| Welcome to the Croatian Language Corpus |  |
| home | Riznica | documentation | |
Mirko Božić [2008], Neisplakani (Zora, Zagreb), 437 pp. [word count] [Bozic_Neisplakani].
— Pa razgovaraš sa samim sobom? Moj sinko, kad ćeš stati na zemlju. Ne bulji toliko u te knjige, izludit će te! Ajde spavat, molim te! Ah! Vrata opet zacmilje. Mrak zacari. »Prekinula me je«, pomisli mladić. »A nikad nisam imao ovako kontinuiran solilokvij. Tko zna, dokle bi me doveo? U svakom slučaju volim, što je odgodila posljednicu »Dies irae«, jer sam je već negdje u podsvijesti naslućivao. Dođu tako sati čudnih vrzinih misli, i provrzaju čovjekom kao groznica i oslabe ga. Kasno je. Zaspimo.« III. POGLAVLJE Kao na kakvom grbljivom kalupu rastegnut je na njegovim opuštenim leđima rđasti stari vojnički kaput, a pod kaputom zelena košulja zakopčana pod gušastim vratom. Ruke mu vise kao nekrotične, nabrekle žilama, krune im prstiju odavno zgrčene u oblike šapa. Usađen stupovima nogu u široke nedovezane postoletine, kao u ronilačke olovne težulje, stoji on nepomično do svoje skrušenice, zablehnut drsko razigranim mnoštvom i svečanim obredom, koji se danas na brzinu smunđava, bez ikakvog slovoučenija o braku i dužnostima roditeljskim. Vrljookne mu oči lijeno skakuću sa žišcima onog srebrnog kandila pred Gospinim oltarom i upredaju se u grozdove crvenih, žutih i bijelih žaruljica. Glineno ukugljeno meso, kojim mu je obličje grubo oblijepljeno, skrutnulo se u neodređen smeten smiješak, kao u dimu čudnog balzamskog ugođaja. A ona sjakti u zaboravku žića, ublaženjena časkom pomirenja svih Svetinja i svih Milinja, koja su dosad bila u njoj u strašnom grešnom sukobljavanju. Njene lako sablažnjive poluzatvorene oči nisu više na božjem čeljadetu, već na ženi punoj budućih obeznanjenih tjelopirovanja; ljepota skromna nije im više u onom hinjenom izražaju da se dopadne drugim drûgama u Kristu, već u stidnom blijesku
Mirko Božić [2008], Neisplakani (Zora, Zagreb), 437 pp. [word count] [Bozic_Neisplakani]. |
|||||
