Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
Mario Šlaus [2006], Bioarheologija: demografija, zdravlje, traume i prehrana starohrvatskih populacija (Školska knjiga, Zagreb), 255 pp. [word count] [Slaus_Bioarheologija].
Previous page

Next page

-- 49 --

pristupa tijelu, način i dubina ukopa, djelovanje životinja (uglavnom mesoždera i glodavaca), količina vlage, godišnje doba, postojanje ozljeda, vrsta odjeće, veličina i težina tijela te kemijski sastav tla (Mann, Bass i Meadows, 1990.). Proces se u načelu ubrzava ako je temperatura tijela ili okolnog prostora povećana. Povećanje temperature može biti posljedica infekcija i upalnih procesa – prema tome, Shakespeare je imao pravo kada je rekao da bolest od koje je netko umro može utjecati na brzinu skeletonizacije. Zatim tu su izravno izlaganje suncu, debela i teška odjeća ili jednostavno debljina. Također vrijedi obrnuto. Proces se usporava pri niskim temperaturama i pokapanju tijela u većoj dubini.

Kada meka tkiva nestanu, ostaju samo kosti. Brzina njihova uništenja i raspada također ovisi o mnogim čimbenicima. Ako je tijelo pokopano u zemlju koja ima neutralnu pH vrijednost, kosti mogu ostati potpuno očuvane vrlo dugo – čak nekoliko tisuća godina. Kisela tla mogu uzrokovati znatno uništenje kosti u vremenu od 25 do 100 godina u toplim i vlažnim klimama, od 100 do 500 godina u toplim i suhim klimama, od 50 do 200 godina u hladnim i vlažnim klimama te od 200 do 500 godina u hladnim i suhim klimama (Berg, 1963.).

Kosti pokopane u zemlju ne uništavaju se podjednako brzo. Duge kosti obično ostaju najdulje očuvane. Najbrže se uništavaju delikatne kosti lica, lopatice, falange prsti i sternalni krajevi rebara. Te kosti mogu u nepovoljnim uvjetima biti potpuno uništene, tako da, primjerice, od lica ostanu samo krune zubi, dok se istodobno na dugim kostima jedva nazire početno ljuštenje korteksa. Moje iskustvo s hrvatskim arheološkim nalazištima jest da je osteološka građa najbolje očuvana na nalazištima na jadranskoj obali, uz uvjet da nisu previše blizu mora. Ta nalazišta obično imaju zemlju s neutralnom pH vrijednosti i velikim udjelom pijeska. U središnjoj i kontinentalnoj Hrvatskoj stupanj očuvanosti koleba ovisno o kiselosti zemlje i količini podzemnih voda. Velike koncentracije podzemnih voda mogu potpuno uništiti ljudsku kost, tako da se nakon otkopavanja obrisi kostura samo naziru poput siluete.



Previous page

Next page


Mario Šlaus [2006], Bioarheologija: demografija, zdravlje, traume i prehrana starohrvatskih populacija (Školska knjiga, Zagreb), 255 pp. [word count] [Slaus_Bioarheologija].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar