NA [2006], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20060401].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 180925 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>01.04.2006</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Hrvatska je top turističko odredište</p>
<p>Velika izdavačka aktivnost najpouzdaniji je znak da je Hrvatska sve važnija zvijezda na turističkom nebu</p>
<p>LONDON (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Hrvatska obala je sve popularnija među zapadnim turistima, koji je uspoređuju s Italijom iz pedesetih godina prošlog stoljeća, prije najezde turističkih »horda«. Od londonskog Sunday Timesa pa do turističkog izdavača Lonely Planet mnogi su proglasili Hrvatsku odredištem broj jedan na Sredozemlju. Turistički bum popratilo je i mnogo novih turističkih vodiča o Hrvatskoj. </p>
<p>Poznati turistički vodiči za Hrvatsku iz britanskih edicija Rough Guide i Lonely Planet već su više godina na tržištu. Tome treba pridodati i Bradtov vodič, Knopfov vodič, Berlitzov džepni vodič, te slično izdanje edicije Insight. </p>
<p>Do ljeta će, prvi put, svoje vodiče tiskati i Frommer te Fodor, dvije vrlo poznate američke turističke edicije. »Frommer’s Croatia« izlazi iz tiska 1. svibnja, a samo dan kasnije izlazi i »Fodor’s Croatia and Slovenia«.</p>
<p>Na aglosaksonskom tržištu postoji i nekoliko knjiga o Dubrovniku. Berlitz je u veljači tiskao džepni vodič po Dubrovniku, a Dorling Kindersley Publishing sprema se sredinom travnja objaviti knjigu »Top 10 Dubrovnik and Dalmatian Coast«.</p>
<p>Lonely Planet pak u lipnju izdaje knjigu »Best of Dubrovnik«. Heather Carswell, koja je unutar publikacija Lonely Planet zadužena za medije i komunikacije, rekla je Vjesniku kako je to jedini džepni vodič u boji, koji s jednostavnim kartama, a napisala ga je Jeanne Oliver, stručnjakinja Lonely Planeta za Hrvatsku. U Londonu odnedavno izlazi i specijalizirani časopis o Hrvatskoj, Croatia Exclusive, koji u travnju organizira i veliku izložbu o Hrvatskoj u londonskom Earl’s Courtu.</p>
<p>BBC pak redovito daje prostora Hrvatskoj u svojim turističkim programima,. </p>
<p>Sunday Times je u veljači posvetio Hrvatskoj šest stranica. Autor tog iscrpnog članka - James Stewart, odlični poznavatelj Hrvatske, upravo dovršava i vodič o našoj zemlji, koji će vrlo skoro izdati Cadogan Publishing. Sve u svemu, na engleskom jeziku dostupna je sva sila literature o hrvatskim turističkim atrakcijama. Ta velika izdavačka aktivnost najpouzdaniji je znak da je Hrvatska sve važnija zvijezda na turističkom nebu. </p>
<p>Ključ je autentičnost</p>
<p>Odakle toliko zanimanje za Hrvatsku Vjesniku objašnjava James Stewart, koji upravo dovršava vodič o našoj zemlji. Stewart kao razloge navodi gradove poput Dubrovnika ili Rovinja, koja su nakon rata ponovo u središtu pozornosti. No, smatra da su od toga još važniji »autentičnost i integritet Hrvatske«. Tragajući za ‘Sredozemljem kakvo je nekoć bilo', kako ga oglašava Hrvatska turistička zajednica, ljudi su došli, te otkrili gradiće i ribarska sela koje nije dotakla komercijalizacija. Našli su komadić raja u prirodnoj, poptpuno neizgrađenoj uvali – premda bi bilo lijepo da tamo postoji konoba.”</p>
<p>Stewart drži da je malo obala u Europi koja se time mogu pohvaliti. »Ljudi traže odredišta koja je turizam jedva taknuo. Traže hotele s autentičnim karakterom i neiskvarene otoke. Pogledajmo golemi uspjeh agroturizma ili kulinarstva u Istri, ili sve veću reputaciju otoka poput Visa. Za mene je to velika lekcija za budućnost hrvatskog turizma«. </p>
<p>Britanski autor smatra da je ono čime bi se Hrvatska najbolje mogla plasirati »odsutnost modernizacije«, to jest hamburgeriziranih, plastičnih ljetovališta. Ističe da hrvatski hotelijeri mogu zaraditi više moderniziranjem i pretvaranjem stare zgrade u hotel te zadržavanjem njezina karaktera, negoli stvaranjem tipičnog hotela u poslovnom stilu. »Ključ je autentičnost«, zaključuje Stewart.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Željeznice su budućnost transporta u Europskoj uniji</p>
<p>Zadovoljan sam brzinom restrukturiranja i vjerujem da će do 1. srpnja biti gotovo. Do tada bi trebale biti registrirane četiri nove tvrtke. Ako će pozitivno poslovati, onda smo napravili velik korak prema Europi / Najveći je problem kako tehnološki višak riješiti najbezbolnije za nova društva </p>
<p>Hrvatske željeznice trenutačno punom parom rade na restrukturiranju, što ni ne čudi kad se zna da za nešto više od tri mjeseca moraju završiti taj golemi posao. Upravo taj proces bio je u središtu prošlotjedne dvodnevne konferencije o modernizaciji HŽ-a prije ulaska u Europsku uniju. O tome što je dosad učinjeno razgovarali smo s predsjednikom Uprave HŽ-a Davorinom Kobakom.</p>
<p>• Kako teče restrukturiranje HŽ-a?</p>
<p>- Zadovoljan sam brzinom kojom ide taj proces i vjerujem da ćemo ga do 1. srpnja završiti. Do tada bismo trebali imati registrirane sve četiri nove tvrtke - putnički promet, teretni promet, infrastrukturu i vuču te holding grupu kao krovnu instituciju. Definirali smo i imovinu, no pojavilo se pitanje hoće li tvrtke-kćeri pripasti novim društvima ili holdingu. Započeli smo i konzultacije sa sindikatima koje stalno informiramo o tijeku procesa. Od naših šest većih sindikata, četiri su, uglavnom, bez primjedbi i mislim da su dobro upoznati s procesom restrukturiranja. Želimo da sindikati budu članovi postojećeg tima koji radi na tom velikom poslu.</p>
<p>• Što sindikati najviše zamjeraju?</p>
<p>- Najviše nam zamjeraju što nisu imenovani direktori tih novih poduzeća koja još nisu ni osnovana. Treba naglasiti i da se svi konzultanti, s kojima smo razgovarali, protive tim imenovanjima. Ima prigovora i na nazive tvrtki. Osim toga, sindikati su strahovali od preklapanja poslova tih tvrtki, no objašnjeno im je da će budući holding voditi računa da nova poduzeća ne budu konkurencija jedno drugome. Uglavnom, većina njih bi željela da je posao završen što zbog objektivnih razloga nismo mogli učiniti. Postavilo se i pitanje funkcioniranja holdinga i riznice s kojom do sada uopće nemamo iskustva. Nametalo se i pitanje hoće li buduća uprava imati četiri ili sedam članova. </p>
<p>Naš je stav da holding treba biti operativan, da postoji čvršća veza te da članovi uprave holdinga budu istodobno i direktori društava. No, to ima i dobrih i loših strana. </p>
<p>• Kako će se zbrinuti višak radnika, čiji bi se broj prema vašim planovima do 2010. trebao smanjiti za 1719, a prema konzultantskoj kući Mc Kinsey za 4155?</p>
<p>- Dosad nam se javilo oko 450 ljudi koji bi željeli uzeti otpremnine, u prosjeku 200.000 kuna. Najveći je problem kako tehnološki višak najbezbolnije riješiti za nova društva. Jedna je varijanta budu u holdingu tako da se društva rasterete viška ljudi, ali moramo vidjeti postoje li pravne mogućnost za to. Do 2010., prema našim kalkulacijama, uzimajući u obzir sadašnju <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> investiranja, teško da bismo mogli riješiti pitanje više od 1700 ljudi. Mc Kinsey je, pak, kao bench mark uzimao Njemačku i Austriju tvrdeći da, ako hoćemo takvu produktivnost, broj ljudi moramo smanjiti za više od 4000. No, moj je odgovor bio da si to mogu priuštiti oni koji su deset godina investirali u željeznice, što u nas nije bio slučaj te da to ne možemo učiniti, pogotovu ne u tako kratkom vremenu.</p>
<p>• Što mislite o ESOP-dioničarstvu koje podržavaju sindikati?</p>
<p>- Mi nemamo ništa protiv toga. Prema mom mišljenju, programi koje imaju Kraš, Dalekovod, Končar pokazali su se dobrim modelom, pa nema razloga da ga i naši ljudi nemaju. I Vlada je najavila da će se to pitanje zakonski regulirati tako da će postojati i bolja mogućnost za njegovu provedbu. Kao uprava podržavamo taj model, mislim da nije loše da i radnici budu vlasnici tvrtke jer će o njoj voditi više računa nego da nemaju tu mogućnost.</p>
<p>• Koji su strateški planovi HŽ-a na putu u Europsku uniju?</p>
<p>- To je, prije svega, ova podjela na infrastrukturu i operatore, znači, stvoriti te četiri tvrtke koje će pozitivno poslovati. Ako to uspijemo, onda smo napravili veliki korak prema Europi. Dakako, tu je i modernizacija kapaciteta, bolja organizacija rada, marketinška organizacija, orijentacija prema tržištu, kvalitenije usluge i niže cijene. Mislim da ćemo za to uspjeti namaknuti i potrebna sredstva. Naime, HŽ ima dosta imovine i već sada nam nude kredite bez državnog jamstva. Tako bismo za rješavanje problema putničkog prometa u gradu Zagrebu mogli dobiti kredit Europske investicijske banke s tim da bismo nabavljene garniture vlakova morali staviti pod hipoteku te bi EIB imao prvenstvo naplate u ugovoru između Grada i HŽ-a. Odnosno, EIB bi htio imati pravo da, ne budemo li mi mogli platiti, svoja potraživanja podmiri iz tog ugovora. </p>
<p> Uz povećanje naših prihoda kroz poslovanje, morat ćemo se sve više okretati prema komercijalnim kreditima na teret svoje imovine, ali vjerojatno će i država dati subvencije. Naime, održavanje infrastrukture, nove pruge, proširenje i modernizacija morat će se subvencionirati. </p>
<p>• Obnova pruge Tovarnik-Vinkovci financira se uz pomoć ISPA-e, europskog pretpristupnog fonda. Planirate li još takvih projekata?</p>
<p>- Sada smo kandidirali taj projekt na dijelu pruge od Vinkovaca do Tovarnika koji stoji 75 milijuna eura. Iz pretpristupnih fondova dobili smo nepovratnih 29 milijuna eura, dok će razliku platiti hrvatska država. Sljedeći korak korištenja programa ISPA je izrada studija opravdanosti ulaganja u projekte prije svega na X. koridoru, tako da bismo se nakon dokaza o isplativosti ulaganja obratili fondu IPA. Taj pretpristupni fond zainteresiran je za ulaganja upravo na tom koridoru kao sponi između zapadnog i jugoistočnog dijela Europe. No, mi se već sada koristimo zajmovima Svjetske banke i KfW-a, njemačke banke za obnovu i razvitak, na dijelu pruge od Oštarija do Splita. U svakom slučaju, bez pretpristupnih fondova i ulaganja ne bismo mogli uskladiti infrastrukturu s onom razinom koju zahtijeva EU.</p>
<p>• Sačinili ste i poslovni plan do 2010. Što on sadrži?</p>
<p>- Do tada bi ukupne investicije trebale dosegnuti 13,5 milijardi kuna, od čega osam milijardi za infrastrukturu i 4,5 milijardi za mobilne kapacitete. Naglasak je, dakako, stavljen na magistralne pruge i čvor Zagreb. Riječ je o dvokolosiječnoj pruzi na koridoru Vb, pruzi Karlovac-Rijeka, na koridoru Vc pruga od Ploča do Metkovića je gotova, a trenutačno se radi dio od Strizivojne prema Slavonskom Šamcu i nastavlja dalje prema Belom Manastiru, dok se na koridoru Vb1 od Oštarija do Splita završavaju radovi. Ove godine krećemo i s natječajem za izmjenu sistema vuče na koridoru Vb, što je jedna od najvećih investicija i trebala bi biti gotova u iduće tri godine.</p>
<p>Godine koje dolaze su godine željeznice jer imamo podršku i Vlade i Europske unije. Uostalom, željeznica je u Europi prepoznata kao budućnost transportnog sustava. </p>
<p>• U pripremi je nacionalni program razvoja infrastrukture HŽ-a. Što bi on, prema Vašem mišljenju, trebao sadržavati?</p>
<p>- Ponajprije, sve elemente funkcioniranja postojećeg sustava. Nacionalni program polazi od toga kako izgleda mreža, koje su potrebe s obzirom na pretpostavljeni rad u sljedećem petogodišnjem razdoblju, računa koliko je radnika potrebno za obavljanje određenog procesa i koliko je potrebno novca za funkcioniranje cijele mreže. Drugi dio odnosi se na investicije za održavanje postojećeg sustava i podizanje pruga do projektiranih razina, a treća komponenta je gradnja novih pruga i održavanje lokalne mreže.</p>
<p> Najvažnije je u tom programu, u odnosu na dosadašnji model petogodišnjeg plana poslovanja, da će on morati ozbiljno uzeti obzir tu vremensku dimenziju, a to znači odrediti što je realno moguće napraviti u tih pet godina, tim više što se postojećim prugama prometuje, a moramo i obavljati neke zahvate da bismo ih održali na tehničkoj razini. Na kraju, treba dati i financijsku dimenziju cijelom projektu, s točno navedenim izvorima financiranja. S obzirom da nacionalni program donosi Sabor na prijedlog Vlade, u tih pet godina nema promjena, nego se on mora ostvarivati onako kako je zacrtan, a ono što je navedeno u njemu, prema našem mišljenju, mora biti apsolutno ostvarivo. </p>
<p> Naravno, svjesni smo da je to vrlo ozbiljan posao i da će se svake godine, na temelju našeg izvješća Vladi, ocjenjivati naš rad i rad novih struktura HŽ-a te ovisno o tome produljivati ili uskraćivati mandati. Ali, ako imamo jasno definirane izvore financiranja, onda možemo govoriti i o razvoju željeznice. </p>
<p>Prigradski vlakovi </p>
<p>• Kako napreduje projekt prigradskih vlakova?</p>
<p>- Najdalje smo otišli s projektom u Zagrebu gdje i najbolje surađujemo s gradskom vlašću što i ne čudi jer Grad Zagreb ima i najviše novca. I u Rijeci bismo htjeli napraviti nešto slično kao u Zagrebu, no to je dosta teško zbog smještaja grada, no nije loše da postoje takva razmišljanja. </p>
<p>U Splitu smo imenovali osobu koja će se baviti tamošnjim prigradskim prometom unatoč tomu što su se pojavili neki otpori tom projektu i ideje da se tamošnji kolodvor premjesti iz središta grada. Interes građana za taj prigradski željeznički promet mnogo je veći nego za međugradski, o čemu svjedoči podatak da smo u Zagrebu u osam godina broj putnika povećali s dva milijuna na 22 milijuna.</p>
<p> Projekt s Gradom Zagrebom predviđa 18 vlakova i već smo napravili specifikaciju tehničkih normativa. Sada treba vidjeti tko će biti nositelj projekta i kako krenuti u njega. Pritom, naravno, moramo konzultirati i Grad Zagreb koji će dati polovicu sredstava za tu investiciju. Projekti za ostale gradove ovise o interesu njihovih gradskih uprava.</p>
<p>Vesna Antonić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Milijunske štete zbog krađe struje</p>
<p>Gubitak HEP-a zbog nepraviln-osti procjenjuje se na dva posto potrošnje struje</p>
<p>Zbog velikog broja ilegalnih priključaka i raznih nepravilnosti kod potrošača, procjenjuje se da je HEP samo tijekom 2005. pretrpio gubitak od oko 150 milijuna kuna, što je dva posto ukupne potrošnje struje. Na gubitku je i državni proračun zbog nenaplaćenog poreza. Kako navode u HEP-u, od početka 2005. - u sklopu akcije u kojoj su građani pozvani da prijavljuju one koji neovlašteno troše struju, odnosno kradu je - HEP je primio 3776 prijava, od kojih se 867 odnosi na područje Elektre Zagreb. No, praksa je pokazala kako je tek u 40 posto prijava utvrđena nepravilnost kod potrošača, što ne znači da je nužno riječ o »krađi« struje.</p>
<p>Tako je, zajedno s prijavama građana, HEP u 2005. na svom području u sklopu redovitih kontrola utvrdio 4207 nepravilnosti, od kojih je 2781 utvrđena na području Elektre Zagreb, a šteta nanesena HEP-u broji se u milijunima kuna.</p>
<p>Prema riječima glasnogovornika HEP-a Radomira Milišića, unatoč nanesenoj šteti, zadovoljni su rezultatima akcije, jer su gubici prošlih godina bili i dvostruko veći.</p>
<p>»Na početku kampanje za smanjenje neovlaštene potrošnje, prema ukupnim gubicima u mreži procjenjivali smo da je neovlaštena potrošnja na HEP-ovoj mreži iznosila četiri posto ukupne potrošnje, odnosno oko 300 milijuna kuna. Zbog toga smo i pokrenuli cijelu akciju. Procjenjujemo da neovlaštena potrošnja danas iznosi oko dva posto ukupnih gubitaka, te smo zadovoljni«, kaže Milišić. Najveći broj nepravilnosti su samovoljna ukapčanja nakon iskapčanja radi duga, zatim krivi prikaz tarife - potrošnja struje prikazuje se u kategoriji kućanstava, a troši se u poduzetništvu. Iz HEP-a upozoravaju da otkrivenim kradljivcima struje prijete velike kazne uz naplatu ukradene struje i ponovnog priključenja. Prekida im se i isporuka struje dok se ne otklone svi nedostaci. Protiv otkrivenih kradljivaca, koji nisu platili kazne i ukradenu struju, HEP je u 2005. podnio 732 kaznene prijave, dok je u ovoj godini podnio 122 prijave, a prema Zakonu o energiji prijeti im do tri godine zatvora.</p>
<p>Struju su krali i djelatnici HEP-a. Tako je dosad prekontrolirano 4369 mjernih uređaja kod zaposlenika HEP-a, a u 25 slučajeva utvrđeni su neki od oblika neovlaštene potrošnje. </p>
<p>Uglavnom je riječ o oštećenju plombe ili utjecanju na limitator. Uza sve kazne uobičajene za ostale, otkriveni »hepovci« dobili su i opomenu pred otkaz. Veliku pomoć u otkrivanju kradljivaca struje pružaju redoviti potrošači. Svi koji kod prijave kradljivca daju svoje ime, uz novčanu nagradu, mogu računati i na tajnost podataka. Dosad je nagrada za prijavitelja neovlaštene potrošnje bila propisana u visini pet posto naplaćenog iznosa naknade za neovlaštenu potrošnju, ali najviše 3000 kuna. Novim Pravilnikom o sprječavanju neovlaštene potrošnje električne energije određen je iznos od 10 posto, i to najviše do 6000 kuna. Naime, u 2005. ukupno je obračunato 11,7 milijuna kuna neovlaštene potrošnje, a naplaćeno 5,5 milijuna kuna, od čega je prijaviteljima isplaćeno 113.857 kuna.</p>
<p>Tomislav Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Mediji u Hrvatskoj slobodniji su nego u mnogim članicama EU-a</p>
<p>Suradnja s hrvatskom vladom je fantastična, zato treba što prije riješiti preostali problem povratka izbjeglica</p>
<p>Jorge Fuentes Villalonga iskusni je španjolski diplomat kojemu je prije godinu dana povjerena zadaća vođenja Misije OESS-a u Hrvatskoj. Nakon prve godine razgovarali smo s veleposlanikom o onome što je napravljeno, te o pitanjima zbog kojih Bruxelles i dalje želi da misija OESS-a još neko vrijeme bude u Hrvatskoj. </p>
<p>• Kako biste opisali prvih godinu dana u Hrvatskoj?</p>
<p>- Hrvatska je ove godine napravila dva golema koraka naprijed - uhićenje generala Gotovine i otvaranje pregovora s EU-om. Pregovori s EU-om su počeli i napreduju dobro. To je, rekao bih, u pozadini promjena. U prvom planu došlo je do nekoliko važnih promjena. Kada sam došao u Hrvatsku, odnosi OESS-a i Vlade su bili korektni, ali ne izvanredni. Glavni tajnik naše organizacije povjerio mi je zadaću da obnovim dobar dijalog s Vladom i da s njom radim na partnerski način. </p>
<p>Riječ je o misiji u prijateljskoj zemlji koja je punopravna članica OESS-a i moramo tako djelovati. Odmah po mojem dolasku posjetio sam premijera Sanadera, pozvao ga da posjeti misiju, što je i učinio, i uspostavili smo vrlo dobar radni odnos. Uspostavili smo fantastičan dijalog s ministrima u vladi, u resoru pravosuđa, vanjskih poslova, unutarnjih poslova i, naravno, s ministrom Kalmetom. Održavamo redovite kontakte i mislim da smo postigli mnogo. Nadam se da ćemo tako i nastaviti. </p>
<p>• Što biste izdvojili kao najvažnija pitanja koja treba riješiti?</p>
<p>- Najvažniji problem trenutačno je problem izbjeglica - povratak i reintegracija. Više od 300.000 ljudi je napustilo Hrvatsku za vrijeme rata, a 300.000 Hrvata je raseljeno. Na sreću, većina raseljenih Hrvata se vraća, no to nije slučaj s izbjeglicama - još ih je više od 200.000 izvan zemlje. Od njih, 80.000 nije integrirano nigdje, nalaze se u limbu. Moramo im pomoći, i to ne da ih natjeramo da se vrate, nego da donesu odluku na slobodan način.</p>
<p>• Još nije riješeno pitanje stanarskoga prava, jer Hrvatska ne priznaje takvu vrstu prava. Kako ćete to riješiti?</p>
<p>- Hrvatska je za to našla alternativno rješenje u obliku stambenog zbrinjavanja. To nije stran model i drugim europskim zemljama - znači da ljudi žive u kućama pod zaštitom države. Suočeni smo s tim problemom u dvije dimenzije. Ministar Kalmeta se na tu temu sastao sa svojim kolegama iz regije u Sarajevu. Ovdje smo sastavili radnu skupinu zajedno s hrvatskim ministarstvima.</p>
<p>Mogu vam otvoreno reći da Hrvatska uistinu čini velike napore u tom smjeru. Za to je već namijenjeno 2,5 milijarde kune godišnje. Premijer Sanader je svojim ministrima dao jasne instrukcije da to treba riješiti. Ostala pitanja su također važna, ali smatram da je Hrvatska bitno uznapredovala, uključujući i demokratizaciju, pitanje slobode medija i demokratizaciju policije. </p>
<p>Iskreno rečeno, mediji u Hrvatskoj su slobodniji nego u mnogim članicama EU-a. No, to ne tvrdim samo ja, nego i međunarodna zajednica.</p>
<p>• Na koji će način OESS pomoći u reformi pravosuđa?</p>
<p>- Dva su aspekta. Prvi je promatranje slučajeva koji su prebačeni iz Haaga u Hrvatsku. Moramo pratiti kako bismo ustanovili da se odvijaju u skladu s međunarodnim standardima. Činjenica da je Haag prihvatio prebacivanje slučajeva u Hrvatsku je sama po sebi jako pozitivan znak. Drugi aspekt je reforma pravosuđa i milijun i pol zaostalih slučajeva. Nadam se da će to biti riješeno, jer se ove godine namjerava likvidirati skoro sve slučajeve u zastoju. To je važno jer će to riješiti dobrim dijelom i problem korupcije, s obzirom na to da ljudi žele da im se slučajevi završe i onda pristupaju sucima. </p>
<p>• Ako se bude tako naporno radilo, Misija OESS-a u Hrvatskoj će biti ubrzo pred zatvaranjem?</p>
<p>- Moram priznati da baš nemam sreće s tom temom, posebice kada to spomenem u Beču, jer oni ne žele razgovarati o zatvaranju. Mislim da moramo razgovarati o ispunjenju mandata. Kada se mandat ispuni, misija će nestati. To se može postići kroz posao - mehanizmom koji će omogućiti hrvatskoj vlasti da vidi što je još potrebno i način na koji ćemo pristupiti kraju misije. Ostat ćemo ovdje dok nas Hrvatska bude trebala. Vjerujem da smo uspostavili tako dobre odnose s Vladom jer je ona shvatila kako smo mi ovdje da pomognemo. No, to što smo u dobrim odnosima s hrvatskom vlasti ne znači da smo zaboravili na svoj mandat. Istinu si mogu reći samo prijatelji. Neprijatelji to ne mogu. To načelo pokušavam provesti u Hrvatskoj. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Prepoznao je poziv domovine</p>
<p>Kosor: Dobro se borimo protiv zaborava; dokaz da je tako je i to što nas ima više nego prije na komemoraciji</p>
<p>Na sam Uskrs, 31. ožujka 1991., 22-godišnjeg hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, prvu žrtvu agresije ne Hrvatsku, ubili su srpski teroristi koji su blokirali plitvičko područje. Tada su ranjena još četiri redarstvenika. Na obilježavanju 15. obljetnice plitvičkog »krvavog« Uskrsa, Petar Bajan, predsjednik Udruge Tigar 90/91 Rakitje, jedinice čiji je pripadnik bio i Josip, Vjesnikovim je reporterima rekao: »Pet minuta prije nego što je pogođen, pričali smo o službi i dogovarali se«. </p>
<p>Na prigodnoj komemoraciji, u petak kod spomenika hrvatskom redarstveniku Josipu Joviću na Plitvicama, prvi vijenac spustila je Josipova majka Marija Jović. Pridružili su joj se vijencima i paljenjem svijeća izaslanik predsjednika Republike, general Zbora Josip Lucić, izaslanik predsjednika Sabora, potpredsjednik Darko Milinović, te izaslanica predsjednika Vlade, potpredsjednica Jadranka Kosor. Vijence su položili i ministri policije i obrane, Ivica Kirin i Berislav Rončević, te predstavnici lokalnih županijskih vlasti i udruga proisteklih iz Domovinskog rata. </p>
<p>U obraćanju okupljenima ministar Rončević je istaknuo da je Josip Jović prepoznao poziv domovine, te sa svojim suborcima izgradio temelje moderne hrvatske vojske. Ministar Kirin naglasio je da je obilježavanje datuma važnih za hrvatsku slobodu trenutak ponosa, ali sjećanje na poginule gorko je. Ministrica branitelja Jadranka Kosor uočila je da je na komemoraciji u petak bilo više ljudi nego prije, »što je dokaz da se dobro borimo protiv zaborava«. Vojni ordinarij Juraj Jezerinac rekao je kako se i Jovića i ostale branitelje s pravom može nazivati mučenicima. </p>
<p>Na groblju u svome rodnom Aržanu Josip Jović pokopan je 4. travnja 1991., a ispratili su ga deseci tisuća ljudi. I ove se godine na tome mjestu okupila rodbina, prijatelji, suborci, kolege policajci. </p>
<p>Uoči odlaska na mjesno groblje, u četvrtak, Vjesnikovi su reporteri posjetili obitelj Jović. Obiteljska kuća Jovićevih nema kućni broj, ali za pravi smjer dovoljno je bilo slijediti kolonu automobila. </p>
<p>»Dobar dan, izvolite i hvala što se došli«, ljubazni i nasmijani pozvali su nas Jovići u svoj dom, no već na naše pitanje »kako ste«, oči majke Marije, koja je prije 15 godina pokopala najstarijeg sina, zasuzile su, a glas zadrhtao. »Ah, živim za unučad, petnaesta je obljetnica, a moje je srce tužno kao i prvoga dana«, kaže. Kao da danas vidi i čuje kako Josip, kojeg je odgodila skromno i kršćanski, govori da ide u Zagreb javiti se u redarstvenike. </p>
<p>»Htio je ostati u selu i napraviti kuću, no kad je čuo za poziv da se dođe u redove redarstvenika u Zagreb, a pogotovo kad je saznao da idu i njegova dva prijatelja odlučio se i on, jer je bio vrlo hrabar. Mogla je majka stoput reći nemoj sine, ali zalud«, prisjeća se Marija Jović. Najviše ga, veli, pamti po savjetima koje je od nje tražio i poštovao. Zadnje što je majci rekao bilo je: »Mama idem u Zagreb, ali sve će biti u redu i ja ću često dolaziti«. Sjeća se majka tih dana u suzama, pokazujući nam Josipovu sliku u maskirnoj odori na terenu u Pakracu, a potom i najgoreg trenutka u svom životu, kada su na televiziji izvijestili o pogibiji njezina sina. </p>
<p>Kao što bi i svaka majka na njezinu mjestu, u tom trenutku nije mogla povjerovati da je riječ upravo o njezinu sinu; mislila je da je riječ o njegovu imenjaku iz susjednoga mjesta. </p>
<p>Od toga dana Marija Jović živi u žalosti, ali sreća su joj mnogobrojni unuci, od kojih se čak troje, u sjećanje na pokojnog Josipa, zove njegovim imenom. Upravo je na dan našeg posjeta iz rodilišta stigao tri dana star sin njezina mlađeg sina Tomislava. </p>
<p>Na groblju susrećemo Anđelka Krištu, Josipova suborca s Plitvica. Podsjeća kako su se redarstvenici 5. kolovoza 1990. okupili u Zagrebu da bi se pripremili za odlazak na teritorije na kojim su pobunjeni Srbi počeli postavljati barikade. Među njima bio je i Josip. »Vidjelo se da je hrabar i vrlo ponosan što je u redovima redarstvenika«, priča Krišto. </p>
<p>Redarstvenici su krenuli i prema Plitvicama, da bi motornim pilama uklonili balvane te poradili na uspostavi ustavnopravnog poretka na području pobune. Formirali su policijsku postaju u Drežnik Gradu, iz koje je kritičnog dana u osiguranje područja krenuo i Josip. Premda, kaže Krišto, nije bio u akciji u kojoj je Josip poginuo, ističe: »Kada smo čuli za njegovu pogibiju, to nas je još više podiglo i potaknulo ponos i ljubav prema domovini«. </p>
<p>Predsjednik Športske udruge »Josip Jović« iz Aržana Nikola Knezović zvan Ketina, sjeća se Josipa kao dobrog dječaka te kako mu je pomogao u nabavi građevinskog materijala za kuću. »Josipovi prijatelji i ja smo došli na ideju organizirati memorijalni malonogometni turnir kao sjećanje na njega i njegovu žrtvu. Ne smijemo zaboraviti one koji su dali život za nas«, priča Knezović. Joško Brečić organizator je Ultramaratona Josip Jović. Sedam je Josipovih sumještana nakon polaganja vijenaca krenulo tračati maraton prema Plitvicama, mjestu gdje je Josip mučki ubijen. </p>
<p>Najmlađi su članovi Josipova rodna mjesta, učenici Osnovne škole Aržano, obljetnicu Josipove pogibije obilježili odajući mu počast recitiranjem i pjevanjem pjesama, a naročito je okupljene ganuo Josipov nećak i imenjak, sin njegova brata Tomislava.</p>
<p>Na misi zadušnici u Aržanu naglašeno je: »Josipa nećemo uzdizati među blaženike niti ćemo branitelje uzdizati među svece, no valja istaknuti a nikako zaboraviti, da su njihovi životi velike žrtve«.</p>
<p>Mladen Bokulić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="6">
<p>Deset dana </p>
<p>BOJAN DIVJAK</p>
<p>Deset dana je rok u kojemu ćemo od 1. travnja (a nije šala) morati plaćati račune za struju, sa strogim kaznama za neposlušne. Nije precizirano o kakvim je kaznama riječ, ali ni polijevanje katranom i perjem nije isključeno. HEP kaže da su to europski standardi naplate električne energije. Zanimljivo, nema ni slova o tomu kakvi su europski standardi isporuke iste energije, niti detalja rasipa li se u Europi toliko kao u hrvatskoj energetskoj mreži.Ne navodi se podatak jesu li normalne tolike oscilacije napona koje nerijetko uništavaju osjetljive uređaje, niti plaćaju li tamošnji kupci pravo da energiju uopće troše. Ne piše tamo puno toga, ali piše da se računi moraju platiti za deset dana. I točka.</p>
<p>Jedino što se potrošaču obećava jest mogućnost da se »podigne razina obveze opskrbljivača u području korektnog očitanja i obračuna« što je, zapravo, jasno priznanje da je u tom pogledu do sada bilo svega. Jer inzistiranje na paušalnom plaćanju i na svaki način otežavanje mogućnosti da potrošač sam očitava potrošnju i plaća realnu svotu i nije ništa drugo nego vrlo jednostavan i učinkovit način da se prikupi besplatan kapital. Naime, rijetko se događa da potrošač, plaćajući paušal koji mu je odredio HEP, ostane dužan, nego u pravilu preplati jednu cijelu ratu.</p>
<p>A sada će svatko tko nema dostatno vremena boriti se s preprekama za samočitače HEP kreditirati u roku od 10 dana. Ili, katran i perje.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Lijenost i zavist</p>
<p>BRUNO LOPANDIĆ</p>
<p>»Slučaj Flego«, u kojem je bivši ministar i član radne skupine pregovaračkog tima optužio vlastiti tim da lažira podatke, posljednji je primjer neviđene neodgovornosti u procesu od nemjerljive važnosti za sve hrvatske građane. Vrlo brzo se pokazalo da se savjest bivšeg ministra zbog lažiranih podataka probudila dosta kasno. Naime, pregovarač Flego sjedio je na kobnom sastanku, kad se tako bezočno lagalo Europsku komisiju, a savjest mu je proradila tek neki dan, puna četiri mjeseca kasnije, i to preko medija nakon što je »velika prijevara« uspjela: izvješće o tom poglavlju je završeno, a Komisija je predložila početak pregovora. No, taj slučaj nažalost nije prvi. </p>
<p>Kad je predsjednik Nacionalnog odbora Ivica Račan prije mjesec dana sugerirao kako je do odgode screeninga za pravosuđe došlo zbog lošeg stanja u pravosuđu, tada je, prvi put otkako je dogovoren svojevrsni konsenzus za Europu, otvorio pandorinu kutiju neodgovornog politikantstva. Vrlo brzo se, naime, uspostavilo da odgoda screeninga ima najmanje veze sa stanjem u pravosuđu, već je posrijedi bila tehnička manipulacija Europske komisije kako bi uz isti broj ljudi u istom vremenskom roku završili zahtjevan posao s Hrvatskom, ali i s Turskom. Čak i nekoliko dana nakon »slučaja Flego« oporbeni lider je i dalje spreman tvrditi kako se »blefirati može kratko vrijeme, a nakon toga država gubi vjerodostojnost«. Račan je ustvrdio da podaci s kojima pregovarači idu u Bruxelles ne dolaze na stol Odbora. Demantirala ga je Vesna Pusić kazavši da Odboru dolazi baš sve. Tako su, utvrdila je ona, došli i podaci za obrazovanje. Nacionalni odbor za praćenje pregovora s Europskom unijom postao je poligon za politička prepucavanja. Kako su se već izjasnili njegovi pojedini članovi, vlada dosada, članovi ne dolaze na sastanke, razgovori su isprazni. Pregovori ne traju ni šest mjeseci, a izgleda da su se hrvatski političari u opoziciji već umorili. Razloge nije teško pronaći: više se ne mogu koristiti prazne fraze o nacionalnim interesima, ne može se netalentirano blebetati o gospodarskoj zoni na Jadranu, neodgovorno i bezuspješno pregovarati o granici sa Slovenijom. Kad su dobrim dijelom na dnevnom redu prestale biti te preddemokratske teme, u prvi su plan vjerojatno došle lijenost i zavist. </p>
<p>Sad su stvari malo drukčije, treba se baviti onime što je zapravo Europska unija. Riječ je naravno o standardima. Budući da su sastanci Odbora često bez ključnih članova, vrlo je lako zaključiti da se njima sve to ne da. Jer, tko bi se brinuo o analizi fitosanitarnih uvjeta, sredstvima za ulov u ribarstvu, kad su skrojeni samo za »velike teme«.</p>
<p>Pokraj Nacionalnog odbora, dakle, prolaze informacije o nekakvim screeninzima, za koje mnogi u Odboru nemaju vremena. Osim toga, u kuloarima kruži trač da je to dio Račanove strategije kojom se želi usporiti ritam pregovora kako bi se kasnije, nakon izbora kad dođe na vlast, ubrzao. Teško je vjerovati da bi netko uopće smislio takav plan i pritom vjerovao da može uspjeti. Posebice kad se vrata Unije zatvore. Tada bi Hrvatska zaista dobila puno vremena za novi europski zalet. Najvjerojatnije desetak godina. </p>
<p>Taj mali hrvatski skandal u Bruxellesu nije imao odjeka, a Hrvatska ionako vodi pregovore u otežanim uvjetima zbog duboke krize unutar same Europske unije. Traljavi, lijeni i nezainteresirani Nacionalni odbor, koji očito zanima samo uskogrudno politikanstvo, ne bi trebao imati snagu kojom će usporiti ritam pregovora, no mogao bi imati izravne posljedice na sam pregovarački tim. On je, naime, sastavljen od vrhunskih stručnjaka koji danonoćno rade zahtjevan i naporan posao gotovo bez ikakve naknade. Riječ je o velikom broju potplaćenih ljudi kojima bi mogao »puknuti film«. S jedne strane imaju stotine tisuća papira koje treba svladati, a s druge one kojima je sve to skupa dosadno i ispod časti.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Zakonodavna alkemija</p>
<p>Čak 1,6 milijuna zaostataka pokazalo je da nezavisnost i samostalnost, te trajni sudački mandat nisu jamstvo efikasnosti. I onda je Hrvatin s vrha sudbene vlasti shvatio: vrijeme je da suci uđu u reformu i reformiraju ono što treba, a oni najbolje znaju što je to. S osloncem na zakone i poimence</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Trebalo je, valjda, godinama voditi reformu pravosuđa da bi se spoznalo kako bez sudova, sudaca, a posebno sudačkih predsjednika, od te reforme neće biti ništa. Svašta se pokušavalo, a trebalo je samo primijeniti Zakon o sudovima. U tom propisu lijepo piše da sudački predsjednici odgovaraju za rad sudaca svoga sudišta. U Zakonu o plaćama pravosudnih dužnosnika, zakonodavnim krasopisom je navedeno da suci-predsjednici dobivaju dodatak na plaću zato što snose odgovornost za efikasnost svake od sudnica kojom predsjedaju.</p>
<p>Možda će pravosudni povjesničari jednom postaviti pitanje zašto se toliki predsjednici Vrhovnoga suda nisu obazirali na to zakonsko rješenje. I naći odgovor. Možda će istom zgodom biti dobiven i odgovor na upit zašto je zakonska mogućnost provođenja pravosudne inspekcije godinama bila zanemarena norma tog istog, dakle Zakona o sudovima. Jer, u međuvremenu su od početka devedesetih (zaostaci su tada iznosili 200 do 300 tisuća predmeta) do danas (1,1 milijun za 2005.) sudovi potonuli pod pritiskom zaostataka. Sa svim javnim, političkim, pa u najnovije vrijeme i europregovaračkim posljedicama.</p>
<p>Možda je malo nategnuto, ali lanjskim izborom Branka Hrvatina za predsjednika Vrhovnog suda učinjen je ključni korak u pravosudnoj reformi. Svoj bidermajer ormar u kabinetu, na drugom katu zrinjevačke sudbene palače, Hrvatin je nakrcao gomilom podataka o radu svakog od gotovo 1400 pravosudnih dužnosnika raspodijeljenih u 21 županijski, 104 općinska, 110 prekršajnih sudova, devet trgovačkih, te Upravnog suda, Visokog trgovačkog i Vrhovnog sudbenog stola. I to poimence. S izvodima iz njihova kancela s točnim podacima o priljevu predmeta, spisima u radu i lanjskim zaostacima.</p>
<p>A upravo je ta poimenična pravosudna statistika ključ cijele priče. Generalni podaci skupljani u Ministarstvu pravosuđa prikrivali su nerad, neznanje, moguća nezakonita ponašanja. Branko Hrvatin sad, na temelju takve statistike u čije stranice ima svakodnevni uvid, može pratiti što se događa sa spisima. Tko što, koliko i kako rješava od najvećih do najmanjih sudova. Poimence.</p>
<p>Odmah neka bude jasno, taj zaokret u metodi i mjestu pravosudne reforme nema nikakve veze sa za rujan odgođenim 'screeningom' s pregovaračima Europske unije. Čim je došao na Zrinjevac, Hrvatin je složio projekt mjera za povećanje učinkovitosti rada županijskih i općinskih sudova. Naglašavam, poimence.</p>
<p>Takvim pristupom, Hrvatin je sam sebe, kao »gazda« pravosuđa, istaknuo kao prvog i jedino globalno odgovornog suca za cijelu stvar. On je taj koji odgovara za svakog od 21 predsjednika županijskih sudova koji će mu, u grupama po sedmero, svaka tri mjeseca referirati kako se spomenute »mjere učinkovitosti« provode na njihovim sudovima i na općinskim sudovima iz njihove nadležnosti. To znači da će 21 predsjednik morati sazivati predsjednike općinskih sudova sa svoga područja koji će, pak, njima objasniti zašto ovaj ili onaj sudac u svojoj sudnici ne radi, ne radi kako i koliko treba.</p>
<p>A što je to? Pa to je ona spomenuta zakonska linija odgovornosti unutar pravosudnog korpusa u kojoj i za koju baš predsjednici jedini odgovaraju. Poimence.</p>
<p>Da se nešto sprema s reformom koja se od česta spominjanja, a premalih rezultata u broju smanjenih zaostataka, već izlizala, navijestilo je Ministarstvo pravosuđa još prošle godine.</p>
<p>I tada je, o paradoksa, posegnuto za postojećom zakonskom normom, koja resoru u Vladi zaduženom za sudove omogućava da u sudove šalje - pravosudnu inspekciju. Oni koji dugo pamte znaju, to je i prema zakonu i prema praksi bila desetljećima notorna stvar. Gdje se izgubila, zašto je »odjednom« uskrsnula kao novum iako se ti paragrafi, unatoč brojnim promjenama zakona, nikad nisu dirali? </p>
<p>Lakonski, izgubila se u nedostatku političke volje da se pravosuđe reformira. A to znači oslobodi gomila zaostalih spisa. No kad je oko 2000. godine, malo prije i malo kasnije, zaostatak narastao na 1,6 milijuna neriješenih predmeta, vrag je odnio političku šalu sa sudovima. Od devedesetih do danas vodila se jedino borba za samostalno i nezavisno sudstvo. Razumljivo. Makar, cinici bi podsjetili da je ono tzv. partijsko sudstvo imalo samo 100, 200 tisuća zaostalih spisa. I punu primjenu inspekcijske i predsjedničke kontrole nad učincima sudaca. Poimence.</p>
<p>Onih 1,6 milijuna zaostalih predmeta pokazalo je da nezavisnost i samostalnost, te trajni sudački mandat nisu jamstvo efikasnosti. I onda je Hrvatin s vrha sudbene vlasti shvatio: vrijeme je da suci uđu u reformu i reformiraju ono što oni najbolje znaju da valja mijenjati. S osloncem na zakone i poimence.</p>
<p>Za cijeli projekt treba vremena. Najave da će zaostaci biti na nuli na kraju 2006. godine pokazale su se pretjeranim optimizmom. Ali, već činjenica da je 2005. godina donijela pomak od 200 tisuća manje neriješenih spisa pokazuje da je zakonodavna alkemija donijela rezultate. Ostalo je na Vrhovnom sudu. Poimence.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Sela nam životare </p>
<p>Kod priprema našeg sela za ulazak u EU prvo je potrebno detaljno i svestrano poznavati stanje u njemu </p>
<p>MATO KVATERNIK</p>
<p>Već niz desetljeća naše je selo zapostavljeno, naročito na planu učinkovite edukacije i organizacije za intenzivnu, specijaliziranu i modernu proizvodnju. Gotovo ništa se nije učinilo na edukaciji na području zoohigijene, ishrane i držanja stoke kao osnovnim preduvjetima za rentabilnu i zdravu stočarsku proizvodnju. U više od 80 posto seoskih domaćinstava danas još uvijek prevladava ekstenzivna, nehigijenska i svaštarska proizvodnja. Tek se dvadesetak posto domaćinstava razvija u smjeru rentabilne i specijalizirane proizvodnje.</p>
<p>Još uvijek prevladavaju staračka domaćinstva, ali ipak ne toliko stara da neće doživjeti ulazak naše zemlje u Europsku uniju. Ta domaćinstva životare od danas do sutra od prodaje pokoje litre mlijeka, koje svinje i ostalih proizvoda jedva namirujući najosnovnije potrebe svakodnevnog života.</p>
<p> Dankinja Mariann Fischer Boel, povjerenica Europske unije za poljoprivredu, predlaže da seoska domaćinstva postanu farmeri i poduzetnici, kako bi se seljacima osigurala radna mjesta i kako bi ostali na selu. Ona dalje predviđa da će se do 2013. godine potrošiti 100 milijardi eura na obrazovanje, pokretanje malih poduzeća, pomoć u preradi hrane i organiziranju čuvanja djece, kako bi se majke mogle baviti radom na svojim farmama i malim poljoprivrednim poduzećima. To teoretski lijepo zvuči, ali kako će se to u našim uvjetima realizirati ne može se predvidjeti. </p>
<p>Gospođa Ružica Gelo, voditeljica skupine koja će sa stručnjacima Europske unije pregovarati o poljoprivredi i ruralnom razvitku, ima svoje ideje i poglede, koji su visoko teoretski, teško ostvarljivi i neprilagodljivi europskom načinu života i standardima europske proizvodnje. Ona, naime, smatra da će se na našem selu proizvoditi autohtoni hrvatski proizvodi kao što su sir i vrhnje, kulen, prekomurska gibanica, štrukli, vino, raznovrsne rakije i slično. Svi koji će to proizvoditi moraju se javiti u Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Ti bi se proizvodi onda prodavali na europskom tržištu i to samo u boljim prodavaonicama.</p>
<p> Predlažem gospođi Gelo da se osnuje jedna grupa stručnjaka i da u nekoliko sela snimi sa svih aspekata postojeće stanje i da ta grupa potom predloži što se konkretno može i mora u tim selima učiniti da bi se ta sela načinom života i organizacijom proizvodnje mogla uklopiti u europske običaje, norme i standarde života i proizvodnje. To bi bio pilot-projekt u pripremama hrvatskog sela za ulazak u Europu.</p>
<p> Gospodin Guy Legras, francuski savjetnik Hrvatske u pripremama za ulazak u Europsku uniju, koji je nedavno boravio u Hrvatskoj da bi se u Zagrebu (daleko od našeg sela) upoznao sa stanjem u našoj poljoprivredi i selu, poručuje zabrinutim poljoprivrednicima da se ne moraju bojati i da će im biti bolje kad uđu u Europsku uniju, jer će se prethodno provesti neke reforme i restrukturiranje, za što će se od Europske unije dobiti veliki novac (iz pretpristupnih fondova). </p>
<p>Dotični gospodin nije posjetio naša sela i detaljno se upoznao kakovo je stvarno stanje na terenu, pa nije mogao ni konkretizirati što će se to i kako na selu učiniti kako bi ono koliko toliko bilo pripremljeno za ulazak u EU.</p>
<p> Ružica Gelo također obećava našim seljacima bolje dane ulaskom u EU. Prema njoj, najvažnije je postići konkurentnost, jer već cijelo stoljeće, kako kaže, imamo usitnjene farme, koje se ne mogu suprotstaviti tržištu Europe. Da je ta gospođa obišla naša sela, onda bi vidjela ne »usitnjene farme«, već usitnjena, siromašna, zaostala i svaštarska seoska domaćinstva. Ona opet po tko zna koji put spominje sir i vrhnje kao jedinstveni hrvatski proizvod, koji bi na europskom tržištu mogao postati tražen i konkurentan, što će rezultirati da će većina »kumica« opstati i u EU. </p>
<p>Kod priprema našeg sela za ulazak u EU prvo je potrebno detaljno i svestrano poznavati stanje na selu. Zatim na osnovu takovog poznavanja timovi nestranačkih vrhunskih stručnjaka trebaju napraviti konkretne programe. Za provedbu tih programa treba od Europske unije povući potreban novac (pretpristupni fondovi). Kao posljednje, ali ne manje važno, treba organizirati učinkovitu, primjerenu i kompletnu edukaciju za svaku granu i vrstu poljoprivredne proizvodnje.</p>
<p>Autor je veterinar, magistar znanosti.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Za kompletnu istinu</p>
<p>U Jasenovcu se dogodio genocid i holokaust, i to se mora vidjeti u tom muzeju</p>
<p>IVO HORVAT</p>
<p>Ne slažem se sa stajalištem Vjesnikove kolumnistice Vesne Kusin o novom postavu spomena na žrtve ustaškog logora Jasenovac, postavu u kojem se, prema koncepciji sadašnje upraviteljice muzeja, ne bi, uz ostalo, navelo i etničko i vjersko podrijetlo žrtava (Vjesnik, 6. ožujka). Vesna Kusin se slaže s takvom koncepcijom, pa se obara na kritičare. </p>
<p>»U muzejski postav, veli ona, miješaju se oni koji su rijetko ulazili u bilo koji muzej, a očito slabo poznaju i tematski slično tretirane muzejske postave«.</p>
<p>U slučaju Jasenovca, međutim, nije riječ o bilo kakvom muzeju koji svojim sadržajem ne bi, i emocionalno i spoznajno, uzbuđivao posjetitelje i hrvatsku javnost.</p>
<p> Jasenovac je, nažalost, još uvijek i politički aktualan, jer su najmlađi naraštaji, kako vidimo, potpuno neobaviješteni o tome tko je sve ondje nastradao za Drugoga svjetskog rata i vladavine ustaške NDH. I zašto je nastradao. A nastradali su, kao što znamo, gotovo isključivo zbog svoje nacionalnosti i vjerske pripadnosti. Dogodio se genocid i holokaust, i to se mora vidjeti u tom muzeju.</p>
<p>Da su mlađe generacije o svemu tome informirane u školi i obitelji, ne bismo doživljavali ovo što se događa na nekim sportskim priredbama i Thompsonovim koncertima. </p>
<p>Stoga je nužno da novi postav jasenovačkog muzeja pruža hrvatskoj javnosti kompletnu istinu o tom tragičnom razdoblju novije hrvatske povijesti baš zato što je riječ o našoj hrvatskoj, a ne bilo kakvoj imaginarnoj povijesti, baš zato što su se »Maksovi mesari« prikrivali tobožnjim hrvatstvom, a bili su njegovi zatirači i sramota koju i sada, nakon šezdesetak godina, ne možemo sasvim isprati s hrvatskog imena.</p>
<p>Puna istina nužna je, dakako, i o ostalim tragičnim stradanjima na svim prostorima (Bleiburg, Goli otok i dr.).</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Bezrazložne kontrole </p>
<p>Iako je posve jasno da je policija u Zagrebu i Hrvatskoj zbog ogromnog broja pljački gotovo neprekidno u potjeri za kriminalcima, krajnje je nerazumljivo zašto iz dana u dana na nekim mjestima bez ikakvog razloga zaustavljaju vozila, provjeravaju dokumente, a da vozač nije počinio nikakav prekršaj, niti je u prethodnih pola sata opljačkao banku.</p>
<p> Nepotrebno se stvara gužva, vozači gube vrijeme, a policajci valjda odrađuju nekakvu normu. Bezrazložne kontrole vozila su, uostalom, i nezakonite, jer policajac za takvo što mora imati valjani službeni razlog, a ne samo želju da ubije vrijeme u smjeni. Takve bi se policijske službenike moralo hitno maknuti, ako ne iz službe, onda barem s ulice.</p>
<p>VID BECIĆZAGREB</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Izvrnute vrijednosti</p>
<p>Ovo je moj osvrt na članak »Maleni ispod zvijezda« koji je izašao u Vjesniku (Tribina, 8. ožujka), a potpisao ga je umirovljeni profesor filozofije i povijesti Tomislav Ravlić. Autor piše o općem stanju u hrvatskom društvu. </p>
<p> Iako je profesor Ravlić ponovio što su rekli i mnogi, mnogi drugi, pametno i mudro je to ponavljati, kako bismo zapamtili, jer zaboravljamo brzo! Hrvatska državna televizija emitira u svoje udarno vrijeme filmove i programe sa spornim temama i sadržajima, a nitko se ne protivi tim grijesima ili otrovu koji truju hrvatsku mladež, cijele obitelji i narod! Današnje stanje morala ili nemorala u Hrvatskoj, iz kršćanske perspektive, moralo bi Hrvatima biti upozoravajuće.</p>
<p>ZVONIMIR B. RANOGAJECKRSĆANSKI TV PRODUCENTSAD</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="13">
<p>Tisuće učenika u potrazi za studijem </p>
<p>Medijski pokrovitelj Smotre je Vjesnik, na čijemu je štandu podijeljeno oko deset tisuća primjeraka Vjesnikova posebnog priloga o Smotri </p>
<p>Desetu Smotru Sveučilišta u Zagrebu</p>
<p> – tradicionalnu priredbu na kojoj se fakulteti predstavljaju budućim studentima, do petka je (drugoga dana održavanja) posjetilo oko 20 tisuća učenika. Kod stotinjak štandova u Studentskome centru informacije o fakultetima tražili su ponajprije zagrebački maturanti, no organiziranim prijevozom stigle su i tisuće učenika iz cijele Hrvatske. </p>
<p>Prema riječima koordinatora Smotre, prorektora za nastavu i studente, Vjekoslava Jerolimova, to je najveća i najposjećenija smotra u posljednjih deset godina a cilj joj je pomoći maturantima u izboru studija. </p>
<p> Čini se da su učenicima najzanimljiviji studiji kazališne režije, glume i dramaturgije«, kaže studentica prve godine Dramske akademije Ina Kovačac, koja savjetima i informacijama opskrbljuje stotine učenika. Dio njih došao je na Smotru s već odabranim fakultetom, no većina je lutala u potrazi za »onim pravim«. »Svejedno mi je što ću studirati, samo da ne bude matematike«, kaže jedna učenica iz zagrebačke VIII. gimnazije.</p>
<p>»Želim upisati Medicinski fakultet, a ako ne uspijem, pokušat ću na Prirodoslovno-matematičkom«, kaže Elena Topolovec, učenica varaždinske Poljoprivredne i veterinarske škole, priznajući da »umire od straha pri pomisli na prijemni ispit«. Ona je na Smotru stigla iz Varaždina s grupom od 45 učenika. Nikolina Velovćak iz karlovačke Šeste gimnazije izabrala je Filozofski fakultet, ali nju i njenu prijateljicu Mariju Zoretić ljuti što na štandu Filozofskog fakulteta nema letaka, kao na većini ostalih, nego se tiskane informacije – prodaju.</p>
<p> Slično je na štandu Fakulteta političkih znanosti, gdje nekoliko fotokopiranih listova stoji deset kuna. No, činjenica da se tu prodaje, a ne dijeli, nije smanjila gužve na za te fakultete. </p>
<p> Među najzanimljivijima je i ove godine Prirodoslovno-matematički fakultet. Dok njegov Biološki odsjek privlači posjetitelje paličnjacima, paucima i mikroskopom, na Fizičkom odsjeku prava atrakcija su pokusi. PMF mami posebnom ponudom menija: pizzom iz sunčeve peći, kotletima s helijem, žaruljom u mirkovalnoj, kvantnom fizikom ispod peke i elektrodinamikom na žaru. Riječ je, naravno, o imaginarnoj ponudi hrane iz »kuhinje« Fizičkog odsjeka.</p>
<p>Izgledom su učenike privlačili i Metalurški fakultet, koji je svoj štand »odjenuo« u srebrnu foliju, te Veterinarski i Šumarski. Na štandu Medicinskog fakulteta studenti u bijelim kutama mjerili su tlak dok je zubarski stolac – doduše prazan – postavljen kao zaštitni znak Stomatološkog fakulteta. </p>
<p>Medijski pokrovitelj Smotre je Vjesnik, na čijemu je štandu podijeljeno oko deset tisuća primjeraka Vjesnikova posebnog priloga o Smotri. Smotra se može razgledati i u subotu do 13 sati. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>»Preko noći smo ostali bez posla!«</p>
<p>Prodavači tek u petak saznali da od subote više ne rade</p>
<p>Snježana Tolušić, prodavačica u ribarnici na Dolcu, koja radi za tvrtku Amfora, nakon pet godina rada, ostala je bez posla. Razlog je odluka Tržnica Zagreb da jedna tvrtka ne može imati više od dva štanda, a Amfora ih je dosad imala četiri. Gospođa Snježana majka je dvoje srednjoškolaca, a suprug joj je umirovljeni branitelj. »Jutros, kada sam stigla na posao, gazda me obavijestio da od sutra ne radim jer se ukidaju dva radna mjesta. Budući da sam u firmu stigla među posljednjima, ostala sam bez posla«, rekla je gospođa Tolušić. »Gdje ću sada raditi? Kako ću prehraniti djecu?«, pita se ona. Njezina kolegica Danica Milašinčić ostaje raditi, ali ogorčena je postupkom Tržnica Zagreb. »Imam 38 godina staža u ovoj ribarnici. Nekad smo mogli imati devet štandova, a sada dva ukidaju samo da bi drugi došli na naša mjesta!«, ogorčena je. Gubitak posla čeka i prodavača Borisa Leskovića koji na Dolcu prodaje ribu od 1973. i posljednje je dvije godine radio za Amforu. </p>
<p>Vlasnik Amfore Anđelko Mandac tvrdi da su ga Tržnice Zagreb tek u četvrtak obavijestile da u subotu mora napustiti dva štanda.</p>
<p> Direktor Tržnica Zagreb, Filip Borac kaže, međutim, da su Tržnice slale dopise za iseljenje još prije nekoliko mjeseci. Borac tvrdi da i druge tvrtke žele prodavati na Dolcu. </p>
<p>»Želimo pojačati konkurenciju, smanjiti cijene i povećati ponudu ribe«, istaknuo je. </p>
<p>Martina Pauček</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Labud ležao uz prugu cijeli dan </p>
<p>Veterinarska stanica radi samo do 14 sati, a čovjek koji je konačno odnio labuda, tražio je od novinarke da mu pridrži vreću u koju ga je stavio </p>
<p>Uz željezničku prugu između stanica Mraclin i Velika Gorica u petak je pronađen mrtav labud. Dojavio je to na Radio Veliku Goricu Željko Holik iz Zagreba, koji je taj dan vlakom putovao na posao u Sisak. </p>
<p>»Vidio sam labuda iz vlaka i zvao sam Veterinarski fakultet, a odande su me uputili na nadležnu službu koja je zaprimila moju dojavu. No, kada sam iz Siska putovao doma, provjerio sam i labud je još uvijek bio tamo«, rekao nam je Holik, očito ljut na inertnost službi. Nakon toga je, kaže, zvao 92 odakle su ga uputili na Veterinarsku stanicu Velika Gorica.</p>
<p>»Bilo je 14 sati. Javila mi se ljubazna gospođa i rekla da nema nikoga tko bi mogao pokupiti labuda«, nastavio je Holika. Tek kad su na teren izašli novinari i uvjerili se da na polju, uz prugu, leži mrtav labud i kad su oni nazvali Veterinarsku stanicu Velike Gorice, djelatnici su, u 18.30, izašli na teren i pokupili labuda.</p>
<p>Gospodin, kojemu nismo doznali ime, zatražio je od novinarke da pridrži vreću u koju je mislio staviti labuda, s tim da je sâm obukao zaštitne rukavice ali njoj ih nije ponudio. Na pitanje zašto nisu izašli na teren ranije, nije bilo odgovora nego samo slijeganje ramenima. No, odgovor smo doznali od Zorana Rogića iz Veterinarske stanice. »Točno je da smo poziv zaprimili oko 14 sati, ali čovjek koji je zvao nije se predstavio. A služba zadužena za to, radi do 14 sati i mi smo sada zvali čovjeka da dođe od kuće. To je njegova dobra volja, jer to nitko ne plaća«, rekao je Rogić.</p>
<p>Labud će u subotu biti prevezen na analizu u Centar za peradarstvo Hrvatskog veterinarskog instituta, ali prema mišljenju Rogića, nema razloga za paniku, »jer ovo nije prvi mrtav labud«. »Mi smo do sada s tog područja odvezli već petnaestak labudova i ni jedan nije bio zaražen ptičjom gripom. To vam je takvo vrijeme, labudovi su iscrpljeni, gladni i ugibaju«, zaključuje Rogić. </p>
<p>No, ipak treba pričekati rezultate Centra za peradarstvo. </p>
<p>Elizabeta Stipetić</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Počelo proljetno »umivanje« grada</p>
<p>»Svake godine nešto se radi, a Zagreb polako dobiva svoj 'štih'« </p>
<p>Započelo je proljetno umivanje Zagreba, rekao je u petak gradonačelnik Milan Bandić, na konferenciji za novinare, na kojoj su se okupili i direktori gradskih tvrtki, uključenih u akciju čišćenja - Zrinjevac, Čistoća, Zagrebačke ceste i Zagrebparking. </p>
<p>»S otapanjem snijega, građani s pravom negoduju na nered u susjedstvu«, rekao je Bandić dodajući da se ekološka kultura i komunalni standard u gradu mogu samo povećavati.</p>
<p> Akciju čišćenja gradske tvrtke nastoje provoditi koordinirano i što temeljitije.</p>
<p>Čistoća se, u prvome redu, bavi strojnim čišćenjem i pranjem ulica - dosad je očišćeno oko 4,5 milijuna četvornih metara njihovih površina. Počeo je odvoz smeća s divljih odlagališta i redovni odvoz glomaznog otpada, a ove je godine intenzitet jači jer će se odvoziti u dva navrata.</p>
<p>Zrinjevac u proljeće radi »pojačano« na čišćenju travnjaka, orezivanju granja te sadnji novih sadnica. Ove se godine uređuje 440 dječjih igrališta, odnosno zamjenjuje se oprema, sprave za igranje i pješčanici.</p>
<p>Nakon zimskog krpanja rupa na cestama hladnom asfaltnom masom, počela je i sanacija vrućim asfaltom, a dnevno ga se potroši od 50 do 80 tona. Saniraju se i makadamske ceste, obnavlja horizontalna i vertikalna signalizacija. </p>
<p>Zagrebparking se uključio u akciju uklanjanjem olupina. Iako odvoz vozila, kojega se vlasnik odrekne, košta 150 kuna, do kraja travnja bit će besplatan. Zanimljiv je odaziv građana, koji u toj jednomjesečnoj akciji sve zdušnije sudjeluju. Tako je prije dvije godine, u mjesec dana odvezeno tek 270 olupina, a lani se taj broj popeo na 1649 olupina.</p>
<p>S proljećem je pojačano i uređenje prostora oko jezera Bundek. Gradonačelnik je istakao i uređenje Cvjetnog trga, u suradnji sa Zrinjevcem, sa željom da pokaže da tamo »javori mogu rasti« jer su dosad bili pritisnuti mramornim pločama.</p>
<p>Prodavač cvijeća na tom trgu, Ivan Samardžić, rekao je da se drveće svake godine nanovo sadilo, a ove su godine djelatnici Zrinjevca zatražili od cvjećara da javore ne zalijevaju ustajalom vodom. Gradonačelnik je to potvrdio i zatražio da se od sada zimi trg ne posipa solju, koja uništava javore, nego da se oni čiste na druge načine.</p>
<p>»Ljepše je kad ima zelenila, ali to ovisi i o građanima jer i sada pod javore bacaju smeće, a sve je to stvar odgoja«, rekla je prodavačica Saška Bobanović.</p>
<p>U centru grada obnavlja se Skalinska ulica i prilaz tržnici Dolac s Kaptola. »Svake se godine nešto radi u centru, ali neka! Vidi se da Zagreb polako dobiva svoj 'štih'«, rekla je prolaznica Silva Husedžinović.</p>
<p>Igor Weidlich</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Bandić: Odmah rekonstruirati autobusno okretište!</p>
<p>Grado-načelnik posjetio Hrvatski Leskovac, gdje je u srijedu poginuo osnovno-školac Filip Kos </p>
<p>»Osjećam se najodgovornijim za smrt osnovnoškolca Filipa Kosa«, izjavio je u petak, na pogibeljnom okretištu autobusa u Hrvatskom Leskovcu, gradonačelnik Milan Bandić. Obećao je da će se s rekonstrukcijom okretišta početi odmah.</p>
<p>»Nažalost, postala je praksa da se u ovom gradu reagira tek nakon što netko strada. Što sad da radim?«, kazao je Bandić i pogledao prema svojoj pratnji, u kojoj su bili pročelnik Odjela za promet Stipan Matoš i predsjednik Gradske četvrti Novi Zagreb-zapad, Jadranko Baturić. Gradonačelnik je rekao Matošu da »smjesta počne crtati novo okretište«. </p>
<p>Ogorčeni okupljeni građani objasnili su da na problem okretišta upozoravaju već godinama, no da su ih u Gradu ignorirali. »Tu se parkiraju automobili, okreću se šleperi i kamioni koji opskrbljuju obližnje trgovine. Okretište je premalo, a svakog radnog dana puno je mališana koji autobusom idu u školu«, uzrujano su govorili građani. Tvrde da do smrti osmogodišnjeg Filipa, kojeg je u srijedu pri okretanju udario autobus autoprijevoznika iz Samobora, ne bi došlo da je Grad na vrijeme izgradio priijeko potrebnu školu u Hrvatskom Leskovcu, jer se u tom slučaju tamo uopće ne bi našao.</p>
<p>Upozorili su Bandića da postoji još jedna takva lokacija u Hrvatskom Leskovcu, kod restorana Kalipso. Gradonačelnik je upozorio svoju pratnju da i tamo što prije »nacrtaju novo stajalište autobusa i zabrane parkiranje«. </p>
<p>Prodavačica s obližnjeg kiosku rekla je reporterima Vjesnika da su automobili na okretištu bili parkirani i na dan dječakove pogibije. </p>
<p>Tomislav Marinović</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Najatraktivniji »maybach 57S«</p>
<p>Na Završnoj svečanoj večeri Zagreb Auto Showa, dodijeljene su nagrade i priznanja najboljim i najatraktivnijim izlagačima. Prema izboru novinarskog žirija, najatraktivnijim izložbenim automobilom proglašen je »maybach 57S« dok su poslovnim i obiteljskim automobilom Salona proglašeni »volvo S80«, odnosno »ford S-MAX«. Nova »mazda MX5« ponijela je titulu sportskog automobila Salona.</p>
<p>Ipak, najzanimljiviji dio večeri bio je izbor Miss Auto Showa. Priliku za natjecanje na tradicionalnom izboru za najljepšu hostesu Salona dobilo je 14 natjecateljica. Na pobjedničkom podiju, mjesta su zauzele dvije sestre blizanke - Iva Mažuran proglašena je najljepšom, a njena, pet minuta starija sestra Tea, drugom pratiljom. Hostesa »renaulta« Andrea Atanasov je bila prva pratilja, a Iki Mišuri sa štanda »hyundaija« dodijeljena je titula Miss simpatičnosti. Iva Mažuran je pobjedom na natjecanju za najljepšu hostesu Salona izborila plasman za izbor Miss Hrvatske 2006. koji će se krajem svibnja održati u Zagrebu. [B.M.]</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Šuker miri velikogoričke vatrogasce</p>
<p>Vatrogasna zajednica Velike Gorice u petak je dobila novu zastavu. Kreši Hubaku, predsjedniku zajednice, zastavu je na skupštini u Gradićima predao Rudolf Vujević, povjerenik Vlade za Veliku Goricu. Iz izvješća o radu vidljivo je kako je tijekom prošle godine došlo do previranja unutar Vatrogasne zajednice, a 17. travnja 2005. održana je i izvanredna Izborna skupština na kojoj je izabrano novo vodstvo. Problemi u zajednici nastali su u ožujku prošle godine kada je njezino bivše čelništvo propustilo na vrijeme podnijeti zahtjev za povrat PDV-a za kupljene četiri »pick up mazde« u iznosu od 92 tisuće kuna i tako oštetilo zajednicu i sve vatrogasce. </p>
<p>Iako je skupština od svih nadležnih tijela proglašena pravno valjanom, dio dobrovoljnih vatrogasnih društava, točnije njih devet od ukupno 27, i dalje se protivi novom vodstvu. </p>
<p>Želju da vatrogasci izglade nesuglasice u petak su izrazili ministar financija Ivan Šuker i predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice Marijan Mlinarić. </p>
<p>»Pozivam sve vatrogasce da sudjeluju u raspravi o novom modelu financiranja javnih potreba, jer vjerujem da će na taj način biti i vama omogućeno da budete bolje opremljeni, makar i u goričkom proračunu ima dosta novca za vaše potrebe. Osim toga jedan čovjek i tako ne može sam učiniti ništa, ali ekipa može sve«, rekao je ministr Šuker. </p>
<p>Elizabeta Stipetić</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Kaj-man more biti jedino Zagorec </p>
<p>Velim pajdašu Nikoli Zoreu, popularnom Čuki iz samoborske Stare vure, da idemo malo na Zagreb Auto Show. Veli on da nejde jer kaj bu gledal aute koje nemre kupiti, i dekle kaj ga vu njegovim najbolšim šezdesetim letima ni pogledat nećeju. Prešel sam na Velesajam i sakaj lijepega sam videl. </p>
<p>Najprvo, bez Zagoraca i Prigoraca ne bi bilo automobilskog sajma. Na priliku, dr. Antun Presečki je sa svojim Oldtajmer savezom izložil četrdesetak starih automobila, od kojih neki zglediju kaj da su bili u seljačke bune. Ivek Orač izložil je sve moguće vrste ispuha. Mam sam se setil kak mi se pred nekaj let pohvalil Zdravko Valentaković da mu je doktor Miklec popravljal auspuha. Sam se čudil kak doktor popravlja auspuha, a on mi je objasnil da je imal hemeroide. </p>
<p>Želkec Kalečak izložil je sve vrste gumija i pravu pravcatu Formulu 1. I kak pravi Prigorec kraj bolida je, umjesto dekli kaj zglediju da su došle iz nekog logora, postavil dvije punašne pucice u resničkoj narodnoj nošnji. Bravo, Željko! Vladek Ivanović-Plahuter, Ivek Čegetek i mladi Nikola Žufika priredili su čudaj štruklina, češnjovki i krvavic za se, kaj su došli na auto-sejem. Tu je još nekaj Zagorcof i Prigorcof u upravi Velesajma.</p>
<p>Na kraju, najlepšim tutačem mi se učinil Porscheov model »zagorec«. Praf za praf, Švabi su napisali da je to »kajman«, a nama koji znamo malo kajkavskog i njemačkog, jasno je da kaj-man more biti jedino Zagorec. Treba se nadati da poslije ovoga, zagorska županica Vlasta Hubicki neće Kajmansko otočje priključiti Zagorju. </p>
<p>Stjepan Šagovac</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="21">
<p>Potonuo putnički brod kraj Baherina</p>
<p>MANAMA/ZAGREB</p>
<p> - Prema dosadašnjim informacijama nema hrvatskih državljana među 57 osoba poginulih u potonuću putničkog broda s više od 130 turista u četvrtak navečer kod obale Bahreina u Perzijskom zaljevu, doznaje Hina iz Ministarstva vanjskih poslova. Bahreinski dužnosnici priopćili su da je na brodu bilo 137 putnika, većinom stranaca - Britanca, Amerikanaca, Nijemaca, Južnoafrikanaca, Indijaca i Egipćana. Ministarstvo unutarnjih poslova Bahreina je priopćilo da je smrtno stradalo najmanje 13 Britanaca. Televizija al-Arabija je javila, pozivajući se na preliminarna izvješća, da se također utopilo 17 Indijaca, pet Pakistanaca, četiri Južnoafrikanca, tri Filipinca, jedan Nijemac i jedan Irac. No nepoznate su nacionalnosti još 11 poginulih. Iz mora je u petak spašeno 67 ljudi, a 13 se još vodi pod nestalima. Na brod, kapaciteta 100 putnika, ukrcano je bilo oko 130 ljudi, a brod se prevrnuo kad su se putnici okupili na jednoj strani broda, koji je istodobno udario u veliki val. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Potres u Iranu: 50 mrtvih i više od 850 ozlijeđenih</p>
<p>TEHERAN</p>
<p> - Najmanje 50 osoba je poginulo, a više od 850 ih je ozlijeđeno u snažnom potresu jakosti šest stupnjeva Richterove ljestvice, koji je u petak potresao iransku pokrajinu Lorestan, i koji je stanovnike u panici nagnao na ulice. Približno 330 sela uništeno je od 40 do 100 posto, rekao je glavni guverner pokrajine Mohammad Reza Mohseni Sani, a najpogođenija su sela između gradova Dorouda i Boroujerda. Ponovio je poziv na hitnu opskrbu pokrivačima, šatorima i lijekovima za preživjele. Bolnice u pokrajini Lorestan pretrpane su ozlijeđenima, od kojih su neki poslani u zdravstvene ustanove susjednih pokrajina. Do potresa je došlo u planinskom lancu Zagros, u zapadnom dijelu Irana, poznatom po jakoj seizmološkoj aktivnosti. Iran redovito pogađaju potresi. Najsmrtonosniji jačine 6,3 stupnja Richterove ljestvice prouzročio je smrt 31.000 osoba u Bamu, na jugu zemlje, u prosincu 2003. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Opet ploveća rezidencija ili muzej</p>
<p>Javnost zanima hoće li »Galeb«, čija bi početna cijena na dražbi mogla biti 150.000 dolara, postati riječka muzejska atrakcija vezana u putničkoj luci, ili će »brod mira« biti preuređen za prijevoz i boravak bogataša </p>
<p>Winston Churchill, Nikita Hruščov, Mahatma Gandhi, Gamal Abdel Naser, Elizabeth Taylor, Richard Burton, Moamar El Gadafi... samo su neki iz svijeta moćnih, slavnih i poznatih ličnosti koji su svojedobno bili Titovi gosti na njegovoj plovećoj rezidenciji »Galebu«. No, brod čija je sudbina neizvjesna, već šestu godinu hrđa na vezu u riječkom brodogradilištu Viktor Lenac. </p>
<p>Budući da vlasnik »Galeba«, američki Grk John Paul Papanicolau, duguje posadi i riječkoj pomorskoj agenciji Adriatica za čuvanje broda 31.500 dolara, a sa sudskim troškovima oko 50.000 dolara, brod bi uskoro mogao na dražbu jer je presuda pravomoćna. Papanicolau duguje Lencu za vez više od 500.000 dolara, ali sudska presuda za taj slučaj nije pravomoćna. </p>
<p>Prije petnaestak dana riječki Konzervatorski odjel Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture stavio je »Galeb« pod trogodišnju preventivnu zaštitu kao kulturno dobro, i to na prijedlog gradskih vlasti. Kada je saznao da je brod proglašen kulturnom baštinom, Papanicolau je priprijetio međunarodnom sudskom arbitražom, jer želi poništiti tu odluku konzervatora, a time i da Grad Rijeka ima pravo prvokupa na mogućoj dražbi. </p>
<p>Kao staro željezo »Galeb« vrijedi 275.000 dolara, a kao brod 254.000 pa se pretpostavlja da bi na dražbi početna cijena mogla biti oko 150.000 dolara. Javnost sada zanima hoće li »Galeb« postati riječka muzejska atrakcija vezana uz obalu u putničkoj luci, čime bi grad napokon imao što pokazati turistima jer muzej torpeda sigurno još dugo neće dobiti, ili će taj »brod mira« biti ponovo preuređen u ploveću rezidenciju, ovaj put za bogataše. Naime, ovih se dana nagađalo da bi Rijeka mogla obnoviti brod uz financijsku pomoć Gorana Štroka, koji je svojedobno od propadanja spasio jednu drugu gradsku znamenitost - hotel »Bonavia«. </p>
<p>»Galeba« sada čuva pomorski kapetan Željko Matejčić, koji nam je rekao da su brodski motori u dobrom stanju. Dijelovi interijera demontirani su u Lencu i spremljeni u skladište. Brod je 1996. Crna Gora uvrstila u svoju trgovačku mornaricu, a 1991. na njemu su pregovarali oficiri JNA s talijanskim admiralima i kontraadmiralima u vrijeme bombardiranja Dubrovnika. O tome svjedoče tablice s imenima tih talijanskih visokih časnika koje su ostale u nekadašnjem Titovu salonu. U Crnoj Gori s broda je odneseno mnogo toga, od poznatih pletenih stolaca u kojima se Tito često slikao s gostima na palubi broda, pa do kompasa sa zapovjedničkog mosta te radiouređaja. </p>
<p>Papanicolau je od crnogorske vlade kupio »Galeb« za navodno 500.000 dolara. Brod je u Lenac dotegljen iz Bijele 2000. gdje je trebao biti preuređen u luksuznu jahtu za pedesetak putnika, s kabinama-salonima veličine 50 četvornih metara, te s kongresnom dvoranom i bazenom. Preuređenje je procijenjeno na 20 milijuna dolara, a taj novac trebao je izvući Lenac iz financijske krize u kojoj se škver već tada našao. </p>
<p>»Galeb« je dug 130 i širok 15 metara, te ima dva Fiatova motora, svaki po 2500 konjskih snaga. Sagrađen je u brodogradilištu Ansaldo u Genovi 1938. kao brod za prijevoz banana. U Drugom svjetskom ratu korišten je kao polagač mina, a početkom studenog 1944. na ulazu u riječku luku potopili su ga britanski zrakoplovi. Izvađen je s dna luke 1949. i zatim u pulskom brodogradilištu Uljanik preuređen u školski brod, Titovu jahtu. Njome je Tito posjetio 18 zemalja članica Pokreta nesvrstanih. Njegovo zadnje putovanje »Galebom« bilo je 1979. godine.</p>
<p> Brod nije raskošno uređen, no interijer je dotjeran, a sva je oprema u stilu šezdesetih. Lenac ima dokumentaciju o brodu budući da su u tom škveru obavljeni svi radovi na »Galebu«. </p>
<p> Prije tog broda, Papanicolau je zadužio Lenac da u luksuznu ploveću rezidenciju preuredi jahtu »Christinu O.«, vlasništvo pokojnog grčkog brodovlasnika Aristotela Onasisa. Jahta je nakon mnogo peripetija uređena i napustila je riječki škver, a Papanicolau je Lencu ostao dužan 2,3 milijuna dolara. </p>
<p>Stečajni upravitelj Lenca Milenko Škrlec rekao nam je da ga, kad je riječ o »Galebu«, zanima jedino kako za Lenac od Papanicolaua naplatiti dug od 516.000 dolara za šestgodišnji vez u škveru.</p>
<p>Jednotjedni najam 500.000 eura</p>
<p>Bude li »Galeb« preuređen u ploveću rezidenciju za superbogataše, prema cijenama na tržištu, njegov jednotjedni najam mogao bi stajati više od 500.000 eura. Uzme li se u obzir da brod ima poseban imidž jer su na njemu uz Tita boravili mnogi poznati, onda bi ta cijena mogla biti i znatno viša. Preuređenje u takvu luksuznu megajahtu koštalo bi oko 20 milijuna dolara, a da postane Titov muzej, trebalo bi osigurati najmanje pet milijuna dolara. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Hrvatski softver u 200 računala širom svijeta</p>
<p>Ruđerov originalni programski sustav DCC ugrađen je nedavno i na Sveučilištu u Marburgu, dostupan je svakom tko ga želi koristiti, prilagoditi ili nadograditi</p>
<p>Ruđerov softver koji je ugrađen u superračunalo vrijedno pola milijuna eura na njemačkom Sveučilištu u Marburgu, najnovije je priznanje znanstvenicima Centra za informatiku i računarstvo najuglednijeg znanstvenog instituta u Hrvatskoj. Naime, njemačko je sveučilište odabralo Ruđerov programski paket Debian Cluster Components (DCC) i ugradilo ga u svoje superračunalo. Tako se to sveučilište pridružilo broju od dvjestotinjak računala u svijetu u koje je instaliran Ruđerov programski paket.</p>
<p>DCC predstavlja generički posve novu tehnologiju u svijetu, koju su potpuno osmislili i razvili hrvatski znanstvenici u Centru za informatiku i računarstvo IRB-a, na čelu s prof. Karoljem Skalom. To je novi sustav jake i brze računalne mreže na čijim su »čvorovima« moćna računala koja više nisu pojedinačna računala već tzv. grozdovi. To je zapravo povezani skup računala koja čine grozd ili cluster, koji kad se poveže s brzom mrežom na daljinu tvori novu računalnu mrežnu infrastrukturu koja se zove GRID. </p>
<p>Ruđerovci postižu međunarodno zapažene rezultate na izgradnji i primjeni GRID-infrastukture u sklopu uglednog švicarskog CERNA, gdje su dosad radili brojni hrvatski znanstvenici, a jedan od njih, mladi Valentin Vidić, iz Centra za informatiku, upravo boravi tamo. Osim novih računalnih instalacija i razvoja znanstvenih aplikacija, razvijena je i jaka međunarodna suradnja s europskim znanstvenim projektima, poput Šestog okvirnog programa u kojem ruđerovci sudjeluju u izgradnji Europskog istraživačkog prostora (ERA) koji želi uspostaviti europski tehnološki primat, kao konkurenciju razvikanom japanskom odnosno američkom. </p>
<p>»Upravo smo mi na Ruđeru uspjeli ostvariti članstvo konzorciju projekta SEE GRID još u vrijeme kad Hrvatska nije imala status kandidata te pravo sudjelovanja u projektima Unije. Na skupu Unijinih recenzenata u Opatiji projekt je ocijenjen kao izuzetno uspješan i produžen za dvije godine«, pojašnjava prof. Skala. </p>
<p>ERA omogućuje znanstvenicima rad na sofisticiranoj mrežno-računalnoj infrastukturi i gradnju budućnosti znanosti, ponajprije u području rješavanja složenih problema kao što su genetika, molekularna biologija, bioinformatika, molekularna kemija, dizajn novih lijekova i simulacija složenih procesa. Valja napomenuti kako je Ruđerov originalni programski sustav DCC dostupan svakom tko ga želi koristiti, prilagoditi ili nadograditi. Dio kôda preuzeo je poznati francuski institut INRIA i ugradili su ga u njihov programski paket Oscar. Dosad instaliran u više od 200 računala širom svijeta, od Čilea, Sjedinjenih Država, Kanade pa sve do Japana, Ruđerov programski paket pruža programsku podršku svim tim korisnicima, održava kontakte i razvija suradnju. »Sve znanstvene institucije u svijetu koje žele biti uspješne danas grade svoja grozdasta superračunala i povezuju se u GRID, jer u budućnosti neće biti moguće raditi kompleksnu znanost bez takve infrastrukture«, objašnjava prof. Skala. Danas se, naime, znanstveni rad temelji na mrežno-računalnoj tehnologiji i provodi preko modeliranja i složenih simulacija. Radi se znanost koja je bogata podacima koji dolaze iz sofisticiranih instrumenata, raznih znanstvenih baza podataka kojih je sve više, a problem je kako te goleme količine podataka dovoljno brzo i učinkovito obraditi. Obrada se danas provodi paralelnim postupcima na razvedenim distribuiranim mrežno-računalnim sustavima koji predstavljaju jedno veliko virtualno računalo, pojasnio je prof. Skala. Tako nastaje tzv. e-znanost, a ima zadaću riješiti znanstvene probleme na najbrži mogući način, uključujući i učinkovitu vizualizaciju podataka. </p>
<p>»Dosad se uglavnom radila tzv. numerička analitika kod stvaranja znanstvenih rezultata, no danas se traži nadgradnja u pogledu naprednih vizualizacija dobivenih rezultata, dakle brojke treba pretvoriti u vizualni doživljaj. To konkretno znači da znanstvenik prema vlastitoj želji može modificirati svoju vizualizacijsku infrastrukturu. Na tome sad počinjemo intenzivno raditi, a bit će to nastavak GRID-infrastrukture u sklopu programa e-znanosti«, pojašnjava prof. Skala. </p>
<p> To bi, kako kaže naš sugovornik, moglo otvoriti vrata nekoj vrsti virtualne znanosti. Naime, znanstvenici primjenom novih tehnoloških mogućnosti proširuju numeričku analitiku vizualnom analitikom. Tako će se dobiti dublji uvid u materijalna i procesna stanja na vrlo visokoj razini u prostoru i vremenu. »Prije nekoliko tjedana na splitskom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu postavili smo drugi računalni grozd u sklopu paneuropske mreže SEE GRID u Hrvatskoj. To će splitskim kolegama olakšati pristup računalnim resursima i aplikacijama pri suradnji s CERN-om«, pojašnjava prof. Skala. Valja podsjetiti da su Ruđerovi znanstvenici 2002. godine pokrenuli tzv. CRO GRID inicijativu, preko koje je nastao poliprojekt CRO GRID koji koordinira akademik Leo Budin, a izvode zajednički IRB, Fakultet računarstva i elektrotehnike i SRCE. Taj projekt je u trećoj godini provedbe i idućeg mjeseca očekuje se otvorenje portala na IRB-u. »U tom je pogledu važno pristupanje Hrvatske projektu EGEE II (Enabling eScience in Europe) preko JRU-a (Joint Research Unit) koji čine SRCE, FESB i IRB. Cilj tog projekta je unapređenje i usvajanje tehnologije i uspostava Europskog istraživačkog prostora. Težimo izgradnji cjelovite infrastrukture i razvoju novih primjena, poglavito u bioinformatici i nanotehnologiji, kao izrazito perspektivnim granama s velikim mogućnostima primjene i unapređenja gospodarstva u cjelini«, kaže prof. Skala.</p>
<p>Primijenjena znanost je budućnost razvoja svake zemlje, pa tako i Hrvatske. Zadaća znanstvenika je generiranje novog znanja. To je jedino moguće novim suvremenim računalno-mrežnim sustavima i sofisticiranim znanstvenim instrumentima, prije svega znanstvenim kadrom kojeg, prema mišljenju našeg sugovornika, u Hrvatskoj ima. Suvremena znanstvena tehnologija omogućit će mladim talentiranim znanstvenicima da rade uspješne projekte. No, ono zbog čega je ta suvremena tehnologija također važna je zaustavljanje odlijeva mozgova. Na Ruđeru će se preko tog portala otvoriti nove mogućnosti daljinske suradnje na projektima. </p>
<p>To je zapravo najvažniji domet GRID-a, i to će najviše koristiti Hrvatskoj, jer to je zapravo prava integracija Hrvatske u svjetsku znanost. </p>
<p>Lidia Černi</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Provalnika iznenadilo 20 sumo boraca </p>
<p>TOKIO</p>
<p> - Japanski provalnik koji se noću uspio uvući u jednu zgradu u Osaki neugodno se iznenadio naletjevši na dvadesetak sumo boraca - kolosa jednog krupnijeg od drugog. Konoshin Kawabata uvukao se u noći s četvrtka na petak u zgradu, ne uvidjevši da se radi o dvorani za trening i boravištu sumo boraca. No, pipajući po mraku, odjednom se našao oči u oči s 1,80 metara visokim i 131 kilogram teškim momkom. »Instinktivno sam stao u borbeni položaj. Uhvatio sam tipa i stisnuo ga rukama«, ispričao je »rikishi« (borac) Dewanosato. Dok je zaustavljao lopova, borac je pozvao u pomoć. Probuđeni vikom, ostali sumo borci smjesta su priskočili u pomoć.</p>
<p> Prestravljeni lopov, nezaposleni 48-godišnjak, uspio se osloboditi straha prepričavajući zgodu u policijskoj postaji. »Prvo me ščepala nekakva ljudina. Kad se svjetlo upalilo, bio sam okružen s dvadesetak sumo boraca. Mislio sam da mi se priviđa«, izjadao se policiji. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Premješta se kip Male sirene</p>
<p>KOPENHAGEN</p>
<p> - Gradska uprava Kopenhagena namjerava premjestiti slavnu Malu sirenu nekoliko metara u more kako bi je sklonila od vandala i zaljubljenih koji je dodirivanjem uništavaju. Uprava za parkove i vrtove grada proučava nekoliko mogućnosti kako bi malo udaljila od obale skulpturu, zajedno sa stijenom na kojoj se nalazi, kazao je u petak dužnosnik za spomenike glavnog grada Danske. »Nije donesena nikakva odluka jer je ta tema tako osjetljiva da je moraju razmotriti politički zastupnici Kopenhagena«, kazao je Jens Peter Munk. Omiljenoj meti prosvjednika od šezdesetih godina, sireni je dvaput otrgnuta glava, jednom ruka, srušena je s postolja, bačena u more i prebojavana. Mala brončana skulptura (1,25 metara visoka, 175 kilograma teška) čuva od kolovoza 1913. ulaz u kopenhašku luku. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="27">
<p>I voda dobiva svoj muzej </p>
<p>Arena je u antičko doba bila natkrivena bijelim platnima, a kroz male vodovodne cijevi koje su prolazile od temelja do vrha, trećeg kata amfiteatra, štrcala je voda pomiješana s eteričnim uljima vjerojatno da bi se ublažio miris krvi i znoja </p>
<p>Kao tritisućljetni grad, Pula ima potencijala za razvoj kulturnog turizma. Šarm različitih razdoblja povijesti otkriva se na pročeljima od kojih su neka još iz vremena starog Rima, u obližnjoj park-šumi Šijana uređenoj u doba Austro-Ugarske ili u spilji Šandalji u kojoj su pronađeni ostaci pračovjeka. U Puli se, zapravo, možete igrati detektiva i na svakom uglu otkrivati komadiće zanimljive povijesne priče. Povijest se može iščitati i na stoljetnim šahtovima koje je snimao Duško Marušić Čiči i ovih dana pokazao na izložbi autorskih fotografija. Te će fotografije za dvije godine biti eksponati budućeg muzeja vode. Marušić Čiči oteo je zaboravu kanalizacijske poklopce od kojih su neki stari i više od stoljeća. Na njima su zabilježena imena proizvođača, godina proizvodnje i grbovi kao zapisi jednog vremena. </p>
<p>Na nedavni Svjetski dan vode u Puli je najavljeno otvorenje muzeja vode. Već su počela istraživanja i prikupljanje eksponata koji će prikazati povijest pulske vodoopskrbe tijekom više od dva tisućljeća. I danas se u gradu može vidjeti antički nimfej, nekad glavni gradski izvor vode, koji je još do prije nekoliko godina bio u sustavu vodoopskrbe. Oko njega su bile terme. Upravo na tom mjestu, uz nimfej predstavit će se sadržaji budućeg muzeja, osmišljenog prema onom u Barceloni kojeg svake godine posjeti više stotina tisuća turista. </p>
<p>U prekrasnom Vespazijanovu amfiteatru, Areni, prije dvije tisuće godina borili su se gladijatori, a danas u njoj pjevaju glasoviti svjetski pjevači poput Andree Boccellija, izvode se opere i baleti, a održava se i naš najveći filmski festival. </p>
<p>Kulturni turizam moglo bi se opisati kao vještinu kako moderno predstaviti baštinu i kulturu na tržištu, privući goste atraktivnim programima, znati to naplatiti, a prikupljeni novac ulagati, među ostalim, u obnovu i zaštitu te iste baštine. U Puli se trenutno obnavlja i gradi mnogo turističkih kapaciteta. Primjerice, uređuje se cijelo naselje Zlatne stijene. </p>
<p>Grad je zasigurno najviše obilježilo rimsko doba. Pula je kao rimska provincija cvjetala. </p>
<p>Urbana sredina imala je dva otvorena kazališta čiji se ostaci i danas naziru - malo rimsko kazalište iznad Dvojnih vrata, blizu Arene, i veliko na Monte Zaru. Amfiteatar je u antičko doba bio natkriven bijelim platnima, a kroz male vodovodne cijevi koje su prolazile od temelja do vrha Arene, trećeg kata, štrcala je voda pomiješana s eteričnim uljima vjerojatno da bi se ublažio miris krvi i znoja koji je pratio borbe gladijatora sa životinjama. </p>
<p>Dvojna vrata vodila su u grad, Slavoluk Sergijevaca koji je dala podići udovica žaleći za mužem i sinom koji su poginuli u ratovima rimskih legija. Augustov hram bio je svetište prvoga reda. Urbani život odvijao se na Forumu koji će sezonu dočekati u novom ruhu - popločen antiknim kamenim gredama. </p>
<p>Priča se da je u Puli boravio i Leonardo da Vinci, ali i Dante Alighieri te da je na brdu sv. Martina, gdje je danas bolnica, napisao nekoliko stihova Pakla. </p>
<p>U Puli su bile mnoge poznate ličnosti kojima se grad na prvi pogled dopao, no neki su ga poput Jamesa Joycea mrzili. Na boravak slavnog pisca u gradu podsjeća brončana skulptura u prirodnoj veličini, djelo akademskog kipara Mate Čvrljka. Kip sjedi u kafiću »Uliks« i promatra Zlatna vrata, voli se maziti s mačkama, igrati s djecom i slikati s turistima... </p>
<p>Uz nadzor Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture ploče će ponovo biti složene i poravnate, jer se više nije moglo normalno hodati. Gradonačelnik Valter Drandić odlučan je oživjeti Pulu, osobito stari dio grada, kako bi mogla ponijeti ponosno ime metropole kulture.</p>
<p>»U gradu trenutno preslagujemo Forum i završavamo s postavljanjem kanalizacijskih, plinskih i vodovodnih cijevi na Bulevaru, što je preduvjet za preregulaciju prometa, te revitalizaciju stare gradske jezgre bogate kulturom«, kaže Drandić. Grad planira potpisati ugovor o dugoročnom partnerstvu s Festivalom Histria koji ove godine u Arenu dovodi Paca de Luciju i Josea Carerrasa. </p>
<p>Saša Brnabić</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Ruža koja je pripitomila Malog princa </p>
<p>Pronalaskom »Memoara ruže« nakon više od 50 godina, Consuelo de Saint-Exupery, taj »mali vulkan iz El Salvadora«, vraća se u život. Čitajući njezinu priču postaje jasno da je odnos između nje i Tonija ključan i za poznavanje književnika, koji je napisao da je svoj život sagradio na njihovoj ljubavi</p>
<p>Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo. </p>
<p>Najčešći citat iz romana »Mali princ« kao da sažima životnu filozofiju i sudbinu njegova autora, velikog francuskog pisca Antoinea de Saint-Exupéryja. O njegovu je životu i posebno intrigantnoj smrti do sada dosta napisano. No posve novo svjetlo na pisca jednog od najčitanijih i najomiljenijih romana svjetske književne baštine baca knjiga uspomena Saint-Exupéryjeve supruge, Consuelo de Saint-Exupéry »Memoari ruže«. U prijevodu Gordane V. Popović s francuskog, djelo je objavio zagrebački Profil u svojoj biblioteci »Biografije i dnevnici«. </p>
<p>Nakon Consueline smrti 1979. godine, sanduci koji su skrivali dokumente o njezinoj vezi sa slavnim piscem pripali su njezinim nasljednicima. Putnički ormari još nisu bili otvoreni (završit će u ladanjskoj kući u Grasseu gdje će počivati godinama). Godine 1999., uoči proslave stote obljetnice Saint-Exupéryjeva rođenja (rođen je 1900. u Lyonu), pronađeni su »Memoari ruže«, zajednička prepiska jednog od najslavnijih literarnih parova, nacrti za »Malog princa«... </p>
<p>Otkako je Saint-Exupéry, inače strastveni pilot, nestao u srpnju 1944. kad se njegov vojni avion iz nepoznatih razloga srušio u Sredozemno more, Consuelo živi u New Yorku povučeno i uglavnom u sjećanju na Tonija. Na drugoj strani svijeta, njezin suprug postaje legenda i mit - Mali princ koji se vratio na svoj planet. Consuelo je prekrila sjena, kao da je nema. No upravo ona čuva ključeve mnogih tajni. Pronalaskom »Memoara ruže« nakon više od 50 godina, Consuelo, taj »mali vulkan iz El Salvadora«, vraća se u život. Čitajući njezinu priču postaje jasno da je odnos između nje i Tonija ključan i za poznavanje književnika koji je napisao da je svoj život sagradio na njihovoj ljubavi.</p>
<p>Saint-Exupéryjeva obitelj nikad nije prihvatila Consuelo (smatra je ekscentričnom i pomalo priglupom i uvijek je doživljava kao strankinju), a ta egzotična žena odskače i na književnim večerima intelektualnih krugova u kojima se kretao njezin suprug. André Gide ju ne podnosi, ali, kaže Consuelo, on i tako voli samo mladiće i stare žene. U salonima koje posjećuje Saint-Exupéry uvažavaju se intelektualke, žene slobodnih nazora ili one poslovne. Consuelo, kao što joj prigovara Saint-Exu (tako su ga zvali prijatelji), ističe svoje vjersko uvjerenje, odlazi u crkvu i moli se za svog supruga kad je na zadatku... </p>
<p>No, Consuelo je doista bila piščeva muza. Bila je slikarica, kiparica i pisala je s lakoćom. Njezine su priče neprestano nadahnjivale Saint-Exupéryja i on ju je često molio da mu ih ponovno pripovijeda. »Ispričaj mi pripovijest o pčelama«, molio bi je, kao što Mali princ moli: »Nacrtaj mi...«, i Consuelo bi pričala. Jednom joj je priznao da je velika pjesnikinja i da se primi posla, bila bi veći pisac od njega. </p>
<p>Consuelin i Tonijev odnos od početka je bio neobičan, strastven, snažan i, čini se, sudbinski predodređen. Već za prvog susreta, Saint-Exupéry joj je rekao: »Ja vas molim da pođete za mene. Ljubim vaše ruke. Želim ih sačuvati samo za sebe«. Petnaest godina poslije, u samoći američkog izgnanstva Consuelo je, prisjećajući se tog događaja, zapisala: »Nisam više mogla izdržati, taj me se čovjek previše dojmio, bio je prebogata unutrašnjeg života«.</p>
<p>»On, Leteći Vitez, ponudio mi je sve, svoje srce, ime, život. Rekao mi je da je njegov život let, da me želi na nj povesti, da je vidio da sam lagana i bio je uvjeren da moja mladost može odoljeti iznenađenjima koja me čekaju: noći bez sna, neočekivane promjene, uvijek bez prtljage, ništa drugo doli moj život ovješen o njegov. Još je rekao da je siguran kako će mi se pridružiti na zemlji i ubrati me poput cvijeta, i to vrtoglavom brzinom, da ću biti njegov vrt, da će mi donijeti svjetlost, a ja njemu osigurati čvrsto tlo ispod nogu, zemlju ljudi, zemlju u kojoj mu je dom, šalica tople kave samo za nj skuhana, poslužena pokraj kite cvijeća koja će ga uvijek čekati.« </p>
<p>I doista, Toni je bio Letač, gotovo uvijek na nekim putovanjima, a Consuelo ga je čekala, bila mu je oslonac, utočište i utjeha, netko tko je uvijek tu za njega kad mu to bude potrebno. Bila mu je supruga, prijateljica i majka. On je bio njezina velika ljubav (Consuelo piše: »Voljela sam ga zbog njegove nespretnosti, njegova izgleda pjesnika, njegova divovskog stasa u kojemu se skrivala osjetljiva duša«), a to je i ostao i nakon svih sukoba među njima, Tonijevih nevjera i njegovih neizvjesnih izbivanja. Consuelo mu je omogućila da živi poetskim životom, jer su jednako bili skloni fantastici i boemstvu: oboje prožeti neovisnim duhom i sposobnošću imaginacije. </p>
<p>Uoči njegove smrti potkraj lipnja 1944., Consuelo piše suprugu: »Vi ste u meni kao što je vegetacija na zemlji. Ljubim vas, vas, moje blago, vas, moj svijete«. A on joj je odgovorio kako je opuštajuća činjenica da su oboje isprepleteni poput dvaju stabala iz njegovih šuma; da ih snažan vjetar povija; da zajedno do njih dopiru sunce i mjesec i pjesma večernjih ptica. Za cijeli život. Upravo ta životna snaga pomaže Consuelo da prebrodi sve teškoće i onaj najteži udarac kad Toni odlazi u rat u podmornici koja ga odvodi zauvijek. »Memoare« piše u jednom dahu, s blagošću, lijepim, njegovanim stilom. </p>
<p>»Vrlo mi je teško govoriti o svojoj intimnosti u domu sa suprugom Saint-Exupéryjem. Vjerujem da žena nikad o tome ne bi smjela govoriti, ali prisiljena sam to učiniti prije smrti, jer su se o našem braku širile pogrešne glasine i ne želim da se one nastave. Činim to usprkos boli s kojom se prisjećam teških trenutaka kakvih ima u svakom braku. Doista, kad vam svećenik pri vjenčanju kaže da se uzimate u dobru i u zlu, to je istina!«'</p>
<p> »Memoari ruže« pripovijest je o čovjeku koji odlazi i bježi, spašava se i vraća se, traži se i ne nalazi se, i o ženi koja ispunjava svoju ulogu, slaže mu odjeću, pakira kovčege, brine se da dobro jede, održava njegovu radnu sobu i čini sve kako bi mu bila što ugodnija za pisanje (išla je čak tako daleko da ga zatvori u nju, uz zapovijed da smije izaći tek nakon što napiše određeni broj stranica). I nadasve - čeka ga. Unatoč svemu, njihova se ljubav nikada do kraja ne gasi. Saint-Exupéry priznaje joj da je ona jedina prava u odnosu na sve druge. Kaže joj i da je ona njegova zvijezda i svjetlost doma. Koliko god ju je puta namučio i zanijekao, on bez Consuelo ne može. »Moja je kuća u tvom srcu, u njoj stanujem zauvijek«, kaže pisac svojoj »maloj Consuelo«. </p>
<p>Unatoč svim ljubavnicama, ona ostaje nezamjenjiva. Zato se uvijek ponovo obraća Consuelo, zove je u pomoć kad ga sve drugo iznevjeri, u nju je siguran i ona ga zna zadržati. Ona je jedina koja nije u vezi s njim gajila snove o slavi i počastima, živjela bi s njim u maloj kući u kojoj će na miru moći pisati.</p>
<p>Taj mir i sklad imali su pred kraj Saint-Exupéryjeva života u velikoj bijeloj kući u mjestu nedaleko od New Yorka. U toj je kući pisac završio svoje remek-djelo, »Malog princa«, za koje je naposljetku priznao da se rodilo iz velike Consueline vatre. »Postoji jedna ruža... mislim da me pripitomila«, kaže Mali princ - Antoine de Saint-Exupéry u toj čudesnoj priči o dječaku koji živi na svom planetu s kojega odluči otići da bi upoznao svemir.</p>
<p>I tu epizodu nadahnjuje Consuelo, kad Saint-Exupéry požali što je bio tako nepravedan i nezahvalan prema svojoj ruži: »Ali bio sam premlad da bih je znao voljeti«. Njoj je mislio posvetiti »Malog princa«, ali Consuelo je željela da knjigu posveti svom prijatelju Léonu Werthu.</p>
<p> A Saint-Exupéry to nije mogao prežaliti. Obećao joj je, nakon povratka iz rata, napisati nastavak u kojem će ona biti kraljica njegovih snova, nikad više ruža koja se brani svojim trnjem... </p>
<p>Sandra-Viktorija Antić</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Biti zvijezda i nije tako teško </p>
<p>»Pišući, ne treba zaboraviti činjenicu da ćemo umrijeti, a to onda dovodi do potpune iskrenosti«, kaže Houellebecq</p>
<p>Ovo mi je prvo gostovanje u ovoj godini. I pretposljednje. Šest mjeseci nisam uopće davao intervju. Na neki način imate čast, ekskluzivu, kazao je u ležernom tonu slavni Houellebecq u četvrtak na večer u klubu Booksa, u kojoj je započeo svoje trodnevno gostovanje u Zagrebu, a koje je inicirao Dražen Katunarić. Doista je ekskluzivno uživo upoznati velikoga, popularnoga, a istodobno i zagonetnog pisca, protivnika svih trendova koji se sam zatekao u svijetu kao trend. Houellebecq je jednostavan i mističan, baš onakav kakvim ga opisuju - odgovara na sva pitanja, od onih o islamu do onih o seksu, katkada zamuca, katkada jednostavno zašuti i ostavi publiku s pitanjem u muku iščekivanja. </p>
<p>S pogledom uprtim u pod, stol ili u eter izgleda kao introvertirani sekptik, nipošto kao čovjek svjestan svoje slave. Teško da je takav zamišljeni Houellebecq isprovocirao medijsku slavu - prije će biti da su ga mediji »ulovili« u mrežu kao neobičnu ribu. »Provokacija nije u samoj temi, ona dolazi izvana« - ponovio je Houellebecq i u petak na predstavljanju u Hrvatskom društvu pisaca. »Pogrešno je reći da sam prorok, a nisam ni provokator, jer pokušavam biti istinit, ne pretjerivati. Moja je misija da opisujem svijet, njegovo stanje, bez osjećaja da bi išta trebalo mijenjati« - kazao je slavni pisac, pomalo ljutit što su mu mediji nalijepili etiketu reakcionara. </p>
<p> »Ne mislim da sam stvorio ikakvu novu misao. Možda sam samo pokazao nov način opisivanja svijeta. Pisanje o civilizacijskoj katastrofi ionako neće promijeniti ništa. Globalne stvari su takve da sve funkcionira i ništa se ne događa« - kaže Houellebecq u ignorantskom stilu, kao da mu se ne da sažeti ono što je u romanima raskošno opisao. </p>
<p>»Biti zvijezda i nije osobito težak posao« - kazao je, zagrijavajući sve više svojom otkvačenošću prostor Hrvatskoga društva pisaca. Gostovanje je preraslo u šou - publika je obasipala pisca provokativnim i trivijalnim pitanjima koja kao da su išla »mimo« njega. Na pitanje o kritici islama, samo je ponovio da je to blesava religija (žao mu je što nije spoznao njezine skrivene ljepote), na pitanje je li religiozan, odgovorio je da je neutralan, iako i to ovisi o danima. Za seksualnost kaže da je ne valja opisati ni poetskim ni medicinskim izrazima, nego naprosto vulgarnim, a vulgarnost u Francuskoj ionako nikoga više ne čudi.</p>
<p>Dakako, najzanimljiviji je bio kada je govorio o knjigama, kada se otvorio u zatvorenom svijetu svojih misli. Ideal života mu je čitanje, »posjedovanje tuđih života«, a i pisanje je terapeutski proces. »Dok pišemo, ne trebamo zaboraviti činjenicu da ćemo umrijeti, a to onda dovodi do potpune iskrenosti« - kaže Houellebecq. </p>
<p>»I nije tako loše što je život nezanimljiv. Kada obolite od teške bolesti, onda vam život postane naglo zanimljiv - napeti ste, počnete nešto iščekivati« - dodao je Houellebecq osporavajući svoj proročanski pesimizam, jer nezanimljivost je naprosto uobičajeno stanje.</p>
<p>Lada Žigo</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Živimo u velikom Eurodisneyu</p>
<p>»Ne volim kada sa mnom postupaju kao s djetetom. A tendencija je modernoga doba da vas tretiraju kao dijete« </p>
<p>Ovo mi je prvo gostovanje u ovoj godini. I pretposljednje. Šest mjeseci nisam uopće davao intervju. Na neki način imate čast, ekskluzivu, kazao je u ležernom tonu slavni Houellebecq u četvrtak na večer u klubu Booksa, u kojoj je započeo svoje trodnevno gostovanje u Zagrebu. Doista je ekskluzivno uživo upoznati velikoga, popularnoga, a istodobno i zagonetnog pisca, kojega su obavili mitom književnoga proroka i medijskoga provokatora. Houellebecq je jednostavan i mističan, baš onakav kakvim ga opisuju - odgovara na sva pitanja, od onih o islamu do onih o seksu, katkada zamuca, katkada jednostavno zašuti i ostavi publiku s pitanjem u muku iščekivanja. </p>
<p>Sa smeđom kariranom košuljom, smeđim hlačama, pogledom uprtim u pod ili u eter izgleda kao introvertirani sekptik, nipošto kao čovjek svjestan svoje slave. Pred ljudima se otvara, a potom se u svom intermezzu sasvim zatvori u sebe - ne može se ni jednim pitanje doprijeti do njega. Teško da je takav zamišljeni Houellebecq isprovocirao medijsku slavu - prije će biti da su ga mediji »ulovili« u mrežu kao neobičnu ribu. »Provokacija nije u samoj temi, ona dolazi izvana« - kazao je Houellebecq u Booksi, priznajući tako da su mediji izdramatizirali njegove intelektualne i perverzne teme o raspadu svijeta.</p>
<p> »Ne mislim da sam stvorio ikakvu novu misao. Možda sam samo pokazao nov način opisivanja svijeta. Pisanje o civilizacijskoj katastrofi ionako neće promijeniti ništa«, kaže Houellebecq i dodaje da nije filozof, iako u Francuskoj uvijek misle da je pisac i filozof. Nitko ne zna zašto je Houellebecq radije odlučio doći u Hrvatsku nego u SAD - dopisivanje s Draženom Katunarićem, koji je kao urednik Litterisa objavio prijevode svih njegovih knjiga, nije bilo odveć blisko, a Katunarić ga nikada prije nije ni osobno upoznao. Houellebecq, kako je rekao, nikada prije nije bio u Srednjoj Europi.</p>
<p>»Zarada mi je omogućila da se proglasim piscem i da ne moram raditi. Sada radim sa svojim danom što hoću. Ništa nije važnije od ove slobode koju sam stekao.« Dodao je da voli čitanje - » mogućnosti posjedovanja tuđih života«. »Knjige pomažu, život nije dovoljan, čovjek ima potrebu za nečim dubljim« - kaže Houellebecq, kao da time fikciju uzdiže kao terapiju za življenje. Preporuča u depresijama »mračna« štiva. »Ako ste loše volje i čitate vedru knjigu, čini vam se da vas netko zafrkava, ako u mračnom raspoloženju čitate pesimističku knjigu, imate dojam da niste sami.«</p>
<p> Što taj mistik usporenih gesta zapravo ne voli? »Ne volim kada sa mnom postupaju kao s djetetom. A tendencija je modernoga doba da vas tretiraju kao dijete - u avionima vas nude slatkim pićima, u javnim prostorijama zabranjuju vam pušenje, u ordinacijama vam skrivaju prave dijagnoze. Živimo u velikom Eurodisneyu« - zaključuje Houellebecq. Hoće li pogledati film prema svome romanu »Elementarne čestice«? »Ne zanima me to odviše. Čekam da mi to predlože. Nisam gledao ni kazališnu adaptaciju. Neka ljudi rade što god hoće, meni je to svejedno«. No, rado spominje svoj scenarij prema svom romanu »Mogućnost otoka«, najavljuje i režiju. Houellebecqovi monolozi odvijaju se u stilu »može i ne mora« - duboke misli i raskošne emocije ostavile su ga na granici prihvaćanja i neprihvaćanja svijeta. </p>
<p>Lada Žigo</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Velški kulturni preporod</p>
<p>CARDIFF (Od Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> - Kako učiniti donedavno marginalizirani kulturni identitet vidljivim, jedno je od glavnih pitanja na koje pokušava odgovoriti međunarodna konferencija »Artes mundi« koja se održava u Cardiffu, glavnom velškom gradu, od 30. ožujka do 1. travnja. Na konferenciji sudjeluje dvadesetak međunarodnih kustosa, likovnih kritičara i kulturnih radnika, od Singapura, preko Rumunjske ili Njemačke do Južne Afrike.</p>
<p>Osim sudjelovanja na konferenciji, jedna od najvažnijih kulturnih ustanova »Wales arts international« organizirala je posjete umjetničkim atelierima i kulturnim ustanovama diljem Walesa.</p>
<p>Za Wales se obično govori da je bio prva engleska kolonija. No, odnedavno su Velšani izborili pravo na dvojezičnost (velški je jezik jedan od najstarijih europskih jezika) te autonomiju vezanu za odlučivanje o obrazovanju, zdravstvu i kulturi. Tako je emancipacija velške umjetnosti kao i oslobađanje od dominantne engleske kulture postao jedan od prioriteta velškog parlamenta. Brojne umjetničke inicijative, otvaranje novih izložbenih prostora te radnih mjesta na akademijama za međunarodno priznate umjetnike svjedoči o uspješnome izlaženju iz sjene engleske dominacije.</p>
<p> Druga po redu konferencija »Artes mundi«, koja je organizirana biennalno, dio je spomenute strategije. K tomu, uz konferenciju je organizirana i izložba te dodjela nagrade najboljem umjetniku u iznosu od 40.000 britanskih funta.</p>
<p>Velški model kulturne vidljivosti ponajprije se oslanja na financiranje i podržavanje jakih nezavisnih kulturnih ustanova kakva je »Wales arts international«. Njezina djelatnost sastoji se od financiranja lokalnih umjetničkih inicijativa, organiziranja međunarodnih projekata poput konferencije »Artes mundi« ili velških prezentacija na velikim umjetničkim biennalima poput onih u Sao Paolu ili Veneciji.</p>
<p>Vodeći kulturni djelatnici te ustanove svjesni su da jedino ulaganjem u međunarodno umrežavanje s ostalim svjetskim ustanovama i aktivnim kulturnim radnicima mogu postići željeni cilj - prisutnost velške suvremene umjetnosti na međunarodnoj umjetničkoj sceni.</p>
<p> Posrijedi je jednostavna strategija, financirana novcem poreznih obveznika i britanskom nacionalnom lutrijom, a koja bi se barem djelomično mogla primijeniti i na hrvatske pokušaje osnaživanja kulturne prisutnosti na globalnome planu. </p>
<p>Leila Topić</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Spektakl kozmičkog mikro svijeta</p>
<p>Slikanje kao osluškivanje vlastite samoće, iskušavanje vlastitih granica i neprestano razotkrivanje one velike tajne života koja nas obavija – tvori stvaralački put slikara mlađega naraštaja Krunislava Stojanovskog (1969.), čija se odabrana djela iz nekoliko ciklusa ovoga puta pod zajedničkim nazivnikom »Kristali« mogu vidjeti u galeriji Porezne uprave u Zagrebu.</p>
<p>Ulazak u sliku Krunislava Stojanovskog ima doista nešto od one stanleyevske odlučnosti da otkrije granice nepoznate zemlje. Istraživačko je to slikarstvo lišeno svake lakoće, veliko apstraktno putovanje bojom i materijom kroz tajnu postanka. </p>
<p> Dok u ciklusu »Kalevala« (1998.) žive veliki oblici snažnih boja, uvijajući se i ispreplećući, evocirajući onu prvotnu snagu iz koje će se postepeno roditi živa tvar, u »Energijama« (2005.) uz taj vijugavi čvrsti oblik što se ponavlja kroz sve cikluse i slikareva je konstanta, ovoga su puta prisutna snažna mikro rasprsnuća boje.</p>
<p> Kao da je slikar ušao u sam misterij stvaranja, u one električne impulse što obavijaju materiju u vrtložnom nastanku. Naročito su impresivni sudari bijelih ploha s crnim oblicima.</p>
<p> Svjedoci smo rađanja materije, sudara čestica, stezanja i sažimanja tvari. To je spektakl kozmičkog mikro svijeta, slikarsko putovanje u početke iz kojih smo svi nastali.</p>
<p>Posebno je zanimljiva slika »Kristali« u kojoj slikarev matični crni oblik prerasta u složenu plavo crnu gromadu iz koje misteriozno plamte crvene i žute čestice. To je otkrivačko slikarstvo koje pokušava razgrnuti djelić tajne postanka. </p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Kvartet zvučao kao cijeli orkestar</p>
<p>Gudački kvartet Hagen svirao je u četvrtak u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog toliko strastveno da je prava šteta što ga je slušalo više praznih stolaca nego posjetitelja. Još je veća šteta to što su dvije dame dvoranu odlučile napustiti usred koncerta, pa su topotom svojih cipela omele u uživanju malobrojne ljubitelje kvartetske glazbe. </p>
<p>Zagrebačka je publika, iako brojčano oslabjela, austrijske glazbenike za sjajan koncert nagradila burnim i dugotrajnim pljeskom. Za dolazak u Zagreb ponajboljeg svjetskog gudačkog kvarteta, dobitnika brojnih glazbenih nagrada, zaslužna je Koncertna direkcija Zagreb u čijem je ciklusu Forte fortissimo koncert i održan.</p>
<p>Kvartet Hagen ne pridaje mnogo pažnje samo interpretativnoj razradi skladbe već i samom odabiru programa. Tako je tema zagrebačkog koncerta bila smrt. Svirali su, naime, Gudački kvartet br. 11 u f-molu Ludwiga van Beethovena, koji je zbog mračnog tonaliteta nazvan »Quartetto serioso«, zatim Osmi gudački kvartet Dmitrija Šostakoviča u c-molu, koji je on, pak, skladao planirajući samoubojstvo i, na kraju, Kvartet »Smrt i djevojka« Franza Schuberta. Šostakovič se nije ubio no upravo su mu spomenuti kvartet svirali na sprovodu.</p>
<p>Gudački kvartet Hagen osnovan je prije više od deset godina i tada ga je sačinjavalo četvero braće i sestara istoimene obitelji. Danas u kvartetu, pored violiniste Lukasa Hagena, violistice Veronike Hagen i violončelista Clemensa Hagena, drugu violinu svira Rainer Schmidt.</p>
<p>Vera Pfaff</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Premijera »Nikole Šubića Zrinskog«</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Hrvatsko narodno kazalište u Splitu priprema novu premijernu predstavu – operu »Nikola Šubić Zrinski« Ivana pl. Zajca, koja će biti izvedena 4. travnja. Već u nedjelju, 2. travnja bit će pretpremijera koju sponzor predstave T-Hrvatski telekom besplatno poklanja Splićanima. Tu glazbenu tragediju u tri čina režira Stephanie Jamnicky, ulogu hrvatskog bana Nikole Šubića Zrinskog tumači solist zagrebačkog HNK Siniša Hapač,uloga Eve povjerena je Zorici Antonić, Jelenu pjeva Željka Predojević, a Lovru Juranića tumači Miljenko Đuran, koji je za tu ulogu dobio Nagradu hrvatskog glumišta. Orkestrom i zborom dirigira maestro Hari Zlodre.</p>
<p> Zajčev »Zrinski« jedna je od najpopularnijih hrvatskih opera. Veliku romantičnu operu snažnog domoljubnog, emocionalnog naboja Splićani će imati priliku pratiti u originalnoj Zajčevoj orkestraciji. Kostimografkinja Irena Sušac upotrijebila je kostime iz istoimene opere koju je 1991. godine u Splitu režirao Petar Selem. [M. J.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="35">
<p>Ljubičić i Ančić ispali u parovima </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Hrvatski tenisači Ivan Ljubičić i Mario Ančić nisu se uspjeli plasirati u polufinale velikog turnira iz masters serije u Miamiju u konkurenciji parova. Hrvatski je par u susretu četvrtfinala izgubio od Australca Paula Hanleyja i Kevina Ullyetta iz Zimbabvea sa 6-3, 6-7 (2), 7-10. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Osmorica u svlačionici, Hrvat ulazi u cilj </p>
<p>Imamo Blanku, još pokojega dobrog atletičara, ali ostale od svjetskih dometa dijeli nekoliko »oceana« </p>
<p>Pokušajte zamisliti sljedeću sliku. Godina je 2010. i na poljudskom se stadionu održava Svjetski atletski kup. I dok su osmorica natjecatelja u utrci na 3000 metara zapreke već na zasluženom odmoru negdje u utrobi stadiona, u cilj ulazi predstavnik s hrvatskim grbom na prsima i donosi našoj reprezentaciji cijeli jedan bod. </p>
<p>Dakako, ovaj smo »filmić« ipak malo karikirali, ali ukoliko se ostvare naumi da Hrvatska 2010. na Svjetskom kupu nastupi samostalno, prethodna priča i neće biti toliko nerealna. Svjetski je kup, podsjetimo, natjecanje na kojem se »sudaraju« dvije najbolje europske reprezentacije, SAD, ostatak Europe i Amerika te Afrika, Azija i Oceanija, a Međunarodni atletski savez (IAAF) dopušta da u devetoj stazi nastupi i domaća selekcija. Hrvatskoj je ponuđeno da bude uklopljena u reprezentaciju Mediterana ili Balkana, no organizatori natjecanja navaljuju, čini se, da naša vrsta nastupi samostalno. </p>
<p>I ne bi to bilo sporno da hrvatska atletika »šepa« za svijetom u tek pokojoj disciplini. No, stvarnost je puno bolnija - imamo vrhunsku Blanku Vlašić, još pokojega dobrog atletičara, ali ostale od svjetskih dometa dijeli nekoliko »oceana«. Da bismo to potvrdili, napravili smo simulaciju nekoliko disciplina s pretpostavkom da je Svjetski kup u Splitu ove godine. Pogledajmo tko bi sve mogao trčati, skakati ili bacati na Poljudu i gdje su u toj priči Hrvati. </p>
<p>• 3000 m zapreke (M)</p>
<p>Azija - Saif Saaeed Shaheen (svjetski prvak i rekorder), Afrika - Ezekiel Kemboi (olimpijski pobjednik), Europa - Simon Vroemen (europski rekorder), Francuska - Bouabdallah Tahri (8. na SP-u), SAD - Daniel Lincoln (lani 8:12.65), Amerike - Matthew Kerr (lani 8:20.14), Njemačka - Filmon Ghirmai (lani 8:22.37), Oceanija - Peter Nowill (lani 8:23.93). Hrvatska? Duje Pedišić (lani 9:24.58)! Čitavu minutu slabiji od Australca Nowilla! </p>
<p>• 1500 m (M) </p>
<p>Azija - Rashid Ramzi (svjetski prvak), Afrika - Adil Koouch (svjetski doprvak), SAD - Bernard Lagat (najbrži čovjek lani, 3:29.30), Europa - Rui Silva (3. na SP-u), Francuska - Mehdi Baala (lani 3:30.80), Oceanija - Nicholas Willis (lani 3:32.38), Amerike - Hudson de Souza (lani 3:33.25), Njemačka - Franek Haschke (lani 3:43.04). Hrvatska? Slavko Petrović (lani 3:50.12)! </p>
<p>• Troskok (Ž) </p>
<p>Rusija - Tatjana Lebedjeva (lani 15.11; osvojila jack pot Zlatne lige), Amerike - Trecia Smith (svjetska prvakinja), Europa - Hrysopiyi Devetzi (2. na OI, 5. na SP-u), Afrika - Francoise Mbango Etone (olimpijska pobjednica), Azija - Qiuyan Huang (lani 14.58), SAD - Candice Baucham (lani 14.07), Poljska - Agata Kosuda (lani 13.70), Oceanija - Jeanette Bowles (lani 13.37). Hrvatska? Branka Marinković (lani 12.71). </p>
<p>• Motka (Ž) </p>
<p>Rusija - Jelena Isinbajeva (svjetska rekorderka, 5.01), Poljska - Anna Rogowska (lani 4.83), SAD - Stacy Dragila (lani 4.60), Europa - Pavla Hamackova (3. na SP-u), Azija - Shuying Gao (lani 4.53), Amerike - Dana Ellis (lani 4.51), Oceanija - Tatiana Grigorieva (lani 4.47), Afrika - Syrine Balti (osobni rekord 4.20). Hrvatska? Ivona Jerković (lani 4.05).</p>
<p>• Motka (M) </p>
<p>Europa - Rens Blom (svjetski prvak), Oceanija - Paul Burgess (lani 6.00), SAD - Timothy Mack (olimpijski pobjednik), Njemačka - Tim Lobinger (lani 5.93), Azija - Daichi Sawano (lani 5.83), Francuska - Jean Galfione (lani 5.75), Amerike - Giovanni Lanaro (lani 5.65), Afrika - Okkert Brits (lani 5.65). Hrvatska? Radovan Jokanović (lani 4.90). </p>
<p>Ima još dakako niz disciplina u kojima bi Hrvati bili uvjerljivo posljednji. Treba li onda forsirati samostalni nastup? Ne bi li bilo bolje da Blanka, Ivana Brkljačić, možda i Edis Elkasević, Danijela Grgić i Željko Vincek budu dio mediteranske reprezentacije? Bili bi konkurentni svijetu, što bi vjerojatno privuklo i više publike na Poljud, a milijuni gledatelja pred tv-ekranima ne bi imali razloga za ismijavanje hrvatske selekcije. </p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Medić prvakinja Hrvatske u šahu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Velemajstorica Mirjana Medić nova je prvakinja Hrvatske. Pobjedom u posljednjem kolu nad Brigitom Štadler sačuvala je pola boda prednosti pred najopasnijom suparnicom Vlastom Maček, koja je, pak, svladala mladu Anu Berke. Mirjana Medić je nanizala šest pobjeda uz tri remija i jedina nije osjetila gorčinu poraza. Konačan poredak: Medić 7,5 bodova, Maček 7, Frančišković i Šolić 5,5 , Štadler 4, Kruljac, Đeno i Šargač 3,5 , Lukenda i Berke po 2,5 boda. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Kuže »sluša« Jagodića?</p>
<p>Kritizirajući trenerski opus Josipa Kužea, Siniša Jagodić je u internom druženju s novinarima zapitao dokle će trener trpjeti Hrvoja Čalu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Kritizirajući trenerski opus Josipa Kužea, Dinamov se član Uprave za komunikaciju s medijima Siniša Jagodić u internom druženju s novinarima među ostalim zapitao dokle će trener trpjeti Hrvoja Čalu. Istina je da mladi maksimirski branič baš i nije u formi i da se sve manje uklapa u priču o snažnom, europskom Dinamu, pa je veliko pitanje hoće li zaigrati u startnoj postavi u nedjeljnoj prvenstvenoj utakmici protiv Osijeka u Gradskom vrtu.</p>
<p> Tako je, eto, mladić kojem je sportski direktor Zvjezdan Cvetković donedavno tepao nadimkom »Dinamov Maldini« sve češće na meti kritika. Vjerojatno je i to jedan od razloga što je u Zagreb ove zime aterirao brazilski branič Carlos Santos de Jesus. Donedavni kapetan juniorske momčadi aktualnoga svjetskoga klupskog prvaka Sao Paula uskoro bi doista i mogao zgrabiti mjesto u udarnoj postavi.</p>
<p> »Ne znam. Moja je zadaća naporno raditi i nametnuti se treneru. O njemu ovisi gdje će me postaviti. U Brazilu sam najviše igrao stopera. Nisam nestrpljiv. Jasno je da svaki igrač želi biti u prvoj postavi, ali poštujem odluku i mišljenje trenera. Momčad sjajno stoji i svi su igrači iz prve 11-orice izvrsni. Treba biti strpljiv«, kaže Carlos.</p>
<p> No, niti on sam baš nije briljirao u prijateljskom ogledu protiv osječkog drugoligaša Metalca, koji je u utorak pobijedio Dinamovu kombiniranu momčad sa 1-0 usred Maksimira.</p>
<p> »Momčad nije imala svoj dan, to se dogodi. Nismo dobro igrali.«</p>
<p> Momčad, zapravo, nije imala svoj - tjedan. Ili, preciznije - dva tjedna. U tih su 15-ak dana »plavi« čak triput izgubili. Prvo ih je svladala Pula, a nedugo potom i Rijeka u prvenstvenim utakmicama, na što se nadovezao i poraz protiv Metalca. Sasvim dovoljno da mediji, potaknuti »mračnim silama« iz maksimirskih salona, počnu brujati o narušenim odnosima između glavnog trenera i klupskih čelnika. Zasad je teško predvidjeti kako će se sve to odraziti na same igrače, i to u utakmici u kojoj gorljivo žele uzvratiti Osječanima za jesenski poraz.</p>
<p>»Ne. To nije nimalo utjecalo na nas, atmosfera je izvrsna. Svi podržavamo trenera.«</p>
<p> No, taj trener, čini se, baš i ne podržava Carlosovog sunarodnjaka - Andersona Costu. Najskuplje Dinamovo pojačanje čvrstim je čavlićima prikovano za klupu i dojam je da ni struka, a niti velik dio javnosti, baš nemaju strpljenja. Uostalom, sličan je scenarij bio i s nekim Andersonovim prethodnicima, ponajprije Vidukom i Ljubojevićem. Sva su trojica igrači sličnoga profila, snažne konstitucije, napadači-sidraši, koje treba - čekati. A Maksimir nije čekao ni Viduku, ni Ljubojevića, a sve je nestrpljiviji i s Andersonom. Štoviše, mnogi mu sad spočitavaju da nije dovoljno društven, da je uviše povučen izvan terena.</p>
<p> »Ne mogu 'ući u njegovu glavu', ali Anderson se sasvim normalno ponaša. Mislim da se dobro prilagodio. A moram reći da i ja uživam ovdje. Liga je također dobra, a protivnici kvalitetni«, dodao je Carlos.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Kostelići osvojili i Platak</p>
<p>PLATAK</p>
<p> – Janica i Ivica Kostelić očekivano su trijumfirali na Otvorenom prvenstvu Hrvatske u slalomu, koje je održano na stazi na Platku. Bila je to najava subotnjeg međunarodnog Jadranskog slaloma, što će se održati nakon 18 godina stanke. Kostelići su ovoga puta predvodili mlađahni skijaški naraštaj, dajući mu prigodu da zahvaljujući njima dobiju prigodu plodnije berbe FIS-bodova. </p>
<p>U konkurenciji slalomašica Janica Kostelić je ostvarila najbolje ukupno vrijeme 1:56.71, pobijedivši ispred Jelene Lolović (SCG) i Karen Persyn (Bel). U konkurenciji Prvenstva Hrvatske Janici se s desne strane popela ukupno šesta Sofija Novoselić, a s lijeve deseta Matea Ferk. Ane Jelušić nije startala zbog ukočenja vrata.</p>
<p>U konkurenciji skijaša dominirali su hrvatski predstavnici na čelu s Ivicom Kostelićem (1:49.25). Dvostruke trofeje uz njega su ubrali i drugoplasirani Dalibor Šamšal te treći Natko Zrnčić-Dim. Natjecanje na Platku okupilo je stotinjak natjecatelja iz 12 zemalja. Uvjeti nisu bili najpovoljniji. Premda je staza bila priređena s mnogo umješnosti i truda, a s obzirom na temperaturu i nije mogla biti bolja nego što je bila, magla je većim dijelom trajanja utrke poprilično otežavala posao natjecateljima. [T. K.]</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Hrvatice platile danak neiskustvu</p>
<p>PRAG/ZAGREB</p>
<p> - Kratkim programom započelo je 7.Svjetsko prvenstvo u sinkroniziranom klizanju na kojem sudjeluje 21 reprezentacija iz 16 zemalja, među kojima je i Hrvatska. Predstavnice Hrvatske okončale su nastup na posljednjem, 21. mjestu. Znatno podmlađenih redova, sa čak 10 juniorki, platile su danak neiskustvu. Jedan pad i pogreška kod križanja suci su prestrogo kaznili, a trema je bila glavni problem. Natjecanja sutra zapocinju u 15 sati. Rezultati nakon krattkog programa: 1. Finska 69.89 bodova, 2. Švedska 69.09, 3. Kanada 63.47,.. 21. Hrvatska 22.10. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Sunsi pokvarili Millerovo slavlje </p>
<p>NEW YORK</p>
<p> – Samo su dvije utakmice odigrane u noći s četvrtka na petak u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta, a oba su NBA dvoboja pripala gostujućim momčadima. </p>
<p>Iako je sve bilo u znaku slavlja u Indianapolisu, gdje je domaća momčad Indiana Pacers pod krov svoje dvorana podigla legendarni broj 31, vječno vlasništvo Reggiea Millera, nakon posljednjeg zvuka sirena više je razloga za zadovoljstvo imala momčad Phoenix Sunsa koji su slavili sa 114-104. Podsjetimo, Miller je u »penziju« otišao kao najbolji tricaš svih vremena s 2560 ubačenih trica. </p>
<p>Dvojac koji je pokvario Indianino slavlje bio je Steve Nash i Shawn Marion. Razigravač Sunsa postigao je 15 poena i pridodao 13 asistencija, a Marion je ubacio 29, uz osam skokova. Predrag Stojaković s 25 koševa i sedam skokova bio je najbolji pojedinac poražene momčadi, koja cijelu utakmicu nije mogla nadoknaditi manjak od 10 koševa, koliko je iznosila razlika nakon uvodnih 12 minuta. </p>
<p>Prvaci San Antonio Spursi su, pak, serijom 33-9 i definitivno slomili otpor domaćih Los Angeles Lakersa te potvrdili da su omjerom 56-16 najbolja momčad Zapada. Tim Duncan ubacio je 20 koševa uz 13 skokova za pobjednike, dok je Kobe Bryant s 23 poena predvodio Lakerse, no uz slabih 9-26 iz igre za konačnih 96-85 za Spurse. </p>
<p>Rezultati: Indiana – Phoenix 104-114, LA Lakers – San Antonio 85-96. [K. Đ.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="42">
<p>Chirac će potpisati sporni zakon </p>
<p>Francuski predsjednik zatražio je da se zakon ne provodi dok parlament ne prihvati izmjene spornih odredbi </p>
<p>PARIZ </p>
<p> – Francuski predsjednik Jacques Chirac u petak se obratio javnosti putem radija i televizije i rekao da će potvrditi zakon kojim se uvodi ugovor o zapošljavanju mladih, obećavši da će ga žurno poslati na doradu kako bi se izmijenile prijeporne točke. Ističući da je zakon o ugovoru o prvom zapošljavanju (CPE) donio parlament i da ga je – u četvrtak – potvrdilo Ustavno vijeće, francuski ustavni sud, kazao je da ga treba potvrditi. </p>
<p> No, dodao je, »čuo sam i za zabrinutost mnogih mladih i njihovih roditelja. Želim na to odgovoriti«. Stoga je zatražio od vlade da »odmah pripremi dvije izmjene zakona u točkama o kojima se povela raspra«. Zatražio je da se CPE ne provodi prije nego parlament prihvati izmjene. </p>
<p> Ugovor o prvom zaposlenju koji je namijenjen mladima do 26 godina, omogućuje poslodavcu da nakon dvije godine otpusti zaposlenika bez objašnjenja. </p>
<p>Glavni sindikati ostali su pri odluci o održavanju prosvjeda 4. travnja, odbacujući rješenje koje zagovara Chirac. »U svakom slučaju, predsjednik ne pridonosi rješavanju problema«, rekao je Bernard Thibault, glavni tajnik CGT-a. Sindikati su i u petak pozvali na organiziranje skupova »na glavnim trgovima u većim gradovima« pola sata prije Chiracova nastupa. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Rice dočekali proturatni prosvjedi </p>
<p>»Ljudi imaju pravo prosvjedovati, to je bit demokracije«, komentirala je Rice prosvjede protiv nje</p>
<p>LONDON (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Condoleezza Rice doputovala je u posjet sjeveru Engleske gdje su je dočekali prosvjedi zbog iračkog rata. Američka državna tajnica stigla je u četvrtak navečer u zračnu luku »John Lennon« u Liverpoolu. </p>
<p>Nekoliko je prosvjednika prosvjedovalo pred njenim hotelom, a proturatna koalicija »Zaustavite rat« najavila je da će prosvjednici pratiti Condoleezzu Rice na svakom koraku. </p>
<p>Američka državna tajnica stigla je u uzvratni posjet svom britanskom kolegi, Jacku Strawu. On ju je lani posjetio u njenoj rodnoj Alabami. Šef Foreign Officea htio je sada Condoleezzi Rice pokazati svoj izborni okrug Blackburn i susjedni Liverpool. Ona je najvažnija gošća Blackburna otkako je Mahatma Gandhi još 1930-ih godina posjetio taj industrijski grad u grofoviji Lancashire. </p>
<p>Danas je Blackburn oličenje višeetničke i Britanije jer 20 posto njegovih stanovnika čine doseljenici iz bivših kolonija poput Indije i Pakistana. Mnogi od njih žestoki su protivnici rata u Iraku, pa je već prije dolaska Condoleezze Rice izbila kontroverza. </p>
<p>Američka državna tajnica trebala je, naime, u subotu posjetiti džamiju u Blackburnu. No vodstvo džamije odlučilo je povući svoj poziv, jer je organizacija »Zaustavite rat« zaprijetila prosvjedima. Rice je posjetila stadion poznatog nogometnog kluba Blackburn Rovers gdje je održala govor o međunarodnim odnosima. Bez kontroverze nije prošao ni njen posjet lokalnoj mulitetničkoj školi Pleckgate u Blackburnu gdje se manji broj roditelja požalio direktoru zbog dolaska američke državne tajnice. </p>
<p>U obližnjem Liverpoolu organizatori su pak u petak podizali zaštitne barijere na ulazu u Filharmonijsku dvoranu gdje je Condoleeza Rice imala zakazan posjet večernjem koncertu. Pjesnik Roger McGough otkazao je svoju konferansu kad se uvjerio u to koliko se građana Liverpoola protivi Iračkom ratu. </p>
<p>Zamišljen kao neformalno druženje britanskog šefa vanjske politike i njegove američke gošće, posjet Condoleezze Rice sjeveru Engleske bio je sve prije negoli opušten. </p>
<p>No prilikom posjeta tvrtki BAE Systems u Lancashireu gdje se u suradnji s Amerikom gradi novi avion-lovac F-35, Condolezza Rice je rekla: »Ljudi imaju pravo prosvjedovati, to je bit demokracije«. </p>
<p>Američka državna tajnica, velika ljubiteljica Beatlesa, također je sada prvi put uspjela shvatiti smisao njihove pjesme »Dan u životu«, u kojoj se spominje »4000 rupa u Blackburnu«. Objasnili su joj da je John Lennon napisao te riječi kad je pročitao novinski naslov o lošem stanju blackburnskih ulica. </p>
<p>Blair bi mogao </p>
<p>otići do Božića?</p>
<p>Proturatne osjećaje koji su u Blackburnu i Liverpoolu dočekali Condoleezzu Rice dijele i mnogi drugi Britanci. Stoga je irački rat i jedan od glavnih razloga za pad popularnosti premijera Tonyja Blaira. Još lani, on je najavio da mu je ovo zadnji mandat, ali odbija precizirati kad bi se mogao povući. Pozivajući sa na neke njegove suradnike, Daily Telegraph špekulira u petak da bi zbog Iraka te zbog svježih kontroverzi oko financiranja njegove Laburističke stranke Blair mogao otići već do Božića. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Katalonija ipak nacija </p>
<p>Oporbena Narodna stranka upozorava da je to »početak kraja države kakvu su Španjolci zacrtali 1978.« </p>
<p>Katalonski mediji i većina Katalonaca s euforijom su dočekali odluku španjolskog Kongresa kojom se odobrava tekst novoga, za mnoge spornog statuta Katalonije, koji će toj bogatoj pokrajini omogućiti veću autonomiju od španjolske države. Pokrajinske vlasti dobit će novim statutom veće ovlasti u financijama i pravosuđu, a za neka druga vremena ostavljeni su zahtjevi da Katalonija sama upravlja svojim morskim i zračnim lukama, te samostalno nastupa u sportskim natjecanjima.</p>
<p>Dokument, za koji je u četvrtak glasalo 189 zastupnika (154 ih je bilo protiv, a dva su bila suzdržana) uključuje i osobito osjetljivu odredbu kojom se priznaje da je »Katalonija nacija«.</p>
<p>Kao što se i očekivalo, protiv promjene statuta i veće autonomije Katalonije bila je Narodna stranka (PP), najjača oporbena stranka desnog centra čiji je predsjednik Mariano Rajoy u raspravi naglasio kako je predloženi tekst »neustavan« i znači »početak kraja države kakvu su Španjolci zacrtali 1978.« Narodna stranka, naime, već dulje vrijeme upozorava da bi svaka od 17 španjolskih pokrajina mogle zatražiti veću autonomiju, što bi, kako tvrdi, moglo dovesti do »balkanizacije Španjolske«. </p>
<p>S druge, pak, strane, protiv novog statuta glasala je i Katalonska republikanska stranka (ERC) za koju odobrena autonomija nije dovoljno široka, i Kataloncima ne otvara mogućnost za još veću neovisnost. I neke siromašnije španjolske regije kritizirale su Kataloniju za nedostatak solidarnosti jer će odsad manje uplaćivati u zajednički proračun. </p>
<p>Naime, ako statut odobri i Senat, a potom prođe i na referendumu u Kataloniji, ta će pokrajina sama raspolagati s 50 posto svoga poreza, a dosad joj je ostajalo samo 33 posto. </p>
<p>Španjolska socijalistička vlada ne strahuje od raspada države, nego smatra, kako je u četvrtak u kongresu ocijenila potpredsjednica María Teresa Fernández, da će »novi statut utisnuti snažan pečat u povijesti i demokraciji Španjolske«.</p>
<p>Gordana Tintor</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Izraelski odgovor za bombaša ubojicu </p>
<p>JERUZALEM</p>
<p> - Izraelski borbeni zrakoplovi gađali su Gazu u petak rano ujutro nakon što je palestinski bombaš samoubojica ubio četiri Izraelca na Zapadnoj obali u napadu koji je nova Hamasova vlada nazvala »prirodnim odgovorom na izraelske zločine«.</p>
<p> Samoubilački napad Brigada mučenika al Aqse dogodio se nekoliko dana nakon što je Hamas preuzeo vlast, i nakon što je stranka zraelskog čelnika Ehuda Olmerta Kadima, pobijedila na izborima na političkoj platformi određivanja konačnih granica s Palestincima, uz daljnje povlačenje sa Zapadne obale.</p>
<p> Izraelski dužnosnici su izjavili da je bombaš, pripadnik Al Aqse koja je dio frakcije Fatah predsjednika Mahmuda Abbasa, bio preobučen u Židova i da je autostopirao. Raznio se bombom kada su ga Izraelci primili u automobil nedaleko od židovskog naselja Kedoumim, kraj Nablusa na Zapadnoj obali. Abbasov glasnogovornik je rekao je za službene palestinske medije da je predsjednik osudio napad i da je zatražio od svih frakcija da se pridržavaju primirja proglašenog prošle godine. </p>
<p>Ovaj samoubilački napad prvi je takve vrste u dva mjeseca i prvi koji su izvršili militanti Fataha otkad je pokret Hamas porazio tu frakciju na palestinskim izborima u siječnju. [Reuters/Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>»Mama to sam ja, slobodna sam...«</p>
<p>Bila je to vijest sa najsretnijim završetkom ne samo za roditelje otete američke novinarke Jill Carroll već i za cijelu Ameriku. I sam predsjednik George Bush, na putu u Meksiko, izrazio je veliko zadovoljstvo i zahvalnost onima koji su pridonijeli, da se poslije punih 83 dana zatočeništva i neizvjesnosti oko njene sudbine Jill pojavi živa i zdrava u utvrđenoj američkoj Zelenoj zoni u središtu Bagdada. Svi su s olakšanjem primili vijest da je američka mlada novinarka živa i zdrava.</p>
<p>Njena majka Katie dobila je poziv u četvrtak rano ujutro koji nikad neće zaboraviti: »Mama to sam ja slobodna sam«, izgovorio je glas a druge strane žice! Nije bilo zabune, bila je to Jill. Majka je zaplakala, ali je slavlje je otpočelo. Mnogobrojne kamere američkih TV postaja okupile su se za nepunih sat ispred doma Carrollovih u Bostonu.</p>
<p>Skoro u isto vrijeme, Christian Science Monitor, poznati dnevnik iz Bostona za koji se Jill javljala kao slobodni izvjestitelj iz Iraka sve do trenutka kad je početkom siječnja oteta, na mnogobrojne je e-mail adrese, uključujući i onu dopisnika Vjesnika iz New Yorka poslao media-alert: »Jill je slobodna!« - tako je glasila kratka obavijest koja je postala vijest tjedna u Americi. Otac Jill Carroll odao je priznanje šefovima i urednicima ovih uvaženih američkih novina što su strpljivo i uz mnogo truda pridonijeli oslobađanju Jill. Zasad međutim nema suviše detalja o nekom posebnom angažmanu.</p>
<p>U prvim satima nakon pojavljivanja nešto drukčije odjevene Jill Carroll pred kamerama američke televizije u Bagdadu, američka javnost nije se mnogo bavila okolnostima pod kojima je Jill puštena na slobodu. Najvažnije je bilo vidjeti je živu, zdravu i očito zadovoljnu. Oni koji je dugo znaju, prepoznali su znake psihičke uravnoteženosti i, čini se, bez većih ožiljaka kod ove jake i izdržljive žene. U svakom slučaju, bila je to sasvim drukčija Jill od one koja je u svijet slala očajničke pozive strahujući da će je otmičari bezrazložno likvidirati. Strah za Jill je bio vrlo opravdan jer je sedmog siječnja, istog dana i u isto vrijeme kad je oteta, na istom mjestu hladnokrvno ubijen njen prevoditelj Iračanin Allana Eniwya.</p>
<p>No, svoju priču Jill Carroll će svakako tek ispričati kad se vrati kući. Njen povratak u Boston predviđen je ovog vikenda. Nema sumnje da će doček biti veličanstven.</p>
<p>Erol Avdović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="47">
<p>80 mu je godina tek</p>
<p>Hrvatski radio je ušao u zrele godine. Više nikomu nije smrtni neprijatelj ni konkurencija, srastao je s našim životima, pa ga uglavnom i ne primjećujemo, nego jednostavno - slušamo</p>
<p>Najprije je Krsto Odak na glasoviru odsvirao »Lijepu našu domovinu« potom su se čuli glasovi spikerice Božene Begović i ravnatelja dra Ive Sterna. Emitirane su i Vijesti, te još malo koncertnih zvukova: Beethoven, Haydn, Couperin, Rameau i Saint-Saens u izvedbi Ladislava Miranova, Stanka Žepića i Mladena Pozsajića. Na kraju odjava, opet uz »Lijepu našu...«. </p>
<p>Božena Begović je u međuvremenu prozborila povijesne riječi »Halo, halo, ovdje Radio Zagreb. Molimo sve koji nas čuju nek nam to pismeno ili telefonski jave«. </p>
<p>Program je emitiran - treba li to reći - uživo, 15. svibnja 1926. godine, prije točno 80 ljeta iz dvorišne zgrade broj 9 na Markovu trgu, koji je poslije preimenovan u Radićev. Iz te je dvorišne zgrade emiran program sve do studenoga 1940. Zagreb je tada imao manje od dvije stotine tisuća stanovnika. A program su čuli, osim mnogih Zagrepčana, čak i slušatelji iz drugih krajeva. Prvi je bio pretplatnik iz Krašića! </p>
<p>Za pokretanje prve radijske postaje u nas trebalo je mnogo truda, upornosti, volje, domišljatosti i novca. Godinu i pol prije pokretanja Radio Zagreba na području tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca bilo je stotinjak, konkretno 101 radiopretplatnik, od čega ih je 50 bilo registrirano samo u Zagrebu. No broj je brzo rastao, pa je u prvoj godini rada radiopostaje bilo već 639 pretplatnika. </p>
<p>Na početku rada Radio Zagreba vlasnici - koncesionari bili su obvezni svakodnevno emitirati govorni i glazbeni program najmanje 90 minuta. Dodijeljen im je srednji val od 350 metara i dopuštena antenska snaga od 350 vata. </p>
<p> »U središtu dvorišne zgrade uređen je mali studio obložen jutom radi akustičkog prigušenja. U susjednoj je prostoriji s jedne strane studija bila čekaonica za izvođače, a s druge strane tzv. režija u kojoj su bila smještena pojačala i rasklopne ploče za kontrolu rada akumulatorskih baterija«, zabilježio je inž. Vjekoslav Mužinić. »Odavle se pratio rad izvođača u studiju, i to kroz prozorčić s višestrukim staklom, kako ne bi zvuk izravno prodirao iz studija u režiju i obratno. S tih razloga bila su i vrata prema režiji i čekaonici debelo obložena, da bi akustički prigušivala prolaz zvukova. Odašiljač je bio smješten u potkrovlju te, dvorišne zgrade, a radio je samo s jedinom elektronkom (Telefunken RS 15 g) kao oscilator. Sva su dvorišta ispod antene bila prekopana plitkim jarcima, u koje je položeno ukupno 2500 metara bakrene žice. To je bila tzv. zemna mreža koja je na više mjesta bila vezana za postojeću vodovodnu mrežu kako bi se postigao što manji otpor uzemljenja«</p>
<p>Antena je bila dugačka oko 60 metara i podignuta je na dva drvena stupa visoka 50 metara od kojih je jedan bio u dvorištu same kurije Rakovac, a drugi u nedalekom đačkom konviktu u Vitezovićevoj ulici. »Vrhunac znamenitosti postigao je Gornji grad time, što je nedavno dobio stanicu za radio, čiji stupovi za antenu sačinjavaju uistinu najviši vrhunac Gornjeg grada«, zapisao je A Zyr Xapula (pseudonim Zvonimira Vukelića) u članku »Amo tamo po Gornjem gradu« na kraju svog podlistka u »Novostima« od nedjelje 6. lipnja 1926. </p>
<p>Program se svakodnevno širio i obogaćivao. Za subotu, 14. srpnja 1926. najavljeni su prvi dramski fragmenti. »Obzor« piše da su emitirane scene iz Shakespearova »Othella«, a Božena Begović u spomen-knjizi bilježi da je tog dana čitala dječje narodne priče »Djevojka i patuljci«, »U cara Trojana kozje uši«. U rujnu počinje »Vedro veče«, a 15. prosinca posebno je važan da jer je hrvatski pjesnik Dragutin Domjanić sam govorio svoje stihove u eter. </p>
<p>Usporedo s programom mijenjali su se i radijski aparati. Prvi su slušatelji imali poveće slušalice na ušima, ali je vrlo brzo bilo moguće slušati program - doduše škriputavo i sa smetnjama - i bez njih. Radio se sa svim svojim žičicama smjestio u kutiju i postao važan dio namještaja. Neki su bili poput manjih ormara. Dizajneri su se natjecali kako će osmisliti te čarobne zvučne kutije. Danas, kao antikviteti, radijski prijemnici svoje mjesto pronalaze u muzejima. Dok ovo pišemo misli nam lete prema bakinoj psihi kraj koje je godina, na počasnom mjestu bio smješten jedan golem radio, u gornjem dijelu, preko zvučnika presvučen tkaninom. Bio je kao član obitelji, raspjevan, pričljiv i razgovorljiv. Susjedi su nam dolazili da zajednički slušamo »Veselo veče« i »Emisiju za pomorce« makar neki od njih more nisu ni vidjeli. Radio je i u naše male živote donosio miris dalekih svjetova. A uvijek nam se javljao, pozdravljao prisutne. Čim bismo ga zapalili zeleno oko zatreperilo je u uglu. </p>
<p>Novinari, spikeri, tehničari i inženjeri s naše radijske postaje vrlo dobro znaju što je sustanarstvo i podstanarstvo. Selili su se mnogo puta. Počeli su u dvorištu na Markovu trgu; od 1940. emitiraju iz Vlaške 116; godine 1946. ulaze u nove prostorije u Šubićevoj 20, a godine 1951. useljavaju u Jurišićevu 4. </p>
<p>Gradnjom nove HRT-ove zgrade na Prisavlju, počinje nova, svjetlija era. Radio je tamo dobio svoj kutak, ali kao što to obično biva, u njega nisu (odmah) svi stali. Dramski i Treći program su poslije dugogodišnjeg podstanarstva u Dežmanovoj, a potom i Bijankinijevoj, prošlog prosinca pridodani matici. Tako će napokon svoj 80 rođendan dočekati pod istim krovom. </p>
<p>Radijskom su se programu, kao i svakoj novotariji mnogi razveselili, ali bilo je i mnogo otpora. Hrvoje Macanović je u članku »Iz prošlosti Radio Zagreba« u »Radio Zagrebu« 6/ 1951. pisao: »U nas se dugo vodila potajna, a neko vrijeme i otvorena borba protiv radija. Novine su smatrale da im radiovijesti oduzimaju mušterije, da im smanjuju broj kupaca. Kazalište i organizatori su smatrali prijenos opere ili koncerta također konkurencijom. Čak su priređivači nogometnih utakmica zabranjivali prijenos, jer ljudi neće doći da gledaju, samo će slušati.« Cino Handl također piše o toj problematici ističući da su »kazališni ljudi počeli u radiju gledati ne samo opasnog konkurenta već i smrtnog protivnika koji će sceni kada tada ugroziti život i opstanak«. I dok se suradnja s kazalištem poslije 1934. napokon sredila, odnosi radija sa Zagrebačkom filharmonijom još su godinama bili zategnuti, na najveću štetu slušatelja, jer se u vremenu od 1929. do 1936 u programima Radio Zagreba ime Zagrebačke filharmonije vrlo rijetko spominjalo. </p>
<p>Društvena i politička previranja, nisu mogla (a i kako bi) mimoići radio. Propagandni ratovi u eteru bili su ponekad i žešći od onih na bojišnici. U kriznim situacijama, godine 1941., na primjer, Uprava Radio Zagreba pokušala je očuvati neutralnost. No s obzirom na važnost koju je nacistički režim pridavao radiju, jedna od prvih adresa prema kojoj su se uputili njemački oklopni automobili bila je adresa radija: Vlaška 116. S te je adrese i Slavko Kvaternik 10. travnja proglasio NDH. Povijest je išla svojim tijekom. Uvedene su neke nove emisije, druge izbačene. »Hrvatski radio list« preimenovan je u »Hrvatski krugoval«. I ne samo on. </p>
<p>Tijekom 1941. počele su s radom i prve hrvatske lokalne radijske postaje. Dubrovnik je bio prvi, potom Petrinja, a danas ih je, zna se, više od stotinu. »Tko zna Talijane i zna za čim su išli u Dalmaciji, posebno u Dubrovniku, čudit će se kako su trpjeli to najmanje krugovalno čudovište koje im je pjevalo i govorilo hrvatski«, bilježi dr. Nikola Vončina u knjizi »Dvanaest prevratnih godina: 1941.-1953.« jednoj od niza priloga za povijest radija u Hrvatskoj bez kojih je nezamislivo proučavanje tog medija. </p>
<p>Uveden je Dramski četvrtak. Uređivao ga je Vojmil Rabadan. Vladimir Nazor je posljednji put pred mikrofonom čitao svoje pjesme na Badnjak 1942. pet dana prije odlaska u partizane s Ivanom Goranom Kovačićem. </p>
<p>Radio je gotovo redovito pomagao onima koji su tko zna sve zbog kojih politika stavljani na crne liste. Godine 1971. (ali i prije i kasnije) mnogi su novinari, pisci i glumci preživjeli radeći na radiju. </p>
<p>U Domovinskom ratu, pri samom kraju 20. stoljeća bio je nezamjenjiv. »Raketiranje našeg središnjeg odašiljača na Sljemenu zaustavilo je naš rad na samo četiri minute, za nas, dakako, četiri strašne minute, odsječak vremena koji čovjek u normalnom tijeku života i ne opaža, ali odsječak koji je svima nama pokazao koju snagu imamo u rukama i koliko je ona važna u ukupnom obrambenom naporu Domovine«, pisao je tadašnji čelni čovjek radija Tomislav Bakarić u knjizi »Zapisi i sjećanja«. Radio je izvještavao, hrabrio, pronalazio izgubljene, spajao rastavljene. U skloništima i podrumima, bez vode, struje i hrane netko je bio s nama. Čuli smo glas, djeca su uz radio učila. Uz radio smo i pjevali i plakali. </p>
<p>Precjenjivanjem televizije i posvemašnjom estradizacijom društva radio je danas gurnut u stranu. Posve neopravdano, jedan se medij uglavnom ignorira. Na radijski se program skrene pozornost samo onda kad, uglavnom iz inozemstva pristižu nagrade ili prigodno uz neku okruglu obljetnicu. Hrvatski radio slavi ovih dana 80 rođendan. Prema njemu se odnosimo kao uostalom i prema drugim osamdesetogodišnjacima. Tko je ono rekao da se zrelost jednog društva mjeri prema tome kako se odnosi prema svojim starima? Nije važno. Važnije je da je radio srastao s našim životima. Smješten na polici, u glazbenoj kutiji, kućnom kinu ili poput gumba obješen oko vrata, svejedno. Kad smo sami ili u društvu, kad se budimo, uspavljujemo, bolujemo, ljubimo ili rastajemo. U spavaćoj sobi, dnevnom boravku, u automobilu od posla do kuće. Prijatelj, savjetnik, suputnik i zabavljač. Radio je s nama. Sretan rođendan!</p>
<p>Više stotina kilometara čula se svaka riječ</p>
<p>Jedan od najvažnijih događaja u programu radija bio je prvi prijenos s terena. Bio je to prijenos svečanosti s otkrića Strossmayerova spomenika u Zagrebu. U nedjelju 7. studenoga 1926. postavljeni su mikrofoni prvi put pod vedrim nebom na današnjem Strossmayerovu trgu. O toj je senzaciji Cino Handl je u »Radio vjesniku« zapisao: </p>
<p>»Tko poznaje mjesne prilike oko Akademičkog trga, gdje stoji netom otkriveni spomenik, tome je već unaprijed moglo biti jasno, da će biti tek vrlo ograničen broj prisutnih koji će u tančine moći pratiti tijek svečanosti otkrića. Da tome doskoči, odlučila se radiopostaja u interesu javnosti na prijenos, koji je u najvećoj mjeri postigao željeni moralni uspjeh. U okrugu od više stotina kilometara čula se svaka riječ i svaki zvuk s Akademičkog trga; na hiljade pretplatnika Radio-Zagreba, namjesto da se muče u gužvi iza policajnog kordona, gdje i onako ne bi ništa vidjeli ni čuli, slušalo je kod kuće proslavu onako, kao da se nalaze tik pred spomenikom. A vrijedno je spomenuti, da se na prozorima okolnih zgrada, odakle se proslava mogla vidjeti, ali ne čuti, zbog prevelike udaljenosti, nalazilo mnoštvo ljudi sa slušalicama spojenim s detektoraparatom u sobi! Bio je to prvi radioprijenos u ovom dijelu Europe. Tim se prijenosom ubrojio Radio Zagreb među prve radiostanice, koje su prenosile emisije s terena izvan sporta. Prijenos je vršen s dva Reissova mikrofona, od kojih svaki bez stalka teži 2,1 kilograma. Bio bi to priličan teret za reportera...« </p>
<p>Miroslava Jandrić</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Plastična ljepota osvojila svijet</p>
<p>Estetskoj kirurgiji ne mogu odoljeti milijuni žena i nešto manje muškaraca. Korigiraju grudi i nosove »režu« trbuhe i bedra... </p>
<p>Posljednjih je desetljeća plastična kirurgija nevjerojatnom brzinom osvojila svijet. Nimalo čudno, jer ljepši spol od juga Amerike, preko Europe, Srednjeg istoka, Afrike, do Azije i Oceanije želi s pomoću skalpela, silikona i svemogućih seruma i injekcija drugima postati ljepšima i neodoljivima. No svaka od tih djevojaka ili žena zbog istih prohtjeva ne kuca na vrata estetskih kirurga. Tako se, na primjer, uvriježilo da venezuelanske ljepotice ili kolumbijske kraljice televizijskih sapunica silikonima povećavaju grudi, korejske filmske glumice ili japanske manekenke produžuju nos i povećavaju oči, brazilske zvijezde sambe popravljaju i povećavaju stražnjicu, dok zanosne arapske trbušne plesačice i pjevačice na okruglu licu ističu jagodice.</p>
<p>Dakako da ti podaci uvijek iznova golicaju znatiželju neinformirane javnosti, ali ne i dobro upućene estetske kirurge. Jedan od njih je i liječnik Luiz Toledo, pionir estetske kirurgije iz Rio de Janeira, koji je znatiželjnicima pojasnio kako različiti zahtjevi za korekcijom tijela i lica ovise o kulturološkim i klimatskim uvjetima u kojima pacijentice žive. U to se taj poznat estet i »umjetnik« skalpela uvjerio još sredinom sedamdesetih otkako su u njegovoj klinici zaredali posjeti naočitih zemljakinja, koje su htjele da im skalpelom »popravi« nedostatke na tijelu. To ne čudi kad se zna da u Brazilu vlada vječno ljeto, pa se nosi odjeća koja više otkriva nego skriva. Istodobno su tisuće pacijentica u susjednoj Argentini priznale doktoru Luisu Majulu da bi i zadnji peso odvojile za plastičnu operaciju. Zato je taj mag estetske kirurgije na redovitom skupu međunarodne udruge plastičnih kirurga šokirao kolege podatkom da su u njegovoj zemlji za ekonomske krize 2002. čak 40 posto ukupnih troškova činili računi za estetske zahvate, uljepšavanja u salonima ljepote i vježbanje u teretanama. Pa je, unatoč neimanju posla i svekolikom siromaštvu, ipak bilo važno lijepo izgledati. To odaje i statistički podatak da jedna od 30 djevojaka iz višemilijunske metropole Buenos Airesa ljepotu »kupuje« na operacijskom stolu doktora Majula i njegovih kolega. No drukčija situacija nije ni u drugim južno i srednje američkim državama. To više što u njima ljepota od pamtivijeka (nije važno što je umjetna) otvara put do srca lokalnog bogataša i njegova novca, te osigurava život u blagostanju. Pritom, dakako, ljepoticama besprijekornih linija, zanosna poprsja i pozadine nije važno što njihov izabranik ima višak kilograma, nije pretjerano pametan, ili je u godinama da im može biti tata!</p>
<p>Iako su stoljećima žensku ljepotu u arapskom svijetu skrivali velovi, suvremene Arapkinje ipak traže pomoć estetskih kirurga. Ponajprije da bi nakon rođenja djece suprugu ostale privlačne. Zato se s pomoću skalpela nastoje riješiti viška sala i opuštene kože na trbuhu, pa mnoge od njih završe u ordinaciji estetskog kirurga Jamila Jomaha iz Riada, prijestolnice Saudijske Arabije. Iako njegove pacijentice tijelo i lice često skrivaju čadorom, ipak kod kuće rado odjenu odjeću koja slijedi liniju tijela. Zanimljivo je da si sve češće uz operaciju trbuha, bokova i bedara, priušte »u kompletu« i skraćivanje dužeg i povijenog nosa. No u posljednje je vrijeme često i isticanje jagodica, koje njihova obla lica čine još uočljivijima.</p>
<p>Tijekom posljednja dva desetljeća u azijskom se svijetu uvriježilo »popravljanje« uskih i kosih očiju skalpelom. Riječ je o zahtjevnoj blefaroplastici, zahvatu na kapcima koji se danas, kao na tvorničkoj traci, obavlja u tokijskoj klinici Sapho. Poznati liječnik Yukio Shirakabe smatra kako je tu promjenu u izgledu Japanki, pa potom Kineskinja, Korejki, Filipinki ili Indonežanki potaknula nezaustavljiva industrijalizacija i napuštanje tradicionalnog načina življenja. Pa kad su njegove zemljakinje kimono zamijenile zapadnjačkom odjećom, poželjele su promijeniti i kose oči. No ne samo to! Pritom se još nametnula potreba suziti i produžiti malen i plosnat nos. </p>
<p>Dakako da i Amerikanke naveliko operiraju nos, najčešće ga pretvarajući u prćasti. No još se češće odlučuju na povećanje grudi ugradnjom silikonskih umetaka ili lipofillingom, odnosno ugradnjom mekanog masnog tkiva s trbuha. Veće se poprsje i u Europi smatra ženskim adutom, baš kao i mesnate usnice. Zato su liposukcija (isisavanje celulita), baš kao i facelifting (uklanjanje bora), postali uobičajenim zahvatima, koje tisuće žena uspoređuje s redovitim posjetom stomatologu. Dok se izgled skalpelom i umetcima uglavnom »popravlja« na jugu Europe, estetski kirurzi u razvijenim zemljama na sjeveru kontinenta (Nizozemska, Danska, Švedska...) i nemaju previše posla. To se objašnjava hladnom klimom zbog koje sjevernjakinje nemaju potrebe razgolićivati tijelo, te raskošnim poprsjem ili tanašnim strukom privlačiti poglede drugih. Istodobno se primjećuje, bez obzira na klimatske zone i tradiciju, da se sve više muškaraca odlučuje na estetske zahvate. Pritom im nisu samo uzor hollywoodski ljepotani koji, ponukani krizom srednji godina, uklanjanju bore i skalpelom se rješavaju viška sala nego ih na to tjera profesionalna karijera. To više što uspjeh na poslu i dobivanje bolje plaćenog radnog mjesta katkad i muškarcima ovisi o izgledu.</p>
<p>Statistika odaje</p>
<p>Dok se na američkom kontinentu, baš kao u Europi i Oceaniji, najčešće izvode zahvati povećanja grudi, liposukcija je na drugom ili trećem mjestu. Samo nešto manje je važna Azijatkinjama, koje operativnim zahvatom ispravljaju oblik nosa i očiju. Istodobno se Afrikanke najviše odlučuju za lipofilling (zahvat injekcijama), koji je donekle privlačan i Amerikankama. No Europljanke zasad češće operiraju nos i podižu kapke kako bi izgledale mlađe i poželjnije.</p>
<p>Marinka Đaković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="49">
<p>Dvije oružane pljačke u samom središtu Zagreba</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U petak su se u središtu Zagreba u sred bijela dana dogodile dvije oružane pljačke. </p>
<p>Najprije je u Ilici 70, opljačkan kasino i automat klub »Rooulet«. Kako smo doznali, pljačaka kasina dogodila se oko 10.15 sati. Pljačkaš, maskiran vunenom kapom s prorezima za oči i s pištoljem u ruci, ušao je u kasino i uperio je pištolj u 20-godišnjeg zaposlenika. Zatražio je novac, što je ustrašeni mladić i napravio. Još je nepoznat točan iznos ukradenog novca, no sigurno je odnešeno nekoliko tisuća kuna. </p>
<p>Prema prvim informacijama, pljačkaš je pobjegao kroz obližnji kolni ulaz zgrade na suprotnoj strani Ilice, čijim se dvorištem može izaći na Dalmatinsku ulicu. Tragajući za počiniteljem policija je pokušala doznati više o bijegu od zaposlenika susjednih kafića i dućana. </p>
<p>Oko 14 sati maskirani i naoružani razbonik opljačkao je Štedno kreditnu zadrugu u Ilici 52. Razbojnik je odnio oko 20 tisuća kuna, a nakon izlaska iz štedionice za sobom je zaključao vrata iz kojih je ostala službenica. [Zvonimir Kosinjski]</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Policija nije razvila slike s očevida!</p>
<p>ZADAR</p>
<p> - U petak je na Županijskom sudu u Zadru izmjenjenim Sudskim vijećem, kojim predsjeda sudac Milan Pećina, započelo ponovljeno suđenje Ani Magaš (29) koja je 19. ožujka prošle godine u obiteljskom stanu na Bilom brigu kuhinjskim nožem ubila supruga Lucijana Magaša (33).</p>
<p>Sudsko vijeće odlučilo je raspravu otvoriti za javnost pa su osim obitelji pokojnog Lucijana Magaša i majke i sestre Ane Magaš, raspravi nazočile predstavnice Autonomne ženske kuće iz Zagreba.</p>
<p>»Osjećam se krivom jer sam usmrtila svog supruga, ali ne na način kako je napisano u optužnici«, rekla je Ana Magaš, koja je na suđenje došla iz pritvora u kojem je od 19. ožujka prošle godine. Naime, optužnica je tereti da je nakon obiteljske svađe u kuhinji iz ladice uzela kuhinjski nož i da Lucijana u trenutku kad joj je bio okrenut leđima ubola u desnu stranu leđa. </p>
<p>Sudac Pećina odredio je da će Ana Magaš svoju obranu iznijeti na kraju postupka. Potom je pročitao iskaze 16 svjedoka, među kojima su bili susjedi, liječnici koji su operirali pokojnog Lucijana, prijatelji i obitelj.</p>
<p>Većina susjeda izjavila je da je te večeri čula Lucijana kako po stubištu viče: »Droljo! Ja te volim, a ti meni ovako uzvraćaš!«, a da je Ana istovremeno vikala kako nema nikoga pa joj više ne treba ni on. Lucijanova majka Bruna i brat Kristian Magaš potvrdili su da je među supružnicima od početka braka bilo svađa, ali da nikada nije bilo fizičkih obračuna te da je Ana jedanput spominjala kako će tražiti razvod.</p>
<p> Anina sestra Ivana i majka Dijana ispričale su da je Lucijan na početku braka Ani prijetio pištoljem i da ju je gađao bocom na svadbi prijatelja. One su također potvrdile da je Ana razmišljala o razvodu.</p>
<p>Sudac Pećina rekao je da Sudsko vijeće smatra kako očevid nije potpun te će ga dopuniti tako da će u ponedjeljak otići na mjesto događaja. Branitelj Marko Marinović dao je primjedbu kako su ozljede koje je Ana Magaš zadobila te večeri fotografirane, ali da policija nije još razvila te fotografije pa je zatražio da se pribave. Zastupnik obitelji Magaš Andrej Korljan i branitelj Marinović predložili su da se napravi rekonstrukcija događaja.</p>
<p>Pored članova obitelji, na sljedeću raspravu bit će pozvani vještaci Borben Uglešić i Josip Škavić.</p>
<p>Naime, očevidom nije utvrđeno je li Ana Magaš uzela nož kada ju je Lucijan uhvatio za vrat i obuhvatio obje noge te ga ubola dok su bili sučelice, kao što je navedeno u izreci pobijane presude. Osim toga, nije utvrđeno ni to je li Ana Magaš bila napadnuta i odbijala istodobni protupravni napad i je li prekoračila granice nužne obrane. </p>
<p>Mia Veršić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Prekinuta sado - mazo prostitucija </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Policajci iz Odjela organiziranog kriminaliteta dovršili su kriminalističku obradu nad T. B. (35) i dvjema hrvatskim državljankama R. B. (29) i M. K. (24) zbog podvođenja 27-godišnjakinje i 24-godišnjakinje. Svodnik je, pored toga, prijavljen i zbog nedozvoljenog držanja oružja, a M. K. zbog krivotvorenja isprava.</p>
<p>Tijekom istrage utvrđeno je kako kako su osumnjičeni, inače otprije poznati zbog organiziranja prostitucije na području Zagreba, unajmili stan u Baburičinoj u Zapruđu te u Ostrgovićevoj u Sopotu gdje su smjestili spomenute dvije djevojke, inače hrvatske državljanke, dok su zaradu od sto tisuća kuna djevojke su dijeli popola sa svodnicima.</p>
<p>Temeljem pribavljenog naloga Prekršajnog suda policija je prertražila stanove u Novom Zagrebu i pronašla više mobitela, papire s popisima prostitutki, njihovim zaradama, zatim sado-mazo oprema za seksualno zadovoljavanje (lisice, lanci i bičevi), zatim svodnikov pištolj kojeg je posjedovao ilegalno, krivotvorena osobna iskaznica i oko 7.500 kuna.</p>
<p>Nakon dovršene kriminalističke obrade protiv svodnika policija je podnijela kaznene prijave zbog podvođenja, dok je T. B. zaradio prijavu zbog ilegalnog oružja, a M. K. zbog krivotvorenja. Svodnici su također zaradili i prekršajne prijave zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dok su dvije prostitutke prekršajno prijavljene zbog prostitucije. </p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Oštetio državu za 17 milijuna kuna </p>
<p>ČAKOVEC</p>
<p> - Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu podnijelo je varaždinskom Županijskom sudu istražni zahtjev protiv Slavka K. zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i sklapanja štetnog ugovora. Istražni zahtjev podnesen je i protiv Antuna V. kojeg se sumnjiči za zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju. </p>
<p>Slavka K. sumnjiči se da, kao direktor Meplasta, od svibnja 2003. godine do ožujka 2005. nije uplatio poreze i doprinose u iznosu od oko 17 milijuna kuna. Naplatu je onemogućio tako što je, nakon blokade računa poslovanje društva provodio mimo računa, a obveze tvrtke podmirivao je putem kompenzacija. </p>
<p> Nakon što je u siječnju 2004. godine zaključio ugovor o poslovnoj suradnji s drugom tvrtkom, a prema kojem je ta druga tvrtka bila dužna plaćati mjesečnu naknadu Meplastu, naredio je da se mjesečni iznosi naknada ne fakturiraju od 1. siječnja 2004. do otvaranja stečajnog postupka. Tako je Meplast oštetio za oko 1,4 milijuna kuna. Ujedno je u studenom 2003. godine sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora i opreme s tvrtkom Toya, u kojoj je Antun V. odgovorna osoba i to za iznos zakupnine koja je bila znatno manja od iznosa koji je tijekom stečajnog postupka procijenio procjenitelj. Time je Meplast oštetio za oko 856 tisuća kuna.</p>
<p>Drugoosumnjičeni je, pak, kao direktor Toye u rujnu 2004. godine sastavio fiktivan ugovor s jednom njemačkom tvrtkom o kupnji jednog stroja. On je taj ugovor u listopadu 2005. godine predao za vrijeme stečajnog postupka nad Meplastom. Na taj je način, nakon što je u stečajnom postupku sud donio rješenje kojim se prihvaća ponuda najpovoljnijeg ponuditelja i isti ovlašćuje da preuzme stroj u posjed, onemogućio prodaju najpovoljnijem ponuditelju. Stroj je ostao u posjedu Toye, čime je tom poduzeću pribavio korist od najmanje dva milijuna kuna.</p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Zečević znao za tajno svjedočenje?</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Bivši zaštićen svjedok broj 1, Zoran Miletić, u petak se telefonom javio sudu, ispričavajući svoj nedavni izostanak sa rasprave na kojoj je trebao svjedočiti u postupku protiv Davora Zečevića optuženome da je u ožujku 1999. godine likvidirao Željka Šobota. Miletić je izjavio kako se nalazi na službenome put, te najavio svoj dolazak u ponedjeljak. Na raspravi u petak svjedočio je Zdenko Ivanković, prijatelj ubijenoga Šobota, tvrdeći da je Šobot njaveću opasnost osijećao od Damir Džebe, što mu je tvrdi, Šobot sam rekao. Sve ostalo, dodao je Ivanković, bile su glasine, te mu se sada sve više čini kako su one služile za skretanje pozornosti. No, na to ga je okrivljeni upitao o njegovom svjedočenju u postupku protiv Veselina Marinova, na što se svjedok uznemirio. »Kako vi znate što sam ja tada svjedočio? Pa taj je postupak bio tajan.« No, sudac je ustvrdio kako taj postupak nema veze sa ovim, te Zečević više nije inzistirao na pitanjima. </p>
<p>Svjedokinja Nives Burek, Zečevićeva dugogodišnja djevojka, te Vaso Bojić, koji su također svjedočili u petak tvrde kako je Zečević bio sa njima u vrijeme kada je ubijen Šobot. Suđenje se nastavlja u ponedjeljak kada bi trebao svjedočiti Miletić, a mišljenje bi trebao dati i vještak za biloške tragove, dr. Milovan Kubat. [Marin Dešković]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="54">
<p>Actavis: Razgovore s Plivom iniciramo od sredine 2005.</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Preliminarna ponuda za moguće spajanje Actavisa i Plive iznimna je prilika za investitore, zaposlenike, korisnike proizvoda i lokalnu zajednicu u Hrvatskoj, ističe se u priopćenju islandske generičke kompanije, u kojom se reagira na Plivina izvješća te konferenciju za novinare čelnog čovjeka te tvrtke Željka Čovića.</p>
<p>U Actavisovu priopćenju, uz opetovanje da im je temeljna želja razgovarati o mogućem spajanju tih dviju kompanija na prijateljskoj osnovi, posebice se naglašava da je ta kompanija od sredine 2005. višekratno »inicirala otvaranje ozbiljnih razgovora« o mogućem spajanju s Plivom te da se, »unatoč brojnim razgovorima s predsjednikom Plivine Uprave Željkom Čovićem, nije dogodio nikakav ozbiljan napredak«. Stoga je, pojašnjavaju, Actavis Upravi Plive 13. ožujka uputio pismo u kojem je još jednom naznačio osnovne postavke Actavisove ponude. Nakon što su mediji doznali o tom pismu, Actavis je 17. ožujka, u skladu s regulativom Islandske burze, objavio osnove svoje preliminarne ponude.</p>
<p>Dodaju da njihova ponuda od 570 kuna za dionicu odgovara multiplikatoru deset puta operativna dobit prije amortizacije odnosno 23,4 puta neto dobit, temeljeno na neovisnim prognozama analitičara. To je, kažu, u skladu ili čak iznad nedavnih iznosa plaćenih u sličnim transakcijama. Actavis izražava nadu da će se susresti sa svim članovima Plivine Uprave »da bi detaljno prodiskutirali ponudu« te da će Uprava podržati njihovu ponudu. [V. A.]</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>U Velikoj Gorici otvoren ured servisa HITRO.HR</p>
<p>HITRO.HR poduzetni-cima će u travnju ponuditi uslugu prijave zaposlenika Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U Velikoj Gorici je u petak otvoren 24. ured servisa HITRO.HR u Hrvatskoj. Od pokretanja ovog Vladinog servisa sredinom prošle godine pa do danas, više od 3200 poduzetnika i obrtnika osnovalo je svoje tvrtke i obrte koristeći se u cijelosti ili djelomično uslugama koje pruža HITRO.HR, istaknuo je predsjednik Uprave Financijske agencije Zoran Maksić. Dodao je kako su vlasti posebice zadovoljne trendom otvaranja tvrtki preko servisa HITRO.HR u manjim sredinama. Podaci Fine pokazuju da je preko ovog Vladinog servisa u, primjerice, Kninu dosad otvoreno 218 poduzeća i obrta, u Vukovaru 119, Dubrovniku 98.</p>
<p>Maksić je najavio i da će servis HITRO.HR poduzetnicima u travnju ponuditi uslugu prijave zaposlenika Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Dodao je i kako je u tijeku razvoj aplikacije za elektroničku predaju poreza, uvid u knjigovodstvenu poreznu karticu i predaju obrazaca za prijavu poreza na dohodak. Elektroničke prijave poreza na dohodak građana trebale bi biti u funkciji za prijavljivanje ovogodišnjeg poreza u sljedećoj godini, tvrdi Maksić.</p>
<p>Nakon Knina i Vukovara, ured servisa HITRO.HR u Velikoj Gorici treći je po redu ured hrvatskog one stop shopa izvan županijskih središta, istaknuo je ministar financija i predsjednik Nadzornog odbora Fine Ivan Šuker. Dodao je kako će koristi imati ne samo tvrtke i obrti koji se osnivaju preko tog servisa, nego i ona poduzeća i obrti koji postoje od ranije.</p>
<p>Šuker se osvrnuo i na odluku Izvršnog odbora MMF-a o produljenju stand-by aranžmana s Hrvatskom do sredine studenoga, naglasivši kako vjeruje da će kabinet Ive Sanadera biti prva hrvatska vlada koja je uspješno provela aranžman dogovoren s Fondom. [Adriano Milovan]</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>OMV Hrvatska širi ponudu autoplina</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - OMV na hrvatsko tržište, uz goriva visoke europske kvalitete, sve više uvodi i među vozačima sve popularniji ukapljeni naftni plin (UNP).</p>
<p>OMV Hrvatska sada ima 41 benzinsku postaju, a UNP već prodaju na postajama u Labinu, Kaštel Sućurcu, Buzetu, na dvije u Osijeku te na postajama Vrata Jadrana Sjever i Vrata Jadrana Jug na riječkoj obilaznici. U sljedećih nekoliko tjedana počet će ga prodavati i na renoviranoj postaji u Puli te na postaji Dugopolje Sjever na izlazu s autoputa kod Splita.</p>
<p>Prema riječima Julijana Matuline, područnog voditelja OMV benzinskih servisa, do početka turističke sezone UNP će prodavati i na svim OMV-ovim postajama od mađarske granice do Splita (Sveta Helena, Janjče i Nadin), kao i na većini novih postaja koje grade po gradovima diljem Hrvatske.</p>
<p>Usporedo sa širenjem mreže benzinskih postaja, povećavat će i broj prodajnih mjesta na kojima će vozači moći kupiti UNP, prije svega uz autoputove i glavne magistralne ceste te u gradovima. Takvu odluku objašnjavaju činjenicom da je riječ o ekološki prihvatljivom gorivu koje radi znatno povoljnije cijene (otprilike dvostruko niže od benzina) koristi sve veći broj vlasnika vozila u Hrvatskoj. [Ž. B.]</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Počinje Croatia boat show</p>
<p>SPLIT</p>
<p> - Na Jadrolinijinom trajektu Petar Hektorović, usidrenom pred Lučkom kapetanijom u splitskoj Gradskoj luci, u subotu će se otvoriti osmi po redu Međunarodni nautički sajam Croatiaboat sho. Manifestacija će se pod pokroviteljstvom premijera Ive Sanadera i Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, a u organizaciji splitske tvrtke Profectus, odvijati do 9. travnja.</p>
<p>Croatiaboat showpunopravni je član IFBSO-a, međunarodne udruge organizatora nautičkih sajmova. Organizator očekuje da bi s prošlogodišnjeg devetog mjesta na IFBSO listi najvećih nautičkih sajmova na svijetu trebao »skočiti« sve do šestog mjesta.</p>
<p>Na 50 posto većem prostoru nego lani, u moru će oko 1000 izlagača predstaviti oko 250, a na kopnu 150 plovila. U moru je postavljeno više od kilometar i pol pontona te 120 metara valobrana. Riječ je o velikoj investiciji, no njome će se osigurati brodice od valova visokih do dva metra. Posjetitelje sajma očekuju brojne premijere najluksuznijih plovila, te niz stručnih skupova. Među ostalim, resorno će ministarstvo u ponedjeljak predstaviti Strategiju razvoja nautičkog turizma. [Irena Dragičević]</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Sapard program dobio nacionalnu akreditacuju</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatska je dobila nacionalnu akreditaciju za Sapard program i izvođenje ovoga pretpristupnog fonda Europske unije ušlo je u završnu fazu, kazao je u petak Srećko Selanec iz Uprave za ruralni razvitak Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva na radionici o Sapard programu.</p>
<p>Dodao je kako je Hrvatska u rekordno kratkom roku, prije 12 zemalja članica EU koje su već koristile sredstva Saparda, izradila plan za korištenje Sapard program za poljoprivredu i ruralni razvitak. Riječ je ukupno 33,3 milijuna eura, od čega je 25 milijuna eura sredstava Unije, a 8,3 milijuna eura mora osigurati Hrvatska iz državnog proračuna.</p>
<p>Sredstvima iz Sapard program sufinanciraju se projekti korisnika do 50 posto priznatih, prihvatljivih izdataka. Sredstva u iznosu do najviše 2,5 milijuna kuna namijenjena su sektoru mlijeka, mesa, voća, povrća, žitarica i uljarica, a do 10 milijuna kuna za ulaganje u infrastrukturu, odnosno adaptaciju mljekara, klaonica, preradu ribe, voća i povrća.</p>
<p>Selanec je napomenuo da je Sapard veliki test za državnu upravu, ali i Hrvatsku poljoprivrednu i savjetodavnu službu, Stočarski centar i Hrvatsku gospodarsku komoru. Ustrojena je i Sapard agencija, s 85 djelatnika, a cilj je da ona preraste u Agenciju za izravno plaćanje poticaja. [Marinko Petković]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="59">
<p>Prihvaćen zakon o Državnom izbornom povjerenstvu </p>
<p>Sabor je s 84 glasa »za« skinuo imunitet zastupniku mađarske manjine Jeneu Adamu radi pokretanja kaznenog postupka</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Sabor je u petak prihvatio novi Zakon o Državnom izbornom povjerenstvu, koje bi se u roku 90 dana trebalo konstituirati kao stalno i neovisno tijelo, a većinom glasova zastupnici su izglasovali i Vladin Nacionalni program suzbijanja korupcije do 2008. Sabor je s 84 glasa »za« skinuo imunitet zastupniku mađarske manjine Jeneu Adamu radi pokretanja kaznenog postupka. </p>
<p>O HSS-ovu prijedlogu zakona o poticanju domaće proizvodnje radi plasmana u turizmu Sabor nije glasovao, jer će, kako je rekao predsjednik Sabora Vladimir Šeks, taj prijedlog zajednički doraditi Vlada i HSS. </p>
<p>Iako je većina klubova podržala prijedlog Zakona o osnutku Agencije za odgoj i obrazovanje u prvom čitanju, u raspravi je izneseno mnogo primjedbi. Agencija bi se osnovala umjesto Zavoda za školstvo, a prema riječima državnog tajnika za školstvo Želimira Janjića, kao stručna potpora odgojno-obrazovnog sustava sudjelovala bi u izradi, razvoju i implementaciji nastavnih programa, među kojima i dugoočekivanog pedagoškog standarda te provodila stručno usavršavanje učitelja i nastavnika. </p>
<p>Janjić je najavio skoru izradu zakona o obrazovanju odraslih i osnivanje agencije za obrazovanje odraslih, a u raspravi se čulo da treba izbjeći preklapanje njezinih poslova s Agencijom za odgoj i obrazovanje.</p>
<p>Ivanka Roksandić (HDZ) nužnim smatra da se Zakonom preciznije definiraju aktivnosti i ustroj Agencije, da se propiše tko može sjediti u njenom Upravnom vijeću i da se bolje definira stručno usavršavanje. »Bit Zakona ne može biti tek puko preimenovanje Zavoda u Agenciju«, rekla je Marija Lugarić (SDP), uz primjedbu da u prijedlogu nema ni slova o strateškom planu razvoja odgojno-obrazovnog sustava.</p>
<p>Raspravljen je i prijedlog Deklaracije o »Oluju« koju je predložio Slaven Letica, a nakon rasprave na prijedlog Luke Bebića (HDZ) zaključeno je da će u idućih desetak dana konačni tekst Deklaracije dogovoriti predstavnici klubova kako bi ju Sabor prihvatio konsenzusom. </p>
<p>Prisegnula nova dječja pravobraniteljica</p>
<p>Nakon šest mjeseci, Hrvatska je u petak dobila novu dječju pravobraniteljicu Milu Jelavić. Nakon što ju je Sabor gotovo jednoglasno izabrao, položila je prisegu, a u izjavi novinarima kazala je da će svoje iskustvo u radu s djecom iskoristiti u zaštiti njihovih prava. »Želim biti glasnogovornica djece koja će prepoznati njihove potrebe, a očekujem i suradnju s državnim tijelima«, kazala je Jelavić. Dodala je da će najprije napraviti pregled stanja u Uredu pravobraniteljice, koji je šest mjeseci bio bez čelne osobe, nakon čega će Saboru predložiti svoje zamjenike. [Ivka Bačić / Marijan Lipovac]</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Kalmeta: Gradnja mosta nakon dogovora Hrvatske i BiH!</p>
<p>SARAJEVO</p>
<p> - Hrvatska neće početi gradnju mosta za Pelješac dok o tome ne bude postignuta suglasnost s našim prijateljima iz BiH, izjavio je u petak u Sarajevu hrvatski ministar mora, turizma, prometa i razvitka Božidar Kalmeta.</p>
<p>Po njegovim riječima, hrvatska vlada želi graditi most za Pelješac koji bi svojom visinom bio prihvatljiv i za Bosnu i Hercegovinu, odnosno omogućio neškodljiv prolaz brodova u vode BiH.</p>
<p>»O projektu Pelješkog mosta trenutno razgovaraju stručnjaci iz Hrvatske i BiH, a njihov temeljni cilj je pokušati dogovoriti visinu planiranog mosta kako bi bio osiguran neškodljivi prilaz BiH otvorenome moru«, kazao je Kalmeta, pojasnivši da je eventualna izgradnja pokretnog mosta jedna od mogućih alternativa ako ne bude postignut dogovor.</p>
<p>»Za sada smo u fazi razgovora i željeli bismo da bude postignut dogovor o visini mosta, no ukoliko se ne možemo dogovoriti o tome, mi ćemo onda vjerojatno tražiti neka druga rješenja, ali opet u dogovoru s bosanskohercegovačkom stranom«, izjavio je Kalmeta, koji je u Sarajevu boravio na ministarskim konsultacijama sa svojim kolegom Mirsadom Kebom i ministrom za ljudska prava SiCG Rasimom Ljajićem, a o provedbi zaključaka Regionalne ministarske konferencije, posvećene rješavanju izbjegličko-raseljeničkih pitanja, koja je održana početkom prošle godine u Sarajevu. »Mi razmišljamo o raznim rješenjima, ali za sada smo na stajalištu da treba dogovoriti visinu koja će zadovoljavati i hrvatsku i bosanskohercegovačku stranu«, kazao je Kalmeta. Po njegovim riječima, hrvatska Vlada je obavila pripreme za raspisivanje natječaja za gradnju mosta za Pelješac, koji će biti objavljen nakon postizanja dogovora s BiH.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Pučani traže punopravno članstvo za Hrvatsku</p>
<p>Sanader: Važno je da Hrvatska ne izgubi na brzini i da dokažemo kako je hrvatsko punopravno članstvo u EU neupitno</p>
<p>RIM (Od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> - Europska pučka stranka usvojila je hitnu rezoluciju o Hrvatskoj u kojoj se traži perspektiva punopravnog članstva. Na sedamnaestom kongresu u Rimu, na kojem je nazočilo jedanaest premijera europskih država, pučani su dali punu podršku Hrvatskoj i njezinu europskom putu, a usvojena rezolucija će ih obvezivati da se i dalje zalažu za punopravno članstvo Hrvatske u Europskoj uniji. </p>
<p>Premijer Ivo Sanader u petak se našao s luksemburškim premijerom Jeanom Claudeom Junckerom. »Europska perspektiva Hrvatske je neupitna i ona se nikako ne može vezati uz Tursku. Svaki put kad čujem takva nagađanja zaprepastim se. Hrvatska je stara europska nacija i neusporedivo bolje pripremljena uz Tursku«, kazao je Juncker, dodavši da se Hrvatska ne može vezati ni uz zapadni Balkan. »Hrvatsko pristupanje EU odvija se velikom brzinom, dok će s drugim zemljama regije to ići sporije.« </p>
<p>Upitan može li i Hrvatskoj umjesto punopravnog članstva biti ponuđeno privilegirano partnerstvo, Jean Claude Juncker je kazao: »Hrvatska ne može biti dio tih mjera. Pregovori su počeli i kad postane članica bit će jednako snažna kao sve ostale članice. To je važan prijedlog i mora ga se uzeti u obzir, ali to nije čak ni teoretska mogućnost za Hrvatsku. Za Hrvatsku je to sasvim nebitno pitanje«, kazao je Juncker.</p>
<p>»Ohrabrujuće je da jedan premijer kao što je Jean Claude Juncker, koji je proglašen i Europljaninom godine, kaže da za Hrvatsku nema opasnosti za punopravno članstvo, što ne znači da ne trebamo i dalje raditi na tome. Znamo da je Unija u krizi, da ona nije laka i neće biti brzo riješena«, rekao je Sanader nakon sastanka s luksemburškim premijerom.</p>
<p>Premijer je kazao da je sigurno da će ubuduće proširenje EU-a biti usporeno. »Zato nam je važno da Hrvatska ne izgubi na brzini i da dokažemo kako je hrvatsko punopravno članstvo u EU neupitno. Hrvatska mora imati jasnu perspektivu punopravnog članstva«, kazao je hrvatski premijer.</p>
<p>Ivo Sanader je kazao da je o toj temi razgovarao i s nizom drugih premijera koji su u Rimu - Wolfgangom Schüsselom, Silvijom Berlusconijem, Kostasom Karamanlisom, Aigarsom Kalvitisom, Janezom Janšom i mnogim drugim. Svi su izrazili punu podršku Hrvatskoj kao budućoj punopravnoj članici.</p>
<p>»Postoji velika potpora Hrvatskoj i sada trebamo dobro odraditi domaću zadaću i dobro se pripremiti za svako poglavlje pregovora i učiniti ih na korist Hrvatske, ali i uz kompromise s EU-om«, kazao je Sanader, upozoravajući da treba budno pratiti sve što se događa unutar Unije.</p>
<p>Sanader je rekao da Sporazum iz Nice nije prepreka za Hrvatsku, jer postoji tehnička mogućnost da se amandmanom, kada pregovori budu gotovi, otvori put Hrvatskoj u EU. </p>
<p>Pučani su izabrali i novo rukovodstvo, a predsjednik Europske pučke stranke i dalje će biti Wilfried Martens, bivši belgijski premijer. Usvojen je i manifest u pet poglavlja, u kojem stoji kako je najvažnije da zemlje Unije što prije usvoje europski ustav. Predsjednik Europske pučke stranke Wilfried Martens u subotu će doći u Vukovar na Sabor HDZ-a.</p>
<p>Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Kosor: U pregovorima tražimo vojnu dokumentaciju</p>
<p>Ima i novca i političke volje za traženje nestalih. Ako bi bilo potrebe, Vlada bi iznašla i dodatna sredstva, kaže Kosor</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Nakon nedavnih pregovora o nestalima i zatočenima u Zagrebu, očekujemo da nam Beograd dostavi dokumentaciju iz vojne arhive. Šest posmrtnih ostataka nam je isporučeno ovog mjeseca, zatražili smo ekshumacije na području SCG-a, a već smo počeli probna iskapanja na vukovarsko-srijemskom području«. Tim je podacima u izjavi Vjesniku potpredsjednica Vlade i ministrica branitelja Jadranka Kosor potkrijepila pomake koji su u posljednja dva mjeseca učinjeni u potrazi za nestalima. </p>
<p>Očekuje, dodala je, da će se u vojnoj beogradskoj arhivi razotkriti velik dio sudbina nestalih. S obzirom na to da su velika prepreka u ekshumiranju grobnica minirana područja (dosad je više od tisuću eksplozivnih naprava nađeno u grobnicama), ističe da je Vlada s Hrvatskim centrom za razminiranje područja, za koja se sumnja da su na njima i mjesta potencijalnih grobnica, uvrstila u prioritetni plan razminiranja koji je napravljen za četiri županije, a obuhvaća više e od 36.000 četvornih metara.</p>
<p>Izvješće o traženju nestalih i zatočenih prošlog su tjedna podržali i saborski zastupnici, među kojima i predstavnici Srba u Hrvatskoj. Milorad Pupovac je, podsjeća Kosor, pohvalio napredak u traženju svih nestalih, bez obzira na nacionalnost, te pozvao sve koji imaju bilo kakve informacije o nestalima da ih dostave nadležnim institucijama.</p>
<p>»Hrvatska trenutačno traži još 1139 osoba s popisa nestalih od 1991., te 915 osoba za koje su podaci prikupljeni bilateralnim dogovorima sa SCG-om i BiH, te suradnjom s Međunarodnim odborom Crvenog križa«, podsjeća potpredsjednica Vlade te ovom prilikom otkriva još jedan detalj koji potvrđuje hrvatsku vjerodostojnost u potrazi za nestalima.</p>
<p>»U lipnju ove godine Međunarodni Crveni križ zatvara ured u Zagrebu i predat će Hrvatskom Crvenom križu dokumentaciju kojom raspolažu. Dokaz je to da nam vjeruju kako ćemo proces traženja završiti do kraja«, zaključuje Kosor.</p>
<p>Sporadične prigovore o manjku novca za identifikacije odlučno demantira tvrdnjom da je Vlada u proračunu za ekshumacije i identifikacije osigurala dodatnih dva milijuna kuna. »Ima i novca i političke volje za traženje nestalih. Ako bi bilo potrebe, Vlada bi iznašla i dodatna sredstva«, kaže ona. Sada najvažnijim smatra dobivanje novih informacija o nestalima i grobnicama, a očekuje u beogradskim arhivima i podatke o premještenim grobnicama.</p>
<p>»Informacije o tome postoje. Uostalom, to je dokazano i u sudskom procesu protiv Slobodana Miloševića«, tvrdi potpredsjednica Vlade, ističući da je u dvije godine otkriveno pet mjesta masovnih grobnica. Samo prošle godine je, dodaje, bilo 126 probnih iskapanja. Iako smatra da, kad je riječ o tom humanitarnom problemu, nije primjereno govoriti o novcu, uzgred je napomenula da svaki izlazak na teren radi probnih iskapanja stoji više od 2000 eura. </p>
<p>Uprava za zatočene i nestale prikupila je i provjerila saznanja o 215 mogućih mjesta masovnih i pojedinačnih grobnica, a posmrtni ostaci pronađeni su na 57 lokacija.</p>
<p>»Vlada ulaže krajnje napore u potrazi za nestalima, i premijer Sanader i ja smo to pitanje stavili u prvi plan u razgovoru sa srbijanskim premijerom Vojislavom Koštunicom. Lani je iz pričuve Vlada dala novac i za uređenje Zavoda za sudsku medicinu na Šalati, što sve potvrđuje kako ne stoje ocjene da nema dovoljno novca za proces traženje nestalih«, zaključuje na kraju Kosor, svjesna, kaže, činjenice da je u tom složenom procesu sada najveći neprijatelj vrijeme - mnogi roditelji, na žalost, umiru a da nisu doznali istinu o svojim najmilijima i to je najbolnija spoznaja.</p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Na posao u kućnim papučama</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Od 1. travnja državni službenici, koji ne posluju izravno s građanima, moći će raditi i od kuće. Uvodi se i nepuno radno vrijeme, a službenik koji radi na primjer četiri sata može - uz suglasnost čelnika državne službe - sklopiti ugovor i s drugim poslodavcem o radu na još četiri sata.</p>
<p>Predviđeno je to dvjema Vladinim uredbama. Uredbom o mogućnosti rada službenika na izdvojenom mjestu i rada s nepunim radnim vremenom te Uredbom o upućivanju državnog službenike na rad izvan državne službe, Vlada je uvjete zapošljavanja prilagodila uvjetima tržišta i zahtjeva za fleksibilnosti mjesta rada u skladu s europskim iskustvima. </p>
<p>Rad kod kuće omogućuje moderna internetska tehnologija, a država će službeniku osigurati potrebnu opremu te nadoknaditi troškove nastale u obavljanju posla. Rad od kuće dobro će doći majkama s malom ili bolesnom djecom i invalidima, no u kućnim papučama mogu raditi i drugi službenici. Vlada je, naime, na prigovor sindikata, odustala od ograničenja rada kod kuće samo za majke s djecom do šest godina, branitelje i invalide.</p>
<p>Uredbama je uvedena mogućnost zapošljavanja na nepuno radno vrijeme, pa se na primjer računovođa, koji nema posla za osmosatno radno vrijeme, može zaposliti na nekoliko sati dnevno ili samo neke dane u tjednu. U tom slučaju državni službenik ima pravo na plaću i mirovinski staž za onoliko sati koliko radi. Država će uštedjeti, a službenik će morati pronaći dodatni posao, jer će mu mirovina, zbog manje uplaćenih doprinosa, biti dramatično niža nego da radi puno radno vrijeme. </p>
<p>Fleksibilizacija zapošljavanja u državnoj službi uključuje i mogućnost da se državnog službenika uputi na privremeni rad u lokalnu samoupravu, pravne osobe s javnim ovlastima i međunarodne organizacije. Na takav rad zbog obavljanja privremenih poslova, koji zahtijevaju posebna znanja, vještine i stručno iskustvo mogu se uputiti službenici s najmanje pet godina staža, najdulje na dvije godine. </p>
<p>Službenik se može poslati na privremeni rad izvan državne službe samo uz njegovu pisanu suglasnost. Nakon isteka rada, službenik se može vratiti na svoje staro radno mjesto, a ako to nije moguće - na odgovarajuće poslove sukladno spremi. Ako se državni službenik ne vrati u roku, dobit će otkaz zbog neopravdanog izostanka. </p>
<p>Ljubinka Marković</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Maček: Snaga, zajedništvo i vjerodostojnost HDZ-a</p>
<p>Zubović: Mnogi koji su prije tri godine bili sumnjičavi, danas nam odaju priznanje </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Pokrenuli smo Hrvatsku«, glavni je moto 10. izvještajnog sabora Hrvatske demokratske zajednice koji će se u nazočnosti 3500 izaslanika održati 1. travnja u sportskoj dvorani »Dražen Petrović« u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje.</p>
<p>»HDZ kao najjača politička snaga u Hrvatskoj, 10. jubilarni Opći sabor održava u Vukovaru, gradu koji je po mnogočemu obilježio noviju hrvatsku povijest, ali i nedvojbeno otvara nova poglavlja u hrvatskoj budućnosti«, kaže u izjavi za Vjesnik Ratko Maček, glasnogovornik Vlade i HDZ-a.</p>
<p>Glavni naglasci Sabora bit će, naglašava Maček, snaga, zajedništvo i vrijednosti iz kojih izvire vjerodostojnost HDZ-a.</p>
<p>»Deseti opći sabor naše stranke će uz naglaske iz najvažnijih točaka ostvarenja našeg predizbornog programa dati i rješenja za ostvarenje programskih odrednica do kraja mandata. Ovaj jubilarni sabor će otvoriti vrata još jednoj pobjedi HDZ-a na parlamentarnim izborima u studenom 2007.«, kaže Maček. </p>
<p>Inače, deset europskih premijera, koji su ujedno i čelnici narodnjačkih stranaka s kojima HDZ surađuje u okviru Europske pučke stranke, obratit će se izaslanicima sabora putem videozida. Svoje poruke uputit će njemačka kancelarka Angela Merkel, austrijski kancelar Wolfgang Schüssel, talijanski premijer Silvio Berlusconi, slovenski Janez Janša, slovački Mikuláš Dzurinda, grčki Kostas Karamanlis, nizozemski Jan Peter Balkenende, luksemburški Jean Claude Juncker, latvijski Aigars Kalvitis, te bavarski premijer Edmund Stoiber.</p>
<p>Svoje poruke će uputiti i bivši mađarski premijer i predsjednik stranke Fidesz Viktor Orban, kao i predsjednik Odbora za vanjsku politiku Europskog parlamenta Elgar Brok.</p>
<p>»Kao posebnu čast i priznanje u HDZ-u doživljavamo dolazak predsjednika Europske pučke stranke Wilfrieda Martensa na sabor naše stranke, koji će, umjesto na vikend, nakon završetka rada kongresa EPP-a u Rimu doputovati izravno k nama u Vukovar«, kaže Mario Zubović, politički tajnik HDZ-a. </p>
<p>»Mnogi koji su bili sumnjičavi kada smo prije tri godine obećali našim građanima da će HDZ, pod vodstvom dr. Ive Sanadera pobijediti na izborima, pokrenuti Hrvatsku i našu zemlju dovesti do širom otvorenih vrata EU-a, danas nam odaju priznanje i čestitaju na snazi i vjerodostojnosti«, kaže Zubović. Izaslanicima će putem videozida biti prikazan i film o rezultatima HDZ-ove vlade.</p>
<p>Predsjednik stranke Ivo Sanader govorit će o povijesnoj ulozi HDZ-a u stvaranju, obrani i obnovi države, te njezinim europskim perspektivama.</p>
<p>Prije početka Sabora, Sanader će sa suradnicima položiti vijenac podno spomen-obilježja na Ovčari kod masovne grobnice, iz koje su 1996. ekshumirani posmrtni ostaci 200 žrtava srpske agresije na Vukovar, branitelja i civila koji su odvedeni iz vukovarske bolnice.</p>
<p>Izaslanstvo HDZ-a odat će počast i stradalima u obrani Vukovara, a potom će položiti vijenac podno spomen-obilježja na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskom rata.</p>
<p>Predsjednik Sanader sa suradnicima posjetit će i crkvu Gospe Fatimske u Borovu naselju, gdje će župniku fra Anti Perkoviću uručiti 100.000 kuna za obnovu u ratu srušene crkve Gospe Fatimske.</p>
<p>Zoran MilanovićMarijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>MUP protiv rjeđih tehničkih pregleda</p>
<p>ZAGRE </p>
<p> - Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) protivi se inicijativi da se tehnički pregledi vozila obavljaju jednom u dvije ili tri godine, što je ovoga tjedna predložila Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA). U MUP-u ističu da su iznenađeni kako netko tko se ne bavi sigurnošću prometa na cestama, odnosno nestručan i nekompetentan može iznositi paušalne ocjene o suvišnosti tehničkih pregleda, te na taj način, a na štetu sigurnosti prometa, obmanjivati javnost. Hrvatski propisu su, kažu, u tom području potpuno usklađeni s europskom praksom te podsjećaju da kontrola tehničke ispravnosti, osim što djeluje kao čimbenik sigurnosti pridonosi i zaštiti okoliša zbog kontrole ispušnih plinova. Stoga nije teško zaključiti da ovakva inicijativa ide u potpuno suprotnom smjeru od niza Vladinih mjera čiji je cilj smanjenje broja poginulih i povećanje sigurnosti u prometu, zaključuje MUP u priopćenju. [Hina]</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2006], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20060401].
|
