NA [2006], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20060515].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 138460 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>15.05.2006</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Jagode uvozimo iz Kine, grožđe iz Srbije</p>
<p>Hrvatskoj treba 613.000 tona voća godišnje, a samo mandarina imamo dovoljno iz vlastite proizvodnje</p>
<p>Pozitivne trendove u sektoru poljoprivredno-prehrambene industrije, koji se nastavljaju i u ovoj godini, pogoršava jedino uvoz voća. Naime, iz vlastite proizvodnje imamo dovoljno samo mandarina, dok jabuka nedostaje 50, a krušaka čak 80 posto.</p>
<p>Frane Ivković, glasnogovornik Hrvatske voćarske zajednice, kaže da se hrvatski voćari moraju okrenuti proizvodnji koju će moći plasirati u inozemstvo, odnosno proizvodnji voća za industrijsku preradu, a ne biti samo koncentrirani na mandarinu i jabuku.</p>
<p>Smatra da je riječ o alternativnim mogućnostima za voćarsku proizvodnju koja time postaje raznovrsnijom, profitabilnijom i dovodi do smanjenja golemog uvoza voća po dampinškim cijenama.</p>
<p>Riječ je o uvozu voća teškom više od 100 milijuna dolara godišnje, koji osjetno »kvari« smanjenje ukupnog poljoprivrednog uvoza. U brojkama, ukupni poljoprivredni uvoz je lani bio veći za samo 11 posto u odnosu na 2004., a u prvom kvartalu ove godine uvoz je bio veći za samo 4,9 posto. Ako se to izrazi u novcu, uvoz je bio veći za manje od 18 milijuna dolara.</p>
<p>Osim južnog voća, koje ne raste u Hrvatskoj i mora se uvoziti, na uvoznoj listi se nalaze jagode i voćni jogurt iz Kine, šljive i grožđe iz Makedonije i SCG-a...</p>
<p>Podsjetimo, Hrvatska je nekad bila značajan izvoznik voća za preradu. Izvozilo se negdje oko 250 milijuna dolara prerađevina od voća, napominje Ivković.</p>
<p>S konzumnim voćem Hrvatska zasad nema što tražiti u Europi jer nemamo kvalitetu. Nismo, naime, dovoljno opremljeni (od hladnjača do zaštitnih mreža od tuče) i nemamo sortiment koji se vani traži.</p>
<p>Stoga Hrvatska mora podići 40.000 hektara novih voćnjaka, čiji bi plodovi nakon prerade u prvom redu bili plasirani za izvoz.</p>
<p>No voćari bez pomoći države, kao što je to u vinogradarstvu i maslinarstvu, teško mogu sami nešto napraviti. Potrebno je više stimulirati i organizirati proizvođače, a država bi trebala dati jamstva za podizanje linija za preradu voća.</p>
<p>Primjerice, trebali bismo više saditi višnju marasku, koja je tipični hrvatski proizvod, koji ne uspijeva nigdje tako dobro kao u zaleđu Zadra. Međutim, trebalo bi je proizvesti 150.000 tona kako bi se mogla izvoziti.</p>
<p>Osim toga, trebalo bi proizvesti oko 1000 tona šljive bistrice te maslina oblica, zatim dunja, breskva, trešanja, oraha, badema itd. Ukupno bi trebalo oko 613.000 tona voća godišnje, koje bi se dijelom prerađivalo te plasiralo u izvoz. U tom bi se slučaju u Hrvatskoj od voćarstva moglo normalno živjeti. Temeljiti voćarstvo samo na konzumnom voću, pogrešno je, odnosno svoju šansu trebamo tražiti u izvozu prerađevina od voća, zaključuje Ivković.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Od Bregane do Splita tri restorana</p>
<p>Na autocesti Bregana - Split nedostaje restorana, hotela, toaleta i auto servisa</p>
<p>Nepunih godinu dana nakon otvaranja jednog od najznačajnijih građevinskih projekta u hrvatskoj povijesti, autoceste Zagreb - Split, Vjesnikovi reporteri provjerili su ponudu uz autocestu pred nadolazeću turističku sezonu. Od graničnog prijelaza Bregana do Dugopolja kod Splita, na dužini od oko 400 kilometara, postoje samo tri restorana, a nema ni jednog hotela. Dva restorana nalaze se na predivnim lokacijama; iznad Skradinskog jezera i na Velebitu iznad Novigradskog mora. I dok odmorište »Krka« iznad Skradinskog jezera izgleda kao luksuzno uređena »hacijenda«, restoran Mataš na odmorištu »Marune« u blizini tunela Sveti Rok sagrađen je od limenih kontejnera! Na odmorištu »Marune« ne nude se domaći specijaliteti, ne može se platiti kreditnim ili debitnim karticama, a »domaća« gastronomska ponuda svodi se na hamburgere.</p>
<p>S pravom se možemo pitati što strane turiste, osim predivnog pogleda na novigradsko more i Velebit, može zadržati na takvom mjestu. S druge strane, odmorište »Krka« izgleda predivno; kamene ograde, odlična domaća gastronomska ponuda i uređeni park. Uvjerljivo najljepše odmorište na »Dalmatini«.</p>
<p> Treći i posljednji restoran nalazi se na odmorištu »Dobra«. To je pravi »a la carte« restoran, koji gostima nudi i domaća jela poput sira i vrhnja, pršuta, gulaša od divljači, čobanca i pašticade. </p>
<p>Prema pričanju osoblja koji rade na kafićima uz benzinske postaje na autocesti, velik broj stranih turista na autocesti raspituje se za hotele. </p>
<p>Mađar Szoltan Gabor na odmorištu »Dobra« u blizini Bosiljeva ispričao nam je da je prošle godine išao na more »Dalmatinom« i želio je zbog umora prespavati negdje uz autocestu, ali nije imao gdje. »Nedostaju vam hoteli uz autocestu za nas koji do Jadrana imamo više od tisuću kilometara vožnje«, rekao je Gabor i pojasnio da je lani silazio s autoceste i jedva pronašao hotel u Josipdolu. Iako je u inozemstvu uobičajeno da se su uz autocestu nalaze hoteli ili barem prenoćišta, u Hrvatskoj (još) to nije praksa.</p>
<p>Sama autocesta je odlična i stalno se uređuje, od košenja trave do obnavljanja asfaltne površine, no nedostaju toaleti na parkiralištima uz autocestu. </p>
<p>Toaleta ima jedino na odmorištima na kojim se nalaze benzinske postaje. Pohvalno je to što sva odmorišta imaju obilježena parkirna mjesta za osobe s invaliditetom. </p>
<p>Benzinske postaje uz autocestu su jako dobro opremljene; u sklopu gotovo svake nalazi se kafić, mjenjačnica, bankomat, mala trgovina i igralište za djecu.</p>
<p>Na žalost, takva slika nije na autocesti od Zagreba do Lipovca. </p>
<p>U restoranu na odmorištu »Lipovljani jug«, primjerice, ne može se platiti nikakvim karticama. </p>
<p>»Čovjek treba imati novaca sa sobom, kartice su za kupovanje perilica za rublje«, odgovor je neljubaznog konobara na pokušaj plaćanja ručka za troje karticama. Ujedno, na tom odmorištu ne postoje ni bankomat ili mjenjačnica, pa možemo samo zamisliti neugodnosti stranih turista koji nisu promijenili svoje valute u kune. </p>
<p>Još jedan minus u ponudi na autocesti je nedostatak servisa za automobile. I dok se, primjerice u Italiji, autoservisi i vulkanizeri nalaze na svakih pedesetak kilometara autoceste, od Lipovca preko Zagreba do Splita na autocesti ne postoji ni jedan.</p>
<p>Čak za najmanje kvarove mora se silaziti s autoceste ili zvati vučnu službu.</p>
<p>Što se tiče sigurnosti, nema nikakvih prigovora, a autocesta je na svjetskoj razini. Sve je odlično označeno, kamere se nalaze u svim tunelima, u kojima ujedno ima radiosignala. Za pohvalu. </p>
<p>Tomislav Tadić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Dnevno nestane 25 kartica!</p>
<p>Tijekom 2005. na prometnicama kojima upravljaju Hrvatske autoceste (HAC) čak je 9019 vozača došlo na naplatnu postaju bez naplatne kartice tvrdeći da su je izgubili. Najviše izgubljenih kartica zabilježeno je tijekom lipnja, srpnja i kolovoza, kada se, tvrde u HAC-u, češće otvaraju prozori vozila odnosno kad se vozači zaustavljaju na odmorištima. Od ukupnog broja izgubljenih kartica, najviše - čak 4416 - HAC je zabilježio na autocesti Zagreb - Lipovac. Na autocesti Zagreb - Split prijavljena je 3871, a na autocesti Zagreb - Goričan 732 izgubljene kartice. Iako je broj od 9019 izgubljenih naplatnih kartica - uzme li se u obzir da je prošle godine tim prometnicama prošlo 29,4 milijuna vozila - zanemariv, ostaje činjenica da u prosjeku svaki dan 25 vozača od početne do završne naplatne kućice izgubi karticu. »Vozači kao razlog najčešće navode da im je kartica upala u otvor za ventilaciju, u otvor za staklo na vratima, da ju je odnio vjetar na parkiralištu ili ju je izgubilo dijete«, tvrde u HAC-u. Čitatelju Vjesnika na povratku iz Zadra dogodio se sličan incident. »Nakon što sam uzeo karticu u Zadru, stavio sam je pokraj pepeljare u automobilu, a kad sam došao u Lučko nisam je mogao pronaći. Vjerojatno je propala u prostor ispod pepeljare. No nakon objašnjenja, ali i pokazivanja službenih papira koji su potvrdili da sam doista bio u Zadru, na naplatnoj postaji su uvažili moje objašnjenje i naplatili mi cestarinu od Zadra«, objašnjava čitatelj. No, što je s drugim vozačima?. Iako bi oprost s jedne strane bio normalan, ali i može biti mač s dvije oštrice za HAC, jer među tim vozačima koji izgube karticu zacijelo ima i onih koji pokušavaju platiti manje nego što bi trebali. Može li se računati na to da će se svim »slatkorječivim« vozačima progledati kroz prste ili je Vjesnikov čitatelj bio iznimka? »Riječ je o iznimci koja se zna dogoditi, ovisno o procjeni zaposlenika na naplatnoj postaji. Procedura je jednostavna i obavlja se prema Pravilniku o obavljanju poslova naplate cestarine - korisniku koji na izlaznu naplatnu postaju dođe bez naplatne kartice naplaćuje se najdulja dionica od mjesta izlaza«, tvrde u HAC-u. Dodaju da je napravljen i softverski dio opreme za naplatu cestarine te taj sustav određuje dionicu autoceste, odnosno cijenu koja će se naplatiti za vozilo bez kartice.</p>
<p>Bojan Terglav</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Od zagrebačkih otpadnih ulja godišnje može voziti 80 autobusa </p>
<p>U jedinom pogonu za proizvodnju biodizela u Hrvatskoj u Ozlju danas počinje proizvodnja, a biodizel će se izvoziti u Austriju i Italiju</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Zemlje članice Europske unije do 2020. trebaju 20 posto tradicionalnih goriva u prometu zamijeniti biogorivima, a to je obveza i za zemlje kandidate za prijam u EU, među kojima je i Hrvatska. Vladinom Uredbom o kakvoći biogoriva i Hrvatska si je zadala cilj da do kraja 2010. rabi 5,75 posto biogoriva u ukupnoj potrošnji goriva. U Hrvatskoj je zasad samo jedan pogon za proizvodnju biodizela, u Ozlju, kapaciteta 30.000 tona. Vlasnik pogona Vlado Rožić Hini je rekao da u ponedjeljak počinje proizvodnja te da će biodizel izvoziti u Austriju i Italiju. Biodizel se dobiva od otpadnoga jestivog ulja, ulja dobivena od uljarica i od životinjskih masti. Važno je što se dobiva od otpadnih jestivih ulja koja nastaju u pripremi hrane u hotelima, ugostiteljstvu, kućanstvima. Ulja inače završavaju u kanalizaciji, a njihovim skupljanjem uštedjelo bi se na pročišćavanju otpadnih voda. Biogorivo zamjenjuje fosilna goriva i smanjuje nastanak stakleničkog plina ugljičnog dioksida. Zagrebačka tvrtka »Ekonerg« - Institut za energetiku i zaštitu okoliša provodi projekt »Uvođenje biodizela u javni gradski prijevoz grada Zagreba«, rekla je voditeljica projekta Snježana Fijan-Parlov. Studija izvodljivosti bit će završena potkraj svibnja. Istraživanja pokazuju da Zagreb na godinu »proizvede« više od 1,4 milijuna litara otpadnoga jestivog ulja samo iz hotela, restorana i ostalih poslovnih subjekata te oko 1,6 milijuna iz kućanstava. Količina biodizela proizvedena od tog otpadnog ulja dostatna je za vožnju 80 gradskih autobusa cijele godine. Ostatak ulja potrebna za biodizel dobivao bi se od uljane repice, a za njezin uzgoj velike su mogućnosti u Sisačko-moslavačkoj, Zagrebačkoj i ostalim županijama. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić rekao Hini da čeka rezultate Studije, pa će tada reći hoće li ZET-ovi autobusi prijeći na biodizel. Direktor zagrebačkog Holdinga Slobodan Ljubičić kaže da podupire uvođenje biodizela. Zamjenica županice Sisačko-moslavačka županije Marijana Petir (HSS) izjavila je da bi sva ulja, dok se ne sagradi pogon u Županiji, otkupljivao vlasnik pogona u Ozlju, podsjetivši da je sa Zagrebom dogovorena suradnja. Osim preradbe svojih otpadnih jestivih ulja, Županija je spremna proizvoditi i uljanu repicu. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Filipovićeva smjena je logičan potez</p>
<p>Posljednjih dana zove me mnogo ljudi koji su razočarani HSS-om. Ako pokrenemo drugu političku opciju, siguran sam da će biti daleko jača no što je ovakav HSS, poručuje Filipović</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> - »Ponovljene izbore u Dubrovačko-neretvanskoj županiji Povjerenstvo je ocijenilo nepotpunima i ispod su onog što smo očekivali. Kako je Filipović vodio kampanju, smatramo ga najodgovornijim, a s obzirom na postignute rezultate logično je da smo ga smijenili. Umjesto da je radio na sanaciji stanja, jer je HSS dobio manje glasova od ukupnog broja članova u toj županiji, on je krenuo s isključivanjem onih koji su upozoravali da će se to i dogoditi«.</p>
<p> Rekao je to u nedjelju na konferenciji za novinare Josip Friščić, predsjednik HSS-a, komentirajući smjenu čelnika HSS-a u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. HSS je imenovao povjerenika koji je krenuo sanirati stanje, dodao je Friščić, dok je Filipović krenuo s nepodobnostima, zbog čega je povjerenik predložio njegovo isključenje, o čemu će vodstvo stranke donijeti konačnu odluku.</p>
<p>Odluku o Filipovićevu isključenju zbog narušavanja ugleda stranke njegovim medijskim istupima potpisao je Astrit Stermasi, povjerenik HSS-ove županijske organizacije, koji je kazao da se takvo ponašanje više nije moglo tolerirati. </p>
<p>Komentirajući odluku o isključenju iz stranke, Marinko Filipović ističe kako je žalosno da HSS svojim članovima sudi zbog »verbalnog delikta«. </p>
<p>»Po stranačkom Statutu, na tu odluku u roku 15 dana imam pravo na žalbu. Do tada povjerenik ne može preuzeti ingerencije predsjednika i predsjedništva županijske organizacije, i ta odluka nije pravomoćna. No njima se jako žuri da me se riješe, jer govorim ono što mislim i što je za njih najgore, govorim istinu. Ova stranka danas nije HSS po Radićevim načelima koju sam stvarao, nego je produljena ruka HDZ-a, a to je, da budemo iskreni, bio i prije. I Tomčić je bio produljena HDZ-ova ruka, a kada se otrgnuo potpisao si je 'smrtnu presudu'«, ističe Marinko Filipović, koji nije želio ni potvrditi niti demantirati da zajedno s drugim HSS-ovcima osniva novu stranku. </p>
<p>»Posljednjih dana zove me mnogo ljudi koji su razočarani onim što se danas radi u HSS-u. Ako pokrenemo tu drugu političku opciju, siguran sam da će biti daleko jača no što je ovakav HSS!«, poručuje Filipović.</p>
<p>Ognjen GvozdenovićAnton Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Rijeka će graditi »lebdeću željeznicu«</p>
<p>RIJEKA</p>
<p> – »Lebdeća gradska željeznica« trenutačno je tek futuristički projekt koji bi, vrlo lako, u Rijeci mogao zaživjeti već u idućih desetak godina. Dakako, bude li za to dovoljno političke volje.</p>
<p>Potporu će mu dati i hrvatska vlada, što je potkraj protekloga tjedna koordinatoru projektnog tima Veleučilišta u Rijeci dr. Ivanu Milošu potvrdio i ministar mora, prometa i razvitka Božidar Kalmeta. O integraciji morskoga, zračnoga i kopnenoga transportnog prometa, u organizaciji čelnika riječke Hrvatske narodne strane Đanija Poropata, na tradiconalnoj kavi s građanima govorio je dr. Miloš. Polazeći od činjenice da su parkiranje i svakodnevne prometne gužve u Rijeci sve veći problem, riječki su stručnjaci u suradnji s američkim partnerom AMT (American Maglev Tehnology) izradili projekt Elektromagnetskoga prometnog sustava, po uzoru na već realizirani u Šangaju i Dubaiju, te isti kakav se gradi u Münchenu. </p>
<p>Trasa za »lebdeću željeznicu« gradi se uz postojeće prometnice, na stupovima visokim deset metara, gdje se vlak postavlja dizalicama. Sve potrebno za trasu od Medveje do riječke zrakoplovne luke na Krku proizvodilo bi se u domaćim tvrtkama u Slavonskom Brodu, Zagrebu i Varaždinu. Javni radovi ne bi usporavali ili na bilo koji način otežavali redoviti promet u Rijeci. Dosadašnja iskustva pokazuju da je za montažu jednoga kilometra takve trase potrebno 38 dana. Postaje bi bile u razmacima od 500 metara do kilometra. Glavna gradska postaja u Rijeci bila bi smještena u povijesnim lučkim skladištima, gdje bi se nalazile i banke, mjenjačnice i svi drugi potrebni sadržaji. </p>
<p>»Lebdeći vlak«, kojim se upravlja iz jednog centra, nema vozača, ali zadovoljava sve međunarodne sigurnosne standarde. Vlak ne dodiruje čvrsto tlo. Za 2/3 lakši je od klasičnog s istim brojem putnika. Unutar grada kreće se brzinom od 80 km/h, a izvan grada 280 km/h i tada ima autoindukciju, što znači da sam proizvodi pogonsko gorivo. Za kretanje po gradu mora ima posebne baterije. Tek kad su Amerikanci obavili sva testiranja i vlak na magnetskom polju prihvatili kao nacionalno rješenje, hrvatski su stručnjaci izračunali da bi se ozbiljna nesreća mogla dogoditi svakih 11.000 godina. Projekcije govore da bi za realizaciju te ideje trebalo osigurati oko 270 milijuna dolara, osim snabdijevanja energijom, što bi se posebno financiralo.</p>
<p>Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="7">
<p>A sad nogomet!</p>
<p>MARIN ŠAREC</p>
<p>Stjecajem okolnosti posljednja utakmica Hrvatskog nogometnog prvenstva, ona između Dinama i Hajduka, bila je svojevrsni »fini prijelaz« između HNL-a i Svjetskog nogometnog prvenstva. Dobro, ne baš sasvim fini jer se za to pobrinuo Dinamov izvršni dopredsjednik Zdravko Mamić komentirajući na Hrvatskoj televiziji prostačkim riječima popis igrača izbornika Zlatka Kranjčara za SP u Njemačkoj.</p>
<p>Bilo kako bilo, maksimirskim se derbijem na nekoliko mjeseci opraštamo od domaćeg nogometa i okrećemo se nastupu naše reprezentacije u Njemačkoj. Osim što ćemo tamo nesumnjivo gledati neki drugi nogomet, biti ćemo pošteđeni komentara sličnih (ne)spomenutom Mamićevom. Bude li, dakako, u hrvatskim medijima dovoljno pameti da se potreba za »živom riječju« ne zadovoljavaju guranjem mikrofona i diktafona pod nos razno-raznim »mamićima« koji će jedva dočekati takvu prigodu.</p>
<p>Ukratko, zaboravimo do daljnjega HNL uživajmo u nogometu!</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Odlučni Friščić</p>
<p>DUBRAVKO GRAKALIĆ</p>
<p>U HSS-u su zapuhali novi vjetrovi. Od kako je na dužnost stranačkog predsjednika izabran iskusni, ali većini biračkog tijela još nepoznati Josip Friščić, promijenjen je način upravljanja tom strankom. Posljednji primjer – isključenje iz HSS-a Marinka Filipovića – pokazuje kako Friščić i sadašnje predsjedništvo HSS nemaju namjeru ulagivati se stranačkim svetim kravama, nego pronaći ljude što će provoditi aktualnu stranačku politiku.</p>
<p> Kako se čuje iz HSS-a, Marinko Filipović nije jedini koji je snosio posljedice svojih posljednjih neuspjeha. Konkretno, Filipović je, kao dugovječni lider HSS-a u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, odgovoran za slabi plasman na izvanrednim lokalnim izborima, a zamjerili su mu također posljednje intervjue, u kojima je tvrdio kako se HSS-om vlada u središnjicama drugih stranaka. Tako je kao glavni razlog udaljavanja Filipovića iz HSS-a navedeno – nanošenje štete ugledu stranke. </p>
<p> Filipović nije jedini čija je politička svijeća dogorjela do kraja. U HSS-u su promijenili dosta ljudi koji su smatrani nedodirljivima. Na red su došli, očekivano, suradnici bivšeg predsjednika Zlatka Tomčića, kao i drugi lokalni stranački čelnici, čiji rad, po ocjeni sadašnjeg vodstva nije pružao dostojnu perspektivu. U Zagrebu, gdje HSS već godinama loše kotira, upravo su u tijeku velike promjene vodstva gradske organizacije.</p>
<p> Otišao je s položaja i dugogodišnji stranački tajnik Mirko Dreta, kojeg je Tomčić doveo još iz „Novogradnje“, te neki drugi bliski partneri bivšeg predsjednika. To znači da promjene u HSS-u nipošto nisu „kozmetičke“, te da je riječ bitnim promjenama u stranačkoj strukturi. </p>
<p> Sve to pokazuje kako predsjednik Josip Friščić pokazuje odlučnost kakvu njegov prethodnik, Tomčić, nipošto nije imao. U tom smislu, posebno je zanimljiv pokušaj Zlatka Tomčića da se vrati na scenu. Iako je prije nekoliko mjeseci, gotovo demonstrativno, zamrznuo saborski mandat, od rujna će ga odmrznuti i, navodno, pokrenuti svoju stranku. U tome će, kažu kuloari, sudjelovati njegovi suradnici iz HSS-a, koje je novo vodstvo u toj stranci marginaliziralo, ili, kao Filipovića, izbacilo.</p>
<p> Očito, formiranje Tomčićeva seljačkog bloka – koje najavljuju uglavnom kuloari SDP-a – trebalo bi prerasti u ozbiljniju opoziciju Friščićevom HSS-u i konkurirati mu kod birača. Posljednji Tomčićevi izborni rezultati pokazuju, ipak, njegov realni rejting kod birača, tako da se o ozbiljnijoj prijetnji interesima HSS-a ne može govoriti.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Baština i mediji</p>
<p>Stradavaju li spomenici kulture i zbog nezainteresiranosti medija za njihovu sudbinu? </p>
<p>VESNA KUSIN </p>
<p>Jesu li mediji nezainteresirani za spomenike kulture, kulturna dobra, spomeničku baštinu, kulturno vlasništvo, povijesne spomenike, kulturnu baštinu? Da ne bude zbrke, svi ti nazivi koriste se za hrvatsko kulturno naslijeđe koje ima spomenička svojstva, a koje se Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara definira pojmom "kulturno dobro"! Zašto pitanje o nezainteresiranosti medija za probleme baštine? Ono je istaknuto na nedavno održanom 2. kongresu hrvatskih povjesničara umjetnosti koji su velik dio svoje pozornosti posvetili upravo spomenicima kulture, njihovoj zaštiti i ulozi konzervatora odnosno službe zaštite spomenika u njihovom očuvanju. Pa iako, evidentno, u toj službi postoje brojni problemi - od pomanjkanja kadra (na broj spomenika), njegove neravnomjerne strukture (prevladavaju arhitekti), nedovoljnog specijalističkog usavršavanja te "preobrazbe" konzervatora praktičara u konzervatore administrativce koji se bave uglavnom preregistracijom spomenika kulture u kulturna dobra, što propisuje Zakon (ne sustižući zadane rokove zbog nedovoljne ekipiranosti), istaknuta je nezainteresiranost medija kao jedan od važnih faktora u očuvanju spomenika kulture.</p>
<p> Htjelo se, naime, istaknuti da mediji, koji danas kreiraju svekoliku društvenu scenu (što zapravo znači da primarno ne izvješćuju o zbivanjima nego ih provociraju ili stvaraju vlastitom medijskom kampanjom), nisu našli u baštini dovoljno izazovni "medij" koji bi mogli tržišno unosno eksploatirati na skandalozno profiliranoj javnoj sceni zaokupljenoj ponajprije politikom, pa gospodarstvom, ali više kriminalom, pretvorbom i drugim sličnim "atraktivnim" temama. Istina je da je većina medija, pogotovo tiskovnih, svedena na crnu kroniku koja se pod različitim egidama provlači od prvih do posljednjih stranica novina. Ali zašto u tom nizu nema i baštine kad je ona nemilosrdno napadnuta iz različitih interesa? To još uvijek nije dovoljno ekscesno da bi privuklo pažnju medija, javnosti i odgovornih! No, da li je to baš tako? I koliko su oni koji skrbe o zaštiti kulturnih dobara javno upozoravali na ekscese? </p>
<p> Tek su pojedini konzervatori bili spremni javno obznaniti alarmantne situacije i isto se tako, uz pomoć medija, javno boriti za kulturno dobro. Većina ih je bila spremna, iz nekoga straha za vlastiti opstanak, odšutjeti i onda kada su mediji krenuli u bitku za spašavanje spomenika. Prisjetiti se samo treba Medvedgrada! Pred političkom odlukom ustuknuli su mnogi "stručnjaci" pa su pojedinci iz redova konzervatora, unatoč snažnoj medijskoj borbi za taj srednjovjekovni spomenik, ostali poraženi. Slična se stvar ponovila s maksimirskim stadionom, spomenikom moderne arhitekture. Još je neizvjesno hoće li jednako tako biti tretiran i neboder na Jelačićevu trgu? Nije li u svim tim slučajevima zakazala upravo služba zaštite? Ne snose li tu odgovornost upravo konzervatori koji su se nekoć znali oprijeti javno i snažno takvim odlukama te bar pred strukom ostati čisti? Tada je na okrivljeničkoj klupi ostajala tek politička odluka. Naravno, za sam spomenik, kad je već uništen, to je potpuno svejedno. Ali konzervatori moraju ostati na braniku baštine, po svaku cijenu. Uz to će sigurno uvijek imati i podršku medija, pogotovo kad je riječ o ekstremno ekscesnim situacijama kojih nikada ne manjka. Što ih više bude u takozvanim "crnim kronikama" to će ih više biti i spašeno. A na taj će se način više razvijati i senzibilitet javnoga mnijenja za kulturno naslijeđe koje tek povremeno, zbog različitih dnevno-političkih potreba, postaje zastavom identiteta.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="10">
<p>Izbacivanje nije rješenje</p>
<p>Gdje je i kakva je budućnost čovjeka 21. stoljeća bez dobrog obrazovanja i zanimanja?</p>
<p>ZVONIMIR KOTORAC</p>
<p>Polovicom prošlog stoljeća, kao i mnogu djecu iz socijalno ugroženih obitelji, roditelji su me u Industrijsku školu »Prvomajska«, danas Industrijsku strojarsku školu, upisivali u »zanat«. Među nama je bilo učenika koje su učitelji i majstori nazivali »problematičnima«, ali nitko nije bio izbačen iz škole i prepušten ulici. Bilo je to drugo vrijeme, iako smo i mi izostajali s nastave, ometali rad, skupljali loše ocjene i - završili obrazovanje. Uporniji su u teškim uvjetima nastavili obrazovanje, ali većina se cijeli život bavila onim što je izučila, kao vrsni majstori.</p>
<p>Pedesetak godina kasnije, u povodu izbacivanja 16 učenika iz Industrijske strojarske škole u Zagrebu, koju pohađa 509 učenika a od 83 zaposlena s učenicima radi 35 nastavnika i 25 stručnih učitelja, pedagog i ravnatelj, izrečene su dvije ozbiljne konstatacije. Jedna je »pedagoška«, i govori da su izbačeni učenici imali mnogo neopravdanih sati, ometali su nastavu i prijetili nastavnicima, a druga »pravne« naravi - jedan je član školskog odbora ustvrdio da je glasovanje bilo nezakonito jer odbor nije poštivao proceduru.</p>
<p>Gdje je i kakva je budućnost čovjeka 21. stoljeća bez dobrog obrazovanja i zanimanja? Šesnaest mladih života bez perspektive! Pitaju li se pedagoški djelatnici što je uzrok takvom stanju? Svi suvremeni problemi škole ili dvojbe, krizne situacije opterećene pritiscima, kao što je opisana, nije moguće riješiti uobičajenim pristupima ili izbacivanjem učenika iz škole. Kako održati nadzor u školi, a pritom učenicima dati slobodu i najbolji odgoj i obrazovanje koji su im potrebni, pitanje je filozofije kvalitetne škole i angažiranih učitelja koji stječu nova znanja. Kako se radovati svakodnevnom poslu s učenicima, kako ih motivirati da rade više i bolje, često je pitanje bez valjanog odgovora.</p>
<p>Kako napredovati na svim razinama učenja i odnosa u školi, kada i učenici i nastavnici i roditelji imaju egzistencijalnih briga. Učitelji koji se bore sa svakodnevnim izazovima otežanog rada, neopravdanim izostancima i lošim ocjenama, bez pomoći struke ne snalaze se uvijek u novoj situaciji i događa se da odustanu od pedagogije. Unatoč svemu, većina zaposlenih u školama još uvijek ima daleko više potencijalnih sposobnosti, zdrave kreativnosti, pedagoške nadarenosti, samoinicijative, snalažljivosti i odgovornosti nego što im to današnja situacija dopušta i priznaje. Tako jest. Međutim, nitko nije niti može biti iznad ljudskih i pedagoških načela u radu s učenicima. Učitelji ne mogu pogaziti pedagogiju koju primjenjuju na djecu, oni mogu pogaziti samo sebe u odnosu na pedagogiju i djecu s kojom rade. </p>
<p>Izbacivanje 16 učenika iz škole je loš primjer i govori, među ostalim, o tome kako je krajnje vrijeme za stručni iskorak u kategorizaciji učitelja-praktičara s obzirom na dokazanu učinkovitost u odgojno-obrazovnom radu s učenicima i suradnju s roditeljima. O stručnom napredovanju učitelja, a potom i o mogućnosti ostvarenja njihovih osobnih, društvenih, poslovnih, financijskih, komunikacijskih i obiteljskih ciljeva, ovisit će i napredak školskog sustava, o kojem pak ovisi budućnost ove zemlje. Da bi se moglo predavati u školi, tj. odgajati i obrazovati djecu, učitelji će morati svake četiri godine obnavljati licencu, što je dobra vijest za učenike. Glavni uvjet za obnovu licence, kako predviđa i na čemu kvalitetnu i proeuropsku školu osmišljeno gradi resorno Ministarstvo, bit će redovito stručno usavršavanje u najširem značenju riječi; od obaveznog sudjelovanja na stručnim skupovima do vođenja radionica pred stručno, osobno i socijalno kompetentnim stručnjacima. Tako već jest i tako će biti.</p>
<p>Autor je doktorirao specijalnu pedagogiju na Karlovom sveučilištu u Pragu</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Živjeli su čovjekoljublje i bogoljublje</p>
<p>Dr. Jure Juras i don Branko Sbutega zemaljsko su prebivalište napustili u jednom trodnevlju. Obojici je život bio let iznad ideoloških, religijskih, nacionalnih, provincijalnih matrica</p>
<p>JURE GABRIĆ</p>
<p>Kažu da je najteže pisati i govoriti o čovjeku koji je ostavio loš životni trag, jer o mrtvima treba zboriti sve najbolje, a onda nam ostane šutnja ili izostanak istine. No, nije odveć lako zboriti ni o onima koji su ostavili osebujan trag, trag što govori riječima, bojama, zvucima i vidicima dobra i ljepote, vjere i ljubavi, istine i slobode, mudrosti i pravednosti, čovjekoljublja i bogoljublja... i svega što muku svagdašnjice čini smislenijom. </p>
<p>No, htjeli mi to ili ne, dužni smo o takvim ljudima govoriti, ne toliko radi njih samih, jer njihova lađa plovi nebeskim morima, naši vjetrovi ju ne dodiruju, nego ponajprije zbog nas i radi nas, radi pruga koje naše lađe plove po moru života. Njihovim otplovljavanjem ostala je praznina na pučini svagdašnjice, praznine čeznu da budu popunjene, ali ne bilo čime, već onim što sliku svijeta i življenja čini dojmljivom i pamtljivom. Zato nam treba prisjećaj i zaživljaj riječi i djela, osmijeha i slutnji, onih koji su donedavna prazninu popunjavali i tako zajednički nam životni mozaik uljepšavali.</p>
<p>Slučaj ili neslučaj je htio da su zemaljsko prebivalište napustili u jednom trodnevlju; 25. travnja dr. Jure Juras, a 27. travnja don Branko Sbutega. S Jurom sam dugo prijateljevao, a don Branka sam prigodno upoznao, kad je na moj poziv, sutradan, stigao iz Padove, da se (tijekom 1992.) svojom nazočnošću i riječju pridruži onima koji su, u vremenu ratnih nevolja, bili znak i glas vjere i nade da se zlo nametnutog rata može pobijediti žrtvom za pravdu, istinu i slobodu.</p>
<p>Osim što ih je povezao smrtni čas, imali su i drugih poveznica. Bili su glasnici istine, pravednosti i slobode, pa i po cijenu osobnog stradalništva. Bili su to i u vrijeme jednoumlja, kada se pravo na osobnost i stav o društvenim i državnim pitanjima skupo naplaćivalo.</p>
<p>Jedan i drugi su studirali medicinu (Jure je i diplomirao), ali su im znanstveni i životni interesi bili mnogo širi (teologija, filozofija, socijalna pravda, kultura u najširem smislu...). Za jednog i drugog život je bio let iznad ideoloških, religijskih, nacionalnih, provincijalnih, animalnih i trivijalnih granica i matrica. Rođenjem su upili nebeske i morske plavetni i širine. Jure u Splitu a don Branko u Boki Kotorskoj, a imali su i bogatu obiteljsku i mediteransku kulturnu baštinu. Za mnoga životna i svjetska putovanja draža im je bila osobna arka, nego bilo koja jet set marka. Zagledani u Nebo čvrsto su stajali na putovima i staništima životnih realnosti, s pogledom na Onoga koji nas je pohodio »da svi imaju život u izobilju«. Izobilje su tražili u svemu što je čovjeka činilo čovječnijim i bogolikijim, pa i onda kada su ih smatrali čudacima i zanesenjacima.</p>
<p>Od onoga što su živjeli, proživjeli i doživjeli svesrdno su i drugima darivali, možda nekad nismo bili ni svjesni vrijednosti darova, pa nam ni uzdarje nije bilo primjereno. No, odlaskom oni nisu odnijeli i sve darove, a po crti vjere i transcendencije mogu nas darivati i iz novog prebivališta. Stoga je trenutak da zavirimo u njihove odživljene darovnice, one zapisane i nezapisane, rečene i nedorečene, orisane toplinom pogleda i slutnjom bdijućega uma, u suglasjima i prijeporima, ali uvijek i svagda u iskrenosti, dobronamjernosti i respektu sugovornika.</p>
<p>U njima i po njima ljubav i pravda, istina i sloboda, bogoljublje i čovjekoljublje, išli su pod ruku. Njihovo domoljublje nije bilo pod hipotekom isključivosti nacionalizma i fetišizma, osobnim primjerom su spajali nacionalno i internacionalno, sve po mjeri čovjeka i njegova zajedništava.</p>
<p>Imali su mnogo poznanika i prijatelja, čak istog imena i prezimena, a malobrojni neprijatelji su porađani tamo gdje nije bilo spremnosti da ih se ozbiljnije upozna i istina dozna, tamo gdje se za potrebe dnevne politike htjela obezvrijediti njihova neupitna humanost i civilizacijska tolerantnost.</p>
<p>Neshvaćenost, pa i nedobronamjernost, uže i šire okoline, smatrali su legitimnim pravom na različitost i drugotnost stavova i interesa, nastojeći razumjeti i opravdati sve do granice mogućeg, bez zlopamćenja i osvetoljubljivosti. Nisu im bile strane ni ljudske mane i slabosti. Don Branko je o nekima i javno govorio (npr. pušenju), a Jure mi je u jednom od zadnjih razgovora priznao svoju slabu stranu, koja se očitovala u interesu za mnoga zbivanja, zbog čega nije dovršio dosta onoga što je započeo. To je samo potvrda da su i kod njih mnoge vrline bile praćene ponekim manama. No, to ne umanjuje sjaj i toplinu njihovih životnih dragulja i stoga ih ne prepustimo zaboravu, jer nas zaborav može osiromašiti za ljepotu i dobrotu koju su nam življenjem namrli dr. Jure Juras i don Branko Sbutega.</p>
<p>Autor je politolog i publicist iz Zagreba</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Strah od promjena</p>
<p>Relativno kasno, HTV gledateljstvu nudi emisiju Otvoreno koja progovara o aktualnim problemima. Iako najčešće nema zaključka, vrijednost emisije je u dvojbama koje otvara. Tako se progovorilo i o (ne)opravdanosti provođenja nacionalnih ispita u prvome razredu gimnazije. Opravdanost su branili predstavnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, a primjedbe su imali ravnatelji - predstavnici škola, u čijemu je prvom planu bila Ljilja Vokić, nekad ministrica, danas ravnateljica. Emisija je ponudila i popratne, manje vidljive dvojbe. Prema stavovima gospođe Vokić i baš svih koji su se telefonski javili, u našem odgoju i obrazovanju reforme nisu provedive. Otpor je najveći u prosvjetnih radnika, koji bi trebali vapiti za njima. Emisija je pokazala da je strah od reformi velik, sadašnji se sustav smatra tako dobrim da bi bilo koja promjena bila štetna. Razlog bježanja od reformi jest i zadržavanje učiteljske nedodirljivosti. Upravo je takvo stanje velik razlog za reforme. Kad bi otvorenost između učenika i učitelja bila iskrena, blogovi ne bi bili prepuni neumjesnih sadržaja, a učitelji bi bili sigurniji u ono što učenici misle.</p>
<p>Ako se i prema nacionalnim ispitima i načinu njihove provedbe ima odbojan stav, kakav se otpor može očekivati kad Ministarstvo krene u pravu reformu?</p>
<p>Kazimir MikićŽupanja</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Što uopće kupujemo</p>
<p>Zašto se, tek kad nešto dospije u medije, krene provjeravati o čemu je riječ? Nakon vijesti o sumnji da se mlijeko, uvezeno iz BiH, pripravlja od mlijeka u prahu, ministar poljoprivrede kaže da se traži potvrda o porijeklu mlijeka i da je ono poslano na analizu u inozemstvo. Kako se to mlijeko uopće našlo na tržištu ako već nije analizirano?</p>
<p>Opet je, znači, riječ o obmanjivanju potrošača, a netko zgrće novac. Ako spomenuto mlijeko nije deklarirano kao mlijeko u prahu, svi koji su ga kupili kao »pravo« zapravo su prevareni. Kao potrošači, nemamo nikakvog utjecaja na to što nam se nudi u trgovinama. Moramo vjerovati institucijama koje bi trebale provjeriti sve ono što mi kupujemo. Ali unaprijed, a ne naknadno!</p>
<p>Ema RadićKarlovac</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="14">
<p>Jarunu nedostaje dvadeset spasilaca </p>
<p>RŠC Jarun poziva dobre plivače da u četvrtak u 17 sati dođu na bazen u Utrini gdje će se provjeravati mogu li raditi kao spasioci</p>
<p>Uvježbavajući nove spasioce, Rekreacijski športski centar Jarun sprema se za dolazeću kupališnu sezonu. U subotu i nedjelju na plaži Velikog jezera, dvadesetak djevojaka i mladića vježbalo je izvlačenje utopljenika. Toplo vrijeme i plivački kombinezoni olakšali su im plivanje u još hladnoj vodi. »Ajde, ajde. Brže je izvuci iz vode. Znaš kako to treba napraviti«, vikala je voditeljica Spasilačke službe Jaruna, Lovorka Šimunec, na vježbenicu koja je iz Jaruna izvlačila »utopljenicu«. </p>
<p> Lovorka Šimunec je i instruktorica Crvenog križa. »Provjeravam fizičku spremu kandidata i učim ih reanimaciji te kako pomoći žrtvi utapanja«, kaže voditeljica spasilaca. Kandidate ovoga tjedna čeka još konačni test, koji će odlučiti hoće li moći raditi kao spasioci na Jarunu. </p>
<p>»Nadam se da ću proći. Voljela bih paziti na živote kupača«, kaže studentica Kineziološkog fakulteta, Sanja Cvitić iz Rovinja. »Novac nam je u drugom planu«, nadovezala se njena kolegica, također studentica toga fakulteta, Lana Valutaković, iz Zagreba.</p>
<p> Lovorka Šimunec kaže da Jarunu nedostaje još dvadesetak spasilaca. Prošle kupališne sezone bilo ih je šezdeset. Voditeljica spasilačke službe poziva zato zainteresirane građane, koji su dobri plivači, da u četvrtak u 17 sati dođu na bazen u Utrini gdje će provjeravati mogu li raditi kao spasioci na Jarunu. </p>
<p>Glasnogovornica Jaruna, Nika Kukrika, kaže da će 19. svibnja istaknuti pet Plavih zastava, koje imaju plaže na Malom i Velikom jezeru, Otoku Univerzijade i Otoku Trešnjevka. Plave zastave znače da te plaže imaju organiziranu spasilačku službu, hitnu pomoć, zahode, ugostiteljske objekte i službu koja kontrolira čistoću vode. </p>
<p>Voda Jaruna ocijenjena je kao dobra za kupanje. »Kupališnu sezonu trebali bi službeno otvoriti krajem ovog mjeseca. No, ako vrijeme bude hladno i ružno, otvaranje bi moglo kasniti«, kaže Nika Kukrika.</p>
<p> Uz uvježbavanje spasilaca, djelatnici RŠC-a Jaruna uređuju i pješčana igrališta za rukomet i odbojku, kako bi Jarun dočekao novu kupališnu sezonu spreman za građane.</p>
<p>Tomislav Marinović</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Klinci vozili »kao veliki«</p>
<p>Organizatori se žale što nije došlo više roditelja koji bi tako pokazali zanimanje za svoje dijete u prometu, a obnovili bi i svoja vozačka znanja </p>
<p>Na prometnom poligonu Osnovne škole Lovre pl. Matačića okupili su se u subotu brojni zagrebački osnovnoškolci - biciklisti. Povod su bila dva natjecanja koja je organizirao Odjel za sigurnost cestovnog prometa Policijske uprave zagrebačke – 9. natjecanje školskih prometnih jedinica te 14. natjecanje »Sigurno u prometu«. </p>
<p>Dok se u pismenom dijelu obaju natjecanja provjeravalo poznavanje znakova i prometnih propisa, u praktičnom dijelu bilo je razlika. U jednom se, naime, provjeravala vožnja sukladno prometnim pravilima, a u drugom se bodovala spretnost i vještina natjecatelja.</p>
<p>»Ovakvim natjecanjima djeca stječu nužna prometna znanja«, objasnio je Viktor Forijan iz PUZ-a, koji je ujedno bio i voditelj natjecanja. Dodao je da se time škole potiču da osnivaju školske prometne jedinice, u kojima učenici pomažu nadgledati sigurnost prometa. Zasad ih ima samo svaka peta zagrebačka škola.</p>
<p>Natjecanje je, u ime Grada, otvorio načelnik Odjela za promet Stipan Matoš. »Važnost ovog natjecanja je u tome što će znanje o prometu ostati djeci za život, ali i pomoći im u prepoznavanju svakodnevnih opasnosti na cestama«, rekao je Matoš. Pomalo je, ipak, razočaran što većinu djece nisu dopratili roditelji, koji bi za probleme djece u prometu trebali pokazati veće zanimanje, a usput bi obnovili i neka svoja vozačka znanja.</p>
<p>Suci natjecanja bili su brojni policajci i pripadnici prometne mladeži. Jedan od njih objasnio je da se provjera poznavanja prometnih propisa na poligonu ne ocjenjuje prema brzini kojom biciklisti prolaze zadanu rutu, već prema poštivanju propisa, znakova, semafora i pješaka. Dodao je da su najčešće greške bile one koje učestalo ponavljaju i odrasli vozači, a to su zaboravljanje davanja signala za skretanje i nepoštivanje pravila kružnoga toka.</p>
<p>U natjecanju »Sigurno u prometu« natjecalo se 12 škola, a pobijedili su Anamarija Rupčić, Kristina Ferenčak, Josip Kempelja i Ivan Bobić. </p>
<p>Za nagradu su dobili medalje i biciklističke kacige. Oni će tvoriti ekipu, koja će u lipnju u Biogradu zastupati Zagreb na državnom natjecanju.</p>
<p>U natjecanju školskih prometnih jedinica natjecale su se, pak, 22 škole, a četvero članova pobjedničke ekipe iz Osnovne škole Malešnica dobilo je pehar, medalje i nove bicikle.</p>
<p> Njihova voditeljica i profesorica Marica Antić bila je presretna. Rekla je da je trebalo uložiti mnogo rada i zainteresirati učenike za promet. </p>
<p>Lovro Ćuk, učenik iz pobjedničke ekipe, dodao je: »Otac mi se bavi prometnom strukom tako da krećem njegovim stopama, a samo natjecanje bilo je lagano i izvrsno organizirano«.</p>
<p>Igor Weidlich</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Snjeguljice i Trnoružice u Maksimiru</p>
<p>Maksimirom su ove nedjelje vladale princeze, vile, Snjeguljice, Trnoružice i ostali likovi iz najpoznatijih bajki. Drugu godinu za redom na Vidikovcu je, u suradnji s časopisima Princeza i Disney, održan proljetni Bal princeza koji je organizirao Egmont, najveći europski izdavač knjiga za djecu.</p>
<p> Na vrtnoj zabavi koju je vodila Ivana Plechinger, sudjelovalo je petstotinjak malih princeza koje su imale priliku naučiti dvorske plesove. A da bi se osjećale kao prave princeze, na ulazu u Maksimir dočekala ih je kraljevska kočija koja ih je odvezla do Vidikovca, gdje se odvijao cijeli program. </p>
<p>Djevojčice su sudjelovale u kvizu znanja u kojemu im je Ivana Plechinger postavljala pitanja iz Disneyjevih bajki. One koje se nisu željele natjecati, vrijeme su provodile u šatoru, gdje su uz pomoć vila-hostesa i svojih roditelja izrađivale krune od papira, koji su najprije obojale a zatim lijepile. </p>
<p>Djevojčicama koje se nisu kod kuće uspjele obući kao likovi iz bajki, Disney je osigurao odgovarajuće haljinice i kraljevski nakit. Disneyjev kutak za uljepšavanje i fotografiranje bio je tako premalen za sve djevojčice koje su na jedan dan željele biti Pepeljuga, Trnoružica, Snjeguljica, Mala sirena, Pocahontas ili Jasmina. Sve djevojčice mogle su se fotografirati u veličanstvenim haljinama svojih omiljenih junakinja te tako kući ponijeti uspomenu s Bala.</p>
<p> A iako su Bal posjetile uglavnom djevojčice, bilo je i nekoliko dječaka koji su pak bili kostimirani kao Ninja kornjače. A oni koji se nisu kostimirali, zadivljeno su promatrali djevojčice u raskošnim haljinama.</p>
<p>U posebnom dijelu programa, »Princess Parlour«, hostese odjevene kao Disneyjeve princeze, djeci su čitale najljepše svjetske bajke.</p>
<p>Na veliko oduševljenje malih princeza održan je i izbor za najljepšu haljinu te za najbolju pjevačicu. Veselu atmosferu u Maksimiru još su više zagrijali Klinci s ribnjaka.</p>
<p>Trogodišnja Sara, odjevena kao Trnoružica, došla je na Bal u pratnji mame Marine i rekla da je super, a posebno ju je razveselilo što je od hostesa dobila čokoladicu i bombone te časopis Princeza.</p>
<p>Martina Pauček</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Najbolji je Mladinin traminac</p>
<p>Ove je godine u 13 županijskih udruga ocijenjeno 569 vina od kojih je, na završnom ocjenjivanju, Mladinin traminac dobio Veliku zlatnu medalju dok je osam vina dobilo zlatnu medalju</p>
<p>Traminac Vinarske tvrtke Mladina izborne berbe 2005., šampion je ovogodišnjega ocjenjivanja vina u Zagrebačkoj županiji. Završno ocjenjivanje održano je protekloga vikenda u vinotočju obitelji Velimira Jagunića na Plešivičkoj vinskoj cesti. </p>
<p>Mladinin traminac ponio je šampionsku titulu i u kategoriji vina s ostatkom šećera te u kategoriji zadnje berbe. Najbolje ocijenjeno vino u kategoriji mirnih suhih vina je chardonnay, berba 2005., obitelji Zdenka Šembera. </p>
<p>Ove je godine u 13 županijskih udruga ocijenjeno 569 vina od kojih je, na završnom ocjenjivanju, jedno vino ponijelo Veliku zlatnu, a osam njih zlatnu medalju.</p>
<p> Ocjenjivanje vina u Zagrebačkoj županiji, s ciljem da se poboljša kakvoća vina i podignu novi nasadi vinograda, pokrenuto je prije tri godine. »Kod nekih vinara ni nakon tri godine nema pomaka u razmišljanju. Mislim da bi Županija trebala poticati samo one vinare koji se ozbiljno bave proizvodnjom vina, odnosno rade ga za tržište«, rekla je prof. dr. Stanka Herjavec, predsjednica ocjenjivačke komisije.</p>
<p>Novinari koji prate hrvatsku eno-gastronomiju birali su najbolja županijska vina od sorata rajnski rizling i chardonnay. Najbolje su ocijenjeni rajnski rizling, berba 2005., obitelji Zdenka Šembera iz Pavlovčana pored Jastrebarskoga, i chardonnay sur lie, berba 2004., obitelji Velimira Koraka iz Plešivice. Priznanja najboljim županijskim vinarima i vinogradarsko-vinarskim udrugama bit će uručena 26. svibnja na Vinskom balu u Kongresno-banketnom centru Princess u Jastrebarskom.</p>
<p>Dražen Kopač</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Dekan »prešišao« asove</p>
<p>Na Drugom FSB karting kupu u Karting centru Zagreb, u Španskom, u subotu se natjecalo 108 natjecatelja. Utrku karting bolida organizirala je Hrvatska studentska asocijacija strojarskih fakulteta (HSASF). Atrakcija utrke bili su asovi hrvatskog auto-moto sporta. Goran Francetić, Zvonimir Martinčević , Damir Gruičić, Siniša Crnojević, Dalibor Vukojević i Ivan Pokos održali su revijalnu utrku koja je stotinjak okupljenih građana digla na noge. </p>
<p>»Karting je odlična stvar. Mogu ga voziti već i mališani od tri godine«, rekao je uoči starta opušteni Siniša Crnojević, koji vozi auto-reli. Nedavno se vratio sa Svjetskog prvenstva na Korzici, na kojemu je osvojio 49. mjesto. </p>
<p> »Malo sam korpulentniji pa ne znam hoću li stati u ovaj mali bolid«, našalio se Zvonimir Martinčević, sudionik utrke Paris-Dakar 2005. </p>
<p>Motori bolida su zagrmjeli, poraslo je uzbuđenje publike i asovi su počeli utrku. Nakon neizvjesnih 12 krugova pobjednik utrke, na iznenađenje publike, nije bio iz redova asova, nego dekan Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Tonko Ćurko. »Dekan nas je zasluženo prešišao«, komentirali su asovi nakon utrke. </p>
<p>Nakon »zagrijavanja« počela je utrka ostalih natjecatelja, iz redova devet tvrtki, koje su sponzorirale bolide. </p>
<p>»Nadmašili smo kup iz prošle godine«, rekla je Danica Maljeković, jedna od organizatorica utrke iz HSASF-a. Kaže da je auto-moto sport skup, a da je karting jeftin i dostupan studentima. »Ove godine karting su vozili samo studenti s Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Nadamo se da ćemo već iduće godine karting omogućiti i studentima drugih fakulteta, a za to će trebati malo više sponzora«, kazala je organizatorica utrke. </p>
<p>HSAFS je osigurao 32 bolida koje su vozila 32 studenta. Bolidi kartinga postižu <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> do 80 km na sat a cijena jednog bolida, ovisno o snazi i kvaliteti, kreće se od dvije do osam tisuća eura.</p>
<p>Tomislav Marinović</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Mladež HDZ-a dijelila jabuke</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Mladež HDZ-a Grada Zagreba u subotu je na Cvjetnom trgu obilježila Međunarodni dan obitelji, 15. svibnja. Opća skupština UN-a 15. svibnja proglasila je Međunarodnim danom obitelji kao odraz značenja što ga međunarodna zajednica pridaje obitelji kao temeljnoj jedinici društva. Mladi HDZ-a dijelili su jabuke te slatke savijače, a građani su mogli uzeti i glasilo mladeži HDZ-a. [P.K.]Mladež HDZ-a dijelila jabuke</p>
<p>n ZAGREB - Mladež HDZ-a Grada Zagreba u subotu je na Cvjetnom trgu obilježila Međunarodni dan obitelji, 15. svibnja. Opća skupština UN-a 15. svibnja proglasila je Međunarodnim danom obitelji kao odraz značenja što ga međunarodna zajednica pridaje obitelji kao temeljnoj jedinici društva. Mladi HDZ-a dijelili su jabuke te slatke savijače, a građani su mogli uzeti i glasilo mladeži HDZ-a. [P.K.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="20">
<p>Evakuacije oko vulkana Merapi na Javi</p>
<p>DŽAKARTA</p>
<p> - Uzbuna zbog moguće erupcije indonezijskog vulkana Merapi, koji je u središtu Jave i čija se aktivnost povećala posljednjih dana, podignuta je u subotu na najvišu razinu, čime se dopuštaju i prisilne evakuacije oko 34.000 stanovnika tog područja. No, brojni stanovnici ne žele napustiti svoje domove. »Činimo što možemo da bismo izbjegli paniku među stanovnicima, ali naša briga je što neki odbijaju otići«, kazao je Edy Susanto, zadužen za operacije evakuacije. Osam sela je u najopasnijoj zoni, ona su ispražnjena, a ljudi se nalaze u 30 prihvatnih centara. Merapi je jedan od najaktivnijih vulkana na svijetu, a njegovi obronci prilično su naseljeni. Najveća erupcija Merapija dogodila se 1930., kad je poginulo 1369 osoba. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Zlatne plombe za pomoć djeci</p>
<p>GOETTINGEN</p>
<p> - Njemačka stomatološka humanitarna organizacija financira projekte za djecu u Brazilu i drugim zemljama zaradom od starih zlatnih plombi. Svake dvije do tri godine direktor organizacije Klaus Winter kreće na posao. Zajedno s nekoliko dragovoljaca šef Njemačke stomatološke humanitarne organizacije pošalje oko 70.000 pisama svim zubarima u Njemačkoj tražeći stare zlatne plombe. »Uspjeh je nevjerojatan«, kaže Winter, dodajući da se svake godine sakupi »oko 20.000 omotnica sa starim zlatnim krunicama ili zlatnim plombama vrijednim oko 1,5 milijuna eura«. Zaradom od zlata koje mu doniraju pacijenti njegovih kolega Winter (60) može financirati mnoge humanitarne projekte diljem svijeta, posebice one vezane za djecu. Ta organizacija, osnovana 1987., posebno je aktivna u Brazilu. Prošle je godine djelovala na području amazonske regije Manaus. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>U Vijetnam vraćene 34 rijetke kornjače </p>
<p>BANGKOK</p>
<p> - U Vijetnam su vraćene 34 rijetke barske kornjače, a predstavnici društava za zaštitu okoliša izjavili su da je to prvi put da su prokrijumčarene životinje iz divljine vraćene u tu zemlju. Kornjače, od kojih su dvije spašene s tržnice u Hong Kongu, a 32 su se ondje izlegle u zatočeništvu, u srijedu su zrakoplovom prevezene u Vijetnam, gdje će biti puštene u divljinu. Vjeruje su da su kornjače uhvaćene u močvarama pokrajine Quang Nam 1999., a na tržnici u Hong Kongu bile su ponuđene na prodaju. Kornjače su predane farmi Kadoorie i botaničkom vrtu u Hong Kongu, gdje su se razmnožile i dobile 32 mladih, koji su im se pridružili na povratku u Vijetnam. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Na Floridi uhvaćen aligator ubojica</p>
<p>SUNRISE</p>
<p> - Predstavnici službe za zaštitu divljine uhvatili su aligatora koji je ubio ženu na džogingu. Gotovo trometarski aligator zaglavio se pod mostom gdje je posljednji put viđena Yovy Suarez Jimenez, objavila je u subotu Dani Moschella, glasnogovornica floridske službe za zaštitu divljine. U trbuhu su mu pronađene dvije ljudske ruke, dodala je, ali još se ne zna kako je aligator napao Yovy Suarez. Očevici su javili da su u utorak vidjeli ženu koja odgovara opisu 28-godišnje Suarez kako sjedi nogu obješenih nad vodu, ali nitko nije vidio napad. Forenzičar tvrdi da ju je aligator napao dok je bila na kopnu i da joj je truplo odvukao u kanal. Njezina je smrt 18. potvrđena smrt od aligatora na Floridi od 1948., rekla je Moschella i dodala kako je bilo još devet smrtnih slučajeva, ali oni nisu potvrđeni. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Vodeni vatromet u Tokiju</p>
<p>TOKIO</p>
<p> - U glavnom gradu Japana održan je u nedjelju festival Minato Matsuri ili »Festival u luci«. U glavnoj ulozi su, kao i svake godine, bili vatrogasci, koji su izveli vježbu. Ove je godine sudjelovalo oko 400 vatrogasaca, a gledatelje su zadivili vodenim vatrometom. [REUTERS]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="25">
<p>Prekoračenje granica </p>
<p>U prvi krug za Vjesnikovu likovnu nagradu »Josip Račić« uvršteno je deset kandidata koji pomiču granice likovnih medija i stvaralačke slobode</p>
<p>Neograničena sloboda 21. stoljeća, tog stoljeća »neslućenih mogućnosti«, omogućila je smione sinteze likovnih medija, stvaranje novih značenja i proširenje izričaja umjetnicima sklonima eksperimentu i prekoračenju likovnih granica.</p>
<p> Kiparstvo, slikarstvo, grafika, fotografija, performans, video, instalacija i multimedija međusobno se prožimaju i »izmjenjuju sustave«, stvarajući pritom nove likovne jezike. Ne iznenađuje stoga da je ocjenjivački sud Vjesnikove likovne nagrade »Josip Račić« za 2005. godinu, u sastavu Boris Ljubičić (predsjednik), Sandra Križić Roban, Mikica Maštrović, Krešimir Galović i Marina Tenžera, u prvi krug uvrstio umjetnike i same sklone istraživanju i prekoračenju granica medija.</p>
<p>O tome ponajprije govori projekt Vlaste Žanić »Prelaženje«, održan u Gliptoteci HAZU, sastavljen od tri performansa (»Čestitanje«, »Rožata« i »Prelaženje«) te izložbe video radova, koji je suptilno označio umjetničin prijelaz iz medija u medij, iz uloge kiparice u ulogu performerice pa u ulogu video umjetnice.</p>
<p>Dvama izložbama održanima u galeriji »Miroslav Kraljević« te »Vladimir Nazor«, slikar mlađega naraštaja Ivan Skvrce problematizira značenjske aspekte slikarstva danas, koristeći za predložak predmete iz svoje neposredne okoline, među kojima su i njegove vlastite slike.</p>
<p>I u svjetskim razmjerima zanimljivi su projekti Zlatka Kopljara, kojima snažno komentira raznovrsne fenomene današnjice - od globalnih sustava moći, značenja umjetnosti i umjetničkog čina do sasvim intimnih radova posvećenih »osobnoj povijesti«, koje je izložio u riječkom MMSU i zagrebačkom MSU. Ne manje snažno publiku je prošle godine zaintrigirao fotografski opus Mladena Tudora u Muzeju za umjetnost i obrt. Svojom kozmopolitskom kamerom, često podređenom novinskom zadatku, Tudor je potresno bilježio ljudske sudbine, a njihov naturalizam potencira dokumentarno gledanje na stvarnost.</p>
<p>Polako, uporno i dosljedno kipar Petar Barišić već godinama prevladava zadanosti materijala, oblika i volumena. Njegova je pozicija »rubna«, na razmeđi objekta, reljefa i instalacije. U složene strukture Barišić uvodi principe varijacije, permutacije i fragmentarnosti, govoreći o potrebi istraživanja sve složenijih prostornih odnosa te onih nastalih između djela i promatrača, a što je pokazao izložbama u galeriji »Bernardo Bernardi« u Zagrebu i Muzeju Međimurja u Čakovcu.</p>
<p>U nizu recentnih radova Branko Lepen je proširio vokabular dobiven primjenom dekonstrukcijskih načela na tradiciju modernističke skulpture. Izložbom u galeriji »Karas« potvrđuje svoju zaokupljenost oblikom te odnosom unutrašnjeg i vanjskog prostora skulpture pri čemu problematizira i reafirmira, odnosno negira određenost medija u kojem stvara.</p>
<p>Izložba kompleksnih uradaka Tomislava Brajnovića »Zlatar filigran« u galeriji Rigo u Novigradu otkrila je autora koji se radikalno bavi pitanjima društva, ideologije, politike, države, religije, autoriteta, moći, manipulacije, kolektivnim mitovima i konvencijama, pitanjima društvenih rituala i predrasuda, konzumerskog stava prema životu, medijima i reklamama.</p>
<p>Ante Rašić je autor intrigantne izložbe »3 u 1: Tisuću i jedan pogled - hommage Miroslavu Šuteju, Nana, volim te i Ulje na platnu«, postavljene u Likovnom salonu »Vladimir Becić« u Slavonskom Brodu. Složenom instalacijom od zrcala omotanih crnim rupcima autor je polemizirao s terminom »kraja slikarstva«, dok u objektu sastavljenom od slika što tvore rečenicu »Nana, volim te« ogoljuje slikarstvo na njegovu elementarnost.</p>
<p>Kipar Alem Korkut izložbom »Fragmentacije« u galeriji Zona propituje međuodnose ploha i materije zadirući u samu srž kiparstva. Njegovi reducirani i nenarativni oblici u izvjesnoj su mjeri zavisni od gotovo tradicionalnih kiparskih odnosa, kojima se vratio nakon propitivanja identiteta i osobne umjetničke egzistencije. </p>
<p>U Domu HDLU Đanino Božić - umjetnik kojemu istraživački nerv, široka kultura i česta putovanja nisu dali da se ustali u jednom opredjeljenju - pokazao je u kolikoj je mjeri ostao vjeran istraživanju svojih umjetničkih oaza, apstraktnih krajolika koje nikada nije lišio objekta, stvorivši izraz koji ne pripada određenoj poetici, pravcu ili stilsko-morfološkom jedinstvu.</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Urnebesni »Seviljac«</p>
<p>Publika je dobila sjajnu predstavu, a članovi Opernog ansambla rijetku priliku da pokažu svoje znanje </p>
<p>Briljantnu komičnu operu »Seviljski brijač« Gioacchino Rossini napisao je za svega 13 dana, posluživši se libretom Cesara Sterbinija prema Pierru-Augustinu Caronu de Beumarhchaisu, znamenitom francuskom komediografu iz 18. stoljeća. Njegov domišljati pučanin Figaro inspirirao je i Mozarta i Paisiella, Rossinijeva suvremenika, čija je istoimena četvrt stoljeća starija opera bila vrlo popularna. Stoga su njegove pristaše Rossinijevu operu dočekale na nož. </p>
<p>Iako je praizvedba 20. veljače 1816. u Rimu bila pravi fijasko, publika je već na prvoj, a pogotovo drugoj reprizi shvatila svu vrijednost djela koje je potom munjevito preplavilo svijet. </p>
<p>Zanimljivo je da je »Seviljski brijač« bila prva Rossinijeva opera koju je upoznala hrvatska publika, i to zahvaljujući gostovanjima talijanskih družina. Prvo u Zadru samo dvije godine nakon praizvedbe, a potom u Rijeci i Zagrebu. U vlastitoj produkciji djelo je prvi put predstavio Ivan pl. Zajc godine 1874., a posljednje uprizorenje bilo je 1987. u zagrebačkom HNK. Tako je nakon gotovo dva desetljeća akumulirana žeđ za Rossinijem konačno utažena. Publika je dobila sjajnu predstavu, a članovi Opernog ansambla rijetku priliku da pokažu svoje znanje i steknu dragocjeno iskustvo u jednoj od tehnički najzahtjevnijih opera. </p>
<p>Za solističke uloge predviđeno je nekoliko podjela, ali premijera je, uključujući i ostalih pet predstava u ovoj sezoni, ostvarena pretežito s gostima. Mnogo pljeska i smijeha na otvorenoj sceni pokazatelj je uspješnosti predstave, koja bi se mogla dugo zadržati na repertoaru. Najveće zasluge za taj uspjeh pripadaju redatelju Krešimiru Dolenčiću za iznimno dinamično, duhovito i maštovito uprizorenje u suradnji sa scenografkinjom Dinkom Jeričević, kostimografkinjom Anom Savić Gecan i oblikovateljem svjetla Denijem Šesnićem. Oni su ukusnom stilizacijom uspjeli dočarati vrijeme i mjesto radnje (Sicilija, 18. stoljeće). </p>
<p>Čuli su se, međutim, i uzvici negodovanja upućeni argentinskom dirigentu Danielu Pacittiju, zaposlenom u Italiji, koji nije uspio do kraja uskladiti sve komponente glazbene izvedbe tog iznimno zahtjevnog i virtuoznog djela. Njegovi mladi asistenti Josip Šego i Gianluca Marcianó preuzet će, međutim, vodstvo opere u idućoj sezoni. </p>
<p>Najbolji dojam među solistima u cjelini pružio je iskusni gost iz Rijeke, bas Bojan Šober, kao sjajni Doktor Bartolo, scenski uvjerljiv i pjevački superioran. Odličan nastup u ariji »La Calunnia« imao je i bas Ivica Čikeš iz Splita kao don Basilio. Tenor Dejan Vrbančić, rođeni Puljanin koji je solist ljubljanske Opere, lijepo oblikovanog komornog glasa, odlične tehnike i artikulacije, glumački je izvrsno dočarao ulogu grofa Almavive. Sicilijanska mezzosopranistica Maria Motta je ulogu Rosine, iako bez glasovne ljepote, ostvarila vrlo korektno i prpošno. Bariton Tito You iz Koreje, član Državnog kazališta u Darmstadtu, iskusni je Figaro, što se vidjelo u šarmantnom scenskom nastupu. Njegov snažni i tehnički lijepo oblikovani glas bio je, međutim, mjestimice isforsirane jačine, a dikcija vrlo upitna.</p>
<p> Za svaku pohvalu je šarmantni nastup sopranistice Ivane Kladarin u ulozi domaćice Berte, kako u nijemim scenama tako i u jedinoj ariji »Il Vecchiotto cerca moglie«. Manju ulogu Fiorella korektno je ostvario Željko Grofelnik, a Zapovjednika straže odličan Tomislav Borić. </p>
<p>Orkestar je bio dobro pripremljen što se odrazilo prvenstveno u instrumentalnim ulomcima, primjerice, Uvertire i Prizora oluje s lijepim solističkim nastupima među drvenim duhačima (oboa!). Solidar zbor uvježbao je Ivan Josip Skender, a plesne korake, ponekad i razbarušene, koreografirala je Mateja Pučko-Petković. </p>
<p>Rossinijev »Seviljski brijač« izvodi se na izvornom talijanskom jeziku uz titlovani prijevod Jasne Žarić. Dobro je da će to vedro i duhovito djelo u adekvatnoj režiji ostati i dalje na repertoaru kako bi se moglo izvedbeno usavršiti, na radost izvođača i publike.</p>
<p>Višnja Požgaj</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Europski Woody Allen šali se sa Židovima</p>
<p>U pet godina Festivala Riječani su bili najbolja publika </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Proteklih smo tjedan dana zaista imali prilike upoznati neke od najzanimljivijih i najčitanijih mladih europskih pisaca koje je predstavio Festival europske (i svjetske) kratke priče. U Zagrebu, gdje je festivalska priča i završila u petak na večer, bilo je dobro, u Rijeci još bolje. Dapače, Riječani su, kako smo čuli, bili najbolja publika festivalu od njegova početka prije pet godina. </p>
<p>Festival je završio književnom poslasticom koja nam se predstavila u petak u Profilovu Megastoreu. Jedan od najčitanijih mladih europskih autora, Nizozemac s adresom u New Yorku, Arnon Grunberg priču je zaključio čitajući ulomke iz svoga romana »Plavi ponedjeljci«, koji je na hrvatski prevela Gioia-Ana Ulrich, a tiskao Profil. </p>
<p>Nakon što je izbačen iz gimnazije, Arnon Grunberg (1971.) radio je kao pomoćnik apotekara, perač tanjura i izdavač te pisao kazališne komade za jednu amsterdamsku kazališnu skupinu. Debitirao je upravo »Plavim ponedjeljcima«, koji su tada 23-godišnjem piscu donijeli brojna priznanja kritike i publike te prijevode na druge jezike. Na pitanje, koje su mu tada vrlo često postavljali novinari, zašto je njegova knjiga tako senzacionalna, Grunberg je odgovarao da je to zato što on piše o normalnim stvarima u životu. Naime, glavni lik romana, koji se zove isto kao i pisac, sitan je, kovrčav, prištav, dugonos i blijed židovski mladić (i fizička je sličnost s piscem velika), kojega izbacuju iz gimnazije pa on dane provodi na amsterdamskim ulicama, najčešće u barovima i u poznatoj »crvenoj četvrti«.</p>
<p>Grunberg-lik neodoljivo nas, zbog svoga izgleda i tragikomičnih pustolovina u koje upada, podsjeća na Woodyja Allena i njegove filmove. U »Plavim ponedjeljcima« taj hvaljeni nizozemski pisac, koji očito dobro zna da je humor najbolji način prevladavanja tragične strane života, na provokativan, duhovit i često groteskan način govori o ljubavi, seksu, prostitutkama, o zemlji tulipana, o povijesti, židovstvu...</p>
<p>Pisac, kojega neki obožavaju, dok mu drugi, blago rečeno, zamjeraju njegove šale na račun židovstva, kazao je na zagrebačkome predstavljanju da u svojim knjigama ne želi biti dobar i ljubazan, već da hoće srušiti granicu te da duboko u našemu svijetu postoji i kupovanje ljubavi, i prostitutke, i eskort… </p>
<p>Grunberg danas živi u New Yorku, gradu iz mnogih njegovih priča, u koji je doselio, kako je otkrio na promociji, zbog ljubavi prema jednoj ženi. »Nije da se ne osjećam dobro u društvu svojih kolega - pisaca, ali dobro je na neki način biti anoniman i pobjeći iz mjesta u kojemu si rođen«, rekao je na kraju pisac koji je na internetu pokrenuo Akademiju ljubavi, projekt koji zaljubljenima pomaže u ljubavnoj korespondenciji.</p>
<p> [Sandra-Viktorija Antić]</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Strah od Virginije kao strah od smrti </p>
<p>Malo je onih ljubitelja literature, teatra i filma kojima nije poznat naslov drame »Tko se boji Virginije Woolf?« američkog autora Edwarda Albeeja. Zadarska kazališna kuća odlučila je uprizoriti tu gotovo kultnu dramu pod redateljskim vodstvom Ivana Lea Leme. Glumci su došli s raznih strana: iz Dubrovnika Jasna Ančić (Martha) i Mirko Šatalić (George), iz Zagreba Ecija Ojdanić-Viljac (Honey) i Lobel Nižić (Nick) iz Zadra.</p>
<p>Obitelj i društvo temeljna su potka drame, a strah od Virginije Woolf strah je od smrti i prolaznosti vremena, temeljnih preokupacija te engleske spisateljice, koja je samoubojstvom okončala svoj iznimno kreativan život. I Albee, slično Woolfovoj, bavi se vječnim ženskim temama: žena kao podrška ambicioznom mužu, žena kao majka i žena bez djeteta. I, kako ističe redatelj Lemo: »Žena koju veliki otac čini vječnom kćerkom ne može biti majka jer je i sama dijete. A djeca plaču. Martha plače. I George plače. I Nick plače. I Honey plače.«</p>
<p>Albeejeva dramska lica, utopljena u alkoholne pare, pokazuju da su još djeca, a ne zreli ljudi koji su našli mir duha, što je, naravno, moguće putem ljubavi, a ne putem vulgarnog seksa. Glumice i glumci briljirali su u svojim ulogama, no, Jasna Ančić, rođena u Zadru, poklonila je svom rodnom gradu iznimnu glumačku kreaciju, posebno u scenama osviještena, kreativna ludila. Glumci su se odlično snalazili u lucidnim dijalozima i često jakoj emotivnoj ekspresiji. Svi drugi umjetnici -od scenografa preko kostimografa do autora glazbe i oblikovanja svjetla i tona - pridonijeli su uspjehu dramske izvedbe. </p>
<p>Dramu »Tko se boji Virginije Woolf?« u Leminoj režiji valja preporučiti publici kao prvoklasni kazališni događaj.</p>
<p>Ljubica Ivićev-Balen</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>U konkurenciji 18 predstava</p>
<p>VUKOVAR</p>
<p> - Prigodnom svečanošću, održanom u kinodvorani u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje, u subotu navečer je otvoren 13. festival glumca, koji se u Vukovaru, Vinkovcima, Županji i Iloku održava od 13. do 22. svibnja. Festival glumca otvorenim je proglasio župan vukovarsko-srijemski Božo Galić, a nazočnima su se obratili i predsjednik Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Festivalskog odbora Goran Grgić, vukovarski gradonačelnik Tomislav Šota i domaćin Festivala, glumac Špiro Guberina. Prva predstava koja je odigrana jest »Afera« Fadila Hadžića u izvedbi Satiričnog kazališta Kerempuh iz Zagreba. U službenoj konkurenciji za nagrade Festivala glumca nalazi se 18 predstava hrvatskih kazališnih kuća iz Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka, Virovitice, Vinkovaca i Mostara. Njih je od 45 predstava pristiglih na natječaj odabrao izbornik Joško Ševo. Najboljima će nagrade biti uručene na završnoj festivalskoj večeri 22. svibnja u vukovarskom hotelu »Lav«. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>»Hrvatska knjževnost BiH u 100 knjiga«</p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> - U organizaciji varaždinskog ogranka Matice hrvatske i Hrvatskog kulturnog društva (HKD) »Napredak« u zgradi Biskupskog ordinarijata u Varaždinu predstavljeno je prvih deset knjiga edicije »Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga«. Tiskane su knjige »Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas«, »Hrvatska usmena književnost BiH«, tri knjige izabranih djela Nikole Šopa i druge. Ediciju su predstavili Mirko Marjanović, glavni urednik, i prof. dr. Marko Karamatić. Marjanović naglasio je kako izlazak ove edicije predstavlja pionirski pothvat iako postoji nekoliko bosanskohercegovačkih i hrvatskih pregleda hrvatske književnosti BiH. Naglasio je i kako je hrvatska književnost BiH dio toka pisane kulture na tom prostoru . Edicija »Hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini u 100 knjiga« obuhvaća pisce kao što su Silvije Strahimir Kranjčević, Tin Ujević, Frano Alfirević i Veselko Tenžera. [K. G]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="31">
<p>Mamićeve bijesne reakcije plod su povrede osobnih interesa </p>
<p>Nije bitno što se kaže, nego tko kaže. Ja sam svoju odluku o Eduardu donio potpuno samostalno, bez ikakvog pritiska. Imam rezultat i viziju, želim zadržati svoj stil u vođenju reprezentacije</p>
<p>Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Kranjčar uistinu mirno, bez visokih tonova i nepristojnih riječi, prima sve napade na sebe nakon što je odlučio da na Svjetsko prvenstvo neće ići Dinamov napadač Eduardo da Silva. Štoviše, sam iskazuje čuđenje da se toliko prašine i buke podiglo zbog 23. igrača, mjesta koje zacijelo neće dobiti ni najmanju priliku zaigrati na Svjetskom prvenstvu. Kako sam kaže, sve ovo nije očekivao, ali od svoje odluke ne misli odustati niti mu je u primislima da je pogriješio. </p>
<p>»Ako je cijeli problem samo zbog 23. igrača, dakle posljednjeg na popisu, onda ne vidim niti da postoji problem.« </p>
<p>•Kako biste, ipak, objasnili tolike napade iz vašega matičnoga kluba Dinama, jer morate priznati da je dio javnosti očekivao da će Eduardo biti na popisu? </p>
<p>»Očekivao sam neke reakcije. Znate, uvijek bude nezadovoljnih, ražalošćenih i utučenih. Ali, nisam pretpostavljao da će neki biti tako bijesni. A takve reakcije dolaze samo s povredom osobnih interesa. Pri odabiru igrača ni u kojem se slučaju nisam povodio osobnim interesima.« </p>
<p>•Ipak, javnost je bila uvjerena da će Eduardo kao nepobitna perspektiva hrvatskog nogometa ipak biti u reprezentaciji. Pa, vi ste ga nedavno i uključili u A vrstu. Možda je zato iznenađenje toliko? </p>
<p>»Uveo sam nedavno i Modrića i Buljata te sam ih sada uvrstio u popis za Svjetsko prvenstvo. Modrić i Buljat su nam potreba, a Eduardo uz pet napadača nije! Što se tiče Bošnjaka, jer mnogi mi i njega zamjeraju, on je igrač koji je proveo mnogo vremena na svim pripremama za kvalifikacijske utakmice. Znam što može i koje nam rupe može pokrpati. Analizirajte još jednom cijeli popis i vidjet ćete da je doslovno svaki igrač bio u konkurenciji za kvalifikacijske utakmice, u kojima nismo doživjeli poraz. Uostalom, to je i moja strategija vođenja reprezentacije, od kolovoza 2004., kad sam vodio reprezentaciju prvi puta protiv Izraela, pa sve do danas uvijek sam težio standardizaciji momčadi. Izbornik sam i imam pravo na odabir. Ne mora baš svaki igrač proći sve kvalifikacijske utakmice, ali moramo znati da prednost ipak imaju oni koji su bili u kvalifikacijama. Tako nam je Luka Modrić alternativa za organizaciju igre, a Buljat je tu jer malo 'visimo' po bokovima. Uz to, za svakog se igrača mora sagledati i sadašnja forma, a kad sve to zaokružimo, mislim, zapravo sam uvjeren da je moj izbor točan.« </p>
<p>•Prije Svjetskog prvenstva u Japanu naša reprezentacija nije odigrala nijednu prijateljsku utakmicu. Za razliku od izbornika Jozića, vi ste željeli što više prijateljskih dvoboja. Pred nama su još četiri - protiv Austrije, Irana, Poljske i Španjolske. Kako biste se osjećali da na SP idete praktički bez ijedne provjere? </p>
<p>»O tome ne bih želio ni misliti. Ne može se bez utakmica, bez pravih prigoda za uigravanje otići na tako jako natjecanje. Kad bi tako i bilo, ne bih mogao sakriti silnu zabrinutost. Došao bih sa svojom momčadi na SP, a da uopće nemam uvid u kvalitetu, formu i sadašnje domete svojih igrača. To je ipak turnirsko natjecanje, gdje već unaprijed morate uloviti ritam u kojem ćete igrati, ritam od po tri utakmice u praktički desetak dana. Sada se opet vraćamo na moj odabir igrača. Zbog takvog sam se ritma utakmica odlučio za sve igrače na popisu. Nekome treba više minuta u igri da bi dosegao formu, a nekome manje. A utakmice su najbolji treninzi. Na svima možemo probati sve igrače, a najveća će nam korist od tih prijateljskih dvoboja biti hvatanje ritma koje će se igrati na prvenstvu«.</p>
<p>•Je li ipak važan rezultat u tim prijateljskim utakmicama? </p>
<p>»Ako dođe do lošeg rezultata, ne bi se smjeli poremetiti odnosi u momčadi. Međutim, rezultat uvijek mora biti važan, jer on je mjera uspješnosti naših napora i namjera. Ako i dođe do negativnog rezultata u prijateljskim utakmicama, on mora biti umjeren, jer onda ne može narušiti hijerarhiju i raspoloženje u našoj momčadi. Ipak, prioritet je da se vidi s čime se može računati u pojedinim dijelovima igre. Meni su čak predbacivali da sam pomalo lud kad sam želio igrati s Argentinom i Brazilom. Eto, prije početka idućih kvalifikacija za EP 2008. u Austriji i Švicarskoj, a prvu kvalifikacijsku utakmicu igramo 6. rujna protiv Rusa, odlučili smo se za još dvije jače prijateljske utakmice - u kolovozu protiv Italije i Danske. To nisu nikakvi eksperimenti, to je samo proces stvaranja i poboljšanja A reprezentacije.« </p>
<p>Moja se momčad može prilagoditi svakome </p>
<p>•Koliko ćete tijekom priprema za SP, od 20. svibnja pa do prve utakmice protiv Brazila 13. lipnja, raditi na mogućim promjenama sustava igre? Pokušali ste svojedobno namjestiti obranu i u igri s četiri igrača u redu, pa ste sami rekli da to nije uspjelo. Spremate li nešto slično i za Njemačku? </p>
<p>»Naše igranje u obrani protiv Irske nije bio eksperiment. Prije mi se čini da nam je takav način igre nametnuo suparnik. Bilo je tako i protiv Argentine, koja nam je nametnula pritisak. Imamo osnovni koncept igre koji smo promovirali tijekom kvalifikacija, ali moja se momčad može prilagoditi svakom suparniku. Eto, i u tim prijateljskim utakmicama možemo pokušati nešto novo, ali naš se način igre zna pa neće biti velikih iznenađenja. Točna je činjenica da je 30-ak dana priprema dosta da bi se sve usavršilo i zato im se veselim.« </p>
<p>•Recite nam otkud crpite toliko samopouzdanja i hladnokrvnosti? Sjećamo vas se na početku trenerske karijere, kad ste bili uvjereni da ćete jednog dana biti hrvatski izbornik. </p>
<p>»Da, znao sam da ću jednog dana biti hrvatski izbornik. Gradio sam to uvjerenje na svojim sposobnostima i samopouzdanju, a kasnije su mi klupski rezultati omogućili da se i kandidiram za to mjesto. Bio sam prvi kapetan ove reprezentacije, a nakon što sam uz igračku stekao i trenersku karijeru, logično je da sam se mogao kandidirati za hrvatskog izbornika. Možda se to ne bi niti dogodilo da moju kandidaturu nisu potpomogli i novinari. Sjećate se, moj je protukandidat bio Slovenac Srečko Katanec. Kako sam gledao na njegovu kandidaturu? Kozmopolitski. Načelno nisam imao ništa protiv. No, i sada mislim da hrvatski treneri ništa ne zaostaju za stranima. Imaju i naši treneri dobre rezultate i moramo sami držati do svoga, kako bi drugi držali do nas.« </p>
<p>•Moramo vas na kraju još jednom upitati: kako komentirate riječi Dinamova dopredsjednika Zdravka Mamića u cijelom ovom ratu koji je nastao nakon nepozivanja Eduarda da Silve? </p>
<p>»Nije bitno što se kaže, nego tko kaže. Ja sam svoju odluku o Eduardu donio potpuno samostalno, bez ikakvog pritiska. Imam rezultat i viziju, želim zadržati svoj stil u vođenju reprezentacije. A optuživati me da radim protiv Dinama i više je nego deplasirano. Bijes koji je uvjetovan osobnim interesima mene se ne tiče. Moj rad i moji rezultati najbolji su odgovor. Ponavljam, nije bitno što se kaže, već tko kaže!« </p>
<p>•Je li vam bilo neugodno kad su novine počele objavljivati da ste smanjili količinu svakodnevne doze alkoholnog pića? </p>
<p>»Uz smijeh vam tek mogu reći da uz dobru hranu ide i dobra čašica vina. Meni dvije-tri čaše vina nisu problem. Ma, moram li to uopće komentirati...«</p>
<p>Andrija Kačić KarlinZlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Maksimirski spektakl psovki </p>
<p>Teško je slušati i čitati Mamićevu prostačku retoriku o obitelji Kranjčar. A, i izbornik bi se mogao posramiti što je Eduardu učinio isto ono što i Miljanić njemu </p>
<p>Naslov prvaka s 11 bodova prednosti, uz prosjek od dva i pol postignuta gola po utakmici, prvi trofej u trenerskoj karijeri Josipa Kužea, koji je teturavu i dezorijentiranu družinu iz Lige za ostanak preobratio u momčad kojoj u Hrvatskoj gotovo nitko ne može parirati... Rijeka? Ona ipak zaostaje golemih 11 bodova. Tako izgleda učinak Dinamovih nogometaša u sezoni u kojoj su zgrabili 18. naslov prvaka u klupskoj povijesti. Opus su zaokružili subotnjom pobjedom protiv Hajduka s 1-0, pogotkom Luke Modrića još u 12. minuti. </p>
<p>»Plavima«, dakle, valja čestitati na dopadljivoj sezoni, a ponajprije na blistavim jesenskim predstavama, kad su neshvatljivom lakoćom lomili gotovo sve prepreke i izluđivali suparničke obrane, nerijetko trpavši u mrežu po pet pogodaka. Dinamo je 11 puta ove sezone zabio četiri ili više pogodaka na utakmici. U Ligi za prvaka mu je, doduše, to uspjelo tek jednom, protiv Varteksa u Varaždinu, kada je pobijedio s 5-3. </p>
<p> Subotnje ozračje u Maksimiru ipak nije bilo toliko ispolitizirano koliko su to mnogi pretpostavljali. Kompletan prihod s utakmice namijenjen je Zakladi za istinu o Domovinskom ratu, u čiju se blagajnu iz ove akcije slilo oko milijun i pol kuna. No, politički dekor nije bio suviše »nametljiv«. Istina je, doduše, da je velik dio slavljeničke noći protekao u »desnokrilnim« tonovima, ali s ugodnim dodatkom latino zvukova trube, i da su, primjerice, i neki Dinamovi igrači na trenutak rado zapjevušili poznati vulgarni stadionski pjesmuljak o Rijeci. </p>
<p>Pritom je, doduše, zanimljivo notirati i akustičnu kulisu na maksimirskom stadionu, koja je ovom prilikom bila začinjena i popratnim - zvučnicima. Na sjevernoj je tribini, rezerviranoj za organiziranu skupinu Dinamovih navijača, bio i stanoviti animator, navijač koji preko mikrofona koordinira redoslijed navijačkih pjesama, slogana, pokliča... Tako od sada, čak i s gromoglasnih zvučnika, cijelim stadionom svih 90 minuta odjekuje uglavnom ista riječ: »Ubij!« Odgovornost za jačanje ovakvoga ratničkog ambijenta na samom stadionu valja pripisati i klubu, koji je dopustio ovakvu kulisu. </p>
<p> No, kompletan ambijent u kakav je uronjen naš nogomet, posebice u posljednjih nekoliko dana, pomalo je iritantan. Međusobna optuživanja naših nogometnih autoriteta, protkana i pripadajućim »rječnikom ulice«, postala su već svakodnevna. No, bilo bi dobro kad bi crvenilo na njihovim licima imalo izvorište u sramu, a ne bijesu. Zapravo, parafraziramo li Dinamova dopredsjednika, reći ćemo da bismo se svi mogli posramiti što je Mamić Hrvat. Doista je teško probavljivo slušati i čitati njegovu agresivnu i prostačku retoriku o obitelji Kranjčar. Pa, i izbornik Zlatko Kranjčar bi se, s druge strane, mogao posramiti što je Eduardu da Silvi učinio isto ono što je i njemu samome učinio Miljan Miljanić 1982. godine...</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Slavlje i na Kantridi </p>
<p>RIJEKA</p>
<p> – Dok je Dinamo u Maksimiru proslavljao naslov prvaka, i na riječkoj je Kantridi priređeno svojevrsno slavlje. Repriza finala Kupa Rijeke i Varteksa u drugi je plan stavila natjecateljsku draž, jer je osim prestiža sve drugo bilo manje važno. Iskorištena je tek prilika za slavljenički, završni čin sezone. </p>
<p>Naime, Armada je proslavila 19. rođendan, odavši počast polaganjem vijenca na spomen-ploču svojim članovima, poginulim braniteljima u Domovinskom ratu. Pobjednici Kupa otrčali su svoj počasni krug, noseći trofej Rabuzinovo sunce, a nije izostala ni tradicionalna bakljada u 60. minuti. </p>
<p>Uvertira svemu bili su ekshibicijski ogledi. Ogledali su se šaroliki sastavi, u kojima su se našli mnogi, od »bigbrotherovca« Hamdije, preko najboljih hrvatskih nogometašica, sve do ministrice vanjskih poslova i europskih integracija Kolinde Grabar-Kitarović u dresu ekipe Političke mladeži. No, nije dobila priliku da zaigra, jer joj, kako kaže, nisu dali kopačke. Bila je to utakmica u sklopu kampanje Vijeća Europe »Svi različiti - svi jednaki« u borbi protiv rasizma. </p>
<p>Sam je ogled Rijeke i Varteksa, momčadi oslabljenih izostankom kartoniranih, umornih i ozlijeđenih igrača u posljednjim dvobojima, ponudio očekivano. Izostala je »osveta« domaćina za varaždinsku »peticu«, ali ne i pobjeda dovoljna za zadovoljstvo, posebno začinjena lijepim pogotkom nekadašnjega »bundes« topnika Fredija Bobica. </p>
<p>Tonko Kraljić</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>»Rezultat je velik, ali mogu još mnogo bolje« </p>
<p>Ovih 2:00 trebalo bi biti dovoljno za finale EP-a i to mi je glavni cilj. A s takvim se rezultatom na EP-u do 23 iduće godine lako može 'dići' medalja, čak i zlato, kaže Vanja </p>
<p>Već je nekoliko dana »top tema« svih atletskih priča u Hrvata nedvojbeno Vanja Perišić. Mlada Dugopoljka, u dresu zagrebačkog Dinama, u središte se pažnje probila senzacionalnim rezultatom na 800 metara na mitingu u Baru - 2:00:20. Vrijeme kojim se ulazi u finala velikih natjecanja, koje ju je smjestilo na šesto mjesto ovogodišnje svjetske ljestvice i kojim je ispunila normu za Europsko prvenstvo u Göteborgu i B normu za Svjetsko prvenstvo u Osaki iduće godine. Osobni je rekord popravila za čak četiri sekunde, stoga i ne čudi što je većina poznavatelja atletike ostala u čudu. Ali, ne i Vanja...</p>
<p>»Za mene to uopće nije iznenađenje. Za sve je zaslužna promjena trenera i početak rada sa Šimom Sučićem. Veliki je to rezultat, ali mogu ja mnogo bolje, imam još puno rezerve. Daleko je još špica forme«, u uvodu će Vanja, koju je općina Dugopolje ekspresno nagradila s 10.000 kuna. </p>
<p>Sama utrka u Baru izazvala je kontroverze, budući da su našu atletičarku vukli »zečevi« koji su se u jednom dijelu utrke odmarali, a onda ponovno uključili na kraju. No, 21-godišnja dinamovka nije zadovoljna ulogom dviju »zečica«. </p>
<p>»Te mi dvije Ukrajinke na kraju uopće nisu puno pomogle, jer nisu uspjele pogoditi željena prolazna vremena.« </p>
<p>Unatoč ispunjenoj normi za EP, Vanja će se morati još potvrđivati, jer je izbornik Siniša Ergotić postrožio kriterije za odlazak na velika natjecanja. </p>
<p>»Morat ću dva puta potvrditi svoj rezultat, ali nadam se da će mi to uspjeti i više puta. Međutim, za to će mi trebati nastup na nekom jačem natjecanju, jer bez prave konkurencije nije lako istrčati ovakav rezultat. Tek bih na Kupu Europe mogla imati koju jaču protivnicu. Uz to, odradit ću još pet, šest utrka zbog kluba, a onda slijedi odmor i pripreme za Europsko prvenstvo.« </p>
<p>A odličan barski rezultat automatski je podigao i letvicu ambicija za Göteborg.</p>
<p>»Ovih 2:00 trebalo bi biti dovoljno za finale i to mi je glavni cilj. A s takvim se rezultatom na EP-u do 23 godine iduće godine lako može 'dići' medalja, čak i zlato.« </p>
<p>Vanja se prvi puta nakon Bara u domaćim vodama predstavila ovog vikenda, na kvalifikacijama Kupa u Zagrebu. No, nije trčala u svojoj najjačoj disciplini, već na upola kraćoj. </p>
<p>»Na 800 imam izravan plasman u finale, pa sam odlučila malo poraditi i na 400 metara, što je iznimno važno i za moju glavnu disciplinu«, kazala je Vanja nakon istrčanih 53.62. </p>
<p>Zanimljivo, na sličnoj je razini bio i osobni rekord velike Vere Nikolić koja je i glavna Vanjina »meta« na 800 m. </p>
<p>»Nadam se da ću uskoro uloviti njezin najbolji rezultat (1:59.62)«, zaključila je dugopoljska srednjoprugašica.</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Već su prekrižili i mene i momčad </p>
<p>Bili smo sami ovih dana, između četvrte i pete utakmice. Više nitko nije vjerovao da možemo osvojiti naslov. Stvorila se neka mučna atmosfera oko momčadi i kad smo ga osvojili i pokazali u bazenu da smo bolji, samo sam želio biti sâm </p>
<p>Otkad je Emil Nikolić trener Juga CO, »gospari« su apsolutni vladari hrvatskog vaterpola. Mogu se pohvaliti »hat-trickom«, u tri sezone tri naslova hrvatskog prvaka. Ovaj posljednji, izboren na Savi protiv najvećeg suparnika Mladosti, novi je komadić mozaika o snazi jugaša. </p>
<p>Serija za prvaka ponudila je iznimnu dramatičnost, obje su momčadi gubile i vraćale prednost domaćeg bazena, da bi na kraju Dubrovčani u Zagrebu pokazali da su bolji. </p>
<p>Izronili su iz dubine, jer su ih nakon četvrte utakmice i poraza u Gružu svi otpisali. Takav se dojam čak osjećao i kod članova uprave. Barem je tako osjećala momčad pa je atmosfera tijekom ovoga vaterpolskog serijala za prvaka utjecala na trenera Nikolića. Nije uživao u pobjedi, osvojenom prvenstvu, slavlju. Povukao se, jer je prošlih dana osjetio svu bremenitost trenerskog posla.</p>
<p>»Bili smo sami ovih dana, između četvrte i pete utakmice. Više nitko nije vjerovao da možemo osvojiti naslov. Stvorila se neka mučna atmosfera oko momčadi i kad smo ga osvojili i pokazali u bazenu da smo bolji, samo sam želio biti sâm. </p>
<p>Pitali su me poslije gdje sam bio. Što ću im reći? Nisu me ništa pitali prije Zagreba. Prekrižili su i mene i momčad. Stoga mi je ovo najdraži naslov, bilo ga je najteže osvojiti i sad sam potpuno emocionalno prazan«, zborio je u subotu ujutro Nikolić. </p>
<p>U završnu je seriju Jug ušao kao drugoplasirani i nije kapitalizirao »break« sa Save iz prve utakmice te propustio vodstvo u pobjedama s 2-0. Činilo se da voda ide na mlin Mladosti. No, sport nudi preokrete i jugaši su na kraju izronili do trijumfa. </p>
<p>»Iskustvo odigravanja velikih, trofeja vrijednih utakmica je presudilo. Pokazali smo da znamo igrati ove dvoboje, bili smo koncentriraniji i smireniji. Međutim, nije sve tako izgledalo na početku sezone. Mladost je mnogo novca uložila u igrače i možda je individualno bolja, ali je sastavljena od vaterpolista iz različitih klubova. Ujedno, ti igrači u dosadašnjoj karijeri, igrajući za Primorje i Jadran, nisu naučili kako se osvajaju trofeji. U tome je razlika«, dodao je Nikolić.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="36">
<p>Bush šalje vojsku na granicu s Meksikom</p>
<p>Upućeni izvori najavljuju da će se najmanje 5000 pripadnika nacionalne garde rasporediti na južnu granicu s Meksikom</p>
<p>NEW YORK, (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Američki predsjednik George Bush odlučio se izravno uključiti u nacionalnu raspravu o imigraciji. A to je, kako tvrde analitičari, glavno pitanje koje zaokuplja izrazito mnogo američkih građana. </p>
<p>Bush će se u ponedjeljak navečer izravno obratiti američkoj naciji, i vjerojatno najaviti da će rasporediti barem 5000 pripadnika nacionalne garde na južnu granicu s Meksikom. Amerika je uveliko počela nagađati gdje će prvi put u novijoj američkoj povijesti biti raspoređeni vojno obučeni gardisti. Mnogi su zabrinuti, jer se zna da gardisti imaju sasvim drugu logiku od policijsko-graničnih patrola. Za mnoge gardiste naime vrijedi pravilo, koje se nažalost potvrdilo u Iraku, a koje jednostavno glasi: »Prvo pucaj, pa onda pitaj«. Predsjednik će najaviti njihov izravni angažman u zaustavljanju novih ilegalnih pokušaja prelaska američke granice iz Meksika. Busheva se administracija hvali da je zaustavila više od šest milijuna ilegalnih imigranata u proteklih šest godina. Bush je već više puta spomenuo kako je Amerika doista zemlja imigranata, »ali i zemlja zakona«, te da će se južne granice, od sada čuvati svim sredstvima. </p>
<p>Predsjednik će time najvjerojatnije privremeno zadovoljiti ponajviše svoju republikansku konzervativnu bazu, ali malo je vjerojatno da će riješiti problem. U Ameriku svake godine uđe više od 1,2 milijuna legalnih i ilegalnih imigranata. »Predsjednik neće riješiti ništa, već će samo privremeno umiriti svoju bazu, a nama će ostaviti probleme da se nosimo s njima, ako garda zabrlja posao u koji je uvlači Bijela kuća. Ti momci (gardisti) nisu spremni za to«, rekao je govoreći na TV postaji MSNBC guverner savezne države Novi Meksiko, Bill Richardson.</p>
<p>Bush će se Amerikancima obratiti izravno iz Ovalnog ureda Bijele kuće; uz svu političku koreografiju, pa i dramaturgiju kojom se najavljuje rat! Uz to, od svih najvećih komercijalnih TV mreža zatražen je udarni termin, u 20 sati navečer, bez reklama. </p>
<p>No, pitanje o zaustavljanju ilegalnih imigranata svakako je mač sa dvije oštrice. S jedne strane, jasna je namjera Bijele kuće da se raspoređivanjem američkih vojnika na južne granice pokuša umiriti oporba u vlastitim redovima. Za usvajanje zakona o amnestiji i tzv. »Guest« programu za većinu od preko 11 milijuna ilegalnih useljenika u SAD nastoje se pridobiti upravo republikanci. S druge strane, ako gardisti ne obave posao kako se od njih očekuje, ili ako na granicama bude kolateralnih žrtava, Bush će se naći u velikim političkim neprilikama.</p>
<p> Bush bi o pitanju imigracije najradije vidio kompromis između posvađanih političkih tabora u Senatu. Teško je, međutim, i pretpostaviti da bi se lider republikanske većine senator Bill Frist i lider demokrata Harry Reid mogli u ovom pitanju pomiriti tako brzo. Čak i kad se »laka američka konjica«, kao u najboljim western filmovima, uskoro nađe na granici prema rijeci Rio Grande, političko prepucavanje potrajat će najmanje do jesenskih izbora.</p>
<p>Erol Avdović</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Tokio plaća Amerikancima odlazak s Okinawe </p>
<p>Japan i SAD uspjeli su se dogovoriti o podjeli troškove premještaja osam tisuća američkih marinaca iz baze na japanskom otoku Okinawa na otok Guam u Tihom oceanu. Od predviđenih šest milijardi dolara troškova, Japan će platiti 59 posto.</p>
<p>Desetljećima su Japanci, osobito na Okinawi gdje su se pri kraju Drugoga svjetskog rata vodile krvave borbe, negodovali pa i oštrije prosvjedovali zbog pojedinih incidenata, najčešće nesreća u prometu i silovanja u kojima su sudjelovali američki marinci. </p>
<p>No, kao najvažniji razlog odlaska ukupno osam tisuća marinaca s Okinawe, od oko 50.000 američkih vojnika u Japanu, Washington navodi globalnu reorganizaciju svojih snaga i stvaranje svjetske mreže fleksibilnijih vojnih jedinica. </p>
<p>Predsjednik George Bush je i sam govorio o prerazmještaju američke vojske diljem svijeta zbog nepredvidivih prijetnji »odmetnutih država, svjetskog terorizma i oružja masovnog uništavanja«. Stoga intenzivno razgovara s Kongresom SAD-a koji odobrava troškove, te sa saveznicima i partnerima širom svijeta u kojima se nalaze američke baze i od kojih se očekuje da plate znatan dio troškova. </p>
<p>Iz Njemačke, gdje je duže od pola stoljeća bilo znatno više američkih vojnika nego u ostalim europskim zemljama, odlazi oko 70.000 vojnika, otprilike polovina dosadašnjeg kontingenta. Na njihovo mjesto dolaze znatno manje i pokretljivije brigade opremljene lakim oklopnjacima, dok će se ostale jedinice rotirati i sudjelovati u kraćim vježbama. Zrakoplovstvo također premješta dio zrakoplova F-16 iz Njemačke u Tursku, gdje će biti bliže krizama na Srednjem istoku. </p>
<p>Poslije ulaska u NATO, Rumunjska i Bugarska prepuštaju Amerikancima svoje vojne baze na obali Crnoga mora, pogodne za nadzor i brzu intervenciju na području od Kavkaza do Iraka, Irana i Afganistana. Sjedište američkih pomorskih snaga u Europi premješta se iz Britanije u Italiju. </p>
<p>Prerazmještaj američkih vojnika naišao je na neočekivane prosvjede na Korejskom poluotoku. Dosad su američki vojnici bili smješteni u glavnom gradu Južne Koreje Seoulu i u blizini Demilitarizirane zone, gdje je 1953. zaustavljen Korejski rat. No tu su, u slučaju sukoba, u dometu teškog topništva iz Sjeverne Koreje, i to je jedan od razloga za odluku da se Amerikanci premjeste dalje na jug, kako bi izbjegli mogući prvi udar. Američko odmicanje Sjeverna Koreja je proglasila agresijom, odnosno dokazom da SAD priprema napad. Prosvjedovalo se i u Južnoj Koreji zbog zemljišta koje se namjerava dati za nove američke baze.</p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Kurt Beck izabran za novog šefa SPD-a </p>
<p>Beck je pozvao na povratak korijenima socijaldemokracije te upozorio da SPD mora biračima biti prepoznatljiv kao »narodna stranka ljevice«</p>
<p>Socijaldemokrati Njemačke (SPD) izabrali su u nedjelju Kurta Becka za novog predsjednika stranke, trećeg u samo šest mjeseci.</p>
<p>Na izvanrednom stranačkom kongresu u Berlinu, sazvanom nakon što je sredinom travnja predsjednik SPD-a Matthias Platzeck podnio ostavku iz zdravstvenih razloga, Beck, koji je otada privremeno vodio stranku, bio je jedini kandidat za čelnika SPD-a. Jedino pitanje kojim se zabavljali njemački analitičari bilo je stoga može li Beck, dugogodišnji premijer pokrajine Rheinland-Pfalz nadmašiti rekord popularnog prethodnika koji je na čelo SPD-a izabran sa čak 99,4 posto glasova. Iako u tome nije uspio, i njegovih 95,1 posto tumači se kao respektabilan rezultat. </p>
<p>U govoru prije glasovanja, Beck je pozvao stranačke kolege na povratak korijenima socijaldemokracije i upozorio da SPD mora ponovno biračima biti prepoznatljiv kao »narodna stranka ljevice«. </p>
<p>Očuvanje profila stranke, koja je nakon izvanrednih izbora u rujnu ušla u koaliciju sa konzervativnim demokršćanima pod kancelarkom Angelom Merkel, bit će - prema ocjeni analitičara - i jedna od glavnih zadaća novog šefa SPD-a. Beck bez sumnje želi zadržati tradicionalnu bliskost socijaldemokrata sa sindikatima, što je u suprotnosti s naporima vlade da uvede veću fleksibilnost na tržište rada. </p>
<p>Kancelarka Merkel je pritom protekloga tjedna kritizirala svoje partnere iz SPD-a zbog odugovlačenja u provedbi ključnih gospodarskih reformi.</p>
<p>Julijana Štrbić</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Zatvorske pobune u Brazilu </p>
<p>SAO PAULO</p>
<p> - U napadima na brazilsku policiju u Sao Paulu u noći na subotu poginulo je trideset i dvoje ljudi, a pobune po zatvorima u toj saveznoj državi prerastaju u najgore nasilje zadnjih godina. Vjeruje se da je 12-satni napad strojnicama i ručnim bombama povezan s premještanjem čelnika bande Capital u druge zatvore. Čelnici te bande premješteni su kako bi se spriječila koordinirana pobuna u zatvorskome sustavu Sao Paula koja je planirana za ovaj vikend. Dvije zatvorske pobune u gradovima Iarasu i Avareu izbile su u petak i pobunjenici su držali ukupno 25 talaca, objavila je državna uprava za zatvore. Obje pobune još traju. Prema priopćenju uprave za zatvore, čini se da pobune izbijaju u još 20 zatvora diljem te savezne države, ali još se čekaju podaci. Do subote u podne u napadima je poginulo 16 policajaca, trojica pripadnika civilne zaštite, četvorica zatvorskih djelatnika koji nisu bili na dužnosti, dvoje civila i pet kriminalaca. [Reuters/Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Koštuničina vlada na staklenim nogama</p>
<p>BEOGRAD (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Vlada premijera Vojislava Koštunice nalazi se u vrlo teškom položaju. Odnos međunarodne zajednice dostigao je razinu na kojoj se na svaki potez službenog Beograda gleda s iščekivanjem, a unutarnja politička scena potpuno je rascjepkana. Koalicijski partneri Koštuničinog DSS-a proživljavaju krizu identiteta. </p>
<p>Stranka G17plus održala je proteklog vikenda sjednicu središnjeg odbora koja je okončana povlačenjem jednog od osnivača i lidera stranke Miroljuba Labusa. On je prethodno podnio ostavku na dužnost vicepremijera zbog prekida pregovora o stabilizaciji i pridruživanju. Labus je izjavio da je Središnji odbor velikom većinom (208:42) donio odluku da ministri G17plus ostaju u vladi do 30. rujna, do kada bi premijer trebao ispuniti svoje obećanje o Mladiću, ali da je on ne može provoditi jer je suprotna principima stranke. Labus ostaje u G17plus zbog obveza koje kao nosilac izborne liste ima prema zastupnicima do kraja mandata. </p>
<p>Predsjedništvo stranke je brže-bolje izabralo drugog nosioca izborne liste Mlađana Dinkića za vršioca dužnosti predsjednika. Vjeruje se da je Dinkić, ministar financija u vladi Srbije sklopio neku vrstu pakta s premijerom Koštunicom. Dinkić je osigurao potporu zastupnika G17plus u parlamentu, ključnu za opstanak vlade, a premijer mu je pomogao da preuzme stranku. Tako, premijer Koštunica, jedino može sa sigurnošću računati samo na potporu zastupnika SPS-a u parlamentu. Stranačko rukovodstvo socijalista načelno se protivi uhićenju Mladića, ali je signaliziralo da neće ništa poduzeti. Inače, subotnji skup na Ravnoj Gori bio je najbolja ilustracija dubine problema tradicionalne Srbije. Ministar vanjskih poslova SCG Vuk Drašković govorio je pred petnaestak tisuća pristaša o neophodnosti suradnje s međunarodnom zajednicom i obvezama prema Haagu.</p>
<p>Bojan al Pinto Brkić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="41">
<p>Što nije na ekranu, nije se ni dogodilo</p>
<p>Hrvatska televizija, tada Televizija Zagreb, pokrenuta je 15. svibnja 1956. kada je navečer slika iz Beča, preko Grazai Slovenije, došla u Zagreb</p>
<p>Na glinenoj pločici pronađenoj u starome Sumeru koja datira od prije 5000 godina piše: »Što nije zapisano, kao da se nije dogodilo«. Otkako je nastala, isto se kaže i za televiziju - što na njoj nije prikazano, kao da se nije ni dogodilo. Poimanje toga medija danas je gotovo isto, iako su se pojavili neki novi razvojni elementi, zbog kojih televiziji neki predviđaju skoro odumiranje. Barem u obliku u kakvom je poznajemo danas. No pustimo zasad budućnost, vratimo se nakratko u prošlost. I to pedeset godina u kojima zajedno s najstarijom domaćom televizijskom kućom, Hrvatskom televizijom, dijelimo stvarnost.</p>
<p>Hrvatska televizija, većim dijelom proteklog vremena Televizija Zagreb, u ponedjeljak 15. svibnja, dakle, slavi svoju zlatnu, pedesetu obljetnicu. Pokrenuta je 15. svibnja 1956. godine kada je navečer slika iz Beča, preko Graza i Slovenije, došla u Zagreb. Toga je dana, zapravo, proradio prvi televizijski odašiljač na Tomislavovu domu na Sljemenu. Osim njega, za prijam slike, dakako, trebalo je imati i televizijski prijemnik. A koliko ih je u to doba bilo u Zagrebu duhovito dočarava i šala koja se dugo, a katkada i danas, prepričavala među Zagrepčanima. O tome kako su prve riječi spikera televizijskoga dnevnika, umjesto »Dobra večer, dragi gledatelji«, bile »Dobra večer, druže Bakariću« Iako iskarikirano, činjenica je da su se tih prvih godina emitiranja televizijski programi umjesto iz udobnoga kauča u dnevnome boravku gledali iz neudobnih stolaca ili, još gore, stojeći i cupkajući ispred televizijskih prijamnika na javnim mjestima. Ključna je riječ u posljednjoj rečenici, primjećujete, gledali. Kako je to svojedobno istaknuo jedan od veterana zagrebačke televizije Mario Fanelli, a ponovili mnogi poslije njega pa i glavni ravnatelj HRT-a na prošlotjednom otvaranju izložbe fotografija kamermana i snimatelja HTV-a, na televiziji je najvažnija slika. A prvi se prijenos te slike iz čarobne kutije koja govori više od tisuću riječi dogodio mnogo prije razvoja televizije kao masovnog medija. Naime, 22. travnja 1925. datum je prvog uspješnog televizijskog prijenosa slike uživo. Iako su slike tada putovale samo nekoliko metara, jer sve se to događalo u jednoj londonskoj kući, početak je početak. Toga se dana uz pomoć za ono doba senzacionalnih, a iz našega kuta gledanja prilično primitivnih uređaja za prijenos slike rodila mlađa sestra do tada najjačeg, zapravo jedinoga elektroničkoga medija – radija – koja je vrlo brzo nad njime zauzela uvjerljiv primat. Do sredine četrdesetih godina u svijetu su postojala već 23 televizijska kanala, a iako je tijekom Drugog svjetskog rata došlo do potpunoga prestanka televizijskih prijenosa, razvoj televizije kao medija nastavljen je ubrzano odmah nakon njegova završetka.</p>
<p>No Zagrepčani se nisu samo tridesetak godina poslije prvi put sreli s tim novim, moćnim medijem. Njima ju je, naime, već 1939. na Zagrebačkom zboru (preteči današnjega Velesajma) predstavila gostujuća tvrtka Philips. Tisak je tada bilježio. »U jednoj zborskoj dvorani vidjele su se u Zagrebu na dan otvorenja Zbora prvi put televizijske slike. Moramo priznati da nas je uspjeh ove novosti iznenadio, obzirom na potpuno uspjelo prikazivanje…« Tadašnji je »Jutarnji list« također zabilježio: »Televizijski prostor, koji se nalazi odmah nasuprot ulazu, postao je jedno neobično i zanimljivo kazalište u kojem vlada izravan kontakt između sudjelujućih i publike koja sa zanimanjem i veselim komentarima promatra šminkanje, preodijevanje glumaca i ostalih umjetnika… Fascinacija novinara vidljiva je u narednim rečenicama: »Osobitu pažnju privlači Tkalec kao kumek malajski žut i ljubičast, a Bogdan djeluje upravo senzacionalno svojim ljubičastim obrvama i poput limuna žutim obrazima…«. Ne moramo podsjećati da televizija tada nikako nije mogla otkrivati boje…</p>
<p>No vratimo se mi ipak službenu početku emitiranja televizijskoga programa u Hrvatskoj. Te je godine, 1956., ostvarena prva faza plana za uspostavu usmjerenih radijskih veza među matičnim republičkim stanicama u ondašnjoj Jugoslaviji, pa je ustrojen dvosatni zajednički program Radio Zagreba i Radio Beograda s povremenim uključenjima Radija Novog Sada i Radija Ljubljane. Te je iste godine, unatoč političkim težnjama iz Beograda da televiziju treba pokrenuti iz političkoga centra, odnosno Beograda, predani entuzijast i prvi direktor televizije Zagreb Ivan Šibl uspio nametnuti svoju viziju te je televizija u Zagrebu pokrenuta dvije godine ranije nego u Beogradu. Program te televizije u početku se sastojao od reemitiranih sadržaja postaje RAI 1. Prvu domaću sliku kamera je prenijela 3. srpnja 1956. s tadašnjega Trga Republike u Zagrebu, a 3. je rujna iste godine emitiran i prvi domaći televizijski program iz vlastita studija, uz opasku da je Televizija Zagreb u to doba bila podstanar Radiju u Jurišićevoj 4. Prvi prijenos uživo, s gala otvorenja Zagrebačkog velesajma, dogodio se već 7. rujna iste godine, a eksperimentalno emitiranje programa počelo je ubrzo, 29. studenoga. </p>
<p>Naredne godine, 1957. dogodio se i prvi prijenos jednog sportskog događaja, nogometne utakmice između reprezentacija Italije i Jugoslavije, a realiziran je uz pomoć reportažnih kola Marconi sa tri kamere i pripadajućom opremom. U siječnju 1958. emitirana je prva hrvatska televizijska drama autora Kreše Novosela »Potraga za nestalim«, a iste se godine televizijski studiji sele u Šubićevu 20. Na Dan Republike, još smo u ‘58., trebalo je započeti i emitiranje zajedničkog programa televizijskih studija iz Zagreba, Beograda i Ljubljane. Iz saveznih su izvora nabavljeni uređaji Marconi za uspostavu mikrovalnih televizijskih veza između ta tri studija, ali tehničari na čelu s Marconijevim stručnjacima nisu uspjeli završiti radove na njihovoj montaži. Rok je, dakako, bio politički isforsiran. Golemim naporima ljudi na terenu već je 28. studenog upriličen izravan prijenos svečane akademije u povodu 15. godina od zasjedanja AVNOJ-a iz Narodnoga pozorišta u Beogradu. No uređaji su već slijedeći dan, na sam praznik zakazali, pa se zajedničko emitiranje programa moralo odgoditi. Problemi su potrajali, a funkcioniranje sustava osigurano je tek u ožujku 1959.</p>
<p>Godine 1962. počinje s radom prvi veliki televizijski studio u Radničkom domu, a 1966. na Sljemenu je postavljen prvi UHF odašiljač snage 10 kW zahvaljujući kojem počinje eksperimentalno emitiranje Drugoga programa TVZ. Te se slavljeničke godine u njezinu programu, u suradnji s talijanskom televizijom RAI, emitirala i prva slika u boji. Za najavu su korištene tehničke usluge studija u Rimu. Godinu poslije, 1967., odlukom Europske udruge za RTV difuziju (EBU), TV centar Zagreb postaje eurovizijsko središte za cijelu Jugoslavensku radioteleviziju (JRT). Festival zabavne glazbe u Opatiji 1968. bio je prvi događaj koji je TVZ prenosila u boji. Četiri godine poslije, 1972., počelo je redovito emitiranje Drugog programa, a od 1975. njeni se programi u cijelosti emitiraju u boji. Iste je godine u rad pušten i TV centar u Miramarskoj ulici, a počele su se emitirati i regionalne dnevne novosti – Kronika i Zagrebačka panorama. </p>
<p>Godina 1983. važna je zato što je instaliran i u pogon pušten prvi proizvodni televizijski studio na Prisavlju. Ta se lokacija 1988. počinje pretvarati u stalni dom za cjelokupnu programsku proizvodnju, a iste je godine 15. svibnja, na 32. rođendan Televizije, počelo eksperimentalno emitiranje Trećeg programa. Dvije godine poslije, 1990., 30. travnja počelo je emitiranje teleteksta, a 1. svibnja, u povodu Pjesme Eurovizije, u rad puštena odašiljačko-prijamna satelitska postaja na Prisavlju. Iste je godine u lipnju Sabor RH preimenovao Radioteleviziju Zagreb u Hrvatsku radioteleviziju.</p>
<p>U razdoblju između srpnja 1991. i veljače 1992. godine, tijekom Domovinskoga rata, zaposjednuto je, oštećeno ili uništeno 80 posto odašiljačkih objekata i više od 30 radiotelevizijskih pretvarača. Odašiljač na Sljemenu pogođen je granatom 16. rujna 1991. u 16.10 sati. Slijedećih se godina popravljaju svi dostupni objekti, a ostali nakon oslobađanja područja na kojima su. Jednom je čak i cijeli Dom HRT-a na Prisavlju bio pod paljbom. U tom je ratnom razdoblju, na žalost, uz materijalne bilo i ljudskih žrtava, Nekoliko je novinara, snimatelja i drugih zaposlenika Radija i Televizije poginulo ili bilo ranjeno na zadacima. Njihove su žrtve jednako velike i bolne pa ovdje nećemo nikoga izdvajati, a danas im svima matična kuća, ali i svi građani Hrvatske, posebno na Dan HRT-a 15. svibnja, odaju vječnu zahvalnost. </p>
<p>Nakon što je 3. studenoga 1990. godine HRT istupila iz sustava JRT-a, 1. siječnja 1993. postala je punopravnom članicom EBU-a. Od kolovoza 1995. akcijom »Oluja« počinju s radom i web stranice HRT-a kao potpuno novi medij, iako su eksperimentalno funkcionirale već i tijekom 1994. Godine 1998. počinje 24-satno emitiranje svih triju kanala HTV-a. Četiri godine poslije, 2002., HRT je odlukom Vlade podijeljen na javnu ustanovu HRT i trgovačko društvo Odašiljače i veze, a tijekom tog procesa HTV je izgubila svoj treći zemaljski kanal, ali je emitiranje nešto izmijenjenog programa nastavljeno na trećem satelitskome kanalu nazvanome HRT PLUS.</p>
<p>Godine koje su uslijedile godine su razvoja u smjeru modernizacije i digitalizacije. Smjeru za koji mnogi vjeruju da zapravo označava kraj televizije u obliku u kojemu je mi danas poznajemo i volimo. Kako bilo, za sve promjene koje su se otad događale trebalo bi nam još barem ovoliko prostora. Spomenimo samo da će, na sam Dan HRT-a, kao kruna dosadašnjeg procesa digitalizacije u toj tehnologiji prvi put biti emitirana i jedna od najznačajnijih emisija HTV-a - Dnevnik. Stoga ovu našu malu reminiscenciju na tv prošlost možemo zaključiti floskulom koja se ovaj put pretvara u stvarnost – budućnost je počela.</p>
<p>Džaneta Čokić</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Stvaranje vijesti je muški posao</p>
<p>Najveće svjetsko istraživanje o tome tko pravi vijesti otkrilo je da ih uglavnom stvaraju muškarci, koji su i njihovi najčešći protagonisti</p>
<p>Mediji su moćni jer su naš izvor informacija o tome što se događa u svijetu, ali oni nam ne nude samo »prozor u svijet» nego odlučuju i koje će nam informacije servirati, što bismo trebali gledati, slušati i čitati. Tako mediji utječu na naše stavove, uvjerenja i standarde, stoga je naše poimanje samih sebe i svijeta oko nas pod utjecajem medija. Te su rečenice sažetak onog što nam poručuju aktivisti »The Global Media Monitoring Projecta«, u sklopu kojeg je provedeno istraživanje pod naslovom »Tko pravi vijesti«. S tim da je naglasak toga projekta na rodnim ulogama – onih koji su subjekti vijesti i onih koji ih stvaraju ili prezentiraju. Tim je projektom koordinirao WACC, međunarodna nevladina organizacija koja se bavi medijima i promjenama u društvu. Već je dva puta provedeno istraživanje u okrilju »The Global Media Monitoring Projecta«, a treće, čiji su rezultati nedavno predstavljeni, u drugoj polovici prošle godine i u njemu su sudjelovale stotine muškaraca i žena iz 76 zemalja. Riječ je o najvećem ikad provedenom istraživanju o muškarcima i ženama u medijima. </p>
<p>Rezultati o zastupljenosti žena u medijima nisu baš zavidni. Iako je u svjetskoj populaciji 52 posto žena, muškarci su većinom ti koji izvještavaju i prezentiraju vijesti u medijima. Televizija je jedina iznimka, jer 57 posto žena prezentira televizijske vijesti, što je izvrsno u usporedbi sa 29 posto žena koje pišu vijesti za tiskane medije. Postoji i jedna uočljiva podjela: muškarci uglavnom »pokrivaju« tzv. ozbiljne vijesti, a ženama su ostavljene »lakše« teme, kao što su obitelj, društvene teme i obrazovanje. Pri toj bismo podjeli mogli dvojiti pripadaju li baš te društvene teme i obrazovanje u kategoriju »lakših« vijesti. Što se tiče žena i muškaraca, kao protagonista vijesti, situacija je sljedeća: žene čine 21 posto ljudi koji se pojavljuju u vijestima u medijima, a najrjeđe su u radijskim vijestima – samo ih je 17 posto. Muškarci su prisutniji u svim vijestima, a žene se najčešće pojavljuju u izvještajima o poznatima, estradi ili kulturi i čine samo trećinu svih aktera. Sveukupno su žene samo u deset posto slučajeva u središtu neke vijesti, a raspoređeno po područjima to izgleda ovako: žene su glavni akteri samo u tri posto ekonomskih tema i osam posto političkih tema. Jedine teme u kojima su žene višestruko zastupljenije od muškaraca su one o žrtvama nasilja. Istraživanje je potvrdilo i ono što se jednostavno moglo predvidjeti: žene kao subjekti vijesti prisutnije su u novinarskim uradcima koje potpisuju novinarke, iako u globalu i one češće izvještavaju o muškarcima. Ali ovo je još dobrim dijelom muški svijet pa se ne može očekivati drukčiji omjer. I na kraju, bez obzira na to tko radi vijesti – a sudeći prema rezultatima rade ih uglavnom muškarci – velika većina (96 posto) vijesti ne ističu važnost rodne ravnopravnosti ili neravnopravnosti. </p>
<p>Barbara Matejčić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="43">
<p>Nijemci brinu o hrvatskoj granici</p>
<p>Nijemci su već donirali 21 terensko vozilo, 2 kombija, 24 motocikla, 42 uređaja za noćno promatranje 60 dalekozora i 6 termovizijskih kamera</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U ponedjeljak će hrvatska policija dobiti od svojih od kolega iz njemačkog MUP-a donaciju 6 termovizijskih kamera za nadzor graničnih prijelaza. Kamere reagiraju na toplinu ljudskog tijela i na taj je način lako uočiti »ilegalce« skrivene u šleperima ili, što nije rijedak slučaj u kamionima cisternama.</p>
<p> Primopredaji će prisustvovati ministar Ivica Kirin, ravnatelj policije Marijan Benko i njemački veleposlanik u RH Jürgen A.R. Staks. Koliko je ta donacija nužna hrvatskom MUP-u svjedoče i policijske statistike. Lani je, po podacima MUP-a za 25 posto povećan broj otkrivenih ilegalnih imigranata. Uspjeh se tumači ne samo većom navalom ilegalaca sa siromašnog istoka u zapadnu Europu već i boljim rezultatima Hrvatske policije. </p>
<p>Lani je otkriveno i prijavljeno ukupno 15 slučajeva organiziranog prebacivanja ilegalaca, a u policijskim izvješćima u zadnje vrijeme vijesti o ilegalnim prelascima granice su gotovo svakodnevne. </p>
<p>Inače, najviše ilegalaca zabilježeno je 2000. godine njih više od 12 tisuća. već slijedeće godine broj je smanjen na 5 tisuća i uglavnom je stagnirao do lani. </p>
<p>Jedna od obveza Hrvatske u sklopu približavanja članstvu u EU je i jačanje Granične policije. Hrvatska bi tako do kraja 2008. godine trebala imati ukupno 9 tisuća graničnih policajaca, a trenutno ih je na čuvanju granice angažirano oko 6 tisuća. </p>
<p>Inače Savezno ministarstvo unutarnjih poslova SR Njemačke već je dosad našem MUP-u za nadzor granica doniralo 21 terensko vozilo, 2 kombija, 24 motocikla, 42 uređaja za noćno promatranje, 60 dalekozora i 6 termovizijskih kamera. </p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Kod Čakovca poginula djevojka, kod Varaždina 6 ozlijeđenih</p>
<p>U posljednja tri dana na cestama u Međimurskoj županiji poginulo je troje mladih</p>
<p>ČAKOVEC</p>
<p> - U prometnoj nesreći koja se u subotu oko 4 sata dogodila na cesti između Oporovca i Preloga, uz derivacijski kanal HE Dubrava, smrtno je stradala Kristina Višnić (25). Ona je bila suputnica u automobilu koji je vozio dvadesetdvogodišnji mladić iz Svete Marije. On je prebrzo vozio automobil, pa je sletio s ceste i zaletio se u drvo. Djevojka je od zadobivenih ozljeda sat kasnije preminula u čakovečkoj bolnici. Ona je sedma ovogodišnja žrtva na međimurskim prometnicama. U posljednja tri dana na cestama u Međimurskoj županiji poginulo je troje mladih. U prometnoj nesreći na području Varaždinske županije, između mjesta Zbelave i Kelemana u subotu oko 13,45 sati sudarila su se četiri osobna vozila i pritom je ozlijeđeno šest osoba, dva vozača i četiri putnika, izvijestila je varaždinska policija.</p>
<p> Sve ozljeđene osobe prebačene su kolima hitne pomoći u varaždinsku Opću bolnicu.</p>
<p> Prometnu nesreću je uzrokovala M.M. (39) iz mjesta Novakovec, kad je osobnim automobilom, oko 400 metara od naselja Kelemen, počela preticati vozila ispred sebe, a da se prethodno nije uvjerila da je prometna traka slobodna, uslijed čega je lijevom bočnom stranom svojeg vozila udarila u vozilo iz suprotnog smjera kojim je upravljala N.M. (23).</p>
<p> To je vozilo odbačeno i udarilo je u vozilo auto-škole iz suprotnog smjera. Vozilo kojim je upravljao kandidat L.K. (19) uz nazočnosti instruktora vožnje D.R. (31) potom je sletjelo u cestovni jarak. Uslijed zanošenja, vozilo M.M. je bočnom stranom udarilo i u vozilo s kojim je iz suprotnog smjera upravljala S.H. (29).</p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Navijač policajca ugrizao za lakat</p>
<p>Derbi susret između Hajduka i Dinama, osim nekoliko sporadičnih incidenata, kojima je ponajviše kumovao alkohol, prošao je bez većih nereda</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Osim nekoliko izoliranih izgreda subotnji derbi između Hajduka i Dinama prošao je bez većih nereda. Naime, kako je u nedjelju priopćeno iz zagrebačke policije, u subotu, oko 18 sati na samome stadionu došlo je do incidenta kada su dvojica 23-godišnjaka na stadion pokušala unijeti boce s pivom. Kada su ih policajci upozorili da to ne smiju, počeli su vrijeđati policajce, te nisu htjeli predati alkohol, a kada su im policajci krenuli oduzeti jedan je polio policajca pivom, nakon čega su privedeni. No, dok su policajci drugog osumnjičenog vodili prema policijskom automobilu, on je odgurnuo policajca i pokušao pobjeći. Policajci su krenuli za njim, uporabili sredstva prisile i smjestili ga u službeno vozilo. No, on i prijatelji su počeli ljuljati službeni automobil, te je ponovno pokušao pobjeći, priopćila je policija. Navijač je tijekom naguravanja ugrizao policajca za lakat, pa je prisilno doveden u postaju. Naguravao se s policijskim službenikom i ugrizao ga za lakat. Policija je spomenute navijače već prekršajno prijavila, a kazneno će biti prijavljeni zbog sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti. </p>
<p>Zanimljivo je bilo i na glavnom gradskome trgu, gdje se alkoholizirani 26-godišnjak oko 22,35 sati skinuo gol te skočio u zdenac Manduševac, nakon čega se želio udaljiti, no uhićen je. </p>
<p> Privedeni su i njegova trojica prijatelja koji su pokušali spriječiti policiju da uhiti nudistu. Oko 23,05 sati u jednome lokalu na području Maksimira policija je uhitila 32-godišnjaka koji je u s grupom mladića na terasi palio baklje, te skakao po stolovima i razbijao boce. Po dolasku policije 32-godišnjak se nije želio smiriti, tvrdi policija, pa su mu stavljene lisice te je priveden u policiju. Policija je također priopćila da su na dan utakmice oštećena ukupno dva osobna automobila - »citroen saxo« i »fiat uno«, oba zagrebačkih registracija, te devet tramvaja. Materijalna šteta se utvrđuje. [M.D.]</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Gazio cvijeće, pa tukao policajce</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Dvadesetosmogodišnji mladić je u nedjelju oko 1 sat iza ponoći u Ivanić Gradu, vidno pijan, vozio po zelenoj površini, a nakon privođenja u postaju, jednoga je policajca udario šakom u glavu, priopćila je policija u nedjelju. </p>
<p>Naime, mladića je policija zatekla kako u Školskoj bb. pored zgrade srednje škole u Ivanić Gradu svojima »golfom« vozi po travnjaku, a čim su ga zaustavili i ponudili mu da puše u »dreger«, počeo je vrijeđati policajce. Nakon što su mu policajci rekli da mora s njima u postaju, mladić je »isprobao« udarac šakom, no zbog alkoholiziranosti je promašio glavu policajca. Policajci su mu tada stavili lisice, te ga doveli u policiju. </p>
<p>No, u postaji su mu skinuli lisice, pa je svoje »boksačko umijeće« isprobao ponovno, ovoga puta uspješno. Policajcu je rasjekao usnicu i raskrvario nos, pa će protiv mladića najvjerojatnije uslijediti i kaznena prijava zbog napada na službenu osobu i nasilničkoga ponašanja. [Marin Dešković]</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Navijači kradu zastave </p>
<p>Njemačka policija savjetovala je nacionalnim nogometnim vrstama da ne vješaju često svoje zastave tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva, koje u lipnju počinje u Njemačkoj, jer bi mogle predstavljati iskušenje za lopove.</p>
<p> Niz učestalih krađa nacionalnih zastava na sportskim terenima prošli tjedan uzrok je ovom upozorenju. Glasnogovornik njemačke policije je kazao da su ove krađe možda znak kakve bi se stvari mogle događati na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Savjetovao je klubovima da tijekom noći spuštaju svoje zastave kao i u drugim prigodama kada neće biti pored njih. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="48">
<p>Žene nailaze na »stakleni strop« </p>
<p>U 20. stoljeću smo dobile pravo glasa, a u 21. želimo novac</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Na rukovodećim pozicijama 100 najvećih tvrtki u Hrvatskoj tek je šest posto žena. Razlog tako malom postotku žena na visokim pozicijama u tvrtki jest tzv. »stakleni strop« na koji žene obično nailaze. Taj pojam, naime, veže se uz prepreke s kojima se žene suočavaju u profesionalnom napredovanju i koje ih sprječavaju da dosegnu vrh hijerarhije u tvrtkama. Kako je rečeno na okruglom stolu o ženama na rukovodećim pozicijama i staklenom stropu, koji su organizirali internetska stranica MojPosao i Hrvatska udruga poslodavaca, najveća prepreka napredovanju žena u tvrtkama su predrasude koje su duboko ukorijenjene u društvu.</p>
<p>To uključuje odgoj žena za uloge koje im u društvu tradicionalno pripadaju, što isključuje poslovne ambicije i poslovnu karijeru. Najveći ograničavajući čimbenik i dalje su obitelj i odgoj djece, a kako je rečeno na okruglom stolu, ni država niti tvrtke ne izlaze u susret ženama oko usklađivanja obiteljskih obveza i posla.</p>
<p>Onim, pak, ženama koje uspijevaju uskladiti privatni i poslovni život treba puno više vremena za napredovanje nego što je potrebno muškarcima. Osim toga, istraživanje internetskog portala MojPosao o visini plaća u Hrvatskoj, pokazuje da su žene za isti rad i razinu odgovornosti plaćene manje od muškaraca i to 15 do 20 posto. </p>
<p>Kako je rekla Vera Čubranić, izvršna direktorica za regrutiranje i selekciju tvrtke Selectio, žene imaju nejednake šanse pri zapošljavanju, isključene su iz neformalnih mreža unutar tvrtki, postoje različite predrasude o njihovim slabijim menadžerskim sposobnostima, uglavnom imaju nefleksibilno radno vrijeme te imaju manje mogućnosti za dodatnu edukaciju. </p>
<p>»Najveća prepreka napredovanju žena u poslovnom svijetu su predrasude koje su duboko ukorijenjene u društvu, jer kada žena pokazuje ambiciju smatraju je nervoznom i neurotičnom, a kada to čini muškarac onda je to posve normalna pojava«, napomenula je voditeljica Vladina ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin. Rješenje problema »staklenog stola«, prema Yuriju Afanasievu, stalnom predstavniku Programa UN-a za razvoj Hrvatske, nije u tome da se žene bore za ravnopravnost prema muškim pravilima u muškom svijetu, već bi im razvoj tehnologije u 21. stoljeću trebao omogućiti da posao prilagode sebi i da ga obavljaju prema vlastitim pravilima. </p>
<p>Ljerka Puljić, članica Uprave Agrokora, smatra da iako žene posjeduju osobine kojima mogu doći na visoke pozicije u tvrtki, nedostaje im želja za vodstvom. Ipak, kako je rekla na okruglom stolu, žene ne bi trebale odustati od borbe u muškom svijetu za pozicije koje su prvenstveno namijenjene muškarcima. </p>
<p>Slavica Kušić, koordinatorica poduzetničkog centra Rosa, istaknula je da je ključni problem neravnopravnosti žena to što neravnopravno sudjeluju u raspodjeli ekonomske moći, a što je preduvjet i za političku moć.»U 20. stoljeću smo dobile pravo glasa, a u 21. želimo novac«, naglasila je Slavica Kušić. [Relja Dušek]</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>U Istri turistički kompleks od 200 milijuna eura</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Gradnja najvećeg turističkog kompleksa luksuzne kategorije u Hrvatskoj »Porto Mariccio golf and yacht Resort«, u sklopu kojeg će se graditi i igralište za golf, počet će najesen ove godine, najavio je na konferenciji za novinare direktor tvrtke AB Maris iz Vodnjana Roberto Bradić. Naglasio je da će se u taj kompleks uložiti 200 milijuna eura, a glavni projektant golf terena bit će Jack Nicklaus, dugogodišnji najbolji igrač golfa na svijetu i jedan od najcjenjenijih svjetskih projektanata golf igrališta. Kompleks će biti smješten pokraj Vodnjana, nasuprot Brijunima, na ukupnoj površini od 140 hektara, a prve bi goste, prema najavama, trebao primiti početkom 2009. Na tom će se prostoru sagraditi hotel s pet zvjezdica i 250 soba, »spa centar« površine veće od 3000 četvornih metara, marina s 350 vezova, 90 vila unutar igrališta za golf i klupska kuća od 1200 četvornih metara te 300 rezidencijalnih objekata. U kompleksu se namjerava otvoriti 1000 novih radnih mjesta.</p>
<p>Jack Nicklaus, koji je prisustvovao konferenciji za novinare, istaknuo je da je plan da igrači golfa iz svih dijelova svijeta dolaze u Istru, a posebno ga veseli što će upravo on projektirati taj golf teren. Golfom se bavi već pedeset godina, zabilježio je 105 pobjeda na svjetskim turnirima, te 20 osvojenih naslova na glavnim turnirima. Osobno je projektirao ili redizajnirao 245 terena u cijelome svijetu, a od svih igrališta s njegovim potpisom, njih 47 uvršteno je među 100 najboljih na svijetu. U sklopu svog boravka u Hrvatskoj Nicklaus se susreo i s hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom.</p>
<p>Ivan Smirčić</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Neto dobit Allianza 1,8 milijardi eura</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Njemački osiguravateljni koncern Allianz objavio je kako je neto dobit koncerna u prva tri mjeseca ove godine povećana za 34 posto u odnosu na isto razdoblje lani, te je dosegnula gotovo 1,8 milijardi eura. Ističu kako rezultati obećavaju ostvarivanje ciljane dobiti za ovu godinu. Njegova podružnica Dresdner Bank više je nego udvostručila svoju operativnu dobit, na 529 milijuna eura. U Allianzu očekuju ove godine porast dobiti na 4,9 milijardi eura u odnosu na lanjskih 4,38 milijardi eura. [I. S.]</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Lurina neto dobit 15,1 milijun kuna</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Prehrambena industrija Lura u prvom je ovogodišnjem tromjesečju ostvarila neto dobit od 15,1 milijuna kuna, koja je za 6,8 milijuna kuna manja nego u istom razdoblju lani, objavili su iz Lure. Dobit prije poreza i kamata (EBIT) iznosila je 22 milijuna kuna i viša je u usporedbi sa 17,7 milijuna kuna ostvarenih u istom razdoblju prošle godine. U prvom tromjesečju ove godine Lura je ostvarila poslovne prihode u iznosu od 497,8 milijuna kuna, što je porast od 4,8 posto. U Luri su istaknuli kako se u prvom tromjesečju aktivno radilo na projektu unapređenja sirovinske osnove, s ciljem prilagodbe standardima Europske unije. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Hrvatski obrtnici na sajmovima u Novom Sadu i Beogradu</p>
<p>ZAGREB- Na 73. Međunarodnom poljoprivrednom sajmu, koji se od 13. do 20. svibnja održava u Novom Sadu, nastupit će i devet hrvatskih obrtnika u organizaciji Hrvatske obrtničke komore. Na ovom sajmu obrtnici iz Hrvatske nastupaju po četvrti put, a izlagat će na površini od 50 četvornih metara. Na 50. Međunarodnom sajmu Tehnika i tehnička dostignuća, U Beogradu će od 16. do 20. svibnja izlagati također devet hrvatskih obrtnika, koji po sedmi put nastupaju na ovoj sajamskoj manifestaciji. Na oba sajma predstavljaju se većinom obrti s proizvodnjom i to, strojeva i opreme za pakiranje, strojeva za beskonačne žIijebove, inox galanterije,energetske procesne opreme... [L.C.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="53">
<p>Hrvatskoj potreban kongresni centar za 5000 ljudi </p>
<p>Gradnja polivalentne, maksimalno funkcionalne kongresne dvorane s 4000 do 5000 mjesta, s 15 do 20 manjih dvorana, stoji od 10 do 20 milijuna eura</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U Hrvatskoj se lani održalo 2207 kongresa, odnosno poslovnih skupova, poslovni ljudi dnevno su trošili 370 eura, više nego u Beču, a naša zemlja nema niti jednog kongresnog centra. Postoje dobre kongresne dvorane, kvalitetni hoteli prilagođeni takvoj vrsti skupova, ali ne postoji kongresni centar koji bi istodobno mogao prihvatiti četiri do pet tisuća ljudi. Tercet najtraženijih domaćih gradova - Zagreb, Dubrovnik i Opatija - i dalje samo snivaju kongresni centar, rade početne projekte, ali sve je daleko od realizacije.</p>
<p>Daleko od toga da Hrvatskoj ide loše, pogotovo u svjetlu činjenice s čim (ne) raspolažemo, ali jake institucije nam okreću leđa zbog nedostatka kongresnog centra.</p>
<p>»Ljudi iz EBRD-a (Europska banka za obnovu i razvitak) bili su u Zagrebu, bili su iznimno zadovoljni, ali rekli su da njima treba kongresni centar. Ne mogu vam objasniti koliki je to gubitak, oni dolaze sa 'živim' novcem, oni bi sami sagradili pola centra«, tvrdi Nikola Račić, direktor Hrvatskog kongresnog i insentiv ureda.</p>
<p>A da se ulaganje u takve vrste projekata brzo isplaćuje vidimo po primjeru Barcelone, koja je sada najtraženije svjetsko odredište za kongrese korporacija. Prije dvije sezone imali su 107 kongresa, a 1995. samo 29.</p>
<p>Gradnja polivalentne, maksimalno funkcionalne kongresne dvorane s 4000 do 5000 mjesta, zajedno s 15 do 20 manjih dvorana, naravno u istom kompleksu, prema Račiću stoji od 10 do 20 milijuna eura. Za usporedbu, uređenje sljemenske staze stajalo je oko 200 milijuna kuna.</p>
<p>U SAD-u se godišnje održi najviše korporacijskih kongresa, potom u Njemačkoj i u Španjolskoj. Međunarodne organizacije, s druge strane, najradije biraju Europu; čak 57 posto takvih skupova održi se na našem kontinentu. Riječ je o vrhunskom biznisu - Bečani su izračunali da su lani od kongresnog turizma zaradili 415 milijuna eura.</p>
<p>Hrvatska ima četiri podjednako jake kongresne baze: Zagreb, Istru, Opatiju s Kvarnerom i Dubrovnik. Prema analizi Hrvatskog kongresnog i insentiv ureda, sudionici kongresa u Hrvatskoj dnevno troše 370 eura (smještaj i izvanpansion, bez prijevoza), što je 20 eura više nego potrošnja u Beču. Uz spomenuti tercet najtraženijih, sve bolje ide i Šibeniku (Solaris) i Zadru (Kolovare), dok su Pula, Poreč, Rovinj i Brijuni odavno etablirani na kongresnoj karti svijeta. Split, trenutačno bez ozbiljnijih hotelskih kapaciteta, kandidirao se za nekoliko poslovnih skupova tijekom 2009.</p>
<p>Na bazi procjena, na spomenutih 2207 kongresa lani je bilo 303.668 sudionika.</p>
<p>Nakon nekoliko turističkih turbulentnih godina, sudionici kongresa sada poštuju postulat »osjećati se dobro, osjećati se sigurno«.</p>
<p>Boston je grad u kojem je ne tako davno napravljen izvrstan kongresni centar. Osim centralnog ulaza, postoje i posebni ulazi za manje dvorane, svaka dvorana ima mogućnost posebnog podešenja klime i svjetla, a u dvoranama se ne vidi ni jedna kamera, iako je sigurnosno sve maksimalno pokriveno.</p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Obilježena 61. godišnjica bleiburške tragedije</p>
<p>Ovo je mjesto na kojem se uči hrvatska povijest i hrvatsko jedinstvo. Podjele su nas preskupo koštale i neka se nikad više ne ponove«, kazala je Adlešić</p>
<p>BLEIBURG</p>
<p> – Povodom 15. svibnja, spomendana bleiburških žrtava i žrtava Križnog puta u nedjelju je na Bleiburšom polju misom i komemoracijom pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora obilježena 61. godišnjica bleiburške tragedije. Pred oko 7000 okupljenih ljudi iz Hrvatske, BiH i iseljeništva, među kojioma su bile i osobe koje su preživjele Bleiburg, govorila je potpredsjednica Sabora Đurđa Adlešić koja je podsjetila da se žrtvama Bleiburga i Križnog puta gotovo pola stoljeća nije smjelo govoriti.</p>
<p>»Moramo osuditi zločin ali svaka odgovorna vlast ne smije se zadovoljiti samo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća jednom godišnje. Moramo reći tko su bili egzekutori i naredbodavci, osuditi i kazniti zločince i totalitarni režim koji je to dopuštao«, rekla je Adlešić dodavši da hrvatski narod mora učiti iz svoje povijesti kako bi imao sigurnu budućnost. </p>
<p>Stoga je pozvala povjesničare i znanstvene institucije da do kraja rasvijetle istinu o Bleiburgu, a istaknula je i potrebu hrvatskog jedinstva. </p>
<p>»Ovo je mjesto na kojem se uči hrvatska povijest i hrvatsko jedinstvo. Podjele su nas preskupo koštale i neka se nikad više ne ponove«, kazala je Adlešić čije riječi su okupljeni dočekali pljeskom. </p>
<p>Misu je uz desetak svećenika predvodio pomoćni zagrebački biskup Josip Mrzljak koji je u propovjedi podsjetio na nedavnu rezoluciju Vijeća Europe kojom se osuđuju komunistički zločini. </p>
<p>»Njene riječi, međutim, nisu dovoljno odjeknule u Hrvatskoj. Pitam se zašto u Hrvatskoj nema snage ili političke volje da se to razdoblje prepusti povijesti kako bismo neopterećeni išli naprijed«, rekao je Mrzljak istaknuvši da hrvatski antifašizam mora u sebi uključivati i antikomunizam. </p>
<p>Nazočnima su se obratili i predsjednik Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Martin Raguž, a molitvu za stradale muslimane predvodio je Imam iz Gunje Idriz Bešić. Komemoraciji su, među ostalim, nazočili i Vladino izaslanstvo na čelu sa njenim potpredsjednikom Damirom Polančecom, izaslanstvo Ureda Predsjednika na čelu s pomoćnikom savjetnika Vladimirom Lončarevićem te izaslanstvo stranaka i udruga. Nakon komemoraciji izaslanstva su podno spomenika bleiburškim žrtvama položila vijence i zapalila svijeće. [Marijan Lipovac]</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>11 milijardi eura za europske eko-standarde</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U ponedjeljak u Bruxellesu počinje analitički pregled zakonodavstva (screening) za poglavlje okoliša, doznajemo iz Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.</p>
<p>Bilateralna faza analitičkog pregleda za poglavlje okoliša trajat će do 19. svibnja. Do tada će hrvatski predstavnici Europskoj komisiji predstaviti zakonodavstvo i politiku zaštite okoliša u Hrvatskoj.</p>
<p>Hrvatski pregovarački tim, u kojem je 46 stručnjaka za razna područja povezana sa zaštitom okoliša, od poljoprivrede, prometa do energetike i gospodarstva predvodi Nikola Ružinski, državni tajnik za zaštitu okoliša u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. U tim su na prijedlog Ministarstva uključene i tri predstavnice eko-udruga (zagrebačke Zelene akcije, splitske udruge Sunce i udruge Osječki zeleni). U Ministarstvu, naime, vjeruju da će one aktivnim sudjelovanjem u vrlo zahtjevnim pregovorima ubrzati rješavanje problema u zaštite okoliša.</p>
<p>Screening u ponedjeljak počinje analizom zakona o buci i kvaliteti zraka. U utorak će se nastaviti raspravljati o usklađenosti hrvatskog zakonodavstva u području kvalitete zraka s naglaskom na temama vezanim za klimatske promjene, nadzoru nad industrijskim zagađenjem, postupanju u rizičnim situacijama i civilnoj zaštiti. U srijedu će se analizirati zakoni u području zaštite prirode i gospodarenja otpadom. Područje gospodarenja otpadom vrlo je opširno, pa će biti na dnevnom redu i u četvrtak zajedno s raspravom o kvaliteti voda. Screening će završiti u petak analizom zakonodavstva koje pokriva područje kemikalija i GMO-a.</p>
<p>Otvaranjem pregovora o pristupanju EU, u okviru kojih okoliš predstavlja jedno od najzahtjevnijih pravnih područja, značajno su pojačane aktivnosti na ostvarivanju prioriteta utvrđenih Pristupnim partnerstvom za sektor Okoliš.</p>
<p>Od studenog 2004. do prosinca 2005. godine doneseno je devet novih zakona, a novi zakon o zaštiti okoliša donijet će se ove godine. Njime će se zaštita okoliša urediti sukladno pravnim propisima EU-a i odgovarajućim međunarodnim sporazumima.</p>
<p>Poglavlje Okoliš jedno je od najtežih, najopsežnijih - ima oko 300 direktiva i uredbi - i najskupljih jer će zahtijevati velika financijska ulaganja (stručnjaci ih procjenjuju na 10-11 milijardi eura). Završit će među zadnjima, jer prije toga treba dovršiti pregovore o svim drugim poglavljima koji se dotiču okoliša - energetika, promet, industrijska proizvodnja, poljoprivreda itd., napominju u Ministarstvu.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Jarnjak: HDZ će popraviti odnose s obitelji Tuđman</p>
<p>VELIKO TRGOVIŠĆE/ZAGREB</p>
<p> - »Premijer Sanader i ja napravit ćemo sve da se poprave odnosi između vrha HDZ-a i obitelji Tuđman, jer je došlo do nekih političkih razilaženja. Tuđman je za HDZ bio i ostao utemeljitelj stranke i hrvatske države. Naša najbolje zahvala prvom hrvatskom predsjedniku bit će ako učinimo sve da Hrvatska napreduje i da građani u njoj bolje žive«, kazao je u nedjelju u Velikom Trgovišću glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak. </p>
<p>Ispred Tuđmanove biste u dvorištu njegove rodne kuće u Velikom Trgovišću, a povodu 84. obljetnice Tuđmanova rođenja, izaslanstva državnog, zagorskog i zagrebačkog HDZ-a u nedjelju su ujutro položili vijence i zapalili svijeće.</p>
<p>Predsjednik Zaklade hrvatskog državnog zavjeta Nevio Šetić kazao je da će se novcem Zaklade uskoro obnoviti škola koju je pohađao najveći zagorski i trgovišćanski sin Franjo Tuđman. U tu svrhu treba osigurati od tri do četiri milijuna kuna kako bi se stara škola pretvorila u memorijalni centar s polivalentnom kongresnom dvoranom u kojoj će se proučavati važnost i uloga dr. Tuđmana. Šetić je dodao da, osim HDZ-a, u Hrvatskoj nijedna stranka ne poduzima ništa na, kako je rekao, drugome stupu političkog djelovanja, a to je dodatni rad preko Zaklade.</p>
<p>Izaslanstvo Hrvatskog sabora i HDZ-a položili su u nedjelju vijenac na grob dr. Franje Tuđmana. »Dr. Tuđman ima posebno mjesto u stvaranju Hrvatske, jer je uz branitelje najzaslužniji za to što imamo slobodnu, samostalnu, neovisnu, demokratsku i europsku državu«, rekla je potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor, koja je predvodila izaslanstvo HDZ-a, u kojoj su još bili šefica diplomacije Kolinda Grabar-Kitarović, Božidar Kalmeta, ministar mora, prometa, turizma i razvitka, šef policije Ivica Kirin, ministar zdravstva Neven Ljubičić, glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak, te Gordan Jandroković, član Predsjedništva stranke. </p>
<p>Iako su na Mirogoj došli i članovi Tuđmanove obitelji, oni su napustili grob prije dolaska izaslanstva te se nisu pozdravili s članovima HDZ-a i Vlade. Miroslav Tuđman rekao je da političke garniture vrlo suzdržano iskazuju svoje odavanje počasti. Jadranka Kosor istaknula je da ne treba politizirati odnos između HDZ-a i obitelji Tuđman te da stranka poštuje obitelj, a predsjednikov rođendan kao i datum njegove smrti obilježava na dostojan način, onako kako prvi predsjednik i zaslužuje. [Zoran Gregurek/ Relja Dušek]</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Mesić i Sanader primili premijera Belizea</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i premijer Ivo Sanader sastali su se u subotu s predsjednikom vlade Belizea Saidom Wilbertom Museom.</p>
<p> Teme razgovora bile su mogućnosti suradnje na područjima turizma i visokog obrazovanja za kojima, kako je naglašeno, obje države imaju interes. </p>
<p> Premijer Sanader upoznao je premijera Belizea s putem Hrvatske prema Europskoj uniji i ubrzanim zakonskim i institucionalnim prilagodbama na tome putu, te istaknuo kako je suradnja latinsko američkih i karipskih država i Europske unije od iznimne važnosti.</p>
<p> Hrvatska upravo stoga želi razvijati odnose i s Belizeom jer takva suradnja može pridonijeti partnerstvu među zemljama dvaju kontinenata, naglasio je hrvatski predsjednik Vlade.</p>
<p> Premijer Belizea upoznao je premijera Sanadera s formiranjem unije karipskih zemalja engleskog govornog područja Karicoma, što će pridonijeti još jačim kontaktima na gospodarskom planu s Europom.</p>
<p> Premijer Musu naglasio je kako se u u Belizeu otvaraju mnogi infrastrukturni prometni i energetski projekti te pozdravio mogućnost suradnje s hrvatskim partnerima.[Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Mesić: Institucijama diktira samo zakon</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u subotu je, komentirajući odluku osječko-baranjske Županijske skupštine da neće razmatrati Izvješće načelnika Policijske uprave Vladimira Fabera, čiji legitimitet osporava, apelirao na smirivanja situacije, kako bi institucije mogle odraditi svoj posao.</p>
<p>»Institucijama diktira samo zakon, i nitko izvan toga ne smije poduzimati ništa što narušava funkcioniranje ove države«, kazao je Mesić novinarima, koji su ga zamolili da komentira tu odluku Županijske skupštine.</p>
<p>Na opasku da odluka Županijske skupštine od petka podsjeća na riječi kojima je Mile Martić početkom devedesetih osporavao legitimitet Hrvatske policije, Mesić je odgovorio »kako bi bilo dobro da se oni koji šalju prijetnje sjete kako je to završilo«.</p>
<p>Na pitanje radi li se u slučaju kaznenog progona Branimira Glavaša zbog sumnji da je 1991. u Osijeku počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva o politički montiranom procesu, kako tvrde Glavaš i njegovi suradnici, Mesić je odgovorio kako »to više nema veze s politikom«.</p>
<p>»To je pitanje pravosuđa i neka se riješi pravedno i zakonito«, poručio je Mesić.</p>
<p>Skupština Osječko-baranjske županije u petak je na prijedlog HSP-a skinula s dnevnog reda Informaciju o općem stanju sigurnosti, kriminalitetu, sigurnosti u prometu i javnom redu i miru u Županiji u 2005. s obrazloženjem da načelnik PU Vladimir Faber nije dobio prethodnu suglasnost na imenovanje od Županijske skupštine, budući da je - kada je ta suglasnost tražena - već bio imenovan načelnikom PU. </p>
<p>Glasnogovornik MUP-a Zlatko Mehun rekao je da na temelju Zakona o policiji, ministar unutarnjih poslova na prijedlog ravnatelja policije imenuje i razrješava načelnike PU, a prije toga županijske skupštine o kandidatu daju svoje mišljenje, koje, rekao je Mehun, nije obvezujuće. [Hina]</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2006], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20060515].
|
