i razvoja. Krajnja visina djece u dobroj je korelaciji s aritmetičkom sredinom visine roditelja. Također postoji dobra korelacija između visine braće i sestara, a osobito visine identičnih blizanaca. Općenito, djeca roditelja koji su srednje visine mogu očekivati da će doseći veću visinu na završetku rasta od djece iz obitelji gdje je jedan roditelj visok, a drugi nizak. Gensku određenost rasta i razvitka pokazuje zapažanje da identične blizanke dožive menarhe u međusobnom razmaku od samo 2 mjeseca, dok neidentične sestre blizanke (s istom proporcijom identičnih gena kao sestre neblizanke) dožive menarhe u prosječnom međusobnom razmaku od 10 mjeseci. Dob menarhe nije određena jednim genom, nego poligenski i multifaktorno, tako da svaki gen ima određen mali učinak. Slično se može pokazati i za gensku regulaciju sazrijevanja kostura, nicanja zubi i drugih mjerila rasta i razvitka.

Spol. Srednja dužina i težina muške djece pri rođenju veća je od dužine i težine ženske djece, ali s navršenom prvom godinom života te se razlike izgube. Kasnije, nastupom puberteta, pojavljuju se značajne i bitne razlike u visini, težini, proporcijama tijela i napose u sekundarnim spolnim oznakama.

Sezonske varijacije. Brzina rasta u visinu najveća je u proljeće - može biti dvostruko veća od brzine u jesen. Nasuprot tomu, brzina rasta tjelesne mase najveća je u jesen. Zanimljivo je da u slijepe djece nema sezonskih razlika brzine rasta u visinu.

Rasa i ekološki uvjeti. Opće je poznata činjenica da između velikih rasa ljudskog roda postoje dosta velike razlike u brzini rasta i razvoja i u krajnjoj dosegnutoj visini i tjelesnoj građi. Pritom se u znatnoj mjeri prepleću genski faktori s okolinskim faktorima. npr. klimatskim uvjetima života i osobito prehranom i načinom života (u prirodi ili gradskoj okolini). Velike migracije posljednjih stoljeća u velikoj su mjeri izbrisale te razlike, npr. između američke djece crne i bijele rase.

Prehrana. Pothranjivanje koči rast, kao što to jasno pokazuju učinci gladovanja u dva posljednja svjetska rata. Ako razdoblje gladovanja određenog djeteta nije trajalo previše vremena i ako nije bilo prejako, dijete može ubrzanim, nadoknadnim rastom potpuno postići svoj puni, konstitucijom određen potencijal rasta. Kronično pothranjivanje međutim, koje traje godinama ili tijekom cijele razvojne dobi sprječava ostvarenje genskog potencijala rasta, tako da su pojedinci, pa i cijele populacije koje kronično gladuju, u prosjeku puno nižeg rasta i tjelesne težine nego što bi bile da je prehrana bila optimalna.

Bolesti. Nema uvjerljivih dokaza da kratkotrajne infekcije dječje dobi utječu na brzinu rasta ili na konačno dosegnutu visinu. Čak ni za djecu s osobito čestim recidivima npr. respiratornih infekcija nije moguće dokazati da zaostaju u rastu, odnosno da eventualno manja prosječna visina i težina nisu uzrokovane drugim okolinskim faktorima (prehranom, općom higijenom) koji također doprinose i učestalostl infekcija.

U kroničnim bolestima dječje dobi, osobito u onima koje djecu vežu uz krevet na mjesec ili više dana postoji nedvojbeno usporenje rasta, koje se nakon ozdravljenja obično potpuno nadoknadi. Mehanizam djelovanja kronične bolesti na rast vjerojatno se razlikuje od jedne do druge bolesti. Tjelesna inaktivnost, prehrana i hipersekrecija kortikosteroida jesu faktori koji mogu posredovati u kočenju rasta kronično bolesna djeteta.

Društveno i imovinsko stanje obitelji utječu na brzinu rasta i razvoja, kao i na krajnje dosegnutu visinu i težinu. Djeca obitelji s visokim prihodima mogu nakon završetka rasta biti u prosjeku i do 5 cm viša od djece obitelji s najnižim prihodima. Razlike u tjelesnoj masi su nešto manje. Uzrok ovisnosti rasta o društveno-ekonomskom stanju obitelji je složen: osim prehrane na to utječu vjerojatno i raspored i redovitost uzimanja obroka, redovitost spavanja, fizičke aktivnosti i općenito urednost organizacije života u obitelji.

Sekularni porast je oznaka za povećanje prosječne tjelesne visine i težine djece i odraslih u određenoj populaciji tijekom desetljeća, vjerojatno zahvaljujući poboljšanim uvjetima života, boljoj prehrani, manjem pobolu i vjerojatno drugim, nepoznatim faktorima. Osobito velik porast zabilježen je u periodu od kraja 19. do polovice 20. stoljeća. Tako je srednja

Previous page

Next page