tadanjih prašuma — gigantopitek, golemi prethodnik gvinejskoga gorile, ali znatno veći i jači od njega. Uostalom to je bio i najveći čovjekoliki majmun koji je ikada postojao na našem planetu.

Dakle, pokušajmo zamisliti kako bi izgledao svemirski let razumnih bića koja su s dalekog svijeta krenula nama u posjet prije jedne svemirske minute, dok je još planet Zemlja bio u fazi gospodarenja golemoga gorile, gigantopiteka: tijekom tog vremena na našem je planetu gigantopiteka naslijedio pitekantrop, a nakon njega pojavili su se praljudi — neandertalski i krapinski pračovjek, da bi se napokon na pozornici svijeta pojavio i sam Homo sapiens.

Dok se to događalo na Zemlji, naši su svemirski posjetioci putovali i usput razgledali čudesne prizore, koji prelaze svaku ljudsku maštu. Tako su, na primjer, negdje na pola puta ugledali upravo veličanstveni prizor: pred njima se isprsio golemi crveni gigant u zviježđu Škorpiona, Antares. Ta je divovska zvijezda petsto puta sjajnija od Sunca, a toliko je golema da bi njezina utroba mogla kao od šale progutati dvjesta milijuna takvih žutih kuglica kao što je naše Sunce (a ono je, da se podsjetimo, volumenom samo 1 300 000 puta veće od Zemlje).

U tom prikazu putovanja svemirom nismo zamislili neku vrlo daleku zvijezdu s planetnim sustavom i civilizacijom koja namjerava krenuti nam u posjet, već zvijezdu udaljenu tek nešto više od dvjesta godina svjetlosti. Na manjoj udaljenosti, prema mišljenju stručnjaka, vjerojatno i nema civilizacija s razumnim bićima koja bi bila slična nama. A udaljenost od dvjesta godina svjetlosti ništavno je malena prema dimenzijama naše galaksije, u kojoj ima zvijezda udaljenih čak i više od 50 000 godina svjetlosti i 300 puta udaljenijih od zvijezde koju smo uzeli kao sjedište civilizacije koja bi nam na opisani način došla u posjet.

Što se tiče brzine putovanja, pretpostavili smo takvu brzinu kakvu je zasigurno mogla ostvariti cvilizacija koje je razvoj približno ravan našemu, brzinu kojom bismo mi (dakako, teoretski) mogli prevaliti put do najbliže zvijezde, Proksime Centaure, za 40 000 godina.

Očito je da su za ostvarenje svemirskih putovanja potrebna velika vremenska razdoblja. Mi ih samo u našoj mašti prikazujemo u svemirskim sekundama i minutama, jer bismo inače imali na raspolaganju samo teško shvatljiva svemirska razdoblja od milijun, stotinu milijuna, pa čak i milijardi godina.