Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
Duško Mardešić i suradnici [2000], Pedijatrija (Školska knjiga, Zagreb), 1166 pp. [word count] [Mardesic_Pedijatrija].
Previous page

Next page

-- 442 --

11.10. ANAFILAKSIJA

Anafilaksija je opća, akutna, potencijalno životno opasna alergijska reakcija neposredno nakon dodira s nekim antigenom. To je primjer alergijske reakcije tip I gdje se iz senzibiliziranih mastocita i bazofila nakon interakcije antigena i specifičnih IgE oslobađaju vazoaktivni, kemotaktički i upalni posrednici.

Antigeni kao uzrok anafilaksije mogu biti razni lijekovi (penicilini, cefalosporini, prokain, miorelaksansi), namirnice (morske životinje, jaja, mlijeko, rajčice, agrumi, mahunarke, orasi i dr.), kukci (ubodi, ugrizi ili sam dodir), prehrambeni aditivi (glutamat, aspartam), biološki pripravci (pokusni ili terapijski alergenski ekstrakti, imunoglobulini, krvni derivati), lateks (kirurške rukavice, kateteri), a ima i slučajeva anafilaksije koja bude izazvana tjelesnim naporom.

Postoje klinički vrlo slične pseudoalergijske ili anafilaktoidne reakcije gdje ne sudjeluju imunoglobulini E, a degranulaciju mastocita i oslobađanje posrednika iz mastocita izazivaju neke tvari izravno ili posredovanjem aktiviranog komplementa. Primjeri su aspirin, jodna rentgenska kontrastna sredstva, tubokurarin, tiamin i dr.

Klinički je anafilaktička reakcija obilježena najčešće eksplozivnom pojavom simptoma poput stezanja u prsima i oko grkljana, teškoćama gutanja, trncima oko usana ili generalizirano, svrbežom, preznojavanjem i subjektivnim osjećajem tjeskobe i straha. Brzo se pojavi urtikarija i angioedem te znakovi edema respiratorne sluznice (kongestija nosa, promuklost, inspiracijski stridor, sipnja), zahvaćenost probavnih organa (grčevi u trbuhu, mučnina, proljev). Istodobno se razvijaju znakovi zatajenja periferne cirkulacije s hipotenzijom, tihim srčanim tonovima i tahikardijom. Bolesnik može izgubiti svijest i umrijeti ili od ugušenja zbog zatvora gornjeg dišnog puta ili od zatajenja periferne cirkulacije.

Prognostički su najteže anafilaksije koje se jave u prvih pola sata poslije unosa antigena. U preživjelih one nestanu za 4-6 sati, iako nakon prolaznog poboljšanja može doći do novog pogoršanja, što nalaže oprez. Ima i anafilaksija duljeg trajanja, obično manje burnog početka, najčešće nakon peroralnog unosa antigena.

Liječenje anafilaksije ima izgleda na uspjeh ako se primijeni pri prvim znakovima anafilaksije. Da bi se to postiglo, moraju za to postojati uvjeti: uvježbano osoblje za prepoznavanje i djelovanje, pripremljeni lijekovi i pribor. Liječenje se provodi ovim redoslijedom.

Adrenalin , otopina 1:1000 (1 mL=1mg) supkutano u dozi od 0,01 mg/kg tjelesne težine; da bi se ta mala količina injicirala, treba prvobitnu otopinu iz jednomililitarske ampule razrijediti s fiziološkom otopinom u omjeru 1:10 i od tako razrijeđene otopine injicirati po 0,1 ml/kg tjelesne težine; to npr. znači djetetu do 30 kg tjelesne težine najviše 3 mL tako razrijeđene otopine. Doza se može po potrebi ponavljati svakih 15 minuta.

Ako je mjesto ulaska antigena na okrajini (injekcija, ubod), proksimalno od tog mjesta treba postaviti podvez tako da se prekine venski povrat krvi, ali ne i arterijski dotok (kontrola perifernog pulsa!).

Dati udisati 100%-tni kisik kroz masku, 4-6 L/min.

Osigurati trajni venski put i ako 15 minuta nakon prve supkutane doze adrenalina nije bilo učinka, dati drugu dozu adrenalina intravenski u istoj količini (0,01 mg/kg) i u istom razrjeđenju polagano tijekom jedne minute.

U slučaju opstrukcije gornjega dišnog puta treba bolesnika poleći s blago ekstendiranim vratom, postaviti orofaringalni tubus i pripremiti se za endotrahealnu intubaciju, ili kad to nije moguće, u krajnjoj nuždi učiniti krikotireotomiju (konikotomiju).

Opetovano mjeriti krvni tlak; ako se arterijska hipotenzija (manje od 80 mmHg) ne popravlja na davanje adrenalina, staviti trajnu intravensku infuziju izotoničnog NaCl brzinom od 20 mL/kg u prvih 15 minuta, na što valja nadovezati 10 mL/kg na sat do ukupne količine od 100 mL/kg. Bolesnika poleći u antišokni položaj s uzdignutim nogama.

U slučaju tvrdokorne hipotenzije dati u infuziji noradrenalin u količini od 0,1 µg/kg na minutu; nadzirati krvni tlak i ako nema učinka, povećavati brzinu infuzije noradrenalina do 1,0 µg/kg na minutu.



Previous page

Next page


Duško Mardešić i suradnici [2000], Pedijatrija (Školska knjiga, Zagreb), 1166 pp. [word count] [Mardesic_Pedijatrija].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar