SMEćE

Kada ujutro uzmemo vrećicu sa smećem i na brzinu je bacimo u kontejner ili kada navečer, u drugoj varijanti istoga rituala, iznesemo pred vrata do vrha punu crnu plastičnu vreću napravljenu specijalno za tu namjenu, naravno da ne razmišljamo ni o njihovu sadržaju, ni o brdima smeća koja muče suvremenu civilizaciju. Pogotovu nam ne pada na pamet estetika smeća — stare stvari i otpad u umjetnosti. Ipak, upravo je smeće promijenilo oblik umjetnosti 20. stoljeća, a danas možda znači i nešto više.

Kakva kultura, takvo i smeće. Antički je svijet bio čist. Vođa izvanparlamentarne oporbe zadužen za čistoću u Tebi, Epaminonda, tako je uredno održavao grad da je izabran za vojskovođu i u bitci kod Leuktre pobijedio suparničku Spartu. Znameniti su bili rimski vodovodi i kanalizacija, a smeće se odlagalo na dalekom rubu Carstva, u Rajnu kod Kölna. Srednji je vijek bio prljav. U 8. i 9. stoljeću Europa se okitila novim gradovima, ali je život u njima bio sve prije nego idiličan. Smeće je ležalo po ulicama, svinje i kokoši slobodno su lutali za otpacima, a kao poboljšanje stanja u Parizu kralj je 1371. izdao naredbu da se noćne posude smiju prazniti kroz prozor samo uz prethodno upozorenje: »Pozor, voda!« Nemar se gorko osvećivao. »Bičevi čovječanstva«, kuga i kolera, pustošili su cijele gradove i područja. Novi je vijek ponovno htio biti čist. Sitni prijestupnici u Hamburgu nisu osuđivani na zatvor, nego »na kola«, tj. na dvokolicu za odvoz smeća. U Berlinu je ta čast pripala prostitutkama, uz obrazloženje da one ionako »koriste ulice više nego časni građani,

Previous page

Next page