Istodobno ujedinjavanje dviju srpskih prekodrinskih republika daje povod Hrvatima i Muslimanima da napadnu Srbe. Naglašeno je da je referendum proveden 1993., u vezi s ujedinjenjem RSK i Republike Srpske, održan u sasvim drukčijim uvjetima. Zato je odluku o ujedinjenju trebalo donijeti u dogovoru sa SR Jugoslavijom, a brzopleto ujedinjenje dovodi u pitanje mirovni proces, čime rat postaje jedina alternativa. Zato je izražena potpora Beogradu, a kritizirana je nepopustljiva politika bosanskih Srba.

Koordinacioni odbor izjavio je da istočni dio Krajine više neće sudjelovati u provođenju odluke o ujedinjenju RSK s Republikom Srpskom, a to pravo oduzeto je i svim skupštinskim zastupnicima s tog područja, posebno onima iz Srpske radikalne stranke. Ovakva djelatnost Hadžića naišla je na oštru kritiku u Kninu, ali joj je potporu davao smijenjeni premijer Mikelić. On je također smatrao da je brzopleto ujedinjenje RSK i Republike Srpske pogrešno jer za njega ne postoje potrebni uvjeti. Ujedinjene bi bilo moguće isključivo nakon što vodstvo bosanskih Srba prihvati mirovni plan kontaktne skupine. Tada bi SR Jugoslaviji bile ukinute međunarodne gospodarske sankcije i ona bi mogla ući u konfederalni ili federalni odnos s Republikom Srpskom. Ovo bi stvorilo povoljno stanje u kojem bi se RSK mogao osloniti na Jugoslaviju i Republiku Srpsku. Isključivo na taj način, smatrao je Mikelić, moguće je osigurati opstanak Krajine.

Mikelić je smatrao da se i Milan Babić nakon pritiska Šešelja i predstavnika Srpske pravoslavne crkve priklonio Martiću. Kao osobu posebno odgovornu za svoje smjenjivanje, Mikelić je smatrao Karadžića. Mikelić je nastavio djelovati u istočnoj Slavoniji, a potporu su mu davali srbijanski državni mediji. Istodobno je Milan Babić postigao dogovor s Martićem i prihvatio njegov prijedlog da bude novi mandatar vlade. Može se zaključiti da je Babić ovime ostvario svoje političke ambicije i opet, nakon tri i pol godine, došao na jedan od vodećih položaja u RSK. No bila je riječ o pirovoj pobjedi jer su to bili posljednji dani postojanja Krajine. Tek krajem srpnja 1995., na zasjedanju krajinske Skupštine u Topuskom, izabrana je nova vlada nacionalnog jedinstva. Za predsjednika vlade postavljen je Babić. No ova vlada i nije mogla razviti bilo kakvu važniju aktivnost, a sjednica Skupštine na brzinu je prekinuta zbog napada hrvatskih snaga, koje su preko Glamoča i Bosanskog Grahova napredovale prema Kninu. Babić je početkom kolovoza 1995. napustio RSK i otišao u Beograd, gdje je izjavio američkom veleposlaniku u Hrvatskoj Galbraithu da prihvaća Plan Z-4, kako bi se izbjegao hrvatski napad. No ubrzo nakon toga uslijedila je hrvatska vojna akcija Oluja u kojoj su krajinski Srbi doživjeli opći poraz.

Slom RSK dao je Miloševiću i medijima pod njegovim nadzorom dovoljno razloga da za takav tijek događaja optuže Martića i Karadžića, koji su odbijali

Previous page

Next page