pokraj kapilarnog vrška. Aerosol koji time nastaje miješa se s gorivom i protječe pokraj niza zapreka koje uklanjaju sve osim najfinijih kapljica. Rezultat toga je velika količina uzorka, koji se skuplja na dnu komore za miješanje odakle se cijevima odvodi u spremnik otpada. Aerosol, oksidans i gorivo ulaze u plamenik s prorezom, a čiji je plamen najčešće dugačak 5-10 centimetara.

Plamenici laminarnih protoka proizvode relativno tih plamen mnogo veće duljine puta. Ta svojstva pridonose povećanju osjetljivosti i reproducibilnosti. Nadalje, malokad se pojavljuje problem začepljenja. Loše strane takvih plamenika uključuju manju brzinu unošenja uzorka (što može poništiti prednost veće duljine puta) kao i mogućnost selektivnog isparavanja miješanih otapala u komori, što može prouzročiti analitičke pogreške. Osim toga, komora za miješanje sadrži potencijalno eksplozivne smjese, koje se mogu zapaliti uskakanjem plamena ("flashback"). Plamenik prikazan slikom 24-2b. u tu je svrhu opskrbljen sigurnosnim ventilima za regulaciju tlaka. Zato je glava plamenika katkad učvršćena cijevima od nehrđajućeg čelika.