2.1. Kosturi i mumije

Gadno je kadamoraš protusloviti tako istančanom poznavatelju ljudske prirode kao što je Shakespeare. U njegovu ću obranu reći da brzina raspada mekih tkiva ovisi o vrlo velikom broju čimbenika. Prije spomenuto prirodno mumificirano tijelo iz Otzaler Alpa u južnom Tirolu zadržalo je većinu mekih tkiva iako je staro najmanje 4940 godina. Tijelo je očuvano do te mjere da se na njemu još uvijek jasno raspoznaju sitne tetovaže na leđima i nogama. Slično tome, prirodno mumificirani Inuiti, nađeni 1972. godine kod Qilakitsoqa na zapadnoj obali Grenlanda i datirani u 15. stoljeće, očuvani su do te mjere da je u jedne osobe bilo moguće ne samo prepoznati vrlo sofisticiranu tetovažu na licu već joj i dijagnosticirati nazofaringealni karcinom. S druge pak strane, najmanje vrijeme koje je potrebno da bi se tijelo potpuno skeletoniziralo nije kako je rekao Shakespeareov grobar devet godina, nije devet mjeseci, nije čak ni devet tjedana. Najmanje vrijeme potrebno da se tijelo skeletonizira samo je približno devet dana. Stewart (1979.) iznosi slučaj dvanaestogodišnje djevojčice iz države Mississippi u SAD-u koja je nestala u uraganu. Njezini su ostatci nađeni dvanaest dana poslije ispod plastičnog trosjeda. Bilo je to neobično vruće ljeto, što je zajedno s plastikom koja ju je pokrivala stvorilo optimalne uvjete za raspadanje mekih tkiva. U malo više od deset dana tijelo se potpuno skeletoniziralo.

Znanost koja proučava sudbinu organskih ostataka nakon smrti – brzinu njihova raspada te način na koji se fosiliziraju, naziva se tafonomija. Izraz (složenicu od grčkih riječi taphos ‘grob’ i nomos ‘zakon’) skovao je i u paleontološku znanost 1940. godine uveo ruski znanstvenik Ivan Efremov. Prvotna je svrha tafonomije bila objasniti različitu zastupljenost pojedinih vrsta u fosilnim ostatcima. Veća zastupljenost neke vrste može, naime, značiti da je ona doista bila prisutnija od drugih vrsta, ali i to da su njezini ostatci iz različitih razloga jednostavno bili otporniji na uništenje. Ispravna interpretacija ovisi o poznavanju procesa koji utječu na raspadanje i fosilizaciju organskih tvari. Danas je tafonomija vrlo važna i u bioarheološkim istraživanjima – gdje pomaže u razlikovanju antemortalnih od perimortalnih i postmortalnih promjena, te u forenzici – gdje usto ima i važnu ulogu u određivanju trenutka smrti.

Brzina skeletonizacije ovisi o brojnim čimbenicima. Među važnijima su okolna temperatura, brojnost kukaca i mogućnost njihova

Previous page

Next page