Uostalom, poznato je da čovjek dobro podnosi ubrzanje od 10 metara u sekundi. To je upravo ono prirodno ubrzanje kojim nas privlači Zemlja kad padamo s visine. To prirodno ubrzanje (akceleraciju) astronauti nazivaju jedan g (gdje je g znak za gravitaciju). Drugim riječima, ako se želimo gibati podnošljivom brzinom, ne smijemo se ubrzavati više nego za 1g, to jest ne više od 10 metara u sekundi, jer bi svako veće ubrzanje, pogotovu ako bi se to događalo dulje vrijeme, za naš organizam bilo nepodnošljivo i štetno.

Izračunajmo koliko sekundi bismo se trebali gibati ubrzanjem 1g da bismo postigli željenu brzinu 300 000 kilometara u sekundi: 300 000 kilometara je 300 000 000 metara, podijeljeno sa 10 metara u sekundi iznosi 30 milijuna sekundi. A trideset milijuna sekundi jest godina dana (365·24·60·60).

Dakle, putujući, recimo, do najbliže zvijezde koja je udaljena četiri godine svjetlosti, morali bismo se najprije godinu dana ubrzavati, a onda, pri kraju, i godinu dana kočiti da se na cilju ne pretvorimo u palačinku.

Prema tome, iako bismo putovali (teoretski, jer praktično je to nedostižno) najvećom brzinom koju poznaje svemir, ipak taj naš put ne bi trajao četiri nego barem šest godina.

No to nije jedina teškoća. Ima i mnogo većih problema: na tom putu ne bismo smjeli naletjeti ni na kakvu grudicu materije, čak ni na meteorčić manji od graškova zrna. Takva bi tijela udarila u našu kabinu brzinom milijun puta većom od topovske granate i probušila zid kabine poput švicarskog sira. Dakako da takvi svemirski projektili ne bi štedjeli ni tijela astronauta…

Na ovome mjestu dobro je sjetiti se Einsteinove teorije relativnosti koja nudi nadasve zanimljivu mogućnost.

Po toj teoriji, naime, putniku koji se giba brzinom svjetlosti vrijeme uopće ne prolazi. Ono naprosto stoji. Putnik koji bi se brzinom svjetlosti gibao od Zemlje do Sunca i gledao na svoj sat, ustanovio bi da je stigao sa Zemlje na Sunce za nula sekundi, dok bi gledatelj, koji bi sa strane, ne gibajući se, mjerio vrijeme njegova putovanja, ustanovio da je stigao do Sunca za 8 minuta i 20 sekundi…

Na osnovi tog svojstva vremena-prostora nastala je priča o dva brata blizanca.

Uzmimo da jedan od dva brata blizanca kreće na svemirsko putovanje brzinom bliskom brzini svjetlosti, primjerice za 2 %

Previous page

Next page