Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
Dubravko Horvatić [1989], Olovna dolina (Znanje, Zagreb), 119 pp. [word count] [Horvatic_Olovna_dolina].
Previous page

Next page

-- 55 --

svoj račun, i napokon si platio koliko i ja, koji se ni oko čega nisam brigao. A, moj Krešo, da mi ispričaš svoj jučerašnji dan, kladim se da bi se navlas uklopio u tvoju historiju.

— Čekaj, čitav dan — to nema smisla. Ne ću ti valjda pričati o besmislenom jutru u uredu, o blesavom spavanju popodne...

— Evo, i to se već uklapa!

— Gle ga! — odmaknuo se naglo unatrag i promatrao me časkom ponešto začuđeno. A zatim se malo zamislio i rekao da imam možda pravo. Takvim glasom kao da nešto priznaje protiv svoje volje. — A sinoć — počeo je najednom — sinoć su došle k meni one dvije ženske o kojima sam ti pričao. Obje zajedno.

— One sestre?

— Ma ne, nisu sestre, ali nekakav rod jesu. No, to uopće nije važno. Važno je, hm, važno — podsmjehnuo se sam sebi — da sam ja pozvao samo jednu. Onu drugu. S prvom sam već nešto motao i mogu ti reći da me uopće ne zanima. Ali i ona je došla, pa joj nisam mogao zatvoriti vrata pred nosom. Prva se ponašala kao da ima već neko pravo na mene i — kao da je otkrila neku našu zajedničku urotu, urotu druge i mene. Drugoj se, jasno, nisam mogao približiti radi prve. I tako je to trajalo čitavu večer, dok one nisu zbog neke sitnice planule jedna na drugu. Na brzinu su zgrabile kapute i izletjele iz stana, a ja za njima. Prva je sjela u svoj auto i odjurila, a druga mi je rekla, kad sam je htio otpratiti, da joj je žao što me je ikada upoznala. Mogla si dovesti i svoju kćer, a ne samo rođakinju — to sam joj rekao i otišao. Lunjao sam malo po kišici i onda svratio u nekakav disko-klub da nešto popijem. Samo je tamo bilo još otvoreno. To ti je stil lažne raskoši: cijeli je podrum u koži — naravno, umjetnoj — i u nekim svijetlim, blještećim metalima. Stajao sam kraj šanka, pio vinjak (samo jednu čašicu, jer ona tu stoji koliko u dućanu gotovo cijela boca), a oni oko mene trusili su uvozna pića, kao da su badava. A tu se skupljaju svake noći. Sigurno im tatice rade po osam sati dnevno u kakvoj zagušljivoj strojarnici! Pričali su s konobarom, to je neki do gole kože ošišani, brkati momak, i o jučerašnjoj i o prekjučerašnjoj večeri. I pričali su o koncertima

Previous page

Next page


Dubravko Horvatić [1989], Olovna dolina (Znanje, Zagreb), 119 pp. [word count] [Horvatic_Olovna_dolina].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar