sljedećih deset godine gotovo dvije trećine vojnog proračuna odlazi za nabavku proturječnih i nerazumno skupih projekata poput Eurofightera ili vojnog helikoptera NH-90 posljedica čega će biti neizbježno smanjenje aktivnih postrojba. »Njemačka uskoro neće biti u stanju udovoljiti potrebama i standardima NATO-a što će dugoročno smanjiti njezin utjecaj unutar Saveza i Europske unije«, zaključio je Stoiber. </p>
<p>Nenad Kreizer</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="47">
<p>Zanemarili smo tržište, nemamo strategiju razvoja - u tome vidim neke razloge za sadašnje gospodarske prilike u Hrvatskoj </p>
<p>Gospodarstvo u Hrvatskoj do 1992. godine bilo je dijelom gospodarstva onih država u okviru kojih se Hrvatska nalazila. Zbog toga se ne može govoriti o posebnome hrvatskom gospodarstvu od 1102. do 1992. godine. U Hrvatskoj je kmetstvo ukinuto 1848. godine. Godine 1866. sklopljena je Austro-ugarska nagodba, a 1867. Hrvatsko-ugarska nagodba. Na temelju tih nagodaba Hrvatska je u gospodarskome pogledu postala dio Ugarske.</p>
<p> Raspadom Austro-Ugarske 1918. godine i uključivanjem Hrvatske u Kraljevinu SHS, odnosno Jugoslaviju, Hrvatska dolazi pod srpsku ne samo političku, nego i ekonomsku vlast.</p>
<p>Nova država odmah je poduzela sve što je mogla da iz Hrvatske izvuče što više bogatstva putem jedinstvenog monetarnog sustava, akvizicija, poreza. Godine 1945. na vlast dolaze komunisti koji uvode dirigirani državni model upravljanja privredom. Taj se model poslije mijenja u tzv. samoupravni model. Za obadva modela je karakteristično da ne priznaju tržište rada i kapitala. Dirigirani model nije priznavao niti tržište roba.</p>
<p>U takvim uvjetima gdje cijela tadašnja državna tvorevina ne priznaje prirodne ekonomske zakonitosti, ne može se govoriti o gospodarskoj strategiji Hrvatske, koja je bila samo dio neprirodno postavljene cjeline. Istodobno i u takvim modelima Hrvatska je gospodarski podređena Srbiji. Pljačka Hrvatske koja je trajala od 1918. do 1941. godine, nastavlja se od 1945. do 1990. godine. Napad Srbije na Hrvatsku 1991. godine samo je nastavak te pljačke oružanom silom. Godine 1990. pao je komunizam. Srbi se odmah bune, jer gube vlast. 1991. godine počinje agresija na Hrvatsku.</p>
<p> Godine 1992. Hrvatska postaje samostalna međunarodno priznata država. Događaju se promjene kakvih nije bilo stotinama godina i čije domete još ne možemo sagledati. Pokušajmo samo nabrojiti što se dogodilo:</p>
<p>- pad komunizma,</p>
<p>- prelazak na sustav slobodnoga tržišnog poduzetništva - kapitalizam,</p>
<p>- pretvorba društvenoga vlasništva u državno i državnoga u privatno,</p>
<p>- raspad jugoslavenskog tržišta,</p>
<p>- rat - agresija na Hrvatsku,</p>
<p>- raspad SFR Jugoslavije,</p>
<p>- osamostaljenje Republike Hrvatske.</p>
<p>Da se je samo i jedna od tih stvari dogodila, a ne sve istodobno, ekonomske posljedice bile bi katastrofalne. A dogodilo ih se više u nizu. Cijeli stari sistem i država su se raspali. Stvorena je nova država, i to u obrambenome i oslobodilačkome ratu. Ta država nije ni Jugoslavija ni Austro-Ugarska. Zato su sve usporedbe Hrvatske s državnim tvorevinama u okvirima kojih se Hrvatska nalazila u prošlosti - neumjesne.</p>
<p>Sadašnja gospodarska situacija u Hrvatskoj posljedica je svega onoga što se događalo prije 1990. godine i raspada bivšega tržišta, rata i pretvorbe. To su objektivne okolnosti.</p>
<p> A subjektivni propusti su:</p>
<p>- neshvaćanje činjenice da je samostalna Hrvatska sasvim različita država od bivše Jugoslavije i da se nositelji vlasti, gospodarski subjekti i sindikati ne mogu ponašati kao u bivšoj državi,</p>
<p>- nepostojanje hrvatske gospodarske strategije, </p>
<p>- zanemarivanje tržišta, kako domaćega, tako i stranoga,</p>
<p>- nebriga o gospodarskome razvoju;</p>
<p>- ignoriranje svijesti radnika o »vlasništvu« nad poduzećima, </p>
<p>- propusti u privatizaciju, </p>
<p>- priča o gospodarskom čudu kojeg nije bilo.</p>
<p>Unatoč tomu, nije baš sigurno da se bolje živjelo u bivšoj Jugoslaviji. To bi, zapravo, trebalo istražiti. Istina je da su danas socijalne razlike veće i da ima više nezaposlenih, ali izgleda da su mnogi zaboravili nestašice u bivšoj državi. Možda je danas domaći brutto proizvod prepolovljen, ali ne treba zaboraviti da je u bivšoj državi polovica onoga što se stvorilo išlo u Beograd i na za nerazvijene republike i pokrajine.</p>
<p>Sve su to činjenice koje bi trebali imati u vidu oni koji rade na oblikovanju gospodarske politike i strategiji razvoja.</p>
<p>ZVONIMIR MAJDANČIĆKoprivnica</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Pojava balkanizma na nekim našim primjerima </p>
<p>U svim demokratskim zemljama svijeta vojska je vezana za vojarne, a ne uz politiku. Uđe li Hrvatska vojska u optiku politike, dodirnit ćemo samo dno balkanizma (ne mislim na njegov zemljopisni pojam). Jer, balkanizam je osiromašenje i pljačkanje svoga naroda u njegovoj državi.</p>
<p>Balkanizam je ne imati sluha za tešku gospodarsko-socijalnu situaciju (sebi dizati plaće i mirovine, a ostali puk ostavljati bez posla ili s bijednim plaćama i mirovinama, te mu enormno dizati cijene poput one za električnu struju). Balkanizam je i da ortodoksni komunisti postaju instruktori za demokraciju ili vječno direktoruju osobe koje je politika ustoličila na osnovi podobnosti.</p>
<p>Balkanizam je da neki prognanici neće napustiti hotele (koji život znače za turizam), jer njihove kuće nisu sto posto gotove, a godinama žive na grbači siromašnih građana. Balkanizam je da neke udovice poginulih branitelja Domovinskoga rata žive u divljim vezama, a pri tome licemjerno zadržavaju mirovine i stanove poginulih muževa. A, nadasve, balkanizam je gaženje vlastitih vrijednosti (Domovinskog rata i prijašnjih žrtvovanja). Hrvatska može biti prepoznatljiva i u globalističkim konstelacijama ako njezini mladi naraštaji budu nalazili svoje idole i uzore u svojoj zemlji, u svojim prethodnicima, a ne ih doživljavati kao glupave nacionalističke zanesenjake ili čak kriminalce i zločince.</p>
<p>ALOJZ PAVLOVIĆZadar</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Rafael Levaković nije se protivio tiskanju Kašićeva prijevoda Biblije </p>
<p>Nakon moje vijesti da je u Njemačkoj objavljen najstariji hrvatski prijevod Biblije iz pera Bartola Kašića (Vjesnik, 27. 9.) u Večernjem listu (28. 9) donosi D. Derk razna mišljenja o značenju ovoga prijevoda i odgovore na pitanje tko je, zapravo, spriječio tisak. Tu se ponavlja tvrdnja, za koju naravno nije odgovoran novinar, da je i franjevac Rafael Levaković (1598.-1649.) bio protiv tiska, što u objavljenim dokumentima uz ovo izdanje uopće ne nalazi podloge.</p>
<p> Dapače, priložena dokumentacija (str. 102 u komentaru izdanja) potvrđuje njegov načelni stav za tiskanje hrvatskih liturgijskih knjiga: valja ih tiskati i glagoljicom i ćirilicom i latinicom kako bi se zadovoljili različiti interesi na terenu. Latinicu je Propaganda smjesta odbila, a i ćirilicom je malo tiskano u njenoj tiskari. U svakom slučaju, Levaković je i kasnije tvrdio da izdaje knjige glagoljicom i starim jezikom jer je tako naređeno.</p>
<p> Osim toga, davno je već utvrđeno da u vrijeme odluka o prijevodu (1633.-1634.) Levaković nije bio u Rimu (1633.-1635.), što navodi i Ivan Golub uz ovo izdanje. </p>
<p>Konačno i odlučujuće: Levaković je u to vrijeme bio samo činovnik Kongregacije de propaganda fide, pa da je on osobno i bio protiv tiska, ne bi ga mogao spriječiti nakon što je tajnik Kongregacije Francesco Ingoli formulirao konačni njezin stav, i to da prijevod treba tiskati. </p>
<p> Upravo zbog takvog stava Propagande neki su se Hrvati prizivali na Inkviziciju u nadi da će ona spriječiti tisak, pa je sam papa Urban VIII. naredio da se stvar raspravi na Inkviziciji. Dokumentirana su pisma biskupa senjskoga i zagrebačkoga u tome smislu i neke krivotvorine Šibenčanina Ivana Tomka Mrnavića iz istoga vremena, koji je bio imenovan bosanskim biskupom, ali i suradnik te dvojice. Na Inkviziciji svakako Levakovićevo mišljenje i nije bilo traženo niti je moglo biti traženo. Tamo je valjalo izvući jače autoritete, biskupe, nadbiskupe, inkvizitore itd.</p>
<p> Sve je ovo lijepo navedeno u popratnom svesku izdanja Kašićeva prijevoda pa je velika nepravda prema velikom hrvatskom filologu Rafaelu Levakoviću tvrditi da je on spriječio tisak spomenutog prijevoda. Ta neznanstvena tvrdnja počiva isključivo na domišljanju da bi on to bio učinio zato jer je bio franjevac, a Kašić isusovac, ali se već godinama, na žalost, ponavlja po medijima u Hrvatskoj.</p>
<p>ZVONKO PANDŽIĆ Würzburg, Njemačka</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Za pohvalu human odnos prema bolesniku na Rebru </p>
<p>U zadnje vrijeme svjedoci smo pojave da dnevni i tjedni tisak često objavljuje napise kako novinara, tako i čitatelja o nepravilnostima i neugodnostima s kojima se susreću naši sugrađani u traženju liječničke pomoći bilo u bolnicama ili u ordinacijama opće prakse.</p>
<p>Mislim da bi osim takvih napisa trebalo objelodaniti i one koji govore o suprotnim, pozitivnim iskustvima. Ja se priključujem ovima drugima. Ovih sam dana na KBC Rebro u Zagrebu trebao obaviti dva pregleda, te sam, moram priznati, a pod dojmom negativnih napisa išao sa stanovitom nelagodom to obaviti.</p>
<p>Međutim, bio sam ugodno iznenađen! Odnos kakav ima sestra (na žalost zaboravio sam moj ime, pa se ispričavam) u proktološkoj ambulanti kod dr. Augustina za svaku je pohvalu. Takav ljudski pristup prema pacijentima trebali bi imati svi, jer na kraju krajeva nitko ne dolazi na preglede bez razloga, a u tome jadu kao melem djeluje takav primjeran odnos.</p>
<p>Posebno ugodno me se je dojmio pristup dr. Brkića iz ambulante za endoskopiju prema meni kao pacijentu kod inače neugodna pregleda. Takovim svojim humanim odnosom i neugodnosti se lakše podnose.</p>
<p>Poznato je da medicinsko osoblje nije odgovarajuće nagrađeno, pa takav humani pristup dobiva još više na vrijednosti.</p>
<p>Takovi, eto, primjeri dokazuju - da vrag ipak nije tako crn kako izgleda. I da zaključim. Treba objaviti i pozitivne primjere, jer objavljivanje samo negativnosti moglo bi stvoriti krivu predodžbu o medicini u cijelosti.</p>
<p>IVAN ZUKANOVIĆVrbovec</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Veća pretplata za satelitski program HTV?</p>
<p>Deset proteklih godina slušali smo Radio Hrvatsku na kratkom valu i gledali satelitski HTV program za Sjevernu Ameriku, međutim danas je ugašena Radio Hrvatska, a uskoro se gasi i satelitska HTV. </p>
<p>Hrvatski državni sabor je donio odluku po kojoj se ti programi trebaju nastaviti, međutim, vodstvo Hrvatske matice iseljenika je odbilo izvršiti tu odluku.</p>
<p>Točan broj slušatelja nije lako doznati, ali je nedvojbeno velik jer se Radio Hrvatska čula širom svijeta.</p>
<p>Satelitski HTV program ima minimum pet do šest tisuća pretplatnika, koji plaćaju petnaest američkih dolara mjesečno. Točan broj gledatelja nije lako saznati jer dijelimo satelitski kanal s Grcima i postoji mogućnost da određeni broj pretplatnika je registriran s Grcima.</p>
<p>Satelitski HTV program gledamo dva sata u jutro i sat i trideset minuta u večer. Jutarnji program se sastoji od dječjih, kulturnih, povijesnih i političkih priloga, a večernji program emitira središnji HTV Dnevnik i kraće glazbene priloge.</p>
<p> Televizijski program je vrlo omiljen među gledateljima i njegovo gašenje bi bilo sol na otvorenu ranu stvorenu gašenjem Radio Hrvatske.</p>
<p> Ako je gašenje programa uzrokovano financijskim sredstvima, mi gledatelji smo voljni pomoći povećanjem pretplate ili dobrovoljnim prilozima. Želimo da svi oni koji donose odluke o ovome projektu, ne žure u brze odluke, nego neka naprave financijsku analizu i da suradnjom i zajednički riješimo ovo pitanje na zadovoljstvo svih. Bilo bi tužno i nepotrebno izgubiti tu korisnu vezu između domovinske i iseljene Hrvatske.</p>
<p>JURE GRAHOVACDetroit, SAD</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="52">
<p>Osam mjeseci nakon uhićenja počinje suđenje Miroslavu Kutli</p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - Suđenje Miroslavu Kutli i dvanaestorici optuženih za zlouporabe u slučaju »Tisak« počet će u utorak, 3. listopada, na zagrebačkom Općinskom sudu. Optužnica, koju je krajem srpnja podiglo zagrebačko općinsko državno odvjetništvo, tereti Kutlu da je bivše članove Uprave »Tiska« i poslovne partnere poticao na kaznena djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i krivotvorenje isprava.</p>
<p>Tužiteljstvo tvrdi da je Kutle, iako nije bio većinski vlasnik »Tiska«, davao naloge da kreditiraju druga poduzeća, bez osiguranja naplate potraživanja. Ta bi poduzeća zatim, raznim ugovorima o prijeboju i kompenzaciji, novac proslijedila u tvrtke Kutline »Globus grupe«. Na taj je način, tvrdi tužiteljstvo, iz »Tiska« izvučeno oko 47 milijuna kuna. </p>
<p>U istrazi se Kutle branio da nije izdavao naloge članovima Uprave, no, optuženi bivši predsjednici i članovi Uprave Zdenko Francetić, Ivan Granić, Božidar Marić i Petar Anić u svojim su iskazima izjavili da se o dodjeli spornih kredita odlučivalo u Globus grupi. Uz njih i Kutlu, optužnica je podignuta i protiv Jurja Hrvačića, Mladena Strukana, Tomislava Mesarića, Ivana Majića, Krunoslava Marčinka, Milene Šenator, Dražena Mandića i Stanka Koncula. Optužnica u 11 točaka Kutlu tereti kao poticatelja, a ostale, ili kao počinitelje ili kao pomagače u izvršenju kaznenih djela. </p>
<p>Kutlin branitelj, odvjetnik Anto Nobilo, kazao je kako će obrana dokazati da je poslovanje Kutline »Globus grupe« bilo normalno, odnosno da je u to vrijeme većina hrvatskih poduzeća radila na isti način.</p>
<p>Nobilo tvrdi da obrana ima svjedoka koji će to potvrditi, a najavio je i zahtjeve za ponovnim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, koje je provedeno tijekom šestomjesečne istrage. To bi moglo znatno produžiti suđenje njegovom branjeniku, koji se već osam mjeseci nalazi u pritvoru zagrebačkog Okružnog zatvora u Remetincu. U tom je razdoblju policija još četiri puta proširila kaznenu prijavu vezanu uz slučaj »Tisak«, pa tako ukupna utvrđena šteta u tom poduzeću sada iznosi oko 112 milijuna kuna.
Nobilo drži da će i te nove optužbe protiv Kutle »pasti u vodu«, nakon suđenja na zagrebačkom Općinskom sudu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>U tjedan dana u Međimurju zatečeno 159 ilegalaca, pritisak i kod Dubrovnika</p>
<p>ČAKOVEC/DUBROVNIK, 1. listopada</p>
<p> - U minulih tjedan dana djelatnici PU međimurske uhvatili su sedam skupina stranih državljana, u kojima je bilo ukupno 66 osoba, koje su ilegalno pokušale prijeći hrvatsko-slovensku granicu.</p>
<p>Tako je na samoj graničnoj crti kod Sv. Urbana zatečeno šest državljana Alžira, zatim kod obližnje Preseke 20 državljana Turske, potom kod Sv. Urbana i Trnovca 24 državljana Irana, te napokon kod Preseke četiri turska državljana i dva Makedonca.</p>
<p>Na samoj pak državnoj crti razgraničenja kod naselja Banfi, koje pripada Štrigovskoj općini, u ilegalnom prelasku državne granice zatečena je hrvatska državljanka T. H. (19) iz Pribislavca kod Čakovca, koja je upravljala osobnim automobilom »fiat uno« te osamnaestogodišnjakinja iz Goričana, koja je, iako još maloljetna, u osobnom automobilu »opel omega« prevozila šest državljana Pakistana.</p>
<p>Djelatnici PU međimurske u tjedan su dana u unutrašnjosti Međimurja zatekli sedam skupina stranaca, u kojima su bili 93 osobe, a koje su imale nakanu protuzakonito na zelenoj granici iz Hrvatske preći u Sloveniji.</p>
<p> Bila su tu 73 državljana Irana, osam Kine, tri Iraka, dva Pakistana, tri Libanona, dva Senegala i po jedan iz Gane i Sierralone.</p>
<p> Protiv svih njih proveden je upravni i prekršajni postupak, koji uključuje protjerivanje s područja Republike Hrvatske i zabranu ponovnog ulaska u našu zemlju na određeno vrijeme. </p>
<p>Prema informacijama PD dubrovačko-neretvanske, dvoje Rumunja, osmero Iranaca i Kurda pokušalo je tijekom ponedjeljka i utorka ilegalno prijeći državnu granicu iz BiH u Hrvatsku. Toga su dana oko osam sati kod mjesta Dubravice, u općini Metković, zatečeni državljani Rumunjske Cristiana Visana (32) i Iuliana Floriana Alexeia (28), za koje je utvrđeno da su ilegalno prešli državnu granicu. Privedeni su u Prekršajni sud u Metkoviću, a zbog nemogućnosti plaćanja novčane kazne, zamijenjena im je u kaznu zatvora od po sedam dana. </p>
<p>Iste večeri u 23.35 sati otkriveno je osmero državljana Irana, bez identifikacijskih isprava. Irance je u mjestu Kula Norinska »opel kadetom« 988-E-865 prevozio T. B. (35) iz Podrujnice, u općini Kula Norinska. Kriminalističkom obradom utvrđeno je da je T. B. ilegalno prevezao državljane Irana preko ranice, te je protiv T. B. podnijeta je kaznena prijava, Priveden je i u Istražni centar Županijskog suda u Dubrovniku, dok su Iranci privedeni u Prekršajni sud u Metkoviću. </p>
<p>Osmero Kurda, bez identifikacijskih isprava, zatečeno je u utorak oko 4.30 sati na autobusnom kolodvoru u Metkoviću. (D. O.,K. C.)</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Zbog suočavanja vještaka psihijatara suđenje Vraču i Zmiji u listopadu</p>
<p>SPLIT, 1. listopada</p>
<p> - Suđenje optuženima za pljačku Zagrebačke banke - Pomorske banke Split u Podstrani, koja se dogodila krajem prošle godine, Imoćanima Veliboru Brunu Jonjiću zvanom Vrač (37) i njegovoj sestri Suzani Madunić (33) pod nadimkom Zmija, te Splićanki Iris Vukelić (19) nastavit će se 26. listopada.</p>
<p>Naime, na glavnu raspravu bit će pozvani sudski vještaci iz zagrebačkog Centra za forenzičnu psihijatriju, te Centra za kriminalistička vještačenja »Ivan Vučetić«. Budući da se psihijatrijska vještačenja splitskog vještaka prof. dr. Borbena Uglešića i ono Centra za forenzičnu psihijatriju bolnice Vrapče razlikuju, na idućoj glavnoj raspravi splitski neuropsihijatar suočit će se s voditeljem zagrebačkog Centra, dr. Miroslavom Goretom. Kako na silikonskim odljevcima Jonjićevih ruku, izuzetim odmah po uhićenju, nisu pronađene barutne čestice, svjedočit će i Vedran Nuić, vještak za balistiku. Biolog-trasolog, pak svjedočit će o nalazima vještačenja na izuzetim odjevnim predmetima pljačkaša, vunenim kapama, rukavicama i jaknama.</p>
<p>Kao svjedoci bit će pozvani i Jonjićeva supruga Ljubica, te njegov otac Ivan Jonjić. Oni će svjedočiti na okolnosti inkriminirajućih predmeta izuzetih iz kuća u kojima oni stanuju. O pljački će svjedočiti još dvojica policajaca, djelatnika Treće splitske policijske postaje, koji su sudjelovali u uhićenjima optuženika. Do novog ročišta splitski Županijski sud pribavit će i spis s imotskog Općinskog suda vezano za raniju osuđivanost Suzane Madunić. (Irena Dragičević)</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Vozač poginuo u izravnom sudaru s teretnim vozilom</p>
<p>KOPRIVNICA, 1. listopada</p>
<p> - Jedna je osoba poginula, dok je druga ozlijeđena u prometnoj nesreći koja se dogodila u mjestu Štaglinec u kod Koprivnice.</p>
<p>Po podacima Policijske uprave koprivničko-križevačke, do nesreće je došlo u subotu oko 19,50 sati, kada je vozač D. S. (53) iz Glogovca, vozeći osobni automobil registarske oznake KC 138-AD u smjeru Glogovac djelomično prešao na suprotni kolnički trak. U tom je trenutku iz smjera Glogovca naišlo vučno vozilo registracijskih oznaka BM 955 - T, s priključnim vozilom registracije NM 644 - U, čime je upravljao vozač M. Đ. (41) iz Luga. Tada je došlo do izravnog sudara. U nesreći je smrtno stradao vozač osobnog automobila D.S., dok je vozač šlepera zadobio lakše tjelesne ozljede, a liječnika pomoć pružena mu je u koprivničkom Medicinskom centru. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>U naletu vlaka poginuo traktorist</p>
<p>KRALJEVEC NA SUTLI, 1. listopada</p>
<p> - U subotu poslijepodne u Čomohovcu, smrtno je stradao Ivan Vukina (78) iz Kraljevca na Sutli, koji je upravljao traktorom s poluprikolicom poljskim putem iz smjera Slovenije prema Kraljevcu na Sutli.</p>
<p>Prema priopćenju PU krapinsko-zagorske, prilikom prijelaza preko željezničke pruge na njega je naletio putnički vlak, koji je prometovao na relaciji Kumrovec - Savski Marof. Lokomotiva je zahvatila lijevu bočnu stranu traktora i prikolice, čije je dijelove odnijela nekoliko desetaka metara dalje od mjesta nesreće.</p>
<p>Očevid na mjestu nesreće obavili su dežurni istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu i zamjenici Općinskog državnog odvjetnika, dok zastoja u željezničkom prometu nije bilo. (D. G.)</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Teško ozlijeđen od eksplozije bombi pri spaljivanju korova</p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - Ribič Josip Cukor (47) teško je ozlijeđen u eksploziji dviju ručnih bombi M-75.</p>
<p>Cukor je sa dvojicom prijatelja ribiča u koritu Save, preko puta Jaruna, čistio od smeća i raslinja mjesto za ribolov. Sve skupljeno smeće bacili su na jednu hrpu i zapalili. U jednom trenutku dok su sva trojica stajali oko vatre, iz hrpe smeća eksplodirale su dvije bombe. Josipa su pogodili šrapneli po trbuhu, međutim on je zajedno s prijateljima otišao kući, te tek onda pozvao hitnu pomoć.</p>
<p>U bolnici Sestara milosrdnica pružena mu je liječnička pomoć, te je zadržan na liječenju, jer je utvrđeno da je zadobio ozljede opasne po život. (d.g.)</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>U potjeri policijski hitac okrznuo vozačevu glavu</p>
<p>VARAŽDIN, 1. listopada</p>
<p> - Prema priopćenju varaždinske policije, policajci su prilikom nadzora državne granice sa Slovenijom u mjestu Falinić breg, pokušali zaustaviti automobil austrijske registracije. No, vozilo je tada naglo povećalo brzinu, pa je policajac ispalio nekoliko hitaca u zrak, kako bi zaplašio putnike u automobilu.</p>
<p>Jedan je hitac pogodio automobil koji se pritom zaustavio, a u automobilu su se nalazili B. F (36) iz Vinice brega, P. S. (40) također iz Vinice brega, dok je vozača automobila R. M. (37) iz Križanče, metak okrznuo po glavi. Vozač je prevezen u varaždinsku Opću bolnicu gdje su mu utvrđene lakše ozljede.</p>
<p>Policajci su u automobilu pronašli i privremeno oduzeli lovačku pušku »IŽ-1B M-M« s nekoliko komada streljiva. (M. Z.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="59">
<p>»Šibenka« propada zbog nestručnog i nezakonitog poslovanja, kaže Lambaša </p>
<p>ŠIBENIK, 28. rujna</p>
<p> - Pad »Šibenke« posljedica je nestručnoga, nekompetentnoga, nesavjesnoga i nezakonitog poslovanja Nadzornog odbora, a manjim dijelom i Uprave toga dioničkog društva. Stoji to, među ostalim, u radnom izvješću što ga je ovih dana stečajni upravitelj »Šibenke« Boris Lambaša uputio na adresu Ivana Basića, stečajnog suca Trgovačkog suda u Splitu.</p>
<p>Naime, na dan otvaranja stečajnog postupka nad trgovačkim poduzećem »Šibenka« na platnom je spisku bilo samo 250 radnika, a sedam godina ranije bilo ih je 1.700. Od 1996., kada je najveći dio radnika nekadašnjega trgovačkog diva, kao tehnološki višak otišao na Zavod za zapošljavanje, radnici su nezakonito primali minimalac, a posljednjih deset mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka, nisu primili ni kune. </p>
<p>Nadzorni odbor i Uprava su putem »Šibenkinih« 13 društava s ograničenom odgovornošću izbjegavali plaćanje dospjelih obveza, izigravali i pogodovali vjerovnicima, a sve zbog stjecanja osobne koristi, napisao je Lambaša. On također tvrdi kako su nova društva zapravo poslužila kao paravan za izbjegavanje namirivanja određenih dužnika, neplaćanje obveza i zadovoljavanje osobnih interesa, što je ustanovila i Financijska policija. Pojedinim članovima Uprave izrečene su i novčane kazne. Zanimljivo je da su se neke novčane transakcije obavljale bez potpisa ili supotpisa direktora tog d.o.o, kao i to da dok su se preostalim radnicima isplaćivali minimalci, članovi Nadzornog odbora primali su pune bruto naknade, dnevnice i putne troškove. </p>
<p>U izvješću se spominje više bivših direktora tog poduzeća koji su se mijenjali kao na traci. Neuobičajenim potezima bila je sklona Radojka Danke, članica Uprave, tvrdi stečajni upravitelj. Za Margaretu Malger je napisao da je istodobno zastupala inače suprotstavljene interese sindikata, zaposlenika, dioničara i društva. Nadzorni odbor je činio sve da svojim odlukama unese pomutnju, neizvjesnost, tjeskobu i kaos u upravljanje i rukovođenje »Šibenkom«. Prozvan je i bivši direktor Petar Rajević koji je u vrijeme krajnje besparice u samo deset mjeseci, putem dnevnica i putnih troškova, sebi isplatio više od 100.000 kuna. Tako je Rajević, na primjer, u Italiju putovao preko Bruxellesa i u pet, šest dana nekoliko puta na relaciji Šibenik - Zagreb, a na putnim nalozima nije naveden razlog putovanja... Prema Lambašinim riječima, Uprava je zapravo djelovala kao serviser za tehničke poslove, ali se unatoč tomu, ne može isključiti njena odgovornost.</p>
<p>Postavljanje direktora priča je za sebe. Tako su se u samo nekoliko dana na čelnom mjestu izmijenili Igor Tanfara, Radojka Danek, Robert Dadić, Igor Despot, Zdravko Plenča i Petar Rajević. </p>
<p>Sve je to rezultiralo propašću tvrtke koja je prije rata zapošljavala više od 2.000 radnika i čiji je temeljni kapital 1993., nakon pretvorbe, procijenjen na više od 24 milijuna njemačkih maraka. Poduzeće je uz to, odlukom bivše Vlade, sanirano, ali ni to nije pomoglo da se »Šibenka« izvuče iz blata u koje je iz godine u godinu sve dublje tonula.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Na posao se vratilo 560 »Diokomovih« radnika, u planu i novi ugovori </p>
<p>SPLIT, 1. listopada</p>
<p> - Od 2.304 radnika, koliko ih je bilo zaposleno u splitskom »Diokomu« prije otvaranja stečaja, na posao se vratilo njih 560. Unatoč donekle ispunjenim obećanjima stečajnoga upravitelja »Diokoma« Frane Krište, koji je tvrdio da će se na posao vratiti 750 radnika, još postoji opravdana bojazan od likvidacije poduzeća. Naime, prema odredbama zakona, poduzeće nad kojim je proglašen stečaj, treba poslovati s minimalnom dobiti ili ostvariti barem pozitivnu nulu.</p>
<p> Stečajni upravitelj Krišto ipak vjeruje da će se na posao vratiti još 200 radnika, koji se neće pozivati »napamet«, nego ovisno o tome hoće li biti posla i kakva će biti dinamika proizvodnje. Radnicima će se ponuditi ugovori o radu na određeno vrijeme, a njihove će plaće biti samo neznatno više od naknada koje primaju bivši »Diokomovi« zaposlenici od Zavoda za zapošljavanje. Naime, stečajni je upravitelj najavio da će se plaće u početku kretati od 1.300 do 2.200 kuna, ali radnici vjeruju da će se plaće zaustaviti na donjoj granici.</p>
<p>»Diokom« trenutačno pregovara o poslu s talijanskim partnerom, a s Francuzima je već sklopljen dogovor o izradi 350.000 pari brizgane obuće. Također će se nastaviti i pregovori s domaćim partnerom »INA-Kutinom«, s kojom će »Diokom« sklopiti posao proizvodnje plastičnih vreća za umjetna gnojiva. Inače, dugovanja za radničke otpremnine iznose oko 58 milijuna kuna, i one bi se trebale isplatiti samo onim radnicima koji su, u trenutku otvaranja stečaja nad »Diokomom«, bili na popisu zaposlenih. Sredstva za isplatu radničkih otpremnina namaknut će se prodajom »Diokomovih« nekretnina u Hrvatskoj, uvjeren je stečajni upravitelj. Prema njegovim riječima, prodajom »Diokomove« imovine u Hrvatskoj trebala bi se namaknuti potrebna sredstva, ali postoji realna mogućnost da se krene i s prodajom tvrtkinih nekretnina u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. (D. Stella)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Apartmanska naselja u priobalju postaju laka zarada, na štetu općina, gradova i građana</p>
<p>RIJEKA, 1. listopada</p>
<p> - U prošlih 30-ak godina na našoj obali je sagrađena sva sila apartmanskih zdanja, tako da se danas mnoga naša turistička mjesta, izvan glavne turističke sezone doimaju avetinjski, jer su, umjesto stanova i obiteljskih kuća, u njima podizani apartmani. Sve je to činjeno, još se čini, u režiji »vještih poduzetnika« i pojedinih lokalnih moćnika, a nerijetko i samo dobro pozicioniranih općinskih činovnika, koji u svemu tome nalaze laku i brzu zaradu, na dugoročnu štetu priobalnih općina i gradova. Na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> se podižu apartmanska zdanja, apartmani se nerijetko rasprodaju još u gradnji, što ne čudi, jer je potražnja za njima višestruko veća od ponude. Na posljetku, danas je i stranim državljanima dopušteno da kupuju nekretnine u Hrvatskoj, pa mnogi imućniji stranci imaju svoj krov nad glavom i u Hrvatskoj. Cijena tih apartmanskih kvadrata je neusporedivo veća od cijene kvadrata stana, u prosjeku se kreće od 2.500 do 3.000 i više njemačkih maraka, ovisno o mjestu i opremljenosti. Tako se na milijun maraka uloženih u gradnju apartmana zaradi barem još toliko, a oni »poslovniji« i više, jer vješto izbjegavaju plaćanje komunalnih davanja. Kad zbog toga graditelji dospiju na sud, sudski spor se protegne u beskonačnost.</p>
<p>U mnogim općinama Primorsko-goranske županije, napokon su uvidjeli da im apartmanska gradnja nanosi višestruku štetu, od toga da im nepovratno odnosi najatraktivnije lokacije uz more, do činjenice da gradnja apartmana ne otvara nova radna mjesta. U Novom Vinodolskom novim prostornim planom zaštitit će prostor Grada od gradnje mogućih novih apartmana i kuća za odmor. Novljani su tu griješili desetljećima, dopuštajući podizanje apartmanskih blokova, takoreći u samom gradu, a i stanovi sagrađeni u središtu Novoga dobrim dijelom su prodani ljudima sa strane, koji ih koriste za odmor i iznajmljivanje. Zato je u Novom Vinodolskom na svim atraktivnim lokacijama grad rezervirao prostor za isključivo turističke sadržaje, koji će pridonijeti razvoju turizma i otvaranju novih radnih mjesta.</p>
<p>Zbog astronomskih cijena građevinskog zemljišta i nekretnina, mladi stanovnici naših priobalnih mjesta teško se kuće, pa stoga ne čudi što ne gaje pretjerane simpatije prema svima onima koji dolaze u njihova mjesta donoseći vreće novca, ne pitajući koliko stoji četvorni metar zemljišta ili stambenog prostora. S obzirom na to da se u priobalju ne možemo pohvaliti zadovoljavajućim natalitetom, pa se već s zabrinutošću govori o nedostatku radne snage u turizmu, o budućnosti mladih Opatijaca, Krčana ili Crikveničana trebat će voditi više računa i dati im mogućnosti (povoljne kredite) da kupe zemljište ili stan i ostanu tu živjeti.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>U Varaždinskoj županiji 12.478 nezaposlenih </p>
<p>VARAŽDIN, 1. listopada</p>
<p> - Nezaposlenost u Varaždinskoj županiji i dalje raste, pa je tako pri varaždinskoj Područnoj službi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje potkraj kolovoza evidentirano 12.478 nezaposlenih, a najviše ih je (6.672) s područja bivše općine Varaždin. U odnosu prema prošlogodišnjem kolovozu broj nezaposlenih veći je za 11,5 posto, dok je u odnosu prema srpnju ove godine nezaposlenost porasla za 1,3 posto. </p>
<p>Zbog loše gospodarske situacije očekuje se da će na Zavodu biti prijavljeno još više radnika. Tako je zbog propasti trgovačke kuće »Vama« posao izgubilo oko 70 radnika od kojih je većina završila na Zavodu za zapošljavanje. I dok sada već bivši radnici »Vame« na Zavod nisu otišli svojom voljom, nego odlukom stečajne upraviteljice, nisu rijetki slučajevi da radnici sami daju otkaze zbog posebno loših zarada, teških uvjeta rada i krajnje nekorektna odnosa prema njima vlasnika tvrtke. Hoće li naći drugi posao, teško je reći, jer je tijekom kolovoza prijavljeno samo 400 slobodnih radnih mjesta, dok je varaždinska Područna služba evidentirala čak 897 novih tražitelja posla. S evidencije te službe zaposleno je 388 osoba, od kojih samo 71 osoba na neodređeno vrijeme. </p>
<p>Većina, dosad, nezaposlenih morala se zadovoljiti zapošljavanjem na određeno vrijeme, i to ne samo u malim privatnim tvrtkama, čiji vlasnici većinom nemaju stalno dovoljno posla, nego i u velikim dioničkim društvima s ugovorenim većim poslovima. (K. G.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="63">
<p>Mesić ne očekuje ostavku ministra Radoša</p>
<p>Odluka o umirovljenju generala - konačna / Generali su nekoliko dana prije javnoga pisma ručali sa svojim vrhovnim zapovjednikom - mogli su mu reći što ih muči / MORH, navodno, bio prethodno upoznat s Mesićevom odlukom o umirovljenju</p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske Stjepan Mesić i ministar obrane Jozo Radoš u nedjelju su na Pantovčaku, u uredu Predsjednika, razgovarali o odluci kojom je Mesić umirovio sedam generala HV-a. Tu je odluku Mesić donio bez prethodne konzultacije s ministrom Radošem. Zbog toga su se u javnosti čule spekulacije o mogućoj Radoševoj ostavci. Vrhovni zapovjednik HV-a i ministar obrane razgovarali su iza zatvorenih vrata oko sat i pol. To je Vjesniku tijekom prijepodneva potvrdila Vjera Šuman, Predsjednikova glasnogovornica. Izjavila je također da Predsjednik nema više potrebe davati izjave o tome.</p>
<p>Doznajemo kako je predsjednik Mesić tijekom razgovora dao do znanja da ne očekuje ostavku ministra Radoša, te da je, ako bi do nje i došlo, premijer Ivica Račan ne bi prihvatio. Inače, ministar obrane Radoš sâm je zatražio prijem kod predsjednika Mesića. Sada se, međutim, otvara pitanje, hoće li nakon razgovora s ministrom obrane Predsjednik možda ublažiti svoju odluku i prihvatiti eventualne isprike nekih časnika. Vjesnik doznaje iz pouzdanih izvora da je Predsjednikova odluka konačna, jer bi sve drugo bilo neodgovorno spram institucije predsjednika Republike i njegovih ustavnih i zakonskih ovlasti, temeljem kojih je i donio odluku o umirovljenju. U Uredu Predsjednika drže nekorektnim izjave nekih generala koji su ovih dana, među ostalim, izjavljivali da su se pismom obratili javnosti zbog toga što nisu imali drugih mogućnosti za komunikaciju s najvišim institucijama države. </p>
<p>Stav je Pantovčaka da je to netočno kad je u pitanju predsjednik države, jer s njim su ručali samo nekoliko dana prije nego što su javnosti uputili otvoreno pismo. Neki su generali tom prigodom ukazali na svoje probleme, no generali Damir Krstičević i Miljenko Filipović, primjerice, kako kaže Vjesnikov izvor, nisu progovorili ni riječi o pitanjima s kojima su izišli u javnost. Svatko je od generala, tvrde u Uredu Predsjednika, imao priliku doći do svog vrhovnog zapovjednika, pa i posredstvom generala Petra Stipetića, kao izravne veze časnika Hrvatske vojske sa šefom države. </p>
<p>Što se predsjednika Mesića tiče, doznajemo iz pouzdanih izvora, on nema nikakvih nesporazuma u komunikaciji s ministrom Radošem. S obzirom na svoje ustavne ovlasti, predsjednik se s Radošem nije trebao konzultirati oko ove najnovije odluke koja je podijelila javnost i političke čimbenike. Izvori bliski Pantovčaku tvrde osim toga, da nije točno kako MORH nije bio prethodno obaviješten o Mesićevoj odluci. Predsjednik je, naime, čim je odlučio umiroviti generale, o tome izvijestio resorno ministarstvo. Zašto se, pak, nakon što je doznao za odluku o umirovljenjima, ministar Radoš, koji je u to vrijeme bio na Tenerifima, nije javio predsjedniku države i premijeru, pitanje je na koje treba odgovorit on sâm. Neslužbeni Vjesnikov izvor kaže da je to najvjerojatnije na tragu već viđenih Radoševih poteza kada se, usred nekog problema, najprije konzultirao sa svojim stranačkim šefom Draženom Budišom. Na Pantovčaku pretpostavljaju kako je to učinio i sada. </p>
<p>Otkako je Mesić postao šefom države, u javnosti se često nagađalo o smetnjama na vezi između Ureda Predsjednika i MORH-a, odnosno Mesića i Radoša. I dok u MORH-u drže kako to nije prvi put da je Predsjednik u svojim odlukama zaobišao Radoša (imenovanje Petra Stipetića na mjesto načelnika Glavnog stožera, neprihvaćanje MORH-ovih prijedloga o promaknućima i dodjeli odlikovanja), na Pantovčaku ustraju u ocjeni da je jedina Radoševa smetnja u komunikaciji s Predsjednikom - Budiša. </p>
<p>Ministar Radoš se, navodno, nakon Mesićeve odluke o umirovljenju ipak konzultirao s premijerom Račanom. Navodno je upravo zbog toga brigadir Dušan Viro, tri sata nakon što je dao izjavu u ime ministra Radoša, tražio od HTV-a da mu omogući da u prilogu za središnji dnevnik popravi izjavu u kojoj kaže da je Predsjednikova odluka drastična. Viro je nakon konzultacija s Radošem tražio da se iz izjave izbaci upravo riječ - »drastično«. </p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Vilfan: Neki misle da sam im ja bio prepreka u napredovanju </p>
<p> i u stranci i u gradu</p>
<p>Na subotnjoj skupštini zagrebačke organizacije Liberalne stranke, za novog je predsjednika većinom glasova izabran Marko Bonifačić. Sa 112 prema 102 glasa on je porazio dosadašnjeg predsjednika Mladena Vilfana, a iznenađenje je to veće što je LS ostvario dobre rezultate na nedavnim izborima, Vilfan je postao zagrebačkim dogradonačelnikom i istaknuo je kandidaturu za predsjednika stranke koji će naslijediti Vladu Gotovca. </p>
<p>• Gospodine Vilfan, kako će se vaš poraz na izbornoj skupštini zagrebačkog LS-a odraziti na vašu kandidaturu za predsjednika stranke?</p>
<p>- Odlučio sam ostati pri svojoj kandidaturi. Ne povlačim je, dapače vrlo aktivno radim na njoj. Na skupštinama županijskih organizacija nastupamo Kramarić, Kovačević i ja zajedno. Čitav proces kandidature odvija se u vrlo demokratskoj atmosferi, bez ikakvih podmetanja i mislim da je to u stranci vrlo dobro prihvaćeno.</p>
<p>• Je li vas i koliko demoralizirao poraz u utrci za predsjednika zagrebačkog LS-a?</p>
<p>- Nije me demoralizirao. To što se dogodilo na zagrebačkoj skupštini LS-a prije svega je rezultat nezadovoljstva niza članova zagrebačkog LS-a zbog nesudjelovanja u izvršnoj vlasti u Zagrebu.</p>
<p>• No LS nikada nije bio jači u Gradskoj skupštini i Gradskom poglavarstvu Grada Zagreba?</p>
<p>- Točno, nikada nije bio jači i volio bih da se na sljedećim izborima taj uspjeh barem ponovi, ako ne i proširi. Međutim, kada stranka koja je bila deset godina u oporbi, jer većina nas je bila u HSLS-u, dobije prigodu sudjelovati u izvršnoj vlasti u gradu kao što je Zagreb, onda na jednog zadovoljnog imate pet nezadovoljnih.</p>
<p>• Znači li to da su članovi LS-a smatrali da su ih više treba sudjelovati u izvršnoj vlasti?</p>
<p>- Jedan dio članova mislio je da oni trebaju sudjelovati u izvršnoj vlasti. Osobno mislim da je LS dobro predstavljen i u Gradskoj skupštini i u Poglavarstvu te gradskim uredima i nema razloga za nezadovoljstvo gradskog LS-a, ali ima razloga za nezadovoljstvo pojedinih članova koji u novoosnovanoj vlasti nisu mogli naći mjesto. Ja sam se rukovodio time da trebamo ići s najkvalitetnijim ljudima.</p>
<p>• Govorite o nezadovoljnim pojedincima, ali kako su onda pojedinci na zagrebačkoj skupštini imali većinu?</p>
<p>- Oni ljudi koji su nezadovoljni uvijek nađu svoje saveznike, što je demokratski. Bio sam iznenađen rezultatima glasovanja, s obzirom na uspjeh koji je LS postigao u Zagrebu. Očito je da su prevagnule neke druge opcije, tako da neki misle da sam im ja bio prepreka u napredovanju i u stranci i u gradu.</p>
<p>• Jesu li vaši protukandidati za predsjednika stranke Kramarić i Kovačević bili iznenađeni događajima na skupštini?</p>
<p>- Mislim da je jako mnogo ljudi bilo iznenađeno, naročito izvan Zagreba. Mnoštvo ljudi iz čitave Hrvatske me je nazvao i čudilo se da je netko tko je tako dobio izbore u Zagrebu maknut s čela zagrebačke organizacije. Nakon tog rezultata razmišljao sam da li da ostanem u kandidaturi za predsjednika stranke, ali ljudi iz svih krajeva Hrvatske tražili su da ne povlačim svoju kandidaturu, što me je stimuliralo da ostanem u kampanji.</p>
<p>• Očekujete li da će novi čelnici zagrebačkog LS-a tražiti od vas da odstupite s mjesta dogradonačelnika Zagreba?</p>
<p>- Tražio sam od novog predsjednika, gospodina Bonifačića, da se na konstituirajućoj sjednici predsjedništva zagrebačkog LS-a dade ili uskrati mandat svim ljudima u Poglavarstvu, a ne samo meni. No gospodin Bonifačić me je uvjeravao da mu ne pada na pamet mijenjati LS-ovu ekipu u Poglavarstvu i da će se osobno zauzeti da ta ekipa nastavi svoj rad koji on ocjenjuje uspješnim.</p>
<p>Dean Sinovčić</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Od ponedjeljka zahtjevi HZMO-u, najbržima prvi doplatak već početkom studenoga!</p>
<p>Procjenjuje se da bi, prema novim pravilima, doplatak moglo ostvariti još oko 100.000 roditelja, za približno 250.000 djece / Što sve treba priložiti zahtjevu za dječji doplatak i tko može ostvariti pravo? / Ovisno o ukupnim primanjima, za dvoje djece 305 ili 550 kuna </p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - Od ponedjeljka, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) počinje prikupljati zahtjeve za ostvarenje prava na dječji doplatak, prema novom Zakonu. Kako je Ministarstvo rada i socijalne skrbi nedavno potvrdilo da je novac za provedbu Zakona osiguran, roditelji, koji zahtjev podnesu već prvih dana, prvu bi ratu doplatka mogli dobiti već početkom studenoga, za listopad.</p>
<p>Oni koji zahtjev za doplatak podnesu do kraja studenoga, trebali bi ga primiti još ove godine, dok će korisnici koji zahtjeve dostave tijekom prosinca, prvu ratu doplatka dobiti vjerojatno tek početkom iduće godine. No spomenute rokove isplate, kako sada stvari stoje, treba uzeti s dozom opreza, barem kad je riječ o korisnicima s područja Zagreba. Naime, kako se još početkom ove godine, prema pravilima koja je postavila bivša Vlada, računalo da će zaprimanje i obradu zahtjeva na doplatak preuzeti županijski uredi za zdravstvo i socijalnu skrb, zagrebački je HZMO dio ljudi koji su radili u toj službi usmjerio na druge poslove, tako da će na doplatcima od ponedjeljka raditi - samo jedan čovjek, koji bi trebao prikupiti i obraditi sve nove prijave. Sigurno je, s druge strane, da bi doplatak, prema novim pravilima, na vrijeme trebali dobiti stari korisnici, za koje HZMO već ima podatke i treba napraviti samo preračun.</p>
<p>Uz zahtjev za doplatkom, treba priložiti i presliku osobne iskaznice, izvadak iz matice rođenih za dijete, potvrdu o redovitom školovanju djeteta (za tekuću kalendarsku godinu), godišnji izvod plaće, poreznu prijavu, ili rješenje o ostvarenim prihodima po toj osnovi, odnosno potvrdu Porezne uprave da u prethodnoj godini nije ostvaren prihod podložan porezu. Kako doplatak mogu ostvariti i zakonski skrbnici djeteta, posvojitelji, roditelji ratni vojni invalidi, pa i stranci koji su u Hrvatskoj nastanjeni trajno, ti roditelji moraju donijeti i posebne potvrde o statusu. Roditelji koji su udovci i sami odgajaju djecu ostvaruju pravo na uvećani doplatak, pa trebaju priložiti i izvadak iz matice umrlih za drugog roditelja. S druge strane, roditelji koji doplatak ostvaruju samo za jedno dijete, koje je potpuno nesposobno za život i rad, ne moraju donositi potvrdu o prihodima, jer doplatak ostvaruju bez obzira na prihode. On se ustanovljuje u iznosu od 30 posto od prosječne plaće i iznosit će 919,50 kuna.</p>
<p>Uz zahtjev za ostvarenjem prava na doplatak treba priložiti i presliku iskaznice tekućeg računa, ili štedne knjižice banke. U protivnom, HZMO će otvoriti novi račun za korisnika u Hrvatskoj poštanskoj banci, s kojom je postignut dogovor o isplati.</p>
<p>Podsjetimo, najvažnija novost Zakona jest u tome što će doplatak ubuduće ostvarivati i nezaposleni roditelji, roditelji poljoprivrednici ili obrtnici, u slučaju da spadaju u kategoriju onih s niskim primanjima. </p>
<p>S obzirom na visinu prihoda, dvije su kategorije roditelja koje će ostvariti pravo na dječji doplatak: U prvoj su oni s prihodima ispod 27,5 posto od prosječne (neto) plaće u državi po članu kućanstva (doplatak se računa prema prihodima u prošloj kalendarskoj godini, pa u ovoj godini to iznosi 840,13 kuna), a u drugoj obitelji čiji prihodi ne prelaze 1.527,50 kuna po članu, odnosno 50 posto plaće.</p>
<p>I visina doplatka se, također, utvrđuje u postotku od prosječne plaće u državi, u dva cenzusa. Tako će obitelji s nižim primanjima (do 840,13 kuna po članu), ostvariti pravo na doplatak u iznosu devet posto od prosječne plaće (dakle, 274,95 kuna), za prvo, drugo dijete. Tako će obitelj s dvoje djece ostvariti pravo na 549,90 kuna. Za treće, četvrto, peto i svako daljnje dijete, ta će obitelj ostvariti po pet posto od prosječne plaće. To znači da bi obitelj s troje djece mogla ostvariti doplatak u ukupnom iznosu od 824,85 kuna. U drugom cenzusu, s primanjima do 1.527,50 kuna po članu kućanstva, doplatak za prvo i drugo dijete iznosi pet posto prosječne plaće. To znači da će obitelj s jednim djetetom ostvariti pravo na 152,75 kuna, a ona s dvoje 305,50 kuna. Doplatak za treće i svako daljnje dijete za te se obitelji utvrđuje u visini četiri posto od prosječne plaće u državi, pa će, primjerice, obitelj s troje djece ostvariti 580,45 kuna.</p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Ukidanjem stanarskog prava, umnožili se ionako brojni problemi hrvatskih stanara </p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - »Krajnje je vrijeme da se problem stanova i stanara riješi, jer oni u čitavom fondu denacionalizacije čine samo 1,7 posto«, poručio je predsjednik Udruge Marijan Babić na jubilarnoj godišnjoj skupštini Udruge stanara Hrvatske. Skupštinom je obilježena desetogodišnjica djelovanja Udruge i Svjetski dan stanovanja, koji su ustanovili Ujedinjeni narodi. Upozoreno je na mnoge probleme stanara nastale ukidanjem institucije stanarskog prava prije deset godina, od kojih mnogi do danas nisu riješeni. </p>
<p>Udruga je donijela i deklaraciju kojom se, među ostalim, zauzima da se provede stambena reforma i privatizacija stanova, rješavanjem problema stanara nositelja stanarskog prava u konfisciranim i privatnim stanovima. Stanari traže i da se dopusti otkup preostalih nadstojničkih stanova i stanova nastalih adaptacijom neiskorištenih prostora u stambenim zgradama, jer su oni većinom adaptirani uz suglasnost ostalih stanara. Traže i da se ukine pravo prvokupa otkupljenih nacionaliziranih stanova. Udruga stanara, uz to, zahtijeva da se određivanjem limita najamnina provede zaštita stanara i podstanara u najamnom odnosu, a zauzimaju se i za izradu realnog programa gradnje stanova po pristupačnijim cijenama i kreditima.</p>
<p>Na probleme stanara u konfisciranim stanovima upozorio je pravni savjetnik Udruge Slavko Trumbić, ističući kako su zbog nekih odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme komunističke vladavine, ti stanari u nejednakom položaju, jer su neki stan mogli otkupiti, a drugi, njih oko 500, tu mogućnost nemaju. Tako se, na primjer, konfiscirani stan može otkupiti ako nema nasljednika prvog reda, ili ako je vlasnik ili nasljednik već otkupio neki društveni stan. Time je, smatra Trumbić, došlo do podjele stanara na »one koji imaju sreće i one koji je nemaju«. Iznio je i problem prava prvokupa u otkupljenim nacionaliziranim stanovima, prema odredbi prema kojoj stanari koji su otkupili nacionalizirani stan, ako ga žele prodati, moraju stan ponuditi najprije prijašnjem vlasniku, po cijeni po kojoj su ga i sami otkupili, iako često uopće ne znaju tko je prijašnji vlasnik.</p>
<p>Predsjednik samostalne udruge stanara Vladimir Severinac upozorio je na problem stanara u stanovima privatnog vlasništva, odnosno zaštićenih najmoprimaca. Zauzeo se da i ta kategorija stanara dobije mogućnost otkupa stana, jer su, prema njegovim riječima, svi nositelji stanarskog prava bili jednaki, bez obzira na to jesu li stanovali u društvenom, vojnom, nacionaliziranom ili nominalno privatnom stanu.</p>
<p>Na Skupštini je upozoreno i na problem nadstojničkih stanova i adaptiranih zajedničkih prostora. Istaknuto je da je prije 10 godina u Hrvatskoj bilo nekoliko tisuća nadstojničkih stanova, a danas ih je samo 300. Dakle, većina tih stanova je, rečeno je, na razne načine već otkupljena. Kao najvažniji argument za otkup nadstojničkih stanova navedeno je to da nadstojnički stan u zgradi čini zasebnu stambenu jedinicu za koju se plaća stanarina, dakle, nije dio zajedničkih prostorija.</p>
<p>U novonastaloj situaciji vlasnici stanova koji su to postali otkupom, i to za 10 posto tržišne vrijednosti stana, na različite načine ucjenjuju stanare tih stanova zahtijevajući od njih visoke najamnine, otkup po tržišnim cijenama ili iseljenje, rečeno je. (Ivana Matić)</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Akcija na čišćenju i obnovi čatrnja-bunara u Dalmatinskoj zagori</p>
<p>SINJ/IMOTSKI/VRGORAC, 1. listopada</p>
<p> - Kako osigurati dovoljne količine vode u sušnim ljetnim mjesecima, posebice u dijelu Dalmacije gdje još nema vodovoda ni pitke vode? </p>
<p>Ovih je dana u mnogim mjestima s tim u vezi pokrenuta široka akcija čišćenja i obnove vodosprema i lokava u sklopu programa protupožarne zaštite. Osim Sinja, Imotskog i Vrgorca, sad se na obnovi i čišćenju starih čatrnja (bunara) uvelike radi na triljskom području u Cetinskom kraju. Inicijativu za to pokrenula je Udruga »Čačvina« koja inače skrbi o očuvanju starih građevina. No teškoće su u tome što joj malo tko može pomoći novčano i stručno. U udruzi kažu kako im nema tko dati ni naputke o načinu sanacije vodosprema i lokava. Mada je Udruga »Čačvina«, primjerice, organizirala i sadašnju obnovu spomenutih objekata. Članovi te udruge podsjećaju kako im je do sada u susret izlazila samo »Cetina« u Sinju. Pomoć koju su zatražili od »Hrvatskih voda« i »Hrvatskih šuma« u Splitu i Sinju, Triljani i Čačvinjani još nisu dobili. </p>
<p>O svemu nas je upoznao predsjednik Udruge »Čačvina« Zdeslav Bošković, podsjetivši i na to kako je ovoga ljeta mnogo gorjelo u Cetinskom kraju, i to baš u blizini bunara u kojima je bilo vode, ali te vodospreme zbog zapuštenosti nisu bile dostupne vatrogascima. </p>
<p>Pokrenuta je i akcija obnove zapuštenih bunara i u poljima Dalmatinske zagore (Sinjskom, Imotskom, Vrgoračkom...) te u vinogradima tog područja. Radi se i mapa s položajima vodosprema za vatrogasce da bi ih se moglo aktivirati u slučaju izbijanja vatrene stihije. Dakako, mnogi su napušteni bunari u Dalmatinskoj zagori (najstariji su iz Ilirskog i Rimskog doba) i vrijedni kulturni spomenici pa bi ih i zato trebalo obnoviti. Njihovi vlasnici također očekuju pomoć iz državnog proračuna. (N. M.)</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Japanci obnavljaju osnovnoškolsku zgradu u Vukovaru </p>
<p>VUKOVAR, 1. listopada</p>
<p> - Ravnatelji 3. i 4. vukovarske osnovne škole Ivan Mađaroš i Ljiljana Rašić te savjetnik u japanskom veleposlanstvu u Zagrebu Kameda Kazuaki potpisali su u petak u Vukovaru ugovor o obnovi unutrašnjosti škole, smještene u Ulici Donja Sudoperica koji će sa 72.370 njemačkih maraka financirati japanska Vlada.</p>
<p>Tijekom razaranja Vukovara 1991. godine ta je školska zgrada teško oštećena. Donacijama te volonterskim radom djelatnika i roditelja škola je obnovljena, ali je ostala neuređena unutrašnjost s neprimjerenim inventarom.</p>
<p>Kako školu u dvije smjene koriste učenici 3. osnovne škole, koju pohađaju oni koji imaju nastavu na hrvatskom jeziku, i 4. osnovne škole, gdje se obrazovanje provodi na srpskom jeziku, ta će donacija sigurno pridonijeti kvalitetnijem obrazovanju svih 465 učenika tih dviju škola, istaknuto je tijekom potpisivanja ugovora. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>U Varaždinu utemeljena podružnica Hrvatske bratske zajednice </p>
<p>VARAŽDIN, 1. listopada</p>
<p> - Nakon više od dvije godine rada u Hrvatskoj, Hrvatska bratska zajednica ima 1.200 članova organiziranih u petnaest podružnica, a u petak je u Varaždinu utemeljena i šesnaesta. O ciljevima osnivanja podružnice govorila je koordinatorica za Varaždinsku županiju Darinka Hajduk-Vučić. O toj je nestranačkoj organizaciji Hrvata u SAD i Kanadi govorio Zlatko John Čaldarević, predsjednik Hrvatske bratske zajednice u Hrvatskoj - odsjek 2000. Hrvatska bratska zajednica djeluje u SAD-u i Kanadi 107 godina, gdje je jedna od najuglednijih i najutjecajnijih udruga. Iz njenih redova dolazi oko milijun glasova za američkog predsjednika, a ima i 20 senatora i kongresmena. U SAD-u živi već peta generacija hrvatskih doseljenika, koje zajedno drži upravo HBZ. I u Hrvatskoj su joj članovi ugledni ljudi, a Čaldarević je izrazio nadu kako će, prema snazi, varaždinska podružnica biti odmah nakon zagrebačke. U Zagrebu se priprema gradnja Doma HBZ-a, za što će ta organizacija izdvojiti dva milijuna dolara. (K.G.)</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Letica: Desničari pokušavaju stvoriti ozračje potpunog kaosa</p>
<p>SPLIT, 1. listopada</p>
<p> - Otvoreno pismo dvanaestorice hrvatskih generala upućeno javnosti ali i državnom vrhu, na tragu je pokušaja izazivanja državnog udara u Hrvatskoj, rekao je u nedjelju, u posebnoj izjavi za Vjesnik, Sveto Letica-Barba, admiral Hrvatske ratne mornarice u mirovini i predsjednik Udruge dragovoljaca HRM-a. Prema njegovim riječima, pismo hrvatskih generala rezultat je koordinirane akcije, koja se u Hrvatskoj provodi od 3. siječnja. Umirovljeni admiral uopće ne sumnja u to da tom akcijom koordiniraju rigidne desničarske snage HDZ-a, kojima je cilj da, manipuliranjem javnosti, u Hrvatskoj stvore ozračje potpunog kaosa. »Nakon proglasa što ga je Središnji odbor HDZ-a uputio hrvatskoj javnosti, posve sam siguran da se radi o koordiniranoj akciji, koja je usmjerena protiv državnog vrha«, ustvrdio je Letica, naglasivši kako u potpunosti podupire odluku o umirovljenju sedmorice aktivnih generala Hrvatske vojske.</p>
<p>Predsjednik RH i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Stjepan Mesić postupio je u skladu sa svojim ustavnim ovlastima, kaže Letica i dodaje kako demokratske zemlje ne poznaju praksu da se časnici bave politikom. Letica izričito tvrdi da odluka o umirovljenju generala nije »drastična i rigorozna kazna«, već jedino moguće rješenje u situaciji, koja bi zasigurno dovela do nesagledivih posljedica da se predsjednik Mesić kojim slučajem odlučio za drugu mjeru. »Da je vrhovni zapovjednik oružanih snaga postupio drukčije, posljedice po Hrvatsku bile bi nesagledive«, rekao je Letica. </p>
<p>Odgovarajući na pitanje o razlozima zbog kojih je i sad već umirovljeni general Damir Krstičević potpisao takvo pismo, iako se za njega ne može reći da je sklon desničarskim snagama HDZ-a, Letica je ustvrdio kako je dobro poznata stvar da je Krstičevićev »mentor« general zbora u mirovini Janko Bobetko. »Krstičević je dobro znao što čini i znao je da će za takav čin snositi posljedice«, kategoričan je Letica. Osim toga, nastavio je, generali su svjesno bagatelizirali zapovjednu strukturu Hrvatske vojske, pa bi svaka druga odluka bila preblaga.</p>
<p> Letica ne vjeruje da će umirovljenje generala radikalizirati hrvatsku političku scenu, a ponajmanje da će Predsjednikova ustavna odluka dovesti do građanskog rata. »Hrvatskom je narodu dosta rata. Generali su dobili od Hrvatske sve što se moglo dobiti, a narod, koji je također podnio teret stvaranja i obrane države, nije dobio ništa. Uvjeren sam da će građani pravilno procijeniti tko stoji iza pisma hrvatskih generala«, zaključio je svoju izjavu za Vjesnik admiral HRM-a u mirovini Sveto Letica-Barba.</p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Nije upitna odluka Predsjednika, nego to što prethodno nisu provedene konzultacije</p>
<p>Malo vijeće HSLS-a raspravilo aktualnu političku i sigurnosnu situaciju u zemlji / Ocijenjeno da general Krstićević nije zaslužio mirovinu, dok su neki, primjerice Davor Domazet Lošo i Krešimir Ćosić, trebali biti umirovljeni odavno / Osuda HDZ-ova poziva na rušenje komunističke vlasti: HDZ je pokazao da ne želi biti partner u izgradnji demokratske Hrvatske </p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - »Nitko u HSLS-u ne dovodi u pitanje odluku Predsjednika Republike o umirovljenju generala, s obzirom na to da je ona utemeljena na Ustavu i Zakonu. HSLS međutim žali zbog načina na koji je došlo do te odluke i što prije nje nisu provedene potrebne konzultacije«, izjavio je novinarima u nedjelju, nakon dva dana šutnje o aktualnim zbivanjima u zemlji, predsjednik HSLS-a Dražen Budiša. Malo vijeće HSLS-a sastalo se, naime, u nedjelju ujutro kako bi po povratku ministra obrane Joze Radoša iz Španjolske, te njegova jednosatnog sastanka s Predsjednikom Stipom Mesićem, raspravili aktualnu političku i sigurnosnu situaciju i izašli u javnost sa svojim stajalištima.</p>
<p>Dražen Budiša, koji se novinarima obratio oko podneva, upozorio je kako umirovljenjem generala, autora otvorenog pisma, nisu riješena pitanja otvorena u tom pismu. »Štoviše, istina je da su neki od tih generala bili su napadani na najgrublji način i najavljivano je čak i njihovo uhićenje, i istina je da se tada nije stalo u njihovu zaštitu. Svaki građanin ima pravo na dobar glas, i to vrijedi i za generale koji su imali istaknutu ulogu u Domovinskom ratu«, rekao je Budiša. Pritom je upozorio i na odnos prema Domovinskom ratu, koji se, kaže, ne može potvrditi isključivim rasvjetljivanjem njegovih tamnih strana.</p>
<p> »Nikad nije bilo obrambenog i oslobodilačkog rata u kojem nije bilo i tamnih strana, ali nema naroda koji će afirmirati takav rat tako da se koncentrira isključivo na tamne strane. </p>
<p>Domovinski rat treba simbolički i sadržajno afirmirati uz rasvjetljivanje tamnih strana«, istaknuo je Budiša. Što se, pak, tiče odnosa Predsjednika Mesića, kao vrhovnog zapovjednika, i ministra obrane Radoša, Budiša je prenio nadu Malog vijeća da će predstojeće ustavne promjene i novi Zakon o oružanim snagama jasno i precizno definirati mjerodavnosti u odnosu prema oružanim snagama, kako bi se stvorile i ustavno-zakonske pretpostavke za moderne oružane snage s civilnom kontrolom, kako je predložio MORH.</p>
<p>Malo se vijeće bavilo i proglasom HDZ-a, koji poziva na rušenje komunističke vlasti i kojim HDZ dokazuje, rekao je Budiša, da i dalje vodi politiku koju su građani ocijenili 3. siječnja, te da nisu izvukli pouke iz izbornog poraza. HSLS osuđuje takvu politiku i poziva HDZ da je preispita, te ih moli da više ne upućuju pozive strankama vladajuće koalicije koje mogu i hoće ostvariti program koji su građanima obećali pred izbore. »Raznorodna koalicija šest stranaka nastala je zbog HDZ-ove politike i zajedničke vizije Hrvatske kao gospodarski stabilne, socijalno pravedne i u Europu integrirane zemlje, a HDZ je pokazao da ne želi biti oporbeni partner na zajedničkom poslu izgradnje Hrvatske kao demokratske zemlje«, ocijenio je Budiša.</p>
<p>Kako smo neslužbeno doznali, svi članovi Malog vijeća osudili su istup generala koji su, jasno je rečeno, učinili veliku pogrešku istupajući u javnosti s političkim stajalištima. No liberali žale što Predsjednik Republike ipak nije selektivno pristupio kažnjavanju, jer je umirovljenjem najdrastičnija i ireverzibilna kazna. Većina njih pritom je mislila na generala Krstičevića, ističući da je riječ o mladom profesionalnom i perspektivnom vojnom kadru te da je šteta da vojska ostane bez njega. S druge strane, svi su isticali kako je Mesić još davno, čim je stupio na dužnost, trebao umiroviti dio tih generala, posebno Davora Domazeta Lošu i Krešimira Ćosića, jer su upravo oni odgovorni za katastrofalno stanje u MORH-u. Liberali nisu zadovoljni načinom na koji je Mesić umirovio generale, bez ikakvih konzultacija s ministrom obrane i Vladom.</p>
<p> Naime, čulo se, takvim je neozbiljnim potezom Mesić mogao ugroziti nacionalnu sigurnost u slučaju da su se umirovljeni generali odlučili na puč. </p>
<p>Uz to, kako nam je nakon sjednice rekao Budiša, Malo je vijeće raspravljalo i o ustavnim promjenama i zauzelo stajalište o nekoliko ključnih pitanja. No šef HSLS-a nije se htio izjasniti o čemu, nego je samo najavio kako predstoji usuglašavanje.</p>
<p>Marija Pulić</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Radoš: Isključena je mogućnost neposluha u vojsci</p>
<p>Dolazeći na sjednicu Malog vijeća ravno iz Ureda Predsjednika s kojim se sastao u 9.30 sati, ministar obrane Jozo Radoš novinarima je rekao kako neće davati izjave, ali ni ostavku. No, zasut pitanjima, Radoš je ipak rekao kako je s Predsjednikom Stipom Mesićem razgovarao o tome što se dogodilo, ali ne i o detaljima, pa ni o sudbini generala Damira Krstičevića, koji je javno uvidio svoju pogrešku i za kojeg u Vladi smatraju da treba načina načina to umirovljenje ne bude konačni razlaz s vojskom. Predsjednik Mesić se, rekao je Radoš, složio da bi bilo dobro u takvim situacijama provesti konzultacije, ali to ovaj put nije bilo moguće, jer je on bio u Strasbourgu, a Radoš u Španjolskoj. »Odluka Predsjednika je u skladu sa Ustavom i zakonom i ja, kao ministar, ne mogu je dovoditi u pitanje komentarima«, rekao je Radoš, dodavši kako je stanje u vojsci normalno, Vojska pokazala političku zrelost i isključena je mogućnost neposluha, kazao je. S Predsjednikom Mesićem Radoš je razgovarao i o potrebi što skorijeg definiranja mjerodavnosti MORH-a i Predsjednika kao vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, te poboljšanju međusobne komunikacije. Povremene teškoće u međusobnim odnosima su logične, jer odnosi sada nisu precizno definirani zakonom, dodao je. (M.P.)</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Ponavlja se '71., kad se sa scene uklanjala inteligencija, tvrde u DC-u </p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - »Pismo dvanaestorice generala i odluka predsjednika RH Stipe Mesića da umirovi sedam djelatnih generala, te proglas HDZ-a dramatično su radikalizirali Hrvatsku političku scenu, na kojoj raste napetost i agresivnost političkih subjekata a snošljivosti i dijaloga je sve manje«. Rekao je to predsjednik DC-a Mate Granić na konferenciji za novinare stranke u nedjelju. Dodao je kako je, prema sadržaju, pismo generala prihvatljivo, jer oni u njemu izražavaju zabrinutost za stanje u zemlji i događanja oko Domovinskog rata, ali je upitna forma. </p>
<p>Granić ističe da je predsjednik Mesić izabrao najlošiju mjeru koja mu je bila na raspolaganju, a da nije dao generalima prigodu da obrazlože razloge svog postupka, a nije se konzultirao ni s Vladom ni s ministrima. Zamjenica predsjednika DC Vesna Škare-Ožbolt rekla je kako je način na koji je Mesić razriješio generale ishitren, nagao i administrativna odluka ispod ozbiljnosti odnosa u zemlji, dodavši kako bi se predsjednik demokratske Hrvatske o ključnim pitanjima trebao konzultirati s Vladom i mjerodavnim ministrima. No dodaje kako je i u slučaju pisma generala odstupio od takve prakse baš kao i u pristajanju na balkanski summit i oko puštanja dilera droge. </p>
<p>Škare-Ožbolt ističe kako predsjednikova odluka dodatno radikalizira političku scenu u Hrvatskoj i da je podsjeća na 1971. godinu kad se hrvatska inteligencija uklanjala sa scene, a ovaj je puta to učinjeno s hrvatskim generalima. Ističe kako svi govore o formi u slučaju pisma generala, ali ne i o njegovu sadržaju i činjenici da nisu radili tajno i da nisu namjeravali srušiti vlast, nego samo upozoriti na odnos prema Domovinskom ratu i na svoj ugled. </p>
<p>Govoreći o proglasu HDZ-a Granić ga je ocijenio kao doprinos dodatnoj radikalizaciji političke scene u Hrvatskoj, a zahtjeve za prijevremene izbore ocijenio nerealnima, premda je dodao kako se DC ne bi bojao izlaska na izbore.</p>
<p>U DC-u su zabrinuti za odnose unutar vladajuće koalicije, ali i za one unutar stranaka šestorice. »Vladajuća koalicija više ne funkcionira jedinstveno, a podjele koje postoje sve su vidljivije«, rekao je Granić. Prema njegovu mišljenju, jedini je način smirivanja napetosti otvorena rasprava u Hrvatskom državnom Saboru, nakon koje bi se konsenzusom trebala prihvatiti deklaracija o strateškim interesima Hrvatske i izreći ocjena o Domovinskom ratu. Škare-Ožbolt je dodala da je trenutačna politička kriza u Hrvatskoj najveća u posljednjih deset godina. Govoreći o HDZ-u, zamjenica predsjednika DC-a je rekla kako je očito da se ta stranka teško transformira u demokratsku stranku centra, da je sve dalje od toga i da joj očito ni jedan estetski kirurg ne može poboljšati lice. (G. J.)</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>Freundlich: Umjesto da preuzme vlast, HDZ se pretvorio u debatni klub</p>
<p>NOVI MAROF, 1. listopada</p>
<p> - »Ustavnim promjenama i održavanjem Konferencije o Balkanu u Zagrebu, ova nas vlast vodi stvaranju balkanskog saveza, što je protivno hrvatskom Ustavu, koji zabranjuje bilo kakvo balkansko udruživanje«, rekla je potpredsjednica HDZ-a Maja Freundlich na tribini stranke u Novom Marofu. Ona je dodala i da u vrijeme »kad narodu treba reći da predsjednik Stipe Mesić i premijer Ivica Račan ruše Ustav, a kriminalizacijom i Domovinski rat«, HDZ opet od sebe radi slučaj.</p>
<p>»Netko misli da treba smijeniti Ivića Pašalića, a bili smo vrlo blizu postavljanja pitanja opstojnosti ove vlasti. Mi smo ljudi koji se svađaju u trenutku kad su zapravo trebali preuzet vlast«, ustvrdila je Freundlich. Potpredsjednica HDZ-a smatra i da se od Petog općeg sabora te stranke nije ništa napravilo kako bi stranka doživjela uspon. Dodala je i da se HDZ, u trenucima kad bi trebao burno reagirati na stanje u zemlji, uvijek bavi sobom i stvaranjem afera Canjuga ili Pašalić. »HDZ mora biti čvrsta, aktivna i ozbiljna organizacija, a ne debatni klub, i krajnje je vrijeme da se sukobi iz starog Predsjedništva prestanu provlačiti i kroz novo vodstvo«, rekla je Freundlich. (M.Z.)</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>Umirovljenici poručuju HDZ-u da nema argumenata za rušenje vlasti</p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - »Gospodo iz HDZ-a, Vaš poziv na rušenje aktualne vlasti niste ničim ozbiljno argumentirali. Umirovljenički korpus od 800.000 hrvatskih umirovljenika, s prosjekom mirovine od 1.200 kuna, 360.000 nezaposlenih, 200.000 zaposlenih koji ne primaju plaće i uopće siromaštvo većine hrvatskih građana, nisu argumenti s kojima se Vi možete koristiti. Naprotiv, oni su rezultat političkog i zakonskih projekata Vaše stranke«, stoji u priopćenju Hrvatske stranke umirovljenika, u kojem se kaže da je nerealno očekivati da bilo koja vlast, nakon takve devastacije materijalnih, kadrovskih i svih drugih resursa, u kratkom vremenu, može sve to ispraviti.</p>
<p>Predsjednik Republike neizbježno je morao odlučno djelovati na korak na koji su se odlučili hrvatski generali, koji izaziva žaljenje. Nije mu ostavljen nikakav prostor za drukčiji postupak, i to upravo uime zaštite nacionalnih interesa, a postupio je sukladno Ustavu i sukladno obvezama koje proizlaze iz njegove pozicije vrhovnog komandanta oružane sile. »Stoga HSU poziva na opće smirenje svih oblika tenzija i da se svi problemi rješavaju u sklopu legalnih institucija i Ustavom i zakonima dopuštenih sredstava«, zaključuje se u priopćenju. (M.M.)</p>
</div>
<div type="article" n="76">
<p>Euharistijom služiti čovjeku</p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - Svečanim misnim slavljem ispred zagrebačke katedrale, koje je unatoč jakoj kiši okupilo oko 30 tisuća vjernika, u nedjelju je završen sedmodnevni Euharistijski kongres Zagrebačke nadbiskupije. Glavno slavlje Kongresa, koje predstavlja svojevrsni vrhunac Jubilarne godine kršćanstva, predvodio je kardinal Miloslav Vlk, praški nadbiskup i predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija, a koncelebrirali su mu nadbiskup zagrebački Josip Bozanić, kardinal Franjo Kuharić i pomoćni biskupi zagrebački Josip Mrzljak i Vlado Košić.</p>
<p> Pretprogram je počeo u 10 sati, da bi se u 11 sati uvodnom riječju okupljenim vjernicima i uzvanicima obratio nadbiskup Bozanić. On je najprije podsjetio da je po želji pape Ivana Pavla II. Jubilarna godina trebala biti intenzivna euharistijska godina i da je u tom kontekstu ovaj kongres središnje jubilejsko slavlje Zagrebačke nadbiskupije. Pozdravljajući nazočne, nadbiskup Bozanić je napomenuo da prisustvo kardinala Vlka na Euharistijskom kongresu u Zagrebu kao glavom gradu Hrvatske, predstavlja i označava europsko zajedništvo Katoličke crkve. Na kraju uvodnog obraćanja Bozanić je još jednom podsjetio da je geslo Euharistijskog kongresa »Euharistijom služimo čovjeku«, dodavši: »Neka nam svima ova velika euharistija pomogne da budemo više jedni za druge!«
Predvodeći misno slavlje, kardinal Vlk je istakao da je svaki čovjek stvoren za odnos s drugima, i da se shodno tome može ostvariti samo u otvorenosti prema drugima, a da ga upravo euharistija vodi do osobnog ostvarenja i uzajamnog pomaganja. Euharistija je živi spomen ovoga »živjeti za drugoga«, rekao je kardinal Vlk, sažimljući bit svoje homilije i Kongresa sljedećim riječima: »Danas živimo zatvoreni sami u sebe. Ne vidimo drugoga, njegove potrebe, želje. Postajemo okrutni, ne osjećamo boli drugoga. Nedostaje pravo i živo zajedništvo, unatoč svoj komunikacijskoj tehnologiji. Tako se čovjek ne može ostvariti. Isus nas, naprotiv, potiče na otvorenost prema drugima, na život za druge. Tako možemo živjeti njegovu riječ: 'Dajte im vi jesti!'«. Praški nadbiskup je zaključio propovijed mišlju da današnji čovjek traži Boga i ljubav, ali da ih može naći tek ako u svom srcu napravi mjesta za drugoga, liječeći »rane mržnje, rane ne-ljubavi i egoizma u svijetu«.</p>
<p>Zaključujući glavno slavlje Kongresa, nadbiskup Bozanić je pozvao okupljene vjernike na molitvu »za naš hrvatski narod, za našu domovinu Hrvatsku i sve njezine građane«.</p>
<p>»Molimo za mir i strpljenje, međusobno razumijevanje i poštivanje, molimo za nove nade te predanije i odgovornije zalaganje sviju za opće dobro«, poručio je nadbiskup Bozanić u zaključnoj molitvi. </p>
<p>Zamjetno je da su ovom prigodom izostale konkretnije socijalne i političke poruke vjernicima i javnosti, štoviše, zagrebački nadbiskup se niti jednom riječju nije osvrnuo na daljnje produbljavanje aktualne političke krize u Hrvatskoj i pozive opozicije na prijevremene izbore. </p>
<p>Inače, kardinal Vlk, svećenik s rijetko zanimljivom biografijom, koji je nakon sloma »praškog proljeća«, po kazni, gotovo dva desetljeća, radio kao perač prozora službenih zgrada, prilikom propovjedi prisjetio se jedne zgode za vrijeme svog prvog posjeta Hrvatskoj: »Sjećam se kada sam ovdje bio prvi put, prilikom prvog posjeta Svetog Oca Zagrebu, 1994. godine. I kada sam ostao u mnoštvu, zaustavljen na putu ka hipodromu. Pola sata gledao sam lica tog mnoštva i osjetio sam kako iz njih zrači nutrina - nutrina vjernika!«. </p>
<p>Pored velikog broja vjernika, središnjem slavlju Euharistijskog kongresa nazočili su i brojni uzvanici - predstavnici državnih, gradskih i županijskih vlasti: predsjednik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama dr. Goran Granić, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, predsjednik Skupštine grada Zagreba dr. Franjo Zenko, župan Zagrebačke županije Branimir Pasecky i drugi. Bili su tu i hrvatski katolički biskupi: zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, vojni ordinarij Juraj Jezerinac, đakovačko-srijemski biskup Marin Srakić, biskup varaždinski Marko Culej, biskup požeški Antun Škvorčević i drugi, te predstavnici drugih kršćanskih crkvi: mitropolit zagrebačko-ljubljanski g. Jovan Pavlović u ime Srpske pravoslavne Crkve, biskup Evangeličke crkve g. Andreas Lukša i predsjednik Saveza baptističkih Crkava u Hrvatskoj dr. Branko Lovrec.</p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="77">
<p>Oko identifikacije žrtava vode se »igre bez granica«, tvrdi Butula</p>
<p>ZAGREB, 1. listopada</p>
<p> - Izvješće Vladine Komisije za nestale u kojem se ističe podatak o 80 posto dosad identificiranih žrtava, kritički je prokomentirala Ljubica Butula, počasna predsjednica »Hrvatskog feniksa«, Udruge obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i civila, čije smo priopćenje dobili. Ističe, tako, da je nestalih više od službenih 1,650 i da je ta brojka umanjena za 600 do 700 već ekshumiranih, a neidentificiranih tijela, pohranjenih u zajedničkoj grobnici kod krematorija na zagrebačkom Mirogoju.</p>
<p>»Identifikacija posmrtnih ostataka teče vrlo sporo, a povremeno i potpuno stane, iako postoje sve objektivne mogućnosti za kontinuirani rad, i to na Zavodu za sudsku medicinu na Šalati, u laboratoriju za kliničku i sudsku genetiku KBC-a Split, u laboratoriju za analizu DNK Medicinskog fakulteta u Osijeku, te u MUP-ovu laboratoriju za DNK u Zagrebu. No, nažalost, među postojećim institutima stvoren je animozitet, ali ne zbog prestiža. Razlog je prozaičan - novac. Jer institut koji ugrabi najveći broj posmrtnih ostataka, domoći će se i najvećeg dijela novca iz državnog proračuna namijenjena identifikaciji posmrtnih ostataka«, ustvrdila je Butula, konstatirajući da se oko identifikacije ekshumiranih žrtava Domovinskog rata, hrvatskih branitelja i civila tako vode »igre bez granica«.</p>
<p>Ponovno upozorava da je identifikacija spora i zbog toga što se glavnina posmrtnih ostataka identificira klasičnom metodom makar je u mnogim slučajevima nemoguće ustanoviti identitet bez konačne potvrde DNK analizom. </p>
<p>»Ta se metoda opstruira zato što bi tekla prebrzo, pa bi financijski efekt onima koji identifikaciju provode klasičnim putem bio znatno umanjen. Nestala bi tada mogućnost dugoročne zarade onih povlaštenih koji rade na identifikaciji«, tvrdi Butula i izražava sumnju u obećanja da će se do kraja identificirati sve ekshumirane žrtve. Zamjera onima koji se time bave što nisu u stanju prikupiti ni bazu podataka, potrebnu za DNK analizu, tako da Hrvatska danas ima samo djelomičnu bazu, a nedostaje joj i središnje računalo s podacima koji bi bili dostupni svim relevantnim laboratorijima.</p>
<p>»Takav nered i loša suradnja među relevantnim institucijama otežavaju usporedbu rezultata analiza DNK srodnika i žrtve s čitava područja Hrvatske«, pojašnjava Butula. Ujedno, prigovara i vodstvima udruga nestalih što prošlih godina nisu imali odgovarajuće stručne službe i znanja kojima bi ubrzali utvrđivanje istine o nestalima i time se suprotstavili politici Vladine komisije za nestale. »Politika Vlade u bivšem sustavu, kad je riječ o rješavanju pitanja nestalih, vodila je u zajedničku grobnicu na zagrebačkom groblju Mirogoj«, upozorava počasna predsjednica »Hrvatskog feniksa«. (M.R.)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20001002].
|
