Dragutin Tadijanović [2006], Sabrana pisma (Školska knjiga, Zagreb), 1340 pp. [word count] [Tadijanovic_pisma].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P5//DTD Main Document Type//EN" "http://www.tei-c.org/Guidelines/DTD/tei2.dtd" [
<!ENTITY % TEI.prose 'INCLUDE'>
<!ENTITY % TEI.linking 'INCLUDE'>
<!ENTITY % TEI.figures 'INCLUDE'>
<!ENTITY % TEI.analysis 'INCLUDE'>
<!ENTITY % TEI.XML 'INCLUDE'>
<!ENTITY % ISOlat1 SYSTEM 'http://www.tei-c.org/Entity_Sets/Unicode/iso-lat1.ent'>
%ISOlat1;
<!ENTITY % ISOlat2 SYSTEM 'http://www.tei-c.org/Entity_Sets/Unicode/iso-lat2.ent'>
%ISOlat2;
<!ENTITY % ISOnum SYSTEM 'http://www.tei-c.org/Entity_Sets/Unicode/iso-num.ent'>
%ISOnum;
<!ENTITY % ISOpub SYSTEM 'http://www.tei-c.org/Entity_Sets/Unicode/iso-pub.ent'>
%ISOpub;
]>
<TEI.2 lang="hr-HR">
<teiHeader>
<fileDesc>
<titleStmt>
<title>Sabrana pisma : 1922.-2005.</title>
<author>Dragutin Tadijanović</author>
<sponsor>Hrvatska jezična mrežna riznica</sponsor>
<funder>Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje</funder>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition n="1">Prvi unos uz pregled izvornoga teksta
<date>2006-11-28T18:08:48</date>
</edition>
</editionStmt>
<publicationStmt>
<publisher>Školska knjiga, d.d.</publisher>
<date value="2006">2006</date>
<pubPlace>Zagreb</pubPlace>
<address>
<addrLine>Zagreb</addrLine>
<addrLine>Ulica Republike Austrije 16</addrLine>
</address>
<availability>
<p>© Školska knjiga, d.d., Zagreb, 2006.</p>
<p>Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji
način reproducirati bez nakladnikova pismenog dopuštenja.</p>
</availability>
<authority>Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje</authority>
<address>
<addrLine>Zagreb</addrLine>
<addrLine>Republike Austrije 16</addrLine>
</address>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Edited with OpenOffice</p>
<p>Edited with Oxygen</p>
<biblFull>
<titleStmt>
<title>Sabrana pisma</title>
<author>Dragutin Tadijanović</author>
<principal>Ante Žužul, prof.</principal>
</titleStmt>
<extent>1340 pp.</extent>
<publicationStmt>
<publisher>Školska knjiga</publisher>
<pubPlace>Zagreb</pubPlace>
<address>
<addrLine>Zagreb</addrLine>
<addrLine>Masarykova 28</addrLine>
</address>
<date>2006</date>
<idno type="ISBN">953-0-61214-1</idno>
<idno type="CIP">Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica,
Zagreb</idno>
<idno type="UDK">821.163.42-6</idno>
</publicationStmt>
<seriesStmt>
<title>Biblioteka Pisma</title>
<idno type="vol">1</idno>
</seriesStmt>
</biblFull>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<profileDesc>
<langUsage default="NO">
<language id="hr-HR">ISO hr-HR</language>
</langUsage>
</profileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date/>
<respStmt>
<name/>
</respStmt>
<item>revision</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<p>Dragutin Tadijanović / Sabrana pisma</p>
<p>
<hi rend="italic">Biblioteka Pisma</hi>
</p>
<p>Svezak 1.</p>
<p>Izdavač</p>
<p>Školska knjiga, d.d.</p>
<p>Zagreb, Masarykova 28</p>
<p>Za izdavača</p>
<p>Ante Žužul, prof.</p>
<p>Urednica</p>
<p>Miroslava Vučić</p>
<p>Design</p>
<p>JenioVukelić</p>
<p>PictorisDesign, Zagreb</p>
<p>© Školskaknjiga, d.d., Zagreb, 2006.</p>
<p>Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez nakladnikova pismenog dopuštenja.</p>
<p>Objavljivanje ove knjige potpomoglo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.</p>
<p>
<hi rend="italic">Dragutin Tadijanović</hi>
</p>
<p>Sabrana pisma</p>
<p>1922. – 2005.</p>
<p>školska knjiga</p>
<p>Zagreb, 2006.</p>
<p>
<hi rend="italic">Uvodna riječ</hi>
</p>
<p>Nikad se nisam ovako osjećao, treba odgovoriti: zašto sam ja stotine svojih pisama, u konceptu ili u kopiji, sačuvao od rane mladosti, od 1922. godine do danas? Jesam li već onda mogao znati da ću ih poslije desetljeća objaviti u knjizi Sabrana pisma?Bude li itko na ovo pitanje tražio odgovor, kazat ću da ne znam. Činjenica je, da su pisma ovdje i da sam ih ja uredio u stotoj svojoj godini. (Je li itko u književnosti napisao ovakvu rečenicu?)</p>
<p>Zna se, pisma književnika objavljuju se poslije njihove smrti, u sabranim djelima. Za nekoliko naših, hrvatskih pisaca navodim podatke: koliko je pisama objavljeno koje godine, redom objavljivanja:</p>
<p>Tin Ujević 1966. pisama 570;</p>
<p>Silvije Strahimir Kranjčević 1967. pisama 167;</p>
<p>Antun Gustav Matoš 1973. pisama 617;</p>
<p>Ivan Mažuranić 1979. pisama 120;</p>
<p>Ivan Goran Kovačić 1983. pisama 138.</p>
<p>Neki pisci »čekali« su dulje, a neki kraće vrijeme da im budu pisma objavljena. Treba naglasiti: moja pisma, moglo bi se reći, mnogo se razlikuju od navedenih, i sadržajem i brojem. Koliko, i kako, nek prosude drugi.</p>
<p>Dio mojih pisama bio je već objavljen; na kraju svakoga od tih pisama u ovom izdanju navedeni su podaci, gdje je i kada objavljeno:</p>
<p>Nikoli Šopu 5 pisama (Žao mi je što Šop nije sačuvao nijedno moje pismo; knjiga bi počela 1921. godinom!); – Josipu Berkoviću 3; – Milanu Begoviću 2; – Upravi Glazbenog zavoda 1; – Ivanu Goranu Kovačiću 6; – Marijanu Mikiću 1; – Veri Šlajmer 1; – Juliju Benešiću 1; – Jeli Vidrić 1; – Mandi Tadijanović 3; – Ivanu Ivančiću ulomak pisma; – Milanu Bodirogi 1; – Ivani Car-Gavrilović 1; – Gojku Banoviću 1; – Divni Denković-Bratić 5; – Glavnom uredniku »Imotske krajine« 1; Zvonimiru Toldiju 1; – Dubrovčanima 1; – Jozi Meteru 1; – Brođanima 1; – Uredniku »Novog Brodskog lista« 1 pismo. Na kraju svakoga od 37 ovih pisama navedeni su podaci o objavljivanju.</p>
<p>Poslije smrti Jeličine, odmah sam s našom doktoricom Brlić započeo sređivati ostavštine, Jeličinu i moju, gdje se osim novca našao i golemi broj pisama, upućenih nama dvoma i mojih pisama drugima. Da skratim priču. Stotine mojih pisama! Pored već pripremljenih za novo izdanje <hi rend="italic">Sabranih pjesama, </hi>u razdoblju od 85 godina, od 1920. do 2005., zaželio sam prirediti i izdanje svojih <hi rend="italic">Sabranih pisama, </hi>sva nastala od 1922. do 2005. Ni samom sebi ne mogu objasniti, zašto sam bio, davno, zamolio dvojicu svojih prijatelja, Josipa Berku i Edwarda Goya, da mi pošalju kopije mojih pisama. Oni su mi ih poslali i ja ih imam. Dobro znajući da nisam sačuvao sva svoja pisma, usmeno sam zamolio, u pojedinim prigodama, niz svojih prijatelja i znanaca da mi ih posude za izdanje mojih pisama. Abecednim redom navest ću imena onih koji su mi dali dva pisma i više: Zlatko Crnković 2; – Katica Čorkalo 4; – Dragutin Dumančić 9; – Željko Ivanjek 8; – Vladimir Kovač 3; – Stanislav Marijanović 5; – Anka Petričević 2; – Slavica Šišara 10; i ovi s po jednim pismom: Matilda; – Slavko Mirković; – Josipa Paun i Joža Prudeus. Pisma dvojice pokojnih mojih prijatelja, Ive Frangeša i Jure Kaštelana predale su mi njihove supruge Vesna Frangeš i Nada Subotić. Svima im srdačna hvala! Morao bih, sigurno, ispričati se i svima koji su moja pisma sačuvali, a nisam ih zamolio da mi ih posude za izdanje. Mala opaska: u mojoj ostavštini nađeni su koncepti pisama: Jeli Tadijanović iz Crikvenice 18. 7. 1940. u Zagreb, Ivi Frangešu iz Zagreba 10. 2. 1994. u Bonn i Juri Kaštelanu iz Sanskog mosta 23. 4. 1955. u Zagreb.</p>
<p>Spomenut ću i ovo: od sviju mojih pisama majci, u ovo su izdanje uvrštena samo tri, ona koja su bila već objavljena u svezi s prestankom zadruge Tadijanovića u Rastušju kbr. 6. Ostala su, dakle, neobjavljena sva druga pisma mojoj majci, a tako i mojim rođacima. Izuzetak je pismo od 9. siječnja 1969. kojim odgovaram Vladi Šulcu i njegovoj Barici Žugaj na poziv za proslavu 50. godišnjice njihova vjenčanja: tek navršivši 13 godina bio sam 29. prosinca 1918. u njihovim svatovima – djever. (Sve se »odigralo« u Žugajevoj kući, kraj mlina na Glogovici; odavno nema ni kuće ni mlina, samo Glogovica teče.)</p>
<p>Poseban su slučaj pisma i imena dvanaest djevojaka, od kojih nekima nisam znao i ne znam prezime; pisao sam im pisma od svoje sedamnaeste (svršio 6. razred gimnazije) do dvadeset i sedme godine, od 1922. do 1933. – kad sam upoznao Jelku. Sva su ova pisma bez prezimena i adrese: gotovo nijedno nije bilo poštom poslano nego su na različite načine uručivana. A samo se dvjema navode inicijali imena i prezimena: čemu da ih sada otkrivam? Koliko znam, nijedne od njih nema među nama. A kamo ćemo s onima upućenim na mene samoga? Nekad bilo! Govoreći prijateljima o tim pismima, molio sam da mi odgovore, treba li da ta pisma objavim ili ne. Odgovori su bili pozitivni, dapače. Pa s njima započinjem ovu knjigu da strpljivi čitatelj odmah upozna – patnje mladoga Tadije.</p>
<p>Sva su pisma složena kronološki, dan, mjesec, godina, i numerirana s oznakom: pismo, razglednica, i adresom primatelja. No, ima i pisama u kojima adrese nema; to su ona kojima u konceptu nisam zabilježio i adresu. Valja spomenuti: kao direktor Akademijina Instituta za književnost (1953. – 1973.) službeno sam napisao poveći broj pisama, od kojih sam kopije nekih (ovih ovdje!) donio kući (zašto, nisam znao, a sada znam).</p>
<p>Teško je opisati koliko je vremena i truda uloženo za uređivanje ovog rukopisa: pet je svežanja (fascikla!) u kojima su složena pisma: 1922. – 1960., 1961. – 1970., 1971. – 1980., 1981. – 1990., 1991. – 2005. na 966 strana. Tri su primjerka ovih svežanja: u prvom su originalna pisma, a druga dva prijepisi tih pisama od kojih je prvi predan izdavaču Školskoj knjizi. Rukopis ima 837 pisama, upućena na 498 adresa, od kojih su 434 na pojedine osobe, a 64 na ustanove.</p>
<p>Moram istaknuti da mi je od početka do kraja priređivanja ovih pisama neopisivu pomoć pružila moja doktorica Mirjana Brlić: iskazujem joj najsrdačniju prijateljsku zahvalnost.</p>
<p>Sudeći po tako velikome broju pisama dvadesetog stoljeća, moglo bi se možda reći da je ono stoljeće pisama, za razliku od našega u kojemu se sve rješava u hodu, s aparatićem na uhu.</p>
<p>
<hi rend="italic">Zagreb, Gajeva ulica 2a,</hi>
</p>
<p>29. srpnja 2005.</p>
<p>
<hi rend="italic">POST SCRIPTUM </hi>2006.</p>
<p>Kad je mojih 837 pisama u Školskoj knjizi bilo već složeno, dogodilo se, nenadano, ovo: pred ponoć, u srijedu, 31. kolovoza 2005. u svom sam pisaćem stolu, u srednjem pretincu, na dnu, našao kutiju, zaboravljenu, punu mojih koncepata pisama, od 1959. do 1986. Sutradan sam obavijestio urednicu u Školskoj knjizi da se obustavi slaganje <hi rend="italic">Sabranih pisama</hi>, jer ova nađena pisma treba uvrstiti, po datumima, u ona već složena. Tada je nastalo pripremanje (skraćujem priču!) i prepisivanje pisama od kojih su najveći dio razglednice, kojima sam se prijateljima i znancima javljao iz sviju krajeva svijeta. Mučan posao prepisivanja strojem rukopisa pisama i njihovo uvrštavanje u ona već složena pisma obavila je dobra moja doktorica Mirjana Brlić: nekoliko mjeseci, svake večeri, radila je za mojim računalom (dobio sam ga kao dar za stoti rođendan!) sve do 30. travnja, kad je ustanovljeno da je 1007 pisama prepisano. I najposlije, valjalo je numerirati strane pisama: doktorica Brlić uzimala je list po list i izgovarala naglas brojeve od 615 do kraja, a ja na svaku stranu ispisivao brojeve, od 615. do 2059. strane. Kojim bi riječima trebalo da se zahvalim doktorici Brlić? Jedna je dosta: Hvala!</p>
<p>A dogodilo se i ovo: U povodu 100. obljetnice mog rođenja, pohodili su me potkraj ožujka 2006. voditelj i znanstvenica Odsjeka za povijest hrvatske književnosti HAZU i predali mi po dva primjerka 16. broja (2005.) »Kronike Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti« i Poseban otisak tog broja s mojim imenom ispred naslova i s mojim foto-portretom na omotu. Djelatnici Odsjeka za povijest hrvatske književnosti »osjetili su potrebu da dadu svoj <hi rend="italic">hommage</hi>« meni pa su dvoje znanstvenika tog Odsjeka »iz dokumentacijske građe u Odsjeku« načinili »jedan izbor« od tridesetak mojih pisama, nastalih u razdoblju od dvadeset godina (1953. – 1973.): znanstvenici počinju izbor 1959. godine, a završavaju 1965. (a pismo iz 1972. umeću među pisma iz 1963.); od 1953. do 1959. ni jedno pismo, od 1965. do 1973. samo jedno, iz 1972. Sva su pisma objavljena bez ikakvog reda, a kao školski primjer neznanja redoslijed je datuma iz 1965. godine: 19. 1. – 4. 12. – 22. 5. – 15. 11. – 16. 6. – 7. 9. – 7. 2. – 2. 11. – 21. 10. – 27. 9. – 4. 1. 1965. Datumi pisama, bez oznake: Zagreb (osim jednog slučaja!), izbačeni su na vrh stranice, desno, kako nije ni u jednom rukopisu. Itd. Još bih mogao iznijeti niz pogrešaka u ovim dvjema publikacijama – ali neću. Neugodno, mučno mi je bilo napisati i ove napomene. Zar ovakvo izdanje može biti ikome <hi rend="italic">hommage</hi>? Nego, trideset ovih pisama preuzeto je u ova <hi rend="italic">Sabrana pisma</hi>, ispravljeno i složeno kronološkim redom pa uvršteno u mjesta koja im, po datumima, pripadaju. A na kraju svakog pisma označeno je: <hi rend="italic">Kronika</hi>, br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>Moram reći i ovo: Lijepa brojka, kako kažu, od ova 1872 moja pisma, dovoljno a možda i previše o meni kaže i o stogodišnjici mojoj. Ali treba, najposlije, da otkrijem i naglasim da ova objavljena pisma nisu sva moja pisma. U mjestima mnogim, odakle sam pisao, osim koncepata pisama, imam i popis, adresu svakoga kome sam se javljao, s oznakom datuma: prema tom popisu zaključio sam, naime, da sam napisao mnogo više pisama nego što sam sačuvao u konceptima. Nažalost, nemam za sva pisma sačuvane adresare pa tako u nekim pismima nema imena i prezimena i adrese. A zašto sam za neka pisma sačuvao koncept, a za neka nisam, ni samom sebi ne znam odgovoriti.</p>
<p>Posljednja napomena, o razglednicama. Po želji izdavača, slika pojedinih razglednica izmijenjena je tako da iza prvoga, zasebnog retka (Dragi ta i taj) riječi teku <hi rend="italic">in continuo </hi>do završetka, do riječi pozdrava složenih kao u rukopisu. A razglednice, gdje su stihovi, ili što slično, u cijelosti su objavljene također kao u rukopisu. Ima i razglednica sa čitkim i nečitkim potpisima: za potpise s imenom bez prezimena dodano je prezime u uglatoj zagradi, a za nečitke potpise naveden je broj koliko ih je. (Oni, jadni, ne znaju da su se s takvim »potpisima« zbrisali s lica zemlje.)</p>
<p>Na kraju, želim izraziti najdublju zahvalnost svom izdavaču Školskoj knjizi i gospodinu Anti Žužulu te svim onim djelatnicima koji su svoju pažnju posvetili ovom jedinstvenom izdanju mojih <hi rend="italic">Sabranih pisama</hi>, a posebice mojoj dragoj urednici Miroslavi Vučić. Hvala!</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a,</p>
<p>
<hi rend="italic">13. svibnja 2006.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">1.</hi>
</p>
<p>PISAMCE IVANI (1.)</p>
<p>Rastušje, 20. VII. 1922<hi rend="italic">.</hi>
</p>
<p>Ivana!</p>
<p>Mislio sam, da sam postigao svoj cilj, ali se prevarih. I to sam također zabilježio u nekoj knjizi, jer ne mogu biti, a da ne zapišem. Svršilo se žalosno, žalosno. (Kod mene je uvijek gotovo sve žalosno, pa i rastanak s tobom, Ivana.) Što da radim? Sjećat ću se, zaboravljati i nositi svoju vječno svježu ranu. U tebi sam mislio naći prijatelja, koji će sa mnom suosjećati. A ne! Tvoje su ceste, čini mi se, za 90o okrenute od mojih.</p>
<p>Nisam kriv što ne ćeš (ne možeš?) primiti moju poruku. (Neizmjerno bih se radovao, da ono nisam morao kazati!) Evo ti kratak odgovor na tvoju dragu kartu. Žalim, Ivana – ! Nemoj mi više pisati. (A ako nisi zadovoljna? Valjda ćemo se vidjeti u rujnu; tada ćemo se porazgovoriti inter nos.) Želim ti mnogo veselja.</p>
<p>Sjeća te se i šalje ti 1,000.000 pozdrava</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. – Ivana! Ivana!</p>
<p>2.</p>
<p>ULOMAK IZ PISMA (1.)</p>
<p>
<hi rend="italic">(koje nije nikom poslano)</hi>
</p>
<p>Brod, 17. X. 1922.</p>
<p>(Na godišnjicu smrti moje bake)</p>
<p>Neznani prijatelju!</p>
<p>Ima ljudi koji vole jesenje doba. A ima ih kojima je jesen dosadna. Dosadna? Vjeruj mi, da ja (to mi netko možda ne bi vjerovao) još nisam osjetio dosadu. I kad bi ovo što sam sad napisao pročitali neki ljudi koji me poznaju, siguran sam, da bi mi kazali kako nisam rekao istinu. Ništa im ne bih odgovorio, jer mi je drago, kada tko smatra da je uvjeren, kako dobro poznaje moju duševnost.</p>
<p>Ja volim jesen, i jesenje lišće…</p>
<p>Neki dan sjedio sam u svojoj sobi, sâm. Nebo je bilo presvučeno jednolikim sivim oblacima. Najednom zasja sunce, i svjetlost probi kroza stakla u sobu. Po podu se vidjelo micanje sjene visokog drveta što raste pred prozorima. Čitava je soba poprimila svijetli oblik vedrine, radosti. Ali je sve bilo kratkotrajno, jer oblaci ponovno prekriše sunce. Zatim posta jednolično, blijedo, kao i prije, a ja sam stao razmišljati o svom životu.</p>
<p>U jesen sunce malokad zasvijetli, provirivši iza oblaka. I u mom su životu rijetki trenuci sjaja. Ipak sam zadovoljan, i ne želim drugo do zadovoljstvo sa životom.</p>
<p>Tiho se molim Nepoznatom, da mi dade snage, kako bih uzmogao ustrajati u zadovoljnosti života.</p>
<p>Tad obično osjetim golemu ljubav prema jadnim bližnjima i počnem da mislim – o smrti.</p>
<p>Tako mi prolaze dani.</p>
<p>3.</p>
<p>ULOMAK IZ PISMA NIKOLI ŠOPU (1.)</p>
<p>Brod, 31. X. 1922.</p>
<p>Ja volim katkada tiho da šapnem</p>
<p>Jednostavne riječi:</p>
<p>O Ljubavi moja, o Mladosti moja!</p>
<p>I nisam prije mislio,</p>
<p>A možda ni sada ne razmišljam,</p>
<p>O tim usklicima.</p>
<p>Uopće (da istinu kažem), ja ne znam za uzrok</p>
<p>Mnogim stvarima, koje se tiču moje duše i tijela,</p>
<p>I nekad sam, dabome, zadovoljan, a nekada nisam.</p>
<p>Tad obično počnem (uzet ću ovaj slučaj),</p>
<p>Počnem mrziti samoga sebe,</p>
<p>A zatim, bez razlike, ostale ljude.</p>
<p>A poslije (i sada, dok ovo pišem),</p>
<p>Mislim da je dobro što ta mržnja</p>
<p>Ne traje dulje od nekoliko sati,</p>
<p>Dok me ne razveseli koji pogled il smiješak</p>
<p>Djevojački (volim vesela stvorenja!).</p>
<p>I onda opet postanem</p>
<p>Stari, Dobri, Obični…</p>
<p>......................................</p>
<p>
<hi rend="italic">Gordogan</hi>, str. 42-43, Zagreb, siječanj-travanj 1984. [Srpanj 1985!]</p>
<p>SD, V, 1989., str. 276; D, IV, 1995. i 2002., str. 197.</p>
<p>4.</p>
<p>PISMO NIKOLI ŠOPU, NEDOVRŠENO (2.)</p>
<p>Mladi gospodin/Nikica Šop/Mutapova ul. br. 17/Beograd</p>
<p>Brod, 15. siječnja 1923.</p>
<p>Dragi moj Nikice!</p>
<p>Hiljadu devetsto dvadeset i treća! Tko zna, što nam ona nosi? Tugu? Radost? Opet je prošao gotovo mjesec dana, a da Ti se ne javih. Možda zbog toga, što ne volim pisati Tebi? Ne. Bože sačuvaj. – Žao mi je, što si pomislio, da Tvoja pisma ne čuvam. Ja i nemam gotovo ništa drugo do Tvojih pisama! Ona me tješe u žalosti, raduju u radosti.</p>
<p>O, Radosti!</p>
<p>Znate li, što je Radost?</p>
<p>Radost je sunčani dan,</p>
<p>Radost su djevojke mlade,</p>
<p>Radost su vesele oči. –</p>
<p>Čemu Radost, kad ćemo umrijeti?</p>
<p>Radujmo se, jer ćemo umrijeti!</p>
<p>Tako sam, Nikice, neki dan pisao gospojicama Nati i Juliški, dvjema lijepim sekama. Ali o tom poslije.</p>
<p>Dok Ti pišem, zimsko sunce radosno dopire na stol kroz dugačka stakla sobe. Gle! Ovo sunce, koje šalje vesele zrake k meni, to isto sunce grije i Tebe, i Natu, i Julišku, grije ljepotice Miru, Marijanu, Ivanu, obasjava Tvoju (i sada slatku, dragu?) Mladu Mamicu. Sunce je beskrajno dobro.</p>
<p>Jesi li ikad mislio o dobroti sunca? Je li sunce dobro što je mrtvo ili što tako hoće Nepoznati? Zašto Ti pišem o suncu? Možda zato, da uvijek pomisliš na me, kadgod osjetiš sjaj sunca, sjaj dobrote. »Ali sve su to sporedne stvari. Glavno je, da ja imam crne oči, da moje srce igra u radosti, da čeznem za lijepom djevojkom iz tihe pokrajine.« I tako dalje. Sunce se, dakle, spušta u svom sjaju za daleka brda.</p>
<p>Ali ja ne znam, odakle bih prije započeo da pišem. Odgovorit ću Ti na pitanje, koliko si mi pisama dosad pisao? Osam. Zašto hoćeš da to znaš? Napiši mi, koliko sam ja Tebi poslao svojih pisama. Čuvam Tvoja pisma i često ih čitam. Ona imaju posebnu draž: pisao ih je prijatelj, kojeg nikada nisam vidio, a s kojim se upoznadoh na malo neobičan način. Osim toga, kao da su pisana mojom krvlju.</p>
<p>Vidio si moju fotografiju, i sad znaš, kako ja po prilici izgledam. No, ja ne znam, kakav je Tvoj lik. A ipak Te zanima, da čuješ moj sud, kako Te zamišljam da jesi. Pokušat ću, ukratko. Kako zamišljam Tvoj lik? Kao da gledam visoka mladića, tanka stasa, svijetle kose, crnih očiju (modrih?), dugoljasta, nježna lica (Da li ga već briješ? Imaš li možda zaliske? To je moja potajna želja.). Ako možda nisam pogodio sliku Tvog tijela, ali sam uvjeren, da imaš dušu nježnu, osjećajnu. Zar je potrebno što više od toga? – Molim Te, da mi pošalješ svoju fotografiju. O tome, mislim, ne treba da gubim riječi, jer ćeš mi je brzo poslati, kao što sam ja svoju Tebi.</p>
<p>Šta još želim od Tebe? Želim, da mi pošalješ što više svojih pjesama, svojih radova, osobito <hi rend="italic">Tragikomediju</hi>. To bi me neobično veselilo, a i Tebi moglo biti od koristi. – O ovom, što ću sada govoriti, nisam Ti ništa spominjao; zato slušaj.</p>
<p>U našoj gimnaziji predaje risanje prof. Jerolim Miše, slikar, umjetnik. Jesi li čuo za njega? Ako imaš lanjsku <hi rend="italic">Kritiku</hi>, ili ako je možeš gdje posuditi, tamo se nalazi njegov portret Tina Ujevića, pjesnika <hi rend="italic">Leleka sebra</hi>. Miše je moderan slikar, ali to ovdje nije važno. Važnije je, da je on simpatičan čovjek s kojim se može razgovarati o literaturi. I sâm piše pjesme, ali ih ne štampa, ne znam zbog kojih razloga. Htio bih Ti navesti konac njegovih <hi rend="italic">Pjesama osame</hi> (<hi rend="italic">Književni Jug</hi>, 1918.):</p>
<p>
<hi rend="italic">Zemljo, volim te, jer rađaš bez riječi.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Nebesa, volim vas, jer pjevate bez riječi.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Zvijezde, volim vas, jer dižete oči i dušu bez riječi.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">More, volim te, jer glođeš zemlju i oduzimaš živote bez riječi.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Mjeseče, volim te, jer otvaraš i srca i duše i tijela bez riječi.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Sunce, volim te, jer plodiš, daješ, buniš, pališ bez riječi.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Vjetrovi, volim vas, jer ispunjate sve prostore bez riječi.</hi>
</p>
<p>Međutim, ovo je sporedno. – U stvari, ja sam mu bio odnio sve svoje pjesme, da čujem njegovo mišljenje. Toga se prihvatio drage volje i poslije mjesec dana kazao mi, da dođem u srijedu (10. I. 1923.) u četiri sata na savski kej. Kad sam došao, on je već šetao noseći pod pazuhom moje pjesme. Govorio mi je o svakoj pojedinoj. Čini mi se, da je potpuno iskren: rekao mi je, koja mu se sviđa, a koja ne; koja je dobra, a koja nije.</p>
<p>
<hi rend="italic">Gordogan</hi>, VI, br. 15-16, str. 28 i 30, Zagreb, siječanj-travanj </p>
<p>1984. [Srpanj 1985.!]</p>
<p>Nikola Šop, <hi rend="italic">Knjiga vječne ljubavi</hi>, 2002. i 2003., str. 37-38.</p>
<p>5.</p>
<p>NIKOLI ŠOPU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Nikica Šop/Mutapova 17/Beograd</p>
<p>Brod, 10. II. 1923.</p>
<p>Dobri Nikice!</p>
<p>Sa tako zvanog »Maskenbala« sjeća Te se </p>
<p>Tvoj prijatelj</p>
<p>Dragan Tadeon</p>
<p>Ivana Ivanović </p>
<p>Mira Etelka</p>
<p>
<hi rend="italic">Gordogan</hi>, VI, br. 15-16, str. 30,</p>
<p>Zagreb, siječanj-travanj 1984. [Srpanj 1985.!]</p>
<p>Nikola Šop, <hi rend="italic">Knjiga vječne ljubavi</hi>, 2002. i 2003., str. 39.</p>
<p>6.</p>
<p>ODJELU ZA PROSVJETU (1.) pismo</p>
<p>Pokrajinska uprava za Hrvatsku i Slavoniju/Odio za prosvjetu i vjere/Zagreb</p>
<p>U Rastušju, dne 15. rujna 1923.</p>
<p>Potpisani molim dopuštenje da mogu krajem listopada 1923. ponovno polagati ispit iz matematike za VII. razred realne gimnazije.</p>
<p>Školske godine 1922/23. redovno sam polazio VII. razred realne gimnazije u Brodu, ali nisam pokazao dovoljno uspjeha u matematici te sam stoga na koncu školske godine dobio ocjenu: nije dovoljan.</p>
<p>Koncem ferija polagao sam popravak iz matematike, ali opet nisam mogao zadovoljiti radi bolesti, što dokazuje 1. prilog: Liječnička svjedodžba.</p>
<p>Opetovati VII. razred bilo bi mi veoma teško, jer sam jako siromašan, što dokazuje 2. prilog: Svjedodžba siromaštva.</p>
<p>Nekoliko dana poslije popravnog ispita doznao sam, da se vrijeme za popravni ispit može produljiti molbom. Budući da ja to nisam znao prije ispita, zato molim sada, da mi se dopusti ponovno polaganje popravnog ispita iz matematike koncem listopada.</p>
<p>Nakon povoljnog uspjeha, molim ujedno dopuštenje, da se mogu upisati u VIII. razred kao redoviti učenik.</p>
<p>Dragutin Tadijanović,</p>
<p>učenik VII. r. real. gimn.</p>
<p>S 2 priloga</p>
<p>7.</p>
<p>PISMO NATI (1.) pismo</p>
<p>Rastušje, 9. lipnja 1924.</p>
<p>oko podneva</p>
<p>Gospođice Nato,</p>
<p>na dan moga Velikog Preobraženja 1924. godine, pišem vam posljednji list.</p>
<p>Uvijek ću vam biti zahvalan za vrijeme, koje ste posvetili meni; za osjećaje, misli, želje, koje su se ticale mene. – Onomadne htjedoh doći u Bosanski Brod, ali nisam došao, jer se već tada počelo u meni da rađa Novo. Možda ćete pomisliti: gle pjesničkog izgovora. No, meni je danas svejedno, pomislio tko šta mu drago.</p>
<p>Napokon – ja sam Veliki grešnik. I kajem se.</p>
<p>…</p>
<p>Budući da sam obećao poslati vam nekoliko svojih pjesama, šaljem ih kao uspomenu na nekoga s kim se slučajno upoznaste i s kim ste čudnovato… završili.</p>
<p>(Pjesme možete dati da pročita i vaša sestra, gospođica Juliška, jer je i ona, kako sam čuo, u Bosanskom Brodu kritizirala moje pjesme, koje sam vam prije poslao. Ona se i u to već razumije. Pozdravite ju.)</p>
<p>Što da još napišem?</p>
<p>Zar da je nebo oblačno, i lastavice da cvrkuću?</p>
<p>Da ja tražim Boga u sebi?</p>
<p>Da sam plakao nad svojim životom?</p>
<p>Ne. – Napisat ću, da sam vas mnogo volio, a sada vam kažem: Adieu!</p>
<p>Draga Tadijanović</p>
<p>
<hi rend="italic">Post scriptum</hi>: Ako hoćete, možete mi odgovoriti, i to što prije, jer sad će nastati ferije, i ja odoh, odoh, odoh.</p>
<p>8.</p>
<p>PISMO ZALJUBLJENIKA [Z. E.] (1.)</p>
<p>Brod/Vrtlarska ulica 7</p>
<p>2. ožujka 1925. naveče</p>
<p>U ovom trenutku trebalo je da budem naslonjen na zelenu plinsku svjetiljku, na Korzu, na uglu Starčevićeve ulice.</p>
<p>A što se dešava? Kako vidiš… pišem tebi!</p>
<p>(Molim te, kad pročitaš pismo, vrati mi ga; osim, ako ti se jako dopadne, možeš ga ponijeti kući… i još ga kome pokazati, a onda mi ga ipak… vratiti.)</p>
<p>Možda ćeš se pitati: Zašto bi on morao biti sada na Korzu?</p>
<p>Čim napisah ove riječi, vidim, ti ne bi tako pitala: to ja svoje riječi stavljam u tvoja usta.</p>
<p>Ponavljam: trebalo je da sada čekam društvo s kojim bih išao u gostionicu. Ali, niti sam na Korzu, niti će me noćas vino opiti, nego… kome pišem?</p>
<p>Ne bi li ipak pametnije bilo uzeti knjigu u ruke pa učiti? Nije li i ovo pismo… uzaludno moje trzanje? Ne pišem li ja ovo zapravo samome sebi?</p>
<p>Zašto li se ne usuđujem pred tobom glasno izgovoriti riječi: Ljubavi moja, srce moje!, nego ih stavljam u mrtva slova? Mogu li ona oživjeti pred tobom?</p>
<p>Jesi li pomislila: čemu sam ja ovakav? Na primjer, večeras. Misliš li zaista, da nisam imao ništa da kažem? No, ipak ti ništa ne rekoh… A ti meni? – I, dokle tako?</p>
<p>Možda je baš to povod, što ti pišem: po starom svom običaju, kad hoću nešto da kažem, onda pišem.</p>
<p>Sada ćeš se po svoj prilici čuditi ovom pitanju: Zašto voliš toliko plesati? Brzo, brzo mi odgovori! – Uzmimo ovako: ti voliš mene, a sate i sate plešeš noću s drugima; zato jer voliš… mene! Ja bih, razumije se, morao uživati kao neplesač, gledajući te, gdje plešeš s drugima, koji ti, zna se, nisu mrski ni neugodni ni dosadni, jer tada ne bi s njima plesala. A kako se to može u istome času voljeti jednoga, a plesati do iznemoglosti s drugim?</p>
<p>Vjerojatno ćeš kazati, da je ovo naskroz pogrešno mišljenje. A ja govorim dalje: Još mi se manje dopada, što se toliko trudiš da pokažeš, kako ti tobože nije stalo do plesanja. A stalo ti je! Evo: sinoć si, do ponoći, plesala bez prestanka, a poslije ponoći, nakon tombole, sišla si dolje u dvoranu i stala kao da hoćeš reći: Kojigod od vas hoće, može plesati sa mnom. Najposlije, došao je Netko i po tebe; i vrtnja se nastavila...</p>
<p>Govorim iskreno. A tebi je ovo možda neugodno. Imam li i neko pravo da ovako pišem? Radovao bih se, kad bi i ti meni jasno kazala sve što osjećaš za me ili misliš o meni.</p>
<p>Pa nek se svrši!</p>
<p>Što bih želio postići ovim pismom?</p>
<p>…da budeš samo moja, jer te beskrajno volim!</p>
<p>…</p>
<p>(Nema smisla više ni jedna riječ.)</p>
<p>9.</p>
<p>PISAMCE PRIJATELJU D. T. (1.)</p>
<p>Rastušje, 13. VII. 1926.</p>
<p>u predvečerje</p>
<p>Zašto ne misliš na budućnost?</p>
<p>Kamo te vodi neplodan život?</p>
<p>I koliko ćeš puta započinjati tobožnji</p>
<p>Novi život?</p>
<p>Nije li tvoje lice obliveno stidom?</p>
<p>…</p>
<p>Čuvaj se, prijatelju, ogledala;</p>
<p>i čuvaj se besposličarenja.</p>
<p>Pomišljaj na Onu koja živi za te</p>
<p>u daljini, ili je, možda, već blizu.</p>
<p>Nek su ti knjige jedini prijatelji!</p>
<p>Ne vidiš li, kako život prolazi?</p>
<p>Sjeti se: lanjske godine, u ovo doba…</p>
<p>…</p>
<p>Čuvaj svježinu duha</p>
<p>i čuvaj snagu tijela</p>
<p>za gozbe koje se bliže</p>
<p>sa zrelim voćem ljeta…</p>
<p>10.</p>
<p>RIJEČI KOJE NITKO NE ĆE ČUTI [Z. B.] (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, 5. I. 1927.</p>
<p>dopodne</p>
<p>Htjedoh ti pisati, čim sam doputovao u Zagreb. Ali nisam pisao. I sinoć, baš u vijeme, kad smo se u Brodu rastajali: kad smo se rukovali i pogledali posljednji put, i sinoć, dakle, u isto doba – htio sam da pišem. Al nisam.</p>
<p>Čemu uopće pišem tebi?</p>
<p>Zar samo zato, što sam obećao?</p>
<p>A zašto obećah?</p>
<p>(Oprostite mi, molim, što sam se toliko zaboravio pa vam govorim: <hi rend="italic">ti</hi>. Ne ljutite se. Uostalom, možda to i nije tako golema pogreška. Zašto ne bismo jedno drugome govorili <hi rend="italic">ti</hi>, bez ičijeg posredovanja?)</p>
<p>Neprestano postavljam sebi pitanje: čemu ja vama pišem?</p>
<p>Premda bi se moglo dogoditi (ne s vaše strane!), da mi ovo pismo donese neugodnosti, ipak pišem. No, morao bih kazati i to, da pišući mislim na vas i na još Nekog Drugoga, koji bi možda mogao čitati ove riječi. Stoga ne ću govoriti o onome, što bih želio da napišem, nego ću pričati malo – o sebi. Hoćete li me razumjeti koliko je potrebno?</p>
<p>Slušajte.</p>
<p>Kažu da imam crne oči. I imam. No, one su pune suzā</p>
<p>koje kaplju, nevidljive, niz moje lice.</p>
<p>Moje oči gledaju sebe u ogledalu:</p>
<p>one žude za tobom.</p>
<p>Usta su moja slatka i nijemo šute:</p>
<p>žude za ustima tvojim.</p>
<p>A moje srce?</p>
<p>Umire za tobom!</p>
<p>…</p>
<p>Da još i dalje pričam?</p>
<p>O ljubavi u vinogradima?</p>
<p>O igri na livadi?</p>
<p>O suncu? O šumama?</p>
<p>O ljetnim večerima?</p>
<p>– Ne. Ne ću.</p>
<p>…</p>
<p>A moje dvadeset i drugo ljeto žudi za tobom!</p>
<p>11.</p>
<p>PISMO SAMOM SEBI (2.)</p>
<p>Zagreb, 27. V. 1927.</p>
<p>Spasovo, četvrtak uveče</p>
<p>Tadija moj!</p>
<p>Zar nema nikoga, da se s tobom ozbiljno porazgovori? Zar nikoga nema da te ohrabri?</p>
<p>Propadaš, izgubit ćeš se, nestati.</p>
<p>Probudi se. Osvijesti se.</p>
<p>Ostavi se suzā i sanjarenja; zasuči rukave, prioni uz posao.</p>
<p>Možda ćeš pomisliti o meni: tko je taj, koji smatra da me tako dobro poznaje te mi može dijeliti savjete za život?</p>
<p>Ne boj me se: vidjet ćeš da imam pravo; i poznam te, kako te nikada nitko ne će poznavati.</p>
<p>Slušaj! Večeras kiša sipi, a ti si sâm.</p>
<p>Razmišljaš o ženama, koje si volio: Gdje su? Sâm si, i nemaš druga ni drage. Ali se ne boj. Život prolazi, kao lišće, kao suze. Gdje je…? Gdje je…? Gdje su sve one?</p>
<p>I gdje je smisao tvog života? Znadeš li, što hoćeš?</p>
<p>Upitaj samog sebe; i odgovori, ako možeš.</p>
<p>IMA LI TVOJ ŽIVOT SMISLA?</p>
<p>Tadija, preni se, dok ne bude prekasno.</p>
<p>Zovem te: na posao, odmah, odmah.</p>
<p>Nadjačaj svoje strasti: ne dopusti da vitlaju tobom kao jak vjetar grančicama lišća. Ti si doista slaba grančica, i pazi da te ne slomi vjetar već sutra.</p>
<p>Nego se trgni, pa porasti uvis: glavom dotakni zvijezde, a nogama čvrsto stani u rodnu zemlju.</p>
<p>U početku, započev ovo pismo, kanio sam da ti mnogo govorim, u duboku noć, dokle god bude sipila sitna kišica u nevidljivom lišću. Ali sad mislim o tome drukčije: nema smisla, da ti išta više pišem, jer sam zaista sve rekao.</p>
<p>Na tebi je samo, da ove riječi pročitaš i dobro ih shvatiš: da postaneš čovjek!</p>
<p>12.</p>
<p>USPOMENE NA PUTOVANJE [Z. B.] (2.) pismo</p>
<p>(Zagreb ‒ Brod)</p>
<p>I</p>
<p>Ove riječi posvećujem tebi.</p>
<p>Pišem ih za spomen na onaj lipanjski dan,</p>
<p>kad smo nas dvoje putovali</p>
<p>autom, i gledali se u ogledalu.</p>
<p>Hoćeš li se sjećati tog dana?</p>
<p>Hoćeš li se sjećati jutra,</p>
<p>kada sam te pratio na granicu?</p>
<p>Ako ćeš mene zaboraviti,</p>
<p>zadrži bar ovaj papir,</p>
<p>koji će te sjetiti na dane,</p>
<p>kad je moje srce kucalo za te.</p>
<p>II</p>
<p>Jednom si mi kazala, da bi htjela promijeniti</p>
<p>svoj život za moj.</p>
<p>Što bi se tada desilo?</p>
<p>Evo! Sjedila bi u Rastušju, bosa,</p>
<p>i pisala pjesme – meni.</p>
<p>Al tebe voli Gospodin</p>
<p>i gospodin Tadija:</p>
<p>Oni ne će dopustiti, da tvoj život posrne.</p>
<p>Oni će dati, da tvoje srce zakuca u ljubavi.</p>
<p>III</p>
<p>Kažem: mnogo sam mislio na te.</p>
<p>I sad evo pišem samo radi tebe.</p>
<p>Ruka se neveselo pomiče papirom;</p>
<p>preksinoć si istrgnula ruke</p>
<p>ne dajući da ih moja ruka pomiluje.</p>
<p>IV</p>
<p>Slutim: žalosne će biti moje oči,</p>
<p>kad ne budu gledale tebe.</p>
<p>Oči su mi prepune suzā.</p>
<p>Ne dopusti, ne dopusti, da zbog tebe</p>
<p>ikad zaplačem.</p>
<p>Gorak je moj život, premda možda misliš</p>
<p>da u sreći prolazi,</p>
<p>jer me vidiš radosna.</p>
<p>Ne znaš, koji su jadi</p>
<p>što mene more.</p>
<p>Ne znaš da srce pati,</p>
<p>moje srce pati:</p>
<p>Ti si širom otvorila vrata njegova.</p>
<p>A ne ćeš da ulaziš!</p>
<p>V</p>
<p>Slušam, kako u obližnjoj šumi</p>
<p>ptica pjeva:</p>
<p>njezin pjev</p>
<p>dopire</p>
<p>do mog uha,</p>
<p>veseo, veseo.</p>
<p>A gdje je tvoj topli glas,</p>
<p>moja ptičice?</p>
<p>Hoću li ga danas</p>
<p>možda slušati?</p>
<p>VI</p>
<p>Žao mi je ispustiti pero iz ruke</p>
<p>i prekinuti razgovor.</p>
<p>Daleko si od mene.</p>
<p>Ali – večeras</p>
<p>evo me k tebi:</p>
<p>da te vidim!</p>
<p>Opet ćemo se – rastati!</p>
<p>Hoćemo li ikad nas dvoje</p>
<p>osjetiti jedno drugo</p>
<p>duboko?</p>
<p>VII</p>
<p>Bojim se, bojim života bez ljubavi.</p>
<p>Putujem dalekim cestama.</p>
<p>I tražim Veliko Srce.</p>
<p>Al ono je još daleko, daleko. –</p>
<p>Hoću li ga ikad</p>
<p>metnuti na dlan</p>
<p>il na moje srce</p>
<p>da na njemu spi?</p>
<p>Rastušje, 2. VI. 1927. prije podne</p>
<p>
<hi rend="italic">13.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">USPOMENE NA VINOGRAD</hi> [Z. B.] (3.) pismo</p>
<p>(Brodsko Brdo, 2. – 4. VII. 1927.)</p>
<p>I</p>
<p>Doputovah iz daljine; uspeh se na brdo,</p>
<p>u rano jutro.</p>
<p>Još si spavala,</p>
<p>a najstariji tvoj brat, moj pobratim,</p>
<p>krčio je oko kuće obalu.</p>
<p>Sjedeći na travi pod šljivama,</p>
<p>ja sam se odmarao</p>
<p>i s njim razgovarao,</p>
<p>sve misleći:</p>
<p>Zašto već ne ustaješ?</p>
<p>II</p>
<p>Kada si ustala,</p>
<p>spazila si me gdje sjedim:</p>
<p>»Kad ste doputovali?</p>
<p>A koliko je sati? – «</p>
<p>Odgovaram ravnodušno;</p>
<p>ti odlaziš s vratā.</p>
<p>III</p>
<p>Naveče, ti i Ivana</p>
<p>odoste u grad na zabavu,</p>
<p>a na brdu ostadosmo</p>
<p>nas dvojica sami.</p>
<p>Rekoh sebi: Svejedno je,</p>
<p>svejedno je.</p>
<p>IV</p>
<p>Mislio sam sutradan:</p>
<p>Je li moguće, da te ne ću vidjeti?</p>
<p>Uveče, bili smo dugo zajedno.</p>
<p>Ali ne sami, ali ne sami.</p>
<p>Nego: kad ćemo biti sami nas dvoje</p>
<p>na mjesečini?</p>
<p>V</p>
<p>A treće jutro dođoh pod prozor,</p>
<p>dok si još spavala.</p>
<p>Kad sam zapjevao, probudiste se</p>
<p>ti i Ivana, i u smijehu</p>
<p>stale ste razgovarati:</p>
<p>mislio sam da su grlice.</p>
<p>Sjedili smo, kasnije, ispod jabuke.</p>
<p>Još kasnije, brali smo zajedno kajsije.</p>
<p>VI</p>
<p>Kako smo se, zapravo, rastali?</p>
<p>Ti se spremaš otići u Primorje.</p>
<p>A ja? U moje drago Rastušje.</p>
<p>VII</p>
<p>Ne ću više ni riječi napisati,</p>
<p>dok ne čujem tvoga glasa,</p>
<p>i dok ne vidim,</p>
<p>kuca li tvoje srce</p>
<p>… za mene?</p>
<p>Rastušje, 7. VII. 1927. oko podneva</p>
<p>
<hi rend="italic">14.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">PISMO Z. B. (4.)</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Rastušje, 3. VIII. 1927.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">ujutro</hi>
</p>
<p>Prevrćući po svojim zapisima, naiđoh i na papir, koji sada držite u ruci:<hi rend="italic"> Riječi koje nitko ne će čuti</hi>, 5. I. 1927. Ostao je torzo.</p>
<p>Jučer obećah, da ću vam u četvrtak predati svoje <hi rend="italic">Uspomene</hi>, koje sam bio napisao samo za vas. Da. Dat ću vam ih.</p>
<p>Ali što da učinim s ovim torzom: da li da vam i njega predam ili ne predam? Možda će on kod mene ležati još godinu dana, ili deset godina, a možda će već sutraveče biti u vašim rukama!</p>
<p>Znam jedno: danas ne bih svoje misli izrekao na onakav način.</p>
<p>Međutim, nek bude, kako će biti!</p>
<p>…</p>
<p>Imao bih samo jednu molbu, ili želju. Ili zapovijed. (Vrijedi za sve što je god napisano mojom rukom i predano vama): ako bi se kada promijenile prilike, koje sad postoje između nas dvoje, i koje će još postojati – ja želim, ja vas molim (i, ako hoćete, zapovijedam),</p>
<p>da sve moje papire, koji bi se našli u vas,</p>
<p>poderete i spalite.</p>
<p>Nek od njih ostane samo pepeo!</p>
<p>Pred podne</p>
<p>Sigurno ćeš se čuditi, što ovako pišem. Mislit ćeš, odakle »dolazim do toga«, da tebi govorim: <hi rend="italic">ti</hi>? Teško bih se mogao pomiriti s mišlju da pišem drukčije: tada bih još snažnije osjećao udaljenost koja nas dijeli, koja će biti možda i veća ili će se možda još više smanjiti već poslije ovog pisma.</p>
<p>Priznajem; bojim se svega, što započinjem s tobom (ako uopće započinjem). Da tko pročita, što ti pišem? Da me i ti sama odbiješ? Bilo bi mi teško: jedva bih to podnio.</p>
<p>Ali, da bi me dobro razumjela, kazat ću ovo: ne bih želio da pomisliš, kako ja možda molim ljubavi. Ne! I sama znaš, da se ljubav ne moljaka, nego se daje objema rukama.</p>
<p>Ovo što pišem, i što ću sada napisati, i još mnogo više, bio sam mislio jučer da ću imati prilike usmeno kazati. I rekao bih, da smo bili sami. Zato sam te i čekao. Draže bi mi bilo, kad bih mogao biti s tobom nasamo, nego što moram pisati. Ponavljam: ne mogu da pišem slobodno, iz bojazni da tko drugi ne bi čitao ovo pismo. A zar je i potrebno ispisivati mnoštvo riječi? Ponekad su dovoljne jedna ili dvije riječi, a ponekad ne pomažu ni čitave knjige.</p>
<p>…</p>
<p>Uvjeren sam, da već znaš, što ja hoću. Ja sam govorio dosta, a sada bih htio čuti nekoliko riječi od tebe. Neizvjesnost muči.</p>
<p>…</p>
<p>Želio bih još mnogo da pišem, ali više ne mogu. Možda kasnije. Kad budem razabrao, želiš li?</p>
<p>Završujem u očekivanju, da što prije čujem tvoj glas ili ugledam pismo.</p>
<p>Što ću čuti? Što ću vidjeti?</p>
<p>Pred zalazak sunca</p>
<p>Na mom su prozoru crveni cvjetovi, kao moja ljubav. Da mi je samo trenutak biti blizu tebe: slobodno te gledati. Da ne moram krasti poglede, čuvajući se da me tko ne opazi!</p>
<p>Samo da što prije dođe sutrašnja večer!</p>
<p>Ne mogu ništa da radim. Mislim na te, očekujući da brzo dođe sutra, i večer.</p>
<p>Ali, kad pomislim, da bi možda baš sutra mogla potonuti moja lađa, onda bi bolje bilo, da taj sutra ne osvane nikada.</p>
<p>15.</p>
<p>PISMO Z. B. (5.)</p>
<p>Rastušje, 6. VIII. 1927.</p>
<p>Predadoh ti pisma i svoje <hi rend="italic">Uspomene</hi>
</p>
<p>u kojima piše, koliko te volim.</p>
<p>Gasnule su zvijezde, a moja je ljubav</p>
<p>plamtjela ko požar. Strah me, strah me hvata:</p>
<p>da ne ćeš prezreti moje jadno srce?</p>
<p>Odbacit me ko lišće što u jesen pada?</p>
<p>Što ćeš mi kazati pri novom susretu?</p>
<p>Rastušje, 7. VIII. 1927.</p>
<p>ujutro</p>
<p>Šutim već treći dan. Mati me pita, jesam li bolestan? Nisam. Što mi je? Ništa. Kome da ispripovjedim, što se dešava u meni?</p>
<p>Hoću da pričam – tebi.</p>
<p>Ali ne mogu da sredim misli, pa će ovo što pišem prikazati sliku neke porazbacanosti, nekoga pjesničkog zelenila.</p>
<p>Bez prestanka me muči pomisao, da tebe uopće ne zanima pripovijest, koju načeh o sebi. Ako dosađujem, ili ako sam možda smiješan? Kad bih doista bio uvjeren, da o meni tako sudiš, ne bi pročitala nikad više ni jedne riječi, koju bi moja ruka napisala tebi.</p>
<p>Što znači ovo ponovno pisanje, dok još ne dobih odgovora ni na svoje prvo pismo?</p>
<p>Ne bih znao objasniti, što me upravo goni da neprestano pišem, kad već nemam prilike da s tobom razgovaram.</p>
<p>Nastojat ću da pripovijedam kao da ti žeđaš za mojim riječima. O, kad bih znao, da želiš sa mnom razgovarati, kako ja želim s tobom!</p>
<p>Sjećam se onih trenutaka u vinogradu, kad sam te upitao, kako da ti predam pismo, a ti kazala, da si neodlučna. U meni je počela da lomi i hara strahovita bura: tako zar da se sruši zgrada, koju sam gradio svim srcem? No, kad si poslije groznog trenutka šutnje rekla, da ćeš pismo uzeti, bio bih te najradije poljubio usred srca!</p>
<p>Kad smo prispjeli tog jutra u Brod, dugo nisam mogao zaspati, jer sam razmišljao: hoćeš li čitati moje pismo prije nego zaspiš? Probudivši se u šest sati, izišao sam na verandu i u hodniku spazio tvoj kaput, u koji si bila metnula pismo, još u vinogradu. Hodajući na prstima, pogledao sam, nisi li ga možda zaboravila u džepu. Ali ne nađoh ništa. – Jesi li ga već pročitala?</p>
<p>Možda namjerice nisi htjela tog dana da ustaneš, da se ne bi sa mnom susrela i razgovarala? Zato sam, u jedan sat nakon podneva, otišao kući u Rastušje.</p>
<p>I sad me progoni misao, da je tvoja želja: pustite me na miru, ne dosađujte mi.</p>
<p>Stoga ne mogu više ni da pišem…</p>
<p>Rastušje, 10. VIII. 1927.</p>
<p>dopodne</p>
<p>Ni u snu se nisam mogao nadati, da ćemo se prekjučer sresti – u Podvinju. O, da sam mogao otići s tobom u vinograd! Ili dulje s tobom razgovarati, nasamo! Težak je moj život. Kako li ću ga proživjeti? Kad sam daleko od tebe, more me goleme patnje, koje se ne mogu iskazati ni riječima ni pisanjem. Pisanje me još više muči: odjednom bih htio izgovoriti stotine riječi, a pero se sporo miče papirom i ostavlja na njemu samo sjenke Onog Velikog što nosim u sebi za te; onog što me hrabri, podiže, i u isto vrijeme ubija, što me miluje kao nježna ruka i što me žeže kao oganj.</p>
<p>Možda sam već spomenuo, da me u tvojoj blizini obuzima osjećaj lake vedrine, a kad sam od tebe daleko, kao da sam okovan gvozdenim karikama. Ti si premlada, a da bi mogla znati za patnje, koje muče onoga što beskrajno voli, koje muče mene. Ali kad jednom budeš i ti doživjela ovo, što ja proživljavam sada, razumjet ćeš me i shvatiti gorčinu i slasti života.</p>
<p>Hoću da malo sanjarim:</p>
<p>Sjedio bih s tobom u ljetno veče na klupi, dok bi se mjesec penjao nebom između bijelih oblaka. Ja bih u pijesku štapom nacrtao srce, probodeno strelicom, i milovao tvoje ruke i tvoje kose. Pa iznenada ti šapnuo u uho, da te volim. A mjesec bi se skrio iza oblakā kao iza procvjetalog stabla: ne bi u pijesku vidjela nacrtano srce, nego bi čula, kako moje srce udara pored tvoga, na svojoj ruci u mraku osjetila bi suze moje sreće.</p>
<p>Ali čemu ovo pisanje?</p>
<p>Strindberg veli u svojoj <hi rend="italic">Knjizi Ljubavi</hi>:</p>
<p>»Zaljubljeni ne moraju ni da govore, ni da pišu jedno drugom.«</p>
<p>Uz ovu istinu, čemu moje pisanje?</p>
<p>No, možda nisam zaljubljen?</p>
<p>…</p>
<p>Slutim, da u ovom času prolaziš sama ulicom.</p>
<p>Moje te misli neumorno prate.</p>
<p>I ja koračam, nevidljiv, uza te.</p>
<p>…</p>
<p>Ne ću više pisati.</p>
<p>Želio bih da govorim s tobom, licem u lice.</p>
<p>Da te gledam u oči.</p>
<p>16.</p>
<p>PISMO Z. B. (6.)</p>
<p>Brod, 18. VIII. 1927.</p>
<p>u rano jutro</p>
<p>Rekao sam, da ti ne ću više pisati.</p>
<p>Ali ja ne mogu, a da ne pišem.</p>
<p>Pa ipak se čini: ovo će biti posljednje moje pismo</p>
<p>tebi.</p>
<p>Možda ću usmeno navesti razloge.</p>
<p>Hoće li ti biti žao moje potajne ljubavi?</p>
<p>O, kad bih mogao zaviriti u tvoje srce,</p>
<p>koje si čvrsto zaključala preda mnom!</p>
<p>A ja svoje srce nosim na dlanu:</p>
<p>gledaj ga!</p>
<p>…</p>
<p>Čekam te od utorka i mislim, kako ćemo se</p>
<p>danas sastati.</p>
<p>Da znaš, koliko te volim; kako mi je teško.</p>
<p>Kako patim. Žalostan.</p>
<p>Jer slutim, da ću morati odreći se tebe.</p>
<p>Kamo da djenem plavi san o ljubavi,</p>
<p>o kojoj sam govorio samo tebi?</p>
<p>Kako da skrijem crne trenutke</p>
<p>moje tuge za tobom?</p>
<p>Opet ću biti sâm sa svojim čeznućima,</p>
<p>koja će dugo lebdjeti oko tebe.</p>
<p>A ti ćeš me zaboraviti</p>
<p>i ne ćeš zadrhtati, kad čuješ moje ime.</p>
<p>Govorit ću svojoj sjeni, u samoći:</p>
<p>Ona je bila kratak san</p>
<p>mladih mojih dana.</p>
<p>Ako bi se, možda, ipak sjetila mene,</p>
<p>pročitaj ova pisma:</p>
<p>čut ćeš šapat srca, i grč, i tugu moju.</p>
<p>...</p>
<p>Svejedno je,</p>
<p>prestanem li s pisanjem odmah,</p>
<p>ili ako i dalje nastavim.</p>
<p>Ali nije svejedno, kada pomislim,</p>
<p>da bi ove riječi trebale biti posljednje,</p>
<p>koje moja ruka piše tebi.</p>
<p>Uostalom, nek se dogodi, što se dogoditi mora!</p>
<p>Kad se nas dvoje, nakon što pročitaš ovo pismo,</p>
<p>budemo ponovno sastali,</p>
<p>razabrat ću prema tvome držanju</p>
<p>moram li zakopati ljubav</p>
<p>u dno svoga srca kao mrtvu uspomenu.</p>
<p>Ti, koja si mi bila i blizu i daleko,</p>
<p>znaj, da ću te dugo nositi</p>
<p>u srcu,</p>
<p>i tvoju sliku zaboraviti –</p>
<p>kad zaboravim samoga sebe.</p>
<p>17.</p>
<p>PISMO Z. B. (7.)</p>
<p>Rastušje, 18. VIII. 1927.</p>
<p>u predvečerje</p>
<p>Kako sam ti zahvalan, mala moja, za onaj sat</p>
<p>koji sam danas proboravio s tobom!</p>
<p>Zar bi moglo biti, a da ne zabilježim taj dan,</p>
<p>kad si poklonila nekoliko trenutaka –</p>
<p>samo meni.</p>
<p>Toga ću se dana sjećati ovako:</p>
<p>Čekao sam te od devet sati.</p>
<p>Ujutro si stigla iz vinograda</p>
<p>i nešto prije jedanaest dolazila mi u susret;</p>
<p>spazivši me iz daleka, nevaljanice mala,</p>
<p>držala si se kao da me ne vidiš,</p>
<p>a bio sam tri koraka pred tobom.</p>
<p>I nestalo te za vratima.</p>
<p>A ja ni riječi ne smogoh da izustim.</p>
<p>Ostao sam opet sâm na ulici.</p>
<p>Nisam li vrijedan ni jednog pogleda?</p>
<p>Zar moraš u zemlju gledati</p>
<p>samo da mene ne vidiš?</p>
<p>Da pobjegnem iz grada?</p>
<p>Da čekam, dok ne iziđeš?</p>
<p>Ne budeš li me opet htjela vidjeti,</p>
<p>što da radim?</p>
<p>Čekajući na uglu,</p>
<p>iznenada sam te opazio</p>
<p>gdje dolaziš prema meni</p>
<p>i posve sam se zbunio.</p>
<p>Što da ti kažem? Što ćeš mi reći?</p>
<p>Samo si se nasmiješila,</p>
<p>i ja osjetih tlo pod nogama.</p>
<p>Kojim bih riječima mogao iskazati svoju sreću,</p>
<p>kad smo zatim pošli u Klasije!</p>
<p>Govorio sam o svojim ljubavima</p>
<p>i na svršetku predao ti pismo</p>
<p>koje sam jutros pisao.</p>
<p>Posljednje pismo?</p>
<p>A gle, novo!</p>
<p>Nikad više ne ću reći: Ovo je posljednje!</p>
<p>Jedina si ti koja možeš</p>
<p>odvratiti me od sebe: jednom riječi.</p>
<p>Jedina si ti koja možeš</p>
<p>privezati me uza se: jednom riječi.</p>
<p>…</p>
<p>Sumrak se u sobu uvlači:</p>
<p>vani zriču zrikavci</p>
<p>i sjećaju me vinograda.</p>
<p>Jesi li slušala, u večeri vedre,</p>
<p>na mjesečini, kako zriču zrikavci</p>
<p>u vinogradu?</p>
<p>Osjećaš li da mislim na tebe</p>
<p>sada, kad se svršava današnji dan</p>
<p>u kojemu ćeš ti ostati</p>
<p>moje sunce?</p>
<p>Rastušje, 19. VIII. 1927.</p>
<p>Jučer sam te u ovo doba čekao,</p>
<p>dok te ne dočekah.</p>
<p>A danas te ne ću ni vidjeti</p>
<p>nego samo u sjećanju na jučerašnji dan.</p>
<p>Da, zbilja!</p>
<p>Kad smo se jučer rastali,</p>
<p>gledao sam dugo za tobom</p>
<p>sve dok nisi ušla u kuću.</p>
<p>Zašto se nisi bar jednom okrenula?</p>
<p>Kad sam došao u Berislavićevu ulicu,</p>
<p>na uglu kod Udruge,</p>
<p>pogledao sam prema Cviićevoj kući:</p>
<p>bila si na verandi sa svojom tetom.</p>
<p>Misleći, bezazlen, da hoćeš mene da vidiš</p>
<p>kad budem kući prolazio,</p>
<p>stajao sam na uglu i gledao prema tebi.</p>
<p>Ali sam najposlije otišao,</p>
<p>neviđen ni od koga.</p>
<p>…</p>
<p>Sjećam se: jučer si mi rekla,</p>
<p>da si moje pismo čitala</p>
<p>pri svjetlosti mjesečine, u vinogradu.</p>
<p>Kad i ovo pismo pročitaš,</p>
<p>zaključaj ga u duboku kutiju;</p>
<p>i vadi ga svake večeri</p>
<p>da iz njega čuješ glas mog srca</p>
<p>koje žudi za tobom.</p>
<p>18.</p>
<p>PISMO Z. B. (8.)</p>
<p>Brod, 30. VIII. 1927.</p>
<p>naveče</p>
<p>Pišem kod tvoje kuće, u prvom katu, za stolom u hodniku, okrenut prema tvojoj sobi.</p>
<p>Kao da čujem, gdje dolazi Jozo. Morat ću da prestanem. Ali pisat ću sve dotle, dok ne budem čuo da se penje uza stube.</p>
<p>Kad je Jozo bio otišao »na granicu«, ostao sam ovdje sâm. Bio sam u tvojoj sobi. Ne mogu, a da ti ne kažem nekoliko riječi.</p>
<p>Znam, sutra ćeš biti ovdje, ali ne će biti mene.</p>
<p>Je li to tebi svejedno?</p>
<p>Kada ću opet gledati tvoj lik?</p>
<p>Kad ću biti u tvojoj blizini?</p>
<p>Kad ću tvoju ruku držati u svojoj?</p>
<p>Hoću li ikada poljubiti tvoja usta, osjetivši slast poljupca?</p>
<p>Evo ih, tvoj otac i Jozo! Zbogom!</p>
<p>O, kad bi znali, što ja sada radim: da tebi pišem!</p>
<p>Ali – nema nikog.</p>
<p>Kakav sam to šum začuo kao razgovor njih dvojice?</p>
<p>Kako me svaka sitnica smeta. I plaši.</p>
<p>Ti o kojoj sanjam danju i noću.</p>
<p>Ti za koju sam ja tuđinac.</p>
<p>Strah me ostaviti pisamce u tvojoj sobi, da ga ne bi tko drugi našao. Što bi se tada dogodilo? –</p>
<p>Čemu uopće sve ovo?</p>
<p>Evo ih, gdje uistinu dolaze!</p>
<p>Rastušje, 31. VIII. 1927.</p>
<p>poslije podne</p>
<p>Prošla su dvadeset i četiri sata, otkako te nisam vidio.</p>
<p>I već ti pišem!</p>
<p>Najprije bih spomenuo, da sam i sinoć pisao, u Brodu, kod tvoje kuće, pisamce na papiru istrgnutom iz Jozine bilježnice; htio sam ga ostaviti u tvojoj sobi, ali to ne učinih, zbog bojazni, opreznosti. Nikad ga ne ćeš vidjeti!</p>
<p>Čuj me, o čemu ću govoriti.</p>
<p>(Nestrpljiv sam, dok pišem.)</p>
<p>Zamisli: puna četiri dana bio sam kod vas u vinogradu, a najviše dva sata s tobom nasamo! U ponedjeljak u podne, tek što započesmo da razgovaramo, već smo morali prestati. Zbog toga sad i pišem.</p>
<p>Jer sam željan s tobom razgovora o onome, što nitko drugi ne treba da čuje.</p>
<p>Mnogo, mnogo bih pisao, kad ne bi bilo razloga, koji mi ne dopuštaju. Možda ću jednom ipak napisati toliko stranā, da ćeš moći čitati nekoliko sati.</p>
<p>Hoću li ikada doživjeti, da ću moći s tobom razgovarati bez prekida nekoliko sati?</p>
<p>O, da dođeš u Zagreb…</p>
<p>Ima dosta pitanjā o kojima bih želio da govorimo. Sad me također muči jedno od njih.</p>
<p>Poslušaj moju ispovijest, i budi mi blaga…</p>
<p>Kad sam sinoć u vašoj kući u Brodu ostao sâm, bio sam toliko indiskretan te sam ušao u tvoju sobu, vođen mislima na te. Zapaliv šibicu priđem tvome pisaćem stolu. Otvaram ladice: u jednoj tvoje fotografije. Uzimam jednu od tvojih slika, onu u sjedećem stavu, i izlazim s njom u hodnik, na svjetlo što sam ga zapalio. I dugo gledam sliku. Priznajem: htio sam je prisvojiti, zatajiti.</p>
<p>Ali me najednom neka nevidljiva ruka strese, i začuh daleki glas: Što radiš? Kad bi te ona vidjela!</p>
<p>Žurno se vratih u sobu i ostavih sliku na njezino mjesto.</p>
<p>Mnome je potpuno ovladala misao:</p>
<p>Da se sad, iznenada, stvoriš u sobi ti pa da zajedno sjedimo sami i da…</p>
<p>Ali tebe nema.</p>
<p>Nego, ja moradoh što prije izići iz sobe, sav preplašen, zbunjen.</p>
<p>Tad sam u hodniku započeo nestrpljiv pisati pisamce iz kojeg je trebalo da suklja plamen ljubavnih riječi; ali ono može, naprotiv, samo pokazati razliku između napisanih riječi i života.</p>
<p>Rastušje, 3. IX. 1927.</p>
<p>subota dopodne</p>
<p>Prije osam dana, upravo u vrijeme kad ovo pišem, bili smo nas dvoje skupa: gledali se i razgovarali.</p>
<p>Danas osjećam ljepotu tih trenutaka, i ne mogu a da ponešto ne zabilježim.</p>
<p>Kako dani prolaze! Već subota!</p>
<p>Sjećaš li se, kako smo prošle subote išli u Bosanski Brod po Ivanku; i kako smo govorili o ljubljenju; i kako si rekla, da si se već sama ljubila, ne u igri! (to sam dobro upamtio!); i kako zapravo nije bogzna šta: ljubiti se.</p>
<p>O, mala hvalisavko!</p>
<p>Znaj, da sam te već mnogo puta poljubio u usta, ali – u mislima. Ne osjećaš li i sada, kako prinosim svoja usta k tvojima?</p>
<p>Bez prestanka čeznem za tvojom blizinom: da te gledam. I sada bih odmah ustao i brzim koracima pošao k tebi, ali…</p>
<p>Teška tuga legne mi u dno srca, i u oči, kad samo pomislim, kako si htjela da prekineš nevidljive konce, koji me vežu s tobom.</p>
<p>Ima li smisla, da kao na koljenima prosjačim ljubav?</p>
<p>Čuj me! Ne molim ništa od tebe, što i sama ne ćeš da mi daš.</p>
<p>Pa ako i nikad nemao od tebe ništa osim tuge, volim u tvom liku ljepotu mladosti, tajanstvo ljubavi.</p>
<p>Rastušje, 5. IX. 1927.</p>
<p>ponedjeljak popodne</p>
<p>Žalostan. Nesretan.</p>
<p>Najvolio bih da umrem.</p>
<p>Kome da povjerim tugu svoju?</p>
<p>Kome da otkrijem svoje srce?</p>
<p>Smijem li tebe da uvedem u kraj moje duše?</p>
<p>Hoćeš li da slušaš riječi što ih govorim u vjetar?</p>
<p>–</p>
<p>Crna, golema tuga ulazi u srce: jedva pišem.</p>
<p>Slušam samo vjetar, gdje šúmi lozovim lišćem.</p>
<p>Po koja ptica preleti iznad brda, na kojemu je naš vinograd.</p>
<p>Zagledavam se tupo u koji grozd pred sobom, ili u nebo, u oblake. – Volim oblake. Mirisavo cvijeće. I mladost. I smijeh. I ples.</p>
<p>Pa svejedno sam tužan, premda se često smijem, premda sam mlad: moje srce – ono se ne smije nikada.</p>
<p>Zašto ne pišem vedro tebi koja si vedrina?</p>
<p>Tebi koja si radost i ples.</p>
<p>Tebi koja si uvijek nasmijana – i plešeš.</p>
<p>(Zar bi me itko drugi osim tebe privolio da plešem?</p>
<p>A gle, sinoć! Naš prvi ples, moja učiteljice!)</p>
<p>–</p>
<p>…</p>
<p>»Gornje retke« napisao sam nekakvom olovčicom pred vratima kolibe u mom vinogradu, na brijegu iznad Rastušja, a na putu u Brodsko Brdo. Pod komadić papira (imao sam ih više, i kanio ih sve ispisati), nemajući uza se ništa drugo, podmetnuo sam svoje ogledalce i tako pisao. Ali tko se poigrava mnome (Bog ili sudbina?) i svaki me čas premješta, kao igračku, s jednoga mjesta na drugo? – Kad sam ovo pismo tek bio započeo, već moradoh iz vinograda kući. I sad ga ovdje nastavljam.</p>
<p>–</p>
<p>I jučer sam bio u Brodskom Brdu, u vašem vinogradu.</p>
<p>Treba li spominjati, da sam došao samo zbog tebe?</p>
<p>A svejedno, pozdravio sam se sa svima i dugo smo se igrali svi osim tebe; i nisam otišao da te pozdravim, kao da mi nije ni stalo do toga. – Takva je moja tvrdokorna narav. Ne volim je, ali ne mogu drukčije. Hoćeš li mi oprostiti ovakve moje postupke?</p>
<p>–</p>
<p>Pada mi na um, kako ćeš možda pomisliti, da ja odviše volim pričati, kao kakva bakica. Zaista, malo je »čudnovato«: ja sam tebi napisao već hiljade riječi, i još pišem, a od tebe ni jedne jedine riječi. Kao da si nijema, ili te se ništa ne tiče.</p>
<p>Ali – ja ću i dalje da pričam i pričam, a ti ćeš me slušati i slušati.</p>
<p>Možda će doći i vrijeme, kada ćeš ti pričati – a ja slušati!</p>
<p>–</p>
<p>Da sam mogao ovo pismo napisati u vinogradu, kako sam bio kanio, ono bi posve drugačije bilo.</p>
<p>U vinogradu bio sam tužan; jedva sam pisao.</p>
<p>Poslije svake rečenice dugo sam nekamo zurio; vjerojatno bi prošlo i čitavo popodne, a ne bih dovršio tog pisma.</p>
<p>A ovdje pišem žustrije, pa ipak nisam zadovoljan: sve ove riječi odviše su ukrućene, suhoparne.</p>
<p>Htio bih danas napisati pjesmu u prozi o tome, kako te volim.</p>
<p>Koliko sam ti zahvalan za sve poglede što ih meni daruješ! I sinoć, kod tvog ujaka, dok sam bio u sobi kraj prozora, dugo si me gledala u oči, stojeći na vratima. Hoću li ikada doznati što govore tvoji pogledi?</p>
<p>Moj svaki pogled govori: Volim te!</p>
<p>–</p>
<p>Žao mi je što sam sinoć morao u Brod otići, a nisam s tobom ostao u vinogradu: jutros bih te opet bio vidio.</p>
<p>Mislit ću na te svaki dan: od ranog jutra do kasne večeri.</p>
<p>Rastušje, 6. IX. 1927.</p>
<p>ujutro</p>
<p>Čemu toliko mnoštvo riječi? Ne vrijedi li više jedan topli pogled nego stotinu riječi?</p>
<p>Sve sam ove riječi i napisao samo radi onog tvoga pogleda, kojim si me pogledala u nedjelju navečer.</p>
<p>Pa čemu, ipak, toliko mnoštvo riječi?</p>
<p>Ne namjeravam da pisanjem »osvajam tvoje simpatije«. Pišem, jer mi je lakše; i nema drugog načina, da ti donekle pokažem što osjećam prema tebi.</p>
<p>–</p>
<p>Da završim?</p>
<p>Jest. Ovako: Pa ako i nikad od tebe nemao ništa osim tuge – volim tvoje oči, ljubim tvoja usta.</p>
<p>
<hi rend="italic">Post scriptum:</hi>
</p>
<p>Ovo sam ti pismo namjeravao dati u nedjelju, četvrti rujna, u vinogradu, ali nemadoh prilike.</p>
<p>Tko zna, kad ću ga moći da predam?</p>
<p>Brod, 12. IX. 1927.</p>
<p>Ne znam, je li već dvanaesti, kad pišem ove retke.</p>
<p>Duboka je, kasna noć u Brodu, kod vaše kuće, u sobi gdje ja obično noćivam (u Jozinoj).</p>
<p>Prošla je ponoć, a jučer popodne i uveče bio sam blizu tebe, pa što? Nekoliko najobičnijih riječi.</p>
<p>Zar se nikad ne će ispuniti moji sni?</p>
<p>Čitavu prošlu noć o tebi sam sanjao.</p>
<p>I danju ne želim ništa nego da dođem k tebi.</p>
<p>A kada dođem, što bude? – Strašno.</p>
<p>Zar doista ne mogu s tobom progovoriti ni deset riječi nasamo?</p>
<p>–</p>
<p>Da, da ne bih zaboravio!</p>
<p>Molim te (pišem za slučaj, ako opet ne budem imao prilike s tobom razgovarati; a kako vidiš nema zgode ni pismo da predam; ne bi li mogla ti da malo pomogneš? –), molim te, dakle, ovo:</p>
<p>Ako se desi, da ne bi došla u Zagreb u školu, nego ako ostaneš u Brodu ili možda odeš u Split,</p>
<p>hoćeš li htjeti da mi pišeš?</p>
<p>–</p>
<p>Više ne mogu. Kad pomislim, da tebi možda do svih mojih patnja nije ništa stalo, bude mi da vrisnem, da svisnem.</p>
<p>Rastušje, 16. IX. 1927.</p>
<p>Ja sam, sigurno, pročitao ovaj niz pisama više puta nego što ćeš ih ti čitati.</p>
<p>I sada, dok se odmaram od učenja matematike, moje su misli i moji osjećaji kod tebe.</p>
<p>Čuješ li me, osjećaš li me?</p>
<p>–</p>
<p>U nedjelju će se navršiti mjesec dana, otkako smo bili u Klasijama. Sjećaš li se?</p>
<p>A preksutra, u nedjelju, predat ću ti ova pisma (nadam se).</p>
<p>–</p>
<p>Ali što pišem, što govorim, kad bih htio sasvim drugo kazati!</p>
<p>19.</p>
<p>PISMO MARIJANI (1.)</p>
<p>(<hi rend="italic">Ali, razumije se, neposlano</hi>)</p>
<p>Zagreb, 13. II. 1928.</p>
<p>popodne</p>
<p>Draga Marijano!</p>
<p>Izgovorih riječi koje nikad nisam izrekao.</p>
<p>Čemu ih uopće napisah, i to danas?</p>
<p>Na to pitanje ne umijem odgovoriti. Ali nije ni potrebno.</p>
<p>Ti me niti ne pitaš.</p>
<p>A što se tiče ostalih, oni me također ne pitaju.</p>
<p>–</p>
<p>Ne bih znao, zašto sam željan onih večeri koje provedoh zajedno s tobom i tvojim bratom, u vašem stanu, kod podvožnjaka?</p>
<p>Zar su ti boravci doista bili takvi, da ih ne mogu zaboraviti? Zar su ti boravci – moji nezaboravci?</p>
<p>Kao da te gledam:</p>
<p>sjediš pokraj peći, već pospana. Svakog trena očekujem da mi kažeš: »Odlazi kući. Ja bih spavala.«</p>
<p>Pa kad mi to kažeš dvaput ili triput, izvučem se na ulicu, kao pas bez gospodara.</p>
<p>Ej, ej, divnih li večeri, u kućici kraj podvožnjaka!</p>
<p>–</p>
<p>Htjedoh ti govoriti mnogo, no pitam se: čemu?</p>
<p>Ima li smisla, sada?</p>
<p>–</p>
<p>Miluje ti ruku, u mislima, i ljubi ti ruku (u mislima)</p>
<p>Tadija</p>
<p>20.</p>
<p>DRAGUTINU MARJANOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Monsieur/Dragutin Marjanović stud. ing. for./Avenue des alliées, 111/Louvain, Belgie</p>
<p>Zagreb, 29. II. 1928.</p>
<p>u srijedu, pred ponoć</p>
<p>Ne ću da započnem, kao oni drugi, ovako: Dragi Marjanoviću!, nego ću kazati: Gle! danas je dvadeset i deveti februara (za pola sata, i više ne će biti!), i kada će se opet pojaviti taj dan, dvadeset i deveti februara? –</p>
<p>Hiljadu devetsto trideset i druge!</p>
<p>Čuješ li zvuk te godine? Gdje ćemo mi tada biti, i što?</p>
<p>Hotio sam već nekoliko puta da ti pišem, ali sam uvijek našao razlog, da i ne pišem. Jedan od vrlo važnih: dugo vremena nisam imao ni jednog jedinog dinara. Znaš li, koliko je to: jedan dinar? Mislim, prilično malo. A za tvoje pismo treba imati – tri dinara. E, da.</p>
<p>A i danas pišem, premda znam, da ne ću pismo moći uskoro da pošaljem: ono će, jadno, čekati u Zagrebu, tko zna kako dugo.</p>
<p>Ne pišem li ga možda samo zbog današnjeg datuma?</p>
<p>Ili zato, što sam, večeras, prolazeći kraj tvoje kuće, Rajnerovom ulicom, opazio svjetlost u tvojim prozorima koja je probudila uspomene na te: nekad si ovdje sa mnom prolazio, pored ovih kuća i svjetiljaka, i slušao glasove što ih ja slušam sada, a ti si tako daleko, si loin!</p>
<p>Zašto nisi rekao, Gospodine, da i Tvoj Ponizni Sluga Tadijanović, Sebar Strasti, otputuje u daleke krajeve, gdje ga nitko ne bi poznao? Zašto mu nije dano prolaziti velikim gradovima i dubokim planinama, da pije vodu s mnogih izvora? On nema želje, osim imati radosno srce i čvrsti putnički štap. A ni to mu nitko ne dade, pa ni Njegov Gospodin!</p>
<p>Zaista, nema smisla, da na ovaj način nastavim pisati – tebi.</p>
<p>Samo što nije ponoć! Drugi put ću dovršiti sasvim obično pismo Dragutinu Marjanoviću, mom prijatelju, u Belgiju. O, Belgija!</p>
<p>[<hi rend="italic">Nedovršeno, neodaslano.</hi>]</p>
<p>21.</p>
<p>PISMO NEPOZNATOJ (1.)</p>
<p>(<hi rend="italic">Pisano, ipak, samo za mene</hi>)</p>
<p>Zagreb, 4. III. 1928.</p>
<p>nedjelja popodne</p>
<p>Nepoznata!</p>
<p>Prvi put vas vidjeh preksinoć, u petak naveče.</p>
<p>Čim sam vas ugledao, osjetih da ćete se dotaknuti moje mladosti. Hoću li se prevariti?</p>
<p>Kad ste krenuli kući, pođoh i ja za vama. (Jeste li me primijetili?)</p>
<p>Idući Mažuranićevim trgom, kod svakih sam vrata pomišljao: ući ćete u kuću. Ali sam se razveselio, kad ste pošli, preko tračnicā prema Martinovki.</p>
<p>Biste li se ljutili na me da sam vas nagovorio, kad smo išli, sami, livadom, jedno za drugim?</p>
<p>O, kako bi glas moj drhtao, kao što je i tijelo strepilo; nisam znao riječ izustiti.</p>
<p>Ja volim žene, i bojim ih se, žudan ljubavi.</p>
<p>Pišem i ne znajući, hoćete li ikad čitati ovo pisamce.</p>
<p>Ne znam, kako se zovete ni kada ću vas opet vidjeti.</p>
<p>A znam kuću gdje stanujete, i pseto koje se zove Lola.</p>
<p>Dugo sam stajao naslonjen na ogradu pored vaše kuće, ali vas ne vidjeh više.</p>
<p>Hoću li ikad s vama razgovarati?</p>
<p>Pišem, neka se zna: moje srce silno je zakucalo, kad sam vas ugledao.</p>
<p>Željan i žedan ljubavi, imam crne oči, i čeznem za vama.</p>
<p>Uveče ću prolaziti kraj vaše kuće, zaljubljen.</p>
<p>Možda će se jednom desiti prilika, kad Lola bude na me lajala, pa ću vam reći, pred kućom:</p>
<p>– Kako vam je oštar pas, a zlatan, zlatan!</p>
<p>22.</p>
<p>PISMO Z. B. (9.)</p>
<p>Zagreb, 8. III. 1928.</p>
<p>četvrtak popodne</p>
<p>Sjećam se, sinoć rekoh da vam ne ću više pisati. A što se dešava? Dok vas i vašu majku nosi vlak prema Beču i vi kroz prozor gledate prolaženje krajeva, već i zaboraviste da prije nekoliko sati bijaste sa mnom. A ja evo sjedim na Mažuranićevu trgu, u sobi vašeg brata, sâm, i ne mogu drukčije nego misliti – na vas.</p>
<p>Kakva me to moć prisiljava da moram misliti na vas, premda sam već toliko puta zaključio da ću se okaniti sličnih razmišljanja. I ponovno vam pišem. Hoću li vam i predati ovo pismo, ne znam.</p>
<p>Čemu ja vama pišem?</p>
<p>Možete da mi se smijete, možete i kome drugom da pokažete ova pisma, može se i cio svijet smijati na moj račun.</p>
<p>Kuca, kuca sat. Kao moje srce.</p>
<p>Željeznica juri, nosi vas sve dalje.</p>
<p>Nitko ne zna da vas u mislima pratim čitavim putem; da se moje ruke uzalud pružaju za vama. Zaviknuo bi glas moj, al mu se nitko ne bi odazvao; moje bi vas oči gledale, ali ste daleko.</p>
<p>Kada ću vas opet vidjeti?</p>
<p>Jučer htjedoh prevariti samog sebe, kad sam se uvjeravao, da sam vas već zaboravio, i da će mi srce biti kao kamen, kad se s vama opet sastanem. A gle! Čim sam čuo da ste doputovali, da hoćete ući u sobu, zadrhtao sam od radosti, od sreće. A kad vas ugledah, jedva sam mogao progovoriti koju riječ.</p>
<p>Pitao sam se čitavo veče: ne sanjam li? Ali to nije bio san: uistinu sam gledao vaše oči, slušao vaš glas.</p>
<p>Kako je dugo trajala ta sreća?</p>
<p>Već ste daleko od mene.</p>
<p>Nekad je dosta samo da pogledam u oči koje volim pa da budem sretan; samo da čujem glas koji volim pa da budem sretan.</p>
<p>Kako dugo traje moja sreća?</p>
<p>Japanski pjesnik Jorikito, iz 19. stoljeća:</p>
<p>Obmana</p>
<p>
<hi rend="italic">Mišljah da cvjetove bijele</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">proljetni vjetar baci mi u krilo.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Al to je bio sjaj tvog bijelog lica,</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">kad mi u krilo glavu položi.</hi>
</p>
<p>Nekad je dosta i ovo pa da budem sretan!</p>
<p>Poslije nekoliko sati, u istoj sobi</p>
<p>Sada ste još dalje, mnogo dalje. A ja sam neprestano u istoj sobi: naslonjen na krevet, gledam kako stojite kraj ogledala i razgovarate sa mnom. Pristupio bih i uzeo vas za ruku, ali...</p>
<p>Ovo gorko pripovijedanje nije ono što bih želio.</p>
<p>Želio bih napisati pismo natopljeno mirisom strasti mladih zaljubljenika.</p>
<p>Daleko ste, daleko. Jučer, dok ste bili u ovoj sobi sa mnom, nisam ni pomislio da ću vam već danas pisati. Radije bih da ste i sad uza me!</p>
<p>O, koliko se veselim, kad znam da ste zadrhtali na spomen mog imena.</p>
<p>Ovog časa dođe vaš brat iz škole.</p>
<p>Kad bi znao da pišem vama!</p>
<p>Čini mi se da nikad nisam žudio za vama kao ovog popodneva.</p>
<p>Što da radim?</p>
<p>Ima li smisla razotkrivati srce, a vi ćete sve to možda nagraditi posmijehom sažaljenja?</p>
<p>Ali, ako vam još koji puta srce zadršće kad čujete moje ime, znat ću da su vaše strune započele titrati pod dodirom mojih ruku.</p>
<p>Zaista, nije li već dosta?</p>
<p>Ili biste možda željeli da još pišem?</p>
<p>Kažite mi.</p>
<p>23.</p>
<p>PISMO Z. B. (10.)</p>
<p>Zagreb, Mažuranićev trg 11</p>
<p>14. IV. 1928., subota</p>
<p>Sjedim u sobi vaše braće, okrenut prema prozoru.</p>
<p>Podignem li glavu, mogu u ogledalu vidjeti – sebe.</p>
<p>Pred Sveučilišnom knjižnicom vrbe su već izlistale i njišu se na laganom vjetru. Malo podalje, u Botaničkom vrtu, vidim cvjetove bijelih magnolija. Slatki njihov miris, kako mi je dalek!</p>
<p>I tako – započeh pisati.</p>
<p>Posljednjih dana mnogo sam mislio o vama.</p>
<p>Nešto od toga pročitat ćete ovdje.</p>
<p>Hoteći vam kazati puno, ne znam s koje bih strane započeo. Osvjedočen sam: na papiru će ostati blijeda slika.</p>
<p>Izbi upravo deset sati.</p>
<p>Pomišljam, kako je preksinoć, na crkvi u Brodu, također tuklo deset, kad sam od vas odilazio.</p>
<p>Još ću dugo u sjećanju gledati vašu ruku, kako mi s prozora domahuje, dok se meni žuri na vlak da ne zakasnim.</p>
<p>Ovo je potpuna slika nas dvoga: iako želim uvijek biti s vama, moram da otiđem, a vi mi, na odlasku, domahujete, ostajući ona ista od prije, udaljena, nepristupačna.</p>
<p>Kad ste vi i Ivanka, jučer poslije podne, bile u Brodskom Brdu, po svoj prilici u vinogradu, ja sam bio daleko izvan Zagreba, prema zapadu. Sjedeći na travi, kraj željezničkih tračnica, gledao sam kako ljudi okopavaju vinograd: misli su mi bile daleko, u jednom drugome vinogradu.</p>
<p>Moje su oči žalosne; čelo mi je puno nabora.</p>
<p>Sav sam crnina.</p>
<p>–</p>
<p>Misleći o tom, kako nema smisla da vam pišem – pišem neprestano. To me i najviše muči: čemu pišem, kad vidim da sve riječi odilaze u vjetar, u nepovrat.</p>
<p>Uviđam, konačno: ovo treba da bude moje posljednje pismo. Kad za vas nema smisla napisati ijednu riječ meni, to se zna da ni ja ne smijem svojim pisanjem da dovodim vas u neugodnost. Što se ja, nevoljnik, imam plesti...</p>
<p>Zagreb, Mažuranićev trg 11</p>
<p>16. IV. 1928., nakon podneva</p>
<p>Pada kiša. Vjetar šumi u stablima.</p>
<p>U vazi, pred ogledalom, velika kita bijelih cvjetova, a među njima rumenkasti zumbul. Volim zumbule, plave i crvene.</p>
<p>I ti nalikuješ na mirisni zumbul.</p>
<p>Tko će se tobom zakititi, tko će te mirisati?</p>
<p>U čijim ćeš se rukama rascvasti?</p>
<p>–</p>
<p>Žalost je, kad mladić sa dvadeset i dvije godine, sjedeći u sobi, sâm, dok vani sipi topla proljetna kiša, spozna u dubljini srca, da ga nikad nije nitko volio.</p>
<p>–</p>
<p>Plamen moje ljubavi gorjet će u srcu, dok ne izgori.</p>
<p>Ali ne! drugo sam htio da vam kažem.</p>
<p>Nije li sve ipak – besmislica?</p>
<p>Jedino vi mogli biste svemu dati smisao.</p>
<p>Ili učiniti svemu kraj. Da. To sam htio da reknem.</p>
<p>Jedno pismo, dvije tri riječi.</p>
<p>Drugo što nisam nikad ni doživio.</p>
<p>Ili nek i ta nada potone kao lađa.</p>
<p>A nek tone što prije, ako će potonuti!</p>
<p>–</p>
<p>Iznenada, zasja sunce! Na istočnoj strani crni oblaci.</p>
<p>Divno bi bilo umrijeti pod suncem, i prije smrti u tišini šapnuti: Zbogom, sunce moje.</p>
<p>Zagreb, 18. IV. 1928., u podne</p>
<p>Sveučilišna knjižnica,</p>
<p>mjesto br. 192</p>
<p>Ne da mi se poslati ovo pismo; htio bih da je što dulje uza me. Dok možda ne spoznam da je moja ljubav pusta obmana, nemogućnost, san.</p>
<p>Volim sanjariti. Jučer popodne lutao sam gradom i pošao, u sumračje, na Jurjevsko groblje, k našoj klupi. Sjedoh na isto mjesto, ali kraj mene nije bilo nikoga. Samo su isti čempresi šumili, no mnogo tiše nego onda. Javor je već izlistao. Na klupama nije bilo nikoga: nebo se spremalo na naglu kišu.</p>
<p>O, da ste vi bili ovdje, znam, ne biste se bojali kiše... Ali daleko ste od mene, i ja silazim u grad istim onim putem, sâm.</p>
<p>–</p>
<p>Vrijeme je da prestanem.</p>
<p>Na kraju mi dopustite da kažem:</p>
<p>Želim da budete uvijek radosni; da budete sretni.</p>
<p>A dopustite mi i da vam poljubim ruku.</p>
<p>(Tko će ljubiti vaša usta, kose, čelo, vrat?)</p>
<p>Zbogom, i nemojte se ljutiti na me.</p>
<p>Mnogo sam vas volio i</p>
<p>24.</p>
<p>PISMO Z. B. (11.)</p>
<p>Zagreb, 3. VI. 1928.</p>
<p>u predvečerje</p>
<p>Gospođice!</p>
<p>Trebalo je proći vrijeme koje je prošlo, i da ja konačno spoznam: kucao sam na vrata koja mi se nikad ne će otvoriti.</p>
<p>(Bio sam stranac. Nepotreban. Ali – ne plačem.)</p>
<p>U posljednje sam doba često mislio o vama. O vašoj vezi sa mnom. Ne kanim opisivati, što sam pritom osjećao videći već odavno da vi na moj glas ne reagirate. Nego ću prijeći na »ono glavno«:</p>
<p>Kod vas su moje pjesme i pisma.</p>
<p>I molim vas:</p>
<p>Budite dobri pa mi pošaljite onu moju bilježnicu pjesama i sve listove, uključivo s ovim.</p>
<p>Neugodno mi je govoriti o poštarini i drugome pa prepuštam vama da riješite na najzgodniji način (koji je, uistinu ne znam).</p>
<p>Ne bih vas, gospođice, sada mučio ovim zahtjevom, ali činim to, jer smatram da će proći dosta vremena, dok se budemo vidjeli i razgovarali.</p>
<p>Nije potrebno i dalje da pišem; vas ionako ne zanima.</p>
<p>Mnogo vas pozdravlja vaš prijatelj</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Moja adresa: D. T., Šumarski fakultet,</p>
<p>Vukotinovićeva 2, Zagreb</p>
<p>25.</p>
<p>PISMO Z. B. (12.)</p>
<p>Rastušje, 24. VII. 1928.</p>
<p>Pisao sam vam prošloga ljeta. I proljetos.</p>
<p>A onda, najednom, prestade sve.</p>
<p>Ne znam, je li bilo ijednog dana da se nisam sjetio vas.</p>
<p>Kako da odgovorim na pitanje koje neprestano postavljam sebi.</p>
<p>Čemu uopće mislim na vas? Jeste li mi dali ikad povoda za to? Mogu kazati da sam bio nebrojeno puta tužan, odlučujući da vas zaboravim zauvijek. I sami znate, koliko puta pisah vam »posljednje pismo«. Bilo bi smiješno, da nije žalosno.</p>
<p>A poslije svega što se među nama desilo (mislim na povijest mojih listova) – opet pišem!</p>
<p>Igra se dakle nastavlja? Ne. Držim da ipak ne ću imati snage da i ovo predam.</p>
<p>Pobojavam se: nisam li možda bolestan?</p>
<p>Možete me žaliti kao sirotana.</p>
<p>Ne nadajući se ničemu, osjećam se sretniji, kad mogu pisati vama.</p>
<p>Znam, dugo još ne ću s vama razgovarati.</p>
<p>Je li bilo slične ljubavi – mojoj?</p>
<p>Čini mi se: ona traje stoljeće.</p>
<p>U ovom času ne mogu sebi predočiti ni vaše obličje.</p>
<p>Hoteći najedamput iskazati svoje osjećaje, ispreturao sam riječi i rečenice kao hrpe sitnoga kamenja.</p>
<p>Želio bih vam govoriti najmilije, najslađe riječi.</p>
<p>Ali kako da podnesem to oplakivanje samog sebe?</p>
<p>Volio bih da umrem. Ili da se jako razbolim.</p>
<p>Danas razmišljam: kad bih se teško razbolio, biste li me posjetili? A kad bih umro, biste li došli na moj sprovod, u Rastušje?</p>
<p>Ovo zapisujem jer znam da nikad ne ćete čitati; nije za vas razgovor o crnim stvarima.</p>
<p>Kao dijete, izgovorih naglas vaše ime!</p>
<p>I sjetih se nezaboravnih trenutaka, kad sam od vas primio pošiljku mojih pisama.</p>
<p>I kako sam vas ugledao na kolodvoru, u Brodu, na povratku kući.</p>
<p>Znam da nema smisla pisati: sve je ovo tuga bez kraja, i besmislena beznadnost.</p>
<p>Rastušje, 25. VII. 1928.</p>
<p>I danas se u mislima navraćam – k Njoj.</p>
<p>... i nastavit ću zapise...</p>
<p>O, kako sam željan šumā, i da se teško razbolim.</p>
<p>Pogledav kroz prozor vidim: u vrtu crvena ruža, tek procvala.</p>
<p>Htio bih da ti je dam. Ali gdje si?</p>
<p>Ti postojiš samo u mojim snima!</p>
<p>Dvije sam te noći, zaredom, sanjao; a sada, i danju, budan, sanjam.</p>
<p>Nije li bio san i ono poslijepodne u Zagrebu?</p>
<p>Koliko sam puta proživljavao sve, od početka do kraja: kako si došla u stan svog brata, na Mažuranićevu trgu, gdje si mene zatekla, i kako smo najprije išli u Etnografski muzej, pa Ilicom i Jurišićevom na Šalatu; zatim, kraj Mirogoja, do Zvijezde pa gore u Jurjevsku, na klupu u perivoju; vraćajući se Gornjim gradom, Sveučilišnim stubama, Jelačićevim trgom i Zrinjevcem, dopratio sam te pred zgradu kolodvora i na rastanku – poljubio ruku.</p>
<p>Nikad ne ću zaboraviti šum vjetra u stablima, te večeri.</p>
<p>I kako sam želio da te poljubim, dok smo na klupi sjedili, te večeri.</p>
<p>A kako sam se samo ovlaš dotaknuo tvojih ruku, te večeri.</p>
<p>Nebo se na kišu spremalo: moradosmo otići; nisam te se ni nagledati mogao, te večeri.</p>
<p>Posljednja tvrđava mog srca pala je – te večeri.</p>
<p>Rastušje, 26. VII. 1928.</p>
<p>Koliko sam samo puta pročitao jadne moje listove koje mi je vratila: kao da ih je ona pisala meni, a ne ja njoj.</p>
<p>Što je mislila, čitajući pojedino pismo, pojedine rečenice, riječi?</p>
<p>–</p>
<p>Evo pregršt uspomena:</p>
<p>Na uskrsne blagdane bio sam u Brodu kod njih; dva, tri dana. – Predadoh joj pjesmu, napisanu (3. travnja u Zagrebu) poslije njezina sastanka sa mnom. – Odvezavši jednog jutra Ivanku u Bosanski Brod, na povratku se dogovorismo: onog popodneva, kad budem putovao u Zagreb, ona će biti na glasovirskom satu, pa ćemo se zatim sastati.</p>
<p>Doista sam je tada i čekao – ali na krivome mjestu. (Učiteljica klavira bila se preselila u drugi dio grada: nije više stanovala u kući pred kojom sam ja čekao.) Lutajući gradom, sâm, do večeri, kad sam držao da se već mogla vratiti kući, otidoh k njima. Ali nje još nije bilo: šetala je ulicama: razumije se, bez mene. Kad je napokon stigla, bilo je kao uvijek: pretvaram se kao da je niti ne vidim.</p>
<p>Nakon večere sjela je na divan, uzela neku knjigu, i kao da me hoće nešto iz nje pitati, dozvala me k sebi i potajno mi pokazala papir na kojemu je napisala: gdje sam bio pa ju nisam čekao? Odgovorih također pismeno; i tako se stadosmo dopisivati sjedeći jedno kraj dugoga, u sobi gdje su i drugi bili prisutni. Pisao sam okrenutim slovima. Je li sačuvala taj papir?</p>
<p>Na odlasku ova scena: ja na ulici, ona na balkonu. Plinske svjetiljke gore; kesteni već izlistali. Stojeći pod balkonom, razgovaram s njom, ali... I njezin brat je tu.</p>
<p>Kad je na tornju izbilo deset sati, otišao sam: ona mi je domahivala.</p>
<p>Bio sam je ponovno zamolio da mi piše. I živio u Zagrebu u neprestanom iščekivanju. No, kao uvijek – šutnja.</p>
<p>Sredinom svibnja otputovah u Njemačku, odakle joj se nisam javljao, kako sam obećao. Nego sam, iz svakoga grada gdje sam bio, pisao svom pobratimu, uvjeren da će i ona znati za svaku od tih dopisnica.</p>
<p>Vraćajući se iz Njemačke, nadao sam se: možda me čeka pismo.</p>
<p>Ali me nije čekalo ništa.</p>
<p>I tako joj napisah list u kojemu tražim da mi vrati moje pjesme i pisma.</p>
<p>Morao sam čekati punih petnaest dana.</p>
<p>Kad sam, u predvečerje, devetnaesti lipnja, pošiljku otvarao, ruke su mi drhtale kao da se radi o mom životu i smrti: piše li mi ili ne piše?</p>
<p>Opet ništa! Ni jedne riječi!</p>
<p>Imam jedino svileni, plavi konac kojim je svezala kutiju, gdje su bile moje pjesme i listovi. Taj je konac i danas tamo, a stajat će još dugo. Hvala joj – na koncu.</p>
<p>Tada sam ovako zaključio:</p>
<p>Svemu je došao kraj; ovih ferija ne ću nikako odilaziti u Brod, a na jesen ću u vojsku; proći će više od godinu dana, kad ću je možda opet vidjeti...</p>
<p>Ali, da! Kad se vraćah iz Zagreba kući, nenadano se sastadosmo na kolodvoru u Brodu, gdje je ona sa svojima nekog drugoga čekala. Prateći je do njezine kuće, pozvala me da prenoćim kod njih (kao nekada). Rekoh joj: »Što ću ja kod vas?«</p>
<p>I otišao sam kući u Rastušje, po mjesečini. Putem nigdje nikoga, samo moje misli – o njoj.</p>
<p>I sad opet pišem – o njoj.</p>
<p>Zar se moralo desiti da si bila na kolodvoru, kad sam se vraćao kući?</p>
<p>Zar smo se morali opet vidjeti?</p>
<p>Nije li još svršetak svršetka?</p>
<p>Rastušje, 30. VII. 1928.</p>
<p>Trebalo bi da kažem nešto stvarno. I reći ću.</p>
<p>Posljednjih dana čitao sam Schopenhauera, Nietzschea, Strindberga, Payota. I mislio pritom na onu koju volim.</p>
<p>Razumom sam hotio dokučiti: kakav je smisao ovakve moje ljubavi; kamo će me dovesti?</p>
<p>Pa stvorih zaključak, da je ovakva ljubav potpuna besmislica.</p>
<p>Suvišno je i govoriti o razlikama između nas dvoje. I o tome, kako sam gotovo navaljivao na nju pismima svojim. A ona pritom ostajala posve hladna, dok je mene kršila tuga.</p>
<p>Treba dakle da se povučem u svoju samoću.</p>
<p>Treba da zaboravim nju; njezino mlado tijelo koje nikad poljubio nisam.</p>
<p>I da prestanem pisati o njoj, za sva vremena.</p>
<p>A vrijeme će, kao uvijek, učiniti svoje.</p>
<p>Ostat će samo blaga uspomena na čudnovate oči koje nikad poljubio nisam; na kose koje nikad mirisao nisam; na male, bijele grudi koje nigda milovao nisam.</p>
<p>Tko će mi dati da zaboravim Srce</p>
<p>koje sam toliko volio?</p>
<p>Rastušje, 2. VIII. 1928.</p>
<p>Kao neki <hi rend="italic">post scriptum</hi>:</p>
<p>Na jednome mjestu ovih zapisaka stoji:</p>
<p>Imam jedino svileni, plavi konac… i tako dalje.</p>
<p>Donosim ispravak:</p>
<p>Nije istina da je taj konac plav, nego je, naprotiv, istina, da je on zelen. Da. Zelen!</p>
<p>Rastušje, 4. VIII. 1928.</p>
<p>U današnji dan, prije godinu dana…</p>
<p>Umoran sam. I htio bih da odem.</p>
<p>26.</p>
<p>PISMO Z. B. (13.)</p>
<p>Rastušje, 29. VIII. 1928.</p>
<p>Obukoh svoju crnu, rusku košulju.</p>
<p>Na čelu crni oblaci.</p>
<p>Oči žude djevojku: bijelu, slatku, nasmijanu. –</p>
<p>(To bi bio kao uvod u ove predsmrtne zapise.)</p>
<p>–</p>
<p>Kako su divne kolovoške plave noći; vedre, tople, zvjezdane.</p>
<p>Nebeski putnik, mjesec, moj najdivniji prijatelj, na me se smješka i put mi pokazuje.</p>
<p>O, koliko te volim, Sjevernjačo, u koju upirem oči, vraćajući se kući prije no što zora lice pomoli.</p>
<p>Koliko te volim, Mliječna Stazo, koja me sjećaš mojih staza mladićkih, u bijelim daljinama.</p>
<p>O, Zvijezde, koliko vas volim, jer je među vama i moja mala Zvijezda koja srce ispunja tihom srećom.</p>
<p>O, Zvijezdo Moja, obasjaj mladost plavom svjetlošću; budi mi vječna pratilica, i vodi me k cilju beskrajnih mojih želja:</p>
<p>vodi me k Onoj koju volim.</p>
<p>–</p>
<p>Ne ću vam govoriti mnogo. Ali ću zato ove riječi koje ću sada kazati istrgnuti iz dubljine srca.</p>
<p>– Hoću da od sebe, u vremenu od tri godine, načinim čudo. Hoću da svima pokažem tko sam.</p>
<p>– Ako možda pomišljate, da vas više ne volim, ja vam govorim: Volim vas više nego ikad prije!</p>
<p>– Vjerujem, zbog ove moje ljubavi, da ne ćete nikome pokazati ijednu riječ koju sam vam napisao. A ja ne ću, ni u kom slučaju, zahtijevati da mi vratite moje listove.</p>
<p>– Ako biste, od svoje volje, htjeli da mi ipak vratite moje zapise, nemojte to učiniti, molim vas. Radije ih spalite, i bacite pepeo: neka ga raznese vjetar.</p>
<p>– Ne ću napisati više ni jedne riječi, doklegod ne dobijem bilo kakav odgovor na svoje pisanje. Znam da ću dugo čekati. Molim: budite odlučni.</p>
<p>– Nemam riječi kojima bih mogao iskazati, koliko vas volim.</p>
<p>27.</p>
<p>TRENUCI KOJE NE MOGU ZABORAVITI (14.) pismo</p>
<p>(<hi rend="italic">Uspomene na Z. B.</hi>)</p>
<p>Rastušje, 30. VIII. 1928.</p>
<p>I</p>
<p>Jednog dana (već je prošao davno!) sjedila si sa mnom na klupi, u Klasijama. Čitao sam ti ulomke mojih zapisa o tebi, od kojih ti se lice stalo da rumeni.</p>
<p>A mene ta rumen ne ostavlja nikada!</p>
<p>II</p>
<p>Popodne sam te dugo čekao, na istoj klupi.</p>
<p>Čim opazih, gdje dolaziš u svilenoj, modroj haljini, došao sam preda te – i pođosmo na kupanje.</p>
<p>Na povratku s otočića ispod mosta, vozeći se čamcem, obuzela me golema, tajanstvena tuga, kad sam gledao zelenkastu vodu i tebe.</p>
<p>III</p>
<p>Razgovarali smo jednom kod tvoje kuće, sami, sjedeći za stolom u hodniku. Dugo sam gledao u oči koje volim.</p>
<p>I zaželjeh: opet s tobom biti sâm, ali izvan krova te velike kuće (u kojoj su moji posljednji trenuci bili odviše bolni).</p>
<p>IV</p>
<p>Zar bih mogao zaboraviti onu večer, kad sam s tobom išao Širokom ulicom, i kad smo sjeli na klupu ispod kestena? Ali – brzo prolazi vrijeme zaljubljenome. Poslije rastanka na tome mjestu nisi više ni pomišljala, da ćeš još iste večeri sa mnom razgovarati. Ne mogavši da otidem u Rastušje, vratih se pred tvoju kuću, kasnije. I opet smo govorili: ti na svome prozoru, u prvom katu, a ja na ulici.</p>
<p>Nikad ne ću zaboraviti tu večer punu slutnja, i slatke boli, i tuge, i nade.</p>
<p>28.</p>
<p>PISMO LELI (1.)</p>
<p>Rastušje, 29. IX. 1928.</p>
<p>naveče</p>
<p>Ovog trenutka vratih se iz Podvinja.</p>
<p>Uzalud sam te čekao. Već četiri puta od posljednjeg rastanka.</p>
<p>Sinoć si bila, a zašto ne danas? Zar zato što znaš da te ja čekam?</p>
<p>Dobro, dobro.</p>
<p>Večeras je na nebu uštap; gusta mjesečina.</p>
<p>Ja opet – sâm.</p>
<p>Idući polaganim koracima u Rastušje, mislio sam na te, sjećao se trenutka, kako sam te – poljubio. Padoše mi na um stihovi mladoga slovenskog pjesnika Dragotina Ketteja koji je umro, kad je bio star koliko sam ja sada. – Njegova pjesma podsjeća me na te:</p>
<p>V mlinu</p>
<p>
<hi rend="italic">V zeleni dolini,</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">tam v šumečem lesi,</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">raste breza srebrolista.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Tam ob belem mlini</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">pod visokimi kolesi</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">vije se vodica čista.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Pod večerno zoro</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">pridem jaz črez goro</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">po lesovih skritih,</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">potih kamenitih.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»Dober večer, Bog daj,</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Mlinarica mlada!«</hi>
</p>
<p>»Dober večer, Bog daj,</p>
<p>duša golobrada!«</p>
<p>»Si li žito zmlela?«</p>
<p>»Še ga nisem vsula.«</p>
<p>»Boš pa zdaj trpela</p>
<p>in za kazen čula.«</p>
<p>V kotu drobni plamen</p>
<p>žalostno trepče.</p>
<p>Ona gre pred kamen,</p>
<p>žita vanj nameče.</p>
<p>»Mlinarica, pridi,</p>
<p>ali plamen vgasni,</p>
<p>da se pač ne vidi,</p>
<p>kak devojki krasni</p>
<p>poljubujem lice.</p>
<p>Le ropoči v hiši,</p>
<p>da se pač ne sliši</p>
<p>najine govorice.«</p>
<p>Hitro sredi hrama</p>
<p>kamni se vrtijo,</p>
<p>kratke ure nama</p>
<p>kakor blisk bežijo.</p>
<p>Znaš, zašto se pritom tebe moram sjećati.</p>
<p>Možda si u mlinu i sada dok pišem, a ja ti nisam ni na kraj pameti.</p>
<p>Pa čemu ipak ovo govorim?</p>
<p>Još dvije, tri riječi. I prestat ću.</p>
<p>Nadam se da ću te sutra, u nedjelju, vidjeti.</p>
<p>A ako ne dođeš ni sutra, ne će više biti ni mene!</p>
<p>Nego će mi ostati jedino uspomena na tvoje tijelo kojim si u meni zapalila plamen strasti, kao dosad ni jedna žena.</p>
<p>Rastušje, 1. X. 1928.</p>
<p>dopodne</p>
<p>I sinoć sam, dakle, uzalud čekao na istoj klupi (prvoj s lijeve strane, od Rastušja), gdje smo nas dvoje sjedili posljednji put.</p>
<p>S grobljanske strane, iznad tvoga mlina, izišao je crveni mjesec i penjao se, korak po korak, na nebo.</p>
<p>Mjesec nije znao da ga ja gledam.</p>
<p>A ni ti nisi znala da te ja čekam.</p>
<p>–</p>
<p>Kasnije sam čuo: bila si u Brodu na konjskim trkama. Smatraš da nije potrebno mene vidjeti. Imaš pravo.</p>
<p>Ja ću se iz tvog života izgubiti kao što sam se i pojavio. Ti budi sretna: marljivo polazi konjske trke.</p>
<p>Pozdrav!</p>
<p>29.</p>
<p>PISMO POBRATIMU (1.)</p>
<p>(<hi rend="italic">Jozi Berkoviću</hi>)</p>
<p>Rastušje, 11. X. 1928.</p>
<p>Que faire? –</p>
<p>Što da se radi?</p>
<p>U posljednje vrijeme primio sam dva snažna udarca, dvije pljuske. One će mi dugo zvoniti u glavi.</p>
<p>Jesam li ih dobio svojom krivnjom?</p>
<p>Pokušat ću malo osvijetliti svoj život, prošli i sadanji, s moga stanovišta.</p>
<p>Nije slučajno, to se zna, što ove zapise počinjem pisati upravo sada.</p>
<p>Danas sam morao biti u Zagrebu: polagati prvi diplomski ispit, na šumariji.</p>
<p>Taj prvi diplomski!</p>
<p>Što učinih od njega, a što on od mene!</p>
<p>Tri godine! Jedanaest stotina dana!</p>
<p>A gle! Ja sjedim (danas!) u Rastušju i – razmišljam.</p>
<p>Pišem zapiske. – Što da radim?</p>
<p>Da! Kad mi se ne bi već gadili ti moji zapisci!</p>
<p>Čemu oni, danas?</p>
<p>Toliko sam ih, pređašnjih godina, bio napisao, a sve uzalud. Uzalud.</p>
<p>Rastušje, 12. X. 1928.</p>
<p>Dragi moj pobratime!</p>
<p>Jedino prema tebi osjećam kao neku dužnost, neku bezuvjetnu potrebu da pišem. Drugoga nikog nema na koga bih se mogao obratiti. Bojim se, da sam i kod tebe već prevršio mjeru, da sam izgubio i ugled, i vrijednost, … sve.</p>
<p>Odviše sam nestrpljiv, a da bih mogao o svemu mirno razmisliti i tebi (možda posljednji put!) predočiti »stanje stvari«.</p>
<p>Sjedeći ovako u Rastušju, sâm, često sam osjećao žudnje za nečim dalekim, za životom koji je sasvim drukčiji od života kojim sam dosad živio. Osobito ovih posljednjih dana, želio bih da me nestane u nepoznatim krajevima, među ljudima nepoznatim. Ili da me uopće nema! Najžalosnije je za me, što znam, koliko malo vrijedim. Pogledam li, na primjer, ono što jučer napisah, ili ovo što sam sad napisao, ne znam, što da kažem. Jadne rečenice! Stid me, što pišem tako nevješto. Htio bih kazati nešto drugo od onoga, što napišem; reći na drugi način. A ne umijem, ne znam. O, te moje najobičnije riječi! Dokle će me mučiti? – Ili ću ja svladati riječi, ili ih moje pero ne će upotrebljavati. Bacit ću ga. Nek pišu, koji znaju.</p>
<p>Eto o čemu započeh! A nije mi bilo ni na kraj pameti; niti to pripada u ovo pismo.</p>
<p>Što zapravo hoću?</p>
<p>Htio bih ispripovjediti, kako se dogodilo, da sada nisam u Zagrebu nego u Rastušju. Ta će činjenica, znam, imati veliko značenje u mojoj budućnosti; a znam i to, da sam ja taj krivac, koji je tri godine pripremao samome sebi uže što ga sada steže. Hoću li ipak ostati živ?</p>
<p>Tebi je sve to poznato, samo donekle.</p>
<p>Prijatelji smo, zar ne? Često mislim: koliko ima stvari, koje ne mogu povjeriti, saopćiti nikome, pa ni tebi. Kad bi ti samo za neke od njih znao, uvjeren sam, da relacije, koje postoje između nas dvojice, ne bi više bile one koje jesu. O tom ću možda drugi put govoriti, jer i sâm vidim da bi ti htio jednom već doznati ono što je danas najglavnije.</p>
<p>…</p>
<p>Ovih smo ferija, obojica, imali prilike (i zajednički, i svaki za se) da naročito osjetimo blagodati »društva« u kojem živimo. Zbog tebe, a i zbog sebe, ne ću ni spominjati onaj doživljaj od prije dva mjeseca, kod vaše kuće u Brodu (za mene osobno zaista doživljaj), koji mi je osobito posljednjih dana mnogo puta pao na um. Nego ću reći samo nekoliko riječi o prilikama u kojima sam ja prisiljen da živim kod svoje kuće; one se, na neki način, dodiruju s onima u kojima živiš ti.</p>
<p>Kazao sam ti, da moj otac ovih ferija sa mnom ne govori ni riječi, zbog toga, što nisam položio ispit. Čim sam iz Zagreba doputovao kući, odmah je saznao, da nisam položio taj nesretni ispit, pa je ipak sa mnom razgovarao još dva tri dana. Desilo se međutim jednoga ranog jutra, prije izlaska sunca, dok sam još spavao, da me on zovnuo, nek mu pomognem natovariti veliko bure na kola. Poslije njegova poziva, ja sam, na kratko vrijeme, još pospan, opet zaspao, a on me dotle čekao na dvorištu. Brzo zatim, probudivši se, dođoh da mu pomognem, a on mi reče: »Ne trebaš mi sada! Idi pa i dalje spavaj!« i stade sâm tovariti to nesretno bure na kola, a ja se vratih jadan u kuću. Tada je između nas dvojice nastala Velika Šutnja.</p>
<p>Još nešto: Hoteći da mojima pomognem sanijeti snoplje (kako sam to godinama radio), došao sam u Lúku (to je ona zemlja pored našeg potoka, gdje ste bili prošlih uskrsnih ferija Ivanka i ti, kad si me autom dovezao u Rastušje). Čim sam uzeo po dva snopa ispod ruku, a dva u ruke, otac povika na me: »Ostavi to snoplje! Ne trebaš ti nama ništa da pomažeš. Mi ćemo i bez tebe!« Ispustih snopove iz ruku, i kao lopov uhvaćen u krađi odvukoh se natrag u sobu, očiju punih suza.</p>
<p>Već u samom početku, kad je otac prekinuo sa mnom svaki razgovor, tužio sam se svojoj materi, kako se bojim, da će on i ove jeseni, kad bude trebalo da putujem u Zagreb, držati se prema meni ovako, kako se drži sada: ne će htjeti da zna za mene; ne će mi dati ni dinara za put!</p>
<p>Mogao bih još mnogo da pripovijedam o svojim prilikama-neprilikama, koje se možda čine tako sitne i nevažne, ali one, ipak, sitne i nevažne, sačinjavaju, ispunjuju moj život. Uvijek sam nastojao da na njih gledam kao na prolaznosti, no danas vidim da su to činjenice iz kojih je sagrađeno ono što se zove život.</p>
<p>Na kraju bih ipak naveo samo jednu »crticu iz života«: susret s mojim ocem.</p>
<p>Nekog sam se dana vraćao iz Broda u Rastušje. Iz daleka prepoznadoh svog oca, kako dolazi prema meni, spuštajući se niz brežuljak, na izlasku iz sela. Išao je u Brod, pješice, sâm. Na putu nigdje nikoga, osim nas dvojice. Dok se sve više približavasmo jedan drugome, ja sam želio, da me zemlja proguta; – ali zemlja me nije progutala, nego smo nas dvojica prošli jedan pokraj drugoga kao da se nikada ni vidjeli nismo, bez pogleda, bez ijedne riječi.</p>
<p>Možeš li zamisliti, kako je meni bilo u tim trenucima?</p>
<p>A kako mi je i sada, dok o tom samo pišem…</p>
<p>Ali – dosta o svemu!</p>
<p>Rezultat se uskoro pokazao: nije bilo novaca za moj odlazak u Zagreb.</p>
<p>I tako sam ja, danas, u Rastušju, gdje pišem o tome, zašto sam u Rastušju…</p>
<p>…</p>
<p>Znam da je moj otac, uistinu, siromašan: nema odakle da smogne par dinara. Moje sestre idu u Brodsko Brdo, u berbu, kao nadničarke; rade od jutra do mraka za dvadeset dinara, uza svoju hranu (kruh i pekmez); za te novce treba u kuću kupiti masti… i tako dalje.</p>
<p>Znam da sam i ja mnogo skrivio što su nastale ovakve prilike između mog oca i mene.</p>
<p>Znam da si ti meni učinio toliko dobra, koliko ja, čini mi se, nikad ne ću moći ni izdaleka da ti uzvratim. Ne namjeravam da se zato sad zahvaljujem (znam, to nisi činio zbog moje zahvalnosti), nego bih htio istaknuti:</p>
<p>ako možda smatraš da sam se opet morao obratiti i u ovoj prilici na te, vjeruj mi, nisam nikako mogao.</p>
<p>Zamisli sebe na mojemu mjestu!</p>
<p>…</p>
<p>Premda o svemu na što mislim dadoh tek blijedu sličicu, ipak će biti dosta, da uzmogneš stvoriti sud o mojim prilikama, koje nastupiše.</p>
<p>Sad pitam sâm sebe: što da radim?</p>
<p>Gledajući pred sobom knjige iz kojih sam ovog ljeta učio, kraj kojih sam prosjedio sate i sate, pitam se: čemu je sve bilo potrebno? One su sada zaklopljene, i nijemo stoje na mom stolu: svejedno im, hoću li ih još ovoriti ikad ili nikad. A ja, koji sam toliko puta imao prilike da ih zatvorim konačno, ovog puta, izvan očekivanja, nađoh se iznenada pred čudnovatim događajem. I stojim zbunjen.</p>
<p>…</p>
<p>Tako bih, uglavnom, ja izrekao svoje; a sada, dragi pobratime, ako hoćeš, možeš da kažeš i ti svoje!</p>
<p>…</p>
<p>Joza Živković obećao mi je javiti, što je s mojom potporom od Brodske Imovne Općine, i što je s mojim upisom. Do danas, međutim, nema ništa. Pogledaj, molim te, što je s tim, bar poslije 15-og, nakon ponedjeljka, ako ne možeš prije. Budem li dobio potporu od BIO, mogao bih na dan dva doći u Zagreb. I morao bih se bezuvjetno upisati na filozofiju. U svakom slučaju, nadam se, da ćeš mi se javiti u Rastušje, najkasnije do 21-og, do nedjelje.</p>
<p>Pozdravlja te tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Rastušje, 13. 10. 1928.</p>
<p>Pročitao sam sve što ovdje jučer napisah. Riječi. Riječi.</p>
<p>Ja sam, <hi rend="italic">ja sam svemu kriv.</hi>
</p>
<p>I ne ću se nimalo začuditi, ako i ti slomiš nada mnom štap. To sam sigurno i zaslužio.</p>
<p>Vidjet ćemo, <hi rend="italic">što će biti naposljetku.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Rad</hi> JAZU, Knjiga 419, Zagreb, 1986.</p>
<p>
<hi rend="italic">Sabrana djela</hi> III, Zagreb, 1989., str. 175.</p>
<p>30.</p>
<p>UREDNIKU »KNJIŽEVNIKA« (1.) pismo</p>
<p>Rastušje, 20. X. 1928.</p>
<p>Gospodine uredniče,</p>
<p>šaljući vam svoju pjesmu <hi rend="italic">Golubinja krila</hi>, mislim da bi trebalo kazati o sebi nekoliko riječi.</p>
<p>Tri sam godine bio student u Zagrebu. Dosad mi je štampana samo jedna pjesma (1922.), kao šestoškolcu, u <hi rend="italic">Omladini</hi>.</p>
<p>Želim da se ova pjesma objavi pod pseudonimom: Tadeon.</p>
<p>Ako je potrebno, o mojim pjesmama možete dobiti informacije od g. profesora Jerolima Miše, koji me pozna, još iz gimnazije u Brodu.</p>
<p>Sa štovanjem</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>
<hi rend="italic">Sabrane pjesme</hi>, Zagreb, 1975., str. 597.</p>
<p>
<hi rend="italic">Sabrana djela I</hi>, Knjiga pjesama prva 1920. – 1945., </p>
<p>Zagreb, 1988., str. 347.</p>
<p>31.</p>
<p>PISMO LELI (2.)</p>
<p>Rastušje, 31. X. 1928.</p>
<p>Nimalo se ne čudim, Lelo, što si tražila moj govor koji održah nad njegovim grobom; i kad su ga vozili mrtva, što si intenzivno mislila na njega na istom onome mjestu na kojem i ja.</p>
<p>Ne ću o tom govoriti, nego, kako vidiš, šaljem ti Nadgrobni govor, »na uspomenu«.</p>
<p>Ne znam, je li u ovoj prilici najprikladnije, ali – šaljem ti i pisamce koje sam napisao prije mjesec dana.</p>
<p>U ono vrijeme, malo sam, malo znao, a danas mi je jasno: moralo je biti – onako.</p>
<p>Odatle i moje ponašanje spram tebe u posljednje vrijeme (otkako sam te, samu, pratio tvojoj kući).</p>
<p>Ti si bila ona, opet kažem, koja je u meni, nenadano, zapalila plamen strasti (i ljubavi?)…</p>
<p>No, prepustit ću vremenu da sve zaravna.</p>
<p>A tebe ću zamoliti da nikome ne kažeš ni riječi o svemu što ti napisah.</p>
<p>Srdačno te pozdravlja</p>
<p>T</p>
<p>32.</p>
<p>MILANU BEGOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>uredniku »Književnika«</p>
<p>Bileće, 18. XI. 1928.</p>
<p>Štovani gospodine Begoviću!</p>
<p>Neki dan sam primio pismo svog druga iz Zagreba, u kojemu mi javlja, da je moja pjesma <hi rend="italic">Golubinja krila</hi> objavljena u 8. broju <hi rend="italic">Književnika</hi>, i da ste vi urednik toga časopisa.</p>
<p>Vi se, po svoj prilici, više niti ne sjećate, da vam je prije pet godina, 1923. u jesen, dok ste bili urednik <hi rend="italic">Savremenika</hi>, desetak mojih pjesama bio predao g. Jerolim Miše, kojem ste tada kazali, da ćete nekoliko njih uvrstiti; <hi rend="italic">Savremenik</hi> je, međutim, potkraj te godine prestao da izlazi.</p>
<p>Ja sam, u nekoliko navrata, svoje pjesme pokazivao g. Mišeu, koji me je upozoravao na neke njihove nedostatke.</p>
<p>Šaljući ciklus pjesama <hi rend="italic">Srce na dlanu</hi>, iz knjige <hi rend="italic">Jednostavni stihovi</hi>, želim i molim vas, gospodine Begoviću, da upotrebite najstrože mjerilo kod ocjene tih pjesama, jer ja sâm ne mogu prosuditi njihovu objektivnu vrijednost, budući da su one vlastita moja mladost.</p>
<p>Želio bih, ako je moguće, da pjesme budu odštampane u dva tri broja zaredom, i pod pseudonimom: Tadeon.</p>
<p>Nemam vremena da pišem opširnije; služim naime vojni rok, i ovo pišem u nedjelju popodne, sjedeći na klisuri ispod koje šumi slap Trebišnjice.</p>
<p>Oprostite mi, oduzeh li vam, možda, i suviše vremena.</p>
<p>Znam da mnogo želim, ako vas zamolim, da me ukratko obavijestite o udesu ovih mojih pjesama.</p>
<p>S odličnim štovanjem</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Moja adresa: D. T., redov-đak,</p>
<p>13. četa, Bileće, Hercegovina</p>
<p>
<hi rend="italic">15 dana</hi>, Zagreb, 15. I. 1962.</p>
<p>
<hi rend="italic">Prsten</hi>, Zagreb, 1965., str. 278.</p>
<p>
<hi rend="italic">Sabrana djela</hi> III, O sebi i o svojima, Zagreb, 1989., str. 24.</p>
<p>33.</p>
<p>JOSIPU BERKI (1.) pismo</p>
<p>Bileće, 30. novembra 1928.</p>
<p>Dragi moj Berka!</p>
<p>Pišeš mi na lijepom, bijelom i ukusnom papiru. Tintom.</p>
<p>A ja? Ja evo pritištem ovaj papir »tintnblajem« kao drvetom.</p>
<p>Kako se mnogo veselim što se ljudi propitkuju za me! Znam ja, znam, koji to za me pitaju. Sigurno sam im ostao dužan. I boje se za me da možda ne umrem i da im duga ne vratim. Ali neka budu bezbrižni. I neka spokojno spavaju. Neka se raduju.</p>
<p>Ja ću i dalje da živim u sjećanjima na prošlo, na snove i lišće žuto i rasuto.</p>
<p>Noćas me je pohodila u snu djevojka jedna s divnim koljenima i očima od baršuna. O njoj snivam i sada, budan i neveseo.</p>
<p>Jedino radi snova živim.</p>
<p>Da.</p>
<p>7. XII. 1928.</p>
<p>Izgubio sam olovku svoju.</p>
<p>I pišem tuđom, posuđenom tintom.</p>
<p>Moram da prekinem pisanje.</p>
<p>(Zašto li sam i započeo?)</p>
<p>Ovo gore napisao sam jutros. A nastavljam poslije podne. Opet olovkom. Posuđenom, naravno. Jer sam onu, kojom sam započeo pisati ovo pismo, izgubio.</p>
<p>Dakle, što sam Ti napisao?</p>
<p>To znaš.</p>
<p>Evo što ću dalje da napišem.</p>
<p>14. XII. 1928.</p>
<p>A ovo pišem u šest sati ujutro, prije »časa«. Iz svega ovoga možeš zaključiti koliko ja imam vremena da napišem jedno pismo. Jozi Berkoviću (na pr.) počeo sam pisati još prije četrnaest dana i nisam došao ni do polovice. Mnogo bih morao da pišem (a kada ću?) da ti objasnim kako imam mnogo vremena i kako imam malo vremena.</p>
<p>Dalje: ovo što sada pišem, pišem na Antologiji Popovićevoj. I tako dalje.</p>
<p>Što sam ono htio da kažem?</p>
<p>Da. Po svoj prilici da ćeš Ti biti u Brodu kad ovo pismo stigne u Zagreb. I tko zna hoću li Ti moći još kojiput (prije ljetnog semestra) pisati. Nego ću Te sada zamoliti ovo:</p>
<p>Moj se Indeks nalazi kod Živkovića. On će mi sakupiti potpise za ovaj semestar. Ali, jer će on sada apsolvirati, molio bih Tebe da uzmeš od njega moj Indeks te mi skupiš potpise za ljetni semestar. Naravno da se trebam prije svega upisati u ljetni semestar. A i to bih Te molio da učiniš ti. Što se tiče upisnine, ja ću Ti naknadno vratiti ono koliko Ti budem dugovao. Ako Ti bude što nejasno, piši mi »blagovremeno«. –</p>
<p>Ja ću, čini se, provesti Božić među zidovima Kasarne, bez žita božićnog, slame i drvceta.</p>
<p>A Ti?</p>
<p>Zato se nadam da ćeš se sjetiti mene pismom jednim, punim božićnog štimunga.</p>
<p>Ne znam je li nužno da Ti zaželim sretan Božić i da se pomoliš Bogu za moje slabo srce.</p>
<p>Da me Gospodin sačuva od posrtanja na stranputicama.</p>
<p>Gle! nema više papira za pisanje.</p>
<p>Dovršeno je pismo!</p>
<p>Dovršeno?</p>
<p>Zbogom, i ostaj sretno.</p>
<p>Tvoj Tadija</p>
<p>34.</p>
<p>JOSIPU BERKI (2.) pismo</p>
<p>Bileće, 5. marta 1929.</p>
<p>Dragi moj Josife!</p>
<p>Ovo Ti pismo ne pišem tintom (ili kako bismo »mi« rekli – mastilom) s razloga toga što moram u svakom momentu biti spreman da ga sakrijem, čim bi samo gospodin potporučnik Blažon ustao iza katedre i opazio me gdje pišem. On bš ispituje naoružanje: pušku, puškomitraljez i laki mitraljez. Kad bi me on spazio gdje pišem, dao bi mi najmanje dve smene. Ali što da Ti govorim tim jezikom, koji Ti je tako stran? Danas smo imali drugo glavno gađanje. Meta na 200 m. Stav ležeći, s nožem na puški. Imao sam, od 5 metaka koje sam ispalio, samo dva pogotka. Dakle, nisam ispunio uslove (uslov je: 3 pogotka u bojnu metu). Ali zato sam na prvom gađanju (sad ću da Ti se pohvalim) imao neočekivan uspjeh. Svih pet pogodaka u bojnu metu! Od nas 120, petorica su ovako gađali, i ja sam bio jedan od te petorice. Dakle, to je zbilja čudnovato. Zar da sam ja strelac?</p>
<p>Ne sjećam se kad sam dobio od Tebe list i što si mi pisao. Znam samo toliko da ćeš biti tako dobar… itd.</p>
<p>Zato Ti evo šaljem ovu Namiru s namjerom da ju, nakon što si me upisao u ljetni semestar, dadeš vidirati u dekanatu tako da bi (u slučaju da vidiranje uspije) novac stigao do uskrsnih ferija. Ja mislim da Te je Joza Živković uputio u te stvari kad Ti je dao moj Indeks. Ako nije, Ti mi piši. Odmah. Bar dopisnicom. Piši mi da li je potrebno da Ti pošaljem i svoju legitimaciju ili je dosta da imaš samo moj Indeks. Naročito nemoj da zaboraviš da mi u kvesturi digneš <hi rend="italic">Objavu</hi> za putovanje. Ja ću svakako trebati da odem u Zagreb da podignem te proklete pare kad dođem na osustvo. Ili bi bolje bilo da se Namira, nakon što je vidirana u dekanatu, ne šalje u Vinkovce nego da ja lično odem u Vinkovce te tako dignem taj novac? U svakom slučaju Ti mi podigni <hi rend="italic">Objavu</hi>.</p>
<p>Da. –</p>
<p>Na Namiru treba metnuti biljeg od deset Din. I to uračunaj.</p>
<p>6. III. 1929. ujutro</p>
<p>A ovo pišem na »jutarnjem času«. Oko šest sati. (Ustajemo u 5, a liježemo u 9 sati.) Imam ja t.zv. »Soldački kalendar« u kojem su ispisani svi dani koje sam »proboravio« u Bileću i koje ću još proboraviti. Svaki božiji dan ja prekrižim po jedan. Danas je na redu 126. A ima ih 273. Taj mi Kalendar govori da ima još samo 20 dana do – osustva. I onda…</p>
<p>Dakle, vidjet ćemo se na Uskrs ili poslije. –</p>
<p>Ne možeš Ti da zamisliš pod kakvim okolnostima pišem ja ove retke. Pišem ih na <hi rend="italic">Vojno-kaznenom Zakoniku</hi> (jer ima velik format) i čim se u mojoj blizini pojavi podnarednik, spuštam list na ovaj papir i pretvaram se da učim – Vojno-kazneni Zakon. Ti ne znaš što je to uopće: podnarednik; koliko je on važan u našem sadanjem životu. Ja osjećam da sam Ti najčešće pisao ovako: opisujući prilike pod kojima moram da pišem. Time sam htio da Ti dokažem da nikako ne mogu da zadovoljim Tvoje nade, koje si možda polagao u moju ars scribendi. Ti ćeš me potpuno razumjeti, u to sam uvjeren, tek onda kad budeš u ovom položaju u kojem sam ja. A dotle se veseli i pjevaj s ticama u rosna jutra i blage, sumračne večeri. –</p>
<p>Srce će Te moje pratiti. Ruke će Ti moje dati blagoslov.</p>
<p>Tvoj Tadija</p>
<p>35.</p>
<p>PISMO SLAVI (1.)</p>
<p>Bileće, 17. IV. 1929.</p>
<p>Došao je, danas, plavkasti dan, kad će moja usta izgovoriti nekoliko riječi u znak spominjanja na vas, gospođice Slava. Zašto danas? Pitajte oblake, crne i goleme, ili njihove tamne sjenke koje lutaju kotlinom i kršnim planinama. A ja ih gledam. Možda će vam oni kazati, zašto ja toliko mislim na vas: na vaše vesele oči.</p>
<p>Mnogo ima godina, otkako se poznajemo i govorimo jednostavne riječi. Sjećate li se, kako smo se, u ono doba, sastali kod Svete Petke, ljeti, u šumi? A zatim išli, preko brda, u Podvinje. Sjećate li se onog ljeta, kad je mene pobratim vozio autom u Rastušje, a vi me pratili s vašom tetom? Kad se god toga spomenem, ja sam radostan.</p>
<p>Prošlog ljeta, za vrijeme vaših ferija, u Podvinju, volio bih da sam mogao s vama razgovarati, šetajući ili sjedeći na klupi, pod kestenima, kod crkve. Bili ste nepristupačni, i niste nimalo željeli sa mnom da govorite. Čini mi se da sam razumio, zašto je tome tako.</p>
<p>Pa kad se dogodilo da sam zamolio Branka Lovrića (iz vojske!), nek vas pozdravi, gle, vidio sam vas, izvan očekivanja, u Podvinju, i s vama progovorio tri riječi. Smijao sam se, tako sam se smijao, kad mi Branko reče da ste kazali, kako sam ja sigurno mislio pozdraviti Matildu, a ne vas. (A Matilda mi je kazala da sam, sigurno, mislio na Lelu. A Lela… ha, ha, ha.) Kasnije, postadoh žalostan. Zbog toga. Zašto se meni uvijek dešavaju ovakve stvari?</p>
<p>Nebo je sivo i puno tuge, čemera. Vjetrovi razgone oblake, kao da ih štapovima udaraju. Pod nebom od olova, u vjetru, misli su mi umorne, sumorne. Ili zbog noćašnjih snova? Ili možda zbog toga što ne znam, čemu toliko mislim na vas: na vaše vesele oči.</p>
<p>36.</p>
<p>JOSIPU BERKI (3.) pismo</p>
<p>Bileće, 7. maja 1929.</p>
<p>Dragi moj Berka!</p>
<p>Ispričat ćeš me što Ti se do sada nisam javio. Znaš, služba i služenje! Još osamdeset i pet dana.</p>
<p>Trebalo bi da Ti sada ispripovjedim ono o mom putešestviju iz Zagreba u Vinkovce. Ali radi toga što mislim da Ti je to donekle poznato (govorio Ti je o tom valjda Živković i Joza Berković) ne ću mnogo o tom da govorim. Uglavnom, uspio sam tek polovično. Druga polovica na jesen. Zato je za mene važno ovo: da točno odredim što ću kolokvirati na jesen i da nabavim knjige ili skripta iz kojih bih mogao da to naučim. Ne trebam valjda dokazivati da sam ja za to nemoćan. Još manje mi treba da dokazujem da si baš Ti (glavom) onaj, koji može da sve te »stvari« udesi kako treba. Ja sam Ti o tom, čini mi se, već govorio kad sam bio u Zagrebu. I sada Te opet molim da mi priskrbiš knjige ili skripta za one predmete za koje Ti misliš da bi najbolje bilo da njih kolokviram.</p>
<p>Jedno konkretnije pitanje: Jesu li vraćeni dugovi moji? To treba da znam. Inače ne mogu da spavam. A ovdje ništa slađe nema od sna!</p>
<p>Što više ja starim, manje znam da pišem. Eto, sad nema više ništa o čemu bih Ti pisao. Zar da Ti pišem što sam radio jučer, što radim danas, a što ću raditi sutra? Sve je to dosadno. Dosadno je (ali i opasno!) bacati – bombe! A to ćemo mi raditi danas ili sutra. Pa što onda? Što onda ako bomba eksplodira u ruci i raznese bacača? – Njičevo! Ova stabla, koja gledam kroz otvorene prozore, još će jače izlistati; lastavice koje lete nisko pored učionice i dalje će cvrkutati; zrak će mirisati još svježije u kotlini, koja postade zelena, preko noći.</p>
<p>A, što!</p>
<p>Glavno je da imam suza u očima.</p>
<p>U podne kad Sunce bude palilo mozak, nastavit ću s pisanjem. (Ovo je pisano ujutro, prije zanimanja, na jutarnjem času učenja.) Možda će mi, uostalom, pasti na pamet koja misao. Evo, zvoni za doručak.</p>
<p>Zbogom.</p>
<p>Istoga dana, u istoj učionici,</p>
<p>iza 7 sati naveče, isti nastavlja</p>
<p>pisanje istome</p>
<p>Dakle, kako da kažem, dragi moj Berka!</p>
<p>Ono naprijed što sam pisao, jutros, pisao sam kao običan redov, redovčina. A ovo sad? Ovo Ti piše kaplar, kaplar-đak Karlo M. Tadijanović, trideset i deveti u rangu. Uza sve to što je više čitao Rejmonta, Morijaka, Baresa, Cukolija, Hervjea, Le Bona, Marsela Moa i druge, nego… Osim toga, danas u podne smo primili ljetne koporane (što je koporan, to valjda znaš!). I prišili odnosno metnuli zvjezdice ili, vulgarnije rečeno, – »čvarke«.</p>
<p>Mirne duše mogu Ti reći da sam ja od danas čovjek koji nosi zvijezde (ili zvjezdice). Žute zvijezde. (Dva i pol dinara par.) Zvijezde na ramenima. Zar Ti možda misliš da je to nešto sitno? Ne! Ja sam uvjeren da ćeš Ti dati dolično poštovanje ramenima sa zvijezdama. I tako dalje.</p>
<p>Ne ću ni spominjati da ćeš mi odgovoriti na ovo pismo kadgod budeš raspoložen »za pisanje meni«. U roku do 1. avgusta ove godine. Ili možda odmah?</p>
<p>Mnogo Te pozdravlja</p>
<p>Tvoj Tadija</p>
<p>37.</p>
<p>PJESMA MATILDI (1.) pismo</p>
<p>U subotu, Sedmog Septembra 1929.</p>
<p>G<hi rend="italic">ovorim </hi>T<hi rend="italic">vome </hi>S<hi rend="italic">rcu, </hi>M<hi rend="italic">atilda</hi>
</p>
<p>Moja Ti usta govore jednostavno:</p>
<p>Ako mi siđe modro nebo u srce,</p>
<p>Ti ćeš biti moje sunce na nebu</p>
<p>I ja ću umrijet u Tvojim toplim rukama.</p>
<p>Lagano je mladost moja procvala,</p>
<p>Davno, u nekoj šumi zelenoj,</p>
<p>A srce mi, neljubljeno, umire.</p>
<p>Visoko dižem glavu svoju žalosnu.</p>
<p>Oči moje potajno plaču, bez ljubavi.</p>
<p>Lišće već vene na Tihom kestenu</p>
<p>I mladost moja vene, bez ljubavi,</p>
<p>Matilda! – Toplo Sunce Ljubavi!</p>
<p>Ti znadeš moje ime i oči crne moje.</p>
<p>Evo Ti moga srca na dlanu drhtavom. Zbogom.</p>
<p>38.</p>
<p>PISMO KATJUŠI (1.)</p>
<p>Rastušje, 23. rujna 1929.</p>
<p>ponedjeljak</p>
<p>Jučer poslije podne sjedio sam kod bunara pod šljivama, okrenut golim leđima suncu, i čitao šesnaesto poglavlje <hi rend="italic">Crvenoga krina</hi> Anatolea Francea: zanimala me sudbina Jacquesa Deschartrea i Tereze grofice Martin. I donesoše mi pismo. Prije nego ga dobih u ruke, videći ga iz podaljeg u svoje matere, slutio sam, da je od tebe. Nisam se doista prevario. Mati me upita: Ko ti piše. Ja, zbunjen, odgovaram: Jedan od poznatih. Prije nego počeh čitanje, snažno sam udahnuo miris pisma, tvoj miris. Zatim ga pročitah nekoliko puta. Sad ga znadem napamet, skupa sa »štamparskim« pogreškama. Ali, čemu to pismo? Nije li bilo dosta patnje i uzaludnih muka?</p>
<p>Ovdje ću najprije prepisati, što napisah možda u istim trenucima, kad si ti pisala svoje pismo, 20. rujna, u petak popodne:</p>
<p>I. – Deveti je dan, otkako me ostavila učiteljica moja. Ostavila me i otišla. Ona razgovara s djecom, u daljini, a ja sam ovdje sâm u sobi. U Rastušju. I pišem – da tugu ubijem. Al ona se ne da. Osjećam kako njen ladan poljubac na čelu bez prestanka peče.</p>
<p>Uzdahnem za nečim što mi je daleko, i nepoznato.</p>
<p>Na prozoru su, u zemljanim loncima, crveni cvjetovi. Oni ne mirišu. I moje srce stoji tako na prozorima mojim, crveno i uzdrhtalo, a nitko ga ni ne gleda, niti zaželi, ma samo na čas, da ga pomiluje i da ga možda poljubi vlažnom usnom. A sirotno moje srce, preplašeno, udara i guši se u žalosti tamnoj kao u dubokoj vodi. Moje srce nema suzā da plače; ono može samo drhtati. I dršće.</p>
<p>Moje oči, one mogu samo plakati. I plaču.</p>
<p>Deveti je dan, otkako me ostavila učiteljica moja. Ostavila me i otišla. Ja ne znam, draga moja, ne znam, zašto toliko mislim na tebe i zašto neprestano želim, da sam uvijek uza te: da te gledam i pogledima milujem.</p>
<p>II. – I sinoć sam se kući vraćao, sâm. Sa zvjezdanog neba sjao je uštap, žut, na moje umorne stope. Škripao je pijesak pod mojim koracima kao smrznut snijeg. Naokolo beskrajna tišina.</p>
<p>Samo šturci zriču, skriveni negdje u travama.</p>
<p>Stanem i slušam.</p>
<p>Ne čuje se ništa.</p>
<p>Klenje spava.</p>
<p>Ako išta, prijašnjih večeri čuo se motor klenjačkog mlina, kako lupa odmjereno. Al sada šuti i on.</p>
<p>Ulazeći u Klenje, stadoh kao začaran ugledavši bijeli toranj crkve i krošnjata stabla polivena gustom mjesečinom.</p>
<p>Klupe su prazne pod granama, mrkim i spuštenim.</p>
<p>Nikoga nema.</p>
<p>Nigdje svjetiljke. Ni u gostionici!</p>
<p>Gle! Klupa, u sjeni; prazna, nijema, umorna.</p>
<p>U prošli četvrtak slušala je ona moj glas, gdje ti govori. I tada je osjetila, kako mi tijelo podrhtava i srce tuguje u slutnji rastanka.</p>
<p>Gledajući sada klupu, suze mi navriješe na oči.</p>
<p>Da si ti pokraj mene, vidjela bi ih kako na mjesečini blistaju.</p>
<p>III. – Stojim tako i čujem kako zvijezde šapuću.</p>
<p>Prolazeći Klenjem postajkujem na onim mjestima, gdje sam s tobom stajao, posljednji put.</p>
<p>Ali tebe nema.</p>
<p>Ja sam na mjesečini sâm. I sjena moja.</p>
<p>Mrtva tišina. O, da koje pseto zalaje na mene!</p>
<p>Ali su me i psi zaboravili.</p>
<p>Ja sam posve sâm, u tišini.</p>
<p>Deveti je dan, otkako me ostavila moja učiteljica. Ostavila me i otišla. Ja ne znam, draga moja, ne znam, zašto toliko mislim na tebe i zašto neprestano želim, da sam uvijek uza te: da te gledam i pogledima milujem.</p>
<p>…</p>
<p>Eto što napisah istog dana, kad si ti pisala meni.</p>
<p>Kanio sam, naravno, da ti pošaljem jedno pismo, ali me razmišljanje odvratilo od te namjere.</p>
<p>Katjuša moja! – Al ne. Nisi ti moja bila, i tko zna hoćeš li ikada i biti. – Žudio sam te kao zvjerka u šumi. U ono vrijeme, kad si bila uza me na klupi, nisam znao, što mi treba da budem sretan, da ništa više ne želim. Kasnije, kasnije, kad si otišla, i sada, i sada, znam što mi je trebalo. Govorio sam ti, sjećam se, posljednje večeri: Ne znam, što mi je. No, znao sam, znao; samo što nisam imao hrabrosti da priznam samome sebi.</p>
<p>Ti si mi bila potrebna, tvoje tijelo uzdrhtalo i toplo; u njemu bih ja tražio, utapljajući se sav, dno naslada beskrajnih i sumornih, i zaborav i slast neizmjernu.</p>
<p>Žudio sam tvoje tijelo da grizem kao jabuku zrelu, da srčem miris tvoje puti, da zaspim, blažen i umoran, u školjci tvojoj baršunastoj.</p>
<p>To su bile čežnje uzaludne.</p>
<p>Sjedila si pokraj mene, i mogao sam da ljubim tvoja usta, i kose, i oči, i ruke… Ali ti sva, tijelo tvoje uzdrhtalo i toplo, u njemu bih ja našao, utapljajući se sav, dno naslada beskrajnih i sumornih, i zaborav, i slast neizmjerivu.</p>
<p>24. rujna 1929.</p>
<p>I danas ću ti kazati nekoliko riječi, premda mi svaka uzrokuje nova mučenja. Ne ću izravno da odgovaram, zašto mi je teško tebi pisati; evo nekoliko sjenki mojih misli. A ti izvedi zaključke.</p>
<p>Rekoh jednom, da ću ti napisati Pismo Velike Strasti.</p>
<p>Je li ovo, ne znam.</p>
<p>…</p>
<p>Zašto nisi uistinu kraj mene?</p>
<p>U uho bih ti šaptao o sreći od koje se umire, radosno.</p>
<p>Upravo pred mjesec dana poljubih te prvi put. Na klupi pod kestenom. Znaš je. – A gdje si danas?</p>
<p>Od te večeri, ljubim te svaki dan, u mislima.</p>
<p>Zašto te nema sada pokraj mene?</p>
<p>Ti si, u ovo doba, u školi, a ja sam u sobi sâm.</p>
<p>No, da si ovdje, da si ovdje! Uzeo bih te na koljena, koja drhte od žudnje za tvojim koljenima golim.</p>
<p>U trenucima, podrhtavam, misleći na te, pišući.</p>
<p>Osjećam: u meni se zapalila Strast. I gori.</p>
<p>O, da si pokraj mene!</p>
<p>Milovao bih te rukama obadvjema.</p>
<p>Golu i toplu.</p>
<p>Znaj da ulazim u sobu tvoju, kada si sama i kad me želiš.</p>
<p>Polako zatvaram vrata.</p>
<p>Danju spuštam zastore da nas ne gleda sunce.</p>
<p>Noću spuštam zastore: mjesečini ne dam da nas poliva.</p>
<p>Jer hoću da te imam samo ja, da te imam samo ja.</p>
<p>Nas dvoje, sami, u sobi sumračnoj.</p>
<p>Krevet, raspremljen, bijel, zove nas.</p>
<p>Goreći u ljubavi, skidam s tebe sve što imaš na sebi, i moje oči gledaju tijelo tvoje kao cvijet koji se njiše i tiho miriše slašću opojnom.</p>
<p>Pokrivam te golu milovanjima vrelim i nosim te na rukama kao slatku jabuku.</p>
<p>Nosim te na rukama i stavljam na krevet koji nas očekuje, raskriven i vruć.</p>
<p>Nas dvoje sagorijevamo, u plamenu strasti.</p>
<p>Čuje se naše požudno disanje, i srca naša kako kucaju.</p>
<p>Šapćem ti, zapaljen:</p>
<p>– Metni me gola na dojke svoje, mirisne i bujne.</p>
<p>Žudim za dubinama tvojim.</p>
<p>Raširi noge svoje, kao nebo.</p>
<p>I stisni me, stisni, u zagrljaju snažnom.</p>
<p>Okolo nas je tama.</p>
<p>Ne čuje se ništa osim naših uzdaha što zamiru kao strast.</p>
<p>Tada te, smireno, ljubim. Bez riječi.</p>
<p>I ležim, pun sreće, vreo i gol, s glavom na dojkama bijelim.</p>
<p>…</p>
<p>Svaki dan idem u vinograd, kroza šumu.</p>
<p>I želim te.</p>
<p>Odveo bih te u šikaru gustu da legnemo oboje na travu, slušajući tice.</p>
<p>Nad nama, visoko, nebo s oblacima vunastim. I zeleno granje.</p>
<p>U nama ljubav.</p>
<p>Ti bi se savijala pod težinom poljubaca mojih.</p>
<p>– Nad nama golemo nebo šúmi. –</p>
<p>Ljubio bih grimizne ruže na usnama tvojim, i na tvojim dojkama.</p>
<p>I našao bih sebe u tebi.</p>
<p>…</p>
<p>Ali, mnoge planine legoše med naše žarke želje.</p>
<p>Nemoćne misli moje uvijek odlijetaju k tebi.</p>
<p>Izljubim tvoja usta, izljubim noge tvoje.</p>
<p>I vratim se natrag u svoju samoću.</p>
<p>– Čuj me! Kad legneš naveče, sama, uzmi moje pismo i stavi ga ispod košulje tople: bit će kao da si mene metnula.</p>
<p>I pomisli na me koji u daljini izgaram.</p>
<p>Osamljen i tužan, snivam u sjeni rumenih krila ljubavi.</p>
<p>26. rujna 1929.</p>
<p>Pročitah sve što je naprijed napisano.</p>
<p>Da. I vratim se natrag u svoju samoću.</p>
<p>Što učinih? Da ne pošaljem ovo?</p>
<p>Zašto ne bih odaslao? – Zar zato što je polito mojom krvlju zapaljenom, koja se dimi kao tamjan?</p>
<p>Kad budeš čitala, znam, imat ćeš crvene ruže na obrazima.</p>
<p>I ja sam ih imao. I ja sam plamtio. I gorim.</p>
<p>…</p>
<p>A sada? – Još nekoliko dana slušat ću šumorenje lišća kukuruznoga. Grane šljivā već su gole. Šume žute. Beru se vinogradi.</p>
<p>Moje plavo nebo šuti nada mnom, nad Sebrom Strasti, kojega čekaju mnoga lutanja. I patnje nepoznate.</p>
<p>…</p>
<p>Ništa ne očekujem. Najmanje Pohod Radosti.</p>
<p>Treba da završim. Rekoh li, što sam htio?</p>
<p>Ni iz daleka! – Uvijek drugo hoću.</p>
<p>Ostavljam zavičaj, za nekoliko dana.</p>
<p>Hoće li itko moći da sagleda dno moje duše, tamnog bunara?</p>
<p>I kamo vode moje nevidljive stope?</p>
<p>…</p>
<p>Ako si me možda tek naslutila, ne čini li ti se kao da je u te kanula kaplja otrova nemirnog?</p>
<p>Zar ne bi najbolje bilo da umre glas moj u ovome pismu?</p>
<p>Za mene se nije nitko rascvao.</p>
<p>Ne zove me nitko.</p>
<p>39.</p>
<p>JOZI BERKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>(<hi rend="italic">uoči njegova vjenčanja</hi>)</p>
<p>Zagreb, 23. XI. 1929.</p>
<p>subota popodne</p>
<p>Dragi moj pobratime!</p>
<p>Preda mnom stoje dva imena, Ivankino i tvoje.</p>
<p>Dva imena meni dobro znana, meni draga.</p>
<p>Trebalo bi da vam čestitam, zar ne?</p>
<p>Ili da možda pošaljem brzojav?</p>
<p>Ne ću ni jedno ni drugo.</p>
<p>Želio bih jedino da vam kažem prijateljsku</p>
<p>riječ, na pragu života. Jer vi ćete biti,</p>
<p>još zamalo, zakoniti muž i žena. I dobro je,</p>
<p>da čujete glas jednoga od izgubljenih,</p>
<p>zaboravljenih,</p>
<p>dalekih.</p>
<p>Gdje su godine đačke naše ljubavi, u Brodu?</p>
<p>(<hi rend="italic">Nedovršeno, neodaslano</hi>)</p>
<p>40.</p>
<p>UPRAVI GLAZBENOG ZAVODA (1.) pismo</p>
<p>UPRAVA GLAZBENOG ZAVODA/Zagreb/Gundulićeva 4</p>
<p>U Zagrebu, 31. ožujka 1930.</p>
<p>Klub studenata slavistike u Zagrebu želi da priredi u srijedu, 9. travnja o. g., u Velikoj dvorani Glazbenog zavoda predavanje na kojem bi gosp. M. Krleža govorio</p>
<p>
<hi rend="italic">O našoj kazališnoj kritici.</hi>
</p>
<p>(Podnaslovi: Naša kazališna kritika nalazi se u krizi. Glavni i najznačajniji nedostaci naše kazališne kritike. O problematičnom stepenu njene pismenosti. Citati iz kazališnih kritika gg. Rudolfa Maixnera, urednika »Obzora«, Josipa Horvata, urednika »Jutarnjeg Lista« i Stanka Tomašića, urednika »Kulise«. Komentari o logici, stilistici, gramatici i interpunkciji tih kazališnih kritika. Ovjerovljivanje materijalnih podataka naše kazališne kritike daje negativan rezultat. O razlici između književne ocjene i novinarskog prikaza. Takva kazališna kritika dokumenat je našeg neknjiževnog vremena. U pitanjima književnog ukusa, jezika, forme, u strujanju književnih problema, u relativizmu lijepoga i ljepote, naša kazališna kritika ne uzima stava. Takva kritika ne vrši nikakav uticaj. Ona je potpuno suvišna.)</p>
<p>Početak bi predavanja bio točno u 8 sati (svršetak oko 10 sati) naveče. Čist prihod u korist putne blagajne Kluba slavista.</p>
<p>Obzirom na svrhu tog predavanja, Klub slavista moli da bi mu slavna Uprava Glazbenog zavoda podijelila za iznajmljenje dvorane popust.</p>
<p>Unapred se zahvaljujući, bilježimo se</p>
<p>s odličnim poštovanjem</p>
<p>Tajnik: Predsjednik:</p>
<p>Dragutin Tadijanović Josip Godlar</p>
<p>
<hi rend="italic">Forum</hi>, Zagreb, zima 1982.</p>
<p>
<hi rend="italic">Vjesnik</hi>, str. 5, Zagreb, 24. IV. 1983.: »Faksimil pisma što ga je upravi Glazbenog zavoda u Zagrebu, u povodu Krležina predavanja, napisao Dragutin </p>
<p>Tadijanović, 31. ožujka 1930.«</p>
<p>
<hi rend="italic">Sabrana djela </hi>III, Knjiga o sebi i o svojima, str. 27, Zagreb, 1989.</p>
<p>41.</p>
<p>KLUBU STUDENATA SLAVISTIKE (1.) pismo</p>
<p>Klub studenata slavistike u Zagrebu</p>
<p>Rastušje, 24. aprila 1930.</p>
<p>Ne ću ovdje iznositi mnoštvo detalja s ekskurzije Kluba studenata slavistike u Zagrebu, koja je trajala od 13. do 23. aprila 1930. Spomenut ću samo, da je predsjednik Kluba, Josip Godlar, vozeći se željeznicom iz Niša u Skoplje, u vagonu, pred publikom te se nalazila u tom vagonu i pred članovima ekskurzije nazvao mene prostakom, dopustivši da o mom radu u Klubu raspravljaju oni članovi, koji imaju najmanje prava da govore o bilo čijem radu u Klubu.</p>
<p>Ne treba ni spominjati, da sam kojekakvim imenima nazivan bez razloga. (Možda zato, što sam bio tajnik!) Razumije se samo po sebi, da žalim, što ne mogu biti toliko »karakteran« (sic!) te da preko tih »malih neugodnosti« prijeđem poput svetoga Frane iz Asiza.</p>
<p>Meni je veoma dosadno pisati o svemu tome.</p>
<p>I ne ću da duljim.</p>
<p>Ja se, dakle, zahvaljujem na časti (zapravo »časti«) tajnika Kluba studenata slavistike u Zagrebu sve do Godišnje skupštine, na kojoj ću »imati čast« da detaljnije iznesem razloge i opravdanja ovog sudbonosnoga koraka. I tako dalje.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>student filozofije</p>
<p>42.</p>
<p>KLUBU STUDENATA SLAVISTIKE (2.) pismo</p>
<p>Klub studenata slavistike u Zagrebu</p>
<p>Zagreb, 13. X. 1930.</p>
<p>Zaista je odbor (predsjednik, tajnik, blagajnik) mogao da prištedi na poštarini – četiri dinara! Nisam li ja danomice na univerzi? Ali da! mogao bih, možda, reći da nisam primio Opomene od Kluba.</p>
<p>Dobro je ovako, štaviše, vrlo dobro.</p>
<p>Ali, gospodo, nažalost, ništa pozitivno ne mogu vam kazati. »Čitava stvar« ovisi o tome, kada će Brodska Imovna Općina da počne isplaćivati moju stipendiju.</p>
<p>Mogu vam reći tek toliko, da bez imalo ustručavanja iznesete na Glavnoj godišnjoj skupštini, kako kolega Tadijanović već toliko i toliko mjeseci duguje Klubu toliko i toliko. On će biti prisutan na toj skupštini i vi ćete moći vidjeti njegovo lice zalito rumenilom.</p>
<p>Hoćete li biti zadovoljni?</p>
<p>…</p>
<p>To bi bio kao odgovor na vašu Opomenu od 10–X–1930.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>student filozofije</p>
<p>43.</p>
<p>PISMO PRIJATELJICI (1.)</p>
<p>Rastušje, 8. VIII. 1931.</p>
<p>Već mi je i s naslovom neprilično. Još ne znam, kako da te zovem. Ali to i nije od važnosti.</p>
<p>Nisam ti pisao, sve do danas. Razlog, za vrijeme turneje kroz Grčku, posve običan: nisam imao ni toliko novaca da se ikome javim, pa makar dopisnicom. Nikome dakle nisam pisao. Ni kući, razumije se.</p>
<p>A poslije turneje?</p>
<p>Prije svega, molim te, vjeruj mi: nikad nisam bio tako osamljen kao posljednji mjesec i nekoliko dana.</p>
<p>Htio bih mnogo da kažem. Najedamput.</p>
<p>Jučer sam u album polijepio one fotografije što si nas krajem lipnja slikala. Uspomene, bespovratne, sasvim malo slatke. Samo kao uspomene.</p>
<p>Preda mnom je bilježnica što si mi je poklonila.</p>
<p>Što ću? Mislim na more. Na zelenilo šumā. Na mladost moju sirotinjsku, s tako malo ljubavi, s malo ljubavi.</p>
<p>Stid me kad pomislim, kako sam uvijek bio beskrajno dalek bogatstvu ljubavi, najvećeg dobra na svijetu. Možda jedinog dobra na svijetu.</p>
<p>Bojim se, ostat ću vječito udaljen od stola ljubavi, bojim se da ću ostati vječno udaljen.</p>
<p>O, gdje je Ona koja će mi ispuniti sve beznadne dane slašću svoje ljubavi?</p>
<p>Gdje je Ona radi koje jedino živim, prijateljice moja!</p>
<p>Hvata se već sumrak. I šturci zriču.</p>
<p>I ne vidim da pišem.</p>
<p>A srce mi je žalosno. U suzama zalito. Nemoćno.</p>
<p>Rastušje, 11. VIII. 1931.</p>
<p>Pokušat ću da završim ovo pismo.</p>
<p>U nevoljkosti, u težini pisanja ima nešto što ne umijem iskazati, a zadaje mi bol, kako se obično veli.</p>
<p>I ne znam što da radim. A uvijek sam tako osjećao, kad sam god bio s tobom.</p>
<p>Ne mogu, i ne ću, da prijeđem preko naših dana jednim potezom pera. No, mnogo puta sam se pitao, kao i sada što se pitam: čemu ovakvo življenje?</p>
<p>Ne, ne ću dalje ovako da govorim. Ne ću da mučim sâm sebe. A možda i tebe. Nego ću kazati samo dvije tri riječi.</p>
<p>Je li me prokleo Gospodin Bog…</p>
<p>…ali ti si mi bila samo prijateljica.</p>
<p>I jasno je da mi ne ćeš moći biti ništa više od toga. To si mi, doduše, nekoliko puta i sama rekla, no ja sam uvijek živio u nekom očekivanju, obmanjujući sâm sebe.</p>
<p>Molim te, dakle: oprosti mi, ako sam ti kada srce ranio.</p>
<p>Sjeti se, i ja sam mnogo patio, a nitko nije imao za mene riječi utjehe.</p>
<p>Zaboravi me – i budi vesela!</p>
<p>I sve će biti dobro. Pozdravljam te!</p>
<p>44.</p>
<p>GRGI ZUCCONU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Grga Zuccon/rezervni kapetan/Trg kralja Tomislava 9, dvor. zgr. I./Zagreb</p>
<p>Rastušje, 15. VIII. 1931.</p>
<p>Gospodine,</p>
<p>moja je strpljivost pri kraju. Nemam riječi, kako da nazovem vaš postupak prema meni, koji je prevršio sve granice pristojnosti. Ja bih se na vašemu mjestu stidio.</p>
<p>Vi ste me, kako sad vidim, naprosto zavaravali već od prvog početka. Ako ste znali, da ne ćete moći moj posao da platite, tko vas je tjerao da mi ga date? A kad ste već učinili tu pogrešku, zašto me besprekidno zavlačite, obećavajući mi isplatu koju do današnjeg dana niste izvršili. Zbog toga sam i ja postao najobičniji lažac kod g. upravitelja Đačkog doma kojemu sam, kako vam je dobro poznato, već više od dva mjeseca obećavao isplatiti svoj dug za stanarinu, nadajući se od vas primiti zasluženi novac, vjerujući vašoj riječi.</p>
<p>Kad sam krajem prošlog mjeseca bio u Zagrebu, rekao sam konačno g. upravitelju, da ćete mu vi osobno donijeti novac za mene. Tako sam se, kako znadete, i s vama dogovorio, vjerujući vašim isprikama.</p>
<p>Međutim, jučer sam primio od g. upravitelja dopis, kojim mi javlja, da se vi do 9. o. mj. niste kod njega ni pojavili, a kamo li išta platili!</p>
<p>Zato sam prisiljen da vam pišem. Ja vas uvjeravam da je ovo prvi i posljednji put.</p>
<p>Nemojte misliti, da ne ću naći način, kako ću doći do svog novca. Ako to mislite, varate se! U slučaju potrebe, nadam se, da bih dobro znao ukazati na vaše plagijate, itd., itd.</p>
<p>Ne ću više da gubim riječi, nego energično zahtijevam da mi najkasnije do 1. IX. o. g. isplatite sav svoj dug. Ne učinite li to do tog vremena, znat ću što mi je činiti.</p>
<p>Novac možete poslati na adresu:</p>
<p>Gosp. ing. Milan Anić</p>
<p>upravitelj Đačkog doma</p>
<p>Zagreb, Runjaninova ul. 4</p>
<p>ili na moju adresu:</p>
<p>Gosp. Dragutin Tadijanović</p>
<p>Rastušje</p>
<p>pošta Slav. Brod.</p>
<p>45.</p>
<p>BLAŽU JURIŠIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dr. Blaž Jurišić/urednik »Hrvatske Revije«/Zagreb/Klaićeva ul. br. 11a</p>
<p>Rastušje, 24. VIII. 1931.</p>
<p>Mnogo poštovani gospodine doktore,</p>
<p>znam da nema riječi s kojima bih mogao dovoljno da se ispričam zbog svojih nekorektnosti prema vama (mislim dakako na neizvršenje svojih obećanja u pogledu članka o časopisima, bilo je to davno), ali ipak se nadam, da mi to niste uzeli za zlo. Držim da sam dosta kažnjen time, što tako dugo (više od pola godine), nisam, baš radi toga svega, imao obraza da se kod vas samo pojavim.</p>
<p>U nadi dakle da su mi grijesi oprošteni, šaljem vam evo nekoliko pjesama za »Hrvatsku Reviju«. S obzirom na to, što već osam mjeseci nije u HR bilo moga ni retka, držim da ćete slijedeću moju molbu do kraja ispuniti: Molim da sve ove pjesme (sedam na broju) budu štampane u jednom broju i to po mogućnosti u desetom (listopad) ovako kako su napisane. Sve će one stati na tri strane: na prvu stranu dvije, na drugu tri i na treću dvije. Prva (<hi rend="italic">Skinuo bih šešir pred Gospodinom</hi>) molim da se štampa običnim, krupnim slovima (mislim da se zovu garmond) a sve ostale (šest), petitom, onako kako su lanjske godine štampane moje <hi rend="italic">Pjesme o ljiljanima</hi> ili ove godine Čengićeve pjesme. I to ovih šest da budu štampane u simetričnom obliku, ovako kako sam ja to po prilici u rukopisu naznačio. Što se tiče posvete (<hi rend="italic">Mom ocu</hi> itd.), molio bih, da se odštampa slovima Feuilletona HR, petitom dakle, radi prostora: da mogu na istu stranu stati još dvije pjesme. Sve sam točno izmjerio i siguran sam da se može ovako odštampati kako sam naveo.</p>
<p>Ali možda je tu važno pitanje honorara: za 7 pjesama izlazilo bi Din 700.–. Ako bi to možda bio razlog, da se sve pjesme ne mogu odjednom štampati, molim da se preko toga prijeđe time, što ja u tom slučaju ne tražim toliki honorar (nego recimo Din 400.–, 500.–), jer mi je u prvom redu stalo do samog štampanja pjesama. Razumije se samo po sebi, da mi ni honorar nije za odbacivanje, pogotovu sada na početku školske godine kad trebam za ispitnu taksu.</p>
<p>Ja ću doći u Zagreb ili krajem rujna ili početkom listopada, a dotle će deseti broj HR biti možda već sasvim gotov; poznavajući vašu točnost i savjesnost, vjerujem da će moje pjesme biti odštampane onako kako sam to naprijed zaželio.</p>
<p>No, u svakom slučaju, molio bih vas, da mi javite najkasnije do 15-og rujna o. g. (što prije to bolje), kakva će uopće biti sudbina ovih pjesama: da li će biti štampane ili ne, i dr. –</p>
<p>S odličnim poštovanjem</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>46.</p>
<p>MILANU DURMANU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Milan Durman/urednik »Književnika«/Zagreb/Petrinjska ul. br. 69/III kat</p>
<p>Rastušje, 30. VIII. 1931.</p>
<p>Gospodine uredniče,</p>
<p>evo napokon i mene! Nakon dugog vremena. Ja bih dakle želio da objavite ovu pjesmu (<hi rend="italic">Sjedim među torovima</hi>) po mogućnosti u desetom, oktobarskom broju »Književnika«. Držim da je moje vrijeme bilo već davno, i vjerujem da ne ću čekati na red. Uostalom, to nije potrebno ni spominjati.</p>
<p>Imao bih samo jednu molbu glede štampanja:</p>
<p>Molim da ostane sve onako, kako je u rukopisu, koji je naročito čitko i jasno pisan. Može se eventualno promijeniti pisanje futura (razderaću – razderat ću i razmahnuću – razmahnut ću), ako je to bezuvjetno potrebno. Molio bih dakle da nastojite oko toga, da pjesma bude odštampana čitava na jednoj strani. To bi bila ta moja molba!</p>
<p>Šaljem vam i dopisnicu: molim vas da me što skorije obavijestite, hoće li moja pjesma biti štampana u vrijeme kad ja želim.</p>
<p>Kako živim ovdje? – Radim mnogo više nego u Zagrebu; ne čitam novina ni časopisa osim kad odem u Brod k prijatelju. Tamo čitam i »Književnik«, jer ga ne primam kući.</p>
<p>Početkom oktobra doći ću u Zagreb.</p>
<p>Kanim polagati ispit.</p>
<p>Pozdravlja Vas</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>47.</p>
<p>PISMO MARIJI (1.)</p>
<p>Zagreb, 9. IX. 1932.</p>
<p>Runjaninova 4</p>
<p>Marija!</p>
<p>Ponoć je u mom srcu, ponoć je, kad vam počinjem pisati.</p>
<p>Nad mojom je glavom zeleni »luster«, nad mojom glavom šúme nevidljiva krila.</p>
<p>Čujem željeznicu kako odlazi: možda će proći kraj vaše kuće.</p>
<p>Kako bih rado htio da sam uz vas! Ali što govorim?</p>
<p>Pisat ću o nečem drugom.</p>
<p>Da. Kad sam otišao od vas (sjećate li se?), u Brodu, uhvatila me kiša.</p>
<p>I nikamo nisam mogao, nego – na stanicu.</p>
<p>Tri sata beskrajnog čekanja!</p>
<p>A kad je vlak prolazio kraj vaše kuće, gledao sam u mračne prozore: već ste spavali.</p>
<p>I sada, dok pišem, vi spavate, a ponad vas lebdi – Anđeo čuvar. On ima nježne bijele ruke, kao vaše, i crne oči, vesele kao vaše.</p>
<p>O čemu opet govorim?</p>
<p>Htio bih da kazujem najslađe riječi, ali mi zastaje dah, ali me hvata strah.</p>
<p>Možete mi se nasmijati, samilosno.</p>
<p>Osamljen sam, a misli su mi iskidane. One se vraćaju k vama: kada ću vas opet vidjeti, opet slušati vaš glas?</p>
<p>Čudite se ovim riječima. A ja ne mogu drukčije, nego da vam pomilujem kosu crnu, mekanu.</p>
<p>Hoću li moći da iščekam još dvadeset dana do vašeg dolaska?</p>
<p>Ne, ne vjerujete mi.</p>
<p>Shvatite me: možda je ovo posljednje pismo, koje vam pišem.</p>
<p>Hoćete li mi odgovoriti nekoliko riječi. Običnih.</p>
<p>Kad vas molim… Ne mogu više pisati.</p>
<p>Smijte se mojemu ludom srcu, Marija!</p>
<p>48.</p>
<p>BRANKU ĐUKIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Branko Đukić/književnik/Zagreb/Srpska banka</p>
<p>Zagreb, 24. IX. 1932.</p>
<p>Gospodine Đukiću,</p>
<p>držim da se nećete začuditi ovome pismu. Ovako će biti manje neugodno, zar ne? Vi već znate o čemu se radi.</p>
<p>Molim Vas dakle da početkom oktobra o. g. bezuvjetno učinite svoju dužnost prema meni i time riješite i sebe i mene neugodnosti.</p>
<p>Nisam nikada pisao ovakva pisma (a nadam se da će mi i ovo biti zadnje), ali vjerujte mi da to činim iz <hi rend="italic">skrajnje nužde</hi>.</p>
<p>Hoću dakle da me oslobodite neugodnosti na bilo koji način t.j. da čitavu stvar likvidiram.</p>
<p>Uz pozdrav</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>49.</p>
<p>PISMO ANICI (1.)</p>
<p>Zagreb, 23. II. 1933.</p>
<p>Ništa me ne smeta što si prema meni sasvim ravnodušna. Znam da ćeš se čuditi sve više što dalje budeš čitala moje pismo.</p>
<p>Ni na koji drugi način nisi mogla jače da mi se narugaš, da mi nogom staneš na srce, nego što si učinila večeras, kad si me zamolila da u tvoje ime sastavim nekoliko pisama koje bi htjela da pošalješ svome draganu.</p>
<p>Zar baš ja da budem onaj koji će sklapati kao neku pogodbu, trgovinu, između tebe i onog trećega, drugoga ili prvog? Ima li u tebe imalo onog što ljudi zovu srce? Bez prestanka mislim o tome, i ne mogu se dovoljno načuditi.</p>
<p>Na kraju, ipak mi je jasno. Ali ne mogu, a da ti ujedno ne kažem da mi je i vrlo žao. I samo da ne bih sâm sebi postao smiješan, prestat ću o tome pisati.</p>
<p>Sjećam se, kako sam, upravo pred godinu dana, čitav mjesec, gotovo danomice bio s tobom: šetali smo, išli u kazalište. A ove godine? – Pišući htjedoh sâm sebe da uvjerim, kako je tebi bar malo stalo do mojih riječi. Al se u to ne uvjerih: ni najmanji znak s tvoje strane prema meni ne daje mi pravo da mislim protivno. I zato svaki moj osjećaj zapne na peru; ne će da prelazi na papir, jer bi se stidio samog sebe.</p>
<p>Ništa ne očekujem od tebe niti se ičemu nadam. (Može li se ipak dogoditi čudo?)</p>
<p>Htio bih samo da mi vjeruješ: moje srce još i sada, kada te vidim u daljini, ili kad ideš prema meni, ono najednom živo zakuca, moje srce zbog tebe živo zakuca. Molim te, budi mi i dalje sklona i ne zgazi mi srce odjedamput, nego ga gazi malo pomalo, kao i dosad. A ja ću se smijati kao što sam se i večeras smijao. A smij se i ti, i gazi srce moje!</p>
<p>50.</p>
<p>IVANU GORANU KOVAČIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Ivan Kovačić/stud. phil./Zagreb/Freudenreichova 3</p>
<p>Barcelona, 25. VI. 1933.</p>
<p>Dragi prijatelju,</p>
<p>oprosti mi, što Ti se dosad ne javih. Usmeno ću Ti sve razjasniti. Noćas krećem u Afriku. Pozdravi Grgu i svoje kod kuće.</p>
<p>Voli Te Tvoj</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>
<hi rend="italic">15 dana</hi>, Zagreb, 1. V. 1963.</p>
<p>
<hi rend="italic">Prsten</hi>, Zagreb, 1965., str. 289.</p>
<p>Ivan Goran Kovačić: SD, V, Zagreb, 1983., str. 12.</p>
<p>
<hi rend="italic">Sabrana djela</hi> III, Zagreb, 1989., str. 34.</p>
<p>51.</p>
<p>HERMI ROBINSON (1.) pismo</p>
<p>Gospođica/Herma Robinson/Poste restante/Zagreb</p>
<p>Babina Greda, 27. VII. 1933.</p>
<p>Draga Herma,</p>
<p>već je prošlo više od 13 dana otkako smo otišli iz Zagreba, a još Vam se nisam javio. Nemam namjere, da Vam se zato ispričavam, jer znadem da ćete me razumjeti.</p>
<p>Danas je treći dan otkako mi sija sunce –</p>
<p>I sad dok Vam pišem ono gleda na ovo pismo i moje ruke, a jedna grana njiše se na lakom vjetru i njena sjena pada na pismo. U zraku lete lastavice i cvrkuću. O, kad bih bio lastavica!</p>
<p>Eto vidite, ja sam u Babinoj Gredi. Kod Bebe. Sjedimo u dvorištu i evo! Htio sam da Vam pišem o tome kako ona sjedi nasuprot meni za stolom, ali kad sam napisao riječ »dvorištu«, ona je ustala i otišla. Bez riječi. Ja čujem samo vjetar kako šumi u lišću.</p>
<p>Sad je bila ovdje i uhvatila me za lijevu ruku. Nisam je pogledao. Ona misli…</p>
<p>Zašto sada mislim na suze?</p>
<p>Herma,</p>
<p>Ne vjerujte nikada riječima. Riječi nisu ništa. Možda bi bilo bolje da Vam nisam pisao danas.</p>
<p>No drugi puta će biti bolje.</p>
<p>Pozdravite onu travu na kojoj smo ležali u ono vrijeme. Recite joj da ja neću više doći tamo.</p>
<p>Mnogo Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>52.</p>
<p>PISAMCE IVI KOZARČANINU (1.)</p>
<p>Zagreb, 2. III. 1934.</p>
<p>»Koliko sam samo ukrao knjiga po antikvarijatima,</p>
<p>dok sam tamo satima rovao,</p>
<p>i koliko prijatelja nije nikad dobilo</p>
<p>knjigu, koju su mi posudili, natrag.«</p>
<p>I. K., <hi rend="italic">Rujan</hi>
</p>
<p>Posljednji puta zahtijevam da mi vratiš moje knjige u roku od pet dana. Treba da ih predaš za mene vrataru Đačkog doma, Runjaninova 4.</p>
<p>U slučaju da se ponovo oglušiš mome zahtjevu, poslužit ću se drugim sredstvima.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>[Vratio 18. IV. 1934.]</p>
<p>
<hi rend="italic">53.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">EMI LJEVAKOVIĆ (1.) pismo</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Gospođa/Ema Ljevaković/Babina Greda/Via Vrpolje – Šamac</hi>
</p>
<p>Zagreb, 21. VI. 1934.</p>
<p>Draga naša mamo,</p>
<p>eto vidite, i ja sam se konačno ohrabrio da Vam napišem nekoliko riječi. Oprostite mi, što pišem olovkom, ali treba da znate da nas dvoje (zna se ko!) sjedimo u jednoj bašči u Petrinjskoj ulici gdje smo jeli (kolike li sreće!) ražnjića i ćevapčića. Javor je nastavio da Vam piše pismo, i iznenada dao i meni ovaj papir da Vam pišem. I eto, napisao sam već jednu stranu! Ja nikada nisam zadovoljan sa onim što napišem, pa tako je i danas. Uvijek mi se naime čini da bih htio i trebao nešto drugo reći, a ne baš ono što kažem. O tome bih mogao da Vam razvijem čitavu svoju teoriju, ali držim da ću možda (ako bude potrebno) o tome moći da razgovaram s Vama kad budem (– nemojte se, molim Vas, uplašiti –) kada budem sjedio s Vama i s Javorom pod šljivama, na mjesečini. Javor mi toliko priča o Vama i zbilja je suvišno da napišem koliko želim da razgovaram s Vama…</p>
<p>Javor je sada svršila svoje pismo pa mi govori da bi htjela nešto da črčka na mome, i ja ne mogu da joj odbijem tu skromnu željicu. Zato ću završiti u nadi da ću imati uskoro prilike da Vam pripovijedam, štono rič, o svemu i svačemu. Vjerujte mi, da je žar moga srca za Vas mnogo jači nego što se može i naslutiti iz ovih riječi, mrtvih slova. –</p>
<p>Mnogo Vas, mnogo pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>Draga mamice, izašla sam malo sa Tadijom van, danas sam se užasno umorila sa Hermom. On je bio u neprilici kako bi Te nazvao – a to je bar tako jednostavno.</p>
<p>No, doduše, sjetio se je sam.</p>
<p>Mamice, molim Te još jednom radi uvjerenja.</p>
<p>Mnogo Te ljubi do skorog viđenja</p>
<p>Tvoja</p>
<p>Beba</p>
<p>54.</p>
<p>IVANU GORANU KOVAČIĆU (2.) pismo</p>
<p>Babina Greda, 27. VII. 1934.</p>
<p>Dragi Ivo,</p>
<p>dobio sam danas Tvoje pismo iz Lukovdola. Nisi mi poslao adresu, i ja nisam baš uvjeren da će Te ovo pismo naći.</p>
<p>Kako vidiš, pustio sam duboko korijenje u Babinoj Gredi. Kod kuće, u Rastušju, bio sam kojih osam dana, a onda sam otišao k Bebi. Već je otada prošlo mjesec dana. Radimo za ispit. Međutim, ja sada evo pišem, a ona leži: vidim joj kosu i ruku. Čujem kako se otvaraju dvorišna vrata: djeca su došla na vodu, i govore. Pile pijuče. Ali – treba najprije da likvidiramo »onu stvar« (pst!). Trebalo se raditi vrlo brzo, pa budući da od Tebe nisam primio nikakvih vijesti, obratio sam se na jednog gospodina iz Zagreba koji mi je odmah poslao pozitivan odgovor i tako je sve – uređeno. Ne treba ni da kažem, da nisam znao da si već otišao u Lukovdol. Čini mi se da si mi rekao da ćeš u Zagrebu ostati do augusta. Sad svejedno. – I tako uopće nisam ni vidio one knjige što si mi ih poslao. Možda si mi šta i pisao?</p>
<p>Od Delorka sam dobio pismo (možda i zadnje). Piše mi da je položio B), i da je Novak Simić napisao u <hi rend="italic">Književniku</hi> prikaz o njegovim i Alfirevićevim pjesmama, i da je Žimbrek u svojim <hi rend="italic">Književnim Horizontima</hi> itd. itd. Jedan moj »prijatelj« baš mi je poslao taj broj »K. Hor.« i tako sam imao čast da čitam…</p>
<p>Ali o čemu sam to započeo pisati. Oprosti mi, što sam tim imenom uprljao ovaj bijeli papir. Nije pravo. Drugi papir i vrijeme koje će doći određeni su da prime na sebe taj križ trulosti. –</p>
<p>2. VIII. 1934.</p>
<p>Ne znam koliko je dana prošlo otkako sam započeo ovo pismo. Ali dogodilo se u tome vremenu mnogo toga. Ja sam naime bio kod kuće u Rastušju, i ponio sam sobom i pismo da ga dovršim. No nisam imao prilike. Čudit ćeš se možda zašto ga nisam svršio ovdje kada sam ga započeo, istog dana. – Pružila mi se prilika da vidim i da razgovaram s jednim razbojnikom, Majerom (!), koji je u susjednom selu, Slavonskom Šamcu, ubio noću troje ljudi. Bio je uhvaćen i doveden »na lice mjesta«.</p>
<p>3. VIII. 1934.</p>
<p>Ovo pismo dobiva oblik dnevnika.</p>
<p>Mnogo bih morao da pišem kad bih izdaleka samo htio razjasniti situaciju u kojoj se nalazimo. Za to bi trebalo mnogo vremena i smirenosti.</p>
<p>No ja nemam ni jedno ni drugo.</p>
<p>Misli su mi na stotinu strana okrenute.</p>
<p>–</p>
<p>Kako sam već spomenuo, ovih dana bio sam kod kuće i našao knjige koje si mi poslao, i pismo. I onu karticu. Hvala Ti. –</p>
<p>Čudim se zašto Štambuk nije Tebi dao skripta koja mi je obećao da mi ih Ti pošlješ. Međutim, sada ću napisati pismo onoj kolegici. Najinteresantnije je to da sam ja od Štambuka tražio Bujasova skripta (ne Bazalina, za koja sam naknadno čuo da ih trebam) i on mi je obećao ta skripta. A sad se najednom vodi riječ o Bazali… Gledat ću da sve uredim s tom kolegicom.</p>
<p>–</p>
<p>Zbilja bih htio da pišem o nečem sasvim drugom. Al sam opkoljen takvim neprilikama.</p>
<p>Ovaj papir i ove dvije posljednje rečenice što sam napisao gledao sam tako dugo da sam za to vrijeme mogao napisati nekoliko ovakvih stupaca.</p>
<p>Nalazim se u raspoloženju kad se čovjeku svaka riječ kojom bi htio da se izrazi čini upravo smiješna svojom slaboćom, blijedošću.</p>
<p>Najradije bih, priznajem, ostavio za danas svako pisanje, ali ne mogu više podnijeti odlaganje da dovršim ovo pismo od danas na sutra. Zato ću ga danas poslati u svakom slučaju. Vjerujem da Ti ono neće kazati gotovo ništa; nego baš ako budeš htio da čitaš ono što sam napisao svojim očima između ovih slova, tada ćeš vidjeti nepreglednu pustoš nad kojom lebdi nezadovoljstvo smrknuta lica, osamljeno: plamičak voštanice u crnoj, ogromnoj sobi.</p>
<p>–</p>
<p>Neka se svrši.</p>
<p>Ko zna nije li već započelo ljuljanje moje zvijezde?</p>
<p>–</p>
<p>Veselit ću se, ako mi se ponovno javiš opširnim pismom. –</p>
<p>A pozdrav Ti šaljem po mjesecu kad u ponoć siđe u Gorski Kotar i stane hodati po lišću i travama koje mirišu u divljini, srebrnaste.</p>
<p>Stišće Ti ruku</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>20. VIII. 1934.</p>
<p>S ovim sam pismom bio u Vinkovcima i htio ga odanle odaslati. Ali nisam. Kad bih bio pisac, mogao bih napisati čitavu knjigu o udesu ovog pisma.</p>
<p>No ja ću radije gledati da ga već jednom pošaljem.</p>
<p>Ukratko:</p>
<p>Prekjuče sam primio Tvoju kartu, i bilo mi je drago. – »da piše samo stihove – ili još gore – samo za štampu… List prijatelju?!… Pha! – «</p>
<p>Šta da Ti kažem na to?</p>
<p>
<hi rend="italic">Nikada nisi siguran.</hi>
</p>
<p>Istina je da sam napisao nekoliko pjesama, i to za štampu, ali sam bio napisao i list prijatelju. Zašto ga nisam poslao?</p>
<p>Zar je prijateljstvo u šiljanju listova?</p>
<p>Ja ću doći u Zgb ili oko 1/IX ili oko 15/IX. Dabome i Beba. No prije toga ćemo Te zamoliti ako budeš mogao da nađeš za nju stan, da ona uzmogne čim dođe odmah useliti, itd. Piši mi šta držiš o tome. Htio bih da mi se odmah javiš tako da Ti napišem bar još jedno pismo odavle.</p>
<p>Nadam se da se nećeš ljutiti ako prestanem s pisanjem ovog pisma.</p>
<p>Šta je sa »Danas«? Da li izlazi? I…</p>
<p>Mnogo Te pozdravlja</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>Pozdravlja te Beba</p>
<p>Ivan Goran Kovačić: SD, V, Zagreb, 1983.</p>
<p>55.</p>
<p>IVANU GORANU KOVAČIĆU (3.) pismo</p>
<p>Babina Greda, 5. IX. 1934.</p>
<p>Dragi Ivane,</p>
<p>opet je prošlo nekoliko dana otkako sam primio Tvoje pismo, a istom ću Ti danas odgovoriti.</p>
<p>Nakon što sam ovo napisao, Beba me je prekinula ne dajući mi, kako se ono veli, mira. Ona sjedi za istim stolom sa mnom, i uči. Zvoni Pozdravljenje. Ona mi prijeti da će mi oteti pismo i napisati da Te pozdravlja. Rekao sam joj: to dolazi na kraj pisma. – Pišući ovo smijem se, jer ona niti ne sluti da se ja trudim da Ti baš o tome nešto napišem. Ne treba dabome ni da kažem da mi nikako nije uspjelo opisati ono što sam htio. Ali se zbog toga nimalo ne žalostim.</p>
<p>Rastušje, 12. IX. 1934., na sveto Ime Marijino</p>
<p>Dragi moj prijatelju,</p>
<p>Ne znam je li potrebno da se ispričavam zbog tako duge šutnje. Reći ću, ukratko, samo to, da sam kod Bebe imao takvih neprilika, da uistinu nisam imao prilike da Ti se sabrano javim. Siguran sam da nećeš ni pomisliti da bi te nezgode bile možda s njene strane. No, šta da govorim o tome? Ti si donekle upućen u prilike pa nije potrebno više o tome kazivati.</p>
<p>A sada sam, eto, u Rastušju. Došao sam neki dan. Danas idem u Brod, bolje reći: idem odmah čim napišem ovo pismo. Već sam se spremio, i sitna kišica sipi. Uzet ću u ruke kišobran, ne bih li zaplašio kišu. Jučer sam bio u vinogradu. Dolazi moja mati u sobu i uzima moje stvari da ih spremi za sutra. Rano ujutro, sutra, u tri sata poći ću od kuće, i idem u Babinu Gredu po dragu Bebu. Ona ima nešto posla u Vinkovcima pa ćemo zajedno tamo, a odanle, u subotu, u Zagreb. Stići ćemo onim vlakom koji dolazi oko osam sati uveče. Davno smo već nas dvoje govorili o tome, kako bi nam bilo drago, da Ti dođeš pred nas. Ja sam uvjeren, nadam se da ćeš zbilja i doći.</p>
<p>Da. Opet bi trebalo da se ispričavam. Ne znam zapravo kako sam došao do uvjerenja, da za sve ono što ja učinim Ti imadeš potpuno razumijevanje. Možda sam u tome pretjeran, no ipak mi se čini da se ne varam. – Ti se dakle sjećaš kako sam Ti pisao glede stana za Bebu. Zahvalan sam Ti što si se odazvao mojoj molbi. No ja sam, valjda po svom starom običaju, na to zašutio. Evo šta je bilo. Onih dana dobila je Beba pismo od neke gospođe u kojem joj javlja da je našla stan za nju. Dabome da je moja dužnost bila da Ti to javim, ali – sad bih morao opet da govorim isto ono što sam kazivao u početku ovoga pasusa.</p>
<p>Imao bih opet nešto da Te zamolim. – Ako Ti nije nezgodno otiđi k upravitelju Đačkoga doma pa ga zapitaj, šta je s mojom molbom: je li riješena, i kako. Bit će kasno da mi to javiš pismom, nego ćeš mi reći prilikom moga dolaska. Htio bih naime da znam odmah na čemu sam. No, u svakom slučaju reci upravitelju da ću ja doći u subotu naveče.</p>
<p>Treba da obavim još dosta posla u Brodu pa mi se pomalo i žuri. Kad bih imao više vremena, a zbilja mi je žao što ga nemam, javio bih Ti se opširnije baš iz Rastušja. Čujem kako vjetar lupka polupanim staklom na prozoru pored kojeg pišem. Al to nije ništa. Volio bih da sam mogao da Ti u pismu pošaljem potpuni opis ili štimung moga zavičaja. Nadam se da će mi to ipak jednom uspjeti. – Onaj sat sa dva duga lanca od žice, koji sam već »opjevao«, još ide, neumorno. Al ne može više ni da kašlje. Čuješ mu samo korake. On mi nijemo govori da završim ovo pismo, ako mislim na vrijeme stići onamo kuda sam naumio. Katkada je dobro da čovjek posluša i nijemi govor, zar ne?</p>
<p>Da, zbilja! Pročitao sam u »15 dana« novelu Vj. Majera <hi rend="italic">Znanstveno dopisivanje</hi>. Ako budeš imao vremena, pročitaj je; dobra je. Sjeća me na Ehrensteinova <hi rend="italic">Tubuča</hi>.</p>
<p>O, kad bih mogao da Ti sada pošaljem šum vjetra koji slušam »u bliskoj šikari«, da me dočekaš s njime kada dođem, kada dođem u grad koji me čeka u slavolucima. –</p>
<p>Pozdrav!</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>Ivan Goran Kovačić: SD, V, Zagreb, 1983.</p>
<p>56.</p>
<p>JOSIPU BERKOVIĆU (2.) pismo</p>
<p>Zagreb, 22. II. 1935.</p>
<p>Dragi Jozo,</p>
<p>primio sam prije tri dana Tvoje pismo.</p>
<p>Javljaš mi, između ostaloga, da misliš da mi možeš reći, da će u treći broj ući moja <hi rend="italic">Vrtna zabava</hi>.</p>
<p>Uzevši u obzir »sve u svemu« (mnogo bih trebao riječi da izrazim to »sve u svemu«!), molim Te, da nikako ne štampaš nijednu od pjesama koje sam Ti poslao, odnosno da ne štampaš <hi rend="italic">Vrtnu zabavu</hi>, jer ostale dvije nisi ni kanio.</p>
<p>Neka Ti ne bude teško, da mi ih pošalješ u Zagreb.</p>
<p>Sve ostalo prepuštam vremenu.</p>
<p>Pozdrav!</p>
<p>Tadija</p>
<p>
<hi rend="italic">Zbornik radova o Dragutinu Tadijanoviću</hi> 1980. – 1990., str. 229-230, Mladost, Zagreb, 1991.</p>
<p>57.</p>
<p>JOSIPU BERKOVIĆU (3.) pismo</p>
<p>Zagreb, 26. II. 1935.</p>
<p>Dragi Jozo,</p>
<p>danas sam primio Tvoje pismo, i odmah Ti odgovaram ponavljajući svoju želju koju sam već prije izrazio. Molim Te, da nikako ne štampaš moje pjesme koje sam Ti poslao, nego budi dobar pa mi ih vrati.</p>
<p>Sve ostalo, kako rekoh, prepuštam vremenu.</p>
<p>Pozdrav!</p>
<p>Tadija</p>
<p>P. S. – 5. III. 1935. primio sam rukopise pjesama</p>
<p>i rkp objavljene pjesme <hi rend="italic">Osamljen</hi>
</p>
<p>bez ijedne popratne riječi.</p>
<p>58.</p>
<p>IVANU GORANU KOVAČIĆU (4.) pismo</p>
<p>Zagreb, 25. VIII. 1935.</p>
<p>Dragi Ivane,</p>
<p>primio sam neki dan Tvoju kartu i odmah Te pronašao – među narodom. Neka Ti ne bude žao, što se tako dugo nisam javio. Kao uvijek, opet sam mnogo bio zauzet stvarima okolo mene. Osim toga, što je možda najvažnije, u zadnje vrijeme sam se prihvatio školske knjige, i sva je prilika da ću se konačno riješiti… – Nekih naročitih događaja, koje bi trebalo da Ti javim, nema. Jučer sam bio s g. Jurišićem i Delorkom. Tvoj članak o antologiji ulazi u ovaj broj; ja sam obavio korekturu nakon g. J. I ispravio nekoliko pogrešaka, ali nisam pri sebi imao rukopisa te ne znam, je li možda još koja ostala, naročito u francuskom tekstu. No, ne boj se, neće biti tako strašno. Crteži za <hi rend="italic">Dane djetinjstva</hi> još nisu gotovi. Nisam još ništa ni vidio. Nekako sporo napreduje. Ali valjda će ipak nešto biti.</p>
<p>Čuo sam, da će se iz »Kola« morati bacati 2 ½ arka, 40 strana.</p>
<p>Interesira me, ko će biti žrtva.</p>
<p>Bio sam kratko vrijeme, nenadano, u Rastušju. Radi matere. –</p>
<p>Jako mi se sviđaju Anđeo i dragi Isus (vidi prvu stranu!). Volio bih, bez obzira na anđele, da otiđem malo u Tvoj kraj sa svojim malim magarcem. »Prepisivat nije lako…« –</p>
<p>Misliš li na povratak? – Pošalji mi svakako <hi rend="italic">Sedam zvonara</hi>!</p>
<p>Srdačno Te pozdravlja Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>P. S. – Živimo već u god. 1935.!</p>
<p>Ivan Goran Kovačić: SD, V, Zagreb, 1983.</p>
<p>59.</p>
<p>IVANU GORANU KOVAČIĆU (5.) pismo</p>
<p>Zagreb, 5. IX. 1935.</p>
<p>Dragi Ivane,</p>
<p>htio bih, u žurbi, da napišem nekoliko riječi. – U posljednje dane, otkako sam primio Tvoja pisma i novelu, htio sam mnogo puta da Ti odgovorim, ali nikako mi se nije pružila prilika. A i danas, evo, dok ovo pišem, jutro je i pored mene sjedi moja sestra i gleda kako pišem. Ona će otputovati za jedan sat.</p>
<p>Najnužnije što ti moram reći, bilo bi, da mi je jako žao što nikako nećemo Jela i ja moći da udovoljimo Tvojoj želji, da dođemo u Gorski Kotar. Izgubili smo mnogo vremena na neočekivane posjete i zaista nikako ne bismo sada, prije ispita, mogli poći na veselo putovanje. Ne treba ni da Ti kažem, kako bismo se radovali da možemo ostaviti na nekoliko dana gradske ulice i naći se u tišinama gorskih trava. – Prema tome, nažalost, Tvoj doček, u subotu, bio bi uzaludan.</p>
<p>Poslao sam Ti, u ponedjeljak, HR. Mislim, da si je primio. U Tvome članku, kako si mogao vidjeti, ima par pogrešaka. Kod korigiranja nisam imao originala i tako se dogodilo. O tome ću ti nešto više govoriti.</p>
<p>U zadnjem (8-9) broju <hi rend="italic">Savremenih pogleda</hi> štampan je početak Tvoje novele <hi rend="italic">Vlak harmonika</hi>, i dalje će se nastaviti. Javi g. uredniku svoju sadanju adresu, i on će Ti poslati taj broj. I o tome usmeno više.</p>
<p>O <hi rend="italic">Sedam zvonara</hi>, o čemu bih htio najviše govoriti, ne mogu ovako u brzini drugo da Ti kažem nego da želim da svakako dovršiš taj rad za koji vjerujem, da će biti dobar kao što su, uostalom, i svi ostali Tvoji radovi.</p>
<p>Javit ću Ti se drugom prilikom možda opširnije, a sada mi nemoj zamjeriti što moram da završim, jer je vrijeme već poodmaklo.</p>
<p>Mnogo prijateljskih pozdrava šaljemo Ti nas dvoje,</p>
<p>Tvoj Tadija</p>
<p>Ivice, znam da ćeš me razumjeti ako Ti kažem punim pouzdanjem: radi dalje!</p>
<p>U Lukovdol ćemo svakako poslije ispita.</p>
<p>Srdačno Te pozdravlja</p>
<p>Beba</p>
<p>Ivan Goran Kovačić: SD, V, Zagreb, 1983.</p>
<p>60.</p>
<p>NIKOLI ŠOPU (4.)</p>
<p>[PISAMCE NA »VIZITKARTI«]</p>
<p>Zagreb, 5. prosinca 1935.</p>
<p>Dragi Sveti Nikola,</p>
<p>Ti si meni lanjske godine</p>
<p>Obećao knjigu o Isusu,</p>
<p>I ja sam je svako jutro iščekivao,</p>
<p>Al ona nije došla.</p>
<p>Možda nisam bio dobar,</p>
<p>I zato sam šutio sve do danas.</p>
<p>Danas ti evo čestitam imendan</p>
<p>I želim ti, da ih još mnogo,</p>
<p>Mnogo dočekaš,</p>
<p>I da se katkad sjetiš i mene,</p>
<p>Kojemu si bio bliži,</p>
<p>Dok smo bili mlađi,</p>
<p>Ti i ja.</p>
<p>Zar je zaista tako daleko</p>
<p>Moj Sveti Nikola</p>
<p>Otišao od mene? –</p>
<p>Ja o njemu razgovaram</p>
<p>Sa mojim dragim Medanom –</p>
<p>I obadva te dovikujemo:</p>
<p>Nikola!</p>
<p>Moje je ime na drugoj strani</p>
<p>Štampano.</p>
<p>
<hi rend="italic">Gordogan,</hi> VI, br. 15-16, str. 38-39, </p>
<p>Zagreb, siječanj-travanj 1984. [Srpanj 1985.!]</p>
<p>Nikola Šop, <hi rend="italic">Knjiga vječne ljubavi</hi>, 2002. i 2003., str. 51-52.</p>
<p>61.</p>
<p>VLADIMIRU KIRINU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Vladimir Kirin/direktor »Narodnih novina«/Zagreb/Prilaz Đure Deželića 2</p>
<p>Firenze, 5. VIII. 1936.</p>
<p>Poštovani gospodine direktore,</p>
<p>teško mi je i neugodno što moram da Vam javim, da se nažalost ne ću moći vratiti u ponedjeljak (10. o. mj.), dokle traje moj dopust, nego u srijedu, 13. o. mj. Grupa s kojom putujem odlučila se na samom putu da produlji putovanje za 3 dana više nego što je bilo predviđeno; a budući da sam ja vezan uz nju zajedničkom voznom kartom, nikako mi nije moguće doći onoga dana kako je prije bilo određeno.</p>
<p>Znam, da ćete razumjeti moj nezgodan položaj i da mi to ne ćete upisati u grijeh.</p>
<p>Ja ću zaista umjeti da cijenim Vašu susretljivost i biti Vam jako zahvalan.</p>
<p>S poštovanjem</p>
<p>Vaš Dragutin Tadijanović</p>
<p>62.</p>
<p>OTTU BABLERU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, 15. IX. 1936.</p>
<p>Poštovani gospodine Bableru,</p>
<p>neko vrijeme nisam bio u Zagrebu i tako nisam primio Vašu cij. pošiljku, prijevod moje pjesme u Prager Presse, odmah nakon što ste mi je poslali na Maticu hrvatsku. Vi ste me tim prijevodom zaista obradovali to više što je sâm prijevod vrlo dobar. Zato sam Vam jako zahvalan. Ujedno bih htio da Vam izrazim svoju zahvalnost i za Vaš isto tako dobar prijevod na češki moje pjesme <hi rend="italic">J</hi>utarnja zvijezda pozlaćen orah. U nadi da ću i ubuduće zadržati Vašu pažnju, bilježim se s osobitim poštovanjem</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>63.</p>
<p>RADIVOJU GRKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Radivoj Grković/Dubrovnik I/Fratarska ul. 1</p>
<p>Zagreb, 9. XI. 1936.</p>
<p>Dragi Radivoje,</p>
<p>istom neki dan primio sam Tvoju kartu iz Dubrovnika, gdje mi pišeš da Ti pošaljem svoju knjigu. Danas sam nabavio iz Matice hrvatske jedan primjerak (jer sve koje sam primio, već sam davno porazdijelio) i evo Ti ga šaljem na poklon. Zaista me veseli da pratiš moj rad, da Te zanimaju moje literarne stvari. Veseli me i to što si, kako mi pišeš, položio osmi razred.</p>
<p>Ja sam još uvijek na starome mjestu, a stanujem kod Jele i njezine mame. Jeli je naime, ovoga proljeća, umro otac, i njena mati živi sada s njom u Zagrebu. Ujedno je u Zagrebu i njezin brat. Žive vrlo loše. Ja im pomažem utoliko, što sam kod njih uzeo sobu. Jela je otišla na neko vrijeme na oporavak svojim rođacima, jer čitavo ovo vrijeme nije zdrava.</p>
<p>Kako vidiš, dosta pjesama iz ove knjige već poznaješ, a štampao sam ih ponovo htijući da ih imadem zajedno u jednoj knjizi.</p>
<p>Mnogo Te pozdravlja</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>64.</p>
<p>RADIVOJU GRKOVIĆU (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Radivoj Grković/Dubrovnik I/Fratarska ul. 1</p>
<p>Zagreb, 12. XII. 1936.</p>
<p>Dragi Radivoje,</p>
<p>ima gotovo mjesec dana otkako sam primio Tvoje posljednje pismo s pjesmama. Bilo je mnogo razloga radi kojih Ti nisam mogao odmah da odgovorim. Jedan od glavnih je taj što sam strahovito zaposlen i jedva dospijevam da se spremam za diplomski ispit koji ću polagati u februaru. Nije bio moj običaj da dajem svoje sudove o pjesmama, ali kada si me zamolio učinit ću izuzetak i reći ću Ti na kratko glavnu impresiju koju sam dobio nakon što sam pročitao onih nekoliko pjesama. Glavni dojam bio je dobar, a na mjestima sam se upravo iznenadio nad svježinom i jednostavnošću izraza. Dabome da ima i nekoliko neizrađenih mjesta koja bi svakako valjalo dotjerati. No čitajući dobre pjesme čovjek i ne znajući proširi svoje poglede i razvije ukus. Spominjem između ostalih pjesama ove: <hi rend="italic">Dedin drugar</hi>, <hi rend="italic">Malta</hi>, <hi rend="italic">Torzo</hi>, <hi rend="italic">1935</hi>, <hi rend="italic">Dobar dan</hi>, <hi rend="italic">Polazak</hi>, <hi rend="italic">Povratak</hi>, <hi rend="italic">Pre nego što odem</hi>. Naročito ove 3 posljednje imadu uspjelih lirskih momenata. – Nadam se da ćeš iz ovih nekoliko riječi vidjeti uglavnom moje mišljenje o Tvojim pjesmama.</p>
<p>Jela se vratila s oporavka, a zatim je dobila katar na plućima i ponovo ležala više od 14 dana. Pobolijeva stalno i stalno mora da hoda po instrukcijama. Na univerzu nije upisana, i ako joj prilike budu dopustile polagat će ispite. I mati joj je također bolesna.</p>
<p>Ja svaki dan jedva čekam da se vratim s posla da uzmognem raditi za sebe. Ispitni je materijal velik, a vremena malo i tako ne dospijevam ni na što drugo.</p>
<p>Veseli me da si se konačno smjestio i nadam se da Ti je lijepo u Dubrovniku.</p>
<p>Mnogo Te pozdravlja Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>P. S. U prilogu Ti šaljem Tvoje pjesme.</p>
<p>65.</p>
<p>OTTU BABLERU (2.) pismo</p>
<p>Zagreb, 26. XII. 1936.</p>
<p>Poštovani gospodine Bableru,</p>
<p>najprije bih morao da Vam se ispričam što Vam tako dugo nisam odgovorio na Vaše cij. pismo. Tome su bile uzrokom neprilike privatne naravi, i ja se nadam da mi to nećete upisati u zlo. Ja sam međutim otišao odmah kada ste mi pisali u Maticu hrvatsku i zamolio da vam pošalju Gorjanovu knjigu <hi rend="italic">Kroatische Dichtung</hi>, što mi je obećano i već je, kako mi je rečeno, poslano. Molim Vas, da budete dobri pa da mi javite, da li ste tu knjigu primili; ako niste, ponovo ću urgirati odnosno sâm ću Vam je poslati. A što se tiče <hi rend="italic">Lirike šestorice</hi>, tu je knjigu vrlo teško dobiti (ja sâm imadem jedan primjerak), a osim toga, svi pjesnici koji su zastupani u toj knjizi danas imadu sasvim drugo značenje nego u vrijeme izlaženja te knjige. Trojica između njih izdali su svaki po knjigu, ili dvije, a ja sam nakon <hi rend="italic">L. š. </hi>izdao 4 knjige pjesama. Prema tome mislim da bi izlišno bilo pisati danas o toj knjizi, a naročito pisati o njoj u inozemstvu. Nego ako se radi o tome da biste Vi uza sve to željeli da imate tu knjigu, ja ću nastojati kada mi se pruži prilika da Vam je pošaljem. Molim, da mi to javite. Prije 2 dana poslao sam Vam svoju najnoviju knjigu pjesama <hi rend="italic">Dani djetinjstva</hi>, koja je, osim posljednje pjesme, štampana u <hi rend="italic">HR</hi>, X, 1, 1937. Vrlo bih se veselio kad bi se Vama ta knjiga svidjela i kad biste iz nje preveli koju pjesmu. Ne znam da li Vam je poznato, da je <hi rend="italic">Hrv. Revija</hi> notirala Vaš prijevod moje pjesme, koji je izašao u <hi rend="italic">Prager Presse</hi>.</p>
<p>Nadam se da ćete mi se opet uskoro javiti, i srdačno Vas pozdravljam s osobitim poštovanjem.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>66.</p>
<p>ENRICU DAMIANIJU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, 26. XII. 1936.</p>
<p>Mnogo poštovani gospodine profesore,</p>
<p>nedavno sam primio od g. prof. Deanovića najnoviji svezak časopisa<hi rend="italic"> L</hi>’<hi rend="italic">Europa Orientale</hi> u kojemu je Vaš prikaz moje knjige <hi rend="italic">Pepeo srca</hi>. Mislim da nije ni potrebno reći koliko me veseli pažnja koju ste posvetili mojoj knjizi, a u samome prikazu objektivnost kojom je pisan, a koja se u nas nažalost tako rijetko nalazi. Najljepša Vam hvala.</p>
<p>Prije 2 dana poslao sam Vam svoju najnoviju knjigu <hi rend="italic">Dani djetinjstva</hi>; vrlo bi me veselilo kada biste i o njoj napisali koju riječ, i bio bih Vam za to zahvalan.</p>
<p>Mnogo Vas srdačno pozdravlja s odličnim poštovanjem Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>67.</p>
<p>IVI KOZARČANINU (2.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Ivo Kozarčanin/književnik/Zaprešić blizu Zagreba/Yugoslavie</p>
<p>Paris, 5. IX. 1937.</p>
<p>Dragi moj Kozarčanine,</p>
<p>vrlo rado ispunjavam svoje obećanje da ću Ti se javiti iz Pariza, premda malo okasno. Ti ćeš to, uvjeren sam, razumjeti i nećeš stvarati nikakvih zaključaka. Ja ću pokušati kad se sastanemo da Ti razjasnim <hi rend="italic">kako</hi> se moglo dogoditi da Ti tako dugo nisam pisao iako sam danomice mislio na Te. Ti si to možda i osjetio. Danas sam, između ostaloga, bio u kući u kojoj je 7 godina živio Balzac (1840. – 1847.); gledao njegove rukopise, stol na kojemu je pisao itd. Kako je Smrt jaka, dragi Kozarčanine. Zato mi <hi rend="italic">odmah</hi> piši, najkasnije 13-oga. Volio bih da čitam nešto iz Moje Domovine. Pošalji mi vlat trave. Pozdrav Tebi, i gđi, i malom.</p>
<p>Tvoj TADIJANOVIĆ</p>
<p>[Sa strane:]</p>
<p>Mnogo pozdrava Jela</p>
<p>D. T. 75 Rue de Seine</p>
<p>Paris V/e</p>
<p>68.</p>
<p>VITĚZSLAVU NEZVALU (1.) pismo</p>
<p>11. XI. 1937.</p>
<p>Mnogo poštovani gospodine Nezvale,</p>
<p>pred godinu dana izašao je, kako Vam je možda poznato, moj prijevod Vaše poeme <hi rend="italic">Akrobat</hi> na hrvatskom jeziku. Budući da ja nisam znao Vašu adresu, poslao sam bio nekoliko egzemplara toga prijevoda, uz još neke knjige, Vašem izdavaču (Fr. Borový) da Vam ih preda. Nakon moga povratka iz Pariza saznao sam da Vi te knjige niste primili; veselim se da Vam mogu ponovo da pošaljem svoj prijevod i dvije knjige; bio bih vam vrlo zahvalan kad biste mi javili, da li ste primili ovu moju novu pošiljku.</p>
<p>Mnogo Vas poštuje i pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Ilica 26/II, Zagreb</p>
<p>69.</p>
<p>VILÉMU NEZBEDI (1.) pismo</p>
<p>Pan/Vilém Nezbeda/Mor. Trebová/Holzmaistrova/ČSR</p>
<p>Zagreb, 1. V. 1938.</p>
<p>Mnogo poštovani gospodine Nezbeda,</p>
<p>prošlo je već nekoliko mjeseci otkako sam primio Vaše cij. pismo i knjigu Vaših pjesama <hi rend="italic">Ocúny mládi</hi>, na kojoj Vam se istom danas najljepše zahvaljujem. Vi ste se jamačno čudili što Vam tako dugo nisam odgovorio na Vaše pismo, ali vjerujte mi, poštovani gospodine, da se i ja sâm danas još više čudim tome ne mogući pravo shvatiti kako je brzo prošlo to vrijeme. Nije mi namjera da Vam se za to ispričavam navodeći svoju preveliku zaposlenost, nego bih Vas najljepše molio da mi oprostite taj moj propust i da mi to ne upišete u zlo.</p>
<p>Mislim da nije potrebno ni da kažem koliko me veseli što se bavite prevođenjem hrvatskih pjesnika na češki jezik te što također prevodite i moje stihove. Pisali ste mi, da biste htjeli izdati malu antologiju mojih pjesama u biblioteci Jugoslavenske knjižnice pa da Vam u tu svrhu dadem autorsko pravo. Nadam se da niste svoju namjeru izmijenili i vrlo rado Vam dopuštam da prevedete po svom vlastitom izboru moje pjesme i izdate ih u spomenutoj biblioteci. Poznavajući teške izdavačke prilike zadovoljit ću se, mjesto honorara, ako mi pošaljete nekoliko primjeraka štampane antologije mojih pjesama.</p>
<p>Pisali ste mi također, da biste željeli da napišem u Savremeniku nekoliko redaka o Vašim prijevodima. Ja sam to i učinio u bilješci Savremenika br. 4, travanj 1938., te mislim da Vam je to već poznato nadajući se da redovito primate Savremenik. Ako ga možda niste dobili, molim Vas da mi javite, i ja ću Vam ga odmah poslati. Osim toga, molim Vas da mi pišete, imate li interesa da dobivate, osim Savremenika, izdanja Društva hrvatskih književnika (ovih dana je izašla knjiga izabrane proze velikoga hrvatskog pjesnika Tina Ujevića, <hi rend="italic">Ljudi za vratima gostionice</hi>). Ta bih izdanja također mogao da Vam pošaljem.</p>
<p>Još jednom Vas molim, da mi oprostite što Vam se tako dugo nisam javio. – Nadajući se da ću uskoro dobiti od Vas odgovor na moje pismo – bilježim se s odličnim potovanjem</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>70.</p>
<p>PISMO DIREKTORU (1.)</p>
<p>Zgb, 1. V. 1938.</p>
<p>Poštovani gospodine direktore,</p>
<p>prošlo je već dosta vremena otkako smo se vidjeli u Zagrebu. Ja sam Vam bio obećao da ću nastojati da Vam se šalju pojedine knjige i publikacije, koje budu izlazile u Zagrebu. Svoje sam obećanje, koliko mi je god bilo moguće, nastojao da ispunim.</p>
<p>Nedavno je Pododbor Matice hrvatske izdao 10 knjiga pjesama mladih hrvatskih pjesnika. Dao sam Vašu adresu da bi Vam se te knjige poslale te se nadam da ste ih primili. Ako možda niste, molim Vas da mi javite, pa ću ponovo urgirati.</p>
<p>Osim toga šaljem Vam <hi rend="italic">Savremenik</hi> 1938., koji izdaje DHK, odnosno njegov novi izdavač. Radi toga Vam nisam mogao poslati lanjsko godište <hi rend="italic">Savremenika</hi>, budući da DHK ima samo još nekoliko kompleta. Ako biste možda naročito trebali neke brojeve <hi rend="italic">Savremenika</hi> 1937., molim Vas da mi javite, i ja ću gledati da Vam ih svakako pošaljem. Ujedno Vam šaljem u isto vrijeme s ovim pismom najnoviju knjigu, koju je izdalo DHK, izabranu prozu Tina Ujevića, <hi rend="italic">Ljudi za vratima gostionice</hi>. DHK će ove godine izdati još 3 knjige, i ja ću Vam svaku od njih, čim izađe, odmah poslati.</p>
<p>Ako biste eventualno imali kakvu želju glede nabave nekih hrvatskih knjiga, javite mi bez daljnjega, i ja ću, koliko mi god bude moguće i što skorije, nastojati da Vam je ispunim.</p>
<p>Mnogo Vas poštuje i pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>71.</p>
<p>IVANU GORANU KOVAČIĆU (6.) pismo</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 1. svibnja 1938.</p>
<p>naveče</p>
<p>Dragi moj Ivane,</p>
<p>znam, naljutio si se na me, već davno, što Ti se tako dugo ne javljam.</p>
<p>Ipak, ako malo bolje razmisliš, vidjet ćeš možda da sva krivnja ne leži samo na meni, nego i na prilikama u kojima živim, o njima neću da sada govorim. Ti si ih donekle mogao vidjeti izbliza.</p>
<p>Htio bih radije da Te prijateljski upitam:</p>
<p>– Kako si mi?</p>
<p>i da Te toplo pozdravim.</p>
<p>Nemoj misliti da ne znam što znači: biti sâm čovjek. Mladi čovjek.</p>
<p>
<hi rend="italic">Brestovac</hi>…</p>
<p>Dopusti mi, dragi Ivane, da sve riječi utopim u ćutanje.</p>
<p>–</p>
<p>Poslao sam Ti brojeve HR, za koje si me molio. Nadam se da si ih i primio. Također Ti poslah <hi rend="italic">Pripovijesti</hi> Ive Andrića i knjigu proze Crnjanskoga (iz Slavenskog seminara).</p>
<p>Ako se ne varam, tražio si od mene i <hi rend="italic">Hrvatsku modernu liriku</hi>; no nju Ti ne bih mogao poslati iz jednostavnog razloga, jer je ni sâm nemam, budući da sam je još prije nekoliko mjeseci posudio jednom svom »prijatelju«, koji će mi je »već vratiti«.</p>
<p>Prije dva tri dana izašla je Ujevićeva knjiga <hi rend="italic">Ljudi za vratima gostionice</hi> (DHK). Da nisam posljednjih dana morao ležati od prehlade, već bih Ti je poslao; no, ovako ćeš je primiti za koji dan.</p>
<p>–</p>
<p>Nikada nisam volio dijeliti »prijateljske savjete«. Ali poslušaj me, dragi Ivane, što Ti zaista prijateljski svjetujem: <hi rend="italic">nemoj čitati previše</hi>: odbaci za ovo vrijeme sve misli na štampane riječi, i nećeš se pokajati. Ti si još mlad. I dospjet ćeš, dospjet ćeš još mnogo toga uraditi. Govorim ovo zato, <hi rend="italic">jer Ti želim</hi> <hi rend="italic">dobro</hi>.</p>
<p>[<hi rend="italic">Goranu naknadno pročitano</hi>.]</p>
<p>Ivan Goran Kovačić: SD, V, Zagreb, 1983.</p>
<p>72.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (1.) pismo</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/Ilica 26/dvorišna zgrada lijevo/Zagreb</p>
<p>Crikvenica, 18. srpnja 1940.</p>
<p>Milo moje zlato,</p>
<p>Srce mi je prepuno, ali pero ne može da piše.</p>
<p>Sve do malo prije padala je kiša.</p>
<p>Sada je deset sati prije podne.</p>
<p>Ne znam, čime bih započeo?</p>
<p>Kad podignem oči, kroz oba prozora vidim more.</p>
<p>Sinoć, ah, da si bila sa mnom!</p>
<p>Mjesečina iza oblakā.</p>
<p>Neprestano mi u sobu dopire šumorenje mora.</p>
<p>Ali moje srce tako je prepuno žalosti, jer tebe nema</p>
<p>uza me. I teško mi je, jer ponovo vidim, kako </p>
<p>slabo pišem. Što da radim?</p>
<p>Htio bih da Ti napišem nekoliko toplih riječi, no</p>
<p>moje pero tako je ubogo. Ti ćeš me možda razumjeti.</p>
<p>Pomozi mi, Javore moj, pomozi mi.</p>
<p>Kad bih znao opisati samo ono što vidim i čujem</p>
<p>gledajući kroz svoje prozore.</p>
<p>Stabla u vrtu stoje mirno, puna kišnih kapi.</p>
<p>–</p>
<p>Znam da ćeš me razumjeti kada Ti reknem da mi je</p>
<p>teško pisati zbog moga starog nedostatka. Zato ćeš mi</p>
<p>oprostiti, ako Ti u ovom pismu napišem samo dvije tri</p>
<p>riječi o najnužnijem.</p>
<p>Iliju nisam zatekao ovdje: u utorak popodne otputovao</p>
<p>u Beograd. Dobro bi bilo da se informiraš u Hrvatskom</p>
<p>dnevniku kada se on vraća, odnosno kada će putovati</p>
<p>u Crikvenicu pa da zajedno s njim dođeš u subotu</p>
<p>ujutro. Bilo bi Ti, mislim, ugodnije. On ionako ima</p>
<p>besplatnu kartu, prvi ili drugi razred, pa vjerojatno</p>
<p>ne bi bio s Tobom čitavo vrijeme vožnje željeznicom. –</p>
<p>U Plasama čekaju dva automobila.</p>
<p>Ja sam se vozio crvenim. Možda ćeš i Ti?</p>
<p>U Plase ćeš stići u pola 7h, a u Crikvenicu oko 7,15 h.</p>
<p>Ja ću Te čekati, ja ću Te čekati,</p>
<p>dođi što prije, dođi odmah!</p>
<p>Jučer je bio sunčan dan, a danas ujutro, i noću,</p>
<p>grmljavina. I kiša. Sad je oblačno. S kupališta čujem</p>
<p>svirku radia.</p>
<p>–</p>
<p>U mom ormaru, u najdonjoj ladici, nalaze se dokumenti, to znaš. Tamo će biti i kuverta na kojoj</p>
<p>piše: Jugoslav. novinarsko udruženje. Uzmi je i</p>
<p>donesi. Novinari naime imaju velik popust…</p>
<p>Ako imaš volju, ponesi i naš foto-aparat.</p>
<p>Možda će biti sunca i vedrih časova.</p>
<p>Kad bih znao da Ti pišem o…</p>
<p>No ja se uzdam i vjerujem u svoga Javora.</p>
<p>On će mi pomoći.</p>
<p>Žurim se da predam ovo pismo, da Ti sutra dođe,</p>
<p>a prekosutra ćeš Ti biti kod mene.</p>
<p>Kolike radosti!</p>
<p>Oprosti, zlato moje, ovim mojim jadnim riječima</p>
<p>i vjeruj da je moje srce puno Tebe, Tvoga dobroga</p>
<p>srca, Tvoga milog tijela.</p>
<p>Nestrpljivo Te očekujem.</p>
<p>Dođi mi odmah!</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Osamljeni Tadija(nović!)</p>
<p>73.</p>
<p>GOSPODINU PREDSTOJNIKU (1.) pismo</p>
<p>U Zagrebu, 21. studenoga 1941.</p>
<p>Gospodine predstojniče,</p>
<p>molim Vas, da budete ljubazni te da izvolite u sadašnji nacrt proračuna Odjela za umjetnost i književnost uvrstiti ova tri podstupca, koji nisu u tom nacrtu predviđeni. Molim Vas, da biste ovaj prijedlog unijeli i s obzirom na to, što cjelokupna svota, koja bi i ovim dodatkom bila predviđena za književnike, ne bi iznosila niti polovicu svote, predviđene za likovnu umjetnost.</p>
<p>U naslovu »Stipendije, podpore i pomoći«, novi podstupac:</p>
<p>
<hi rend="italic">Priznatim književnicima i učenjacima za studij i usavršavanje </hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">u inozemstvu</hi> 750.000 Kn</p>
<p>U naslovu »Različite pomoći« još dva podstupca:</p>
<p>
<hi rend="italic">Društvu hrvatskih književnika </hi>100.000 Kn</p>
<p>
<hi rend="italic">Pomoć književnicima za izgradnju domova </hi>1,000.000 Kn</p>
<p>Obrazloženje:</p>
<p>
<hi rend="italic">Priznatim književnicima i učenjacima za studij i usavršavanje u inozemstvu</hi>:Budući da hrvatski književnici žive većinom u siromaštvu i nemaju mogućnosti da se književno obrazuju, osobito u pogledu poznavanja stranih jezika i književnosti, treba im omogućiti boravak u svrhu studija u inozemstvu.</p>
<p>
<hi rend="italic">Društvu hrvatskih književnika: </hi>Da se svima književnicima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj omogući jedinstvena organizacija, koja bi štitila njihove interese i doprinosila razvitku hrvatske književnosti, valja ih novčano potpomoći, kako bi mogli izvesti tu organizaciju. Među stalne izdatke za tu svrhu išlo bi: plaćanje stanarine za društvene prostorije (najmanje 1.500 kn. mjesečno, 18.000 kn. godišnje), plaćanje redatelja društva (najmanje 2.500 kn. mjesečno, 30.000 kn. godišnje), vođenje tekućih poslova, rasvjeta, ogrjev, čišćenje prostorija, dostavljač itd.</p>
<p>
<hi rend="italic">Pomoć književnicima za izgradnju domova: </hi>Kako je poznato, likovni umjetnici imaju na Voćarskoj cesti već dulji niz godina dvije zgrade u kojima rade i stanuju sa svojim obiteljima za minimalnu odštetu za stan. Osim toga imadu tamo još zemljišta za nove zgrade, koje im svakako treba podignuti, da i drugi umjetnici dođu do jeftinog ateliera i stana. Međutim, isto bi tako trebalo i književnicima omogućiti, da i oni dođu do svojih domova, gdje bi plaćali manju stanarinu te sebi olakšali brige za svagdanji život. Stoga predlažem, da se u državnom proračunu svake godine osigura svota od 1,000.000 kn., kako bi se u dogledno vrijeme moglo pristupiti gradnji domova za književnike.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>izvjestitelj za književnost</p>
<p>74.</p>
<p>IVANU MEŠTROVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, 12. kolovoza 1944.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine rektore,</p>
<p>iz punog srca Vam želim, u ime Jelino i u svoje, sve najljepše i najbolje za Vaš rođendan.</p>
<p>Prije kratkog vremena dodijeljen sam na rad kao književni tajnik u Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, pa mi je drago, da Vam mogu pisati slijedeće:</p>
<p>U prilogu Vam šaljem jedina dva uvezana primjerka Vaše <hi rend="italic">Religiozne umjetnosti</hi> i »Kazalo slika« s molbom, da budete ljubazni pa da u istom Kazalu označite eventualne pogrješke te da nam ih pošaljete, kako bismo mogli uvezati sve ostale primjerke Vaše knjige. Molim Vas, da nam također odgovorite, da li želite, da se Kazalo tiska i na njemačkom i francuskom jeziku te da li bi Šrepelov predgovor tiskali u njemačkom i francuskom prijevodu, u cjelini ili u izvatku.</p>
<p>Napominjem, da će slova, otisnuta na koricama, biti drugačija od ovih u ova dva primjerka i da će iza predgovora biti umetnut jedan prazan list, kako ne bi reprodukcije došle odmah iza teksta.</p>
<p>Uopće bih Vas molio, da nam javite sve svoje želje, koje biste imali s obzirom na daljnju tehničku opremu knjige, a mi ćemo ih ispuniti kolikogod bude u našoj moći.</p>
<p>Knjiga je, kako znate, tiskana u Ljubljani, ali bez Kazala, a mi smo Vam međutim, prije nego što su arci stigli u Zagreb, poslali sve izvorne slike, za koje se nadam da ste ih primili. Zbog toga sam morao sâm sastavljati ovo Kazalo prema nepotpunim podatcima, koje sam našao u HIBZ-u. Dopuštam, da mi se desila koja omaška, pa Vas stoga još jedamput molim, da nam po mogućnosti što prije pošaljete ispravljeno Kazalo, ili ako je ovo dobro, da nam to potvrdite.</p>
<p>Osim Vaše knjige, šaljem Vam i <hi rend="italic">Hrvatsku umjetnost</hi>, koja je također tiskana, a i uvezana u Ljubljani, te nam je stigla zajedno s Vašom knjigom.</p>
<p>Kljakovićeva je knjiga još u Ljubljani, i ne znamo, kad bi mogla stići u Zagreb.</p>
<p>Primite, gospodine rektore, izraz moga dubokog poštovanja i najsrdačnije pozdrave.</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>75.</p>
<p>VJEKOSLAVU AFRIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Vjekoslav Afrić/glumac/Narodno pozorište/Beograd</p>
<p>[Zagreb, Ilica 26]</p>
<p>18. VII. 1945.</p>
<p>Dragi druže Afriću,</p>
<p>kako Vam je vjerojatno poznato iz pisma druga Jože Rutića, Nakladni zavod Hrvatske izdaje »Djela Ivana Gorana Kovačića« u 8 knjiga, od kojih su 3 već priređene za štampu i ovih dana ulaze u tisak. Po želji Goranove majke ja sam također član redakcionog odbora za ta djela, pa sam stoga slobodan, da Vas zamolim za slijedeće:</p>
<p>Molim Vas, da prepišete onih 10 pjesama, koje ste poklonili muzeju u Beogradu (to mi je kazao Goranov brat Zvonko i Joža Rutić) i da mi pošaljete te prijepise. </p>
<p>Također Vas molim, da ukratko opišete svoje drugovanje s Goranom u šumi, sva recitiranja »Jame« i naročito kratak sadržaj Goranova predgovora »Jami«, koji je sâm pročitao prilikom jedne Vaše recitacije, a koji se rukopis izgubio.</p>
<p>Kako se desilo, da je rukopis »Jame« izgubljen?</p>
<p>Bilo bi dobro, kad biste mogli točno rekonstruirati čitav Vaš put s Goranom i zabilježiti važnije događaje na tome putu u svezi s Goranom. A najvažnije bi bilo istražiti točan datum Goranove smrti i okolnosti pod kojima se zbio taj tragični događaj.</p>
<p>Vaše pismo, u kojemu ćete mi javiti o svemu, što Vas naprijed molim, objavit ću u »Djelima I. G. K.«, u knjizi gdje će biti sabrana Goranova partizanska djela.</p>
<p>Ako još nešto, što ja nisam spomenuo, smatrate važnim, molim Vas, i o tome napišite nekoliko zapisa, koji će također biti objavljeni.</p>
<p>Što se tiče opširnosti Vaših uspomena na Gorana, možete pisati koliko Vam se god čini da je potrebno, imajući na umu, da će mnoge pojedinosti biti zaboravljene u toku vremena, pa ih stoga treba za budućnost spasiti iz zaborava.</p>
<p>Želeći Vam sve najbolje, srdačno Vam stežem ruku.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>76.</p>
<p>MIŠI TADIJANOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, 12. IX. 1945.</p>
<p>Dragi Mišo,</p>
<p>evo Ti se javljam, kako vidiš, prvi put u životu pismom.</p>
<p>Mislim, da Ti ne treba ni spominjati, kako mi je drago, da si postigao svojim zaslugama tako visok položaj.1</p>
<p>Javljam Ti se jednom molbom, za koju su me zamolili drugovi iz Predsjedništva Vlade.</p>
<p>Radi se o ovom: ovih će dana doći u Osijek sveučilišni profesor Dr. Juraj Andrassy, kao član komisije za razgraničenja između naše zemlje i Mađarske. On će Te zamoliti, da mu budeš pri ruci, kad bude tražio u Osijeku stan i hranu, a osobito da mu olakšaš <hi rend="italic">podvoz</hi>, koji će mu biti potreban u njegovu radu.</p>
<p>Ja Te molim sa svoje strane, da mu u tome izađeš u susret kao što si i dr. Josipu Rogliću, koji Te se s ugodnošću sjeća, premda smatram, da bi Ti to učinio i bez ove molbe.</p>
<p>Ti ćeš po svoj prilici doći 16. o. mj. u Zagreb. Žao mi je, što se ne ćemo vidjeti, jer ću ja baš tih dana otići u Rastušje, gdje me nije bilo već gotovo tri godine. Volio bih osobito s Tobom razgovarati o prilikama kod naše kuće. Ti već znaš o čemu se radi. Napiši mi par riječi, kako Ti misliš, da bi se te naše prilike mogle urediti.</p>
<p>Ovo Ti pišem u žurbi, jer me čekaju da dovršim pismo, pa Te mnogo i srdačno pozdravlja</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Karla</p>
<p>Moja adresa: D. T., Zagreb,</p>
<p>Ilica 26/II, dvor.</p>
<p>77.</p>
<p>IVI FROLU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Ivo Frol/Terazije 26/Beograd</p>
<p>Zagreb, 3. VI. 1946.</p>
<p>Dragi Frole,</p>
<p>prema Tvojoj želji iskorigirao sam Tvoje »Pjesme«, koje su već prelomljene (imat ćeš oko 7 araka). Koliko se sjećam, bio si mi govorio, da ćeš napisati uvod ili pogovor svojoj zbirci. Ako to kaniš, pošalji odmah, jer je rukopis, kako rekoh, već složen i prelomljen.</p>
<p>Osim toga imao bih još jednu molbu na Tebe:</p>
<p>Radi se o Tvojoj pjesmi »U mrtvom gradu«, za koju Te molim, da bi je izostavio iz svoje knjige. Ta je pjesma objavljena u vrijeme, koje je bilo drugačije od današnjega, i tada je imala svoje značenje. Ali danas, s obzirom na D. C., koji je ionako dovoljno kažnjen, ne bi imalo smisla ponovo strugati po ranama, koje već zacjeljuju. U današnje vrijeme, kad sâm D. C. uviđa da je bio na krivom putu, mislim da je suvišno ponovo mu izricati neku vrstu osude, koja je u svoje vrijeme imala smisla, a sada djeluje na njega depresivno. – Molim Te, da mi odmah odgovoriš.</p>
<p>Pozdravlja Te</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>78.</p>
<p>OSKARU DAVIČU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, 9. VIII. 1946.</p>
<p>Druže Davičo,</p>
<p>jučer mi je kazao drug Štambuk, da Vam pošaljem dvadesetak svojih pjesama za prevođenje na francuski. Šaljem Vam u prilogu svoju knjigu pjesama <hi rend="italic">Tuga zemlje</hi> i molim Vas, da ili Vi, ili tko drugi, izaberete iz te knjige pjesme, koje smatrate da bi ih trebalo prevesti.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>79.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (2.) razglednica</p>
<p>Drugarica/Jela Tadijanović/Ilica 26/II. dvor./Zagreb I</p>
<p>Zenica, 16. VI. 1947.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>mnogo srdačnih pozdrava. Danas ćemo otići u Nemilu. Za koji dan u Lašvu, k Otonu. Pa u Sarajevo. Javit ću se.</p>
<p>Mnogo Te voli Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Srdačan pozdrav</p>
<p>Gustav [Krklec] i Marijan [Matković]</p>
<p>80.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (3.) razglednica</p>
<p>Drugarica/Jela Tadijanović/Ilica 26/II. dvor./Zagreb I</p>
<p>Zenica, 24. VI. 1947.</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>evo nas po drugi put ovdje. Danas sam bio, poslije Sarajeva, u Lašvi s Otonom. Sada odlazimo na sjever, vjerojatno do Šamca. U Rastušje ćemo se navratiti u nedjelju, a po svoj prilici u ponedjeljak bit ću u Zgbu. Javit ću Ti točnije. – Kako je Tebi? – Mnogo pozdrava šalje Ti Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Do viđenja!</p>
<p>81.</p>
<p>ANĐELKU MALINARU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Dr. Anđelko Malinar/Zagreb/Vrbanićeva 56</p>
<p>U Zagrebu, 8. XII. 1947.</p>
<p>Poštovani druže,2</p>
<p>kako Vam je poznato, Nakladni zavod Hrvatske izdaje od 1945. <hi rend="italic">Djela</hi> Ivana Gorana Kovačića u 8 knjiga, od kojih su do sada izašle 4. Već je prelomljena i 5. knjiga, Goranove »Pjesme«, u koju su uvrštene Goranove kajkavske pjesme (<hi rend="italic">Ognji i rože</hi>) i štokavske pjesme, od g. 1936. do 1943. – Važan odjeljak u toj knjizi sačinjavaju Goranove pjesme, koje je on napisao 1941. i 1942., a sâm ih nije nikada objavio, nego su se našle u njegovoj književnoj ostavštini.</p>
<p>Uredništvo <hi rend="italic">Djelâ</hi> I. G. K., točnije rečeno urednik Dragutin Tadijanović, posjeduje dvije bilježnice, koje je dobio na raspolaganje 1945. godine, i to od dra. Mate Ujevića jednu, kopiju otipkanu pisaćom mašinom, i ispravljenu Vašom rukom, s paginacijom 19 listova, gdje su Goranove pjesme i prijevodi tipkane jedna za drugom, i drugu bilježnicu od prof. Ivane Car, u kojoj su bilježnici, bez oznake paginacije, otipkane istim redom sve one Goranove pjesme i prijevodi, koji se nalaze i u prvoj bilježnici, samo su ovdje otipkane svaka na posebnoj strani. Budući da se u tim bilježnicama nalazi nekoliko Goranovih pjesama, koje je on napisao 1941. i 1942., a sâm ih nije objavio, pa prema tome te pjesme treba da budu uvrštene među ostale Goranove pjesme iz istog razdoblja, molimo Vas, da nam odmah (»Pjesme« su već prelomljene!) pismeno javite: odakle ste pretipkali neobjavljene Goranove pjesme; a ako možda posjedujete originale tih pjesama, da nam ih stavite na raspolaganje, kako bi naše izdanje »Pjesama« moglo biti bez prigovora. Ne upuštajući se u opširnija tumačenja, zbog čega su nam potrebni originali, navest ćemo samo jedan primjer: u obje bilježnice, drugi stih poznate pjesme <hi rend="italic">Moj grob</hi> glasi:</p>
<p>Nad njim urlik vuka, crnih <hi rend="italic">vrana</hi> šum,</p>
<p>a ne, kako je objavljeno u <hi rend="italic">Hrvatskoj Reviji</hi> 1937.:</p>
<p>Nad njim urlik vuka, crnih <hi rend="italic">grana</hi> šum,</p>
<p>i tako dalje. – Pretpostavljamo, da i u neobjavljenim Goranovim pjesmama ima »tipkarskih« pogrešaka, pa bi nam stoga bilo neophodno potrebno, da vidimo navedene originale.</p>
<p>Ne treba možda ni spominjati, da nam je isto tako stalo i do drugih Goranovih originala, osobito do neobjavljenih rukopisa, koji bi trebali biti uvršteni u 8. knjigu Goranovih <hi rend="italic">Djelâ</hi>, pa Vas molimo, da biste nam i takve originale stavili na raspolaganje, ukoliko ih eventualno posjedujete.</p>
<p>Urednik Goranovih »Pjesama«, u bilješkama, koje će biti dodane na kraju knjige (gdje će biti navedeno za svaku pojedinu pjesmu odakle je uzeta) mora i za neobjavljene Goranove pjesme navesti odakle ih je uzeo, pa Vas stoga još jednom molimo, da nam pismeno javite o onome, što Vas naprijed zamolismo.</p>
<p>Očekujući Vaš brzi odgovor (»Pjesme« treba da izađu do kraja ove godine!), unaprijed Vam se zahvaljujemo.</p>
<p>Smrt fašizmu – Sloboda narodu!</p>
<p>Načelnik</p>
<p>Književnog odjela:</p>
<p>Marijan Matković, v. r.</p>
<p>82.</p>
<p>VOJINU BAKIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Vojin Bakić/I. G. Kovačića/Zagreb</p>
<p>Rab, 1948.</p>
<p>Dragi Vojo,</p>
<p>da pogađaš sedam dana i sedam noći, ne bi pogodio, da Ti pišem pred Kavanom »Grand« u Rabu. I da ćemo se još ovog tjedna vidjeti (ako si Ti u Zagrebu). I da sam Ti htio sasvim drugo napisati; ali prostor je ispunjen, i ja Te srdačno pozdravljam.</p>
<p>Tadija</p>
<p>83.</p>
<p>GUSTAVU KRKLECU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Gustav Krklec/Gundulićeva 48/Zagreb</p>
<p>Rab, 1948.</p>
<p>Dan uoči povratka s Raba pismeno Ti potvrđujem, dragi Gustave, da sam često mislio na Te; šaljem Ti pregršt plamenih pozdrava u želji da se uskoro vidimo i pođemo na novu plovidbu.</p>
<p>Tadija</p>
<p>84.</p>
<p>SLAVKU BATUŠIĆU (1.) pismo</p>
<p>Uprava Hrvatskog narodnog kazališta/na ruke dr. Slavka Batušića/Zagreb</p>
<p>20. X. 1948.</p>
<p>Za Kranjčevićevu izložbu, koja će biti otvorena dne 29. X. 1948. u foyeru Hrvatskog narodnog kazališta, šaljem Vam slijedeće fotografije:</p>
<p>I. U formatu 29x39 cm fotografija Kranjčevićeva;</p>
<p>II. U formatu 18x24 cm:</p>
<p>1. Držislav Erler: Kranjčevićeva rodna kuća u Senju (uljena slika; original u »Kranjčevićevoj sobi« u Sarajevu).</p>
<p>2. Kranjčevićevi roditelji: Marija rođ. Marković (umrla 1880.) i Spiridion (umro 1885.).</p>
<p>3. Faksimil pjesme »Zavjet«, prve Kranjčevićeve pjesme štampane u »Hrvatskoj vili«, II, svezak VIII, kolovoz 1883.</p>
<p>4. Kranjčević s književnicima u Zagrebu, 1892.; – sjede: Kranjčević i August Harambašić, – stoje: Ivan Miličević, Ante Tresić Pavičić i Tugomir Alaupović.</p>
<p>5. Prva strana češkog časopisa »Slovansky přehled« (Ročnik X, čislo 1, řijen, v Praze) 1908.; prijevod Kranjčevića na češki, s pjesnikovom fotografijom.</p>
<p>6. Ivan Meštrović: Portret Kranjčevića (u Beču 1907., Sadra; »Kranjčevićeva soba«, u Zemaljskom Muzeju u Sarajevu).</p>
<p>7. Zgrada uredništva polumjesečnika »Nada« u Sarajevu (danas Ćukovića ul. 3); u I. katu, prvi prozor slijeva, bila je Kranjčevićeva soba.</p>
<p>8. »Radnička obrana« (Mostar, 15. VIII. 1908.), s uvodnikom posvećenim Kranjčeviću o 25-godišnjici njegova književnog rada.</p>
<p>9. Kuća u kojoj je umro Kranjčević 29. X. 1908. u Sarajevu, Nova cesta 34 (danas Kočićeva ul. 3); u I. katu, prva dva prozora slijeva, soba Kranjčevićeve smrti.</p>
<p>10. Kranjčevićev grob na rimokatoličkom groblju (Koševo) u Sarajevu (tu počiva i žena mu Ela); spomenik izradio kipar Rudolf Valdec (otkriće spomenika 28. IX. 1913.)</p>
<p>11. Prva strana lista »Zvono« (Zagreb, 7. XI. 1908.), br. 44 koji je posvećen Kranjčevićevoj smrti.</p>
<p>12. Kranjčevićeva soba u Zemaljskom Muzeju u Sarajevu (od 6. XI. 1909.).</p>
<p>13. Faksimil rukopisa Kranjčevićeve pjesme »In tyrannos« dosad neobjavljen. – Dva lista!</p>
<p>14. Faksimil rukopisa Kranjčevićeve pjesme »Radniku« (tzv. druga verzija, iz rukopisa »Bugarkinje« u sarajevskom Muzeju) – Početak pjesme!</p>
<p>15. Faksimil rukopisa zadnje strofe Kranjčevićeve pjesme »Ah, kako gorko virnuh... «; rukopis u sarajevskom Muzeju. Na kraju pjesme: datum i Kranjčevićev potpis!</p>
<p>16. Faksimil rukopisa Kranjčevićeve pjesme »Tri pozdrava«; iz bilježnice u sarajevskome Muzeju.</p>
<p>17. Faksimil rukopisa Kranjčevićeve pjesme »Portret«; zadnja pjesma iz bilježnice u sarajevskome Muzeju. Na kraju datum: 12. V. 1908. – dva lista!</p>
<p>Ukupno dvadeset komada fotografija.</p>
<p>Račun za fotografije poslat će Marijan Szabo, Medveščak 107.</p>
<p>S. F. – S. N.!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>85.</p>
<p>CVETKU ZAGORSKOM (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, 14. II. 1949.</p>
<p>Poštovani druže,</p>
<p>danas sam primio od načelnika Književnog odjela NZH druga Marijana Matkovića Vaše pismo od 12. II. 1949., u kojemu pišete o Čufaru i Goranu. Kao urednik »Djela Ivana Gorana Kovačića« i Goranov dugogodišnji prijatelj mogu Vam odgovoriti slijedeće:</p>
<p>Goranov članak o Čufaru, objavljen 1933. u »Književniku«, uvršten je u Goranovu knjigu <hi rend="italic">Prvi koraci</hi> (Djela, knj. I.), koja se nalazi u štampi i treba da izađe u najskorije vrijeme. Tekst toga članka uzet je iz »Književnika«: budući da Vi imate među Čufarovim spisima Goranov rukopis spomenutoga članka, molim Vas, da biste mi odmah poslali prijepis ili original toga članka, kako bih ga mogao uvrstiti u knjigu, koja je, kako rekoh, već u štampi. Također bih Vas molio, da mi pošaljete kratke bio-bibliografske podatke o Čufaru. – Pitate, da li je Goran bio kada kod Čufara u Mariboru? Koliko ja znam, Čufar je bio nekoliko puta u Zagrebu kod Gorana, kod kojega je i stanovao. Ja sam se s Čufarom također bio upoznao baš kod Gorana: to je moglo biti oko 1934. godine. Čufar je u to vrijeme bio objavio jednu svoju dramu iz radničkoga života, naslova se u ovaj čas ne sjećam.</p>
<p>Čufar je znao boraviti, koliko se sjećam, po osam i više dana kao gost kod Gorana (koji je tada stanovao u Dugoj ulici, Ulici Pavla Radića), gdje je mnogo pisao; ako se ne varam, imao je i svoju <hi rend="italic">malu</hi> pisaću mašinu, s kosim slovima.</p>
<p>Nije čudnovato što ste u Čufarovoj ostavštini našli i hrvatski tekst pod naslovom <hi rend="italic">Balast</hi>, jer je Šimun Mužina, o kojemu se govori u tom tekstu, jedno od lica u Goranovoj pripovijesti <hi rend="italic">Vlak harmonika</hi>, koju je Goran objavio u svojoj knjizi<hi rend="italic"> Dani gnjeva</hi> 1936. (Novela <hi rend="italic">Vlak harmonika</hi> bila je napisana već 1933.) – Također bih Vas molio, da mi pošaljete i taj tekst, koji ću Vam vratiti, ako Vam je to potrebno (o tome ćete me posebno obavijestiti).</p>
<p>Ako želite, možete mi poslati i hrvatski prijevod Čufarove »Januarske noći«. Možda ću moći utvrditi, da li je taj prijevod Goranov. (Goran je u to vrijeme prevodio Cankara i objavljivao te prijevode u osječkom »Hrvatskom listu«.)</p>
<p>Očekujući Vaš odgovor, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>književnik, urednik izdanja</p>
<p>NZH, Frankopanska 26/II, Zagreb</p>
<p>86.</p>
<p>JOSIPU KOSORU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Josip Kosor/književnik/Vila Tamariks/Lapad-Dubrovnik</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 30. XII. 1949.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Kosore,</p>
<p>želeći Vama i Vašoj gospođi mnogo sreće u Novoj godini 1950., srdačno Vas pozdravljamo. Vaši odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Jela Tadijanović</p>
<p>P. S. – <hi rend="italic">Izabrane novele</hi> bit će uskoro složene, a izići će početkom 1950. Javit ću Vam se opširnije.</p>
<p>87.</p>
<p>VIKTORU CARU EMINU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Viktor Car Emin/književnik/Opatija</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 30. XII. 1949.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine,</p>
<p>želeći Vama i Vašoj gospođi mnogo sreće (zdravlja, inspiracije i dr.) u Novoj godini 1950., srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Jela Tadijanović</p>
<p>P. S. – <hi rend="italic">Nove borbe </hi>izići će u siječnju 1950. Isto tako i <hi rend="italic">Mali od foguna</hi>.</p>
<p>88.</p>
<p>ALOJZU GRADNIKU (1.) razglednica</p>
<p>Dr. Alojz Gradnik/književnik/Ljubljana/Gledališka 16</p>
<p>Zagreb, 1949.</p>
<p>Poštovani gospodine Gradniče,</p>
<p>danas sam primio Vašu dopisnicu, gdje me molite za poljske narodne pjesme. Lektor poljskog jezika dr. Hamm otputovao je u Zadar pa sam se obratio na Julija Benešića, koji mi je rekao, da Vas uputim na sekretara Poljske ambasade u Beogradu g. Stanislava Kořzeniovskoga (ulica kneza Miloša 38). Pišite mu odmah, jer se i on sprema ovih dana na ljetovanje. Pišem u brzini. Drugi put više. Mnogo srdačnih pozdrava.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>89.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (4.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/Ilica 26/II./Zagreb</p>
<p>Osijek, 11. ožujka 1950.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>jučer smo bili u B. Manastiru, danas uveče u Osijeku, sutra (nedjelja) u Borovu i Vukovaru, ponedj. Vinkovci, utorak Brod. 12. III. ujutro. – Još nekoliko riječi mom Javku. Sad odlazimo autom u Batinu Skelu. Popodne u Vukovar, gdje ćemo prenoćiti. O drugome usmeno. Kako Tvoj vratuljak? Očekujem pismo u R. Mnogo srdačnih pozdrava i poljubaca.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija Do viđenja!</p>
<p>90.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (5.) pismo</p>
<p>Prof. Jela Tadijanović/Pazin/hotel »Istra«/Istra</p>
<p>Zagreb, četvrtak 8. lipnja 1950.</p>
<p>Draga moja i mila Jelice,</p>
<p>dan po dan, evo već osmi dan, otkako Te nema. Primivši Tvoja dva brzojava, iz dana u dan sam poslije očekivao pismenu vijest, ali do danas – ništa. U ovom trenutku uviđam, da sam ja i opet pogriješio, što Ti se prije ne javih. Vjeruj mi, da mi je žao. – Odakle da započnem?</p>
<p>Nadam se, da si zadovoljna svojim radom, iako je znadem težak. Veselim se, koliko ćeš mi o svemu pripovijedati. A i ja bih Tebi imao mnogo da kažem. Ali gdje smoći snage i vještine?</p>
<p>Pokušat ću, ukratko.</p>
<p>Premda sam Babića nekoliko puta tražio u Akademiji telefonom, tek sam se danas sreo s njim na ulici. Veli, da ima poteškoćā radi vašeg odlaska (isti onaj – gospodin!) i nada se, da ćete uskoro doći. On da je sve primio na svoja leđa! Marijana se iz Italije vratila – i opet otputovala natrag. Marijan M. odlazi 18-oga na desetak dana u Pariz. Jedne večeri, u subotu, bili su kod nas Nerina i Valent; nisam o sebi ništa govorio; htjeli bi, da se ponovo sastanemo, čim Ti dođeš.</p>
<p>Da. Ja o svemu, a ono možda najglavnije obilazim. Večeras, u četvrtak, putujem u Sarajevo, gdje ćemo sutra imati književno veče (– wagon-litsom idemo Simić, Franičević i ja, a Krklec, Cesarić i Barković sutra avionom –). Iz Sarajeva ćemo vjerojatno u Mostar i Jablanicu, a onda ću se ja vratiti – u Rastušje: na Vidovo ću biti kod kuće! (Oni će možda u Dubrovnik i lađom do Sušaka, ne znam.) Ja bih u ponedjeljak, utorak bio već kod kuće (Vidovo je u četvrtak), a u Zagreb bih se vratio u subotu naveče. Šefu sam kazao, da ću se na povratku svratiti kući na dva tri dana.</p>
<p>Prekjuče sam od kuće primio pismo, i pitaju me, hoćemo li doći na Vidovo. Ne znam, je li potrebno da kažem, koliko bih se radovao, kada bi i Ti mogla, bar na dan dva, ako Ti ne bi bilo prenaporno, doći – tamo, gdje ću biti ja, u Rastušje. Teško mi je o tom dalje pisati. Ako mi se budeš javljala, javi mi se jedino u Rastušje (pošta Podvinje, via Slav. Brod); pogotovu javi, ako dolaziš! Ili, zapravo, još bolje: javi, kada dolaziš! Ne bih želio, da činim zbrku. Ne znam, kad ćeš se uopće vratiti iz Istre, i ne bih htio, da bez ikakvog odmora putuješ dalje… Vidim, kako je sve to zapleteno. I ne ću da i ja još više zaplićem.</p>
<p>Ukratko, meni će biti drago upravo ono, što ti budeš učinila! Ja bih samo u zagradi kazao, da su mi dani bez Tebe – godine.</p>
<p>Sobom ću ponijeti nacrte za <hi rend="italic">Kroniku mojih pređa</hi>. Trebam li spominjati, da ću Ivu u Sarajevu ispitati uzduž i poprijeko? A onda se svratiti u Podvinje među stare knjige…</p>
<p>O kad bi znala, koliko me veseli ovaj rad!</p>
<p>Na kraju, ipak moram priznati, da mi je žao, jako žao, što nisam od Tebe dosad primio pisma. A moju šutnju, svijestan sam, također ne mogu sada ničim opravdati. Znam, nije bilo u redu. Ima nešto… što se mora iskazati u dugim razgovorima. –</p>
<p>Teško mi je završiti, jer mi se čini da gotovo ništa ne rekoh od onoga čime mi je srce bilo i jest napunjeno. Da. Trebat će jednoga dana – govoriti.</p>
<p>I htio bih da se do dna isplačem na Tvojim grudima. A sada primi pozdravā, koliko u vedroj noći vidiš zvijezda na nebu, i još, i još više, od svoga u svim životima</p>
<p>Tadije</p>
<p>Do čuvenja i do viđenja! Jelice,</p>
<p>srce moje!!</p>
<p>91.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (6.) razglednica</p>
<p>Jela Tadijanović/prof./Zagreb/Ilica 26/II</p>
<p>Sarajevo, 10. VI. 1950.</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Mnogo pozdrava</p>
<p>Dobriša[Cesarić]</p>
<p>Još više pozdrava</p>
<p>Gustav [Krklec]</p>
<p>Marin Franičević</p>
<p>Hamza Humo</p>
<p>92.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (7.) pismo</p>
<p>prof. Jela Tadijanović/Hotel Krka/Šibenik</p>
<p>Zagreb, 30. listopada 1950., ponedjeljak</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>prekjučer sam primio Tvoje pismo i… evo tek danas odgovaram. Najprije bih htio da Ti kažem u nekoliko riječi o onome, šta Te najviše zanima: <hi rend="italic">Bruegel</hi>. U subotu je odštampan zadnji arak slikā (kompletirao sam Tvoj primjerak mape s tim otiscima), a tek sutra (ako bude i sutra!) započet će slaganje predgovora, koje će trajati vjerojatno čitav ovaj tjedan. Nije bilo dana, otkako si otišla, da se nisam interesirao za taj nesretni predgovor, ali – bezuspješno. Danas su prelomljeni prvi arci <hi rend="italic">Republike</hi>, i članak o Bruegelu (na prvome mjestu). Pa će se iz toga teksta slagati za mapu. Predao sam i popis slikā, u kojemu će se trebati da isprave neki podaci. Ali i za to ima vremena. Prelamat će se tek drugi tjedan.</p>
<p>Kako je s <hi rend="italic">Radovanom</hi>, ne bih Ti znao ništa reći. O tome nitko ne vodi računa. Fisković niti je dolazio, niti poslao predgovor. Danas sam sreo Karamana, i veli, da će Cvite doći u Zagreb početkom studenoga. Vjerojatno će sobom donijeti i članak. –</p>
<p>Marcel Te tražio nekoliko puta. Rekoh mu da ćeš se vratiti u četvrtak, petak. –</p>
<p>Preksinoć je u Zagrebu bio Bihalji-Merin. On da je, navodno, prvi put čuo za Tvoje mape, i jako se veseli…</p>
<p>Da! Tvoj je urednički stol danas preseljen u našu sobu, i opet smo svi skupa.</p>
<p>Prvoga dolazi k nama u ured dosta novih ljudi, administratorā. –</p>
<p>To bi uglavnom bilo sve, što mislim da će Te »uredovno« zanimati. Razumije se, da bih mogao i o ovome i o nespomenutome mnogo opširnije pisati, ali se nadam, da ćemo se vidjeti za tri četiri dana. A vjeruj mi, da jedva čekam taj trenutak! U ovoj godini imao sam mnogo, i previše, oblačnih dana, bez imalo sunca. Pa ovaj listopad! Da znaš, kolike kiše i vjetrovi! Ne sjećam se, u to doba toliko…</p>
<p>Duboko mi je žao, da ni Ti nemaš sreće s vremenom. No bit će, nadajmo se, drugi puta bolje.</p>
<p>Još tri riječi o mom odlasku u Opatiju. Putovat ću s Petrom sutra uveče, i mislim da ćemo se vratiti u četvrtak, po svoj prilici opet uveče. Teška srca ostavljam Zagreb, iako je hladan, kišovit, pust. Ali se zato veselim – povratku.</p>
<p>Svijestan sam, da ovo što napisah nije ono, kako bi trebalo da bude (oprosti mi, molim Te!), i htio bih iskazati, na kraju, jedinu želju: da mi se što prije sretno vratiš…</p>
<p>Ljubi Te i grli Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>93.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (8.) pismo</p>
<p>Gospođa/prof. Jela Tadijanović/redaktor/Hotel »Krka« /Šibenik</p>
<p>Zagreb, 27. studenoga 1950., ponedjeljak popodne</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>primivši u ovih deset dana otkako Te nema samo tri brzojava, bio sam se već pomirio s pomišlju, da pisma uopće ne ću primiti. No evo malo prije, iza tri popodne, stiže Tvoje pismo, koje pročitah s radošću i tugom. Ne znam, kad si ga pisala; na kraju je datum 21. XI. (to je prošli utorak), a pismo je poslano u nedjelju, jučer, šest dana iza toga, iz Šibenika. Žao mi je…</p>
<p>A ipak mi je drago, da je i tako stiglo!</p>
<p>Nadam se, da ćemo se uskoro i vidjeti. Stoga Ti ne ću ni pisati mnogo o Tvojim mapama, nego ukratko: predgovor Bruegela prekosutra će u štampu, a zadnja dva lista čekat će Tebe, jer se nije mogla odrediti cijena knjige; ne znaju, koliko ima primiti Szabo i Gliha… – Do danas još nije izrađeno ni ono za prekomjerne sate! – Pet dana zaredom išao sam radi Marijanova papira – i konačno sam ga dobio plativši svojim novcem, jer bih inače još trebao hodati. Papir je kod mene, u ormaru.</p>
<p>Ali, o sasvim nečem drugom htio bih s Tobom razgovarati!</p>
<p>Da, jučer popodne (padala kiša) bio sam kod Smerdela u stanu: učio sam klasičnu metriku, i on mi je posudio jedno izdanje Hoelderlina u 3 knjige i nešto kao romansiranu biografiju Hoelderlina, sa slikama.</p>
<p>Uveče sam čitao, do dva iza ponoći. Usput prevedoh, u alkejskoj strofi, oko jedan poslije ponoći, ovu »malu« pjesmu (<hi rend="italic">Der gute Glaube</hi>):</p>
<p>
<hi rend="italic">DOBRA VJERA</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Živote lijepi, bolna ležiš, i umorno</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Od plača mi je srce, strah se smrkava</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">U meni; al ipak ne mogu</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Vjerovat da mreš, dokle god živiš.</hi>
</p>
<p>A prije toga, pred ponoć, preveo sam ova 4 poznata stiha:</p>
<p>
<hi rend="italic">Uživao sam slasti ovoga svijeta,</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Vesela mladost nesta pred mnogo ljeta.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">April se, i maj, i juni udaljiše,</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Više me nema, rado ne živim više.</hi>
</p>
<p>Da li su ovo doista samo Hoelderlinovi stihovi?</p>
<p>Ali eto – čekam, da se vratiš. Drago bi mi bilo, razumije se, da Ti pođe za rukom ono, što si nakanila učiniti: kompletirati snimcima sve te mape. Da, još nešto. U petak naveče pročitao sam Tvoj članak o Medoviću. Oko mene su kružila sjećanja kao pčele u proljetnom cvijeću. Koliko toga, koliko bi toga trebalo pripovijedati…</p>
<p>U želji da što prije prođu dani koji nas još imaju da dijele, šaljem Ti ovaj torzo.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava, još više poljubaca</p>
<p>Tvoj »u svima vječnostima«</p>
<p>Tadija</p>
<p>94.</p>
<p>BRANKU KOVAČEVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, 27. srpnja 1951.</p>
<p>Dragi gospodine Branko,</p>
<p>uvjeren da ćete mi pomoći i ovog puta izaći u susret, obraćam se na Vas molbom, da budete ljubazni pa da u hotelu Excelsior, ako ikako možete, rezervirate za Jelu i mene jednu sobu (razumije se, s opskrbom) od 1. – 15. rujna 1951.</p>
<p>Ne zamjerite, što Vam ovako direktno govorim, bez dugog uvoda. Znam, da ćete me shvatiti, kao što bih i ja Vas, da se u sličnoj stvari obratite na mene.</p>
<p>Ne bih Vas opterećivao ovom velikom molbom, da nam kod zagrebačkog »Putnika« nisu rekli, da je najsigurnije obratiti se na koga u Dubrovniku, koji može rezervirati mjesto u direktnom dogovoru s upravom hotela.</p>
<p>Sjećajući se naših srdačnih sastanaka u Dubrovniku, mislim da ste Vi prvi na koga se mogu s tom željom obratiti.</p>
<p>Bit će nam drago sastati se s Vama i ove jeseni.</p>
<p>Molio bih Vas, da mi telegrafski odgovorite, da Vam najbržim putem dostavim novac za uplatu.</p>
<p>Zahvaljujući Vam se unaprijed,</p>
<p>mnogo Vas pozdravljamo</p>
<p>Vaši</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Jela Tadijanović</p>
<p>95.</p>
<p>OTU BIHALJIJU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, 30. VII. 1951.</p>
<p>Poštovani druže Bihalji,</p>
<p>moja je drugarica prije nekoliko dana otputovala iz Zagreba zamolivši me, da Vam pošaljem članak prof. Tvrtka Čubelića, čim ga od njega dobijem. Ja sam taj članak danas primio i odmah Vam ga šaljem nadajući se da će Vas zadovoljiti. S obzirom na kratko vrijeme, koje je bilo određeno za pisanje, nije se moglo napisati što bolje od ovog članka. U svakom slučaju, molim Vas, da se javite mojoj drugarici, jer se ona za dan dva vraća u Zagreb.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>96.</p>
<p>REDAKCIJI »JUGOSLAVIJE« (1.) pismo</p>
<p>Redakcija časopisa/»Jugoslavija«/ Knez Mihajlova 17/Poštanski fah 52/Beograd I</p>
<p>Zagreb, 8. X. 1951.</p>
<p>Budući da se moja drugarica Jela Tadijanović još nalazi na radu u Dalmaciji, mjesto nje šaljem ja podatke o prof. Čubeliću, piscu članka o narodnim plesovima:</p>
<p>»Tvrtko Čubelić, profesor, rođen 1913., folklorist, predaje narodnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.«</p>
<p>Uz drugarski pozdrav</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>97.</p>
<p>MARIJANU MIKIĆU (1.) pismo</p>
<p>Poštovani/P. Marijan Mikić/gvardijan Franjevačkog samostana/Trg 21. travnja/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, 28. listopada 1951.</p>
<p>Poštovani oče gvardijane,</p>
<p>uvjeren da ćete mojoj želji udovoljiti, obraćam se na Vas ovom molbom:</p>
<p>U brodskom samostanu postoji »Liber baptizatorum Conventus SS. Trinitatis Brodij ab Anno Dni 1701mo«, gdje su zabilježena krštenja od 15. VII. 1701. do 17. IX. 1735. Jedan od mojih predaka, franjevac Blaž Tadijanović, rođen je u Rastušju oko 1728. godine. Točan datum zabilježen je u navedenoj knjizi pa Vas molim da budete ljubazni i da je prelistate i javite mi podatke o Blaževu rođenju. Za njega se zna da je kao ex-provincijal umro u Cerniku 23. travnja 1797. u dobi od 69 godina, i prema tim podacima izračunata je godina njegova rođenja. No ta godina, t.j. 1728., i nije možda prava godina Blaževa rođenja, nego je to 1727. (ili 1729.). Točan podatak može se utvrditi samo u spomenutoj knjizi, kako rekoh.</p>
<p>Molim Vas da mi usput javite, ima li u samostanu još koja knjiga, osim ove, s podacima o krštenju ili smrti, iz kasnijega razdoblja. Htio bih naime saznati i po tim knjigama, koliko se može, o mojim pređima.</p>
<p>Zahvaljujući se unaprijed na Vašoj ljubaznosti, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb, Ilica 26/II</p>
<p>
<hi rend="italic">Zbornik o Vidu Došenu i Blažu Tadijanoviću</hi>, Osijek, 1981. [1982.]</p>
<p>
<hi rend="italic">Sabrana djela</hi> III, Zagreb, 1989.</p>
<p>98.</p>
<p>GOSPODINU U DUBROVNIKU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, 27. X. 1953.</p>
<p>Poštovani gospodine,3</p>
<p>ukratko bih odgovorio na Vaše cij. pismo od 2. X. 1953. Nisam ga primio dan dva poslije toga datuma, jer je ono, ne znam zašto, zalutalo u »Zoru«, industriju vunenih tkanina u Zagrebu, gdje su ga otvorili pa zatvorili i poslali »Zori«, Državnom izdavačkom poduzeću Hrvatske. Čim sam ga pročitao, začudio sam se; iz pisma me zapljusnuo val hladnoće i ogorčenosti.</p>
<p>Jest, ja sam kriv, priznajem, jer sam htio da Vam pomognem obećavši Vam još lani u Dubrovniku, da ću se za Vaše rukopise zauzeti pri uredništvu <hi rend="italic">Republike</hi>. No moja su nastojanja bila uzaludna (žao mi je).</p>
<p>Kad je prošao priličan broj mjeseci, otkako sam uredništvu bio predao Vaša dva rukopisa (<hi rend="italic">Esej o eseju</hi> i <hi rend="italic">Razmišljanja o prevodiocima i prevođenju</hi>) te videći da ni poslije mnogih zapitkivanja ne dobivam pozitivan odgovor, zamolio sam, da mi ta dva članka vrate. Ali nisam ni u tome uspio. Druga moja pogreška: umjesto da Vam odgovorim (a u Vašem prvom pismu bila je priložena i marka za odgovor; na nju sam bio zaboravio, a sada me podsjećate da je ona tamo!), umjesto dakle da Vam napišem dvije tri riječi, ja sam šutio.</p>
<p>Primivši Vaše pismo (s prilogom: 40 dinara u markama), ponovo sam zamolio urednika <hi rend="italic">Republike</hi>, g. Dončevića, da još jednom potraži dva Vaša članka, koja bih Vam tada poslao (pokazah mu Vaše pismo i marke u njemu). Urednik mi je doista poslije nekog vremena predao rukopis Vašeg članka: <hi rend="italic">Nekoliko razmišljanja o jednoj čovjeku pristupačnijoj poeziji</hi>; za taj članak nisam dotada ni znao.</p>
<p>I tako na moja leđa pada još jedna krivnja prema Vama: ne samo da Vam ne vraćam ona dva pređašnja rukopisa (jer ih nisam od uredništva primio), nego me zadesila neugodna dužnost, da Vam vratim ovaj treći članak (jer mi ga je zato urednik i predao, uz napomenu, da prva dva ne može naći).</p>
<p>Sve u svemu: žao mi je, što se tako desilo (iako sam pritom stekao još jedno iskustvo) i molim Vas, da me ne izbrišete posve iz kruga svojih poznanika.</p>
<p>S poštovanjem</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prilozi: 1. rkp. – <hi rend="italic">Nekoliko razmišljanja o jednoj čovjeku pristupačnijoj poeziji</hi>;</p>
<p>2. marka Din 15. – (koja ne mora biti za odgovor – meni).</p>
<p>99.</p>
<p>ŽIVKU JELIČIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Živko Jeličić/Vlade Bagata 34/Split</p>
<p>Zagreb, 7. XII. 1953.</p>
<p>Dragi Živko,</p>
<p>šaljem za novi splitski časopis (ime još nepoznato?) trinaest svojih pjesama, o kojima sam se već prije bio dogovorio s braćom Franičevićima, Marinom i Jurom. Nadam se, da si i Ti o tome čuo od njih.</p>
<p>Kanio sam im rukopis danas poslati poštom, ali – evo ga šaljem po Joki Kneževiću, koji će Ti ga uručiti.</p>
<p>Želio bih da sve bude odštampano pod zajedničkim naslovom: <hi rend="italic">Pjesme moje mladosti (druga rukovet)</hi>i to redoslijedom kako je označeno u rukopisu.</p>
<p>Stihova ima u svemu, čini mi se, 195, pa ako odmah treba da počnete sa štednjom, ja bih pristao na minimalni honorar Din 10.000.– (paušalno). Nije mi ugodno, razumije se, o ovome pisati, ali je bolje da se sporazumimo u samom početku: Ako bi moglo biti i više (po uredbi!), zna se da će mi biti drago. Toliko o tome.</p>
<p>A imao bih i jednu molbu:</p>
<p>Kad pjesme budu složene, ili već i prelomljene, da mi ih pošaljete na korekturu. Vratit ću ih isti dan u Split. To molim stoga, jer su mi dosada sve pjesme, koje nisam korigirao ja, objavljene sa štamparskim pogreškama, a ništa ne mrzim tako kao te pogreške.</p>
<p>Želeći vam svima mnogo uspjeha u novom književnom pothvatu, srdačno Te pozdravljam.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>100.</p>
<p>GUSTAVU KRKLECU (2.) razglednica</p>
<p>Rab, 1. lipnja 1954.</p>
<p>Dragi moj Gustave,</p>
<p>pišem Ti uoči Vidova, goda u Rastušju, kamo si trebao ići s Brlićevima… Ne znam, hoćeš li biti tamo. A volio bih, da budeš. Ja se uskoro vraćam, i željan sam, da se poslije dugog vremena porazgovorimo. Mnogo srdačnih podrava Mirjani i Tebi (a, zna se, i Katarini). Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>101.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (1.) razglednica</p>
<p>Rab, 1. lipnja 1954.</p>
<p>Predragi moj Dinko,</p>
<p>znam, da Ti ni ovaj put ne ću moći gotovo ništa kazati: ovdje sam u Klimatskom lječilištu već šesti tjedan i uskoro se vraćam u Zagreb. Pa iznova… Ej, kada ćemo se vidjeti i narazgovarati! Možda ću, ipak, i ja jednoga dana osvanuti u Parizu, u gradu mog srca, kao putnik-namjernik. Treba samo dočekati dan taj… Smijem li Te zamoliti, da mi se javiš opširnim pismom? Nastojat ću, da Ti se odužim. Pozdravljam srdačno Tvoju gospođu i malu Tvoju princezu (nesuđenu moju imenjakinju!), a Tebe grli Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>102.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (1.) razglednica</p>
<p>Rab, 1. lipnja 1954.</p>
<p>Dragi moj Jure,</p>
<p>najprije: zgrade na ovoj slici su Klimatsko lječilište, gdje je pjesnik boravio svib.-lip. 1954. i napisao u uvali Sv. Eufemije ciklus od 13 pjesama: <hi rend="italic">Intimna izložba crteža iz Raba</hi>. Ali pjesma za Juru ostade nažalost samo zamišljena. A još nenapisana. No doći će dan… Želim da Te vidim, čim stignem u ponedjeljak naveče. Malo se može kazati perom. Htjedoh reći nešto drugo. No sada je gotovo. Ovako će ostati zauvijek.</p>
<p>Steže Ti ruku Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>103.</p>
<p>OTONU GLIHI (1.) razglednica</p>
<p>Rab, 1. lipnja 1954.</p>
<p>Dragi moj Otone,</p>
<p>kako znaš, ja sam u lječilištu već šesti tjedan, ali ne znaš, da sam Tvoj četrdeseti rođendan fiksirao jednom pjesmom, koju ću Ti čitati, čim se vratim. Drago mi je, da sam pored desetak drugih pjesama napisao i nju, a nadam se, da ćeš i Ti biti zadovoljan. Ona je dio zamišljenog ciklusa pjesama: Fragmenti neposlanih pisama. Ali o svemu više usmeno. A to će biti za koji dan. U Zagrebu. Voli Te Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>104.</p>
<p>FRANI KRŠINIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Rab, 1. lipnja 1954.</p>
<p>Poštovani i dragi Majstore,</p>
<p>vjerojatno ni ne znate da sam ja u lječilištu već šesti tjedan, a sigurno ne znate da sam u vrtu jedne rapske vile gledao vašu brončanu skulpturu i s poštovanjem mislio na Vas: na kipara i čovjeka. No Vama je već davno poznato, koliko Vas cijenim i volim. I nisam htio o tome govoriti, nego htjedoh samo da Vas pred skori svoj povratak srdačno pozdravim.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>105.</p>
<p>NOVAKU SIMIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Novak Simić/urednik »Zore«/Zagreb/Prilaz JNA 2/II</p>
<p>Rab, 14. VI. 1954.</p>
<p>Dragi Novače,</p>
<p>zahvaljujem Ti se, što si me zastupao u žiriju DKH. Da li je bilo »napeto«? Pričat ćeš mi, kad se uskoro vratim. Vidim, da se Tvoj <hi rend="italic">Uspon Tomaševića </hi>malo proširio…</p>
<p>Živio, živio.</p>
<p>Srdačno Te pozdravlja Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>106.</p>
<p>ILIJI KECMANOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Ilija Kecmanović/urednik »Života«/Radićeva ul. 2/II/Sarajevo</p>
<p>Zagreb, 20. XI. 1954.</p>
<p>Dragi druže Kecmanoviću,</p>
<p>ima već dosta dana, otkako primih Vašu dopisnicu, kojom me podsjećate na naše sarajevske razgovore o Kranjčeviću i dr. Čim sam se vratio u Zagreb, čekala me sila poslova, i tako ne dospjeh ni da Vam se javim. Oprostite mi. No da sam mogao, već prije, da Vam saopćim nešto konkretno, ja bih Vam pisao. Međutim, odmah po mom povratku u Zagreb, prof. Barac, s kojim sam trebao da razgovaram, bio je bolestan, kao što je to i danas. On je stoga napustio privremeno sve funkcije i u Akademiji, i ne ide od kuće nikamo, niti ikoga prima. Zato nisam s njime mogao ni o čemu da govorim.</p>
<p>Ali bez obzira na moj razgovor s akad. Barcem, držim, da biste trebali Kranjčevićeva pisma urediti onako, kako smo se složili u Sarajevu, t. j. da saberete sva preostala njegova pisma (osim onih iz bečke bolnice, koja su već objavljena u knjizi). Kako sam obećao, dao sam prepisati i četiri Kranjčevićeva pisma Leskovaru (21. XI. 1894., 6. XI. 1896., 15. IX. 1897. i 14. XI. 1901.) pa Vam ih šaljem, da ih uzmognete uvrstiti u svoj rukopis. A ako biste što iz njih citirali u svojoj studiji o Kranjčeviću, molim Vas, da u bilješci napomenete, da ste građu uzeli iz knjige prof. Mirka Cerovca »Janko Leskovar« (izdanje Matice hrvatske; ta je monografija sada u štampi). Prof. Cerovac mi je dao te prijepise, da Vam ih pošaljem, ali pod spomenutim uvjetom.</p>
<p>Drago mi je, što ste pronašli portret Koste Hörmanna, i molim Vas, da mi ga odmah pošaljete, jer je otvorenje Matoševe izložbe već 28. XI. o. g. (U prilogu Vam šaljem program te proslave, ako o tome budete što htjeli zabilježiti u »Životu«.)</p>
<p>Drugarski Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>107.</p>
<p>ALOISU SCHMAUSU (1.) pismo</p>
<p>Herrn/Prof. Dr. A. Schmaus/München/Görresstrasse 13</p>
<p>Zagreb, 31. XII. 1954.</p>
<p>Poštovani gospodine profesore,</p>
<p>zahvaljujem Vam na pošiljci snimka Münchena 1910., koji nam je donio g. dr. Pribić. Ali ga nažalost nismo mogli upotrebiti, jer je Izložba A. G. Matoša tada već bila otvorena, a Katalog izložbe također odštampan. (Katalog će Vam donijeti g. dr. Pribić.)</p>
<p>Srdačno Vas pozdravljajući, želim Vam Sretnu Novu Godinu.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>108.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Dinko Štambak/Paris Ve/Rue Thouin 12</p>
<p>Zagreb, 31. XII. 1954.</p>
<p>Dragi moj Dinko,</p>
<p>na pragu smo one godine, u kojoj će, zabilježen naš susret, biti poslije tako dugog vremena. Trebam li ijednu riječ da kažem, koliko se tome radujem. Uskoro ću Ti se javiti opširnije.</p>
<p>Želeći Sretnu Novu godinu, srdačno pozdravljam Tvoju gospođu, i Tebe pozdravljam i grlim</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>109.</p>
<p>BRANKU FUČIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Branko Fučić/Brgudi 157/Rijeka</p>
<p>Rijeka, 20. siječnja 1955.</p>
<p>Dragi moj Branko,</p>
<p>zahvaljujem Ti se, što sam u Tvojoj kući, za Tvojim stolom, mogao provesti ovih sedam lijepih dana. Naš zagrebački dogovor ispunjavam. (Možda je to trebalo učiniti na drugi način; ali ja nisam znao drugačije…) i ne smatram, da sam Ti se potpuno odužio.</p>
<p>Ali nemojmo više o tome.</p>
<p>Opet velim: hvala Ti, i srdačan pozdrav.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Dano za pisaćim stolom Branka Fučića,</p>
<p>u Rijeci, Brgudi 157, 20. siječnja 1955.</p>
<p>u podne</p>
<p>110.</p>
<p>DRUŠTVU KNJIŽEVNIKA HRVATSKE (1.) pismo</p>
<p>Drugarskom Upravnom odboru Društva književnika Hrvatske u Zagrebu</p>
<p>Zagreb, 13. travnja 1955.</p>
<p>Krajem listopada 1954. ponudio sam direktoru »Zore« drugu Dončeviću, da ujesen 1955. izda knjigu mojih sabranih pjesama, koja bi imala oko 20 araka, a bilo bi u njoj, osim dosad objavljenih pjesama u zbirkama, i pedesetak njih, koje nisu još izašle ni u kojoj mojoj knjizi. Taj je prijedlog bio prihvaćen, i moje su sabrane pjesme unesene u plan »Zorinih« izdanja za 1955. godinu. No ovih sam dana saznao, da »Zora« ne može izdati moju knjigu, jer nije za domaće pisce primila dotaciju, koja joj je bila obećana.</p>
<p>Dosad je, u ovoj godini, objavljeno u Zagrebu oko 10 zbirki pjesama, a bit će ih do kraja godine bar još toliko. I mene ta činjenica veseli. A nadam se, da će se naći mogućnost, da se u nizu tih knjiga nađe i moja.</p>
<p>Stoga se i obraćam, u dogovoru s drugom Dončevićem, na Upravni odbor DKH s molbom, da Društvo iz novčanih sredstava, koja je od naših vlasti primilo za izdanja domaćih pisaca, odredi svotu od 500.000.– dinara kao pripomoć za izdanje moje knjige. Prema izjavi druga Dončevića, »Zora« bi tako mogla intervenirati pri obaranju cijene koštanja (kako je to uobičajeno za izdanja domaćih pisaca) i bilo bi omogućeno štampanje moje knjige, na kojoj bi se i označilo (u to ne sumnjam), da je objavljena pomoću DKH.</p>
<p>Znam, da bi se mogao navesti razlog, kojim se ova molba odbija, jer DKH ne može pomagati druge nakladnike. Na takav prigovor odgovaram, da bi se on doista temeljio samo na formalnom razlogu, budući da se u ovom slučaju radi isključivo o tome, da se omogući izdanje moje knjige, a sve su ostalo sporednosti, koje se sporazumno mogu lako riješiti.</p>
<p>Ne želeći, na kraju, ni da govorim o tome, kako smatram, da je pravedno i prirodno objaviti o pedeset-godišnjici knjigu pjesama, i kako teška srca pišem ove retke, molim svakoga pojedinog odbornika, da se samo za trenutak prenese u moj položaj, i nek o ovoj molbi mojoj odluči po književničkoj savjesti.</p>
<p>Uz drugarski pozdrav</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>111.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (9.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Sanski most, 23. travnja 1955.</p>
<p>U davnoj davnini, Helena, bilo je već zapisano, da ću današnji dan provesti daleko od Tebe, gledajući neku rijeku, koju zovu Sana, razgovarajući s đacima. A misleći bez prestanka na Te. I jedva čekajući sutrašnji dan, kad ćemo se opet vidjeti, još prije nego ugledaš ova slova. Ona nek stoje. Do davne davnine. A mi ćemo, veselim se, već sutra slaviti naš Jurjev-danak, kad ga ne proslavismo danas. Mala, tiha svetkovina u mom srcu. Možda je samo naslućuješ Ti, koju sad pozdravljam, i grlim,</p>
<p>i ljubim, i doviđenja.</p>
<p>T</p>
<p>112.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Jure Kaštelan/Medvedgradska ulica/Zagreb</p>
<p>Sanski most, 23. travnja 1955.</p>
<p>Dragi Jure,</p>
<p>ima jedna mala rijeka, a zove se Sana. A gradić jedan na toj rijeci zove se Sanski most. A u tom gradiću malom (danas! sav svijet zna, što je danas!) obretoh se ja, i vičem iz svega grla (možda me čuješ?) u Zagreb, u Medvedgradsku ulicu: Mladi crnokosniče, na konju crvenom, koji tražiš zmaja uzdignutim kopljem (o zmaju neću dalje da govorim!), čestitam Ti, čestitam Ti; i opet kažem: dogodine, vidjet ćeš dogodine (a bit ćemo za godinu stariji!), i tako ću ja dugo kazivati, dok jedne godine ne ušutim (a Ti ćeš me i dalje kazivati), i žalit ćeš što me ne ču mnogo ranije.</p>
<p>Tadija</p>
<p>113.</p>
<p>DRAGI GERVAISU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Dragutin Gervais/književnik/Opatija/Hrvatsko primorje</p>
<p>Zagreb, 27. IV. 1955.</p>
<p>Dragi Drago,</p>
<p>nisam pomišljao, da ću Ti se uskoro javiti, pa čak pismom, poslije nedavnoga našeg razgovora u Klubu književnika u Zagrebu. No kad sam vidio u današnjem <hi rend="italic">Vjesniku u srijedu</hi> oglas Izdavačkog poduzeća »Otokar Keršovani« za Biblioteku svjetskih romana i Zanimljivu biblioteku, u kojima nema, to se zna, ni jednoga domaćeg pisca, sjetio sam se naših planova o kojima smo govorili u Klubu, i stoga Ti evo i pišem.</p>
<p>Bit ću kratak, jer smatram, da Tebe ne trebam uvjeravati posebice o potrebi ovoga, što ću sada predložiti.</p>
<p>Razumljivo je, i prirodno, da će »Otokar Keršovani« izdavati i domaće pisce. A najprirodnije bi bilo, da ti domaći pisci, pogotovu za početak, budu naši Primorci, koji su ujedno pisci s već utvrđenim, priznatim književnim imenom.</p>
<p>Stoga predlažem ovo:</p>
<p>Baveći se niz godina redigiranjem naših pisaca, sabrao sam i cjelokupna djela Frana Mažuranića i Janka Polića Kamova. Ako bi se uzelo da svaka knjiga iznosi po prilici 20 araka, onda bi Sabrana djela Mažuranićeva iznijela 2, a Polića Kamova 4 knjige, ukupno dakle 6 knjiga, koliko je potrebno za jedno kolo. Kako je poznato, dogodine će biti 70-godišnjica rođenja Kamovljeva, a ni do danas još nije objavljena ni polovina njegovih djela (drame, novele, roman <hi rend="italic">Isušena kaljuža</hi>, pisma i dr.). Da li bi njegov rodni grad mogao dostojnije proslaviti tu godišnjicu, nego da mu izda djela? No o tome ja ne trebam uvjeravati Tebe kao književnika. Tebe molim, da o ovom prijedlogu razgovaraš s kompetentnim drugovima i da me obavijestiš, ima li mogućnosti, da moj prijedlog bude prihvaćen. Dobijem li pozitivan odgovor, o svemu bismo se tada detaljno dogovorili. (Ja bih došao na Rijeku.) Napominjem, da bih redakciju knjiga mogao završiti u vrlo kratkom roku (jer građu imam kompletnu, kako već rekoh). Suvišno je, držim, da ijednu riječ kažem o tome da bi ta dva pisca u mojoj redakciji doista služila na čast onima, koji omoguće, da njihova djela budu objavljena. I pored 12 knjiga stranih pisaca, ovih bi 6 knjiga pogotovu opravdale ime nakladnog poduzeća, koje bi ih izdalo.</p>
<p>Očekujući Tvoj brzi odgovor (može za prvu informaciju da bude i dopisnica!), prepuštam se, dragi imenjače, u Tvoje ruke i srdačno Te pozdravljam.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>114.</p>
<p>DRAGI GERVAISU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Drago Gervais/književnik/Opatija/Hrvatsko primorje</p>
<p>Zagreb, 27. V. 1955.</p>
<p>Dragi Drago,</p>
<p>nedavno sam primio usmenu Tvoju poruku po Grigoru Vitezu na moje pismo od 27. IV. o. g. Saopćuješ mi, da je »Otokar Keršovani« pristao u principu da izda Sabrana djela Janka Polića Kamova u mojoj redakciji. Da me veseli, što će Kamov izaći, nije potrebno ni da spomenem.</p>
<p>Sabrana djela Polića Kamova, kako sam već rekao, izašla bi u 4 sveska:</p>
<p>Sv. I. Pjesme/Novele i lakrdije</p>
<p>Sv. II. Isušena kaljuža (roman)</p>
<p>Sv. III. Drame</p>
<p>Sv. IV. Članci i feljtoni/Pisma</p>
<p>Uza svaku knjigu bile bi, u najkraćim crtama, urednikove napomene, koje bi objašnjavale, koliko je potrebno, tekst.</p>
<p>Rekao sam već i to, da imam sabranu čitavu tu građu, a još mi samo nedostaju te napomene.</p>
<p>No ovih dana, t.j. početkom lipnja, putujem u Pariz kao urednik Matoševih Sabranih djela zbog istraživanja njegova književnog rada, i tamo ću ostati najmanje mjesec dana. A kad se vratim, mogao bih pristupiti definitivnom redigiranju Kamova.</p>
<p>Stoga Te molim, da mi »Otokar Keršovani« potvrdi svoj pristanak na izdanje Sabranih djela Polića Kamova, kako gore navedoh (ugovor bismo načinili poslije moga povratka iz Pariza), te da mi se saopći, kada bi (u kojemu mjesecu) trebalo da izađe prvi svezak, i u kojim vremenskim razmacima ostala tri sveska. Ja ću nastojati, to se zna, koliko mi god bude moguće, da udesim svoj rad tako, da udovoljim planu izdavačkog poduzeća.</p>
<p>Držim da rekoh sve što je zasad bilo potrebno, a detalje bismo definitivno utvrdili poslije mog povratka.</p>
<p>Nadam se, da ću na ovo pismo dobiti brzi odgovor (da se uzmognem ravnati).</p>
<p>Srdačno Te i prijateljski pozdravlja Tvoj</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>115.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (3.) pismo</p>
<p>Monsieur/Dinko Štambak/Rue Thouin 12/ Paris/France</p>
<p>Zagreb, subota, 11. lipnja 1955.</p>
<p>Dragi moj Dinko,</p>
<p>onaj trenutak, dugo očekivani, došao je!</p>
<p>Javljam Ti svoj dolazak! U Pariz!</p>
<p>Bude li se sve odvijalo, kako sam zamislio, krenuo bih iz Zagreba u srijedu ujutro (na Vidovo, gôd u Rastušju!) i stigao u četvrtak jutrom u Pariz. Putovao bih preko Italije i Švicarske vlakom, koji stiže oko 9h (a očekuje ga moj Dinko!).</p>
<p>Još nemam danas vize francuske, švicarske, talijanske, ali imam čvrsta obećanja, da ću ih dobiti u pon. i utorak. U slučaju (jao!) da ih ne dobijem u ta dva dana, preostat će mi i srijeda, pa ću stoga krenuti odavle dan kasnije. (U najgorem slučaju.) No ja vjerujem, da će dan moga dolaska u Pariz biti</p>
<p>16. VI. 1955.</p>
<p>I dan susreta s Tobom, Dinko moj dragi!</p>
<p>.................</p>
<p>Što da napišem poslije ovoga?</p>
<p>Da ne možeš pojmiti, koliko se veselim ovom putovanju…</p>
<p>Samo bih jednu molbu, unaprijed, imao na Te:</p>
<p>da obavijestiš g. Rouveyrea o mom dolasku</p>
<p>i zamoliš ga, da me uskoro primi, i to ne samo jedamput…</p>
<p>Ali šta pišem?</p>
<p>Kao da Ti ne ćeš sve urediti bolje od mene samoga!</p>
<p>Zato ne ću o tome ni da govorim.</p>
<p>Nego ću jedino kazati:</p>
<p>kad zemlja bude još pet put</p>
<p>obišla Sunce, nas ćemo obojica</p>
<p>pasti u zagrljaj.</p>
<p>I tada ćemo razgovarati i razgovarati!</p>
<p>A dotle, Dinko moj, srdačan pozdrav</p>
<p>Tvojoj gospođi, i maloj Tvojoj princezi,</p>
<p>i Tebi, i Tebi,</p>
<p>od Tvoga</p>
<p>Tadije</p>
<p>Do viđenja!</p>
<p>116.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (10.) pismo</p>
<p>Madame/Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb/Yugoslavie</p>
<p>Pariz, Rue Thouin 12, 13. VII. 1955.</p>
<p>Draga moja Helena, zlato moje,</p>
<p>sada je 11 sati prije podne, i tek malo prije dobih u ruke Tvoje pismo poslano avionom 1. VII., dakle poslije 13 dana. Krivnja je, to se zna, na meni. Ja sam naime 2. VII. preselio u Rue Thouin, i nisam pretpostavio, da ćeš mi se javiti u Hotel du Panthéon (bio sam uvjeren, da si dobila moju poruku od gđe Jurek). Ne mogu da se snađem, ne mogu samom sebi da vjerujem, da sam tolike dane prolazio pored Tvoga pisma, a nisam se svratio, da ga uzmem. Nevjerojatno, ali istinito! Mogu kazati da nikad nisam toliko očekivao od Tebe bar tri riječi, koliko ovoga puta, ovdje u ovom pustom beskrajnom Parizu.</p>
<p>Jutrom sam se budio i naveče lijegao s mišlju na vijesti od Tebe, ali njih nije bilo (mojom krivnjom, kako vidim sada). Svaki dan sam odlučivao: pisat ću, čim od Tebe primim pismo, i odlagao iz dana u dan, tako dugo, tako dugo. (Suviše sam nestrpljiv, a da o tome još pišem.)</p>
<p>Jutros mi je došao u stan Ante Jurević (prevodilac Baudelairea). I pošao sam s njim na poštu, da predam brzojav za Te: da mi se javiš! Prolazeći usput pored Hotela du Panthéon, svratismo se u hotel, i – Tvoje pismo! Čitao sam ga idući preko Place du Panthéon u svoj stan. Ne, nemam ja riječi, kojima bih mogao iskazati moje osjećaje, i tada i sada. (Oči su mi u suzama.)</p>
<p>Oprosti mi, drago moje zlato, no eto, moralo je i to da se desi baš tako: deset punih dana nisam se svraćao u bivši svoj stan, gdje me čekalo, među drugim nepoznatim pismima, i Tvoje drago pismo.</p>
<p>Što da započnem sa samim sobom? Trebao bih najprije da se saberem. (Teško mi je. Posljednjih dana imam glavobolje.)</p>
<p>Pokušat ću, redom, u najkraćem da Ti javim sve što držim da je potrebno. (Pozvan sam za danas u 13,15 sati na ručak kod našeg ambasadora Beblera, kod kojega stanuju Edo Murtić i Boris Dogan. Ali ne mogu da pođem, jer svakako želim da Ti odmah napišem ovo pismo i pošaljem ga express.)</p>
<p>Dinko i Mira (s malom, koju zovu Kikineta, a ime joj je Klara!) otputovali su u Bretanju, gdje će ostati čitavi ovaj mjesec, do 31. srpnja. Meni je u stanu izvanredno. Doručkujem i (ponajčešće) večeram kod kuće (mlijeko, sir, maslac, i dr.). Kupujem u dućanima, u susjedstvu, kao mi ono nekada. (Da, prolazim katkad kraj »našega« stana, Rue de Seine 75.) Često mi se navraća St. Šimić (za koji će dan otputovati u London, pa u Njemačku). Juče smo Stanko i ja »peglali« košulje, koje smo i oprali prije dva dana. A zatim se, poslije mliječne večere, otputili u dugu šetnju, ulicom St. Jacques (gdje on stanuje) pa boulevardom Montparnasse do Metro-stanice Durac, ulicom de Sèvres, Vaneau (gdje je stanovao Gide), de Babylone, preko boulevarda Raspail, ulicom du Four na boulevard St. Germain. Tamo su, u blizini St. Germain des Prés, dvije glasovite kavane: Café de Flore (u kojoj sam 18. VI. imao sastanak s Rouveyreom) i druga, Au deux Magots, gdje je sinoć bio i Aralica. Stanka je vidio a mene nije. Sjedio sam zatim sa Stankom pred kavanom na uglu boulevarda St. Germain i ulice Odeon, kojom smo se i vratili prošavši kraj Gardin du Luxembourg, pa ulicom Soutflot, Place du Panthéon, rue Clotilde, rue de l'Estrapade, rue Thouin…</p>
<p>Uzmi plan Pariza i okom pođi ovim ulicama. Možda će Ti u očima biti suze kao što su bile i u mojima, sinoć, dok si Ti bila od mene tako daleko, a čovjek s kojim sam hodao nije ni primijetio, da ja ne idem s njim, nego s nekim, koji nije on.</p>
<p>Hoću li doživjeti da se i s Tobom prošetam ovim ulicama, punima sjaja i bijedne raskoši, i da na njima poljubim usta i ruke, koje su mi učinile mnogo, mnogo dobra u životu.</p>
<p>Poslije osamnaest godina (1937. – 1955.)!</p>
<p>Ali vratimo se na crnu zemlju.</p>
<p>Da ne bih zaboravio reći: primio sam i od Frola obavijest, točno prema našem dogovoru; vjerojatno ću sutra otići u ambasadu…</p>
<p>A Dinko nema nijedne likovne knjige koju si Ti uredila, i veselio bi se svakoj, da je primi. Tako bi isto i meni bilo drago, da mi donesu Medekove ruke salame, cigareta, šljivovice.</p>
<p>Tek sam se juče javio kolektivu »Zore« dopisnicom, a danas ću pisati upravnom odboru i direktoru, da mi odobre još kojih 14 dana boravka u Parizu, t. j. do 1. odnosno 2. VIII. (jer da još nisam završio posao u svezi s Matošem). Nadam se da će mi oni izaći u susret, danas i ovdje.</p>
<p>Žao mi je da je Frano tako bolestan (ima li nade, da će uskoro ozdraviti?), a Jure što nema vremena. Što je s Glihama?</p>
<p>Vladeku ću se također javiti. Da, zbilja, da li Ti je telefonirao Tonček? I s njim sam ovdje bio, dvaput. Valjda Ti je pričao.</p>
<p>Vrijeme mi je strahovito poodmaklo, dok ovo pišem.</p>
<p>A žuri mi se, jer želim, da što prije ugledaš ovo zakašnjelo pismo, da mi Tvoje dobro srce ponovo oprosti, i da mi odmah odgovoriš.</p>
<p>Izgaram od čekanja za Tvojim riječima.</p>
<p>Moram li da izgovorim do kraja?…</p>
<p>Pozdravljam Ines i Mirka (i Vlastu; da im se javim?) i Vladu H. (da mu pišem?) i sve koji me nisu zaboravili pa za me još i propitkuju.</p>
<p>Čekam Tvoj odgovor, draga moja Helena, srce moje, i grlim Te i ljubim Te.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>117.</p>
<p>RIZI RAMIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Rizo Ramić/Romanijska 2/I/Sarajevo</p>
<p>Zagreb, 29. rujna 1955.</p>
<p>Dragi moj Rizo,</p>
<p>kud će suza neg na oko! Tako i ja Tebi pišem o onome, o čemu sam s Tobom u Ohridu razgovarao nasamo. O našem Vlatku Pavletiću. On je danas nedaleko od Sarajeva (V. P. 8788/1) u jednoj jedinici, gdje se nalazi on sâm intelektualac među pučanima i još k tome bolestan, s temperaturom (kako je javio svom ocu), a bez liječnika. Da mu nije lako u toj novoj situaciji, nije potrebno Tebi objašnjavati. Zato Te molim ponovo, da učiniš sve što se može, kako bi se njegov položaj okrenuo na bolje, u onom smislu kako smo usmeno razgovarali. Njegovi su pretpostavljeni: major Miljenko Botić, komandant, i major Komljenović, politkomesar. Trebalo bi odmah, čim primiš ovo pismo, da nešto poduzmeš za poboljšanje Vlatkovih prilika. Bojimo se naime (a osobito njegov otac, razumije se) za njegovo zdravlje pa Ti se i stoga obraćam s ovom žurnom molbom uvjeren, da ćeš učiniti sve što bude moguće.</p>
<p>Srdačno Te pozdravlja, dragi Rizo, Tvoj stari prijatelj</p>
<p>Tadija</p>
<p>118.</p>
<p>IVI FROLU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Ivo Frol/Terazije 26/Beograd</p>
<p>Zagreb, 29. sept. 1955.</p>
<p>Dragi Ivo,</p>
<p>žao mi je, što nisi mogao doći u Klub književnika, da se vidimo i malo porazgovorimo.</p>
<p>Molim Te, da saslušaš moga mladog prijatelja Čičina-Šaina, koji će Ti usmeno prikazati svoj slučaj. Ja ga preporučam kao čovjeka sposobna i marljiva, uvjeren da pomoć, koju mu treba pružiti, ne će biti uzaludna, nego dana onome, koji je doista zaslužuje.</p>
<p>Srdačno Te pozdravlja Tvoj stari</p>
<p>Tadija</p>
<p>119.</p>
<p>JOSIPU PUPAČIĆU (1.) razglednica</p>
<p>vojnik/Josip Pupačić/Kučevo/V. p. 6348/14/Srbija</p>
<p>Zagreb, 12.-13. XI. 1955.</p>
<p>Žalimo, dragi Bepo, što Vas nema s nama u Ilici 26, i srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Vaš Tadijanović</p>
<p>[Potpisi:] Šoljan, Mico [Slaviček], Ivaštinović, V. Stahuljak, Iv. Krolo, Z. Tomičić, Jela [Tadijanović], Miroslav Vaupotić, Marija T. [Tomičić], K. Špoljar, T. Zane [Donat], Jure [Kaštelan], Mihalić, Nikola [Milićević], Miroslav [Mađer], Duco [Dubravko Ivančan], Davor Šošić</p>
<p>120.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (11.) dopisnica</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/ Zagreb/Ilica 26/II. dvor.</p>
<p>Rijeka (Costabella 155), 29. XII. 1955. naveče</p>
<p>Helena moja draga,</p>
<p>najljepša Ti hvala za Tvoja dva pisma; drugo sam primio danas. A ja sam stari »nepopravljivac«: nisam se dosad javio, nego u posljednji čas, kad hoću i pismeno da najavim svoj dolazak u subotu naveče (brzim, kako smo se dogovorili). Kad bih s dvije riječi kazao, kako mi je ovdje, rekao bih: jako dobro. Usmeno o svemu više. Jučer sam načinio izlet (bilo je sunce!) iz Opatije u Veprinac, pješke, i vratio se ovamo u 2 sata. Kod Branka sam bio nekoliko puta; oprostit ću se s njima sutra uveče. Ne mogu ti reći, koliko me raduje sastanak s Tobom, za dva dana. Do viđenja. Grli te Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>121.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (3.) pismo</p>
<p>Drug/Jure Kaštelan/književnik/Medvedgradska 64/Zagreb</p>
<p>
<hi rend="italic">Pred Crvenim vratima</hi>
</p>
<p>10. I. 1956. u 19h</p>
<p>Dragi Jure,</p>
<p>već drugo veče pokušavam, ali uzalud. Molim Te, da mi se javiš sutra, bar telefonski. Ima nekoliko točaka po kojima treba da – skačemo.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>122.</p>
<p>VERI ŠLAJMER (1.) pismo</p>
<p>Gospođa/Vera Šlajmer/Šent Vid/Poljane kraj Ljubljane</p>
<p>Zagreb, 20. II. 1956.</p>
<p>Poštovana gospođo,</p>
<p>godine 1952. primio sam od dra Emila Štampara, sveuč. profesora u Ljubljani, šest komada papira s originalnim rukopisom Vladimira Vidrića, zatim originalnu fotografiju Vidrića s Vašom djecom, pa Vidrića s Vašom obitelji, Vidrićevu dopisnicu Vama od 14/8.1904., i izrezak iz osječke <hi rend="italic">Narodne obrane</hi> s prikazom Vidrićevih <hi rend="italic">Pjesama</hi> od R. F. Magjera.</p>
<p>Poznato Vam je da sam u zagrebačkoj <hi rend="italic">Republici</hi> 1951. objavio nekoliko Vidrićevih pjesama, dotad nepoznatih, od kojih sam prijepis primio od dra Stj. Oreškovića iz Samobora.</p>
<p>U prilogu Vam šaljem <hi rend="italic">Narodni list</hi> od 17. IV. 1951. koji je čitavu stranu posvetio Vidriću u povodu 80-godišnjice njegova rođenja. Tu je, kako vidite, i moj članak: <hi rend="italic">Vidrić je svoje pjesme – pisao</hi>, u kojemu sam mogao, zahvaljujući Vama, objaviti nove poglede na Vidrićevo stvaralaštvo, i njegovu dotad nepoznatu pjesmu <hi rend="italic">Na pustu drumu</hi>… (Nadam se da ste nedavno primili od <hi rend="italic">Narodnog lista</hi> iz Zagreba za tu pjesmu honorar.)</p>
<p>Ne znam, je li Vam poznato da su još početkom 1950. u Zagrebu, u izdanju »Zore«, izašle Vidrićeve <hi rend="italic">Pjesme</hi> u mojoj redakciji, a sada sam spremio novo izdanje Vidrićevih <hi rend="italic">Sabranih pjesama</hi>, koje će ove godine objaviti Matica hrvatska.</p>
<p>Htio bih ovom prilikom, pored zahvalnosti koju Vam dugujem za objavljivanje nepoznatih podataka o Vladimiru Vidriću, da Vam se ispričam, i u svoje ime i u ime dra Štampara, što sam tako dugo zadržao kod sebe naprijed navedene priloge koje ste posudili još 1952. godine. Vjerujte mi, poštovana gospođo, da mi se vrlo teško s njima rastati, i ja sam ih s poštovanjem pokazivao mnogim ljubiteljima velikog pjesnika Vidrića.</p>
<p>Institut za književnost Jugoslavenske akademije (u kojemu sam ja direktor) ima u svom Arhivu mnoštvo rukopisa, fotografija, dokumenata naših pisaca (npr. Matoša, Nazora, Šimunovića itd.) i kani uskoro otvoriti i za javnost sobe književnika Matoša i Nazora.</p>
<p>Imao bih stoga na Vas, poštovana gospođo, ovu molbu:</p>
<p>Budite ljubazni, pa omogućite Institutu za književnost da pored ostalih književnika uzmogne posvetiti jednu vitrinu i Vidriću, s njegovim originalnim rukopisima i fotografijama koje su Vaše vlasništvo, a za koje Vas molim da ih uz stanovitu materijalnu odštetu ustupite Institutu za književnost, gdje će oni biti sačuvani i pristupačni svakom tko se za njih bude zanimao.</p>
<p>Molim Vas da u tom smislu napišete Institutu za književnost dopis sa svojim pristankom, a ja ću tada naprijed spomenute rukopise predati Institutu, koji će s Vama urediti sve što je potrebno.</p>
<p>Ujedno Vas molim da mi javite gdje se nalaze originali onih Vidrićevih pjesama koje sam u prijepisu bio 1951. primio od dra Stj. Oreškovića, jer bismo željeli i te pjesme priključiti ovima i tako Vidriću posvetiti dostojno mjesto, koje on zaslužuje svojim pjesničkim djelom u hrvatskoj književnosti.</p>
<p>Dobro bi bilo da znamo npr. koje se godine Vidrić fotografirao s Vašom djecom, i koje dijete drži na krilu.</p>
<p>Bit ću slobodan, poštovana gospođo, da Vas zamolim odgovor na još nekoliko pitanja, koja bih Vam stavio kad primimo Vaš odgovor na ovo pismo.</p>
<p>U uvjerenju da mi nećete zamjeriti što sam tako dugo zadržao pri sebi dio Vidrićeve ostavštine i da ćete što skorije izaći u susret ovoj molbi, koju sam Vam naprijed iznio, unaprijed Vam se zahvaljujem i bilježim s dubokim poštovanjem.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Vladimir Vidrić: <hi rend="italic">Sabrane pjesme</hi>, uredio Dragutin Tadijanović, </p>
<p>Zagreb, 1969., str. 166-167.</p>
<p>
<hi rend="italic">Sabrana djela</hi> IV, Knjiga o hrvatskim piscima I, </p>
<p>Zagreb, 1989., str. 328-329.</p>
<p>123.</p>
<p>ŽIVKU JELIČIĆU (2.) pismo</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 29. veljače 1956.</p>
<p>Dragi Živko,</p>
<p>već pune dvije godine nije bilo u <hi rend="italic">Mogućnostima</hi> moje suradnje pa šaljem ovaj prilog (<hi rend="italic">Crne vode</hi>) i nadam se, da će uskoro doći na red. Usput napominjem, da će taj tekst izaći i u mojim sabranim pjesmama, koje su »u produkciji«, a napisan je kao tekst za dokumentarni film (vidi napomenu na kraju teksta), što će se ove godine prikazivati na internacionalnom festivalu u Cannesu.</p>
<p>Kad mi redakcija odredi honorar, molim Te, nek administracija <hi rend="italic">Mogućnosti</hi> uzme od cjelokupne svote iznos pretplate za tri godišta (koliko sam dužan unatrag i – unaprijed), a ostatak mi pošalji (Ilica 26).</p>
<p>Bilo bi mi drago, da mi dopisnicom javiš, u koji će broj ući ovaj moj ciklus.</p>
<p>Pozdravljam kompletnu redakciju, od Cvite Fiskovića do Slobodana Novaka (njegovo je ime kao urednika štampano na drugoj strani omota <hi rend="italic">drugačijim slovima</hi>, znate li?).</p>
<p>Živio!</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>P. S. Preporučam se poštovanom prijatelju korektoru!</p>
<p>124.</p>
<p>EMI DEROSSI-BJELAJAC (1.) pismo</p>
<p>Drugarica /Ema Derossi-Bjelajac/direktor Izdavačkog poduzeća »Otokar Keršovani«/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 19. III. 1956.</p>
<p>Drugarice direktore,</p>
<p>u prilogu Vam šaljem potpisani primjerak ugovora za <hi rend="italic">Sabrana djela</hi> Janka Polića Kamova. Nadam se, da ćete mi, kad primite ovo pismo, javiti o svemu, o čemu smo se usmeno dogovorili u Zagrebu (format izdanja, širina sloga, vrsta slova, oprema itd.). Samo mi nemojte, molim Vas, pisati na ime: <hi rend="italic">M. Tijardović</hi>, kao što ste poslali pismo s ugovorom, nego na ime: <hi rend="italic">Dragutin Tadijanović</hi>. O opremi knjiga govorio sam, principijelno, sa slikarom Stančićem, i on je pristao da ih opremi po dogovoru. Nastojat ću da rukopise predam i prije nego što je rok u ugovoru, tako da ove godine izađu bar dvije knjige, kako smo se i bili dogovorili. Molim da mi prof. Antić piše o predgovoru Nikole Polića ili, ako uskoro dolazi u Zagreb, neka me potraži.</p>
<p>Uz drugarski pozdrav</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>125.</p>
<p>ILIJI KECMANOVIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Ilija Kecmanović/Radićeva 3/II/ Sarajevo</p>
<p>Zagreb, 4. svibnja 1956.</p>
<p>Dragi druže Kecmanoviću,</p>
<p>primio sam uoči svibanjskih praznika Vaše pismo, i danas odgovaram, jer sam se tek jučer mogao informirati, kako je s Vašom korespondencijom Kranjčevića II. Prof. Torbarina pisao Vam je, da ću ja prihvatiti ocjenu Vašeg rukopisa; ja sam ga doista i ocijenio, pa je taj »predmet« bio na sjednici odjela dne 10. IV. o. g. Kao i svi zaključci svih odjela Akademije, i taj je zaključak sada pred Upravom Akademije i uskoro će, za koji dan, biti definitivno riješen. Pa čim saznam za to rješenje, javit ću Vam (rukopis je Vaš naime u Upravi Akademije). Žao mi je, što sve ovo oko Vašeg rukopisa ide tako sporim tempom. Pozdravlja Vas drugarski Vaš</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>126.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Dr. Jure Kaštelan/književnik/Zakučac/kod Omiša/via Split</p>
<p>Dubrovnik, 1. VIII. 1956.</p>
<p>Dragi moj Jure,</p>
<p>najprije moja adresa: D. T. (kod Br. Kovačevića), Ulica Maršala Tita br. 1 (kod Pila), Dubrovnik. Nadam se, da će Te ovi moji srdačni pozdravi zateći u rodnoj Tvojoj kući i da ćeš mi se <hi rend="italic">odmah </hi>javiti ovamo, kako se već dogovorismo. Mnogo pozdrava Tebi i svima Tvojima.</p>
<p>Tadija</p>
<p>Najljepše želje Tvojima i Tebi</p>
<p>Tvoja Jela</p>
<p>127.</p>
<p>AHMEDU HROMADŽIĆU (1.) pismo</p>
<p>Ahmed Hromadžić/urednik »Lastavice«/Mustafe Golubića 3/Sarajevo</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 15. X. 1956.</p>
<p>Poštovani druže Hromadžiću,</p>
<p>nadam se, da ste primili rukopis Vladimira Kurtina <hi rend="italic">Dječak na moru i kopnu</hi>, koji Vam poslah dan prije ovoga pisma. Da Vam ispripovjedim, zašto baš ja šaljem taj rukopis, nije ovdje prigoda; radije bih Vam o tome govorio usmeno. Samo bih kazao, da se rukopis dulje vremena nalazio u mene i u Gustava Krkleca, koji ga je trebao, ovih dana, dolazeći u Sarajevo i Mostar, predati u Vaše uredničke ruke. No, kako znate, Krklec nije zasad mogao ići u Sarajevo pa sam stoga rukopis poslao poštom.</p>
<p>Ne kanim Vas kao urednika uvjeravati o dobrim osobinama spomenutog rukopisa, nego bih Vas upozorio, da je veći dio priloga već štampan, kako možete vidjeti iz priloženog popisa. Ja bih Vas samo drugarski zamolio, da rukopis »uzmete u razmatranje« po mogućnosti odmah i da ga »proštijete« od korice do korice pa da mi svoje mišljenje javite u dvije tri riječi t.j. da li rkp odgovara za izdanje u »Narodnoj prosvjeti«. O ostalome bio bi lak sporazum.</p>
<p>Unaprijed Vam se zahvaljujem na ljubeznosti i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>128.</p>
<p>JULIJU BENEŠIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Prof. Julije Benešić/književnik/Ilirski trg 8/Zagreb</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 15. listopada 1956.</p>
<p>Poštovani gospodine profesore,</p>
<p>oprostite mi, što Vam oduzimam dragocjeno vrijeme. Bit ću kratak. Riječko izdavačko poduzeće »Otokar Keršovani« izdaje <hi rend="italic">Sabrana djela</hi> Janka Polića Kamova u četiri sveska, u mojoj redakciji. Drugi svezak tih djela bit će <hi rend="italic">Isušena kaljuža</hi>, roman, koji se danas u rukopisu nalazi u Sveučilišnoj knjižnici, kojoj ste ga Vi, još 1925. godine, poklonili.</p>
<p>Meni se čini, da sam nekada pročitao negdje kraći članak (bilješku?) o »sudbini« <hi rend="italic">Isušene kaljuže</hi>, sve dok nije prispjela u Sveučilišnu knjižnicu. A čini mi se, da ste autor toga članka bili Vi. No u sve ovo, kako rekoh, nisam siguran. Stoga Vas molim, budite ljubezni, pa mi javite, ako ste doista pisali o <hi rend="italic">Isušenoj kaljuži</hi>, gdje ste pisali, i kada; želio bih te podatke uvrstiti, u cjelini ili dijelom, u svoje bilješke o romanu.</p>
<p>U slučaju, da mi ne uzmognete ništa saopćiti o ovome, za što Vas naprijed zamolih, ja bih Vas molio, da mi makar u najkraćim crtama napišete, ili po sjećanju ili po bilo kakvim dokumentima, koliko znate o historijatu <hi rend="italic">Isušene kaljuže</hi>, otkako je došla u DHK pa dok je niste predali Sveučilišnoj knjižnici.</p>
<p>Bilo bi mi drago, kad bih taj članak, uz Vaše dopuštenje, mogao objaviti u bilješkama uz izdanje <hi rend="italic">Isušene kaljuže</hi>. Nadam se, gospodine profesore, da Vam ova moja molba neće biti na teret. I da ćete me uslišati.</p>
<p>Unaprijed Vam se zahvaljuje i poštuje Vas</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Janko Polić Kamov: SD, II, <hi rend="italic">Isušena kaljuža</hi>, Rijeka, 1957., </p>
<p>Drugo izdanje, Rijeka, 1984.</p>
<p>
<hi rend="italic">Sabrana djela</hi> V, Knjiga o hrvatskim piscima II, Zagreb, 1989., str. 34.</p>
<p>129.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 21. X. 1956. nedjelja poslije podne</p>
<p>Poštovani druže Antiću,</p>
<p>primio sam Vaša pisma, ali Vam dosad ne odgovorih, jer nisam dospio. Molim Vas, da mi oprostite.</p>
<p>U ovom pisamcu bit ću kratak: leži mi mnogo poslova na leđima. U petak nisam mogao da Vam pošaljem reviziju prvih strana Polića Kamova, jer sam taj dan bio u Samoboru; imao sam »Književni petak«. Šaljem Vam je danas, s ispravcima, i uz molbu, da mi pošaljete još jednu reviziju, ali ne samo naslovnih stranica, nego <hi rend="italic">čitavi tekst u duplikatu</hi>. Tako sam se usmeno dogovorio s drugaricom direktorom. I to za sva četiri sveska. Jedan otisak poslat ću odmah Vama natrag, a drugi ću zadržati uza se, kako bih mogao uspoređivati dalji tekst u prijelomu s onim već prelomljenim. Molim dakle da mi pošaljete, kako rekoh, ponovo sve ove strane ispravljene, zajedno s predgovorom i svim onim stranama, kojih nisam dobio; i to <hi rend="italic">u duplikatu</hi>. Drukčije ne ću moći dati <hi rend="italic">imprimatur</hi>. A to je, kako znate, bio moj uvjet kod sklapanja ugovora. Izdanje će time samo dobiti na kvaliteti, do koje je i Vama stalo, bez sumnje.</p>
<p>Što se tiče fotografija, koje će se u klišejima reproducirati u prvom svesku, javljam Vam, da ću sredinom tjedna imati <hi rend="italic">sve gotovo</hi>, za sva četiri sveska. No u prvi će ući, osim ostalih (o kojima ću Vam detaljno javiti za tri četiri dana, kad Vam ih budem i poslao!), i <hi rend="italic">rodna kuća Jankova</hi>, na Pećinama. Da li je snimljena? Ona ulazi u prvi svezak, kao što ulaze i slike Jankova oca i majke. Ne sjećam se, da li su njih dvoje fotografirani zajedno ili svako za se? Molim Vas, da mi i to javite, kako bih mogao načiniti definitivan nacrt slikovnih priloga prvog sveska. Također ću Vam za nekoliko dana poslati i završetak bilježaka za prvi svezak.</p>
<p>Drugi svezak sam u Sveučilišnoj knjižnici kolacionirao, i mogao bih da ga odmah pošaljem. Ali to ne ću učiniti još za kojih osam dana, jer hoću ujedno s tekstom da pošaljem i bilješke (da mi se ne dogodi kao s prvim sveskom!). Te bilješke o <hi rend="italic">Isušenoj kaljuži</hi> bile bi već gotove, da <hi rend="italic">još</hi> ne čekam odgovor prof. Julija Benešića na moje pismo o historijatu toga romana, koji je Benešić 1925. poklonio, kao bivši urednik edicija DHK, Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.</p>
<p>Poslat ću drugoga tjedna također prijepis Jankova pisma iz Senja, kako ste molili. Ali ja nemam vremena, da o njemu pišem komentar, nego molim Vas, da to učinite.</p>
<p>Pitate me, na temelju čega donosim datum Jankova rođenja: 21. XI. 1886. Na temelju podataka, koje je objavio sveuč. prof. Dr. Antun Barac u Stanojevićevoj enciklopediji, a preštampao ih i Ljubo Wiesner u Kamovljevim <hi rend="italic">Novelama i esejima</hi> 1938. (str. 211). Mogu Vam kao nadopunu i podacima Čerine, a po njemu i Ivaštinovića (10. XI. 1886.) kazati, da na pr. Nikola Polić, u svom članku Lirika Janka Polića Kamova, objavljenom u <hi rend="italic">Kritici</hi> 1921. (str. 54), navodi datum Jankova rođenja: <hi rend="italic">16. novembra 1886.</hi> Koji je od ova tri različita datuma ispravan, ili je možda ispravan neki četvrti datum, moći će utvrditi onaj, koji se potrudi da pregleda knjige rođenih, to se zna. Ako se sjećate, bio sam Vas to molio još prošle godine; i zaključujući po Vašem pismu, nadam se, da ste s uspjehom pregledali spomenute knjige. (Usput napominjem, da biste mi već u slijedećem pismu mogli odati tu tajnu. Ja ću uvijek znati, gdje bude trebalo, istaknuti Vaše zasluge oko utvrđivanja tog datuma. Još nešto usput: ima i nekoliko datuma Jankove smrti. Šta ćemo tu da radimo?)</p>
<p>Moram nažalost da za danas završim. A nastavit ću za nekoliko dana. I o onome, što ovdje možda ne spomenuh.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>130.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 28. listopada 1956.</p>
<p>Druže Antiću,</p>
<p>ovo moje pismo trebalo bi obasezati najmanje deset strana, da iskažem sve što mi je na srcu u vezi s tom nesretnom Rijekom, osobito od četvrtka, 25. o. mj., kad sam »imao čast« telefonski razgovarati s nekom ženom (nisam je razumio tko je, ali sam zaključio, da bi mogla biti tehnički urednik); kazala je, da govori iz poduzeća »Otokar Keršovani«, a pored nje da stoji direktorica. Ta žena je smatrala, da je baš ona pozvana, da <hi rend="italic">preko telefona</hi> daje meni lekcije; da nisam rukopis predao na vrijeme, itd., i da sam, zamislite!, u reviziji, koju sam poslao po Gervaisu, dodao <hi rend="italic">jedan redak</hi> (naslov pjesme: <hi rend="italic">Pet godina tihe agonije</hi>…), koji nije bio u rukopisu, i da sam, zamislite!, označio <hi rend="italic">novu paginaciju</hi> kod dviju pjesama, koja da se nikako ne će uvažiti, jer nema vremena, jer knjiga mora biti izložena na sajmu knjiga 3. studenoga o. g. Itd., itd. Kad bih imao volje, mogao bih ispisati pet strana (najmanje), da iznesem slap riječi, kojima me obasula ta žena, ne žaleći troška za telefonski razgovor, a ni vremena, a najmanje mojih živaca. Ja sam, u trenutku uzrujanosti (a vjerujte mi, da me je taj razgovor uzbudio kao malo koji!), rekao, da ću prekinuti ugovor s »Otokarom Keršovanijem«. (I danas, tri dana poslije tog razgovora, ne mogu o tome mirno pisati, pa ću skratiti na najnužnije, na najkonkretnije, jer sam pun gađenja i ogorčenosti.)</p>
<p>Obraćam se na Vas kao na urednika kolekcije u kojoj izlaze <hi rend="italic">Sabrana djela</hi> Janka Polića Kamova, osvjedočen, da ste svijesni kao i ja, što znači ovakav posao, kao što je uređivanje sabranih djela nekog pisca. I da pritom punu odgovornost, i pred budućnošću, snosi urednik takvih djela, a nikako ne – tehnički urednik ili korektor. Vi sigurno znate za prve knjige Matoševih <hi rend="italic">Djela</hi>, koje je uredio prof. Barac, a koje su pune svakojakih pogrešaka, za koje snosi odgovornost, istina, njihov urednik, ali koje su velikim dijelom »zasluga« loše, potpuno loše korekture. I nitko živ ne će nikada spomenuti ime korektora, ili <hi rend="italic">dajbudi</hi> tehničkog urednika, govoreći o tim knjigama, nego će kazati: Barčevo izdanje Matoša nije dobro, nije savjesno uređeno. <hi rend="italic">Ja ne želim i ne ću, da bi bilo tko mogao reći nešto slično za izdanja u mojoj redakciji</hi>. Zato se borim, a i borit ću se; i ne ću dopustiti nikakvom tehničkom uredniku, da se miješa u moj posao, za koji nema ni znanja ni razumijevanja.</p>
<p>Tri sam dana razmišljao o ovome, što sada pišem (i prekjučer, šaljući ostatak bilježaka, nisam htio da ih popratim ni jednom riječi, kao u znak nekog protesta!). Molim Vas, <hi rend="italic">službeno</hi>, da u buduće saobraćam isključivo s Vama kao s urednikom kolekcije, a nijednu riječ ne želim progovoriti s tehničkim urednikom. Ovo Vas molim, da saopćite i drugarici direktoru (kao što joj možete, ako želite, reći pa i pokazati sve ovo, što Vam danas pišem).</p>
<p>Malo historijata (za bolje razumijevanje):</p>
<p>27. IV. 1955. napisao sam pismo Dragi Gervaisu, uredniku izdavačkog poduzeća »Otokar Keršovani«, kojim nudim, da se za 70-godišnjicu Kamovljeva rođenja izdaju njegova <hi rend="italic">Sabrana djela</hi> u mojoj redakciji.</p>
<p>23. VIII. 1955. razgovor i dogovor sa mnom u poduzeću »Otokar Keršovani« o <hi rend="italic">Sabranim djelima</hi>; prisutni: direktor i urednici Antić i Gervais te komercijalni direktor (ne znam mu pravu titulu).</p>
<p>A zatim, mjesecima, ništa; pa Vaš članak u<hi rend="italic"> Vjesniku </hi>22. siječnja 1956.: <hi rend="italic">Djela Kamova štampat će se u – Rijeci</hi>. Iz tog sam članka saznao, kao da bih ja trebao biti urednik tih djela.</p>
<p>22. II. 1956. u Zagrebu, dogovor između direktora »Otokara Keršovanija« i mene o izdavanju i uređivanju <hi rend="italic">Sabranih djela</hi> Kamova.</p>
<p>6. III. 1956. sastavljen ugovor, koji sam ja potpisao 19. III.</p>
<p>14. VII. 1956. predao u Rijeci, u poduzeću »O.K.«, rukopis prvoga sveska <hi rend="italic">S. d.,</hi> s predgovorom Nikole Polića, i s prvih 8 strana mojih bilježaka. (Trebao, po ugovoru, predati 1. VII.)</p>
<p>15. VIII. 1956. dobio 90% honorara za prvi svezak Kamova: D 51.400.– (Trebao ga, po ugovoru, dobiti »kod predaje pojedinog rukopisa«.)</p>
<p>15. IX. 1956. predao »špalte« Kamovljevih pjesama, označivši prelom. (»Špalte« primio 2 mjeseca poslije predaje rukopisa; i to samo pjesme.)</p>
<p>19. X. 1956. primio nekoliko prvih strana, u prelomu, koje sam vratio 21. X. (Prošlo više od tri mjeseca nakon predaje rukopisa.)</p>
<p>24. X. 1956. u podne, primio od Drage Gervaisa, prelom str. 5-271, predgovor, pjesme i prva novela (<hi rend="italic">Historijat jednog članka</hi>), koje sam vratio, pregledane i donekle korigirane, u 8 sati naveče istog dana. (A točka V. ugovora glasi: Izdavač se obavezuje slati drugu Tadijanoviću prelom na uvid s time, da se poslati arci redovno vraćaju u roku od 5 dana po primitku istih.)</p>
<p>25. X. 1956. u 13 sati, telefonski razgovor s tehničkim urednikom, koji saopćuje uredniku Tadijanoviću, da mu se od prvog sveska Kamova ne će više<hi rend="italic"> ništa poslati na uvid</hi>, da izdanju ne će biti priložena ni jedna slika, jer zato nema vremena, jer knjiga mora, za samih devet dana, biti na izložbi u Zagrebu, jer »O.K.« nije izdao nijednog domaćeg pisca.</p>
<p>Videći u toku toga telefonskog razgovora s tehničkim urednikom (šteta, da mu t.j. joj ne znam imena!), da je sve sračunato na to, kako bi tehnički urednik, <hi rend="italic">u zadnji čas</hi>, pokazao da je vrijedan, za tako kratko vrijeme, <hi rend="italic">izbaciti</hi> ovu nesretnu knjigu Kamova (kao da su to neke novine!), svladao sam svoju uzrujanost (triput mi je predbacila onaj jedan redak, naslov pjesme <hi rend="italic">Pet godina tihe agonije</hi>!) i zamolio, uvjeren, da u tom trenutku ništa drugo ne mogu učiniti:</p>
<p>budući da je 17. stud. 70-godišnjica rođenja Kamova, nek se slike dodaju preostalom dijelu naklade (kad već ne mogu prispjeti na izložbu – za 9 dana), koja bi mogla izaći za 70-godišnjicu; a saopćenje, da mi se ne će poslati više ni jedna strana na uvid, morao sam primiti na znanje, no rekao sam, bude li u knjizi pogrešaka, da ću je ja prvi napasti.</p>
<p>U vezi s tim izjavljujem: ne ću predati novi rukopis Polića Kamova, dok ne vidim, kako će <hi rend="italic">ispasti</hi> iz štampe prvi svezak, koji nisam imao prilike ni napola da vidim u prelomu, a za koji, to se zna, odgovaram najprije ja kao urednik.</p>
<p>Da je meni stalo do izlaska Kamovljevih djela, dovoljno je pogledati pređašnji historijat, u kojemu se vidi, da sam ja bio onaj, koji je dao i prijedlog za ta djela, a da izdavačko poduzeće, <hi rend="italic">post tot discrimina rerum</hi>, hoće da u manje od dva mjeseca rada u tiskari, brže bolje, izbaci prvu knjigu, samo da može reći, kako je i ono izdalo ove godine jednoga – domaćeg pisca. A <hi rend="italic">kako</hi> bi taj pisac bio izdan, zato bi snosio odgovornost njegov urednik!</p>
<p>Želeći da Kamovljeva djela doista izađu u doličnom izdanju, sabrao sam dvadesetak priloga u slikama (faksimili rukopisa i dr.) i rasporedio ih u četiri sveska. (Taj Vam popis, za cjelokupno izdanje, šaljem u prilogu.) Ovom pismu prilažem pet fotografija (za prvi svezak), s oznakom na njihovoj poleđini, u kojoj veličini, da se izrade klišeji. (Sliku Polića Kamova, koja ima na posebnom papiru da se umetne između 4. i 5. strane, poslao sam Vam po Gervaisu. A slike za prve dvije strane priloga (I i II) (vidi popis Prilozi u slikama) imate Vi, pa ih dajte, molim Vas, analogno ovima kliširati). Nadam se, da će izdanje prvog sveska, sa slikama, dospjeti za Kamovljevu 70-godišnjicu, 17. XI. (Kako vidite iz popisa Priloga u slikama, fotografija kuće u Puntu, koju sam također poslao po Gervaisu, doći će u Svezak III., pa Vas molim, da je čuvate ili da je pošaljete meni.)</p>
<p>Prilozi u slikama (na papiru za umjetni tisak!) iznosit će šest strana (I –VI) i treba ih prelomiti ovako:</p>
<p>I II III IV V VI</p>
<p>Slike za I i II stranu su kod Vas, a za str. III – VI šaljem ja danas.</p>
<p>(Usput napominjem, da imam slike za sva četiri sveska gotove; platio sam ih iz vlastitog džepa.)</p>
<p>Jedino se uzdam u Vas, vjerujte mi, da prvi svezak <hi rend="italic">ipak</hi> ne će valjda biti takav, da bih ga se morao stidjeti. Uzdam se u Vas, da ćete upotrijebiti sve svoje umijeće, ne bi li pokazali, da se i na Rijeci može stvoriti knjiga ne samo za izložbu nego i za čitanje (mislim čitanje bez nabadanja štamparskih pogrešaka). Znam, da ćete me shvatiti, da mi nije pravo, da mi nikako nije pravo, što ne ću uopće vidjeti svojih bilježaka ni u špaltama ni u prelomu, nego već definitivno odštampane u knjizi. <hi rend="italic">To mi se dosad nije nikada desilo</hi>. I to se moram pokoriti planu, koji ne vodi nikakav obzir prema danim mogućnostima… No to će biti, za me, prvi i posljednji put.</p>
<p>Da li da Vam skrećem pažnju na event. pogreške u tekstu, koji nisam vidio odštampan, t.j. onome od 271. strane dalje? – Kako znate, drugi dio: <hi rend="italic">Novele i lakrdije</hi>, podijeljen je u tri odjeljka: I. <hi rend="italic">Historijat</hi>… itd. II. <hi rend="italic">Knjiga lakrdija</hi> i III. <hi rend="italic">Žalost</hi> itd. U prelomu sam vidio, da je ispod glavnog naslova, na posebnom listu (<hi rend="italic">Novele i lakrdije</hi>), metnuto (razumije se, pogrešno): <hi rend="italic">I</hi>, koji je trebao doći na<hi rend="italic"> poseban list</hi> (kao što treba poseban list za II. i III.). No budući da bi trebalo čitav prelom, počevši od strane: <hi rend="italic">Novele i lakrdije</hi>, prepagirati za dvije strane, ja sam stoga izbacio broj <hi rend="italic">I</hi> ispod naslova <hi rend="italic">Novele i lakrdije</hi>, i stoga Vas molim ovo: isto tako izbacite broj <hi rend="italic">II</hi> kod <hi rend="italic">Knjige lakrdija</hi> i broj <hi rend="italic">III</hi> ispred novele <hi rend="italic">Žalost</hi>, ali na svaki način mora i <hi rend="italic">Knjiga lakrdija</hi> dobiti poseban list za svoj naslov kao što mora biti označena jednim listom praznine i III, ispred <hi rend="italic">Žalosti</hi>, koja mora početi na <hi rend="italic">desnoj</hi> strani. Da se tehnički urednik razumije u svoj posao, kao što se ne razumije, ne bih trebao o tome ovdje pisati, jer je sve to vidljivo iz Pregleda sadržaja u rukopisu. No u <hi rend="italic">Kazalu</hi>, radi bolje preglednosti, može ostati s brojkama (I, II i III), kako je označeno i u rukopisu.</p>
<p>A što se tiče mojih bilježaka, nadam se, da ste vidjeli prema rukopisu, da su one također, razdijeljene u dva glavna odjeljka: <hi rend="italic">Pjesme</hi> i <hi rend="italic">Novele i lakrdije</hi> (ovdje govorim o članku: Bilješke o Svesku prvom Sabranih djela); ono su dakle dva glavna podnaslova (prema tome treba da su označena i manjim slovima, recimo petit – verzalom), od kojih ovaj drugi (<hi rend="italic">Novele i lakrdije</hi>) ima opet 3 odsječka, označena: I, II. <hi rend="italic">Knjiga lakrdija</hi> i III. (Ovo: <hi rend="italic">Knjiga lakrdija</hi> može se složiti: kurzivom spacion.) Molim također da na str. 19. rukopisa, kod I, budu složeni <hi rend="italic">kurzivom spacion</hi>. naslovi: <hi rend="italic">Historijat jednog članka</hi>, <hi rend="italic">»Ecce homo«</hi>! i <hi rend="italic">Ćuška</hi>; na str. 21. naslovi (počevši od 15. reda odozdo): <hi rend="italic">Brada, Selo</hi>, <hi rend="italic">Žena</hi>, <hi rend="italic">Katastrofa</hi>, <hi rend="italic">Odijelo</hi>, <hi rend="italic">Potres</hi>; na str. 22: <hi rend="italic">Stjenica</hi>, <hi rend="italic">Ispovijest</hi>, pa III. <hi rend="italic">Žalost</hi>, <hi rend="italic">Sloboda</hi>, <hi rend="italic">Bitanga</hi>.</p>
<p>Još Vas molim, da u mojim bilješkama umetnete strane iz <hi rend="italic">Iskopina</hi>, koje citiram na ovim stranama svog rukopisa: 7 (3. red odozdo: ovdje treba navesti odgovarajuću stranu 17. i 18. strani mog rukopisa!), 8 (zadnji redak prvog pasusa; vidjeti <hi rend="italic">Iskopine</hi>
<hi rend="italic">o</hi>
<hi rend="italic">Šmrčanskoj trilogiji</hi>), 8 (zadnji redak na strani; vidi <hi rend="italic">Iskopine</hi>…), i na kraju 23 (zadnji redak, ponovo citirati <hi rend="italic">Iskopine</hi>o<hi rend="italic">Šmrčanskoj trilogiji</hi>, kao gore). Razumije se, da bih sve ove umetke u prelomljeni tekst unio ja, kad bi mi bilo suđeno, da samo na sat dva (a kamoli na pet dana!) dobijem uvid u vlastite svoje bilješke. Ali toga nema!</p>
<p>No bit će ga ili ne će biti! Možda netko misli (znam, to niste Vi), da ja nemam drugoga posla, nego da sjedim u nedjelju čitav dan i da pišem pisma i upute, kako da se prelama knjiga i dr.</p>
<p>Vjerujte mi, da mi je dosta, i previše, ovoga i <hi rend="italic">ovakovoga</hi> pisanja. Siguran sam, da se ono više ne će ponoviti. Pa makar se ticalo i – Janka Polića Kamova.</p>
<p>Pozdravlja Vas</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>JANKO POLIĆ KAMOV, <hi rend="italic">SABRANA DJELA</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Prilozi u slikama</hi>
</p>
<p>Svezak I: PJESME, NOVELE I LAKRDIJE</p>
<p>
<hi rend="italic">Janko Polić Kamov</hi> (fotografija), između 4. i 5. strane (poseban papir!)</p>
<p>I – 1. Rodna kuća Janka Polića Kamova u Pećinama</p>
<p>II – 2. Ante Polić, otac Kamova; 3. Gemma Polić, mati Kamova, sa kćerima</p>
<p>III – 4. Faksimil Kamovljeva soneta <hi rend="italic">Novo proljeće</hi> (1907.)</p>
<p>IV – 5. Faksimil omotne strane <hi rend="italic">Psovke</hi>; 6. Faksimil omotne strane <hi rend="italic">Ištipane hartije</hi>
</p>
<p>V – 7. Faksimil Kamovljeva nacrta za <hi rend="italic">Knjigu lakrdija</hi>
</p>
<p>VI – 8. Faksimil prve strane Kamovljeve novele <hi rend="italic">Sloboda</hi>
</p>
<p>Svezak II: ISUŠENA KALJUŽA</p>
<p>I – 1. Kuća u Zagrebu, u kojoj je Kamov počeo pisati <hi rend="italic">Isušenu kaljužu</hi> (Jurišićeva ul. 18)</p>
<p>II – 2. Faksimil <hi rend="italic">Isušene kaljuže</hi>: <hi rend="italic">Na dnu</hi>, Dio prvi (početak)</p>
<p>III – 3. Faksimil <hi rend="italic">Isušene kaljuže</hi>: <hi rend="italic">Na dnu</hi>, Dio drugi (završetak), str. 103 rukopisa</p>
<p>IV. – 4. Faksimil <hi rend="italic">Isušene kaljuže</hi>: <hi rend="italic">U vis</hi> (završetak)</p>
<p>Svezak III: DRAME</p>
<p>I – 1. Faksimil omotne strane <hi rend="italic">Tragedije mozgova</hi>; 2. Faksimil omotne strane <hi rend="italic">Na rođenoj grudi</hi>
</p>
<p>II – 3. Faksimil drame <hi rend="italic">Orgije monaha</hi> (prva strana)</p>
<p>III – 4. Faksimil drame <hi rend="italic">Mamino srce</hi> (prva strana)</p>
<p>IV – 5. Kuća u Puntu, u kojoj je Kamov stanovao i pisao</p>
<p>Svezak IV: ČLANCI I FELJTONI, PISMA</p>
<p>I – 1. Ante Polić sa sinovima Jankom i Nikolom</p>
<p>II – 2. Vladimir Polić; 3. Milutin Polić</p>
<p>III – 4. Nikola Polić (mogu biti 2 slike: iz mladosti i danas!)</p>
<p>IV – 5. Faksimil Kamovljeve dopisnice bratu Vladimiru, iz Barcelone (1910.)</p>
<p>V – 6. Barcelona, Paseo de gracia (Kamovljeva dopisnica bratu Vladimiru; vidi 5.)</p>
<p>VI – 7. Miljenko Stančić, <hi rend="italic">Portret Janka Polića Kamova</hi> (1956.)</p>
<p>U tekstu: <hi rend="italic">Janko Polić Kamov</hi>, crtež Mirka Uzorinca (1921.)</p>
<p>N. B. – Sve slike, osim označenih <hi rend="italic">P</hi>, ima <hi rend="italic">Tadijanović</hi>.</p>
<p>131.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (3.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 29. X. 1956. ponedjeljak</p>
<p>Poštovani druže Antiću,</p>
<p>ovog trenutka dobio sam Vaše pismo od sinoć, i smjesta Vam odgovaram. – Nadam se, da ste i Vi primili jutros moju epistolu i fotografije, koje sam također poslao.</p>
<p>Govoreći o pjesmama u odjeljku <hi rend="italic">Postuma</hi>, kažete, da one »prema onom Vašem (t.j. mom) špiglu, idu ovim redom: Ad peccata damnatis, Novo proljeće, U deliriju i Pet godina tihe agonije«. Vi vjerojatno mislite na moj špigl, koji sam označio u prelomu, dobivenom 24. o. mj. od Gervaisa, a za koji mi je sutradan, 25. o. mj., telefonski javljeno iz Rijeke, da se taj moj novi špigl (zapravo izmjena paginacije dviju strana, jer je pjesma <hi rend="italic">Pet godina</hi>… ionako bila pogrešno prelomljena kao nastavak <hi rend="italic">U deliriju</hi>) <hi rend="italic">ne će uvažiti</hi>. Stoga sam sutradan morao u svojim bilješkama <hi rend="italic">promijeniti</hi> redoslijed (kako je i bilo u rukopisu pjesama po kojemu je i složen redoslijed, koji sam se usudio izmijeniti, jer se radilo, kako rekoh, o samo dvije pjesme). Meni je drago, ako sam Vas dobro razumio, da će u knjizi i u <hi rend="italic">Postuma</hi> biti redoslijed, koji sam ja u reviziji označio, a koji je proveden u čitavoj knjizi, t.j. po vremenu <hi rend="italic">nastanka</hi> pojedinih priloga, a ne po vremenu njihova objavljivanja. No budući da je nastala golema žurba oko doštampavanja knjige, mislim, da ne će biti veća pogreška, ako u bilješkama ipak ostane onaj redoslijed t.j. redoslijed objavljivanja. Trebalo bi naime ponovo slagati već složeni tekst, a tome se u tiskari, znam, ne bi radovali. Ali bez obzira i na to, držim, bilješke mogu ostati u obliku kakav sam poslao; ne treba ih ni u čemu mijenjati.</p>
<p>Što se tiče Kamovljeva <hi rend="italic">Jednog zanimivog literarnog očitovanja</hi> od 25. III. 1909., ono mi nije poznato. (Znam samo za Kamovljevu polemiku <hi rend="italic">A. G. Matoš</hi>, Punat, 22. srpnja 1908., objavljenu u <hi rend="italic">Pokretu</hi> 25. VII. 1908. i preštampanu u X. knjizi Matoševih djela: <hi rend="italic">Dragi naši savremenici</hi>.) Bit će mi drago, da mi to očitovanje pošaljete; ono će ući u četvrti svezak <hi rend="italic">Sabranih djela</hi>.</p>
<p>Htio bih, na kraju, da Vas podsjetim i ujedno zamolim, da bi u <hi rend="italic">Kazalu</hi> I. sveska na svaki način bio uvršten naslov svake pojedine pjesme, a ne možda samo: <hi rend="italic">Psovka</hi>, <hi rend="italic">Ištipana hartija, Postuma</hi>. (Ne sjećam se, kako sam ja poslao to <hi rend="italic">Kazalo</hi>: da li samo pregled ili sam naveo svaki pojedini prilog.)</p>
<p>Još nešto. Ako nije možda kasno, molim Vas, da na kraj mog prvog članka, u bilješkama, s malim razmakom, a ispred mog potpisa, dodate još ovu rečenicu:</p>
<p>Urednik se zahvaljuje bratu Janka Polića Kamova, pjesniku Nikoli Poliću, što se odazvao njegovoj želji, da za uvod u ova <hi rend="italic">Sabrana djela</hi> napiše svoja sjećanja na život i djelo dragog, davnog pokojnika, iznijevši nam obilje nepoznatih, dragocjenih saopćenja.</p>
<p>Toliko za danas.</p>
<p>Pozdravlja Vas</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>132.</p>
<p>IZDAVAČU »NARODNA PROSVJETA« (1.) pismo</p>
<p>Redakcija/Izdavačkog preduzeća/»Narodna prosvjeta«/Sarajevo/Mustafe Golubića ul. 3</p>
<p>Zagreb, 6. II. 1957.</p>
<p>Na vaš dopis od 24. jan. 1957., kojim tražite moj pristanak za sudjelovanje na književnim večerima u Sarajevu, Mostaru i Zenici u drugoj polovini mjeseca februara, javljam, da sam voljan učestvovati na spomenutoj turneji.</p>
<p>Zahvaljujući se na pozivu, molim, da oprostite, što nisam odmah odgovorio na vaše pismo.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>133.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (4.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Zagreb, dne 11. veljače 1957.</p>
<p>Poštovani druže Antiću,</p>
<p>na Vaše pismo od 8. II. odgovaram, da još do danas ne znam, kojega ću dana otputovati u Bosnu, na 5 – 6 dana. No bit će to, kako mi već prije javiše, krajem ovoga mjeseca, a ne 15-og, što Vam reče Gervais.</p>
<p>Želio bih, na svaki način, razgovarati s Vama, i molim Vas, da mi javite svoj dolazak u Zagreb, a ja ću Vama pisati, čim točno saznam datum moga odlaska.</p>
<p>Sutra ujutro, na dva dana, putujem u Brod. Žuri mi se, pa Vas srdačno pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>134.</p>
<p>KOTARSKOM SUDU I (1.) pismo</p>
<p>KOTARSKI SUD I/Zagreb</p>
<p>
<hi rend="italic">Vještački nalaz i mišljenje</hi>
</p>
<p>Vještaci: Dragutin Tadijanović, Zagreb, Ilica 26</p>
<p>Dr. Ivan Esih, Zagreb, Vlaška ul. 101</p>
<p>kojim udovoljuju rješenje Kotarskog suda I. u Zagrebu</p>
<p>od 3. IV. 1957. G.2398/56</p>
<p>U građanskom predmetu tužitelja Strzesevski-Matoš Danice i drugova protiv tuženog Matoša Milana, koji se vodi pred Kotarskim sudom I. u Zagrebu, rješenjem tog suda od 3. IV. 1957. G.2398/56 pozvani smo da iznesemo mišljenje, šta pripada u književnu zaostavštinu A. G. Matoša kao njegovo duševno vlasništvo, koju je Milan Matoš predao Institutu za književnost.</p>
<p>Udovoljavajući tom nalogu suda dajemo slijedeći</p>
<p>nalaz:</p>
<p>Potpisani vještaci primili su od Kotarskog suda I. u Zagrebu »Procjenu književne ostavštine A. G. Matoša«.</p>
<p>Iz navedene »Procjene književne ostavštine A. G. Matoša« vidljivo je, da je u tom popisu uneseno kako slijedi:</p>
<p>1/a/,b/,c/;–2/;–3/a/,b/;–4/;–5/;–6/a/,b/,c/,d/;–7/;–8/;–9/;–10/a/,b/;–11/.</p>
<p>Vještaci otklanjaju uvid u točke 4/, 5/, 7/, 8/ i 9/ spomenute »Procjene«, jer im to nije stavljeno u zadatak da vještače.</p>
<p>1/a/ Originalni rukopisi: I. Proza, II. Pjesme i epigrami; b/ Štampani sastavci korigirani Matoševom rukom; c/ Štampani sastavci, koji nisu u »Djelima« kao i zbirka pjesama kako ju je složio autor;</p>
<p>2/15 bilježnica i 2 notesa A. G. M-a;</p>
<p>3/Pisma a/Matoševa</p>
<p>utvrđuje se, da potječu od ruke A. G. Matoša, osim štampanih sastavaka, koji nisu u »Djelima« (1/c/).</p>
<p>Dalje se uzima uvid u toč.: 3/b/ Pisma Matošu; 6. Knjige a/ Matoševe, b/ Matošu lično posvećene, c/ Iz knjižnice njegove s njegovim potpisom i marginalijama, d/ Ostale knjige iz njegove knjižnice; 10. Članci o Matošu iz novina, revija, knjiga i ostalih publikacija a/ objavljeni za njegova života, b/ objavljeni poslije smrti; 11. Prijevodi Matoševih djela na strane jezike i dr., pa se slijedom toga daje slijedeće</p>
<p>mišljenje:</p>
<p>Književnu ostavštinu A. G. Matoša, prema cit. popisu »Procjene«, sačinjavaju Matoševi rukopisi navedeni u točkama: 1/a/, b/, c/; 2/ i 3/a/, bilo da su oni dosad objavljeni ili neobjavljeni.</p>
<p>Osim naprijed spomenutih rukopisa smatramo, da u književnu ostavštinu A. G. Matoša pripadaju i knjige u koje je on svojeručno upisivao različite bilješke i mišljenja, koja je upotrebio ili kanio upotrebiti u svojim književnim djelima (toč. 6/c/).</p>
<p>Sve drugo navedeno u popisu »Procjene« ne može se smatrati književnom ostavštinom A. G. Matoša.</p>
<p>Određenje vještačkog honorara prepuštaju vještaci sudu.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Dr. Ivan Esih</p>
<p>Prilog: »Procjena književne ostavštine A. G. Matoša«</p>
<p>135.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Ivan Buković/Beograd/Užička ul. 19</p>
<p>Zagreb, 22. IV. 1957.</p>
<p>Dragi moj Ćiro,</p>
<p>po trećaku žito rodi, kaže poslovica, pa tako evo i ja pišem Tebi, da se definitivno dogovorimo o mom odlasku iz Zagreba. Bili smo posljednji put rekli, da bih ja došao u Beograd oko 28. o. mj. i zatim se otputio u Vukovar, ali nažalost moram ponovo reći, da mi nije moguće ni toga dana doputovati u Bgd. Zato Te molim, dragi Ćiro, slijedeće: Treći ili četvrti dan poslije Prvoga maja, kad se budeš ev. vraćao iz Kraljevice (mislim naime, da ćeš tamo provesti praznike Prvog maja, kako si rekao zadnji put u Zgbu), svratit ćeš se u Zagreb i pokupiti i mene i moj alat. Kako možeš iz ovoga zaključiti, meni je potrebno još 10 dana Zagreba da posvršavam svoje poslove i da napustim tada ovu moju staru galiju.</p>
<p>Vjeruj mi, da bih je ja ostavio odmah, kad bih mogao. Ali drukčije ne ide. Neugodno mi je i žao, što evo po drugi put moram da mijenjam plan svoga odlaska i tako i Tebi pribavljam neprijatnosti.</p>
<p>Ne bude li sve moglo da se desi kao što sam iznio naprijed, molim Te, javi mi što prije svoju »zapovijed«, kako treba da uradim (ali, razumije se, poslije trećega maja).</p>
<p>Ponovo Te molim, da mi ne upišeš u zlo ove moje promjene. Budi uvjeren, da mene još više ljute ove neprilike po kojima ispada, gledajući ih izvana, da sam veliki kolebljivac iliti šeprtlja.</p>
<p>Zahvaljujem Ti na prijateljskom razumijevanju, koje si prema meni i dosad pokazivao, i želim Tebi i Tvojima zdravlja i veselja.</p>
<p>Tvoj Karla</p>
<p>136.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (5.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 2. svibnja 1957.</p>
<p>Dragi gospodine Antiću,</p>
<p>Tandem aliquando, možda ćete kazati, kada dobijete ovu skupocjenu pošiljku. Šaljem naime, kako vidite, rukopis <hi rend="italic">Drame</hi> za Svezak treći <hi rend="italic">Sabranih djela </hi>Kamovljevih, i bilješke za taj svezak, i četiri fotografije također za taj svezak, i najposlije t.zv. »špigl« iliti ogledalo za prelamanje trećega sveska. Osim toga, šaljem i bilješke za Svezak drugi, za <hi rend="italic">Isušenu kaljužu</hi>. (Da li je već složena?)</p>
<p>Kad ste bili posljednji put u Zagrebu, držim da smo se o svemu detaljno dogovorili i nije potrebno u pismu da išta objašnjavam. Nije li Vam, ipak, bilo što jasno, pisat ćete mi pa ću odgovoriti.</p>
<p>Za koja tri mjeseca, poslat ću i rukopis Sveska četvrtoga, u nadanju, da će i on izaći krajem ove godine.</p>
<p>Imao bih, najposlije, jednu molbu: s obzirom na to, da me ne će dulje vremena biti u Zagrebu (a odlazim za dan dva), nek izdavačko poduzeće »Otokar Keršovani« pošalje moj urednički honorar za ove dvije knjige (<hi rend="italic">Isušenu kaljužu</hi> i <hi rend="italic">Drame</hi>) na adresu moje gospođe: Jela Tadijanović, Ilica 26, Zagreb. Kako Vam je poznato, po ugovoru treba da dobijem za svaku knjigu D. 60.000.– paušalno, od koje se svote isplaćuje 90% prigodom predaje rukopisa. Molio bih da mi se honorar pošalje za svaku knjigu posebno.</p>
<p>Javite mi, ako što nije možda u redu.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>137.</p>
<p>ZOLTÁNU CSUKI (1.) pismo</p>
<p>Monsieur/Csuka Zoltán/Érdliget/Sárd u. 32/Mađarska</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 3. V. 1957.</p>
<p>Dragi moj prijatelju,</p>
<p>najprije treba da se ispričam, što Vam tako dugo nisam odgovorio na Vaše c. pismo. Dulje sam vremena bio odsutan izvan Zagreba, a nakon povratka zauzet neodgodivim poslovima. Danas mi je drago, što mogu s Vama da se malo porazgovorim.</p>
<p>Htio bih, prije svega, da Vam se srdačno zahvalim na pažnji, koju ste mi iskazali time, što ste preveli nekoliko mojih pjesama. Na mađarski sam dosad, koliko znam, bio vrlo malo prevođen, i nadam se da će preko Vaših prijevoda moja poezija naći još nekoliko prijatelja. Hvala Vam!</p>
<p>Pitate me, povodom čega sam Vam poslao svoju knjigu? Mutno se sjećam, i nisam posve siguran, ali mi se čini, da smo se nas dvojica i lično upoznali. Ako ste Vi 1940. odnosno možda i 1939. bili u Zagrebu, tada smo se sreli u redakciji jednih novina, na kratko vrijeme, u brzini. Čini mi se, da se otada poznamo, no sasvim nedovoljno. Istina, ja sam vidio prvi broj Nagyvilaga, i to kod Gustava Krkleca, i on mi je, na moju molbu, dao Vašu adresu. No on mi je, isto tako, prošle godine dao i knjigu Goranovih pjesama prevedenih na mađarski rekavši mi, da ste taj primjerak Vi poslali meni. Bio sam time neobično dirnut, i zahvaljujem Vam se najtoplije, iako post festum.</p>
<p>O Gustavu Krklecu. Ovog trenutka vratio sam se od njega; on leži bolestan, ima upalu pluća. O Vama smo već prije razgovarali i on me zamolio da Vam javim, da je već davno primio Nagyvilag s njegovim prijevodima pa ne samo da Vam je o tome pisao nego da je u pismu poslao i isječak iz novina, gdje je taj prijevod bio notificiran. Vjerojatno je, da se to njegovo pismo izgubilo. On Vas pozdravlja i moli, da primite na znanje ovu njegovu poruku.</p>
<p>Pisali ste mi o »Četrdesetorici«. Zamolio sam u izdavačkom poduzeću »Zora« za jedan primjerak knjige i dao im Vašu adresu. Saznao sam da je knjiga poslana poštom 27. IV. o. g. i uskoro ćete je primiti, ako još nije stigla.</p>
<p>Isto tako, na Vašu želju, šaljem Vam jednu od svojih novijih fotografija za Nagyvilag nadajući se, da ćete biti zadovoljni Vi i gl. urednik. Meni je, bez sumnje, vrlo drago da toliko mislite na me.</p>
<p>Na duže vremena, možda na dva mjeseca, kanim otputovati iz Zagreba (idem da – pišem!). Vaše pismo (očekujem ga u svakom slučaju) bit će mi poslano, i nadam se da ne ćete čekati tako dugo na moj odgovor.</p>
<p>Još jednom Vam se zahvaljujem na svemu što ste učinili za me i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>138.</p>
<p>NIKOLI PRIBIĆU (1.) pismo</p>
<p>Herrn/Dr. Nikola Pribić/Amalienstr. 62/III/München 13</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 3. V. 1957.</p>
<p>Dragi doktore Pribiću,</p>
<p>prošlo je već mjesec dana, otkako sam primio Vaše pismo, naslovljeno na Cesarića i na me, u kojemu govorite o <hi rend="italic">Lexikonu der Slawenkunde</hi> i tražite informacije o našem književnom radu. Dulje vremena bio sam odsutan iz Zagreba, a zatim zauzet neodgodivim poslovima pa nisam mogao da Vam dosad odgovorim. Molim Vas stoga, da mi oprostite, što Vam pišem tek danas.</p>
<p>Nedavno sam Vam poslao knjigu mojih sabranih pjesama <hi rend="italic">Blagdan žetve</hi>, u kojoj se nalaze svi podaci koji su Vam potrebni, osim literature o meni. Nadam se, da će Vam oni moći da posluže. A što se tiče literature, ona je objavljena u prvom broju novog zagrebačkog časopisa <hi rend="italic">Literatura</hi> kao Bio-bibliografski dodatak, koji Vam šaljem u prilogu označivši koje članke smatram najznačajnijima. Vi ih možete, to se zna, pisati u obliku koji odgovara Vašem zadatku t.j. možete ih preinačiti, ispustiti neke nevažnije podatke itd. Kako vidite, ova literatura obuhvaća vremenski razmak od 1931. do 1956. A popis glavnih kritika napisanih ove godine o <hi rend="italic">Blagdanu žetve</hi> šaljem Vam u drugom prilogu.</p>
<p>Što se tiče mog »pravca u književnosti (tematika)«, držim da ćete i o tome moći naći dovoljno građe u izvacima kritika objavljenim na ovitku moje knjige.</p>
<p>Bio sam slučajno prisutan u Institutu za književnost, kad Vam je dr. Esih odgovarao na pitanje o popisu suvremenih hrvatskih književnika, koje bi trebalo uvrstiti u gornju ediciju. Pri slaganju onog popisa sudjelovao sam i ja, pa ne bih imao ništa značajnije ovdje da dodam.</p>
<p>Pišete mi o Kačićevu <hi rend="italic">Razgovoru ugodnom</hi>. »Zora« Vam ga je na moju zamolbu (a ja sam im dao i Vašu adresu), poštom poslala 27. IV. o. g. pa se nadam, da ste ga već i primili.</p>
<p>Ako Vam bilo što treba u svezi s »gornjim predmetom«, molim Vas, da mi javite i ja ću nastojati, koliko uzmognem, da Vam iscrpno odgovorim.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>139.</p>
<p>BRUNI MERIGGIJU (1.) pismo</p>
<p>Egr. Sig./Bruno Meriggi/Firenze/Viale Amendola, 24</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 4. V. 1957.</p>
<p>Poštovani gospodine Meriggi,</p>
<p>oprostite mi, što Vam tek danas odgovaram na Vaše ljubezno pismo od 10. 4. 1957. Dulje sam vremena bio odsutan iz Zagreba (kad sam primio Vaše pismo, sutradan sam otputovao!), a zatim su me zatrpali neodgodivi poslovi… Ali se ipak nadam, da se na me ne ljutite.</p>
<p>Drago mi je, što kanite o mojoj poeziji pisati »opširan esej«, i ja Vam u prilogu šaljem, koliko sam zasad mogao da saberem, nešto novije literature o mom književnom radu. Vjerujem, da ćete se njome moći dovoljno poslužiti. No za mene će svakako biti mnogo zanimljivije Vaše lično mišljenje, lični Vaš doživljaj moje poezije.</p>
<p>U prilogu Vam šaljem, kako već rekoh, nekoliko studija i članaka:</p>
<p>
<hi rend="italic">Slobodan Novak</hi>, Republika, IX, br. 9, rujan 1953.</p>
<p>
<hi rend="italic">Jakov Ivaštinović</hi>, Posebni otisak iz »Hrvatskoga kola« 1953.</p>
<p>Mladi hrvatski pjesnici o Tadijanoviću: Studentski list, X, br. 8, 1. stud. 1955.</p>
<p>
<hi rend="italic">Nikola Milićević</hi>, Narodni list, 4. studenoga 1955.</p>
<p>
<hi rend="italic">Umberto Urbani</hi>, Corriere di Trieste, 12. III. 1957.</p>
<p>
<hi rend="italic">Vladimir Kovačić</hi>, Narodni list, 21. travnja 1957.</p>
<p>Najposlije, šaljem i posebni otisak iz novog zagrebačkog časopisa <hi rend="italic">Literatura</hi>, koji je u prvom broju donio kao Bio-bibliografski dodatak: <hi rend="italic">Kronologiju D. T-a</hi> i <hi rend="italic">Kronološki popis prikaza, članaka i kritika o Dr. T-u</hi> (1931. – 1956.). U ovom popisu, kako vidite, ja sam označio posebnim znakom one priloge, koje smatram da su vredniji. A ovome sam dodao, na posebnom papiru, popis nekoliko kritika objavljenih o <hi rend="italic">Blagdanu žetve</hi> posljednjih mjeseci.</p>
<p>Ove priloge nije potrebno da mi vraćate; meni je samo žao, što nisam mogao da ih i više skupim te Vam ih pošaljem.</p>
<p>Razgovarao sam nedavno o Vama sa gospođom Ive Frangeša, i s njim (on mi je uostalom i dao Vašu adresu, na koju sam poslao svoju knjigu), pa Vas njih oboje mnogo pozdravljaju.</p>
<p>Meni će biti ugodno, ako sam Vam bar malo pripomogao u Vašim nastojanjima oko moje poezije, i molim Vas, da mi bez krzmanja javite, bude li Vam još išta trebalo. Sve ću učiniti vrlo rado, kolikogod bude od moje moći.</p>
<p>Poštujem Vas i srdačno pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>140.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (12.) pismo</p>
<p>Gđa/Jela Tadijanović/redaktor/Ilica 26/II/dvor./Zagreb</p>
<p>Vučedol, 21. V. 1957. utorak</p>
<p>Draga Helena,</p>
<p>danas sam primio Tvoja dva pisma (odnosno u jednom su bile »Mogućnosti«), i Ćirinu pošiljku još od prije osam dana. I obavijest za paket, koji ću danas popodne ići da podignem, u slučaju da ne bude padala opet kiša. (Poručio je Debrecin, da će tada doći ovamo po me autom.) Moram reći, da od svega ovdje najslabije stojim s poštom. Kao da sam na kraj svijeta. Čudim se tome dobrom Debrecinu. Pazi, pridodaj na mojoj adresi: Pogon Vučedol. Možda će onda biti bolje.</p>
<p>Ne bih želio da se tužim na moje prilike. (Noćas, na pr., ovdje ih je prenoćilo 15, iz Varaždina; jutros su autobusom otišli u Borovo, vraćaju se na večeru i prenoćište ovamo, i sutra odlaze.) Oblačno je, i svaki dan pada kiša. (Ne znam, kako je u Zagrebu.) No uza sve to, odlučio sam, da ostanem ovdje bar još tri tjedna, najmanje do Vidova, do 15. lipnja. A možda i dalje.</p>
<p>Ti znaš, da bih ja htio govoriti o nečem drugom. Drugačije. Ali ne mogu. Kao da mi je u grlu kost. Bit ću zato kratak. Šaljem Ti kopiju Ćirina pisma Brnčiću i Rukavini od 17. V., kad je s njima telefonski govorio, dok sam ja bio kod Hrnčevića. Vraćam Ti i žalbu, koju sam jutros primio u pismu. Javi mi, na svaki način, jesi li primila moju pošiljku s dokumentima iz Beograda.</p>
<p>Čitao sam Tvoje pismo sa suzama u očima. Hvala Ti. I želim Ti mnogo snage, i vedrine. Ne mogu više o tome da pišem.</p>
<p>U prilogu su i dvije punomoći za moj honorar iz Rijeke. Nadam se, bit će dobre. Prof. Antiću šaljem također I. reviziju 112 strana <hi rend="italic">Isušene kaljuže</hi>. (Javljam mu i ovu svoju adresu.) Dobro mi je u ovoj mojoj sobici, s pogledom na mutno nebo i mutni Dunav. Ali ima u meni još velikih pokrajina u kojima sja sunce, i miriše rosa, i jedna dobra žena, lijepa, smiješi mi se i pruža mi prijateljske ruke. Mnogo Te pozdravlja i grli i ljubi Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>
<hi rend="italic">Još tri riječi</hi>.</p>
<p>Pišeš mi o Matkoviću. Reci mu, gdje sam. Jučer su bili u Osijeku: Andrić, Ćopić i Kulenović iz Beograda. Oni su, razumije se, mogli ići zajedno, a nas trojica iz Zagreba, razumije se, nismo. Nek pohodi Institut, kako mi je obećao.</p>
<p>Pošalji mi, molim te, većih kuverata, službenih, 3-4 komada. I bijelog papira, dvadesetak araka. Nemam na čemu da pišem. Nisam kupio ni u Bgdu ni u Zgbu.</p>
<p>Da li si mi poslala kefu za kosu?</p>
<p>Poslao sam bio tri svoje knjige na Rijeku, i Beti, i Fučiću, i Eklu.</p>
<p>Pitaj, hoću li dobiti korekturu svog »Petka«?</p>
<p>Pozdravi Ines, i Vladu, i Krkleca. Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>
<hi rend="italic">Još jedan dodatak</hi>
</p>
<p>Malo prije dođe Debrecin i donese mi paketić s keficom i dr. Najljepša Ti hvala. Za ono, što Te molim, ne vrijedi ovo u pismu, osim papira. Sad idem fijakerom, da dignem stari paket.</p>
<p>Mnogo, mnogo pozdrava</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>
<hi rend="italic">Punomoć</hi>
</p>
<p>kojom ovlašćujem drugaricu Jelu Tadijanović, Zagreb, Ilica 26, da u moje ime digne moj urednički honorar u visini Din 54.000.– (pedeset i četiri hiljade), koji mi šalje Izdavačko poduzeće »Otokar Keršovani« iz Rijeke.</p>
<p>Vučedol, 21. V. 1957.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>književnik i urednik</p>
<p>141.</p>
<p>NIKOLI PRIBIĆU (2.) pismo</p>
<p>Herrn/Dr. Nikola Pribić/München 13/Amalienstr. 62</p>
<p>Vučedol, 21. V. 1957.</p>
<p>Dragi kolega Pribiću,</p>
<p>tek sam nedavno primio Vašu dopisnicu od 14. V. Kako vidite, nisam u Zagrebu, i ovdje ću na Dunavu ostati još koji mjesec dana.</p>
<p>Molite me za podatke o Goranu. Koliko mogu, ovako napamet, napisat ću ih:</p>
<p>IVAN GORAN KOVAČIĆ, rođen 21. marta 1913. u Lukovdolu, u Gorskom Kotaru, u Hrvatskoj. Gimnaziju polazio u Karlovcu i Zagrebu, gdje je također studirao filozofiju, baveći se književnim i novinarskim radom te prevođenjem s francuskog i engleskog (osobito poezije). Pisao pjesme, u štokavskom i kajkavskom dijalektu, pripovijesti, romane, književne prikaze, ocjene i kritike te novinske članke. Matica hrvatska objavila mu knjigu novela <hi rend="italic">Dani gnjeva</hi> (1935.), u kojoj je bogatim, svježim jezikom, iznesen socijalni život njegova rodnoga kraja, Gorskoga Kotara, u razdoblju između dva rata. Sudjelovao u Narodno-oslobodilačkoj borbi, gdje je napisao poemu <hi rend="italic">Jama</hi> (1943.): u savršenoj pjesničkoj formi (sestine), danteovskom snagom prikazana su zločinstva slugu okupatora nad glavnim likom, kojemu su iskopali oči. Sličnom je smrću poginuo i Goran, sredinom srpnja 1943. od četničkih ruku, u Vrbnici, kod Foče, u Bosni. – Najjače Goranovo djelo <hi rend="italic">Jama</hi> objavljeno je postumno 1944. i otada je doživjelo desetak izdanja i prevedeno na nekoliko stranih jezika. Pored <hi rend="italic">Jame</hi>, objavio je Nakladni zavod Hrvatske u Zagrebu Goranove kajkavske pjesme <hi rend="italic">Ognji i rože</hi> te njegova djela u sedam svezaka (1945. – 1949.). Godine 1951. objavljena su Goranova <hi rend="italic">Izabrana djela</hi> u Zagrebu.</p>
<p>Ne znam, da li će Vam ovo biti dovoljno. Ovdje su, u najkraćem, osnovni podaci o Goranu.</p>
<p>Drago mi je, što sam Vam mogao priskočiti u pomoć, baš u ovom slučaju.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>142.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (6.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Vučedol, 1. VI. 1957.</p>
<p>Poštovani druže Antiću,</p>
<p>jutros primih 8-10 arak <hi rend="italic">Isušene kaljuže</hi> (ovdje pošta nije najtočnija; stanujem naime oko 5 km daleko od nje, pa dostava nije kako treba!). Pregledavši ih, odmah šaljem uz molbu, da pripazite, da se ne bi ove pogreške ispravile, a načinile nove. Gdje sam metnuo upitnik, pogledajte u rkp. Ako ni tamo nije jasno, odlučite sami, prema smislu.</p>
<p>Nadao sam se, da ću još jednom vidjeti prvih 7 araka, kako sam bio molio, i kako bi trebalo. Ali ništa. Velite: »Štampaju«. Pa dobro, nek štampaju. A šta velite na to, da »Otokar Keršovani« još nije poslao honorara svom uredniku, ni za II. ni za III. svezak? Lijepo. Ja sam oduševljen tim postupkom. Nadam se, da su također »i oni«. Vi ste mi rekli, da će sve biti u redu. Sada ne znam, šta ste mislili pod onim sve. Drugi put, kad budete slali nove arke, napišite mi i o tom koju riječ. Mogla bi me zanimati.</p>
<p>Kada bi, po Vašem računu, mogla <hi rend="italic">Isušena kaljuža</hi> biti u prodaji?</p>
<p>Pozdravlja Vas</p>
<p>Vaš</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>143.</p>
<p>DRAGOSLAVU ADAMOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Dragoslav Adamović/Uredništvo NIN-a/Vlajkovićeva 8/Beograd</p>
<p>Vučedol, 13. VI. 1957.</p>
<p>Poštovani druže Adamoviću,</p>
<p>jučer sam primio Vaše ekspresno pismo (žig: 8. VI. 57.), u kojemu me pozivate, da odgovorim na pitanje: Koja je ličnost… ankete NIN-a. Zahvaljujem se na počasti, koja je i mene zapala među »nekoliko naših eminentnih«, kako rekoste. Pokušat ću, svakako, i ja da odgovorim na pitanje.</p>
<p>Već preko mjesec dana ne živim u Zagrebu, jer sam se sakrio u tišinu. Ovdje sam, na Dunavu, gdje ću ostati vjerojatno do kraja mjeseca. Ne bih želio dati svoj odgovor »na brzinu«. Htio bih da bude stvaran, dokumentaran. A to ne bih mogao da učinim ovdje.</p>
<p>Molim Vas, prema tome, da objavljivanje mog odgovora odložite na mjesec dana; dotle ću ga, na svaki način, poslati. Ako li Vam taj rok možda ne bi odgovarao, javite mi dopisnicom, da se ne bih trudio uzalud. (Imam naime poslova pune ruke!)</p>
<p>Nadam se, da Vas ovim odlaganjem nisam posve iznevjerio. I još Vam se jednom srdačno zahvaljujem na pozivu.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Poljoprivredno dobro</p>
<p>Vukovar</p>
<p>Pogon Vučedol</p>
<p>144.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (7.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Vučedol, 14. VI. 1957.</p>
<p>Poštovani g. Antiću,</p>
<p>tek su mi danas upodne predali pošiljku <hi rend="italic">Isušene kaljuže</hi> (str. 273-352), iako je ona stigla u Vukovar jučer ujutro. Žao mi je, jer je izgubljen jedan dan. Budem li ikako mogao, poslat ću sve već danas; a ako ne, onda sutra ujutro, u subotu.</p>
<p>Drago mi je, da se ipak primiče kraj.</p>
<p>Molim Vas, pogledajte moje upitnike, i riješite ih (naročito onaj na 349. strani; kad bih dobivao dvostruki otisak, sam bih ispravio!). Ovamo više ne će trebati da se šalju otisci (mislim na III. svezak). Krajem mjeseca vraćam se u Zagreb i tada će se sve moći brže odvijati!</p>
<p>Ponovo Vas pitam: kad misle, u tiskari i u poduzeću, da bi <hi rend="italic">Isušena kaljuža</hi> bila u prodaji?</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>N. B. – Ne pošalju li honorar do utorka (III. sv.), neka ga ne šalju zatim još 8 dana (nema ga tko primiti!).</p>
<p>Vjerujem da je već poslan!</p>
<p>145.</p>
<p>GUSTAVU KRKLECU (3.) pismo</p>
<p>Drug/Akad. Gustav Krklec/Gundulićeva 48, prizemno desno/Zagreb</p>
<p>Vučedol, na Dunavu, 19. VI. 1957.</p>
<p>Dragi Gustave,</p>
<p>u nedjelju ne ću nažalost biti u Zagrebu (vraćam se sasvim potkraj mjeseca!) pa ne ću moći da učinim usmeno, što evo činim pismeno, i to malo unaprijed, za svaki slučaj:</p>
<p>Čestitam Ti rođendan, dragi Gustave, sa željom da ih dočekaš još mnogo, u punoj stvaralačkoj snazi.</p>
<p>Znam da se ne srdiš na me, što Ti se nisam javljao iz ovoga dunavskog zatišja, daleko od velegrada Zagreba i mojih dragih drugova.</p>
<p>Iz rukoveti stihova, koje sam ovdje napisao, istrgoh dvije vlati, dvije pjesme (<hi rend="italic">Zapada sunce</hi>, <hi rend="italic">Tri stabla u polju</hi>) i šaljem ih nadajući se, da će Ti se svidjeti bar koji stih i nasmiješit ćeš se. A to je dosta.</p>
<p>Još jednom, dragi Gustave, želim Ti sve najbolje!</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Srdačan pozdrav Mirjani, i Bebi, a zna se i Katarini!</p>
<p>146.</p>
<p>MILICI ZELIĆ (1.) pismo</p>
<p>Milica Zelić/referent za narodno prosvjećivanje/Demokratski Savez Južnih Slavena u Mađarskoj/Budapest, VI. Nagymezö u. 49. I. em.</p>
<p>Vučedol, na Dunavu, 19. VI. 1957.</p>
<p>Poštovana drugarice Zelić,</p>
<p>kako vidite na poštanskom žigu, ne nalazim se u Zagrebu. Ovdje sam već mjesec i po dana (došao sam da pišem!) i Vaše sam pismo od 14. lipnja primio danas. Ono je već bilo u Izdavačkom poduzeću »Zora« i ja ću ga morati da pošaljem natrag, jer kao urednik nemam ništa zajedničko s prodajom knjiga. Zato postoji u poduzeću poseban odjel; njima ću poslati Vaše pismo, drugu Orsagu, koji je na čelu tog odjela. Ne bih Vam znao reći, šta će oni odgovoriti; jedino znam, da su mnoga starija izdanja naših pisaca rasprodana, a nova se nažalost ne izdaju.</p>
<p>Preporučio bih Vam da se ujedno obratite i na Izdavačko poduzeće »Školska knjiga« u Zagrebu, Prilaz JNA 2, prizemno. Možda će Vam i oni moći u čemu da pomognu. Da sam u Zagrebu, sve bih Vam učinio lično.4</p>
<p>Poštuje vas</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>147.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Ivan Buković/ Užička ul. 19/Beograd</p>
<p>Vučedol, 20. VI. 1957.</p>
<p>Dragi moj Ćiro,</p>
<p>sve polako, i jučer se navršilo šest tjedana, otkako sam u Vučedolu; teče sedmi. Meni su ti dani bili od velike koristi: sredio sam neke svoje stare zapise, još od prije dvadesetak i više godina, a napisao i nešto novih stvari. No važnije od svega bila je prilika, da u miru razmislim o svom putu, koji sam u životu prevalio i o onome, koji me još čeka. Vjerujem, da sam u tom smislu stvorio neke zaključke neobično značajne za moju budućnost. Nije mi namjera da o tome raspredam pred Tobom, dragi Ćiro. Nego bih samo želio i ovom prigodom da Ti se najsrdačnije zahvalim na prijateljskom razumijevanju i pomoći, koje si mi ukazao u jednom razdoblju mog života za me osobito teškom. (O tome ću možda govoriti jednom kasnije.) Hvala Ti još jednom kao bratu.</p>
<p>Po dogovoru otprije, danas je ovamo trebala na nekoliko dana doputovati Jela. No ona se razboljela, i možda će doći u nedjelju pa bismo tada potkraj tjedna zajedno otputovali u Zagreb. Mene tamo čeka dosta poslova, i red je da ih posvršavam.</p>
<p>Veoma bi mi žao bilo, ako se u tom kratkom razdoblju nas dvojica ne bismo vidjeli i malo porazgovarali. Volio bih, kad bi Ti s Mandicom mogao da uhvatiš bar jedno poslijepodne, da ga ovdje zajednički sprovedemo. Čuo sam, da si bio u Poljskoj i ne bi Ti škodilo, da se malo povučeš u tišinu.</p>
<p>Ne znam, da li je previše, ako kažem, da vas dvoje očekujem bar na nekoliko sati u ovom dunavskom zatišju. (Komarci nisu tako strašni, kako ih Mandica zamišlja!) Ako od toga ne bi moglo biti ništa, javi mi se bar s nekoliko riječi. Onda ćemo kombinirati zagrebački sastanak i razgovore.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava Mandici i Tebi</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Karla</p>
<p>Pozdrav drugarici Dolezil! I Braci, zna se!</p>
<p>148.</p>
<p>MILICI NIKOLIĆ (1.) pismo</p>
<p>Drugarica/Milica Nikolić/Sekretar Redakcije »Dela«/Terazije 27/II/Beograd</p>
<p>Zagreb, 10. VII. 1957.</p>
<p>Poštovana drugarice Nikolić,</p>
<p>oprostite mi, što tek danas odgovaram na Vaše pismo od 19. juna 1957. (Nisam bio dulje vremena u Zagrebu!) Polić Kamov umro je 1910., neoženjen: roditelji su mu umrli još prije njega. Original rukopisa <hi rend="italic">Isušene kaljuže</hi> nalazi se u zagrebačkoj Sveučilišnoj knjižnici, odakle sam ga prepisao. Da, na Rijeci živi i Kamovljev brat, Nikola Polić (Krimeja 1). Prema ovim podacima, odredite, kome ćete isplatiti honorar za objavljeni tekst. – Ja nisam ništa primio do danas.</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>149.</p>
<p>DUBRAVKU IVANČANU (1.) pismo</p>
<p>Vučedol, na Dunavu, 20. VI. 1957.</p>
<p>Dragi moj Dubravko,</p>
<p>otkako boravim ovdje (od 8. svibnja) već sam nekoliko puta napisao Vam pismo, ali samo u mislima. Pa i jučer, kad sam se iz Vukovara pješke vraćao u Vučedol, preko polja, između žita, ječma, kukuruza, djeteline, nanizao sam u glavi mnogo mnogo rečenica, koje su trebale sačinjavati pismo Vama. No sve su one odletjele na krilima vjetra, koji se igrao nad poljima. Sad sam sjeo pred bijeli papir i pokušavam da koju od njih uhvatim. Bojim se, bit će ih malo. Svejedno. Ne znam, da li ćete se čuditi, što Vam pišem. Ili bi Vam bilo čudnije, da se uopće nisam javio. Budite uvjereni, da na Vas često mislim. I sada mi je vrlo drago ovo što pišem, ne zato, što pišem ja, nego jer govorim Vama u osvjedočenju da ću kazati nekoliko jednostavnih riječi mladom prijatelju, dobrom prijatelju.</p>
<p>Zanimalo bi me, u kojoj je fazi razvitka Vaša knjiga pjesama kod Lykosa? I šta je s jajetom harambašom; da li se još leže ili se već izleglo? I drugih bi mnogo pitanja moglo da se postavlja, ali ne ćemo ih nizati. Ova su dva, ipak najglavnija.</p>
<p>Pitate me (čini mi se), gdje sam i šta radim?</p>
<p>Četiri pet kilometara daleko od Vukovara, u Vučedolu, gdje je prije kojih 4000 godina bila ljudska naseobina, poznata u krugovima stručnjaka, u muzejima. Na glavnom mjestu naseobine sad raste trava, i ja sam je gazio i s njom razgovarao, na brežuljku iznad Dunava. Okolo su zasađeni mladi vinogradi Poljoprivrednog dobra; kroz njih se gradi nova cesta upravo do kuće u kojoj živim. Jednokatnica iz 1918. godine. Moja soba ima dva prozora, od kojih je veći okrenut prema Dunavu; čim podignem glavu s ovih riječi, vidim Dunav (teče i teče).</p>
<p>Sređivao sam, i sredio, svoje »stare spise«, napisane prije Vašeg rođenja. Danima sam se kretao u svojim mladim godinama. Osim toga, pisao sam ponešto i »novih stvari«. Između ostalog rukovet pjesama <hi rend="italic">Gost u Vučedolu</hi>. Sinoć sam za Vas odabrao četiri: <hi rend="italic">Žuta ptica</hi>, <hi rend="italic">Ima jedan mali Josip</hi>, <hi rend="italic">Zapada sunce</hi>, <hi rend="italic">Tri stabla u polju</hi>. Šaljem ih u potajnoj želji, da čujem osnovne impresije o njima. Sasvim neobvezatno. A ako mi ne kažete ništa, i to će biti dovoljno. Od najveće je vrijednosti riječ otvorena, iskrena, prijateljska. Kad ne bih takvu očekivao od Vas, ne bih Vam ni pisao.</p>
<p>Želim Vam mnogo plodnih trenutaka u stvaralačkom radu.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>Srdačan pozdrav Vašima, gospođi majci i gospodinu ocu.</p>
<p>150.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (8.) pismo</p>
<p>Drug/prof. Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 10. VII. 1957.</p>
<p>Poštovani druže uredniče,</p>
<p>vrijeme odmiče, već trećina mjeseca, a ja uzalud čekam <hi rend="italic">I. k.</hi> [<hi rend="italic">Isušena kaljuža</hi>] i honorar, kako mi obećaste. Nemojte dopustiti, da budem primoran na prosjačenje svog honorara. Ne bi bilo lijepo, ne samo zbog mene. Vidjeste li nedjeljni broj <hi rend="italic">Narodnog lista</hi>? (Nemam s onim veze!) Ja radim na 4. svesku i očekujem da mi pošaljete <hi rend="italic">R. r.</hi> [<hi rend="italic">Riječka revija</hi>], gdje će biti objavljene one dopisnice Kamovljeve. Tekst mi je potreban za posljednji svezak. Ako revija ne izlazi uskoro, da li biste mi mogli poslati prijepis? Oko 20. o. mj. kanim na more.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>Ne mogu a da i ovdje ne zažalim nad nesrećom zbog okrutne smrti našega dragoga Gervaisa. Siromah, nije dočekao ni II. svezak Kamova, za koji se toliko zauzimao. Slava mu!</p>
<p>151.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (9.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 12. VII. 1957.</p>
<p>Dragi druže Antiću,</p>
<p>moja dopisnica i Vaše pismo od 10. VII. putem su se »križali«. Odgovorit ću na sedam točaka, redom, kako su u Vašem posljednjem pismu:</p>
<p>1/ Nek se složi jednoobrazno: <hi rend="italic">Ime lica</hi> udesno, a tekst u <hi rend="italic">drugom redu</hi> ulijevo, i u ostalim dramama (III, IV, V), kao što je u Tragediji mozgova i Na rođenoj grudi. (Ovo smo se bili dogovorili prigodom predaje rukopisa. Vjerojatno niste bili i to zapisali.) I ovu bi napomenu trebalo napisati na poseban papir i nek ju slagar uvijek ima pred sobom, dok slaže čitav tekst!</p>
<p>2/ Nek ostane kao što je kod Kamova: u dramama I, II, III i V autorova objašnjenja štampati kurzivom <hi rend="italic">u zagradama</hi> (…), a u Čovječanstvu (IV) ostaviti samo kurziv <hi rend="italic">bez zagrada</hi>.</p>
<p>3/ Čini mi se, da nema nedosljednosti u pisanju točaka i dvotočja u autorovim objašnjenjima; ako je međutim i promakla gdjegod kakva grješka, molim Vas, da je ispravite, samo – svuda dosljedno.</p>
<p>4/ »Složiti: u sredinu« znači: složiti u sredinu tj. takav je redak uži od normalnih, punih redaka (drukčije se ne bi ni moglo govoriti o sredini!) pa se može (i mora!) složiti u sredinu; a to znači, da s jedne i druge strane, s lijeve i s desne, mora biti isti razmak. – Da li je ovo objašnjenje dovoljno?</p>
<p>5/ Nek ostane: »pustahija«. A ispravite, molim Vas, »prama« u »prema«, »gleđući« u »gledajući«. »Pjanci« nek ostanu; nek ne budu »pijanci«.</p>
<p>6/ Obje rečenice iz Orgija monaha, koje citirate, nek ostanu, kako ih je napisao Kamov, t.j. kako su u rukopisu. U prvoj polovici prve rečenice nedostaju riječi: <hi rend="italic">vise</hi> ili <hi rend="italic">obješene su</hi>, a u drugoj polovici iste rečenice nema riječi: <hi rend="italic">naslonjene su</hi> (ili slično!); Kamov ih, vjerujem, namjerice nije napisao. U drugoj rečenici nek ostane: <hi rend="italic">u oči</hi>; mislim, da je Kamov htio baš takvu sliku, pa je ostavimo i mi.</p>
<p>7/ u Djevici nek ostane (str. 73) ona rečenica o pećini: »Viša crkvenog zvonika…«, bez riječi <hi rend="italic">od</hi>. To je, sigurno, arhaizam; upotrebljavao ga je i drugi Primorac, Mažuranić (»malne zeca plašljiviji kleca«!); ostavimo ga i Kamovu. – U rečenici (str. 90): »Jedamput sam te pisao – odgovarao si« primijetio sam u Kamovljevu rukopisu taj lapsus calami, i nisam se mogao odlučiti ni za jednu od dvije varijante: … <hi rend="italic">te pitao</hi> – ili <hi rend="italic">ti pisao</hi>; zaključio sam: ostavit ću kako je u rukopisu pa nek se svaki čitalac odlučuje za varijantu, koju hoće. Nitko od nas živih ne može u ovom slučaju ustvrditi: ova je varijanta jedino ispravna, jer svaka je od njih podjednako vjerojatna. Tu bi jedini mjerodavan bio pisac, Kamov.</p>
<p>15. VII. 1957.</p>
<p>Ovo pismo nisam nažalost dovršio, a u međuvremenu stigla je i Vaša dopisnica od 12. VII.</p>
<p>Žao mi je, što se ne ćemo vidjeti na Rijeci, kamo ću doći vjerojatno dok Vi budete odsutni. Ali mislim, što se tiče rukopisa Drame, da ćete ga moći i prema ovim uputama predati u tiskaru kao definitivan.</p>
<p>Novac sam primio (i zahvaljujem se), a očekujem knjigu i Riječku reviju.</p>
<p>Volio bih, da mi prije svog odlaska javite bar dopisnicom, kako je s Literaturom o Kamovu, o kojoj sam s Vama davno razgovarao moleći Vas za dopunu mojih bilježaka, osobito iz najnovijeg vremena.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja Vaš</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>152.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Darko Ekl/Opatija</p>
<p>Zagreb, 17. VII. 1957.</p>
<p>Dragi Darko,</p>
<p>ima već dosta vremena, otkako se nakanjujem da Ti pišem o našem odlasku na more, za koji si mi obećao, da ćeš se pobrinuti, kako bi ispao za nas što bolji. Mi bismo mogli ostaviti Zagreb za osam dana, tj. u četvrtak 25. o. mj., a ako bi bilo i dva tri dana kasnije, ne bi smetalo. Mislim da po prilici znaš naše mogućnosti i želje, jer smo o tome usmeno razgovarali. Jedino bih još napomenuo, da se ne bismo mogli pomiriti s mjestom, gdje nema borove šume, kamo bi čovjek zaklonio glavu (i o tome smo, mislim, govorili). Ostali bismo po prilici do 25. VIII. Ukoliko misliš da bi bilo zgodnije mogli bismo kombinirati dva mjesta.</p>
<p>Molim Te, dragi Darko, da mi u pismu odgovoriš, kakve su šanse, i koja bi mjesta došla u obzir, a ja ću Ti isti dan javiti šta mi se čini najzgodnije.</p>
<p>Nadam se, da Ti ovim ne ću zadati posla i briga. Bio si ljubezan pa si mi sam ponudio svoju uslugu.</p>
<p>Zahvljujem Ti se unaprijed na pomoći, i pozdravljam srdačno Tvoju gospođu i Tebe.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>153.</p>
<p>MILADI ČERNI (1.) pismo</p>
<p>Drugarica/Milada Černá/Slovanský ústav ČSAV/Valentinská 1/Praha I/Československo</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 28. VII. 1957.</p>
<p>Draga gospođice Černá,</p>
<p>jučer sam primio od Vas najprije brzojav pa ekspresno pismo. Drago mi je, da je sve uređeno i da ćete doći k nama, na jug. Imat ćemo prilike za duge književne razgovore. – Kad budete primili ovo pisamce, ja ću biti na putu, na našem Jadranu. Idem u Dubrovnik, do kraja augusta. Želio bih, da i Vi što skorije ugledate naše more.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava.</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>154.</p>
<p>JELI VIDRIĆ (1.) pismo</p>
<p>Poštovana gospođa/Jela Vidrić/Ribnjak 6 b/Zagreb</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 28. VII. 1957.</p>
<p>Poštovana gospođo Vidrić,</p>
<p>primio sam Vaše cij. pismo od 22. VII. o. g., u kojemu pišete o književnoj ostavštini Vašega brata, pjesnika Vladimira Vidrića. Kako znate, jedan dio te ostavštine nalazi se kod mene; trebao sam kao direktor Instituta za književnost Jugoslavenske akademije da na sjednici VI Odjela za suvremenu književnost predložim tu ostavštinu na otkup za muzejske sobe Instituta, gdje sam želio posvetiti jednu vitrinu Vidriću. S Vama sam se o svemu bio već dogovorio iznijevši na kraju razgovora i svotu koju bi Akademija mogla u ovom slučaju isplatiti za otkup. Budući da je Vidrićevo književno djelo po opsegu neobično maleno (tri štampana arka, po prilici, prema npr. 400 araka kod A. G. Matoša), a uz to je u cjelini objavljeno, tj. nema ni jednog neobjavljenog rukopisa, rekao sam Vam da ću predložiti nek se ta skromna ostavština (objavljeni rukopisi, fotografije, svjedodžbe) otkupi za svotu od Din 30.000. –, koja bi izuzetno, s obzirom na značenje Vidrića u našoj književnosti, bila mnogo veća nego što se obično otkupljuju ostavštine. Vi ste mi na to izjavili, spomenuvši slučaj otkupa Matoševe ostavštine, da bi za Vidrićevu ostavštinu trebalo isplatiti 400 do 500 hiljada dinara. Objasnio sam Vam razliku između ovih dviju ostavština (Akademija štampa Matoševa djela koja će iznijeti blizu 7000 štampanih strana, a Vidrićeva ne bi iznijela ni 70 strana; takva je i razlika među njihovim ostavštinama; Matoševa izložba 1954. imala je 17 vitrina, itd.). Kad sam od Vas čuo visinu svote koju želite za Vidrićevu ostavštinu, znao sam odmah da je nećete ni u kom slučaju dobiti, a ja da je neću moći ni spomenuti na sjednici Akademije. Moja je pogreška bila, priznajem, što sam tada od Vas ipak ponio sobom neke Vidrićeve fotografije i svjedodžbe, a nisam ih ostavio da i dalje leže nepoznati. U sebi sam se nadao da nećete ostati pri svom golemom zahtjevu kad budete razgovarali s nekim koji također zna koliko se danas plaćaju književne ostavštine. Kasnije sam dvaput, u razmacima od nekoliko mjeseci, uzaludno pokušavao da Vas pohodim u Vašem stanu na Ribnjaku, ali Vas ni jednom ne nađoh: vrata su bila zatvorena. Nisam želio da Vam pišem, jer je o ovome prilično teško pisati, nego sam htio da se usmeno sporazumijemo. Početkom svibnja otputovao sam na dva mjeseca iz Zagreba i na povratku čuo da ste me telefonski tražili u Institutu. Kad sam se spremio da Vas posjetim, Vi ste otputovali u Ljubljanu.</p>
<p>Budući da ja sutra odlazim na godišnji odmor, gdje ću ostati do kraja kolovoza, molim Vas da budete ljubazni pa da se strpite još mjesec dana, dok se ja vratim, pa ću Vas zasigurno potražiti u Vašem stanu i s Vama se konačno dogovoriti o daljoj sudbini Vidrićeve ostavštine. Držim da nije potrebno da Vas uvjeravam koliko meni lično na srcu leži da uzmognem u pjesnikovu rodnom gradu, pedeset godina poslije izlaska njegove knjige pjesama, pokazati javnosti i svima koji njegovu poeziju vole (rekoh: pokazati) sačuvane pjesnikove rukopise i druge dokumente. I uvjeren sam da ćete i Vi kao pjesnikova sestra također pokazati razumijevanje za njegovu živu uspomenu.</p>
<p>Poštuje Vas</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Vladimir Vidrić: <hi rend="italic">Sabrane pjesme</hi>, uredio Dragutin Tadijanović,</p>
<p>Zagreb, 1969., str. 170-171.</p>
<p>
<hi rend="italic">Sabrana djela</hi>, IV, Knjiga o hrvatskim piscima I,</p>
<p>Zagreb, 1989., str. 331-332.</p>
<p>155.</p>
<p>MILENKU POPOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Dr. Milenko Popović/urednik/Crnogorska 7/I/Beograd</p>
<p>Dubrovnik (Put Frana Supila 35), 10. VIII. 1957.</p>
<p>Dragi gospodine Popoviću,</p>
<p>Vaše pismo od 26. VII. s prilozima primio sam neki dan, jer sam 29. ujutro otputovao iz Zagreba. Ostajem ovdje do 25. VIII. i žao mi je što ne ćemo dotle moći da se porazgovorimo. Žao mi je također što ne mogu da potpišem Izjavu o saglasnosti; morat ćete mjesto mene naći drugog suradnika, jer ja nisam uspio da uredim relacije između mene i mojih suradnika t.j. pomagača, bez kojih, kako već rekoh, ne mogu uopće pristupiti tome zamašnom poslu. Ovo Vam javljam za Vašu orijentaciju, a o detaljima usmeno. Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>156.</p>
<p>RADNIČKOM SVEUČILIŠTU »MILICE KRIŽAN« (1.) pismo</p>
<p>Radničko sveučilište/»Milice Križan«/Osijek/Bulevar JNA br. 24</p>
<p>Zagreb, 14. XI. 1957.</p>
<p>Na vaše pismo od 4. XI. 1957., kojim želite da dođem u Osijek, »održati jedan razgovor s publikom«, obavješćujem vas, da mi nažalost ne će biti moguće to učiniti zbog mojih poslova, koje moram da obavim. Isti mi razlozi zaprečuju da se također odazovem pozivu »Lipe« za održavanje književne srijede, za koju sam još ranije bio zamoljen. No u Osijek ću ipak doći 22. o. mj., s dvojicom svojih drugova književnika, na proslavu 40-godišnjice Oktobarske revolucije, pa bih volio da se tada sretnemo i usmeno porazgovorimo.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>157.</p>
<p>JOSIPI RADOŠEVIĆ (1.) pismo</p>
<p>Gospođa/Josipa Radošević/Rimske Toplice 43/Slovenija</p>
<p>Zagreb, 21. XI. 1957.</p>
<p>Poštovana gospođo,</p>
<p>ne znam da li Vam je poznato, da je izdavačko poduzeće »Otokar Keršovani« u Rijeci izdalo dosad već dva sveska <hi rend="italic">Sabranih djela</hi> Janka Polića Kamova, u mojoj redakciji. Treći svezak je prelomljen i izaći će uskoro, a četvrti ulazi u štampu i također će biti objavljen za koji mjesec. U tom posljednjem svesku bit će i Jankova pisma, najvećim dijelom ona, koja je pisao svom bratu Vladimiru i drugoj braći, a isto tako i mali broj njegovih pisama, upućenih prijateljima i znancima. Između tih ja sam uvrstio i fragment Jankova pisma Vama, koji je objavio Čerina u svojoj studiji o Kamovu. Čuo sam od prof. Jakova Ivaštinovića (njegovu će studiju o Janku štampati isto poduzeće, čim izađu 4 sveska Jankova), čuo sam dakle da imate još dvije Jankove karte pa Vas najljepše molim, da mi ih posudite za ovo izdanje, kako bi ono bilo što potpunije. Ako možda imate još kakav Jankov rukopis, pismo, dopisnicu, bio bih Vam zahvalan da mi ih ustupite za izdanje. Čim od Vas primim pošiljku, odmah ću je prepisati i vratiti Vam originale.</p>
<p>O svakome od naslovnika donosim kratku bilješku pa tako i o Vama. No znam samo, da ste objavili knjigu pjesama (Josipa Gazvoda) i gotovo ništa drugo. Stoga Vas molim, da mi o sebi napišete bar desetak biografskih redaka, koje bih mogao objaviti u bilješkama, kao dopunu oskudnim podacima, koje ja o Vama imam.</p>
<p>Usput napominjem, da sam ja direktor Instituta za književnost Jugoslavenske akademije (Opatička ul. 18), u kojemu se čuva sva dosad poznata književna ostavština Janka Polića Kamova (poklon Nikole Polića).</p>
<p>Još Vas jednom srdačno molim, da mojoj molbi izađete u susret, i to što skorije, jer 4. svezak ide već u štampu i čeka samo dopunu mojih bilježaka. Žao bi mi bilo, kad ne bih o Vama mogao u bilješkama navesti ono, u vezi s Kamovom, što treba da znaju oni koji dolaze za nama.</p>
<p>Poštuje Vas i pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>158.</p>
<p>NIKOLI POLIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Nikola Polić/Krimeja 1/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 3. XII. 1957.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Poliću,</p>
<p>ovih mi je dana, slučajno, dopalo u ruke Vaše pismo pok. Antunu Barcu, od 13. IX. 1949., u kojemu ga pitate, da li želi da mu pošaljete svoj »popis novela, članaka, prikaza, impresija itd. što su, kroz deset godina, izlazili u Supilovom »Novom Listu« i to slijedećih autora: Josipa Baričevića, Augustina Ujevića, A. G. Matoša, Vladimira Čerine, Miška Radoševića i – začudo! – Dubravka Dujšina!«</p>
<p>Ne znam, jeste li taj popis ikad poslali prof. Barcu, no ja bih Vas najsrdačnije molio, ako Vam ne bi bilo teško, da takav jedan popis pošaljete meni, jer bi mi bio potreban zbog nekoliko razloga. (Mislim da nije nužno da ih nabrajam.) Vi ste doduše taj popis načinili još 1949. godine, i ja se nadam da se on nije do danas tako zametnuo, da ga ne biste mogli uopće pronaći. Za tu uslugu bit ću Vam vrlo zahvalan.</p>
<p>Kako napreduje pisanje Vaših memoara? Do koje ste godine doprli? Bilo bi mi drago, da mi se javite opširnim (ili opširnijim) pismom.</p>
<p>Veselim se, da će i Vaše knjige objaviti »Otokar Keršovani«: mnogi Vaši prilozi, zakopani među davnim listovima novina i časopisa, izaći će na sunce, pred oči čitalaca, sređeni, u novom odijelu. I ne će ih zadesiti sudbina Jankovih rukopisa, da čekaju decenijama – svoj red.</p>
<p>Želim Vam zdravlja i veselja, i poštujem Vas i pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb, Ilica 26</p>
<p>P. S. Ovog časa pade mi na um da Vas pitam: jeste li možda našli prelistavajući Riječki Novi list Jankovu suradnju u njemu, prije 1907. godine (17. I. O djelu C. Lombrosa)? Neki »učenjaci« tvrde, naime, da je on tamo surađivao već od 1903. dalje!</p>
<p>159.</p>
<p>SLOBODANU NOVAKU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Slobodan Novak/književnik/Ulica I. L. Ribara 4/II/Split/Uredništvo »Mogućnosti«</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 15. XII. 1957.</p>
<p>Dragi Slobodane!</p>
<p>Ja ću <hi rend="italic">in medias res</hi>. Ovih dana natjecao se za mjesto asistenta na Sveučilištu asistent Instituta za književnost Jugoslavenske akademije prof. Aleksandar Šlivarić, pa to mjesto i dobio. On bi mogao odmah prijeći na Sveučilište, samo kad ne bi imao još nekih »zaduženja« na svom sadašnjemu mjestu i, osim svega, putovat će u siječnju slijedeće godine u Poljsku na četrnaest dana, na naučno putovanje (vidite li ova tri <hi rend="italic">na</hi>, <hi rend="italic">na</hi>, <hi rend="italic">na</hi>…). Ukratko, postoji mogućnost za Vas, ako hoćete i možete, da smjesta, t.j. čim Šlivarić iz Instituta ode, već u siječnju ili najkasnije u veljači, dobijete mjesto asistenta u Institutu za književnost.</p>
<p>O svemu tome sam jučer razgovarao i s Marijanom Matkovićem, v.d. tajnika VI. Odjela za suvremenu književnost, pod čiju kompetenciju pripada i spomenuti Institut. Matković se sa mnom u potpunosti složio i želi kao i ja da biste Vi došli, što prije, k nama u Zagreb. Stoga i pišem ovo pisamce javljajući Vam najosnovnije i moleći Vas, da mi odmah odgovorite u nekoliko riječi, da li pristajete na ovaj prijedlog. (Nikome još nismo o tome govorili, pa ni nekim Vašim zagrebačkim prijateljima, koji bi i to, bojim se sasvim bez potrebe »rastrubili«.) Suvišno je da ističem (nadam se) kako bi meni lično bilo izvanredno drago, kad biste Vi došli na to mjesto, na kojemu biste mogli učiniti mnogo dobra i za se i za našu »književnu stvar«.</p>
<p>U slučaju da uzmognete pristati na ovaj prijedlog, najbolje bi bilo da doputujete u Zagreb, da se o svemu detaljno i definitivno dogovorimo. Držim da biste to trebali učiniti najkasnije krajem prosinca. A bilo bi dobro i prije.</p>
<p>Ne mogu završiti ovo pismo, a da Vam ne kažem s kakvim sam golemim zanimanjem, nedavno, počitao Vašu komornu jednočinku <hi rend="italic">Književno veče</hi> u posljednjem broju »Krugova«. Čestitam!</p>
<p>Molim Vas dakle da mi brzo odgovorite i da odgovorite – pozitivno.</p>
<p>Izručite moj pozdrav svojoj gospođi, molim.</p>
<p>Srdačno Vas i drugarski pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. Javite mi ujedno i svoju kućnu adresu, zaboravio sam je.</p>
<p>160.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (13.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Sarajevo, 8. II. 1958.</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>danas smo bili sretne ruke: našli smo završetak Kranjčevićeve <hi rend="italic">In tyrannos </hi>(9. i 10. strofu)… Pa se radujemo. Još ću ostati u ponedjeljak, a u utorak ujutro stići ću u Zagreb. Jedva čekam.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Draga gospođo,</p>
<p>Tadija radi, ali primjereno. Veseli smo večeras, pa Vas se sjećamo,</p>
<p>Ivo [Frangeš]</p>
<p>Prijateljski pozdrav</p>
<p>Rizo Ramić</p>
<p>161.</p>
<p>GROZDANI OLUJIĆ-LEŠIĆ (1.) pismo</p>
<p>Grozdana Olujić-Lešić/Rajićeva 22/I/Beograd</p>
<p>Zagreb, 24. II. 1958.</p>
<p>Poštovana gospođo Grozdana,</p>
<p>i meni je žao što svoje primjedbe na naš razgovor, koje ste mi poslali 15. II., šaljem tek danas. Pružila mi se prilika da autom odem u Beograd, na jedan dan, pa sam to i učinio 18. i 19. o. mj. noseći sobom i Vaše pismo i naš razgovor i nadajući se da ćemo se u Beogradu o svemu porazgovoriti. Ali – susret je nažalost otpao. Kad sam se vratio u Zagreb, održao sam dva predavanja, jedno na univerzi, u četvrtak, i jedno na Književnom petku (Intimni Goran). Zbog toga, i zbog drugih nekih razloga, tek danas Vam vraćam pošiljku uz nekoliko napomena.</p>
<p>Kako vidite, neke sam izmjene izvršio osobito u onom dijelu rukopisa, koji se navodi kao moj direktan govor. Osnovno je to da govorim ijekavski. A nema smisla da ovdje navodim detalje, što sam sve, i kako, promijenio. Uostalom, takav je bio naš dogovor u Zagrebu, pa Vam šaljem dva primjerka razgovora, od kojih jedan možete odnijeti u tiskaru, ako je rukopis već tamo poslan. (Usput spominjem da ste se zabunili u paginaciji!)</p>
<p>Ovaj tekst koji Vam šaljem priznajem kao svoj i samo na nj pristajem da se štampa. Vjerujem da ćete se i Vi sa mnom u svemu složiti i da ćete također priznati i onih nekoliko Vaših riječi, koje sam ispravio ili ispustio (na pr. na strani prvoj velite za me: malen…, a ja imam 173 cm i znam da me nitko stoga ne smatra malenim).</p>
<p>Molim Vas, da me obavijestite makar u najkraćem o usudu ove pošiljke: da li je u ovom obliku prihvaćena ili nije, i dr.</p>
<p>Oprostite mi, što Vam ne uzmogoh prije odgovoriti.</p>
<p>Srdačano Vas pozdravlja Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>162.</p>
<p>MILICI ZELIĆ (2.) pismo</p>
<p>Drugarica/Milica Zelić/Budapest/VI. Nagymezö u. 49/I/Mađarska</p>
<p>Zagreb, 14. IV. 1958.</p>
<p>Poštovana drugarice Zelić,</p>
<p>nisam zaboravio na Vaše pismo od 31. III. 1958., u kojemu pišete o knjizi putopisa po Jugoslaviji, u izdanju mađarskog izdavačkog poduzeća »Bibliotheca«. O tom sam naime razgovarao s jednim našim mladim piscem, koji bi bio voljan da napiše takvu knjigu pa je već za nju i napisao nacrt, što ga šaljem u prilogu kao i njegovo pismo.</p>
<p>Uvjeren da bi talentirani taj pisac mogao da napiše vrlo dobru putopisnu knjigu, preporučam ga Vašoj pažnji i iznosim o njemu nekoliko informacija uzetih iz posljednje njegove knjige »Vječno nasmijano nebo«, Kronika moga djetinjstva, koju je izdalo izdavačko poduzeće »Zora« u Zagrebu 1957.</p>
<p>Ivan Raos rođen je 1. I. 1921. u Medovdocu, kotar Imotski, u Dalmaciji. Klasičnu gimnaziju svršio je u Splitu. Od šestog razreda gimnazije prehranjuje se sam, zbog siromaštva svojih roditelja. (Otac seljak i strojar u motornom mlinu u Lovreću, gdje je ubijen i zapaljen od Talijana – o njemu je napisao herojsku tragediju »Autodafé moga oca«.) Objavio nekoliko zbirki pjesama i lirskih proza kao »Knjiga o Taquartima« (»Lykos«, Zagreb 1956.) itd., zatim scenska djela: »Dvije kristalne čaše« (drama, 1952.), »Banalna tema« (drama, 1953.), »Bango – Bango« (lakrdija, 1953.), »I plovi bijeli oblak« (drama, 1954.), »Tri ratne priče« (drame u jednom činu, 1955.), »Tri egzotične priče« (drame u jednom činu, 1956.), »Tri ljubavi« (drame u jednom činu, 1956.), »Kako je New York dočekao Krista« (žalosna igra, 1956.), »Vjetar je zastao…« (drama, 1957.). Uskoro izlazi zbirka scenskih monologa »Žene i muževi« u izdanju »Rukovet« u Subotici. Od proznih djela izašla su mu: »Volio sam kiše i konjanike« i »Korak ustranu« (Društvo književnika Hrvatske, 1956.), »Guadamada« (neobične priče, 1956.), »Zagreb« (vodič, 1956.), »Vječno nasmijano nebo« (»Zora«, Zagreb, 1957.). U rukopisu ima još nekoliko knjiga.</p>
<p>Ova pregršt podataka mislim da je posve dosta, kako biste o Raosu dobili sliku, sasvim dovoljnu za svrhu zbog koje je ovdje iznesena.</p>
<p>O samoj knjizi putopisa Raos Vam je napisao opširnije, detaljnije, i nije potrebno da i ja o tome govorim. Nego Vas molim da se ubuduće s Raosom, kako se ono veli, stavite u vezu i s njim se dogovorite o svemu ostalom.</p>
<p>Suvišno je da Vas uvjeravam, kako bi mi bilo neobično drago, kad biste se što prije sporazumjeli s Raosom na obostranu korist i zadovoljstvo.</p>
<p>Poštuje Vas i srdačno pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>163.</p>
<p>DUŠANU ĐUROVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Dušan Đurović/Udruženje književnika Bosne i Hercegovine/Sarajevo/Obala 25</p>
<p>Zagreb, 24. V. 1958.</p>
<p>Dragi Đuroviću,</p>
<p>ja ću in medias res, bez uvoda. U posljednjem trenutku, kad već treba da predam u štampu rukopis prve knjige Kranjčevićevih pjesama (bit će ih u svemu dvije!), saznao sam o njegovu oratoriju »Prvi grijeh« (ulazi u prvu knjigu!) ovo:</p>
<p>
<hi rend="italic">Originalni rukopis Kranjčevićeve pjesme »Prvi grijeh« u Sarajevu</hi>. Hrv. pjevačko društvo »Kolo«, koje je bilo u posjedu originalnog rukopisa Kranjčevićeve pjesme »Prvi grijeh«, poslalo je Napretkovoj kulturno historijskoj zbirci na pohranu taj rukopis. Silvije Strahimir Kranjčević je spjevao tu pjesmu dok je služio kao učitelj u Livnu, a na kraju rukopisa pjesme stavio je svojom rukom bilješku, da je pjesmu napisao 12. kolovoza 1893. Po tekstu te Kranjčevićeve pjesme komponirao je glazbu Ivan pl. Zajc, pa se baš taj Zajčev oratorij smatra jednom od najboljih njegovih kompozicija. Uglazbljeni »Prvi grijeh« izvelo je prvi put H.P.D. »Kolo« u Zagrebu 1907. godine, a iza toga je izvođen nekoliko puta i u Hrv. narodnom kazalištu u Zagrebu. Uprava »Kola« predala je originalni rukopis Kranjčevićeve pjesme »Prvi grijeh« u Sarajevu, jer se tamo nalazi pohranjena i druga književna ostavština slavnoga pjesnika, gdje je on proveo veći dio svoga života.</p>
<p>Ova je bilješka objavljena u »Ćirilometodskom vjesniku« IV/1936., br. 4., str. 54. – Molim Te, dragi Đuroviću, da saznaš što je god moguće prije, gdje se <hi rend="italic">danas</hi> nalazi taj Kranjčevićev rukopis i da mi to javiš, kako bih i taj podatak mogao unijeti u svoje bilješke. Hitno je!</p>
<p>Da ne bi ova molba bila i jedina, napiši mi usput, šta je s one 4 fotografije Kranjčevića, koje su kod Hamida Dizdara, a o kojima si govorio u Zagrebu? Ne bi li Hamid bio možda tako dobar pa nam ih stavio na raspolaganje kod dia-filma o Kranjčeviću, koji upravo kanimo snimiti? Bilo bi važno znati, jesu li to posve nepoznate fotografije ili su već bile gdje reproducirane? Šta veli Hamid?</p>
<p>Kako napreduje posao druga Branka Čulića? Molim Te, da ga pozdraviš i kažeš mu, da ću ja u lipnju na dva tri dana u Sarajevo pa ćemo se porazgovoriti. Također mi pozdravi mog Rizu Ramića.</p>
<p>Očekujući brz odgovor, unaprijed Ti se zahvaljujem i drugarski Te pozdravljam.</p>
<p>Direktor</p>
<p>prof<hi rend="italic">. </hi>Dragutin Tadijanović</p>
<p>164.</p>
<p>AHMETU GREBI (1.) pismo</p>
<p>Muzej grada Sarajeva/na ruke druga direktora/prof. Ahmet Grebo/Sarajevo</p>
<p>Zagreb, 27. V. 1958.</p>
<p>Poštovani druže direktore,</p>
<p>zahvaljujući Vam se još jednom na svemu, što učiniste za izdanje Kranjčevićevih djela, obraćam se na Vas s ovom molbom, koja je također u vezi sa spomenutim izdanjem.</p>
<p>Rotter Progonski, u članku »Četiri nepoznate Kranjčevićeve pjesme« (Obzor, 25. I. 1936.), kaže da je te pjesme našao u arhivu »Nade« u sarajevskom zemaljskom muzeju. Budući da je »Kranjčevićeva soba« prenesena iz zemaljskog muzeja u Muzej grada Sarajeva (usput Vas molim, da mi javite: koje godine?), pretpostavljam da se isto desilo i s arhivom »Nade«, ukoliko već otprije nije bio na kojem drugome mjestu. No bez obzira na historijat toga arhiva, molim Vas, da mi javite:<hi rend="italic"> što se u arhivu »Nade« nalazi od Kranjčevića</hi>, u prvom redu od pjesama, a isto tako i od ostalih njegovih rukopisa? Suvišno je da spominjem, da su mi svi ti podaci potrebni kao jednom od urednika <hi rend="italic">Sabranih djela</hi> Kranjčevićevih, da kod pojedinih pjesama (rukopisa) uzmognem navesti, gdje se nalazi original. Molim Vas, da me o ovome hitno obavijestite, jer je moja redakcija Kranjčevićeva rukopisa za štampu već pri kraju (tri velike knjige njegovih djela treba uskoro da uđu u tisak), i da mi ne zamjerite, što Vas molim za hitnost.</p>
<p>Zahvaljujem Vam se na usluzi i drugarski Vas pozdravljam.</p>
<p>Direktor</p>
<p>prof. Dragutin Tadijanović</p>
<p>165.</p>
<p>EMILU ŠTAMPARU (1.) pismo</p>
<p>Drug/prof. dr. Emil Štampar/Filozofski fakultet/Ljubljana</p>
<p>Zagreb, 18. VII. 1958.</p>
<p>Dragi Emile!</p>
<p>Evo i mog odgovora, na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>.</p>
<p>Najprije Ti javljam, da je upravo danas rukopis Kranjčevićevih pjesama u mojoj redakciji predan u tiskaru. Ubrzo će započeti slaganje, prelamanje, pa ćemo za godišnjicu imati, nadam se, kompletno izdanje.</p>
<p>Prijepis pjesme »Proslov u slavu stogodišnjice rođenja dra Franceta Prešerna« šaljem Ti natrag, a na drugoj strani tog rukopisa označeno je na nekoliko mjesta sve ono, što se razlikuje od Tvog prijepisa, t.j. unesene su riječi, kako stoje u našoj fotokopiji. Napominjem, da mi nismo tu pjesmu našli u Sveučilišnoj knjižnici nego se jedini njen original, koliko ja znam, nalazi u Sarajevu. Usput Te molim da mi javiš, gdje je objavljen podatak ili članak o proslavi Prešernovoj u Sarajevu 9. XII. 1900.</p>
<p>Što se tiče rukopisa Kranjčevićeve pjesme »Vizija« u Sveučilišnoj knjižnici, mogu Te utješiti, da nije krivnja do Tebe, što si pročitao one dvije riječi: <hi rend="italic">danak</hi> i <hi rend="italic">mi</hi>, jer ih je tako i napisala Kranjčevićeva žena pa su one tako, na temelju tog njenog rukopisa, i objavljene u izdanju <hi rend="italic">Pjesama</hi> 1908. Međutim, ja sam došao do originalnog Kranjčevićeva rukopisa te pjesme, koji se nalazi u posjedu Dušana Plavšića, pa sam, razumije se, prema tom originalu i mogao izvršiti spomenute ispravke.</p>
<p>Večeras putujem na godišnji odmor u Veli Lošinj. Bojim se, da ga ne ću moći iskoristiti, kako sam predvidio, jer ću vjerojatno ranije morati da se vratim, upravo zbog korektura i revizija Kranjčevića.</p>
<p>Da li si primio poziv na sudjelovanje pri »sesiji« o Kranjčeviću?</p>
<p>Pozdravi mi gospodina Gradnika, a Tebe srdačno</p>
<p>pozdravlja Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>166.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (10.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 8. IX. 1958.</p>
<p>Poštovani druže Antiću,</p>
<p>Pokušat ću danas, da Vam odgovorim na sva pitanja, koja su još preostala o Kamovu. Razdijelo sam ih po točkama:</p>
<p>1. Dopisnica Livadiću 26. VII. 1907.</p>
<p>Molim Vas, da na »odgovarajućem« mjestu, najprije u »Kazalu«, PISMA, poslije retka: XIV. Vladimiru Poliću (Roma, 25. VII. 1907.), umetnete ovaj novi redak:</p>
<p>XV. Branimiru Livadiću (Roma, 26. VII. 1907.) i zatim sve brojeve od starog broja XV. do broja LII. povećate za jedan. Sve ove izmjene u brojevima treba ujedno unijeti u bilješke o pismima; pri dnu strane 10. – PISMA – izmijeniti brojeve: ...Branimiru Livadiću (2)... ovdje objavljuju 53 pisma... – (PISMA), a mislim, da je to str. 19. Napomena, na početku strane, gdje piše: BRANIMIRU LIVADIĆU, molim Vas, dodajte ovaj tekst:</p>
<p>1 (XV) – Poštanski žig: Roma 26. VII. 1907. – Kamov traži od urednika »Savremenika« dra. Branimira Livadića honorar za svoju novelu »Ecce homo«, koja u to doba još nije bila objavljena (izišla je u »Savremeniku«, II, br. 10, listopad 1907.). Iz dopisnice se također vidi, da je Kamov bio predao Livadiću prvi dio <hi rend="italic">Isušene kaljuže</hi> (»Na dnu«). Koju je to svoju »oveću pjesmu« nudio Livadiću, ne zna se. – Ovu dopisnicu Polića Kamova poklonio je Livadić prof. Antunu Korleviću, ocu dra. Milivoja Korlevića, koji danas živi u Rijeci i koji je prijepis te dopisnice ljubazno ponudio, da se objavi u ovom izdanju.</p>
<p>2 (XLIV) – Punat, 10. V. 1910. (Itd. kako je u starom tekstu.)</p>
<p>Želim još da Vas upozorim, da isto tako treba izmijeniti sve brojeve od XV. do LII. u tekstu rukopisa, naprijed, gdje se sva ta pisma štampaju.</p>
<p>Nadam se, da sam kazao sve, što je potrebno o ovim dopunama i izmjenama. A znam, da biste se u ovome snašli i bez mojih uputa.</p>
<p>2. Popuna Bibliografije i Literature. U prilogu Vam šaljem podatke, koje treba unijeti zbog potpunosti. Još Vas molim, da u Literaturu unesete članak o <hi rend="italic">Isušenoj kaljuži</hi>, objavljen u <hi rend="italic">Kulturnom radniku</hi> 1957. (ne mogu se sjetiti imena autora!).</p>
<p>3. Poslao sam po ing. Božidaru Eklu 25. III. o. g. dvije fotografije Kamovljeva članka o Kranjčeviću (prvu i posljednju stranu) pa Vas molim, da odlučite, koju ćete od njih uvrstiti u slikovni prilog. Tekst ispod klišeja može biti ovaj: Faksimil prve (ili posljednje) strane Kamovljeva članka o Kranjčeviću.</p>
<p>4. O mom honoraru.</p>
<p>Već sam nekoliko puta govorio o tom, i Vi mi ljubezno pišete 19. VI. 1958. ovo: »Pitao sam radi honorara. Vama je, kažu mi, isplaćeno sve. Naime, Vama su davali prema pogodbi, za svaku knjigu, bez obzira na broj araka. Prema tome nije slučaj kao kod drugih, sa onih 10% kada knjiga definitivno izađe.« – Žao mi je, da nijesam točnije vodio računovodstvo o tom vajnom honoraru. No neke podatke ipak imam, a i sjećam se još ponečeg. Imam na pr. pred sobom kupon poštanske uputnice (Rijeka 11. VII. 1957.), gdje piše na poleđini:</p>
<p>Urednički honorar Din 54.000.–</p>
<p>porez 2.600.–</p>
<p>51.400.–</p>
<p>poštarina 390.–</p>
<p>doznačeno 51.010.– Din</p>
<p>Kako znate, za svaku knjigu treba da dobijem Din 60.000.– minus porez. I kako vidite, citiranom uputnicom isplaćeno mi je 90% od te svote. (To nije bio slučaj samo sa četvrtom knjigom, kad mi je honorar isplaćen u cjelini, ne 90%.) Želio bih znati, kad mi je isplaćen ostatak od 10% od one svote, koja mi je upućena 11. VII. 1957. A isto tako htio bih da znam podatke i o drugim isplatama. Stoga Vas lijepo molim, da zamolite računovodstvo »Otokara Keršovanija«, nek mi iz svojih knjiga ispiše pregled isplate honorara za Polića Kamova, od prve do četvrte knjige (datum isplate i visina svote). Žao mi je, vjerujte mi, što uopće moram toliko piskarati i moljakati za taj mizerni moj honorar. Ali, nadam se, da je ovo posljednji put i da ćete me osloboditi ove neugodnosti, kad konačno saznam ono, što Vas naprijed zamolih.</p>
<p>5. Još jedna molba.</p>
<p>U Bibliografiji pjesama Kranjčevića donosim ne samo njegove objavljene pjesme, nego i popis dosadašnjih izdanja njegovih pjesama, sve do najnovijeg vremena. U tom popisu knjiga, osim uobičajenih bibliografskih podataka (urednik knjige, izdavač, godina izdanja), bit će objavljeno i ovo: Ukupni broj strana knjige; naslov biblioteke u kojoj knjiga izlazi, i ime njenog urednika; predgovor (ili pogovor) o pjesniku: naslov i oznaka strana, na pr.: 5 – 13, t.j. veličina tog predgovora; jednako kao i veličina svih priloga, bilježaka, tumačenja na kraju knjige, s oznakom naslova; i najposlije, Kazalo ili Sadržaj (navesti redom naslove svih uvrštenih pjesama). Također se navodi i slika pjesnikova i event. faksimil potpisa.</p>
<p>Eto, za sve ove podatke najljepše Vas molim, da mi ih pošaljete o knjizi Kranjčevićevih pjesama u redakciji Marina Franičevića, a u izdanju »Otokara Keršovanija«. Po mogućnosti što prije. Bit ću Vam zahvalan.</p>
<p>Oprostite mi, što ste tako dugo čekali na ovaj moj odgovor. Zanima me, u kojem je stadiju 4. svezak, i obavijesti očekujem za dan dva, kako je već Vaš običaj.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>JANKO POLIĆ KAMOV: KATASTROFA</p>
<p>Radio vjesnik (radio-stanice Zagreb), II, br. 1, str. 2-3,</p>
<p>1.–15. I. 1947.</p>
<p>JANKO POLIĆ KAMOV: BRADA</p>
<p>100 najljepših novela. Sv. 1, str. 25-36,</p>
<p>Zagreb. Uređuje Ljubo Wiesner.</p>
<p>A. G. MATOŠ: LIRIKA LIZANJA I POEZIJA </p>
<p>PLJUCKANJA</p>
<p>Hrvatska smotra, III, br. 11, str. 547-551,</p>
<p>Zagreb, 1907.</p>
<p>A. G. MATOŠ: PIERROTTI I CLOWNI</p>
<p>Hrvatska Sloboda, III, br. 75, str. 1-2,</p>
<p>Zagreb, 2. IV. 1910.</p>
<p>M. R. (M. RADOŠEVIĆ): JANKO POLIĆ KAMOV</p>
<p>Slobodna riječ, IX, br. 195, str. 2,</p>
<p>Zagreb, 29. VIII. 1910.</p>
<p>A. G. M.: APOLOGIJA FUTURIZMA</p>
<p>Obzor, LIII, br. 285, str. 1-2,</p>
<p>Zagreb, 19. X. 1913.</p>
<p>JAŠA GRGAŠEVIĆ: A. G. MATOŠ</p>
<p>Nova Svetlost, III, br. 1, str. 32-44,</p>
<p>Beograd, Marta 1922.</p>
<p>LJ. MARAKOVIĆ: NARODNO KAZALIŠTE</p>
<p>Narodna politika, XI, br. 17, str. 2-3,</p>
<p>Zagreb, 12. IV. 1927.</p>
<p>(Produkcija glumačke škole: U. Donadini, Gogoljeva smrt; J. Polić Kamov, Na rođenoj grudi, 8. o. mj. – B. Shaw, Kućevlasnici, premijera 9. o. mj.)</p>
<p>DIS: TRAGEDIJA MOZGOVA</p>
<p>Večer, IX, br. 22700, str. 5-6,</p>
<p>Zagreb, 20. VI. 1928.</p>
<p>DR. ST. ŽUPIĆ: PESNIK PSOVKE (Sećanje na Janka Polića Kamova) </p>
<p>Zapisi, V., knj. IX, sv. 3, str. 129-135,</p>
<p>Cetinje, Septembar 1931.</p>
<p>167.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (11.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 17. IX. 1958.</p>
<p>Poštovani druže Antiću,</p>
<p>doista sam se začudio! Dati ponovo prepisivati i kolacionirati 18 (osamnaest!) strana bilježaka o Kamovu, za koje sam danomice očekivao, da ću ih primiti, već složene, na reviziju! K tome obavljati taj mučni, dosadni, ubitačni posao bez honorara! Ja opet o njemu! Izračunajte, usput, koliko meni kao uredniku ostaje od mog honorara, kad se isplate troškovi prepisivanja! I nije dosta jedno prepisivanje! Treba još jedno! Zašto ne bih uživao, zar ne! Bez šale, ja za svoj posao ne tražim ništa (kao što često radim), ali moram platiti tipkačicu za ovih 18 strana! (Ili nešto manje, jer nisu čitave!)</p>
<p>Molim Vas, da se pobrinete, da mi taj trošak pošalje bilo tko: ili drug slagar, od mlijeka, ili ja ne znam, i svejedno mi je! Preglupo mi je o tome više pisati! Šta me još čeka iz Rijeke?</p>
<p>Pozdrav!</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>P. S. – U prilogu – 18 strana</p>
<p>bilježaka, od str. 25</p>
<p>do 42 uklj.</p>
<p>168.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (12.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 27. IX. 1958.</p>
<p>Poštovani druže Antiću,</p>
<p>danas primih prvih 17 araka četvrtoga sveska Polića Kamova (str. 1-272), bez ijedne riječi. No ja ću ih Vama kazati nekoliko:</p>
<p>Čudim se, najprije, da mi nikako ne potvrdiste primitak onih 18 strana bilježaka, koje sam morao nanovo prepisivati.</p>
<p>Čudim se, zatim, da mi ne šaljete pregled isplate mog honorara za Kamova, kako mi obećaste.</p>
<p>I najposlije, čudim se čudom, kako je <hi rend="italic">ovakav</hi> tekst Kamova mogao biti već prelomljen? Vjerujem, da uopće nije čitan. A ako je čitan, još gore! Znači, da je taj korektor potpuno <hi rend="italic">nesposoban</hi>, i ja Vas molim, da se pozovete na me u »Otokaru Keršovaniju« i da im pokažete ovo pedesetak (ili koliko) strana, koje sam ja, na brzinu, iz glave, pregledao i na njima zabilježio takvo obilje pogrešaka, koje me doista kao urednika te knjige može samo da – veseli! Zar ne? Zato li sam ja danima sjedio u Sveučilišnoj knjižnici i kolacionirao tekstove, riječ po riječ? Zar mi <hi rend="italic">ovakva</hi> »korektura« jamči, da nije <hi rend="italic">ispušteno</hi> riječi na pregršte?</p>
<p>Mogao bih ispisati o tome mnogo rečenica. Ali nemam vremena, vjerujte mi. I već mi se gadi. Samo Vas jedno molim: prelistajte ove strane i pogledajte, koliko i kakvih pogrešaka! Nisam čitao redom, nego samo napreskokce, i gdje sam god čitao, pogreške su samo navirale. Zanima me ipak: da li je to itko čitao? Ili je ovo meni poslano na prvo čitanje? (Da li sam ja i korektor »Otokara Keršovanija«?)</p>
<p>Ukratko: ne bude li ovaj tekst ispravljen kako treba, t.j. prema rukopisu, i izađe ovakva rugoba, bit ću prisiljen, da se javno odreknem te knjige kao urednik. Mislim, da biste i Vi učinili isto na mojemu mjestu.</p>
<p>Suvišno je, da <hi rend="italic">Vama</hi> napominjem, kakav bi se <hi rend="italic">crimen</hi> ovakvim izdanjem načinio prema Kamovu. Valjda nije to svrha ovog izdanja.</p>
<p>Učinite, molim Vas, sve što možete, da se ne dogodi – zlodjelo.</p>
<p>Pozdravlja Vas</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>169.</p>
<p>PISMO GOSPOĐI (1.) pismo</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 2. X. 1958.</p>
<p>Poštovana gospođo,</p>
<p>šaljem Vam u prilogu ulomak mojih riječi na mom Književnom petku 9. XII. 1955., kad sam govorio i o svojim <hi rend="italic">Danima djetinjstva.</hi> Izvolite se poslužiti ovim tekstom, ili u cjelini, ili skraćenim, kako smatrate da je potrebno.</p>
<p>Upozorio bih Vas još na nešto.</p>
<p>Bude li se recitirao čitav ciklus <hi rend="italic">Dana djetinjstva, </hi>recitirat će se i pjesma: <hi rend="italic">Da sam ja učiteljica. </hi>U šestom i jedanaestom stihu te pjesme ima riječ: <hi rend="italic">banda</hi>, koja je u posljednjem ratu dobila sasvim drugo značenje, nego što ga je imala nekada pa i u mojoj pjesmi. Kad ja tu pjesmu javno recitiram, zamijenim riječ <hi rend="italic">banda</hi> na oba mjesta riječju <hi rend="italic">vojska. </hi>Tako učinite, molim Vas, i Vi – i sve će biti dobro.</p>
<p>Hvala Vam na ljubaznoj pažnji.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>170.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (13.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 19. X. 1958.</p>
<p>Druže Antiću,</p>
<p>prekjučer sam dobio Kamova IV, str. 1-325, čitav tekst do mojih bilježaka. Pregledao sam ga samo kao »štihprobe« i našao još ponešto (iako je to već <hi rend="italic">Super</hi>), što valja da se na svaki način ispravi. Taj čitav prijelom šaljem Vam danas. Čini se, da je korektura došla u bolje ruke. Tako je i u redu.</p>
<p>Molim Vas, da mi <hi rend="italic">odmah</hi> pošaljete izdanje Kranjčevića! Pisao sam Vam, zašto mi je potrebno, i ne treba valjda da ponavljam. Knjiga mi je u štampi, i zatežem je zbog izdanja »Otokara Keršovanija«. Nije važno, da li se ta njihova knjiga prodaje ili ne prodaje. Valjda je ne će zapaliti. Izišla je, zar ne? Hoću samo da je registriram, između ostalih.</p>
<p>Vaš »Kranjčević i Senj« uvršten je u Naučno zasjedanje, 27. i 28. o. mj. Vidjet ćemo se dakle za osam dana.</p>
<p>Mnogo Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>171.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (14.) razglednica</p>
<p>Gđa/Jela Tadijanović/redaktor/Ilica 26/II/Zagreb</p>
<p>Senj, 2. XI. 1958.</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>mnogo pozdrava s Kranjčevićeve proslave.</p>
<p>Tvoj Tadija</p>
<p>Ivo Frangeš</p>
<p>Marijan [Matković]</p>
<p>Milivoj Rihtarić</p>
<p>Razija Hundrić [?]</p>
<p>I još tri nečitka potpisa</p>
<p>172.</p>
<p>OMERU MUJADŽIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/prof. Omer Mujadžić/Akademija likovnih umjetnosti/Ilica 85/Zagreb</p>
<p>5. XI. 1958.</p>
<p>Poštovani i dragi Meštre,</p>
<p>ovu Vašu sliku, koja se od 29. X. 1958. nalazi u Institutu za književnost na »Kranjčevićevoj izložbi«, zajedno s Vašim portretom Kranjčevića, šaljem Vam sa srdačnim pozdravima.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>173.</p>
<p>IZDAVAČU »OTOKAR KERŠOVANI« (1.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 13. XI. 1958.</p>
<p>Jučer sam primio prijelom Napomena IV. sveska <hi rend="italic">Sabranih djela </hi>Kamova (str. 326-392). Pročitao sam čitavi tekst i, kako vidite, nisam ga čitao uzalud. Zanima me samo, kakav je bio ovaj tekst kod prvog čitanja. Ili sam ga možda ja čitao prvi? To bi mi bila prava čast!</p>
<p>Ali – brojke nisam imao vremena da kolacioniram (oprostite, ali ja ipak nisam vaš korektor, ili možda i jesam). Držim da bi se i urednik Domaćih pisaca trebao zainteresirati za korekturu ove knjige, bar toliko koliko i ja. Nek pogleda na pr. stranu 342. i 14. stranu rukopisa. Uostalom, i glupo mi je već o svemu tome pisati.</p>
<p>Ja sam opet odsjedio nekoliko sati kao korektor, i tko mi je kriv, zar ne, drugovi dragi? No, sva je sreća, da će i ove moje riječi otići u vjetar.</p>
<p>Šaljem dakle ova četiri arka Napomena sa željom, da što prije dočekamo izlazak posljednjeg sveska Kamova.</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>174.</p>
<p>EDWARDU D. GOYU (1.) razglednica</p>
<p>Mr./E.D. Goy/81, Russell Street/Cambridge/England</p>
<p>Zagreb, 30. XII. 1958.</p>
<p>Sretnu Novu godinu 1959. žele Vam Vaši odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>175.</p>
<p>MLADENU LESKOVCU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Mladen Leskovac/Letopis Matice srpske/Novi Sad</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 9. II. 1959.</p>
<p>Dragi druže Leskovče,</p>
<p>sada bih ja trebao da se ispričavam, što još ne odgovorih na Vaše pismo od prije desetak dana. Ali nemojmo biti strogi, neumoljivi, kad je riječ o odgovoru na pismo. Priznajem odmah: tu sam najslabiji.</p>
<p>Tražite me, uime svih članova redakcije <hi rend="italic">Letopisa</hi>, da pošaljem »bar dve-tri svoje pesme«. Kako vidite, šaljem Vam samo jednu <hi rend="italic">pjesmu </hi>(<hi rend="italic">Kao da nema ni mrtvih ni živih, nikoga</hi>), no ona ima ravno 50 stihova, i od nje bi mogle biti, mirne duše, dvije pjesme pa i tri. Ona je jedina od mojih dosad neobjavljenih pjesama, napisana lanjskog ljeta u Velom Lošinju; definitivan naslov dao sam joj tek sinoć nazvavši je po njenom posljednjem stihu.</p>
<p>Molio bih Vas, da pripazite na korekturu, jer gotovo sve moje pjesme, koje ne korigiram sâm, izlaze s pogreškama, i ja tada zaurlam kao ranjen, kad je ugledam iznakaženu, i po stoti put zaključujem: nikome ne ću više dati svojih pjesama.</p>
<p>Vi ćete se možda na ovo samo nasmiještiti, a što drugo da i učinite?</p>
<p>Velite mi, da ću biti u <hi rend="italic">Letopisu</hi> spomenut »i u februarskom i u martovskom broju« i da je to normalno. Jest. A ja sam se, već decenijima, morao sviknuti, da o svojim knjigama ne čujem ni glasa »iz onih strana«; pored stotinjak prikaza i kritika mojih pjesama, samo ih je tri četiri izišlo iz pera srpskih pisaca. Ovo nije, vjerujte mi, ni prijekor ni tužbalica.</p>
<p>Hoće li uskoro izići u <hi rend="italic">Letopisu</hi> onaj rukopis A. G. Matoša?</p>
<p>Drago mi je, da ćete moći, bar na kraće vrijeme, u inozemstvo. Da li biste mogli, na povratku, da se svratite na jedan dan u Zagreb?</p>
<p>S drugarskim poštovanjem i srdačnim pozdravima</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>176.</p>
<p>JOLANDI MARCHIORI (1.) pismo</p>
<p>Signorina/Jolanda Marchiori/Istituto di Filologia Slava/Università di Padova/Italia</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 10. II. 1959.</p>
<p>Poštovana gospođice Marchiori,</p>
<p>vrijeme je, da Vam se javim. Najprije bih kazao, da mi je žao, što se nismo sreli, kada ste posljednji put bili u Zagrebu. Već tada bih Vam rekao, da za Vas imam nešto zanimljivo s obzirom na Vašu, kako sam čuo, disertaciju o pjesniku Disu. Ali ne smeta.</p>
<p>Kako vidite iz priloga ovog pisma, šaljem Vam u foto-kopijama četiri Disove dopisnice ženi u Beograd, iz Ženeve: 18. XII. 1916., 9. II. 1917., 16. II. 1917. i 25. V. 1917. Šaljem Vam u foto-kopijama, kako rekoh, samo one strane dopisnica na kojima je tekst pisma, a adresu sam ispisao ja na poleđini svake foto-kopije prema originalu, koji se nalazi od 1957. u Institutu za književnost Jugoslavenske akademije (Opatička ulica 18). Te su četiri Disove dopisnice među rukopisima uredništva »Mladost«, koju su 1898. izdavali u Beču Guido Jeny, Vl. Schmidt-Jugović i Dušan Plavšić; rukopisi su nabavljeni od gđe Filomene Hofman, koja ih je naslijedila od svog oca pok. Kamila Hofmana. Kako su među njih dospjele Disove dopisnice, ne bih Vam znao kazati.</p>
<p>No ove su dopisnice objavljene, čini mi se, u preklanjskoj »Borbi«; i ako biste htjeli imati njihov odštampani tekst, morali biste se obratiti na uredništvo »Borbe« u Zagrebu (Preradovićeva ulica), na člana redakcije, novinara i književnika Naska Frndića, koji je te dopisnice i objavio. Ne bude li Vam Nasko Frndić mogao poslati taj broj »Borbe« (možda je rasprodan), sigurno će Vam poslati podatke kada su dopisnice objavljene.</p>
<p>Možda Vam se čini, da sam previše govorio o ovim dopisnicama, no ja vjerujem, da su one od izvanrednog značenja za Disa čovjeka i pjesnika.</p>
<p>Želio bih sada odgovoriti na pitanje, koje ste mi postavili pred mnogo mjeseci: kada će izaći II. svezak Matoševih »Sabranih djela«? Kako znate, prvi je objavljen 1953., treći 1955., a drugi će biti, nadam se, ove godine. Zašto je tako, o tome bi se moglo opširno pripovijedati. U Zagrebu. (Drugi svezak, kao nastavak prvoga, sadržavat će Matošev novelistički i dramski rad.)</p>
<p>Mislim, na kraju, da bi Vas moglo zanimati i ovo: Nedavno je izišao četvrti, posljednji svezak »Sabranih djela« Janka Polića Kamova (izdavač: »Otokar Keršovani«, Rijeka, Korzo Narodne revolucije 24). U tom svesku, interesantnom za Talijane, nalazi se osim brojnih bilježaka i Bibliografija radova te Literatura o Kamovu, gdje se navodi i radnja: Redenta Zonta: Janko Polić Kamov, L'uomo e lo scritore Padova, 1942., i spominje se prof. Arturo Cronia. Tek poslije izlaska ovih »Sabranih djela« može se o Kamovu napisati cjelovita studija.</p>
<p>Isto vrijedi i za »Sabrana djela« Kranjčevića, koja izlaze u izdanju Jugoslavenske akademije. Prvi svezak (Pjesme I: Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaji, Pjesme) već je izišao, drugi je u štampi (Pjesme II: Neuvršteno u zbirke pjesama, Postuma), a treći (Proza, Prijevodi, Pisma) u pripremi; izaći će, svakako, ove godine.</p>
<p>Oprostite mi, ako sam Vam svojim pisanjem oduzeo suviše vremena.</p>
<p>Molim Vas, da izručite moj pozdrav gospodinu profesoru Croniji.</p>
<p>S poštovanjem i srdačnim pozdravima</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>177.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (15.) pismo</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/Hotel »Bellevue«/Split</p>
<p>Ilica 26, 16. II. 1959.</p>
<p>Draga moja Helena,</p>
<p>kad smo se sinoć rastali, suze su mi htjele, nekoliko puta, da grunu na oči. Ne znam zašto.</p>
<p>Jedva čekam da se vratiš. Nastoj, da posvršavaš što više poslova. Ali, znam, da ćeš učiniti više od ikoga.</p>
<p>Žuri mi se s pisanjem. Ines me čeka: sad ćemo odnijeti na poštu paket i ovo pisamce.</p>
<p>Sav sam kao izubijan; Nevenku jedva pronađosmo, rekoh joj ocjenu, a ona – posve nezadovoljna. Neugodno.</p>
<p>No proći će i to. Nadajmo se.</p>
<p>Ne zamjeri mi, što pišem ovako rastrgano. Javi, kad se vraćaš, da Te mogu dočekati. </p>
<p>Mnogo mnogo Te pozdravlja i grli i ljubi Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>178.</p>
<p>DRUŠTVU KNJIŽEVNIKA HRVATSKE (2.) pismo</p>
<p>Društvo književnika Hrvatske/Zagreb/Trg Republike 7/I</p>
<p>Zagreb, 21. II. 1959.</p>
<p>Na Vaš dopis od 18. II. 1959. šaljem podatke o svom radu u 1958. godini, prema postavljenim pitanjima:</p>
<p>1. – </p>
<p>2. – </p>
<p>3. Održao sam javna predavanja:</p>
<p>20. II. 1958. O uređivanju književnih djela (Zagreb, Studentska tribina, Sveučilište)</p>
<p>21. II. 1958. Intimni Goran (Zagreb, Književni petak)</p>
<p>25. III. 1958. O Goranu (Zagreb, Osmogodišnja škola, Mesićeva ulica)</p>
<p>23. V. 1958. O Goranu (Zagreb, Trnjanska čitaonica)</p>
<p>1. VI. 1958. Mladi Kranjčević i Senj (Senj, Dom kulture)</p>
<p>4. VI. 1958. Goranu u spomen (Delnice, Dom kulture)</p>
<p>23. IX. 1958. Dvije Kranjčevićeve pjesme (Zagreb, Školski radio)</p>
<p>23. XII. 1958. Moja najdraža pjesma (Zagreb, Centralno sveučilište, Kordunska ulica)</p>
<p>4. Sudjelovao na čitanjima i književnim večerima:</p>
<p>24. I. 1958. Čitanje (Zagreb, Škola za odgajatelje, Habdelićeva)</p>
<p>31. V. 1958. Suvremena jugoslavenska poezija (Rijeka, Narodno kazalište)</p>
<p>1. VI. 1958. Književno veče (Senj, Dom kulture)</p>
<p>3. VI. 1958. Čitanje (Rijeka, Srednja ekonomska škola)</p>
<p>4. VI. 1958. Književno veče (Delnice, Dom JNA)</p>
<p>5. VI. 1958. 24 pjesnika (Rijeka, Narodno sveučilište)</p>
<p>17. VI. 1958. Književno veče (Slavonski Brod)</p>
<p>23. X. 1958. Dani djetinjstva (Zagreb, Školski radio)</p>
<p>19. XI. 1958. Književno veče (Zagreb, Klub omladine, Trg Republike 10)</p>
<p>5. – </p>
<p>6. – </p>
<p>7. Sudjelovao sam u kulturnim društveno-korisnim poslovima:</p>
<p>honorarni urednik izdavačkog poduzeća »Zora« u Zagrebu;</p>
<p>urednik »Sabranih djela« Silvija Str. Kranjčevića u izdanju Jugoslavenske Akademije:</p>
<p>član Savjeta izdavačkog poduzeća »Lykos« u Zagrebu;</p>
<p>član Savjeta Sveučilišne knjižnice u Zagrebu;</p>
<p>član Komisije za imenovanje ulica u Zagrebu;</p>
<p>direktor Instituta za književnost Jugoslavenske Akademije u Zagrebu.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>179.</p>
<p>ALEKSANDRU VUČI (1.) pismo</p>
<p>Drug/Aleksandar Vučo/Francuska 7/Beograd</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 22. II. 1959.</p>
<p>Poštovani i dragi druže Vučo,</p>
<p>moja gospođa doputovat će u srijedu ujutro u Beograd u svezi posla na dia-monografijama u koloru likovnih umjetnika Jugoslavije.</p>
<p>Kad je posljednji put bila u Beogradu s istim poslom, Vi ste bili ljubazni pa ste joj omogućili da odsjedne u zgradi Saveza.</p>
<p>Najljepše bih Vas molio, da biste i ovog puta omogućili, da moja gospođa dobije sobu u zgradi Saveza, na četiri dana, uz uobičajene uvjete. To Vas molim zato, jer je rad na ovim monografijama vezan za mnogo mjesta i zamoran, a glavne dogovore s umjetnicima održava moja gospođa uveče u Klubu pa bi joj stan u istoj zgradi malo olakšao naporni rad.</p>
<p>Srdačno Vam se unaprijed zahvaljujem na pažnji i usluzi, i drugarski Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>180.</p>
<p>ARTURU CRONIJI (1.) pismo</p>
<p>Egr. Sig. Prof./Arturo Cronia/Istituto di Filologia Slava/Università di Padova</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 26. II. 1959.</p>
<p>Poštovani gospodine profesore,</p>
<p>neki dan sam primio pismo od gospodične Jolande Marchiori, od 18. II. 1959., u kojemu me ona moli, u Vaše ime, autorizaciju za prijevod i objavljivanje, u Vašoj novoj antologiji <hi rend="italic">Le pagine più belle della letteratura serbo-croata</hi>, ovih mojih pjesama:</p>
<p>
<hi rend="italic">Balada o zaklanim ovcama</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Djevojčica i ja</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Dugo u noć</hi>.</p>
<p>Dajem Vam, s osobitom radošću, zamoljenu autorizaciju i ujedno zahvaljujem na pažnji.</p>
<p>Što se tiče izbora ovih triju pjesama, potpuno se s njime slažem; te će pjesme, uvjeren sam, dati dobar prikaz moje poezije između dva rata.</p>
<p>Zajedno s ovim pismom šaljem Vam četvrti svezak <hi rend="italic">Sabranih djela </hi>Polića Kamova: <hi rend="italic">Članci i feljtoni, Pisma</hi> (1958.). U tom sam primjerku, na nekoliko mjesta, izvršio vlastitom rukom ispravke štamparskih pogrešaka; nadam se, da sam učinio dobro.</p>
<p>Veselit ću se, ako primim Vašu novu knjigu <hi rend="italic">La conoscenza del mondo slavo in Italia</hi>, o kojoj mi je također pisala gospođica Marchiori.</p>
<p>Pobrinut ću se, kad izađe drugi svezak Matoša, da i njega dobijete. (To bi moglo biti potkraj ove godine, najranije.)</p>
<p>Drago mi je, da ste primili prvi svezak Kranjčevića; drugi će izaći u ožujku.</p>
<p>Molim Vas da izručite pozdrave gospođici Jolandi Marchiori, i od moje gospođe i od mene.</p>
<p>S odličnim poštovanjem i srdačnim pozdravima</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>181.</p>
<p>MILANU SELAKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Milan Selaković/Maksimirska 100/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 3. III. 1959.</p>
<p>Poštovani druže Selakoviću,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 27. II. 1959. u kojemu mi saopćujete, da je u IV. svesku Sabranih djela Janka Polića Kamova, u popisu literature, izostavljen Vaš osvrt na <hi rend="italic">Isušenu kaljužu</hi>, objavljen u decembarskom broju Letopisa Matice srpske 1957.</p>
<p>Žao mi je, što se desio taj propust.</p>
<p>U ono doba, pročitao sam bio spomenuti Vaš osvrt, ali ga nisam odmah i pribilježio u popis literature.</p>
<p>Bio sam zamolio prof. Vinka Antića, urednika »Domaćih pisaca« i direktora Naučne biblioteke u Rijeci, da mi pomogne pri popuni Literature o Kamovu, objavljene posljednjih godina, jer su mu novije publikacije tako reći pod rukom. No i njemu je, kako vidite, umakao Vaš osvrt.</p>
<p>Literatura o J. P. Kamovu, u IV. svesku, nije potpisana (str. 393); ali u Kazalu je Antić metnuo pored moga i svoje ime (str. 398).</p>
<p>Tako se uvijek dešava onome, koji se pouzdava u drugoga.</p>
<p>Izdanje Sabranih djela Kamova nije, nažalost, u štampi pobudilo onu pažnju, koju je trebalo; zato je još veća šteta, što je između onih nekoliko prikaza izostavljen Vaš osvrt, jedan od najboljih.</p>
<p>Ponavljam, žao mi je, što se taj propust desio, i molim Vas, da mi to ne upišete u zlo.</p>
<p>Srdačno Vas i s poštovanjem pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>182.</p>
<p>MILANU SELAKOVIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Milan Selaković/Maksimirska 100/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 4. III. 1959.</p>
<p>Poštovani druže Selakoviću,</p>
<p>naša su se pisma mimoišla. Danas primih novo Vaše pismo od 3. III. 1959. u kojemu spominjete još nekoliko primjedaba o nepotpunosti odnosno o netočnosti u Sabranim djelima Janka Polića Kamova.</p>
<p>Jučer sam kazao, kako se desilo s Vašim osvrtom na <hi rend="italic">Isušenu kaljužu</hi>, t.j. da je za taj propust »zaslužan« prof. Vinko Antić, moj »suradnik«. Isti je slučaj i sa člankom Vitomira Marinovića iz Republike 1957. Uvjeravam Vas, da se ni u kom slučaju ne ću više prihvatiti ikakvog posla s nekim drugim pa bio taj i – profesor!</p>
<p>Odgovorio bih i na ostale Vaše primjedbe.</p>
<p>Predgovor Ljube Wiesnera pjesmama Nikole Polića »Jučerašnji grad« (1936.), nisam u Literaturi naveo zbog razlogā radi kojih, isto tako, nisam navodio slične članke, kao na pr. Zlatićev iz »Novosti« 1938., koji i Vi spominjete; u njima se naime o Kamovu govori usput. Ne ću ovim da kažem, da takvi članci nemaju vrijednosti (u nekima se mogu naći izvanredni detalji!), ali nije običaj da se i oni unose u Literaturu o nekom piscu.</p>
<p>Vi se dobro sjećate, »da je u »Novostima« prije rata pisao kompozitor Slavko Zlatić o kompozitoru Milutinu Poliću i dodirivao i Kamova«. A ne sjećate se, da sam ja citirao iz toga članka poveći ulomak upravo u IV. svesku Sabranih djela Kamova, o kojem svesku i govorimo (vidi: str. 352-354). – Sve izreske iz novina, gdje je zabilježena godišnjica Kamovljeve smrti, nažalost, nemam. I nisam stoga mogao ni da ih citiram. (A tko je, koji bi to mogao učiniti?)</p>
<p>Skrećete mi pažnju, da je u IV. svesku »na str. 389. pod imenom Asje Petrović dvaput citirana ista tema…« Tu sam omašku primijetio, čim sam dobio u ruke prvi primjerak knjige. U reviziji su naime zamijenili dva retka, koji počinju i završavaju istim riječima (jedna od najčešćih štamparskih pogrešaka!). Ispravno je, dabome, da drugi članak Asje Petrović ima naslov: Obiteljska korespondencija Janka Polića Kamova, kako sam to i naveo u istom svesku na strani 338.</p>
<p>Najposlije, citirate mi tekst, koji je bio priložen »Novelama i esejima« Janka Polića Kamova 1938. Žao mi je, što ste već zaboravili da sam ja u II. svesku Sabranih djela, u bilješkama, citirao taj isti tekst (str. 346). A upravo je to izdanje <hi rend="italic">Isušene kaljuže</hi>, o kojemu ste i pisali, povod ovim našim saopćenjima.</p>
<p>Zbog pažnje, koju posvećujete ovom izdanju Polića Kamova, dopustite mi, da Vam nanižem još pregršt pogrešaka, koje su se, u štampi, uvukle u moje Napomene (zna se, čijom zaslugom!):</p>
<p>Str. 335. 8. redak odozgo: ne str. 361-362, nego: 362-363.</p>
<p>Str. 346. 1. redak odozgo: MILUTINU POLIĆU.</p>
<p>Str. 378. 22. redak odozgo: Izostavljeno: II. poglavlje.</p>
<p>Str. 381. 7. redak odozdo: Knjižare G. Trbojevića…</p>
<p>Str. 383. 16. redak odozdo: Jakova Ivaštinovića.</p>
<p>8. redak odozdo: Savjest miliona,</p>
<p>Str. 386. 14. redak odozdo: G. Trbojevića,</p>
<p>Str. 389. 7. redak odozdo: … Obiteljska korespondencija…</p>
<p>Str. 392. 14. i 15. redak odozgo: (suvišni; precrtati ih!).</p>
<p>Str. 398. U Slikovnim prilozima ne zna se, zašto je Uzorinčev crtež sa strane 326. uvršten u ovaj popis između slike II. i IV. Također se ne zna, zašto nije donesen faksimil rukopisa o Kranjčeviću; poslao sam bio dvije fotografije, početak i završetak toga rukopisa; taj faksimil trebao je doći na prvu stranu, a iza njega ona tri uvrštena.</p>
<p>I tako dalje. I tako dalje.</p>
<p>Nadam se, da ni Vi meni nećete ništa zamjeriti.</p>
<p>Srdačno Vas i s poštovanjem pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>183.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (16.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/redaktor/Ilica 26/II dvor./Zagreb</p>
<p>TEBI ZA ROĐENDAN</p>
<p>Ne ću, ne ću u crno izagnanstvo.</p>
<p>Tako započeh. Tu sam. Žedan, razapet</p>
<p>Među srebrnim riječima. I hoću</p>
<p>Glasno da poviknem u okovanost</p>
<p>Mog mraka, mojih patnja, moga grča,</p>
<p>Da zapjevam do neba kao u danima</p>
<p>Zelenila: nek me čuju anđeli</p>
<p>I ti, zajedno s njima, a bez krilā</p>
<p>I bez trubljā oblivenih blistavilom.</p>
<p>Pa ćemo se igrati, kraj mora, nasmijani,</p>
<p>Od zore do zore, od sunca do sunca.</p>
<p>Opet kažem, igrat ćemo se, nevini,</p>
<p>Nedužnim malim igračkama: suzama.</p>
<p>Tvoj Tadija</p>
<p>Dubrovnik, Park Gradac,</p>
<p>23. IV. 1959. četvrtak</p>
<p>
<hi rend="italic">184.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">JURI KAŠTELANU (5.) razglednica</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Drug/Jure Kaš</hi>telan/ književnik/Zagreb/Medvedgradska 64</p>
<p>Na Mihajlu, 24. IV. 1959.</p>
<p>ZABILJEŽENO NA GROBLJU</p>
<p>(<hi rend="italic">N</hi>
<hi rend="italic">a Mihajlu, u Dubrovniku</hi>)</p>
<p>Gospar Ivo Vojnović počiva, u slavi,</p>
<p>Blizu kamenog zida, u tamnom grobu,</p>
<p>S pozlaćenim slovima svog imena. A gdje su</p>
<p>Knezovi? Gdje su? Zamuknula je, davno,</p>
<p>Eolska lira čempresā grobnih.</p>
<p>Njegov je susjed dječak, kojem se u ratu</p>
<p>Krhotina bombe u glavu zarinula;</p>
<p>Roditelji mu staviše sliku nad grob</p>
<p>I napisaše: NE ZABORAVI NAS, MILO.</p>
<p>Sunce se i danas naginje k zapadu,</p>
<p>Dok ovo bilježim olovkom tankom,</p>
<p>Crnom, za sjen gospara Iva, za spomen.</p>
<p>Sedam ga puta pohodismo ovdje</p>
<p>Na Mihajlu; slušali smo cvrkut</p>
<p>Vrabaca u granama čempresā njegovih.</p>
<p>(A gdje su čiope?) Dječak od osam godina</p>
<p>Donese svježu vodu u posudu s cvijećem</p>
<p>Na grob svoga djeda, a žena u crnini</p>
<p>Odmicaše se i primicaše muževljevu grobu,</p>
<p>Da vidi, kako li stoje njene rujne ruže</p>
<p>Na grudima groba. Pomislih, za trenutak:</p>
<p>Od nas troje živih na ovom groblju sad,</p>
<p>Tko će prvi biti mrtvac, kostur, zemlja?</p>
<p>Drugi će netko donositi ruže,</p>
<p>Leandar, peruniku, ruzmarin, brnistru, da ih ostavi</p>
<p>Na dragom grobu. I da zatim ode, </p>
<p>Živ među žive, da mrzi, da voli.</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>[Sa strane:] Šaljem Ti, <hi rend="italic">post festum,</hi> za Jurjevo. </p>
<p>Ovdje sam: Supilov put 35.</p>
<p>185.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (1.) pismo</p>
<p>Gospođa/Karmen Milačić/Zagreb/Ratkajev prolaz 10</p>
<p>Dubrovnik, 27. IV. 1959.</p>
<p>Poštovana gospođo Karmen,</p>
<p>hoću ponovo da Vam se zahvalim na ljubaznoj pažnji, koju posvećujete izdanju izbora mojih pjesama.</p>
<p>Vaše pismo primio sam danas, i odmah Vam, kako vidite, odgovaram. U prilogu šaljem <hi rend="italic">Izjavu</hi> za »Školsku knjigu«, uglavnom onako, po prilici, kako ste željeli. Dodao sam i treću točku, jer mi se čini, da je potrebno, a ne će smetati, nadam se.</p>
<p>Tako smo, eto, završili službeni dio našeg razgovora.</p>
<p>Bude li trebalo, da mi još o čemu pišete, mene će to doista radovati. Ne znam, da li ste što mogli naći u »prilozima«, koje sam Vam predao u Zagrebu, u Ilici 26?</p>
<p>Onoga dana, kad ste mi pisali, bio sam na Mihajlu, na grobu Iva Vojnovića, i tamo napisao pjesmu: <hi rend="italic">Zabilježeno na groblju</hi>. A jučer sam o nastanku te pjesme »zabilježio« mnogo mnogo više, nego što je ona sama. Vjerujem, da bi Vas moglo zanimati i jedno i drugo.</p>
<p>Pa kad se vratim u Zagreb, moći ćemo nastaviti ne samo stare razgovore, nego započeti i nove.</p>
<p>Kada podignem oči s ovih slova, ugledam more i Lokrum. Kako li bi bilo prošetati njime s nekim dragim!</p>
<p>No, dobro je i zamuknuti.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>
<hi rend="italic">IZJAVA</hi>
</p>
<p>1. – Pristajem, da Izdavačko poduzeće »Školska knjiga« u Zagrebu objavi 1960. godine izbor moje poezije u Biblioteci »Dobra knjiga«.</p>
<p>2. – Pristajem, da se honorar za pjesme obračuna prema skali, koja se plaća preko Zavoda za autorska prava.</p>
<p>3. – Posebnim ugovorom odredit će se pojedinosti ovog izdanja: broj araka, rok izlaska knjige, visina honorara i dr.</p>
<p>Dubrovnik, Put Frana Supila 35</p>
<p>27. travnja 1959.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>186.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (17.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/redaktor/Ilica 26/II dvor./Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, 4. V. 1959.</p>
<p>Draga moja Helena,</p>
<p>primio sam Tvoje pismo i pošiljku novina. Ono me i razveselilo i rastužilo. Već znaš zašto. Ali Te molim, piši mi, koliko god možeš. Meni je – dobro. Još sam ponešto napisao. Sutra, u utorak naveče, u Umjetničkoj ću galeriji čitati svoje pjesme i o njima govoriti. I o ovim najnovijima. Veselim se, već sada, da ćeš mi doći u pohode: Kuću ćeš naći i na ovoj slici.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Grli Te Tvoj Tadija</p>
<p>187.</p>
<p>EDWARDU D. GOYU (2.) razglednica</p>
<p>Mr./E.D. Goy/81, Russell Street/Cambridge/England</p>
<p>Dubrovnik, Supilov put 35, 15. V. 1959.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Goy,</p>
<p>ovdje boravim, na odmoru, gotovo mjesec dana. Često sam mislio na Vas, na naše zagrebačke razgovore. Zašto Vas nema tako dugo u naše krajeve? Volio bih, da nam dođete što prije, a osobito da pohodite ovaj naš drevni Grad, grad Držića, Gundulića, Bunića, i drugih, velikih i malih. Sve je spremno, a Vas nema!</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava, i do skorog viđenja, Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>188.</p>
<p>JOSIPU KATALINIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Josip Katalinić/novinar/Slavonski Brod/Ul. Ivana Senjuga 4/II</p>
<p>Dubrovnik, Put Frana Supila 35,</p>
<p>23. svibnja 1959.</p>
<p>Poštovani gospodine Kataliniću,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 21. V. 1959., u kojemu tražite moj pristanak za razgovor, u nizu razgovora s »književnicima isključivo Slavoncima…«, za osječki <hi rend="italic">Glas Slavonije</hi>.</p>
<p>Odgovorit ću Vam, na brzinu: pristajem na takav razgovor, uz napomenu, da ćemo ga moći voditi u Zagrebu sredinom lipnja (točan datum javio bih iz Zagreba).</p>
<p>Molim Vas, da mi odmah pošaljete dosad izašle razgovore, a još bi važnije bilo, da mi pošaljete pitanja, na koja bih trebao odgovoriti. Ovdje ću ostati do kraja ovog mjeseca, a možda i još koji dan (zasad još ne znam točno).</p>
<p>Razumije se, da bih imao mnogo primjedaba na Vaše pismo, odnosno na zamisao razgovora, ali to ćemo ostaviti – usmeno.</p>
<p>Ne čudim se, usput, što je i ovdje – Novak Simić (»Dobar dan, čaršijo, i desno i lijevo!«).</p>
<p>No svakako mi javite: koga ste od književnika još pozvali? Što je s Cesarićem i Vladom Kovačićem?</p>
<p>Da li ste pomislili, da bi se možda trebalo obratiti i na Josipa Kosora, koji je također odrastao u Slavoniji, a danas živi na Lapadu (Villa Tamariks)?</p>
<p>Ne mogu, na kraju, a da ne kažem, kako me raduje ova akcija Vaša za razgovore, za popularizaciju sinova puste naše Slavonije. Hvala Vam uime sviju njih!</p>
<p>Pozdravite mi, molim Vas, našega simpatičnog prijatelja, profesora Martina Kaminskoga.</p>
<p>Srdačno Vas i drugarski pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>189.</p>
<p>EMILU ŠTAMPARU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Prof. dr. Emil Štampar/Filozofski fakultet/Ljubljana</p>
<p>Dubrovnik, Put Frana Supila 35,</p>
<p>5. VI. 1959. uveče</p>
<p>Dragi moj Emile,</p>
<p>ujutro, u subotu, putujem, preko Sarajeva, u Zagreb. Znam, da si me jednom pohodio, otkako sam ovdje (a ovdje sam više od šest tjedana!). Bit će mi drago da se prvom prilikom svratiš k meni i da se porazgovorimo. Sada sam već »za putom«. I predajem riječ našemu Vickoviću.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>190.</p>
<p>LJUDMILU STOJANOVU (1.) pismo</p>
<p>Institut za bugarsku literaturu bugarske Akademije nauka/na ruke direktora akademika Ljudmila Stojanova/Sofija/Bulevar Staljin 39</p>
<p>[lipanj, 1959.]</p>
<p>Primili smo Vaš dopis i pošiljku s tipkanom bibliografijom suradnika Vašeg Instituta Ilije Koneva »Hrvatska literatura u Blgarija 1879. – 1955.«, koju ste nam poslali na našu molbu.</p>
<p>Najljepše Vam zahvaljujemo za susretljivost, koju ste nam time iskazali, i molimo Vas, da našu zahvalu izručite i drugu Iliji Konevu. Ta će se bibliografija čuvati u našem arhivu i davat će se na upotrebu onima, koji se budu zanimali za problem bugarsko-hrvatskih književnih veza.</p>
<p>Nadam se, da je to početak trajnije veze između Vašega i našega instituta, i molimo Vas, da se obratite na nas, ako zatrebate nešto, čime bismo Vašu ljubaznost mogli uzvratiti.</p>
<p>Drugarski Vas pozdravljamo!</p>
<p>S osobitim poštovanjem</p>
<p>Direktor</p>
<p>/Dop. član Dragutin Tadijanović/</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda za povijest hrvatske književnosti</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>191.</p>
<p>DRAGUTINU PROHASKI (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Doc. dr. Dragutin Prohaska/Na Kadymce 4/Praha 6/ČSR</p>
<p>Zagreb, 26. VI. 1959.</p>
<p>Poštovani gospodine doktore!</p>
<p>Najprije želim da Vam se ispričam, što dosad nisam odgovorio na Vaše pismo od 22. V. o. g. Boravio sam, naime, više od šest tjedna u Dubrovniku, odakle sam se nedavno vratio i zatekao Vaše pismo.</p>
<p>Dr. Vladimir Bayer, svojim dopisom od 16. VI. 1959., ponudio je Institutu za književnost da otkupi Vašu korespondenciju; toj ponudi priložio je i Vaš abecedni popis korespondencije (96 strana), datiran 5. VI. 1959.</p>
<p>Pregledavši spomenuti popis, članovi otkupne komisije Instituta za književnost zaključili su, da se ta korespondencija otkupi za Arhiv Instituta, u kojemu se nalazi već golem broj pisama značajnih naših književnika i javnih radnika. Definitivna otkupna cijena korespondencije utvrdit će se usmenim dogovorom s Vama, kada dođete u Zagreb, kako ste pisali u svom pismu od 22. V. Svota za Vaš dvomjesečni boravak u Zagrebu razumije se da je osigurana i bit će Vam isplaćena, kad stignete u Zagreb. Stoga Vas molim, da svoju korespondenciju pošaljete na adresu dra. Vladimira Bayera, koji će je predati Akademiji, kad Vi dođete u Zagreb i s nama se definitivno o svemu sporazumijete.</p>
<p>Što se tiče izdanja Vaše studije o Dostojevskom, o tom ćete se također ovdje, nadam se, mnogo lakše usmeno dogovoriti s našim izdavačima.</p>
<p>Unaprijed Vam se srdačno zahvaljujući na pažnji, koju ste svojom ponudom iskazali prema ovom Institutu, želimo Vam mnogo zdravlja i sretan skori dolazak u naš grad.</p>
<p>Direktor</p>
<p>Dop. čl. Dragutin Tadijanović</p>
<p>192.</p>
<p>IZETU SARAJLIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Izet Sarajlić/Sarajevo/Tvrtkova ul. 9</p>
<p>Zagreb, 19. VII. 1959.</p>
<p>Dragi Izete,</p>
<p>prema našem dogovoru, kako vidiš, šaljem u prilogu ovog pisamceta svoju pjesmu <hi rend="italic">Klas</hi> i reprodukciju mog portreta od Vojina Bakića (on je izradio ovaj crtež potkraj 1950. godine; možda bi se to trebalo spomenuti, jer Bakić danas radi drugačije!). Nadam se, da će ovaj crtež moći da bude dobro reproduciran.</p>
<p>Pišem u hitnji (sutra ujutro putujem u Sloveniju!), i ne zamjeri mi, što sam ovako kratak.</p>
<p>Mnogo drugarskih pozdrava</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>Adresa: Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb, Ilica 26/II</p>
<p>193.</p>
<p>UPRAVI JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE </p>
<p>ZNANOSTI I UMJETNOSTI (1.) pismo</p>
<p>Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti/Zagreb</p>
<p>6. VIII. 1959.</p>
<p>U vezi s našim dopisom broj 83/7-1959. od 2. VII. 1959. i u vezi s vašim dopisom br. 10-495/2-1959. od 13. VII. 1959. obavješćujemo vas, da je ovaj Institut otkupio i 17. srpnja 1959. nasljednicima isplatio dogovorenu svotu za ostavštinu Branka Vodnika Drechslera, u iznosu od Din 350.000.–, i za korespondenciju Julija Benešića, u iznosu od 300.000.–Din. Oboje je otkupljano od pomoći u iznosu 650.000.–Din, koju je Institutu odobrio Odbor Fonda za unapređenje kulturnih djelatnosti Savjeta za kulturu i nauku NRH. – Navedeni materijali nalaze se u Institutu za književnost gdje se popisuju.</p>
<p>Molimo, da gornje izvolite primiti na znanje.</p>
<p>S. f. – S. n.</p>
<p>Direktor</p>
<p>/Dop. član Dragutin Tadijanović/</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>194.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (14.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 18. VIII. 1959.</p>
<p>Poštovani moj druže Antiću,</p>
<p>danas je upravo četiri mjeseca, otkako sam Te tražio u Naučnoj biblioteci, lično. Zamolio sam, da Te o tome obavijeste, i nadam se, da je to i učinjeno.</p>
<p>Želio sam, da najposlije uredimo i pitanje vraćanja mojih fotografija, koje sam posudio za izdanje Kamovljevih <hi rend="italic">Sabranih djela</hi>, predavajući te fotografije u nekoliko navrata Tebi kao uredniku Domaćih pisaca, među kojima su objavljena i četiri sveska Kamova.</p>
<p>Uskoro ću se opet navratiti u Rijeku, na putu u Rab, pa Te molim da prirediš tih dvadesetak fotografija (platio sam ih iz svoga džepa!), kako bih mogao da ih preuzmem. Da Ti donekle olakšam posao, šaljem popis tih fotografija, kako su objavljene u <hi rend="italic">Sabranim djelima</hi> (a neke od njih i nisu objavljene!):</p>
<p>I. svezak:</p>
<p>4. Faksimil soneta <hi rend="italic">Novo proljeće</hi>; 5. Faksimil omotne strane <hi rend="italic">Psovke</hi>; 6. Faksimil omotne strane <hi rend="italic">Ištipane hartije</hi>; 7. Faksimil nacrta za <hi rend="italic">Knjigu lakrdija</hi>; 8. Faksimil prve strane novele <hi rend="italic">Sloboda</hi>.</p>
<p>II. svezak:</p>
<p>I. Kuća: Zagreb, Jurišićeva ul. 18; II. Faksimil <hi rend="italic">Isušene kaljuže</hi>, <hi rend="italic">Na dnu</hi> (početak); III. Faksimil <hi rend="italic">Isušene kaljuže</hi>, <hi rend="italic">Na dnu</hi> (završetak); IV. Faksimil <hi rend="italic">Isušene kaljuže</hi>, <hi rend="italic">U vis</hi> (završetak).</p>
<p>III. svezak:</p>
<p>Faksimil omotne strane <hi rend="italic">Na rođenoj grudi</hi>; Faksimil omotne strane <hi rend="italic">Tragedije mozgova</hi>; Faksimil prve strane tragedije <hi rend="italic">Mamino srce</hi>; Faksimil prve strane <hi rend="italic">Samostanskih drama</hi> (Orgije monaha).</p>
<p>IV. svezak:</p>
<p>Mirko Uzorinac: <hi rend="italic">Polić Kamov</hi> (crtež); Barcelona: Paseo de gracia (1910.); Faksimil posljednje karte bratu Vladimiru iz Barcelone (1910.).</p>
<p>Fotografije, koje nisu uvrštene u <hi rend="italic">Sabrana djela</hi>:</p>
<p>Rkp impresije <hi rend="italic">Silvije S. Kranjčević</hi> (prva strana); Rkp impresije <hi rend="italic">Silvije S. Kranjčević</hi> (posljednja strana); fotografija kuće u Puntu, gdje je Kamov stanovao (mali format; vl. Nikola Bonifačić Rožin). I možda još koja!</p>
<p>Mogao bih postavljati desetine pitanja o pogreškama, koje su se u obilju uvukle u četvrti svezak. Ali… od toga nikakve koristi. Ponešto »od toga« kazat ću Ti usmeno. Da o njima pišem – nema smisla.</p>
<p>No, Kamov je ipak izašao, a Tadijanoviću ipak zato nije nitko kazao ni: hvala (pa čak ni rođeni brat Jankov, Nikola, od kojega je T. očekivao bar dopisnicu, poslije izlaska četvrtog sveska; a N. je možda mislio: T. je za svoj rad plaćen, učinio je samo svoju dužnost…). I tako dalje.</p>
<p>Desi li se ponovo, da se uskoro ne sretnemo (ako možda u to vrijeme budeš na dopustu), dogovorit ćemo se naknadno o predaji tih fotografija.</p>
<p>Na kraju, zahvaljujući Ti drugarski na trudu i brizi, koju si godinama posvećivao izdanju Kamovljevih <hi rend="italic">Sabranih djela</hi>, srdačno Te pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>195.</p>
<p>RIZI RAMIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Rizo Ramić/književnik/Sarajevo/Romanijska 2/1</p>
<p>Zagreb, kolovoz 1959.</p>
<p>Dragi Rizo, </p>
<p>silno si me razveselio svojim pismom od 17. VIII. o. g. kojim Institutu za književnost nudiš na otkup ostavštinu Tina Ujevića, koju ti posjeduješ.</p>
<p>Htjedoh ti odgovoriti odmah, no smatrao sam da je realnije, ako se prije posavjetujem s ljudima, koji će moći dobro osigurati materijalnu bazu ovog otkupa. U tom smislu govorio sam i s Marijanom Matkovićem, tajnikom Akademijina Odjela za suvremenu književnost.</p>
<p>I Matković i ja zahvaljujemo ti, što si taj otkup ponudio Akademiji, i upotrijebit ćemo sve, što je u našoj moći, da se i on izvrši.</p>
<p>No prije toga valjalo bi obaviti neke formalnosti.</p>
<p>Ako se ostavština hoće procijeniti, treba znati od čega se ona sastoji. Ti si doduše naveo neke pojedinosti, ali one nam još ne omogućuju valjanu procjenu. Stoga ti danas ne bih mogao ni spomenuti nikakvu svotu za otkup. Nego bih te molio, da nam što prije pošalješ detaljniji popis i opis Tinove ostavštine, ovako na pr.</p>
<p>Originalni rukopisi:</p>
<p>Pjesme: ............................ komada</p>
<p>Proza: ............................... komada</p>
<p>Bilježnice: ........................ komada</p>
<p>Isječci iz novina:</p>
<p>Pjesme: ............................. komada</p>
<p>Proza: ............................... komada</p>
<p>Korespondencija:</p>
<p>Đuro Gavela: .................... komada</p>
<p>Mihovil Kombol: .............. komada</p>
<p>Božidar Kovačević: .......... komada</p>
<p>Branimir Livadić: ............. komada</p>
<p>Stanislav Šimić: ................ komada</p>
<p>I tako dalje!</p>
<p>Dragi Rizo, ponovo naglašujem, da mi apsolutno želimo otkupiti cjelokupnu Tinovu ostavštinu, koja je u tvom posjedu; priklopit ćemo je onom dijelu ostavštine, koja se već nalazi u Institutu za književnost. Nadam se, da ćeš izaći u susret ovoj molbi za detaljniji popis ostavštine i da ćeš nam ga poslati što prije. (Usput ti javljam, da ću ja za nekoliko dana otputovati iz Zagreba, na dopust, a vratit ću se 8. IX. o. g.) Tada ćemo se sporazumjeti i o otkupnoj cijeni i u najgorem slučaju isplatiti u rujnu »prvu ratu«; a vjerujem, da će se isplata izvršiti odjednom.</p>
<p>Zahvaljujući ti na pažnji, koju iskazuješ prema našem Institutu, srdačno te</p>
<p>pozdravljaju, zajedno sa mnom, Marijan Matković i Davor Kapetanić.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>196.</p>
<p>MILOŠU BANDIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Miloš Bandić/»Književne novine«/Francuska 7/Beograd</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 12. X. 1959.</p>
<p>Poštovani gospodine Bandiću,</p>
<p>nedavno sam sa zadovoljstvom primio Vaše pismo iz vojske, na kojemu Vam se, kako vidite, tek sada zahvaljujem.</p>
<p>A danas je stiglo novo Vaše pismo, također s pozivom na suradnju u »Književnim novinama«.</p>
<p>Odmah ću Vas razočarati! Žao mi je, što nemam zasad nikakvoga dovršenog rukopisa, koji bih mogao da objavim. A ne znam, hoću li ga i uskoro imati. Ja sam naime od onih, koji pišu samo onda, »kad im dođe…« Ovog proljeća boravio sam oko šest tjedana u Dubrovniku: napisao sam jedino ono, što vidjeste u »Književniku«. No i u Dubrovniku sam se bavio i drugim poslovima. Slično kao u Zagrebu.</p>
<p>O mom redaktorskom radu, i ostalim brigama, ne bih sada htio da pišem; o tome bih volio s Vama, jednom, usmeno razgovarati.</p>
<p>Doći ću u Beograd, nadam se, ili potkraj ovog mjeseca ili u studenome, kao urednik Matoša; nema sumnje, da ćemo se tada i sastati. Ponijet ću sobom nekoliko desetina Hoelderlinovih stihova u mom prijevodu; njime se nosim već godinama, i želim da 1960. objavim knjigu tih prijevoda. Ali još ne dospijevam, da na njih stavim posljednju ruku.</p>
<p>Zadovoljite se, molim Vas, ovim obećanjem, koje uskoro ne će biti samo obećanje.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>197.</p>
<p>BRANKU SINČIĆU (1.) pismo</p>
<p>Narodno sveučilište Županja/Na ruke tajnika/Branka Sinčića</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 11. XI. 1959.</p>
<p>Na Vaš dopis br. 100/1959. od 9. XI. o. g., kojim me pozivate, da bih u okviru »Mjeseca knjige« sudjelovao dne 17. XI. u Županji na književnoj večeri, moram odgovoriti nažalost negativno, budući da sam upravo u ovome mjesecu pretrpan poslovima, koje treba da završim. Ja sam naime profesionalni književnik – nisam stalno namješten nigdje – i moram se boriti za »životna sredstva«.</p>
<p>Zahvaljujem se na pažnji, koju mi iskazaste svojim pozivom, i nadam se, da će mi se drugi put pružiti zgoda, da pohodim Županju.</p>
<p>Srdačno Vas i drugarski pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>198.</p>
<p>ALEKSANDRU VUČI (2.) pismo</p>
<p>Drug/Aleksandar Vučo/Francuska 7/Beograd</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 19. XI. 1959.</p>
<p>Poštovani i dragi druže Vučo,</p>
<p>dopustite mi, da Vam se najprije zahvalim na ljubaznosti, koju ste pokazali prema mojoj gospođi, kad ste nedavno odredili, da joj se u našem Savezu izda soba za stanovanje.</p>
<p>No ujedno mi dopustite, da se obratim s ovom molbom: Sa svojom bih gospođom želio stanovati osam dana u domu Saveza, od 6. XII. o. g. t.j. od nedjelje, kad bismo stigli u Beograd oko 18 sati. (Ja ću raditi u Narodnoj biblioteci kao urednik Matoševih »Sabranih djela«.)</p>
<p>Nadam se, da se ovom molbom javljam na vrijeme, i molim Vas da budete ljubazni pa me (dopisnicom) obavijestite o rezultatu.</p>
<p>Unapred Vam se zahvaljujem i drugarski Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>199.</p>
<p>MONICI PARTRIDGE (1.) pismo</p>
<p>Mrs/Monica Partridge/The University/Nottingham/Engleska</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 19. XI. 1959.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo,</p>
<p>oprostite mi, što Vam tek danas odgovaram na Vaše cijenjeno pismo od 31. X. o. g. Zauzet mnogim poslovima, nisam dospio da Vam se javim i da Vam ujedno najsrdačnije zahvalim, u ime moje gospođe i svoje, na izvanredno lijepom daru (mislim na knjigu: The Moderns and their World), koji ste nam poslali još u oktobru. Tu divnu knjigu često imamo u rukama, ne samo zbog njene savršene opreme, i pritom pomišljamo na Vas, sa zahvalnošću i sa željom, da Vam uskoro pošaljemo slično izdanje iz područja naše, hrvatske likovne umjetnosti.</p>
<p>Molim Vas, budite ljubazni, pa u moje ime i u ime g. Tone Potokara pozdravite g. profesora Janka Lavrina.</p>
<p>Od moje gospođe i mene primite mnogo prijateljskih pozdrava.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>200.</p>
<p>ODJELU ZA SUVREMENU KNJIŽEVNOST JAZU (1.) pismo</p>
<p>Odjel za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije</p>
<p>znanosti i umjetnosti/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 19. XI. 1959.</p>
<p>Uz dopis Odjela za suvremenu književnost, br. 06-21/5-1959. od 14. VII. 1959., dostavljen mi je na referat rukopis Ive Ladike <hi rend="italic">Poezija Ivana Gorana Kovačića</hi>, zajedno s referatom dop. člana Marijana Matkovića o tome rukopisu.</p>
<p>Ladikin rukopis, koji ima 222 strane, otipkane pisaćom mašinom, razdijeljen je u šest poglavlja: Sredina, ličnost i djelo (str. 2-138), Pretpartizanska lirika (str. 139-143), Partizanska lirika (str. 144-149), <hi rend="italic">Jama</hi> (str. 150-209), Tematika (str. 210-213) i Zaključak (str. 214-221). Prvo i ujedno najveće poglavlje ima niz odjeljaka; o čemu se u njima govori, vidi se donekle i po samim naslovima: Hrvatska poezija do Gorana; Društvena i geografska sredina; Biografija; Pogled na književnost; Lirika kao odraz sredine i prilika; Utjecaji prethodnika; Kolebanje između poezije i proze; Poetičnost proze; Kajkavska lirika iz prve faze; <hi rend="italic">Lirika</hi> 1932.; Lirika između 1932. i 1936.; Kultura jezika; Motiv groba u samoći; Kajkavska lirika: <hi rend="italic">Ognji i rože</hi> (Kulturno-historijski podvig, Jezik, Uporedni rječnik, Teme, Forma); Pjesme za djecu; Prijevodi strane lirike; Horibilno shvaćanje stvarnosti; Tema noćnog vlaka; Razdoblje »mračnog doba«. Poglavlje o <hi rend="italic">Jami </hi>ima ove odjeljke: Poticaji; Postanak; Usporedba <hi rend="italic">Garišta </hi>i X. pjesme <hi rend="italic">Jame</hi>; Tematika i motivi; Karakteristike; Struktura i kompozicija; Rima; Jezik i rječnik; Izdanja <hi rend="italic">Jame </hi>i varijante teksta. Preostala poglavlja nemaju svojih odjeljaka, a jedno se od njih sastoji od tri i po strane (Tematika), pa očito pokazuje slabu kompoziciju ove studije, pogotovo zato što se o istoj temi (tematika!) govori još na nekoliko mjesta.</p>
<p>Mnoštvo biografskih i drugih podataka o Goranu Ladika je preuzeo iz različitih, već prije objavljenih publikacija ne navodeći, ponajčešće, od koga te podatke uzima, iako se ponekad služi i doslovnim prepisivanjem. Npr. na str. 20, rečenica: »Mučen siromaštvom Goran se teško probijao kroz život«, prepisana je iz Goranovih <hi rend="italic">Izabranih djela </hi>(1951.), str. 576, 7. redak odozgo; iz iste su knjige (str. 575) prepisani i podaci o Goranovu studiju na sveučilištu (str. 20-21 rukopisa), zatim (str. 576) o Goranovim pseudonimima (str. 23. rukopisa), ali netočno, i bez navoda od koga su ti podaci preuzeti; itd. itd. U rukopisu sam označio velik broj netočnosti, nekonzekventnosti, ponavljanja, i ovdje bih trebao nekoliko strana da se izvrše nužni ispravci pogrešnih datuma, naslova djela i drugih nelogičnosti. (Samo jedan primjer. Govoreći o zbirci <hi rend="italic">Ognji i rože</hi>, Ladika na str. 30. veli: »...sjećam se, da je Goran imao rukopis te knjige potpuno spremljen za štampu...«; na str. 81. veli: »Zbirka <hi rend="italic">Ognji i rože</hi>... nije još potpuno završena...«; na str. 82. veli: »Goran je uoči Drugoga svjetskog rata pripremio zbirku <hi rend="italic">Ognji i rože </hi>za štampu, nosio taj rukopis,...«; na str. 99. veli: »Sasvim sigurno se i taj rukopis ne može smatrati definitivnim,...«; na str. 100. veli: »...Goran je uoči Drugoga svjetskog rata smatrao tu svoju zbirku konačnom i spremljenom za štampu.« Itd.)</p>
<p>Mora se priznati da je Ivo Ladika proučivši literaturu o Goranu u ovu svoju radnju uložio mnogo truda i da se neke njegove primjedbe i razmatranja mogu prihvatiti kao vrijedan prilog nauci o književnosti (ovo vrijedi, najvećim dijelom, za tekst od str. 121. do str. 204. kako je istaknuo i Marijan Matković u svom referatu o ovom rukopisu), ali bi i na tim stranama, u dogovoru s autorom, valjalo izvršiti veće ili manje ispravke i sažimanja; tek bi tada ovaj rukopis bio prikladan za štampu.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>P. S. – Ladikin rukopis o Goranu i ovaj moj referat zametnuli su se u mojim papirima, sve do ovih dana kad je Ladika zatražio da mu se rukopis vrati. Napominjem da je Ladika ovaj svoj rukopis posljednjih godina objavljivao u nizu publikacija.</p>
<p>Zagreb, 23. 9. 1963.</p>
<p>201.</p>
<p>DUBRAVKU JELČIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Prof. Dubravko Jelčić/Bašbunar 12/Travnik</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 25. studenoga 1959.</p>
<p>Dragi moj Dubravko,</p>
<p>i meni je vrijeme brzo prošlo, kao i Vama, otkako se ne vidjesmo. No, ja sam na Vas mislio često, i mnogo puta sam kanio, da Vam se javim pismom. Odlagao sam, neprestano se nadajući, da će se – nešto desiti. Ali još ništa. (Mislim, da shvaćate o čemu govorim.) O svemu bih morao vrlo opširno pisati, al ne mogu, vjerujte mi.</p>
<p>Razgovarat ćemo u Zagrebu, ovdje u mojoj sobi, kada u prosincu doputujete. Drago mi je, što ste me obavijestili o svom dolasku. Da to niste učinili, vjerojatno bi se ponovo desilo ono, što se toliko puta već s nama dogodilo: ne bismo se sreli. Ja naime odlazim u Beograd, u nedjelju 6. prosinca o. g., i tamo ću ostati osam dana. Radit ću, ponajviše, na Matošu. Molim Vas, udesite tako, ako ikako možete, da dođete amo ili početkom ili sredinom prosinca, kad ja budem ovdje. Bit će mnogo razgovora.</p>
<p>Ipak bih kazao riječ dvije o onome na početku pisma. Za svaki slučaj, priredite sve, što je potrebno za natječaj; ne bude li raspisan u prosincu, bit će, nadam se, u siječnju. O ostalom usmeno.</p>
<p>Kad biste znali, koliko sam puta u Lykosu pitao za Vaš rukopis! Mislio sam, da ću ga se domoći i poslati ga, kako obećah. Ni govora. Jučer sam o njemu pitao i Pupačića, a on mi reče, da mu je Mihalić nedavno kazao, da ga je našao, ali se, opet, negdje zametnuo. Ne mislite više na taj rukopis; vratit će ga, kad Vam ne bude trebao.</p>
<p>O rukopisu Vaših pjesama također bih želio razgovarati s Vama usmeno. I opširno.</p>
<p>Mnogo poslova imam na leđima, i ne mogu da za sve nasmažem dovoljno vremena. To međutim nikako ne znači, da Vaš prozni rukopis ne ću pročitati s veseljem. Samo ga dovršujte, polako, temeljito.</p>
<p>Javite mi, molim Vas, o svom dolasku (nastojte, da ne budete u Zagrebu između 6. i 14. prosinca, kako već rekoh).</p>
<p>Oprostite mi na žurbi. Moram da završim.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava Vašoj gospođi i Vama!</p>
<p>Do skorog viđenja!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>202.</p>
<p>LITERARNOJ GRUPI »DRAGUTIN TADIJANOVIĆ« (1.) pismo</p>
<p>Literarna grupa »Dragutin Tadijanović«/VI. osnovne škole/Slavonski Brod/Badalićeva 8</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 3. XII. 1959.</p>
<p>Dragi moji mladi prijatelji,</p>
<p>srdačno vam se zahvaljujem svima na lijepom vašem pismu od 27. XI. o. g., kojim mi javljate mnoge novosti, meni doista drage:</p>
<p>da ste pohodili moju rodnu kuću,</p>
<p>da je Literarna grupa vaše škole održala o mom radu književno veče,</p>
<p>da ste odlučili, da vaša Literarna grupa nosi moje ime,</p>
<p>i da bi vam bilo drago, da se nađem s vama.</p>
<p>Ne znam, na čemu bih trebao najviše da vam se zahvalim.</p>
<p>A zahvaljujem se – na svemu.</p>
<p>Bio sam dirnut, priznajem, kad sam pročitao vaše pismo.</p>
<p>I zaželio sam, da vas vidim, odmah.</p>
<p>Ali to nije, nažalost, bilo moguće.</p>
<p>Nego ćemo učiniti ovako: ja ću oko osam dana boraviti u Beogradu, po prilici do sredine ovog mjeseca. Točan dan svog povratka znat ću u Beogradu, odakle ću vam javiti, kada ću doći k vama, u Brod. Samo bih volio znati, koje vam vrijeme najbolje odgovara: dopodne ili poslije podne. To bih vas molio, da mi javite na adresu: D. T., Savez književnika Jugoslavije, Beograd, Francuska 7. (Tamo ću naime biti čitav drugi tjedan.)</p>
<p>Nadam se, da ne će doći ni do kakvog nesporazuma prigodom ovih dogovora o mom dolasku.</p>
<p>Veselim se, već sada, našim razgovorima i još vam jednom zahvaljujem na pažnji, koju ste pokazali prema meni i mom književnom djelu.</p>
<p>Želim vam mnogo uspjeha u radu i najsrdačnije vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>203.</p>
<p>EDWARDU D. GOYU (3.) razglednica</p>
<p>Mr./Edward D. Goy/81, Russell Street/Cambridge/England</p>
<p>Zagreb, 29. XII. 1959.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Goy,</p>
<p>primite srdačne čestitke i najbolje želje za Novu godinu 1960. uz mnogo pozdrava</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>204.</p>
<p>MATICI HRVATSKOJ U ZAGREBU (1.) pismo</p>
<p>Upravni odbor/Matice hrvatske/Zagreb/Matičina ulica 2</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 26. I. 1960.</p>
<p>Poslije duljeg vremena, otkako nisam zalazio u Maticu hrvatsku, svratio sam se u nju 16. I. o. g., da pogledam knjigu zapisnika iz 1902. godine, u vezi sa zapljenom neke novele Josipa Kozarca. Tom prilikom saznadoh, da je izišlo Matičino treće izdanje Mažuranićeve <hi rend="italic">Smrti Smail-age Čengijića</hi> (Uredio, pogovor i tumač napisao Antun Barac), u kolekciji Hrvatski pjesnici, pod mojom redakcijom. Potpisao sam tada i urednički ugovor za to izdanje i primio uredničke primjerke; vidio sam, da je to izdanje štampano u Slavonskoj Požegi.</p>
<p>Istog dana, kod kuće, usporedio sam tekstove ovog najnovijeg izdanja s prvim Matičinim izdanjem te klasične poeme i ostao zaprepašten: u tekstu novog izdanja poeme našao sam blizu 60 (slovima: šezdeset) pogrešaka, od kojih su neke upravo fatalne (na pr. <hi rend="italic">Preplaćene</hi> teške vaje?, str. 30; I <hi rend="italic">lekom</hi> stradajućijeh gluše, str. 31; itd., itd.). Ne kanim ih ovdje navoditi; zabilježio sam ih u svom primjerku.</p>
<p>Usput napominjem, da se neznatan dio ovih pogrešaka u tekstu poeme nalazi i u Matičinu prvom izdanju: ove su umakle prof. Barcu, a i meni kao uredniku kolekcije, koji nije u potpunosti proveo kontrolu rukopisa; među njima su dvije, tri znatnije pogreške, a nekoliko posve neznatnih, na pr. <hi rend="italic">pak</hi> umjesto <hi rend="italic">pa</hi>.</p>
<p>U Barčevu pogovoru i tumaču ovoga najnovijeg izdanja ima također obilje pogrešaka (blizu dvadeset).</p>
<p>Ne treba stoga ni spominjati, da ovo Matičino treće izdanje <hi rend="italic">Smrti Smail-age Čengijića</hi>, iako je na njemu zabilježeno Barčevo i moje ime, svakako pripada k nizu najlošijih izdanja Mažuranićeve pjesni i nikako ne služi na čast Matici hrvatskoj.</p>
<p>Upravni odbor MH znao je, još u nedavnoj prošlosti, postupiti vrlo oštro u slučaju, kad se u njegovu nekom izdanju našlo samo četiri, pet riječi, koje su utvrđene kao pogrešne. No u ovom slučaju, vjerujem, da se ne će ponoviti slična rigoroznost.</p>
<p>Nego molim Upravni odbor MH, da zaključi:</p>
<p>Kada dođe, s vremenom, do novoga, Matičina četvrtog izdanja <hi rend="italic">Smrti Smail-age Čengijića</hi>, o tome treba obavijestiti mene, da uzmognem izvršiti sve ispravke rukopisa za štampu; a meni također valja dati i složeni, već prelomljeni tekst, da dam <hi rend="italic">imprimatur</hi> (razumije se, da ću ja taj tekst i korigirati, kao što uvijek činim kod svojih izdanja znajući da najsavjesniji urednikov rad može potpuno upropastiti slab korektor).</p>
<p>Još bih napomenuo i ovo:</p>
<p>Dne 4. kolovoza o. g. navršit će se 70-godišnjica smrti Ivana Mažuranića. Matica hrvatska mogla bi tu godišnjicu proslaviti (ili sama ili u zajednici s drugim kulturnim ustanovama) na taj način, da bi se tog dana otkrila spomen-ploča na kući u Jurjevskoj ulici broj 5, gdje je Mažuranić posljednjih svojih deset godina živio i umro. Tekst na ploči mogao bi biti ovaj:</p>
<p>HRVATSKI PJESNIK I BAN</p>
<p>IVAN MAŽURANIĆ</p>
<p>ROĐEN U NOVOM VINODOLSKOM</p>
<p>18. VIII. 1814.</p>
<p>ŽIVIO JE U OVOJ KUĆI</p>
<p>OD 28. II. 1880. DO SMRTI</p>
<p>4. VIII. 1890.</p>
<p>Bez obzira na to, što je za Maticu ilirsku dopunio Gundulićeva <hi rend="italic">Osmana</hi> (1844.) i što je četrnaest godina bio predsjednik Matice ilirske (1858. – 1872.), Mažuranić je kao stvaralac toliko zaslužan da ga se naš narod mora sjetiti prigodom te značajne obljetnice. Ovdje je suvišno i dalje o tome govoriti.</p>
<p>Molim Upravni odbor MH, da ove moje napomene i prijedloge primi čista srca, kako sam ih ja i napisao.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>205.</p>
<p>FELICITAS HEBERT-MARKOW (1.) pismo</p>
<p>Gospođa/Dr. Felicitas Hebert-Markow/Graz/Schillerstr. 4/Austrija</p>
<p>Zagreb, 27. I. 1960.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo,</p>
<p>ovih mjeseci izaći će, u mojoj redakciji »Sabrane pjesme« Vladimira Vidrića; u tom će izdanju, između ostaloga, biti i kronologija Vidrićeva života. U našoj literaturi nije dosad bilo poznato, da je Vidrić studirao, osim u Zagrebu, Pragu i Beču, također u Grazu, i to jedan semestar, zimski, 1895/96, kao slušalac na Pravnom fakultetu.</p>
<p>Zato se i obraćam na Vas s ovom molbom: Budite ljubazni pa dajte fotografski snimiti Vidrićev nacional, u Dekanatu der Rechts – und Staatswissenschaftlichen Fakultät in Graz. Vidrić je tamo, kako rekoh, bio upisan u zimski semestar 1895/96.:</p>
<p>Handels – und Wechselrecht, 7 Stunden</p>
<p>Civilprocessrecht, 5 Stunden</p>
<p>Civilrecht, 5 Stunden</p>
<p>kod profesora Candsteina i Andresa.</p>
<p>Spomenute podatke dobio sam dobrotom g. prof. dr. Franje Kogoja, koji ih je primio s popratnim pismom od 5. XII. 1959. iz Graza.</p>
<p>Ako možda Vidrićev nacional ipak ne postoji više, morala bi negdje biti njegova molba za upis na fakultet; ukratko mene zanimaju datumi: kada je (dan i mjesec) došao i otišao iz Graza i dr.</p>
<p>No ako Vidrićev nacional postoji, molim Vas, da biste ga dali prefotografirati i meni, što je moguće prije, poslati.</p>
<p>Trošak za to fotografiranje nadoknadit ću Vam svojim izdanjem Vidrićevih »Sabranih pjesama«.</p>
<p>Kolegica Šojat, koja je prisutna, dok ovo pišem, moli Vas, da se što prije javite i da joj potvrdite primitak poslanih knjiga. Zanima je također, da li ste od »Borbe« iz Beograda primili primjerke novina. I lijepo Vas pozdravlja.</p>
<p>Unaprijed Vam se zahvaljujem na ljubaznosti i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>206.</p>
<p>KREŠIMIRU KOVAČIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Krešimir Kovačić/književnik/Opatija/Institut za talasoterapiju</p>
<p>Zagreb, 10. II. 1960.</p>
<p>Poštovani druže Kovačiću,</p>
<p>oprostite, što Vam dosad nisam odgovorio na Vaše pismo od 4. II. 1960., u kojem pišete o ostavštini svoga oca, Ante Kovačića.</p>
<p>Poslije primitka Vašeg pisma, asistent Instituta za književnost Davor Kapetanić bio je tri puta u Mirovnom domu, Martićeva ulica 7, gdje boravi Vaša sestra Marija, i tamo je najprije razgovarao s upraviteljicom Doma Ljubicom Tkalec, koja je izjavila, da nema nažalost nikakve mogućnosti, da bi Vaša sestra ostala sama u sobi, u kojoj je stanovala sa sestrom Olgom do njene smrti.</p>
<p>Jutros je asist. Davor Kapetanić govorio i s Vašom sestrom te saznao, da se u njenoj sobi nalazi krevet i noćni ormarić Ante Kovačića, koje bi Vaša sestra sada ustupila Institutu za književnost. Ovaj Institut međutim ne može primiti te predmete i to ne samo zbog ograničenog prostora. O stolu, o kojem Vi pišete, nema ni govora. Taj naime stol Kovačićev davno je bio u vlasništvu dra. Banjavčića, koji ga je svojevremeno prodao (iskaz Vaše sestre). Isto tako nema ni rukopisa, ni knjiga Kovačićevih, o kojima ste također govorili u svom pismu. Što se tiče porodičnih fotografija, Vaša je sestra izjavila, da ste ih Vi spremili rekavši, da ćete ih staviti na raspolaganje Akademiji; ukratko, kod Vaše sestre nema ni tih fotografija, o kojima govorite.</p>
<p>Kako vidite, od svih stvari, o kojima ste nam pisali, postoji jedino krevet (i noćni ormarić); no Institut za književnost takve stvari ne sabire. Žao nam je, što naš Institut nije mogao doći do nekih stvari Ante Kovačića, na pr. do njegova pisaćeg stola, biblioteke i dr., ali za to nisu postojale nikakve mogućnosti, kako i Vi sami znate.</p>
<p>Usput napominjem, da nije bilo potrebno, da upozoravate pismom književnike Ranka Marinkovića i dra. Dragu Ivaniševića, da me i oni mole, nek učinim sve što mogu za zaštitu Kovačićeve ostavštine; učinio sam sve, što se moglo (a to bih uradio i bez njihovih telefonskih naziva). To Vam javljam stoga, jer me svaki od njih zamolio, da Vam saopćim, da je sa mnom razgovarao. (Marinković u subotu popodne, a Ivanišević u ponedjeljak ujutro).</p>
<p>Vama želim, da što prije ozdravite.</p>
<p>Mnogo Vas pozdravljam i poštujem</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>207.</p>
<p>MATI MILETIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Mato Miletić/Direktor I. osnovne škole/Slavonski Brod/Badalićeva ul. 8</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 16. III. 1960.</p>
<p>Dragi Mato,</p>
<p>primio sam Tvoje pismo i novac, koji si poslao za Goranovu sliku.</p>
<p>Javljam Ti, da ću doputovati onim vlakom, koji stiže u nedjelju, 20. o. mj. u 11,22 sata u Brod. Molim Te, ako je moguće, da me dočekaš zbog dogovora. Ja ću odmah otići u Rastušje k svojima, a vratio bih se uveče u Brod, gdje bih prenoćio. Zato Te ujedno i molim, da mi za nedjelju naveče rezerviraš sobu u hotelu, razumije se sobu za samca.</p>
<p>Danas me nešto malo boli vrat, ali se nadam da ne će poći po zlu. (Bude li mi gore, javit ću na vrijeme. No valjda ne će!)</p>
<p>Veselim se, što ćemo se uskoro sastati i prijateljski se porazgovoriti.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava i do viđenja</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>208.</p>
<p>NIKOLI MILIĆEVIĆU (1.) pismo</p>
<p>M./Nikola Milićević, lecteur/Faculté des Lettres/Bordeaux/Francuska</p>
<p>Zagreb, 25. III. 1960. (I)</p>
<p>Ovako sam ja 1950. preveo »one stihove«:</p>
<p>Duše sjeveroistočnjak, / Najdraži između vjetrova / Meni, jer brodarima / Obećava duh vatreni i dobru vožnju. / Al idi sad i pozdravi /Lijepu Goronnu, / I vrtove Bordeauxa, / Tamo, gdje uz strmu obalu / Vodi staza i u rijeku / Duboko pada potok, a iznad svega / Gleda plemeniti par / Hrastova i bijelih topola; // Još mi zamislite, i kako / Široke vrške spušta / Brestik, ponad mlina, / A u dvorištu raste smokvino drvo./ Blagdanima idu / Onuda smeđe žene / Po svilenu tlu, / U vrijeme ožujka, / Kad jednaki su noć i dan, / I preko polaganih staza, / Teški od snova zlatnih, / Lahori strúje i uspavljuju.</p>
<p>Zagreb, 25. III. 1960. (II)</p>
<p>(Nemojte misliti, da ima kakva zabuna u sedmom stihu!) Pisali ste mi na prvi dan proljeća, kad sam u Brodu držao predavanje o Goranu, a u Brod sam putovao dan ranije, upravo na 190. godišnjicu rođenja ovoga našeg pjesnika (da li da mu spomenemo ime?). Toga dana bio sam u Rastušju, kod svojih.</p>
<p>Ali nedavno sam s užitkom čitao Vašu <hi rend="italic">Antologiju novije španjolske poezije</hi>. Od jučer se nalazi u našem Institutu Tinova ostavština iz njegovih sarajevskih godina (1930. –1937.). Itd.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja Vaš</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>209.</p>
<p>JUGOSLAVENSKOJ AUTORSKOJ AGENCIJI, </p>
<p>ZASTUPSTVU U ZAGREBU (1.) pismo</p>
<p>Jugoslavenska autorska agencija/Zastupstvo za NR Hrvatsku/Zagreb/Ulica 8. maja 37</p>
<p>Zagreb, 4. IV. 1960.</p>
<p>Na Vaš dopis od 30. III. 1960., kojim tražite naknadno odobrenje za objavljivanje mojih pjesama: <hi rend="italic">Muszla</hi> (Školjka) i <hi rend="italic">Place Dauphine</hi> u Antologiji jugoslavenske poezije, koju će objaviti Izdavačko poduzeće Iskry u Varšavi, javljam Vam, da pristajem na objavljivanje navedenih pjesama, uz uvjete, koji su »isti kao i za ranije pjesme«.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>210.</p>
<p>UPRAVI JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE </p>
<p>ZNANOSTI I UMJETNOSTI (2.) pismo</p>
<p>Uprava Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/Zagreb</p>
<p>5. travnja 1960.</p>
<p>Predmet: Dotacija iz Fonda za unapređenje kulturnih djelatnosti – obavijest.</p>
<p>Obavješćujemo naslov, da je Institut za književnost zamolio od Savjeta za kulturu i nauku NRH, i to od Odbora Fonda za unapređenje kulturnih djelatnosti, da mu za otkup književnih ostavština, Julija Benešića i Tina Ujevića, odobri svotu od 1,700.000.-dinara. Spomenuti je Odbor tu dotaciju odobrio, te je pod brojem 29/1-1960., 16. II. 1960. obavijestio Institut, da mu je ta svota dodijeljena na temelju člana 2. i 7. Zakona o namjeni i upravljanju Fondom za unapređenje kulturnih djelatnosti, kao i na temelju zaključaka Odbora Fonda, koji su doneseni na I. sjednici, održanoj 11. II. 1960.</p>
<p>Ostavština Julija Benešića već se otprije nalazi u Institutu za književnost, a ostavština Tina Ujevića dopremljena je u ovaj Institut iz Sarajeva. Nakon dopreme izvršen je otkup jedne i druge ostavštine i isplaćene su određene svote, t.j. za ostavštinu Tina Ujevića, koja je u Sarajevu otkupljena od Rize Ramića, isplaćena je svota od 800.000.dinara, za dio ostavštine, koju je Institutu za književnost ponudio na otkup Anto Šarić (u ime svoje i svojih sestara) isplaćena je svota od 300.000. dinara, a za preostali dio ostavštine Julija Benešića isplaćena je, na ruke dra. Vladimira Benešića, za nasljednike Julija Benešića, svota od 600.000. dinara.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Direktor</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>211.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (18.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/Ilica 26/II/Zagreb</p>
<p>Doboj, 11. IV. 1960.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>iz Doboja, gdje provedoh jedan lijepi dan, uoči povratka kući srdačno Te pozdravljam.</p>
<p>TvojTadija</p>
<p>Vođa puta Zlata</p>
<p>[Ivan] Petričević</p>
<p>Marija [Petričević]</p>
<p>Mnogo pozdrava</p>
<p>Dobriša [Cesarić]</p>
<p>212.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (19.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/Ilica 26/II/Zagreb I</p>
<p>Doboj, 11. IV. 1960.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>i ovu Ti dopisnicu (razglednicu!) šaljem, da vidiš Doboj (na slici!).</p>
<p>Mnogo pozdrava!</p>
<p>Tvoj Tadija</p>
<p>Iskrene pozdrave</p>
<p>[Ivan] Petričević</p>
<p>213.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (20.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/redaktor/Ilica 26/II/Zagreb I</p>
<p>Doboj, 11. IV. 1960.</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>ovo Ti pišem na stanici, pred polazak u Zagreb, i srdačno Te pozdravljam.</p>
<p>Tvoj Tadija</p>
<p>Želim da Vas slijedećom zgodom oboje pozdravim u Doboju.</p>
<p>[Ivan] Petričević</p>
<p>214.</p>
<p>DRUŠTVU KNJIŽEVNIKA HRVATSKE (3.) pismo</p>
<p>Društvo književnika Hrvatske/Zagreb/Trg Republike 7/I.</p>
<p>Dne 18. IV. 1960. kupilo je Društvo književnika Hrvatske, uz cijenu od Din 65.000.– u antikvarijatu Poljoprivredne knjižare (Zrinjevac), umjetničku mapu (18 listova, akvareli) Milivoja Uzelca, pod naslovom</p>
<p>Anakreont: GRČKA PROLJEĆA</p>
<p>S grčkoga preveo: Honoré de Trottoire.</p>
<p>(Pod imenom ovog »prevodioca s grčkoga« krije se Milan Begović, autor 17 soneta iz spomenute mape.)</p>
<p>Ovu Uzelčevu mapu, s tekstovima Milana Begovića, DHK je darovalo Institutu za književnost, koji se srdačno zahvaljuje na tom vrijednom poklonu.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Direktor</p>
<p>(Dopisni član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>Tomislav Sabljak: <hi rend="italic">Anakreontika Milana </hi>Begovića (<hi rend="italic">Recepcija Milana Begovića,</hi> Zbornik radova… Zagreb-Zadar, 5.-8. prosinca 1996. Zagreb-Zadar, 1998., str. 372-373).</p>
<p>[Sabljak je »pronašao jedan spis«, ovaj moj dopis Društvu književnika</p>
<p>Hrvatske (predsjednik Mirko Božić), u Arhivu Instituta za književnost, poslije</p>
<p>četvrt stoljeća, 1984. O tome bi trebalo napisati posebnu bilješku!]</p>
<p>215.</p>
<p>OTU KOVAČIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Oto Kovačić/Zagreb/Mlinarska 16</p>
<p>22. IV. 1960.</p>
<p>Na Vaš dopis od 18. travnja 1960., kojim molite, da Vam se izda pismena obavijest o tome, kada je i za koju svotu Vaš pok. brat Zvonko prodao književnu ostavštinu Ivana Gorana Kovačića, potvrđujemo da je Zvonko Kovačić (Pulska 26) Institutu za književnost prodao dne 13. srpnja 1955. književnu ostavštinu svoga brata Ivana Gorana Kovačića za iznos od Din 120.000.- (stotinu i dvadeset tisuća dinara).</p>
<p>Uz drugarski pozdrav.</p>
<p>Direktor</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>216.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (21.) pismo</p>
<p>Savez književnika Jugoslavije/(za prof. Jelu Tadijanović)/Francuska 7/Beograd</p>
<p>Zagreb, 27. IV. 1960. popodne</p>
<p>Draga moja Helena,</p>
<p>jučer sam primio Tvoje drago pismo, i htio bih da Ti napišem nekoliko riječi prije svog odlaska. Putujem naime večeras, u srijedu; Jozo je već otputovao prije dva dana, a ja ću ne znam s kim. O tome ću Ti usmeno. Ali nije, za me, ništa strašno. Jutros sam primio dopis iz Splita, kako sam i očekivao: mole me, da bih već u subotu naveče (7. V.) došao u Split, gdje bih imao tri nastupa, u nedjelju, ponedjeljak i utorak. Javio sam da pristajem i zamolio, da rezerviraju za nas dvoje dvokrevetnu sobu, od subote do srijede, 7. – 11. V. Već se sada veselim tome našem sastanku! Ti ćeš možda doći već u subotu ujutro (budeš li išla spavaćim kolima), ili također podveče. Ja ne znam točan sat svoga dolaska, ali se to može lako saznati: otputovat ću iz Dubrovnika brodom u subotu ujutro, 7. V. Toliko o tom.</p>
<p>Nema smisla, da Ti pišem u Beograd iz Dubrovnika, jer se bojim, da ne bi primila to pismo; Ti ćeš prije otputovati. No pisat ću u Zagreb.</p>
<p>Žao mi je, što ništa nisam javio o svom dolasku u Dubrovnik. Bit će, nadam se, ipak sve u redu.</p>
<p>Danas sam predao molbu za svoje namještenje. Sad bih mogao biti sretan!</p>
<p>Sretan ću biti, kada Ti ne budeš više morala da se prebijaš od nemila do nedraga.</p>
<p>…(Predao sam sve Zduniću, ali ne dadoše ništa; kažu: do 10. maja!)</p>
<p>Svakog trenutka očekujem Frangeša, a zatim Davora…</p>
<p>Mnogo misli na Te, i pozdravlja Te, i čeka Te… Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>217.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (22.) razglednica</p>
<p>Gđa/Jela Tadijanović/redaktor/Ilica 26/II/Zagreb I</p>
<p>Dubrovnik, 28. IV. 1960.</p>
<p>četvrtak naveče</p>
<p>Draga moja Helena,</p>
<p>večeras sam sretno stigao, u 5,30h. Bio s Bosiljkom i Brankom (sreo ga idući k njemu) te nađosmo za me stan na Pločama, u onoj kući, gdje smo nekad slušali gramofonske ploče. Soba s dva kreveta, pogled na more. Žurim samo da Ti ovo javim, kasnije ću još pisati. Veselim se našem susretu! Mnogo srdačnih pozdrava! Voli Te Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Mnogo pozdrava</p>
<p>Tvoj Branko [Kovačević]</p>
<p>218.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (23.) razglednica</p>
<p>Gđa/Jela Tadijanović/redaktor/Ilica 26/II/Zagreb I</p>
<p>Dubrovnik, Put Frana Supila 15</p>
<p>4. V. 1960.</p>
<p>Draga moja Helena,</p>
<p>sinoć sam pokušao da s Tobom razgovaram telefonski, ali Te nije bilo kod kuće. Večeras ću opet. Nadam se, da ćemo se u subotu vidjeti. Ovdje je, do jučer, bilo kišovito, a i danas je oblačno. Tako je po prilici i sa mnom. Nije mi drago, što sam došao amo. No nije bolje ni drugdje, tješim se. Čekam da prođu ova dva tri dana.</p>
<p>Pa ćemo se sresti… nas dvoje. A dotle – mnogo srdačnih pozdrava. Voli Te Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>219.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (6.) razglednica</p>
<p>Drug/Dr. Jure Kaštelan/književnik/Smičiklasova ul./Neboder, X. kat/Zagreb I</p>
<p>Split, 11. V. 1960. srijeda</p>
<p>Dragi moj Jure,</p>
<p>već sam od subote u gradu Tvoje mladosti, kamo sam došao iz Dubrovnika (poslije osam dana, pod oblacima). U Splitu održah tri književna »nastupa«, u nedjelju, ponedjeljak i utorak. Danas sam se na marjanskom suncu sunčao. Volio bih, zna se, da si Ti bio sa mnom. – Šaljem Ti historijsku fotografiju: Peristil nije danas ovakav. – Maloprije, razgledavao sam hrpe Tinovih rukopisa! Srdačno pozdravljam Tvoju Nadu i Tebe.</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>Oboje voli i najsrdačnije pozdravlja Vaša</p>
<p>Jela</p>
<p>220.</p>
<p>ALEKSANDRU VUČI (3.) pismo</p>
<p>Drug/Aleksandar Vučo/Francuska 7/Beograd</p>
<p>Zagreb, 23. maja 1960.</p>
<p>Poštovani i dragi druže Vučo,</p>
<p>opet se javljam s istom molbom.</p>
<p>Moja gospođa dolazi u Beograd 26. V. <hi rend="italic">ujutro</hi>, a sutradan popodne otputovat će u Novi Sad. Molim Vas, ako je moguće, da biste joj za to vrijeme dopustili da stanuje u našem Savezu, kao obično.</p>
<p>Zahvaljujući Vam se na ljubaznosti, drugarski Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>221.</p>
<p>MANDI TADIJANOVIĆ (1.) pismo</p>
<p>Manda Tadijanović/Rastušje/Podvinje/via Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, 15. VI. 1960.</p>
<p>Draga moja mamo,</p>
<p>danas je Vidovo, a ja moram da napišem pismo, jedno od najtežih u životu.</p>
<p>U svom posljednjem pismu Kaja mi predbacuje sud, kao da sam ja za sve kriv, kao da sam ja podnio tužbu, i na kraju nitko me od vas niti ne pozdravlja. Ali svejedno, neću o tome ni govoriti.</p>
<p>U ovom pismu bit ću kratak i stvaran.</p>
<p>Najprije moram reći, da mi je žao, što neću moći da prisustvujem sudskom ročištu 20. VI. o. g. Upravo tog dana, u ponedjeljak, treba da stalno nastupim na svome mjestu, gdje sam dosad bio samo honorarno, i prema tome ne mogu iz Zagreba otići.5 Nego opet odgovaram sudu pismeno i šaljem svoj prijedlog, koji je priložen i ovom pismu, da vidite i vi, što predlažem i da se možete ravnati, kako želite. Ja u pogledu zadružne imovine nemam nikakva konkretnog i stvarnog zahtjeva. Vanjsku zemlju možete podijeliti po svom nahođenju, kako mislite da je najbolje.</p>
<p>Što se tiče kuće i potkućnice želio bih sačuvati nedjeljivost tako da kuća ostane Kaji, a mami da se osigura pravo doživotnog uživanja u toj kući. Ja bih sa svoje strane također želio, da mi se osigura pravo doživotnog uživanja, i to samo radi toga, da se mogu navraćati u svoju djedovinu, uz koju sam vezan i svojim književničkim pozivom. Stalo mi je samo do toga, da se u diobi kuća ne bi cijepala, pogotovo da ne bi došlo do rušenja kuće i zgrada. Iskazao sam, u najkraćem, svoje stanovište, koje ću potvrditi i pred sudom.</p>
<p>Nadam se, da ste me potpuno razumjeli i da među nama neće biti nesporazumaka. Također se nadam, da se slažete s ovim mojim prijedlogom i da ćete pred sudom dati jednake izjave.</p>
<p>Kako vidite, ja se rastajem zauvijek sa svojom djedovinom, koju sam toliko volio, a vi ste i sami vidjeli, koliko je ona, po meni, poznata u svijetu. Volio bih da shvatite, da je moja velika ljubav za moju djedovinu oduvijek bila okrenuta svima vama, i majci, i Seki, i Kaji, a da će ostati jednaka do moga posljednjeg daha.</p>
<p>Sve vas najsrdačnije pozdravljam, a Tebe, draga moja mamo, grli i ljubi</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Karla</p>
<p>
<hi rend="italic">Rad</hi> JAZU, Knjiga 419, Zagreb, 1986.</p>
<p>SD III, Zagreb, 1989.</p>
<p>222.</p>
<p>MIROSLAVU MAĐERU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Miroslav Mađer/Vinkovci/J. Kozarca 28</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 1. VII. 1960.</p>
<p>Dragi Miro,</p>
<p>oprostite mi, što Vam nisam odmah odgovorio na pismo od 25. VI. o. g.</p>
<p>U biblioteci »Hrvatski pjesnici«, koju je MH započela izdavati u mojoj redakciji još 1952. godine, izišlo je dosad, nažalost, samo pet knjiga pjesama (Mažuranić, Preradović, Kranjčević, Matoš, Ujević), a nedavno ih je uneseno u plan za 1961. godinu još sedam: Šenoa, Jorgovanić, Nazor, Polić, Krleža, Cesarec, Krklec. (Time će biti dopunjeno kolo od 12 knjiga.)</p>
<p>Kako vidite već po ovim podacima, Vaša zbirka pjesama ne bi mogla doći u obzir za štampu u ovoj kolekciji. Da su knjige te biblioteke izlazile redovito, dosad ih je moglo biti bar trideset, i tada bi se također moglo pristupiti objavljivanju mlađih pjesnika. No, taj će se trenutak morati da odloži za još nekoliko godina. Ne mojom krivnjom, nego protivno mojim zamislima.</p>
<p>Toliko o tom.</p>
<p>Tomičićevu sam knjigu vidio u našem Institutu za književnost, kamo je poslana na dar (a ja se i zahvalio Pododboru MH u Vinkovcima ne znajući njegovu adresu, jer je nigdje nema zabilježene!).</p>
<p>I ovo pismo pišem u žurbi, pa mi ne ćete zamjeriti, nadam se, što ga, evo, i završavam.</p>
<p>Srdačno pozdravljam Vas i Vašu gospođu.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>223.</p>
<p>STANKU LASIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Stanko Lasić/sveučilišni asistent/Karlovac/Skladišna 7a</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 19. VII. 1960.</p>
<p>Dragi moj Stanko</p>
<p>(dopustite, da Vas tako zovem!), Davor mi je danas i po drugi put izručio vašu poruku. Ne bih toliko oklijevao, da mi se nije negdje zametnuo ovaj nesretni Popis… Malo prije ga nađoh, i šaljem Vam sve zajedno. A što Vi to, zapravo, spremate? Napišite mi riječ, dvije. (U nedjelju odlazim na odmor, u Poreč.) Je li se vratila, iz Pariza, Vaša lijepa gospođa? Žao mi je, što se niste sreli s Guberinom prije njegova odlaska. Ali, svejedno, vjerujem da ćemo uspjeti. Kanite li kamo otputovati iz Karlovca? Kada? Htio bih u ovom trenutku, da Vas zagrlim: osjetio sam, da ste mi prijatelji, Vaša gospođa i Vi. Pa ne mogu drugo, nego da vas oboje srdačno pozdravim, zaželjevši, da vas uskoro vidim u ovoj sobi mojoj, gdje toliko, sada, mislim na vas.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>224.</p>
<p>MANDI TADIJANOVIĆ (2.) pismo</p>
<p>Manda Tadijanović/Rastušje/Podvinje/via Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 22. VII. 1960.</p>
<p>Draga moja mamo,</p>
<p>čudim se, da mi se niste javili ni jednom riječi, otkako je, prije mjesec dana, bilo ročište na sudu u Brodu. Ja sam od ovdašnjeg suda bio pozvan za danas, i izjavio sam, da se u potpunosti slažem s vašim prijedlogom, koji ste vas tri iznijele pred sudom u Brodu. Nadam se, da će uskoro sve biti riješeno onako, kako smo htjeli i vi i ja, i da ubuduće neće biti razloga da bilo tko bude nezadovoljan ili da se možda ljuti na me. Naprotiv, mislim, da sam učinio ono što nitko drugi na mom mjestu ne bi učinio: od svoje očevine, praktički, niti imam, niti ću imati išta.</p>
<p>No, dosta je o tome.</p>
<p>Kako sam već pisao, upravo onog dana, kad ste bili u Brodu na sudu, ja sam nastupio stalno mjesto službe; svaki dan moram ići u ured. Za dan dva odlazim na odmor, na more, gdje ću ostati do polovice kolovoza. Htio bih, da bar poslije svog povratka zateknem nekoliko riječi od kuće.</p>
<p>Osjećam, kao da mi se nešto u grlu prepriječilo. Pa ću prestati s pisanjem.</p>
<p>Sve vas mnogo i srdačno pozdravljam, a Tebe, draga mamo, grli i ljubi</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Karla</p>
<p>Rad JAZU, Knjiga 419, Zagreb, 1986.</p>
<p>SD III, Zagreb, 1989.</p>
<p>225.</p>
<p>STJEPANU OREŠKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dr. Stjepan Orešković/odvjetnik/Samobor</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 22. VII. 1960.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine doktore,</p>
<p>dopustite mi, da Vam se od srca zahvalim na Vašem vrijednom rukopisu »Vladimir Vidrić i Samobor«, koji ste mi poslali napisavši ga na moju zamolbu.</p>
<p>Htio bih da Vas zamolim još ovo:</p>
<p>1. Mogu li navedeni Vaš rukopis u cijelosti objaviti kao prilog u mojim napomenama »O Vladimiru Vidriću«, a u kritičkom izdanju Vidrićevih »Sabranih pjesama« (Lykos)?</p>
<p>2. Javite mi ujedno, gdje se nalazi original Vidrićeve pjesme, s početnim stihom: <hi rend="italic">Poniknuh glavom ponosnom</hi>, koju ste dali Vladimiru Lunačeku za njegovo izdanje Vidrićevih pjesama 1924. godine? Da li Vam je Lunaček tu pjesmu vratio? (U njegovoj je ostavštini nema.) Da li je ta pjesma uopće bila pisana rukom Vladimira Vidrića, ili je možda bila tuđi prijepis? (čiji?)</p>
<p>Nadam se, gospodine doktore, da Vam ne će biti suviše teško odmah mi odgovoriti na ova dva pitanja. (U ponedjeljak naime putujem na desetak dana izvan Zagreba.) Odgovor može biti i na dopisnici. (Ovo spominjem samo zato, da ne biste mislili, kako ponovo treba da gubite za me svoje dragocjeno vrijeme.)</p>
<p>Očekujući brzi odgovor, unaprijed Vam se zahvaljujem na ljubaznosti i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>226.</p>
<p>MILOŠU BANDIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Miloš Bandić/»Književne novine«/Beograd/Francuska 7</p>
<p>Zagreb, 15. IX. 1960.</p>
<p>Poštovani gospodine Bandiću,</p>
<p>kad je stiglo Vaše pismo od 8. 9. 1960. mene nije bilo u Zagrebu.</p>
<p>Nastojat ću da Vam odgovorim, redom, na sva Vaša pitanja o Vladimiru Nazoru.</p>
<p>Nazorove korespondencije sačuvano je vrlo malo; sam je često molio da se njegova pisma unište. No sačuvana je, u Institutu za književnost, obilna korespondencija između Nazora i sveuč. prof. Branka Drechslera-Vodnika, koju je, djelomično, objavio 1955. u »Hrvatskom kolu« (str. 196-215) dr. Josip Čelar. Tu su međutim pisma objavljena fragmentarno. Morate ih, na svaki način, tamo pregledati, i bude li koje od njih odgovaralo za Vaš izbor te budete li ga trebali u cijelosti, javite mi u Institut za književnost (Opatička ulica 18/I), pa ćemo Vam ga poslati u prijepisu. Možda ima koje Nazorovo pismo i Sveučilišna knjižnica u Zagrebu (Marulićev trg).</p>
<p>»Hrvatska moderna lirika«, koju sam 1933. godine uredio s Olinkom Delorkom, već je davno rasprodana i vrlo se teško dobije i u antikvarijatu. Zar je nema nijedna biblioteka u Beogradu? Prije nekoliko mjeseci poklonila je Marija Crnobori našem Institutu za književnost lični Nazorov primjerak te knjige, u kojemu je on prevodio neke pjesme na talijanski.</p>
<p>(Najbolje bi bilo, kad biste na dan dva doputovali u Zagreb. Vidjeli biste, između ostaloga, i Nazorovu sobu, u Institutu za književnost, gdje se nalazi najveći dio njegove književne ostavštine.)</p>
<p>Knjigu »Misli i pogledi A. G. Matoša«, Izbor tekstova, Indeks i objašnjenja M. Ujević (Zagreb, 1955.), možete naručiti u Leksikografskom zavodu FNRJ u Zagrebu (Jurišićeva ulica). Hoćete li, da to za Vas učinim ja, pišite mi; rado ću to obaviti.</p>
<p>Na Bliski Istok (Grčka, Egipat) putovao je Nazor u ljeto 1935. godine, i taj svoj put, kako se zna, opisao u putopisu »Od Splita do piramida« (Kristali i sjemenke, Djela V. N. XIII, Zagreb, 1949., str. 353-438).</p>
<p>Ne znam, kada je Nazor postao predsjednik Prezidijuma, 1945. ili 1946. godine. Barac kaže o tom ovako: »Kad je Jugoslavija oslobođena, postao je predsjednikom Sabora, a zatim i predsjednikom Prezidija Narodne Republike Hrvatske« (Jugoslavenska književnost, MH, Zagreb, 1959., str. 276). A ja sam napisao: »Nakon Oslobođenja ostao na položaju predsjednika Prezidija Sabora NR Hrvatske sve do svoje smrti u Zagrebu.« (Suvremeni pisci Hrvatske, Zagreb, 1959., str. 115.)</p>
<p>Nadam se, ipak, da sam odgovorio na većinu Vaših pitanja i da ne ćete biti nezadovoljni ovim odgovorima.</p>
<p>Na kraju, da li da spominjem svoje obećanje, u svezi s objavljivanjem mojih prijevoda Hoelderlina u »Književnim novinama«? Vjerujte mi, da je meni žao više nego bilo kome, što nisam mogao izvršiti tu svoju želju, svoje obećanje. Ne dospjeh, otada, išta da radim na tim svojim nedovršenim, nedotjeranim prijevodima, koji tako leže već godinama, gotovo zaboravljeni.</p>
<p>Oprostite mi, što je ovo pismo malo okasnilo.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>227.</p>
<p>MATICI HRVATSKOJ (2.) pismo</p>
<p>Matica hrvatska/Zagreb/Matičina ulica 2</p>
<p>Zagreb, 19. IX. 1960.</p>
<p>Kao urednik biblioteke »Hrvatski pjesnici«, u izdanju Matice hrvatske, želim podnijeti kratak izvještaj o dosadašnjim i o budućim izdanjima te biblioteke.</p>
<p>Kako je poznato, na preklopnoj strani ovitka već objavljenih knjiga spomenute biblioteke nalazi se tekst:</p>
<p>»Matica hrvatska u svojoj knjižnici HRVATSKI PJESNICI objavljuje reprezentativna pjesnička djela, u cjelini ili u kritičkom izboru, sa stručnim pogovorom i slikom pjesnika.«</p>
<p>Dosad je u ovoj biblioteci objelodanjeno ovih pet knjiga:</p>
<p>1. <hi rend="italic">Mažuranić</hi>: Smrt Smail-age Čengijića. Uredio, pogovor i tumač napisao Antun Barac. Zagreb, 1952. Str. 72. (II. izdanje 1954.; III. izdanje 1959. godine)</p>
<p>2. <hi rend="italic">Matoš</hi>: Izabrane pjesme. Uredio Dragutin Tadijanović. Pogovor napisao Jure Kaštelan. Zagreb, 1954. Str. 100.</p>
<p>3. <hi rend="italic">Kranjčević</hi>: Izabrane pjesme. Uredio Dragutin Tadijanović. Pogovor napisao Emil Štampar. Zagreb, 1956. Str. 116.</p>
<p>4. <hi rend="italic">Preradović</hi>: Izabrane pjesme. Uredio Dragutin Tadijanović. Pogovor napisao Antun Barac. Zagreb, 1956. Str. 92.</p>
<p>5. <hi rend="italic">Ujević</hi>: Izabrane pjesme. Izbor i pogovor Šime Vučetić. Zagreb, 1956. Str. 122.</p>
<p>U proljeće 1960. godine zamoljen sam, da ponovo prihvatim uređivanje knjižnice »Hrvatski pjesnici«, uz napomenu, da pojedina knjiga u toj biblioteci ne bi iznosila više od 5 araka (80 strana). Usmenim dogovorom već je utvrđeno, na moj prijedlog, da se objave knjige ovih sedam pjesnika: August Šenoa, Rikard Jorgovanić, Vladimir Nazor, Nikola Polić, Miroslav Krleža, August Cesarec, Gustav Krklec; ovih sedam knjiga, zajedno s onih pet već izašlih, sačinjavalo bi kolo od 12 knjiga.</p>
<p>Za ove sam knjige našao stručnjake, koji će ih prirediti, kako sam se s njima već sporazumio u svim pojedinostima: svaki je dužan načiniti reprezentativan, antologijski izbor pjesnika (oko 60 strana teksta; svaka pjesma na novoj strani), napisati o pjesniku mali esej (uz kratku, informativnu bilješku o životu; 10 – 12 strana štampanog teksta), pribaviti dobru fotografiju pjesnika i pjesnikov originalni potpis (za kliširanje).</p>
<p>Prema tome, plan za izdanje novih knjiga glasi ovako:</p>
<p>1 (6). <hi rend="italic">Šenoa</hi>: Izabrane pjesme. Izbor i pogovor Dubravko Jelčić. (Rukopis već predan; knjiga se štampa u Slavonskoj Požegi.)</p>
<p>2 (7). <hi rend="italic">Jorgovanić</hi>: Izabrane pjesme. Izbor i pogovor Nedjeljko Mihanović (asistent Instituta za književnost).</p>
<p>3 (8). <hi rend="italic">Nazor</hi>: Izabrane pjesme. Izbor i pogovor Šime Vučetić. (Rečeno mi je u Matici, da je Vučetić već načinio izbor iz Nazora; nisam još dospio lično govoriti s Vučetićem.)</p>
<p>4 (9). <hi rend="italic">Polić</hi>: Izabrane pjesme. Izbor i pogovor Ante Rojnić.</p>
<p>5 (10). <hi rend="italic">Krleža</hi>: Izabrane pjesme. Izbor i pogovor Ivo Frangeš.</p>
<p>6 (11). <hi rend="italic">Cesarec</hi>: Izabrane pjesme. Izbor i pogovor Ladislav Žimbrek.</p>
<p>7 (12). <hi rend="italic">Krklec</hi>: Izabrane pjesme. Izbor i pogovor Saša Vereš.</p>
<p>Također je usmeno utvrđen i redakcijski honorar za pojedinu knjigu: Din 50.000.– (pedeset hiljada dinara), od kojih dobiva priređivač Din 40.000.–, a urednik biblioteke Din 10.000. – (U tom smislu već sam i govorio sa svima priređivačima, osim sa Vučetićem.)</p>
<p>Molim, da MH sa svakim priređivačem utanači pismeni ugovor, u kojemu će, osim navedenih dužnosti priređivača i drugih uobičajenih pojedinosti, predvidjeti i datum, do kojega se treba predati uređeni rukopis. Isto vrijedi i za mene kao urednika biblioteke.</p>
<p>Napominjem, da bi o izdanju spomenutih sedam pjesnika valjalo obavijestiti i akad. slikara Otona Glihu (Omišalj, o. Krk; tamo on boravi sada, a boravit će još nekoliko mjeseci), kako bi on mogao za svaku od ovih knjiga odrediti i poslati MH novu boju za ovitak.</p>
<p>Ako su MH potrebne još kakve informacije o ovoj biblioteci, neka me izvoli nazvati telefonski na brojeve: 39–461 (kuća, Ilica 26 ili 38–501 (ured, Institut za književnost).</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>228.</p>
<p>RADNIČKOM SVEUČILIŠTU »MOŠA PIJADE« (1.) pismo</p>
<p>Radničko sveučilište/»Moša Pijade«/Zagreb/ Lenjinov trg 2/II.</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 23. 12. 1960.</p>
<p>Primio sam vaš dopis od 20. 12. 1960. godine, kojim mi javljate da ste za svoju čitanku za polaznike seminara odabrali moje pjesme »Balada o školjki« i »Balada o zaklanim ovcama« tražeći ujedno i moj pristanak za uvrštenje.</p>
<p>Izjavljujem da na taj vaš prijedlog pristajem.</p>
<p>Drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>229.</p>
<p>VINKU VRAČIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Vračić/Bolnica Otok Ugljan/(kod Zadra)</p>
<p>Zagreb, 26. 12. 1960.</p>
<p>Poštovani gospodine,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 8. 12. o. g., zajedno s »franko-kovertom za odgovor«, i dopisnicu od 22. 12. o. g., kojom urgirate odgovor na pismo. Ne znam, tko Vam je dao ovu krivu adresu na koju mi pišete: Tomićeva (Bregovita) ulica br. 7, no ja sam ipak primio obje Vaše pošiljke i ukratko ću Vam odgovoriti.</p>
<p>Žao mi je, što moram kazati, da mi nije moguće prihvatiti Vaš prijedlog, da mi pošaljete svoje pjesme i igrokaz »Ja ću za gospodina« pa da ih ja pregledam i odlučim, šta bi se s njima moglo načiniti. Svi su naime moji dani ispunjeni tolikim poslovima, da ja nikako ne dospijevam, nažalost, da se išta bavim pisanjem vlastitih tekstova, a kamoli da imam vremena za čitanje i plasiranje tuđih.</p>
<p>No mogao bih Vam savjetovati, da spomenute svoje rukopise pošaljete izdavačkom poduzeću »Znanje« (prije »Seljačka sloga«) u Zagrebu (Ulica Socijalističke revolucije 17), u kojemu je direktor prof. Nada Sremec, također Slavonka, iz Vinkovaca. Ne znam, da li oni i sada izdaju »Seljačku slogu«, ali će Vam, nadam se, odgovoriti, što biste eventualno trebali učiniti sa svojim rukopisima.</p>
<p>Nadajući se, da mi ne ćete zamjeriti na ovome mom, malo zakašnjelom odgovoru, srdačno Vas pozdravljam i želim Vam uspjeh.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb – 1, Ilica 26/II.</p>
<p>230.</p>
<p>EDWARDU D. GOYU (4.) razglednica</p>
<p>Mr./Edward D. Goy/81, Russell Street/Cambridge/England</p>
<p>Mnogo sreće i uspjeha u 1961. godini.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>231.</p>
<p>SAVJETU ZA KULTURU I NAUKU NR HRVATSKE (1.) pismo</p>
<p>Savjet za kulturu i nauku NR Hrvatske/Odbor Fonda za unapređenje kulturnih djelatnosti/Zagreb/Trg Jože Vlahovića 6</p>
<p>25. 1. 1961.</p>
<p>Pored ostalih svojih zadataka, Institut za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu ima zadatak da sabire i čuva književne ostavštine pojedinih naših književnika, koje na taj način postaju pristupačne za naučno istraživanje naše književne prošlosti. Zahvaljujući razumijevanju Odbora Fonda za unapređenje kulturnih djelatnosti pri Savjetu za kulturu i nauku NR Hrvatske, dosad jesu otkupljene književne ostavštine Branka Vodnika, Dinka Šimunovića, Ujevićeva zagrebačka i sarajevska ostavština i jedan dio ostavštine Julija Benešića, a koje se nalaze u Arhivu ovog Instituta.</p>
<p>1. Još prije nekoliko godina ponuđena je Institutu na otkup ostavština književnika Milana Begovića, ali uslijed nedostataka financijskih sredstava do otkupa nije došlo. Književni materijal Begovićeve ostavštine sastoji se u prvom redu od autografa njegovih djela: Giga Barićeva i njezinih sedam prosaca (roman, 6 svezaka); Dunja u kovčegu (roman, 1 sv.); Čičak (idila u jednom činu, 1 sv.); Pred ispitom zrelosti (komedija u 1 činu, 1 sv.); Amerikanska jahta u splitskoj luci (komedija u 3 čina s intermezzom, 1 sv.); Pustolov pred vratima (tragikomedija, 1 sv.); Dva prstena (komedija u 3 čina, 1 sv.); Svadbeni let (drama u 3 čina, 1. sv.); Čovjek je slabo stvorenje (komad u 3 čina, 1 sv.); Božji čovjek (drama u 3 čina, 1 sv.); Ero s onoga svijeta (libreto za Gotovčevu operu, 1 sv.); Bez trećega (drama u 3 čina, 1 sv.).</p>
<p>Pored toga tu se nalazi i njegova bogata korespondencija (500 pisama i dopisnica) ne samo s našim ljudima, nego i s mnogim inozemnim radnicima: Rusima, Poljacima, Francuzima, Nijemcima, Austrijancima, Talijanima, Švicarcima i Skandinavcima.</p>
<p>2. Od književne ostavštine Tina Ujevića preostala je neotkupljena njegova ostavština, koja se nalazi u Splitu, gdje je boravio od 1937. do prvih mjeseci 1940. U njoj se, pored objavljenih rukopisa pjesama i proze, nalazi i niz neobjavljenih njegovih rukopisnih djela, među kojima se naročito ističu rukopisi pjesama i jedna velika studija o A. G. Matošu (oko 70 ispisanih strana). Među njegovim knjigama od osobite je važnosti primjerak njegove štampane knjige eseja <hi rend="italic">Skalpel kaosa</hi> (1938.), u kojoj je Ujević izvršio mnoge ispravke i dopune, a koje će biti bez sumnje značajne za buduće kritičko izdanje njegovih djela. U splitskoj ostavštini nalazi se osim toga i jedan dio njegove korespondencije. Otkupom ovog splitskog dijela Ujevićeve književne ostavštine bit će uglavnom sabrano u ovom Institutu sve, do čega se za sada moglo doći.</p>
<p>Za otkup naprijed navedenih književnih ostavština (Begovićeve i Ujevićeve) bila bi potrebna svota od 900.000 dinara, pa se stoga obraćamo naslovu s molbom da nam svojom dotacijom u gornjem iznosu omogući njihov otkup.</p>
<p>Zahvaljujući se unaprijed na razumijevanju, koje pokazujete za nastojanja našeg Instituta, drugarski Vas pozdravljamo.</p>
<p>Direktor</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>232.</p>
<p>ZOLTÁNU CSUKI (2.) pismo</p>
<p>M./Csuka Zoltán/Érdliget/Sárd-u. 35/Mađarska</p>
<p>Dragi moj Zoltáne,</p>
<p>primio sam Tvoje pismo od 19. febr. 1961. u kojemu pišeš o svojoj namjeri da dođeš u Jugoslaviju. Gustav mi je govorio o Tvom pismu, ali on je neko vrijeme bio bolestan i nije mogao da Ti se javi. Čim sam dobio Tvoje pismo, razgovarao sam s tajnikom našeg Odjela za književnost, u Akademiji, Marijanom Matkovićem; on je rekao da će Ti odmah uputiti poziv uime Akademije da dođeš u Zagreb kako bi mogao da na izvorima proučiš našu književnost. Ujedno mi je napomenuo da ćeš odmah dobiti i pripomoć od Din 30.000.– čim stigneš u Zagreb. A da ćemo Ti svi mi izaći u susret, mislim da je suvišno i spominjati. Uporedo, dakle, s ovim pismom poslan je, od strane Akademije, i poziv za Tvoj boravak u našoj zemlji.</p>
<p>[<hi rend="italic">Koncept pisma; nedovršeno.</hi>]</p>
<p>233.</p>
<p>STEVANU RAIČKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Stevan Raičković/književnik/urednik Izdavačkog preduzeća »Prosveta«/Beograd/Dobračina 30/Poštanski fah 555</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 21. II. 1961.</p>
<p>Dragi Stevo,</p>
<p>primio sam danas Tvoje pismo od 18. II. 1961. u kojemu mi javljaš da bi »Prosveta« željela izdati malu zbirku novijih mojih pjesama u svojoj biblioteci »Albatros«. O toj mojoj rukopisnoj zbirci govorili smo, kako se sjećaš, posljednji put u Zagrebu, ali si vjerojatno zaboravio da sam pritom napomenuo da je rukopis još premalen za samostalnu knjigu; ima oko 20 pjesama napisanih poslije objavljivanja mojih sabranih pjesama <hi rend="italic">Blagdan žetve</hi>, a za novu knjigu trebalo bi još kojih 10 pjesama tako da bi zbirka imala 3 arka (tabaka!). Zbog toga, kako vidiš, nije moguće (zna se, zasad) da moja zbirka bude objavljena u biblioteci »Albatros«.</p>
<p>No bilo bi moguće, ako ništa drugo a ono obnoviti naš razgovor od prije dvije godine, kada ste vas dvojica urednika »Prosvete«, Skender Kulenović i Ti, bili u Zagrebu pa posjetili i mene (23. 2. 1959.): dogovorili smo se, da će 1960. godine izaći knjiga mojih izabranih pjesama u kolekciji »Brazde«. Zašto ta knjiga nije izišla, nećemo sada razglabati; no ona nije propala zauvijek, nadam se. Nego bi mogla izići 1961. godine, u istoj kolekciji (»Brazde«), samo ako bi na to, razumije se, pristali glavni urednici »Prosvete« i drugi važni faktori. Knjiga bi se zvala: PRSTEN, Izabrane pjesme (1920. – 1960.); osim izbora iz <hi rend="italic">Blagdana žetve</hi> (1959.), sadržavala bi i niz pjesama napisanih poslije 1956. godine; oko 250 strana ili 15-16 araka. Predgovor bi mogao napisati – Stevan Raičković.</p>
<p>Među dosadašnjih 25 knjiga kolekcije »Brazde«. objavljene su, pored petorice srpskih pjesnika, zbirke pjesama i trojice hrvatskih (Krklec, Vladimir Popović, Ujević), od kojih je posljednji, Ujević, izišao još prije četiri godine (1956.). Nitko dakle ne bi mogao s pravom prigovoriti, što se u toj kolekciji, poslije tolikih godina, opet pojavljuje jedan hrvatski pjesnik.</p>
<p>Ako li su sve ovo što napisah samo pusta naklapanja i sanjarije, molim Te, da mi odgovoriš, ako ne drugačije – šutnjom. Ja ću je, ponovo, razumjeti.</p>
<p>Na kraju, zahvaljujem Ti, što si me se sjetio, i srdačno Te pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>234.</p>
<p>DRUŠTVU KNJIŽEVNIKA HRVATSKE (4.) pismo</p>
<p>Društvo književnika Hrvatske/Zagreb/Trg Republike 7/I</p>
<p>U Zagrebu, 1. ožujka 1961.</p>
<p>Na pitanja vašeg formulara (s oznakom datuma: »Zagreb... 1960.«; datum poštanskog žiga: 23. XII. 60.), kojim tražite podatke o radu svojih članova »u 196.. godini« (takva se »formulacija« ponavlja u vašem formularu tri puta!), šaljem odgovore o svom radu <hi rend="italic">samo </hi>u 1960. godini.</p>
<p>1. Srebrne svirale, izbor pjesama. Priredila Karmen Milačić. Ilustrirao Miljenko Stančić. »Dobra knjiga« – VI. kolo, svezak 3. Izdavačko poduzeće »Školska knjiga«, Zagreb, 1960. Str. 124. N. B. Ova je knjiga »štampana i izašla« (vidi formular!).</p>
<p>2. U različitim publikacijama objavljen je niz mojih pjesama prevedenih na slovenski, mađarski, grčki, talijanski.</p>
<p>3. Održao sam javno predavanje o Goranu u Slav. Brodu 21. 3. 1960.</p>
<p>4. Sudjelovao sam na čitanjima i književnim večerima: Zagreb (Srednja tehnička škola, Savska c.) 30. 3. 1960.; Zenica 6. 4. 1960.; Doboj 7. 4. 1960.; Vogošća 8. 4. 1960.; Zavidovići 9. 4. 1960.; Varaždin 20. 4. 1960.; Split 8. 9. i 10. 5. 1960.; Pula 1. 9. 1960.; Mali Lošinj 3. 9. 1960.; Zadar 5. 9. 1960.; Šibenik 6. 9. 1960.; Vis 7. 9. 1960.; Split 8. 9. 1960.; Divulje 9. 9. 1960.; Zagreb (Škola za odgajatelje, Habdelićeva ul.) 28. 10. 1960.; Senj 2. i 3. 11. 1960.; Subotica 5. 12. 1960.; Kikinda 6. 12. 1960.; Zrenjanin 7. 12. 1960.</p>
<p>5. Nije mi štampan ni jedan prijevod u zasebnoj knjizi.</p>
<p>6. Nisam.</p>
<p>7. Direktor Instituta za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti; urednik »Sabranih djela« A. G. Matoša (JAZU); urednik biblioteke »Hrvatski pjesnici« (MH); urednik biblioteke »Hrvatska književnost u 120 knjiga« (Zora i MH); urednik u izd. pod. »Naša djeca«; član Savjeta izdav. pod. Lykos.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>235.</p>
<p>LITERARNOJ GRUPI »DRAGUTIN TADIJANOVIĆ« (2.) pismo</p>
<p>Literarna grupa/»Dragutin Tadijanović«/Slavonski Brod/VI. osnovna škola/Badalićeva ul. 8</p>
<p>Zagreb, 19. 4. 1961.</p>
<p>Dragi moji prijatelji,</p>
<p>oprostite mi što vam dosad nisam odgovorio na vaše pismo od 5. o. mj. Spriječila me nešto bolest, a nešto moji poslovi.</p>
<p>Drago mi je što vam je tako uspjelo literarno veče o Ivani Brlić--Mažuranić, i čestitam vam na uspjehu. Ujedno vam se srdačno zahvaljujem na fotografijama iz Arhiva obitelji Brlić koje ste mi, već prije, bili poslali.</p>
<p>Moju sliku u »Radosti«, koju spominjete u pismu, još nisam vidio.</p>
<p>No čuo sam da ćete u subotu doći u Zagreb (Jablan je u nedjelju telefonski govorio o tome s mojom gospođom). Razumije se, i ne treba ni spominjati, kako bi me veselilo, ako biste mogli da me posjetite u Institutu (tamo sam od 9 do 14 sati!). Žao mi je, što vas ne mogu pozvati kući, jer mi je gospođa bolesna. Ali bih volio, kako rekoh, da se vidimo u Institutu, makar na najkraće vrijeme.</p>
<p>Sve vas srdačno pozdravljam želeći da se za koji dan i vidimo.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>236.</p>
<p>MUZEJU GRADA ZAGREBA (1.) pismo</p>
<p>Muzej grada Zagreba/Zagreb/Opatička 20</p>
<p>22. 5. 1961.</p>
<p>Primili smo vaš dopis broj 108/1-1961. od 20. 5. 1961. kojim tražite popis književnika pokopanih na Mirogoju, kako bi se uzmogla izvršiti zaštita njihovih grobova u vezi s novim propisima o groblju.</p>
<p>U prilogu vam šaljemo <hi rend="italic">Popis književnika </hi>pokopanih na Mirogoju od 1880. do 1960. godine: popis je već složen kronološkim redoslijedom: po godinama smrti pojedinih književnika. Za književnike umrle poslije 1945. godine (do uključivo 1960.) navode se u popisu točni podaci o smrti: dan, mjesec i godina (a također i o rođenju).</p>
<p>Prilog: Popis u 2 primjerka.</p>
<p>Direktor</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>237.</p>
<p>SAVJETU ZA KULTURU NR HRVATSKE (2.) pismo</p>
<p>Savjet za kulturu NR Hrvatske/Zagreb/Trg Jože Vlahovića</p>
<p>Zagreb, 12. 6. 1961.</p>
<p>Potkraj septembra 1961. želim otputovati na naučno putovanje u Njemačku, Francusku i Italiju, gdje bih proučavao organizaciju i rad muzeja posvećenih književnicima; rezultate tog proučavanja primijenio bih u Muzeju Instituta za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.</p>
<p>Molim da mi se odobri razmjena dinara u vrijednosti od 100 dolara, kojom bi mi se svotom pripomoglo da uzmognem obaviti taj put.</p>
<p>Unaprijed se zahvaljujem na razumijevanju.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>književnik i direktor</p>
<p>Instituta za književnost</p>
<p>JAZU (Opatička ul. 18)</p>
<p>238.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (24.) razglednica</p>
<p>Gđa/Jela Tadijanović/Ilica 26/II/Zagreb I</p>
<p>Zadar, 18. 6. 1961.</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>Pred polazak u Zagreb srdačno Te pozdravljam.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Još jedan nečitak potpis!</p>
<p>239.</p>
<p>TODI ČOLAKU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Tode Čolak, asistent/Beograd/Maksima Gorkog 10</p>
<p>Zagreb, 21. 7. 1961.</p>
<p>Poštovani druže Tode,</p>
<p>žao mi je što Vam moram odgovoriti negativno na Vašu zamolbu uime Redakcije »Priloga za književnost« o objavljivanju arhivske građe »o piscima palim u toku narodnooslobodilačkog rata«. U našem Institutu, naime, takve građe o navedenim piscima nema, izuzevši Nazorovu i Goranovu ostavštinu; no one su, najvećim dijelom, već objavljene (našao bi se, možda, kakav sitan prilog, ali taj ne bi bio prikladan za ovu prigodu). Molim Vas, da ovo saopćite urednicima »Priloga« i da im ujedno iskažete naše žaljenje što njihovoj želji ne mogosmo udovoljiti.</p>
<p>U prilogu Vam šaljem izbor mojih pjesama »Srebrne svirale« kako zaželjeste. Premda je knjiga u prodaji već devet mjeseci (polovica je naklade rasprodana!), »još uvijek nije doprla do Beograda«, a vjerojatno neće ni doprijeti, jer je namijenjena isključivo školama u NR Hrvatskoj. Stoga je Karmen Milačić svoj izbor i podesila u »školske svrhe«; molim Vas, da ovo izdanje ne biste smatrali možda izabranim mojim pjesmama (takvo izdanje, nadam se, dočekat ću uskoro). Napominjem usput, da je Izdavačko poduzeće »Školska knjiga« objavilo i Metodske upute za obrađivanje domaćeg štiva iz šestoga kola »Dobre knjige«, gdje je Karmen Milačić napisala (str. 43-62) »Metodske napomene uz sv. 3. D. TADIJANOVIĆ: SREBRNE SVIRALE«.</p>
<p>Svi iz Instituta, zajedno sa mnom, srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>240.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (7.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dr. Jure Kaštelan/književnik/Smičiklasova 16/X/Zagreb/Jugoslavie</p>
<p>Rue Saint-Jacques, 214, 22. 10. 1961.</p>
<p>Dragi moj Jure,</p>
<p>uoči našeg odlaska iz Pariza, preko Švicarske, u Rim, mnogo srdačnih pozdrava Nadi i Ladi, i Tebi.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>241.</p>
<p>BRANKU BIRŠIĆU (1.) razglednica6</p>
<p>Monsieur/Branko Biršić, stud. fil./Langova ul. 13/Samobor/ Jugoslavija</p>
<p>Rim, 4. 11. 1961. subota</p>
<p>Dragi Branko,</p>
<p>možda ćete se začuditi, a možda i ne ćete, da sam i ovdje, u Vječnom Gradu, mislio na Vas i na dragu našu domovinu. Mnogo srdačnih pozdrava od Vašeg −</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Jela</p>
<p>242.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (8.) razglednica</p>
<p>Drug/Prof. dr. Jure Kaštelan/književnik/Smičiklasova 16/X/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Napulj, 8. 11. 1961.</p>
<p>Dragi moj Jure,</p>
<p>poslije Münchena, Pariza, Berna i Rima, evo me na odlasku iz Napulja (jučer vidjeh Pompeje, a sutraveče sam u Veneciji!)… Leopardi, Polić Kamov itd. itd. Bit će pričā kad se vratim. Mnogo srdačnih pozdrava Nadi, Ladi i Tebi.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Svo troje grli i voli Vaša</p>
<p>Jela</p>
<p>243.</p>
<p>ZAVODU SV. JERONIMA (1.) pismo</p>
<p>Uprava Zavoda sv. Jeronima/Rim/Via Tomacelli 132</p>
<p>Zagreb, 5. 12. 1961.</p>
<p>Predmet: Potvrda o pohrani književne ostavštine Ljube Wiesnera</p>
<p>Potvrđuje se da je direktor Instituta za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, dop. član Dragutin Tadijanović, dne 5. 11. 1961. primio od Uprave Zavoda sv. Jeronima u Rimu književnu ostavštinu Ljube Wiesnera (1885. – 1951.), koju sačinjava:</p>
<p>1. – Tvrdo uvezani svezak kritika i prikaza o Ljubi Wiesneru, izrezanih iz različitih publikacija (1911. – 1949.) i nalijepljenih u taj svezak; Wiesner je, na početku sveska, ispisao »Sadržaj« i čitav svezak paginirao: str. 1 do 233.</p>
<p>2. – Sedam fascikala u kojima se nalaze Wiesnerove bilješke, koncepti i pisma te različita književna građa; samo jedan od njih označen je Wiesnerovom rukom: A. G. Matoš. Fascikli su raspoređeni ovako:</p>
<p>I. Zapisi (ponajviše autobiografski) iz Austrije (1945. – 1947.);</p>
<p>II. Bilješke (papirići!), dvije bilježnice i dr. iz Rima (1947. – 1951.);</p>
<p>III. Prvi put u Bad Abbach (orig. dnevnik, 14. III. 1945. do 9. V. 1945.; str. 1-31), Koncepti pjesme »Tužaljka izgubljene« (7), Nekoliko prigodnica, i dr.</p>
<p>IV. <hi rend="italic">A. G. Matoš</hi>. Wiesnerovi prijepisi Matoševih feljtona iz Italije: Pod florentinskim šeširom, str. 1-11; Od Firence do Zagreba, 12-20; <hi rend="italic">Rimski feljtoni</hi>: Salve, Dea Roma! 21-25; Rimska zvona, 26-31; Zavod sv. Jeronima, 32-40; Crkve i tamnice, 41-49; Rimski izleti, 50-58; Holocaustum divini amoris, 59-69; Posljednje šetnje, 70-75; Dođoh, vidjeh, odoh, 76-81. Različite Wiesnerove bilješke o Matošu, sastavci »Giubbe rosse« (4 tipkane strane) i »Uvod (Italiensensucht)« (2 rukom pisane strane). Wiesnerovi prijepisi iz »Enciclopedia italiana«: Däubler, Theodor; Papini, Giovanni; Soffici, Ardengo; Pater, Walter Horatio; Prezzolini, Giuseppe; Proclo; Proclo di Costantinopoli; Ragnina (Ranjina), Domenico; Rampolla del Tindaro, Mariano; Positivismo (17 strana). Nekoliko izrezaka iz novina.</p>
<p>V.<hi rend="italic"> Sv. Jeronim</hi>. Građa (prijepisi i izresci iz novina). Nekoliko Wiesnerovih nacrta i bilježaka. Fotografija Zavoda sv. Jeronima.</p>
<p>VI. <hi rend="italic">Građa za Siksta V</hi>. Novine, prijepisi, izresci. Nekoliko Wiesnerovih bilježaka.</p>
<p>VII. Wiesnerova pisma (originali i koncepti: 1945. – 1949.) i pisma Wiesneru. Šest fotografija Wiesnerovih znanaca.</p>
<p>Kod preuzimanja ove književne ostavštine dogovoreno je da se ona predaje u pohranu Institutu za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, i tom je prigodom Dragutin Tadijanović napisao privremenu potvrdu o preuzimanju spomenute ostavštine; ta se potvrda zamjenjuje ovom kojom se ujedno potvrđuje da se književna ostavština Ljube Wiesnera, preuzeta od Uprave Zavoda sv. Jeronima u Rimu, nalazi pohranjena u Institutu za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.</p>
<p>Direktor</p>
<p>Dop. član Dragutin Tadijanović</p>
<p>244.</p>
<p>MATICI HRVATSKOJ (3.) pismo</p>
<p>Upravni odbor/Matice hrvatske/Zagreb/Matičina ul. 2</p>
<p>Zagreb, 19. 1. 1962.</p>
<p>
<hi rend="italic">Hrvatski pjesnici</hi> –</p>
<p>plan za 1962.</p>
<p>Uskoro će se navršiti deset godina otkako je izišla prva knjiga kolekcije »Hrvatski pjesnici« u izdanju Matice hrvatske. Ovakav je bio kronološki red izlaženja pojedinih pjesnika:</p>
<p>1952.: Mažuranić</p>
<p>1954.: (Mažuranić, II izdanje)</p>
<p>Matoš</p>
<p>1956.: Preradović</p>
<p>Kranjčević</p>
<p>Ujević</p>
<p>1959.: (Mažuranić, III izdanje)</p>
<p>1961.: (Preradović, II izdanje)</p>
<p>Šenoa</p>
<p>Krklec</p>
<p>Jorgovanić</p>
<p>Milković</p>
<p>Cesarec</p>
<p>(N. B. Šenou i Krkleca urednik je primio 23. 12. 1961., a Jorgovanića, Milkovića i Cesarca 12. 1. 1962.)</p>
<p>Kako se vidi, u razdoblju od deset godina objavljeno je samo deset pjesnika; za to razdoblje svakako premalen broj. Ne upuštajući se uopće u raspravljanje o tom, predlažem za 1962. godinu ovaj plan:</p>
<p>11. Vladimir Nazor: Izabrane pjesme, Izbor i pogovor Šime Vučetić;</p>
<p>12. Miroslav Krleža: Izabrane pjesme, Izbor i pogovor Ivo Frangeš.</p>
<p>Izlaskom ovih dviju knjiga bila bi kompletirana dva kola (svako po šest knjiga). Rukopis Nazora već je priređen za štampu i bit će ovih dana predan Matici hrvatskoj, a rukopis Krleže predat će mi dr. Frangeš, kako je obećao, za mjesec dana.</p>
<p>Za treće kolo već su priređena dva rukopisa: Nikola Polić (rukopis u Matici od 1961.) i Nikola Pavić (rukopis kod urednika). Trebalo bi prirediti još četiri rukopisa (mogli bi se završiti do početka ožujka o. g.), i ovo bi bilo treće kolo:</p>
<p>13. Fran Galović, ur. Miroslav Vaupotić</p>
<p>14. Nikola Polić, ur. Ante Rojnić</p>
<p>15. Vladimir Čerina, ur. Nikola Milićević</p>
<p>16. Nikola Pavić, ur. Šime Vučetić</p>
<p>17. Frano Alfirević, ur. Nedjeljko Mihanović</p>
<p>18. Đuro Sudeta, ur. Dubravko Jelčić.</p>
<p>Napominjem da Krležine pjesme nisu izašle jedino zbog toga, što prof. Frangeš nije dosad dospio načiniti njihov izbor i napisati pogovor.</p>
<p>Predlažem i molim da se u kolekciji prije svega objave Nazorove i Krležine<hi rend="italic"> Izabrane pjesme</hi>, a zatim onih šest knjiga navedenih naprijed u trećem kolu. S urednicima pojedinih pjesnika iz ovoga kola već sam obavio prethodni razgovor i svaki bi od njih pristupio poslu čim dobije obavijest o prihvaćenom i odobrenom planu.</p>
<p>O izdanju <hi rend="italic">Izabranih pjesama</hi> Nikole Polića ističem da naš rukopis obuhvaća izbor iz cjelokupnog Polićeva pjesničkog opusa (1910. – 1960.), a lanjsko riječko izdanje njegovih pjesama sadrži gotovo sve pjesme napisane od 1941. Dalje; naše je izdanje, dakle, opsežnije za puna tri decenija Polićeva stvaralaštva. Stoga predlažem da se Polić izda makar kao posljednji po redu izlaženja u trećem kolu.</p>
<p>Usmeno sam već saopćio neke svoje primjedbe o opremi i propustima u knjigama objavljenim ove godine (o trećem izdanju Mažuranića također sam svojedobno pisao Matici), i ne bih želio o tome ponovo govoriti. (Držim da svaki odbornik i sam vidi veći dio tih nedostataka.) Nego ponavljam svoju molbu iznijetu već mnogo puta: neka se za svaku knjigu (a tu pripada, zna se, i ovitak!) <hi rend="italic">imprimatur</hi> povjeri meni, i ja se nadam da će ta izdanja biti onakva kako dolikuje Matici hrvatskoj.</p>
<p>Očekujući odgovor na ovaj svoj dopis drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>telefon: 39 – 461</p>
<p>Ured: 38 – 501</p>
<p>245.</p>
<p>MANDI TADIJANOVIĆ (3.) pismo</p>
<p>Manda Tadijanović/Rastušje/Podvinje/via Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, 16. 2. 1962.</p>
<p>Draga moja mamo,</p>
<p>kako već znaš, približuje se Tvoj rođendan pa evo i mene da Ti od srca zaželim još mnogo rođendana da ih dočekaš u zdravlju i veselju. Od ponedjeljka ćeš moći kazivati: »Rođena sam osamdeset i prve i sad sam u osamdeset i drugoj«, zar ne? Još jednom Ti želim sve najbolje i molim Te da kao uvijek primiš od nas ovaj mali poklon koji će Ti reći koliko mislimo na Te.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava, s poklikom: Živila, živila!</p>
<p>Grli Te i ljubi Tvoj</p>
<p>Karla</p>
<p>Mnogo, mnogo sreće i zdravlja</p>
<p>želi našoj dragoj svečarici</p>
<p>Tvoja</p>
<p>Jela</p>
<p>
<hi rend="italic">Rad</hi> JAZU, Knjiga 419, Zagreb, 1986.</p>
<p>SD III, Zagreb, 1989.</p>
<p>246.</p>
<p>MATICI HRVATSKOJ (4.) pismo</p>
<p>Matica hrvatska/Zagreb/Matičina 2</p>
<p>Zagreb, 19. 2. 1962.</p>
<p>Ima već dosta vremena otkako sam, za kolekciju »Hrvatski pjesnici«, primio rukopis: Vladimir Nazor, <hi rend="italic">Izabrane pjesme</hi> (izbor i pogovor: Šime Vučetić). Rukopis sadrži samo prijepise Nazorovih pjesama i Vučetićev pogovor (u kopiji; original on čuva za uspomenu!). Da bi rukopis, bar donekle, bio spreman za štampu, urednik tog rukopisa Šime Vučetić (koji će »kao takav« biti potpisan i primiti za svoj rad ugovoreni honorar) mora učiniti još ovo:</p>
<p>1. Sve pjesme složiti kronološkim redom, po zbirkama, kako je označeno ispod svake pjesme (izuzetak je pjesma <hi rend="italic">Cvrčak</hi> za koju nema oznake gdje je i kada objavljena; razumije se, i za nju treba označiti te podatke kao što su označeni za sve druge); redoslijed pjesama iz pojedinih zbirki treba biti jednak redoslijedu pjesama u onoj zbirci iz koje su pjesme preuzete.</p>
<p>2. Kad pjesme budu složene kronološkim redom treba čitav rukopis paginirati, označiti strane, od 1 dalje.</p>
<p>3. Kad je i taj posao obavljen, treba za čitav rukopis napisati KAZALO, s oznakom strana.</p>
<p>4. Pribaviti fotografiju Vl. Nazora i faksimil njegova potpisa.</p>
<p>Napominjem da sam ja na ovom rukopisu već obavio neke poslove (vidi rukopis!) i ne vidim razloga da bih morao obaviti i one koje naprijed navedoh.</p>
<p>Dugo sam čekao da se Šime Vučetić zainteresira za ovaj rukopis i da se o svemu usmeno dogovorimo. No on me do danas nije o tom zapitao ništa. Zato i molim Maticu hrvatsku da ona u svoje i u moje ime zamoli Šimu Vučetića nek ovaj rukopis priredi kako sam naprijed naveo i ponovo ga preda Matici. Naglašujem da ovaj rukopis, pored Krležina, ima prednost pred svima ostalima; ta dva naime završavaju drugo kolo zbirke »Hrvatski pjesnici«.</p>
<p>Unaprijed se zahvaljujem na ljubaznosti i drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Ilica 26, tel. 39 – 461</p>
<p>Prilog: Rukopis</p>
<p>Nazor: <hi rend="italic">Izabrane pjesme</hi>
</p>
<p>247.</p>
<p>NAKLADNOM ZAVODU MATICE HRVATSKE (1.) pismo</p>
<p>Nakladni zavod Matice hrvatske/Zagreb/Matičina 2</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 26. 3. 1962.</p>
<p>Molim da za biblioteku »Hrvatski pjesnici« izvolite sklopiti ugovore s ovim urednicima:</p>
<p>1. ŠIME VUČETIĆ, za »Izabrane pjesme« Vladimira Nazora (Izbor i pogovor: Šime Vučetić) i za »Izabrane pjesme« Nikole Pavića (Izbor i pogovor: Šime Vučetić). N. B. Ova dva rukopisa, priređena za štampu, predana su Matici hrvatskoj 26. 3. 1962.</p>
<p>2. IVO FRANGEŠ, za »Izabrane pjesme« Miroslava Krleže (Izbor i pogovor: Ivo Frangeš). N. B. Dr. Frangeš uskoro će predati ovaj rukopis.</p>
<p>3. MIROSLAV VAUPOTIĆ, za »Izabrane pjesme« Frana Galovića (Izbor i pogovor: Miroslav Vaupotić). Treba odrediti rok predaje rukopisa (može biti do 1. svibnja o. g.).</p>
<p>4. NIKOLA MILIĆEVIĆ, za »Izabrane pjesme« Vladimira Čerine (Izbor i pogovor: Nikola Milićević). Treba odrediti rok predaje rukopisa (može biti do 1. svibnja o. g.).</p>
<p>5. NEDJELJKO MIHANOVIĆ, za »Izabrane pjesme« Frana Alfirevića (Izbor i pogovor: Nedjeljko Mihanović). Treba odrediti rok predaje rukopisa (može biti do 1. svibnja o. g.).</p>
<p>6. DUBRAVKO JELČIĆ, za »Izabrane pjesme« Đure Sudete (Uredio Drag. Tadijanović, pogovor napisao Dubravko Jelčić). Treba odrediti rok predaje rukopisa (može biti do 1. svibnja o. g.).</p>
<p>Ujedno molim da se i sa mnom kao s urednikom biblioteke »Hrvatski pjesnici« sklope ugovori za sve naprijed spomenute rukopise.</p>
<p>Napominjem da je Gospodarska komisija Matice hrvatske utvrdila 1960. redakcijske honorare za biblioteku »Hrvatski pjesnici« ovako:</p>
<p>»Matica hrvatska plaćat će urednicima knjige i biblioteke paušalno 50.000.– dinara s time da se 40.000.– odnosi na izbor djela i uvodni esej, a 10.000.– dinara na honorar urednika biblioteke.«</p>
<p>Nakladni zavod Matice hrvatske obavijestio me svojim dopisom od 8. 7. 1960. godine, da će s urednicima pojedinih knjiga sklopiti ugovore na moj prijedlog. Stoga i predlažem da izvolite sklopiti ugovore, kako je naprijed navedeno.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>248.</p>
<p>ANNI URBANOVOJ (1.) pismo</p>
<p>Madame/Anna Urbanová/Praha 4/Na Pankráci 99/ Československo</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 26. 4. 1962.</p>
<p>Poštovana gospođo,</p>
<p>jučer sam primio Vaše pismo od 20. 4. o. g., u kojemu ste mi poslali svoj prijevod moje pjesme »Htio bih pokidat žice«, objavljen u dnevniku »Venkov« 29. 11. 1936. Srdačno Vam se zahvaljujem na pažnji i na daru koji mi pokloniste tim svojim lijepim prijevodom. (Žao mi je, što za taj prijevod nisam saznao u vrijeme kad je objavljen; zabilježio bih ga, zna se, u knjizi »Blagdan žetve«.) Usput napominjem da je ta ista pjesma nedavno objavljena u francuskom časopisu »Esprit« (30o année, No304, mars 1962, Paris VIe), uz još pet drugih mojih pjesama, u prijevodu Janine Matillon-Lasić (rođene Francuskinje, iz Lyona, udate u Zagrebu).</p>
<p>Mislim da će Vas zanimati i ovaj detalj: u Institutu za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu čuva se književna ostavština Vladimira Nazora. A u »Nazorovoj sobi«, koja je otvorena 27. 12. 1957. godine, nalazi se, između ostaloga, i Vaša fotografija s Nazorom, iz mjeseca kolovoza 1936. u Bobovišću, kad ste bili kod njega u gostima.</p>
<p>Još jednom Vam se zahvaljujem na ljubaznosti i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. – Moja adresa: D. T., Zagreb I,</p>
<p>Ilica 26 (a ne 25!)</p>
<p>249.</p>
<p>LITERARNOJ GRUPI »DRAGUTIN TADIJANOVIĆ« (3.) pismo</p>
<p>Literarna grupa »Dragutin Tadijanović«/Slavonski Brod/VI. osnovna škola/Badalićeva ul. 8</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 3. 5. 1962.</p>
<p>Dragi moji mladi prijatelji,</p>
<p>najljepše vam se zahvaljujem na pismu od 25. 4. o. g. u kojemu me pozivate na novi sastanak. Vama bi, kako javljate, odgovarao dan škole 15. maja, a ja bih želio da se sastanemo već u subotu, 12. maja, i to u Podvinju pa zatim u Rastušju. Evo o čemu se radi, ukratko: Školska radio-televizija Zagreb uvrstila je u svoj program za 24. maja, u 10,30 sati, emisiju o mojim »Danima djetinjstva«. (Ta je emisija trebala biti već prošle jeseni, ali zbog moga odlaska u inozemstvo morala je biti odložena.) Da bi se ta emisija uzmogla izvesti, dogovoreno je da ekipa od radio-televizije doputuje sa mnom u Podvinje i u Rastušje, gdje bi se obavila potrebna snimanja. Uredniku radio-televizije ja sam govorio i o vašoj grupi. On je s veseljem prihvatio prijedlog, da bi pri tom snimanju sudjelovali i članovi vaše literarne grupe. (Usput napominjem da sam uredniku dao na ogled vaše sastavke o posjetu Rastušja i Zagreba koje ste mi poklonili.) Ekipu bi sačinjavalo po prilici osam ljudi, a svima bi odgovaralo da se putuje u subotu, 12. o. mj. Oko 9 sati ujutro stigli bismo u Podvinje, gdje bi se snimala osnovna škola, a zatim bi se pošlo u Rastušje i nastavilo snimanje. Stoga bi mi drago bilo, kad biste mogli da se svi sastanemo tog dana u Podvinju pred školom, odakle bismo zajedno krenuli u Rastušje. Ako vam to ne bi bilo moguće, molim vas da mi javite i ja ću zamoliti direktora škole da vas toga dana oslobodi obuke, kako bismo se mogli naći na zajedničkom poslu za koji vjerujem da bi i vama bio od koristi.</p>
<p>Molim vas da me što prije obavijestite o ovome mom prijedlogu i želji.</p>
<p>Ne treba ni da spomenem, koliko bih se radovao takvom našem sastanku.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava svima, a u prvom redu drugarici Tonković.</p>
<p>Do skorog viđenja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>250.</p>
<p>LITERARNOJ GRUPI »DRAGUTIN TADIJANOVIĆ« (4.) pismo</p>
<p>Literarna grupa »Dragutin Tadijanović«/Slavonski Brod/VI. osnovna škola/Badalićeva ul. 8</p>
<p>Zagreb, 10. 5. 1962. ujutro</p>
<p>Dragi moji prijatelji,</p>
<p>najljepše vam se zahvaljujem na pozdravima koje mi uputiste iz mog Rastušja. Uskoro ćemo se, dakle, i vidjeti. Naša ekipa polazi u subotu, u 6 sati ujutro, iz Zagreba, a u Podvinje ćemo stići, nadamo se, oko 9 sati. Vi ćete nas čekati, kako se dogovorismo, u Podvinju kod škole. Tamo ćemo i mi doći svojim autom; bit će nas po svoj prilici osmero. Kako mi reče urednik emisije, neće biti od potrebe da išta donosite sobom (mislim na vaše radove, zidne novine i dr.). U Podvinju će se najprije snimati škola, zatim će se krenuti u Rastušje. Nadam se da neće padati kiša; u tom bismo slučaju morali svoj put odgoditi za koji dan. Dok ovo pišem, oblačno je, i kiša će se ispadati danas ili sutra, a nama nek ostane subota sa suncem, zar ne?</p>
<p>Drugaricu Tonković i sve vas odreda srdačno pozdravljam. Do viđenja! Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>251.</p>
<p>RAYMONDU WARNIERU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Raymond Warnier/17, Rue Malar/Paris VIIe/France</p>
<p>18. 5. 1962.</p>
<p>Poštovani gospodine profesore,</p>
<p>molim Vas da mi oprostite što Vam se nisam tako dugo javio. Primio sam Vaše pismo od 30. 4. o. g., a nekoliko dana prije tog pisma stigla je također Vaša pošiljka u kojoj su bila dva priloga A. G. Matoša, prevedeni na francuski: <hi rend="italic">Stendhal /Henri Beyle/</hi>, str. 1-39, pisano rukom, i <hi rend="italic">L</hi>
<hi rend="italic">a lumière eteinte /</hi>Ugasnulo svjetlo/, str. 1-7, pisano mašinom. Zahvaljujem Vam se na vrijednom poklonu koji će biti priključen Matoševoj književnoj ostavštini u našem Institutu i molim Vas da g. Rouveyreu izručite također našu zahvalnost i lijep pozdrav.</p>
<p>Prigodom našeg susreta u Parizu dali ste mi popis umjetnina naših likovnih umjetnika koje želite prodati. Taj sam popis bio poslao Zavodu za likovne umjetnosti koji mi je javio da Kabinet grafike JAZU ima interes da kupi, između svega ponuđenog, samo ovo: </p>
<p>Oton Postružnik, 16 linoreza, karikature 1934.</p>
<p>Vanja Radauš, 7 originalnih crteža, oko 1930.</p>
<p>Ako želite prodati ove linoreze i crteže izvolite se obratiti na Kabinet grafike Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, Ulica braće Kavurića 1, i sporazumjeti se o cijeni i načinu isplate novca.</p>
<p>Novi broj <hi rend="italic">Filologije </hi>već je na uvezu; izići će, kako mi rekoše, do kraja ovog mjeseca. Prije nego što je broj išao u štampu zamolio sam da se na kraju Vašega članka doda godina kada ste ga poslali redakciji. Obećano mi je da će i to biti učinjeno, i nadam se da ćete poslije tako dugog čekanja, ipak biti zadovoljni.</p>
<p>Čim sam primio Vaše pismo stavio sam se u vezu s našim Sveučilištem, kako me zamoliste, zbog konferencije evropskih sveučilišta, u septembru 1964. u Göttingenu. Prof. dru Ivi Frangešu, šefu katedre hrvatske književnosti, s kojim sam o svemu govorio, dao sam i Vašu adresu pa se nadam da ste obavijest već primili.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava Vašoj gospođi i Vama,</p>
<p>s odličnim poštovanjem,</p>
<p>Direktor</p>
<p>/Dop. član Dragutin Tadijanović/</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>252.</p>
<p>LITERARNOJ GRUPI »DRAGUTIN TADIJANOVIĆ« (5.) pismo</p>
<p>Članovi literarne grupe »Dragutin Tadijanović«/Osnovne škole »Ivo Lola Ribar«/Slavonski Brod/Badalićeva ul. 8</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 29. 5. 1962.</p>
<p>Dragi moji prijatelji,</p>
<p>dopustite mi da vam se i na ovaj način još jednom od srca zahvalim na svemu što ste učinili za me i za sve moje onoga dana, 12. svibnja, kad smo se sastali u Podvinju i u Rastušju. Bio sam dirnut vašom pažnjom koja će mi zauvijek ostati u sjećanju. Jednaku zahvalnost dugujem i vašoj nastavnici, drugarici Tonković.</p>
<p>Ne javljate mi, da li ste gledali emisiju na radio-televiziji dne 24. svibnja o mojim »Danima djetinjstva«. Bilo bi mi drago, ako vam se svidjela.</p>
<p>Kako znate, u Rastušju smo se i fotografirali. Jednu fotografiju, onu zajedničku, želio bih da pošaljem svakome od vas koji se na njoj nalazi; ali ne znam točan broj, koliko nas je bilo, pa vas molim da mi to javite, kako bih mogao naručiti isti broj tih fotografija. Želio bih, na taj način, da vam bar donekle uzvratim pažnju i ljubaznost.</p>
<p>Očekujući odgovor, još jednom vas srdačno sve pozdravljam, a u prvom redu vašu dobru drugaricu Tonković. Mnogo pozdrava svima i od moje gospođe.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>253.</p>
<p>PETOJ OSNOVNOJ ŠKOLI U PODVINJU (1.) pismo</p>
<p>Uprava/Pete osnovne škole/Podvinje/via Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 29. 5. 1962.</p>
<p>Poštovani druže upravitelju,</p>
<p>dopustite mi da se i na ovaj način zahvalim na pažnji i ljubaznosti koju su i đaci i nastavnici iskazali u subotu 12. svibnja o. g. meni i mojim drugovima koji su sa mnom došli u Podvinje da posjete »moju školu«. Oni dirljivi trenuci ostat će zauvijek u mom sjećanju.</p>
<p>Nadam se da su đaci s nastavnicima gledali 24. o. mj. na televiziji emisiju o mojim »Danima djetinjstva«.</p>
<p>Molim Vas da srdačne moje pozdrave izručite svim nastavnicima i đacima.</p>
<p>Drugarski Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>254.</p>
<p>VERI JAVAREK (1.) pismo</p>
<p>Mrs. Vera Javarek/13 The Bridle Road/Purley/Surrey/England</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 29. 5. 1962.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Javarek,</p>
<p>obradovalo me Vaše pismo od 16. 5. 1962. i obavijest da su Vam »od velike koristi« obje knjige koje ste nedavno primili; nadam se, da će Vam one pomoći i u mnogima drugim prigodama.</p>
<p>Razveselila me također vijest da će British-Yugoslav Society izdavati časopis u kojemu će donositi i prijevode lirike. Ne samo da dopuštam da u tom časopisu bude objavljen prijevod moje pjesme od našega prijatelja Goya, nego mi je drago što će on biti štampan među prvima, a vjerujem da će naš Edward i u tom prijevodu pokazati svoje umijeće. Zahvaljujem se na pažnji i molim Vas da od srca pozdravite našeg prijatelja Goya.</p>
<p>Žao mi je što se i Vama nije pružila prilika da nas ponovo posjetite. A nadam se, da će se i to uskoro dogoditi.</p>
<p>Pišete da ste zauzeti spremanjem članka o jugoslavenskoj poeziji za Encyclopaedia of Poetry (U. S. A.). Kada dovršite taj članak, ne biste li rukopis poslali nama na ogled, na kratko vrijeme? Možda bismo Vam mogli pomoći nekim primjedbama.</p>
<p>Nemojte se, molim Vas, ljutiti, što je moj odgovor malo okasnio i što je ovako kratak. Obećajem da ću se popraviti!</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava od moje gospođe i od mene.</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>255.</p>
<p>EMILU ŠTAMPARU (3.) pismo</p>
<p>Drug/Dr. Emil Štampar/sveuč. profesor/Ljubljana/Prijateljeva 11</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 31. 5. 1962.</p>
<p>četvrtak</p>
<p>Dragi Emile,</p>
<p>jučer sam primio Tvoje pisamce s prilogom koji si poslao Joži Horvatu. Tražiš da Ti ukratko javim, kakva je reakcija na to pismo. Evo šta mogu kazati ja što se desilo poslije našeg rastanka, u nedjelju (ukratko!):</p>
<p>U ponedjeljak, u podne, bila je sjednica našeg Odjela, u Akademiji; na sjednicu je došao i Dončević, poslije mjeseci i mjeseci. Na samoj sjednici zapitao me za rezultat našeg posjeta Tebi. A nakon sjednice otišli smo u Splendid-kavanu, i tamo sam mu detaljnije ispripovjedio naš razgovor. Bio je zadovoljan. – Uveče si me, kako znaš, telefonski nazvao. Sutradan, u utorak, kako si bio zaželio, telefonski sam razgovarao s Jožom Horvatom i saopćio mu Tvoju izjavu. On me zamolio da o tome obavijestim i Dončevića; i to sam odmah učinio. Bio je iznenađen; rekao je da će razmisliti šta da se radi. Ni jučer, ni danas, nisam čuo ništa o Tvom pismu, jer nisam zapravo ni s kim od odbora ni došao u doticaj. Da! Frangeš je u ponedjeljak ujutro došao u moj Institut pa sam mu saopćio rezultat našeg razgovora s Tobom; on je, iste večeri, otputovao na deset dana u Beograd. Danas popodne (ovo pišem oko 20 sati!) razgovarao sam »o tom slučaju« s Matkovićem koji o svemu nije još čuo ništa (on naime nije prisustvovao posljednjim sjednicama odbora na kojima su doneseni »sudbonosni zaključci«). S drugim članovima odbora (Krklec je već nekoliko tjedana izvan Zagreba, vraća se sutra!), kako znaš, sretam se gotovo isključivo na sjednicama odbora, i tako ne mogu ništa više ni da kažem o onome što bi Tebe zanimalo u ovom slučaju.</p>
<p>Meni je, ponavljam, težak dan bila ona nedjelja, teško mi je i ovo pisanje. Ali znam: u još težoj situaciji si Ti; vjeruj mi, potpuno Te razumijem.</p>
<p>Nadam se da se ne ćeš naljutiti, ako prekinem pisanje… mučenje.</p>
<p>Pozdrav!</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>256.</p>
<p>NOVINSKOM PREDUZEĆU »FORUM« (1.) pismo</p>
<p>Novinsko preduzeće »FORUM«/Novi Sad</p>
<p>Zagreb, 19. 6. 1962.</p>
<p>Potvrđujući da sam od vas primio honorar u iznosu od Din 6.800.–, molim vas da budete ljubazni i pošaljete mi publikaciju (novine ili časopis) u kojoj su objavljeni prijevodi mojih pjesama na mađarski; pretpostavljam naime da se radi o honoraru za prijevode koje želim da imam, kako bih mogao da ih zabilježim u svojoj bibliografiji.</p>
<p>Moja adresa u uredu: Zagreb, Opatička ulica 18/I, a kod kuće: Zagreb I, Ilica 26/II.</p>
<p>Zahvaljujem se na usluzi i drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>257.</p>
<p>UGLJEŠI KRSTIĆU (1.) pismo</p>
<p>Izdavačko preduzeće/Savremena škola/Šefu Redakcije/drugu Uglješi Krstiću/Beograd/Nušićeva 6/III/Poštanski pretinac 762</p>
<p>Zagreb, 21. 7. 1962.</p>
<p>U vezi s Vašim dopisom od 28. juna 1962. godine kojim ste zamolili da za Vaše poduzeće recenziram rukopis knjige GORAN od Vlatka Pavletića, šaljem Vam sažetu recenziju spomenutog rukopisa koji mi je predao na čitanje sam autor.</p>
<p>Rukopis Vlatka Pavletića GORAN, otkucan pisaćom mašinom, ima ova poglavlja: Kronologija života (str. 1-20); Pristup Goranu (1-3); Portret (1-17); Zavičaj pjesnika i pjesnik svoga zavičaja (1-14); U kraljevstvu zlatnih brežuljaka (1-16); Rane tuge i dani gnjeva (1-19); Talent pred knjigom života (1-13); Majstor za radnim stolom (1-14); Neobični svirač na običnu instrumentu (1-16); Zasnovano – neskovano (1-16); Nenapisana novela o Ciganima (1-7); Prijatelj starijih i jedan njegov stariji prijatelj (1-35); »Sretan i zadovoljan« – među partizanima (1-15); Noćni vlak (1-10); Tajna groba (1-13); U svijesti drugih (1-4); – Prilozi: Iz ostavštine Ivana Gorana Kovačića: »Dar divana« – pjesma na kajkavskom dijalektu (1-5); Bilješke uz članak »Portret Gorana Kovačića« (1-3); Napomene i prilozi uz članak »Granice erudicije« (1-6); Bilješke uz članak »Majstor za radnim stolom« (1-4); Napomene i prilozi uz članak »Nenapisana Goranova novela o Ciganima« (1-10); Bilješke i prilozi uz članak »Prijatelj starijih i jedan njegov stariji prijatelj« (1-3); Bilješke i prilozi uz članak »Sretan i zadovoljan« – među partizanima (1-3); Napomene i prilozi uz članak »Tajna Goranova groba« (1-11); Napomena (str. 1). Ukupno 292 strane (od kojih na »Priloge« otpada 46 strana).</p>
<p>Pavletićev GORAN, pisan po uzoru na francusku kolekciju »Microcosme« (Ecrivains de toujours), izvanredan je prilog našoj literaturi, siromašnoj dokumentarnim biografijama pisaca; mirno se može reći da je ovo djelo u nas prvo u toj vrsti. Uz obilje Goranovih pisama, autobiografskih i drugih zapisa, Pavletić je sabrao i niz dokumenata, uspomena, svjedočanstava, neobjavljenih i objavljenih, pa bogato potkrijepivši njima svoja živa, originalna izlaganja stvorio cjeloviti lik Gorana, čovjeka, književnika, borca, o kakvom se dosad samo naslućivalo.</p>
<p>Ne upuštajući se u detaljniju ocjenu pojedinih poglavlja (za svako od njih usmeno sam saopćio svoje primjedbe autoru koji ih je i prihvatio), napominjem da je ovaj rukopis, uz još neke moje opaske, u potpunosti spremljen za štampu. Moje bi opaske bile ovo:</p>
<p>ispustiti poglavlje »Nenapisana novela o Ciganima«, jer ne pridonosi ništa bitnije onom što je već poznato, a govori o – nenapisanoj noveli;</p>
<p>poglavlje »O svijesti drugih« dopuniti izborom tekstova još dvojice pisaca, Antuna Barca i Kajetana Koviča (iz njegova pogovora slovenskom prijevodu »Jame«, završetak) pa sve autore složiti kronologijskim redoslijedom: Novak Simić (1937.), Moša Pijade (1944.), Marko Ristić (1945.), Antun Barac (1945.), Dragutin Tadijanović (1947.), Jure Kaštelan (1951.), Kajetan Kovič (1959.), Vojislav Đurić (1959.), Dobriša Cesarić (1961.);</p>
<p>rukopis dopuniti pjesmama posvećenim Goranu: Paul Eluard (original i prijevod!), Tadijanović, Parun, Kaštelan, Šolc...,</p>
<p>dodati, na kraju, »Bibliografiju izdanja Goranovih djela« uključivši amo i prijevode »Jame« na strane jezike.</p>
<p>Smatram da u ovo izdanje ne bi trebalo unositi »Literaturu o Goranu«; ono je, i bez tog priloga, dovoljno dokumentarno; drugo bi bilo da je o Goranu objavljeno nekoliko knjiga, kao što je to slučaj npr. u Francuskoj o njihovim piscima, itd.</p>
<p>»Prilozi« u ovom rukopisu, razumije se, bit će ispušteni.</p>
<p>O izboru fotografija, i o legendama uz njih, s Pavletićem ću se, kao i dosad, sporazumjeti usmeno.</p>
<p>Nadam se da mi nećete zamjeriti na kratkoći mog saopćenja. </p>
<p>Čini mi se, rekoh o rukopisu sve što je bilo od potrebe.</p>
<p>Lična napomena: Pročitavši Pavletićeva GORANA ostadoh gotovo zadivljen nad činjenicom kako se istinski mogu pogoditi crte nečijeg lika a da ga se nikad nije živa vidjelo. Takav sam osjećaj imao gledajući Bakićev portret Gorana (taj je portret, u sadri, i danas u mojoj uredskoj sobi).</p>
<p>Još nešto, naposljetku: Molim Vas, uznastojte da ovaj rukopis, zajedno s fotografijama, bude grafički izveden, štampan, onako kako zaslužuju i Goran i pisac ovog djela tj. doista kao pisci kolekcije »Microcosme«; svima ćete nam time osvjetlati lice.</p>
<p>Drugarski Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>N. B. Broj mog žiro-računa:</p>
<p>400-11-73-4-3831, Zagreb, Gradska štedionica</p>
<p>258.</p>
<p>ARMANDU GASPARDU (1.) pismo</p>
<p>Monsieur/Armand Gaspard/Paris 19e/36, Av. Simon-Bolivar</p>
<p>Zagreb, 28. 7. 1962.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Gaspard,</p>
<p>već je prošlo mjesec dana otkako smo se vidjeli u Zagrebu i kad sam obećao da ću Vam poslati nekoliko priloga za Vašu knjigu o našoj zemlji. Šaljući danas obećane priloge, nadam se, da će oni stići na vrijeme i da će Vam biti od koristi. Svaki prilog označio sam brojem, a ovdje ću dati i kratak opis koji možete upotrebiti u knjizi:</p>
<p>1. – BAŠČANSKA PLOČA, tako nazvana po mjestu Baški na otoku Krku, jedan od najstarijih spomenika hrvatskog jezika, pisan glagoljskim slovima oko 1100 godine. Tekst nema ni interpunkcije ni stanke, a sadržaj natpisa nije jedinstven nego su u njemu tri stavka: 1. skraćena isprava (noticija), u kojoj opat Držiha tvrdi da je hrvatski kralj Zvonimir dao svetoj Luciji zemljište (ledinu) i za to nabraja svjedoke; 2. zapis opata Dobrovita u kojem kaže, da je sa devetero braće sagradio crkvu u dane kneza Kosmata, koji da je vladao čitavom »krajinom«; 3. dodatak u kojem se veli, da je tada bio (sveti) Mikula u Otočcu u zajednici sa svetom Lucijom. –</p>
<p>Ploča se nalazi od 1934. godine u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu.</p>
<p>2. – TEKST BAŠČANSKE PLOČE U SUVREMENOM PRIJEVODU.</p>
<p>3. – TREĆI REDAK TEKSTA BAŠČANSKE PLOČE, u kojemu se spominje glagoljicom: »Zvonimir, kralj hrvatski«.</p>
<p>4. – NATPISI SA STEĆAKA (I –VI).</p>
<p>5. – Ivan Goran Kovačić (1913. – 1943.), partizan, pjesnik »Jame« (drugi s lijeva), pred odlazak iz Hercegovine u Crnu Goru; fotografija, potkraj aprila 1943.</p>
<p>6. – Naslovna strana Goranove »Jame«, uvezane u padobransko platno, 1944.</p>
<p>7. – Oznake za izdanje Goranove »Jame«, s potpisima slikara Ede Murtića i Zlatka Price, 1944.</p>
<p>8. – Edo Murtić: ilustracija Goranove »Jame«; litografija, 1944.</p>
<p>9. – Zlatko Prica: ilustracija Goranove »Jame«; litografija, 1944.</p>
<p>Bit će mi drago, ako saznam da ste sve ove priloge mogli upotrebiti u svojoj knjizi.</p>
<p>Za nekoliko dana odlazim na godišnji odmor, u Dubrovnik (Žalasta ulica 2), gdje ću ostati čitavi mjesec august.</p>
<p>Izvolite, dragi gospodine, primiti mnogo srdačnih pozdrava, zajedno s Vašom gospođom, od moje gospođe i od mene.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Poslano u njemačkom prijevodu.</p>
<p>259.</p>
<p>TRIBINI MLADIH NO-e SIBINJ (1.) pismo</p>
<p>Tribina mladih NO-e Sibinj/Odbor za organizaciju kulturne manifestacije »Mi i knjiga«/Sibinj</p>
<p>Zagreb, 6. 9. 1962.</p>
<p>Poštovani drugovi,</p>
<p>prošli sam mjesec bio na godišnjem odmoru, vratio se nedavno, i zato odgovaram tek danas na vaš dopis br. 2/1962. od 23. 8. 1962.</p>
<p>Pristajem na sve kako javiste u spomenutom svom dopisu i očekujem daljnje vaše zapovijesti.</p>
<p>Drago mi je da se nešto kao budi i u mom zavičaju. Do skorog viđenja.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>260.</p>
<p>SVEUČILIŠNOJ KNJIŽNICI (1.) pismo</p>
<p>Sveučilišna knjižnica/Zagreb/Marulićev trg 21</p>
<p>11. 9. 1962.</p>
<p>Predmet: Tin Ujević</p>
<p>»Sabrana djela«</p>
<p>prepisivanje tekstova</p>
<p>Izdavačko poduzeće »Znanje« u Zagrebu izdat će »Sabrana djela« Tina Ujevića u redakciji Dragutina Tadijanovića (glavni urednik), Miroslava Vaupotića, Nedjeljka Mihanovića i Dubravka Jelčića, koji su već započeli golem posao oko sakupljanja i prepisivanja Ujevićevih priloga u različitim publikacijama.</p>
<p>Budući da je rok za koji su se urednici obavezali predati prve rukopise veoma kratak, Sveučilišna bi knjižnica omogućila da se taj teški zadatak na vrijeme izvrši, kad bi posudila Institutu za književnost JAZU neke časopise u kojima je Ujević surađivao. Prepisivanje tekstova obavlja se u Institutu. »Popis časopisa u kojima se nalaze prilozi Tina Ujevića« (vidi prilog!), osim signature Sveučilišne knjižnice, sadrži i godišta, odn. brojeve, iz kojih bi trebalo prepisati pojedine priloge.</p>
<p>Molimo vas da budete ljubazni pa da Institutu posudite, u 4-5 mahova, navedene časopise, prema priloženom »Popisu«, bez obzira na redoslijed. Institut se obavezuje vratiti u redu svaki časopis najdulje za 10 dana poslije posudbe, a po mogućnosti i prije.</p>
<p>Nadajući se da ćete našoj želji udovoljiti, unaprijed vam se zahvaljujemo na razumijevanju i drugarski vas pozdravljamo.</p>
<p>Direktor</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>261.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (25.) razglednica</p>
<p>Gđa/Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb I</p>
<p>Maribor, 3. 10. 1962.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>mnogo srdačnih pozdrava.</p>
<p>Tvoj Tadija</p>
<p>Dušanka Popović</p>
<p>Vlatko [Pavletić]</p>
<p>Dobriša [Cesarić]</p>
<p>Tone Potokar</p>
<p>Slavko Mihalić</p>
<p>France Filipič</p>
<p>Josip Barković</p>
<p>Još 5 nečitkih potpisa!</p>
<p>262.</p>
<p>ALEKSANDRU KEŠKU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Prof. Aleksandar Keško/Nikole Tesle 9/Sarajevo</p>
<p>Zagreb, 10. 10. 1962.</p>
<p>Poštovani gospodine profesore,</p>
<p>primio sam Vaše pismo (bez oznake datuma) u kojemu tražite da Vam odgovorim, da li je Institutu za književnost JAZU potreban profesor jugoslavenske književnosti i da li biste Vi mogli dobiti mjesto u Institutu.</p>
<p>Ako se ne varam, ovog sam ljeta, na Lokrumu, gdje smo se sastali, usmeno Vam iznio situaciju Instituta ukoliko se tiče novih mjesta. Ponovio bih: ove je godine Institut primio dva nova namještenika (arhivistu-bibliotekara i tipkačicu), tako da nas u svemu ima devetero, svakako premalen broj. Od tih su namještenika četvorica mlađih (3 asistenta i arhivist-bibliotekar) pa u skoroj budućnosti neće biti moguće namjestiti još kojega mladog stručnjaka (potrebni su nam suradnici srednje i starije generacije). Žao mi je stoga što na Vaše pitanje moram odgovoriti negativno.</p>
<p>Molim Vas, ne zamjerite mi, što je moj odgovor možda i suviše kratak; nadam se da ćete me shvatiti kad kažem da se preda mnom nagomilalo mnogo posla, a vrijeme je kratko, odmjereno.</p>
<p>Mnogo Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>263.</p>
<p>ZOLTÁNU CSUKI (3.) pismo</p>
<p>Monsieur/Zoltán Csuka/Érdliget/Sárd-u. 35/Mađarska</p>
<p>Zagreb, 11. 10. 1962.</p>
<p>Dragi moj Zoltáne,</p>
<p>nedavno sam primio Tvoje pismo od 27. sept. 1962. na kojemu Ti se srdačno zahvaljujem. Nastojat ću da Ti na nj u potpunosti odgovorim, iako će možda neka obrazloženja biti i suviše kratka. Ali se nadam da mi to nećeš zamjeriti, jer znaš kolikim sam poslovima zaokupljen bez prestanka. Ići ću redom:</p>
<p>Žao mi je što nisam primio Tvoju »kartičku« iz Sozopola; vjerojatno se izgubila.</p>
<p>Ne znam u kojim si našim časopisima čitao da je Matica hrvatska izdala Goranovu »Jamu« u njemačkom, engleskom, španskom i francuskom prijevodu. Matica je »Jamu« objavila samo u njemačkom (preveo Zlatko Gorjan) i engleskom prijevodu (Alec Brown), zajedno sa hrvatskim tekstom. Francuski je prijevod izišao 1946. u Parizu, a o španjolskom mi, nažalost, nije ništa poznato (ili se ne sjećam). Ne vjerujem da bi Matica hrvatska, poslije ovih dvaju prijevoda koji su čekali nekoliko godina da budu objavljeni, štampala mađarski prijevod pogotovo zato što je on već objavljen, i to dva puta. Nego možemo govoriti o Tvojoj »davnašnjoj želji«, o antologiji hrvatskih pjesnika u Dalmaciji, od 16. vijeka sve do danas, kako veliš u svom pismu. No Tvoju bi zamisao trebalo malo modificirati. Evo o čemu se radi. Jučer je bila sjednica našeg Odjela za suvremenu književnost u Akademiji (na sjednici nije bio prisutan Gustav, jer je bio u Beogradu, na Andrićevoj proslavi) i ja sam iznio prijedlog da bi Akademija podijelila Tebi dvomjesečni stipendij za boravak u Hrvatskoj u svrhu sabiranja građe za prijevod naših pjesnika na mađarski. Moj je prijedlog prihvaćen jednoglasno. Zamoljen sam da Te obavijestim o ovome: treba da se obratiš molbom na Odjel za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (Braće Kavurića 1) u kojoj ćeš molbi navesti da želiš urediti i prevesti na mađarski hrvatske pjesnike od 16. stoljeća do danas, s naročitim obzirom na pjesme o moru; kao prilog molbi trebao bi dodati popis dosadašnjih Tvojih prijevoda s hrvatskoga na mađarski. Definitivan plan o antologiji načinili bismo ovdje sporazumno. Tajnik je našeg Odjela, kako znaš, akademik Marijan Matković koji Te pozdravlja i očekuje od Tebe molbu upućenu Odjelu, kako sam naprijed ukratko izložio. Uvjeren sam da ćemo ovaj plan moći ostvariti i s nestrpljenjem čekam od Tebe vijesti. Veselio bih se ovom našem uspjehu.</p>
<p>Drago mi je također što je Tvoja »Povijest literature jugoslavenskih naroda« već dogotovljena; piši mi, da li je još aktuelno pitanje portreta pojedinih književnika za tu knjigu.</p>
<p>Meni nažalost ni ovog puta nije moguće misliti na dolazak u Budimpeštu (Gustav mi o svom putu nije ni govorio). Ali ćemo se zato, siguran sam, sresti u našem Zagrebu.</p>
<p>Očekujući odgovor, najsrdačnije Te pozdravljamo</p>
<p>Jela i ja.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>264.</p>
<p>PROSVJETNOM VIJEĆU OPĆINE VINKOVCI (1.) pismo</p>
<p>Prosvjetno vijeće općine Vinkovci/na ruke tajnika Vijeća Stjepana Baha</p>
<p>[studeni], 1962.</p>
<p>Primili smo vaš dopis br. 134/1962. od 1. 11. 1962. i javljamo vam da pristajemo na uvjete koje ste naveli u tom dopisu, s time da bi otvorenje izložbe »A. G. Matoš« bilo u srijedu, 14. studenog o. g., naveče. Poslije otvaranja izložbe bilo bi književno veče na kojem bi nastupali: Dragutin Tadijanović i Dubravko Jelčić.</p>
<p>Asistent Dubravko Jelčić doputovat će u Vinkovce u utorak da izložbu aranžira, a Dragutin Tadijanović u srijedu. Molimo vas da do utorka date prenijeti panoe iz spremišta u izložbenu dvoranu.</p>
<p>S ovim dopisom šaljemo i pet primjeraka plakata Matoševe izložbe u Zagrebu: datum i druge podatke o ovoj zagrebačkoj izložbi (donja tri retka!) prekrijte papirom na kojemu treba napisati mjesto i vrijeme trajanja izložbe u Vinkovcima.</p>
<p>Prilažemo vam račun na iznos od 50.000 dinara (za naše troškove izradbe fotografija), a putne i ostale troškove Dragutina Tadijanovića i Dubravka Jelčića izvolite isplatiti na njihove ruke u Vinkovcima.</p>
<p>Prilog: 5 plakata</p>
<p>račun s kopijom</p>
<p>Direktor</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>265.</p>
<p>MATICI HRVATSKOJ (5.) pismo</p>
<p>Upravni odbor Matice hrvatske/Zagreb/Ulica Matice hrvatske 2</p>
<p>Zagreb, 9. 12. 1962.</p>
<p>Kao urednik biblioteke »Hrvatski pjesnici« predlažem da se u plan za buduća izdanja prihvate ove knjižice:</p>
<p>Šiško Menčetić (1457. – 1527.) i Džore Držić (1461. – 1501.): Izabrane pjesme. Izbor i pogovor: Rafo Bogišić, asistent Filozofskog fakulteta zagrebačkog Sveučilišta.</p>
<p>Ivan Bunić Vučić (1594. – 1658.): Izabrane pjesme. Izbor i pogovor: Mile Ratković. Dragutin Domjanić (1875. – 1933.): Izabrane pjesme (štokavske i kajkavske).</p>
<p>Milan Begović (1876. – 1948.): Izabrane pjesme.</p>
<p>Ljubo Wiesner (1885. – 1951.): Izabrane pjesme. Izbor i pogovor: Dubravko Jelčić.</p>
<p>Fran Galović (1887. – 1914.): Izabrane pjesme (štokavske i kajkavske). Izbor i pogovor: Miroslav Vaupotić.</p>
<p>Vladimir Čerina (1891. – 1932.): Izabrane pjesme. Izbor i pogovor: Nikola Milićević.</p>
<p>Ante Cetineo (1898. – 1956.): Izabrane pjesme (štokavske i čakavske). Izbor i pogovor: Antun Šoljan.</p>
<p>Miroslav Feldman (1899.): Izabrane pjesme. Izbor i pogovor: Saša Vereš.</p>
<p>Vlado Vlaisavljević (1900. – 1943.): Izabrane pjesme. Izbor i pogovor: Nedjeljko Mihanović.</p>
<p>Zlatko Gorjan (1901.): Izabrane pjesme. Izbor i pogovor: Gustav Krklec.</p>
<p>Vladislav Kušan (1904.): Izabrane pjesme. Izbor i pogovor: Saša Vereš.</p>
<p>Ivo Kozarčanin (1911. – 1941.): Izabrane pjesme.</p>
<p>Ivan Goran Kovačić (1913. – 1943.): Izabrane pjesme (kajkavske i štokavske).</p>
<p>Kako se vidi, uz nekoliko imena pjesnika nisu označeni urednici; oni će biti određeni naknadno, a razumije se da ni ovdje navedeni redoslijed autora neće biti i redoslijed njihova izlaženja u knjigama.</p>
<p>Od 1952. godine, kad je objavljena prva knjiga ove biblioteke, do danas, izašlo je u svemu 11 svezaka; 5 rukopisa čekaju na izlazak (Nazor, Polić, Krleža, Sudeta, Alfirević); s ovih 14 predloženih rukopisa zajedno bi sačinjavali 30 knjižica, gotovo polovicu ove biblioteke.</p>
<p>Budući da su neke od izašlih knjiga objavljene već u dva, pa i u tri, izdanja, nadam se da će tempo izlaženja predloženih knjiga biti mnogo brži od dosadašnjega tj. da će godišnje biti objavljeno najmanje 6 knjiga, a ne po jedna kao dosad (uzme li se 1952. godina kao godina početka ove biblioteke).</p>
<p>Zamolio bih da se i opremi ovih knjiga (papir, tisak i dr.) posveti veća pažnja nego dosad; upozorio bih samo na slična izdanja u Beogradu i Ljubljani pa da se vidi golema razlika.</p>
<p>Ujedno molim da budem pismeno obaviješten o prihvaćanju ovoga mog prijedloga budućih izdanja da uzmognem s pojedinim urednicima pristupiti poslu. S urednicima navedenim u ovom prijedlogu mogu se sklopiti ugovori označivši i rok predaje rukopisa.</p>
<p>S drugarskim pozdravom,</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>266.</p>
<p>GRADSKOJ KNJIŽNICI I ČITAONICI VINKOVCI (1.) pismo</p>
<p>Gradska knjižnica i čitaonica/Vinkovci</p>
<p>Zagreb, 22. 12. 1962.</p>
<p>Poštovane i drage drugarice i drugovi,</p>
<p>Za vrijeme svoga posljednjeg boravka u Vinkovcima, sredinom studenoga, obećao sam da ću ispuniti vašu želju tj. da ću poslati svoju fotografiju. S malim zakašnjenjem to i činim danas nadajući se da će ona ipak stići u pravi čas.</p>
<p>Ujedno vam čestitam Novu godinu i želim svima mnogo uspjeha u radu.</p>
<p>S drugarskim pozdravima, Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>267.</p>
<p>UPRAVI JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI (3.) pismo</p>
<p>Uprava Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/Zagreb/Zrinski trg 11</p>
<p>28. 12. 1962.</p>
<p>Dana 31. prosinca 1962. bit će zaključena izložba »120 godina Matice hrvatske« koju su priredili suradnici našeg Instituta u našoj izložbenoj dvorani, u povodu jubileja Matice hrvatske.</p>
<p>Molimo Upravu Jugoslavenske akademije da Fotoslužbi Akademije odobri 25 snimaka i izradbu isto toliko fotopovećanja vel. 18x24 cm, kako bismo i ovu izložbu imali snimljenu kao i sve prethodne izložbe u našem Institutu.</p>
<p>Unaprijed Vam se zahvaljujemo.</p>
<p>Direktor</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>268.</p>
<p>PETOJ OSNOVNOJ ŠKOLI U PODVINJU (2.) pismo</p>
<p>Uprava/Pete osnovne škole/Podvinje/via Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 7. 1. 1963.</p>
<p>Poštovani druže upravitelju,</p>
<p>nadam se da će i Vas, i nastavnike, i đake Vaše škole, obradovati vijest kojom Vam javljam da će se u četvrtak, 10. o. mj. u 10 sati dopodne, ponoviti lanjska emisija RTV-Zagreb (od 24. 5. 1962.), u kojoj su prikazani moji »Dani djetinjstva«. Istog dana, u 18 sati, ponovit će se dio te emisije; Mendo Mendović pitat će djecu kako se zove pjesnik koga su gledali dopodne na televiziji; tko pošalje pravilan odgovor i bude na slijedećoj emisiji izvučen, dobit će – nagradu.</p>
<p>Držim da ćete omogućiti đacima da ponovo gledaju tu emisiju koja je proglašena najboljom školskom emisijom prošle godine pa se stoga i ponavlja.</p>
<p>Znam da mi nećete zamjeriti što Vam pišem ovako ukratko. Oskudijevam naime i na vremenu.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravljam, zajedno s nastavnicima i đacima.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>269.</p>
<p>LITERARNOJ GRUPI »DRAGUTIN TADIJANOVIĆ« (6.) pismo</p>
<p>Literarna grupa »Dragutin Tadijanović«/Osnovne škole »Ivo Lola Ribar«/Slavonski Brod/Badalićeva ul. 8</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 7. 1. 1963.</p>
<p>Dragi moji prijatelji,</p>
<p>zahvaljujući vam se na lijepoj novogodišnjoj čestitci želim da vas ukratko upozorim na televizijsku emisiju koja će biti u četvrtak, 10. o. mj. u 10 sati dopodne, pod nazivom »Susreti na ekranu«. To je naime ista ona emisija od 24. 5. 1962., u kojoj ste sudjelovali i vi, zajedno sa mnom, u Rastušju. Ta je emisija proglašena najboljom od sviju školskih emisija u prošloj godini, i stoga se ponavlja. Nadam se da će vas ova vijest razveseliti i da ćete naći načina da opet gledate tu emisiju. Usput napominjem da će ista emisija, skraćena, biti na televiziji i u 18 sati; Mendo Mendović pitat će djecu koja su dopodne gledala emisiju: kako se zove pjesnik kojega su vidjeli toga dopodneva na ekranu? Odgovor će se poslati poštom; tko pogodi ime i prezime i bude na slijedećoj emisiji izvučen dobit će – nagradu.</p>
<p>Želim vam svima da se dobro zabavljate i srdačno vas pozdravljam, a u prvom redu drugaricu Tonković.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>270.</p>
<p>LITERARNOJ GRUPI GIMNAZIJE U KUTINI (1.) pismo</p>
<p>Literarna grupa/Gimnazija/Kutina</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 7. 1. 1963.</p>
<p>Dragi moji mladi prijatelji,</p>
<p>dopustite mi, najprije, da vam se zahvalim na lijepoj poslanici koju mi uputiste 19. 12. 1962. i da se ujedno ispričam što ću vam na nju odgovoriti tek danas.</p>
<p>Nadam se da mi nećete zamjeriti što ću biti možda i suviše kratak u svom odgovoru; no, bit ću realan.</p>
<p>Vaš poziv da bih došao u Kutinu k vama na razgovor, doista me raduje, i ja obećajem da ću vašu želju i ispuniti. Samo uz ovu opasku: odložimo naš sastanak za proljeće (kad procvate cvijeće! – vidite li rime?). Tada bih, recimo u travnju, s veseljem došao da vidim sve vas i vaš mali gradić u kojemu nikad nisam bio. Ako li je vama teško iščekati dok prođu ovi zimski mjeseci, a vi dođite k meni u moj velegrad, u Zagreb, pa će se naš susret desiti u njemu. Ali to biste mi morali javiti unaprijed, bar osam dana, jer bih ja upravo na dan vašeg dolaska mogao biti spriječen ili možda i odsutan iz Zagreba. Mogli biste npr. doći u Institut za književnost JAZU (Opatička ulica 18) kojemu ja »stojim na čelu«, a gdje biste mogli posjetiti, još ovog mjeseca, izložbu »120 godina Matice hrvatske« i sobe Matoša, Nazora i Gorana. Usput biste vidjeli i jednoga živoga književnika koji se zove – Tadijanović.</p>
<p>No da ipak ne biste tako dugo čekali na naš susret, javljam onima najnestrpljivijima, da će me moći vidjeti i čuti u četvrtak, 10. o. mj. u 10 sati dopodne, na RTV-Zagreb, u televizijskoj emisiji pod naslovom »Susreti na ekranu«. U toj će se emisiji naime ponoviti emisija o mojim »Danima djetinjstva« izvedena 24. 5. 1962.; ona je proglašena za najuspjeliju pa se stoga i ponavlja. A šta će o njoj reći Mendo Mendović čut će oni koji će ga slušati i gledati istog dana u 18 sati.</p>
<p>Toliko o tom.</p>
<p>Još jednom vam toplo zahvaljujući na pozivu, molim vas da o mom prijedlogu stvorite odluku koja će odgovarati većini.</p>
<p>Sve članove Literarne grupe srdačno pozdravljam: Živjeli, živjeli!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>271.</p>
<p>LITERARNOJ GRUPI GIMNAZIJE U KUTINI (2.) pismo</p>
<p>Članovima Literarne grupe/Gimnazija/Kutina</p>
<p>Zagreb 15. 1. 1963.</p>
<p>Dragi moji mladi prijatelji,</p>
<p>primio sam vaše pismo od 12. 1. 1963. i – sve razumio! Odgovaram nanj, kako sami napisaste, »samo ukratko«: Radujem se prvom našem sastanku, u subotu 19. o. mj. u Institutu za književnost JAZU.</p>
<p>O svemu drugom usmeno!</p>
<p>Da, volio bih kad biste mi do petka javili: koliko će vas doći?</p>
<p>(U zagradama: ne bih volio da dođete k meni prije deset sati!) A što se tiče ostaloga, netko će se možda razočarati, a netko možda i neće. Tako uvijek biva u životu. Što se mene tiče, kako rekoh, ja se veselim sastanku i želim da što prije svane subota i da ugledam – sve vas.</p>
<p>A dotle, budite strpljivi i dobri, i do viđenja, do viđenja!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>272.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (15.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Naučna biblioteka/Dolac 1/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 16. 1. 1963.</p>
<p>Dragi Vinko,</p>
<p>htio bih, u najkraćem, da odgovorim na Tvoje pismo od 8. 1. 1963. Razumio sam ga, u potpunosti. I neću da duljim. Nego ću biti kratak a stvaran. Razgovarao sam i s drom Ivaniševićem, tajnikom DKH, i s njim se složio u slijedećem: Osim Vatroslava Cihlara, iz Rijeke, koji će uskoro biti primljen u članstvo DKH, treba se za isto takovo primanje prirediti i Vinko Antić, iz Rijeke. Ovdje su, držim, suvišna bilo kakva objašnjenja. Nego, sačini odmah svoju bio-bibliografiju (ukoliko je već nemaš), koju ćeš zajedno s molbom za primitak u članstvo poslati tajništvu DKH; u isto vrijeme treba poslati i referat o kandidatu (jednu do dvije »kartice«): s Ivaniševićem se dogovorih da bi najbolje bilo kad bi taj referat napisao Osvaldo Ramous, dakako uz Tvoju pomoć. Ne znam, šta o tome misliš Ti? Ne znam, naime, kako ti »stojiš« s Ramousom? On je član DKH, iz Rijeke, itd. Drugi referent će biti iz Zagreba.</p>
<p>Čini mi se da rekoh sve što je zasada trebalo kazati.</p>
<p>Suvišno je da napomenem koliko me, već sada, veseli ovaj naš zajednički uspjeh.</p>
<p>A nadam se da ćeš me shvatiti što moram biti ovako kratak.</p>
<p>Očekujem, s Tvoje strane, brzu akciju.</p>
<p>I srdačno Te pozdravljam!</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>273.</p>
<p>TODI ČOLAKU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Tode Čolak/Maksima Gorkog 10/Beograd</p>
<p>Zagreb, 4. 2. 1963.</p>
<p>Dragi Tode (dopustite mi da Vas tako zovem; stariji sam od Vas, mnogo stariji!),</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 29. 1. 1963. i u njemu priloge:<hi rend="italic"> Pisma Tina Ujevića S. B. Cvijanoviću </hi>od 1913. do 1935. (prijepis 9 pisama i 20 dopisnica; 35 str.), iz Arhiva SANU, i knjižice: Milan Selaković, <hi rend="italic">Ante Kovačić</hi> i Dr Ilija Kecmanović, <hi rend="italic">Silvije Strahimir Kranjčević </hi>(Izdavačko preduzeće »Rad«). Na vrijednoj toj pošiljci srdačno Vam se zahvaljujem.</p>
<p>Ujevićeva pisma morat ću zadržati nešto duže, zbog prepisivanja, a tada ću ih vratiti. Da Vam se, donekle, revanširam za Ujevića šaljem Vam, u prilogu, prijepis sedam Skerlićevih dopisnih karata i pisama Branku Vodniku, kako zamoliste u svom pismu. Ja sam Skerlićeva pisma kolacionirao i, ponegdje, stavio znak [!] – kao znak da je u autografu pojedina riječ doista onako i napisana. Skerlić je, kako vidite, između ostaloga griješio i u pisanju <hi rend="italic">č</hi> i <hi rend="italic">ć</hi>, itd. Ali, ne zaboravite, sva su ova pisma pisana – latinicom!</p>
<p>Davor mi je predao Vaš rukopis o Šimunoviću. Čitam ga i čitam, polako, pa kad ga dočitam, predat ću ga, kako želite, Frani Šimunoviću. To će se desiti, nadam se, ovih dana.</p>
<p>O Vašem ćemo rukopisu, kada dođete u Zagreb, govoriti usmeno; bit će lakše. Ne mislim kazati da će moje primjedbe biti – izvanredne.</p>
<p>Ne znam, jesam li još što zaboravio reći u ovom brzom odgovoru?</p>
<p>Srdačan pozdrav Vašoj gospođi i Vama,</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. – Ovog trenutka predadoh rukopis Frani Šimunoviću!</p>
<p>274.</p>
<p>IVANU V. LALIĆU (1.) pismo</p>
<p>Savez književnika Jugoslavije/na ruke gen. sekretara druga/Ivana V. Lalića/Beograd/Francuska 7</p>
<p>Zagreb, 4. 2. 1963.</p>
<p>Dragi druže Laliću,</p>
<p>s radošću sam primio Vaš dopis br. 117 od 1. februara 1963. u kojemu mi saopćujete da sam, s drugom Predragom Palavestrom, određen za člana delegacije Saveza književnika koja će ove godine posjetiti ČSSR.</p>
<p>Na toj pažnji zahvaljujem se Vama i Odboru Saveza književnika za veze s inozemstvom.</p>
<p>Molim Vas da me, ukratko, obavijestite o svemu »šta mi je činiti«, i koliko će taj boravak trajati. Usput napominjem da mi se čini da bi posjet ČSSR bolje bilo učiniti do kraja juna. Ne znam, hoće li to odgovarati i drugu Palavestri.</p>
<p>Ako Vam je o tome možda teško obavijestiti me pismeno, molim Vas da me nazovete telefonski kada dođete u Zagreb (telefon: 39 – 461 ili u Institutu za književnost JAZU: 38 – 501).</p>
<p>S drugarskim pozdravom,</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>275.</p>
<p>OSNOVNOJ ŠKOLI »IVAN GORAN KOVAČIĆ« U NIŠKOJ BANJI (1.) pismo</p>
<p>Osnovna škola »Ivan Goran Kovačić«/Niška Banja/NR Srbija</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 8. 4. 1963.</p>
<p>Dragi drugovi,</p>
<p>primio sam vaše pismo od 19. 3. 1963. u kojemu ste kao prilog poslali pismo »Majci pesnika Ivana Gorana Kovačića« s molbom da to pismo uručim Goranovoj majci.</p>
<p>Vašu želju, nažalost, nisam mogao ispuniti i vraćam pismo koje ste uputili majci Goranovoj, jer je ona umrla prije deset godina, 18. 3. 1953.</p>
<p>Početkom marta 1953. pozvala je Goranova mati Ruža Kovačić mene i još neke Goranove prijatelje da dođemo u njen stan (Pulska 26), na proslavu 40. rođendana njenog sina Gorana, 21. 3. 1953. No ona je, nenadano, tri dana ranije, umrla upravo kad je bila na liječničkom pregledu (bolovala je na srcu). Pokopana je na Mirogoju 21. 3. 1953. na 40. rođendan Goranov.</p>
<p>Usput napominjem da će ovih dana izaći knjiga Vlatka Pavletića »Goran« u izdanju »Savremene škole« u Beogradu; preporučujem vam da tu knjigu nabavite; iz nje ćete saznati mnoge pojedinosti iz Goranova života i književnog djela.</p>
<p>Drugarski vas pozdravlja,</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>276.</p>
<p>ŽIVANU MILISAVCU (1.) pismo</p>
<p>Matica srpska/na ruke sekretara druga Živana Milisavca/Novi Sad</p>
<p>Zagreb, 25. aprila 1963.</p>
<p>Sa zadovoljstvom sam primio Vaš dopis br. 08/32-1963. od 1. aprila 1963., kojim me izvještavate da sam, na prijedlog Upravnog odbora, izabran za člana-saradnika Matice na Redovnoj godišnjoj skupštini 31. marta 1963.</p>
<p>U prilogu vraćam ispunjen Upitnik za članove-saradnike Matice srpske i zahvaljujem se na pažnji koju mi je Matica iskazala ovim svojim izborom.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>UPITNIK</p>
<p>
<hi rend="italic">za članove-saradnike Matice srpske</hi>
</p>
<p>Zagreb, 25. aprila 1963.</p>
<p>1. Prezime i ime: TADIJANOVIĆ, Dragutin</p>
<p>2. Datum i mesto rođenja: 4. 11. 1905. u Rastušju, SR Hrvatska</p>
<p>3. Mesto stanovanja i adresa: Zagreb, Ilica 26</p>
<p>4. Radno mesto (ustanova, škola): Institut za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, Opatička 18</p>
<p>5. Politička pripadnost: SSRNH</p>
<p>6. Javne funkcije (u političkim telima, društvenim i političkim organizacijama i ustanovama): Direktor Instituta za književnost JAZU, član Savjeta Instituta za književnost JAZU, član Upravnog odbora Društva književnika Hrvatske, član Komisije za socijalno osiguranje umjetnika SRH, član Uredničkog odbora edicije »Pet stoljeća hrvatske književnosti«, urednik edicije »Hrvatski pjesnici« u izdanju Matice hrvatske, član Upravnog odbora P. E. N. – Kluba, hrvatskoga centra</p>
<p>7. Članstvo u naučnim ustanovama (akademijama nauka, naučno društvo, institut): Dopisni član Jugoslavenske akademije, naučni savjetnik Instituta za književnost, član-radnik Matice hrvatske, član »Comunità europea degli scrittori« (COMES)</p>
<p>8. Stručna (školska) sprema: Filozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu</p>
<p>9. Uža struka (specijalnost): Književnik, redaktor književnih izdanja</p>
<p>10. Naučni (stručni) poslovi (ili naučna oblast) kojima se sada bavi: Novija hrvatska književnost (Kranjčević, Matoš, Vidrić, Ujević, Goran i dr.)</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>član-saradnik</p>
<p>277.</p>
<p>IVANU IVANČIĆU (1.) pismo</p>
<p>Prof. Ivan Ivančić/Opatija</p>
<p>Zagreb, Ilica 26,</p>
<p>[travanj] 1963.</p>
<p>…dogovorivši se o svemu s drugom akademikom Matkovićem, želim Vam u najkraćim crtama javiti slijedeće: Jugoslavenskoj akademiji mnogo je stalo do ostavštine njenog člana, pokojnog akademika Cara Emina, i ona će učiniti sve da se ta ostavština dolično pohrani i sačuva za budućnost. Svi oni s kojima sam govorio o Carevoj ostavštini, a to je i moje mišljenje, slažu se u jednom:</p>
<p>1. Ostavština mora ostati cjelovita – ne smije se iz nje ništa izdvajati na neko drugo mjesto</p>
<p>2. Ostavštinu, zajedno s radnim stolom, portretom i drugim, treba smjestiti u Rijeci ili Opatiji, dakle u zavičaj pokojnog akademika Viktora Cara Emina, gdje je on proveo dugi i plodni vijek… [Ulomak pisma]</p>
<p>
<hi rend="italic">Vjesnik u srijedu</hi>, str. 30-31, Zagreb, 18. ožujka 1970.</p>
<p>Objavljeno u članku Milana Sigetića <hi rend="italic">Car Emin na lomači</hi>, s 3 fotografije Branka Gavrina: »U povodu 100-godišnjice rođenja hrvatskoga književnika svjedoci smo neshvatljivoga oskvrnjivanja kulturne baštine za koje su najviše krivi opatijski kulturni radnici.«</p>
<p>Kopiju mi 3. 5. 2005. predao Milan Sigetić. Hvala mu!</p>
<p>278.</p>
<p>NARODNOJ BIBLIOTECI (1.) pismo</p>
<p>Narodna biblioteka/na ruke direktora druga Čedomira Minderovića/Beograd</p>
<p>Zagreb, 4. 5. 1963.</p>
<p>Institut za književnost JAZU vrši redakciju »Sabranih djela« A. G. Matoša koji je, kako je poznato, surađivao u mnogim beogradskim publikacijama i u vrijeme kad je po drugi put boravio u Beogradu (1904. – 1908.), pod svojim imenom ili inicijalima ili različitim pseudonimima (Giles, Hop-Frog i dr.). Dio tih publikacija (kao isječci u Matoševoj ostavštini) nalazi se u Institutu a preostali objavljeni Matoševi tekstovi nalaze se u prijepisima koje valja kolacionirati s tekstom u publikacijama gdje su objavljeni; a to su slijedeće novine:</p>
<p>
<hi rend="italic">Jedinstvo </hi>(1904.); <hi rend="italic">Samouprava </hi>(1905.); <hi rend="italic">Slobodna reč </hi>(1904.); <hi rend="italic">Srpska zastava </hi>(1904.); <hi rend="italic">Štampa </hi>(1907.); <hi rend="italic">Večernje novosti </hi>(1905.).</p>
<p>Detaljan opis Matoševih priloga u pojedinim brojevima navedenih publikacija vidi u prilogu ovog dopisa (listovi 1-8).</p>
<p>Obraćamo se Upravi Narodne biblioteke da na trošak Instituta za književnost dade fotografski presnimiti sve Matoševe priloge navedene u našem popisu te da nam, što je prije moguće, pošalje negative zajedno s računom.</p>
<p>Unaprijed se zahvaljujemo na susretljivosti i drugarski vas pozdravljamo.</p>
<p>Prilog: Listovi 1-8</p>
<p>Direktor</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>279.</p>
<p>JULIJU DEROSSIJU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Prof. Julije Derossi/Gospić/Rade Končara 17/I</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 13. 5. 1963.</p>
<p>Poštovani druže profesore,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 7. 5. 1963. i molim Vas da mi oprostite što Vam odmah nisam i odgovorio. Nadam se da ovaj moj odgovor neće stići prekasno i da će sve biti u redu.</p>
<p>Prije nego išta drugo kažem rekao bih da se jako veselim što ću uskoro vidjeti Gospić, postojbinu mojih pređa, s majčine strane. No o tome ćemo usmeno i više.</p>
<p>Doputovat ću, kako rekoh, u petak, 17. o. mj. vlakom iz Ogulina u 13,20 sati. Vaš plan koji iznijeste u pismu, prihvaćam u cijelosti i suvišno je da o tom dalje govorim.</p>
<p>Tražili ste da Vam javim i troškove posjete. Evo ih! <hi rend="italic">Put</hi>: vlak Zagreb-Gospić i natrag: Din 2.600.–; dnevnice: dvije <hi rend="italic">dnevnice</hi> Din 2.500.–; <hi rend="italic">honorar za predavanje</hi>: Din 5.000.– (za ono o čemu ću govoriti đacima ne tražim ništa!). Premda sam malo zakasnio s odgovorom, nadam se da ćete ipak moći sve na vrijeme urediti, kako ste i sami željeli.</p>
<p>Ja nemam posebnih želja (osim da ne bi padala kiša!); samo bih volio, ako je moguće, da mi do četvrtka popodne potvrdite primitak mog pisma.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>280.</p>
<p>EMI CAR (1.) pismo</p>
<p>Gospođa/Ema Car/Opatija/Ul. Mileve Sušanj 5/Hrvatsko primorje</p>
<p>29. 5. 1963.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Ema,</p>
<p>žao mi je što nisam imao mogućnosti da ispratim na vječni počinak Vašeg nezaboravnog supruga, a mog prijatelja akad. Viktora Cara Emina pa mi dopustite da Vam ovom prilikom izrazim osjećaje dubokog saučešća, u ime moje gospođe i moje vlastito. Nadam se da će mi se pružiti prilika da se s Vama još koji put i usmeno porazgovorim i da se ponovo sjetimo našeg dobrog, velikog pokojnika.</p>
<p>Kako Vam je poznato, zajednički naš prijatelj, prof. Ivan Ivančić, pisao mi je o ostavštini pok. akademika Viktora Cara Emina, i ja sam danas odgovorio na to pismo prof. Ivančića, namolivši ga ujedno da Vam ga pokaže. Stoga i nije potrebno da ovdje ponavljam ono što sam već kazao, nego Vas molim da budete uvjereni da će Jugoslavenska akademija učiniti sve što se može za svoga člana pok. akademika Viktora Cara Emina, za trajnu njegovu uspomenu.</p>
<p>Izvolite, poštovana i draga gospođo, primiti još jednom izraz mog iskrenog štovanja i mnogo srdačnih pozdrava u ime moje gospođe i moje. Vaš odani</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>281.</p>
<p>IVANU IVANČIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Prof. Ivan Ivančić/Mošćenička draga/Hrvatsko primorje</p>
<p>29. 5. 1963.</p>
<p>Poštovani druže profesore,</p>
<p>nedavno sam primio Vaše pismo u kojemu pišete o ostavštini pok. akademika Viktora Cara Emina. Zaželjeli ste da bih se o svemu što zanima drugaricu Emu Car i Vas dogovorio s mojim drugovima, u prvom planu s drugom Marijanom Matkovićem, tajnikom Odjela za suvremenu književnost JAZU. To sam doista i učinio pa Vam stoga i nisam dosad mogao odgovoriti, jer je akad. Matković bio službeno odsutan kao naš delegat na filmskom festivalu u Cannesu, odakle se vratio prije tri dana.</p>
<p>Dogovorivši se o svemu s drugom akad. Matkovićem želim Vam u najkraćim crtama javiti slijedeće:</p>
<p>Jugoslavenskoj akademiji mnogo je stalo do ostavštine njenog člana, pok. akademika Viktora Cara Emina, i ona će učiniti sve što je u njenoj moći da se ta ostavština pohrani i sačuva za budućnost. Svi oni s kojima sam govorio o Carevoj ostavštini, a to je i moje mišljenje, slažu se u jednom: 1) ostavština mora ostati cjelovita, ne smije se iz nje ništa izdvajati na neko drugo mjesto; 2) ostavštinu, zajedno s radnom sobom, portretom i dr., treba smjestiti ili u Rijeci ili u Opatiji, dakle u zavičaju pok. akademika Cara Emina, gdje je on proveo svoj dugi i plodni vijek. Jugoslavenska akademija poradit će na tom da se pitanje smještaja radne sobe, zajedno s književnom ostavštinom, riješi na najprikladniji način; samo molimo drugaricu Emu i Vas da se malo strpite, dok Odjel za suvremenu književnost i predsjedništvo Akademije ne donese o tome zaključke na svojim redovnim sjednicama. Ističem ponovo da je pritom najvažnije sačuvati ostavštinu u cijelosti onakvu kakva je bila za života pok. akademika Cara Emina.</p>
<p>Budite ljubazni, poštovani druže profesore, pa ovo pismo pokažite i drugarici Emi kojoj se također javljam s nekoliko riječi uz napomenu da sam Vama pisao o onome za što ste se zajedno dogovorili tj. o ostavštini Cara Emina.</p>
<p>Čim budem o ovoj ostavštini saznao nešto više (mislim na zaključke Akademije), opet ću Vam se javiti.</p>
<p>Molim Vas da izraze mog poštovanja i moje pozdrave izručite drugarici Emi, a Vas srdačno pozdravljam zahvaljujući Vam se na trudu koji ulažete na spomen našega zajedničkog, dobrog prijatelja.</p>
<p>Direktor</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>282.</p>
<p>SAVEZu OMLADINE HRVATSKE (1.) pismo</p>
<p>Savez omladine Hrvatske/Općinski komitet/»Tribina mladih«/na ruke druga Slavka Mirkovića/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, 29. 5. 1963.</p>
<p>Dragi druže Mirkoviću,</p>
<p>primio sam vaš dopis broj 187-63. od 21. 5. 1963. pa ću vam na nj odgovoriti, u vezi s dvije stvari, kako sam već pisao u svom pređašnjem dopisu:</p>
<p>1. <hi rend="italic">Matkovićevo i moje gostovanje u Brodu.</hi>
</p>
<p>Rekoh vam da će se drug Marijan Matković vratiti iz Francuske potkraj ovog mjeseca pa da ću se s njim dogovoriti o datumu našeg dolaska. Matković se vratio prije dva tri dana, i jučer sam se s njim sporazumio o slijedećem (ali ne znam, hoće li to i vama odgovarati): nas dvojica došli bismo u Brod u mjesecu listopadu i tada održali predavanje o Krleži i razgovore s đacima o našem književnom radu. Drug Matković, naime, ovih dana putuje u Poljsku, odakle će se vratiti 18. lipnja uveče, a 19. lipnja, u 18 sati, bit će u Institutu za književnost JAZU otvorenje izložbe »Djelo Miroslava Krleže«. U našoj će Akademiji biti Krležina proslava u listopadu (tada će izaći i »Zbornik Miroslava Krleže«); a tih dana došli bismo nas dvojica, kako već rekoh, i u Brod. Drug Matković mislio je najprije da bismo došli između 20. i 30. lipnja, ali sam mu odgovorio da su tada đaci već svršili s obukom i da je bolje odložiti put za listopad kada će svi biti na okupu. Nadam se da ćete se i vi složiti s ovim prijedlogom pa vas molim da mi na nj odgovorite. </p>
<p>2. <hi rend="italic">Goranova izložba u Brodu.</hi>
</p>
<p>Nastavit ću na svoj dopis od 13. 5. 1963. Asistent Nedjeljko Mihanović doputovat će u Brod u ponedjeljak, 3. lipnja, i sobom donijeti eksponate za Goranovu izložbu koju će i postaviti za dan ili dva, prema mogućnostima. Kada će biti otvorenje izložbe, u srijedu ili u četvrtak, i u koliko sati, odlučit ćete vi zajedno s Mihanovićem. Molim vas, samo da nam odmah odgovorite kome, i gdje, treba da se javi Mihanović kad stigne u Brod.</p>
<p>Ja ću tih dana proputovati kroz Brod, jer sam pozvan na savjetovanje o književnosti za djecu koje će biti u Kamenici, kod Novog Sada, 7., 8. i 9. lipnja. Mogao bih se, eventualno, prije toga, zadržati jedan dan u Brodu i prisustvovati na otvorenju Goranove izložbe.</p>
<p>Očekujući vaš odgovor, srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Direktor</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>283.</p>
<p>OSNOVNOJ ŠKOLI »IVAN GORAN KOVAČIĆ« </p>
<p>U NIŠKOJ BANJI (2.) pismo</p>
<p>Kolektiv Osnovne škole »Ivan Goran Kovačić«/Niška Banja/SR Srbija</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 31. 5. 1963.</p>
<p>Primio sam vaše pismo od 29. 5. 1963. kojim me pozivate kao gosta vaše škole na proslavu Dana škole 14. i 15. juna, a u vezi s književnom večeri posvećenoj mom prijatelju Ivanu Goranu Kovačiću.</p>
<p>Žao mi je što se ne mogu odazvati ovomu vašem ljubaznom pozivu. Zauzet sam naime neodgodivim poslovima u Institutu za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti kojemu stojim na čelu kao direktor, a u kojemu se priređuje izložba o književnom djelu Miroslava Krleže, za 70-godišnjicu njegova rođenja (otvorenje izložbe 19. 6. 1963.). Osim toga pozvan sam već otprije i na savjetovanje o literaturi za djecu u Kamenici 7. – 9. juna gdje ću također prisustvovati.</p>
<p>U posljednje vrijeme održao sam niz predavanja o Goranu: u Zagrebu, u njegovu rodnom Lukovdolu, u Gospiću, u Kutini. Govor o Goranu, gotovo uvijek, završio sam svojom pjesmom »Goranov epitaf skriven u planinskom lišću«; u prilogu vam šaljem prijepis te pjesme, s molbom da je netko pročita na vašoj proslavi Gorana.</p>
<p>Zahvaljujući se na pažnji koju mi iskazaste svojim pozivom, drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>284.</p>
<p>JOSIPU DEPOLU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Prof. Josip Depolo/direktor Dubrovačkih ljetnih igara/Dubrovnik/ Ul. od Sigurate 1</p>
<p>Zagreb (Ilica 26), 16. 6. 1963.</p>
<p>Dragi Joško,</p>
<p>jučer me telefonski nazvala Vaša gospođa u vezi s tekstom koji Vam je Marijan obećao za Krležin dubrovački katalog. Rekla mi je da ja znam za taj tekst, a ja doista znam da Vam je Marijan u Dubrovniku obećao da će takav tekst napisati i znam da je i napisao uvodni tekst za Katalog izložbe »Djelo Miroslava Krleže« koja će biti otvorena 19. lipnja 1963. u 18 sati, u Institutu za književnost JAZU. Da li bi isti taj Marijanov tekst mogao poslužiti i za Vaš Katalog, odlučit ćete Vi sami; a ja Vam ga u prilogu šaljem kao ručni otisak iz našega Kataloga koji će sutra u štampu. Ujedno Vam javljam da se Marijan vraća iz Poljske 18. o. mj. naveče i prisustvovat će otvorenju izložbe »Djelo Miroslava Krleže«. Mislim da biste ga trebali nazvati 19. o. mj. i s njim se sporazumjeti o ovom tekstu. Marijan mi naime nije ništa rekao o tome da bih taj isti tekst ustupio i Vama; možda je zaboravio. No ja držim da ništa ne bi smetalo kad bi se ove njegove riječi štampale i u Vašem Katalogu (naš će biti u maloj nakladi, 500 primjeraka).</p>
<p>U kolovozu, nadam se, opet ćemo se vidjeti u našem Dubrovniku.</p>
<p>Zahvaljujem Vam se na zajedničkoj fotografiji iz Dubrovnika i srdačno pozdravljam Vas i sve koji me se sjećaju u DLJI.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>285.</p>
<p>HERBERTU GOTTSCHALKU (1.) pismo</p>
<p>Herrn Herbert Gottschalk/483 Gütersloh/Hofbrede 19</p>
<p>Zagreb I, den 15. Juli 1963</p>
<p>Ilica 26</p>
<p>Sehr geehrter lieber Herr Gottschalk!</p>
<p>Ich erhielt Ihre zwei Briefe und Bücher die Sie meiner Frau und mir zuschickten und bedanke mich recht herzlich dafür.</p>
<p>Krklec kam gestern aus Ungarn zurück, fährt jedoch schon morgen auf Sommerferien und zwar nach Poreč in Istrien.</p>
<p>Auch Dr. Ivo Frangeš fährt bereits morgen auf die Insel Cres. Als Redakteur der kroatischen Lyrik wird er natürlich auch bio- und bibliographische Angaben über einen jeden Dichter verfassen und demnach bitte ich Sie, sich auch an ihn zu wenden und ihm womöglich auch ein Exemplar dieser schon verfassten Anmerkungen zuschicken und zwar von einem slovenischen und von einem serbischen Dichter.</p>
<p>Zlatko Gorjan erhielt vom Professor Frangeš vor acht Tagen das komplette Manuskript mit einer Ausnahme: Gedichte Krleža’s bekam er heute. Gorjan versprach rechtzeitig mit den Uebersetzungen fertig zu werden und demnach hoffe ich auch dass die kroatische Lyrik nicht mehr die letzte sein wird.</p>
<p>Soeben schicke ich Ihnen den kompletten kroatischen Text für die Antologie der Lyrik (je ein Exemplar befindet sich bei Dr. Frangeš und Zlatko Gorjan).</p>
<p>Ich bin begeistert mit Ihrem Plan für die »Südslavische Bibliothek«; meinerseits werde ich auch wirklich alles schaffen um dieser Bibliothek einen je grösseren Erfolg zu sichern.</p>
<p>Meine Frau und ich bedanken uns noch einmal für das schöne Geschenk. Demnächst bekommen Sie von meiner Frau auch ein Buch.</p>
<p>Mit herzlichen Grüssen</p>
<p>Ihr</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>286.</p>
<p>LEONARDU SCIASCIJI (1.) pismo</p>
<p>Signore/Leonardo Sciascia/via Redentore 131/Caltanissetta/Italia</p>
<p>Zagreb, Ilica 26</p>
<p>25 luglio 1963</p>
<p>Caro Sciascia,</p>
<p>Non posso dirLe che piacere Lei mi ha fatto mandandomi il Suo libro con dedica tanto amichevole, per il tramite di nostro comune amico. Dalla lettera a Gliha ho saputo ugualmente che le mie poesie Lei sono piaciute e che usciranno nella prossima »Galleria«. Sono stato tanto tanto contente di questa Sua osservazione. Perciò mi farà gran piacere fare la Sua conoscenza personale a l’autunno, quando Lei verrà a Zagabria, come Lei scrive a Gliha. Ne parleremo poi anche della traduzione di un Suo libro a lingua croata.</p>
<p>Alla fine devo scusarmi per questa mia brutta lingua italiana; purtroppo non so meglio scrivere.</p>
<p>Desidero rinnovarLe ancora una volta la mia viva gratitudine per la Sua gentilezza e generosità.</p>
<p>Arivederci a l’autunno a Zagabria!</p>
<p>Suo</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>287.</p>
<p>BIBLIOTECI UNIVERSITÁ CATTOLICA DEL SACRO CUORE (1.) pismo</p>
<p>Biblioteka /Universitá cattolica del Sacro Cuore/Milano/Piazza S. Ambrogio, 9</p>
<p>8. 7. 1963.</p>
<p>Primili smo danas kao dar knjige: VITA E PENSIERE, Ressegna italiana di cultura, Società editrice Vita e Pensiero, Milano, Anno XLVI – N. 3(1963); AEGIPTUS, Rivisita italiana eggitologia e di papirologia, Società editrice Vita e Pensiero, Milano Anno XL (1960); AEVUM, Rasegna di scienze storiche, linguistiche, filologische, Società editrice Vita e Pensiero, Milano Anno XXXIII, (1959).</p>
<p>Zahvaljujući Vam se na vrijednom ovom poklonu, preporučamo se i nadalje Vašoj pažnji te Vas srdačno pozdravljamo.</p>
<p>Direktor</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>288.</p>
<p>IRWINU TITUNIKU (1.) pismo</p>
<p>Mr. Irwin Titunik/Department of Slavic Languages and Literatures/the University of Michigan – Ann Arbor /USA</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 19. 7. 1963.</p>
<p>Poštovani gospodine Titunik,</p>
<p>oprostite mi što Vam već prije nisam odgovorio na Vaše pismo od 10. travnja o. g. u kojemu ste mi poslali svoj prijevod ciklusa mojih pjesama »Intimna izložba crteža iz Raba«.</p>
<p>Vaš prijevod neobično me razveselio, i ja sam Vam zahvalan na trudu koji ste uložili u taj svoj rad.</p>
<p>Ja, nažalost, vrlo malo znam engleski i ne bih mogao sam prosuditi vrijednost prijevoda kako ste Vi zaželjeli. Moja gospođa koja zna engleski i Vaš bivši profesor Ante Kadić sa mnom su zajedno čitali Vaš prijevod i našli su da je u većini slučajeva vrlo točan; njihove se primjedbe ograničuju na neke detalje koje su oni označili u rukopisu sa strane.</p>
<p>Naša osnovna primjedba bila bi u tome da je Vaš prijevod često puta opširniji od originala. A bitnost moje poezije sastoji se u njenoj sažetosti, kondenziranosti. Izbjegavam svaki nepotrebni glagol i pridjev. Čini mi se da bi Vaš prijevod bio bliži mojoj poeziji ukoliko bi on što više odrazio ritam originala.</p>
<p>Molim Vas da budete ljubazni i da ovaj svoj prijevod pošaljete našem zajedničkom prijatelju Anti Kadiću koji će ga još jednom pregledati.</p>
<p>Vaš prijevod vraćam s nekim primjedbama moje gospođe kojoj je taj moj ciklus pjesama i posvećen. Ona Vam se, zajedno sa mnom, također zahvaljuje na trudu i brizi za moje pjesme.</p>
<p>Moja gospođa, Kadić i ja šaljemo Vam najtoplije, najsrdačnije pozdrave.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>289.</p>
<p>VINKU ANTIĆU (16.) pismo</p>
<p>Drug/Vinko Antić/Rijeka/Gundulićeva 6</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 25. 7. 1963.</p>
<p>Dragi Vinko,</p>
<p>oprosti mi što tek danas odgovaram na Tvoje pismo od 12. 7. o. g. Pritisli me neodgodivi poslovi prije odlaska na godišnji odmor (bit ću u Dubrovniku, Žalasta ulica 2, čitav mjesec kolovoz!). A neću proći kroz Rijeku pa se nažalost ovog puta nećemo tamo ni sresti.</p>
<p>1. U vezi s Barčevom knjigom <hi rend="italic">U svome zavičaju</hi> i s Franom Mažuranićem naći ćeš dovoljno podataka u knjizi: Dr Ivan Brlić, <hi rend="italic">Dokumenti o životu i ličnosti Vladimira Frana Mažuranića</hi>, JAZU, Zagreb, 1960. Brlić je, na str. 196-213, objavio Mažuranićevih »12 pisama Matici hrvatskoj i njenom tajniku dru Fr. Jelašiću – s odgovorima« i svojim komentarima, a na str. 37-42 svoga Predgovora govori također o pitanju koje Te zanima. Usput napominjem da je u Barčevu članku <hi rend="italic">Posljednji dani Frana Mažuranića</hi> naveden pogrešan datum Mažuranićeve smrti.</p>
<p>2. Žao mi je što mi nije moguće, ovog puta, ništa učiniti za Gorana; ove sam se godine o njemu dosta »narazgovarao« i »naputovao«: bio u Lukovdolu, u Gospiću, u Slavonskom Brodu, u Kutini, i svuda o njemu govorio, a da ne spominjem niz »nastupa« u Zagrebu. Nešto sam o njemu i objavio (<hi rend="italic">15 dana</hi>, VI, br. 12, Zagreb, 1. 5. 1963.), a namjeravam, <hi rend="italic">čim dospijem</hi> na to, u cjelini publicirati njegova pisma meni, sa svojim komentarima (u <hi rend="italic">Radu</hi>JAZU). Za RR ne bih mogao prirediti ništa, jer me upravo gone stare, neispunjene obaveze (Vidrić! Da, ovih dana predadosmo rukopise Prvog i drugog sveska Ujevićevih <hi rend="italic">Sabranih djela</hi>; šesti je svezak već u ožujku bio predan; a bit će ih – 16 svezaka!).</p>
<p>Rijeka, da, Rijeka. I njen »Otokar Keršovani«! Tamo, naravno, nitko ne zna da sam ja uredio Goranova <hi rend="italic">Djela</hi> u 7 svezaka (1946. – 1949.) i <hi rend="italic">Izabrana djela</hi> njegova nad kojima sam se grbio godinama sabirući ih, raspoređujući, kolacionirajući, korigirajući, pišući komentare i dr. A sada nastupaju novi »stručnjaci« koje će »Otokar Keršovani« nagraditi za njihov »trud i muku« prepisivanja tuđih tekstova. <hi rend="italic">O</hi>
<hi rend="italic">.</hi>
<hi rend="italic">K</hi>.<hi rend="italic">!</hi> Zanima me kako će RR popratiti na svojim stranama ovu gusarsku rabotu. Zar nije »O.K.« mogao, <hi rend="italic">i morao</hi>, pored Ćopićevih šest knjiga, izdati (1951.), i Goranova <hi rend="italic">Sabrana djela</hi> u tri sveska? Uostalom, čemu da o tome i govorim, kad me čeka toliko novog posla?</p>
<p>Srdačno Te pozdravlja</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>290.</p>
<p>HERBERTU GOTTSCHALKU (2.) pismo</p>
<p>Herrn/Herbert Gottschalk/Hofbrede 19/483 Gütersloh/Westdeutschland</p>
<p>Dubrovnik, 29. 8. 1963.</p>
<p>Sehr geehrter und lieber Herr Gottschalk,</p>
<p>Den ganzen Monat verweile ich mit meiner Frau auf Ferien in unserem alten Dubrovnik. Jeden Morgen lese ich einige Gedichte aus der <hi rend="italic">Panorama moderner Lyrik </hi>mit innigen Erinnerungen an Sie. Vor unserer baldigen Rückkehr nach Zagreb begrüssen Sie herzlichst Ihre</p>
<p>Jela und Dragutin Tadijanović</p>
<p>291.</p>
<p>JOSIPU PUPAČIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Josip Pupačić/književnik/Zagreb/Čakovečka 3</p>
<p>Dubrovnik, 30. 8. 1963.</p>
<p>Dragi Bepo,</p>
<p>uskoro se vraćamo iz drevnoga Grada, sjećamo se lijepe Vaše gospođe i srdačno Vas oboje pozdravljamo.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>292.</p>
<p>VJERI ŠOŠIĆ (1.) pismo</p>
<p>Drugarica/Vjera Šošić/Osijek/Gornjodravska obala 2/II</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 9. 9. 1963.</p>
<p>Poštovana drugarice Šošić,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 5. 9. 1963. i u njemu, kao prilog, reprodukciju moje fotografije i fotografiju Zagreba.</p>
<p>Vraćam Vam oba priloga; na prvi sam, po Vašoj želji, stavio svoj potpis.</p>
<p>I tako će Vaša zbirka narasti za još jedan broj!</p>
<p>Drago mi je što je Vaš izbor pao upravo na književnike i umjetnike; s vremenom ćete imati doista jedinstvenu kolekciju.</p>
<p>Želeći Vam još veći uspjeh, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>293.</p>
<p>HERBERTU GOTTSCHALKU (3.) pismo</p>
<p>Herrn Herbert Gottschalk/483 Gütersloh/Hofbrede 19</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26/II</p>
<p>den 18. September 1963</p>
<p>Sehr geehrter und lieber Herr Gottschalk!</p>
<p>Zu gut fühle ich in was für einer Situation Sie sich, betreffs der bio-bibliographischen Anmerkungen für die kroatische Lyrik in der Anthologie der jugoslawischen Poesie, befinden. Ich werde mich kurz fassen. Vor einigen Tagen kehrte Dr. Frangeš nach Zagreb zurück und da sprach ich mit ihm über die erwähnten Anmerkungen und, zu guter letzt, wegen seiner Reise nach Sofia zum internationalen Slavistenkongress, bat er seinen Assistenten Prof. Miroslav Vaupotić diese Anmerkungen zu verfassen, mir sie zu übergeben und ich sollte Ihnen dieselben zuschicken. Prof. Miroslav Vaupotić verfasste dieselben und ich sende sie Ihnen in der Hoffnung dass diese noch rechtzeitig anlangen werden. Dieselben sind, wie Sie es sehen, kroatisch geschrieben und Sie werden leider einen Uebersetzer finden müssen, da Herr Gorjan auch abwesend ist. Ob Ihnen dieser Text auch im Ganzen entsprechen wird, weiss ich nicht, aber Sie können diesen, falls nötig, auch kürzen. Natürlich soll Dr. Ivo Frangeš bei der Auswahl kroatischer Dichter und Dichtungen erwähnt werden, jedoch als Verfasser der oben erwähnten Anmerkungen Miroslav Vaupotić. Es tut mir Leid dass nicht alles so gemacht wurde, wie es mit Ihnen in Zagreb verabredet war; ich hoffe jedoch dass sich alles noch regeln lässt und bitte Sie um eine kurze Benachrichtigung ob Ihnen diese Sendung irgendwie half. Leider ist dies auch alles was ich für Sie in dieser Angelegenheit tun konnte.</p>
<p>Ich danke Ihnen für Ihre Fürsorge und Mühe welche Sie zu Gunsten unserer Literatur und ihrer Afirmation in Ihrem Lande aufbringen und begrüsse Sie herzlichst seitens meiner Frau und mir.</p>
<p>Ihr</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>294.</p>
<p>HERBERTU GOTTSCHALKU (4.) pismo</p>
<p>Herrn Herbert Gottschalk/483 Gütersloh/Hofbrede 19</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26/II</p>
<p>den 30. September 1963</p>
<p>Sehr geehrter und lieber Herr Gottschalk,</p>
<p>Es tut mir wirklich Leid dass Sie die von mir zugeschickten Angaben für die Anthologie unserer Lyrik nicht mehr gebrauchen konnten. Frau Krklec sagte mir (Gustav weilte damals ausserhalb Zagreb), Sie benötigten die erwähnten Angaben bis zum 20. September nähmlich bis zur Redaktionsbeschliessung. Dieser Information zufolge ersuchte auch Dr. Frangeš seinen Assistenten Prof. Miroslav Vaupotić spätestens bis zur angegebenen Frist bio-bibliographische Anmerkungen über kroatische Dichter zu verfassen. Aus Ihrem Schreiben jedoch ersehe ich dasss Sie sich des Ihnen vom Krklec zugesandten Lexikons bedienten. Doch, wie Sie es auch sicherlich selbst bemerkten, befinden sich in demselben keine Angaben über Bücher der Lyrik welche nach 1961 erschienen. Desswegen ersuche ich Sie, inwieferne es irgendwie noch geht, diese Angaben aus dem Manuskript des Prof. Vaupotić zu übernehmen und Ihre Anmerkungen damit zu ergänzen.</p>
<p>Von den acht mazedonischen Dichtern, welche für die Anthologie erwählt wurden und deren Namen Sie mir angaben, kam im Erdbeben Ante Popovski (26. 7. 1963), der jüngste unter ihnen, um.</p>
<p>Gustav sagte mir, er hätte Ihnen die angesuchte Bestätigung des Schriftstellervereins Kroatiens zugesandt und demnach, hoffe ich, dass auch alles geregelt sei, insoferne es unsere übernommenen Pflichten betrifft.</p>
<p>Sind Sie persönlich mit der Anthologie zufrieden? Wann könnte das Buch erscheinen – natürlich erwarten wir es mit grossem Interesse.</p>
<p>Ich bedanke mich nochmals für Ihre Bemühungen und begrüsse Sie herzlichst auch seitens meiner Frau.</p>
<p>Ihr</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>295.</p>
<p>IVANU V. LALIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/ Ivan V. Lalić/ generalni sekretar/Saveza književnika Jugoslavije/Beograd/Francuska 7</p>
<p>Zagreb, 9. 10. 1963.</p>
<p>Dragi druže Laliću,</p>
<p>razumjet ćete me što Vam se dosad nisam javio kad Vam kažem da je u prošlu subotu, 5. o. mj. umrla moja dobra i draga mati. Nadam se da će ovo moje pismo, ipak, stići na vrijeme i da će se moći urediti sve za moj odlazak u ČSSR.</p>
<p>Moj je pasoš uređen (sutra ću ga podići!), ali bez tranzitnih viza Mađarske i Austrije koje ću dobiti, kako mi rekoste, u Beogradu.</p>
<p>Meni bi za odlazak iz Beograda odgovarali datumi: subota, 19. o. mj. ili nedjelja, 20. o. mj. Nadam se da bi ti datumi mogli odgovarati i mom suputniku, Predragu Palavestri (molim Vas, druže Laliću, da ga srdačno pozdravite!). Ja ću naime stići u Beograd u utorak, 15. o. mj. oko 15h, a Vama ću se lično javiti u srijedu dopodne; u srijedu i četvrtak obavio bih neki posao u »Prosveti«, a Vama bih također, razumije se, bio na raspolaganju koliko je god potrebno.</p>
<p>Ako ovaj plan ukoliko se tiče predviđenih datuma ne bi bio prihvatljiv, molim Vas da mi odmah odgovorite i to po mogućnosti telefonski u moj ured (Institut za književnost JAZU), na telefon 38 – 501, između 10 – 12 sati, u petak ili u subotu. Moram naime o svemu ovome na vrijeme biti obaviješten da uzmognem javiti »Prosveti« svoj dolazak (oni će mi osigurati i stan u hotelu).</p>
<p>Nadam se da Vam ova moja molba neće zadati glavobolje (ta Vi imate »sve to« u malom prstu!) i očekujem Vašu obavijest na kojoj Vam se unaprijed zahvaljujem.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>296.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (26.) razglednica</p>
<p>Gđa/Jela Tadijanović/redaktor/Ilica 26/II/Zagreb I</p>
<p>Beograd, 16. 10. 1963.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>mnogo, mnogo mislim na Te u želji da se što prije vidimo. Kako si mi? Kod mene se odvija sve po planu: odlazim u subotu, 19-oga, ne znam u koliko sati. Neću se zadržavati u Budimpešti. Javit ću Ti se iz Praga čim stignem.</p>
<p>Srdačno Te pozdravlja, ljubi i grli Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>297.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (27.) razglednica</p>
<p>Madame/Jela Tadijanović/redaktor/Ilica 26/II/Zagreb I/Jugoslavija</p>
<p>Praha, 22. 10. 1963.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>jučer smo stigli u Prag, a ne u nedjelju kako je bilo predviđeno. Jutro je i ići ćemo na prvi službeni sastanak. Kod mene – sve u redu. Žao mi je, u svakom trenutku, što Ti nisi sa mnom. Ne znam kako je Tebi. Piši mi: Hotel Ambassador, Praha 1, Václavské nám. 5, soba 305.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>P. [Predrag] Palavestra</p>
<p>298.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (28.) razglednica</p>
<p>Jela Tadijanović/Ilica 26/II/Zagreb I/Jugoslavija</p>
<p>Praha, 28. 10. 1963.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>primio sam Tvoju dopisnicu od 18. o. mj. Hvala Ti! Ne znam kako Ti je sada, i gdje si? Naš boravak ovdje primiče se kraju: u četvrtak naveče otputovat ćemo u Bratislavu, a zatim, za dva tri dana, u Beč. Piši mi tamo opširnije, molim Te. Meni je dobro; samo da si sa mnom Ti!</p>
<p>Voli Te i grli Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Mnogo pozdrava</p>
<p>Dušan Karpatský</p>
<p>P. [Predrag] Palavestra</p>
<p>299.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (29.) razglednica</p>
<p>Jela Tadijanović/Ilica 26/II/Zagreb I/Jugoslavija</p>
<p>Praha, 30. 10. 1963. veče</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>moj praški boravak već je pri kraju: sutra podveče putujem u Bratislavu, a u nedjelju u Beč. Želja mi je da i s Tobom pohodim ove gradove. Nadam se da Ti je bolje. Mnogo srdačnih pozdrava,</p>
<p>Tvoj Tadija</p>
<p>300.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (30.) razglednica</p>
<p>Madame/Jela Tadijanović/Ilica 26/II/Zagreb I/Jugoslavija</p>
<p>Bratislava, 1. 11. 1963.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>noćas sam doputovao amo, a u ponedjeljak naveče (4. 11.!) stići ću u Beč, gdje ću ostati dva-tri dana, bude li sve teklo po planu. Od Tebe nemam glasa osim prve Tvoje dopisnice; ne možeš ni zamisliti kako mi je to teško: volio bih, kao nikada, da si sa mnom. Ali se nadam da ćemo, u proljeće, nas dvoje poći istim ovim putem. Govorim o ovome, a prvo je na što mislim: kako Ti je? Znam da ćeš mi oprostiti što Ti se javljam samo s ovih malo jadnih, škrtih riječi. Uvijek misli na Te i u srce Te ljubi Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>301.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (31.) razglednica</p>
<p>Gđa/Jela Tadijanović/Ilica 26/II/Zagreb I/Jugoslavija</p>
<p>Piešt’any, 3. 11. 1963.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>evo me na izletu iz Bratislave u ovom kupalištu. Sutra putujem u Beč. Mislim na Te i srdačno Te pozdravljam. Do skorog viđenja!</p>
<p>Tvoj Tadija</p>
<p>Srdačno pozdravlja</p>
<p>A. [Andrej] Vrbacký</p>
<p>Srdačan pozdrav</p>
<p>P. [Predrag] Palavestra</p>
<p>302.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (32.) razglednica</p>
<p>Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb I/Jugoslavija</p>
<p>Kahlenberg, 5. 11. 1963.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>evo nas na izletu u Kahlenbergu s mojim gostoprimcima. Krenut ću iz Beča u četvrtak popodne i stići u Zagreb oko 1h poslije ponoći.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava</p>
<p>Tvoj Tadija</p>
<p>Senka [Riffer]</p>
<p>Milko [Riffer]</p>
<p>P. [Predrag] Palavestra</p>
<p>303.</p>
<p>REPUBLIČKOM SEKRETARIJATU ZA KULTURU (1.) pismo</p>
<p>Republički sekretarijat za kulturu Socijalističke Republike Hrvatske/Zagreb/Smičiklasova 12/2</p>
<p>19. 11. 1963.</p>
<p>U vezi s dopisom ovog Instituta br. 107/2-1963. i rješenjem Republičkog sekretarijata za kulturu SR Hrvatske br. 3132/1-1963. od 27. 9. 1963. obavještavamo da je drugarica Božena Ditetova-Štastna, iz Praga, stigla 25. 10. 1963. u Zagreb gdje radi na svom rukopisu o Augustu Cesarcu, kako je već obrazloženo u prvom našem, već spomenutom dopisu. Drugarica Ditetova-Štastna savjesno i marljivo studira građu potrebnu za njen rukopis koji je dovršila do 180. strane i predala ga ovom Institutu. Napominje se, da je drugarica Ditetova-Štastna poklonila dne 14. 11. 1963. našem Institutu original Cesarčeva strojopisa varijante završetka <hi rend="italic">Zlatnog mladića</hi>, s autorovim ispravcima; ovaj završetak romana nije dosad objavljen ni u kojem izdanju toga romana. Drugarica Ditetova-Štastna još ima posla na svom rukopisu da ga dovrši, pa je stoga potrebno da ona svoj boravak u našoj zemlji produži najmanje do 4. 12. o. g. kada će se održati svečana akademija u čast 70-godišnjice Cesarčeva rođenja, na kojoj bi akademiji drugarica Ditetova-Štastna željela također prisustvovati. Stoga se ponovno obraćamo Republičkom sekretarijatu za kulturu SR Hrvatske s molbom da preko našeg Instituta podijeli drugarici Boženi Ditetovoj-Štastnoj novčanu pripomoć od Din 80.000.– kojom će svotom biti omogućeno da ona svoj rukopis definitivno i solidno završi i da ujedno dočeka u Zagrebu spomenutu akademiju u čast Augusta Cesarca o kojem će iznijeti i spasiti mnoštvo dragocjenih podataka i svjedočanstava.</p>
<p>Unaprijed se zahvaljujemo na razumijevanju i drugarski vas pozdravljamo.</p>
<p>Direktor</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>304.</p>
<p>HUSNIJI ČENGIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Husnija Čengić/Zagreb/Goljak 52</p>
<p>12. 12. 1963.</p>
<p>Poštovani druže Čengiću,</p>
<p>Institut za književnost primio je pismo Joe Matošića:</p>
<p>Zagreb, 10. XII. 63.</p>
<p>Izvješćujem Vas, da sam svojevremeno predao Husniji Čengiću dvije pjesme Ivana Gorana Kovačića, koje su bile zaplijenjene u »Danici«, u kojoj je i Goran surađivao. To je bio tkz. četkovni otisak (Bürstenabzug) a bio je posuđen Čengiću za Goranovu izložbu Nakladnog Zavoda Hrvatske.</p>
<p>Ovlašćujem Vas, da ove dvije pjesme Goranove zatražite od H. Čengića i da ih zadržite kao moj poklon Institutu za književnost.</p>
<p>S poštovanjem Joe Matošić</p>
<p>Zagreb, Dolac 9</p>
<p>U vezi s gornjim dopisom, molimo Vas, da spomenute dvije Goranove pjesme predate Institutu za književnost, u kojemu se nalazi najveći dio Goranove književne ostavštine i u kojemu se, pored Matoševe i Nazorove sobe, nalazi i Goranova. Suvišno je da Vas uvjeravamo o vrijednosti ovih dviju Goranovih pjesama pa Vas još jednom molimo da nam ih što prije pošaljete.</p>
<p>Unaprijed Vam se zahvaljujemo na razumijevanju i drugarski Vas pozdravljamo.</p>
<p>Direktor</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>305.</p>
<p>VASILU KUNOSKOM (1.) pismo</p>
<p>»Kočo Racin«/Knigoizdatelstvo za umetnička literatura/Drug Vasil Kunoski/Skopje/Ul. Ivan Milutinović br. 1</p>
<p>Zagreb, 10. 1. 1964.</p>
<p>Poštovani druže Kunoski,</p>
<p>primio sam dne 7. 1. o. g. tekst dviju makedonskih narodnih pripovijedaka (Siromaškotò momče i lisicata, Siljan štrkot), a sutradan sam na sastanku ilustratorā iz Zagreba, Beograda i Ljubljane, predao te pripovijetke, po jedan primjerak, ilustratoru Jovanu Petrovu za ilustracije i »Savremenoj školi« (Beograd) i »Mladinskoj knjizi« (Ljubljana) za prevođenje na srpski odnosno slovenski jezik. Kako Vam rekoh, kad ste bili kod mene u Zagrebu, makedonske sam pripovijetke kanio predati za prijevod na hrvatski drugu Petru Kepeskom, ali sam ovih dana tražeći ga saznao da se on nalazi u Skopju gdje će ostati do kraja ovog mjeseca. Ako možete tamo naći druga Kepeskog, molim Vas, da se s njim dogovorite o ovom prijevodu pa da mu, po mogućnosti, odmah predate i tekstove za prijevod na hrvatski (nama je taj prijevod potreban najkasnije do 1. 2. o. g.) ili da meni pošaljete njegovu adresu pa ću mu ja poslati tekstove; ili da možda sami nađete nekog drugog prevodioca koji bi taj posao umio dobro izvesti. Molim Vas, da me o ovome što prije obavijestite. (Pišite na moj ured: Institut za književnost JAZU, Opatička ulica 18.)</p>
<p>Prema dogovoru s Vama, u prilogu Vam šaljem tekstove hrvatskih narodnih pripovijedaka (Čoban nadmudrio carevu kćer, Braća i blago, Medvjed i lisica, Višeput prevareni vuk) s molbom da ih dadete prevesti na makedonski, i to, kako rekosmo, nekom već poznatom piscu ili prevodiocu. Rok za dovršenje prijevoda: 1. 2. 1964. Uskoro ćete primiti i slovenske i srpske pripovijetke za prevođenje na makedonski (»Mladinska knjiga«, Ljubljana, Titova cesta 3, urednik: Kristina Brenkova; »Savremena škola«, Beograd, Kraljevića Marka 9, urednik: Uglješa Krstić) pa Vas molim da se i za te pripovijetke pobrinete da budu što prije prevedene na makedonski i da također te prijevode pošaljete meni.</p>
<p>Molim Vas još jednom da me što prije obavijestite o svemu što ste učinili.</p>
<p>Drugarski Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Institut za književnost JAZU,</p>
<p>Zagreb, Opatička ulica 18/I</p>
<p>Prilog: Čoban nadmudrio carevu kćer, str. 1-6.</p>
<p>Braća i blago, str. 1-5.</p>
<p>Medvjed i lisica, str. 1-3.</p>
<p>Višeput prevareni vuk, str. 1-3.</p>
<p>306.</p>
<p>VASILU KUNOSKOM (2.) pismo</p>
<p>»Kočo Racin«/Knigoizdatelstvo za umetnička literatura/Drug Vasil Kunoski/Skopje/Ul. Iv. Milutinović br. 1</p>
<p>Zagreb, 26. 1. 1964.</p>
<p>Dragi druže Kunoski,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 18. januara o. g. pa Vam želim na nj odgovoriti.</p>
<p>Neki dan sam predao makedonske pripovijetke drugu Petru Kepeskom da ih prevede na hrvatski: obećao je da će to učiniti do 10. februara.</p>
<p>Što se tiče tehničke redakcije štamparskog sloga ovih naših zajedničkih izdanja, mogu Vam odgovoriti slijedeće:</p>
<p>Na nekoliko sjednica kooperanata (a na jednoj je bio i predstavnik »Koče Racina«) zaključeno je da bi se edicija »Pripovijetke jugoslavenskih naroda« za sva četiri jezična područja (hrvatski, srpski, slovenski, makedonski) štampala u štamparskom zavodu »Mladinske knjige« u Ljubljani, jer njihova tiskara ima najsuvremeniji offset-tisak. Slikovni dio tj. ilustracije odštampale bi se za sva jezična područja najedamput, a tekstovni dio doštampavao bi se mutacijama prema predviđenoj nakladi. Knjige naše edicije istog su formata kao poznata izdanja Andersenovih pripovijedaka (10 knjiga) pa će tako i za našu ediciju širina sloga biti <hi rend="italic">25 cicera</hi>, veličine<hi rend="italic"> garmond kurent proloženo</hi>. Hrvatski i slovenski tekst (latinica) bit će složen od pisma<hi rend="italic"> grotesk-garmond</hi>, a želja je redakcije da bi i makedonsko i srpsko izdanje također bilo složeno od pisma grotesk-garmond, radi jedinstvenog oblika čitave biblioteke. Nije nam poznato, da li vaše štamparije raspolažu takvim pismom a znamo da takvo pismo ima Beogradski grafički zavod pa bi se prema tome, uz vaš pristanak, mogao koristiti spomenuti zavod u Beogradu. Razumije se, dabome, da bi jednostavnije bilo ako biste vi u svom štamparskom zavodu mogli obaviti slaganje makedonskog teksta. Budući da se naklada štampa u offset-tisku u Ljubljani bilo bi potrebno korigirani tekst otisnuti na »kunstdruk-papiru« i poslati ga likovnom uredniku biblioteke (prof. Vilko Gliha Selan, akad. slikar, »Naša djeca«, Zagreb, Gajeva ulica 25). Ako bi Vam trebale još bilo kakve informacije u vezi s tehničkom redakcijom ove naše edicije, molim Vas da se obratite na likovnog urednika prof. Glihu koji će Vam vrlo rado na sve upite odgovoriti.</p>
<p>Jeste li dobili tekstove slovenskih i srpskih pripovijedaka?</p>
<p>Srdačan pozdrav</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>307.</p>
<p>DRAGUTINU PROHASKI (2.) pismo</p>
<p>Drug/Dr. Dragutin Prohaska, docent/Praha 6/Na Kodymce 4</p>
<p>7. 2. 1964.</p>
<p>Poštovani gospodine doktore,</p>
<p>molimo Vas da nam oprostite što tek danas odgovaramo na Vaše pismo od 19. novembra 1963. kojim nam javljate da kao poklon Institutu za književnost želite poslati Vaš portret.</p>
<p>Taj dar primit ćemo sa zahvalnošću.</p>
<p>Smatramo da bi najbolje bilo poslati portret bez okvira »rolovan« kao svitak i umotan u karton da se ne bi oštetio. Ujedno bi trebalo na pošiljci označiti i njenu vrijednost u novcu, za slučaj da se ošteti.</p>
<p>Nadajući se da Vam neće biti teško izvršiti za nas i ovaj posao, unaprijed Vam se zahvaljujemo i srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Direktor</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>308.</p>
<p>DRUŠTVU KNJIŽEVNIKA HRVATSKE (5.) pismo</p>
<p>Upravni odbor/Društva književnika Hrvatske/Zagreb/Trg Republike 7</p>
<p>U Zagrebu, 10. 2. 1964.</p>
<p>Pročitao sam Opis života i rada Mladena Kljenka kao i njegove radove u priloženim publikacijama (»Prisutnosti«, »Književne novine«, »Studentski list« i dr.) te neke koje je priložio u rukopisu pa mogu kazati da njegova suradnja traje neprekidno od 1954. godine. Književna djelatnost Mladena Kljenka nije se sastojala samo u objavljivanju vlastitih književnih radova nego i u uređivanju časopisa »Prisutnosti«, koji je u vrijeme svog izlaženja značio obogaćivanje našega književnog života. Premda Kljenak nije do sada objavio samostalnu knjigu, on po vrijednosti svojih radova, ostvarenih originalnom formom i bogatim jezikom, zaslužuje da bude primljen za člana Društva književnika Hrvatske. Predlažući ga za članstvo u DKH, uvjeren sam da će on svojom pripremljenom knjigom u potpunosti opravdati ovaj sud o njemu.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>309.</p>
<p>DRUŠTVU KNJIŽEVNIKA HRVATSKE (6.) pismo</p>
<p>Upravni odbor/Društva književnika Hrvatske/Zagreb/Trg Republike 7/I</p>
<p>U Zagrebu, 10. 2. 1964.</p>
<p>Poznam književni rad Jolande Bilić prateći njenu pjesničku suradnju još iz vremena kad je boravila u Sarajevu pa sve do izlaska njene knjige pjesama u izdanju »Zore« i smatram da taj njen rad ima kvalitete po kojima može biti primljena u članstvo Društva književnika Hrvatske.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>310.</p>
<p>MATICI SRPSKOJ (1.) pismo</p>
<p>Matica srpska/Novi Sad</p>
<p>Zagreb, 12. 2. 1964.</p>
<p>Primio sam vaš dopis br. 0601–183/64. od 6. 2. 1964., kojim me izvještavate da je žiri za dodjeljivanje »Zmajeve nagrade Matice srpske« donio odluku da se »Zmajeva nagrada Matice srpske« za 1963. godinu dodijeli meni i Stevanu Raičkoviću.</p>
<p>Na visokom književnom priznanju koje mi je time ukazano, najsrdačnije se zahvaljujem.</p>
<p>Obavještavam vas da ću u nedjelju, 16. 2. 1964. prisustvovati svečanom uručenju nagrade, a u Novi Sad ću doputovati u subotu u 17,54 sati ekspresnim vlakom koji iz Beograda polazi u 16,29 sati. Sa mnom će biti i moja supruga pa vas molim da za nas rezervirate sobu u hotelu, u centru grada.</p>
<p>Zahvaljujući se na pažnji, srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>311.</p>
<p>DRUŠTVU KNJIŽEVNIKA HRVATSKE (7.) pismo</p>
<p>Društvo književnika Hrvatske/Zagreb/Trg Republike 7/I</p>
<p>Zagreb, 24. 2. 1964.</p>
<p>1. Koja su Vaša djela štampana i izašla kao posebne knjige u 1963. godini (ili dramska prikazivanja) – gdje i kada? </p>
<p>»Prsten«, izabrane pjesme, izd. Matice hrvatske, Zagreb, 1963.</p>
<p>2. Da li Vam je što izašlo na kojem stranom jeziku, kojem i gdje?</p>
<p>Nekoliko pjesama prevedeno na češki, poljski, njemački, talijanski.</p>
<p>3. Da li ste držali koje javno predavanje? (Tema, gdje i kada?) </p>
<p>O Goranu: Sisak 19. 3. 1963., Zagreb 21. 3. 1963., Zagreb 22. 3. 1963., Lukovdol 23. 3. 1963.; o Krleži: Mostar 9. i 10. 4. 1963., Trebinje 11. 4. 1963.; o Goranu: Gospić 18. 5. 1963., Kutina 27. 5. 1963.; o Cesarcu: Varaždin 9. 12. 1963.</p>
<p>4. Sudjelovanje na čitanjima i književnim večerima? (Gdje i kada?)</p>
<p>Zagreb, RTV 10. 1. 1963.; Zagreb, 15. 5. 1963.; Gospić, 18. 5. 1963.; Novi Sad, 7. 6. 1963.; Krapina, 11. i 12. 11. 1963.</p>
<p>5. Ako se bavite prevodilačkim radom, da li Vam je štampan koji prijevod u zasebnoj knjizi u 1963. godini? (Ime pisca i naslov djela?)</p>
<p>Nije.</p>
<p>6. Da li ste dobili koju književnu nagradu u 1963. godini?</p>
<p>Dne 16. 2. 1964. primio sam »Zmajevu nagradu Matice srpske« u Novom Sadu, za knjigu izabranih pjesama »Prsten«, za 1963. godinu.</p>
<p>7. Sudjelovanje u kulturnim društveno-korisnim poslovima (kao urednik, član ili funkcioner kojeg Savjeta, komisije, udruženja, kulturne ustanove i slično?).</p>
<p>Direktor Instituta za književnost JAZU, dopisni član JAZU, član Upravnog odbora DHK, član-radnik Matice hrvatske, član Uredničkog odbora »Pet stoljeća hrvatske književnosti«, urednik biblioteke »Hrvatski pjesnici« (MH), član redakcije »Pripovijetke naroda Jugoslavije« (»Naša djeca«), član Komisije za socijalno osiguranje umjetnika (Republički sekretarijat za kulturu).</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>312.</p>
<p>TODI ČOLAKU (3.) pismo</p>
<p>Drug/Tode Čolak/Beograd/Maksima Gorkoga 10</p>
<p>Zagreb, 12. 3. 1964.</p>
<p>Dragi Tode,</p>
<p>i ja sam desetak dana odležao u gripi (a usput sam imao i upalu pluća!) i tek jučer dođoh u ured. A primio sam već dva Vaša pisma na koja ću evo sad odgovoriti moleći Vas da mi oprostite što to odmah nisam učinio.</p>
<p>Najprije Vam se zahvaljujem na prikazu o mom <hi rend="italic">Prstenu</hi>, objavljenom u <hi rend="italic">Borbi</hi>; bio sam njime ugodno iznenađen. O svemu bih, razumije se, usmeno mogao više govoriti.</p>
<p>Ad <hi rend="italic">Matoš</hi>.</p>
<p>Pitate me, diskretno: da li biste, smrtnik, mogli dobiti neke stvari, pisma, dosad neobjavljene?</p>
<p>Matoševi rukopisi, koliko ih ima Institut za književnost, već su objavljeni; to vrijedi i za njegovu korespondenciju. Jedino Matoševa pisma Vladimiru Tkalčiću, najmlađemu od braće Tkalčića i jedinomu još živomu, nisu u cijelosti objavljena, vjerojatno prema njegovoj želji. Za štampanje tih pisama trebalo bi, sigurno, tražiti dopuštenje od Vladimira Tkalčića. Ja sam, u bilješkama 1. i 3. sveska <hi rend="italic">Sabranih djela</hi> neka mjesta i iz tih pisama već objavio. Isto su tako fragmentarno objavljivani i pojedini tekstovi iz Matoševih bilježnica; no u njima je još preostalo blaga: ono se može vaditi samo u Institutu.</p>
<p>Što se tiče fotografija za Vaš feljton o Matošu, molim Vas da se obratite zagrebačkoj redakciji <hi rend="italic">Borbe</hi> nek njena foto-služba izradi fotografije koje će joj Institut, na pismeni zahtjev, staviti na raspolaganje, kao što je prakticirano i dosad. Ovo Vam javljam zato, jer nam drukčije nije moguće tj. ne možemo naći fotografa kojemu bismo dali negative da ih iskopira o Vašem trošku, kako napisaste u svom posljednjem pismu.</p>
<p>Žao mi je što ne mogu u potpunosti udovoljiti Vašoj želji, ali se nadam da će ipak sve – dobro svršiti.</p>
<p>Primite mnogo srdačnih pozdrava od moje gospođe i mene. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>313.</p>
<p>MARIJANU JURKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Marijan Jurković/književnik/Cvijićeva ulica 87/Beograd</p>
<p>Zagreb, 12. 3. 1964.</p>
<p>Dragi Jurkoviću,</p>
<p>molim Vas da mi oprostite što tek danas odgovaram na Vaše pismo od 3. 2. o. g. Mogao bih navesti i nekoliko isprika, ali čemu? Nadam se da ću se iskupiti što ipak odgovaram (premda možda prekasno?).</p>
<p>1. Na zagrebačkom Sveučilištu nije poslije 1945. godine nitko napisao tezu o Harambašiću.</p>
<p>2. Poslije 1945. nije u Hrvatskoj objavljen nikakav izbor iz Harambašića.</p>
<p>3. Harambašićev otac zvao se Đuro, a u vrijeme Harambašićeva rođenja bio je oficijal kotarske oblasti.</p>
<p>Sudeći po ovom, trećem pitanju, Vaš sovjetski prijatelj, književni historičar, čini se da ne zna (ili nije do njih mogao doći) za »Ukupna djela Augusta Harambašića« koja je u 10 svezaka (ali nisu objavljeni svi!) uredio Julije Benešić; u sv. X objavljen je »Život i djela Augusta Harambašića« (str. 263-311), »Pisma i dokumenti« (str. 315-484) itd. Bez poznavanja ovih Djela teško bi se mogla pisati iscrpnija studija o Harambašiću.</p>
<p>Još jednom Vas molim da mi oprostite na ovolikom zakašnjenju mog odgovora i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>314.</p>
<p>SEMINARU ZA STRANE SLAVISTE (1.) pismo</p>
<p>Uprava Seminara za strane slaviste/pri Filozofskom fakultetu/Sveučilišta u Zagrebu/Ul. Đure Salaja b.b.</p>
<p>Zagreb, 12. 3. 1964.</p>
<p>Prigodom svoga nedavnog posjeta Čehoslovačkoj pružila mi se prilika, u Bratislavi, da upoznam između ostalih i dva vrijedna književnika i javna radnika: <hi rend="italic">Andreja Vrbackoga</hi> i <hi rend="italic">Branislava Chomu</hi>, koji su na slovački preveli povelik broj djela naših pisaca (popis prijevoda Vrbackoga obaseže oko 90 knjiga). Njihov rad na popularizaciji naše književnosti zaslužuje svaku pohvalu i priznanje pa stoga predlažem Upravi Seminara za strane slaviste da oba ova slovačka pisca pozove da ovog ljeta sudjeluju u radu Seminara za strane slaviste; obojica to zavređuju u potpunosti, ne samo kao prevodioci nego i kao pisci studija i članaka o našoj književnosti. Njihove adrese:</p>
<p>1. Andrej Vrbacký, Bratislava, Novinárska 9, ČSSR.</p>
<p>2. Branislav Choma, Ústav literatúr SAV, Bratislava, Vajanského nábr. 2, ČSSR.</p>
<p>Obojica će se vrlo rado odazvati ovom pozivu koji će im pomoći da znanje našeg jezika i poznavanje naše književnosti još više usavrše.</p>
<p>Zahvaljujući se unaprijed na razumijevanju, drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Direktor</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>315.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (1.) pismo</p>
<p>Dr. Mirko Stanić/Balderstr. 29/Bern/Schweiz</p>
<p>Zagreb, 27. 3. 1964.</p>
<p>Dragi moj Mirko,</p>
<p>vjerojatno ćeš se začuditi mom pismu a pogotovo kad saznaš o čemu se radi. Evo ukratko: sredinom travnja naći ćemo se Jelica i ja, po prvi put, u Londonu; tamo ću putovati kao delegat Hrvatskog centra P. E. N. – Kluba, na konferenciju, s još nekoliko delegata iz Ljubljane i Beograda. Na povratku bismo se zadržali dva tri dana u Parizu, a zatim bismo, kao 1961. godine, krenuli iz Pariza u petak ujutro, 24. travnja, i stigli naveče, u 19,29 sati – u Bern. Tamo bi nas, kao i onomad, dočekao naš Mirko. I onda bi nam se pružila prilika da opširno pretresemo »čitavu situaciju«. Razumije se, ovaj plan vrijedi samo u slučaju ako ćeš Ti biti tada u Bernu. Stoga Ti ovo pišem moleći Te da mi odmah odgovoriš kako bismo mogli u naš opći plan puta uvrstiti ili ne uvrstiti Bern. Iz Zagreba ćemo poći 13. travnja dopodne, u ponedjeljak, a putne karte moramo kupiti najkasnije u četvrtak 9. travnja, i prema tome znati – za Bern.</p>
<p>Da li je potrebno i spominjati koliko me raduje već sama pomisao na naš sastanak?</p>
<p>Ovo putovanje iskrsnulo je sasvim nenadano, i treba učiniti još mnogo predradnja da se ono ostvari. Zar da Ti nabrajam, koliko poslova, osim toga, moram obaviti prije puta? Pa ćeš me shvatiti, nadam se, dragi Mirko, što će moje pismo na ovome i završiti. A sve ostalo preostat će za usmeno kazivanje – u Bernu.</p>
<p>Rukoljub Vlastinoj mami, a mnogo srdačnih pozdrava i Vlasti i Tebi šalju Vam Vaši odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>Dragi, dragi moji,</p>
<p>Ako iz bilo kojih razloga ne bi bilo zgodno da prenoćimo kod Vas, da li bi nam mogli naći nešto vrlo skromno? Sve raskoši ovoga svijeta ionako nosimo u sebi, a zašto u pojedinim situacijama moramo biti skrušeno skromni – to znate.</p>
<p>Voli Vas i grli sve Vaša</p>
<p>Jela</p>
<p>316.</p>
<p>SEKRETARIJATU ZA KULTURU (2.) pismo</p>
<p>Sekretarijat za kulturu SR Hrvatske/Zagreb/Smičiklasova 12</p>
<p>Zagreb, 27. 3. 1964.</p>
<p>Kao delegat Hrvatskoga centra P. E. N. – Kluba sudjelovat ću sredinom travnja 1964. na konferenciji Internacionalnog P. E. N. – Kluba u Londonu pa sam za tu svrhu i primio 22,5 engl. funte. Budući da bih želio taj svoj boravak u inozemstvu produžiti u svrhu književnih studija koje su mi potrebne za rad na kritičkim izdanjima naših pisaca (Matoš i dr.), molim da mi se odobri razmjena dinara u vrijednosti od 100 dolara, da ovo putovanje uzmognem iskoristiti i za svoje stručno usavršavanje.</p>
<p>Unaprijed se zahvaljujem na razumijevanju.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>književnik i direktor</p>
<p>Instituta za književnost</p>
<p>JAZU (Opatička ul. 18)</p>
<p>317.</p>
<p>VLATKU PAVLETIĆU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 29. ožujka 1964.</p>
<p>Dragi moj Vlatko,</p>
<p>svaki je početak težak pa tako i početak ovoga mog pisma. Al eto – ipak je započeto.</p>
<p>Kojim redom da pođem?</p>
<p>Najprije ću kazati ono čemu se nisi mogao ni nadati jer se ni ja, sve do pred nekoliko dana, nisam nadao. Uskoro, tj. u utorak 14. travnja, vidjet ćemo se – u Parizu! Ako budeš došao na Gare-de--Lyon da dočekaš Jelu i mene, londonske putnike.</p>
<p>Evo, ukratko, o čemu se radi. U Londonu će se 15. i 16. travnja održati sjednica Internacionalnog P. E. N. – Kluba na kojoj ću prisustvovati i ja kao delegat Hrvatskog centra P. E. N. – Kluba u Zagrebu. Osim mene bit će delegata iz Ljubljane i iz Beograda, a sa mnom će, kako već rekoh, putovati i Jelica. Nas dvoje krenut ćemo iz Zagreba 13. travnja, u ponedjeljak dopodne, i sutradan stići u Pariz, u 9,25 sati, pa uskoro zatim produžiti put u London kamo ćemo doći isti dan uveče. U Londonu ćemo ostati do 19. travnja, do nedjelje ujutro; toga dana, u 19 sati, vratit ćemo se u Pariz gdje bismo se zadržali do 24. travnja, do petka ujutro, i produžili put u Bern itd. A sada je red da se podastre molba koja ima dva dijela: 1) dočekati nas na lyonskom kolodvoru, u utorak ujutro, kako je već naprijed rečeno; 2) rezervirati sobu u hotelu od 19. do 24. travnja, od nedjelje naveče do petka ujutro. Ta bi soba mogla biti u hotelčiću Rue St. Jacques 214, gdje smo »odsjedali« i 1961., ili u kojemu drugom hotelu, sličnom ovome. A možda i u Rue Gay-Lussac 52? O tome ćeš Ti odlučiti pa nam svoju odluku saopćiti već pri prvom našem susretu. Eto, ukratko, pripovijesti o putu u London i svraćanju u Pariz, i o tome kako i Ti ulaziš u našu malu pripovijest. A mi Ti se na svemu unaprijed zahvaljujemo.</p>
<p>Sad bih tek trebao otvoriti niz novih pripovijesti o kojima znam da bi Te zanimale.</p>
<p>Ali na moja leđa navališe toliko tereta da ga jedva nosim, i oteše mi i ono malo slobodnog vremena. Neću da se žalim a niti da se šalim. Nego bih Te zamolio da shvatiš moj položaj pa da mi ne zamjeriš što moje pismo neće biti opširnije. Htio bih samo spomenuti da sam već poslije prvoga Tvog pisma, a pogotovo poslije drugoga (u kojemu si mi čestitao »Zmajevu nagradu«), u glavi sastavljao dugi odgovor koji nažalost nisam dospio »baciti na papir« i koji nikad više, to znam, neće ni biti napisan. No možda je i bolje da se o svemu porazgovorimo usmeno. Uskoro! U Parizu!</p>
<p>Veselim se, jako se veselim našem susretu u Parizu. Nepredviđenom susretu. Govorit ćemo o Matošu, o Ujeviću, i o kome još? Zar bi se moglo ovdje nabrojati?</p>
<p>O Tvome pariskom životu počešće sam se informirao, a jučer sam s Tvojim ocem razgovarao u šetnji od Trga Republike do mog Instituta: činilo mi se kao da smo nas dvojica zajedno.</p>
<p>Matvejevićevo pismo predao sam novom tajniku DKH Slavku Mihaliću. Priča o stambenoj zadruzi književnika otužna je, oduga, i nije zasad aktuelna, pa ću i o njoj usmeno govoriti. Pozdravi mi Matvejevića; ispričaj me, molim Te, što se njemu posebno ne javljam; nema nažalost ništa utješno da bih mu kazao. Nadam se da ću i njega vidjeti ubrzo.</p>
<p>Znam da rekoh suviše malo prema onom što mi leži na srcu. Ali to nije ni prvi ni posljednji put. Tako bih mogao da se tješim.</p>
<p>Sve ono nerečeno ponijet ću sobom u Pariz i tamo će biti ono rečeno.</p>
<p>Tvoje pero, lako na pisanju, odgovorit će odmah na ovo pismo, ono najbitnije. Samo da znam jesi li ga primio. A odgovor ću dočekati raširenih ruku.</p>
<p>Srdačno Te pozdravljaju Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>318.</p>
<p>VERI JAVAREK (2.) pismo</p>
<p>Mrs. Vera Javarek/13 The Bridle Road/Purley/Surrey/England</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26</p>
<p>29. marta 1964.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Javarek,</p>
<p>Vi ćete se možda začuditi kad saznate iz ovog pisma da ću ja sa svojom gospođom stići u London, u utorak 14. aprila 1964. u 18,35 sati, vlakom iz Pariza, na Victoria Station. To se putovanje pojavilo sasvim nenadano. Dolazim naime kao delegat Hrvatskoga centra P. E. N. – Kluba, s još nekoliko delegata iz Ljubljane i Beograda, na sjednicu Internacionalnog P. E. N. – Kluba (Glebe House – 62/63 Glebe Place – London SW 3; telefon: FLA 9549 & FLA 6303) koja će se održati 15. i 16. aprila o. g. Kad mi se na ovaj način pružila prilika da dođem u London, prvi put u životu, razumije se da bih želio taj svoj boravak produžiti bar za nekoliko dana. Stoga Vam se i javljam, Vi već slutite, s jednom molbom. Budite ljubazni pa za moju gospođu i mene rezervirajte jednu sobu u nekom skromnijem pensionu, od 14. 4. naveče do 19. 4. ujutro, od utorka naveče do nedjelje ujutro. Brat moje gospođe, umjetnički rukovodilac »Lada« preporučio nam je pension u ulici Queens Gate koji se nalazi na desnoj strani kad se u tu ulicu dolazi iz Kensington Roada. On se broja ne sjeća, ali kaže da u toj ulici ima nekoliko sličnih, skromnijih pensiona a da je on bio vrlo zadovoljan. Ili ako Vi znate nešto prikladnije, ali ne daleko od centra; ne bi smjelo biti skupo, zbog naših ograničenih mogućnosti vani. Prije toga bi dobro bilo da se telefonski interesirate, da li su možda u Internacionalnom P. E. N. – Klubu osigurali stan za svoje delegate pa tako i za moju gospođu i mene. U tom slučaju, razumije se, otpala bi rezervacija za koju Vas malo prije zamolih.</p>
<p>Ne znam da li bi previše bilo kad bih Vas zamolio za ljubaznost da nas dočekate na stanici (kako sam naprijed već napisao) i da nam budete pri ruci kod prvih naših koraka u velikom, nama nepoznatom gradu.</p>
<p>I još nešto. Ako je moguće da mi odmah odgovorite na ovo pismo, da Vaš odgovor stigne dva tri dana prije našeg odlaska iz Zagreba (a otići ćemo u ponedjeljak dopodne, 13. 4.).</p>
<p>Nadam se da mi nećete zamjeriti što sam se na Vas obratio s ovom molbom.</p>
<p>Radujemo se što ćemo se uskoro sresti s Vama i imati prilike za razgovor koji smo davno prekinuli.</p>
<p>Očekujući Vaš odgovor, srdačno Vas pozdravljaju Vaši odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>319.</p>
<p>KRSTI CVIIĆU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26</p>
<p>29. ožujka 1964.</p>
<p>Dragi Krsto,</p>
<p>neki dan sam bio kod Vaše mame, i ona mi je dala Vašu adresu. Možda ćete se začuditi što Vam pišem, ali odmah ćete čuti o čemu se radi. Kao delegat Hrvatskoga centra P. E. N. – Kluba u Zagrebu sudjelovat ću, uz delegate iz Ljubljane i Beograda, na sjednici Internacionalnog P. E. N. – Kluba (Glebe House – 62/63 Glebe Place – London SW 3; telefon: FLA 9549 & FLA 6303) koja će se održati 15. i 16. travnja. Sa mnom će doputovati i moja gospođa. Krenut ćemo iz Zagreba 13. travnja, u ponedjeljak dopodne, a u London ćemo stići, na Victoria Station, u utorak u 18,35 sati, vlakom iz Pariza. Kad mi se već pružila prilika, ovako nenadano, da dođem u London u kojemu dosad nisam bio, razumije se da bih ovaj kratki boravak želio bar malo produžiti pa bih ostao u Londonu do nedjelje ujutro, 19. 4. A zatim se vratio, preko Pariza i Berna, u domovinu.</p>
<p>Vaša mati mi je pričala o velikoj Vašoj zaposlenosti, i ja ne bih htio da Vam oduzmem previše Vašega dragocjenog vremena. Stoga sam i zamolio moju poznanicu docenta dr. Veru Javarek (13 The Bridle Road, Purley / Surrey) da za moju gospođu i mene rezervira pension za ona četiri dana našega londonskog boravka. Nadam se da će gđa dr. Javarek (upoznao sam je prije nekoliko godina u Zagrebu) toj mojoj molbi izaći u susret. Vas bih ipak zamolio, ako ikako možete, da nas dočekate na kolodvoru prigodom našeg dolaska (to sam zamolio i gđu dr. Javarek). Tada bismo se dogovorili o »daljnjem«, prema Vašim vremenskim mogućnostima. Ako bi se slučajno desilo da ne uzmognete doći na stanicu, nadam se da ćete me sutradan potražiti u P. E. N. – Klubu (bar telefonski) i da ćemo se sresti makar na kratko vrijeme. Uskoro će biti, zar ne, deset godina otkako smo se posljednji put vidjeli u Zagrebu. Veselim se našem susretu i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>320.</p>
<p>LEONARDU SCIASCIJI (2.) pismo</p>
<p>Egr. sign./Leonardo Sciascia/Caltanissetta/Via Redentore 131/ /Italia (Sicilia)</p>
<p>Zagreb, Ilica 26</p>
<p>31. marta 1964.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Sciascia,</p>
<p>s velikom radošću primio sam nedavno posljednji broj »Gallerije« u kojem ste objavili ciklus mojih pjesama u prijevodu Karmen Milačić. Na toj pažnji ja Vam se srdačno zahvaljujem, a isto tako i gđa Karmen Milačić kojoj sam predao jedan primjerak »Gallerije«.</p>
<p>Objavljivanje ovog prijevoda u »Galleriji« zabilježio je naš zagrebački dnevnik »Vjesnik« dne 28. marta 1964. U prilogu Vam šaljem isječak iz »Vjesnika« gdje se govori i o Vašem književnom radu. Čekao sam dok izađe taj broj »Vjesnika« da Vam ga mogu poslati, a ujedno šaljem i talijanski prijevod te bilješke.</p>
<p>Kako Vaše zdravlje?</p>
<p>Vjerojatno znate da je naš prijatelj Gliha imao izložbu svojih slika u Milanu.</p>
<p>Za desetak dana putujem u London i Pariz gdje ću ostati do kraja aprila. Volio bih da prije svog odlaska čujem od Vas koju riječ.</p>
<p>Još jednom Vam se zahvaljujem na pažnji i srdačno Vas pozdravljam. Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>321.</p>
<p>LEONARDU SCIASCIJI (3.) pismo</p>
<p>Egr. sign./Leonardo Sciascia/Caltanissetta/Via Redentore 131/ /Italia (Sicilia)</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26/II</p>
<p>3 aprile 1964</p>
<p>Egregio e caro signor Sciascia,</p>
<p>Ho ricevuto con immenso piacere l’ultimo numero di »Galleria« in cui avete pubblicato un ciclo delle mie poesie. Mille grazie per questo piacere anche da parte della signora Carmen Milačić alla quale ho dato una copia di »Galleria«.</p>
<p>Il quotidiano zagabrese »Vjesnik« del 28 marzo ha registrato la pubblicazione di questa versione in »Galleria«. Compiegata alla presente Le rimetto la notizia apparsa su »Vjesnik« ove scrive pure di Lei e delle Sue opere. Ho saputo che »Vjesnik« scriverà su questa versione ed ho aspettato per poterLe inviare quantoè Stato detto; Le accludo pure la versione italiana della notizia.</p>
<p>E Lei, caro Signore, come sta, come va la salute?</p>
<p>Il nostro amico Gliha, Lei lo sa probabilmente, ha avuto un’esposizione a Milano.</p>
<p>Tra una decina di giorni parto per Londra e Parigi e mi trattengo fino alla fine di aprile. Mi piacerebbe assai avere le Sue notizie prima di partire.</p>
<p>Le ringrazio ancora una volta per la Sua gentilezza e La prego di gradire i miei più cordiali saluti</p>
<p>Suo</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S.</p>
<p>Proprio oggi è uscito il settimanale letterario »Telegram« ove ho trovato la recensione del Suo saggio storico »Morte dell’inquisitore«. In allegato le invio questo numero di »Telegram«. Sperando farLe cosa gradita in seguito Le invierò la traduzione di questo articolo.</p>
<p>Suo</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>322.</p>
<p>AMBASADI SFR JUGOSLAVIJE (1.) pismo</p>
<p>Ambasada SFR Jugoslavije/na ruke atašeja za kulturu/London S.W. 7/25 Kensington Gore/England</p>
<p>Zagreb, 3. 4. 1964.</p>
<p>U srijedu i četvrtak, 15. i 16. aprila 1964. održat će se u Londonu sjednica Međunarodnog P. E. N. – Kluba na kojoj će prisustvovati i delegati iz Jugoslavije, iz Beograda, Zagreba i Ljubljane. Kao delegat Hrvatskoga centra P. E. N. – Kluba iz Zagreba doputovat ću sa svojom suprugom 14. aprila predveče, u London gdje bih ostao do 19. aprila ujutro. Upravo sam danas saznao da u Londonu postoji hotel Jugoslavenskoga kluba (<hi rend="italic">Redcliffe Gardens 75, S.W. 10</hi>) i da se u tom hotelu može stanovati uz manju pristojbu nego u drugim londonskim hotelima pa se stoga obraćam s molbom za ljubaznost da me obavijestite da li bih ja sa svojom suprugom mogao u tom hotelu stanovati od 14. do 19. aprila, i uz koju pristojbu? Mi ćemo iz Zagreba krenuti na put u ponedjeljak, 13. aprila dopodne pa se nadam da bi do toga vremena Vaš odgovor mogao stići u Zagreb.</p>
<p>Dopustite mi, na kraju, da kažem dvije tri riječi o sebi. Rođen sam 1905. u Rastušju, kod Slavonskog Broda. Diplomirao 1937. na filozofskom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta. Objavio dosad 10 knjiga pjesama: za posljednju od njih (»Prsten«) primio nedavno »Zmajevu nagradu« Matice srpske. Član sam upravnog odbora Hrvatskoga centra P. E. N. – Kluba, predsjednik Društva književnika Hrvatske i direktor Instituta za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.</p>
<p>Moleći Vas da ovoj mojoj molbi izađete u susret, unaprijed se zahvaljujem na ljubaznosti i drugarski Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26/II</p>
<p>323.</p>
<p>UČENICIMA OŠ U ČVRSTECU (1.) pismo</p>
<p>Učenici 5. i 8. razreda/Osnovne škole u Čvrstecu/z.p. Vojakovački Kloštar</p>
<p>Zagreb, I, Ilica 26</p>
<p>3. travnja 1964.</p>
<p>Dragi moji mladi prijatelji,</p>
<p>nedavno sam primio vaše čestitke koje ste mi poslali u povodu dodjeljivanja »Zmajeve nagrade« za moju knjigu pjesama »Prsten«. Tim sam čestitkama doista bio ugodno iznenađen pa vam se svima srdačno zahvaljujem na željama koje ste izrazili. Vi ćete razumjeti da mi nije moguće zahvaliti se svakome od vas posebno. Stoga sam vaša imena složio najprije po razredima a onda abecednim redom pa se tako i zahvaljujem ovim mojim čestitarima:</p>
<p>
<hi rend="italic">Peti razred</hi>: Mijo Balog, Katica Bedeković, Barica Carević, Milan Čeredar, Vinko Droždan, Zdravko Gudić, Vladimir Ištok, Božica Ivanković, Marija Jambrušić, Vladimir Kokolec, Ivkica Korša, Josip Kranjčević, Katica Križan, Marica Loborec, Vinko Lovriša, Vinko Martinović, Mijo Miklica, Pavao Pavlinec, Nikola Rumenjak, Katica Šestak, Barica Šoštarić, Štefica Šoštarić, Desanka Terenčina;</p>
<p>
<hi rend="italic">Osmi razred</hi>: Milka Car, Stjepan Forjan, Pavao Ištok, Nikola Ivša, Stevo Krklec, Stjepan Krušić, Stjepan Lalić, Štefica Loborec, Marijan Ljubić, Marija Pavić, Tomo Pavlinec, Zvonko Pavlinec, Slavica Plantak, Ankica Rumenjak, Milka Rumenjak, Marica Sokač, Marijan Šoštarić, Ankica Topljak.</p>
<p>K ovima pribrajam još dva Stjepana koji nisu napisali u koji razred idu: Grahek i Jendrek. Oni su zato odvojeni od svih i došli su na posljednje mjesto.</p>
<p>Dragi moji prijatelji, još jednom vam se zahvaljujem i srdačno vas pozdravljam zajedno s vašim nastavnikom koji vam je kazao da mi pošaljete svoje lijepe čestitke.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26/II</p>
<p>324.</p>
<p>FERDI PALCU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Ferdo Palac/predsjednik odbora Socijalističkog saveza/Mostar</p>
<p>Zagreb, 11. 4. 1964.</p>
<p>Poštovani druže,</p>
<p>prema dogovoru, šaljem u prilogu tekstove Antuna Branka Šimića i Stanislava Šimića koji će se isklesati na ploči u Drinovcima. O mjestu i načinu kako da se ovi tekstovi isklešu, dogovorio sam se s drugom Njirićem kad je nedavno bio u Zagrebu.</p>
<p>Za A. B. Šimića šaljem dvije pjesme (Opomena, Pjesnici), a za Stanislava Šimića četiri teksta iz njegovih kritičkih spisa, iz knjige »Jezik i pjesnik« (1955.), s time da nadležni drugovi između ovih predloženih tekstova izaberu najpogodnije, one za koje smatraju da su za ovu prigodu najbolji, pa da njih dadu isklesati. Razumije se, da za A. B. Šimića dolazi u obzir jedna pjesma, a za Stanislava Šimića jedan tekst od ova četiri koje imate u ruci.</p>
<p>Ja putujem u ponedjeljak u inozemstvo gdje ću ostati do potkraj mjeseca, i nadam se da će sve biti u redu kako smo zasnovali. Da, spomen-ploča za rodnu kuću braće Šimića bit će poslana zajedno s njihovim poprsjima. O tome će voditi brigu dr. Jerko Šimić.</p>
<p>Vas, druga Ramljaka, druga Njirića i sve ostale srdačno pozdravlja Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>325.</p>
<p>DEJANU ĆUPINI (1.) pismo</p>
<p>Drug/Dejan Ćupina, prof./sekretar Kulturno-prosvjetne zajednice sreza Mostar/Mostar/Lenjinovo šetalište 3</p>
<p>Zagreb, 11. 4. 1964.</p>
<p>Poštovani druže,</p>
<p>oprostite mi što tek danas odgovaram na vaš dopis od 10. 3. 1964. Bio sam spriječen različitim dužnostima pa mi nije bilo moguće odmah odgovoriti, ali se ipak nadam da će se proslava braće Šimića obaviti kako je već zasnovana.</p>
<p>Prema dogovoru s drugom Ramljakom, šaljem tekstove A. B. Šimića i Stanislava Šimića koji će se uklesati na ploči pored njihovih poprsja. Tekstove šaljem na adresu druga Ferde Palca, predsjednika odbora Socijalističkog saveza; šaljem nekoliko tekstova između kojih će se izabrati po jedan za svakoga od braće Šimića.</p>
<p>Budući da ja u ponedjeljak odlazim u inozemstvo gdje ću se zadržati do kraja ovog mjeseca, molim vas da se obratite na tajnika Društva književnika Hrvatske (Trg Republike 7), druga Slavka Mihalića, u svemu što bude potrebno za daljnju organizaciju ove proslave.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>326.</p>
<p>SLAVKU MIRKOVIĆU I VALENTINU BENOŠIĆU (1.) pismo</p>
<p>Općinski komitet SOH-e/Tribina mladih/na ruke Slavka Mirkovića i Valentina Benošića/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 1. 5. 1964.</p>
<p>Poslije svog povratka iz inozemstva, iz Londona i Pariza, kamo sam otputovao 13. 4. o. g., jučer sam primio vaše pismo od 23. 4. o. g. u kojemu mi javljate o namjeri da u maju otvorite izložbu o mom poetskom stvaranju.</p>
<p>Tek jučer sam saznao i za pojedinosti nesreće koja je zadesila naš zavičaj, moje Rastušje, rodnu moju kuću, upravo onog dopodneva kad sam iz Zagreba krenuo u tuđi svijet. Trebam li spominjati koliko su me te vijesti ražalostile? No kad sam, sinoć, pročitao vaše pismo, u meni kao da je zablistala neočekivana svjetlost, i ja ne mogu drugo nego da vam se srdačno zahvalim na pažnji.</p>
<p>Razumije se da sam saglasan s vašim prijedlogom, ali vam moram javiti da već večeras putujem u Hercegovinu gdje će u nedjelju biti otkrivena spomen-ploča na rodnoj kući Antuna Branka Šimića i Stanislava Šimića, u Drinovcima; u utorak će biti, u Mostaru, književno veče posvećeno ovoj dvojici hrvatskih pisaca na kojem ću sudjelovati i ja uz niz drugih književnika. Po planu bih trebao ostati u Hercegovini još nekoliko dana, ali ja ću se vratiti u Zagreb najkasnije u četvrtak, zbog svojih poslova koji me čekaju. Stoga bi vaši delegati mogli doći u Zagreb u petak ili u subotu, na dogovor »o pojedinostima u vezi otvaranja ove izložbe«.</p>
<p>Molio bih vas da mi dan dolaska delegata javite brzojavno u Zagreb da uzmognem udesiti vrijeme našeg sastanka. Ujedno vas molim da delegati ponesu bar približnu veličinu prostorija u kojima bi imala biti izložba, kako bismo mogli načiniti definitivan izbor eksponata.</p>
<p>Još jednom vam se zahvaljujem na pažnji i drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb, Ilica 26</p>
<p>327.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (33.) razglednica</p>
<p>Gđa/Jela Tadijanović/redaktor/Ilica 26/Zagreb I</p>
<p>Mostar, 4. 5. 1964.</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>jučer smo bili u Drinovcima, a večeras idemo u Grude; sutra u Mostaru, a prekosutra putujem kući.</p>
<p>Mnogo Te i srdačno pozdravlja Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Tomislav Ladan</p>
<p>Milivoj Slaviček</p>
<p>Miroslav Vaupotić</p>
<p>Duško Trifunović</p>
<p>Još 1 nečitak potpis!</p>
<p>328.</p>
<p>ZDENKU MIKŠIKU (1.) pismo</p>
<p>Narodno sveučilište/Na ruke Zdenka Mikšika/Vinkovci/Gundulićeva 8</p>
<p>Zagreb, 9. 5. 1964.</p>
<p>Primio sam Vaš dopis od 27. 4. 1964., kojim me pozivate na proslavu u spomen pete godišnjice smrti Vladimira Kovačića. Nisam dospio, nažalost, sve do danas da vam odgovorim; čim sam se, naime, vratio sa svog puta u inozemstvo (London, Pariz), morao sam putovati u Hercegovinu, u Drinovce i druga mjesta, po planu utvrđenom već mjesecima ranije, tako da još nisam posjetio ni rodnu svoju kuću koja je također stradala od potresa i upravo sutra kanim otputovati u Rastušje. Suvišno je da i napominjem poslove koji me čekaju u Institutu za književnost. Ukratko: žao mi je što se ne mogu odazvati vašem ljubaznom pozivu na spomenutu proslavu uspomene mog prijatelja još iz mladih dana s kojim sam se prvi put u knjizi pojavio pred više od tri decenija. Nadam se da ću se drugom kojom prigodom moći odužiti uspomeni našega Vlade.</p>
<p>Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>(Zagreb I, Ilica 26)</p>
<p>329.</p>
<p>JELENI SIMENDIĆ (1.) pismo</p>
<p>Odbor za Zmajeve dečje igre/Na ruke sekretara Odbora/Jelene Simendić</p>
<p>Muzej grada Novog Sada/Petrovaradin/Tvrđava</p>
<p>Zagreb, 9. 5. 1964.</p>
<p>Primio sam vaš dopis od 5. 5. o. g. kojim me pozivate da kao gost i učesnik prisustvujem Zmajevim igrama 5., 6. i 7. juna.</p>
<p>Na ljubaznom pozivu najsrdačnije se zahvaljujem, ali sam ujedno prisiljen da vas obavijestim da se tom pozivu nažalost ne mogu odazvati ove godine zbog mnogih obaveza koje sam već preuzeo. Nadam se da ću u drugoj prigodi moći udovoljiti vašoj želji.</p>
<p>Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>(Zagreb I, Ilica 26)</p>
<p>330.</p>
<p>VALENTINU BENOŠIĆU (2.) pismo</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 20. 5. 1964.</p>
<p>Dragi moj Benošiću,</p>
<p>u prilogu šaljem obećane legende za moju izložbu i tekst »Kronologije života i rada Dragutina Tadijanovića«. Nisam mogao sve ovo poslati već prije, ali se nadam da će ipak stići na vrijeme; vjerujem naime da će ove tekstove prepisati vješta, brza ruka. Dosta bi bilo da legende budu prepisane do petka popodne, a »Kronologija« do subote ujutro, kad bi se postavila na svoje mjesto u čitaonici.</p>
<p>Kako smo se dogovorili, moja gospođa i ja doputovat ćemo u Brod u petak pred podne (iz Zagreba ćemo krenuti brzim u 8 sati). Razumije se da ćemo se odmah dati na priređivanje izložbe i nećemo se nikamo maknuti iz čitaonice dok izložba ne bude gotova.</p>
<p>Osim Mihalića i Slavičeka doputovat će u Brod, u subotu, i Josip Pupačić a čini mi se i Vlado Gotovac koji će doći s televizijom da snima priredbu u Brodu i Rastušju. Obojica bi, i Pupačić i Gotovac, mogli nastupiti s nama. Molim vas da vodite računa i o njima ukoliko se tiče stanovanja i drugih potreba. (Ne sjećam se, jesmo li govorili o tome da bih i ja sa svojom gospođom morao prenoćiti dvije noći u Brodu.)</p>
<p>Još jednom ću ponoviti ono što smo govorili o ispisivanju legenda pod fotografije:</p>
<p>1. papir, karton, sivkaste ili žućkaste boje;</p>
<p>2. veličina papira: <hi rend="italic">širina</hi> upravo ovakva kakvu šaljem za svaku pojedinu fotografiju, a <hi rend="italic">visina</hi> nešto veća od ove, jer će i ispisana slova biti <hi rend="italic">malo</hi> veća od ovih tipkanih na mašini.</p>
<p>»Kronologija« treba da bude kao što je u prilogu, ali ne u dva nego u jednom stupcu. Ono što je pisano velikim slovima nek ostane u svakom slučaju velikim slovima, a može uz to biti pisano ili crnim ili <hi rend="italic">crvenim</hi> slovima, kao što se i naslov (»Kronologija…«) može napisati <hi rend="italic">crvenim</hi> slovima.</p>
<p>Molim Vas da ove primjedbe saopćite slikaru, a on neka ih uzme u obzir kod pisanja i nek nastoji pojedine retke ispisati onako kakvi su u priloženim tekstovima na kojima je označena širina fotografije koja će biti izložena.</p>
<p>Nadam se da će sve biti u redu i unaprijed Vam se zahvaljujem na trudu i pažnji.</p>
<p>Do skorog viđenja, sa srdačnim pozdravima Vama i Slavku Mirkoviću.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>331.</p>
<p>HAMIDU DIZDARU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Hamid Dizdar/književnik/Sarajevo/Konst. Jeftića ul. 51</p>
<p>9. 6. 1964.</p>
<p>Dragi Hamide,</p>
<p>primio sam Tvoje pismo od 21. maja 1964., u kojemu nudiš na otkup neke materijale iz Kranjčevićeve ostavštine itd.</p>
<p>Oprosti mi što Ti dosad nisam odgovorio. Razumjet ćeš, nadam se, da sam nekim razlozima bio spriječen.</p>
<p>Odgovaram Ti da »jesam mušterija« (kako Ti veliš u pismu) odnosno mušterija je Institut za književnost JAZU. Što se tiče otkupne svote i ostalih pojedinosti otkupa, saopćujem Ti da će oko 20. o. mj. u Sarajevo doći na nekoliko dana asistent ovog Instituta Davor Kapetanić koji ima sve ovlasti da se s Tobom dogovori o svim pitanjima otkupa, i molim Te da se strpiš još kojih deset dana pa ćeš se moći s njim o svemu sporazumjeti. (Kapetanića poznaš već otprije, a on će u Sarajevo doći zbog nekih svojih poslova pa će tako posjetiti i Tebe.)</p>
<p>Zahvaljujem Ti se na povjerenju i drugarski Te pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Direktor Instituta za književnost</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>332.</p>
<p>VALENTINU BENOŠIĆU (3.) pismo</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 11. 6. 1964.</p>
<p>Dragi Benošiću,</p>
<p>nadam se da ste se oporavili od nedavnih muka brodskih u vezi s Mitingom poezije. Ne znam, da li se što značajno desilo poslije našeg rastanka? Zar nije ništa u brodskim novinama objavljeno o mitingu?</p>
<p>Molim Vas da mi napišete nekoliko riječi o mojoj izložbi; najviše me zanima gdje su spremljene fotografije? (Vi znate da je među njima i dobar broj originala – unikata!) Nemojte mi fotografije slati poštom, jer se unište nepažnjom; zgužvaju ih. Hoćete li uskoro doći amo Vi ili možda Slavko Mirković ili netko od poznatih pa da ih lično donese?</p>
<p>Na otvorenju izložbe fotografirao je samu izložbu i mene s đacima i s drugima jedan fotograf. Ali tim fotografijama ni traga. Zar nisu uspjele? Javite mi i to. Bio bih voljan otkupiti negative od fotografa.</p>
<p>Kamo ste s »Kronologijom« i velikom mojom fotografijom i faksimilom rukopisa?</p>
<p>Vidite, kolika pitanja! A vi šutite. A ja nestrpljivo čekam vijesti.</p>
<p>Neki dan sam dobio negative snimaka iz Rastušja; dat ću izraditi fotografije pa ću Vam poslati one gdje ste Vi.</p>
<p>Nemojte misliti da me ne bi zanimalo čuti jesu li se smirili »nadležni drugovi« zbog onog incidenta uoči samog mitinga u Brodu. Napišite mi i o tom bar dvije, tri riječi.</p>
<p>Ne bih htio da Vam oduzimljem suviše vremena, ali Vas molim da me o svemu obavijestite u najkraćim crtama. A opširnije ćemo usmeno, zar ne?</p>
<p>Izručite moj pozdrav, molim Vas, Kaminskome, Čižmeku, Mirkoviću; a Vas srdačno pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. Javite mi adresu (i titulu) druga Malića (također ću mu poslati rastuške fotografije).</p>
<p>333.</p>
<p>BALINTU VUJKOVU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Balint Vujkov/književnik/Subotica</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 26. 6. 1964.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Vujkov,</p>
<p>možda ćete se pomalo i začuditi što od mene primate ovo pismo, no strpite se malo i počujte o čemu se radi.</p>
<p>»Naša djeca« u Zagrebu, u kooperaciji s izdavačkim poduzećima »Savremena škola« iz Beograda, »Mladinska knjiga« iz Ljubljane i »Kočo Racin« iz Skopja, objavljuju »Narodne pripovijetke jugoslavenskih naroda« u 10 knjiga, od kojih 3 knjige sačinjavaju Hrvatske narodne pripovijetke u mojoj redakciji. U taj sam izbor, između ostalih, odabrao i pripovijetke iz knjige prof. Tvrtka Čubelića »Narodne pripovijetke« (Seljačka sloga, Zagreb, 1951.): »Čoban nadmudrio carevu kćer« (str. 77-84), »Višeput prevareni vuk« (216-219) i »Medvjed i lisica« (226-228). Prof. Čubelić, kako znate, nije naveo u svojoj knjizi odakle je preuzeo pojedine pripovijetke, a ja sam načuo da je neke preuzeo od Vas. Stoga Vam se i obraćam s molbom da budete ljubazni pa da mi odgovorite o trima naprijed navedenim pripovijetkama: gdje su i kada prvi put štampane; tko ih je pripovijedao, gdje i kada; tko ih je zabilježio. Ako i ne biste znali sve podatke za koje Vas molim, bio bih Vam zahvalan da mi javite bar ono što znate, i to po mogućnosti što prije, jer mi je već prošao rok da o svakoj pripovijetki napišem bilješku s navedenim podacima.</p>
<p>Kod nekih znanaca i prijatelja propitkivao sam za Vašu adresu, ali je nažalost nisam saznao pa Vam pišem »na sreću« tj. bez potpune adrese nadajući se ipak da će Vas ovo moje pismo naći kao poznatog Subotičanina.</p>
<p>Još jednom Vas molim za brzi odgovor i srdačno Vas pozdravljam. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>334.</p>
<p>DRUGU POTPREDSJEDNIKU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, 17. 7. 1964.</p>
<p>Poštovani druže potpredsjedniče,</p>
<p>želim još jednom da Vam se zahvalim na pažnji koju ste pokazali prigodom svog posjeta mom rodnom selu Rastušju 24. svibnja o. g. Tom prigodom, kako znate, obećali ste pružiti punu svoju pomoć za obnovu rodne moje kuće koja je stradala od potresa 13. travnja. Ja Vam se na tom razumijevanju srdačno zahvaljujem i šaljem Vam, u prilogu, nekoliko fotografija iz Rastušja snimljenih onoga lijepog dana; smatram da će one biti i Vama, kao što su meni i mojim drugovima, ugodna uspomena.</p>
<p>Drugarski Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>335.</p>
<p>LJERKI MATUTINOVIĆ (1.) pismo</p>
<p>Drugarica/Ljerka Matutinović, prof./Crikvenica/Ulica kralja Tomislava 71</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 18. 7. 1964.</p>
<p>Poštovana i draga profesorice,</p>
<p>nedavno sam pisao na Vašu zagrebačku adresu (Paška ulica), ali ne dobih odgovora; smatram da ste otputovali k svojima u Crikvenicu. A danas dobih sadašnju Vašu adresu, pa Vam, kako vidite, odmah pišem moleći Vas za brzi odgovor.</p>
<p>Novo izdanje moje knjige »Prsten« razlikovat će se od prvog izdanja i time što će, na kraju knjige, biti pridodan izbor iz kritika mojih zbirki, od prve do posljednje. Neke od tih kritika, kako znate, posudio sam Vama, a Vi mi ih nažalost ne vratiste. Stoga se i obraćam na Vas s molbom da mi ih po mogućnosti što prije vratite. Ali kako? Ja ću otputovati iz Zagreba 30. o. mj. i neće me ovdje biti čitav kolovoz. A morao bih svoj rukopis za novo izdanje »Prstena« predati još ovaj mjesec. Šta da radim? Kako bih mogao doći do onih kritika što su u Vas, vjerojatno u Vašem stanu? Da li bi Vam bilo moguće, na bilo kakav način, da mi ih vratite? Najjednostavnije bi bilo, razumije se, kad biste mogli doputovati u Zagreb, i to što prije (jer bih morao i načiniti izbor i dati na prepisivanje).</p>
<p>Bio sam uvjeren da ćete mi se još jednom javiti prije svog odlaska iz Zagreba. Ali se prevarih. Šta da radim?</p>
<p>Nije mi drago, vjerujte mi, što sam prisiljen da Vam se javljam s ovom molbom, ali se nadam da ćete me razumjeti i da mi nećete zamjeriti što Vam upravo ovako pišem.</p>
<p>Očekujući Vaš odgovor, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>336.</p>
<p>SAVEZU KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE (1.) pismo</p>
<p>Savez književnika Jugoslavije/Beograd/Francuska 7</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 19. 7. 1964.</p>
<p>U vezi s vašim dopisom br. 395/1–64. od 10. jula 1964. izjavljujem da se kao član Uprave slažem s prijedlogom Društva književnika Hrvatske o dopuni dnevnog reda Kongresa s tačkom o izmjeni Statuta, kako je o tome donesen zaključak plenuma Društva književnika Hrvatske dne 23. 6. 1964.</p>
<p>Ujedno vas obavještavam da mi nije moguće prisustvovati 2. septembra o. g. sastanku u Savezu književnika Jugoslavije, jer se upravo tog dana vraćam u Zagreb s godišnjeg odmora za koji sam već unaprijed nabavio i prevozne karte. (O ovome vas je već obavijestio, u dogovoru sa mnom, tajnik DKH drug Slavko Mihalić i predložio 7. septembra kao dan sastanka.)</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>predsjednik DKH</p>
<p>337.</p>
<p>VALENTINU BENOŠIĆU (4.) pismo</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 19. 7. 1964.</p>
<p>Dragi Benošiću,</p>
<p>u posljednjem svom pismu najavili ste svoj dolazak u Zagreb u srpnju; srpanj odmiče, a Vas još nema. Malo sam zabrinut, šta je. Razumjet ćete, ako Vam kažem, da se često sjetim onih mojih fotografija. Volio bih da se jednom nađu kod mene.</p>
<p>Javljam Vam da ću u Zagrebu biti do 30. o. mj., a onda me ovdje neće biti čitav kolovoz.</p>
<p>Ovih nekoliko fotografija, s našeg mitinga poezije u Rastušju, kanio sam Vam dati prigodom Vašeg dolaska amo, ali Vas nema i nema, pa Vam ih šaljem poštom. Nadam se da će Vam biti draga uspomena kao što su i meni.</p>
<p>Zamolili ste me da o Vama napišem Dioniziju Švagelju, u Vinkovce. No, ja to ne dospjeh učiniti sve do danas. Mea culpa! Ali danas sam napisao i to pismo pa mislim da Vam ništa više ne dugujem. Želim ovome Vašem pothvatu pun uspjeh!</p>
<p>Moleći Vas da mi se bar s nekoliko riječi javite, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>338.</p>
<p>DIONIZIJU ŠVAGELJU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 19. 7. 1964.</p>
<p>Poštovani i dragi Dionizije (dopustite mi da Vas tako zovem!),</p>
<p>možda ćete se začuditi što od mene primate ovo pismo pa još ovako usred vrućega ljeta. Dugo se nismo vidjeli, kako znate, a ja bih želio da Vam podastrem malu jednu molbu za našeg zajedničkog znanca i prijatelja, za Valentina Benošića, iz Broda, grada moje prve (!) mladosti. On bi naime želio, kao i toliki drugi prije njega, da izda svoju zbirku pjesama, u vlastitoj nakladi, ali ipak pod plaštem Pododbora Matice hrvatske u Vinkovcima. A tu ste glavni Vi! Stoga Vam se i obraćam s molbom da »tu stvar« razmotrite s Benošićem i da se sporazumite da njegova zbirka bude objavljena kao izdanje Pododbora Matice hrvatske u Vinkovcima (iako će, u stvari, biti njegovo vlastito izdanje). Smatram da to ne bi bio nikakav »grijeh«, nego samo još jedan dokaz više da se tamo bez vas Vinkovčana ne može objaviti ni zbirka pjesama – jednog Brođanina. Ah, Brod! Nemojte mi ga, molim Vas, ni spominjati. Tuga i nevolja. Dokle će tako? No pustimo ga.</p>
<p>Ima već dulje vremena, otkako me Benošić zamolio za ovu malu uslugu, ali ja nažalost nisam dosada dospio da mu je ispunim. Ali se nadam da ni danas nije prekasno. A možda ste Vi s njim »ovo pitanje« već riješili, na obostrano zadovoljstvo.</p>
<p>Molim Vas da mi bar u nekoliko riječi odgovorite; u Zagrebu sam do 30. o. mj. a onda me ovdje neće biti čitav kolovoz (odoh na Mljet!).</p>
<p>Želeći da se što prije sretnemo, srdačno pozdravljam Vašu gospođu i Vas.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>339.</p>
<p>MATI BAKOTI (1.) pismo</p>
<p>Drug/Mato Bakota/Osijek/Vodenička ul. 8</p>
<p>Mljet, Veliko Jezero, 16. 8. 1964.</p>
<p>Dragi moj Mato,</p>
<p>upravo onaj dan kad sam putovao na godišnji odmor primio sam Vaše pismo koje me duboko dirnulo i potreslo. Nisam, doista, nikako mogao očekivati onakvu molbu kakvu mi je Vi iznijeste u vezi s tragičnom smrti Vašega brata. Da ne duljim: nisam vjerovao da ću ikad moći udovoljiti Vašoj molbi, no ovdje, na Mljetu, u prošlu nedjelju, pokušao sam nešto napisati pa Vam to danas i šaljem uz napomenu, razumije se, da ove stihove upotrebite ako Vam odgovaraju. Ako li Vam oni ne bi odgovarali, smatrajte ih, molim Vas, kao mali moj prilog za Vašu utjehu nad gubitkom dragoga brata.</p>
<p>Oni glase:</p>
<p>
<hi rend="italic">Ti koji prolaziš, zastani malo</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">I baci pogled na moj grob.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Rijeka</hi>
<hi rend="italic">okrutna</hi>
<hi rend="italic">slomila</hi>
<hi rend="italic">mi</hi>
<hi rend="italic"> ž</hi>
<hi rend="italic">ivot</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Kao kad vjetar skrši mladi cvijet.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">U crnoj zemlji počivam zauvijek</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">I čekam da i ti budeš moj gost.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Sad pođi dalje i ne osvrći se:</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Sa stabla jesen kida uveo list.</hi>
</p>
<p>Ponavljam, samo ako smatrate da ovi stihovi odgovaraju svrsi za koju ste me molili, Vi ih upotrebite. Dajte ih isklesati ispod imena Vašega pokojnog brata ili pored njegova imena, kako budete htjeli, ali nek u potpunosti odgovaraju originalu. I molim Vas, ako je moguće, da mi javite svoju odluku. Ja ću ovdje ostati do kraja mjeseca, a onda se vraćam u Zagreb; tamo ću i očekivati Vaš odgovor.</p>
<p>Opišite mi malo opširnije svoje obiteljske prilike; naročito me zanima život Vašega pokojnog brata.</p>
<p>Molim Vas, da mi ne zamjerite što Vam se tako dugo nisam javio.</p>
<p>Završavam ovo pismo i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. Primite iskreno saučešće i od moje gospođe!</p>
<p>340.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (34.) razglednica</p>
<p>Madame/Jela Tadijanović/redaktor/Ilica 26/II/Zagreb I</p>
<p>Titograd, 24. 9. 1964.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>kongres je jutros započeo, a za pola sata, od 16,30h, predsjedat ću ja ovom dijelu Kongresa. Završava u subotu u podne, a zatim ću vjerojatno i ja na izlet na Lovćen. Sve teče po dnevnom redu. O svemu drugom usmeno.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>341.</p>
<p>MILANU BODIROGI (1.) pismo</p>
<p>Drug/Prof. Milan Bodiroga/Gimnazija/Stolac</p>
<p>Zagreb, 8. 10. 1964.</p>
<p>Poštovani druže profesore,</p>
<p>prije tri dana, tj. 5. 10. 1964. predao je prof. Miroslav Vaupotić Institutu za književnost JAZU vaš poklon:</p>
<p>Goranovu zbirku pjesama (str. 1-16), umnoženu pisaćim strojem, ćirilicom, s predgovorom Petra Komnenića (str. 1-4) i pjesmama Leševi putuju, Jutro, Mrzimo vas!, Kljuse, Ognjeni vlak, Naša sloboda, Partizanka, Komunističkoj Partiji (str. 5-16).</p>
<p>Ujedno smo primili i vaše pisamce od 6. V. 1964. pa vam saopćujemo da je spomenuta Goranova zbirka objavljena u izdanju »tzv. »Tehnike« XXIX hercegovačke divizije, negdje u martu 1944. godine« (vidi Goranova »Djela«, knjiga sedma: <hi rend="italic">Pjesme</hi>, Zagreb, 1948., str. 203-204). U primjerku koji ste nam poklonili nema prvog i posljednjeg lista (na ovomu je i pjesma »Proljeće«).</p>
<p>Na vrijednom ovom daru srdačno vam zahvaljujemo i drugarski vas pozdravljamo.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Ivan Goran Kovačić: <hi rend="italic">Sabrana djela</hi> IV, Pjesme, Prepjevi, uredio Dragutin Tadijanović, Zagreb, 1983., str. 521.</p>
<p>
<hi rend="italic">Sabrana djela</hi> V, Knjiga o hrvatskim piscima II, Zagreb, 1989., str. 346.</p>
<p>342.</p>
<p>ALEKSANDRU ROMANJENKU (1.) pismo</p>
<p>Drug/A. Romanjenko/Savez pisaca SSSR-a/Moskva/ul. Vorovskoga 52/SSSR</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 7. 12. 1964.</p>
<p>Poštovani i dragi druže Romanjenko,</p>
<p>molim Vas da mi oprostite na ovom zakašnjenju kojemu je jedini uzrok prevelika moja zauzetost, na nekoliko područja. Nadam se da ćete me razumjeti i da mi nećete upisati u zlo što Vam se nisam već prije javio.</p>
<p>Najljepše Vam se zahvaljujem na izvanrednim darovima koje ste mi poslali:</p>
<p>Sabrana djela Sergeja Jesenjina (5 svezaka);</p>
<p>Sovjetskije pisatelji, Autobiografije u 2 sveska;</p>
<p>Sabrana djela Vladimira Majakovskoga (13 svezaka), koja sam primio upravo danas.</p>
<p>Teško bi mi bilo kazati koji me od ovih poklona više veseli, kojemu se više radujem.</p>
<p>Srdačna Vam hvala na pažnji koju ste mi iskazali. Nastojat ću da Vam se bar donekle revanširam (za dva mjeseca, nadam se, izaći će drugo, prošireno izdanje mojih izabranih pjesama »Prsten«, sa gramofonskom pločom!).</p>
<p>Poštuje Vas i drugarski pozdravlja Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>343.</p>
<p>ODJELU ZA SUVREMENU KNJIŽEVNOST JAZU (2.) pismo</p>
<p>Odjel za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/ Zagreb/Braće Kavurića 1</p>
<p>Zagreb, 15. 12. 1964.</p>
<p>Dopisom Odjela za suvremenu književnost JAZU, broj 06-73/2-1964. od 18. 11. 1964., a u smislu zaključka 4. sjednice istog Odjela od 13. 11. 1964., predan mi je na recenziju rukopis Ive Ladike <hi rend="italic">Izdanja Goranove »Jame« i varijante teksta.</hi>
</p>
<p>Ovaj rukopis ima pet i po strana tipkanih pisaćom mašinom, a izvađen je iz ovećeg rukopisa koji je prije nekoliko godina Ladika predao Odjelu za suvremenu književnost i bio, na temelju recenzije, odbijen. Razlozi zbog kojih je Ladikin rukopis tada bio ocijenjen negativno vrijede i za ovaj fragment ponovo ponuđenog rukopisa, jer ga autor nije ni dopunio niti u čemu izmijenio, osim nekoliko pravopisnih »zahvata« (točke – tačke; netočnija, netočnog – netačnija, netačnog; i td. – itd.; na pr. – npr.).</p>
<p>No, ipak bih o ovom rukopisu iznio nekoliko napomena.</p>
<p>Sudeći prema naslovu rukopisa, čovjek bi očekivao da će biti govora o svima dosadašnjim izdanjima <hi rend="italic">Jame</hi>, ili da će ona biti bar spomenuta; ali se autor ograničio da spomene samo prvih osam izdanja <hi rend="italic">Jame</hi>, od kojih je ovo posljednje objavljeno prije 16 godina, tj. 1948. On veli da je <hi rend="italic">Jama</hi> »dosad štampana desetak puta«, a taj se podatak, gotovo jednak ovome, nalazi već 1948. u sedmoj knjizi Goranovih <hi rend="italic">Djela </hi>(<hi rend="italic">Pjesme</hi>, str. 219.). Autor se dakle nije potrudio da bar zabilježi izdanja <hi rend="italic">Jame </hi>objavljena poslije 1948. godine. Isto su tako nepotpuni i netočni podaci o prijevodima <hi rend="italic">Jame </hi>»i na nekoliko evropskih i izvanevropskih jezika: francuski, engleski, ruski, talijanski, bugarski, mađarski, vietnamski i dr.«. <hi rend="italic">Jama</hi> je prevedena na ove strane jezike: mađarski (1946.), bugarski (1947.), francuski (1948.), španjolski (1951.), makedonski (1956.), ruski (djelomično, 1957.), slovenski (1959.), esperanto (1960.), poljski (djelomično, 1960.), engleski (1961.), njemački (1961.), češki (1962.), šiptarski (god.?), a vjerojatno još na koji drugi jezik. Da li je prevedena i na talijanski, kako navodi autor, nije mi poznato.</p>
<p>Ladika je u ovom svom radu posvetio glavnu pažnju ispitivanju razlika u pojedinim stihovima <hi rend="italic">Jame</hi> kako su objavljeni u 6. izdanju (1945.) i u 8. izdanju (1948.), a ne spominjući 7. izdanje koje u potpunosti odgovara 8. izdanju. Naveo je razlike u 75 stihova <hi rend="italic">Jame</hi>, među kojima su npr. i ovakve »razlike«: pako – pakô; oplakati... – Òplakati...; zvonika – zvonikâ; oboce – òboce; bježo. – bjèžo.; U to – Uto; O, - Ô; neće – ne će; sama – sáma; poletjeh – polètjeh; dosegnuh – dosègnuh; itd. Navodeći u svojim primjerima i očito štamparske pogreške i neke isključivo pravopisne razlike, Ladika je u krivom svjetlu prikazao ova dva izdanja; ovaj njegov »posao« posve je suvišan, jer su osnovne, stvarne razlike između 6. i 8. izdanja <hi rend="italic">Jame</hi> bile iznesene već u 7. izdanju (str. 48) a isto tako, razumije se, i u 8. izdanju (str. 214). Usput se napominje da Ladika 8. izdanje <hi rend="italic">Jame </hi>najprije smatra »konačnim izdanjem« (str. 1. rukopisa), a zatim o njemu veli: »...do kako-tako definitivnog izdanja« (str. 2. rukopisa).</p>
<p>Ukratko: autor nije u ovom svom članku iznio nikakav određeni zaključak niti je iznio neke činjenice koje već otprije ne bi bile poznate, osim što je naveo nekoliko nepotpunih i nesistematskih podataka, pa prema tome nema razloga da se ovaj članak publicira u bilo kojoj ediciji Akademije.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>(Dop. član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>Prilog: Rukopis Ive Ladike</p>
<p>»Izdanja Goranove <hi rend="italic">Jame</hi>
</p>
<p>i varijante teksta«</p>
<p>344.</p>
<p>POLSKOJ AKADEMIJI NAUKA (1.) pismo</p>
<p>Polska akademia nauk/Osrodek dokumentacji i informacji naukowej/Warszawa/Nowy Swat 72</p>
<p>4. 1. 1965.</p>
<p>U vezi s Vašim dopisom br. DW-I-550-119-2196/64. od 5. decembra 1964. šaljemo Vam, u prilogu, mikrofilmove korespondencije Stanislawe Wysecki upućene Juliju Benešiću:</p>
<p>9 pisama, ukupno 30 strana;</p>
<p>1 dopisnica, ukupno 1 strana;</p>
<p>1 razglednica, ukupno 1 strana.</p>
<p>Ova se korespondencija nalazi u Arhivu Instituta za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, u književnoj ostavštini Julija Benešića.</p>
<p>Mikrofilmove izvolite primiti kao poklon našega Instituta.</p>
<p>Sa srdačnim pozdravima i s najboljim željama za uspjeh u novoj godini 1965.</p>
<p>Direktor:</p>
<p>Dop. član Dragutin Tadijanović</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>345.</p>
<p>ANTI MLADINEU (1.) pismo</p>
<p>Drug/dr. Ante Mladineo/Zagreb/Trg maršala Tita 8</p>
<p>Zagreb, 16. I. 1965.</p>
<p>Poštovani druže Mladineo,</p>
<p>oprostite što Vam se javljam tek sada, nakon što me je Upravni odbor Društva književnika Hrvatske ovlastio, na svojoj sjednici od 14. siječnja o. g., da Vam na Vaše dobronamjerno pismo od 9. siječnja, u istoj dobroj namjeri, odgovorim slijedeće:</p>
<p>1) Pošto je, poslije niza pritužaba radnog osoblja Kluba književnika na postupke i način poslovanja bivšeg namještenika Kluba Ivana Macana, došao u priliku da primi i proteste članova Upravnog odbora DKH zbog zloupotrebe klupskih prostorija sa strane istog namještenika za priređivanje nekih (svatovskih i drugih) večera koje na to mjesto nisu pripadale, tajnik DKH, Bruno Popović, pozvao je dne 12. XII. 1964. Ivana Macana u prostorije tajništva i naredio mu da večere takve vrste od časa naređenja više ne smije održavati. Tom prilikom je bivši namještenik Macan drskom upornošću tražio da mu se ta, njemu izgleda »neshvatljiva« zabrana, objasni, što tajnik Društva nije bio ni najmanje dužan da učini. Budući da unatoč uzastopnih poziva tajnika Ivanu Macanu da izvrši naređenje i da smjesta napusti prostoriju spomenuti to nije htio učiniti, tajnik DKH mu je potpuno opravdano pomogao da to ipak učini, izguravši ga iz prostorije. Prema izjavama prisutnih članova Upravnog odbora i namještenika DKH odnosno Kluba književnika, takav postupak tajnika izazvalo je enervantno i drsko ponašanje samog Ivana Macana, koje je samo po sebi odmah trebalo da bude i predmet disciplinskog postupka, što ga je tajnik, preblago ocijenivši stvar, propustio poduzeti.</p>
<p>2) Nasvojojsjedniciod 19. XII. 1964. UpravniodborDruštvaknjiževnikaHrvatskeobrazovaojeKomisijuUpravnogodborasazadatkomdaispitalošestanjeKlubaknjiževnikaidakonačnosrediprilikeunjemu. BivšiposlovođaKluba, IvanMacan, natoje, bezsumnjeunamjeridaizbjegneodgovornostpredKomisijomzbognizapritužbinanjegovrad, naprostosamsebiizdaonevažeći »akt« onastupu »drugogadijelagodišnjegodmora« (kojijesasvimlijepomogaodakoristi, zajednosprvimdijelom, uljetuprošlegodine, kadajeuKlubupromet, paprematomeiposaominimalan), tejeod 21. XII. do 29. XII. 1964. izostaosasvogaradnogamjestasedamuzastopnihdanabezopravdanjaiodobrenjanadležnihorganaKlubaiDruštvaknjiževnikaHrvatske. NazajedničkomsastankuKomisijeUpravnogodboraDKHiRadničkogsavjetaKlubaknjiževnika, dne 29. XII. 1964., taje činjenicazapisničkikonstatiranainatemeljunjejejednoglasnoodlučenodaseIvanuMacanu, naosnovuZakonaoradnimodnosima, član 317, uputiRješenjeoprestankuradnogodnosa, kojejeRješenjespravomprigovoradotičninamještenikiprimio. Nanjegovprigovorodaslanojetakođerveć iObrazloženjerješenjaod 30. XII. 1964. iutomeseObrazloženjuodsiječnjaovegodinespomenutiprigovorodbijakaoneosnovanineprihvatljiv.</p>
<p>Upravni odbor Društva književnika Hrvatske poduzeo je prema tome preko svoje Komisije za Klub književnika samo jedan akt koji je u punome skladu sa Zakonom o radnim odnosima, i predstavlja primjenu odredbe člana 317 toga Zakona. Upravni odbor isto tako smatra da nikakav pregovarački dolazak bivšeg namještenika Ivana Macana u Klub niti ne dolazi u obzir, jer se prvo, s njime ni na kakvoj zakonskoj osnovi nema što da pregovara i jer bi, drugo, njegovo pojavljivanje moglo izazvati samo negodovanje klupskog radnog osoblja prema kome je dotični, zajedno s bivšim knjigovođom Kovačevićem, uobičajio nečasne, »gazdinske« i tiranske odnose, koji su vrijeđali dostojanstvo radnika i građanina.</p>
<p>Upravni odbor Društva književnika dobronamjerno Vas upozorava da protiv bivšeg namještenika Kluba Ivana Macana, kako bi se izbjegle možda suvišne komplikacije, zasad ne bi željelo upotrebiti kompromitantne izjave i dokazna sredstva klupskog radnog osoblja o izvjesnom načinu poslovanja koji potpada pod zakonom predviđeni, to jest sudski postupak. Mi Vas isto tako upozoravamo da se kod Ivana Macana nalaze još uvijek vanjski, to jest ulazni ključevi Kluba koje je dužan da preda klupskoj Upravi.</p>
<p>Nadamo se da će Vam ova naša objašnjenja pomoći da o stvari stvorite pravu sliku i da u obostranom interesu izvedete iz realnog stanja činjenica i odgovarajući, pravi zaključak. Ukoliko Vam je potreban bilo kakav podatak, ili još neko objašnjenje, molimo Vas da se izvolite obratiti bilo na mene kao predsjednika, bilo na tajnika Društva književnika Hrvatske.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Predsjednik</p>
<p>Društva književnika Hrvatske</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>346.</p>
<p>KULTURNO-PROSVETNOJ ZAJEDNICI OPŠTINE ZRENJANIN (1.) pismo</p>
<p>Kulturno-prosvetna zajednica opštine Zrenjanin/Zrenjanin</p>
<p>Zagreb, 18. 1. 1965.</p>
<p>U vezi s vašim dopisom br. 8 od 12. 1. 1965. o pjesmi Tina Ujevića <hi rend="italic">Notturno</hi> šaljem vam iscrpan odgovor.</p>
<p>Ujevićeva zbirka pjesama <hi rend="italic">Kolajna</hi> objavljena je u martu 1926. u izdanju S. B. Cvijanovića (Beograd); ona sadrži 48 pjesama označenih brojevima I-XLVIII; broj XXI ima početni stih:</p>
<p>
<hi rend="italic">Noćas se moje čelo žari</hi>…</p>
<p>Ova pjesma (XXI) i najveći dio pjesama iz <hi rend="italic">Kolajne</hi> prvi put su objavljene u ovoj zbirci. Neke od pjesama u <hi rend="italic">Kolajni</hi> bile su već ranije objavljene i tada su imale i svoje naslove; objavljujući <hi rend="italic">Kolajnu</hi> Ujević je sve ove naslove izostavio. Ali ima nekoliko pjesama iz <hi rend="italic">Kolajne</hi> koje je Ujević ponovo objavio i dao im naslove; tako npr. u <hi rend="italic">Ojađenom zvonu</hi> (1933.) pjesma XI (uzeta iz <hi rend="italic">Kolajne</hi>) nosi naslov <hi rend="italic">Blaženo jutro</hi> (str. 93), a pjesma XXI (iz <hi rend="italic">Kolajne</hi>) ima naslov <hi rend="italic">Notturno</hi> (str. 92).</p>
<p>Naslove ovim pjesmama, pa tako i pjesmi <hi rend="italic">Notturno</hi>, dao je sam Ujević kad je 1933. godine spremao svoju zbirku <hi rend="italic">Ojađeno zvono</hi> koju je potkraj godine izdala Matica hrvatska u Zagrebu. Nekoliko mjeseci nakon izlaska <hi rend="italic">Ojađenog zvona</hi> pjesmu <hi rend="italic">Notturno</hi> uvrstio je Mihovil Kombol u svoju <hi rend="italic">Antologiju novije hrvatske lirike</hi> (1934., str. 140; Kombol je amo uvrstio, pored pjesama <hi rend="italic">Notturno</hi> i <hi rend="italic">Blaženo jutro</hi>, još jednu pjesmu iz <hi rend="italic">Kolajne</hi> (XXII), pod naslovom <hi rend="italic">Iz brevira srca</hi>, koji također potječe od samog Ujevića, a ne od redaktora).</p>
<p>Pjesmu <hi rend="italic">Notturno</hi> štampali su u antologijama i izborima Ujevićeve poezije pod tim, njegovim naslovom, redaktori antologija od Kombola do Milićevića i drugih.</p>
<p>Jedino u slučaju kad se želi sačuvati kronološki slijed objavljivanja Ujevićevih pjesama, tada se i ta pjesma (<hi rend="italic">Notturno</hi>) objavljuje bez naslova; kao naslov, kako je uobičajeno, uzima se njen prvi stih: <hi rend="italic">Noćas se moje čelo žari</hi>. Ovako je postupio npr. Vlatko Pavletić u antologiji <hi rend="italic">Hrvatski</hi>
<hi rend="italic">pjesnici</hi>
<hi rend="italic">izme</hi>
<hi rend="italic">đ</hi>
<hi rend="italic">u</hi>
<hi rend="italic">dva</hi>
<hi rend="italic">svjetska</hi>
<hi rend="italic">rata</hi> (1963.) u koju je uvršteno, između ostalih Ujevićevih pjesama, i pet pjesama iz <hi rend="italic">Kolajne</hi> pa je ispod svake od njih označeno: (<hi rend="italic">Kolajna</hi>
<hi rend="italic">, </hi>1926.); Pavletić je želio sačuvati kronološki slijed objavljivanja pjesama i stoga nije mogao pod oznaku: <hi rend="italic">Kolajna</hi>, 1926. metnuti naslov pjesme koji je nastao sedam godina kasnije, tj. 1933. u <hi rend="italic">Oja</hi>
<hi rend="italic">đ</hi>
<hi rend="italic">enom</hi>
<hi rend="italic">zvonu</hi>. No još prije Pavletića, ovako je postupljeno u Ujevićevim <hi rend="italic">Pesmama</hi> (SKZ, Beograd, 1937., str. 84) i u Ujevićevoj <hi rend="italic">Rukoveti</hi> (»Zora«, Zagreb, 1950., str. 82).</p>
<p>Kao urednik Ujevićevih djela, u nekoliko sam navrata objavio spomenutu njegovu pjesmu:</p>
<p>U<hi rend="italic">Odabranim</hi>
<hi rend="italic">pjesmama</hi> (»Prosveta«, Beograd, 1956., str. 118), podbrojemXXIu<hi rend="italic">Kolajni</hi>; ovdjejedonesenizboriz<hi rend="italic">Kolajne</hi>.</p>
<p>U<hi rend="italic">Izabranim</hi>
<hi rend="italic">djelima</hi>, Knjigaprva: <hi rend="italic">Poezija</hi> (Beograd, 1964., str. 142), podbrojemXXIu<hi rend="italic">Kolajni</hi>; ovdjeje<hi rend="italic">Kolajna</hi>objavljenaucjelini.</p>
<p>U<hi rend="italic">Sabranim</hi>
<hi rend="italic">djelima</hi>, Svezakprvi<hi rend="italic">Pjesme</hi>
<hi rend="italic">I</hi>:<hi rend="italic">Hrvatska</hi>
<hi rend="italic">mlada</hi>
<hi rend="italic">lirika</hi>,<hi rend="italic">Lelek</hi>
<hi rend="italic">sebra</hi>, <hi rend="italic">Kolajna</hi>, <hi rend="italic">Auto</hi>
<hi rend="italic">na</hi>
<hi rend="italic">korzu</hi> (Znanje, Zagreb, 1963., str. 121), podbrojemXXIu<hi rend="italic">Kolajni</hi>; ovdjeje<hi rend="italic">Kolajna</hi>objavljenaucjelini.</p>
<p>U <hi rend="italic">Sabranim</hi>
<hi rend="italic">djelima</hi>, Svezak drugi <hi rend="italic">Pjesme</hi>
<hi rend="italic">II</hi>:<hi rend="italic">Oja</hi>
<hi rend="italic">đ</hi>
<hi rend="italic">eno</hi>
<hi rend="italic">zvono</hi>,<hi rend="italic"> Ž</hi>
<hi rend="italic">edan</hi>
<hi rend="italic">kamen</hi>
<hi rend="italic">na</hi>
<hi rend="italic">studencu</hi> (Znanje, Zagreb, 1964., str. 100), pod naslovom <hi rend="italic">Notturno</hi>; ovdje je <hi rend="italic">Oja</hi>
<hi rend="italic">đ</hi>
<hi rend="italic">eno</hi>
<hi rend="italic">zvono</hi> objavljeno u cjelini.</p>
<p>Odgovor na vaša pitanja bio bi ovaj:</p>
<p>Ujević je svoju pjesmu XXI iz <hi rend="italic">Kolajne</hi> (1926.) nazvao <hi rend="italic">Notturno</hi> u zbirci <hi rend="italic">Ojađeno zvono</hi> (1933.).</p>
<p>Ova se pjesma u zbirci <hi rend="italic">Kolajna</hi> štampa bez naslova, a s naslovom <hi rend="italic">Notturno</hi> štampa se u izboru koji nema pretenzija za kronologijom, jer je autor ovaj naslov dao svojoj pjesmi punih sedam godina poslije njenog objavljivanja u <hi rend="italic">Kolajni</hi>.</p>
<p>Koliko je meni poznato, ova Ujevićeva pjesma koja se »štampa i sa naslovom i bez njega« (kako i vi kažete) nije dosad izazivala »nesporazume u našim književnim krugovima«, a zašto je nedavno izazvala nesporazum u javnosti nije se teško dosjetiti onome koji pozna historijat ove glasovite pjesme.</p>
<p>Drugarski vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26/II</p>
<p>347.</p>
<p>MATICI SRPSKOJ (2.) pismo</p>
<p>Matica srpska/Novi Sad/Ulica Matice srpske</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 18. 1. 1965.</p>
<p>Kako vam je poznato, ja sam za svoju knjigu izabranih pjesama <hi rend="italic">Prsten</hi> lanjske godine primio »Zmajevu nagradu Matice srpske«, zajedno sa Stevanom Raičkovićem.</p>
<p>Molim vas da budete ljubazni pa da me pismeno obavijestite, treba li za spomenutu nagradu platiti porez ili je ona oslobođena od tog plaćanja.</p>
<p>Unaprijed vam se zahvaljujem na ljubaznosti i drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26/II</p>
<p>348.</p>
<p>ALBERTU RICHTERU (1.) pismo</p>
<p>Herrn/Dr. phil. Albert Richter/An der Märchenwiese 54/ Leipzig/Deutsche Demokratische Republik</p>
<p>19. 1. 1965.</p>
<p>Sehr geehrter Herr Doktor!</p>
<p>Im Zusammenhang mit Ihrem Brief vom 6. 1. 1965 über die Beziehungen zwischen Vatroslav Jagić und August Leskien, melden wir Ihnen, dass in unserem Institut weder Briefe noch andere Materialen, die in Beziehung mit dem Slawisten Leskien wären, bestehen, und aus diesem Grunde können wir Ihrer Bitte leider nicht entgegen zu kommen.</p>
<p>Wir hoffen, Ihnen vielleicht in künftigen Gelegenheiten in Ihren wissenschaftlichen Untersuchungen irgendwelche Hilfe leisten zu können.</p>
<p>Hochachtungsvoll!</p>
<p>Direktor</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>(korr. Mitglied Dragutin Tadijanović)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>349.</p>
<p>ALBERTU RICHTERU (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dr. phil. Albert Richter/An der Märchenwiese 54/Leipzig/Njemačka Demokratska Republika</p>
<p>19. 1. 1965.</p>
<p>Poštovani gospodine doktore!</p>
<p>U svezi Vašeg pisma od 6. 1. 1965. o odnosima Vatroslava Jagića i Augusta Leskiena, javljamo Vam da se u našem Institutu ne nalaze ni pisma ni drugi materijali koji bi bili u vezi sa slavistom Leskienom i iz tog razloga nažalost ne možemo udovoljiti Vašoj molbi.</p>
<p>Nadamo se da ćemo Vam u budućim prilikama moći pomoći u Vašim znanstvenim istraživanjima.</p>
<p>S poštovanjem</p>
<p>upravitelj</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>(dopisni član Dragutin Tadijanović)</p>
<p>
<hi rend="italic">Prijepis Tadijanovićeva odgovora Richteru </hi>(<hi rend="italic">Prevela s njemačkog dr. sc. Andrea Sapunar</hi>)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>350.</p>
<p>ZDENKI PRICI (1.) pismo</p>
<p>Drugarica/Zdenka Prica rođ. Reiser/Zagreb/Lopašićeva ul. 3</p>
<p>7. 2. 1965.</p>
<p>Poštovana drugarice,</p>
<p>potvrđujemo da smo jučer od Vas primili na poklon autograf Dragutina Domjanića, prijevod pjesme Heinricha Heinea, koji smo priključili Domjanićevoj ostavštini.</p>
<p>Zahvaljujući se na vrijednu daru, srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Direktor:</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>351.</p>
<p>JOŽI JAVORŠEKU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Jože Javoršek/Ljubljana/Murnikova 14</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 23. 2. 1965.</p>
<p>Dragi Jože,</p>
<p>danas sam dobio esej Tomislava Ladana <hi rend="italic">Konformizam i nonkonformizam</hi> pa ga šaljem za prevođenje na francuski, kako se neki dan dogovorismo u Zagrebu. Bude li trebalo da se u tekstu protumači koja riječ ili pojam, molim da se prevodilac obrati na autora, Ladana (Zagreb, Kraljice Jelene 3/V).</p>
<p>Još jedino nisam mogao »uloviti« prof. Frangeša, no, nadam se, da će mi i to uspjeti – sutra. Što se tiče ostalih, bit će onako kako si se telefonski sporazumio s Tončekom Polanšćakom.</p>
<p>Nadam se da će sve biti u redu.</p>
<p>Ovo pišem u žurbi; čeka me gomila posla! Zato sam ovako kratak.</p>
<p>Želeći Ti sve najbolje, srdačno Te pozdravljam.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>352.</p>
<p>SRETENU ASANOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, 5. 3. 1965.</p>
<p>Dragi druže Asanoviću,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 28. 2. 1965. s pozivom za sudjelovanje na Danu poezije Udruženja književnika Bosne i Hercegovine dne 21. 3. o. g.</p>
<p>Na pozivu srdačno Vam se zahvaljujem, ali moram ujedno javiti da mi, nažalost, nije moguće tog dana biti u Sarajevu, jer imam ovdje, u Zagrebu, nekoliko dužnosti upravo taj dan. Sudjelujem naime tih dana na »Goranovom proljeću« i na priredbi »Djelo Augusta Cesarca«, koja će biti 21., 22. i 23. 3. o. g. (Dne 21. 3. o. g. otvorit će se izložba o Cesarcu u Institutu za književnost JAZU, kojemu sam ja, kako znate, na čelu.) Ponavljam, žao mi je što se ovog puta ne mogu odazvati Vašem ljubaznom pozivu, no nadam se da se datumi drugi put neće ovako sukobiti kao sada.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravljam!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>353.</p>
<p>FLORIJU COLOMEICIUCU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Florio Colomeiciuc/glavni urednik mjesečnog časopisa/»Tutti gli uomini«/Pistola/Via Mazzini, 21/Italia</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 8. 3. 1965.</p>
<p>Poštovani gospodine glavni uredniče,</p>
<p>srdačno Vam se zahvaljujem na pozivu da sudjelujem od 27. do 30. maja o. g. na II. Susretu prijateljstva u Pistoji i drugim gradovima Toskane.</p>
<p>No, prisiljen sam, nažalost, da Vas obavijestim da mi nije moguće odazvati se Vašem ljubaznom pozivu, budući da ću upravo tih dana biti zauzet drugim dužnostima koje sam prihvatio prije nego što sam primio Vaš poziv. Nadajući se da ću ove svoje dužnosti moći odgoditi, nisam Vam ni odgovorio do danas, ali vidim da doista ne mogu drukčije nego ovako kako Vam javljam.</p>
<p>Žao mi je što se ovog puta ne možemo sastati u divnoj Vašoj Toskani koju volim od prvog susreta s njom, iz mladih mojih godina, no vjerujem da ćemo se dogodine u njoj sresti i prijateljski porazgovoriti.</p>
<p>Najsrdačnije Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>354.</p>
<p>ĐORĐU MILIŠI (1.) pismo</p>
<p>Drug/Đorđe Miliša/novinar/Ilica 36/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 12. 3. 1965.</p>
<p>Dragi Đorđe,</p>
<p>nadam se da Ti je poznato da je dosad već izišlo prvih pet svezaka <hi rend="italic">Sabranih djela</hi> Tina Ujevića, a svi ostali svesci tih djela u radu su, bilo u tiskari, bilo u uredništvu. Uskoro će biti dovršena i redakcija 14. sveska, u koji ulaze, između ostaloga, i Tinova pisma. Zbog ovoga Ti se upravo i javljam s molbom da budeš ljubazan pa da nam na raspolaganje staviš Ujevićevo pismo Milostislavu Bartulici, iz vremena Prvoga svjetskog rata, koje Ti je pismo Bartulica posudio prije nekoliko godina. Sva ostala Ujevićeva pisma Bartulici, Bartulica je lanjske godine ustupio Institutu za književnost JAZU, uz napomenu da se jedno pismo nalazi na posudbi kod Tebe. Budući da je posljednji trenutak da uredništvo uvrsti i to pismo u 14. svezak <hi rend="italic">Sabranih djela</hi>, najljepše Te molim, kako već rekoh, da nam predaš spomenuto Ujevićevo pismo. Siguran sam da ćeš ispuniti ovu našu želju koja je ujedno, u to ne sumnjam, i tvoja kao Tinova prijatelja.</p>
<p>Srdačno Te pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>355.</p>
<p>DRUŠTVU KNJIŽEVNIKA HRVATSKE (8.) pismo</p>
<p>Društvo književnika Hrvatske/Zagreb/Trg Republike 7</p>
<p>U Zagrebu, 17. 3. 1965.</p>
<p>Molim vas da mi oprostite što dosad nisam odgovorio na pismo od 23. 2. 1965.</p>
<p>Možda ipak neće biti prekasno, ako pošaljem bar djelomičan odgovor na pitanja postavljena u spomenutom pismu.</p>
<p>I/1:</p>
<p>U 1964. godini objavila je »Školska knjiga« u Zagrebu drugo izdanje moje knjige »Srebrne svirale«, izbor pjesama. Priredila Karmen Milačić, u 15.000 primjeraka.</p>
<p>I/2 i 3:</p>
<p>Povremeno sam surađivao u štampi (»Telegram«), na radiju i televiziji (npr. s prof. Frangešom 25. 3. 1964. u povodu 125-godišnjice Šenoina rođenja). Surađivao sam također na priredbi »Goranovo proljeće«, pri natjecanju recitatora-amatera i pri podjeli nagrada (21. 3. 1964).</p>
<p>I/4:</p>
<p>Sudjelovao sam, ponajviše u grupi, na književnim večerima u ovim mjestima (1964. i početak 1965.):</p>
<p>Duga Resa (9. 1. 1964.), Pakrac (22. 2. 1964.), Zadar (5. 4. 1964.), Slav. Brod (23. 5. 1964.), Rastušje (24. 5. 1964.), Podsused (9. 6. 1964.), Pitomača (20. 6. 1964.), Petrinja (5. 10. 1964.), Sisak (5. 10. 1964.), Zagreb (16. 11. 1964.), Banja Luka (27. 11. 1964.), Karlovac (8. 2. 1965.).</p>
<p>I/5:</p>
<p>Kao delegat Hrvatskog centra P. E. N. – Kluba u Zagrebu putovao sam u London (u Londonu i u Parizu boravio sam od 13. do 29. travnja 1964.); na ovoj sjednici u Londonu donesen je prijedlog, da se Međunarodni kongres P. E. N. – Kluba održi 1965. u Jugoslaviji. Iznio bih i podatak za koji u pismu nije postavljeno pitanje: Za svoju knjigu izabranih pjesama »Prsten« (izd. Matice hrvatske, 1963.) primio sam »Zmajevu nagradu« Matice srpske u Novom Sadu (16. 2. 1964.) i Nagradu Skupštine grada Zagreba (8. 5. 1964.).</p>
<p>Samo bih spomenuo, u najkraćim crtama, književne manifestacije kojima je bilo DKH organizator, a u kojima sam sudjelovao kao predsjednik DKH:</p>
<p>1. Proslava 50-godišnjice smrti A. G. Matoša:</p>
<p>16. 3. 1964. u Zagrebu (svečana akademija);</p>
<p>17. 3. 1964. u Samoboru (Izložba »A.G.M.« u Muzeju otvorio Tadijanović; spomen-ploču otkrio Krklec; na svečanoj akademiji sudjelovali Krklec, Cesarić i Tadijanović);</p>
<p>19. 3. 1964. u Zagrebu, na Mirogoju, postavljeni vijenci na Matošev grob.</p>
<p>2. Otkriće spomen-ploče u Drinovcima, na rodnoj kući A. B. Šimića i Stanislava Šimića, 3. 5. 1964.</p>
<p>DKH i udruženje književnika BiH, u zajedničkoj akciji, otkrili spomen-ploču, načinjenu u Zagrebu (Tadijanović i Hamza Humo; u ime Saveza književnika Jugoslavije govorio glavni tajnik Ivan V. Lalić).</p>
<p>3. Otkriće spomenika Ivanu Goranu Kovačiću:</p>
<p>(djelo kipara Vojina Bakića):</p>
<p>u Zagrebu, 3. 7. 1964.</p>
<p>u Lukovdolu, 4. 7. 1964. (U Lukovdol je autobusima išao veći broj članova DKH, a u programu su sudjelovali Vjekoslav Kaleb, Jure Kaštelan i Tadijanović.)</p>
<p>4. Proslava 150-godišnjice rođenja Ivana Mažuranića, 15. 11. 1964.</p>
<p>U ime DKH, na svečanoj akademiji u HNK, govorio Tadijanović.</p>
<p>UprostorijamaDKH, 16. 11. 1964., razgovoroMažuraniću, anaveče, uZDK, susretjugoslavenskihpjesnikauspomenMažuraniću.</p>
<p>5. Proslava 100-godišnjice Kranjčevićeva rođenja 17. 2. 1965.</p>
<p>Svečana akademija u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu.</p>
<p>Sutradan, 18. 2. 1965., u prostorijama DKH, čitanje referata i razgovor o Kranjčeviću; prisustvovalo, osim predsjednika i tajnika, još 12 (dvanaest!) članova DKH.</p>
<p>Dopustite mi da ne odgovorim na ostala pitanja u spomenutom pismu, jer sam na njih, u najvećem dijelu, već odgovorio usmeno, u različitim prigodama.</p>
<p>Drugarski vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>356.</p>
<p>JOSIPU KRAIŠĆANU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Prof. Josip Kraišćan/kod Berc/Zagreb/Kraševa ul. 19 priz. lij.</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 18. 3. 1965.</p>
<p>Poštovani i dragi direktore,</p>
<p>srdačno Vam čestitam osamdeseti rođendan želeći da ih još mnogo dočekate u zdravlju i veselju. Žao mi je što ne mogu, zbog bolesti, prisustvovati ovoj vrijednoj Vašoj proslavi i što nisam mogao izvršiti svoje obećanje pa da za ovu izvanrednu prigodu, kao jedan od nekadašnjih (od 1918. do 1925.!) Vaših đaka, napišem nekoliko dragih riječi o Vama, dičnom našem svečaru, i o danima minule naše mladosti kojoj ste Vi bili pouzdan voditelj i živi svjedok. Vi ćete me, nadam se, kao i uvijek, i ovog puta razumjeti, i ove moje skromne riječi popratiti blagim svojim smiješkom, kao nekad. Nastojat ću, što skorije, iskupiti svoje obećanje i poslati Vam svoju Poslanicu, već zamišljenu u mnogim detaljima. A dotle, još jednom, mnogo zadovoljstva, zdravlja i radosti Vama i svima Vašim dragim prijateljima.</p>
<p>Vaš odani učenik</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Ovoj čestitki pridružuje se punim srcem i moja gospođa!</p>
<p>357.</p>
<p>BRUNI POPOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Pozdravna riječ Dragutina Tadijanovića na Godišnjoj skupštini DKH 19. 3. 1965.</p>
<p>Drug/Bruno Popović/tajnik DKH/Zagreb/Trg Republike 7</p>
<p>Drugarice i drugovi,</p>
<p>dopustite mi da vas na današnjoj našoj skupštini srdačno pozdravim i da vam zaželim mnogo uspjeha u radu.</p>
<p>U posljednjih dvadeset godina ovo je, ako li se ne varam, druga skupština DKH na kojoj ne mogu lično prisustvovati, zbog bolesti, pa Vas molim da nekoliko ovih mojih rečenica saslušate iz usta tajnika DKH kojega sam zamolio za ovu ljubaznost.</p>
<p>Ne kanim govoriti o radu, o uspjesima i neuspjesima DKH u posljednjoj godini dana (u kojoj su se izmijenila dva potpredsjednika i dva tajnika), jer ćete o tome čuti poseban izvještaj, nego bih naglasio jednu jedinu misao:</p>
<p>rad DKH u golemoj je mjeri vjerna slika njegova članstva od kojega najveći dio smatra da su za društvo dužni raditi – oni drugi. A »onihdrugih« jesvemanje! I dokle će nas dovesti ovakvi stavovi pojedinaca?</p>
<p>Ne mogu a da bar ne spomenem jedan primjer, u vezi s onim što malo prije rekoh: prije mjesec dana, upravo 17. 2. o. g., slavila se 100-godišnjica Kranjčevićeva rođenja pa je u našem društvu, sutradan, održano nekoliko referata o Kranjčeviću koje je, osim predsjednika i tajnika društva, došlo da sasluša dvanaest (!) naših članova. Zar je ovome potreban ikakav komentar?</p>
<p>Sovihnekolikoriječi, vjerojatno, nisamkazaoono štoseuovimprigodama, sovogamjesta, govori. Alirekohneštoo čemu ćesezamislitiponekiodnaših članova. A ja bih volio da o ovome porazmisle svi, i prisutni i neprisutni, i da se ovakav »slučaj« ne ponovi opet – sutra.</p>
<p>Potpuni pregled o radu DKH u prošloj godini prikazat će Vam tajnički izvještaj; vjerujem, da ćete prema tom izvještaju moći zaključiti da je naše društvo, zahvaljujući manjem broju pojedinaca, učinilo sve ono što se od njega i moglo očekivati.</p>
<p>Na kraju, htio bih da se zahvalim Upravnom odboru DKH koji je, shvativši potrebu za izvršenjem mojih dužnosti na drugom mjestu, odobrio i složio se s mojom željom da ne budem ponovo kandidiran za predsjednika DKH. Na ovom razumijevanju srdačno se zahvaljujem Upravnom odboru, a svima nama, još jednom, želim mnogo uspjeha i u današnjem i u budućem radu.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>358.</p>
<p>MILADI ČERNI (2.) pismo</p>
<p>Soudružka/Milada Černá/Ústav jazyků a literatur ČSAV/Praha I/Valentinská 1/ČSSR</p>
<p>Zagreb, 3. 4. 1965.</p>
<p>Znajući da se naučno bavite historijom hrvatske i srpske književnosti i da kao član kolektiva za izradu Historije književnosti naroda Jugoslavije Instituta za jezike i književnost ČSAV u Pragu obrađujete razdoblje hrvatskoga narodnog preporoda (ilirizma) i razdoblje najnovije naše književnosti, od 1945. do danas (poezija i književna kritika), pozivamo Vas u Zagreb u želji da Vam u našim institutima, arhivima i bibliotekama omogućimo i olakšamo navedeni Vaš studij. Uvjereni smo da će Vam i naša stručna pomoć biti od velike koristi pa Vas stoga i pozivamo da provedete u Zagrebu najmanje četiri tjedna (u maju ili u junu, kako Vam bolje odgovara), a naš Institut za književnost potrudit će se da Vam pruži sve što je potrebno da Vi svoj studijski boravak provedete na korist Vaše nauke o književnosti, a isto tako i naše povijesti književnosti.</p>
<p>Očekujući skori Vaš dolazak u našu zemlju, drugarski Vas pozdravljamo.</p>
<p>Direktor</p>
<p>Dop. član Dragutin Tadijanović</p>
<p>359.</p>
<p>MIRKU MACANU (1.) pismo</p>
<p>Studentski odbor Pedagoške akademije/na ruke druga/Mirka Macana/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 20. 5. 1965.</p>
<p>Poštovani druže,</p>
<p>danas sam primio Vaš dopis od 10. 4. 1965., koji nosi poštanski žig od 7. 5. 1965. Adresa je naime bila nepotpuna i netočna, a ja se, dopustite mi, čudim da za nju niste mogli saznati ni od koga u Brodu. Vjerojatno se niste znali obratiti na one koji za nju znadu. (Na Vašoj školi ima nekoliko nastavnika koji su me posjećivali u Institutu za književnost Jugoslavenske akademije, Opatička ulica 18/I.)</p>
<p>Dobar dio ranih mojih pjesama, od petnaeste moje godine, od jeseni 1920. pa do ljeta 1925. godine kad sam maturirao, vezan je »uz ime našeg grada«, uz Brod, gdje sam tada živio. Ne znam da li želite da ja svojih šest pjesama odaberem između onih koje su napisane u Brodu, u davno doba, ili da se ograničim na godine 1945. – 1965. Nije mi naime jasno što smatrate »brodskom poezijom«? Zanimalo bi me također koja će imena biti zastupljena u tom »zborniku-antologiji brodske poezije«? I po kojem ste kriteriju za me odredili upravo šest pjesama? Koliko će pjesnika biti u knjizi? Koliko će strana imati ta knjiga? Itd.</p>
<p>Razumjet ćete me, nadam se, što postavljam ova pitanja.</p>
<p>Kada primim o zasnovanoj knjizi detaljnije obavještenje (a mislim, ako se ne varam, da se niste i na me trebali obratiti kopijom dopisa koji ste razaslali na veći broj strana!), poslat ću Vam definitivan odgovor na Vaš dopis.</p>
<p>Želeći Vam mnogo uspjeha u radu na zborniku-antologiji, očekujem Vaš odgovor i drugarski Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>360.</p>
<p>DRAGANU TEŽAKU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dragan Težak/publicist/Zagreb/Dežmanova ulica 7</p>
<p>22. 5. 1965.</p>
<p>Poštovani gospodine Težak,</p>
<p>prema našem jučerašnjem dogovoru šaljem Vam u prilogu tekst Izjave kojom poklanjate pisma A. B. Šimića Institutu za književnost JAZU, s molbom da tu Izjavu potpišete i da nam je vratite.</p>
<p>Unaprijed Vam se zahvaljujem na razumijevanju i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Direktor:</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>361.</p>
<p>UPRAVNIKU ISTORIJSKOG ARHIVA (1.) pismo</p>
<p>Upravnik/Istorijskog arhiva grada Beograda/Beograd/Vase Čarapića 20</p>
<p>Zagreb, 26. 5. 1965.</p>
<p>Poštovani druže upravniče,</p>
<p>u arhivu Instituta za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu nalazi se najveći dio književne ostavštine Tina Ujevića kojom se uvelike služi Urednički odbor kritičkog izdanja Ujevićevih <hi rend="italic">Sabranih djela</hi> (17 svezaka, od kojih je 5 već objavljeno, a ostali su u štampi ili u pripremi). U Sv. XIV uvrštena su i Ujevićeva pisma, pa se upravo zbog toga i obraćamo na Vas s ovom molbom:</p>
<p>U časopisu <hi rend="italic">Književnost i jezik</hi> (XII, br. 1, str. 79-82, Beograd, 1965.) objavio je Vladeta Vuković »Neobjavljena pisma Tina Ujevića, Iz zbirke pisama Velimira Rajića« koja se čuvaju u Vašem arhivu. Budući da je Uredničkom odboru potreban autentičan, potpun tekst spomenutih Ujevićevih pisama Rajiću, molimo Vas da na račun Instituta za književnost JAZU 400-182-603-403 pošaljete mikrofilmove tih Ujevićevih pisama i dopisnica (ima ih, koliko znamo, oko deset).</p>
<p>Redakcijski se već dovršava XIV svezak <hi rend="italic">Sabranih djela</hi>, u kojima su Ujevićevi Autobiografski spisi i Pisma, pa Vas još jednom molimo da nam po mogućnosti odmah pošaljete zamoljene mikrofilmove.</p>
<p>Unaprijed Vam se zahvaljujući na razumijevanju, očekujemo Vaš odgovor odnosno pošiljku i drugarski Vas pozdravljamo.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>362.</p>
<p>MARIJI SMIDT (1.) pismo</p>
<p>Magyar Szó/Uredništvo/na ruke drugarice/Marije Smidt/Novi Sad/Vojvode Mišića 1</p>
<p>Zagreb, 4. 6. 1965.</p>
<p>Poštovana drugarice Smidt,</p>
<p>na Vaše traženje javljam uredništvu »Magyar Szó« broj mog žiro-računa:</p>
<p>400-18-73-4-3831/01</p>
<p>Gradska štedionica grada Zagreba.</p>
<p>Ujedno Vas molim da budete ljubazni i da mi pošaljete primjerak književnog podlistka »Kilátó« u kojemu je objavljen prijevod moje pjesme.</p>
<p>Unaprijed Vam se zahvaljujem i drugarski Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26</p>
<p>363.</p>
<p>ĐURĐI PALEČEK (1.) pismo</p>
<p>Jugoton/Poduzeće za izradu gramofonskih ploča/Na ruke Urednika govornih izdanja/drugarice Đurđe Paleček/Zagreb/Dubrava/Pokupska bb</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 4. 6. 1965.</p>
<p>Poštovana drugarice Paleček,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 26. 5. 1965. s rasporedom mojih pjesama po stranama na budućoj ploči pa Vam se najljepše zahvaljujem na toj obavijesti.</p>
<p>Ujedno Vam javljam o promjeni u tekstu biblioteke u kojoj izlazi moja knjiga »Prsten«. Tekst glasi: ARION, INTEGRALNA BIBLIOTEKA POEZIJE, Serija »Riječ i glas«. – Prema ovome, smatram da bi već složeni tekst trebalo ispraviti ovako:</p>
<p>PROIZVODI JUGOTON – MATICA HRVATSKA</p>
<p>Sva prava pridržana</p>
<p>ARION, INTEGRALNA BIBLIOTEKA POEZIJE</p>
<p>»RIJEČ I GLAS«</p>
<p>i izostaviti riječi MATICA HRVATSKA iznad mog imena, jer se one ponavljaju: »…u izdanju Matice hrvatske«.</p>
<p>Moleći Vas da »stari« tekst dadete ispraviti prema ovom prijedlogu, unaprijed Vam se zahvaljujem na ljubaznosti i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>364.</p>
<p>ŠIMI RADOVČIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Šime Radovčić/Zagreb/Čakovečka 1</p>
<p>18. 6. 1965.</p>
<p>Potvrđujemo da smo danas primili autograf Slavka Kolara (1 list, 1 strana; završetak ulomka njegove autobiografije, objavljene 1963. u »Zagrebačkoj panorami«); ovaj se autograf sada nalazi u Arhivu Instituta za književnost JAZU.</p>
<p>Zahvaljujući se na ovom daru, drugarski Vas pozdravljamo.</p>
<p>Direktor:</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>365.</p>
<p>DMITRU PANTELEJEVU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, 21. 6. 1965.</p>
<p>Dragi moj Dmitre,</p>
<p>poslije dugog vremena javljam Ti se s molbom da budeš ljubazan pa da mojoj susjedi, gospođi Farbak i njenim dvjema kćerima, poznatim našim balerinama, pokažeš lijepu vašu Sofiju i njenu okolicu koje one žele da upoznaju. Pišem na brzinu, i nemoj mi zamjeriti, molim Te. Knjiga mi je u štampi; kad izađe, poslat ću Ti je s veseljem. </p>
<p>Srdačno Te pozdravlja</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>366.</p>
<p>NADI GABOROVIČ (1.) pismo</p>
<p>Pododbor Društva slovenskih književnikov/Maribor/Poštni predal 44</p>
<p>Zagreb, 25. 6. 1965.</p>
<p>Poštovana drugarice Gaborovič,</p>
<p>najljepše Vam se zahvaljujem na pismu od 16. 6. o. g. kojim me u ime pododbora Društva slovenskih književnika pozivate na sudjelovanje, od 20. do 22. septembra, u književničkoj koloniji u Štatenbergu pri Makolah.</p>
<p>Žao mi je što sam prisiljen da ne prihvatim ljubazni Vaš poziv, jer sam već ranije planirao odlazak u inozemstvo, na kraće vrijeme, upravo potkraj mjeseca septembra. Molim Vas da ovaj razlog uzmete do znanja.</p>
<p>Želeći Vam mnogo uspjeha u organizaciji književnih susreta, zahvaljujem Vam se na pažnji i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26/II</p>
<p>367.</p>
<p>FRANJI TROGRANČIĆU (1.) pismo</p>
<p>Egr. sign./Prof. Franjo Trogrančić/Istituto di filologia slava/Università di Roma/Roma/Italia</p>
<p>3. 9. 1965.</p>
<p>Poštovani i dragi profesore,</p>
<p>potvrđujemo da smo primili Vašu knjigu »Poeti croati moderni« (Milano MCM-LXV) i unijeli je 31. 8. 1965. u Knjižnicu našeg Instituta.</p>
<p>Na vrijednom Vašem poklonu najljepše Vam se zahvaljujemo i srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Direktor:</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>368.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (35.) razglednica</p>
<p>Gđa/Jela Tadijanović/redaktor/Ilica 26/Zagreb I</p>
<p>Sarajevo, Hotel »Europa«</p>
<p>12. 9. 1965.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>popodne je, u ime Akademije govorio je Hraste, ali ipak sam se sjetio… Već imam kartu za povratak: stići ću u petak oko šest ujutro.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava,</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>369.</p>
<p>LUKI HRVATIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Luka Hrvatić/nastavnik/Pitomača/Osnovna škola</p>
<p>Zagreb, 21. 9. 1965.</p>
<p>Poštovani druže Hrvatiću,</p>
<p>ovog trenutka (sada je 11 sati i 15 minuta) primio sam Vaše pismo od 18. rujna o. g. Trebalo je, dakle, tri dana da stigne u Zagreb!</p>
<p>Veseli me da ćemo se vidjeti u nedjelju, 26. o. mj. i zajednički posjetiti Preradovićev grob. Predlažem da se sastanemo, kako i sami želite, na Cvjetnom trgu, kraj Preradovićeva spomenika, <hi rend="italic">u 9,30 sati</hi>.</p>
<p>O svemu ostalom – usmeno.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja Vaš</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>370.</p>
<p>MATICI HRVATSKOJ (6.) pismo</p>
<p>Upravni odbor/Matice hrvatske/Zagreb/Ulica Matice hrvatske 2</p>
<p>Zagreb, 24. 9. 1965.</p>
<p>U vezi s vašim dopisom od 18. 9. 1965. o Počasnom odboru za simpozij o Ivanu Mažuraniću, u koji sam odbor predložen i ja, izjavljujem da sa zadovoljstvom pristajem da uđem u taj odbor i ujedno želim Matici hrvatskoj pun uspjeh u ovoj značajnoj proslavi velikog Mažuranića.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Direktor</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>371.</p>
<p>P. E. N. – KLUBU (1.) pismo</p>
<p>P. E. N. – Klub/Hrvatski centar/Tajnik dr. Miroslav Beker/Zagreb/Marulićev trg 5</p>
<p>27. 9. 1965.</p>
<p>Poštovani druže Bekeru,</p>
<p>u vezi s Vašim pismom od 17. 9. 1965. o bio-bibliografskim podacima o Juliju Benešiću izvještavam Vas da smo danas poslali navedene podatke poljskom P. E. N. – Klubu u Varšavu (P. E. N. – Club, Warszawa, Pałac kultury i nauki) spomenuvši da ih šaljemo direktno zbog kratkoće vremena. Nadam se da ćete se s ovim složiti i Vi. Curriculum vitae i bibliografske podatke o Benešiću (preveo je s poljskoga 44 djela!) poslali smo u poljskom prijevodu Poljakinje Jadwige Stadnikiewicz koja ovih dana radi u našem Institutu. Priložili smo i Benešićevu fotografiju (original smo uzeli iz naše fototeke, pa ćemo na račun P. E. N. – Kluba dati načiniti novu fotografiju).</p>
<p>Srdačan pozdrav</p>
<p>Direktor:</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prijevod dopisa poljskom P. E. N. – Klubu </p>
<p>(Prevela s poljskog Đurđica Čilić Škeljo)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>372.</p>
<p>VLADIMIRU REMU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Vladimir Rem/Lipovac/Općina Vinkovci</p>
<p>Zagreb, 16. 10. 1965.</p>
<p>Dragi Rem,</p>
<p>primio sam Vašu ekspresnu dopisnicu iz Vinkovaca u kojoj mi, između ostaloga, kažete da Vam odgovorim: Njegoševa 32. Pišete iz Vinkovaca, radite u Lipovcu, a ja treba da Vam pišem u – Brod. Ovo sam naime danas saznao u Matici hrvatskoj (tj. da je Njegoševa 32 u Brodu). Pa Vam se evo tek danas i javljam.</p>
<p>Pristajem, razumije se, na Vaš prijedlog o mom dolasku u Brod, u subotu 30. o. mj. na osnutak Pododbora MH. Ovog trenutka razgovarao sam telefonski s predsjednikom MH prof. Ravlićem koji također dolazi u Brod. S nama bi došlo još nekoliko delegata MH, među kojima vjerojatno i glavni tajnik Mladen Čaldarević, i drugi, a od književnika Miro Mađer i po svoj prilici Miro Vaupotić. A sa mnom bi došla i moja gospođa.</p>
<p>Zamolio sam da se u Brod pošalje, u knjižaru, i određeni broj primjeraka novog izdanja »Prstena« (cijena mu je povisoka: Din 4.500.–!).</p>
<p>O svim detaljima osnutka Pododbora dogovorit ćete s Maticom, a meni bi drago bilo, to se zna, ako išta uzmognete učiniti za moju 60-godišnjicu u Gradu moje mladosti.</p>
<p>Pozdravite mi, molim Vas, Martina Kaminskoga i druge prijatelje.</p>
<p>Nadam se da ćete mi se još koji put javiti.</p>
<p>A dotle – srdačno Vas pozdravljam!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>373.</p>
<p>DRUŠTVU KNJIŽEVNIKA HRVATSKE (9.) pismo</p>
<p>Društvo književnika Hrvatske/Zagreb/Trg Republike 7</p>
<p>21. 10. 1965.</p>
<p>Potvrđujemo da smo od vas jučer primili kao poklon fascikle umrlih književnika, članova Društva književnika Hrvatske.</p>
<p>Tugomir Alaupović, Danko Anđelinović, Antun Barac, Marin Bego, Julije Benešić, Antun Boglić, Viktor Car Emin, Ante Cettineo, Ive Čaće, Milan Ćurčin, Ante Dean, Ante Dukić, Miroslav Feller, Branko Gavella, Drago Gervais, Mato Hanžeković, Ilija Jakovljević, Rikard Katalinić Jeretov, Slavko Kolar, Mihovil Kombol, Josip Kosor, Adam Kostelić, Sida Košutić, Krešimir Kovačić, Vladimir Kovačić, Branimir Livadić, Pere Ljubić, Milan Marjanović, Mijo Mirković, Vladimir Nazor, Mihovil Nikolić, Josip Pavičić, Luka Perković, Petar Petrović Pecija, Nikola Polić, Dinko Sirovica, Milan Šenoa, Stanislav Šimić, Stanko Tomašić, Ante Tresić Pavičić, Tin Ujević.</p>
<p>Napominjemo da su od 1945. naovamo umrli i ovi književnici: Frano Alfirević, Milan Begović, Fran Hrčić, Janko Leskovar i Jagoda Truhelka, ali njihove fascikle nismo primili pa vas molimo, ako su i oni možda u vašem arhivu, da nam pošaljete i njih.</p>
<p>Na vrijednom ovom daru srdačno vam se zahvaljujemo i drugarski vas pozdravljamo. </p>
<p>Direktor:</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>374.</p>
<p>GIANCARLU VIGORELLIU (1.) pismo</p>
<p>L’Europa letteraria/Direttore Giancarlo Vigorelli/Via Montanelli 11/Roma</p>
<p>Zagreb, 29 ottobre 1965</p>
<p>Egregio Signor Vigorelli,</p>
<p>Mi permetto di inviarle per la Sua rivista »L’Europa letteraria« alcune delle mie poesie nella traduzione del giovane poeta e traduttore Giacomo Scotti pregandoLa di voler gentilmente tali traduzioni, unitamente al breve saggio dello Scotti, pubblicare nella Sua rivista.</p>
<p>Mi riesce cosa gradita di poterLe inviare una scelta delle mie poesie sotto il titolo »Prsten« (L’anello) che è stata pubblicata alla vigilia del mio 60o genetliaco. Alcune di queste poesie possono legersi nella traduzione di Scotti.</p>
<p>Le sarei molto grato se vorrebbe cortesemente informarmi se tali traduzioni saranno pubblicate.</p>
<p>RingraziandoLa anticipamente della Sua cortese gentilezza Le chiedo, Egregio Signor Vigorelli, di gradire i miei più cordiali saluti.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26</p>
<p>375.</p>
<p>DRUŠTVU KNJIŽEVNIKA HRVATSKE (10.) pismo</p>
<p>Društvo književnika Hrvatske/Zagreb/Trg Republike 7</p>
<p>Zagreb, 31. 10. 1965.</p>
<p>U prilogu vam šaljem moju molbu za priznanje svojstva umjetnika, vremena provedenog u vršenju samostalne umjetničke djelatnosti i određivanja višeg mirovinskog osnova, upućen Republičkom sekretarijatu za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu, Komisiji za socijalno osiguranje umjetnika, Zagreb, Trg Jože Vlahovića 6.</p>
<p>Molim vas da ovu moju molbu popratite obrazloženim mišljenjem i preporukom te je pošaljete, što je moguće prije, navedenom naslovu.</p>
<p>Unaprijed se zahvaljujem na razumijevanju i drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26</p>
<p>Prilog: Molba Dragutina Tadijanovića,</p>
<p>od 31. 10. 1965.</p>
<p>376.</p>
<p>SLAVKU MIRKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Slavko Mirković/»Brodski list«/Trg Pobjede 9/I/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, 1. 11. 1965.</p>
<p>Dragi moj Mirkoviću,</p>
<p>kako se dogovorismo, u prilogu Vam šaljem »naš razgovor«, redigiran, dopunjen, za »Brodski list«. Molim Vas da mi pošaljete primjerak novina kad izađu s ovim mojim prilogom.</p>
<p>Pišem u žurbi želeći da što prije pošaljem ovo pismo. Hvala na svemu! Mnogo srdačnih pozdrava, Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>377.</p>
<p>STANKU KORAĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Dr. Stanko Korać/Karlovac/Mažuranićeva obala b.b.</p>
<p>2. 11. 1965.</p>
<p>Poštovani druže doktore,</p>
<p>jučer sam se sastao s drugom Matkovićem (a bio je prisutan i drug Kaštelan) pa smo pregledali nacrt za Mažuranićevu spomen-ploču u Karlovcu i utvrdili definitivan tekst koji Vam šaljem u prilogu, kako smo se usmeno dogovorili, i molim Vas da prema ovom tekstu pošaljete narudžbenicu za izradu spomen-ploče.</p>
<p>Dobro bi bilo da se ponovo pokušate »povezati« s nekim iz Matice hrvatske (mislim na dra Hirca).</p>
<p>Jeste li možda pisali Društvu književnika Hrvatske (Trg Republike 7)?</p>
<p>Drugarski Vas pozdravlja</p>
<p>Direktor:</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>378.</p>
<p>DEJANU REBIĆU (1.) pismo</p>
<p>Narodno sveučilište »B. Maslarić«/na ruke druga/Dejana Rebića/Dom kulture/Osijek/Bulevar JNA 24</p>
<p>Zagreb, 2. 11. 1965.</p>
<p>Poštovani druže Rebiću,</p>
<p>kako smo se u subotu već dogovorili u Brodu, javljam Vam da ću doputovati u Osijek u petak, 12. 11. o. g. zajedno sa svojom gospođom. (Hoću li doći vlakom, ili kako drukčije, i u koliko sati, obavijestit ću Vas naknadno.) Prema ovome možete u Tjedni program Centra za kulturu uvrstiti i moje sudjelovanje u tom programu: KNJIŽEVNO VEČE DRAGUTINA TADIJANOVIĆA, ili nešto slično.</p>
<p>Sutradan, u subotu, otputovao bih u Požegu gdje bih iste večeri nastupio u Narodnoj knjižnici i čitaonici.</p>
<p>O svom dolasku u Osijek obavještavam i druga prof. Pavla Blažeka koji je s Vama o tome već razgovarao.</p>
<p>Drugarski Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26/II</p>
<p>379.</p>
<p>PAVLU BLAŽEKU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Prof. Pavle Blažek/Upravna škola/Osijek/Augusta Cesarca 4</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 2. 11. 1965.</p>
<p>Dragi i poštovani prijatelju,</p>
<p>molim Vas da mi oprostite što na Vaše pismo odgovaram – poslije mjesec dana. Vjerujte mi, ne dospijevam na sve; usmeno ću pokušati da Vam prikažem moju situaciju.</p>
<p>Ad rem!</p>
<p>U subotu je u Brodu osnovan Pododbor Matice hrvatske i ujedno tamo proslavljena moja 60-godišnjica. (O tome sam, razumije se, govorio na brodskoj Radiostanici i dao intervju »Brodskom listu« koji će izići 8. o. mj.) Na osnivačkoj skupštini bio je i drug Dejan Rebić pa smo se dogovorili o datumu mog dolaska u Osijek: petak, 12. o. mj. i nastupu u Narodnom sveučilištu. O svom dolasku evo obavještavam i Vas radujući se našem sastanku. Sa mnom će doći i moja gospođa. A sutradan, u subotu, otputovat ćemo u Požegu, kamo me zvala još u srpnju Narodna knjižnica i čitaonica.</p>
<p>Što se tiče mog intervjua za »Glas Slavonije«, nažalost, nisam dospio da na Vaša pitanja odgovorim sve dosad. A ovih dana, pogotovo, ne mogu na nj ni misliti. Nastojat ću, ipak, bude li mi uspjelo, da Vam ga pošaljem uoči mog dolaska u Osijek ili ćemo ga, eventualno, ostaviti za dan mog boravka u Osijeku.</p>
<p>Nadam se da ćete shvatiti moju žurbu u ovim danima kad se na me, još više nego obično, obraćaju sa mnogih strana. (Večeras, u 20 sati, imam književno veče u Studentskom centru.)</p>
<p>Drago mi je što ćemo se opet vidjeti i porazgovoriti.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>380.</p>
<p>HRVOJU VRGOČU (1.) pismo</p>
<p>Pododbor Matice hrvatske/na ruke tajnika/prof. Hrvoja Vrgoča/Slavonska Požega</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 8. 11. 1965.</p>
<p>Poštovani druže tajniče,</p>
<p>Primio sam danas Vaš dopis od 6. 11. o. g. na kojemu Vam se zahvaljujem i ujedno na nj odgovaram:</p>
<p>Slažem se s Vašim prijedlogom da u Požegu dođem iz Osijeka u subotu popodne, šinobusom, u 19 sati, i da sutradan, u nedjelju, u 10 sati, održim u kazalištu matineju moje lirike.</p>
<p>Kako već rekoh u pređašnjem svom pismu, sa mnom će doputovati i moja gospođa, pa Vas lijepo molim da nas dočekate kako se maločas dogovorismo.</p>
<p>Radujem se ovom posjetu, želja mi je da se, poslije nekoliko desetljeća, sretnem s gradom u kojemu sam proveo samo jedno ljetno popodne i veče.</p>
<p>Drugarski Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>381.</p>
<p>ANICI MANDIĆ (1.) pismo</p>
<p>Drugarica/Anica Mandić/Crikvenica/Tomislavova ul. 78</p>
<p>15. 11. 1965.</p>
<p>Poštovana drugarice,</p>
<p>pišemo Vam u vezi s književnom ostavštinom Vladimira Nazora za koju smo Vas 12. o. mj. zamolili brzojavno da sačekate nekoliko dana do ovog našeg dopisa.</p>
<p>Institut za književnost ima u svom arhivu velik broj ostavština hrvatskih književnika pa tako i ostavštinu Nazorovu. Razumije se da smo zainteresirani i za onaj dio njegove ostavštine koji se nalazi u Crikvenici, pa Vas stoga molimo da nam pismom javite nešto detaljnije o toj ostavštini: gdje se nalazi, od čega se sastoji i dr. Čim primimo Vaše pismo, u Crikvenicu bi doputovao asistent našeg Instituta prof. Dubravko Jelčić i uredio sve što bude potrebno za preuzimanje ostavštine i njenu dopremu u Zagreb.</p>
<p>Unaprijed Vam se zahvaljujemo na razumijevanju i ljubaznosti i srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Direktor:</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>382.</p>
<p>MILI KLOPČIČU (1.) razglednica</p>
<p>Mile Klopčič/književnik/Tomšičeva 12/Ljubljana</p>
<p>Zagreb, 16. 11. 1965.</p>
<p>13,30h</p>
<p>Srdačno Ti čestitam šezdeseti rođendan želeći Ti još mnogo uspjeha u daljnjem radu na dobrobit slovenske kulture i književnosti.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>383.</p>
<p>TASI MLADENOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Taso Mladenović/»Književne novine«/Francuska 7/ Beograd</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 22. 11. 1965.</p>
<p>Dragi Taso,</p>
<p>kako vidiš, odgovarajući na Tvoje pismo od 18. 11. o. g., u prilogu Ti šaljem za »Književne novine« Ujevićev dosad neobjavljeni rukopis »Plač nad hrpom kamenja« koji se nalazi u Arhivu Instituta za književnost Jugoslavenske akademije, u kojemu je i najveći dio Ujevićeve književne ostavštine. Nadam se da će ovaj Ujevićev prilog po svojoj dužini (6 strana, autograf ima 10 strana pisanih tintom, dosta nečitko) odgovarati »Književnim novinama« i da ćete ga primiti na vrijeme. Nije bilo moguće poslati prilog odmah; valjalo ga je kolacionirati i dr. (a još su ostala 2-3 mjesta neodgonetnuta, označena ovako: [...]). Molim Te da u bilješci navedeš da je ovaj tekst uzet iz 16. sveska Ujevićevih »Sabranih djela«, u izdanju Nakladnog zavoda Znanje u Zagrebu, i da ga je poslao glavni urednik »Sabranih djela« Dragutin Tadijanović. Mislim da ova molba nije pregolema.</p>
<p>Nego bih Te, usput, zamolio za informaciju o ovome: primio sam ove godine brojeve 33 i 34 (januar-april) časopisa »L’Europa Letteraria« gratis, i ne znam imam li pravo primati sve brojeve ovog časopisa ili samo one koji slučajno stignu? Razumije se da bih volio imati kompletno godište, pa Te stoga i molim da mi javiš <hi rend="italic">kako stoje stvari</hi>.</p>
<p>Unaprijed Ti se zahvaljujem na ljubaznosti i drugarski Te pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>384.</p>
<p>IVANKI KOSOR (1.) pismo</p>
<p>Gospođa/Ivanka ud. Kosor/Dubrovnik/Lapad/Vila Tamariks</p>
<p>4. 12. 1965.</p>
<p>Poštovana gospođo Kosor,</p>
<p>Vi se sjećate, nadamo se, da smo poslije smrti člana naše Akademije, akademika Josipa Kosora dolazili k Vama drug akademik Marijan Matković, tajnik Odjela za suvremenu književnost, i ja, i tada s Vama razgovarali o otkupu književne ostavštine Kosorove. Izjavili ste da želite najprije da sredite svu ostavštinu i mi smo očekivali Vašu obavijest o tome. No nedavno je boravio kraće vrijeme u Dubrovniku asistent Instituta za književnost Dubravko Jelčić koji Vas je posjećivao i s Vašim ljubaznim pristankom načinio <hi rend="italic">Djelomičan popis književne ostavštine Josipa Kosora</hi>, kako ju je našao u tri kovčega (ovaj popis šaljem Vam u prilogu).</p>
<p>Mislimo da je suvišno, poštovana gospođo, da Vas uvjeravamo o tome od kolike bi koristi bilo da se Kosorova ostavština nalazi u ovom Institutu, gdje bi u svako doba bila pristupačna za proučavanje Kosorova stvaralaštva. Stoga se obraćamo na Vas s molbom da pristanete na otkup ove ostavštine za Institut za književnost i da nas o tome pismeno obavijestite potpisavši priloženu Izjavu o otkupu književne ostavštine Josipa Kosora. U Izjavi se navodi, kako vidite, i Vaš pristanak na visinu otkupne svote od 800.000.-dinara, koju ćemo svotu moći tražiti od Republičkog savjeta za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu SR Hrvatske odmah čim dobijemo Vaš pismeni pristanak na spomenutu svotu, koju Vam predlažemo, vodeći računa o mogućnostima otkupa i dosadašnjim našim iskustvima u ovakvim prigodama te Vas ujedno molimo da nam potvrdite svoj pristanak. Sama procedura oko otkupa vjerojatno će trajati nekoliko mjeseci pa Vas stoga molimo da po mogućnosti pošaljete odmah svoj odgovor.</p>
<p>Nadajući se da ćete ovoj našoj molbi udovoljiti, molimo Vas, poštovana gospođo, da primite izraz našeg poštovanja i srdačan pozdrav.</p>
<p>Direktor:</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prilozi: Djelomičan popis književne ostavštine Josipa Kosora,</p>
<p>Izjava o otkupu književne ostavštine Josipa Kosora.</p>
<p>
<hi rend="italic">Kronika Zavoda</hi>..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>385.</p>
<p>IVANU MINATTIJU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Ivan Minatti, književnik/»Mladinska knjiga«/Ljubljana/Titova ul. 3</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 15. 12. 1965.</p>
<p>Dragi druže Minatti,</p>
<p>primio sam danas reviju za kulturu i društvena pitanja <hi rend="italic">Problemi</hi>, br. 32, novembar 1965, u kojoj su Vaši prijevodi mojih pjesama pa Vam se na tom daru srdačno zahvaljujem no još više na trudu koji ste uložili u ovaj svoj prijevod. Iz bilješke sam saznao da će moja knjiga izabranih pjesama izaći do kraja godine u izdanju DZS. A dosad nisam znao ni to da ste Vi prevodilac mojih pjesama. Žao mi je. Ja bih Vam već prije, u znak pažnje, poslao svoju knjigu izabranih pjesama <hi rend="italic">Prsten</hi>, koju Vam šaljem danas.</p>
<p>No, imam i jednu molbu.</p>
<p>Molim Vas da u knjizi, u bilješci, posljednju rečenicu prvog pasusa prevedete ovako, dopunjenu:</p>
<p>»Godine 1953. izabran je dopisnim, a 1965. pravim članom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Od listopada 1953. direktor je Instituta za književnost JAZU na kojoj se dužnosti nalazi i danas.«</p>
<p>Ne znam, jesu li Vas obavijestili da će ova moja knjiga imati naslov: »VEČER NAD GRADOM, izabrane pjesme«?</p>
<p>Sve Vam ovo javljam na brzinu, želeći da odmah, još za vremena, u knjizi izvršite prijevod dopune koju šaljem.</p>
<p>Nadam se da ćemo se drugi tjedan sresti u Beogradu, na izvanrednom kongresu Saveza književnika Jugoslavije; imat ću priliku da Vam se tada i lično zahvalim na svemu što učiniste za me.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja, Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>386.</p>
<p>STEVANU RAIČKOVIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Stevan Raičković/književnik/urednik »Prosvete«/Beograd/Dobračina 30/Poštanski fah 555</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 16. 12. 1965.</p>
<p>Dragi Stevo,</p>
<p>mislio sam da ću o ovome o čemu Ti pišem moći s Tobom usmeno razgovarati ovih dana, drugi tjedan (utorak i srijeda), kad budem na kongresu Saveza književnika Jugoslavije u Beogradu. No ipak Ti pišem već danas, jer sam jučer pročitao u slovenskom časopisu <hi rend="italic">Problemi</hi> (gdje je Ivan Minatti objavio svoj prijevod nekolicine mojih pjesama) da će moje izabrane pjesme izaći u Državnoj založbi Slovenije do kraja ove godine. Ne znam gdje se knjiga štampa, vjerojatno u Beogradu. A rekao mi je Oto Šolc da si Ti u ime »Prosvete« urednik biblioteke Jugoslavenski pjesnici pa Ti se stoga i obraćam s ovom molbom. (Ne znam da li Ti je Šolc javio da će se moja knjiga zvati (po jednoj pjesmi iz nje): VEČER NAD GRADOM, izabrane pjesme?) U knjizi je i bilješka o autoru pa Ti zbog nje i pišem. Molim Te da posljednju rečenicu prvog pasusa zamijeniš odnosno dadeš prevesti na makedonski (tekst za prijevod na slovenski jučer sam poslao Minattiju!) ovako:</p>
<p>»Godine 1953. izabran je dopisnim, a 1965. pravim članom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Od listopada 1953. direktor je Instituta za književnost JAZU, na kojoj se dužnosti nalazi i danas.«</p>
<p>(U prilogu Ti šaljem gornji tekst u dva primjerka: jedan za prijevod na makedonski, a drugi za original.)</p>
<p>O knjizi ne znam gotovo ništa. Hoće li doista izaći još ove godine? Kakva će biti oprema? (Nisam vidio crteže za vinjete koje je izradio Boris Dogan.) Tko je preveo pjesme na makedonski? Je li na slovenski preveo sam Minatti ili još koji prevodilac osim njega? Sve ovo, i još koješta drugo, razumije se da me zanima. Ali Ti ćeš me, nadam se, o svemu obavijestiti drugi tjedan u Beogradu. Dotle Te molim jedino da urediš sve što je potrebno s ovom dopunom u bilješci kako Ti je šaljem.</p>
<p>Nadam se da Ti ne zadajem mnogo posla s ovom željom.</p>
<p>Upravo dok sam ovo pisao stigla mi je Tvoja čestitka za 1966. godinu. Hvala Ti.</p>
<p>I ja Tebi želim mnogo sreće i da još napišeš mnogo dobrih pjesama.</p>
<p>Do skorog viđenja!</p>
<p>Srdačno Te pozdravlja Tvoj</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>387.</p>
<p>NIKOLI PETRIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Prof. N. Petrić/direktor gimnazije »Zlatko Šnajder«/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 26. 12. 1965.</p>
<p>Poštovani druže direktore,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 23. o. mj. kojim me pozivate u Brod, na svečanu proslavu Dana škole 28. prosinca. Na ovom pozivu najljepše Vam se zahvaljujem, ali Vam nažalost moram ujedno javiti da mi nije moguće odazvati se Vašem pozivu. Vi znate da su upravo posljednji dani prosinca najnepriličniji da čovjek može ostaviti ustanovu kojom upravlja pa je tako i sa mnom; ovog mjeseca bio sam i nekoliko dana bolestan, a bio sam i u Beogradu na izvanrednom kongresu Saveza književnika Jugoslavije; ovi su dani »izgubljeni« i moram ih na neki način nadoknaditi.</p>
<p>Mene, kao nekadašnjeg đaka škole kojoj ste Vi na čelu, osobito raduje Vaš poziv, i ja se nadam da će mi se pružiti druga koja prigoda, na proljeće, da pohodim Vašu školu. O tome ćemo se, naknadno, dogovoriti.</p>
<p>Molim Vas da mi ne zamjerite što sada ne mogu prihvatiti Vaš poziv i da izručite moj pozdrav Literarnoj sekciji Vaše škole s mojom željom da se što skorije sretnemo.</p>
<p>Primite srdačan pozdrav od moje drugarice i mene.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>388.</p>
<p>DRUŠTVU KNJIŽEVNIKA HRVATSKE (11.) pismo</p>
<p>Društvo književnika Hrvatske/Zagreb/Trg Republike 7/I</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 24. 1. 1966.</p>
<p>Na vaša pitanja o književnoj djelatnosti u 1965. godini odgovaram ovo:</p>
<p>1. Kao posebna knjiga objavljeno je »Drugo, prošireno izdanje« mojih izabranih pjesama »Prsten«, s gramofonskom pločom, u izdanju Matice hrvatske, u kolekciji Integralna biblioteka poezije »Arion« (1965.).</p>
<p>2. Pojedine moje pjesme prevedene su u različitim časopisima i novinama na talijanski, poljski, slovenski i dr.</p>
<p>3. Sudjelavao sam na RTV-Zagreb u emisiji o Augustu Cesarcu (24. 3. 1965.); održao sam predavanje u Seminaru za strane slaviste, u Zadru, o svojoj poeziji (13. 8. 1965.); sudjelovao sam na Komemoraciji 10-godišnjice Ujevićeve smrti, u Studentskom centru, Savska 25 (11. 11. 1965.); govorio sam na RTV-Zagreb o Ujevićevim »Sabranim djelima« (17. 11. 1965.); govorio kao delegat DKH na otkriću spomen-ploče Ivanu Mažuraniću u povodu 120-godišnjice nastanka »Smrti Smail-age Čengića« u Karlovcu (4. 12. 1965.); sudjelovao sam na Književnom petku, u Zagrebu (Tin Ujević u »Sabranim djelima«, 17. 12. 1965.).</p>
<p>4. Sudjelovao sam na čitanjima i književnim večerima: Karlovac (RTV-Zagreb, 8. 2. 1965.); Zagreb (Škola za odgajatelje, 24. 3. 1965.); Karlovac (Čitaonica, 16. 4. 1965.); Zagreb (Osnovna škola Kustošija, 13. 10. 1965.); Zagreb (Narodno sveučilište grada, 25. 10. 1965.); Slavonski Brod (Gimnazija, 30. 10. 1965.); Zagreb (Studentski centar, 2. 11. 1965.); Zagreb (Osnovna škola Jordanovac, 5. 11. 1965.); Zagreb (Bolnica za tuberkuloznu omladinu, Zelengaj 37, 8. 11. 1965.); Osijek (Dom kulture, 12. 11. 1965.); Slavonska Požega (Kazalište, 14. 11. 1965.); Zagreb (Osnovna škola »Rudi Čajavec«, 17. 11. 1965.); Zagreb (Gimnazija »Braće Ribar«, Križanićeva ul. 2, 4. 11. 1965.); Zagreb (Narodno sveučilište, Kordunska ul., 25. 11. 1965.); Zagreb (VII gimnazija, Križanićeva ul., 14. 12. 1965.); Zagreb (Centar, Kaptol 27, 15. 12. 1965.).</p>
<p>5. Nije mi štampan nikakav prijevod u zasebnoj knjizi.</p>
<p>6. Nisam dobio nagradu u 1965. godini.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>389.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (36.) razglednica</p>
<p>Gđa/Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb I</p>
<p>Krško, 8. 2. 1966.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Gustav [Krklec]</p>
<p>Vlatko [Pavletić]</p>
<p>Neda [Pavletić]</p>
<p>Slavko Smerdel</p>
<p>Vladimir Štoviček</p>
<p>Oton [?]</p>
<p>Marković [?]</p>
<p>Marija [?]</p>
<p>Anja [?]</p>
<p>Lojze [?]</p>
<p>Još 8 nečitkih potpisa!</p>
<p>390.</p>
<p>STJEPANU MIHALIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Stjepan Mihalić/književnik/predsjednik Pododbora Matice hrvatske/Karlovac/Gaza Naselje 41</p>
<p>Zagreb, 15. 2. 1966.</p>
<p>Dragi Stjepane,</p>
<p>jučer sam primio Tvoje pismo od 10. 2. o. g. (nije bila na omotnici označena točna adresa!) o Mažuranićevoj ploči, kako veliš, pa bih Te uputio kako da se, kao Predsjednik Pododbora MH, obratiš Jugoslavenskoj akademiji, za djelomično podmirenje troškova. No, umjesto da opisujem, čini mi se da bi bolje bilo ako navedem skicu toga dopisa:</p>
<p>PODODBOR MATICE HRVATSKE</p>
<p>Karlovac (ulica…) Datum!</p>
<p>ODJELU ZA SUVREMENU KNJIŽEVNOST</p>
<p>Jugoslavenskeakademijeznanostiiumjetnosti</p>
<p>naruketajnika, akademikaMarijanaMatkovića</p>
<p>ZAGREB</p>
<p>BraćeKavurića 1</p>
<p>Poštovani druže akademiče,</p>
<p>kako Vam je poznato, lanjske je godine, 4. 12. 1965., u povodu 120-godišnjice nastanka »Smrti Smail-age Čengića« u Karlovcu podignuta spomen-ploča Ivanu Mažuraniću nastojanjem Pododbora Matice hrvatske u Karlovcu, Društva književnika Hrvatske i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Na ovoj su proslavi sudjelovali delegati iz Zagreba: akademik Ljudevit Jonke (Matica hrvatska), akademik Dragutin Tadijanović (Društvo književnika Hrvatske) i dop. član Ivo Frangeš (Jugoslavenska Akademija znanosti i umjetnosti); svi su oni održali i prigodne govore.</p>
<p>Račun za izradu same ploče iznosi 256.000.– dinara, a bilo je i drugih troškova (prijevoz, postavljanje ploče itd.), pa Vas molimo da nam što prije pošaljete trećinu svote tj. 95.000.– dinara, kako bismo isplatili svoj dug klesaru za koji nas on već oštro urgira (ne bi valjalo da nas preda sudu!).</p>
<p>Nadamo se, druže akademiče, da ćete shvatiti naš položaj (ta Vi ste rođeni Karlovčanin!) i da ćete udovoljiti ovoj našoj molbi. Unaprijed se zahvaljujemo.</p>
<p>S drugarskim pozdravima</p>
<p>Tajnik: Predsjednik</p>
<p>Nećeš mi, nadam se, zamjeriti što Te ovako »podučavam« u pisanju službenog dopisa. Ali ovo je potrebno – ne zbog akad. Matkovića, nego zbog drugih koji odlučuju, itd.</p>
<p>Pismo pošaljite odmah!</p>
<p>Srdačno Te pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>391.</p>
<p>LUKI VOJVODI (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Luka Vojvoda/Goveđari/otok Mljet/(Jezero)</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 27. 3. 1966.</p>
<p>Dragi Luka,</p>
<p>mjesec za mjesecom, evo i proljeća. A evo i nas da se javimo i za junačko zdravlje priupitamo. Nadamo se da je sve u redu i da se odvija po planu koji smo još lani zacrtali.</p>
<p>Upravo jučer imao sam prilike da kod Toše Dabca razgledam veliki broj fotografija Mljeta koje je on snimio lanjske godine boraveći potkraj kolovoza nekoliko dana u hotelu »Melita«. Suvišno je i da kažem da sam se po ne znam koji put sjetio naših mljetskih ljetovanja pa evo i sada pišem sa željom da što prije čujem koju riječ s Mljeta, da primim Tvoj odgovor.</p>
<p>Da li je Lukin »dvorac na moru« isti kao i lanjske godine ili se možda proširio? Da li je, prema tome, potrebno da nas troje potražimo sebi susjede za vrijeme našega »mljetovanja«, tj. od 15. srpnja do 15. kolovoza, kako smo se dogovorili. Ima li možda još kakvih novosti u vezi s našim »mljetovanjem«? O svemu ovome, a isto tako i o drugome, volio bih što prije dobiti odgovor.</p>
<p>Mislim da nije potrebno ni spominjati koliko se svi radujemo ponovnom našem susretu i nezaboravnim danima i noćima mljetskim. (Pa makar i opet bilo: Kerempuše, vjetar puše!)</p>
<p>Dragi Luka, čim dobiješ ovo pismo, a Ti sjedni, molim Te, i napiši »sitnu knjigu« kao odgovor i potvrdu.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava dragoj našoj Katici, i Zdenki, i Deliji, a razumije se i Tebi, kućnoj glavi.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>392.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (37.) razglednica</p>
<p>Madame/Jela Tadijanović/Ilica 26/II/Zagreb I</p>
<p>Trakošćan, 20. 4. 1966.</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>mnogo srdačnih pozdrava</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Tu smo, lijepo nam je, fale nam žene naše, dakle ljepota nije kompletna.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Marijan [Matković]</p>
<p>Krolo [Ivan]</p>
<p>M. [Miroslav] Brandt</p>
<p>Još 4 nečitka potpisa!</p>
<p>393.</p>
<p>JOLANDI MARCHIORI (2.) pismo</p>
<p>Madame/Jolanda Marchiori/Facoltà di lettere e filosofia/Istituto di filologia slava/Padova/Università di Padova/Italia</p>
<p>Zagreb, 2. 6. 1966.</p>
<p>Poštovana gospođo Jolanda,</p>
<p>primio sam danas Vaše pismo od 28. 5. 1966., kojim najavljujete svoj dolazak u Zagreb. Razumljivo je, da me ovo Vaše pismo izvanredno razveselilo.</p>
<p>Otvorenje Izložbe »Dante Alighieri« bit će sutra u 12 sati, u Centru za kulturu i informacije, Preradovićeva 5, a bit će otvorena do 18. 6. o. g. Prema tome, i Vi ćete imati prilike da ovu lijepu izložbu posjetite i da čujete još neke pojedinosti o proslavi o kojima sada ne bih govorio.</p>
<p>Sutra popodne putujem na nekoliko dana u Vukovar, na Vučedol, na simpozij o neolitskoj i eneolitskoj kulturi slavonskog područja, gdje ću u subotu otvoriti izložbu suvremene skulpture na slobodnom prostoru. Nakon povratka ostat ću dulje vrijeme u Zagrebu pa me osobito raduje naš susret koji ste planirali u Zagrebu između 10. i 15. lipnja. Volio bih, ako možete, da mi javite dan svoga dolaska.</p>
<p>Zahvaljujući na pažnji, još jednom izražavam svoju radost za Vaš dolazak i srdačno Vas pozdravljamo moja gospođa i ja. Do viđenja!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>394.</p>
<p>JAROSLAVU URBANU (1.) pismo</p>
<p>Pan/Jaroslav Urban/Praha 4/Na Pankráci 99/ČSSR</p>
<p>Zagreb, 6. lipnja 1966.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Urban,</p>
<p>Vaše pismo od 25. 5. 1966. primio sam upravo na 90. rođendan Vladimira Nazora. Nisam mogao odmah da Vam odgovorim, jer sam nekoliko dana bio odsutan iz Zagreba pa Vam se stoga ispričavam.</p>
<p>Ad rem.</p>
<p>Govorio sam s jednim od stalnih suradnika »Telegrama«; glavni urednik »Telegrama« izjavio je da će objaviti intervju s Anom Urbanovom o njenim vezama s Nazorom; intervju može imati 6-7 tipkanih strana. Molim Vas, dakle, da taj intervju što prije pošaljete na moju adresu.</p>
<p>Također sam razgovarao s akademikom Marijanom Matkovićem, tajnikom Odjela za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije i urednikom »Rada«, o Vašoj studiji o Vladimiru Nazoru i Česima. Akad. Matković prihvaća Vaš prijedlog i moli Vas da svoju studiju pošaljete njemu (Zagreb, Braće Kavurića 1) čim je dovršite.</p>
<p>Kako vidite, obavijestio sam Vas o onome za što ste me zamolili i nadam se da ćete s ovim odgovorom biti zadovoljni.</p>
<p>Dosad mi, nažalost, nije bilo moguće posjetiti lijepi Vaš Prag, i ne bih ni sada mogao reći tačno vrijeme mog dolaska. No kad se ono približi, ja ću Vas i o tome obavijestiti.</p>
<p>Nemojte mi zamjeriti što je moj odgovor ovako sažet. Očekuju me mnogi poslovi.</p>
<p>Želeći Vam svako dobro, srdačno Vas pozdravljam. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. – Ne spominjem Vašu gospođu, jer je ovo pismo »naša tajna«!</p>
<p>395.</p>
<p>NEDI BRLIĆ (1.) pismo</p>
<p>Drugarica/Neda Brlić/Brod/Titov trg 7</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 4. 7. 1966.</p>
<p>Draga Nedo,</p>
<p>oprosti mi što tek danas odgovaram na Tvoje pismo od 14. 6. o. g. No, nisam bio skrštenih ruku: interesirao sam se, odmah, i u Matici i u Akademiji šta je učinjeno u vezi sa zaštitom vaše kuće u Brodu i saznao da su dopisi poslani na »nadležno mjesto«. Nadam se, ipak, da će sve biti kako želimo i da ćemo ove jeseni otkriti i spomen-ploču. (Volio bih da mi pošaljete skicu teksta za spomen-ploču da ga i ja pregledam; imam dovoljno iskustva »u tim stvarima«.)</p>
<p>U srijedu, 13. 7., putujemo na godišnji odmor, na Mljet (Goveđari, kod Luke Vojvode), i tamo ćemo ostati do 15. 8. Bude li što »hitno«, molim Te, javi se na Mljet. Razumije se, volio bih da mi odgovoriš odmah, dok sam još u Zagrebu, ako ima što da se javlja (spomen-ploča!).</p>
<p>Znam, nećeš se ljutiti, ako ovdje i završim pismo. Čeka me još…</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava od Jele i od mene.</p>
<p>Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>396.</p>
<p>BLAŽI KONESKOM (1.) pismo</p>
<p>Odbor za proslavu 1050-godišnjice od smrti Klimenta Ohridskoga/na ruke predsjednika Odbora/Prof. Blaže Koneskog/Skopje/Maksim Gorki 32</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 4. 7. 1966.</p>
<p>Poštovani druže predsjedniče,</p>
<p>najljepše Vam se zahvaljujem na pozivu za sudjelovanje na svečanoj proslavi 1050-godišnjice od smrti Klimenta Ohridskoga, u Ohridu, od 10. do 12. rujna o. g.</p>
<p>Ujedno Vas molim da mi oprostite što se ovaj moj odgovor na Vaš poziv »malo zavukao«; bojao sam se naime da se uopće neću moći odazvati, jer u tome mjesecu imam, već otprije, obaviti mnogo poslova.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>397.</p>
<p>MIROSLAVU ČEBULCU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 4. 7. 1966.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Čebulec,</p>
<p>žao nam je što se nismo vidjeli kad ste nedavno prolazili kroz Zagreb i nas bili potražili.</p>
<p>Spremamo se na godišnji odmor. Otputovat ćemo u srijedu, 13. o. mj., preko Rijeke, na Mljet (Goveđari, kod Luke Vojvode); ovamo idemo već treću godinu, i ostat ćemo do 15. 8.</p>
<p>Nastojat ćemo, svakako, da se vidimo kod Vas u Trstu početkom oktobra i da se do mile volje porazgovorimo. Volio bih da nam javite, hoćete li u to vrijeme biti kod kuće, da se i nama ne bi dogodilo kao Vama, tj. da Vas ne nađemo.</p>
<p>Kamo ćete Vas dvoje na ljetovanje? Pišite nam, makar na dopisnici.</p>
<p>Želeći Vam ugodan odmor, srdačno pozdravljamo Vašu gospođu i Vas.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>398.</p>
<p>JOLANDI MARCHIORI (3.) pismo</p>
<p>Madame/Jolanda Marchiori/Facoltà di lettere e filosofia/Istituto di filologia slava/Padova/Università di Padova/Italia</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 4. 7. 1966.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Marchiori,</p>
<p>oprostite mi što tek sada odgovaram na Vaše pismo od 7. 6. o. g. (primio sam ga 13. 6.!).</p>
<p>I ja smatram da je bolje što ste svoj dolazak u Zagreb odgodili za jesen. Dotle ću, naime, nadam se moći dopuniti bibliografske podatke o svom radu koji Vas zanimaju, koji su potrebni za monografiju.</p>
<p>Dopustite mi da Vam se još jednom zahvalim na Vašoj odluci kojom želite da svoju jednu studiju posvetite mom pjesničkom djelu.</p>
<p>U Zagrebu će biti, polovicom listopada (oktobra), sastanak stranih prevodilaca i nastavnika hrvatske književnosti; ovaj sastanak organizira Društvo književnika Hrvatske. Vi ćete također primiti poziv na taj sastanak, ako ga već niste primili. (Tako je zaključeno na posljednjoj sjednici odbora DKH, na kojoj sam i ja prisustvovao.) Molim Vas, dakle, da nekoliko dana rezervirate za svoj boravak u Zagrebu, gdje ćemo se tada o svemu moći detaljno dogovoriti, kako Vama bude odgovaralo.</p>
<p>Želite da Vam pošaljem knjige Ljerke Matutinović, Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovačića; ove dvije posljednje vjerojatno zbog njihovih prikaza moje poezije.</p>
<p>Uporedo s ovim pismom šaljem Vam knjigu Ljerke Matutinović i još neke priloge napisane o mom radu koje imam u duplikatu (Ivaštinović; Literatura, br. 1, 1957. p. o.). Ovo Vam poklanjam, a Goranove »Eseje i ocjene« (1946.), koje Vam također šaljem, molim da mi na jesen vratite, jer ovih Goranovih izdanja više nema. (Izaći će međutim Goranova »Izabrana djela«, u mojoj redakciji, i u njima će biti i njegova studija o mojoj poeziji!) Što se tiče Nazora, napominjem da je njegov članak »Primjer Tadijanovićeve verzifikacije« nedavno objavljen u kolekciji »Pet stoljeća hrvatske književnosti«, sv. 77 i 78, u izboru Nazorovih djela koji je priredio Šime Vučetić: Vladimir Nazor I i II (1965.). Nadam se da ovu kolekciju ima biblioteka Vašeg Instituta.</p>
<p>No, opet velim, u oktobru ćemo se o svemu dogovoriti.</p>
<p>Mi odlazimo u srijedu, 13. o. mj., na godišnji odmor, na Mljet, gdje ćemo ostati do 15. 8. Tamo idemo već treće ljeto. I tamo »mljetujemo«.</p>
<p>Nemojte mi zamjeriti, molim Vas, što ću ovdje prekinuti svoje pismo: imam još mnogo posla da svršim prije odlaska na odmor.</p>
<p>Želeći Vam ugodno ljetovanje u Opatiji, srdačno Vas pozdravljamo moja gospođa i ja.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>399.</p>
<p>JURI VUKASOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 4. 7. 1966.</p>
<p>Poštovani i dragi druže direktore,</p>
<p>dvaput sam pokušao da telefonski s Vama razgovaram, ali nažalost niste bili u uredu.</p>
<p>Kako smo se dogovorili u Puli, javljam se prije svog odlaska na godišnji odmor, na Mljet (kod Luke Vojvode, Goveđari, Jezero): putujemo »Proleterkom« iz Rijeke u Dubrovnik 13. 7. u 17 sati; na Mljetu ćemo ostati do 14. 8., a na povratku stižemo u Dubrovnik 15. 8. u 7,30 sati, ukoliko ne bude kakvih promjena u redu plovidbe. Kanimo istog dana nastaviti putovanje brodom u Rijeku, i zatim u Zagreb.</p>
<p>Pozvan sam na »Struške večeri poezije« u Strugu, od 25. do 28. kolovoza, pa ću morati u Makedoniju da otputujem već 23. kolovoza, vlakom.</p>
<p>Sve Vam ovo javljam u vezi sa svečanošću primo-predaje broda »Kranjčević« moleći Vas da me što skorije obavijestite, ako je moguće, o datumu primo-predaje.</p>
<p>Još bih imao jednu molbu: s Vašom sam sekretaricom telefonski govorio 24. 6. i zamolio je da nam kod Jadranske linijske plovidbe rezervira kabinu na »Proleterki« za 13. 7. o. g. Rijeka – Dubrovnik. Ona je bila toliko ljubazna pa je to odmah i učinila. Sutradan smo poslali Din 15.600.– za kabinu V5 očekujući da će nam JLP poslati te karte. No karata do danas nema. Stoga Vas i molim da Vaša sekretarica urgira da nam se te karte pošalju na adresu koju sam označio na poštanskoj uputnici (Opatička ulica 18; moj ured).</p>
<p>Nadam se da ćete nam učiniti i ovu ljubaznost na kojoj Vam se lijepo zahvaljujem.</p>
<p>Očekujući skori odgovor, srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>400.</p>
<p>NEDI BRLIĆ (2.) pismo</p>
<p>Drugarica/Neda Brlić/Brod/Titov trg 7</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 9. 7. 1966.</p>
<p>Draga Nedo,</p>
<p>čim sam dobio Tvoje pismo sastavio sam ovaj nacrt za spomen--ploču koji šaljem u prilogu ovog pisma. Potrebno je, mislim, da ga pokažeš funkcionerima Ogranka Matice hrvatske da se i oni s njim upoznaju i eventualno stave kakve primjedbe (pogotovo ako kane i novčano sudjelovati kod izvedbe). Kako vidiš, spomenuo sam osim <hi rend="italic">Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića</hi> i <hi rend="italic">Priča iz davnine</hi> još i prvu knjigu Ivane Brlić-Mažuranić: <hi rend="italic">Valjani i nevaljani</hi> hoteći na taj način još više vremenski proširiti i označiti sami početak njezina književnog djelovanja. A motiv za podignuće ploče, kako vidiš, jest 50-godišnjica prvog objavljivanja <hi rend="italic">Priča iz davnine</hi>, vrlo značajan datum. Hoće li ploča biti lijevana u bronci ili klesana u mramoru? Na svaki način, važno je kako će se ispisati slova na njoj. Predlažem da to budu klasična, rimska slova. Ako se budu ispisivala u Brodu, tko će ih pisati? Označio sam na tekstu ploče brojke 1, 2 i 3, koje treba da znače veličinu slova: 1 su najveća, 2 manja, a 3 najmanja. Paziti na malo veći razmak između retka: I DRUGA SVOJA DJELA i O 50-GODIŠNJICI… No, vjerujem, da će i sami majstor odnosno umjetnik koji ih bude ispisivao vidjeti na samom uzorku kako treba da postupi. Ako nemate u Brodu nikoga koji bi ovo znao izvesti kako treba, morat ćemo se obratiti na Zagreb i ovdje naći – majstora. Žao mi je, što ovo nismo već prije raščistili, jer ja za koji dan, kako već rekoh, odlazim na odmor (ne u Luku Vojvode, nego kod Luke, s prezimenom Vojvoda!). Još bih primijetio: vjerojatno će se naknadno odrediti datum postavljanja ploče (tako će se izmijeniti ono U RUJNU 1966). I tako dalje.</p>
<p>Bilo bi dobro, čini mi se, da s ovim nacrtom za spomen-ploču upoznaš i – dra Ivana Brlića.</p>
<p>Srdačno Te pozdravljaju</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>401.</p>
<p>VLADIMIRU REMU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Vladimir Rem/Lipovac/Općina Vinkovci</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 10. 7. 1966.</p>
<p>Dragi Rem,</p>
<p>prije nego odem na godišnji odmor, u srijedu ujutro (a idem na Mljet: Goveđari, kod Luke Vojvode!), htio bih Vas obavijestiti o situaciji oko plakete. Neki dan je u Zagrebu bio prof. Švagelj pa sam se i s njim dogovorio o nekim detaljima, a sinoć sam o svemu razgovarao i s kiparom Željkom Janešom u njegovu ateljeu na Akademiji likovnih umjetnosti.</p>
<p>Kako smo se Vi i ja sporazumjeli pri posljednjem susretu u Gornjem gradu, molim Vas da se obratite pismom-narudžbom na kipara Janeša (Zagreb, Jurišićeva ul. 16) u kojemu ćete od njega zatražiti da izradi plaketu od srebra (ovo je prijedlog prof. Švagelja), na kojoj će biti, s jedne strane, moj portret i tekst: DRAGUTIN TADIJANOVIĆ 1905. – 1965., a s druge strane moja rodna kuća u Rastušju i tekst MATICA HRVATSKA ZAGREB BROD OSIJEK PAKRAC POŽEGA VINKOVCI ŽUPANJA. Ujedno označite rok dovršenja plakete: listopad 1966. i svotu od 300.000.- starih dinara kao honorar za njegov rad i izradbu plakete od srebra. Valja napomenuti pri tomu: tko će, i kada, ovaj honorar isplatiti.</p>
<p>Molim Vas, dragi Rem, da ovakvo pismo odmah pošaljete Janešu, jer se i on sprema na odlazak iz Zagreba, a bilo bi dobro da on ovaj posao završi što prije. Nemojte zaboraviti da spomenete Janešu nek se u svim detaljima oko plakete sporazumijeva sa mnom.</p>
<p>Ja Vam se i ovom prigodom zahvaljujem na trudu koji ulažete za – moju slavu.</p>
<p>Danas sam poslao Nedi Brlić nacrt za spomen-ploču Ivane Brlić--Mažuranić za koji me ona zamolila. U prilogu šaljem i Vama isti nacrt da ga pogledate, stavite možda kakve primjedbe i učinite što je potrebno za izvedbu same ploče.</p>
<p>Volio bih da me o svemu, bar u najkraćem, obavijestite na Mljet, gdje ću ostati do 15. kolovoza.</p>
<p>Kako Vam je bilo na izletu s đacima?</p>
<p>U rujnu ćemo se vidjeti u Lipovcu, nadam se. Čuli ste da Vinkovčani spremaju svečanu proslavu 200-godišnjice gimnazije i 100-godišnjice Jugoslavenske akademije?</p>
<p>Srdačno pozdravlja Vašu gospođu i Vas</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>402.</p>
<p>JURI VUKASOVIĆU (2.) pismo</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 12. 7. 1966.</p>
<p>Poštovani i dragi druže direktore,</p>
<p>prije svega molim Vas da mi oprostite što Vam se tako dugo nisam javio. Poslovi!</p>
<p>Sutra ujutro putujem sa svojom gospođom na godišnji odmor: iz Rijeke »Proleterkom« u Dubrovnik, a onda na Mljet (kod Luke Vojvode, Goveđari – Jezero); tamo »mljetujemo« već treću godinu. A ostat ćemo do 15. kolovoza.</p>
<p>Ne znam šta je s primo-predajom našega »Kranjčevića«. Iz Rijeke su mi javili da će me obavijestiti o tom dva-tri dana ranije, jer se boje da ni oni neće prije saznati za datum. Zamjenik direktora »Jugolinije« telefonski je kazao mojoj gospođi da bi dobro bilo i s Vama govoriti o terminu primo-predaje. Volio bih da mi drug Margan (da ne opterećujem Vas!) što skorije javi približan datum, kako bih mogao rezervirati kabinu na brodu od Dubrovnika do Rijeke. Inače ćemo već 25. o. mj. rezervirati kabinu za odlazak iz Dubrovnika 15. kolovoza ujutro (na Rijeku ćemo stići 16. kolovoza).</p>
<p>Žao mi je što Vam oduzimam vrijeme ovom molbom, no bilo bi mi drago, ako je ikako moguće, da prisustvujem svečanom činu i da se s Vama i ostalim drugovima prijateljski pozdravim.</p>
<p>Obećah Vam svoju knjigu. Ne zamjerite mi što je šaljem tek danas. Od srca je!</p>
<p>Primite mnogo srdačnih pozdrava od moje gospođe i mene.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>403.</p>
<p>INSTITUTU ZA KNJIŽEVNOST I TEATROLOGIJU (1.) razglednica</p>
<p>Radna zajednica/Instituta za književnost/i teatrologiju JAZU/ Zagreb 3/Opatička 18/I</p>
<p>9. 8. 1966.</p>
<p>I mome »mljetovanju« približuje se kraj. Evo me u Zagrebu 15. 8.</p>
<p>Sve vas srdačno pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>404.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (38.) razglednica</p>
<p>Gđa/Jela Tadijanović/Ilica 26/II/Zagreb I</p>
<p>Ohrid, Manastir »Sv. Naum«,</p>
<p>28. 8. 1966.</p>
<p>Mnogo pozdrava iz prijateljskog društva</p>
<p>Tadija</p>
<p>Želim Vama puno zdravlja i sve najlepše celoj familiji.</p>
<p>Julija Beljajeva iz Moskve</p>
<p>Drago mi je da ponovo vidim Vašeg muža. Radujem se svakom susretu s njim i, muški rečeno, zavidim Vama.</p>
<p>Srdačno</p>
<p>A. [Aleksandar] Romanenko</p>
<p>Zoltán Csuka</p>
<p>Dragan Kolundžija</p>
<p>Svetozar Piletić</p>
<p>Još 2 nečitka potpisa!</p>
<p>405.</p>
<p>MATICI HRVATSKOJ, </p>
<p>OGRANKU SLAVONSKI BROD (1.) pismo</p>
<p>Matica hrvatska/Ogranak Slavonski Brod/Trg Pobjede 9/1</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 10. 9. 1966.</p>
<p>Dragi moji, predsjedniče i tajniče,</p>
<p>primio sam danas Vaš dopis od 8. 9. 1966. i odgovaram, ukratko, ovo:</p>
<p>Kako ste čuli, ja ću biti u Gruziji, u Tbilisiju, od 25. 9. do 5. 10. o. g. (a iz Zagreba ću otputovati već 20. rujna) pa prema tome neću moći da sudjelujem na proslavi Ivane Brlić-Mažuranić. Suvišno je da vam i kažem, kako mi je žao što upravo tih dana ne mogu biti u Brodu, s vama, na tako izvanrednoj priredbi. Razumjet ćete me, nadam se, da ovaj svoj iznenadni put nisam mogao odgoditi.</p>
<p>Poslali ste mi i koncept Programa za Svečanu proslavu, a ja vam u prilogu šaljem svoj nacrt koji se u ponečem (stilski!) razlikuje od vašega. Mislim da ćete ga prihvatiti. Ujedno vas molim da mi pošaljete u Zagreb odštampani Program, iako neću biti ovdje u vrijeme proslave. Također vas molim da me, po mogućnosti odmah, obavijestite o tekstu spomen-ploče, i da mi ga pošaljete.</p>
<p>Što se tiče plakete za moj jubilej, prepuštam sve vama i ostalim prijateljima.</p>
<p>Drugarski vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>406.</p>
<p>MILANU MIRIĆU (1.) pismo</p>
<p>Redakcija/Književne revije za suvremene probleme Razlog/(odgovornom uredniku Milanu Miriću)/Zagreb/Savska 25</p>
<p>Zagreb, 12. 9. 1966.</p>
<p>Druže Miriću,</p>
<p>ako se sjećate, svojevremeno ste mi obećali da će redakcija »Razloga« pokloniti prva godišta časopisa Institutu za književnost JAZU, koji je od 1965. godine pretplaćen na »Razlog«.</p>
<p>Podsjećajući Vas na obećanje, molim Vas da budete ljubazni pa odredite da se Institutu pošalju brojevi »Razloga« 1961., 1962., 1963. i 1964. godine, od kojih bi nam dvobroj 4-5/1963. bio potreban u dva primjerka.</p>
<p>Za lakšu izvedbu ovog »zadatka«, molim Vas da nazovete naš broj telefona 38 – 501 (bibliotekar Ivan Meden) i mi ćemo se pobrinuti za preuzimanje ovih godišta.</p>
<p>Unaprijed Vam zahvaljujemo na razumijevanju i drugarski Vas pozdravljamo.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>407.</p>
<p>NAKLADNOM ZAVODU MATICE HRVATSKE (2.) pismo</p>
<p>Nakladni zavod Matice hrvatske/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 9. studenoga 1966.</p>
<p>Godine 1968., 19. ožujka, navršit će se 150 godina od rođenja Petra Preradovića; ova će godišnjica biti svečano proslavljena ne samo u Zagrebu i Grabrovnici, pjesnikovu rodnom selu, nego i u mnogima drugim mjestima naše zemlje.</p>
<p>No najveću počast pjesniku možemo odati izdanjem njegovih pjesama; stoga se i obraćam naslovu s prijedlogom da za 150-godišnjicu Preradovićeva rođenja izda njegove »Izabrane pjesme« u opremi koja dolikuje ovoj velikoj godišnjici.</p>
<p>Ove »Izabrane pjesme«, koje bih ja uredio i priredio za štampu, obuhvatile bi, osim izbora pjesama, i Preradovićeve dvije autobiografije; kao prilozi izdanju bilo bi uvršteno: esej Antuna Barca o Preradoviću kao pogovor, Kronologija Preradovićeva života i književnog rada te niz slikovnih priloga (fotografija, faksimila rukopisa i dr.). Izdanje bi imalo oko 15 štamparskih araka, a rukopis bi mogao biti priređen do travnja 1967. (trebalo bi da knjiga iziđe potkraj te godine).</p>
<p>Molim da me pismeno obavijestite o ovom prijedlogu, da na vrijeme uzmognem započeti redakcijski rad.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>HRVATSKIPJESNICI</p>
<p>Urednik: Dragutin Tadijanović</p>
<p>I. KOLO:</p>
<p>1. Ivan Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića</p>
<p>2. Petar Preradović: Izabrane pjesme</p>
<p>3. August Šenoa: Izabrane pjesme</p>
<p>4. Rikard Jorgovanić: Izabrane pjesme</p>
<p>5. Silvije Str. Kranjčević: Izabrane pjesme</p>
<p>6. Antun Gustav Matoš: Izabrane pjesme</p>
<p>II. KOLO:</p>
<p>7. Vladimir Nazor: Izabrane pjesme</p>
<p>8. Zvonko Milković: Izabrane pjesme</p>
<p>9. Nikola Polić: Izabrane pjesme (nije još izašlo!)</p>
<p>10. Tin Ujević: Izabrane pjesme</p>
<p>11. Miroslav Krleža: Izabrane pjesme</p>
<p>12. August Cesarec: Izabrane pjesme</p>
<p>III. KOLO:</p>
<p>13. Nikola Pavić: Izabrane pjesme</p>
<p>14. Gustav Krklec: Izabrane pjesme</p>
<p>15. Miroslav Feldman: Izabrane pjesme</p>
<p>16. Đuro Sudeta: Izabrane pjesme</p>
<p>17. Frano Alfirević: Izabrane pjesme</p>
<p>18. Vladislav Kušan: Izabrane pjesme</p>
<p>IV. KOLO:</p>
<p>Plan za 1967. godinu</p>
<p>Šiško Menčetić, Džore Držić</p>
<p>Ivan Bunić Vučić</p>
<p>Milan Begović</p>
<p>Ljubo Wiesner</p>
<p>Janko Polić Kamov</p>
<p>Vladimir Čerina</p>
<p>Ante Cettineo</p>
<p>Ivo Kozarčanin</p>
<p>Nota bene:</p>
<p>1. Rukopisi »Izabranihpjesama«</p>
<p>Zlatka Gorjana i Jakše Kušana</p>
<p>redakcijski su priređeni za štampu</p>
<p>(Dalibor Brozović i Slavko Batušić).</p>
<p>[Ova dva rukopisa vratio sam MH 13. 1. 1969.]</p>
<p>2. Rkp »Izabranih pjesama« Nikole Polića,</p>
<p>predan 1961. godine, još nije objavljen,</p>
<p>premda je već bio i složen (a zatim bačen!).</p>
<p>Treba ga ponovo, odmah, složiti i objaviti!</p>
<p>3. Za IV. kolo mora se načiniti ugovor i s</p>
<p>priređivačima i s urednikom, ali ne</p>
<p>kao oni dosadašnji od 8. 7. 1960.</p>
<p>(»paušalno 50.000.– dinara s time da</p>
<p>se 40.000. – odnosi na izbor djela i esej,</p>
<p>a 10.000. – dinara na honorar urednika biblioteke«).</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>408.</p>
<p>BOSILJKI MANCE (1.) pismo</p>
<p>Učenica/Bosiljka Mance/Makančeva 13/Zagreb</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 21. studenoga 1966.</p>
<p>Kako godine odmiču, u Rastušje dolazim sve rjeđe, pogotovo poslije smrti moje majke i nakon potresa koji je zadesio i moju rodnu kuću 13. travnja 1964. Bio sam tamo posljednji put u lipnju ove godine, na povratku iz Vučedola, gdje sam otvorio Izložbu skulpture. Veselilo me što su se na moj poziv tada svratili u Rastušje predsjednik i glavni tajnik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, i drugi delegati i gosti, njih desetak, i zapisali se u Knjigu posjetilaca, koju je još 1959. osnovala Literarna grupa »Dragutin Tadijanović« iz Slavonskog Broda; predsjednik Akademije Grga Novak zabilježio je taj posjet latinskim jezikom. A uzbudilo me, ponovo, i ražalostilo, što nema više kuće u kojoj sam proveo djetinjstvo i mladost; na temeljima one kuće sagrađena je nova, modernija, s električnom rasvjetom. Možete li zamisliti kako mi je, u ono doba, sjala petrolejka i kako su me gledale oči moje majke? Njih više nikada!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>409.</p>
<p>VIŠNJI OGRIZOVIĆ (1.) pismo</p>
<p>Redakcija »PLAVOG VJESNIKA«/Na ruke drugarice Višnje Ogrizović/Zagreb/Frankopanska 12</p>
<p>Zagreb, 21. 11. 1966.</p>
<p>Poštovana drugarice Ogrizović,</p>
<p>na Vaše pisao od 18. 11. 1966., koje sam danas primio, odgovaramovo:</p>
<p>Kako godine odmiču, u Rastušje dolazim sve rjeđe, pogotovu poslije smrti moje majke i nakon potresa koji je zadesio i moju rodnu kuću 13. travnja 1964. Bio sam tamo posljednji put u lipnju ove godine, na povratku izVučedola, gdje sam otvorio Izložbu skulpture. Veselilo mešto su se na moj poziv tada svratili u Rastušje predsjednik i glavni tajnik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, i drugi delegati i gosti, njih desetak, i zapisali se u Knjigu posjetilaca, koju je još 1959. osnovala Literarna grupa »Dragutin Tadijanović« iz Slavonskog Broda; predsjednik Akademije Grga Novak zabilježio je taj posjet latinskim jezikom. A uzbudilo me, ponovo, i ražalostilo, što nema više kuće u kojoj sam proveo djetinjstvo i mladost; natemeljima one kuće sagrađena je nova, modernija, s električnom rasvjetom. Možete li zamisliti kako mi je, u ono doba, sjala petrolejka i kako su me gledale oči moje majke? Njih više nikada!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>410.</p>
<p>DEJANU BOGDANOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Monsieur/Dejan Bogdanović/30 Rue de Strasbourg/94 Vincennes/France</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 24. 1. 1967.</p>
<p>Poštovani gospodine Bogdanoviću,</p>
<p>molim Vas da mi oprostite što na Vaše pismo od 28. 12. 1966. odgovaram s malim zakašnjenjem. I nemojte se ljutiti što ću u svom odgovoru biti možda i suviše kratak.</p>
<p>Ad rem.</p>
<p>1) Tražili ste sliku Tina Ujevića… Šaljem prospekt za njegova »Sabrana djela« (od kojih je dosad objavljeno 14 svezaka, a posljednja tri su u štampi); tu ćete naći njegovu fotografiju i faksimil jedne pjesme. (Fotografija Tina kao francuskog mornara već je toliko puta reproducirana da je tehnički veoma loša; originala nemam.)</p>
<p>2) Šaljem kratak prikaz Krležina »Pečata« (napisao ga je asistent Instituta za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Davor Kapetanić) i foto naslovne strane prvog broja »Pečata«.</p>
<p>3) Prije nekoliko dana poslao sam Vam svoju knjigu pjesama »Prsten« u kojoj ima desetak slika iz mog života; nadam se da će Vam bar jedna biti od koristi (možda ona iz Pariza? ili iz Rastušja? A ako ne bi nijedna od njih, pišite mi, i naći ću koju drugu pa Vam je poslati.</p>
<p>4) Nekoliko sam puta zamolio Novaka Simića da mi napiše o kojemu svom romanu »sadržaj«, kako ste zaželjeli. No, on nažalost, osim obećanja na koje sam također dugo čekao, nije ništa drugo učinio. Nego sam ja ovaj tekst koji Vam šaljem o njegovom romanu »Braća i kumiri« malo preradio prema tekstu odštampanom na omotnici tog romana, uvjeren da će takav tekst odgovarati svrsi.</p>
<p>5) Što se tiče knjige »Pages de la prose croate contemporaine« moram kazati da je puna štamparskih pogrešaka (tako mi rekoše), i nema smisla da Vam je šaljem. Poslao sam međutim dvije knjige, na engleskom, Slavičekovu antologiju poezije i Vaupotićev pregled novije hrvatske književnosti, u izdanju Hrvatskog centra P. E. N. – Kluba. Nadam se da ćete se i njima moći poslužiti. U Društvu književnika Hrvatske obećali su mi (dao sam Vašu adresu!) da će Vam oni poslati »Antologiju hrvatske poezije«, u redakciji Šoljana i Milićevića.</p>
<p>Drago mi je da sam mogao za Vas učiniti ono što ste me zamolili, i veselit će me i ubuduće budem li Vam mogao pomoći u zajedničkoj »našoj stvari«. Samo Vas molim da mi ne zamjerite što ste malo dulje čekali na ovaj odgovor. (Vjerujte, krivica nije do mene; tek sam danas, poslije mnogih obećanja, dobio foto »Pečata«.) Javite mi, bar dopisnicom, jeste li pošiljke primili.</p>
<p>Čujem od Ranka Marinkovića da ste se upoznali s mojim davnim, dobrim prijateljem Dinkom. Pozdravite ga, mnogo ga pozdravite.</p>
<p>A Vas smo čekali na simpoziju »Jugoslaveni i Indija«, zar ne?</p>
<p>Bit će mi također drago, ako me obavijestite o »plasiranju« ovih priloga, o mogućnosti nabave »Rječnika…« itd.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>411.</p>
<p>STJEPANU MIHALIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Stjepan Mihalić/ Karlovac/Gaza</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 12. 2. 1967.</p>
<p>Dragi Stjepane,</p>
<p>evo kratkog odgovora na Tvoje pismo. (Sutra putujem u Split, na nekoliko dana, a prije toga valja mi posvršavati štošta.) Jest, neke večeri razgovarao sam sa Slavkom o povišenju Tvoje mirovine; zamolih ga da Ti o tome javi.</p>
<p>Molbu za povišenje mirovine pošalji Komisiji za socijalno osiguranje umjetnika Republičkog savjeta za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu (Zagreb, Trg Jože Vlahovića 6), preko Društva književnika Hrvatske koje će molbu potvrditi, popratiti svojim prijedlogom za povišicu i uputiti je Komisiji (skrativši na ovaj način proceduru).</p>
<p>U molbi treba navesti podatke o sadašnjoj visini mirovine (i otkada je primaš), a osobito istaknuti i navesti sva književna djela koja si objavio nakon dodjele mirovine (po mogućnosti što detaljnije; ne zaboravi »Pet stoljeća hrvatske književnosti« i uređivanje »Svjetla«).</p>
<p>Ovoga mjeseca, rečeno mi je, naš će Sabor prihvatiti novi Zakon o mirovinskom osiguranju umjetnika, pa će neposredno za tim biti sjednica Komisije na kojoj će se rješavati prispjele molbe. Do toga vremena, razumije se, treba da pristigne i Tvoja molba, a ja se nadam u »dobar ishod«.</p>
<p>Primio sam novi broj »Svjetla« i s veseljem pročitao »Odgovor mutežu«, »Ćaskanja u suton«, »Karlovačke minijature«. (Bilo bi »za dušu« pronaći datum, dan i mjesec, smrti Milana Vrbanića, i mjesto smrti, i gdje je pokopan; ne bi li možda Ti mogao »istražiti« ove podatke, s pomoću njegove nekadašnje žene gđe Vrbanić-Šijački, ako je još živa? Ove podatke, naime, ne nađoh dosad nigdje; a prošlo je pola stoljeća od pjesnikove smrti. Prije nekoliko godina pokušao sam ja, iz Instituta, saznati za taj tužni datum u Lječilištu »Brestovac«, na Sljemenu, ali uzalud.) Mislim da si duhovito kazao svojim Karlovčanima što im je trebalo reći, u pratnji jednog, s nepravom zaboravljenoga Karlovčanina, Vrbanića. (Ogranak MH dobro bi učinio kad bi sakupio sve što je Vrbanić napisao; možda bi se našla mogućnost za izdanje.)</p>
<p>U ime svoje gospođe i u svoje ime najljepše se zahvaljujem na pozivu u Karlovac, k vama. Jednoga dana, kad grane proljeće…</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava gospođi Zlati i Tebi od nas oboje.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>412.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (39.) razglednica</p>
<p>Gđa/Jela Tadijanović/Ilica 26/II/Zagreb I</p>
<p>Split, 15. 2. 1967.</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>mnogo srdačnih pozdrava Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Davor [Kapetanić]</p>
<p>Ivo [Frangeš]</p>
<p>413.</p>
<p>GIACOMU SCOTTIJU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Giacomo Scotti/književnik/Rijeka/Beogradski trg 17</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 23. 2. 1967.</p>
<p>Dragi Giacomo,</p>
<p>Mea culpa, zaboravio sam u pravo vrijeme da Vam odgovorim na pismo, jer je bio u njemu predviđen dulji rok za odgovor, i tako se desilo da sam u jučerašnjem »Vjesniku« pročitao imena književnika koji su se javili za sudjelovanje u Susretu prijateljstva, a među njima mog imena – nema.</p>
<p>Ne znam, hoće li biti kasno, ako Vam današnjim pismom saopćim svoju želju da, zajedno sa svojom gospođom, kako Vam i usmeno rekoh u Zagrebu, otputujem na nekoliko dana u divnu Toskanu, da prvi put vidim Pistoju i da se ponovo sretnem sa starim svojim prijateljem, Firencom.</p>
<p>(U zagradama: Sutra, u petak, u 18 sati, u Centru za kulturu, održat će se priredba pod naslovom »Arno teče kroz Firencu«, evokacija nedavne katastrofalne poplave; uvodne riječi dr Ivo Frangeš, a glumac Zlatko Crnković pročitat će, prije prikazivanja filma o poplavi, pjesme o Firenci Zvonka Milkovića i moje.)</p>
<p>Uzdam se, dragi Giacomo, da ovo pismo neće ostati glas vapijućega in deserto nego da ću uskoro dobiti obavijest da je sve u redu – pa da ćemo se i nas dvojica, na Prvoga maja, naći na Piazzale Michelangelo.</p>
<p>Nemojte mi zamjeriti što Vam ne pišem opširnije. Čekaju me mnogi poslovi i »zaduženja«.</p>
<p>Moja gospođa i ja najsrdačnije pozdravljamo Vašu gospođu i Vas želeći Vam sve najbolje.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>414.</p>
<p>TAJNIŠTVU DRUŠTVA KNJIŽEVNIKA HRVATSKE (12.) pismo</p>
<p>Tajništvo Društva književnika Hrvatske/Zagreb/Trg Republike 7/I</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 23. 2. 1967.</p>
<p>Na Vaš dopis od 18. 1. 1967. šaljem slijedeće podatke o svom književnom radu 1966. godine:</p>
<p>a. Dragutin Tadijanović: <hi rend="italic">Večer nad gradom</hi>, Prevel na makedonski Aco Šopov, Poslovenil Ivan Minatti, Vinjete Boris Dogan. Jugoslavenski pjesnici, 4. Državna založba Slovenije, Makedonska kniga, Mladost, Prosveta, 1966. Str. 128. (Uz original objavljeni prijevodi.)</p>
<p>b. Dragutin Tadijanović: <hi rend="italic">Srebrne svirale</hi>, Izbor pjesama. Priredila Karmen Milačić, Ilustrirao Miljenko Stančić. »Dobra knjiga«, lektira za VIII razred osnovne škole. III izdanje. Izdavačko poduzeće »Školska knjiga«, Zagreb 1966. Str. 128 (Naklada: 30.000 primjeraka.)</p>
<p>c. – </p>
<p>d. Vidi t. a). – <hi rend="italic">Jutarnja zvijezda pozlaćen orah</hi>, <hi rend="italic">Luđaci</hi>, Přel. Jana Štroblová. Snímky krajiny poezie, Malý výbor z jugoslávskych básníku XX. století. Sestavili Irena Wenigová a Dušan Karpatský. Československý spisovatel, Klub přátel poezie 1966. Praha, Str. 176. (Nemam pri ruci još neke publikacije u kojima su objavljeni prijevodi mojih pjesama!)</p>
<p>e. – </p>
<p>f. Književne večeri: Zagreb, Kušlanova ul., Gimnazija »Vladimir Vitasović«, 14. siječnja (sam); – Krško, Slovenija, 8. veljače (kolektivno); – Vinkovci, Narodno sveučilište. 1. ožujka (sam); – Vukovar, Literarne sekcije škola, 2. ožujka (sam); – Zagreb, Klasična gimnazija, 8. travnja (sam); – Zagreb, Knjižnica i čitaonica »Vladimir Nazor«, za XII gimnaziju, 18. travnja (sam); – Zagreb, Katarinin trg, Miting poezije, za 25-godišnjicu ustanka, 27. svibnja (kolektivno); – Zagreb, Dom JNA, 18. studenoga (kolektivno); – Zagreb, Kasarna u Ilici, 22. studenoga (kolektivno); – Ljubljana, Križanke, 7. prosinca (kolektivno).</p>
<p>Pula, bio sam kum motornog broda »Kranjčević«, 30. travnja; – Vučedol, kod Vukovara, otvorio izložbu Suvremena skulptura, 4. lipnja; – Sisak, Stari grad, održao predavanje Intimni Goran, 24. lipnja; – Karlovac, kao delegat JAZU govorio na otkriću spomen--ploče Braći Seljanima, 20. studenoga; – Slavonski Brod, Ogranci Matice hrvatske predali mu spomen-medalju, za 60-godišnjicu, 22. prosinca; – Zagreb, Školska RTV, u emisiji »Susret s književnikom« razgovarao sa članovima redakcije Andersen, 29. prosinca (emisija za škole, dopodne i popodne).</p>
<p>N. B. – Bavio sam se još nekim književnim radom za koji nisu predviđena pitanja (npr. Redakcija Sabranih djela Tina Ujevića), pa na njih, razumije se, ni ne odgovaram.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>415.</p>
<p>MARKU DAMJANOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Marko Damjanović/predsjednik Organizacionog odbora/»Goranovo proljeće«</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 4. 3. 1967.</p>
<p>Poštovani druže Damjanoviću,</p>
<p>na Vaše pismo od 20. 2. 1967. obavještavam Vas da mogu učestvovati na večeri poezije »Goranu u spomen« u Studentskom centru dne 20. 3. 1967.</p>
<p>Drugarski Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>416.</p>
<p>VIKTORU JURKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Viktor Jurković/Rijeka/Korzo N. R. 24</p>
<p>Zagreb, 9. 6. 1967.</p>
<p>Poštovani druže Jurkoviću,</p>
<p>primio sam Vaše pismo u kojemu tražite izdanja Goranovih djela.</p>
<p>Žao mi je što moj odgovor mora biti negativan. Izdanja koja spominjete (Nakladni zavod Hrvatske, 7 knjiga; Izabrana djela u izdanju »Glasa rada« itd.) već su davno rasprodana, i jedva se mogu dobiti i u antikvarijatu. Nego, možda ne znate, prije kraćeg vremena, izdao je Nakladni zavod Znanje (Ulica socijalističke revolucije 17), u svojoj biblioteci Izbor, Goranovu knjigu: NOVELE, ESEJIIKRITIKE, PJESME, u mojoj redakciji i s pogovorom Šime Vučetića (str. 356), pa smatram da bi Vam ovo izdanje moglo poslužiti kao doličan poklon posadi i zapovjedniku broda »Goran Kovačić«. (I ja sam, 30. 4. 1966., kao kum broda »Kranjčević«, poklonio prva dva sveska njegovih Sabranih djela; još sam im dužan treći svezak koji je izišao ovih dana.) Nema druge, čini mi se, morat ćete se zadovoljiti ovim Goranovim izborom (u kojemu je i opširna kronologija njegova života), a uvjeren sam da će se on svidjeti i onima kojima ćete ga pokloniti.</p>
<p>A sada, evo i mene s molbom.</p>
<p>Prigodom nedavne posjete studenata sveučilišta u Gracu zamolila me jedna studentica da joj pomognem nabaviti Sabrana djela Janka Polića Kamova. Pa se stoga i obraćam na Vas: molim Vas da se pobrinete da »Otokar Keršovani« piše na adresu: HELGA STEINWENDER, KALVARIENGUERTEL 18, 8020 GRAZ, AUSTRIA, i javi na koji način ona može kupiti spomenuta djela Kamova. (Mogu pisati hrvatski, ona razumije.) Bit ću Vam zahvalan, ako ovoj molbi udovoljite i obavijestite me o rezultatu.</p>
<p>Nadam se da Vam ovaj »zadatak« neće biti suviše težak. A učinit ćemo, zar ne, dobro djelo.</p>
<p>I ja se Vama unaprijed zahvaljujem i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>417.</p>
<p>OSNOVNOJ ŠKOLI VELIKI GRĐEVAC (1.) pismo</p>
<p>Osnovna škola »Mojica Birta«/Veliki Grđevac</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 9. lipnja 1967.</p>
<p>Poštovani drugovi,</p>
<p>primio sam vaš poziv za sudjelovanje na proslavi 10-godišnjice osnutka Literarne grupe »Goran« u vašoj školi pa vam se na pažnji najsrdačnije zahvaljujem i ujedno javljam da mi nažalost nije moguće da 18. o. mj. prisustvujem proslavi. U posljednje vrijeme imao sam naime, između ostalih poslova, završiti i redaktorski rad na Sabranim djelima Tina Ujevića, od kojih će posljednja dva sveska izaći upravo ovih dana, pa mi je, do ljeta, dragocjen svaki trenutak: moram ga iskoristiti da na vrijeme obavim i drugi već planirani rad.</p>
<p>U želji da na neki način ipak sudjelujem na proslavi poslao sam nedavno Literarnoj grupi »Goran« najnoviji izbor Goranovih djela u mojoj redakciji, nadajući se da ću im i time pokazati koliko cijenim njihov rad i nastojanja. Molim vas da u moje ime izručite srdačan pozdrav Literarnoj grupi »Goran« obavijestivši ih da ću ih i ja posjetiti drugom prilikom.</p>
<p>Još jednom vam se zahvaljujem na ljubaznosti i drugarski Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>418.</p>
<p>NEDI BRLIĆ (3.) pismo</p>
<p>Drugarica/Neda Brlić/Brod/Titov trg 7</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 4. srpnja 1967.</p>
<p>Draga Nedo,</p>
<p>u nedjelju, oko 12,30 sati, tražili smo Te u Tvojoj kući u Brodu, Jela i ja. Ali nažalost nismo Te našli. Bila si, rekoše nam, u Đakovu.</p>
<p>A mi smo bili, u subotu i u nedjelju, u svatovima starije kćeri moje starije sestre, učiteljice. Prije odlaska u Zagreb, u 16,15 sati, željeli smo pohoditi Tebe i narazgovarati se. Nismo imali sreće. Valjda drugi put.</p>
<p>No prije nego se sretnemo, htio bih Te zamoliti za ljubaznost da primiš kćerku mlađe moje sestre, udate Bjelobrk; ona je učenica Medicinske škole u Brodu (nisam siguran za točan naziv ove škole) i dobila je popravak iz – engleskoga. Ti već pogađaš, znam, o čemu se radi. O instrukciji iz engleskoga. To je upravo ono što hoću da Te zamolim: da je uzmeš, prema dogovoru, kao što uzimaš i ostale đake, bez izuzetka (mislim na pitanje honorara). O svemu ćeš se moći, nadam se, s njom dogovoriti (zove se Mandica Bjelobrk) usmeno kada Te ona posjeti. Rekoh joj, da Te potraži u četvrtak, a bojim se da nećeš dotle tj. već sutra primiti ovo pismo. Ipak sam uvjeren da ćeš učiniti sve što Ti bude moguće. Pa Ti se unaprijed zahvaljujem.</p>
<p>Mi putujemo na godišnji odmor 13. srpnja, na Mljet (Goveđari, kod Luke Vojvode), kao lane i preklane. Ostat ćemo do 15. kolovoza. Volio bih da mi se javiš prije našeg odlaska, da me oslobodiš brige.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava od Jele i od mene.</p>
<p>Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>419.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (40.) razglednica</p>
<p>Madame/Jela Tadijanović/kod Luke Vojvode/Goveđari/otok Mljet</p>
<p>Dubrovnik, 9. 8. 1967.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>nikad neću prežaliti što sam amo došao bez Tebe. Vratit ću se, po svoj prilici, u subotu.</p>
<p>Srdačno Te pozdravlja i voli Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>420.</p>
<p>DUŠANU ŠUŠI (1.) pismo</p>
<p>Vinkovačke jeseni/Organizacionom odboru/Na ruke druga/Dušana Šuše/Vinkovci</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 13. 9. 1967.</p>
<p>Primio sam Vaš dopis o sudjelovanju na »Vinkovačkim jesenima« i molim Vas da mi ne zamjerite što nisam odmah odgovorio. Bio sam naime nekoliko dana odsutan iz Zagreba (na Pokljuki).</p>
<p>Javljam Vam da ću sa svojom suprugom, zajedno s ostalim književnicima, članovima DKH, doputovati dne 19. o. mj. u Vinkovce gdje ću ostati i sutradan, kako je već predviđeno.</p>
<p>Zahvaljujem Vam na ljubaznom pozivu i molim Vas da primite srdačan pozdrav od moje supruge i mene.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26</p>
<p>421.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (41.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb I</p>
<p>Trakošćan, 14. 10. 1967.</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>mnogo srdačnih pozdrava</p>
<p>Tadija</p>
<p>Najsrdačnije Vas pozdravlja</p>
<p>Fehér Ferenc</p>
<p>Srdačno.</p>
<p>S. [Sijka] Račeva</p>
<p>Na nai prekrasnata žena v Zagreb</p>
<p>Galiazkova ot Sofia</p>
<p>Rukoljub gospođi Jeli</p>
<p>Saša Vereš</p>
<p>Dalibor Cvitan</p>
<p>Miroslav Vaupotić</p>
<p>B. [Branislav] Choma</p>
<p>Tone [Potokar]</p>
<p>Srdačni pozdravi</p>
<p>Potpis nečitak</p>
<p>422.</p>
<p>BOGDANU RAJAKOVCU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Prof. Bogdan Rajakovac/Maršala Tita 67/Ruma</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 22. 10. 1967.</p>
<p>Dragi Boko,</p>
<p>nadam se da mi nećeš zamjeriti što tek danas vraćam pjesme, kajkavske (Galović) i čakavske (Ljubić, Balota, Gervais), koje mi je donio dr. Zdenko Vinski; ujedno šaljem i tumač pojedinih kajkavskih i čakavskih riječi i izraza, dostavljenih mi naknadno.</p>
<p>Za stavljanje akcenata na tekstove pjesama zamolio sam vrsnog filologa dra Bratoljuba Klaića, profesora Akademije za kazališnu umjetnost, i on se molbi rado odazvao: akcenti su zabilježeni njegovom rukom.</p>
<p>Molim Te ponovo da oprostiš što se ovaj posao možda i suviše zategao; uza nj je bilo još mnogo drugih.</p>
<p>Veseli me što će se i u tome našem kraju, Tvojom zaslugom, čuti čakavska i kajkavska riječ hrvatskih regionalnih pjesnika. U njihovo ime (nisu li oni mrtvi?) ja Ti se zahvaljujem.</p>
<p>Želeći Ti mnogo uspjeha, srdačno Te pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>423.</p>
<p>JOLANDI MARCHIORI (4.) pismo</p>
<p>Madame/Jolanda Marchiori/Facoltà di lettere e filosofia/Istituto di filologia slava/Padova/Università di Padova/Italia</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 22. 10. 1967.</p>
<p>Poštovana i draga prijateljice,</p>
<p>kriv sam, mea culpa, što ne odgovaram na Vaša ljubazna pisma. Molim Vas da mi oprostite ovaj moj grijeh.</p>
<p>Pomišljao sam: možda ćete ipak skoknuti (fare un salto) u Zagreb, ali Vas nema. Žao mi je. Kao što smo lani išli sa stranim prevodiocima na Plitvice, ove smo godine posjetili Hrvatsko zagorje (Trakošćan, Krapina, Kumrovec). Ali Vas nije bilo.</p>
<p>Lakše bi nam bilo usmeno se sporazumijevati.</p>
<p>Ukratko ću Vam reći čime sam se bavio, što sam radio ove godine.</p>
<p>Dovršio sam rukopis kritičkog izdanja Sabranih djela Vladimira Vidrića, koja će objaviti Jugoslavenska akademija, možda još ove godine.</p>
<p>Sa svojim sam suradnicima završio, prije pola godine, redakciju Ujevićevih Sabranih djela, objavljenih u 17 svezaka: u ovom je svesku, na kraju, Bibliografija Ujevićevih radova, Literatura o Ujeviću i Kronologija Ujevićeva života i rada (ne znam, jeste li već nabavili ova djela za svoj Institut?).</p>
<p>Također završujem redakciju izbora pjesama Petra Preradovića koje će izdati Matica hrvatska za 150-godišnjicu pjesnikova rođenja (19. 3. 1968.).</p>
<p>Za mjesec dana izaći će u kolekciji »Pet stoljeća hrvatske književnosti« tri sveska izabranih djela Matoševih, s predgovorom Marijana Matkovića i mojim ovećim izborom literature o Matošu; treba li reći da sam izboru i redakciji ovih Matoševih tekstova posvetio dosta vremena?</p>
<p>Priređujem, najposlije, Matoševe bilježnice (ima ih 15, sa 1600 strana!) za objavljivanje u »Forumu«; Prva bilježnica, nadam se, bit će štampana u posljednjem dvobroju ove godine, a zatim će se nastaviti s ostalim bilježnicama čitavu 1968. godinu. Mučan posao!</p>
<p>Vidite, nisam bio skrštenih ruku.</p>
<p>A sasvim malo, i premalo, vremena ostalo je za rad na mojim rukopisima. Samo nekoliko dana radio sam na već davno započetoj prozi »Moji pređi«. Šteta, zar ne?</p>
<p>…</p>
<p>Potpuno razumijem Vaš teški položaj nakon smrti profesora Cronije, i mogu samo izraziti svoje žaljenje što Vam ona, još i sada, onemogućuje Vaš studijski rad koji ste započeli o mojoj malenkosti (kako se to kaže).</p>
<p>Nešto bih Vas zamolio. Pošaljite mi, molim Vas, prijevode mojih pjesama na talijanski koje sam Vam dao prošle jeseni. Jedan moj prijatelj, Talijan, pokušat će naime da pomoću tog rukopisa predloži jednom talijanskom izdavaču izdanje mojih pjesama, ali po svoj prilici ne u prijevodu koji je kod Vas; on bi poslužio samo kao prva informacija. Nadam se da ovo neće biti za Vas neprilično i da ćete lako ovoj molbi udovoljiti. Ako bude od potrebe, ja ću Vam rukopis ponovo vratiti za nekoliko mjeseci. (Sigurnije bi bilo, čini mi se, da rukopis pošaljete na adresu: D.T., Institut za književnost JAZU, Opatička ulica 18, Zagreb 3.)</p>
<p>Još bih Vas obavijestio da sam primio, na Vašu preporuku, pismo gospođice Laurette Bertoldi o Sidi Košutić. Pismo sam pokazao Sidinoj prijateljici prof. Mariji Polić koja je s njom godinama stanovala, dobro je poznavala, i ona se već javila gđici Bertoldi. Ispričajte me, molim Vas, i pred njom što nisam mogao lično da joj pišem.</p>
<p>No još mi je veća želja da se Vama ispričam za dugu moju šutnju. Oprostite mi. Popravit ću se!</p>
<p>Primite, molim Vas, mnogo srdačnih pozdrava od moje gospođe i od mene. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>424.</p>
<p>LUCIFERU MARTINIJU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Lucifero Martini/Rijeka/Korzo N. R. 24</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 13. 11. 1967.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Martini,</p>
<p>ima već tri tjedna, sjećate li se, otkako se rastadosmo u Zagrebu. Obećao sam da ću Vam poslati prijevode mojih pjesama na talijanski, koji su u Padovi kod gospođe Jolande Marchiori. Danas sam ih dobio i odmah Vam ih šaljem kako smo se dogovorili. Gđa Marchiori nije mi ništa napisala, no možda će pismo stići kasnije. Rukopis Vam stavljam na raspolaganje, po Vašoj želji, i nadam se da će Vam ipak biti od koristi. Vi ćete se njime poslužiti kako budete smatrali da je najbolje; to prepuštam Vama. Bio bih sretan, kad bi se Vaše namjere a moje želje ostvarile. Volio bih kad procedura ne bi predugo trajala, kad bih u kraćem roku saznao što je usud namijenio ovim pjesmama.</p>
<p>No, ja vjerujem da ćete učiniti sve što je u Vašoj moći. I unaprijed Vam se zahvaljujem na ljubaznosti.</p>
<p>Kako se osjećate nakon povratka iz Zagreba?</p>
<p>Kako Vaša draga gospođa?</p>
<p>Već sada se veselim našem novom susretu i molim Vas nemojte mi zamjeriti što sam prisiljen, u ovom trenutku, ovo svoje pismo završiti.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava Vašoj gospođi i Vama, Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. – U prilogu šaljem kratku bio-bibliografsku bilješku; bude li Vam trebala, poslužite se njome, jer je sažeta, potpuna. Pozdrav!</p>
<p>425.</p>
<p>NARODNOJ BANCI JUGOSLAVIJE (1.) pismo</p>
<p>Narodna banka Jugoslavije/Centrala u Beogradu 86/Beograd</p>
<p>Zagreb, 7. XII. 1967.</p>
<p>Svojedobno sam od Narodne banke, Glavne centrale Zagreb, Jurišićeva 17, dobio obavijest o prispijeću izvjesne sume na moje ime:</p>
<p>Dragutin Tadijanović, književnik, Zagreb, Ilica 26/II.</p>
<p>Na dopisnici nije bilo pobližih podataka o čemu se zapravo radi, a niti sam to mogao saznati u dva dopodneva koja sam izgubio u banci. Kako sam ja svojim zaduženjem preopterećen (direktor Instituta sa književnost JAZU) i često odsutan iz Zagreba, rekoše mi na moje urgiranje, da će me pismeno izvijestiti o svemu.</p>
<p>Nakon godine dana urgirao sam ponovno, no opet nisam mogao ništa saznati, jer je drug ili drugarica, koji imadu tu referadu, bio na bolovanju. I ponovno mi rekoše da će me izvijestiti – međutim do danas nisam dobio nikakvo obavještenje.</p>
<p>Približava se kraj godine a ja obično u to doba, radi svoje evidencije i uređivanja svojih obaveza, popisujem honorare koje kao književnik dobivam. Ponovno sam se obratio Glavnoj centrali Narodne banke u Zagrebu, da mi razjasne o čemu se radi, tim više što taj izvjesni iznos nisam mogao registrirati 1966.</p>
<p>Konačno sam ovih dana dobio slijedeće, usmeno obrazloženje:</p>
<p>Glavna centrala Narodne banke u Zagrebu vratila je 21.X 1966. moj autorski honorar u iznosu od 10.– (N. Din 125.–). Odobrenje III/5 MV od 6. 12. 65. ne izvijestivši korisnika o čemu se radi, tj. od koga i u ime čega je taj honorar stigao.</p>
<p>Korisnik tog autorskog honorara je potpisani Dragutin Tadijanović, književnik, Zagreb I, Ilica 26/II.</p>
<p>Obaviješten sam također da je u to vrijeme Narodna banka centrala u Beogradu nosila broj 601.</p>
<p>Molim Vas da mi na temelju gore dobivenih podataka javite gdje se taj iznos sada nalazi i na koji bi način mogao biti ponovno doznačen za mene u Zagreb.</p>
<p>Molim da se uzmu u obzir moji gornji navodi, zbog čega nisam mogao ranije riješiti tu stvar.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>426.</p>
<p>DESANKI TODOROVIĆ-NIKOLIĆ (1.) pismo</p>
<p>Odbor za proslavu 50-godišnjice gimnazije/»Zlatko Šnajder«/Slavonski Brod/Na ruke drugarice/prof. Des. Todorović-Nikolić</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 21. 2. 1968.</p>
<p>Poštovana drugarice profesor,</p>
<p>odgovarajući na Vaše pismo od 14. II. 1968. kojim tražite fotografiju i biografiju prvog direktora gimnazije u Brodu prof. Josipa Kraišćana saopćujem Vam da sam njegovu fotografiju predao prof. Zdenki Dučić, koja ju je, nadam se, dala direktoru Petriću kad je nedavno boravio u Zagrebu. Što se tiče biografije prof. Kraišćana moram kazati da mi je žao što dosad nisam uspio sakupiti sve potrebne podatke o njemu (njegova pastorka Ela Samardžija stavila mi je na raspolaganje njegov Službenički list iz 1927. godine koji obuhvaća pregled njegova službovanja samo do 1933. godine), a obratio sam se molbom još na neke ličnosti od kojih još uvijek čekam odgovor. Ukratko, ne mogu Vam zasada poslati Kraišćanovu biografiju, jer je nepotpuna. A bojim se, da će takva i ostati, jer je njegova ostavština, nažalost – bačena. Učinit ću sve što budem mogao da se bar donekle odužim nezaboravnom svome profesoru i direktoru.</p>
<p>Ne rekoste mi kada je to »na vrijeme« kad biste »mogli pripremiti za štampanje u spomenici škole« i ovu biografiju prof. Kraišćana. Na sastancima u Zagrebu dogovoren je rok predaje rukopisa do ljeta ove godine, tako da bi Spomenica mogla biti štampana do kraja jubilarne godine.</p>
<p>Uostalom, vidjet ćemo se uskoro u Brodu (sutra putujem na nekoliko dana u Dubrovnik).</p>
<p>Pozdravlja Vas</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>427.</p>
<p>JUGOSLAVENSKOJ AUTORSKOJ AGENCIJI (1.) </p>
<p>pismo</p>
<p>Jugoslavenska autorska agencija/Beograd/Majke Jevrosime 38</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 21. 2. 1968.</p>
<p>Na Vaš dopis od 6. februara 1968. javljam vam da sam suglasan s prijedlogom koji ste iznijeli u spomenutom svom dopisu, tj. da izbor mojih pjesama bude objavljen u zbirci hrvatskih pjesnika koju će 1968. objelodaniti izdavačko poduzeće TATRAN iz Bratislave, u slovačkom prijevodu, u nakladi od 600 primjeraka, a uz honorar kako je navedeno u vašem dopisu. Ujedno vas ovlašćujem da u moje ime zaključite »odgovarajući ugovor«. Razumljivo je, nadam se, da ću primiti gratis bar jedan primjerak knjige.</p>
<p>Oprostite mi, što vam nisam odmah odgovorio. Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>(Zagreb I, Ilica 26/II)</p>
<p>P. S.</p>
<p>U prilogu koji ste mi poslali moje su pjesme složene kronološki, po godinama nastanka pojedine pjesme. Jedini je izuzetak pjesma SAMOĆA (prva u drugom stupcu) pa vas molim da upozorite izdavača, nek pjesmu SAMOĆA uvrsti na prvo mjesto, jer je ona najranije napisana od sviju odabranih (nastala je 1921. godine, u mojoj 16. godini; moj bi izbor, svakako, bio malo drukčiji; de gustibus...). Hvala unaprijed!</p>
<p>428.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (42.) razglednica</p>
<p>Madame/Jela Tadijanović/redaktor/Ilica 26/II/Zagreb I</p>
<p>Dubrovnik, H. Imperijal</p>
<p>25. 2. 1968.</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>na oba naša nastupa primljeni smo izvanredno. Svi su otputovali u Zagreb, i ja ostadoh sam. Da si uza me Ti! Mnogo srdačnih pozdrava</p>
<p>Tadija</p>
<p>429.</p>
<p>VANJI RADAUŠU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 25. 3. 1968.</p>
<p>Dragi Vanja,</p>
<p>vraćajući Vam ova dva pisma Ivana Kozarca, koja je on pisao svojoj majci u listopadu 1909. godine, zahvaljujem se na njihovoj posudbi i ujedno Vam saopćujem da ću ih objaviti u svojim »Prilozima biografiji Josipa Kozarca i Ivana Kozarca«, gdje će još neka njihova pisma biti prvi put objavljena. Drago mi je što sam Vašom ljubaznošću i razumijevanjem mogao ovu korespondenciju upotpuniti. Hvala.</p>
<p>Srdačno pozdravlja Vas i Vašu suprugu</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>430.</p>
<p>JOSIPU PUPAČIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Josip Pupačić/književnik/Zagreb/Čakovečka 3</p>
<p>Opatija, 21. 4. 1968.</p>
<p>Dragi Bepo,</p>
<p>Vi se sjećate, zar ne, prije deset godina, odavle, iz Opatije…</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava Benki i Vama. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>Srdačan pozdrav Karmen [Milačić]</p>
<p>431.</p>
<p>VERICI I JURI SARIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Drugovi/Verica i Jure Sarić/Vila »Zagreb«/Bohinj/Slovenija</p>
<p>Rab, 18. 8. 1968.</p>
<p>Dragi naši, Verice i Jure,</p>
<p>poslije tolikih dana hitim da vam se javim s dvije tri riječi. Najprije: moja zahvalnost na brizi, na pažnji, na ljubaznosti, a zatim: žalba što ne mogu s vama na Bohinj. Ali – što nije danas, može biti sutra! A što se »inspekcije« tiče, jednoga ste zaboravili (tj. mene!). Jedva čekam da se ugledamo, za junačko zdravlje popitamo!</p>
<p>Srdačni pozdravi. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>432.</p>
<p>FERENCU FEHÉRU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Ferenc Fehér/književnik/Futoški put/Pav. 11/Novi Sad</p>
<p>Rab, 18. 8. 1968.</p>
<p>Dragi Ferenc,</p>
<p>već sam nekoliko mjeseci bolestan, i ovdje sam na liječenju. Najljepše Vam se zahvaljujem na poslatoj antologiji poezije na mađarskom. Izdavač antologije tražio je moj žiro-račun, no pismo mi se zametnulo i ne znam adresu. Stoga Vas molim da izdavaču saopćite broj mog žiro-računa:</p>
<p>301-620-1001</p>
<p>2-4-3531/098 Zagreb</p>
<p>Nadam se da Vam neće biti ova molba teška i unprijed Vam se zahvaljujem.</p>
<p>Srdačni pozdrav!</p>
<p>Tadija</p>
<p>433.</p>
<p>VANDI I BOŽIDARU EKLU (2.) razglednica</p>
<p>P. n./Vanda i Božidar Ekl/Stubište Rupa 2/Opatija</p>
<p>Rab, 18. 8. 1968.</p>
<p>Dragi moji, Vanda i Darko,</p>
<p>moje bolovanje ovdje bliži se kraju: otputovat ćemo u petak, 30. o. mj. brodom »Vuk Karadžić« i stići na Rijeku oko 10h. Isti dan popodne htjeli bismo u Zagreb. Stoga molim Darka da nam rezervira (a ako treba i kupi) tri mjesta I razreda u ekspresnom vlaku za polazak oko 17 sati. Ako tog dana ne budete mogli biti na Rijeci, molim da nam javite gdje možemo podići karte. Nadam se da ova prijateljska usluga neće Darku biti preteška. Hvala unaprijed! Srdačan pozdrav!</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>434.</p>
<p>JOSIPU PUPAČIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Josip Pupačić/književnik/Zagreb/Čakovečka 3</p>
<p>Rab, 22. 8. 1968.</p>
<p>Dragi moj Bepo,</p>
<p>već sam gotovo mjesec dana ovdje, u talasoterapiji.</p>
<p>Ozdravljujem. Nadam se najboljem! Kako ste mi Vi? Nemirno? Smireno?</p>
<p>(Koje riječi da se prihvatimo, jadni?)</p>
<p>Benku i Vas srdačno pozdravljaju Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>435.</p>
<p>BRUNI GAVARDIJU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Bruno Gavardi/Trieste/Via Lazzaretto Vechio 17/Italia</p>
<p>Rab, 27. 8. 1968.</p>
<p>Poštovani i dragi Gavardo,</p>
<p>duboko me dirnula Vaša prijateljska pažnja i ljubaznost kojom ste se zanimali za moju bolest. Najljepša Vam hvala! Žao mi je što se nismo mogli sastati u našoj kući kad ste nedavno boravili u Zagrebu sa svojom suprugom, ali se nadam da ćemo se ove jeseni sresti u Trstu i prijateljski se porazgovoriti. Unaprijed se veselim tome sastanku! Vašu gospođu, djecu i Vas srdačno pozdravljaju Vaši odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>436.</p>
<p>ZVONKU MILKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/dr. Zvonko Milković/književnik/Trg Slobode 9a/I/Varaždin</p>
<p>Zagreb, Klinička bolnica »Rebro«,</p>
<p>4. listopada 1968.</p>
<p>Poštovani i dragi moj pjesniče,</p>
<p>srdačno Vam čestitam 80-godišnjicu, sa željom da dočekate još niz godina u zdravlju koje nek prate uvijek novi stvaralački trenuci, za tihu radost i zadovoljstvo.</p>
<p>Nadam se da mi nećete zamjeriti (bolujem, možda ne znate, već šesti mjesec!) što Vam ovih nekoliko mojih riječi stižu malo post festum.</p>
<p>Trebam li Vas uvjeravati da su doista od srca?</p>
<p>Živ i zdrav bio svima nama! Mnogo pozdrava! Vaši odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>437.</p>
<p>MIROSLAVU ČEBULCU (2.) pismo</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 21. 10. 1968.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Čebulec,</p>
<p>najljepše se zahvaljujem Vašoj gospođi i Vama što ste se zanimali za moju bolest, dok sam ja ležao u bolnici i Vi posjetili Zagreb i našu kuću. Bilo bi mi drago da sam mogao biti s vama i prijateljski se porazgovoriti. Ali nadam se, svakako, da će to biti na proljeće kad budemo došli u Trst moja gospođa i ja. Ove ćemo jeseni nas dvoje otputovati u Švicarsku (da vidimo što će mi kazati liječnici) pa nam neće biti moguće da se prije vidimo. Nego, ovdje su u Zagrebu naši prijatelji dr Mirko Stanić i njegova gospođa koji se vraćaju u Bern na svoje radno mjesto. Mi smo ih zamolili da se svrate k Vama, pa Vas molimo da predate našu kuvertu dru Staniću. Ne zamjerite što je moje pismo kratko; s mojim zdravljem još uvijek nije u redu. (Žao mi je što niste primili moju kartu iz Raba.)</p>
<p>U želji da se što prije sastanemo, srdačno pozdravljamo Vašu gospođu i Vas.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>438.</p>
<p>IVI MAŽURANU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Prof. Ive Mažuran/glavni urednik »Revije«/Osijek/Bulevar JNA 24</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 16. 12. 1968.</p>
<p>Poštovani i dragi druže Mažurane,</p>
<p>primio sam danas 6. broj »Revije« (studeni-prosinac 1968.). Videći da mi administracija »Revije« šalje časopis na adresu: Trg Republike 7/1 (DKH), a ne na adresu mog stana (Ilica 26/II) ili još bolje Instituta za književnost (Opatička ul. 18/I), dosjetio sam se zbog čega nisam ove godine primio »Reviju« od broja 2 do broja 5. Vjerojatno ih je netko uzimao u DKH, ne poslavši ih na moju adresu kao što se desilo s posljednjim brojem. Stoga se obraćam na Vas s molbom da budete ljubazni pa da administraciji saopćite moju adresu (Ilica 26, ili, još bolje: Opatička 18) kamo nek mi ubuduće šalju »Reviju«. Ujedno Vas molim, ako je moguće, da mi se pošalju brojevi koje ove godine nisam primio (2-5).</p>
<p>Žao mi je što se čitavu godinu ne vidjesmo; mislim da ste čuli o mojoj bolesti koja, nažalost, još uvijek pomalo traje. Ali – nadam se da će uskoro i prestati.</p>
<p>Želeći Vam sve najbolje za blagdane i za Novu godinu srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>439.</p>
<p>VLADIMIRU I BARICI ŠULC (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 9. siječnja 1969.</p>
<p>Dragi moji, Vlado i Barice,</p>
<p>ovo je prvi put da vam se javljam pismom, i ja vam, zajedno s Jelom, želim mnogo sreće i zdravlja u 1969. godini.</p>
<p>Primio sam vaše pismo s pozivom na proslavu 50-godišnjice vašeg braka. (Vjenčanje je bilo u nedjelju 29. prosinca 1918. a ja bio – djever koji je pred kuvačicama, pred koritom s vodom, zaplakao i sakrio se iza Žugajeve kuće; blaženo doba, kad sam bio tek navršio 13 godina!)</p>
<p>Dragi Vlado i Barice, jako mi je žao što se ne mogu odazvati vašem pozivu. Vi ste vjerojatno čuli za moje bolovanje u prošloj godini. Ali ni do danas ja nisam potpuno zdrav; već mjesecima, nakon što sam došao iz bolnice, moram ići u bolnicu na »Rebro« svake subote da mi doktori pregledaju krv itd. Isto ću tako i u subotu, kad vi budete slavili, ponovo biti čitavo dopodne, kao uvijek, na pretragi u bolnici. Mislim da vam ne trebam kazati da bih radije želio biti već jednom zdrav i doći u Rastušje, da se sjetim onih dana od prije pola stoljeća, no šta se može… Nadam se, kad potpuno ozdravim, na proljeće, da ćete isto tako primiti naknadno svoga djevera kao gosta.</p>
<p>Još jednom vam želim zdravlja i dug život oboma pa da se ova proslava ponovi još mnogo puta, makar bilo i bez mene. Ali, znajte, ja sam u mislima s vama i sa svima mojim dragima više no što zamišljate. Pa i ovu subotu, kad svi budete sjedili za stolom, i ja ću biti s vama i dići čašu da vam nazdravim i poželim sve najbolje. (Moje mjesto, u pročelju, bit će nažalost prazno! A opet velim: šta možemo, tako mora biti!) Teško mi je završiti ovo pismo, jer su mi u sjećanje nahrupile godine moje mladosti, godine naše mladosti koja se nikad ne vraća nego samo – u sjećanju…</p>
<p>Živjeli naši mladenci još puno, puno godina!</p>
<p>Sve vas srdačno pozdravljamo! Vaši</p>
<p>Jela i Karla</p>
<p>Mišu nisam mogao obavijestiti. Ne znam gdje stanuje. Nisam ga ni vidio – od preklane.</p>
<p>440.</p>
<p>IVANU BERDINU (1.) pismo</p>
<p>Upravni odbor/Preradovićeva muzeja u Grabrovnici/Na ruke predsjednika/Ivana Berdina/Grabrovnica</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 9. siječnja 1969.</p>
<p>Poštovani druže predsjedniče,</p>
<p>primio sam Vaš dopis od 3. siječnja 1969. o izboru počasnih doživotnih članova Odbora Preradovićeva muzeja u Grabrovnici, među kojima sam i ja zajedno s onim osobama koje su zaslužne za dostojnu proslavu 150-godišnjice rođenja našega velikog Preradovića.</p>
<p>Na ovoj počasti, koju su mi iskazali bivši Odbor za proslavu 150--godišnjice Preradovićeva rođenja iz Pitomače i Upravni odbor Preradovićeva muzeja u Grabrovnici najljepše se zahvaljujem i ujedno obećavam da ću i u buduće, koliko mi god budu dopustile moje mogućnosti, i riječju i djelom raditi na korist i daljnji napredak Preradovićeva muzeja koji je čast i ponos ne samo Grabrovnice i blizih joj mjesta nego čitave naše domovine.</p>
<p>Želeći Vam uspjeh u radu, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>441.</p>
<p>IVI VEJVODI (1.) pismo</p>
<p>Monsieur/Ivo Vejvoda/Ambassadeur de FNRJ/1, Bd Delessert/Paris XVIe/France</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 18. 1. 1969.</p>
<p>Poštovani gospodine ambasadore,</p>
<p>ne hoteći da Vam oduzimam dragocjeno vrijeme, bit ću kratak.</p>
<p>Mladi moj prijatelj, prof. dr. Predrag Matvejević, koji Vam je i predao ovo pismo, iznijet će Vam usmeno o čemu se radi pa nije ni potrebno da i ja o tome opširnije pišem. No, ipak, dvije, tri riječi.</p>
<p>Kako Vam je poznato, posljednjih su godina u Parizu, na francuskom, objavljene dvije knjige slovenskih pjesnika (Kosovel, Bor) i knjiga srpskog pjesnika Vaska Pope, u izdanju Pierrea Segherea (Popina i Borova knjiga izišle su u Segherovoj kolekciji poezije »Autour du monde«).</p>
<p>Budući da je priličan broj mojih pjesama već preveden na francuski (u časopisima i u rukopisu), mislim da ćete razumjeti moju želju da bi i mene radovalo kad bih, kao hrvatski pjesnik, ugledao izbor svojih pjesama u kojem francuskom izdanju, u knjizi. Stoga se obraćam na Vas s molbom za ljubaznost da biste poradili na ostvarenju ove moje želje. Molim Vas da o detaljima porazgovorite s prijateljem Matvejevićem koji će, sa svoje strane, također nastojati oko izlaženja moje knjige u Parizu.</p>
<p>Nadajući se da ćete mojoj molbi izaći u susret, unaprijed Vam se zahvaljujem i drugarski Vas, srdačno pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>442.</p>
<p>ZOLTÁNU CSUKI (4.) pismo</p>
<p>M./Csuka Zoltán/Sárd-u. 35/Érdliget/Mađarska</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 12. 2. 1969.</p>
<p>Dragi naši, Dicika i Zoltáne,</p>
<p>prije nekoliko dana primili smo vaše pismo, interesirali se za sve i sada iscrpno odgovaramo.</p>
<p>Žao nam je što smo u našem pričanju o Mljetu i kamenoj kućici na moru isticali samo pozitivne strane. Evo realnog opisa koji je potreban upravo radi Dicike.</p>
<p>Na Mljet se putuje preko Dubrovnika (svakog dana osim nedjelje) u 13 sati a stiže se u 18. Veza obično iziskuje da se u Dubrovniku prespava.</p>
<p>Vi bi u to doba mogli dobiti sobu u kućici. Cijeli pension za jednu osobu 4.500 do 5.000.– din na dan (to je uobičajena cijena). Hrana je vrlo dobra, ali imade drugih poteškoća. U kućici se stanuje, uvedena je i elektrika, iz sobe se izlazi na malu terasu i preko tri stube u more. More je, sigurno, uvijek toplije nego na otvorenom, ali »kućica na moru« udaljena je kojih 300 metara od Lukine kuće, vlasnika male kućice. U Lukinoj kući serviraju sve obroke. Osim toga, čega se za Diciku najviše bojimo – kućica je na moru, a treba se popeti oko 20 kamenih stuba, dosta strmih, da se dođe na put, koji vodi k Luki. Put je asfaltiran, blagi uspon.</p>
<p>Liječnika, nažalost, na jezeru nema; on se nalazi u mjestu u sredini otoka i može ga se telefonski pozvati, ali to ipak traje nekoliko sati. To je bio razlog zašto s Tadijom prošlog ljeta nismo išli onamo nego u Klimatsko lječilište na Rab.</p>
<p>Pitke vode nema, ali mi smo pili ili bevandu ili kiselu vodu koja se tamo može nabaviti. S tim dakle ne bi bilo poteškoća. Kod povratka, lađa ide u ranu zoru; stiže u Dubrovnik u 8 sati, i daljnja je dobra veza sa Splitom ili Rijekom osigurana.</p>
<p>Bojeći se da će vam duga vožnja (s prekidom i spavanjem u Dubrovniku) te stube i udaljenost za hranu biti malo neugodni, interesirali smo se na sve strane, gdje bi vam još moglo biti lijepo.</p>
<p>Čuli smo da je u Excelsioru u Dubrovniku divno: 5.000.– pension, liftom se direktno spušta u morski bazen. Šoljan je nedavno tamo boravio. Kažu da je i na Hvaru krasno.</p>
<p>Nama je upravo radi Tadije bilo lijepo u Klimatskom lječilištu na Rabu – ne znamo da li to poznajete. Kupanje i priroda su divni. Kraj lječilišta ima jedna mala vila – ali ako se odlučite za Rab, mogli bismo pokušati da vam u tom odmaralištu nađemo lijepi i ugodni smještaj.</p>
<p>Pišite nam smjesta kakve bi kombinacije došle još u obzir.</p>
<p>Tadija voli i Opatiju – on će po svoj prilici onamo u maju.</p>
<p>Ima izvrsnih bazena tople morske vode i malih hotela s dobrim komforom i lijepim sobama.</p>
<p>Nadamo se da vam je donekle dobro (da ne ureknemo sudbinu) – a sve vam najbolje želimo.</p>
<p>Čuli smo, i čitali, dragi Zoltáne, da si nedavno dobio nagradu P. E. N. – Kluba, srpskoga centra; na zasluženoj nagradi srdačno Ti čestitamo žaleći što i naš, hrvatski centar P. E. N. – Kluba nije u materijalnoj mogućnosti da Te dolično nagradi za Tvoj neumorni, požrtvovni rad na prevođenju hrvatske književnosti.</p>
<p>Iskupljujem svoje davno obećanje: u prilogu Ti šaljem dvije fotografije iz Ohrida (28. 8. 1966.), na kojima su naše malenkosti i druge poznate i nepoznate veličine (neke od njih sigurno ćeš prepoznati).</p>
<p>Usput Ti javljam da će početkom marta stići u Budimpeštu naš mladi historičar Igor Karaman, sin akademika Ljube Karamana; Igor će kao stipendista ostati tamo pet mjeseci učeći mađarski jezik i dr. Nećeš se ljutiti, nadam se, što sam mu dao Tvoju adresu pa će Ti se on i javiti donijevši naše pozdrave.</p>
<p>Veselimo se na vaš dolazak. Pišite nam odmah i to iscrpno opišite što bi za Diciku bilo najbolje.</p>
<p>Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>443.</p>
<p>MARIJI KOVAČIČ (1.) razglednica</p>
<p>Drugarica/Marija Kovačič/Pionirski list, uredništvo/Ljubljana/Titova 3</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 12. 3. 1969.</p>
<p>Poštovana drugarice Marijo,</p>
<p>Vaše me pismo jako obradovalo, i odmah Vam javljam da Vas moja knjiga i ja čekamo u Zagrebu; kada dođete telefonirajte na broj 442 – 763 (Ilica 26) ili 38 – 501 (Opatičkaulica 18, InstitutzaknjiževnostJAZU). SrdačnoVaspozdravljam.</p>
<p>Do skorog viđenja!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>444.</p>
<p>MLADENU PERKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Mladen Perković/urednik za propagandu/»Školske knjige«/Zagreb/Masarykova 28/pošt. pret. 72</p>
<p>Zagreb, 23. 4. 1969.</p>
<p>Poštovani druže,</p>
<p>potvrđujući da sam danas primio od Vas na poklon nedavno objavljene knjige Jože Skoka:</p>
<p>IZBOR RECITACIJA</p>
<p>i</p>
<p>IZBOR RECITACIJA I IGROKAZA</p>
<p>srdačno Vam se zahvaljujem na pažnji kojom ste me, moram kazati, ugodno iznenadili.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>445.</p>
<p>MARIJANU LANGU (1.) pismo</p>
<p>Odbor za proslavu/Goranovih majskih dana/(na ruke druga Marijana Langa)/Severin na Kupi/Osnovna škola »Ivan Goran Kovačić«</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 12. svibnja 1969.</p>
<p>Poštovani druže Marijane,</p>
<p>zahvaljujući se na pozivu da sudjelujem na proslavi Goranovih majskih dana, obavješćujem Vas, prema Vašoj želji, da ću nastupiti u parku dvorca, u Severinu, na Književnom popodnevu i govoriti o sebi i svom prijateljevanju s Goranom držeći se uglavnom prijedloga koji ste naveli u svom dopisu od 6. svibnja o. g. Naslov moje teme glasi:</p>
<p>Dragutin Tadijanović: O Goranu i o sebi.</p>
<p>Dogovorio sam se s Jurom Kaštelanom da u Lukovdol dođem njegovim autom. Sa mnom će biti i moja supruga. A stići ćemo, vjerojatno, nešto prije 10 sati.</p>
<p>Čudim se, zašto niste pozvali i Društvo književnika Hrvatske (Trg Republike 7) i uredništvo »Modre laste«, Zvonimir Balog, Masarykova 28… No, o svemu usmeno!</p>
<p>Radujem se susretu i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>446.</p>
<p>DAKI IVANOVU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Kišpatićeva 12/Zagreb</p>
<p>Rab, 15. 7. 1969.</p>
<p>Dragi naš kume,</p>
<p>ne možemo zaboraviti divni sunčani dan, 13. srpnja, koji provedosmo u vašem društvu, radosni i pomalo obijesni. Ovdje smo, zamislite, u sobi 13, tko bi rekao! I prvi kome pišemo, to je naš kum Ivan Ivanović; mi mu zahvaljujemo na dobročinstvima i želimo puna kola zdravlja i veselja. Srdačno pozdravljamo Vas i Someka! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>447.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Rab – Palit, 15. 7. 1969.</p>
<p>Poštovani i dragi,</p>
<p>kako smo doputovali, to već znate. A smješteni u drugoj zgradi, u drugom katu, u sobi 13, s pogledom na morsku pučinu! I uživamo! Sunce! Vjetrić (ili vjetrina) ponekad pirne, ali dok Vi i Vaši dođete, mi ćemo ih odagnati preko Velebita. Zato – brzo, »na lice mjesta«! Čekamo vas, i sve srdačno pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>448.</p>
<p>ANTUNU MEZDJIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Antun Mezdjić/Socijalističke revolucije 65/Zagreb</p>
<p>Rab – Palit, 16. 7. 1969.</p>
<p>Trojica su poletjela na Mjesec!</p>
<p>Dragi Tuna, ovdje sam, u Talasoterapiji, kao i lani. A ostajem, kako rekoh, do 15. VIII. Govorio sam sa Krstom Špoljarom, o crtežima. Zamolio me da Te obavijestim o roku za predaju crteža (oko 15): najkasnije do 15. rujna. Uvjeren sam da ćeš svoje obećanje ispuniti. Žao bi mi bilo, doista, kad bi moju knjigu morao ilustrirati – netko drugi. No, to se neće dogoditi, zar ne? Želim Ti bogatu inspiraciju i tanko, lagano pero! Srdačno pozdravljamo sve Tvoje i Tebe, Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>449.</p>
<p>KRSTI ŠPOLJARU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Krsto Špoljar/književnik/Martićeva 42/Zagreb</p>
<p>Rab, Palit, 16. 7. 1969. Na dan »poleta« na Mjesec.</p>
<p>Dragi Krsto,</p>
<p>obavijestio sam Mezdjića o roku predaje crteža (oko 15): najkasnije do 15. rujna. Nadam se da će on ispuniti svoje obećanje – i bit ćemo zadovoljni. Volio bih da rukopis pokažete Marijanu Matkoviću i imate njegov potpis na referatu. Volio bih također da mi se javite s nekoliko riječi (Talasoterapija, Rab – Palit). Želeći Vam sve najbolje srdačno pozdravljamo Vašu gospođu i vas! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>450.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Rab, 31. srpnja 1969.</p>
<p>Dragi naš Zvonko,</p>
<p>mi smo Vas očekivali i čekali, ali Vas nažalost ne dočekasmo. Doista nam je žao što nam se nada nije ispunila, što Vas i ovdje nismo vidjeli in persona. Kad primite ovu »knjigu bijelu«, preostat će još desetak dana do našeg povratka, do susreta s Vama i prijateljskog razgovora, kao nekada. Vrijeme leti, sa suncem, sa kišom, i s nama! Srdačno pozdravljamo Vašu gospođu i Vas, i Tomeka.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>451.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Mirko Stanić/Balderstr. 29/Bern/Švicarska</p>
<p>Rab, 6. kolovoza 1969.</p>
<p>Dragi naši, Vlasta i Mirko,</p>
<p>ne znamo jedni o drugima gdje smo i kako smo. Mi evo opet na Rabu, do 14. 8. Onda u Zagrebu. A vas dvoje, gdje ste i kako vam je? Nadamo se da vam je lijepo i dobro, i da ćete nam se uskoro javiti. Dotle, mnogo srdačnih pozdrava i dobrih želja</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>452.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Saša Vereš/književnik/Kraljice Jelene 3/IV/Zagreb</p>
<p>Rab, 6. 8. 1969.</p>
<p>Dragi Sašenjka,</p>
<p>kada god treba da pišem Vama, htio bih odabrati između mnogih, one najdraže, najljepše riječi da od njih spletem vijenac i ovijem ga oko Vaše mudre glave, ali, jao, sve pobjegnu netragom, i ja moram uhvatiti jedino one koje same, pokorno, dođu pod pero, i tako ja, nevoljnik, moram njihovom pomoću da pošaljem srdačan pozdrav – našemu Saši.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>453.</p>
<p>IVICI SUDNIKU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Ivica Sudnik/Samobor/Perkovčeva 10</p>
<p>Zagreb, 21. 8. 1969.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Sudnik,</p>
<p>kako Vam je poznato, ja sam spremio i uredio rukopis kritičkog izdanja Sabranih pjesama Vladimira Vidrića; rukopis je u štampi i izići će uoči 60-godišnjice Vidrićeve smrti, 29. 9. 1969. Vi ste mi još 29. 6. 1960. poslali fotografije pjesnikovih roditelja, oca dra Lovre (rad Ivane Kobilce, Ljubljana, 21. 12. 1862. – 4. 12. 1926.) i majke Betike (rad Ivana Frankea, Dobje pri Poljanah, 16. 5. 1841. – Ljubljana, 15. 10. 1927.), koje će također biti reproducirane u ovom izdanju. No o tim bih slikama trebao još neke podatke pa Vas molim da mi po mogućnosti odmah javite (za svaku sliku posebno):</p>
<p>1. veličinu (širina – visina) u cm;</p>
<p>2. historijat slika: od koga su nabavljene, poklonjene, i kada (godina!); i drugo, što o njima znate.</p>
<p>Usput mi javite odakle Vam podaci o slikama? (Za Kobilcu ste napisali: »oko 1890.?«, a za Frankea: »1877.«.) Ja imam o njima drukčije podatke (kako je naprijed navedeno!). Jesu li slike signirane potpisom, i kako, i da li je navedena godina slikanja?</p>
<p>Meni bi drago bilo, kad bih imao prigodu sam da dođem u Samobor i istražim ove podatke, ali zasad mi to nije moguće. Stoga se i obraćam na Vas s ovom molbom znajući da ćete mi je, kao uvijek, rado ispuniti.</p>
<p>Na trudu i ljubaznosti najljepše Vam se unaprijed zahvaljujem i srdačno pozdravljam Vas i Vaše, gospođu i kćerku (tražio sam je u uredu i saznao sam da je na godišnjem odmoru). Još jednom: hvala!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>454.</p>
<p>TODI ČOLAKU (4.) pismo</p>
<p>Drug/Dr. Tode Čolak/Beograd/Maksima Gorkog 10</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 23. 10. 1969.</p>
<p>Dragi Tode,</p>
<p>trebalo bi, najprije, da se ispričavam što tek danas odgovaram na Vaše pismo od 13. IX. Možda ste već pomislili da uopće neću odgovoriti. Ali, vidite, ipak nisam takav. No, žao mi je što se ovaj moj odgovor tako dugo zavukao, i bojim se da ga nećete moći iskoristiti za »Mozaik znanja«, mojom krivnjom. Još jednom, žalim i molim Vas da mi oprostite, još jednom.</p>
<p>Uz pismo šaljem dva priloga: odgovore na prva tri pitanja na upitnik za »Mozaik znanja« i Važniju literaturu. Razumije se da ih možete upotrijebiti kako Vam bude od potrebe, skraćujući, nanovo stilizirajući. Glavno je: autentični podaci!</p>
<p>Za knjigu koju će Vam objaviti »Rad« volio bih da pričekate dva, tri mjeseca: potkraj godine, naime, izlazi kao 120. knjiga »Pet stoljeća hrvatske književnosti« izbor mojih djela, Pjesme i proza, koji je priredio Jure Kaštelan; on je ujedno napisao i predgovor koji će uskoro biti najprije objavljen u 10. broju »Kola« (taj sam podatak stoga već naveo u »Važnijoj literaturi«). Osim pjesama, u knjizi će biti i izbor proze: Članci i feljtoni, Autobiografski fragmenti, Mlade godine Lema Kamena (kratke priče iz mog djetinjstva nastale početkom ove godine, a također će i one biti najprije objavljene u 10. broju »Kola«). Ovo će biti, svakako, najcjelovitiji pregled mog rada, i poezije, i proze; knjiga je već prelomljena i ima oko 360 strana. U njoj će biti i »Važnija literatura«, jednaka ovoj koju Vam šaljem. A Vi ćete, razumije se, iz ovog izbora načiniti novi, svoj izbor, kako budete smatrali da je dobro.</p>
<p>Osim toga, u izdanju »Školske knjige« izaći će početkom 1970. knjiga Ljerke Matutinović »Pjesnička riječ Dragutina Tadijanovića – Književne interpretacije«, s njenim interpretacijama jedanaest mojih pjesama, pa s mojim historijatima o nastanku većine ovih pjesama, sa slikovnim prilozima (5 faksimila rukopisa i 7 fotografija), biografijom, bibliografijom i izborom iz literature. Ukratko, knjiga kakve, po svom sadržaju, nije u nas dosad bilo; ne mislim da je »hvalim« zato što je u njoj riječ o mojim pjesmama, no ona će biti od veće koristi i nastavnicima i studentima i đacima; nadam se da će, iza nje, slijediti i druge, slične… Volio bih, dakle, da i ova knjiga bude obuhvaćena u Vašoj knjizi za »Rad«, ako je moguće.</p>
<p>Nadam se da ćete mi oprostiti dugu moju šutnju i da ćete mi se uskoro javiti bar s nekoliko riječi. A dotle, da ste mi zdravo i veselo, i primite srdačne pozdrave od moje gospođe i od mene.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>ODGOVORI DRAGUTINA TADIJANOVIĆA</p>
<p>NA UPITNIK ZA »MOZAIK ZNANJA«</p>
<p>1. PODACI O ŽIVOTU I RADU:</p>
<p>Dragutin Tadijanović rođen je 4. XI. 1905. u Rastušju, kod Slavonskog Broda, kao najstariji sin Mirka (1886. – 1932.) i Mande rođ. Kegljen (1881. – 1963.), zemljoradnika. Mlađi njegov brat Đuro (1912. – 1934.) polazio je najprije niže razrede realne gimnazije pa zatim učio bravarski zanat u Brodu; bolovao sedam godina od tuberkuloze i umro u 22. godini u Zagrebu. Obje njegove sestre, starija Franjka (r. 1908.) i mlađa Kata (r. 1914.), žive udate u Rastušju; Kata, sa svojim suprugom Matom Bjelobrkom, zidarom, i dvoje njihove djece, sinom Mijom i kćeri Mandicom, živi u očinskoj kući koja je 13. 4. 1964. stradala od potresa i srušena, a na njenim je temeljima sagrađena nova kuća. – Nižu pučku školu polazio je u susjednom selu Podvinju od 1912. do 1916. a zatim višu pučku školu u Slavonskom Brodu, do početka marta 1918. kad je u Brodu osnovana realna gimnazija i on tada prešao u drugi razred (danas šesti razred osnovne škole); sedmi razred gimnazije (danas treći razred) ponavljao je pavši na popravku iz matematike; ispit zrelosti, maturu, položio je u jesen 1925. U nižim razredima gimnazije i u sedmom razredu polazeći ga drugu godinu pješačio je od kuće iz Rastušja u Brod i natrag, oko 15 kilometara. – Studirao je u Zagrebu: 13. oktobra 1925. upisao je šumarstvo na Gospodarsko-šumarskom fakultetu; poslije petog semestra napustio je studij šumarstva i upisao se 1. 3. 1928. na Filozofski fakultet koji je nakon većeg broja semestara apsolvirao i u februaru 1937. primio Diplomu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (prvi stručni predmet: historija južnoslavenske književnosti). Za vrijeme studentskih dana živio je u siromaštvu; kadrovski rok od devet mjeseci odslužio je u Školi za rezervne oficire u Bileću, u Hercegovini (1928./1929.), a dvomjesečnu vojnu vježbu u Kolašinu u Crnoj Gori (juli-august 1930.); bavio se korektorskim poslovima, i od 1935. do 1940. bio korektor službenih »Narodnih novina« u Zagrebu. Tri godine, od aprila 1937. do kraja marta 1940. bio je tajnik Društva hrvatskih književnika. Počevši od oktobra 1939. bio je nekoliko godina honorarni nastavnik hrvatskog jezika i književnosti na Akademiji likovnih umjetnosti. U julu 1940. postavljen je za prosvjetnoga višeg pristava kod banovine Hrvatske (referent za književnost). Od maja 1945. radio je kao urednik u Nakladnom zavodu Hrvatske, a od 1950. do kraja 1958. u Državnom izdavačkom poduzeću Hrvatske »Zora«: ovdje je, između ostaloga, zasnovao i uređivao biblioteku »Djela hrvatskih pisaca« u kojoj je objavljeno 28 velikih svezaka s mnoštvom priloga u slikama, faksimila rukopisa i dr. Potkraj juna 1953. izabran je dopisnim članom, a u julu 1965. pravim članom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Od oktobra 1953. do danas direktor je Instituta za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije.</p>
<p>2. TOK KNJIŽEVNOG RADA:</p>
<p>Započeo je pisati pjesme u 13. godini (1918.), a samo je one od 1920. pa dalje sačuvao i kasnije objavljivao. Kao gimnazijalac, šestoškolac (danas drugoškolac) javio se pjesmom »Tužna jesen«, pod pseudonimom Margan Tadeon, u srednjoškolskom listu »Omladina« 1. 3. 1922. To je ujedno i jedina pjesma objavljena mu u đačkim godinama. Pod drugom polovicom prvoga svog pseudonima, Tadeon, objelodanjena mu je poslije gotovo sedam godina pjesma »Golubinja krila« u zagrebačkom »Književniku« 1. 11. 1928. (br. 8, urednik Milan Begović). A pod svojim punim imenom prvi put se javio u maju 1930. u »Književniku« »Pjesmom mom srcu« i u »Hrvatskoj reviji« »Jednostavnim pjesmama o ljiljanima«; njegova suradnja od toga vremena traje u brojnim književnim publikacijama gdje objavljuje pjesme, članke, feljtone, autobiografske fragmente, razgovore, kratke priče. – Objavio je desetak knjiga pjesama o kojima je, od 1931. do sada, napisano oko 250 kritika, članaka i prikaza, a sudjelovao je u mnogim razgovorima, intervjuima, anketama (više od 60). – Pjesme su mu uvrštene i u domaće i u strane antologije lirike, a prevođene su na petnaestak stranih jezika: bugarski, češki, engleski, esperanto, francuski, grčki, latinski, mađarski, makedonski, njemački, poljski, rumunjski, ruski, slovački, slovenski, talijanski, ukrajinski. – Prevodio je stranu poeziju: sa češkoga (Nezval), njemačkoga (Goethe, Hoelderlin, Novalis, Heine), francuskoga (Valery Larbaud). – Kao urednik izabranih i sabranih djela hrvatskih pisaca priredio je velik broj izdanja među kojima se ističu djela Preradovića, Kranjčevića, Draženovića, Matoša, Vidrića, Ivana Kozarca, Polića Kamova, Ujevića, Gorana Kovačića i drugih. U komentarima za ova izdanja i u ostalim svojim člancima i feljtonima objavio je o spomenutim piscima, a i o drugima, ovdje nespomenutim, obilje dotad nepoznate građe i podataka koji njihovo stvaralaštvo prikazuju u novom, konkretnijem osvjetljenju. – Primio je za pjesnički svoj rad Zmajevu nagradu Matice srpske u Novom Sadu (1964.), Nagradu grada Zagreba (1964.) i Nagradu Vladimira Nazora za životno djelo (1968.).</p>
<p>3. POSEBNO OBJAVLJENE KNJIGE:</p>
<p>
<hi rend="italic">Lirika</hi>, Vlastita naklada, Zagreb, 1931. – <hi rend="italic">Sunce nad oranicama </hi>(pjesme), Vlastita naklada, Zagreb, 1933. – <hi rend="italic">Pepeo srca </hi>(pjesme), Izdanje Pododbora Matice hrvatske, Zagreb, 1936. – <hi rend="italic">Kanto al mia koro </hi>(Pjesma mom srcu), Na esperanto preveo Josip Velebit, Izdanje (i predgovor) prevodioca, Zagreb, 1936. – <hi rend="italic">Dani djetinjstva </hi>(pjesme), Vlastita naklada, Zagreb, 1937. – <hi rend="italic">Tuga zemlje </hi>(pjesme), Izdanje Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda, Zagreb, 1942. – <hi rend="italic">Pjesme</hi>, Uredio Jure Kaštelan, Izdanje »Zore«, Državnog izdavačkog poduzeća Hrvatske (Mala biblioteka, 90), Zagreb, 1951. – <hi rend="italic">Intimna izložba crteža iz Raba </hi>(pjesme), Posebni otisak iz 301. knjige Rada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1955. – <hi rend="italic">Blagoslov žetve</hi>, Sabrane pjesme, Izdanje »Zore« i »Seljačke sloge«, Zagreb, 1956. – <hi rend="italic">Srebrne svirale</hi>, Izbor pjesama, Priredila Karmen Milačić, Izdavačko poduzeće »Školska knjiga«, Zagreb, 1960. (II izd. 1964.; III izd. 1966.; IV izd. 1969.). – <hi rend="italic">Prsten</hi>, Izabrane pjesme, s pogovorom Vlatka Pavletića, Izdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1963. (Drugo, prošireno izdanje, s dodatkom kog nema u prvom izdanju: Tadijanovićevi Autobiografski fragmenti, Kronologija, Glasovi kritike, 13 fotografija i gramofonska ploča s pjesnikovim interpretacijama vlastitih pjesama; Integralna biblioteka poezije Arion, knjiga prva, Matica hrvatska, Zagreb, 1965. – III izd.: Brailleovim pismom ponovljeno je Drugo, prošireno izdanje, Izdavač Zavod za izdavačku djelatnost i tehnička pomagala za slepe »Filip Višnjić« (u dva sveska), Beograd, 1967.) – <hi rend="italic">Večer nad gradom </hi>(izabrane pjesme), uz original objavljeni su prijevodi na makedonski (Aco Šopov) i slovenski jezik (Ivan Minatti), Izdanje Državne založbe Slovenije (Ljubljana), Makedonske knige (Skopje), Mladosti (Zagreb) i Prosvete (Beograd), 1966. – <hi rend="italic">Seizes poèmes </hi>(Šesnaest pjesama), Traduit par Janine Matillon-Lasić, Izdanje Društva književnika Hrvatske, Zagreb, 1968. – <hi rend="italic">Pjesme i proza</hi>, Priredio Jure Kaštelan (Pet stoljeća hrvatske književnosti, Knjiga 120), Izdanje Matice hrvatske i »Zore«, Zagreb, 1969.</p>
<p>4. VAŽNIJALITERATURA (kritikeieseji) ODJELIMA:</p>
<p>VidiPrilog!</p>
<p>455.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (1.) pismo</p>
<p>Prof. dr. Ivo Frangeš/Zagreb/Nike Grškovića 31a</p>
<p>Zagreb, 14. 11. 1969.</p>
<p>Poštovani druže profesore,</p>
<p>na sjednici Zajednice instituta i ustanova filoloških znanosti SR Hrvatske, održanoj dne 11. 11. 1969. u prostorijama Instituta za narodnu umjetnost, obavijestio je direktor Instituta za nauku o književnosti doc. dr Stanko Lasić da ste mu Vi, neposredno pred sjednicu, izjavili – ovlastivši ga da to Zajednici saopći – da ne želite dalje obavljati funkciju direktora projekta <hi rend="italic">Povijest hrvatske književnosti</hi>. Stoga su me na istoj sjednici zamolili svi prisutni članovi Zajednice da se što prije sazove sjednica Savjeta projekta na kojoj bi se raspravilo pitanje Vaše ostavke i budućeg rada na projektu. Molim Vas da za tu sjednicu pripremite pismeno obrazloženje svoje ostavke. Molim Vas također da me po primitku ovog dopisa telefonski obavijestite o danu i satu koji će Vam odgovarati za sjednicu Savjeta. Napominjem da mene neće biti nekoliko dana u Zagrebu od četvrtka, 20. o. mj.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Predsjednik Savjeta</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>456.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (43.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/urednik/Ilica 26/II/Zagreb</p>
<p>Osijek, 25. 11. 1969.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>već smo drugi dan u Osijeku, i sada, poslije ručka, vraćamo se ponovo u Vukovar. A sutra naveče – u Zagreb! Jedva čekam! Nadam se da si dobro putovala iz Đakova, i ne mogu a da ti se ne zahvalim za sve na ovom putu koji bih jedva izdržao bez tebe. Mislim na te, srdačno te pozdravljam u želji da se što prije sretnemo. Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>457.</p>
<p>BOŽIDARU ŠKRITEKU (1.) pismo</p>
<p>Drug/prof. Božo Škritek/Slavonska Požega/Kempfova 55</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 20. 12. 1969.</p>
<p>Dragi Božo,</p>
<p>upravo sam primio naše fotografije od prije mjesec dana iz Požege pa Vam se najsrdačnije zahvaljujem. Kako vidite, na dvjema sam se, po Vašoj želji, i potpisao! I vraćam ih.</p>
<p>Doista smo se, u Požegi, osjećali kao kod kuće. A u Brodu? Bolje je ne govoriti.</p>
<p>Volio bih još koji puta doći u Požegu, u proljetne ili u jesenje dane. I porazgovoriti s dobrim ljudima.</p>
<p>Nije li »Požeški list« zabilježio naš boravak u Požegi?</p>
<p>Još jednom, hvala na fotografiji!</p>
<p>Sve najbolje prigodom blagdana koji dolaze i mnogo sreće u 1970-oj žele Vam sa srdačnim pozdravima Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>458.</p>
<p>VLADIMIRU REMU (3.) pismo</p>
<p>Drug/Vladimir Rem/Vinkovci/Daničićeva bb</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 28. 12. 1969.</p>
<p>Dragi Vlado,</p>
<p>odgovarajući na Vaše pismo od 20. o. mj. (poslano 22. o. mj.) šaljem Vam u prilogu otisak mog portreta, crteža Jerolima Mišea iz 1933., prvi put objavljenog iste godine u knjizi »Sunce nad oranicama«. Za »panoramu ljubavne lirike hrvatskih pjesnika iz Slavonije«, kako rekoste u pismu. No, hoće li ista ovakva oznaka, kao podnaslov, biti i na knjizi TEBI JE IME LELIJA? Ili ćemo biti »slavonski pjesnici«? Ako bi možda bio ovaj drugi podnaslov, u tom slučaju ne želim sudjelovati u tom izdanju! Javljam ovo – znanja i ravnanja radi.</p>
<p>U svom pismu još rekoste da prilažete »popis autora«, ali ga ne priložiste. Molim Vas da ga priložite u slijedećem pismu koje očekujem uskoro. Također bih molio da mi ujedno pošaljete i knjigu o brodskoj gimnaziji koju ste mi obećali u Vinkovcima ove jeseni.</p>
<p>Ne zamjerite, što nisam odmah odgovorio.</p>
<p>Želim Vam puni uspjeh s novom knjigom i mnogo sreće i zdravlja, u novoj 1970. godini, Vašoj gospođi i Vama.</p>
<p>Srdačan pozdrav!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>459.</p>
<p>VERI JAVAREK (3.) pismo</p>
<p>Mrs. Vera Javarek/154 Marsham Court/Westminster/London S.W. 1</p>
<p>Zagreb I, Ilica 26, 12. 1. 1970.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Javarek,</p>
<p>Vaše me pismo neobično obradovalo, a moj je grijeh što Vam dosad nisam odgovorio. Zatrpan sam poslovima, još uvijek, i nadam se da ćete mi oprostiti ovaj moj propust, malo zakašnjenje. Iskupit ću se, možda, onim što ću Vam reći i o onome o čemu me niste pitali.</p>
<p>Razumije se da me veseli što ćete i neke moje prozne priloge uvrstiti u svoju antologiju – čitanku izdavačkog poduzeća Hodder & Stoughton. Htio bih Vas međutim upozoriti da je nedavno, u listopadu 1969., objavljeno u »Kolu« šest mojih kratkih priča pod naslovom »Mlade godine Lema Kamena«; one će izaći uskoro, ovaj ili drugi mjesec, i u mojoj knjizi »Pjesme i proza«: priredio Jure Kaštelan, s predgovorom, bibliografijom izdanjā i izborom literature o meni, kao 120. knjiga biblioteke »Pet stoljeća hrvatske književnosti«. Možda bi izbor neke od ovih kratkih priča bio još prikladniji za Vašu antologiju. Ako možete pogledati navedeno »Kolo« (broj 10/1969.) ili pričekati skori izlazak mojih »Pjesama i proze« koje ću Vam poslati čim izađu, bilo bi mi drago. No, u svakom slučaju, potpuno prepuštam Vama da se odlučite za izbor o kojemu smatrate da najbolje odgovara Vašoj knjizi. (Usput napominjem da bi Vam knjiga »Pjesme i proza« bila od koristi kod pisanja moje biografije za novo izdanje Cassellove Enciklopedije književnosti.)</p>
<p>Još nešto! Dr Olga Šojat, koja je prije tri dana ponovo otputovala u Njemačku, navela mi je, prema Vašem pismu, imena hrvatskih pisaca koje kanite uvrstiti u antologiju: Kolar, Krleža, Šop, Desnica, Kaleb, Tadijanović, Šegedin i Šoljan, i zamolila me da Vam javim adrese nasljednika autorskih prava Kolara i Desnice. Pa to evo rado i činim moleći Vas da se obratite na ove adrese:</p>
<p>Prof. Marijan Kolar, Zagreb, Ivanićgradska 69;</p>
<p>Uroš Desnica, Zagreb, Krašova 14.</p>
<p>Nadam se da mi nećete zamjeriti ako Vam predložim još tri imena pisaca koji bi također trebali ući u antologiju:</p>
<p>Ranko Marinković, Zagreb, Moše Pijade 49;</p>
<p>Slobodan Novak, Zagreb, Nova Ves 45;</p>
<p>Ivan Slamnig, Zagreb, Čakovečka 3a.</p>
<p>Bilo bi ih, razumije se, i više koji bi mogli biti uvršteni kad ne biste bili spriječeni opsegom knjige. Ali tri ova pisca, ili barem prva dvojica, morali bi naći mjesto u Vašoj knjizi koja bi time potvrdila veću objektivnost izbora imenā.</p>
<p>I još nešto! U Londonu je, već nekoliko mjeseci, pjesnik Josip Pupačić, asistent za staru hrvatsku književnost zagrebačkoga Sveučilišta. On je tamo zbog bolesti svoje kćerkice, zajedno sa svojom gospođom; ne znam njegovu adresu, ali je možete saznati u ambasadi Jugoslavije. Pupačić bi Vam mogao, pri Vašem poslu, biti od pomoći svojim uputama, a ja držim, poznavajući ga dobro, da bi on to rado učinio, koliko bi mu dopuštalo slobodno vrijeme. Ako se s njim sastanete, pozdravite ga, molim Vas, i u moje ime.</p>
<p>Doista, dugo Vas nije bilo u Zagrebu!</p>
<p>Najavili ste svoj dolazak u proljeće, a nas oboje, moja gospođa i ja, želimo da proljeće stigne što prije i Vi s njim, da se porazgovorimo, kao nekad, u sjeni Gornjega grada, ispod Griča.</p>
<p>Molim Vas da mi oprostite što ste nešto dulje čekali na odgovor. Nastojat ću, u buduće, da se popravim!</p>
<p>Želeći Vam sve najbolje u 1970. godini primite srdačne pozdrave od moje gospođe i od mene.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>460.</p>
<p>MIRKU LAUŠU (1.) pismo</p>
<p>Drug Mirko Lauš/nastavnik Osnovne škole/»Petar Preradović«/Pitomača/SR Hrvatska</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 13. 2. 1970.</p>
<p>Poštovani i dragi Mirko,</p>
<p>nadam se da se nećete ljutiti na me što se obraćam na Vas s molbom da mi pošaljete, ako je ikako moguće što prije, nekoliko fotografija s proslave 150-godišnjice Preradovićeve u Grabrovnici, pred njegovom rodnom kućom, pa spomenik, pa unutrašnjost Preradovićeva muzeja i sl. Preradovićeve izabrane pjesme<hi rend="italic"> Pozdrav domovini</hi>, u izdanju Matice hrvatske, sa gramofonskom pločom, i slikama, rasprodane su (5000 primjeraka po 5000 dinara za dvije godine!), i Matica je od mene kao urednika naručila da priredim novo izdanje. Ja ću ga samo ponešto popuniti podacima o proslavi, a želio bih, umjesto onog natpisa na Preradovićevoj rodnoj kući, donijeti bar jednu sliku s proslave, a možda i više njih, kako već rekoh. Ako Vam nije moguće da mi nekoliko tih slika »dadete zauvijek«, a Vi mi ih posudite za izbor i za štampu; pa ću ih poslije vratiti.</p>
<p>Ima već dosta vremena otkako se nismo čuli ni vidjeli.</p>
<p>Što radite? Po starom? Ili ima značajnih novosti?</p>
<p>Volio bih da me potražite u Zagrebu kada dođete s kakvim poslom pa da se malo porazgovorimo, kao nekad.</p>
<p>Što radi naš Luka? Ništa mi se ni on ne javlja.</p>
<p>Ali, vjerujem, kada grane proljeće opet ćemo se vidjeti, a ja sam – dužnik: još nisam vidio Preradovićev muzej!</p>
<p>Očekujući od Vas vijesti ili pošiljku, unaprijed Vam se zahvaljujem na ljubaznosti i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb, 19. 3. 1970.</p>
<p>
<hi rend="italic">Post scriptum</hi>:</p>
<p>Nepune dvije godine nakon izlaska Preradovićevih izabranih pjesama <hi rend="italic">Pozdrav domovini</hi>, u izdanju Matice hrvatske, u Integralnoj biblioteci poezije Arion, knjiga je rasprodana pa je odlučeno da se objavi novo izdanje. Ono je u svemu jednako prvom izdanju, osim nekih dopuna i izmjena u Prilozima; npr. dodano je pet priloga (ulomci!) suvremenih kritičara (Delorko, Frangeš, Ivanišin, Vaupotić, Pavletić, Mandić) napisanih u jubilarnoj 1968. godini, dopunjena je »Kronologija Petra Preradovića«, od slikovnih priloga izostavljena je slika spomen-ploče na Preradovićevoj rodnoj kući u Grabrovnici, a uvrštena je slika sa Svečane proslave 150-godišnjice pjesnikova rođenja, u Grabrovnici, 23. 6. 1968. I ovo ponovljeno izdanje dokaz je kako pjesničko djelo Preradovićevo, bez prestanka, živi u svom narodu, i sja kao baklja!</p>
<p>461.</p>
<p>IRENI GAĆEŠA (1.) pismo</p>
<p>Učenica/ Irena Gaćeša/Vijenac M. Pijade 34/Osijek</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 23. 3. 1970.</p>
<p>Draga Irena (dopustite mi da Vas tako zovem!),</p>
<p>primio sam neki dan Vaše pismo u kojemu molite za uputu »na materijale« koje biste mogli koristiti pri pisanju maturalne radnje o sadržajnim i formalnim elementima moje poezije (kako su Vam zadali profesori). Prije svega, hoću da kažem kako mi je drago da Vas raduje pisanje ove radnje; nadam se da ćete je i dovršiti na zadovoljstvo i svoje i profesora.</p>
<p>Knjiga Ljerke Matutinović »Pjesnička riječ Dragutina Tadijanovića, Književne interpretacije«, koju je ovih dana objavila »Školska knjiga« u Zagrebu, olakšala mi je ulogu savjetnika, i ja Vam je preporučam jer ćete u njoj naći ono što Vam je potrebno: izbor literature o mojoj poeziji. Vi ćete, razumije se, od te literature potražiti samo one priloge do kojih možete doći u osječkim knjižnicama i za koje Vam se bude činilo da mogu biti od pomoći.</p>
<p>Nedavno je također izašla moja knjiga »Pjesme i proza«, u redakciji i s predgovorom Jure Kaštelana (kao knjiga 120. biblioteke »Pet stoljeća hrvatske književnosti«), ali još nije u prodaji, sve dok ne izađu i preostale knjige VII. kola te biblioteke (a to će vjerojatno biti za mjesec dana). I u ovoj knjizi ima priloga kojima biste se mogli poslužiti pišući svoju radnju. (Ne znam do kojega je roka morate završiti, a možda neće biti prekasno da i ovu knjigu dočekate i njom se pomognete.)</p>
<p>Knjigu Ljerke Matutinović (ona je srednjoškolski profesor u Zagrebu, a sada je lektor u Firenzi; piše i pjesme, pod djevojačkim svojim imenom Ljerka Car) možete nabaviti ili preko neke osječke knjižare ili neposredno od Izdavačkog poduzeća »Školska knjiga«, Zagreb, Masarykova 28 (cijena: Din 1500.–).</p>
<p>Nadam se da će Vam ove upute biti dovoljne da »izvršite svoj zadatak«, da napišete maturalnu radnju.</p>
<p>Želeći Vam puni uspjeh, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>462.</p>
<p>FRANJI TROGRANČIĆU (2.) pismo</p>
<p>Dr. Franjo Trogrančić/Casella postale 39/Lido di Ostia/Roma</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 23. ožujka 1970.</p>
<p>Poštovani i dragi profesore,</p>
<p>oprostite mi što sa zakašnjenjem odgovaram na Vaše pismo od 27. 2. 1970. u kojemu se govori o bio-bibliografskoj građi za doktorsku disertaciju o Kranjčeviću. U prilogu ste poslali i popis te građe koja iznosi na stotine strana teksta (samo Ćorovićeva »Lektira Silvija Str. Kranjčevića« iznosi punih stotinu strana!). Zanimajući se koliko bi, po prilici, iznosili troškovi za kopiranje ovih tekstova, saznao sam: oko 90 do 100 tisuća dinara (prema broju strana, razumije se). No, od petnaest priloga o Kranjčeviću za koje ste tražili prijepis, dobar dio njih preštampan je u knjigama za koje smatram da ih ima Vaš Slavenski institut (npr. knjige Matoša, Polića Kamova, Ujevića, Krleže, Barca). A ako ih nema, molim Vas da mi javite, želite li doista da se svi navedeni prilozi prepišu odnosno prekopiraju, uz cijenu koju sam naveo. Narudžbenicu bi valjalo, preko našeg Instituta za književnost, uputiti Nacionalnoj sveučilišnoj biblioteci (Zagreb, Marulićev trg 21) koja ima i navedene publikacije i stroj za kopiranje (kseroks, din 200.– po strani).</p>
<p>Ima već dobar broj godina otkako je u Institutu za književnost uređen Zbornik o Kranjčeviću, od Šrepelove kritike pa do 1965. (1200 strana!), ali on još nije objavljen; bit će, nadajmo se, uskoro; možda potkraj godine. Da je taj Zbornik izišao, bio bi ovaj naš razgovor suvišan. Da, imate li Vi »Sabrana djela« Kranjčevićeva, u tri sveska, u izdanju Akademije? Ona su bezuvjetno potrebna za pisanje disertacije!</p>
<p>Zajedno s ovim pismom šaljem Vam i dvije knjige, smatrajući da će Vas obradovati:</p>
<p>Dragutin Tadijanović, <hi rend="italic">Pjesme i proza</hi> (još nije u prodaji, dok ne izađu i preostale knjige sedmoga kola »Pet stoljeća hrvatske književnosti«) i</p>
<p>Ljerka Matutinović, <hi rend="italic">Pjesnička riječ Dragutina Tadijanovića</hi> (autorica je srednjoškolski profesor, odnedavna u Firenzi, kao lektor).</p>
<p>Ne zamjerite mi što sam ovako malorek. Čekaju me još neki odgovori na pisma i, najviše, rad na Matoševim »Sabranim djelima«: bit će 24 knjige, od kojih prvih 8 u mojoj redakciji, a izlazit će 1971. i 1972. svaki mjesec po jedna knjiga; ove godine treba da budu predani svi rukopisi! A onda će mi biti otvoren – put u Rim!</p>
<p>Očekujući Vaš odgovor, primite srdačne pozdrave od moje gospođe i od mene.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>463.</p>
<p>KATICI TONKOVIĆ (1.) pismo</p>
<p>Drugarica/Katica Tonković/Osnovna škola »Ivo Lola Ribar«/Slavonski Brod/Trumbićev trg 2</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 27. ožujka 1970.</p>
<p>Poštovana i draga Katice Tonkovićeva,</p>
<p>svako Vaše pismo u desetak posljednjih godina obradovalo me i prije nego što bih ga otvorio i pročitao: znao sam da mi nešto lijepo javljate, da mi čestitate rođendan ili drugi koji blagdan, zajedno sa članovima naše Literarne sekcije. Ali Vaše pismo od 20. o. mj. doista me zbunilo i rastužilo. Žao mi je što sam upravo ja bio uzrok neprijatnostima koje ste imali prigodom posjeta inspektora Milana Bošnjaka iz Osijeka. S tim u vezi tražite da Vam javim jesam li primio Vaše preporučeno pismo, poziv na proslavu 10-godišnjice rada Literarne sekcije 12. 12. 1969. Ne znajući, doduše, čemu će Vam ova moja izjava, potvrđujem da sam primio preporučeno pismo od 6. 12. 1969. s potpisima članova Literarne sekcije i Vašim, i sa tri fotografije iz mog zavičaja, snimljene 19. 10. 1969. U pismu je bio i poziv za dolazak moj i moje gospođe na proslavu spomenute godišnjice. Poznato Vam je međutim da sam i ja sudjelovao na turneji hrvatskih književnika Slavonijom od 20. do 26. studenoga 1969. (a u Brodu smo se 21. studenoga i vidjeli!), ali ne znate da sam se nakon povratka s turneje ponovo razbolio i neko vrijeme odležao u sobi. Nema sumnje da je zaista moj propust bio što Vas nisam obavijestio o svom nedolasku u Brod, na proslavu, pa Vas molim da makar post festum primite moju ispriku.</p>
<p>Pisali ste mi i o »Modroj lasti«. Neki dan sam posjetio u uredništvu glavnog urednika Dragutina Brigljevića i zanimao se za pošiljke suradnje Vaše Literarne sekcije. Da ne duljim, obećao je da će u jednom od narednih brojeva objaviti nešto iz te pošiljke (o kojoj, veli, nije dotad ništa ni znao). Nadam se da će Vas ova vijest bar malo razveseliti.</p>
<p>U travnju ću otputovati na nekoliko dana u Dubrovnik s ekipom školske TV, koja o meni snima film (bit će prikazan 23. svibnja), a u svibnju bismo došli u Rastušje i u Brod pa ćemo se tada, sigurno, i susresti. Javit ću Vam točnije vrijeme dolaska. Doći ću, ako se dogovorimo, i u školu.</p>
<p>Zajedno s pismom, kao znak pažnje i zahvalnosti na trudu koji ste uložili za me, šaljem Vam i dvije knjige: jednu moju, <hi rend="italic">Pjesme i proza</hi>, i jednu o meni, <hi rend="italic">Pjesnička riječ</hi>…, od prof. Ljerke Matutinović, i vjerujem da ćete mi oprostiti što sam i nehotice zadao Vam brige koje ste, nadam se, već prebrodili.</p>
<p>Pozdravite, molim Vas, sve članove Literarne sekcije, a Vi posebno primite srdačne pozdrave od moje gospođe i mene.</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>464.</p>
<p>DRAGUTINU VOGRINCU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Dragutin Vogrinc/direktor Osnovne škole »Pero Prodanović«/Pakrac</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 21. 4. 1970.</p>
<p>Poštovani druže direktore,</p>
<p>najljepše Vam se zahvaljujem na pismu kojim ste me pozvali da prisustvujem dne 24. travnja proslavi Dana škole kao gost na akademiji koju priređujete toga dana.</p>
<p>Moram Vas, nažalost, obavijestiti da mi zdravstveno stanje ne dopušta da se odazovem Vašoj želji, barem ne zasad. Nastojat ću u drugoj kojoj prigodi da posjetim Vašu školu, da se sastanem s Vama, s nastavnicima i đacima pa da se prijateljski porazgovorimo.</p>
<p>Budite ljubazni, molim Vas, i izručite moju zahvalnost i srdačne pozdrave svima onima, nastavnicima i đacima, koji su za proslavu Dana škole odabrali i uvježbali moje pjesme.</p>
<p>Kolektiv Osnovne škole »Pero Prodanović« i Vas osobno drugarski pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>465.</p>
<p>VLADIMIRU LETINIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Vladimir Letinić/Agrokombinat »Jasinje«/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 16. svibnja 1970.</p>
<p>Dragi Vlado,</p>
<p>žao mi je što nisam bio kod kuće kad ste danas nazvali. Bio sam, kao obično subotom, na pregledu u bolnici »Rebro«.</p>
<p>Prije svega, želim da se najljepše zahvalim na susretljivosti i ljubaznosti koju ste iskazali mojoj gospođi, meni i mojim prijateljima, nedavno, u Brodu. Hvala Vam od srca!</p>
<p>U prilogu Vam šaljem svoju fotografiju kako ste danas tražili. Ujedno predlažem da odaberete kratku moju pjesmu »Visoka žuta žita«, napisanu 1923. u Rastušju. Nije mi poznato čemu će Vam pjesma i fotografija, no pretpostavljam, vjerojatno, za »Brodski list« ili drugu neku publikaciju. Svejedno.</p>
<p>Pišem u žurbi, da što prije dobijete ovu pošiljku.</p>
<p>Još jednomVamsezahvaljujemnapažnjiimolimVasdamojuzahvalnostizraziteidirektoruPetanjku. Obojicusrdačnopozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>466.</p>
<p>JOZI MARUŠIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Jozo Marušić/Ul. 21. maja 5/IV/Zadar</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 2. lipnja 1970.</p>
<p>Dragi Jozo,</p>
<p>svoje pismo od 15. 4. 1970. završili ste riječima: »Nadam se da ćete mi odgovoriti.« Ja Vam, evo, i odgovaram, premda će moj odgovor, bojim se, stići prekasno i nećete ga moći upotrijebiti za diplomsku radnju koju pišete.</p>
<p>Prije svega, moram reći kako me Vaše pismo obradovalo ne samo po iskrenosti koja iz njega izbija nego, još više, po primjedbama koje ste iznijeli o mojoj poeziji i njenim kritičarima. U isti mah žao mi je što Vam ne mogu dati iscrpniji odgovor na pitanja koja Vas zanimaju. Možda ćete se tome čuditi, ali kad biste znali koliko ja svoga vremena, godinama, posvećujem drugima (mislim, u prvom redu, na izdanja hrvatskih pisaca koja redigiram; a ove godine, npr., treba da predam rukopis prvih osam svezaka Matoševih »Sabranih djela«), vjerujem da biste shvatili moj položaj za koji, uostalom, »krivnju« snosim ja sâm. Jer sam najmanje vremena odredio sebi, za vlastito stvaralaštvo! Znajte, doista, da bi mi draže bilo, ovako, u pismu nepoznatome mladiću, govoriti o svom djelu, nego što moram, bez prestanka, pomišljati na nedovršeni posao oko redakcije Matoševih tekstova koji me nemilosrdno očekuju i preda mnom stoje, s prijekorom. Ali – pokušajmo reći ponešto o onome što Vas zanima. Rekoste da ste čitali moje pjesme u »Blagdanu žetve«. Zar niste imali u rukama »Prsten«, drugo, prošireno izdanje (1965.), sa Glasovima kritike i gramofonskom pločom? (Upravo sam jučer predao u Matici hrvatskoj rukopis za novo, četvrto izdanje…) A nedavno je izišla knjiga Ljerke Matutinović »Pjesnička riječ Dragutina Tadijanovića«, u izdanju »Školske knjige«; u ovoj biste knjizi, također, našli obilno građe koja bi se mogla iskoristiti. – Da, ovog sam se trenutka sjetio: ne znam dokle je rok za predaju diplomske radnje; ako ne bi bilo prekasno, i ako biste Vi to željeli, mogao bih Vam, za desetak dana, poslati tu knjigu (preksutra, naime, odlazim u Žminj, gdje ću ostati nekoliko dana, a zadržat ću se i u Rovinju). No, bez obzira na sve, mogu reći da ste posve u pravu kad se ne slažete s kritičarima koji o meni pišu da sam se »izgubio na asfaltu«. Zašto bih se upravo ja izgubio na asfaltu? U Zagrebu živim od svoje dvadesete godine, a u to doba boravio sam i u mnogim drugim gradovima, u zemlji i izvan nje, i živio i pisao ono što sam osjećao i morao napisati. Zar nije vidljivo u cjelokupnom mojem opusu koliko je, u nizu pjesama, gradskih motiva? Tko bi znao, zašto neki kritičari neće, ili ne mogu, te motive da primijete barem u onoj mjeri u kojoj vide one rustikalne? Nadam se da nije daleko vrijeme u kojemu će kritičari s više osjećanja za pravednost prići ocjeni moje poezije. Pri tom posebice mislim na urbane motive mojih pjesama. Čini mi se da nije od potrebe da ja na njih upozoravam: oni se dovoljno ističu u mojim stihovima. Drago mi je, ponavljam, da ih Vi ne samo primjećujete nego smatrate da im treba dati i mjesto koje im pripada u mom stvaralaštvu. – Goni me vrijeme da završim. I ne mogu, u ovoj prigodi, govoriti posebno o pjesmama koje ste u pismu spomenuli. Pišite o njima, kao i o ostalima, onako kako ste ih doživjeli. I nećete se prevariti. A ja – što sam imao kazati, rekao sam u pjesmama!</p>
<p>Bit će mi žao, ako ne budete zadovoljni mojim pismom. Srdačno Vas pozdravljam i stežem ruku!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>467.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (1.) pismo</p>
<p>Zmajeve dječje igre/Novi Sad/Šumadijska 6/na ruke predsjednika Savjeta/dra Draška Ređepa</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 3. lipnja 1970.</p>
<p>Sa zahvalnošću potvrđujem primitak Vašeg poziva od 28. maja 1970. za sudjelovanje na Trinaestim Zmajevim dječjim igrama.</p>
<p>Sutra odlazim u Istru, u Žminj, na Sabor čakavskog pjesništva na kojemu ću sudjelovati do 7. o. mj., a zatim se još nekoliko dana zadržati u Istri gdje ću nastupiti i u nekoliko škola, kako sam im obećao još prošle jeseni, na prvom Saboru. Zbog moga fizičkog stanja nije moguće da neposredno nakon povratka iz Istre otputujem u Novi Sad. Stoga se, nažalost, ne mogu odazvati Vašem pozivu na kojemu Vam se, još jednom, najljepše zahvaljujem.</p>
<p>Drugarski Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>468.</p>
<p>IVANU MALJEVCU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Dr. Ivan Maljevac/Talasoterapija/Rab – Palit</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 3. lipnja 1970.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine doktore,</p>
<p>žao mi je što nismo malo dulje porazgovarali prigodom posljednjeg susreta na Klinici u Zagrebu. Nadam se da Vam se zdravlje vratilo i da sve teče »po starom«.</p>
<p>Obraćam se na Vas, u dogovoru sa SVETIM TROJSTVOM sa »Rebra«, s molbom da nam i ovog ljeta, po prilici od 15. srpnja do 15. kolovoza (točan datum dolaska javit ćemo naknadno), dopustite boravak u Vašoj ustanovi, pod uvjetima koji su propisani, a s kojima se mi unaprijed slažemo. Kao i lani, došli bismo nas troje, a ja osobno imam »vruću želju« da sa svojom gospođom stanujem u istoj sobi gdje smo bili lanjske godine.</p>
<p>Najljepše Vas molim da budete ljubazni pa da mi po mogućnosti što prije odgovorite, možete li ovoj molbi izaći u susret. A da bih Vam bio neobično zahvalan, suvišno je i spomenuti.</p>
<p>Primite srdačne pozdrave od moje gospođe i od mene!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>469.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Rab, 12. 8. 1970.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>nadamo se da ste se dobrano odmorili od putovanja Italijom i Lijepom našom, a Braco sprema kolore koje ćemo zajedno gledati i u njima uživati. Veselimo se unaprijed. Mi ćemo uskoro u naš Zagreb koji volimo iznad svega. Srdačno pozdravljamo Vas oboje, i Tomicu, razumije se.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>470.</p>
<p>DAKI IVANOVU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Dr. Dako Ivanov/Kišpatićeva 12/Zagreb</p>
<p>Rab, 12. 8. 1970.</p>
<p>Dragi naš kume Dako,</p>
<p>najljepše se zahvaljujemo na riječima iz Splita i ujedno žalimo što nas niste mogli posjetiti u Rabu, gdje Vas iz dana u dan spominjemo. Nadamo se da Vam je u Splitu dobro, da Vas sunce grije i more kupa, samo je šteta (zar ne?) što smo od Vas tako daleko. Želeći Vam sve najbolje, srdačno pozdravljamo Vas (i Someka, ako je tamo).</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>471.</p>
<p>LUKI VOJVODI (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Luka Vojvoda/Goveđari/Otok Mljet</p>
<p>Rab, 13. 8. 1970.</p>
<p>Dragi naši, Katice i Luka,</p>
<p>prolazi već treće ljeto, a nas nema na Mljetu da tamo mljetujemo. Svemu je kriva moja bolest, mogu reći bivša. Ali nemojte ni pomisliti da nismo često o vama mislili želeći da se nađemo opet zajedno. Pa evo sada i izričem želju da dogodine ponovo dođemo k Vama kao gosti, u »Lukinu kućicu«, od 15. 7. do 15. 8. Odavde odlazimo u Zagreb 19. o. mj. i molimo da nam se javite. Sve Vas srdačno pozdravljaju Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>472.</p>
<p>LJERKI MATUTINOVIĆ-CAR (2.) razglednica</p>
<p>Drugarica/Ljerka Matutinović-Car/Anke Butorac 37/Zagreb</p>
<p>Rab, 15. 8. 1970.</p>
<p>Draga Ljerka,</p>
<p>ne znam tko će se prvi od nas vratiti u Zagreb; mi dolazimo 19. 8. naveče. Volio bih, ako tada budete i Vi kod kuće, da se sretnemo i poslušamo kako nam je minulo još jedno ljeto. Nadam se da ste se naužili sunca i mora, i domaćih. Srdačno pozdravljamo Vas i Rudija, a razumije se i dobrog Igora.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>473.</p>
<p>DAVORU KAPETANIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gosp./Davor Kapetanić/zamj. dir. Instituta/Zagreb/Grškovićeva 47</p>
<p>Rab, 15. 8. 70.</p>
<p>Dragi Davore,</p>
<p>i naš je odmor na izmaku; vidjet ćemo se 20. o. mj. u Institutu. Nadam se da je teklo sve »po starom«, a o novostima ćete me obavijestiti pri susretu. Kako ste izdržali zagrebačko sunce i orkan? Pozdravite, molim Vas, g. potpredsjednika i njegovu gospođu. Bredu i Vas srdačno pozdravljaju Vaši</p>
<p>Tadijanovići</p>
<p>474.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (2.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab, 15. 8. 1970.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>naše se ljetovanje približuje svom kraju: za nekoliko dana evo nas u Zagrebu. Radovat ćemo se, ako se odmah nakon povratka sretnemo i popripovijedamo. Dok ovo pišem, gledam visoke borove na Frkanju (neki ga zovu i Otok ljubavi!) i mislim: eh, da je s nama... Mnogo srdačnih pozdrava Tebi i Boži! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>475.</p>
<p>OSTOJI RESANOVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Ostoja Resanović/Slavonski Brod/Cankarova 13/a</p>
<p>Zagreb, 20. 8. 1970.</p>
<p>Poštovani gospodine,</p>
<p>vrativši se sinoć iz Raba, s odmora, zatekoh Vašu dopisnicu od 10. o. mj. koja me i začudila i obradovala. Budite ljubazni i pošaljite mi kopiju zapisnika koju imate; priredit ćete mi veliku radost. Kada dođem u Brod posjetit ću Vas i usmeno se zahvaliti na ljubaznosti, a to činim i sada ovom rapskom razglednicom. Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>476.</p>
<p>TODI ČOLAKU (5.) pismo</p>
<p>Drug/Dr. Tode Čolak/univ. profesor/Beograd/Kursulina 42-46</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 20. 9. 1970.</p>
<p>Dragi Tode,</p>
<p>neki dan, vrativši se s puta po Švicarskoj i Italiji, zatekoh Vaše pismo od 12. o. mj. pa želim da na nj odgovorim. U prilogu šaljem svoju knjigu »Pjesme i proza«, u kojoj nije »sve moje«, kako mi napisaste, nego samo izbor i mojih tekstova i literature o meni; nadam se da će Vam biti od pomoći za esej. Ujedno šaljem i knjigu Ljerke Matutinović »Pjesnička riječ Dragutina Tadijanovića« pretpostavljajući da ni nje nemate, a u njoj ćete, čini mi se, također ponešto naći od koristi.</p>
<p>Što se tiče Vidrićevih »Sabranih pjesama« preporučujem Vam da se razglednicom javite tajniku Odjela za suvremenu književnost JAZU akad. Marijanu Matkoviću (Braće Kavurića 1); on će Vam je poslati, ako mu obećate da ćete napisati prikaz.</p>
<p>Kako Vam je poznato, već godinama se bavim redigiranjem Matoševih djela. A do kraja godine treba da predam izdavaču rukopis prvih osam svezaka tih djela (na ostalim svescima, njih još 18, rade drugi priređivači). Dosad sam završio rad samo na polovici ovih mojih svezaka, i treba, uz ostale poslove, dobro da prionem kako bih preostale sveske što prije dovršio. (Osim toga, u štampi mi je i četvrto izdanje »Prstena«, promijenjeno, dopunjeno.) Spominjem ovo stoga, da vidite kako mi nije moguće odazvati se Vašoj želji da napišem svoja sjećanja na Gorana. O njemu ću ja, svakako, još pisati, samo kad sredim već započete poslove. Ne zamjerite mi, dakle, što Vam želju ne mogu ispuniti.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>477.</p>
<p>FONDU ZA UNAPREĐIVANJE </p>
<p>KULTURNIH DJELATNOSTI (1.) pismo</p>
<p>Upravni odbor Republičkog fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti/Zagreb/Trg Jože Vlahovića 6</p>
<p>U Zagrebu, 2. X. 1970.</p>
<p>Institut za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, osjećajući negativne posljedice do kojih je dovelo višemjesečno neizlaženje »Telegrama«, jedinog tjednika za pitanja kulture u Hrvatskoj i Jugoslaviji, obraća se Fondu s molbom da se problem ponovnog izlaženja ovoga tjednika što prije riješi, te daje punu podršku njegovoj redakciji u sastavu: Boris Hudoletnjak (glavni urednik), Željka Čorak, Ante Stamać, Nenad Turkalj i Vjeran Zuppa.</p>
<p>Za Institut za književnost JAZU</p>
<p>direktor</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>478.</p>
<p>FRANSU VYNCKEU (1.) pismo</p>
<p>Frans Vyncke/Brusselbean 13/Hekelgem/Belgija</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 16. 10. 1970.</p>
<p>Poštovani i dragi Vyncke,</p>
<p>oprostite mi što Vam odmah nisam odgovorio na Vaše pismo u kojemu ste mi poslali i tekst Dubravka Jelčića o meni. U tekst nisam dirao, osim što sam ga popunio nekim podacima kako ste sami zaželjeli. Razumije se da i Vi možete ovaj tekst koji šaljem redigirati po svom shvaćanju; meni se čini da je dovoljno informativan i ne bi ga trebalo dirati.</p>
<p>U prilogu Vam šaljem i separat mojih pjesama na francuskom<hi rend="italic">, Seize poèmes</hi>, s bilješkom o meni, na zadnjoj strani omota.</p>
<p>Pogledajte!</p>
<p>Ovo pišem u žurbi: večeras putujem u Dubrovnik, sa grupom književnika, na desetak dana.</p>
<p>Zahvaljujem Vam se na ljubaznosti i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>479.</p>
<p>VLADIMIRU KNORU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Vladimir Knor/glavni Direktor/Izdavačkog poduzeća »Svjetlost«/Sarajevo</p>
<p>Dubrovnik, 18. 10. 1970.</p>
<p>Poštovani druže direktore,</p>
<p>primio sam Vaše pismo (pošt. žig: 12. X. 70.) kojim me pozivate na proslavu 25-godišnjice osnutka i rada izdavačkog poduzeća »Svjetlost« i na Simpozij »Savremena književnost Bosne i Hercegovine«.</p>
<p>Srdačno Vam se zahvaljujem na pozivu i ujedno javljam da mi nije moguće odazvati se Vašoj želji, jer su mi ti dani, već prije, određeni za drugo putovanje.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>480.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (44.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/redaktor/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Imotski, 24. 10. 1970.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>sinoć održasmo književno veče i razgovor, a sada, ujutro, idemo pogledati Imotski i Medovdolac (Raosov) pa u Split. Radujem se našem susretu i srdačno Te pozdravljam. Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Srdačni pozdravi</p>
<p>Josip Pupačić</p>
<p>Srdačni pozdravi!</p>
<p>V. [Vlado] Gotovac</p>
<p>481.</p>
<p>LUCIFERU MARTINIJU (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Lucifero Martini/Rijeka/Korzo N. R. 24</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 20. 11. 1970.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Martini,</p>
<p>jučer sam obaviješten da ste me telefonski tražili u Društvu književnika Hrvatske, u vezi s pošiljkom mojih pjesama i Šoljanova eseja o mojoj poeziji za časopis »la battana«.</p>
<p>Žao mi je što je došlo do nesporazuma.</p>
<p>Kad smo se ljetos dogovarali u Rijeci o mojim pjesmama za »la battanu«, kazali ste mi da imam mjesec dana vremena da Vam ih pošaljem, zajedno sa Šoljanovim esejem, kako bi sve moglo biti objavljeno potkraj ove godine. – Budući da je Šoljan zakasnio s predajom svog eseja više nego što je bilo predviđeno i tako prekoračio naš dogovoreni rok, smatrao sam da je već prekasno za moju pošiljku. I tako nisam ništa ni poslao. Međutim, danas Vam šaljem šest svojih neobjavljenih pjesama i Šoljanov esej, također neobjavljen (kako Vam rekoh, ovo će biti objavljeno u novom izdanju knjige mojih izabranih pjesama »Prsten«, u izdanju Matice hrvatske, i u 11. broju »Kola«; do danas na žalost nije izišao ni 9. broj »Kola«, koje se štampa, kako znate, u Rijeci). Sinoć sam se dogovorio sa Šoljanom da Vam zajedno s mojim pjesmama pošaljem i njegov esej.</p>
<p>Nadam se, dragi Martini, da ću u što skorije vrijeme ugledati ove priloge u talijanskom prijevodu, i unaprijed Vam se zahvaljujem na ljubaznosti.</p>
<p>Ujedno Vam šaljem, kako sam obećao, i svoju knjigu »Pjesme i proza«, u redakciji i s predgovorom Jure Kaštelana, i knjigu Ljerke Matutinović »Pjesnička riječ Dragutina Tadijanovića« (prof. Ljerka Matutinović, pjesnikinja, živi već drugu godinu u Firenci kao lektor naše književnosti i jezika na tamošnjem sveučilištu). Ove će knjige, vjerujem, pružiti Vam o meni još jasniju sliku.</p>
<p>Moja gospođa i ja srdačno pozdravljamo Vašu dragu gospođu i Vas.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>482.</p>
<p>ADI KURTIN (1.) pismo</p>
<p>Gospođa/Ada Kurtin/Postire/Brač</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 20. 11. 1970.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Kurtin,</p>
<p>videći Vaše pismo, a još ga ne pročitavši, razveselio sam se pomislivši da mi se javljate iz svoje »zabiti«, iz Nazorovih Postira, da mi opišete kako trajete dane u zasluženoj mirovini. Ali saznavši iz pisma za smrt Vašega muža, radost se u trenutku pretvorila u tugu; dopustite mi da Vam, iako kasno, izrazim saučešće.</p>
<p>Nadam se da se nećete ljutiti što nisam dosad udovoljio Vašoj želji, no vjerujte mi da nisam ni mogao.</p>
<p>Ad rem! Bio sam u »Našoj djeci« kod Anđelke Martić i od nje saznao da rukopis »Dječak i more« ne odgovara njihovim izdanjima pa da ga neće objaviti (ovo je ona, reče mi, saopćila i Vama telefonski). Ne pitajući Vas, a u želji da »Dječak i more« ipak bude objavljen, preuzeo sam rukopis od Martićke i predao ga uredniku »Školske knjige« Ivanu Kušanu. Zamolio sam ga da rukopis što je moguće prije pročita i obavijesti Vas o njegovoj sudbini (dao sam mu i Vašu adresu); razumije se da sam rukopis preporučio spomenuvši da ga treba lektorirati. A ja ću Kušana, povremeno, o rukopisu zapitkivati nastojeći što skorije doći do konačne odluke. Toliko zasad o rukopisu.</p>
<p>Kad bih imao vremena, mnogo toga bih mogao da Vam pišem o svom radu. Ali nažalost imam ga sve manje! Samo nešto: nas nekoliko radimo na redakciji Matoševih »Sabranih djela«; bit će ih oko 25 svezaka, a treba da izađu za 100-godišnjicu Matoševa rođenja, 13. 6. 1973. Ja uređujem prvih osam svezaka. Itd.</p>
<p>Posljednje tri godine ljetovao sam na Rabu (1968. kao bolesnik!), a nije nemoguće da se sretnemo na Braču.</p>
<p>Oprostite mi, moram završiti ovo pisanje, ako hoću da što prije dobijete odgovor.</p>
<p>Želeći Vam svako dobro, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>483.</p>
<p>TATJANI ARAMBAŠIN (1.) razglednica</p>
<p>Drugarica/Tatjana Arambašin/VI kongresa 13/I/Pula</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 21. 12. 1970.</p>
<p>Poštovana drugarice Tatjana,</p>
<p>oprostite što tek danas odgovaram na Vaše pismo od 6. o. mj., pozivu da u veljači dođem u Pulu. Pozivu ću se rado odazvati, s napomenom da moj posjet bude najranije u travnju (liječnici još uvijek paze na moje zdravlje). Bit će mi drago, ako se i drugovi iz Radničkog doma slože s ovim prijedlogom. Srdačno Vas pozdravljajući želim Vam sve najbolje u 1971-oj.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>484.</p>
<p>ZDENKU JURAŠEKU (1.) pismo</p>
<p>P.n./Zdenko Jurašek/glavni Direktor/Osijek/Drapšina 2a/II</p>
<p>Poštovani druže Jurašek,</p>
<p>posredovanjem akad. Marijana Matkovića i drugarice Vikice Manhalter primili smo Vaš poklon:</p>
<p>1. fotografiju A. G. Matoša (kopija), s potpisom: Gustl;</p>
<p>2. originalnu fotografiju (Mosinger, Zagreb, Ilica 8) A. G. Matoša s njegovim roditeljima, braćom Leonom i Milanom, i sestrom Danicom, s posvetom na poleđini: Meiner theueren Schwester zur Erinnerung, Agram 26/31910.</p>
<p>Na vrijednom ovom daru srdačno Vam zahvaljujemo i molimo Vas da nam javite, ako je moguće, kratak historijat spomenutih fotografija.</p>
<p>S drugarskim pozdravom</p>
<p>Direktor</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>485.</p>
<p>GRGI NOVAKU (1.) pismo</p>
<p>Drug/akad. Grga Novak/predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/Zagreb/Zrinski trg 11</p>
<p>Zagreb, 4. travnja 1971.</p>
<p>Poštovani druže predsjedniče,</p>
<p>na Vaš dopis br. 10-147/3-1971. od 26. III. 1971. kojim tražite podatke »na kratak bibliografski način« o mom književnom i znanstvenom radu od 1965. do danas, šaljem slijedeći bibliografski pregled:</p>
<p>I. KNJIŽEVNI RAD</p>
<p>Prsten, Izabrane pjesme; Drugo, prošireno izdanje: objavljeno kao prva knjiga</p>
<p>Integralne biblioteke poezije Arion; urednik Vlatko Pavletić; likovna oprema: Boris Dogan; s pogovorom Vlatka Pavletića i prilozima: Tadijanovićevi Autobiografski fragmenti, Kronologija, Glasovi kritike, 13 fotografijaigramofonskapločasglasomautorakojiinterpretira 16 svojihpjesama; IzdanjeMaticehrvatske, Zagreb, 1965. – Trećeizdanje: BrailleovimpismomponovljenoDrugo, proširenoizdanje; Izdavač Zavodzaizdavačkudjelatnost i tehnička pomagala za slepe »Filip Višnjić«, u dva sveska, Beograd, 1967. – Četvrto (Matičino treće) izdanje: Integralna biblioteka poezije Arion, urednik Vlatko Pavletić; likovna oprema: Boris Dogan; s pogovorom Antuna Šoljana i proširenim prilozimaizdrugogizdanja (22 fotografijeitd.); IzdanjeMaticehrvatske, Zagreb, 1970.</p>
<p>
<hi rend="italic">Srebrne svirale</hi>, Izbor pjesama; Priredila (i predgovor napisala) Karmen Milačić; Ilustrirao Miljenko Stančić; Izdavačko poduzeće »Školska knjiga«; Zagreb, III. izdanje 1966., IV. izdanje 1969.</p>
<p>
<hi rend="italic">Večer nad gradom</hi>, izbor pjesama; Uz hrvatski original objavljeni su prijevodi na makedonski: Aco Šopov, i na slovenski jezik: Ivan Minatti; Vinjete: Boris Dogan; Izdanje: Državna založba Slovenije, Ljubljana; Makedonska knjiga, Skopje; Mladost, Zagreb; i Prosveta, Beograd; 1966.</p>
<p>Seizes poèmes (Šesnaestpjesama), TraduitparJanineMatillon-Lasić; PosebniotisakizknjiževnerevijeThe bridge, Most, Le pont, Die Brücke 10, april-jun 1968. IzdanjeDruštvaknjiževnikaHrvatske, Zagreb, 1968.</p>
<p>
<hi rend="italic">Pjesme i proza</hi>, Priredio (i predgovor, s Bibliografijom izdanja i Važnijom literaturom, napisao) Jure Kaštelan; Crteži i portret autora: Antun Mezdjić; Knjiga 120. biblioteke »Pet stoljeća hrvatske književnosti«; Izdanje Matice hrvatske i Izdavačkog poduzeće »Zora«; Zagreb, 1969.</p>
<p>II. ZNANSTVENIRAD</p>
<p>(Izabrana i sabrana djela hrvatskih pisaca)</p>
<p>EvgenijKumičić: Izabrana djela, usedamsvezaka (Sv. I-VII); Ured. Tadijanović; IzdanjeMaticehrvatske, Zagreb, 1965.</p>
<p>Tin Ujević: Sabrana djela, Sv. V-XVII; Urednički odbor: Dragutin Tadijanović, glavni urednik, Miroslav Vaupotić, Nedjeljko Mihanović, Dubravko Jelčić; Izdavač Znanje, Zagreb, 1965. – 1967.</p>
<p>IvanGoranKovačić: Novele, Eseji i kritike, Pjesme; Izboriredakcija: DragutinTadijanović; Biblioteka Izbor, urednik Drago Ivanišević; Izdavač Znanje, Zagreb, 1967.</p>
<p>AntunGustavMatoš, I: Pjesme, Pripovijesti, Autobiografija, II: Vidici i putovi, Naši ljudi i krajevi; III: Kritike, eseji, studije i članci, Polemike, Putopisi, Feljtoni i impresije; Priredili: Dragutin Tadijanović i Marijan Matković; Knjige 64, 65 i 66 biblioteke »Pet stoljeća hrvatske književnosti«; Izdanje Matice hrvatske i Izdavačkog poduzeća »Zora«, Zagreb, 1967.</p>
<p>PetarPreradović: Pozdrav domovini, Izabranepjesme; Izboriredakcija: Dragutin Tadijanović; Integralna biblioteka poezije Arion, urednik Vlatko Pavletić; s prilozima: Preradović o sebi, Suvremenici i kritičari o Preradoviću, Kronologija Petra Preradovića itd. Te s 23 slikovna priloga i gramofonskom pločom; Izdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1968. Drugo, dopunjenoizdanje: 1970.</p>
<p>VladimirVidrić: Sabrane pjesme; UredioDragutinTadijanović; sa 24 slikovnaprilogaipjesnikovimportretomubojiodIvanaTišova; »Hrvatskipjesnici«, urednikakademikMarijanMatković; Odjelzasuvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1969.</p>
<p>U pripremi:</p>
<p>A. G. Matoš: Sabrana djela, Sv. I-VIII. Rukopis redakcije pet svezaka predan je 1970. Odjelu za suvremenu književnost JAZU, a rkp preostala tri sveska bit će predan 1971. (Sveske IX-XXV. redigiraju drugi urednici.)</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>486.</p>
<p>SKUPŠTINI OPĆINE GRUDE (1.) pismo</p>
<p>Skupština općine Grude/Odbor »Šimićevih susreta«/Grude/ Hercegovina</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 19. svibnja 1971.</p>
<p>Primio sam vaš poziv (poštanski žig: Grude 11. V. 71.) da kao gost sudjelujem na petoj pjesničkoj manifestaciji 29. i 30. svibnja o. g. u Grudama i u Drinovcima.</p>
<p>Najljepše se zahvaljujući na pozivu, obavješćujem vas da mi nažalost nije moguće prisustvovati navedenim svečanostima, jer sam upravo za te dane, prije nego sam dobio vaš poziv, obećao da ću osobno sudjelovati na manifestaciji koju priređuje društvo »Naša djeca«.</p>
<p>Želeći vam puni uspjeh u vašim vrijednim nastojanjima, srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>487.</p>
<p>FRANJI KOVAČEVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Festival »Dani slavonske šume«/Predsjednik Organizacionog odbora/Franjo Kovačević/Našice</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 8. lipnja 1971.</p>
<p>Poštovani gospodine predsjedniče,</p>
<p>primio sam vaš dopis o mom sudjelovanju na književnoj večeri 17. lipnja o. g. na Festivalu »Dani slavonske šume« u Našicama.</p>
<p>Pozivu da sudjelujem na Festivalu već sam se prije usmeno odazvao, a danas ponovo povrđujem svoj pristanak sa željom da Festival u potpunosti uspije, kako ste ga zasnovali.</p>
<p>Vašeg predstavnika mogu primiti u petak, 11. o. mj. između 11 i 12 sati, u Institutu za književnost, Opatička 18/I. Bit će mi drag taj susret na kojemu ćemo se dogovoriti o svemu što je potrebno.</p>
<p>Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>488.</p>
<p>NEDI BRLIĆ (4.) pismo</p>
<p>Gospođa/Neda Brlić/Trg maršala Tita 7/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 16. srpnja 1971.</p>
<p>Draga Nedo,</p>
<p>nadam se da mi nećeš zamjeriti što Ti s malim zakašnjenjem, i na Tvoju opomenu, vraćam »novosadske dokumente« iz kojih sam saznao upravo ono što sam znao i otprije, tj. oni ljudi tamo (a ne samo oni!) grade se, prema potrebi, kao da nas poznaju, a kad pogledaš: »Sestre Ivane-Brlić…« No, ipak me raduje da je priređena Izložba, da je objavljen Katalog itd. (Jedino mi je žao, što je zaboravljeno fotografiranje spomen-ploče iz 1966. na vašoj kući; ta je fotografija trebala biti na izložbi i u Katalogu kao posljednji dokument, kao očiti znak da je nešto učinjeno i sa hrvatske strane.) Vidjelo se, zar ne, kakav se jedan bogati život granao, u sjeni Dilja, dok je grožđe u vinogradu dozrijevalo, dok je crvena vatra pucketala u kaminu…</p>
<p>Pitaš me: »što je sa pokapanjem Franovog pepela u Novom«. Koliko mi je poznato, čeka se da Novljani sagrade grobnicu za Frana. Bojim se da će to dulje potrajati. A Franova urna, koju sam iz Mihalićevih ruku prihvatio čim je on sišao iz aviona, u petak 19. ožujka, i prenio u svoju sobu, u Institutu za književnost, Franova urna strpljivo čeka dan kojega će se smiriti zauvijek. Tko zna, koji će to biti dan?</p>
<p>Jela i ja odlazimo u nedjelju na odmor, u Rab (Talasoterapija), gdje ćemo ostati mjesec dana.</p>
<p>Srdačno Te pozdravljamo nas oboje!</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>489.</p>
<p>DIONIZIJU ŠVAGELJU (2.) pismo</p>
<p>Centar za organizaciju/naučno istraživačkog rada JAZU/Vinkovci/Trg Republike 8/1</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 16. srpnja 1971.</p>
<p>U svezi s dopisom Broj: 01-28/14-71. od 12. srpnja 1971. šaljem u prilogu potpisan original i dva primjerka Ugovora o djelu (simpozijski prilog za Znanstveni skup »Prosudbe o Matiji Antunu Relkoviću« u Našicama 18. lipnja 1971.). Ujedno šaljem i osobno saopćenje na tom skupu, pod naslovom: Relkovićev »Satir« u mom sjećanju.</p>
<p>Hoće li, i kada, biti objavljen »Relkovićev zbornik« s prilozima sa Znanstvenog skupa? Nastojat ću, ako dospijem, da svoj prilog proširim kako sam i rekao u posljednjoj rečenici priloga.</p>
<p>Mogu li se nadati fotografiji Relkovićeva portreta, do rujna, za DKH?</p>
<p>Boravak u Našicama ostat će Jeli i meni u nezaboravnom sjećanju. Ona aleja hrastova! Itd. Itd. Mogao bih nabrajati – do sutra!</p>
<p>U nedjelju odlazimo na odmor, u Rab (Talasoterapija), i ostat ćemo mjesec dana.</p>
<p>Veru i Tebe, dragi Diko, i sve vaše, srdačno pozdravljamo Jela i ja –</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>490.</p>
<p>PERI PORTOLANU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Pero Portolan/Direktor Pedagoške akademije/Dubrovnik</p>
<p>Rab, 9. VIII. 1971.</p>
<p>Dragi naš Portolan,</p>
<p>žao nam je što nam ljetos nije uspjelo otići u Koločep, ali se nadamo da ćemo ga ove jeseni, zajedno s vama, bar na kratko, moći posjetiti.</p>
<p>Srdačno vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>491.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Rab, 9. VIII. 1971.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>nadamo se da ste dubr. ljeto proveli po svojim željama, i najljepše vam se zahvaljujemo na sjećanju. Žao nam je što se i ovdje nismo sreli. Doček je bio priređen, i bio bi sjajan. Srdačno pozdravljamo vas i Tomicu. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>492.</p>
<p>ZORI FARBAK (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Zora Farbak/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Rab, 9. VIII. 1971.</p>
<p>Drage naše lijepe i dobre susjedice,</p>
<p>često mislimo na sve vas, iako ne znamo jeste li već zajedno. Veselilo bi nas da vidimo »male« prije nego otputuju u Francusku. Sve vas srdačno pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>493.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Rab, 9. VIII. 1971.</p>
<p>Dragi naši,</p>
<p>sunčanje ne bi ni izdaleka bilo ono što je doista da se svaki put pri ruci ne nađe, draga Mirice, vaš poklon, na kojemu se najljepše zahvaljujem. Nadamo se da ste se već dobro oporavili. Mnogo srdačnih pozdrava oboma, vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>494.</p>
<p>JOSIPU ŠENTIJI (1.) razglednica</p>
<p>Sign./Josip Šentija/corisp. della RTV Jugoslava/Via Massimi 35/Roma/Italia</p>
<p>Rab, 14. VIII. 71.</p>
<p>Dragi naš Šentija,</p>
<p>sa željom da se uskoro sastanemo, pa makar to bilo i u Rimu, srdačno Vas pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>495.</p>
<p>ZOLTÁNU CSUKI (5.) razglednica</p>
<p>Mons./Zoltán Csuka/Sárd-u. 32/Érdliget/Mađarska</p>
<p>Rab, 15. VIII. 1971.</p>
<p>Dragi Zoltáne,</p>
<p>ima već dosta vremena otkako ti nisam pisao. Nadam se da mi ti nisi uzeo za zlo i da ćeš me razumjeti kad budemo »o svemu« usmeno razgovarali u Zagrebu, prvom prilikom kada dođeš. Primio sam tvoju antologiju. Najljepša hvala. Hoćeš li i ove godine u Ohrid? – Naše je ljetovanje pri kraju. Srdačno pozdravljamo Editu i tebe. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>496.</p>
<p>LJERKI MATUTINOVIĆ (2.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Ljerka Matutinović/Anke Butorac 37/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj (Isola d’amore!)</p>
<p>17. kolovoza 1971.</p>
<p>Draga Ljerka,</p>
<p>kao da se nešto nepoznato ispriječilo, i mi se, nakon Vašeg povratka iz Firenze, ne mogasmo sastati. Nazivao sam nekoliko puta, ali se nitko nije javio. Zatim ste, znam, otputovali u Crikvenicu. Međutim, i naš je odmor pri kraju, drugog ćemo tjedna biti kod kuće. Tada ćemo se, napokon, i vidjeti. Telefonirat ću Vam. Vas i Rudija, i Igora, srdačno pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>497.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj (Isola d’amore!)</p>
<p>17. kolovoza 1971.</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>naš odlazak s ovog otoka (vidi gore!) sasvim je pri kraju; kad budeš čitao ove riječi, mi ćemo biti na pučini, u četvrtak jutrom. Nekoliko dana zadržat ćemo se u Opatiji, a početkom tjedna evo nas u Ilici. A to znači: skori naš susret; i nastavak onoga gdje smo stali, zar ne. Zoricu i tebe srdačno pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>498.</p>
<p>DAKI IVANOVU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Rebro/Kišpatićeva 12/Zagreb</p>
<p>Uvala Scott, Vikendica »Vanda«, Bakar,</p>
<p>23. kolovoza 1971.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>evo nas u mjestu koje smo prvi put posjetili s Vama, na polasku na odmor. A na razglednici, pogledajte, prelijepi naš drevni Bakar u kojem smo se zajedno gostili već dva ljeta zaredom. Mile uspomene! Opet kažem, žao nam je što nas niste mogli posjetiti u Rabu, doček je bio spremljen. Vama je u Korčuli, nadamo se, dobro, i radujemo se skorom susretu. Vas i Someka srdačno pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>499.</p>
<p>ZVONKU MILKOVIĆU (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonko Milković/književnik/Varaždin/Trg slobode 9-a/I</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 30. kolovoza 1971.</p>
<p>Poštovani gospodine Milkoviću,</p>
<p>upravo onog dana, 18. srpnja, kad ste mi pisali posljednje svoje pismo, otputovao sam na godišnji odmor, na Rab, i pismo sam primio neki dan, nakon povratka kući. Odgovorit ću Vam koliko je god moguće u kraćem. No, prije nego išta drugo kažem, moram spomenuti da mi je žao što ste u pismu toliko isticali: odgovora nema; čekam i čekam. A krivnje za to ima, priznat ćete, i na Vama. Kad ste mi naime poslali rukopise svojih zbirki pjesama (»Legende o sakritoj sreći« i druge; sve one iz kojih sam još 1960. načinio izbor za Vaše »Izabrane pjesme«), na adresu Instituta za književnost, ni jedne riječi nije bilo o tome, zašto ih šaljete. Mislio sam da ste ih poslali kao poklon Institutu sve dok mi niste javili da biste htjeli da Vam ja nađem nakladnika za njihovo izdanje. Ja sam se, doista, iako sam, kao uvijek, zatrpan sličnim poslovima, zanimao za štampanje tih pjesama i kod Matice hrvatske i kod »Zore«. Ali, razumije se, nisam dobio odmah pozitivan odgovor, nego sam, naprotiv, saznao da Vam u »Zori« izlazi knjiga pjesama, s pogovorom Saše Vereša, i to vjerojatno izbor iz rukopisa koji su kod mene, a za koje očekujete da ću ih ja »plasirati«. Zašto me niste, bar s nekoliko riječi, obavijestili o svojoj knjizi u »Zori«? – O rukopisu nisam htio da Vam išta napišem prije nego što doznam definitivno hoće li biti primljen ili neće. Vidim, pogriješio sam. Trebalo je da Vas obavijestim, zar ne, o prvim svojim pokušajima koji nisu uspjeli, i Vi biste bili zadovoljni. Rečeno mi je da će »Zora« dati u prodaju Vašu knjigu pjesama »Odmah u jesen«; to znači: skorih dana. Suvišno je da kažem kako se radujem tom izdanju, jer Vi znate, nadam se, da sam ja poštovalac Vaše poezije oduvijek i da sam se, u mnogo prigoda, za nju svesrdno zauzimao. (Usput spominjem da je u trećem izdanju Pavletićeve »Zlatne knjige hrvatskog pjesništva«, koje je u štampi, dodana još jedna Vaša pjesma.)</p>
<p>Volio bih, dragi gospodine Milkoviću, da me ispričate, znajući za moju zauzetost, i da Vas ovaj moj kasni odgovor bar donekle zadovolji.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>500.</p>
<p>IVI BOREVKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Ing. IvoBorevković/predsjednikSkupštine/općineSlavonski Brod/Slavonski Brod/Klasije</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 30. 8. 1971.</p>
<p>Poštovani i dragi druže predsjedniče,</p>
<p>vjerojatno se sjećate našeg razgovora od 21. travnja, prigodom proslave oslobođenja Broda. Govorili smo o asfaltiranju ceste od Podvinja prema Podcrkavlju i o njenom kraku u Rastušju koji bi skrenuo u lijevo, nešto malo iza moje rodne kuće. Pokazali ste tada puno razumijevanje za ovu moju želju.</p>
<p>Ovih sam dana saznao, na veliku svoju radost, da je započelo asfaltiranje ceste od Podvinja do Podcrkavlja pa Vam se stoga i obraćam i kao predsjedniku Skupštine i kao predsjedniku Fonda za unapređenje cesta, a ponajviše kao kulturnom radniku rođenom u mom zavičaju, koji sam ja, kako znate, u svojoj poeziji proslavio ne samo u našoj zemlji nego i izvan njenih granica: za Rastušje se zna i u Parizu, i u Rimu, i u Pragu, i u Varšavi, i u Budimpešti, itd. Volio bih da se svratite i Vi, kao što su to učinili dosad mnogi, u rodnu moju kuću, k mojoj mlađoj sestri; ona će Vam pokazati Knjigu utisaka, osnovanu 1959. godine, u kojoj je knjizi zabilježen velik broj imena posjetilaca, od đaka osnovnih škola do predsjednika Jugoslavenske akademije. Ja nerado govorim o ovome, o sebi, ali ipak govorim zbog ovog razloga: u Brodu, čini se, nema nikoga koji bi govorio umjesto mene i upozorio da Rastušje pripada i Tadijanoviću, ali i javnosti, još više. Ponavljam, nije mi ugodno govoriti o sebi, no htio sam Vam samo skrenuti pažnju na neke pojedinosti za koje, uvjeren sam, znate i Vi sami.</p>
<p>Nadajući se da ćete se zauzeti da i onaj nekadašnji »Tadijanovića sokak« bude asfaltiran, najljepše Vam se zahvaljujem, dragi predsjedniče, i u svoje osobno ime i u ime poštovalaca i ljubitelja moje poezije.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>501.</p>
<p>FERENCU FEHÉRU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Fehér Ferenc/književnik/Rumenačka 98/Novi Sad</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 5. IX. 1971.</p>
<p>Poštovani i dragi druže Ferenc,</p>
<p>neki dan sam, preko Društva književnika Hrvatske, primio Vaše pismo i Vaše prijevode na mađarski dviju mojih pjesama, objavljene u Magyar Szó-u. Najljepše Vam se zahvaljujem na pažnji koju već odavna pokazujete prema mojoj poeziji prevodeći je na svoj materinski jezik. Kao mali znak zahvalnosti za Vaš trud šaljem Vam uz ovo pismo i novo izdanje izabranih mojih pjesama PRSTEN, u nakladi Matice hrvatske. Izdanje je definitivno, i ja se nadam da će Vam se svidjeti.</p>
<p>Veoma ste me obradovali javljajući mi da biste željeli objaviti knjigu mojih pjesama u svom prijevodu. Tome bih se, ponavljam, veselio, jer znam, bolje rečeno: vjerujem, da bi Vaši prijevodi u potpunosti sačuvali sjaj izvornika. Već ovih nekoliko riječi mislim da Vam kazuju o mom pristanku za knjigu izabranih prevedenih stihova.</p>
<p>Drago mi je što ćete u studenome prisustvovati na Zagrebačkim književnim razgovorima pa ćemo se, sigurno, i sresti te o svemu se potanko dogovoriti. Volio bih kad biste dotle imali već približnu sliku o knjizi prijevoda. (Ja se neću, razumije se, nimalo miješati u Vaš izbor.) Čim sam napisao posljednje riječi, sjetih se narodne poslovice: Ražanj u ruci, a zec u šumi. Da li je doista tako?</p>
<p>Vidjet ćemo, zar ne?</p>
<p>Kako rekoh, veselim se našem susretu u Zagrebu.</p>
<p>Najsrdačnije Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>502.</p>
<p>NIKOLI ČUČKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Radnički univerzitet »Vaso Miskin Crni«/Odboru za organizaciju/»Trebinjskih večeri poezije«/Na ruke predsjednika Odbora/druga Nikole Čučkovića/Trebinje</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 15. 10. 1971.</p>
<p>Poštovani druže predsjedniče,</p>
<p>primio sam vaš dopis (bez datuma) kojim me pozivate na sudjelovanje na »Trebinjskim večerima poezije« koje se održavaju 23., 24. i 25. 10. o. g.</p>
<p>Žao mi je što vam moram odgovoriti da mi nije moguće prisustvovati tim večerima, jer sam već prije preuzeo obavezu da neposredno nakon tih dana sudjelujem u Opatiji na zasjedanju posvećenom Eugenu Kumičiću i Marku Maruliću; ja sam naime počasni predsjednik opatijskog odbora »Čakavskog sabora« koji organizira ovu manifestaciju.</p>
<p>Želeći pun uspjeh »Trebinjskim večerima poezije«, drugarski Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>503.</p>
<p>MLADENU POŠTENJAKU (1.) pismo</p>
<p>Inicijativni odbor/za osnutak HKUD »Davor«/u Slavonskom Brodu/Na ruke g. Mladena Poštenjaka</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 20. listopada 1971.</p>
<p>Poštovani gospodine,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 18. X. 1971. kojim me, uime Inicijativnog odbora za osnivanje Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva »Davor« u Slavonskom Brodu, pozivate da kao gost prisustvujem osnivačkoj skupštini u nedjelju 24. listopada 1971. i ujedno mi saopćujete da biste željeli predložiti me za počasnog člana Upravnog odbora.</p>
<p>Žao mi je što Vas moram obavijestiti da mi nije moguće tog dana biti u Brodu, a radujem se što mi javljate da ću biti predložen za počasnog člana Upravnog odbora »Davora«; tu bih počast rado prihvatio, i unaprijed se zahvaljujem Vama i svima koji će svoj glas dati za moj izbor.</p>
<p>Usput bih spomenuo da sam i ja godinama sudjelovao kao basista u pjevačkim zborovima, najprije kao gimnazijalac u Brodu, a zatim kao student u Zagrebu u akademskom pjevačkom zboru »Mladost« s dirigentom Jakovom Gotovcem; s tim sam zborom obišao mnoge evropske zemlje pa i Afriku (Tunis i Alžir).</p>
<p>U gimnazijsko svoje vrijeme prisustvovao sam koncertima koje je »Davor« priređivao u Brodu, i još se sjećam npr. tenora Petrovića koga dobro znaju mnogi Brođani. Spominjem onaj »Davor« kojemu je pri posveti barjaka 15. kolovoza 1896. kao kuma prisustvovala velika hrvatska književnica Ivana Brlić-Mažuranić, tada tek mlada gospođa odvjetnika dra Vatroslava Brlića, a dvadeset godina kasnije autor u čitavom kulturnom svijetu poznatih »Priča iz davnine«, u izdanju Matice hrvatske 1916. Još jednom ističem kako me raduje budem li izabran za počasnog člana u Upravni odbor »Davora«.</p>
<p>Želeći pjevačima i organizatorima mladoga »Davora« mnogo uspjeha u radu, molim Vas da im svima izručite najsrdačnije moje pozdrave.</p>
<p>I Vama se, dragi predsjedniče, zahvaljujem na ljubaznom pozivu i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>504.</p>
<p>NIKOLI R. PRIBIĆU (1.) pismo</p>
<p>Prof. Dr. Nikola R. Pribić/Department of modern linguages/Florida State University/Tallahassee, Fla./USA</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 21. 10. 1971.</p>
<p>Poštovani gospodine profesore,</p>
<p>znam, ovog ste ljeta bili i u Zagrebu, i žao mi je što mi se niste javili. Nego, primio sam pismo od tajnika Društva književnika Hrvatske Slavka Mihalića kojim on traži da vam, pozivajući se na njega, najhitnije pošaljem:</p>
<p>a) kratak životopis;</p>
<p>b) popis tiskanih knjiga, s potrebnim podacima (izdavač, mjesto izdanja, godina, vrsta);</p>
<p>c) pregled kritika o književnom radu.</p>
<p>U prilogu svog pisma šaljem vam podatke koje tražite, s napomenom da je pregled kritika o mom književnom radu povelik (vidi: Tadijanović, Pjesme i proza, priredio Jure Kaštelan, knjiga 120. »Pet stoljeća hrvatske književnosti«, Zagreb, 1969.; Važnija literatura o Dragutinu Tadijanoviću, str. 30-38). Stoga bi, što se tiče pregleda kritika za leksikon, dovoljno bilo navesti moju naprijed spomenutu knjigu i knjigu Ljerke Matutinović »Pjesnička riječ Dragutina Tadijanovića«, Književne interpretacije, izd. »Školske knjige«, Zagreb, 1970., str. 112 + 12 fotografija i faksimila.</p>
<p>Moju biografiju, razumije se, možete redigirati kako odgovara vašim potrebama; možete je (a ne morate!) skratiti, i u nju unijeti karakteristiku mog rada kako ga vi ocjenjujete. A moći ćete se poslužiti, nadam se, i većim izborom ulomaka ili čitavih kritika, od Barca do najnovijih dana; zajedno s pismom šaljem vam i novo izdanje izabranih mojih pjesama »Prsten«, u kojem su objavljene i spomenute kritike, a pored pjesama i sve ono o čemu ovdje neću govoriti; sve ćete to naime i sami vidjeti.</p>
<p>Htio bih vam, usput, spomenuti da sam od svog prijatelja iz Švicarske dobio na poklon četiri sveska »Lexikon der Weltliteratur«, Herausgegeben von Gero von Wilpert, Deutscher Taschenbuch Verlag 1971., u kojem ste vi obradili jugoslavenske književnosti, pa i moju malenkost (kako o sebi kažu A. G. M. i Igor Mandić). Bez obzira na štamparsku pogrešku u mojoj biografiji (Slovenien!), ona je veoma oskudna, nepotpuna, a i popis djela stao je s godinom 1951. A sada smo u 1971-oj! Uvjeren sam da ćete u novom izdanju ove nedostatke ispraviti, pa vam se unaprijed srdačno zahvaljujem. –</p>
<p>Nećete mi zamjeriti, nadam se, ako vam ovdje navedem nekoliko ispravaka i dopuna samo za dva tri pisca (usmeno bih vas upozorio na mnogo više nedostataka, a pisati – nemam vremena).</p>
<p>Band 4: Str. 1234. A. B. ŠIMIĆ. Izdanja: Preobraženja (pjesme), Zagreb, 1920.; Izabranepjesme, Zagreb, 1933.; Pjesme, Zagreb, 1950.; Sabranadjela, sv. I-III, Zagreb, 1960. – Str. 1356. TINUJEVIĆ. Izdanja:… Rukovet (pjesme), 1950.; Žedankamennastudencu (pjesme), 1954.; Sabranadjela, sv. I-XVII, 1963. – 1967. – Str. 1386. VLADIMIRVIDRIĆ. Nijerođen 20. IV. nego 30. IV. 1875. NijeuBeču 1908. osnovaosDežmanom »Mladost«: izlazilaje 1898. uBeču (IzdajuGuidoJeny – DušanN. Plavšić), negojeuBečuzavršiostudijprava, osmisemestar (sedmijesemestarbioupisanuGrazu) iapsolvirao 1896. Stanovao je: VII Bezirk, Kirchengasse Nr. 33. Izdanja: Pjesme, 1907.; 1921.; 1924.; 1941.; 1950.; 1955. (u Rimu! Original i talijanski prijevod: Introduzione e traduzione a cura di Franjo Trogrančić); 1963.; Sabrane pjesme (Kritičko izdanje, uredio Dragutin Tadijanović, izd. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti), 1969. – Str. 1400. STANKO VRAZ. … Stihovi i proza, Uredili Antun Barac, Dobriša Cesarić, Dragutin Tadijanović, 1951; Pjesnička djela, sv. I-III, Priredio Slavko Ježić, 1953. – 1955. B. Vodnik i B. Drechsler ista je osoba! Na knjizi je potpisan: Dr. Branko Drechsler.</p>
<p>I tako dalje. Mogao bih, dragi profesore, navesti još niz primjedaba, za sva četiri sveska, ali doista nemam zasad za taj posao vremena. Kada dođete u Zagreb, pa ako budete htjeli, rado ću vam saopćiti i ostale primjedbe. Ja sam vam zahvalan, u ime svoje i sviju naših pisaca, živih i mrtvih, na trudu koji ulažete za afirmaciju književnosti naših naroda (tzv. Dubrovčane mogli biste ubuduće uvrstiti među pisce naroda kojemu pripadaju, zar ne?), a još bih se više radovao kad biste za svakoga pojedinog pisca mogli objaviti i precizne podatke. Sve vam ovo pišem bona fide, iskrena srca, i nadam se, ponavljam, da mi nećete ni u čemu zamjeriti. Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>DRAGUTIN TADIJANOVIĆ, hrvatski pjesnik, rođen 4. XI. 1905. u Rastušju, kod Slavonskog Broda, SR Hrvatska, Jugoslavija. U Sveučilištu u Zagrebu završio je studij povijesti jugoslavenskih književnosti. Dugo je godina bio urednik u izdavačkim poduzećima. Od 1953. član je Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i direktor Instituta za književnost i teatrologiju. Uredio je velik broj izdanja izabranih i sabranih djela hrvatskih pisaca. Pjesme su mu prevedene na dvadeset svjetskih jezika i uvrštene u mnoge antologije. Prevodio je njemačku poeziju: Goethe, Hoelderlin, Novalis, Heine i dr. Pišući svoje pjesme u slobodnom stihu… (ovdje dodajte karakteristiku moje lirike!).</p>
<p>Djela: Lirika, Zagreb, 1931.; Sunce nad oranicama (pjesme), Zagreb, 1933.; Pepeo srca (pjesme), Zagreb, 1936.; Kanto al mia koro (prijevod pjesama na esperanto), Zagreb, 1936.; Dani djetinjstva (pjesme), Zagreb, 1937.; Tuga zemlje (pjesme), Zagreb, 1942.; Pjesme, Zagreb, 1951.; Intimna izložba crteža iz Raba (pjesme), Zagreb, 1954.; Blagdan žetve, sabrane pjesme, Zagreb, 1956.; Srebrne svirale (izbor pjesama), Zagreb, 1960., 1964., 1966., 1969.; Prsten, izabrane pjesme, Zagreb, 1963., 1965. (sa gramofonskom pločom), 1967. (za slijepe), 1970. (sa gramofonskom pločom); Večer nad gradom (uz original pjesama njihov je prijevod na makedonski i slovenski), 1966.; Seizes poèmes (šesnaest pjesama), Traduit par Janine Matillon, Zagreb, 1968.; Pjesme i proza, Zagreb, 1969.</p>
<p>Literatura: Tadijanović, Pjesme i proza, 1969.; Ljerka Matutinović, Pjesnička riječ Dragutina Tadijanovića, Književne interpretacije, 1970.</p>
<p>505.</p>
<p>JOLANDI MARCHIORI (5.) pismo</p>
<p>Madame/Jolanda Marchiori/ Università di Padova/Facoltà di lettere e filosofia/Istituto di filologia slava</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 13. 11. 1971.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Jolanda,</p>
<p>Vaše sam pismo primio danas, i ono me u isto vrijeme i ražalostilo i razveselilo. Žao mi je što vam bolest vaše majke zadaje toliko brige koje su neizbježne gotovo za svakoga. Ja sam te brige lakše podnio, jer sam za vrijeme bolovanja moje majke bio od nje daleko: ona je, u teškim mukama, umrla u 83. godini, a tome je prošlo već sedam godina.</p>
<p>Obradovali ste me viješću, moram priznati, da ćete ipak i u tim svojim nevoljama napisati o mojoj poeziji članak za časopis Il mondo slavo. Ispričavam se što vam dosad nisam poslao novo izdanje izabranih mojih pjesama PRSTEN, u kojemu ćete naći ulomke kritika iz novijeg vremena i druge priloge koji će vam biti od pomoći. Sa knjigom PRSTEN šaljem vam i knjigu prof. Ljerke Matutinović: PJESNIČKA RIJEČ DRAGUTINA TADIJANOVIĆA, Književne interpretacije, u kojoj ćete naći, između ostaloga, i popis kritika za koji smatram da će biti za vas posve dovoljan. (Prof. Lj. M. bila je do ovog ljeta dvije godine lektor naše književnosti na sveučilištu u Firenzi.) Još vas upozoravam na moju knjigu PJESME I PROZA, koju je uredio Jure Kaštelan, a objavljena je 1969. u kolekciji »Pet stoljeća hrvatske književnosti«: u njoj je također »važnija literatura« o mom pjesničkom radu, od 1931. do 1969. Vjerujem da tu knjigu ima vaš Institut, kao i ostale knjige spomenute kolekcije. Ali ako je možda nemate, javite mi i ja ću vam je poslati; tu knjigu morate proučiti, ona će vam moje djelo još više otkriti.</p>
<p>Pitate me, što radim. Uvijek sam zaposlen, pravo kažete. Dovršavam redakciju kritičkog izdanja Sabranih djela A. G. Matoša (za stogodišnjicu njegova rođenja 1973. treba izaći 25 svezaka, od kojih su prvih osam u mojoj redakciji).</p>
<p>Da, još nešto. Ne znam, znate li da je u časopisu la battana (VII, 24. dicembre 1970), u prijevodu Erosa Sequija, objavljeno šest mojih pjesama i esej Antuna Šoljana o mojoj poeziji, koji je, na hrvatskom, najprije objavljen u Kolu (VIII, br. 11, Zagreb, studeni 1970.) a zatim u novom izdanju PRSTENA. Ako biste htjeli imati i te prijevode, javite mi, i ja ću vam i njih poslati.</p>
<p>Nadajući se da vam pisanje o mom književnom radu neće zadati velikih muka, zahvaljujem vam se na trudu i želim vam puni uspjeh.</p>
<p>Primite mnogo srdačnih pozdrava od moje gospođe i od mene.</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>506.</p>
<p>LUKI HRVATIĆU (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Luka Hrvatić/nastavnik Osnovne škole/Pitomača/SR Hrvatska/Ivice Mesarića 11</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 13. 11. 1971.</p>
<p>Dragi Luka,</p>
<p>završio sam redakciju Preradovićevih pjesama, rukopis je spreman za štampu. Lacković će s nacrtom za omot i vinjetama biti gotov u srijedu. S vama bih želio razgovarati o vašem članku, i predati rukopis. Molim vas stoga da dođete u Zagreb u petak 19. o. mj. dopodne (od 12 s. već sam zauzet). Ako ne možete tog dana, onda u ponedjeljak 22. o. mj. Pišite mi! Srdačan pozdrav</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>507.</p>
<p>GALINI ILJINOJ (1.) razglednica</p>
<p>Madame/Galina Iljina/36k Zvenigorodskaja 1/14/kv. 30 Moskva D 100/SSSR</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 14. 11. 1971.</p>
<p>Poštovana i draga Galina,</p>
<p>već je prošlo više od dva mjeseca, otkako sam vam poslao novo izdanje mojih pjesama PRSTEN. Ne znam, jeste li tu knjigu primili pa vas molim da mi to javite. Zanima me što radite sada. Što je s novim sveskom Kratke literarne enciklopedije? Hoćete li opet u naš Zagreb (vidite Gornji grad na slici!)? Srdačno pozdravlja sve vaše i vas, odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>508.</p>
<p>STANISLAVU RENKU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Stanislav Renko/Založništvo tržaškega tiska d.d./Ulica Montechi 6/Trieste/Italia</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 15. 11. 1971.</p>
<p>Dragi Stanko,</p>
<p>nemajući tvoje adrese pišem ti, kako vidiš, na Založništvo tržaškega tiska, i oni će ti, vjerujem, pismo uručiti. (A možda ti i radiš tamo?) Nedavno sam primio faksimilirano izdanje »Slavjanskog rodoljuba« 1849. i upravo danas poslao za nj »otkupninu«. Čestitam ti kao uredniku te izvanredne publikacije (žao mi je ipak što u Mihovilovićevu hrvatskom tekstu »Slavjansko društvo« ima tako velik broj štamparskih pogrešaka). No, pišem ti zapravo zbog nečeg drugoga. Evo o čemu se radi. Kako vjerojatno znaš, zagrebački »Vjesnik«, u svom prilogu »Kultura utorkom«, donosi pitanja javnosti i odgovore poznatih ličnosti pa je tako i na mene došao red 2. 11. o. g. Među mnoštvom pitanja bilo je i jedno iz Trsta, od prof. Carmen Renko. (Odmah sam se, naravno, sjetio tebe; je li to možda tvoja gospođa ili poznanica, ili je ni ne poznaš.) Kako to već biva u novinama, i meni je redakcija izostavila nekoliko odgovora, zbog ograničenog prostora, a među njima i onaj prof. Renko. Žao mi je. – Ali da taj moj odgovor potpuno ne nestane, sjetio sam se da bi dobro bilo zamoliti tebe da odgovor na bilo koji način uručiš toj gospođi. Stoga ti ga evo i šaljem u prilogu, onako kako je bio predan redakciji »Vjesnika« (ovo je kopija originala). Molim te, dakle, učini mi tu uslugu, potraži prof. Carmen Renko (ona predaje slovensku književnost, kako se vidi iz njenog pitanja) i predaj joj ovaj moj odgovor. Ne zaboravi je pritom, s moje strane, pozdraviti i kazati joj da mi je žao što odgovor nije mogla pročitati u »Vjesniku«. Kad jednom, ipak, dođem u Trst na dan, dva, osim tebe, razumije se, volio bih da se sretnem i s gđom Carmen Renko. – Nadam se da te ovom molbom nisam suviše opteretio.</p>
<p>Vidiš li, dragi Stanko, kako godine odmiču! Sad bi tek trebalo da počnem pisati, zar ne, ali – završit ću. Javi mi se, kad stigneš, bar dopisnicom, da čujem kako je uspjela potraga.</p>
<p>Srdačno te pozdravlja</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>509.</p>
<p>ŽELJKU IVANJEKU (1.) razglednica</p>
<p>Mr/Željko Ivanjek/1610 Braly Ave/Milpitas/California/USA</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 15. 11. 1971.</p>
<p>Dragi moj Željko,</p>
<p>nemoj misliti da te se ne sjećam često, otkako smo se rastali. A i danas mi je žao, što nam rastanak nije bio kako se dogovorismo. Osjećam tvoju samoću i čeznuća za krajem koji te rodio. I koji ti je u usta dao hrvatsku riječ, najdražu i sada tako daleku. No, ona te čeka, ne zaboravi! Budi nam jak, i zdrav, i mudar. Pozdravljaju te i vole tvoji</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>510.</p>
<p>ANTALU GÖNEYIJU (1.) pismo</p>
<p>MÜVELÖDÉSÜGYI MINI SZTÉRIUM/G. GÖNEYI Antal/Budapest, 502 Pf.1</p>
<p>Zagreb, 15. 11. 1971.</p>
<p>Poštovani g. Göneyi,</p>
<p>primio sam Vaš dopis br. 47577/71 od 20. oktobra 1971. (stigao mi je u ruke 9. novembra 1971.) kojim me pozivate na nedjelju dana boravka, još ove godine, u Budimpeštu radi boljeg upoznavanja s mađarskom muzeologijom. Srdačno se zahvaljujući na Vašem ljubaznom pozivu, moram Vam ujedno saopćiti da mi nažalost nije moguće u to vrijeme, ove godine, boraviti u Budimpešti, budući da za još nekoliko mjeseci moram dovršiti neke već preuzete, neodgodive poslove. Bilo bi mi drago kad bih u Budimpeštu mogao doći u proljeće 1972. godine.</p>
<p>Još jednom se zahvaljujem na pozivu i drugarski Vas pozdravljam.</p>
<p>S odličnim poštovanjem</p>
<p>Direktor Instituta za književnost</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>511.</p>
<p>FERENCU FEHÉRU (3.) pismo</p>
<p>Drug/Fehér Ferenc/književnik/Novi Sad/Rumenačka 98/</p>
<p>S. A. P. Vojvodina</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 21. 11. 1971.</p>
<p>Poštovani i dragi moj Ferenc,</p>
<p>ne znam jeste li primijetili koliku su mi radost priredili vaši prijevodi, naš susret u Zagrebu i razgovori! I sami znate kako riječi ponekad ne mogu izraziti osjećanja pa ona zauvijek ostanu nepoznata onome tko ih je prouzročio. Slično se možda desilo i nama. – Ad rem! Šaljem vam, po dogovoru, Kazalo za prijevode mojih pjesama, s dopunama naslova pjesama kako ih zajedno sačinismo. Veselio bih se kad biste svoje prijevode proširili s još desetak pjesama, no to u potpunosti prepuštam vama. Još jednom vam se zahvaljujem na trudu (zar samo na trudu?) koji ste uložili u ove svoje prijevode, i srdačno pozdravljam vašu gospođu i vas s malom ovom reprodukcijom našeg Lackovića Croate. Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>512.</p>
<p>JOSIPU TORBARINI (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/akad. Josip Torbarina/sveučilišni profesor/Zagreb/Voćarsko naselje 12</p>
<p>Zagreb, 1. 12. 1971.</p>
<p>Dragi Jozo,</p>
<p>nedavno si mi rekao da ti se nisam pismeno zahvalio na poklonu koji si, prije nekoliko godina, darovao Institutu za književnost JAZU. Koliko se sjećam, zamolio sam te, prigodom predaje poklona kad sam ti se na njemu i zahvalio, da nam nekoliko riječi napišeš o porijeklu Ujevićevih autografa, a ti si nam to i obećao. No, kasnije si to smetnuo s uma, kao što ni ja tebi nisam poslao pismenu zahvalnicu. Budući da si me nedavno, kako rekoh, ukorio zbog tog mog propusta, ja ti se ispričavam za ovaj post festum i ujedno potvrđujem da si dne 30. prosinca 1967. u prostorijama Instituta osobno predao kao svoj poklon sedam autografa pjesama Tina Ujevića, dva autografa Goranovih pisama upućenih tebi, dva autografa Nazorovih prijevoda i autograf pisma Luke Perkovića upućenog tebi (detaljniji popis vidi u prilogu ovog dopisa). Na vrijednom poklonu najljepše ti se zahvaljujem. – Ove Ujevićeve pjesme objavljene su u tjednicima »Grič« (1940.) i »Hrvatski radnik« i drugdje, a i u njegovim »Sabranim djelima« (Sv. II i Sv. IV) pa mi je žao, usput rečeno, što i tvoj poklon nisam mogao spomenuti među onima navedenim u Sv. I »Sabranih djela« (1963., str. 215).</p>
<p>Još jednom ti se zahvaljujem na poklonu i srdačno te pozdravljam.</p>
<p>Direktor:</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prilog: Popis poklona</p>
<p>akad. Josipa Torbarine…</p>
<p>POPIS</p>
<p>poklona akademika JOSIPA TORBARINE (Zagreb, Voćarsko naselje 12)</p>
<p>darovanih 30. 12. 1967. Institutu za književnost i teatrologiju:</p>
<p>1. Tin Ujević: autograf Cika tržnice (tinta, dva lista);</p>
<p>2. Tin Ujević: autograf Verpedža (tinta, dva lista);</p>
<p>3. Tin Ujević: autograf Molitva za koru kruha i zdjelu leće (tinta, tri lista);</p>
<p>4. Tin Ujević: autograf Improvizacije u podrumu (tinta, dva lista);</p>
<p>5. Tin Ujević: autograf Krug svjetlosti oko kameno-uljne svjetiljke (tinta, pet listova);</p>
<p>6. Tin Ujević: autograf Kružna cesta sreće (tinta, četiri lista);</p>
<p>7. Tin Ujević: autograf Mrki čempresi (tinta, tri lista);</p>
<p>8. Ivan Goran Kovačić: autograf pisma (15. 8. 1942.) dru Josipu Torbarini (tinta, tri lista);</p>
<p>9. Ivan Goran Kovačić: autograf pisma (bez datuma) dru Josipu Torbarini (tinta, jedan list);</p>
<p>10. Vladimir Nazor: autograf prijevoda Tassovi soneti o Cvijeti Zuzorićevoj (VII. 1939.) (tinta, dva lista i olovka, tri lista);</p>
<p>11. Vladimir Nazor: autograf (strojopis i rukopis) prijevoda stihova Luigija Tansilla (dva lista);</p>
<p>12. Luka Perković: autograf pisma (29. 12. 1947.) dru Josipu Torbarini (olovka, dva lista).</p>
<p>513.</p>
<p>LÁSZLU ILLÉSU (1.) pismo</p>
<p>PETŐFI IRODALMI MÚZEUM/Herrn Generaldirektor László Illés/Budapest V/Károlyi utca 16.</p>
<p>Zagreb, den 3. 12. 1971</p>
<p>Sehr geehrter Herr Generaldirektor,</p>
<p>schönsten Dank für Ihren Brief vom 15. 11. 1971 wie auch für Ihren Vorschlag dem Ministerium, was die Einladung an mich und Kollegen Ivan Meden nach Budapest, wegen des näheren Kennenlernens der ungarischen Museologie, betrifft. Ich darf Sie aber gleich bekannt machen, dass ich unlängst diese höfliche Einladung auf Frühling 1972 verschieben musste, da ich im ganzen Winter mit vorher geplanten Betätigungen beschäftigt bin. Ich hoffe also, dass wir uns im Frühling 1972 treffen werden und dann auch ausführlich über unsere Petőfi-und-Krleža-Ausstellungen sprechen werden. – Was die Petőfi-Ausstellung in Zagreb im Januar 1973 betrifft, kann ich Ihnen mitteilen, dass sie im historischen Gebäude des Nationalheimes (Narodni dom) im alten Teil unserer Stadt (Gornji grad) stattfinden wird, in welchem seit 1846 viele kroatische Kulturinstitutionen waren: Matica ilirska, Gospodarsko društvo usw. Seit dem Jahre 1952 befindet sich in diesem Gebäude unser Institut für Literatur und Theatrologie der Jugoslawischen Akademie der Wissenschaften und Künste. Die Petőfi-Ausstellung wird, wie ich schon gesagt habe, in diesem Gebäude, im grossen Saal (der den historischen Namen Dvorana hat), in dem bisher auch viele Ausstellungen, die den grossen kroatischen Dichtern zwischen denen auch 1963 gelegentlich seines 70-Lebensjahrs dem Krleža, gewidmet waren, stattfinden.</p>
<p>(Die Grössen des Saales: 10,50x9,70 m.)</p>
<p>Ich freue mich im voraus unserer Begegnung im Frühling und ich lasse Sie herzlichst grüssen.</p>
<p>Direktor</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>514.</p>
<p>JOLANDI MARCHIORI (6.) razglednica</p>
<p>Madame/Jolanda Marchiori/ Università di Padova/Facoltà di lettere e filosofia/Istituto di filologia slava</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 8. 12. 1971.</p>
<p>Poštovana i draga Jolanda,</p>
<p>smatrao sam da u svom Institutu imate moju knjigu Pjesme i proza, da imate »Pet stoljeća hrvatske književnosti«, ali mi je sinoć telefonirala gđa Gvozdanović da tu knjigu nemate, a ona ju nije mogla nabaviti (može se samo čitavo kolo). StogaVamju šaljemdanasi želimdaprovedetemnogougodnihtrenutaka. Pozdrav od moje gospođe i od mene.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>515.</p>
<p>MILI VLAŠIĆ-GVOZDIĆ (1.) pismo</p>
<p>Gospođa/Mila Vlašić-Gvozdić/Trg prekomorskih brigada 5/ Ljubljana</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 16. 12. 1971.</p>
<p>Poštovana gospođo Mila,</p>
<p>kako vidite, ispunio sam obećanje izrečeno u telefonskom našem razgovoru: šaljem Vam Vaše pjesme koje ste mi poslali 13. travnja o. g. i moju fotografiju za novo izdanje školske čitanke. Nadam se da ćete biti zadovoljni.</p>
<p>Približuju nam se blagdani, konac godine, početak godine, pa ne mogu drugo nego Vam zaželjeti sve dobro i u ovoj, i u svima novim godinama koje ćete dočekati.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>516.</p>
<p>DRUŠTVU KNJIŽEVNIKA HRVATSKE (12.) pismo</p>
<p>Tajništvo Društva književnika Hrvatske/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 3. siječnja 1972.</p>
<p>Predmet: Izvještaj o putovanju u inozemstvo 1971.</p>
<p>Na vašu pismenu zamolbu od 29. 12. 1971. da vam dostavim kratak izvještaj o boravku u inozemstvu, izvješćujem slijedeće:</p>
<p>Kao jedan od delegata DKH boravio sam tri dana u Gradišću (Burgenlandu), u posjetu Gradišćanskim Hrvatima. Kao delegati još su bili: predsjednik DKH prof. Ivo Frangeš, tajnik DKH Slavko Mihalić i DKH odbornik Dubravko Horvatić. – Putovanje smo izvršili automobilom.</p>
<p>Subota, 1. svibnja 1971.: Oko 14 sati stigli smo u Gornju Bortu (Oberwart), a podveče otišli u Vincjetu (Dürnbach) gdje smo poslije večere s narodom razgovarali i pročitali po nekoliko pjesama; povratak u Gornju Bortu na spavanje.</p>
<p>Nedjelja 2. svibnja 1971.: Ujutro odlazak u Frankanavu (Frankenau); ovdje živi jedan od najznačajnijih kulturnih predstavnika gradišćanskih Hrvata, Ignac Horvat (rođen 1895. u Gradišću), autor knjiga pripovijesti, brojnih književnih članaka, suradnik novina, urednik kalendara itd. Predsjednik Frangeš predao je Ignacu Horvatu svečanu diplomu kojom ga je Upravni odbor DKH primio u svoje članstvo. Poslije ručka, na sastanku u osnovnoj školi, predsjednik Frangeš održao je kratko predavanje, a ja pročitao mali izbor svojih pjesama. Još za dana odlazak u Gornju Pulju (Oberpullendorf), gdje smo prenoćili.</p>
<p>Ponedjeljak, 3. svibnja 1971.: Ujutro smo otišli u (Eisenstadt); nitko nas nije dočekao, i mi smo sami pohodili neke javne ustanove (Palaču Esterhazy, kadu Josepha Haydna); popodne povratak (svratili se u dvorac Güesing, nekadašnjih gospodara našeg Samobora).</p>
<p>Na trodnevnom ovom putovanju vidjeli smo lijepe krajeve, mjesta u kojima žive stoljećima naši sunarodnjaci, ali susreti s njima, s našim ljudima, bili su, ne znam zašto, više nego skromni.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>517.</p>
<p>LOVRI BILINIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Arh. Lovro Bilinić/Zagreb/Ilica 157</p>
<p>Zagreb, dne 25. siječnja 1972.</p>
<p>Poštovani gospodine Biliniću,</p>
<p>kako smo se i usmeno dogovorili, naručujem od Vas izradbu nadgrobnog spomenika (s tekstom kao u prilogu), od masivnog jablaničkoga granita, veličine 70x110x120 cm, poliranoga.</p>
<p>Kad bude dogotovljen nacrt za slova na spomeniku, doći ću na Vaš poziv da obavim korekturu.</p>
<p>Rok završetka izvedbe: najkasnije do kraja ožujka 1972. Unaprijed Vam se zahvaljujem na pažnji i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb, Ilica 26</p>
<p>Telefon: 442 – 763</p>
<p>518.</p>
<p>ZOLTÁNU CSUKI (6.) pismo</p>
<p>Drug/Zoltán Csuka/Érdliget/Sárd u. 35</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 8. III. 1972.</p>
<p>Dragi Zoltáne,</p>
<p>oprosti mi što tek sada odgovaram na Tvoje pismo od 10. II. o. g. No, nisam mogao prije, jer sve do danas nisam znao ništa određeno u svezi s Tvojom željom da dobiješ od Akademije poziv na mjesec dana boravka u Zagrebu. Sve do pred nekoliko dana tajnik našeg razreda u Akademiji (više nismo odjel, nego razred!) Marijan Matković bio je u Opatiji na liječenju. Danas smo imali sjednicu razreda na kojoj sam iznio Tvoju želju (za nju je znao i M. M.) i zaključeno je da ćeš od Akademije primiti poziv za dolazak u Zagreb gdje ćeš moći dovršiti već započeti rad na svojoj antologiji »Muza Jadranskog mora«. Nadam se da Ti ova obavijest neće stići prekasno. – Ne znam, je li ti poznato da sam ja prije nekoliko mjeseci, prošle jeseni, primio poziv iz Budimpešte da budem gost Petőfijeva muzeja (1973. bit će izložba Petőfijeva u Zagrebu, a Krležina u Budimpešti). Na današnjoj sjednici Akademije izjavio sam da bih želio posjetiti Budimpeštu u prvoj polovici svibnja (razumije se, s Jelicom!), i bilo bi nam drago da se tamo nađemo zajedno, prije nego Ti pođeš u Zagreb. Tom prilikom moći ćeš se s Jelicom dogovoriti o ilustracijama za Tvoju antologiju. – U velikom sam poslu: dovršavam redakciju kritičkog izdanja Matoša (prvih osam svezaka od 24 ukupno) pa te molim da mi ne zamjeriš što moje pismo nije opširnije. – Nadam se da ćemo u Budimpešti imati prilike za razgovor, kako se veli »o svemu i svačemu«.</p>
<p>Još jednom, oprosti na kasnom odgovoru i primite Dicika i Ti srdačne pozdrave od oboje.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Tadija i Jelica</p>
<p>519.</p>
<p>NEDI BRLIĆ (5.) pismo</p>
<p>Gospođa/Neda Brlić/Trg maršala Tita 7/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 23. 3. 1972.</p>
<p>Draga Nedo,</p>
<p>oprosti što tek danas odgovaram na Tvoje pismo od 10. III. o. g. Mislim da nije potrebno za to navoditi razloge. – Ad rem!</p>
<p>Što se tiče izdanja beogradskog Mladog pokolenja priča Tvoje majke: Društvo književnika Hrvatske nije se dosad, koliko ja znam, zauzimalo za autorska prava pojedinih pisaca, jer su oni zaštićeni u Autorskoj agenciji (Preradovićeva 25) ili se neki od njih za svoja prava brinu osobno. Prema tome, nema svrhe obraćati se na DKH, nego bi trebalo da zatražiš zaštitu od Jugoslovenske autorske agencije u Beogradu (Majke Jevrosime 38), a o tome da ujedno obavijestiš i njeno Zastupništvo za SRH (tako se zove!) u Zagrebu (Preradovićeva 25).</p>
<p>O drugom pitanju. Republička tržišta za školske knjige, koliko znam, samostalna su, i izdavači u republikama planiraju svoja izdanja školske lektire bez dogovaranja između sebe. Smatram da bi trebala obavijestiti »Veselina Maslešu« u Sarajevu da se za izdanje priča Tvoje majke i za ugovor o honoraru obrate na zagrebačku autorsku agenciju (s kojom bi Ti, prije toga, morala da se dogovoriš o pojedinostima).</p>
<p>Meni se čini (a o tome nisam ni s kim razgovarao) da »Školska knjiga« nije izdala priče Tvoje majke naprosto zato jer znaju da ih godinama objavljuje zagrebačka »Mladost«. Napiši pismo »Školskoj knjizi« (Masarykova 28) i zapitaj ih. Pa ćeš saznati pravi razlog.</p>
<p>Eto, to bi bili moji savjeti za koje si mi pisala.</p>
<p>Pitaš za nas dvoje. Radimo, po starom, svoj posao.</p>
<p>Ja sam sav u Matoševim Sabranim djelima, onog Matoša koji je toliko cijenio Tvoju majku (još dok nije ni napisala Priče iz davnine!).</p>
<p>Srdačno pozdravljamo Tebe, Tvog sina i njegovu gospu</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>520.</p>
<p>DEZSŐU BARÓTIJU (1.) pismo</p>
<p>Herrn/Dezső Baróti/stellv. Generaldirektor/Petőfi irodalmi múzeum/Budapest, V./Károlyi utca 16</p>
<p>Zagreb, 12. 4. 1972.</p>
<p>Sehr geehrter Herr Baróti,</p>
<p>Innigst bedauere ich erst heute Ihren freundlichen Brief vom 15. 3. d. J. beantworten zu können.</p>
<p>Herzlichen Dank für Angaben über Zahl und Grösse der Petőfi--Ausstellungs-Exponate zu welchen wir in Zagreb noch 4 bis 5 Tafel dergleichen Grösse (50 x 60 Zentimeter) zufügen gedenken.</p>
<p>Unserem Wunsche nach sollte die Eröffnung der Petőfi-Ausstellung in Zagreb Ende Mai oder Anfang Juni 1973 stattfinden. Demnach sollten euere Exponate spätestens bis Anfang Mai 1973 in Zagreb eintreffen.</p>
<p>Krleža-Ausstellung, zur Feier des 80. Geburtstages, sollte im Herbst 1973 eröffnet werden.</p>
<p>Es freut mich Ihnen meine und meiner Gattin Ankunft in Budapest, Mitte Mai d. J., melden zu können, wo wir dann auch alles über unsere Pläne ausführlicher besprechen.</p>
<p>Den genauen Tag unserer Ankunft melde ich in kurzer Zeit.</p>
<p>Es grüsst Sie</p>
<p>hochachtungsvoll</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>521.</p>
<p>MIRKU CAJNERU (1.) pismo</p>
<p>Jugoton/Muzičke edicije/Programski sektor/drug Mirko Cajner/Zagreb – Dubrava</p>
<p>Zagreb, 29. 4. 1972.</p>
<p>Na vaš dopis od 28. 4. 1972. kojim tražite broj moga žiro-računa javljam vam da taj broj glasi:</p>
<p>301-620-1001</p>
<p>1-4-3831/098.</p>
<p>Ujedno molim da budete ljubazni pa da mi pošaljete primjerak štampanih nota za koje mi isplaćujete honorar.</p>
<p>Unaprijed se zahvaljujem na pažnji i srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>522.</p>
<p>PERI ŠTAJDUHARU (1.) pismo</p>
<p>Općinska konferencija Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske/tajniku drugu/Peri Štajduharu/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, 29. travnja 1972.</p>
<p>Na Vaš dopis broj 88/72 od 15. 4. 1972. kojim sam obaviješten da sam na XXIV sjednici Predsjedništva Općinske konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske u Slavonskom Brodu izabran u Počasni odbor za otvaranje Spomen-galerije Ivana Meštrovića u Vrpolju, koje će biti 3. lipnja 1972., izjavljujem da sa zadovoljstvom prihvaćam taj izbor.</p>
<p>Ujedno javljam da ću tog dana doputovati u Vrpolje sa svojom gospođom (oboje smo bili Meštrovićevi mladi prijatelji) i s još dvojicom naših prijatelja da prisustvujemo svečanom otvorenju Spomen-galerije.</p>
<p>Nadam se da ću o satu otvorenja Spomen-galerije i drugim pojedinostima biti pravodobno obaviješten, pa Vam se na pažnji unaprijed zahvaljujem i drugarski Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>523.</p>
<p>TAJNIŠTVU DRUŠTVA KNJIŽEVNIKA HRVATSKE (1.) pismo</p>
<p>Tajništvo Društva književnika Hrvatske/Trg Republike 7/I/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 29. 4. 1972.</p>
<p>Na vaš dopis od 19. 4. 1972. šaljem slijedeće podatke:</p>
<p>a) Dragutin Tadijanović: Pjesme i proza. Priredio Jure Kaštelan (Predgovor; Bibliografija: Izdanja djela, Važnija literatura). Crteži: Antun Mezdjić. Pet stoljeća hrvatske književnosti, Knjiga 120. Zora i Matica hrvatska. Zagreb, 1969. (1970.!). Str. 360.</p>
<p>DragutinTadijanović: Prsten, Izabranepjesme. Pogovor: Antun Šoljan. TadijanovićeviAutobiografskifragmenti, Kronologija, Bibliografija, Glasovi kritike, Slikovni prilozi (22) i gramofonska ploča s pjesnikovim recitacijama. Četvrto (Matičinotreće) izdanje. Likovnaoprema: BorisDogan. IntegralnabibliotekapoezijeArion. Maticahrvatska, Zagreb, 1970. Str. 300.</p>
<p>b) Dragutin Tadijanović: Choix de poèmes. Traductions de Janine Matillon. Poésie croate contemporaine. Le Pont – The Bridge – Die Brücke – Most, Revue ď art et de littérature, Publié par Ľ Association des écrivains de Croatie. Zagreb, 1971.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>524.</p>
<p>NELI KRUŽIĆ I VLATKI STIPEČ (1.) pismo</p>
<p>Literarna sekcija/Osnovne škole BAKAR/u Bakru/Učenicama/Neli Kružić i Vlatki Stipeč</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 6. svibnja 1972.</p>
<p>Mladi moji prijatelji,</p>
<p>primio sam vaše pismo od 29. travnja o. g. (lutalo je nekoliko dana, dok mi je stiglo) i, kako vidite, odmah i odgovaram, po vašoj želji. – Najljepše vam zahvaljujem na pažnji koju posvećujete proučavanju mog života i rada priređujući književno veče. Žaomije, vjerujtemi, štoijanećubitiprisutandavasvidim, čujemipozdravim.</p>
<p>Bakar! Vaš lijepi Bakar! I moj Bakar! Da znate, kako ga i ja volim! U doba mladosti, davno, s kolikim sam zanimanjem čitao pripovijest Nadala Bakarka, koju je pred više od sto godina, u Vijencu 1870. objavio vaš Bakranin Adolfo Veber Tkalčević! Kolike li razlike između ondašnjega i sadašnjeg života!</p>
<p>Mnogo sam puta prolazio kroz Bakar. I bio u njemu, samo na prolazu, nažalost. Idući posljednjih godina u Rab na godišnji odmor, svratio sam se, sa svojom gospođom i dvojicom prijatelja, i lanjskoga i preklanjskog ljeta u Bakar, gdje smo na rivi, u sjeni stabala, ručali gledajući odsjaj sunca u moru, osjećajući lagan vjetrić koji je u lišću šumorio i nas milovao nevidljivim nježnim rukama. No, vratimo se u trenutke u kojima razgovaramo! – Sigurno ste primijetili, zar ne, da među mojim pjesmama ima i onih u koje se smjestilo more, veličanstveno more, premda sam ga ja, sin »ravne Slavonije«, prvi put vidio tek u osamnaestoj svojoj godini. Ali ono je otada pa do danas moja trajna ljubav. A uvjeren sam da je ono, naše more, i vaša velika ljubav. Svi ga mi u srcu nosimo, kamo god krenuli, i tako će biti zauvijek.</p>
<p>Želeći vam svima mnogo uspjeha u radu i u budućem životu, sve vas srdačno pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>N. B. – Poslao sam im i svoju fotografiju! 7. 5. 72.</p>
<p>525.</p>
<p>IVANU BERDINU (2.) pismo</p>
<p>Upravni odbor/Preradovićeva muzeja/u Grabrovnici/Predsjedniku/Ivanu Berdinu</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 12. svibnja 1972.</p>
<p>Poštovani predsjedniče,</p>
<p>primio sam od Vas i tajnika Mate Kožara dopis od 8. svibnja 1972. kojim me Upravni odbor Preradovićeva muzeja u Grabrovnici imenuje svojim počasnim članom, dodjeljuje mi spomen-plaketu s Preradovićevim likom i dvadeset primjeraka njegove knjige »Rodu o jeziku« (1972.).</p>
<p>Najljepše zahvaljujem Vama i Upravnom odboru Preradovićeva muzeja u Grabrovnici na pažnji i počasti koju ste mi ukazali i želim da i Vi i oni koji će doći poslije Vas upravljate Preradovićevim muzejem brigom i ljubavlju kojom je on bio i osnovan, i da ga pokoljenjima predajete kao živu uspomenu na velikog sina vašeg zavičaja, na velikoga hrvatskog pjesnika Preradovića.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>526.</p>
<p>LUKI HRVATIĆU (3.) pismo</p>
<p>Zagreb, 12. svibnja 1972.</p>
<p>Dragi Luka,</p>
<p>oprostite mi što se tek danas javljam; vjerujte mi, nisam prije dospio. Ponajprije zahvaljujem na primjerku knjige »Rodu o jeziku« koji ste mi, s posvetom, poslali 23. travnja o. g. i dopustite mi da se i ja Vama najljepše zahvalim na brizi, trudu i ljubavi koju ste uložili za objavljivanje Preradovićeve knjige u spomen 100. obljetnice njegove smrti. Doista, nije mi poznat sličan slučaj da bi netko kao Vi preuzeo na se toliku brigu oko izdanja knjige koju je trebalo da objavi neka kulturna ustanova ili izdavačko poduzeće. U svoje ime i u ime sviju hrvatskih pjesnika, još jednom Vam zahvaljujem. Živio, dragi Luka!</p>
<p>Nego, još nešto. Prekjučer sam primio dopis predsjednika i tajnika Upravnog odbora Preradovićeva muzeja u Grabrovnici od 8. svibnja 1972. kojim me Upravni odbor imenovao svojim počasnim članom; ujedno mi je dodijeljena spomen-plaketa (tko ju je načinio, ne znam) s likom Preradovićevim i 20 primjeraka knjige »Rodu o jeziku«. (Nekoliko je primjeraka – defektno; pokazat ću Vam kada dođete u Zagreb.)</p>
<p>Danas sam posebnim pismom zahvalio Upravnom odboru na počasti koju su mi ukazali, ali nažalost njihovu adresu ne znam (vidim da Grabrovnica nema pošte) i prisiljen sam da to svoje pismo Upravnom odboru pošaljem Vama, s molbom da im ga uručite ili pošaljete. Nadam se da Vas neću i time opteretiti.</p>
<p>Bilo bi mi drago da me posjetite, čim budete mogli; da čujem kako je tekla raspodjela knjiga, primjedbe, komentari itd.</p>
<p>Srdačno pozdravljam sve Vaše i Vas!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>527.</p>
<p>MATI KUDUMIJI (1.) pismo</p>
<p>Drug/Mato Kudumija/Gajeva 33/Đurđevac</p>
<p>Zagreb, 8. lipnja 1972.</p>
<p>Poštovani druže Mato,</p>
<p>ponajprije se ispričavam što tek danas odgovaram na Vaše pismo od 19. 5. 1972. u kojem ste ujedno poslali i nacrt za knjigu Grgura Karlovčana »Na pragu seoskog doma«. Moj je život rastrgan, njime više upravljaju »vanjske okolnosti« nego ja sam. Osim što dovršavam veliki posao na kritičkom izdanju Matoševih »Sabranih djela«, ovih sam dana bio u Istri, na Saboru čakavskog pjesništva (istih dana trebalo je da budem u Vrpolju i u Lukovdolu, a nisam!), pa me je sve to, a i druge pojedinosti, spriječilo da Vam pošaljem svoj odgovor. Oprostite mi!</p>
<p>Bit ću kratak.</p>
<p>Slažem se s Vašim nacrtom za knjigu »Na pragu seoskog doma«, uz ove napomene:</p>
<p>1. Pjesme (opširniji izbor iz dviju njegovih knjiga);</p>
<p>2. Novele (sve onako kako ste predvidjeli);</p>
<p>3. Natopljene brazde, izbor (ulomci u kojima je prikazan piščev zavičaj; kako ste i sami zamislili);</p>
<p>4. Za novoga čovjeka, izbor članaka iz pedagoških časopisa (ja ih u ovo izdanje ne bih uvrstio).</p>
<p>PRILOZI</p>
<p>1. Goran Kovačić, Vlak harmonika (s napomenom da novela govori o Karlovčanovu djetinjstvu itd.);</p>
<p>2. Stanojka Karlovčan: Posljednje godine Grgurova života;</p>
<p>3. Mato Kudumija: Sjećanje na Grgura Karlovčana;</p>
<p>4. Kronologija života Grgura Karlovčana;</p>
<p>5. Bibliografija:</p>
<p>a) Djela Grgura Karlovčana,</p>
<p>b) Literatura o Grguru Karlovčanu.</p>
<p>Slikovni prilozi (kako ste predvidjeli; no sa detaljnim opisom pojedinih priloga: mjesto, vrijeme i dr.).</p>
<p>Ilustracije (crteži?) Ivana Lackovića Croate znatno će podići vrijednost izdanja, i treba ih uvrstiti u knjigu.</p>
<p>Veoma mi je žao što različita moja »zaduženja« ne dopuštaju da zasad zabilježim neka sjećanja iz mladih godina, kad sam drugovao s Goranom i sretao se s Grgurom, na ulici, u šetnji. Nadam se, ipak, da ću kasnije i o tim danima još ponešto napisati.</p>
<p>Želeći da knjigom »Na pragu seoskog doma« dostojno obilježite 30. godišnjicu tragične Karlovčanove pogibije, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>528.</p>
<p>MIRKU CAJNERU (2.) pismo</p>
<p>Jugoton/Poduzeće za izradu gramofonskih ploča/Programski sektor/drug Mirko Cajner/Zagrebačka Dubrava</p>
<p>Zagreb, 16. lipnja 1972.</p>
<p>Odgovarajući na vaš dopis od 7. 6. 1972. šaljem vam novi broj mog žiro-računa koji glasi:</p>
<p>301-620-1001-100</p>
<p>2320164698</p>
<p>Kreditna banka Zagreb</p>
<p>Filijala 1 Zagreb.</p>
<p>Adresa mog stana: Ilica 26, Zagreb.</p>
<p>Želeći vam uspjeh u daljnjem radu srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>529.</p>
<p>IVANU BOREVKOVIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Ing. Ivan Borevković/predsjednik Skupštine/općine Slavonski Brod/Cesarčeva ul. 48/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, 20. lipnja 1972.</p>
<p>Poštovani i dragi druže predsjedniče,</p>
<p>danas me u Zagrebu posjetila moja sestra i saopćila mi da je 8. o. mj. završeno asfaltiranje našega »sokaka« (nekada su ga zvali »Tdijanovića sokak«). E, da je živ moj otac, koji je čitavog svoga vijeka želio da se uzmogne izvući iz onog blata, u jesen, u zimu, u proljeće. Ali ove godine, 25. siječnja, navršiše se puna četiri desetljeća od njegove rane smrti, i ja sam doista sretan što se taj naš put, zahvaljujući Vašem razumijevanju i zauzimanju, zauvijek oslobodio blata kojim je obilovao od pamtivijeka. Dopustite mi, dragi druže predsjedniče, da se zato najljepše zahvalim, u svoje ime i u ime mojih u Rastušju, ponajprije Vama osobno, a zatim i svima onima koji su zajedno s Vama proveli u život odluku da se onaj komad puta asfaltira. Uvjeren sam da će i oni koji će ubuduće posjećivati rodni moj kraj također odati puno priznanje ovome Vašem dobrom djelu. Kada dođem u Brod, prvom prigodom, bit ću slobodan da Vam i usmeno, još jednom, izrazim svoju zahvalnost.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>530.</p>
<p>EROSU SEQUIJU (1.) pismo</p>
<p>Drug/ErosSequi/univ. profesor/SvetozaraMarkovića 47/Beograd</p>
<p>Zagreb, 21. lipnja 1972.</p>
<p>Poštovani i dragi prijatelju,</p>
<p>želim, ponajprije, da se ispričam što se tako dugo nisam javio, što tako dugo nisam odgovorio na Tvoje pismo. Pišeš mi da si se borio sa bolešću srca i da si ozdravivši prionuo opet na rad. Ovoj drugoj vijesti, vijesti o ozdravljenju, obradovao sam se doista onako kako već može da razveseli dobra prijateljska vijest. U potpunosti razumijem Tvoj položaj, jer sam i sâm proživio slične trenutke još prije nekoliko godina, a ni danas ne bih mogao da se pohvalim kako je kod mene sa zdravljem sve u redu. Čini mi se da je to i bio glavni razlog da Ti se tek sada javljam. No, nadajmo se, obojica, boljemu, i bit će bolje, zar ne?</p>
<p>Upitao bih: što je s Tvojom idejom »o dvojezičnim publikacijama«, na talijanskom i hrvatskom? Je li se išta pomaklo s mrtve točke? – Napisao si mi, naime, da je moja poezija na prvome mjestu za takvo objavljivanje, ako se ja budem složio da je Ti prevodiš. Na ovu Tvoju primjedbu nisam, doduše, pismeno odgovorio davši svoj pristanak, jer sam smatrao da to i nije potrebno, s obzirom na naš razgovor o tome, u Zagrebu, u »Lovačkom rogu«, 17. ožujka 1971. Sjećaš li se? Ali, ako treba da i pismeno potvrdim svoju želju da Ti budeš prevodilac moje poezije na talijanski, vrlo rado to činim i u ovom trenutku. – Radovao bih se, kad bih o svemu ovome što skorije saznao Tvoje mišljenje, Tvoj plan. Razumije se, još bi me više veselilo kad bismo se mogli sresti u Zagrebu pa se porazgovoriti, na eventualnom Tvome odlasku ili povratku iz Italije. (Mene u Zagrebu neće biti od 15. VII. do 20. VIII.; po prilici bit ću, ponovo u Rabu, na godišnjem odmoru.) Ukratko: budi ljubazan pa mi se javi bar s nekoliko riječi.</p>
<p>Da! Nedavno sam bio u Istri, u Rovinju, i sjetio se našeg putovanja 1951. O tempora! Sjetiš li se i Ti ponekad mladih onih dana? S nama je bio i Gervais! Kupali smo se, plivali, vikali!</p>
<p>Najsrdačnije pozdravljamo gospođu Ivanku i Tebe, dragi naš Sequi!</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>531.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 29. VII. 1972.</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>prođoše već puna dva tjedna otkako smo ovdje, otkako ostavih A. G. M-a i njegovu Pečalbu, dovršenu s moje strane: Raširio sam ruke i bacio pogled prema nebesima, a ona mi se nasmiješila. Itd. – Čitam u novinama o Tvom Dubrovniku, o igrama, i drago mi je videći da Tvoj trud nije uzaludan. Čestitam Ti! I žao mi je što nema mene među dubrovačkim mirima pa makar koji put i pokisao. – Vraćamo se oko 20. kolovoza. Srdačno Te pozdravljaju Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>532.</p>
<p>DAKI IVANOVU (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Kišpatićeva 12/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj, 30. VII. 1972.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>ovdje, na Frkanju, u svetu nedjelju, predadoh se sjećanju: prije četrnaest dana otputovali ste Ti i Somek iz Raba i nas ostavili same nek se snalazimo kako znamo, zar ne? I mi se dobro snalazimo; svaki dan smo sa velikim R-om i njegovom gospojom pa spominjemo i Tebe. Vas dvojica, Ti i S., uskoro ćete u Korčulu, i mi vam želimo sve najbolje. Mi ćemo ovdje ostati do 18. VIII. – Mnogo srdačnih pozdrava Tebi, Someku i g. Groharu. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>533.</p>
<p>LUKI HRVATIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Luka Hrvatić/Pitomača</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 30. VII. 1972.</p>
<p>Dragi Luka,</p>
<p>zaboravio sam, već prije, da vam napomenem: valjalo bi Perine izabrane pjesme, sa kratkim dopisom za prikaz, poslati uredništvima kulturnih rubrika Vjesnika, Večernjeg lista, Borbe, Telegrama, i možda još kome. Trebalo bi poslati odmah da uzmognu donijeti prikaz za stogodišnjicu Preradove smrti koja će, nadajmo se, tako biti zabilježena. – Kako ste vi i vaši? – Ovdje, u Talasoterapiji, ostajemo do 18. VIII. – Sve vaše i vas srdačno pozdravljaju odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>534.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (4.) razglednica</p>
<p>Rab, 31. VII. 1972.</p>
<p>Dragi naši, Vanda i Darko,</p>
<p>jutros primismo pismo koje se »ukrstilo« s drugom našom razglednicom. Odmah sam se i dogovorio s upravom za naš definitivni odlazak 19. VIII. u subotu (taj dan ne ide odavle brod kojim smo kanili putovati!). Očekujemo vas, prema Darkovu prijedlogu, u petak 18. VIII. time da sutradan, zajedno s vama, autom, krenemo na put. Nadam se da smo se konačno dogovorili, i čekamo obavijest o vašem dolasku. Srdačan pozdrav svima!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>535.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/Kraljice Jelene 3/IV/Zagreb</p>
<p>Rab, Otok ljubavi, 8. 8. 1972.</p>
<p>Dragi Sašenjka,</p>
<p>ne znam po koji put vam s ovog Otoka ljubavi upravljam skromne svoje riječi koje hoće, uvijek iznova, da vam prišapnu kako često mislim na vas (više nego što pomišljate!), pa i sada, s pogledom na more i nebo, slušajući cvrčke (Nazorove, gdje li su Šopovi?). Što ćemo sa Krležinim snom o vama i onim ponovljenim retkom? Nema više mjesta nego samo za srdačan pozdrav. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>536.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (3.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab, Otok ljubavi, 8. 8. 1972.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>opet smo ovdje, na starome mjestu; more mrmori i cvrče cvrčci (oni Nazorovi!); slušamo ih, ali bez tebe. Javljaju nam se zagrebačke uspomene, s tobom. A uskoro, zar ne, opet ćemo se vidjeti i opet zajedno lutati, kao nekada. – Mnogo srdačnih pozdrava tebi i Boži.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>537.</p>
<p>VERI SARIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Drugarica/Vera Sarić/Šrotova 7/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj, 10. 8. 1972.</p>
<p>Dragi naši, Verice i Jure,</p>
<p>evo nas opet na Frkanju, već peto ljeto zaredom, s morem i cvrčcima. I često vas se sjećamo. Nadamo se da vam je dobro. Mnogo srdačnih pozdrava oboma i vašim dragim dečkima.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>538.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Mirko Stanić/Balderstr. 29/Bern/Švicarska</p>
<p>Rab, Frkanj, 10. 8. 1972.</p>
<p>Dragi naši, Vlasta i Mirko,</p>
<p>žao nam je što ne znamo gdje ljetujete. Kako se to dogodilo? Hoćemo li se vidjeti u Zagrebu, tko zna. Želja nam je, velika želja, da se sretnemo i ove godine pa makar na najkraće vrijeme. Kada i gdje? Hajdemo se dogovoriti! Jeste li za to? – Ovdje smo već peto ljeto, i dobro nam je. Želimo to i vama. Mnogo srdačnih pozdrava oboma. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>539.</p>
<p>MIRI KRIŽANIĆ (2.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mira Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj, 11. 8. 1972.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>kako vrijeme brzo prolazi! Ovdje smo gotovo mjesec dana i dobro nam je, a nadamo se da je i vaš odmor prošao dobro. Nije bilo jutra a da se nismo sjetili Mirice. Ona zna zašto! A znamo i mi! Radujemo se skorom susretu i srdačno vas oboje pozdravljamo. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>540.</p>
<p>LJERKI MATUTINOVIĆ (3.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Ljerka Matutinović/Anke Butorac 37/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj, 16. 8. 1972.</p>
<p>Draga Ljerka,</p>
<p>kako dani prolaze nemilice! Otkada se ne čusmo i ne vidjesmo! No, oni, dani, oni i dolaze! Pa ćemo se opet sresti u našem Zagrebu i razgovarati dokle budemo htjeli. I o čemu budemo htjeli. – Nadamo se da ste i vi, sa svojima, imali lijepo ljetovanje. Kao i mi ovdje, u suncu i vjetru (dok ovo pišem, vjetar mi nešto šapće; šta li šapće?). Mnogo srdačnih pozdrava vama, Rudiju i dragom vašem Igoru.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>541.</p>
<p>SRĐI ŠEFEROVU (1.) pismo</p>
<p>Republički sekretarijat/za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu/Socijalističke Republike Hrvatske/Drug Dipl. ing. arh./Srđa Šeferov, savjetnik/Zagreb/Trg Jože Vlahovića 6</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 8. listopada 1972.</p>
<p>Na Vaš dopis broj 4355/1-1972. od 4. 10. 1972. o tekstu za spomen-ploču na kući (Ulica Ivana Gorana Kovačića 37) u kojoj je živio i umro Vladimir Nazor, šaljem u prilogu spomenuti tekst kao prijedlog, s napomenom da bi tekst trebalo pokazati i drugu Mirku Božiću, predsjedniku saborskog Odbora za podizanje spomenika Vladimiru Nazoru, da i on taj tekst odobri ili stavi na nj kakvu primjedbu o izmjeni ili dopuni.</p>
<p>O pojedinostima oko izradbe i postavljanja spomen-ploče, razumije se, imam dosta sugestija o kojima držim da bi »svrsishodno« bilo iznijeti ih usmeno u našoj komisiji (Kolacio, Šeferov, Tadijanović) pa zajednički donijeti definitivni plan. Stoga predlažem da što prije sazovete komisiju u svoj ured, na dogovor (broj mog telefona, u Ilici 26: 442 – 763).</p>
<p>Sa drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prilog: 2 primjerka teksta</p>
<p>za spomen-ploču Nazoru</p>
<p>542.</p>
<p>TAJNIŠTVU RAZREDA </p>
<p>ZA SUVREMENU KNJIŽEVNOST (1.) pismo</p>
<p>Tajništvo razreda za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/Zagreb/Braće Kavurića 1</p>
<p>Zagreb, 9. listopada 1972.</p>
<p>Predmet: Izvještaj akad. Dragutina Tadijanovića</p>
<p>o boravku u Budimpešti, </p>
<p>od 22. do 29. rujna 1972.</p>
<p>Generalni direktor Književnog muzeja Petőfi u Budimpešti (Károlyi utca 16) dr László Illés pozvao me 1971. da kao direktor Instituta za književnost i teatrologiju posjetim spomenuti muzej i da se dogovorimo o zajedničkoj suradnji naših ustanova. Već je međusobnim dopisima bilo utanačeno da bismo 1973. priredili jubilarne izložbe: u Zagrebu, o 150-godišnjici rođenja Sándora Petőfija, i u Budimpešti, o 80-godišnjici rođenja Miroslava Krleže. Zbog stanovitih razloga moj se put u Budimpeštu odlagao, ali sam najposlije tamo stigao, vlakom, 22. rujna 1972. ujutro, i ostao osam dana, do 30. rujna 1972. u 0,17 sati.</p>
<p>Budući da se, ove godine, odvijalo dopisivanje između naše Akademije (Razreda za suvremenu književnost) i Mađarske akademije znanosti, u svezi s mojim dolaskom u Budimpeštu i dolaskom u Zagreb dra Lászla Illésa kao zamjenom, ja sam bio gost Mađarske akademije znanosti, od koje sam odmah po dolasku primio i trošak dnevnice (2220 forinti; soba mi nije plaćena) te bio 27. 9. 1972. službeno primljen u njenom Institutu za znanost o književnosti (Ménesi u. 11-13); primio me dop. član Miklós Szabolcsi, zamjenik direktora Instituta, koji me je informirao o radu i izdanjima Instituta, ujedno se zanimajući detaljnije za rad i organizaciju našeg Instituta. Nažalost, nitko od Mađarske akademije znanosti nije o mom dolasku obavijestio Književni muzej Petőfi (zbog kojeg sam i putovao u Budimpeštu) pa sam sutradan po dolasku, došavši u Muzej, slučajno sreo direktora dra Lászla Illésa i s njim se, nakon opširnijih objašnjenja o ovom nesporazumu, dogovorio principijelno o organizaciji spomenutih izložbi; žaleći što već sutra putuje službeno u Bratislavu, zamolio me dr Illés da se o pojedinostima izložbi dogovorim s njegovim zamjenikom, drugaricom Edit Erki, i voditeljem muzejskog odjela drom Deszöom Barótijem. U ponedjeljak, 25. 9. 1972. u Književnom muzeju Petőfi održan je sastanak o izložbama Petőfijevoj i Krležinoj pa je o tom sastanku načinjen i Zapisnik na njemačkom jeziku, potpisan 29. 9. 1972. u tri primjerka. Nacrt prostorija za Izložbu »Miroslav Krleža«, original tog Zapisnika i dva primjerka njegova prijevoda priloženi su ovom izvještaju te nije od potrebe govoriti više o našim pregovorima.</p>
<p>Napominjem da mi je Mađarska akademija znanosti stavila na raspolaganje automobil i vodiča, bibliotekara Instituta Kálmána Bora. (Osim razgledanja Budimpešte i nekih muzeja, s njim sam 26. 9. 1972. posjetio Ostrogon i Višegrad.) Isto tako, imao sam na raspolaganju i automobil Književnog muzeja Petőfi i vodiča Ernöa Taxnera, odgovornog za inozemne poslove Muzeja. (Posredovanjem Ernöa Taxnera pohodio sam 27. 9. 1972. franjevački samostan, Mártirok útja 23, u kojem su pokopani stari naši književnici: Petar Katančić, Grgur Čevapović, Marijan Jaić, i u kojem sam se raspitao za dokumente o mom pretku Blažu Tadijanoviću, itd. Ernö Taxner obećao mi je poslati fotografije nadgrobnih ploča triju spomenutih književnika. Itd.)</p>
<p>Sa drugarskim pozdravom</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prilozi:</p>
<p>1. Protokoll über die Verhandlungen von Herrn Tadijanović im Literatur Museum Petőfi (29. 9. 1972.);</p>
<p>2. Nacrt prostorija za Izložbu »Miroslav Krleža« u Budimpešti;</p>
<p>3. Dva primjerka prijevoda Zapisnika o pregovorima g. Tadijanovića u Književnom muzeju Petőfi (29. 9. 1972.).</p>
<p>543.</p>
<p>VLADIMIRU VUKSANU (1.) pismo</p>
<p>DOMETI/Uredništvo/Rijeka/Sarajevska 11/III</p>
<p>Zagreb, 11. listopada 1972.</p>
<p>Poštovani druže Vuksane,</p>
<p>primio sam danas Vaše pismo od 10. X. 1972. sa zamolbom da autoriziram svoj priloženi govor, izrečen u Žminju prigodom primanja plakete »Korablja Marka Marulića«. – Nekoliko tih mojih riječi iskazanih kao zahvala na podjeli plakete, ja sam već autorizirao i predao ih, zajedno s mojom diskusijom, također autoriziranom, sestri Zvana Črnje. Ona ih je, kako vidim, poslala u Rijeku, ali nažalost nije označeno da su – autorizirane. Možete, dakle, ovaj tekst štampati kako je napisan; vraćam ga.</p>
<p>Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>544.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (45.) razglednica</p>
<p>Madame/Jela Tadijanović/redaktor/Ilica 26/II/Zagreb</p>
<p>Slavonski Brod, 15. X. 1972.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>žao mi je što nisi sa mnom, jutro je, sunce, i sada ćemo poći u Rastušje pa u Podvinje i opet amo. Nadam se da će sve biti u redu. Jučer su u vinogradu berbili, kažu slabo grožđe od kiša. Za spomenik sve sam uredio. Volio bih da si i Ti bila. Drugi put, ići ćemo zajedno, zar ne? Doći ću prije ove razglednice, ali ona će Ti kazati da Te voli Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>545.</p>
<p>LÁSZLU ILLÉSU (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dr. László Illés/generalni direktor/Književnog muzeja Petőfi/Budapest V/Károlyi utca 16</p>
<p>Zagreb, 20. II. 1973.</p>
<p>Poštovani gospodine generalni direktore,</p>
<p>budući da Institut za književnost i teatrologiju pripada pod kompetenciju Razreda za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, u sporazumu sa direktorom Instituta akademikom Dragutinom Tadijanovićem, odgovaram na Vaše dopise od 5. i 8. II. 1973. i na telegram koji ste nedavno poslali akad. Tadijanoviću.</p>
<p>U telegramu navodite da ćete Petőfijevu izložbu poslati u Zagreb sredinom aprila, međutim akad. Tadijanović u svom posljednjem pismu zamolio je da izložbu pošaljete najkasnije do sredine marta; ona bi bila otvorena, kako Vam je javljeno, od 1. do 30. aprila o. g. Vjerujem da je ova zabuna u mjesecima nastala prigodom prijevoda pisma sa hrvatskoga (ožujak – mart, travanj – april). Molimo Vas, dakle, da izložbu pošaljete do sredine marta, a ona će biti otvorena, kako je rečeno, čitav mjesec april. (Za mjesec maj planirali smo izložbu A. G. Matoša.) Tekst za Katalog izložbe primili smo, i on se prevodi na hrvatski. – Molim Vas, gospodine generalni direktore, da me obavijestite o definitivnom slanju Petőfijeve izložbe u Zagreb, kako bi i naš Institut mogao udesiti svoj plan.</p>
<p>Veselilo bi nas ne samo da Vi prisustvujete otvorenju Izložbe nego da tom prigodom uzmognete u Zagrebu boraviti nekoliko dana (da nam budete savjetnik kod postavljanja izložbe). Stoga je na jučerašnjoj sjednici našeg Razreda prihvaćen prijedlog da Vas na račun Jugoslavenske akademije pozovem na deset dana boravka u Zagrebu što ja s velikim zadovoljstvom i činim nadajući se da ćete se našoj želji i odazvati.</p>
<p>Što se tiče Izložbe Miroslava Krleže, o pojedinostima bih htio s Vama usmeno razgovarati kada dođete u Zagreb.</p>
<p>O djelatnosti Muzeja za književnost našeg Instituta primit ćete pismene informacije najkasnije za mjesec dana.</p>
<p>Očekujući Vaš odgovor, srdačno Vas pozdravljamo</p>
<p>akad. Tadijanović i ja,</p>
<p>Marijan Matković7</p>
<p>546.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (3.) pismo</p>
<p>Drug/Marijan Matković/Hotel Belvedere/Opatija/Hrvatsko primorje</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 4. III. 1973.</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>želeći da te obavijestim o situaciji oko Petőfijeve izložbe, bit ću kratak. – U posljednjem svom pismu saopćuje dr. László Illés da će Petőfijeva izložba u Sofiji biti zatvorena 19. o. mj. pa tada poslana u Zagreb, stići će potkraj ožujka; oni u Budimpešti otvaraju 31. o. mj. Heineovu izložbu, i mogu nakon toga doći u Zagreb, gdje bi se Petőfijeva izložba mogla otvoriti početkom travnja, bolje početkom nego sredinom; moli da pošaljemo »dringend eine separate Einladung« za kolegu Ernò Taxnera (on bi nam pomogao za postavu izložbe!) i za njega, dra Illésa. – Isti dan nazvao me iz Beograda mađarski ataše za kulturu, drug Svraka: rekoh mu da bismo izložbu mogli otvoriti u nedjelju 8. travnja (pa do kraja mjeseca, jer je oni žele odmah zatim prenijeti u Ljubljanu). Da, dr Illés zanima se i zato: tko će izložbu otvoriti; drugu Svraki rekao sam: predsjednik Akademije, ne bude li bolestan, ili potpredsjednik.</p>
<p>Tekst za Katalog izložbe dao sam prevesti, i mislim da je već preveden. (Sutra ću to saznati od Nedjeljka.) Dao sam također načiniti Bibliografiju prijevoda Petőfijevih pjesama na hrvatski koju ćemo objaviti, ako se složiš, u našem Katalogu, zajedno sa fotografijom zgrade u Petrinjskoj ulici gdje je Petőfi boravio. Mislim da će biti dovoljno, ako prilozi za Katalog, sa tvojim predgovorom, budu dogotovljeni do sredine mjeseca.</p>
<p>Molim te, Marijane, da po mogućnosti odmah obavijestiš gospođu Vikicu da uputi pismene pozive za boravak u Zagrebu: dru László Illésu (10 dana) i Ernòu Taxneru (5 dana), na račun naše Akademije (njima je to potrebno, zna se, za vađenje pasoša).</p>
<p>Ne znam, kada kaniš u Zagreb, no ako nećeš uskoro doći, javi pa ćemo ti poslati priloge iz Kataloga da uzmogneš napisati predgovor.</p>
<p>Mogao bih govoriti i o Matoševim djelima, i još o koječemu, ali bolje je da se ti doista odmaraš, zbog čega si nas i ostavio, zar ne.</p>
<p>Zahvaljujem na razglednici! Želeći »temeljit« odmor oboma, Zorici i tebi, pa da se što prije vidimo,</p>
<p>srdačno vas pozdravljamo!</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>P. S. – Datum otvorenja izložbe ne mora biti 8. travnja, kako sam rekao drugu Svraki. Dogovorit ćemo se, eventualno, za drugi koji dan.</p>
<p>547.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Marijan Matković/Hotel Belvedere/Opatija/Hrvatsko primorje</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 6. 3. 1973.</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>ne znam jesi li već čuo najnoviju novost: sutra odlazim u bolnicu, na »Rebro«, i početkom tjedna bit ću operiran (žučni kamen!). Nije se više moglo odlagati! – I danas bijah u našem razredu; gđa Vikica šalje ti građu za Katalog. Dogovorio sam se o svemu sa Nedjeljkom, pa kad se vratiš moći ćeš ponešto ispraviti, bude li od potrebe, i dati imprimatur (za Katalog). – Zoricu i tebe najsrdačnije pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>548.</p>
<p>MATI LONČARU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Mate Lončar/I Bulevar 157/8/Novi Beograd</p>
<p>21. 3. 1973.</p>
<p>Poštovani i dragi Mate,</p>
<p>vjerojatno naslućujete da Vam se javljam s molbom. I jest tako! Molim Vas, budite ljubazni pa učinite uslugu meni i – Matošu.</p>
<p>Bit ću kratak. – Redakcija Matoševih Sabranih djela sasvim je pri kraju (osim pisama i bilježnica) i uskoro će prvih deset svezaka u štampu (bit će ih dvadesetak). Ali nam za bibliografiju nedostaju neki podaci (broj, strana, ponegdje datum i ime): za Slobodnu reč 1904. (22), za Srpsku zastavu 1904. (11), za Jedinstvo 1904. (2) i za Politiku 1904. (1).</p>
<p>U prilogu Vam šaljem popis Matoševih priloga u tim publikacijama pa Vas molim da nepopunjena mjesta popunite. – Posebice Vas molim da ustanovite jesu li ona dva članka iz Jedinstva jednaki u svemu onima iz Srpske zastave, kako je navedeno u prilogu.</p>
<p>Radovao bih se, kad biste ovaj posao mogli što prije obaviti.</p>
<p>Ja ću Vam se za nj, budite uvjereni, dolično odužiti. – </p>
<p>Unaprijed Vam se zahvaljujem na ljubaznosti i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Kronika Zavoda..., br. 16, Zagreb, 2005.</p>
<p>549.</p>
<p>MILKU ŠTOLFI (1.) pismo</p>
<p>Izdavačko poduzeće/»Partizanska knjiga«/direktor Milko Štolfa/Ljubljana/Vodnikova 43</p>
<p>Zagreb, 13. V. 1973.</p>
<p>Poštovani druže direktore,</p>
<p>obavijestio me prijatelj Milan Selaković da je Vaše poduzeće objavilo knjigu »Iz hrvatske poezije« u koju su uvrštene i moje pjesme. Stoga se obraćam na Vas s molbom da budete ljubazni pa da izdate nalog da se ta knjiga pošalje, kao autorski primjerak, meni u Zagreb. No, osim te knjige pošaljite mi, molim Vas, i knjige Gorana Kovačića, Frana Mažuranića i Dinka Šimunovića (o njima mi je također govorio Selaković).</p>
<p>Honorar za moje pjesme pošaljite na moj žiro-račun:</p>
<p>30101-620-16</p>
<p>2320164698</p>
<p>Kreditna banka, Filijala 1, Zagreb.</p>
<p>Unaprijed Vam zahvaljujući na ljubaznosti, poštovani druže direktore, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>550.</p>
<p>MIODRAGU MOKRANJCU (1.) pismo</p>
<p>Jugoslavenska autorska agencija/Zajednička služba/Na ruke odgovornog knjigovođe/Miodraga Mokranjca/Beograd/Majke Jevrosime 38</p>
<p>Zagreb, 3. 6. 1973.</p>
<p>Na Vaš dopis (poštanski žig: 18. 5. 1973.) kojim tražite da pošaljem broj svoga deviznog računa i naziv banke kod koje se vodi, obavještavam Vas da brojevi mojih deviznih računa glase:</p>
<p>100-32201-009-2520076366</p>
<p>Kreditna banka Zagreb, Trg Republike 10</p>
<p>i</p>
<p>100-32211-300-2520272137</p>
<p>Kreditna banka Zagreb, Trg Republike 10.</p>
<p>Moleći Vas da izvršite prenos mojih prispjelih deviza, drugarski Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>551.</p>
<p>IVANU MALJEVCU (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Maljevac/Talasoterapija/Rab</p>
<p>Zagreb, 21. 6. 1973.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine doktore,</p>
<p>evo nam ljeta, i mi se, kao obično, spremamo Vama u pohode. A da se tome radujemo, suvišno je reći.</p>
<p>Željeli bismo doputovati u Rab u subotu ili u nedjelju, 14. ili 15. srpnja, već prema tome koji nam dan odredite i kojeg dana budemo autom dra Ivanova mogli doći na Rijeku.</p>
<p>Posebno Vas molim da za moju gospođu i mene rezervirate »našu sobu« (»Sofija«, soba 14) koja je, kako znate, najprikladnija i za odmor i za moj rad.</p>
<p>Zajedno s nama bit će i gđica Ines Thanhoffer, a svi ćemo u Rabu ostati najmanje mjesec dana.</p>
<p>Vjerujem da ste čuli da sam ja, prije nekoliko mjeseci, operiran u Kliničkoj bolnici »Rebro«: izvadiše mi žučni kamenac (da ga vidite koliki je, uplašili bi se!), i po savjetu liječnika potreban mi je oporavak plivanjem.</p>
<p>Molim Vas, dragi doktore, da budete ljubazni pa da nas obavijestite o danu našeg dolaska, o uvjetima itd.</p>
<p>Želeći da se i ove godine vidimo i prijateljski porazgovorimo, najljepše Vam unaprijed zahvaljujemo na ljubaznosti i srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>552.</p>
<p>POZIV ZA ZNANSTVENO ZASJEDANJE O </p>
<p>A. G. MATOŠU (1.) pismo</p>
<p>Poziv za sudjelovanje na Znanstvenom zasjedanju od 11. do 13. X. 1973. o A. G. Matošu, u povodu 100. obljetnice rođenja</p>
<p>Zagreb, 30. 6. 1973.</p>
<p>U ovoj se godini proslavlja 100. obljetnica rođenja velikoga hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša (Tovarnik, 13. lipnja 1873. – Zagreb, 17. ožujka 1914.). U povodu ovog jubileja Razred za suvremenu književnost i Institut za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu priredit će Znanstveno zasjedanje o velikom književnom djelu ovoga osebujnog i izvornog umjetnika riječi, sugestivnog inspiratora modernih književnih stremljenja u hrvatskoj i jugoslavenskim književnostima.</p>
<p>U svrhu održavanja toga znanstvenog skupa, Razred za suvremenu književnost i Institut za književnost i teatrologiju JAZU obraća se uglednim jugoslavenskim znanstvenicima, historičarima književnosti, kritičarima i piscima, da se odazovu ovome pozivu i prihvate sudjelovanje s naučnim referatima na znanstvenom simpoziju o Matošu.</p>
<p>Molimo da referati namijenjeni za simpozij budu koncizno koncipirani i da njihovo izlaganje ne traje duže od 20 minuta. Opširnije varijante održanih referata bit će objavljene u posebnom zborniku sa prilozima sa zasjedanja o A. G. Matošu.</p>
<p>Ovaj znanstveni skup održavat će se od 11. do 13. listopada 1973. u Zagrebu.</p>
<p>Molimo sudionike izvan Zagreba da se pobrinu i urede, da im izdatke za boravak u vrijeme trajanja simpozija u Zagrebu, dnevnice i putne troškove nadoknade njihove ustanove u kojima su zaposleni i koje na zasjedanju zastupaju.</p>
<p>Obavijest o Vašem sudjelovanju i naslov teme javite nam najkasnije do 25. rujna 1973. na naslov Instituta za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije, Opatička ul. 18/I, 41000 Zagreb.</p>
<p>Zahvaljujemo na odzivu i drugarski pozdravljamo.</p>
<p>Tajnik Razreda za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije:</p>
<p>Akademik Marijan Matković</p>
<p>Direktor Instituta za književnost i teatrologiju:</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>553.</p>
<p>LÁSZLU ILLÉSU (3.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dr. László Illés/generalni direktor/Književnog muzeja Petőfi/Budimpešta V/Károlyi utca 16</p>
<p>Zagreb, 10. 7. 1973.</p>
<p>Poštovani gospodine generalni direktore,</p>
<p>odgovarajući na Vaše pismo od 28. juna 1973. želim Vas obavijestiti o slijedećem:</p>
<p>Dr. Davor Kapetanić, koji se od početka ove godine nalazi u SAD, na sveučilištu u Seatleu, produžio je svoj boravak tamo, i umjesto njega Krležinu izložbu u Budimpešti priredit će književnik Tomislav Sabljak, asistent teatrološkog odsjeka našega Instituta. Eksponate izložbe i sve ostalo, prema dogovoru, primit ćete najkasnije do kraja septembra, kako ste i zaželjeli. Što se tiče datuma otvorenja izložbe (5. ili 12. novembra, po Vašem prijedlogu), nije nam zasad moguće prihvatiti nijedan od ovih datuma, jer ćemo u novembru i mi u Zagrebu imati Znanstveno zasjedanje o Krleži, otvorenje izložbe i tjedan izvođenja Krležinih drama u kazalištu. Čim budu fiksirani dani toga tjedna, obavijestit ćemo Vas o datumu otvorenja Krležine izložbe u Budimpešti; taj datum, razumije se, ne može biti isti s danima Krležine proslave u Zagrebu. Nadam se da na ovu obavijest nećete dugo čekati.</p>
<p>Mogu Vam, dragi doktore Illés, javiti da moj dolazak u Budimpeštu ne može biti u okviru razmjene između naših akademija pa Vam se na ljubaznom pozivu najljepše zahvaljujem.</p>
<p>Akademik Marijan Matković primio je Vaše pismo od 28. juna 1973. Budući da je akad. Matković, nakon primitka Vašeg pisma, odmah otputovao u Dubrovnik, na Dubrovačke ljetne igre, moje pismo naš je zajednički odgovor. (Javljam da gosp. Taxner može u Zagreb doći potkraj augusta ili početkom septembra; posebnu obavijest primit će od tajništva našeg Razreda.)</p>
<p>Želeći Vam dobar godišnji odmor, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Direktor</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>554.</p>
<p>LJERKI MATUTINOVIĆ (4.) pismo</p>
<p>Madame/Ljerka Matutinović/Ul. kralja Tomislava 71/Crikvenica</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 12. srpnja 1973.</p>
<p>Draga Ljerka,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 3. o. mj. pa ću Vam na nj ukratko odgovoriti.</p>
<p>Prije mjesec dana, po prilici, dogotovljen je i posljednji od prvih pet svezaka Matoševih Sabranih djela u mojoj redakciji. I tako sam dovršio i taj golemi posao kojim sam se, kako znate, bavio godinama. A ovih smo dana razaslali pozive za sudjelovanje na Znanstvenom zasjedanju o Matošu koje će biti od 11. do 13. listopada u Zagrebu. Bit će tada otvorena i Matoševa izložba, u Institutu.</p>
<p>Dobro ste obaviješteni. U Institut se neće više vratiti dr. Kapetanić, ali ni njegovo mjesto neće biti popunjeno »u dogledno vrijeme«, kako se veli. Govorio sam, naime, u svezi s Vašim pismom, i sa članovima Radne zajednice Instituta i s tajnikom Razreda za suvremenu književnost akad. Matkovićem, pa Vam tako i saopćujem njihovo stanovište. O razlozima koje oni navode za ovakav svoj zaključak nije od potrebe da govorim u pismu, Vi ćete ih čuti kada dođete u Zagreb. Isto tako, saznat ćete tada i o mojoj situaciji u Institutu, o kojoj zasad ne želim ništa reći. – Žao mi je što moje ovo saopćenje ne odgovara Vašoj želji, toliko puta iskazanoj.</p>
<p>Osjećam, doista, golemo olakšanje otkako sam vratio Matošu davni svoj dug, i nadam se da ću započeti da vraćam davni dug i samome sebi.</p>
<p>Noću, od petka na subotu, otputovat ćemo Jela i ja, autom našeg prijatelja, u Rab, gdje ćemo i ovog ljeta ljetovati, već šestu godinu zaredom, u Talasoterapiji.</p>
<p>Najljepše Vam zahvaljujem na pozivu u Crikvenicu (u kojoj sam, nešto dulje, boravio prije trideset i tri godine!). A proći ću kroz nju, proći ću, kažem, na putu u Novi, u studenome, na svečanosti pokopa urne Frana Mažuranića. Koliko bi se o njemu dalo govoriti!</p>
<p>Srdačno pozdravljamo Jela i ja Vas, Rudija (pristigao li je?) i Igora. Nauživajte se sunca!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>555.</p>
<p>ZVONIMIRU DODIGU (1.) pismo</p>
<p>Narodno sveučilište u Zlataru/Presjedniku Organizacionog odbora/Znanstvenog skupa o kajkavskom narječju i književnosti/drugu Zvonimiru Dodigu</p>
<p>Zagreb, 12. srpnja 1973.</p>
<p>Poštovani druže predsjedniče,</p>
<p>primio sam Vaše pismo br. 73/73 od 29. lipnja 1973. kojim ste me zamolili da 22. rujna sudjelujem na Znanstvenom skupu predavanjem o Matošu u zlatarskom kraju.</p>
<p>Najljepše se zahvaljujući na pozivu, moram Vas ujedno obavijestiti da mi nažalost neće biti moguće u to vrijeme doći u Zlatar, jer sam već otprije za drugu polovicu rujna planirao odlazak u inozemstvo.</p>
<p>Kad sam prvi put bio u Zlataru, imao sam priliku da s pozornice kažem nekoliko riječi o Kranjčevićevu i Matoševu zlatarskom boravku, pa sam o tome, prije dvije godine, razgovarao i sa prijateljem Stankom Jurišom; predložio sam mu tada da bi ova tema bila prikladna za predavanje na znanstvenom skupu u Zlataru, i evo, ona se vratila – meni.</p>
<p>Nakon što sam, prošlog mjeseca, završio rad na redakciji prvih pet svezaka Matoševih Sabranih djela, uz redovite svoje poslove pripremam i referat o Matoševim pariskim prijateljima za Znanstveno zasjedanje o Matošu koje će biti 11. do 13. listopada u Zagrebu u organizaciji Instituta za književnost i teatrologiju JAZU. Nije mi stoga moguće da napišem predavanje i o temi koju Vi želite, a kojoj bi doista bilo mjesto u Zlataru.</p>
<p>Nadajući se da ćemo se sresti drugom prigodom (i možda upravo na spomenutoj temi!), želim puni uspjeh znanstvenom skupu, a Vas najsrdačnije pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>556.</p>
<p>DAKI IVANOVU (5.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Draškovićeva 15/Zagreb</p>
<p>Rab, 16. 7. 1973.</p>
<p>Dragi moj Dako,</p>
<p>uši, šta kažem, čitava glava ovoga na slici, pružila se u nebo i dira oblake. To mora da je neki pjesnik! Pitao sam ga danas: A gdje ti je kolega koji je stajao kraj tebe? On mi odgovori, u povjerenju: Jučer je otišao u Zagreb, i tako ja ostadoh sam da suze ronim i da na njega mislim. Dragi Dako, potraži ga u Zagrebu i pozdravi ga, i utješi ga! – A što se tiče nas dvoje, najljepše Ti na svemu zahvaljujemo i srdačno pozdravljamo Tebe, g. Grohara i g. Someka. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>557.</p>
<p>DAVORINU JEŽIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Davorin Ježić/Grozdanićeva 18 a/Rijeka/Hrvatsko primorje</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 24. 7. 1973.</p>
<p>Poštovani druže Ježiću,</p>
<p>oprostite što Vam tek sada odgovaram na Vaše pismo. Ovdje sam već 10 dana, a ostat ću do 15. VIII. Ne znam jeste li u Večernjem listu od 14. i 15. VII. vidjeli sliku Franova groba. Sve je dogovoreno, treba samo naći »sredstva«. Moj dolazak odavle u Novi, prema tome, nije od potrebe. Nego ćemo se vidjeti, nadam se, u studenome u Novom na svečanosti Franova pokopa. Srdačno Vas pozdravlja Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>558.</p>
<p>DAKI IVANOVU (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Klinika Rebro/Kišpatićeva 12/ Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 24. 7. 1973.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>vidiš li kako vrijeme juri! Poslije Tvog odlaska poslao sam Ti, prema obećanju, i našega kolegu (na razglednici) da ga utješiš, a to si valjda i učinio. Nego, približuje se i vrijeme Tvog puta u dragu Tvoju domaju pa Ti želimo sve najbolje, da sretno odeš i sretno se vratiš, i da Te ponovo nađemo u Rogu, čila i zdrava, a i vesela. Srdačno pozdravljaju Tebe i Someka Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>559.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Klinika Rebro/Kišpatićeva 12/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 24. 7. 1973.</p>
<p>Dragi naš Braco,</p>
<p>zahvaljujemo, najprije, na grčkim razglednicama očekujući opširan izvještaj o putovanju iz Zagreba i natrag, uz pratnju foto--snimaka. – Znamo da si prekjučer »nastupio« i da nam sutra stiže Veliki R. A mi se vraćamo oko sredine kolovoza i veselimo se susretu s Tobom. – Mnogo srdačnih pozdrava Seki, Tomici i Tebi!</p>
<p>Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>560.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (4.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 25. 7. 1973.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>nebo je oblačno, more mirno, a i vjetar miruje, dok Ti se odavle i ovog ljeta javljamo, već šesti puta zaredom. Kako teče Tvoje ljeto? Čitasmo o nevremenu u Zagrebu i drugdje, a sinoć je i ovdje sijevalo. Ali – post nubila Phoebus! Javit ćemo se i Vojislavi. Želeći Ti dobar i ugodan odmor, srdačno pozdravljamo Tebe i Božu.</p>
<p>Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>561.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/Kraljice Jelene 3/IV/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 25. 7. 1973.</p>
<p>Dragi Sašenjka,</p>
<p>i ja sam jedan od onih koji žele da vam »pošteni nalaznik« vrati izgubljene fotografije iz dalekog svijeta. – Na dimnjaku kuće u kojoj pišem odmaraju se dva galeba i k meni dopire njihov razgovor; stariji će mlađemu: »Kad može Saša Vereš da putuje morima, otputimo se i mi u daljine, za nepoznatim!« A mlađi klikne: »Putujmo! Putujmo!« I doista, njih dvojica odletješe, vidio sam ih svojim očima. Dok su oni iščezavali u mom pogledu, pomislih: Blaženi svi putnici svijeta, i među njima S. V.! – Više nema mjesta. Mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>562.</p>
<p>VLADISLAVU KUŠANU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Vladislav Kušan/Makančeva 2/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 25. 7. 1973.</p>
<p>Dragi Vlado,</p>
<p>kako godine u nepovrat odlaze! Sve se manje vidimo. Sve se manje čujemo. A nebo nam se sve više približuje. S oblacima bijelim, vunastim. U njima mrmor riječi koje smo, davno nekad, izgovarali prijateljima. Poneka od njih sjeti nas danas mladosti. I nestane zauvijek. – Želeći ti ugodan odmor, srdačno te pozdravljaju tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>563.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Darko Ekl/Stubište Rupa 2/Opatija</p>
<p>Rab, 1. kolovoza 1973.</p>
<p>Dragi naši, Vanda i Darko,</p>
<p>primismo jučer razglednicu iz Zadra s pozivom u Uvalu Scott na kojem najljepše zahvaljujemo. Ujedno javljamo da ćemo u četvrtak 16. o. mj. naveče stići izletničkim brodom, kako i Darko reče. Već prije smo planirali taj dan (16. 8.) kao dan našeg odlaska (boravak se ni u kom slučaju ne može produžiti, zbog unaprijed zauzetih mjesta), i on se, eto, poklopio s vašim prijedlogom. Ako bi se možda desilo nešto nepredviđeno, molimo da nas obavijestite i rezervirate nam mjesta u vlaku za 17. 8. No, u svakom slučaju, molimo da nam se još jednom javite. Srdačno pozdravljamo Dadu i vas! Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>564.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (9.) razglednica</p>
<p>Drug/Jure Kaštelan/Trg Drage Iblera 7/X/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj, 1. kolovoza 1973.</p>
<p>Dragi Jure,</p>
<p>prolazio sam, malo prije, između stabala, s visokim krošnjama. A na Otoku ljubavi. Cvrčci neumorno gude ljetnu svoju pjesmu (»svoj trokej zaglušljivi...«), u krošnjama, a jedno deblo, bez krošnje, osamljeno, uzalud pruža ruke u nebesa moleći ih: Spalite me gromom, kad nitko neće da čuje jauk moj, kad nitko neće da me iz zemlje iščupa, da me nema. Najednom začuh, u krošnjama, mrmor pa kihot. Kad tamo, kesio se crni đavao i dugim repom mahao, mahao. Vidjeh ga svojim očima. Pa ih brzo zaklopih. Tako bješe, bane Jurislave! – Mnogo srdačnih pozdrava Nadi, Ladi i tebi! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>565.</p>
<p>MARINU TARTAGLIJI (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Marino Tartaglia/Goljak 23/Zagreb</p>
<p>Rab, 3. 8. 1973.</p>
<p>Dragi naš Marino,</p>
<p>čestitamo ti rođendan sa željom da ih još mnogo dočekaš, zdrav, čio, veseo. I da na još mnoga platna staviš svoj potpis! Naša će čestitka stići u tvoje ruke nešto kasnije, ali mi smo namjerice htjeli da je napišemo na dan tvoje svečanosti. Živio nam naš Marino Tartaglia! – Mnogo srdačnih pozdrava tvojim dragima i tebi! Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>566.</p>
<p>ŽELJKU IVANJEKU (2.) razglednica</p>
<p>Gosp./ŽeljkoIvanjek/abiturijent, pjesnik/Zagreb/Baštijanova 42</p>
<p>Rab, Frkanj, 6. kolovoza 1973.</p>
<p>Dragi Željko,</p>
<p>prije nego dođoh amo, za crveni stol gdje pišem, ležao sam, poleđice, između visokih stabala i satima gledao sam u nebesa svijetlomodra. I pomislih: koliko je ljudi, u vijecima prohujalim, kao i ja sad, u Rabu,</p>
<p>pogled svoj u nebo upiralo, a ono se samo samilosno nasmiješilo sinovima zemlje kao što se smiješi i meni… Srdačan pozdrav svima tvojima i tebi!</p>
<p>Tvoji</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>567.</p>
<p>SLAVKU KOPAČU (1.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Slavko Kopač/Rue de Ruisseau 4/Paris XVIIIe/France</p>
<p>Rab, Frkanj, 13. 8. 1973.</p>
<p>Dragi naš Slavko,</p>
<p>sjećamo se, i danas, onih nekoliko sati koje provedosmo s tobom u našem stanu i nadamo se da na novi sastanak nećemo dugo čekati. – Naše ljetovanje primaklo se kraju, uskoro se vraćamo. Da si ovdje, kao ja sada, pisao bi za crvenim stolom, ispod visokih stabala s gustim krošnjama, a pogledom bi vidio more, čamce, kupače, sunce. – Mnogo srdačnih pozdrava tebi i tvojim dragima! Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>568.</p>
<p>VJEKOSLAVU PRIMUŽU (1.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Vjekoslav Primuž/19, Rue Eugène-Manuel/Paris XVIe/France</p>
<p>Rab, Frkanj, 13. 8. 1973.</p>
<p>Dragi naš Vjeko,</p>
<p>već šesto ljeto dolazimo na prelijepi ovaj rapski poluotočić (zovu ga i Otok ljubavi!): za crvenim stolom pišem, ispod krošnjatih stabala, slušam zrikavce od jutra do večeri, gledam kako sunce treperi na moru, i pomišljam na mlade dane, na prijatelje kojih više nema i na prijatelje od kojih me dijeli prostranstvo, ali su oni mom srcu blizu. Jedan od njih si i ti, Vjeko! Radujem se, zajedno s Jelom, što te možemo srdačno pozdraviti. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>569.</p>
<p>OTU ŠOLCU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Oto Šolc/Socijalističke revolucije 30/Zagreb</p>
<p>Rab, 15. 8. 1973. Frkanj</p>
<p>Dragi Oto,</p>
<p>godišnji je naš odmor pri kraju; sutra putujemo iz Raba u Uvalu Scott gdje ćemo nekoliko dana ostati kod svojih prijatelja. Nas dvojica vidjet ćemo se sredinom slijedećeg tjedna, u tvom uredu. Tada ću, nadam se, imprimirati svoju knjigu.</p>
<p>Vanji i tebi, i vašem sinu, želimo ugodan odmor i sve vas najsrdačnije pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>570.</p>
<p>KARLU FIŠERU (1.) razglednica</p>
<p>Herrn/Dipl. Ing. Karli Fišer/8 München/Obermenzing 60/Zap. Njemačka</p>
<p>Rab, 15. 8. 1973.</p>
<p>Dragi Karli,</p>
<p>ovdje smo proveli godišnji odmor i uskoro se vraćamo u Zagreb. S ugodnošću se sjećamo našeg susreta na otvorenju Kolesarove izložbe i prijateljskih vaših riječi.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava dragoj vašoj obitelji i vama. Odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>571.</p>
<p>MARIJANU KOLESARU (1.) razglednica</p>
<p>Dipl. Ing. Marijan Kolesar/directeur/2090 Stabroek, Smontakker 34/Antwerpen/Belgija</p>
<p>Rab, 15. 8. 1973.</p>
<p>Poštovani i dragi g. Kolesaru,</p>
<p>susret s vašom simpatičnom i lijepom gospođom i vama, na zagrebačkoj vašoj izložbi, ostao nam je u ugodnom sjećanju, i mi vas često i rado spominjemo. Pred naš povratak s godišnjeg odmora srdačno vas oboje pozdravljamo.</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>572.</p>
<p>ZOLTÁNU CSUKI (7.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Csuka Zoltán/Érdliget/Sárd-u. 32/Mađarska</p>
<p>Rab, 16. 8. 1973.</p>
<p>Dragi Zoltáne,</p>
<p>godišnji je naš odmor završen; nakon 33 dana koje smo proveli ovdje, danas se vraćamo. Kao i uvijek, rado smo se sjećali Dicike i tebe pa ti o tome, evo, šaljem i pismeno svjedočanstvo. Pretpostavljamo da ste i vi negdje na odmoru (u Bosni?) te kad se vratite u svoj dom zateći ćete našu razglednicu sa najsrdačnijim pozdravima vama dvoma, Diciki i tebi. Sve najbolje žele vam vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>573.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. Dr. Zdenko Radošević/Talasoterapija/Rab</p>
<p>Uvala Scott, Vikendica Vanda, 20. 8. 1973.</p>
<p>Poštovani i dragi profesore,</p>
<p>izvještavam da se prigodom iskrcavanja u ovoj Uvali nismo spuštali ni ljestvama ni konopima kako ste nam vi proricali, nego... itd. Šalu na stranu! Ugodno se sjećamo dana koje smo proveli (na suncu i u sjeni, na moru i kopnu!) sa gospođom Blažom i vama i drago nam je što oboje vas možemo još jednom srdačno pozdraviti uoči sutrašnjega našeg povratka u »bijeli Zagreb«. Vaši odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>574.</p>
<p>IVANU MALJEVCU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Maljevac/Talasoterapija/Rab</p>
<p>Uvala Scott, vikendica Vanda, 20. 8. 1973.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine primariuse,</p>
<p>s ugodnošću se sjećamo dana provedenih u vašoj ustanovi pa vam još jednom najljepše zahvaljujemo na ljubaznosti i prijateljskoj susretljivosti. Srdačno pozdravljamo vas, gđu Blanku i g. Vladu. Vaši odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>Tri kitice: tri karte, tri karte...!</p>
<p>575.</p>
<p>DAKI IVANOVU (7.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Draškovićeva 15/Zagreb</p>
<p>Uvala Scott, Vikendica Vanda, 20. 8. 1973.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>na kraju godišnjeg odmora svratili smo se amo na nekoliko dana; sutra se vraćamo u Zagreb. Kako vidiš, i ovdje mislimo na te i sjećamo se lijepih trenutaka provedenih u tvom društvu. I želimo da se što skorije vidimo. I najsrdačnije pozdravljamo tebe i tri tvoja »mušketira«: g. Grohara, g. Janka i našeg neumornog Someka. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>576.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (5.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Uvala Scott, Vikendica Vanda, 20. 8. 1973.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>koliko se toga desilo u kratko vrijeme: vi u Grčkoj pa u Zagrebu, a mi u Rabu i nekoliko dana ovdje, i sutra naveče u Zagrebu! Preostaje nam da jedni drugima riječima ocrtamo što smo doživjeli. Radujemo se skorom susretu! Najsrdačnije pozdravljamo vas oboje i dragog Tomeka. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>577.</p>
<p>ŽELJKU IVANJEKU (3.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Željko Ivanjek/ Baštijanova 42/Zagreb/Yugoslavie</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior,</p>
<p>Rue Rousseau 34, 24. IX. 1973.</p>
<p>Dragi Željko,</p>
<p>po drugi put smo, već nekoliko dana, u Ženevi gdje idemo tragom našega velikog Matoša; nađosmo neke zanimljivosti značajne za njegovu biografiju itd. U sredini ove razglednice spomenik je Rousseauov, jedinstveno mjesto na svijetu. Želim da ga i ti, bar jednom, posjetiš. Nikada ga ne bi zaboravio! – Zašto nam se nisi javio poslije ispita na Sveučilištu?</p>
<p>Nadamo se da je sve prošlo u redu. – Srdačno pozdravljamo</p>
<p>sve tvoje i tebe. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>578.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (5.) pismo</p>
<p>Zürich, 28. IX. 1973.</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>večer je, i ja, pred sutrašnji odlazak u Innsbruck, hoću da ti se još jednom javim, da pišem ukratko, o onome o čemu na svom putovanju mislim više nego bi tko mogao i pretpostaviti, o našemu Matošu.</p>
<p>U Ženevi sam pronašao sve što sam već u Zagrebu smatrao da ću tamo naći: humoristički tjednik Gugusś (o tome sam pisao Krolu zamolivši ga da moju napomenu, nije li prekasno, uvrsti u Sv. XVII, Pisma; valjda te je obavijestio) i pohodio ženevske ulice u kojima je A. G. M. stanovao. Posjetio sam i Commugny gdje je živio i pokopan Branimir Petrović, karikaturista Matošev i prijatelj. O svemu ću opširnije govoriti u referatu za simpozij o Matošu pa te ujedno molim da u Program simpozija uvrstiš naslov mog predavanja: A. G. Matoš u Ženevi i u Parizu, Prilozi njegovoj biografiji. Ja ću se naime vratiti s puta u petak naveče, 5. listopada, pa naslov predavanja šaljem da uzmogne ući u štampani Program. – Još bih te nešto zamolio!</p>
<p>Onog dana kad sam odlazio na put obavijestio me Dubravko Jelčić o Katalogu Matoševe izložbe za koji bi trebalo da ja napišem uvodnu riječ. S obzirom na moj nešto kasniji povratak bojim se da moj tekst (koji bih mogao predati u tiskaru u ponedjeljak, a otvorenje je izložbe u četvrtak) ne bi prispio na vrijeme pa stoga i predlažem da Jelčić koji je izložbu priredio napiše i uvod Katalogu gdje će reći kako je izložba koncipirana. On to i jedini može kazati, jer ja izložbu nisam vidio. Osim toga, u Katalogu će biti, kako mi J. reče, izbor ulomaka kritikā o Matošu, pa bi zato bilo doista od potrebe napisati nešto detaljnije o samoj izložbi. Nadam se, dragi Marijane, da ćeš se složiti s mojim mišljenjem; molim te, dakle, da ovo saopćiš Dubravku Jelčiću, i nek on u svom uvodu na taj način opravda naslov Katalog... Možda ćeš pomisliti zašto ja to ne napišem Jelčiću ali je jasno da i ti moraš o tome biti obaviješten, što ja upravo i činim, i da ja ne mogu sa svog puta još jednom pisati isto što napisah tebi. Vjerujem da ćeš me razumjeti i da ćeš mi prijateljski izaći u susret ne zamjerivši mojim možda malo šturim riječima. Eto vidiš, opet ja o drugome, a o sebi – ništa.</p>
<p>Šta ću, takvu sam sudbinu skrojio sâm sebi.</p>
<p>U stranoj, tuđoj zemlji često sam se sjetio tvoje situacije (Oko bez uha!) i pomislio: Nezahvalni svijete, zar tako nagrađuješ sinove koji su ti dali sve svoje stvaralačke snage? Ali i ovu oluju, kao i tolike dosad, prebrodit će naš M. M.!</p>
<p>Radujem se skorom susretu i obilnom razgovoru. Zoricu i tebe, dragi Marijane, najsrdačnije podravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>579.</p>
<p>LÁSZLU ILLÉSU (4.) pismo</p>
<p>Gospodin Dr. László Illés/generalni direktor/Književnog muzeja Petőfi/Budapest V/Károlyi utca 16</p>
<p>Zagreb, 15. X. 1973.</p>
<p>Poštovani gospodine generalni direktore,</p>
<p>na ljubazni poziv koji ste mi uputili 28. lipnja 1973. da budem gost Vašeg Muzeja u danima otvorenja izložbe Miroslava Krleže, odgovorio sam sa zahvalnošću u svom pismu od 10. VII. 1973.</p>
<p>Zbog svojih zdravstvenih prilika prisiljen sam, nažalost, obavijestiti Vas da mi nije moguće prisustvovati otvorenju Krležine izložbe pa Vam još jednom najljepše zahvaljujem na pozivu.</p>
<p>Želeći da u potpunosti uspije izložba koju Vaš Muzej priređuje u čast 80-godišnjice života našega velikog pisca Miroslava Krleže, izvanrednog poznavaoca Mađarske, u kojoj je proveo nekoliko mladih godina, najsrdačnije Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>580.</p>
<p>TAJNIŠTVU RAZREDA </p>
<p>ZA SUVREMENU KNJIŽEVNOST (2.) pismo</p>
<p>Tajništvo Razreda za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/Zagreb/Braće Kavurića 1</p>
<p>Zagreb, 4. studenoga 1973.</p>
<p>Predmet: Akad. Dragutin Tadijanović nije se prijavio na natječaj za direktora Instituta za književnost i teatrologiju – obavještenje.</p>
<p>U broju 38. »Narodnih novina« od 24. rujna 1973. objavio je Savjet i Radna zajednica Instituta za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Natječaj za radno mjesto direktora Instituta (dopunski rad), sa završetkom da prijave »treba poslati u roku od 15 dana od dana objave natječaja...« itd. O tom natječaju kojemu je rok istekao 9. listopada saznao sam u pauzi zasjedanja o Matošu 12. 10. 1973. od zamjenika direktora Nedjeljka Mihanovića koji mi je ujedno rekao da molbu mogu predati do sredine slijedećega tjedna, do 18. 10. o. g. (devet dana poslije isteka natječaja). Ponovio sam mu svoju već nekoliko puta iskazanu usmenu izjavu (koju sam 17. siječnja 1973. bio saopćio i tajniku Razreda za suvremenu književnost akad. Marijanu Matkoviću) da nemam namjeru natjecati se za mjesto direktora. Razumije se da sam pritom naveo i razloge zbog kojih ne želim, i ne mogu, i nadalje vršiti dužnost direktora Instituta koju sam obavljao dvadeset godina, od listopada 1953.</p>
<p>Ne kanim ovdje iznositi sve razloge koji me primoravaju da nakon tolikih godina prestanem vršiti dužnost direktora Instituta, nego ću ukratko iznijeti samo neke, možda ne i najvažnije (riječ je o posljednjih nekoliko godina):</p>
<p>Kao naučni savjetnik vršio sam dužnost direktora Instituta za književnost i teatrologiju do 31. prosinca 1966., jer sam tada umirovljen. Od 1967. do 31. prosinca 1970. za moj dopunski rad kao direktora Instituta posebnim je ugovorima s Institutom regulirana moja plaća i ostali uvjeti. Ugovore o radu s nepunim radnim vremenom između mene i Instituta potpisao je 1969. i 1970. za Institut zamjenik direktora Davor Kapetanić. Tako sam saznao da Institut ima i zamjenika direktora (dotle je postojao naučni tajnik Instituta). Za drugu dvojicu zamjenika direktora, Dubravka Jelčića i Nedjeljka Mihanovića, također sam saznao naknadno, kad mi je u ruke slučajno dospio neki spis Instituta s njihovim potpisom. Nisu me obavijestili ni o svom izboru ni o mnogo čemu što se dešavalo u Institutu; npr. bez moga znanja i odobrenja neke su knjige iz poklonjenih (Mihalović) i kupljenih (Benešić i dr.) biblioteka uvrštene i prenijete u tzv. priručnu knjižnicu, i tako nisu više zasebne biblioteke kakve su trebale ostati; – originalna umjetnička mapa »Grčko proljeće«, sa tekstom soneta Milana Begovića i slikama Milivoja Uzelca, također su bez mog odobrenja i bez ikakve potrebe predana na uvez nekoj knjigovežnici i pritom izgubljen, mojom rukom, na posebnom papiru, napisan historijat te mape (poklon DKH itd.) – tek na 3. sjednici Predsjedništva Akademije (13. 4. 1972.), na kojoj sam zamjenjivao razrednog tajnika doznao sam da bi se na toj sjednici trebalo riješiti pitanje promaknuća troje članova Instituta, na temelju njihova traženja koje je podnio zamjenik direktora. Itd.</p>
<p>Za posljednje tri godine (1971., 1972., 1973.) nije Institut sa mnom sklopio nikakav pismeni ugovor. Napominjem da se godinama mnoge moje upute i traženja, nisu izvršavali; tražio sam npr. da se službeni žigovi Instituta zamijene novima u kojima treba biti: Socijalistička republika... umjesto: Narodna... i: Institut za književnost i teatrologiju, a ne samo Institut za književnost; – tražio sam da se memorijalne sobe Matoša, Nazora i Gorana dovedu u stanje kako je nekad bilo, no one služe kao spremište, nedostupno javnosti, premda je Muzej za književnost oglašavan u novinama da je otvoren; itd. – Moj potpis kao direktora bio je sveden uglavnom na to da potpišem, ponekad i nakon nekoliko mjeseci, formular za proučavanje književnih arhivalija u Institutu kojim ja kao dopuštam da se one posude za čitanje.</p>
<p>Da bi »slika« Instituta bila potpunija moram iznijeti i činjenice »objektivnoga karaktera«: posljednjih godina, četiri, pet, nije zimi ložena ni soba direktora ni sobe članova Instituta, osim čitaonice u kojoj se tih mjeseci nađu »i strani i domaći«, a telefon u direktorovoj sobi, isto tako, godinama služi kao ukras: telefonira li tko direktoru, on iz svoje sobe mora otići u treću. Razumije se da je ova »hladna situacija« bila uzrok da se u Institutu nije moglo raditi dobar dio godine; stoga je u tom razdoblju i moje dolaženje u Institutu moralo biti ograničeno; ako je na moje ime stigao kakav dopis, poziv, pismo, ne mogu reći da sam o tome svaki put bio telefonski obaviješten, kako sam bio molio.</p>
<p>Kazao bih, najposlije, i to kako je »vrednovan« položaj direktora: od 1967. do danas moj je mjesečni honorar Din 600. – (koji mi ponekad nije bio dva, tri mjeseca poslan na žiro-račun). Iskaz plaća stručnog osoblja Instituta za književnost i teatrologiju od 31. 10. 1973. je ovaj: Nedjeljko Mihanović D 3.500.–, mr Vida Flaker D 3.250.–, Dubravko Jelčić, Tomislav Sabljak i Ivan Meden po D 3.100.–, a dr Slavko Batušić (dopunski rad) od 1. I. 1973. D 1.000. – mjesečno. Očito je, međutim, da je moj mjesečni honorar od D 600.– mjesečno, bez ikakve promjene sedam posljednjih godina, po mišljenju onih koji plaće određuju doličan honorar za direktora Instituta kao što je, po njihovu mišljenju, i za dra Batušića, voditelja teatrološkog odsjeka Instituta, u isto vrijeme doličan honorar od D 1000.– mjesečno. (Da ne bi tko pomislio da se protivim Batušićevu honoraru, izjavljujem da sam i ja za nj glasovao na sjednici Razreda za suvremenu književnost.) Ali je očito i to, po mome mišljenju, da se i u ovom slučaju postupilo prema meni – kako se nije smjelo. Treba li da posebice ističem da mene u književnim djelatnostima nikada nije vodila misao o honoraru, pa me ne vodi ni sada, ali sam ovaj slučaj iznio samo zato jer smatram da je i on pridonio nekim postupcima nekih članova Instituta. Usput bih spomenuo činjenicu, iako se ona, dakako, ne mora vezati neposredno uz pitanje mog honorara, da na Izložbi »A. G. Matoš«, koju sam otvorio 11. listopada 1973. u dvorani Instituta, nema u vitrini u kojoj su izložena izdanja Matoševih djela upravo onih izdanja tih djela koja sam ja uredio (»Sabrana djela«, sv. I i sv. III, 1953. i 1955.; i drugo), a da ništa ne kažem i o tome kako u »katalog« te izložbe nije mogao ući, kao uvodna riječ, moj sastavak koji sam na vrijeme napisao pa ga i pročitao na otvorenju Izložbe.</p>
<p>Teška srca, znajte, iznio sam ovaj niz podataka koji se nekome izvana mogu činiti kao sitnice; ali sve ovo o čemu sam govorio i ono o čemu nisam zagorčilo je posljednjih godina moj rad u Institutu i prisililo me da o tom, evo, i pišem.</p>
<p>Namjerice nisam htio govoriti i o uspjesima koje je Institut postigao: mislim pritom, u prvom redu, na kritičko izdanje Matoševih »Sabranih djela« o kojemu ću jednom pisati opširnije. A o tim će se uspjesima govoriti na drugome mjestu. – Još bih, na kraju, htio izraziti žaljenje, pa ako hoćete i nezadovoljstvo, što Institut, u svom postojanju od dvadeset i pet godina, nije uspio objaviti ni jedno vlastito izdanje, ako se ne računa onih dvadesetak kataloga izišlih prigodom pojedinih izložbi koje je priredio Institut.</p>
<p>Treba li, samokritički, da dio odgovornosti za rad Instituta primim na se, primit ću ga s napomenom da ja doista, po svojoj prirodi nisam imao »čvrstu ruku« koja je tom Institutu potrebna. (»Nikad niste udarili šakom o stol!«) A to je još jedan razlog da Institut takvu ruku i dobije.</p>
<p>Pisanje ovog dokumenta, značajnog i za me i za Institut, dovršio sam na 68. svoj rođendan, 4. 11. 1973. I molim tajnika Razreda za suvremenu književnost, akademika Marijana Matkovića, da ovo moje obavještenje uzme na znanje (o svemu iznijetom bio je i usmeno obavještavan) i da se ono pročita u narednoj sjednici Razreda i priloži Zapisniku te sjednice.</p>
<p>Sa drugarskim pozdravom!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>24. 4. 1975.</p>
<p>Dana 6. studenoga 1973. na sjednici Razreda za suvremenu književnost pročitao je akad. Dragutin Tadijanović obavještenje zašto se nije prijavio na raspisani natječaj za direktora Instituta za književnost i teatrologiju, a na sjednici članova Instituta 14. prosinca 1973. predao je tajniku Razreda za suvremenu književnost akad. Marijanu Matkoviću ostavku na položaju direktora Instituta.</p>
<p>Str. – 28 – rkpsa Historijat Zavoda za književnost i teatrologiju Nine Vinski</p>
<p>581.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (5.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Darko Ekl/Stubište Rupa 2/Opatija</p>
<p>Graz, 17. XI. 1973.</p>
<p>Dragi naši, Vanda i Darko,</p>
<p>umjesto s vama u Opatiji mi smo, kako vidite, danas u Grazu, kamo smo već odavna planirali doći. Žao nam je što nismo mogli na zasjedanje, ali ćemo se vidjeti, nadamo se i želimo, na svečanosti polaganja urne Frana Mažuranića u Novome, 8. i 9. 12. o. g. Mnogo srdačnih pozdrava oboma i Dadi. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>582.</p>
<p>GRAĐEVNOM ARHITEKTONSKO-PROJEKTNOM PODUZEĆU (1.) pismo</p>
<p>Građevno arhitektonsko-projektno poduzeće/Zagreb/Lenjingradska 4</p>
<p>Zagreb, 25. 11. 1973.</p>
<p>U dvorišnim zgradama kuće Ilica 26 izvodilo je vaše poduzeće radove na popravljanju ravnoga krova i tom je prilikom, 7. studenoga o. g. procurio strop u srednjoj sobi mog stana. Veliki komad stropa je promočen pa smo vodu skupljali posudama. Štetu smo prijavili nadležnom mjestu i obećano je da će doći u stan komisija. No ona, niti na nekoliko urgencija, nije do danas stigla. Stoga pismeno prijavljujem nanesenu štetu i molim da se oštećeni strop vrati u prijašnje stanje.</p>
<p>Sa drugarskim pozdravom</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>Telefon 442 – 763</p>
<p>583.</p>
<p>SENJSKOME MUZEJSKOM DRUŠTVU (1.) pismo</p>
<p>Kulturno-prosvjetna zajednica općine Senj/Senjskom Muzejskom društvu/Senj</p>
<p>Zagreb, 25. studenoga 1973.</p>
<p>Primio sam vaš dopis broj 03-68/73 od 16. studenoga 1973. kojim mene i moju gospođu obavještavate o proslavi 50-godišnjice smrti dra Milana Ogrizovića pozivajući nas da na njoj 7. i 8. prosinca o. g. uzmemo učešće.</p>
<p>Najljepše se zahvaljujemo na pozivu i ujedno javljamo da ćemo na toj proslavi prisustvovati 7. i 8. prosinca, kako je planirano.</p>
<p>Želeći vam uspjeh u kulturnoj vašoj djelatnosti, drugarski vas pozdravljamo.</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>584.</p>
<p>BORISLAVU OSTOJIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Borislav Ostojić/Rijeka/F. Čandeka 38a/IV</p>
<p>Zagreb, 25. studenoga 1973.</p>
<p>Dragi gospodine Ostojiću,</p>
<p>primio sam Vašu pošiljku od 20. studenoga: knjigu Vaših pjesama »i kamen je cvijet«, tri broja »Galeba«, sedamnaest fotografija i pismo pa Vam se najljepše, na svemu, zahvaljujem.</p>
<p>Veselim se što ćemo se uskoro sresti na Rijeci.</p>
<p>Ne znam znate li da je 8. prosinca u Senju otkriće poprsja Milana Ogrizovića, a 9. prosinca, u nedjelju, u Novome, svečana konferencija o Franu Mažuraniću i polaganje njegove urne u kameni grob-spomenik (djelo arh. Zdenka Kolacija). Zajedno sa svojom gospođom prisustvovat ću na ovim svečanostima.</p>
<p>Želeći iskupiti svoje usmeno obećanje da se u Vašoj osnovnoj školi sretnem s učenicima i nastavnicima, obavještavam Vas da ćemo nas dvoje stići na Rijeku već u srijedu (5. 12.) naveče direktnim vlakom iz Zagreba i na Rijeci biti do petka popodne, do odlaska u Senj. Moja molba: rezervirajte nam za dvije noći (srijeda – četvrtak, 5 – 6. 12; četvrtak – petak, 6 – 7. 12) dvokrevetnu sobu, s loženjem, u hotelu Bonavia, ako je moguće (no svakako u centru grada) i dočekajte nas pri dolasku u srijedu naveče. I tada ćemo se dogovoriti o satu mog posjeta vašoj školi, u četvrtak. Molim Vas ujedno da mi se javite čim obavite rezervaciju, a pišite i o svemu što Vam se čini da je od potrebe.</p>
<p>Poslali ste mi, u pismu, »pregršt mora i sunca«; želio bih da i u one dane kad budemo zajedno sunce nas pomiluje toplim i nježnim rukama. More, ako hoće, može i da buči i valovima udara o kamenje.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava od moje gospođe i od mene.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>585.</p>
<p>BORISLAVU OSTOJIĆU (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Borislav Ostojić/Rijeka/F. Čandeka 38a/IV</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 23. prosinca 1973.</p>
<p>Dragi moj Ostojiću,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 13. prosinca o. g., fotografije i isječak iz »Novog lista« od 12. prosinca. Najljepša hvala!</p>
<p>Napisao sam, kako vidite, odgovore za intervju, kako smo se još u Rijeci dogovorili; ponegdje sam, vidjet ćete, ispravio Vaša pitanja, opet po dogovoru. Žao mi je što ovu pošiljku šaljem s malim zakašnjenjem, nisam mogao prije. Jedno bih molio: da čitavi tekst bude objavljen bez imalo kraćenja. Ne znam, naime, što bi se moglo izostaviti, jer sam bio i suviše škrt u izjavama. Veselit ću se, bude li udovoljeno mojoj želji.</p>
<p>Žurim se da ovo pismo primite što brže!</p>
<p>Nas dvoje, Jela i ja, želimo vama oboma i vašim sinovima Sretan Božić i sve najbolje u novoj 1974. godini. Bili zdravi i veseli!</p>
<p>Srdačno Vašu gospođu i Vas pozdravljamo Jela i ja.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>586.</p>
<p>KOMISIJI ZA SPOMENIKE (1.) pismo</p>
<p>Komisija za spomenike/SR Hrvatske/Republički sekretarijat/za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu/Zagreb/Trg Jože Vlahovića 6</p>
<p>Zagreb, 24. 12. 1973.</p>
<p>Primio sam vaš dopis broj 3/56/1/1973. od 19. 12. 1973. i prilog, Promemoriju o spomeniku Radi Končaru u Zagrebu, koju su 24. 10. 1973. potpisali članovi Komisije za spomenike Ante Jakić i Zdenko Kolacio. Pročitavši navedenu Promemoriju obavještavam vas da se i ja s iznijetim mišljenjem i prijedlogom u potpunosti slažem i dajem svoju suglasnost.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>587.</p>
<p>IVI VRHOVCU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Ivo Vrhovec/predsjednik Skupštine grada Zagreba</p>
<p>Zagreb, 15. siječnja 1974.</p>
<p>Poštovani druže predsjedniče!</p>
<p>Od 15. lipnja 1936. stanujem u trošnom stanu od dvije prostorije u Ilici 26, dvorišna lijeva zgrada (sa ravnim krovom koji često prokišnjava). Boraveći u tome stanu dugi niz godina objavio sam deset svojih knjiga pjesama, uredio velik broj izdanja izabranih i sabranih djela hrvatskih pisaca, sudjelovao aktivno u kulturnom životu grada Zagreba u kojem živim od svoje dvadesete godine, od 1925. Za taj svoj rad primio sam i priznanja: Zmajevu nagradu Matice srpske u Novom Sadu (1964.), Nagradu grada Zagreba (1964.), Nagradu Vladimira Nazora za životno djelo (1968.), i nagradu Književno-umjetničkog društva »Poèsie Vivante« za pjesme prevedene sa stranih jezika na francuski, za svojih Seize poèmes (1969.). Osim spomenutih priznanja ističem još jedno: 1953. izabran sam za dopisnog, a 1965. za pravoga člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti pa sam od 1953. bio i direktor Akademijina Instituta za književnost i teatrologiju.</p>
<p>Pretpostavljam da su Vam poznati i ostali podaci iz književne moje djelatnosti pa o njima neću govoriti, nego bih samo napomenuo da se mali moj stan, godinama, tako prepunio knjigama, časopisima, novinama, potrebnim za urednički moj rad, da mi je čitav taj materijal postao teško pristupačan.</p>
<p>Poslije završetka kritičkog izdanja Matoševih Sabranih djela, od kojih su prvih pet svezaka objavljeni u mojoj redakciji, želja mi je da redigiram Goranovu korespondenciju i još neka izdanja naših pisaca, ali taj odgovorni i veliki posao ne mogu, nažalost, obavljati u mom skučenom stanu. Stoga sam prisiljen, poštovani druže predsjedniče, da Vas najljepše zamolim da se u Skupštini grada Zagreba zauzmete da mi se u užem gradskom središtu dodijeli prostraniji stan od dvije sobe s kabinetom i nusprostorijama.</p>
<p>Unaprijed Vam zahvaljujući na razumijevanju, drugarski Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>588.</p>
<p>TAJNIŠTVU ČAKAVSKOGA SABORA (1.) pismo</p>
<p>Tajništvo/Čakavskoga sabora/Pazin</p>
<p>Zagreb, 19. siječnja 1974.</p>
<p>U prilogu svog dopisa od 11. siječnja 1974. poslali ste mi formular Putnog računa da ga ispunim i potpišem za moje putovanje u Novi Vinodolski.</p>
<p>Obavještavam vas da sam u Novi Vinodolski putovao kao delegat Društva književnika Hrvatske koje mi je i platilo troškove puta. Stoga vraćam formular Putnog računa neispunjen i nepotpisan.</p>
<p>Sa drugarskim pozdravom!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>589.</p>
<p>ZALOŽBI OBZORJA (1.) pismo</p>
<p>Založba obzorja/2 oddelek za prodajo lastnih publikacij/Maribor/Partizanska 5/P.P. 135</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 17. 2. 1974.</p>
<p>Bio sam nekoliko godina pretplatnik vaše Slavistične revije pa ste mi 30. 1. 1974. poslali Račun št. SR/74-275 sa čekovima za cjelogodišnju narudžbu revije. – U decembru 1973. zahvalio sam se na dužnosti direktora Instituta za književnost pri JAZU, Opatička 18, kamo ste mi svoju reviju slali, i prisiljen sam, nažalost, obavijestiti vas da mi nije moguće i dalje biti pretplatnik Slavistične revije. Moj stan je naime toliko pretrpan knjigama i časopisima da u nj ne mogu više unositi nove publikacije kao dosad.</p>
<p>Vraćajući priposlane čekove, želim vam puno uspjeha u vašoj djelatnosti i drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>590.</p>
<p>IGNACU PINTARIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Ignac Pintarić/voditelj prodajnog sektora/ Poduzeća za izradu gramofonskih ploča/JUGOTON/Zagreb – Dubrava/Niška b.b.</p>
<p>Zagreb, 17. 2. 1974.</p>
<p>Poštovani druže,</p>
<p>odgovarajući na vaš dopis od 5. 2. 1974. šaljem u prilogu potpisanu izjavu da nisam u redovnom radnom odnosu.</p>
<p>Sa drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>591.</p>
<p>MIHAELU SOBOLEVSKOM (1.) pismo</p>
<p>Drugu/Prof. Mihaelu Sobolevskom/Ogulin</p>
<p>Zagreb, 17. veljače 1974.</p>
<p>Poštovani druže profesore,</p>
<p>ispričavam se, ponajprije, što Vam tek danas šaljem prilog o Ivani Brlić-Mažuranić; moji poslovi na drugim stranama nisu mi dopustili da svoje obećanje iskupim prije.</p>
<p>Moram priznati da mi nije lako bilo složiti ovaj sastavak, jer ne znam koliko prostora imam na raspolaganju. U biografiji sam posebice istakao autoričine veze s Ogulinom, itd. Da ne duljim, molim Vas, da mi u svakom slučaju pošaljete već složeni tekst, s oznakom kolika mu može biti duljina, pa ću ja osim korekture obaviti i kraćenje ukoliko ono bude potrebno. Volio bih pri tom čuti i Vaše sugestije.</p>
<p>Mislim da bi tekst trebalo složiti slovima borgis, a podvučene riječi kurzivom (ne poludebelim slogom!).</p>
<p>Kako vidite, pri kraju sastavka dodao sam i svoj mali osobni zapis o Ivani Brlić-Mažuranić pa ne bude li moglo da se i on uvrsti, neće mi biti žao. Bez obzira na taj zapis, učinite kako Vam se čini da je najbolje.</p>
<p>Nadam se da sve ostalo teče, manje-više, po planu.</p>
<p>Da! Jeste li bili u Brodu? Imate li veze s njima?</p>
<p>Želeći Vam pun uspjeh, najsrdačnije Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. Pozdravite mi druga Gala!</p>
<p>592.</p>
<p>MARIJANU KALČIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Marijan Kalčić/glavni i odgovorni urednik »Dometa«/Rijeka/Sarajevska 11/III</p>
<p>Zagreb, 26. 2. 1974.</p>
<p>Poštovani druže uredniče,</p>
<p>poslije duljeg vremena ovih mi je dana dopao ruku već odloženi tekst moga uvodnog predavanja »Fran Mažuranić i njegov usud« koje sam pročitao 9. 12. 1973. u Novome, na Simpoziju o Franu Mažuraniću. Ponovno pročitavši taj tekst učinilo mi se da bi ga ipak trebalo objaviti, jer u njemu ima podosta nepoznatoga i malo poznatoga. Stoga u prilogu i šaljem spomenuti tekst na uvrštenje, sa željom da ga ugledam u novom broju »Dometa«.</p>
<p>Unaprijed Vam zahvaljujem na razumijevanju i drugarski Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. Bilo bi dobro, uz moj članak, donijeti i sliku Franova groba!</p>
<p>593.</p>
<p>MIRJANI ZAVIŠIN (1.) pismo</p>
<p>Mirjana Zavišin/Radnička 51, ulaz II/Novi Sad</p>
<p>Zagreb, 3. ožujka 1974.</p>
<p>Poštovana drugarice Zavišin,</p>
<p>ispričavam se što tek danas odgovaram na Vaše pismo od 22. II. 1974., u kojemu tražite podatke o pjesniku Želimiru Gumhalteru. Trebalo je naime nekoliko dana dok sam saznao adresu njegove udovice; adresa glasi:</p>
<p>Ljubica Gumhalter</p>
<p>Lašćinski borovac 24</p>
<p>41000 ZAGREB</p>
<p>Izvolite se obratiti na tu adresu, i ja vjerujem da ćete doći do svih podataka koji Vas zanimaju. Osobno sam poznavao, još prije rata, jednoga od tada najmlađih pjesnika hrvatskih, Želimira Gumhaltera (1914. – 1947.), koji je objavio dvije, tri zbirke pjesama (sve s malim slovima i bez interpunkcije!); ja sam ih i imao, ali kamo su se zametnule? Vjerujem da ih ima i naša Sveučilišna knjižnica.</p>
<p>Molim Vas da izručite najljepše pozdrave profesoru Živančeviću i da mu kažete kako bih volio, kada dođe u Zagreb, da me potraži (moj telefon: 442 – 763); pokazao bih mu desetine pogrešaka u leksikonu o kojem je riječ.</p>
<p>Nadajući se da će Vam ova obavijest biti od koristi, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>594.</p>
<p>STANOINVESTU (1.) pismo</p>
<p>»Stanoinvest«/Braće Kavurića 34/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 5. III. 1974.</p>
<p>Kućni savjet kuće Ilica 26 izvještava gornji naslov da zahtijevaju od »Stanoinvesta« da podnese tužbu redovnom sudu protiv izvađača radova na krovovima dvorišnih kuća Ilice 26.</p>
<p>Svi stanari koji su pod krovom imaju šteta od prokišnjavanja koje su uzrokovane nepažnjom izvađača radova. Izvađač je odstranio stari lim i izolaciju oko dimnjaka, i ostavio nekoliko dana bez nadzora i bez osiguranja protiv prokišnjavanja. Kad su pale kiše, u stanovima su bili potrebni kišobrani i posude za sakupljanje vode. Stanovi sada imaju velike mrlje na stropu i na zidovima.</p>
<p>Radovi su nedovršeni, voda curi i oštećuje fasadu, stari lim je ostavljen na krovu i u dvorištu kuće. Žice od TV antena razbacane nepričvršćene.</p>
<p>Oštećeni stanari: Paulik Helena, Tadijanović Dragutin, Ferkić Danilo, Novačić Valerija.</p>
<p>Molimo hitno da komisija utvrdi nastalu štetu, i tražimo da se šteta najhitnije popravi, a stanovi omaljaju na trošak izvađača.</p>
<p>Tajnik KS</p>
<p>Lovretić Zvonimir8</p>
<p>595.</p>
<p>JOSIPU PAŠIĆU (1.) pismo</p>
<p>Velečasni gospodin/Josip Pašić/Pakrac/Strossmayerova 1</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 11. ožujka 1974.</p>
<p>Velečasni gospodine,</p>
<p>nedavno Vas je naš prijatelj Godić zamolio u ime moje gospođe i moje da izdate Krsni list Irene Miskolczy, rođene 1912., koja živi kao teški invalid u Americi. Danas sam od Godića saznao nešto o okolnostima zbog kojih taj Krsni list niste izdali, pa Vas stoga molim da budete ljubazni pa Krsni list pošaljete na moju adresu, preporučeno. Troškove će u naše ime nadoknaditi Godić ovih dana kad bude došao u Pakrac. – Irena Miskolczy je sestrična moje gospođe, i mi ćemo njezin Krsni list poslati njoj u Ameriku čim ga dobijemo.</p>
<p>Unaprijed Vam zahvaljujem na ljubaznosti i najljepše Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>596.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (46.) razglednica</p>
<p>Madame/Prof. Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Ogulin, 5. 4. 1974.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>popodne smo bili na izletu u Modrušu, i ovu sam razglednicu dobio od župnika. O svemu usmeno. Sutra pred podne u gimnaziji a zatim u Zagreb, u Ilicu 26. K našem Paskoju. Jedva čekam da se vidimo. Srdačni pozdravi! Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>597.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (47.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Molinaryjev most</p>
<p>Ogulin, 6. 4. 1974.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>pred odlazak kući, još jednom mnogo srdačnih pozdrava. Do viđenja! Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Postružnikov most!</p>
<p>598.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (48.) razglednica</p>
<p>Madame/Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Ogulin, Hotel Kapela, 19. 4. 1974.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>već je treći dan otkako sam ovdje (pišem pred spavanje). Jučerašnji dan dobro je prošao (otvorio sam memorijalnu sobu) pa i današnji (bio u Josipdolu i Tounju). Još dva dana i evo me s Tobom, jedva čekam. A kako bijaše Tebi? Često mislim na moga Paskoja i najsrdačnije ga pozdravljam: do viđenja! Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>599.</p>
<p>MILIVOJU HAJDINU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Milivoj Hajdin/direktor Osnovne škole »13. april«/Tounj</p>
<p>Zagreb, 25. travnja 1974.</p>
<p>Poštovani druže direktore,</p>
<p>kad sam 19. o. mj. posjetio vašu školu u Tounju, zamolili ste me da sastavim tekst za spomen-ploču škole i ujedno mi predali svoj kratki historijat škole. Već sam u Ogulinu pokušao sastaviti taj tekst (o kojemu sam razgovarao i sa prof. Mihaelom Sobolevskim), ali ga nisam dovršio zbog mnoštva podataka koje navodite u historijatu, a od kojih su mi neki bili nejasni. (Nemam vremena da o tome opširnije govorim.) – Nego, evo danas sastavih taj tekst koji vam u prilogu šaljem. Razumije se, da vi možete u tekstu ponešto izmijeniti (dodati, izostaviti), ali meni se čini da su u njemu spomenuti svi najvažniji podaci (godine!) i da bi mogao odgovarati svrsi. Tekst ima četiri dijela, označena razmacima, a treba mu dodati redak: t k o podiže spomen-ploču. (To mi niste kazali, ili sam prečuo.) Nadam se da vam tekst neće stići prekasno.</p>
<p>Žao mi je što vas moram obavijestiti da se ne mogu odazvati vašem ljubaznom pozivu za sudjelovanje na proslavi 26. svibnja, no od srca želim vama i vašoj školi mnogo uspjeha i u trećem stoljeću njezina postojanja.</p>
<p>Još jednom najljepše zahvaljujem na svemu što ste učinili prigodom moga boravka u vašoj školi i molim vas da izručite moj srdačni pozdrav nastavnicima i učenicima.</p>
<p>Drugarski vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>OSNOVNAŠKOLAUTOUNJU</p>
<p>OSNOVANAJEŠKOLSKEGODINE</p>
<p>1773/1774.</p>
<p>UUTVRDAMASTAROGAGRADA</p>
<p>NOVAŠKOLSKAZGRADASAGRAĐENA 1913.</p>
<p>IZGORJELAJEURATU 1943.</p>
<p>IZGRADNJAOVEŠKOLSKEZGRADE</p>
<p>ZAPOČELAJE 1953.</p>
<p>AOBUKASEUNJOJOBAVLJAOD 1955.</p>
<p>ODVJESTAGODIŠNJICIOSNUTKAŠKOLE</p>
<p>SPOMEN-PLOČUPODIGLI</p>
<p>.................................................</p>
<p>26. V. 1974.</p>
<p>600.</p>
<p>FERENCU FEHÉRU (4.) pismo</p>
<p>Drug/Fehér Ferenc/književnik i prevodilac/Rumenačka 98/ Novi Sad</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 5. V. 1974.</p>
<p>Poštovani i dragi moj Ferenc,</p>
<p>kad sam već pomalo i prestao očekivati da će se Vaši prijevodi mojih pjesama pojaviti u knjizi, dobio sam dopis od 29. IV. 1974. izdavačkog poduzeća Forum, urednika Lászlá Tomána, kojim traži pristanak za objavljivanje Vaših prijevoda. Šaljem im pismo, razumije se, i pristanak da objave prijevode »nakon što se sa prevodiocem definitivno dogovorim o nekim pojedinostima u svezi s izborom pjesama«.</p>
<p>Prije negoli išta drugo kažem, hoću još jednom da Vam najiskrenije zahvalim na trudu koji ste uložili u izbor i prijevode mojih pjesama, a i za brigu i nastojanje oko objavljivanja knjige.</p>
<p>Sve što ću dalje napomenuti samo su moji prijedlozi i molba koju možete a ne morate prihvatiti, jer je i izbor i prijevod isključivo Vaš. Pretpostavljajući da je popis pjesama za zbirku KASNI ŽETELAC (koji sam primio od Foruma) načinjen u dogovoru s Vama, predlažem neke izmjene. Bit ću kratak, neću ništa obrazlagati, jer se nadam da ćete me kao pjesnik dobro razumjeti.</p>
<p>Knjigu bih nazvao po posljednjoj pjesmi u zbirci: VEZAN ZA ZEMLJU. (Urednik Tomán zamolio me da pošaljem nekoliko pjesama nastalih poslije 1970.; odgovorih mu da im nisam dao definitivan oblik pa ih ne mogu poslati.)</p>
<p>Izostavio bih podatke o nastanku pjesama (mjesto i godina), a ispod pjesama iz »Dana djetinjstva« označio bih: Iz ciklusa pjesama Dani djetinjstva 1935. Uvrstio bih ovdje još neke prijevode (npr. Da sam ja učiteljica, Nosim sve torbe...) koje već imate.</p>
<p>Izostavio bih pjesme: Kad zašušti..., Vraćam se kući..., U svibnju dođoh, a uvrstio bih pjesme: Visoka žuta žita, Sanjam kako idem..., Jelena veze, Balada o zaklanim ovcama (svakako!).</p>
<p>Molim Vas da prevedete i uvrstite i ove pjesme: Šta govore usta Tina Deona, Lelija, Htio bih da zaustavim, U mladu vinogradu. Sve su one u knjizi POEZIJA koju Vam šaljem: tekst Lelije ovdje je definitivan, treba njega prevesti. (Usput spominjem da je ta knjiga štampana u pet tisuća primjeraka, u studenome 1973., i u štampi je novo izdanje. Budete li trebali neke bio-bibliografske podatke, uzmite ih iz ove knjige.)</p>
<p>Treba zadržati kronološki redoslijed pjesama kakav je u popisu već predviđene knjige; za pjesme koje ćete prevesti (Šta govore... itd.) vidi se u Poeziji gdje im je mjesto.</p>
<p>Dragi Ferenc, još Vam eto zadajem posla, kao da niste za me dovoljno uradili. Ali, zar ne, obojici nam je stalo da knjiga bude što je moguće istinitija slika njenog pjesnika i prevodioca.</p>
<p>Suvišno je, vjerujem, da napominjem kako bi sve ovo valjalo učiniti što prije, ali nije suvišno da ponovim kako su sve to samo moji prijedlozi koje ne morate uvažiti.</p>
<p>Javite mi, molim, je li izdavač odredio opseg knjige, hoće li u knjizi biti pogovor o piscu, tko će ga napisati i tako dalje.</p>
<p>Još jednom Vam zahvaljujem na svemu.</p>
<p>Moja gospođa i ja najsrdačnije pozdravljamo Vašu dragu gospođu, Vašu kćer i Vas, dragi Ferenc.</p>
<p>Odani Vam</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>601.</p>
<p>LÁSZLU TOMÁNU (1.) pismo</p>
<p>Drug/László Tomán/urednik Novinskog i izdavačkog preduzeća Forum/Novi Sad/Vojvode Mišića 1</p>
<p>Zagreb, 5. V. 1974.</p>
<p>Poštovani druže uredniče,</p>
<p>primio sam Vaš dopis od 29. IV. 1974. kojim tražite pristanak za objavljivanje mojih pjesama na mađarskom u prijevodu Ferenca Fehéra.</p>
<p>Vaš me dopis veoma obradovao, i ja Vam na toj obavijesti najljepše zahvaljujem. Ujedno pristajem da moje pjesme u prijevodu Ferenca Fehéra objavi Vaše poduzeće nakon što se sa prevodiocem definitivno dogovorim o nekim pojedinostima u svezi s izborom pjesama. (Javljam se pismom i Ferencu Fehéru kojega molim da Vas obavijesti o tom našem dogovoru.)</p>
<p>Mislim da bi se u Vašem izdanju, bez ikakve štete, mogli izostaviti podaci o mjestu i vremenu nastanka mojih pjesama pa se ne bi primijetilo da posljednje pjesme u prijevodu potječu iz 1970. godine. Govorim to samo zato jer ste zaželjeli da pošaljem nekoliko pjesama nastalih poslije te godine. Posljednjih sam godina radio i dovršio velik posao na kritičkom izdanju Sabranih djela A. G. Matoša (od ukupno 20 svezaka prvih pet su objavljeni u mojoj redakciji); a za to vrijeme napisao sam i nekoliko pjesama kojima još nisam dao definitivan oblik pa žalim što se ne mogu odazvati Vašoj zamolbi. Smatram da će izbor i prijevodi Ferenca Fehéra i bez najnovijih mojih pjesama dati u potpunosti autentičan prikaz moje poezije. (Meni se čini da bi za Vaše izdanje odgovarao naslov prema posljednjoj pjesmi: VEZAN ZA ZEMLJU. No, odluku prepuštam prevodiocu u kojeg imam iskreno povjerenje.)</p>
<p>Još jednom zahvaljujem Vama i Vašem poduzeću koje je prihvatilo moju knjigu i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>602.</p>
<p>VERI JAVAREK (4.) pismo</p>
<p>Vera Javarek/154 Marsham Court/Westminster/London, S.W.1.</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 5. V. 1974.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Javarek,</p>
<p>možda ćete se začuditi što Vam se ponovno javljam, tako brzo nakon izlaska lijepe Vaše knjige na kojoj sam Vam iskreno čestitao.</p>
<p>No, obraćam se na Vas s molbom.</p>
<p>Evo o čemu se radi:</p>
<p>Prije nekoliko godina bio sam primio iz Cambridgea formular da ga ispunim za International Who’s Who In Poetry, ali ga tada, zbog duge bolesti, nisam nažalost ispunio. I tako, vjerojatno, nisam ni uvršten u tu značajnu publikaciju. – Upozorio me prijatelj, pjesnik, Olinko Delorko, da je i on nedavno dobio taj formular i poslao ga ispunjena u Cambridge označivši i moju adresu na koju bi se i meni poslao formular. Ali ja ga do danas nisam primio. Stoga Vas najljepše molim, draga gospođo Javarek, ako Vam to ne zadaje velik posao, da se interesirate na:</p>
<p>International Who’s Who In Poetry,</p>
<p>International Biographical Centre,</p>
<p>Cambridge, CB2 3QP, England</p>
<p>mogu li oni primiti podatke o meni, ako nije kasno. U prilogu Vam šaljem te podatke koje navodim kako sam za pitanja čuo od prijatelja. Ujedno Vas molim da budete ljubazni i prevedete taj prilog na engleski (naslove knjigā i publikacijā, čuo sam, ne treba prevesti) i pošaljite ga u Cambridge.</p>
<p>Mislim da nije od potrebe da kažem koliko mi je stalo do toga da budem uvršten u tako vrijedno izdanje.</p>
<p>Unaprijed Vam zahvaljujem na ljubaznosti i molim Vas da primite prijateljske, srdačne pozdrave od moje gospođe i mene.</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>International Who’s Who In Poetry,</p>
<p>International Biographical Centre,</p>
<p>Cambridge, CB2 3QP, England</p>
<p>TADIJANOVIĆ, DRAGUTIN</p>
<p>Rođen 4. XI. 1905. u Rastušju, kod Slavonskog Broda, u Hrvatskoj (Jugoslavija). Potječe iz stare graničarske zadruge zemljoradnikā; najstariji sin Mirka (1886. – 1932.) i Mande rođene Kegljen (1881. – 1963.).</p>
<p>Maturirao 1925. u realnoj gimnaziji u Slavonskom Brodu. Diplomirao 1937. na Filozofskom fakultetu Sveučiliša u Zagrebu: povijest južnoslavenskih književnosti i filozofija.</p>
<p>Za vrijeme studija, i kasnije, do ljeta 1940. radio je kao korektor izdavačkih i novinskih poduzeća. Poslije rata, do 1958., bio je urednik u izdavačkim poduzećima u Zagrebu; redigirao je veliki broj izabranih i sabranih djela hrvatskih pisaca, među kojima se ističu kritička izdanja Kranjčevića, Matoša, Vidrića, Ujevića i dr. Bio je direktor (1953. – 1973.) Instituta za književnost i teatrologiju. Član je Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (od 1953. dopisni, a od 1965. pravi član) i Hrvatskog centra PEN – Kluba u Zagrebu.</p>
<p>Pjesme je započeo pisati u trinaestoj godini, u ljeto 1918.; sačuvao je samo one od kraja 1920. Pjesmu Tužna jesen objavio je kao gimnazijalac u listu Omladina (1922.), pod pseudonimom Margan Tadeon, a pjesmu Golubinja krila u Književniku (1928.), pod pseudonimom: Tadeon. Pod svojim se imenom prvi put javio pjesmama 1930. u Književniku i Hrvatskoj reviji.</p>
<p>Surađivao je u ovim publikacijama: Književnik (1928., 1930., 1931., 1959.); Hrvatska revija (1930., 1931., 1932., 1933., 1934., 1935., 1937., 1938.); Novosti (11. 5. 1930.); Večernja pošta (24. 12. 1930.); Naša sloga (25. 12. 1930.); Hrvatski list (15. 4. 1931., 23. 8. 1931., 22. 11. 1931., 20. 12. 1931., 25. 12. 1931., 14. 12. 1932., 27. 3. 1932., 24. 12. 1934., 3. 2. 1935., 26. 5. 1935.); Hrvatsko kolo (1931., 1932., 1935., 1936., 1937., 1953., 1955.); Srpski književni glasnik (1933.); Savremeni pogledi (1935.); 15 dana (1935.); Dani i ljudi (1936.); Omladina (1922., 1936.); Savremenik (1936., 1940., 1955.); Hrvatski dnevnik (25. 12. 1936.); Republika (1948., 1951., 1953., 1955., 1956., 1960.); Mogućnosti (1954., 1956.); Vjesnik u srijedu (7. 7. 1954.); Narodni list (15. 8. 1954., 1. i 2. 1. 1955., 1. 5. 1955., 1. 5. 1956.); Vjesnik (1. 1. 1955., 23. 12. 1955.); Rad Jugoslavenske akademije (Knj. 301, 1954.; Knj. 328, 1962.); NIN (1. 5. 1955.); Krugovi (1955.); Literatura (1958.); Večernji vjesnik (31. 12. 1958.); Letopis Matice srpske (1959.); Telegram (15. 9. 1961.); Kolo (1963., 1970.).</p>
<p>Objavio je dvanaest knjiga pjesama: Lirika (1931.); Sunce nad oranicama (1933., zaplijenjeno; 2. izdanje 1933.); Pepeo srca (1936.); Dani djetinjstva (1937.); Tuga zemlje (1942.); Pjesme (1951.); Intimna izložba crteža iz Raba (1955.); Blagdan žetve, Sabrane pjesme (1956.); Srebrne svirale, Izbor pjesama za osnovne škole (1960.; 2. izdanje 1964.; 3. izdanje 1966.; 4. izdanje 1969.; 5. izdanje 1973.); Prsten (1963.; 2. izdanje sa gramofonskom pločom i slikama, 1965.; 3. izdanje, Brailleovim pismom, za slijepe, 1967.; 4. izdanje, sa gramofonskom pločom i slikama, 1970.); Pjesme i proza, priredio (i predgovor napisao) Jure Kaštelan (Knj. 120 »Pet stoljeća hrvatske književnosti«, 1969.); Poezija, Izabrane pjesme s autorovim komentarima (1973.; 2. izdanje 1974.).</p>
<p>Prevodio je stranu poeziju na hrvatski: sa češkoga (Nezval), njemačkoga (Goethe, Hoelderlin, Novalis, Heine, van Hoddis), francuskoga (Valery Larbaud), a njegove su pjesme prevedene na dvadeset stranih jezika, objavljene u antologijama, časopisima, novinama: u posebnim su knjigama izišli ovi prijevodi: Kanto al mia koro (Pjesma mom srcu), na esperanto preveo Josip Velebit (1936.); Večer nad gradom, na makedonski preveo Aco Šopov, na slovenski Ivan Minatti (1966.); Seize poèmes (Šesnaest pjesama), na francuski prevela Janine Matillon-Lasic (1968.; 2. izdanje, prošireno, Choix depoèmes, 1971.).</p>
<p>U suradnji sa drugim urednicima objavio je još neka izdanja, npr. zbornik Hrvatska moderna lirika (1933.), izbor pjesama za recitaciju Novija hrvatska poezija (1952.), Pregled mlade hrvatske lirike Četrdesetorica (1955.), Antologija hrvatskih pjesama u prozi (1958.).</p>
<p>Mnogo je putovao i u inozemstvo (za vrijeme studija: ili kao pjevač akademskog zbora »Mladost« ili kao stipendist), gdje je ponekad znao boraviti (Prag, Rim, Pariz) i po dva mjeseca, u ovim zemljama: Austrija, Njemačka, Čehoslovačka, Grčka, Francuska, Španjolska, Sjeverna Afrika (Alžir, Tunis), Malta, Italija, Bugarska, Švicarska, Engleska, Sovjetska Rusija, Mađarska. Ta su putovanja, nesumnjivo, ostavila trag u njegovu životu, u poeziji; npr. neke su pjesme i napisane u Italiji, u Francuskoj.</p>
<p>Primio je za pjesnički svoj rad nekoliko nagrada u zemlji; a u inozemstvu nagradu Književno-umjetničkog društva »Poèsie Vivante« na natječaju Jeux Floraux (Cvjetne igre), »La Damoiselle de Montreuil« za pjesme prevedene sa stranih jezika na francuski, za svojih Seize poèmes (1968.; diploma 1969.).</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Adresa:</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Ilica 26</p>
<p>41000 ZAGREB</p>
<p>Yugoslavia</p>
<p>603.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (49.) razglednica</p>
<p>Madame/Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Slavonski Brod, 12. svibnja 1974.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>treći je dan otkako sam ovdje bez Tebe, treba li reći kako mi je? Za dva sata otkrit ću spomenik (čut ćeš o svemu usmeno), i evo me večeras kod naše kuće. Tebi je, nadam se, dobro. Pozdravlja Te i voli</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>604.</p>
<p>RUDOLFU BELŠAKU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Rudolf Belšak/direktor Osnovne škole »Ante Kovačić«/Marija Gorica/Šenkovec</p>
<p>Zagreb, 21. svibnja 1974.</p>
<p>Poštovani druže direktore,</p>
<p>najljepše Vam zahvaljujem na pismu od 10. 5. o. g. kojim me pozivate na proslavu 120-godišnjice rođenja Ante Kovačića, 9. lipnja u Mariji Gorici. Ujedno Vas obavještavam da mi nažalost nije moguće odazvati se Vašem pozivu, jer sam tog dana zauzet dužnošću, već prije preuzetom. – Žao mi je, ponavljam, što mi se neće ispuniti davna želja da pohodim Mariju Goricu i osnovnu školu koju je polazio i veliki naš slavljenik, veliki hrvatski pisac Ante Kovačić. Ali se čvrsto nadam, i to bih mogao gotovo obećati, da ću drugom prigodom pohoditi i Vašu školu i kraj (Oplaznik!) u kojemu je Ante Kovačić proveo djetinjstvo.</p>
<p>Predložio bih Vam, ako bi to odgovaralo, da umjesto mene pozovete sveučilišnog profesora dra Miroslava Šicela, rođenog Varaždinca (stan: Ilica 178), koji će, siguran sam, i taj posao dobro obaviti.</p>
<p>Čestitajući unaprijed Vašoj osnovnoj školi tu značajnu proslavu, želim Vam pun uspjeh i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>605.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (50.) razglednica</p>
<p>Madame/Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb I</p>
<p>Hvar, 25. svibnja 1974.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>mnogo srdačnih pozdrava iz društva s kojim stanujem u hotelu Palace.</p>
<p>Voli te tvoj Tadija</p>
<p>Tadija mi je spasio život. Bez njegovog pulovera bio bih se smrznuo.</p>
<p>Joe [Josip Torbarina]</p>
<p>E, baš nije pravda da nisi s nama.</p>
<p>Marija Crnobori</p>
<p>Jelice, žalimo što nisi s nama ovdje.</p>
<p>Marijan i Zora [Matković]</p>
<p>Uvijek Tvoj</p>
<p>Marko [Fotez]</p>
<p>Ina [Franičević]</p>
<p>Marin [Franičević]</p>
<p>606.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (51.) razglednica</p>
<p>Madame/Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Hvar, Hotel Palace, 25. 5. 1974.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>u ovome sam hotelugdjejeodržan i simpozij Dani hvarskog kazališta, a ostat ću do četvrtka ujutro; u Zagreb ću stići Marijan-ekspresom oko 21 sati (četvrtak). Kakomijebeztebe, trebalidakažem? Poslušat ćuteiostatijoš tridanaovdje. Volio bih da si sa mnom, al i to će biti uskoro: radujem se susretu. Srdačnotepozdravljaivolitvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>607.</p>
<p>FERENCU FEHÉRU (5.) razglednica</p>
<p>Drug/Fehér Ferenc/književnik i prevodilac/Rumenačka 98/Novi Sad</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 27. VI. 1974.</p>
<p>Dragi moj Ferenc,</p>
<p>odgovorio sam danas na pismo urednika Tomána od 24. o. mj., i nadam se da će Vam on, kao i dosad, saopćiti sadržaj moga odgovora: pristanak na predloženi honorar i drugo (za me još važnije, a i za Vas kao prevodioca). Ne mogu ino nego da Vam najtoplije zahvalim na svemu što učiniste za moju, za našu knjigu, i da joj zaželim uspjeh. (Kako je sa predgovorom odn. pogovorom za knjigu; treba li poslati neku literaturu o meni? Javite, molim.) Najsrdačnije pozdravljam dragu Vašu gospođu, vas i gospodičnu kćerku.</p>
<p>Odani Vam</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>[Zagreb, Trg Republike]</p>
<p>608.</p>
<p>LÁSZLU TOMÁNU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Tomán László/urednik Novinskog i izdavačkog preduzeća »Forum«/Novi Sad/Vojvode Mišića 1</p>
<p>Zagreb, 27. lipnja 1974.</p>
<p>Poštovani druže uredniče,</p>
<p>najljepše Vam zahvaljujem na pismu od 24. VI. 1974. kojim ste me obavijestili o situaciji buduće moje knjige na mađarskom. Drago mi je što je rad na rukopisu već pri kraju pa očekujem da ću uskoro primiti definitivniji oblik rukopisa (mislim na uvrštene pjesme i na »izvjesne manje korekture u pogledu broja pjesama«, kako mi javiste). Razumije se da bih i ja želio sudjelovati pri konačnom izboru, i nadam se da ćete me i o tome obavijestiti. Što se tiče ugovora, odnosno visine honorara od 8,00 dinara po stihu, kako ste predložili, izjavljujem da se s tim prijedlogom u potpunosti slažem. Shvatit ćete me što ću kazati (da olakšam srcu, svojim željama) da bi mi draže bilo i manji honorar ali da se zato ne smanjuje broj strana knjige... No, odluku doista prepuštam Vama i svom prijatelju Ferencu, jer za obojicu smatram da ćete učiniti sve što možete da budemo zadovoljni izdanjem. (Usput Vam javljam da ću u Zagrebu ostati do polovice srpnja (jula!), jer tada odlazim na odmor od mjesec dana.)</p>
<p>Očekujući skori odgovor, najsrdačnije Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>609.</p>
<p>PREDSJEDNIŠTVU »ĐAKOVAČKIH VEZOVA« (1.) pismo</p>
<p>Predsjedništvo/»Đakovačkihvezova«/Đakovo/Općinskaskupština</p>
<p>Zagreb, 30. lipnja 1974.</p>
<p>Poštovano Predsjedništvo,</p>
<p>najljepše Vam zahvaljujem na ljubaznom pozivu koji ste mi uputili da kao počasni gost ovogodišnjih priredbi »Đakovačkih vezova« prisustvujem priredbi 7. srpnja 1974.</p>
<p>Žao mi je što mi nije moguće prihvatiti i odazvati se Vašem pozivu, jer sam zauzet poslovima za koje sam obavezan dogotoviti ih do sredine srpnja, do svog odlaska na godišnji odmor.</p>
<p>Čestitajući Vam na dosadašnjim uspjesima koje ste, i u nas i u svijetu, postigli svojim vrijednim priredbama, želim puni uspjeh i ovogodišnjoj priredbi.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>610.</p>
<p>LÁSZLU TOMÁNU (3.) pismo</p>
<p>Drug/TománLászló/urednikNovinskogiizdavačkogpreduzeća »Forum«/NoviSad/VojvodeMišića 1</p>
<p>Zagreb, 5. VII. 1974.</p>
<p>Poštovani druže uredniče,</p>
<p>danas sam primio Vaše pismo od 3. VII. 1974. sa četiri primjerka nepotpisanog Ugovora za moju knjigu izabranih pjesama. Vjerojatno je u Ugovoru pogrešno naveden naslov knjige RANIŽETELAC, umjesto naslova KASNIŽETELAC, kako se zove jedna od mojih pjesama po kojoj ste i predložili taj naslov (KASNIŽETELAC) u prilogu svog pisma od 29. IV. 1974. Smatrajući da je naslov RANIŽETELAC napisan pogreškom, ja sam u Ugovoru precrtao riječ RANI i napisao riječ KASNI, pa Vam šaljem sve primjerke Ugovora s mojim potpisom (i ispravkom). Ujedno šaljem i broj moga žiro-računa:</p>
<p>30101-620-16</p>
<p>2320164698</p>
<p>Kreditna banka Zagreb</p>
<p>Filijala 1 Zagreb.</p>
<p>Datum mog odlaska na godišnji odmor još nije utvrđen definitivno: otputovat ću nekoliko dana poslije 15. o. mj. na Rab, kamo idem svake godine, od 1968. Točnu adresu javit ću istog dana kad stignem u Rab. Nadam se da ću popis pjesama koje ulaze u knjigu primiti ovdje, u Zagrebu, i odmah Vam ih vratiti.</p>
<p>Pozdravite mi, molim Vas, mog prijatelja Ferenca Fehéra, a Vama još jednom zahvaljujem na brizi za moju knjigu i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prilog: 4 primjerka Ugovora</p>
<p>611.</p>
<p>ZVONIMIRU DODIGU (2.) pismo</p>
<p>Dani kajkavske riječi – Zlatar 74/Predsjedniku Sekretarijata/drugu Zvonimiru Dodigu/Zlatar</p>
<p>Zagreb, 15. srpnja 1974.</p>
<p>Poštovani druže Dodig,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 11. srpnja o. g. kojim ste me zamolili da u rujnu o A. G. Matošu održim predavanje na Znanstvenom skupu o kajkavskom narječju i književnosti.</p>
<p>Žao mi je što se Vašem pozivu ne mogu odazvati. Evo zašto, ukratko: Mnoge godine svog života posvetio sam redigiranju djela hrvatskih pisaca, među kojima je Matoš na prvome mjestu. Samome sebi obećao sam, kad završim rad na Matošu, da se neću više baviti redaktorskim poslom, nego da ću vrijeme koje mi je određeno da ga proživim upotrijebiti za rad na vlastitom djelu koje sam zanemarivao, a kojemu bih želio još ponešto pridodati. No, opet sam popustio drugima i prihvatio se uređivanja Sabranih djela Goranovih: ona će obuhvatiti tri sveska, svaki oko 500-600 strana. Rukopis jednoga od tih svezaka treba da predam za štampu već potkraj studenoga. Suvišno je i dalje da obrazlažem koliki me posao čeka; i nadam se da ćete shvatiti moj položaj: Matošu sam posvetio dobar broj svojih godina i doista mi nije moguće još jednom vraćati se na put kojim sam toliko puta prolazio. A podatke o Matošu, Zlataru, Hrvatskom zagorju, svak može naći u njegovim Sabranim djelima, osobito u Pismima i Bilježnicama. Tema je »kao stvorena« za nekoga koji je rođen u tome našem lijepome kraju…</p>
<p>Želeći pun uspjeh Danima kajkavske riječi, najsrdačnije Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>612.</p>
<p>LÁSZLU TOMÁNU (4.) pismo</p>
<p>Novinsko i izdavačko preduzeće »Forum«/Drug/Tomán László/urednik/Novi Sad/Vojvode Mišića 1</p>
<p>Zagreb, 16. VII. 1974.</p>
<p>Poštovani druže uredniče,</p>
<p>primio sam svoj primjerak Ugovora, i najljepše Vam zahvaljujem.</p>
<p>U pismu od 8. VII. o. g. tražite da Vam javim svoju ljetnu adresu pa to i činim danas, jer sam upravo saznao da će dan mog odlaska iz Zagreba biti: petak ujutro 19. VII. Otputovat ću sa svojom gospođom, već sedmo ljeto zaredom, u Rab gdje ćemo biti do 15. VIII. o. g. Moja adresa: D. T./Talasoterapija/51280 Rab/o. Rab.</p>
<p>Mislim da bi dobro bilo kad biste mi, zajedno s izborom pjesama ili kasnije, poslali i bio-bibliografsku bilješku koju bih mogao »ažurirati«, dopuniti s nekim novijim podacima koji piscu bilješke možda nisu poznati. Bilo bi to u interesu samog izdanja.</p>
<p>Počevši od srijede 17. o. mj., sve mi šaljite, molim Vas, na adresu koju sam naprijed ispisao. (Što stigne od 19. VII. do 15. VIII. na zagrebačku adresu, primit ću tek nakon povratka kući.)</p>
<p>Još jednom Vam zahvaljujem na brizi za moju knjigu (našu knjigu!) i najsrdačnije Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>613.</p>
<p>IVANU GOLUBU (1.) razglednica</p>
<p>Herrn/dr. Ivan Golub/Seminarheim/A-4865 Nussdorf am Attersee/Oesterreich</p>
<p>Rab (Palit), Talasoterapija, 23. VII. 74.</p>
<p>Dragi naš doktore,</p>
<p>veoma nas je obradovala Vaša razglednica iz Orahovice (Nussdorf!) koju primismo jučer. Lijepo selašce, livadice, jezerce i mrke planine u snijegu, divota! A mi smo u naš Rab »doletjeli« prije tri dana (o putovanju – duga priča), i isto nas sunce grije, i Vas u Orahovici i nas ovdje. Mnogo srdačnih pozdrava, Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>614.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Rab (Palit), Talasoterapija, 23. VII. 1974.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>ovdje smo već treći dan (a trebalo je: četvrti dan; »Osijek«, naime, koji nas je u petak morao dovesti amo, vratio se s pola puta u Rijeku; bilo je – jako zanimljivo!) i već smo dvaput prošli ispod vašeg balkona i uzalud na nj bacali čeznutljive poglede. A vas nema! – Javite nam dolazak da uzmognemo izvršiti pripreme za doček: zastave itd. – Želeći vam sve dobro, nestrpljivo vas očekujemo i srdačno pozdravljamo. Vaši odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>615.</p>
<p>DAKI IVANOVU (8.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Draškovićeva 15/Zagreb</p>
<p>Rab (Palit), Talasoterapija, 23. VII. 74.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>ponajprije, znaj, ovaj sa druge strane sam ja (a ne Ti!); vidiš li mu žalosno oko? Tužan je što Tebe nije i ove godine pozdravio u Rabu. Vozio se on debelim morem, na brodu »Osijek«, i morao se s pola puta vratiti u Rijeku, pa sutradan drugim brodom u Rab. Pa nikako da se utješi! – Mnogo srdačnih pozdrava triumviratu: Tebi, Groharu, Someku. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>616.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Rab (Palit), Talasoterapija, 24. VII. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>da znate kako smo putovali! Brod »Osijek«, u petak, došao s putnicima gotovo do pola puta prema Rabu pa se najednom stao okretati oko sebe i – vratio se u Rijeku. Pa smo sutradan uveče stigli na odredište, odmaralište. I sad smo tu. A kako bi nam lijepo bilo da ste s nama i vi! – Hladno je, i još nismo bili na Frkanju. – Mnogo srdačnih pozdrava oboma i dragom Tomeku. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>617.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Tuškanova 30/Zagreb</p>
<p>Rab (Palit), 24. VII. 1974.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>dosadašnji naši odlasci na Rab, s našim Dakom i vama, uvijek su bili nešto izvanredno; a putovanje ove godine također je bilo kao nikada: brod »Osijek« morao se s gotovo pola puta vratiti u Rijeku pa smo tek u subotu naveče stigli amo. Možete misliti koliko smo se puta sjetili prijašnjih, zajedničkih putovanja! – Jeste li se spremili za Bugarsku? – Vašu gospođu i vas najsrdačnije pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>618.</p>
<p>FERENCU FEHÉRU (6.) razglednica</p>
<p>Drug/Fehér Ferenc/Rumenačka 98/Novi Sad</p>
<p>Rab (Frkanj), 29. VII. 1974.</p>
<p>Dragi moj Ferenc,</p>
<p>urednik Tomán poslao mi je popis pjesama koje su ušle u konačni izbor i ujedno me obavijestio da je naša knjiga već u štampi. Tko radosniji od mene! – Pišem ovo na Otoku ljubavi (Frkanj!), sjedeći za drvenim crvenim stolom, i slušajući neumornu pjesmu zrikavaca, i pogledavajući na more u suncu, i želeći da je ovdje, sa mnom, prijatelj moj Ferenc kojemu bih čvrsto stisnuo desnicu zahvalivši mu na svemu što je učinio za moju poeziju. Srdačan pozdrav gospođi, kćerci i Vama, dragi Ferenc.</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>619.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Mirko Stanić (kod Gavrovića)/Stara cesta 35a/Senj</p>
<p>Rab, 3. VIII. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Vlasta i Mirko,</p>
<p>kad smo sinoć na televiziji gledali Jadranske susrete u Senju, pomišljali smo: jeste li i vas dvoje među publikom? Nadamo se da vam je i ove godine lijepo u gradu uskoka. – Nama je dobro, a u Zagreb ćemo oko 20. o. mj. Hoćemo li se još jednom tamo sresti? – Želeći vam ugodan boravak na moru, najsrdačnije vas pozdravljamo. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>620.</p>
<p>MARINU TARTAGLIJI (2.) brzojav</p>
<p>Akademik Marino Tartaglia/Goljak 23/Zagreb</p>
<p>3. 8. 74.</p>
<p>Dragi naš Marino,</p>
<p>vezani uz Tebe i Tvoje veliko djelo najdubljim osjećajima šaljemo Ti na svečani ovaj dan iskrene naše želje i najsrdačnije pozdrave. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>Exp. Dragutin Tadijanović, Talasoterapija, Rab (Palit)</p>
<p>621.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (6.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/Dubrovačke ljetne igre/Dubrovnik/Ulica od Sigurate</p>
<p>Rab, 4. VIII. 1974. Frkanj</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>već sedmo ljeto pod istim borovima sjedim, ležim, snatrim, za istim crvenim stolovima pišem i javljam ti se s nekoliko riječi: ovog puta ne mogu drugo nego da ti u ime Jelino i moje čestitam na nedavnoj televizijskoj izvedbi tvoje Klitemnestre (Marija Crnobori!); dubokim svojim smislom (porukom) ta je mono-drama (i glumom!) u nama pobudila izvanredne, nezaboravne dojmove. – Čestitamo ti i na ovogodišnjim uspjesima Dubrovačkih ljetnih igara! – Vraćamo se u Z. oko 20-og. – Srdačno te pozdravljaju tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>622.</p>
<p>IVANU GOLUBU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub/Košljun/Punat/o. Krk</p>
<p>Rab (Palit), Talasoterapija, 6. VIII. 1974.</p>
<p>Dragi doktore,</p>
<p>primismo najprije razglednicu iz Nussdorfa (Orahovice!), kamo sam vam sutradan poslao odgovor, ali ga niste primili. Zatim me razveselilo vaše pismo iz Zagreba i danas, brzojav s pozivom za dolazak u Košljun. Na svim obavijestima najljepša hvala. Nažalost, moram vam javiti da ne mogu doći u Košljun (o razlozima usmeno u Zagrebu, kamo se vraćamo 19-og). Želeći vam sve najbolje, srdačno vas pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>623.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/Ivana Gorana Kovačića 13/Zagreb</p>
<p>(Frkanj), 6. VIII. 74.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>evo nas već po sedmi put na starome mjestu, pod borovima, uz pjesmu zrikavaca, i dobro nam je. A nadamo se da je i vama u vašim Njivicama. Srdačno pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>624.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Božidar Ekl/Stubište Rupa 2/Opatija</p>
<p>(Frkanj), 6. VIII. 74.</p>
<p>Dragi naši, Vanda i Darko,</p>
<p>kako li vrijeme brzo prolazi! Već pomišljamo na povratak, a kao da smo jučer bili s vama. Vratit ćemo se u nedjelju, 18-og, brodom i prenoćit ćemo u Rijeci pa u ponedjeljak popodne vlakom kući. Bilo bi nam drago da se opet vidimo! Srdačno vas i Dadu pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>625.</p>
<p>IVANU KROLI (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Ivan Krolo/Križanićeva 11a/Zagreb</p>
<p>(Frkanj), 6. VIII. 74.</p>
<p>Dragi Ivo,</p>
<p>Tvojoj dobroj gospođi i tebi želimo ugodan odmor i srdačno vas pozdravljamo. Danima smo pod visokim borovima, kraj mora, i od jutra slušamo zrikavce kao u Nazorovoj pjesmi. I dobro nam je. Nek tako bude i vama! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>626.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb</p>
<p>(Frkanj), 6. VIII. 74.</p>
<p>Draga gospođo Vikice,</p>
<p>opet smo na svom starome mjestu, kraj mora, pod borovima, s povjetarcem i suncem. Ljetna idila. Ali se, nažalost, primiče kraju. Nadamo se da ste se i Vi dobro odmorili. Pa ćemo na jesen početi iz početka, zar ne? Vašeg supruga i Vas pozdravljaju srdačno Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>627.</p>
<p>ZOLTÁNU CSUKI (8.) pismo</p>
<p>Monsieur/Csuka Zoltán/Sárd-u. 32/Érdliget/Mađarska</p>
<p>Rab, Frkanj, 7. VIII. 74.</p>
<p>Dragi moj Zoltáne,</p>
<p>prošlo je dosta vremena otkako se nismo čuli ni vidjeli. Pa tako mnogo toga i ne znamo jedan o drugome. Možda ćeš se iznenaditi kada ti kažem da je u štampi izbor mojih pjesama u prijevodu Ferenca Fehéra, a u izdanju novosadskog »Foruma«. Fehér je godinama prevodio i objavljivao moje pjesme i našao izdavača. Poslat ću ti primjerak, čim knjiga izađe. – A kako vas dvoje, Dicika i Ti? Gdje ste? Molim Te da nam se javiš, bar s nekoliko riječi. Mi smo već sedmo ljeto ovdje u Rabu ali se za desetak dana vraćamo kući. Najsrdačnije pozdravljamo Diciku i Tebe! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>628.</p>
<p>VERI JAVAREK (5.) pismo</p>
<p>Madame/Vera Javarek/154 Marsham Court/Westminster/London. S.W.1/England</p>
<p>Rab, Frkanj, 7. VIII. 1974.</p>
<p>Draga gospođo Vera,</p>
<p>dosta je vremena prošlo otkako sam Vam poslao pismo, s molbom, ali nisam primio odgovor. Možda to pismo niste dobili? Volio bih da mi u najkraćem odgovorite, makar i negativno. – Sa svojom sam gospođom ovdje već sedmo ljeto, i često pomišljamo na Vas želeći da se i Vi jednom nađete na plavom našem Jadranu. Hoćete li uskoro u Zagreb? Već Vas dugo nije bilo, i trebalo bi da se i osobno sretnemo i prijateljski porazgovorimo. Pozdravljaju Vas najsrdačnije Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>629.</p>
<p>MILADI ČERNI (3.) razglednica</p>
<p>Madame/Milada Černá/Radlická 112/Praha 5/ČSSR</p>
<p>Rab, Frkanj, 7. VIII. 1974.</p>
<p>Draga Milada,</p>
<p>znate li da je još lani prošlo desetljeće otkada sam bio u Zlatnom Pragu, i s Vama i sa pjesnikom Zavadom na nezaboravnom izletu? Često se sjećam onih dana i zaželim da se vrate. No, oni odmiču sve dalje i brišu tragove! – Opet sam ovdje u Rabu, i gledam more u suncu, i čujem zrikavce od jutra do večeri; želja mi je da se i Vi, sa svojim dragima, ponovo nađete na našem plavom Jadranu. Sjećate li ga se? Pozdravljaju Vas najsrdačnije Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>630.</p>
<p>TONI POTOKARU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Tone Potokar/Harambašićeva 4/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj, 7. VIII. 74.</p>
<p>Dragi Tone,</p>
<p>u posljednjem broju Foruma objavljeni su moji prijevodi iz slovenske lirike (Cankara, Antona Vodnika i Kocbeka); zanima me Tvoj sud o njima. Javit ću se telefonski nakon povratka. Jeste li vas dvoje već otišli nekamo ili se tek spremate? Mi ovdje, već sedmo ljeto, i uskoro se vraćamo. Paulu i Tebe srdačno pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>631.</p>
<p>JOLANDI MARCHIORI (7.) razglednica</p>
<p>Madame/Jolanda Marchiori/Istituto di filologia slava/Padova/Università di Padova/Italia</p>
<p>Rab, Frkanj, 8. VIII. 1974.</p>
<p>Poštovana i draga Jolanda,</p>
<p>u lijepoj nam je uspomeni ostao posljednji naš susret u Zagrebu s Vama i s Vašom sestrom, i često vas se sjećamo. Kamo ste išli na ljetovanje? Mi opet ovdje sedmo ljeto. Kanili smo ove jeseni malo u Italiju, ali ćemo put odgoditi za kasnije vrijeme. Znam da sam Vaš dužnik (mislim na bibliografiju prijevoda mojih pjesama na talijanski); čim dospijem poslat ću Vam popis i ujedno Vas zamoliti za dopunu. – Želeći Vam ugodan odmor, srdačno pozdravljamo Vašu sestru i Vas. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>632.</p>
<p>IVI PERIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivo Perić/Lapad/Novi Centar K3/Dubrovnik</p>
<p>Rab, Frkanj, 8. 8. 1974.</p>
<p>Dragi doktore,</p>
<p>nadam se da mi niste u zlo upisali što Vam se nisam javljao. Nastojat ću taj propust ispraviti ove jeseni pri našem susretu. Kanim naime na neko vrijeme doći u Dubrovnik, Cavtat i dr. na književno gostovanje po školama u organizaciji Društva prijatelja knjige Izdavačkog poduzeća »Mladost«, koje je moju knjigu Poezija objavilo već u drugom izdanju. Imat ćemo tada priliku za razgovor ugodni. – Srdačno Vas pozdravlja Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>633.</p>
<p>MILANU SELAKOVIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Milan Selaković/Maksimirska 100/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj, 8. 8. 1974.</p>
<p>Dragi naši Selakovići,</p>
<p>nije li i prebrzo prošla već godina dana otkako smo vam se odavde javili, a mi se ne sastadosmo. Kao nekada. Kako li je ugodno bilo među Milanovim knjigama i slikama razgovarati o svemu i svačemu s gostoljubivim domaćinima! No, možda će nam vrijeme koje dolazi biti više sklono. – Idete li i ove godine na put u inozemstvo? – Gospođu Olgu i Vas, Milane, srdačno pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>634.</p>
<p>LJERKI MATUTINOVIĆ (5.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Ljerka Matutinović/Anke Butorac 37/Zagreb</p>
<p>Rab (Palit), Talasoterapija, 8. VIII. 74.</p>
<p>Draga Ljerka,</p>
<p>očekivao sam da ćete se javiti potkraj školske godine da vam dam knjigu mojih pjesama Poezija, kako sam obećao. No, vi se ne javiste. A knjiga vas čeka! – Kad se vratite s odmora iz svoga zavičaja, iz Crikvenice, zateći ćete ovih nekoliko riječi i srdačne pozdrave vama, Rudiju i Igoru. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>635.</p>
<p>KRSTI ŠPOLJARU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Krsto Špoljar/Svetozara Markovića 47/Zagreb</p>
<p>Rab (Palit), 9. 8. 1974.</p>
<p>Dragi Krsto,</p>
<p>pretpostavljam da ste u Poreču, u novom domu, ali vam pišem u Zagreb, jer ne znam porečku adresu (Korčula je davna prošlost!). Pa kad se vratite zateći ćete ovih nekoliko riječi: bit ćemo kod kuće od 20. o. mj. dalje (mislim na rkp Kozarčanin); najsrdačnije pozdravljamo Tanju i Vas. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>636.</p>
<p>OLINKU DELORKU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Rab (Palit), 9. VIII. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>još dok smo bili u Zagrebu primili smo vaše pozdrave s mora, a za desetak dana i mi ćemo ostaviti rapsko naše more i vratiti se u grad najdraži nam od sviju gradova. (Koliko smo riječi u njemu izgovorili jedan drugome, znaš li, Olinko?) Srdačno pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>637.</p>
<p>ĐURI RAUŠU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. ing. Đuro Rauš/Čačkovićeva 31a/Zagreb</p>
<p>Rab (Palit), 9. VIII. 1974.</p>
<p>Dragi naši Rauši,</p>
<p>koliko li je vremena prošlo a mi se nismo ni čuli ni vidjeli! Nećemo istraživati, zar ne, tko je za to kriv, nego ćemo se ove jeseni sastati na razgovor ugodni, ili pod krovom, ili u vrtu, pod stablima, bilo gdje. Unaprijed se veselim tome sastanku! Sve vas najsrdačnije pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>638.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Ivo Frangeš/Grškovićeva 31a/Zagreb</p>
<p>Rab (Palit), Talasoterapija, 9. VIII. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Verica i Ivo,</p>
<p>s godišnjega »tradicionalnog« našeg odmora (sedmo ljeto!) u Rabu najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i vaše drage sinove. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>639.</p>
<p>OTONU GLIHI (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Oton Gliha/Račkoga 11/Zagreb</p>
<p>9. VIII. 1974.</p>
<p>Draga Mila, dragi Otone,</p>
<p>mnogo srdačnih pozdrava vama i Milenu. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>640.</p>
<p>VLATKU PAVLETIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Vlatko Pavletić/Rubetićeva 7/Zagreb</p>
<p>Rab (Palit), 11. VIII. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Nedo i Vlatko,</p>
<p>mnogo srdačnih pozdrava vama, dragom Mislavu i našem dragom malom Goranu. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>641.</p>
<p>VLADIMIRU LUETIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Vlado Luetić/Istarska 31a/Zagreb</p>
<p>Rab (Palit), Talasoterapija, 11. VIII. 1974.</p>
<p>Poštovani i dragi naš doktore,</p>
<p>Vama i vašoj dragoj obitelji mnogo srdačnih pozdrava. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>642.</p>
<p>FRANJI TROGRANČIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Signor/Prof. dr. Franjo Trogrančić/Università di Roma/Roma/Italia</p>
<p>Rab (Palit), Talasoterapija, 11. VIII. 1974.</p>
<p>Dragi naš profesore,</p>
<p>koliko smo se puta odavle javili obećavši da ćemo se uskoro sresti u Rimu! Kanili smo ove jeseni doputovati, ali smo odustali. Nije se teško sjetiti, zašto. No, mi čvrsto vjerujemo u rimski naš susret. – Što radite, spremate li što novo? Javite nam se! – Za izdanje Sabranih djela Matoševih znate; a možda ste ih i nabavili? Nema druge – nego usmeni razgovor! Najsrdačnije vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>643.</p>
<p>VLATKU PAVLETIĆU (3.) brzojav</p>
<p>Gospodin/Vlatko Pavletić/Rubetićeva 7/Zagreb</p>
<p>Dragi naš Vlatko,</p>
<p>u povodu boli koja je zadesila tebe i tvoje drage smrću tvoga dobrog i plemenitog oca primi naše najdublje saučešće. Tvoji</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>Brzojav poslan 12. VIII. 1974. ujutro</p>
<p>644.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (4.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dinko Štambak/12, Rue Thouin/Paris Ve/France</p>
<p>Rab (Palit), Talasoterapija, 13. VIII. 1974.</p>
<p>Dragi naš Dinko,</p>
<p>još nam je u dobrom sjećanju posljednji boravak Mirin i Tvoj u našem stanu. Kada ćemo se ponovo sresti? – Ove jeseni, nadam se, objavit ću u »Forumu« zapise iz 1955. o našim posjetima Rouveyreu i Le Gourvilu (možeš li saznati je li i on umro, pa ako jest i kada?). Poslat ću ti članak, čim izađe. – Šta nam Ti radiš? Javi nam se, molimo. – Miru i Tebe najsrdačnije pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>645.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (5.) razglednica</p>
<p>Madame/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab (Palit), Talasoterapija, 13. VIII. 74.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>prolaze li i Tebi dani tako brzo kao nama? Mi se, evo, u nedjelju vraćamo, nakon mjesec dana otkako smo otputovali na odmor. A kao da smo jučer (ili prekjučer!) bili s vama dvoma na izletu u Brežicama,9 onog nedjeljnog sunčanog popodneva. I opet ćemo, zar ne? – Nadamo se da ste vi u Trogiru imali ljepše vrijeme nego mi ovdje, u Rabu. Ali – o svemu opširnije usmeno. Mnogo srdačnih pozdrava Tebi i Boži. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>646.</p>
<p>VLADISLAVU KUŠANU (2.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Vladislav Kušan/Makančeva 2/Zagreb</p>
<p>Rab (Frkanj), 17. VIII. 1974.</p>
<p>Najprije treba naći prvu riječ</p>
<p>Pa drugu pa treću a zatim</p>
<p>Precrtati možda samo treću</p>
<p>I zamijeniti je novom i tako</p>
<p>Nastaje početak pjesme to znaš</p>
<p>Kao i ja jer smo ih dosad</p>
<p>Podosta već napisali obojica</p>
<p>A čini se još im nema svršetka.</p>
<p>Ne bi li, dragi Vlado, ono doista mogao biti početak neke pjesme? – Sutra se vraćamo kući i najsrdačnije Te pozdravljamo. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>647.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (4.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Saša Vereš/Kraljice Jelene 3/IV/Zagreb</p>
<p>Rab (Frkanj), 17. VIII. 1974.</p>
<p>Godinama sam dolazio pod borove</p>
<p>I između krošanja gledao plavetnilo</p>
<p>Neba hodao po travi i po kamenju</p>
<p>Ulazio u more veselio se suncu</p>
<p>Slušao šturke i pisao stihove</p>
<p>Za se i za prijatelje pa ih slao</p>
<p>U svijet nek traže sretno srce</p>
<p>I kažu mu i on je trpio znaj.</p>
<p>Dragi Sašenjka, ne znam po koji put vam se javljam odavde, ali znam da se već sutra vraćam u Zagreb. Mnogo srdačnih pozdrava! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>648.</p>
<p>ŽELJKU IVANJEKU (4.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Željko Ivanjek/stud. fil. i književnik/Zagreb/Baštijanova 42</p>
<p>Rab (Frkanj), 17. VIII. 1974.</p>
<p>Oborim li glavu k zemlji</p>
<p>Vidim travu zelenu travu</p>
<p>I pitam se koliko će još ljeta</p>
<p>Gledati moje oči travu</p>
<p>Zelenu travu a ona</p>
<p>Samo šuti i ljulja se</p>
<p>Na vjetru a ni on neće</p>
<p>Ništa da mi kaže</p>
<p>Nego samo suši u očima suze.</p>
<p>Dragi Željko, evo male pregršti stihova prije našeg povratka u Zagreb (sutra!). Najsrdačnije pozdravljamo sve Tvoje drage i Tebe. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>649.</p>
<p>ŽELJKU IVANJEKU (5.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Željko Ivanjek/stud. fil., književnik/Baštijanova 42/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Firenze, 20. rujna 1974.</p>
<p>Dragi Željko,</p>
<p>i ovo je grad u koji bi trebalo jednom da dođeš! Da vidiš šta je ljudska ruka stvorila! – Sutra se vraćamo. Tebe i sve Tvoje srdačno pozdravljaju</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>650.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (7.) razglednica</p>
<p>Drug/Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Firenze, 20. IX. 1974.</p>
<p>Dragi naš Marijane,</p>
<p>za sutrašnji Tvoj rođendan primi najljepše naše želje: još mnogo ljeta budi nam čio, veseo i radin kao dosad. Zoricu i Tebe srdačno pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>651.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (6.) razglednica</p>
<p>Madame/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Firenze, 20. IX. 1974.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>da znaš kako nam je žao što i Ti nisi s nama u lijepom i drevnom ovom gradu! No uskoro ćemo se sastati (sutra se vraćamo!) i prijateljski porazgovoriti. Srdačno Te pozdravljaju Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>652.</p>
<p>LJERKI MATUTINOVIĆ (6.) razglednica</p>
<p>Madame/Ljerka Matutinović/Anke Butorac 37/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Firenze, 20. IX. 1974.</p>
<p>Draga Ljerka,</p>
<p>nađosmo se na nekoliko dana u drevnom ovom gradu o kojemu ste nam (sjećate li se?) toliko pripovijedali. Pa se i mi, ovdje, sjećamo vas i srdačno pozdravljamo vas, Rudija i Igora. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>653.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (5.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dr. Mirko Stanić/Balderstr. 29/Bern/Švicarska</p>
<p>Firenze, 20. IX. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Vlasta i Mirko,</p>
<p>evo nas na nekoliko dana ovdje, sa prijateljima; sutra se već vraćamo kući. – Najljepša hvala Mirku na pošiljci koja je u rekordnom vremenu stigla. – Želeći oboma sve najbolje, srdačno vas pozdravljamo. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>654.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Firenze, 20. IX. 1974.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>kako vidite, mi: sad u Rabu, sad u Firenci. Ali ovdje, nažalost, bez vas i bez našeg lipoga mora. No kakvih se ljepota nagledasmo! Srdačno vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>655.</p>
<p>DAKI IVANOVU (9.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Draškovićeva 15/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Firenze, 20. IX. 1974.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>kako nam je žao što nisi s nama! Vidio bi čuda koja je ljudska ruka stvorila. – Sjećamo se tebe i srdačno pozdravljamo trijumvirat: tebe, Grohara i Someka. Živjeli! Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>656.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (3.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Firenze, 20. IX. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>kako nam brzo prođe firentinski izlet: sutra se već vraćamo. – I ovdje se sjećamo ugodne večeri u vašem domu i najsrdačnije vas pozdravljamo. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>657.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/Ivana Gorana Kovačića 13/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Firenze, 20. IX. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>sjećate li se prije koliko smo godina zajedno bili ovdje! Poslije tolikog vremena dođosmo sa prijateljima ponovo amo, pa se sjećamo vas i srdačno pozdravljamo. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>658.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Firenze, 20. IX. 1974.</p>
<p>Dragi doktore,</p>
<p>ovoga tjedna imasmo priliku pohoditi s našim prijateljima dva drevna grada: Ravenu i Firencu. Zar bi se o tome išta moglo reći na razglednici? – Mislili smo na vas. I sada. Mnogo srdačnih pozdrava! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>659.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (7.) razglednica</p>
<p>Madame/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Firenze, 20. IX. 1974.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>mnogo smo mislili ne Te u ovom drevnom gradu. Uskoro ćemo se sastati (vraćamo se sutra!) i ponovo biti s Tobom. Srdačno Te pozdravljaju Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>660.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Tuškanova 30/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Firenze, 20. IX. 1974.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>naše talijansko putovanje, nažalost bez vas, pri kraju je; sutra se vraćamo. Srdačno pozdravljamo vašu gospođu i vas. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>661.</p>
<p>KRSTI ŠPOLJARU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Krsto Špoljar/Svetozara Markovića 7/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Firenze, 20. IX. 1974.</p>
<p>Dragi Krsto,</p>
<p>uoči našeg povratka srdačno pozdravljamo Tanju i vas. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>662.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (52.) razglednica</p>
<p>Madame/Prof. Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Slavonski Brod, 30. rujna 1974.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>evo me već treći dan u Brodu, ponovo bez Tebe. Kao odsječena grana! Jučer sam bio i u Glogovici; Teru nisam ni vidio (otišla u Šušnjevce, tamo je gôd, Mijolje!). Popodne počinje program, a jedva čekam da završi da se vidim s mojim Paskojem. Proći će i ova dva dana! Voli Te, grli i ljubi</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>663.</p>
<p>ŽUPNOM UREDU U PODVINJU (1.) pismo</p>
<p>Župni ured/Podvinje/via Slav. Brod</p>
<p>Zagreb, 4. listopada 19 74.</p>
<p>Velačasni gospodine,</p>
<p>ima već dosta vremena otkako sam započeo pisanje knjige uspomena, kronike »Moji pređi«, a želja mi je da taj rukopis što skorije i dovršim. U knjizi će biti govor ne samo o mojim pređima koje sam poznavao nego i o starijima, iz različitih dokumenata.</p>
<p>Razveselio sam se saznavši da se u Vas nalazi Knjiga vjenčanih od 1732. i dalje župe Podvinje; tu su, razumije se, zabilježeni i neki Tadijanovići koje bih također unio u svoju knjigu.</p>
<p>Prema jutrošnjoj telefonskoj obavijesti Krešimira Šimića da ste voljni posuditi mi spomenutu knjigu, najljepše Vas molim da mi tu knjigu i posudite na kraće vrijeme.</p>
<p>Unaprijed Vam zahvaljujući na ljubaznosti, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. – Nisam saznao za puno Vaše ime, pa Vas molim da mi oprostite što ga ovdje nisam naveo.</p>
<p>664.</p>
<p>MARTINU RAŠI (2.) pismo</p>
<p>Velečasni gospodin/Martin Rašo/župnik/Podvinje</p>
<p>Zagreb, 9. listopada 1974.</p>
<p>Velečasni gospodine,</p>
<p>jučer mi je, prema dogovoru, Krešimir Šimić predao u mom stanu dvije knjige župe Podvinje:</p>
<p>LIBER BAPTISATORUM</p>
<p>ab anno 1734. – 1785.</p>
<p>i</p>
<p>LIBER COPULATORUM</p>
<p>ab anno 1740. – 1823.</p>
<p>Ovim potvrđujem da sam naprijed navedene knjige primio na posudbu i ujedno Vam se, velečasni, najljepše zahvaljujem na ljubaznosti.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>665.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (8.) razglednica</p>
<p>Madame/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Seget, Hotel Medena, 24. X. 1974.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>na putu u Dubrovnik svratismo se i u Tvoju Medenu. Treba li napisati koliko, i ovdje, mislimo na Te? A kolika nam je želja da smo zajedno! (A možda i jesmo!) Sjećaju se Tebe i najsrdačnije Te pozdravljaju Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>666.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Mirko Stanić/Balderstr. 29/Bern/Švicarska</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 3. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naš Mirko,</p>
<p>iz ovoga drevnoga grada šaljemo Ti srdačne čestitke za Tvoj rođendan sa željama za dobro zdravlje i još mnogo godina! – Ovdje smo već desetak dana, a ostat ćemo do 14-oga. – Vlastu i Tebe prijateljski pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>667.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (7.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 7. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>najljepše zahvaljujemo na brzojavu-čestitki! Premda bismo sunčane dane mogli nabrojati na prstima jedne ruke, ovdje nam je doista lijepo; ne može se to iskazati na razglednici. Treba li reći koliko smo mislili na vas? Još ćemo do 14-oga gledati more, šetati Placom, a onda – u Zagreb. Subota – subotari! – Primite i vi i Tomica srdačne pozdrave: do viđenja! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>668.</p>
<p>DAKI IVANOVU (10.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Draškovićeva 15/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 7. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>od svih dana koje ovdje provedosmo jedva ih je bilo pet u suncu; malo kiše, mnogo oblaka. No ipak nam je lijepo, i o tome ćemo usmeno. Vraćamo se 15-oga, a vidjet ćemo se već u subotu pa čuti kako si nam Ti. Veselimo se susretu! – Pozdravljamo srdačno Tebe, i Grohara, i Someka. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>669.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Tuškanova 30/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 7. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>zahvaljujemo najljepše na čestitki koju ste mi saopćili žicom. Doista sam se obradovao! – O našem boravku ovdje čut ćete usmeno, potkraj drugoga tjedna. – Vašu gospođu i vas srdačno pozdravljaju</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>670.</p>
<p>IVANU GOLUBU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub, književnik/Badalićeva 21/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 7. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naš doktore,</p>
<p>već smo podosta dana ovdje, no 15-oga se vraćamo kući. Bilo bi nam drago da nam se tada što prije javite. Bit će mnogo za pripovijedanje. A nešto ću vam i pokazati, iz 18. st. – Danima i noćima šumori more, pod našim balkonom, a sunce je stidljivo, i skriva se. Nek mu bude, kad je takvo! – Mislimo na vas i srdačno vas pozdravljamo. Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>671.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (5.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 7. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>polako, i mi od Rabljana postadosmo Dubrovčani (što li je bolje?): ovdje smo već 14 dana, a za 8 se vraćamo u bijeli Zagreb. Pa onda u subotu – subotari! – Srdačno vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>672.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 7. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naš doktore,</p>
<p>i u drevnom Dubrovniku, gdje smo već četrnaest dana, mislimo na vas i srdačno pozdravljamo vašu gospođu, vas i sinove vaše. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>673.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (8.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Akad. Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 7. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>najljepše vam zahvaljujem na brzojavnoj čestitki za moj rođendan, bio sam dirnut. – A o Dubrovniku, znate, može se samo u dugim razgovorima. Bijasmo i na premijeri Orgijā monahā Polića Kamova, i još, i još. No uskoro se i vraćamo (15-oga!), pa ćemo usmeno. Najsrdačnije vas pozdravljaju odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>674.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (2.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 7. XI. 1974.</p>
<p>Draga gospođo Vikice,</p>
<p>priznajem da sam bio iznenađen (ugodno!) kad ste mi telefonski čestitali rođendan, iz dalekoga Zagreba, sunčanoga, kako rekoste, u kišni Dubrovnik. Najljepša hvala! – Uskoro ćemo se vidjeti, vraćamo se i veselimo. – Mnogo srdačnih pozdrava vama i g. suprugu. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>675.</p>
<p>IVANU KROLI (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Krolo/Križanićeva 11a/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 7. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naš Krolo,</p>
<p>već mnogi dubrovački dani, od kojih jedva pet sunčanih, ostadoše za nama, a polako nam se javljaju oni stari, dobri, zagrebački, i idemo im ususret. I njima, i Tebi, Ivane!</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>676.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (9.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 7. XI. 1974.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>minuše već dva tjedna otkako Ti se javismo iz Medene. Kako dani jure! A sjećanja se gomilaju... Čovjeku je utjeha što mnoga od njih i nestaju, kao da ih nije ni bilo. – Dubrovački naši dani bliže se kraju: 15-oga ćemo doputovati kući. I ubrzo zatim sresti se s Tobom; svi ćemo se, zar ne, bar malo poveseliti. Nismo li svoji? – Mnogo srdačnih pozdrava! Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>677.</p>
<p>SLAVKU PERNARU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. Slavko Pernar/Ilica 7, dvor./Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 7. XI. 1974.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>zahvaljujem najljepše vama i svim članovima kolektiva Kluba prijatelja knjige na brzojavnoj čestitki mog rođendana i imendana te vas ujedno sve srdačno pozdravljam. – Kako znate, vraćam se kući 15-oga, a onda ćemo o svemu usmeno. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>678.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (5.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/Ivana Gorana Kovačića 13/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 8. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>ovdje smo već dva tjedna, a za osam se dana vraćamo kući. Kako nam je, o tome se može samo usmeno – Ćirina je riječ pala na Rafino plodno tlo! Kad se vratimo, čut ćete pojedinosti. A dotle – mnogo srdačnih pozdrava vama i svima vašima. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>679.</p>
<p>DAVORINU JEŽIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Davorin Ježić/Grozdanićeva 18/Rijeka</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 8. XI. 1974.</p>
<p>Poštovani i dragi g. Ježiću,</p>
<p>oprostite što tek sada odgovaram na Vaše pismo o Franu Mažuraniću: pismo sam primio uoči odlaska amo; usmeno sam o svemu obavijestio akad. Marijana Matkovića, tajnika Razreda za suvremenu književnost JAZU (Braće Kavurića 1). Molim Vas dakle da se o otkupu Franove ostavštine obratite na akad. Matkovića od kojega ćete saznati pojedinosti. Vraćam se 15-oga. Srdačno pozdravljam Vas i sve Vaše.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>680.</p>
<p>DIONIZIJU ŠVAGELJU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. Dionizije Švagelj/Gupčeva 15/Vinkovci</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 8. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Vera i Diko,</p>
<p>prošla su već dva tjedna otkako smo ovdje; najprije sam bio »službeno« (polazio osnovne škole u Dbku, Cavtatu i Ćilipima), a sada se – odmaramo. Samo da je više sunca! Oblaka, kišice i vjetruštine – koliko hoćeš. Vraćamo se 15-oga, pa bih volio od Dike čuti koju riječ. Srdačan pozdrav vama i vašima. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>681.</p>
<p>ĐURI RAUŠU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. ing. Đuro Rauš/Čačkovićeva 31a/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 8. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naši Rauši,</p>
<p>javljamo se iz drevnoga Dubrovnika gdje smo već više od dva tjedna; vraćamo se 15-oga. Pa kad se vratimo, telefon će proraditi i mi ćemo se najposlije i sastati, kako smo odavno planirali. Razgovora će biti na pretek, počevši od lijepih šuma pa dalje. Unaprijed se radujući sastanku, srdačno pozdravljamo vas i sve vaše. Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>682.</p>
<p>FERENCU FEHÉRU (7.) razglednica</p>
<p>Drug/Ferenc Fehér/Rumenačka 98/Novi Sad</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 8. XI. 1974.</p>
<p>Dragi moj Ferenc,</p>
<p>u Zagrebu me nema više od dva tjedna, ovdje sam, u Dubrovniku, u gradu koji mi je jedan od najdražih. Ali vrijeme, oblačno, kišovito, a sunca jedva za lijek. Danas je obilno sjalo! Kao da je naslutilo da se uskoro vraćam (14-oga). Volio bih da kod kuće zateknem bar malu obavijest o zajedničkoj našoj »stvari«. Radovao bih se. – Od moje gospođe i mene najsrdačniji pozdrav Vašoj gospođi, kćerci i Vama. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>683.</p>
<p>OTONU GLIHI (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Oton Gliha/Račkoga 11/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 9. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Mila i Otone,</p>
<p>dubrovački boravak približuje nam se kraju; potkraj tjedna bit ćemo kod kuće. I nadamo se, i želimo, da se uskoro i sastanemo pa se porazgovorimo, kao nekada. – Srdačno pozdravljaju vas i Milena odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>684.</p>
<p>KRSTI ŠPOLJARU (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Krsto Špoljar/Svetozara Markovića 7/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 9. XI. 1974.</p>
<p>Dragi Krsto,</p>
<p>boravak u Dubrovniku ipak nam je lijep; ima i sunca, a i oblaka i kišice, o vjetrini da se i ne govori: sve se to izmjenjuje danima i noćima pa nam je doista lijepo. Vraćamo se 15-oga, i ja ću vam se telefonski javiti. Bit će temā za razgovor, zar ne? – Tanju i vas najsrdačnije pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>685.</p>
<p>MILANU SELAKOVIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Milan Selaković/Maksimirska 100/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 9. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naši Selakovići,</p>
<p>nikako da se sastanemo! Zar je to doista nemoguće? Ovdje smo već petnaestak dana, ali se potkraj tjedna vraćamo. Nadamo se da ćemo se tada bar na telefon čuti. Srdačno pozdravljamo vas i sve vaše. Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>686.</p>
<p>TONI POTOKARU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Tone Potokar/Harambašićeva 4/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 9. XI. 1974.</p>
<p>Dragi Tone,</p>
<p>nas dvoje smo ovdje već petnaestak dana i uskoro se vraćamo; u početku sam imao književne susrete u osnovnim školama, a zatim – odmaranje, malo pod sunčanim a više pod oblačnim nebom. Nadamo se da ste vas dvoje dobro i srdačno vas pozdravljamo.</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>687.</p>
<p>OLINKU DELORKU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 9. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>pred naš odlazak iz Zagreba primismo vašu talijansku razglednicu; nadamo se da ste se lijepo proveli. A mi smo ovdje već petnaestak dana, no ne možemo reći da nam je vrijeme sklono (ali nije ni nesklono!). Valjalo bi što skorije sve te »dogodovštine« usmeno pretresti! – Srdačno vas i sve vaše pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>688.</p>
<p>VLADISLAVU KUŠANU (3.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Vladislav Kušan/Makančeva 2/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 9. XI. 1974.</p>
<p>Dragi Vlado,</p>
<p>po ne znam koji put nađosmo se nas dvoje u drevnom Dubrovniku: ovdje smo već petnaestak dana, ali uskoro se vraćamo. Treba li kazati koliko smo, i ovdje, mislili na Te? – Mnogo dobrih želja i srdačnih pozdrava šalju Ti Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>689.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (5.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Saša Vereš/Kraljice Jelene 3/IV/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 10. XI. 1974.</p>
<p>Dragi Saša,</p>
<p>dok pišem, čujem kako more udara o kamenje ispod balkona u sunac, a na stolu cvijeće u staklenoj vazi, sa grančicama lovora, – a znam da bismo ovdje satima mogli razgovarati, kao nekada; no hoće li se ikad ona vremena vratiti (sunce se rađa i umire svaki dan!). Mnogo srdačnih pozdrava! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>690.</p>
<p>ŽELJKU IVANJEKU (6.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Željko Ivanjek/Baštijanova 42/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 10. XI. 1974.</p>
<p>Dragi Željko,</p>
<p>uskoro će doći kraj našem dubrovačkom boravku, i mi ćemo se vratiti odakle smo pošli, u našu Ilicu, gdje ćemo se ponovo sastati i veseliti se štampanim Tvojim pjesmama. Srdačan pozdrav Tebi i svima Tvojima. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>691.</p>
<p>FRANJI TROGRANČIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Prof. dr. Franjo Trogrančić/Università di Roma/Roma/Italia</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 10. XI. 1974.</p>
<p>Dragi profesore,</p>
<p>evo nas u drevnom Dubrovniku; bijasmo i na Simpoziju o Petrarki. No uskoro se vraćamo. – I ovdje, zna se, mislili smo na Vas i na budući naš susret u Vječnom gradu. Mnogo srdačnih pozdrava! Odani Vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>692.</p>
<p>VERI JAVAREK (6.) razglednica</p>
<p>Madame/Vera Javarek/154 Marsham Court/Westminster/London, S.W.I.</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 10. XI. 1974.</p>
<p>Draga gospođo Vera,</p>
<p>boraveći dulje vremena u Dubrovniku (bili smo i na Simpoziju o Petrarki), mislili smo na Vas želeći da se i Vi jednom nađete u drevnom ovom gradu. Hoćemo li se uskoro sresti u Zagrebu? To bi nam bila velika radost! – Najsrdačnije Vas pozdravljaju odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>693.</p>
<p>JOLANDI MARCHIORI (8.) razglednica</p>
<p>Madame/Jolanda Marchiori/ Università di Padova/Facoltà di lettere e filosofia/Istituto di filologia slava/Padova/Italia</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 10. XI. 1974.</p>
<p>Draga naša Jolanda,</p>
<p>ima već petnaestak dana otkako smo u drevnom Dubrovniku (bili smo i na Simpoziju o Petrarki!), no uskoro se vraćamo kući. I ovdje mislimo na Vas želeći da se ponovo sastanemo. Mnogo srdačnih pozdrava Vama i Vašoj gđi sestri. Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>694.</p>
<p>ANIELI KOTT (1.) razglednica</p>
<p>Madame/Aniela Kott/Krupnicza 22/5/Kraków/Polska</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 10. XI. 1974.</p>
<p>Draga naša Aniela,</p>
<p>poslije Raba evo nas i u drevnom Dubrovniku (bili smo i na Simpoziju o Petrarki; slušali poljskog prevodioca Jalu Kureka!). A išli smo Tvojim tragom, šetajući Placom, i sjećali se zajedničkih naših sunčanih dana. Kako nam živiš? Bilo bi nam drago da primimo Tvoje dugačko pismo (makar bez crteža!). Srdačno pozdravljamo Tebe i poljske prijatelje. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>695.</p>
<p>GALINI ILJINOJ (2.) razglednica</p>
<p>Madame/Galina Iljina/36kZvenigorodskaja 1/14 kv. 30/Moskva D-100/SSSR</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 11. XI. 1974.</p>
<p>Draga Galina,</p>
<p>prošlo je dosta vremena, otkako se nismo javili. Pa evo nekoliko riječi. Ovdje smo gotovo tri tjedna, u drevnom Dubrovniku. Prisustvovali smo Simpoziju »Petrarca u slavenskim zemljama«. Ne znamo jeste li Vi kada bili u ovom historijskom gradu, za hrvatsku književnost izvanredno važnom. Ako jeste, dođite opet! – Često se sjećamo naših moskovskih dana provedenih s Vama. Srdačno pozdravljamo Vas i sve Vaše. Odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>696.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (5.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dinko Štambak/12, Rue Thouin/Paris Ve/France</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 11. XI. 1974.</p>
<p>Dragi Dinko,</p>
<p>u drevnom našem Dubrovniku već smo gotovo tri tjedna, i uskoro se vraćamo kući. U Zagrebu ćemo zateći novi broj Foruma s Tvojim putopisom iz Italije, i tome se radujemo. Imam ja onaj Rouveyreov –Tvoj papirić! Kako nam živiš? Kad bi nam se javio oduljim pismom! – Miru i Tebe najsrdačnije pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>697.</p>
<p>VLATKU PAVLETIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Vlatko Pavletić/Rubetićeva 7/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 11. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Nedo i Vlatko,</p>
<p>uskoro će se navršiti tri tjedna, otkako smo u drevnom Dubrovniku. I sjećamo se danā kad smo ovdje bili zajedno. – Za koji dan se vraćamo kući. Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje, Mislava i naše drago kumče Gorana. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>698.</p>
<p>VJEKOSLAVU PRIMUŽU (2.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Vjekoslav Primuž/19 Rue Eugen Manuel/Paris XVIe/France</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 11. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naš Vjeko,</p>
<p>i u drevnom našem Dubrovniku, gdje boravimo gotovo tri tjedna, sjećamo se Tebe s velikom radošću i najsrdačnije Te pozdravljamo. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>699.</p>
<p>ZVONKU LJEVAKOVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Zvonko Ljevaković/Moše Pijade 1/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, 12. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Dora i Zvonko,</p>
<p>ovdje smo već gotovo tri tjedna i za koji dan vraćamo se kući. Srdačno vas oboje pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>700.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (4.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, 12. XI. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>nakon dvadesetak lijepo provedenih dana u Dubrovniku, uskoro se vraćamo kući želeći da se što prije sretnemo s vama. A dotle – mnogo srdačnih pozdrava šalju vam odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>701.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (53.) razglednica</p>
<p>Madame/Prof. Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Kvarner, 6. 12. 1974.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>uskoro će biti 24 sata otkako sam ovdje, bez tebe. Popodne sam šetao odavde do hotela Residenz pa natrag do moga hrasta, bez tebe. Al nije tako! Ti si uza me bila na svakom koraku, i kad je sunce sjalo, i kad sam s morem razgovarao. Pitali su me za te, a nisu vidjeli da si ti pokraj mene, i samo smo im se smješkali. – Ovo pišem za niskim stolom u sobi 103 (pogled na more!). I slova mi bježe u nebo. Još dvije noći prenoćiti i evo me u našoj Ilici, kod moga malog pasonjice. – Grli te i voli tvoj</p>
<p>Tadjenka</p>
<p>702.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (10.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Kvarner, 6. 12. 1974.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>sjećaš li se, teče već sedma godina otkako si bila autom došla da me odvezeš u Zagreb. Lijepoga li dana, kad bi mogao da se vrati! Ali on neće. No doći će drugi jedan, još ljepši, u suncu i zelenilu, vedar, nasmijan. O čemu li ja to govorim? Srdačan pozdrav!</p>
<p>Tadija</p>
<p>703.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (8.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Kvarner, 7. 12. 1974.</p>
<p>Dragi moji, Seka i Braco,</p>
<p>opet sam sâm, i opet govorim sebi: neću više. I opet ću reći: volio bih da smo ovdje zajedno. Subota je, oblačno, a ja u dalekom svitu, jadan i nevoljan. Sve vam najbolje želi i srdačno vas pozdravlja, uključivši i Tomicu, vaš odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>704.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Opatija, Hotel Kvarner, 7. 12. 1974.</p>
<p>Dragi moji Radoševići,</p>
<p>zamislite, subota je, a mene nema na Rebru. Ja opet u dalekom svijetu, i gledam oblačno nebo i more malo uzburkano. Gdje li je sunce, da mi je znati. Sutra ću ja u Zagreb, valjda ću ga tamo naći (ako ćemo lagati). Da, najljepša hvala na poslanici. – Oboje vas najsrdačnije pozdravlja odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>705.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Kvarner, 7. 12. 1974.</p>
<p>Dragi doktore,</p>
<p>eto vidite, subota je, a nas nema na Rebru. Ja u dalekom svijetu (zamislite, gdje je to!) i rado vas se, i ovdje, sjećam. Mnogo srdačnih pozdrava dragoj vašoj gospođi, vama i vašim sinovima. Odani vam</p>
<p>Tadija</p>
<p>706.</p>
<p>DAKI IVANOVU (11.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Draškovićeva 15/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Kvarner, 7. 12. 1974.</p>
<p>Dragi moj Dako,</p>
<p>subota je, a mi se nećemo vidjeti. Nije li to žalosno? Opet sam se otisnuo u svijet, kako vidiš, u daleki svijet, i ne preostaje mi drugo nego samo da se sjećam prijatelja i da se nadam skorom susretu. Mnogo srdačnih pozdrava tebi i članovima trijumvirata, g. Antonu i Zdravku. Tvoj odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>707.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Tuškanova 30/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Kvarner, 7. 12. 1974.</p>
<p>Dragi moj Somek,</p>
<p>opet me nema u Zagrebu, ali će me opet biti sutra naveče. Nadam se da ćemo se vidjeti u srijedu naveče, ako budete slobodni. Srdačno pozdravljam vašu gospođu i vas. Odani vam</p>
<p>Tadija</p>
<p>708.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (9.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Novi Sad, 17. 12. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>večeras je ovdje mala proslava prve moje knjige na mađarskom. Da ste s nama! – Mnogo srdačnih pozdrava oboma i Tomici. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>709.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Novi Sad, 17. 12. 1974.</p>
<p>Dragi naš doktore,</p>
<p>došli smo amo na proslavu izlaska moje knjige pjesama na mađarskom, u izdanju ovdašnjeg »Foruma«. Vašu gospođu, Vas i sinove vam srdačno pozdravljaju odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>710.</p>
<p>DAKI IVANOVU (12.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Draškovićeva 15/Zagreb</p>
<p>Novi Sad, 17. 12. 1974.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>mi smo kā tice, čas ovdje, čas tamo. Evo nas tako i u Novom Sadu pa najsrdačnije pozdravljamo Tebe i g. Grohara i Someka. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>711.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (5.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Tuškanova 30/Zagreb</p>
<p>Novi Sad, 17. 12. 1974.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>vrijeme kao da nam nije sklono, sve se rjeđe vidimo. Morat ćemo što promijeniti! – Srdačno pozdravljamo Vašu gospođu i Vas. Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>712.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (5.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Novi Sad, 17. 12. 1974.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>večeras je ovdje mala proslava moje knjige pjesama na mađarskom. I eto vidite, mislimo na vas dvoje i najsrdačnije vas pozdravljamo. Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>713.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (11.) razglednica</p>
<p>Madame/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Novi Sad, 17. 12. 1974.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>sa proslave moje knjige pjesama na mađarskom najsrdačnije te pozdravljamo. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>714.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (10.) razglednica</p>
<p>Drug/Jure Kaštelan/Trg Drage Iblera 7/X/Zagreb</p>
<p>Novi Sad, 17. 12. 1974.</p>
<p>Dragi Jure,</p>
<p>čestitamo ti sutrašnji tvoj rođendan želeći ti zdravlja, veselja i još mnogo pjesama! – Mi se obretosmo ovdje na proslavi izlaska moje knjige na mađarskom, u izdanju »Foruma«. Nadu, Ladu i tebe srdačno pozdravljaju odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>715.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (7.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Novi Sad, 17. 12. 1974.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>vjerovali ili ne, mi opet u drugome mjestu! Ovdje je objavljena moja knjiga pjesama na mađarskom pa se to, eto, i slavi. Oboje vas najsrdačnije pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>716.</p>
<p>MILICI CVIKL (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Milica Cvikl/Remetinečka 75/V/Zagreb</p>
<p>Novi Sad, 17. 12. 1974.</p>
<p>Draga naša Milice,</p>
<p>sa proslave moje knjige pjesama na mađarskom najsrdačnije pozdravljamo vas i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>717.</p>
<p>ZOLTÁNU CSUKI (9.) razglednica</p>
<p>Drug/Zoltán Csuka/Sárd-uc. 32/2030 Érdliget/Mađarska</p>
<p>Novi Sad, Hotel Park, 18. 12. 1974.</p>
<p>Dragi moj Zoltáne,</p>
<p>u povodu izdanja moje knjige pjesama, u prijevodu Ferenca Fehéra, priredio je sinoć »Forum« malu proslavu, sa predavanjima o mom radu i recitacijom, pa nije potrebno da ističem koliko me dirnuo taj čin pažnje. Žao mi je da i ti, stari moj prijatelj, nisi tu bio prisutan zajedno s nama. Knjiga će ti stići ovih dana; u redakciji sam jučer napisao dedikaciju. Želeći da se što skorije sretnemo, srdačno pozdravljamo Diciku i tebe. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>718.</p>
<p>LÁSZLU TOMÁNU (5.) pismo</p>
<p>Drug/László Tomán/urednikNovinskogiizdavačkogpreduzeća »Forum«/VojvodeMišića 1/NoviSad</p>
<p>Zagreb, 21. 12. 1974.</p>
<p>Poštovani i dragi druže Tománe,</p>
<p>dopustite mi da Vam još jednom najljepše zahvalim na trudu koji ste uložili za moju knjigu pjesama i na svemu što ste, uime »Foruma« i uime Vas osobno, pružili mojoj gospođi i meni za vrijeme našeg boravka u Novom Sadu.</p>
<p>Drago nam je što smo upoznali Vas i nekolicinu mađarskih književnika; među svima smo se osjećali veoma ugodno.</p>
<p>Preporučam se i nadalje Vašoj pažnji i molim Vas da budete ljubazni pa mi pošaljete sve što će biti objavljeno o mojoj knjizi. Bit ću Vam zahvalan.</p>
<p>Ujedno Vam šaljem, po dogovoru, moju »Kartu za upotrebu postelje-ležaja« Beograd-Zagreb od 18. 12. 1974. No 674800 i »Kupon za putovanje vozovima sa posebnim konforom«, također od 18. 12. 1974.</p>
<p>Želeći Vam sve najbolje u Novoj 1975. godini primite mnogo srdačnih pozdrava od moje gospođe i mene. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>719.</p>
<p>RAZREDU ZA SUVREMENU KNJIŽEVNOST (1.) </p>
<p>pismo</p>
<p>Tajništvo/Razreda za suvremenu književnost/Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 19. siječnja 1975.</p>
<p>Na vaš dopis br. 06–140/2–1974., od 13. siječnja 1975. šaljem ove podatke:</p>
<p>Odlikovanja: Orden rada sa zlatnim vijencem (1961.);</p>
<p>Priznanja: Nagrada grada Zagreba (1964.); Zmajeva nagrada (1964.); Nagrada Vladimira Nazora za životno djelo (1968.); Nagrada Književnoumjetničkog društva »Poésie Vivante« za pjesme prevedene na francuski, Jeux floraux »La Damoiselle de Montreuil« (1969.).</p>
<p>Sa drugarskim pozdravom</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>720.</p>
<p>OTU ŠOLCU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Oto Šolc/glavni urednik/Izdavačko-knjižarskog poduzeća »Mladost«/Zagreb/Ilica 30/II</p>
<p>Zagreb, 23. siječnja 1975.</p>
<p>Kakojepoznato, ovejegodine 70. obljetnicamogrođenja (4. 11. 1975.) i 55. godišnjicaknjiževnograda. Željamijedaupovodutihznačajnihdatumabudeobjavljeno, ujednojknjizi, jubilarnoizdanjemojihSABRANIHPJESAMA (1920. – 1975.): smatramdabitakvaknjigabiladostojnopriznanjecjelokupnogamogpjesništva.</p>
<p>ObraćamsestogaIzdavačko-knjižarskompoduzeću »Mladost« saprijedlogomdausvojaizdanjauvrstiimojeSABRANEPJESMEkojebitrebalodaiziđuulistopaduo. g., uočiproslavespomenutegodišnjice.</p>
<p>Nije od potrebe, mislim, da u ovoj prigodi predam i rukopis pjesama; urednici »Mladosti« dobro poznaju moje pjesničko djelo. Ovih naime dana priređujem za štampu taj rukopis koji će obuhvatiti 500 do 600 tiskarskih strana, a bit će dovršen najkasnije 31. ožujka 1975.</p>
<p>Osimpojedinostiokojimasamveć razgovaraosaglavnimurednikomOtom Šolcem, mogujoš kazatida ćesemojaredakcijakritičkogizdanjaovihSABRANIHPJESAMAumnogo čemurazlikovatiodsvijudosadašnjihizdanjatevrsteunas, ida ćetime, vjerujem, služitina častizdavačkojdjelatnosti, uprvomredu »Mladosti«.</p>
<p>Uprilogu šaljemNacrtizdanjaSABRANIHPJESAMA; Nacrtmogudetaljnijeusmenorazložitiuredništvu.</p>
<p>Nadajući se da će moj prijedlog biti prihvaćen te da ću o njegovu prihvatu biti pismeno obaviješten, unaprijed zahvaljujem na razumijevanju i drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>DragutinTadijanović</p>
<p>PriloguzTadijanovićevdopis »Mladosti« od 23. 1. 1975.</p>
<p>Nacrtzajubilarnoizdanje</p>
<p>DRAGUTINTADIJANOVIĆ:</p>
<p>SABRANEPJESME (1920. – 1975.)</p>
<p>UMJESTO PREDGOVORA</p>
<p>PRVE GODINE MOGA ŠKOLOVANJA</p>
<p>KAKO SAM, I KADA, ZAPOČEO PISATI PJESME</p>
<p>SUSRET S VIDRIĆEVIM PJESMAMA</p>
<p>PRVI MOJI KORACI U KNJIŽEVNOST</p>
<p>O PRVOJ MOJOJ KNJIZI PJESAMA</p>
<p>SABRANE PJESME</p>
<p>KNJIGA PRVA: MLADI VINOGRAD (1920. – 1925.)</p>
<p>KNJIGA DRUGA: RASPEĆE LJUBAVI (1925. – 1929.)</p>
<p>KNJIGA TREĆA: ZEMLJA, CRNA ZEMLJA (1930. – 1945.)</p>
<p>KNJIGA ČETVRTA: GOVOR TIŠINE (1951. – 1975.)</p>
<p>VARIJANTE PJESAMA</p>
<p>PRIJEVODI STRANE POEZIJE (Nezval; Goethe, Hoelderlin, Novalis, Heine…; Valery Larbaud; Cankar, Vodnik, Kocbek)</p>
<p>PRILOZI</p>
<p>KRONOLOGIJA ŽIVOTA</p>
<p>KRONOLOGIJA PJESAMA</p>
<p>BIBLIOGRAFIJA PJESAMA</p>
<p>KNJIGE PJESAMA</p>
<p>POPIS PRIJEVODA STRANE POEZIJE</p>
<p>POPIS PREVEDENIH TADIJANOVIĆEVIH PJESAMA</p>
<p>KOMENTARIPJESAMA</p>
<p>RAZGOVORI, INTERVJUI (Bibliografija)</p>
<p>ČLANCI I ESEJI O TADIJANOVIĆU:</p>
<p>Jure Kaštelan, Pjesme 1951.</p>
<p>KarmenMilačić, Srebrne svirale 1960.</p>
<p>VlatkoPavletić, Prsten 1963.</p>
<p>JureKaštelan, Pjesme i proza 1969.</p>
<p>Antun Šoljan, Prsten 1970.</p>
<p>LITERATURA</p>
<p>ABECEDNOKAZALO</p>
<p>721.</p>
<p>FONDU ZA UNAPREĐIVANJE </p>
<p>KULTURNIH DJELATNOSTI (2.) pismo</p>
<p>Upravni odbor/Republičkog Fonda za unapređivanje/kulturnih djelatnosti SR Hrvatske/Zagreb/Trg Jože Vlahovića 6</p>
<p>Zagreb, 10. 2. 1975.</p>
<p>Predmet: Dragutin Tadijanović</p>
<p>Sabrane pjesme (1920. – 1975.)</p>
<p>Kritičko izdanje – Nacrt</p>
<p>Na temelju »Natječaja za sufinanciranje književnih djela izrazite estetske i kulturno društvene vrijednosti«, raspisanog 23. 12. 1974. pod brojem 1866/1-74, u prilogu šaljem Nacrt za kritičko izdanje mojih »Sabranih pjesama« (1920. – 1975.) s molbom da Natječajna komisija za stimulaciju domaćeg književnog stvaralaštva ovaj Nacrt razmotri i donese svoju ocjenu pa je uz obrazloženje preda Upravnom odboru Fonda za donošenje konačne odluke.</p>
<p>U našoj znanosti o književnosti na kritička izdanja čeka se desetljećima pa i stoljećima (npr. tek smo 1971. dobili takvo izdanje najvećeg dubrovačkog liričara, Ivana Bunića Vučića). U novijoj hrvatskoj književnosti dva su pisca još za života objavljivali svoja »Sabrana djela«, Vladimir Nazor i Miroslav Krleža. Nekolicini pjesnika objavljena su u posljednjih dvadesetak godina kritička izdanja »Sabranih djela« (Kranjčević, Matoš, Vidrić, Polić Kamov, Ujević), u mojoj redakciji. Znam dakle iz iskustva koliko znanja, truda, vremena, iziskuju ovakva izdanja, koja su od izvanredne vrijednosti i značenja za povijest književnosti, a znam također da je, nažalost, veoma mali broj stručnjaka sposoban za taj odgovorni posao, pa je to i osnovni razlog našeg siromaštva, dugog čekanja na pojavu kritičkih izdanja. – Budući da mi se ove godine (4. 11. 1975.) navršuje sedamdeseta obljetnica rođenja, smatram da bi se ta godišnjica najbolje obilježila izdanjem sabranih pjesama, nastalih od petnaeste moje godine do danas (1920. – 1975.). Sam bih preuzeo redakciju tog izdanja za koje je, kako rekoh, Nacrt u prilogu ovog dopisa.</p>
<p>Nadajući se da će moja molba naići na puno razumijevanje, drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>722.</p>
<p>KATICI TONKOVIĆ (2.) pismo</p>
<p>Drugarica /Katica Tonković/Osnovna škola »Ivo Lola Ribar«/Slavonski Brod/ Trumbićev trg 2</p>
<p>Zagreb, 20. veljače 1975.</p>
<p>Draga Katice! (Dopustite da Vas tako zovem!)</p>
<p>Već ste se na me, znam, naljutili što tako dugo ne odgovaram na Vaše pismo. Imate pravo! – Ali nije bilo dana a da nisam pomišljao na odgovor – pa, eto, odgovaram tek danas i ujedno Vas molim da mi ne zamjerite na zakašnjenju.</p>
<p>Riječ je, zar ne, o oblicima riječi:</p>
<p>peradarnik i peradnjak.</p>
<p>Odmah nakon primitka Vašeg pisma propitao sam se o njima kod nekolicine znanaca-znalaca, i najposlije saznao da je riječ pradnjak prikladnija od riječi peradarnik. (Prva potječe od perad, a druga od: peradar; tako rekoše.) Pa ako nije kasno, recite to svojoj kolegici, a ona će dalje…</p>
<p>Drago mi je, razumije se, što i nadalje tako dobro radite s literarnom grupom, pa Vas molim da sve članove najljepše pozdravite. Nadam se da ću i ove godine moći da se s njima sastanem i porazgovorim.</p>
<p>Upravo sada šaljem odgovor direktoru Gimnazije koji me pozvao da 4. ožujka sudjelujem na proslavi Dana škole. Obećao sam da ću doći. A volio bih da se i s Vama tada sretnem. Bude li Vam moguće, potražite me.</p>
<p>Primite srdačne pozdrave od moje gospođe i mene.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>723.</p>
<p>ZLATKU ŠPOLJARIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Prof. Zlatko Špoljarić/direktor Gimnazije »Zlatko Šnajder«/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, 20. veljače 1975.</p>
<p>Poštovani druže direktore,</p>
<p>primivši Vaš poziv (br. 136/2-75. od 18. II. 1975.) da prisustvujem i sudjelujem 4. ožujka na proslavi Dana škole, obavješćujem Vas da se sa zadovoljstvom odazivljem pozivu moleći ujedno da što prije budem obaviješten o pojedinostima: u koje doba proslava započinje, kada bi trebalo da stignem u Brod itd. Želja mi je da se moje putovanje, dolazak i odlazak, obavi automobilom; nadam se da to neće biti neka poteškoća.</p>
<p>Budite ljubazni pa u moje ime pozdravite Zbor radnika, a Vas najsrdačnije pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>724.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (54.) razglednica</p>
<p>Madame/Prof. Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Slavonski Brod, Hotel Park,</p>
<p>4. ožujka 1975.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>već je i drugi dan mog boravka pri kraju, za jedan sat odlazim. Jučer sam bio i u Rastušju i u Podvinju. Danas – Brod. Kao Brod, usmeno. Jedva čekam našu Ilicu. I u Ilici, zna se koga. Pogodi! Srdačno te pozdravlja, i voli</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tade</p>
<p>725.</p>
<p>MILOŠU JOVANOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gosp./Miloš Jovanović/advokat/Preradovićeva 30/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 24. 3. 1975.</p>
<p>Poštovani gospodine,</p>
<p>odgovarajući na Vaše pismo od 10. 3. 1975. koje se odnosi na obavještenje o želji gospođe Baum da proda stan u Ilici 26, dvorišna lijeva zgrada, II. kat desno, nad kojim ja uživam zakonom priznata stanarska prava, mogu Vam saopćiti da smo toj želji skloni uz napomenu da je za nas označena cijena od 200.000.– (dvjesta tisuća) dinara kao uvjet kupoprodaje znatno previsoka.</p>
<p>S poštovanjem</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>726.</p>
<p>IVANU MALJEVCU (4.) pismo</p>
<p>Gospodin primarius/Dr. Ivan Maljevac/Talasoterapija/Rab – Palit</p>
<p>Zagreb, 13. lipnja 1975.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine primariuse,</p>
<p>ponovno se približuje vrijeme našeg boravka u Rabu.</p>
<p>Pa kao i prošlih godina javljamo se s obavještenjem da bismo nas troje doputovali u ponedjeljak, 21. srpnja, na mjesec dana, kao i lani.</p>
<p>Najljepše Vas molimo da za to vrijeme rezervirate za Jelu i mene »našu sobu«, a za Ines po mogućnosti sobu u istoj zgradi.</p>
<p>Imali smo neprilika sa stanom (o tome usmeno!) i to je razlog da Vam se tek sada javljamo.</p>
<p>Danas smo na »Rebru« razgovarali o Vama i o Rabu sa profesorom Radoševićem; veselimo se da se staro društvo ponovno nađe na okupu.</p>
<p>Očekujući Vaš odgovor, unaprijed Vam zahvaljujemo na prijateljskoj pažnji i najsrdačnije Vas pozdravljamo.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>727.</p>
<p>DEMETRIJU VITTORINIJU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Demetrio Vittorini/Via Ferdinando di Savoia 5/Milano</p>
<p>Zagreb, 19. 6. 1975.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Vittorini,</p>
<p>gospođa Karmen pisala Vam je o mom »slučaju« pa nije potrebno da i ja to ponavljam.</p>
<p>Danas Vam šaljem svoju knjigu izabranih pjesama Prsten (1970.) i knjigu hrvatskih pjesnika prevedenih na talijanski, Otto poeti croati (1974.), u kojoj su prevedene i moje pjesme; bilješku o meni, kako vidite, ja sam ponešto ispravio.</p>
<p>Nadam se da će Vam čitanje ovih knjiga pribaviti koji trenutak zadovoljstva i radosti.</p>
<p>Moleći Vas da mi s nekoliko riječi potvrdite primitak knjigā, unaprijed Vam najljepše zahvaljujem na ljubaznosti i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>728.</p>
<p>DAKI IVANOVU (13.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Draškovićeva 15/Zagreb</p>
<p>Rab (Frkanj), 30. 7. 1975.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>već je osmi dan otkako smo na Rabu, a još ti se ne javismo. Nikad mi rapski boravak nije bio kao ovaj. Svaki dan strašne glavobolje, i još se nijedamput nisam u moru okupao. Potraje li ovako, vratit ćemo se prije reda. Ovo pišem da ti se ispričam što se javljamo tek danas, premda o tebi često i mislimo i govorimo. Još jednom ti najljepše zahvaljujemo na ljubavi što si nam na raspolaganje stavio svoj auto za dolazak na Rab. Žao nam je što nisi bio s nama. – Nadajući se da ćeš i ti uskoro na odmor, najsrdačnije pozdravljamo tebe i tvoje nerazdružive. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>729.</p>
<p>VILIMU FRANČIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Doc. dr. hab. Vilim Frančić/ul. M. Konopnickiej 5m. 4/30-302 Kraków</p>
<p>Rab (Frkanj), 30. 7. 1975.</p>
<p>Poštovani i dragi profesore,</p>
<p>nedavno, u Zagrebu, primih Vašu dopisnicu kojom mi javljate kako Vas je čitanje moje knjige pjesama prenijelo u zavičaj, u mlade godine. Neočekivana ta vijest obradovala me veoma, pa i ovdje, na ljetovanju, s ugodnošću sjećam se nekadašnjih naših susreta i najsrdačnije Vas pozdravljam želeći da Vam moja knjiga pruži još više radosnih trenutaka. Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>730.</p>
<p>OTU ŠOLCU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Oto Šolc/Socijalističke revolucije 30/Zagreb</p>
<p>Rab, Palit, 1. VIII. 1975.</p>
<p>Dragi Oto,</p>
<p>jučer sam primio Tvoje pismo sa radosnom viješću da je moj rkp u tiskari; doista si me obradovao. – Otkako smo ovdje, vrijeme nam nije sklono, još se u moru ne okupasmo... – Kada će započeti slaganje? Budeš li mi što mogao poslati, nek to bude najkasnije do 13. o. mj. (pošta je spora!), ali bez rukopisa (strah me da se ne izgubi!), samo špalte. Bilo bi najbolje da me sve dočeka u Zagrebu, kamo se vraćamo oko 23. o. mj. Dao bih se odmah na korekturu!</p>
<p>Najljepše Ti zahvaljujući na brizi, srdačno pozdravljamo Vanju, Mišu i Tebe. Tvoji</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>731.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (12.) razglednica</p>
<p>Gđa./Karmen Milačić/Zagreb/Ratkajev prolaz 10</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 5. VIII. 1975.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>primismo tvoje pismo, obradovani, iznenađeni; i ti ćeš se iznenaditi kad čuješ da se mi do danas nismo u moru okupali: vjetar pa bolest, pa opet vjetar. O svemu ćemo usmeno opširnije, kako si i sama rekla. Zamislili smo ostati ovdje do 23. o. mj. no može se desiti da se vratimo i prije. Drago nam je što ti posao ide od ruke: rad je, zar ne, veliko zadovoljstvo. Pozdravi nam Stanislavu (zapitat ćemo je nešto, iz Zagreba!), a tebi želimo još više smirenja, s najsrdačnijim pozdravima. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>732.</p>
<p>MARINU TARTAGLIJI (3.) brzojav</p>
<p>Gospodin/Akademik Marino Tartaglia/Goljak 23/Zagreb</p>
<p>Rab (Palit), Talasoterapija, 6. VIII. 1975.</p>
<p>Dragi naš Marino,</p>
<p>zbog bolesti sa zakašnjenjem Ti čestitamo svečani Tvoj dan i najsrdačnije Ti želimo mnogo sreće, zdravlja i stvaralačkog rada. Vole Te Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>733.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (10.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj, 10. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>možda ste se već čudili kako to da se još ne javljamo, ali znajte da se tek od jučer ovdje vrijeme poboljšalo: dan i noć bio je vjetar pa vjetar, i ja ću danas prvi put u more (Jelica ne bi bila Jelica da nije već pomalo plivala!), bilo je i bolesti, visoke temperature itd. O tome usmeno. – A kako nam vi? Nama preostaje još desetak dana, pa kući. – Oboje vas i dragog Tomeka pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>734.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (6.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Tuškanova 30/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj, 10. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>kako su brzo projurili dani otkako smo se rastali! Još vam jednom najljepše zahvaljujemo na ljubaznosti! – Čut ćete usmeno kako nam je ovdje. Danju i noću, sve do jučer, vjetar, a bilo je i bolesti... Načuli smo da ste s Dakom išli u B. Je li moguće? – Mi smo ovdje do 24. o. mj. Srdačno pozdravljamo vašu gospođu i vas, vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>735.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (7.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dr. Mirko Stanić, Brückfeldstr. 13/Bern/Švicarska</p>
<p>Rab, Frkanj, 10. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Vlasta i Mirko,</p>
<p>evo prve razglednice kojom vam se javljamo u novi vaš stan: sve najbolje, još jednom, želimo vam od srca u novome domu! Žao nam je što ovog ljeta niste mogli u naš kraj, na more, pa se nismo vidjeli, ali se nadamo da ćemo se ipak vidjeti u jesen kad budemo ponovo pohodili Švajcariju. No, dotle, još ćemo se, svakako, javiti. Najsrdačnije vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>736.</p>
<p>IVANU GOLUBU (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub/Košljun/o. Krk</p>
<p>Rab, Frkanj, 11. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naš Golube,</p>
<p>nadamo se da još niste odletjeli s Košljuna pa vam zato tamo i pišemo. Uvjereni smo da je Križanić ovog ljeta s vama dobro prošao, zar ne? Do nedavna vrijeme nam svima nije bilo sklono, ali, ne da se hvalim, meni je bila sklona Euterpa, a možda je i vama. Vraćamo se 24-og u Zagreb i bilo bi nam drago, budete li tada tamo, da nam se javite. Srdačno vas pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>737.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (7.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Darko Ekl/Stubište Rupa 2/Opatija</p>
<p>Rab, Frkanj, 11. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Vanda i Darko,</p>
<p>mi rabujemo, na starome mjestu, već dvadeset dana, a ljetovanje je počelo prije dan, dva: vrijeme nam nije bilo sklono, kao i vama. Vrijeme? Znate li otkad se nismo čuli ni vidjeli? Ali, nije daleko jesen pa ćemo se sresti ili u Opatiji ili u Zagrebu. Bilo bi mnogo toga za razgovor! Ostajemo ovdje do 24-og o. mj. Kod kuće me čeka velik posao: izlaze mi Sabrane pjesme, bliži se moja obljetnica itd. Najsrdačnije pozdravljamo vas i Dadu. Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>738.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (6.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj, 11. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>znamo da niste imali lijepo vrijeme, ali ni naše nije bilo bolje, sve do prije nekoliko dana; tek sada smo se počeli kupati u moru ne baš toplom. Mi se vraćamo – danas četrnaest dana. A draga nam je i pomisao na susret u gostoljubivom vašem domu. Mnogo srdačnih pozdrava! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>739.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (6.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/Njivice/o. Krk</p>
<p>Rab, Frkanj, 11. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>nije potrebno da vam govorimo o vremenu, bilo je slično vašem; ovdje smo 20 dana, a tek smo se jučer počeli kupati. Ćiro mi reče da će odlaziti i vraćati se u Njivice, a mi ćemo se kući vratiti za četrnaest dana. Želimo vam puno sunca, bez vjetra, i sve vas najsrdačnije pozdravljamo. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>740.</p>
<p>ILIJI HERAKU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Ilija Herak/Glogovac 2b/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj, 11. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naš Ilija,</p>
<p>ovog nas ljeta nije poslužila sreća: poslije dvadeset dana boravka tek smo jučer počeli u moru se kupati. Čini se da nam je ipak bilo bolje nego vama u Zagrebu s tolikim kišama. Dobro je, uvijek, malo promijeniti mjesto! Nadamo se da ste se i vi pomalo odmorili. Želeći vam sve najbolje, srdačno vas pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>Pozdrav vašoj rođakinji!</p>
<p>741.</p>
<p>DIONIZIJU ŠVAGELJU (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. Dionizije Švagelj/Gupčeva 15/Vinkovci</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 13. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naš Diko,</p>
<p>vjerujem da si obaviješten o svemu što će se 8. rujna dešavati na mojoj proslavi pa o tom ne treba da ja govorim. Nadam se da ćeš i ti tamo biti prisutan i ne samo prisutan. Sjećaš li se moje 60-godišnjice u Brodu? Itd. Veselim se što ćemo se uskoro sresti u tvom gradu! – Mi se u Zagreb vraćamo 25. o. mj. – Mnogo srdačnih pozdrava Veri, tebi i svima vašima. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>742.</p>
<p>FERENCU FEHÉRU (8.) razglednica</p>
<p>Drug/Fehér Ferenc/Rumenačka 98/Novi Sad</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 13. 8. 1975.</p>
<p>Dragi moj Ferenc,</p>
<p>nemojte misliti da se ja često ne sjetim vaše ljubaznosti i svega što ste učinili za prijevod i izdanje mojih pjesama na mađarskom. Pa vam se i sada, još jednom, zahvaljujem na trudu. Ali moram reći da mi se čini kao da niste bili posve zadovoljni mojim boravkom u Novom Sadu. Možda se varam. Čudim se da u vašoj štampi nije ništa zabilježeno o mojoj knjizi; nisam dobio ni onaj list za koji sam fotografiran u »Forumu«. Ako vam ne zadaje poteškoću, molim vas da me o svemu obavijestite bar s nekoliko riječi. Srdačno pozdravljamo vašu gospođu i vas odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>743.</p>
<p>ZOLTÁNU CSUKI (10.) razglednica</p>
<p>Mons./Zoltán Csuka/Sárd-u. 32/Érdliget/Mađarska</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 13. 8. 1975.</p>
<p>Dragi moj Zoltáne,</p>
<p>već se dugo nismo vidjeli, i ne znam jeste li vas dvoje, Dicika i ti, sada u našoj zemlji i kako vam je. – Ove sam godine radio na redakciji mojih Sabranih pjesama (1920. – 1975.) koje treba da izađu za moju 70-godišnjicu. Kako li nam vrijeme brzo odmiče! Volio bih čuti od tebe koju riječ. – Najsrdačnije pozdravljamo Diciku i tebe. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>744.</p>
<p>DEMETRIJU VITTORINIJU (2.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Demetrio Vittorini/Via de Ferdinando di Savoia 5/Milano/Italia</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 13. 8. 1975.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Vittorini,</p>
<p>sjećam se našeg susreta i dogovora na zagrebačkom aerodromu i živim u nadi da ću ove jeseni saznati da ćete Vi biti urednik knjige mojih pjesama na talijanskom. Tome se veoma radujem. – Nadam se da ste se u Cavtatu dobro proveli i da ćete još mnogo puta posjetiti našu Hrvatsku. Najsrdačnije pozdravljam Vašu ljubaznu i lijepu gospođu i Vas, dragi Vittorini. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>745.</p>
<p>CESCU DESSANTIJU (1.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Cesco Dessanti/Via Lamporecchio 10/Roma/Italia</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 13. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naš Cesco,</p>
<p>mnogo puta smo namjeravali i željeli doći u Rim da se sretnemo, ali nas je uvijek nešto spriječilo. Nadamo se, zasigurno, vidjeti dogodine, 1976. I dugo, dugo razgovarati. – Najsrdačnije pozdravljamo Ettu, tebe i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>746.</p>
<p>BORISU DOGANU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Boris Dogan/Jurišićeva 1/Zagreb</p>
<p>Rab, 16. 8. 1975.</p>
<p>Dragi Borise,</p>
<p>jučer je bilo mjesec dana otkako sam dobio u ruke »historijsku odluku«. Ne znam, je li se otada još išta dogodilo, ali se dobro sjećam tko će biti prvi naši gosti t a m o. – Mi smo ovdje, u Talasoterapiji, već osmo ljeto zaredom, i za osam se dana vraćamo. – Najsrdačnije pozdravljamo gospođu Ivku, tebe i vašeg sina. Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>747.</p>
<p>JOZI MIKIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Jozo Mikić/dir. DI »Slavonija«/Badalićeva 13/Brod</p>
<p>Rab, 16. 8. 1975.</p>
<p>Poštovani i dragi direktore,</p>
<p>moj godišnji odmor bliži se kraju, za osam se dana vraćamo. A moj je rukopis već u tiskari, i nadam se dobiti prve korekture. A ugovor još nisam potpisao. Itd. – Kako ste vi? Jeste li prizdravili? – Evo, jesen je već pred vratima! – Najsrdačnije pozdravljamo vašu gospođu i vas. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>748.</p>
<p>EROSU SEQUIJU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Eros Sequi/Sv. Markovića 47/Beograd</p>
<p>Rab, 16. 8. 1975.</p>
<p>Dragi moj Sequi,</p>
<p>već je dugo otkako se nismo sreli, i evo ponovo se javljam odavle, iz Raba, gdje sam i ovog ljeta, kao 1970., napisao šest pjesama. Je li bi bio voljan da ih prevedeš, s još nekoliko pjesama, neobjavljenih, i da ih uvrstiš u la battanu? U štampi mi je knjiga Sabranih pjesama, s bibliografijom prijevoda mojih pjesama. Itd. Odgovori mi, molim, u Ilicu 26. Vraćam se za osam dana. – Najsrdačnije pozdravljamo tvoju gospođu i tebe. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>749.</p>
<p>LUCIFERU MARTINIJU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Lucifero Martini/Korzo rev. 18/Rijeka</p>
<p>Rab, 16. 8. 1975.</p>
<p>Dragi moj Martini,</p>
<p>upravo sam pisao Sequiju u Beograd, je li voljan prevesti desetak mojih najnovijih pjesama, neobjavljenih, za la battanu. Jednako bi mi drago bilo, ako biste i vi mogli prevesti nekoliko mojih pjesama. S tom se molbom i javljam vama, kao vrsnome mom prevodiocu. – Hoćemo li se uskoro sresti? – Mnogo srdačnih pozdrava vašoj gđi i vama. Odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>750.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Rab, 16. 8. 1975.</p>
<p>Dragi Draško Ređepe (ovo naučih od vas!),</p>
<p>žao mi je, iako vam je to, još lani, rekla vaša gospođa Jelka, ponavljam, što se nismo sreli u vašemu Novome Sadu, prigodom moje proslave, jer, eto, godinice prolaze a mi za njih ne marimo, nego se, ovako, ponekad, jedan drugome javljamo, kao npr. sada ja vama, iz Raba, gdje osmo ljeto zaredom rabujem, itd. Mnogo srdačnih pozdrava gospođi Jelki i vama!</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>751.</p>
<p>MILOŠU I. BANDIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Miloš I. Bandić/Rozmana 11/Zemun</p>
<p>Rab, 16. 8. 1975.</p>
<p>Dragi Miloše,</p>
<p>ima podosta godina, i previše, otkako se ni vidjeli nismo, i meni je to žao. A nisam vam se, godinama čini mi se, ni javljao kojom razglednicom, pa i to žalim, znajući da ste oduvijek (Krugovi!) prijatelj moga pjesništva. Pa, eto, danas, iz Raba, najsrdačnije vas pozdravljamo. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>752.</p>
<p>ŽELJKU IVANJEKU (7.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Željko Ivanjek/književnik/Zagreb/Baštijanova 42</p>
<p>Rab, 16. kolovoza 1975.</p>
<p>Dragi Željko,</p>
<p>vjerujemo da je tvoje lutanje Jadranom bilo i lijepo i uzbudljivo. O tome ćeš nam pričati! Tvojim dragima i tebi šaljemo najsrdačnije pozdrave! Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>753.</p>
<p>KRSTI ŠPOLJARU (5.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Krsto Špoljar/Svetozara Markovića 7/Zagreb</p>
<p>Rab, 17. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naši Špoljari,</p>
<p>je li i vas ovog ljeta pratilo zlosretno vrijeme kao što je nas: bura danima i noćima, more hladno hladno, pa kišica pa opet vjetar. Vi ste vjerojatno još u svom Poreču, no kad se vratite zateći ćete ovih nekoliko riječi, sa srdačnim pozdravima oboma. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>754.</p>
<p>MILANU SELAKOVIĆU (5.) razglednica</p>
<p>Drug/Milan Selaković/Maksimirska 100/Zagreb</p>
<p>Rab, 17. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naši Selakovići,</p>
<p>tko zna gdje li ste vi, možda negdje u inozemstvu, možda na moru, a mi, kako vidite, ponovo u Rabu, odakle vam se, po starom običaju, javljamo doista sa željom da se što skorije sretnemo. Mnogo srdačnih pozdrava gospođi Olgi, vama, Milane, i vašim dragima. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>755.</p>
<p>MIROSLAVU MAĐERU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Miroslav Mađer/RTV Jurišićeva 4/Zagreb</p>
<p>Rab, 17. 8. 1975.</p>
<p>Dragi Miro,</p>
<p>što godine više odmiču, mi se sve rjeđe sretamo: i zaboravimo kada smo se posljednji put vidjeli. Meni je to žao. A nadam se da ćemo se u rujnu naći na »Vinkovačkim jesenima«; nastojat ću da vam se i prije javim. – Mi se vraćamo za osam dana. – Najsrdačnije pozdravljamo lijepu vašu gospođu, vas i vašeg sina. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>756.</p>
<p>NIKOLI MILIĆEVIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Nikola Milićević/Ul. 8. maja 81/Zagreb</p>
<p>Rab, 17. 8. 1975.</p>
<p>Dragi Nikola,</p>
<p>vjerojatno niste sada u Zagrebu, no kad se vratite (s mora ili s gorā?), zateći ćete našu razglednicu s najsrdačnijim pozdravima vašoj gospođi, vama i gospođici koja uživa u latinskom. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>757.</p>
<p>ANTUNU ŠOLJANU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Antun Šoljan/Draškovićeva 12/Zagreb</p>
<p>Rab, 17. 8. 1975.</p>
<p>Dragi Tonko,</p>
<p>pretpostavljam da niste u Zagrebu i da se tako skoro ni ne vraćate. Pa ću vas ukratko obavijestiti. U štampi je knjiga mojih Sabranih pjesama (1920. – 1975.) u koju sam, između ostalog, uvrstio članke i eseje već objavljene u pređašnjim izdanjima mojih knjiga; razumije se da je tu i vaš esej o mojoj poeziji, i nadam se da se ne protivite njegovu preštampavanju. Bude li vas zanimalo, razgovarat ćemo u Zagrebu o knjizi. – Najsrdačnije pozdravljamo gospođu Nadu, vas i vaše kćeri. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>758.</p>
<p>NEDJELJKU MIHANOVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Nedjeljko Mihanović/Tomašićeva 10/Zagreb</p>
<p>Rab, 17. 8. 1975.</p>
<p>Dragi Nedjeljko,</p>
<p>vjerojatno ste sa svojima u vašim dvorima na odmoru, a mi vam se iz našeg Raba (ovdje smo već osmo ljeto zaredom!) javljamo ovom razglednicom koja će vam, na povratku, reći da najsrdačnije pozdravljamo vašu gospođu, vas i Hrvojku. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>759.</p>
<p>VERI JAVAREK (7.) razglednica</p>
<p>Madame/Vera Javarek/154 Marsham Court/Westminster/London, S.W.1.</p>
<p>Rab, 17. 8. 1975.</p>
<p>Draga gospođo Javarek,</p>
<p>htio bih vas obavijestiti da je ono o čemu sam vam lani pisao (biografski leksikon pjesnikā) uređeno; primio sam naime od redakcije pitanja na koja sam i odgovorio. Zahvaljujem vam na ljubaznom trudu. – Hoćemo li se ipak jednom sresti u Zagrebu? To bi nas veoma radovalo. – Iz lijepoga našeg Raba najsrdačnije vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>760.</p>
<p>MILADI ČERNI (4.) razglednica</p>
<p>Madame/Milada Černá/Radlická 112/Praha 5/ČSSR</p>
<p>Rab, 17. 8. 1975.</p>
<p>Draga Milada,</p>
<p>iz Zagreba sam vas zamolio za bibliografski podatak o pjesmi Prsten, i nadam se da vam taj posao nije oduzeo mnogo vremena. Zahvaljujem vam na ljubaznosti. – Sa željom da sa svojima još mnogo puta pohodite naš Jadran, najsrdačnije vas pozdravljamo. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>761.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Ivo Frangeš/Grškovićeva 31a/Zagreb</p>
<p>Rab, 18. kolovoza 1975.</p>
<p>Oj Verice, rumena ružice,</p>
<p>I moj pobro, Ivo Senjanine,</p>
<p>Rab rabuju, nikom ne kazuju,</p>
<p>Iz tvrdog vas grada pozdravljaju,</p>
<p>Vas i vaše dične sokolove,</p>
<p>Jelica i Senjanin Tadija!</p>
<p>762.</p>
<p>DUBRAVKU IVANČANU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dubravko Ivančan/Matije Ivanića 19/Zagreb</p>
<p>Rab, 18. kolovoza 1975.</p>
<p>Dubravko,</p>
<p>godine minuše netragom, ostat će naše pjesme.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>763.</p>
<p>IVANU KROLI (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Krolo/Križanićeva 11a/Zagreb</p>
<p>Rab, 18. kolovoza 1975.</p>
<p>Dragi moj Ivane,</p>
<p>danas je mjesec dana otkako sam svoj rukopis predao »Mladosti«. S ugodnošću i zahvalnošću sjećam se tvoje ljubazne pomoći nadajući se da ćemo, viribus unitis, surađivati sve dok pred nama ne bude gotova knjiga. – Jesi li bio gdje na odmoru? Ili te još nema u Zagrebu? Mi se za nekoliko dana vraćamo. – Mnogo srdačnih pozdrava dobroj tvojoj gospi i tebi! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>764.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (3.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb</p>
<p>Rab, 18. 8. 1975.</p>
<p>Draga naša gospođo Vikice,</p>
<p>najljepša hvala na priposlanom pismu iz Sarajeva. Bilo bi nam drago da ste i vi gdje na odmoru pa kad se vratite da zateknete našu razglednicu sa mnogo srdačnih pozdrava vama i vašem suprugu g. doktoru. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>765.</p>
<p>IVICI STAMAĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivica Stamać/Maksimirska 110/Zagreb</p>
<p>Rab, 18. kolovoza 1975.</p>
<p>Dragi Ivice,</p>
<p>ispričavam se što vam se ne javih poslije požeškog festivala; bez prekida sam radio na svojim Sabranim pjesmama (rukopis je već u tiskari!). Znam, kao i vi, zašto »naša pjesma« nije dospjela u zaključno veče. Ja vam, još jednom, čestitam! Čim se za koji dan vratim, nazvat ću vas radi podataka o njoj koje ću također unijeti u knjigu. – Mnogo srdačnih pozdrava lijepoj vašoj gospođi, vama i vašem sinu. Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>766.</p>
<p>ANTI STAMAĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Ante Stamać/Bubanićeva 3/Zagreb</p>
<p>Rab, 18. kolovoza 1975.</p>
<p>Dragi Ante,</p>
<p>doista sam bio potresen, vjerujte, kad sam na aerodromu od vas čuo za slučaj male Lucije. Nadam se da je potpuno ozdravila. – Ako još niste u Zagrebu, zateći ćete na povratku ovu našu razglednicu s najsrdačnijim pozdravima Trudi, vama i dragoj maloj Luciji. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>767.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (11.) razglednica</p>
<p>Drug/Jure Kaštelan/Trg Drage Iblera 7/X/Zagreb</p>
<p>Rab, 18. kolovoza 1975.</p>
<p>Dragi moj Jure,</p>
<p>prije svog odlaska na odmor nisam mogao da se sretnem s tobom; htio sam te zamoliti (a to sada činim!) da zajedno s Nadom sudjeluješ na mojoj proslavi u Vinkovcima 8. rujna, s uvodnim tekstom: ako ga ne bi napisao za tu prigodu, mogao bi uzeti neke ulomke iz objavljenoga svog eseja. Sutradan, tj. u utorak 9. rujna svratili bismo se svi u Rastušje na povratku u Zagreb. Nadam se da ćeš moći izaći u susret ovoj mojoj molbi. – Najsrdačnije pozdravljamo Nadu, Ladu i tebe. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>768.</p>
<p>IVANU LACKOVIĆU CROATI (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Lacković Croata/Ilirska 10/Zagreb</p>
<p>Rab, 18. kolovoza 1975.</p>
<p>Dragi naš Ivane Lackoviću Croato,</p>
<p>budite uvjereni da se radujemo svakom vašem uspjehu pa i ovom najnovijem: čestitamo vam na izboru za akademika! Najsrdačnije pozdravljamo vas i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>769.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (9.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb</p>
<p>Rab, 18. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>dok vas dvoje svaki dan prolazite dubrovačkom Placom (nismo sigurni, je li i Zorica tamo?), mi se čamcem prevozimo na Frkanj i tamo se sunčamo i kupamo (kad nema bure i kiše, kao danas). A željeli bismo i mi gledati Klitemnestru; saznali smo to iz novina, i ponovno Marijanu čestitamo. Svi ćemo se uskoro vratiti i opet se naći u našem Zagrebu. Najsrdačnije vas oboje pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>770.</p>
<p>LJERKI MATUTINOVIĆ (7.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Ljerka Matutinović/Anke Butorac 37/Zagreb</p>
<p>Rab, 18. 8. 1975.</p>
<p>Draga Ljerka,</p>
<p>žao nam je što i ove godine ne možete na ljetovanje u svoju Crikvenicu, kao prošlih; ali ako je i tamo vrijeme kao naše rapsko, lakše ćete pregoriti ovo ludo ljeto: kiše, bure, hladno more. Kao danas ovdje! Srdačni pozdravi vama, Rudiju i Igoru! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>771.</p>
<p>VLADISLAVU KUŠANU (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Vladislav Kušan/Makančeva 2/Zagreb</p>
<p>Rab, 19. kolovoza 1975.</p>
<p>Dragi Vlado,</p>
<p>sjedim na zelenoj klupi u parku, kroz granje probija sunce, čuje se vjetar i grlica; nedaleko od mene, na suprotnoj strani, sjedi na klupi neki strani čovjek, a meni bez prestanka pada na um: kad bi to bio Vlado, prišao bih k njemu, ili on k meni, pa bi među nama potekao razgovor kao u davnim danima. No, čovjek ustade i prolazeći kraj mene pozdravi: Guten Morgen! E, daleko je, daleko naš Vlado! – Najsrdačnije te pozdravljaju tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>772.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (6.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/Kraljice Jelene 3/IV/Zagreb</p>
<p>Rab, 19. 8. 1975.</p>
<p>Dragi Sašenjka,</p>
<p>Vi ste, opet, u dalekom Svijetu (gdje li?), a ja opet sjedim na svojoj klupi u parku Komrčar i slušam vjetar kako huji i grlicu koja guče, i spazim kosa, žuti njegov kljun, pa dugo gledam modro nebo pa mu šapućem: Nebo, drago nebo, ti si i nad njegovom lutalačkom glavom, nema on vremena da te gleda, on razgovara sa mladim prijateljima dugo, dugo, i kad ostane sam u crnoj noći, ne zna što mu je to u srcu, neizrecivo, tamno, htio bi pobjeći, kamo? Pa se zagleda u zvjezdano nebo, dugo, dugo. Saša, ovo je moja fantazija!</p>
<p>Najsrdačniji pozdrav. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>773.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (6.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dinko Štambak/12, Rue Thouin/Paris Ve/France</p>
<p>Rab, 19. 8. 1975.</p>
<p>Dragi moj Dinko,</p>
<p>evo još jednom sa Raba glas! Najprije ti želim kazati kako sam od Živka Jeličića, u nekoliko navrata, čuo da će tvoji Talijanski puti dogodine biti objavljeni u Splitu. Treba li reći koliko me to raduje? (A što je sa Grčkim putima, ne znam.) Moje Sabrane pjesme (1920. – 1975.), jubilarno izdanje, već su u štampi i izaći će najkasnije do kraja godine. I tako obojica imamo čemu da se nadamo! – Znamo da ste vas dvoje negdje u Svijetu, kao svako ljeto, ali gdje? I mi se uskoro vraćamo s odmora i najsrdačnije pozdravljamo Miru, tebe i Klaru. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>774.</p>
<p>SLAVKU KOPAČU (2.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Slavko Kopač/Rue de Ruisseau 4/Paris XVIIIe/France</p>
<p>Rab, 21. 8. 1975.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>još nam je u ugodnoj uspomeni zagrebački naš susret i s veseljem očekujemo novi. Kada će se to dogoditi? – Uskoro ću biti u tvome rodnom gradu, u Vinkovcima, na »Vinkovačkoj jeseni«, gdje će, između ostalog, započeti i proslava moje okrugle godišnjice; kako bih volio da joj i ti prisustvuješ! No, i tamo ćemo se sjećati našega Slavka kojeg najsrdačnije pozdravljamo. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>775.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (8.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 21. 8. 1975. u 22 sata</p>
<p>Dragi Radoševići,</p>
<p>bilo je ovako: Večeras, za vašim stolom nije bilo vas, nego sam malo posjedio (ne posijedio!) ja i zatim se, kraj mora, uputio u grad. Spazivši u turističkom uredu ovu razglednicu, rekoh: E, uzet ću te, kud puklo da puklo, i poslat ću te u Medulićevu 21. Ona, razglednica, prošapta: Kad bi me htjeli gledati bar 30 sekundi, bila bih sretna. Pa, eto, vi, sada, kako znate, a mi vas najsrdačnije pozdravljamo. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>776.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (8.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dr. Mirko Stanić/Brückfeldstr. 13/Bern/Švicarska</p>
<p>Rab, 21. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Vlasta i Mirko,</p>
<p>pri kraju smo svog odmora, za dva se dana vraćamo. Ali nismo mogli, a da vam se odavde još jednom ne javimo zaželjevši vam sve najbolje. Neće proći puno vremena, a mi ćemo se vidjeti. Vidjet ćete! Mnogo srdačnih pozdrava! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>777.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (11.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj, 22. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>evo nas posljednji dan na Frkanju: sunce je, more mirno, zrikavci zriču, a Tadija sjedi za crvenim stolom (ne autom!) i još jednom hoće da se, prije sutrašnjeg odlaska, javi svojim prijateljima, vama dvoma; mi ćemo biti već u Zagrebu (nedjelja uveče), dok ova razglednica stigne u vaše ruke. Vama dvoma i dragom Tomici mnogo srdačnih pozdrava! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>778.</p>
<p>DAKI IVANOVU (14.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Draškovićeva 15/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj, 22. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>sutra će biti mjesec dana otkako smo ovdje, a sutra se i vraćamo. Ne možemo se pohvaliti da nam je boravak bio dobar, no o tom usmeno. U početku smo čuli da si otišao u Bugarsku, ali dr Bakran ništa nam nije znao reći o tebi. Nadamo se da je sve prošlo dobro, i da se odmaraš negdje u šumama. Želimo ti sve najbolje i najsrdačnije te pozdravljamo. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>779.</p>
<p>VIRGILIJU NEVJESTIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Virgilije Nevjestić/28, Boulevard St. Jacques/Paris XIVe/France</p>
<p>Rab, Frkanj (Otok ljubavi, zovu ga), 22. kolovoza 1975.</p>
<p>Dragi Virgilije,</p>
<p>kad bih bio slikar, naslikao bih kamenu kućicu, sa zelenim prozorima, na koju borovi bacaju sjene; kraj nje je šest dugih crvenih stolova sa klupama, također crvenim; za jednim od njih sjedi čovjek i piše (taj sam!) u Pariz prijatelju koji mu je, zajedno sa svojom gospođom, poslije osobnog susreta postao još draži, još bliži. Bojim se da se to na mojoj slici ne vidi dovoljno, kao što se na njoj ne čuju ni ovi zrikavci u borovima, u suncu. Dignem li pogled, vidim more. Ali što mogu, kad ovdje nema više mjesta, osim za najsrdačnije pozdrave koje nas dvoje šaljemo vama dvoma, gospođi Nevjestić i gdinu Virgiliju. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>780.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (13.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab, 23. 8. 1975.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>posljednji je dan našeg odmora u Rabu, popodne se vraćamo, a u nedjelju naveče stižemo kući. Radujemo se susretu s tobom; čut ćemo šta nam se u ovih mjesec dana dešavalo. A dotle, nek putuje razglednica naša pa kada ti prispije u ruke izručit će ti najsrdačnije naše pozdrave. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>781.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (7.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Tuškanova 30/Zagreb</p>
<p>Rab, 23. 8. 1975.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>danas popodne odlazimo brodom na Rijeku gdje ćemo prenoćiti pa u nedjelju vlakom kući kamo stižemo uveče. Nije to ono kao kad smo, prije mjesec dana, putovali amo; ono je divota, a ovo zna se. Zahvalni smo vam za lijepe one trenutke, i nadamo se da će ih još biti. Uoči povratka najsrdačnije pozdravljamo vašu gospođu i vas. Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>782.</p>
<p>ERNESTU KAYU (1.) pismo</p>
<p>Mr/Ernest Kay/Hon. General Editor/Men of Achievement/International Biographical Centre/Cambridge CB2 3QP/England</p>
<p>Zagreb, 6. 9. 1975</p>
<p>Dear Sir,</p>
<p>My personal Questionnaire Number: 08437</p>
<p>I am enclosing my Biography proof you have sent to me august 28th, 1975, asking you kindly to insert the following data concerning my memberships: Yugoslav Academy of Sciences & Arts, 1953;</p>
<p>PEN-Club, Croatian Centre, 1962.</p>
<p>wich have been omitted.</p>
<p>At the same time I wish to inform you that the Credit Bank of Zagreb on the 15th of July 1975 remitted to your account the amount of US $ 45.– for the copy of »Men of Achievement« 3d edition, and I have no confirmation from you concerning the receipt of this amount though I have mailed to you a copy of the Credit Bank's order.</p>
<p>Yours very truly</p>
<p>Academician Dragutin Tadijanović</p>
<p>Gospodin/Ernest Kay/Hon. General Editor/Men of Achievement/International Biographical Centre/CAMBRIDGE CB2 3QP/England</p>
<p>Zagreb, 6. rujna 1975.</p>
<p>Dragi gospodine,</p>
<p>Broj mog Upitnika: 08437</p>
<p>Na Vaš zahtjev od 28. kolovoza 1975. prilažem Vam Potvrdu moje biografije, ljubazno Vas moleći da unesete sljedeće podatke koji se tiču moga članstva, a koji su bili ispušteni:</p>
<p>Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1953.</p>
<p>Hrvatski Centar PEN – Kluba, 1962.</p>
<p>Istovremeno, htio bih Vas obavijestiti da je Kreditna banka Zagreb, na dan 15. srpnja 1975. prenijela na Vaš račun iznos od 45 $ za primjerak knjige Men of Achievement, 3. izdanje, ali nemam od Vas potvrdu da ste primili taj iznos, iako sam Vam poslao kopiju uplatnice Kreditne banke.</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>783.</p>
<p>EROSU SEQUIJU (3.) pismo</p>
<p>Eros Sequi/Svet. Markovića 47/Beograd</p>
<p>Zagreb, 12. 9. 1975.</p>
<p>Dragi moj Sequi,</p>
<p>upravopredputovanjeuinozemstvo, gdje ćuostatidokrajaovogmjeseca (Bern, Ženeva, Milano, Venecija), primiosamtvojepismosapristankomdaprevedeš mojeneobjavljenepjesme. Šaljemihsa željomdaihprevedeš kakosipredložio. One ćenaimeprviputizaćiumojimSabranim pjesmama, najkasnijedopotkrajgodine.</p>
<p>Ispričavam se što ne mogu više pisati, ne mogu u potpunosti odgovoriti na tvoje pismo, jer sam već spreman na odlazak na put. Javit ću se početkom listopada.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava tvojoj gospođi i tebi! Tvoj</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>784.</p>
<p>MARINU DELORKU (1.) razglednica</p>
<p>Egr. sign./Marin Delorko/Via Cappellini 14/VI/Milano/Italia</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 18. sept. 1975.</p>
<p>Dragi Marine,</p>
<p>iz Ženeve ćemo doputovati u Milano u ponedjeljak 22. o. mj. TEE vlakom s rezervacijom kola 7. Molim te da nas dočekaš. Jednako molim da nam u hotelu rezerviraš dvokrevetnu sobu (s tušem i WC) od 22. uveče do petka (26. o. mj.) dopodne. Veselimo se susretu i razgovoru s tobom. Najsrdačnije pozdravljaju tvoje drage i tebe odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>785.</p>
<p>DEMETRIJU VITTORINIJU (3.) razglednica</p>
<p>Egr. sign./Demetrio Vittorini/Via Ferdinando di Savoia 5/Milano</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 18. sept. 1975.</p>
<p>Dragi gospodine Vittorini,</p>
<p>želio bih se susresti s Vama u Milanu gdje ću sa svojom gospođom biti u utorak, srijedu i četvrtak (23. – 25. sept.); javit ću Vam se telefonom u utorak. Nadam se da ćemo se sresti, makar na kratko vrijeme. Srdačno pozdravljamo Vašu gospođu i Vas! Doviđenja! Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>786.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (12.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 18. 9. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Braco,</p>
<p>ovu sam razglednicu prije dva dana adresirao u Bernu, a danas vam je šaljemo odavle, ispod oblačnoga neba, ali iz grada koji volimo kao da je naš. Često se sjećamo vas želeći da ste s nama. A vi – u Gajnicama! Mnogo srdačnih pozdrava Tomeku i vama! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>787.</p>
<p>VIRGILIJU NEVJESTIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Virgilije Nevjestić/28 Boulevard St. Jacques/Paris XIVe/France</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 18. 9. 1975.</p>
<p>Dragi Virgilije,</p>
<p>možda se čudite što se tek danas javljam. No, istog dana kad sam primio pismo (12. o. mj.), otputovao sam s Jelom u Bern; jučer stigosmo amo, a odavle ćemo u Milano, Veneciju, Trst. Čim se kući vratim (1. listopada), poslat ću vam sve što ste tražili. Nadam se da neće biti kasno. Naslov knjige: LABAGUE! Vaše pismo putuje sa mnom! – Najsrdačnije pozdravljamo Danielu i Vas! Odani Vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>788.</p>
<p>VLATKU PAVLETIĆU (5.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Vlatko Pavletić/Rubetićeva 7/Zagreb</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 19. 9. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Nedo i Vlatko,</p>
<p>i ove smo jeseni zakoraknuli malo u Svijet: iz Berna dođosmo u Ženevu, ponovo Matoševim tragom; nedaleko odavde, u Coppetu, počiva njegov karikaturista, Br. Petrović. – Hoćemo li se s vama uskoro vidjeti? – Mnogo srdačnih pozdrava oboma, Mislavu i dragom kumčetu Goranu! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>789.</p>
<p>ANI PRPIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Ana Prpić/Društvo književnika Hrvatske/Trg Republike 7/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 19. 9. 1975.</p>
<p>Draga Ana,</p>
<p>obraćam se na vas sa prijedlogom i molbom: u dogovoru s našim tajnikom kupite uime DKH lovor-vijenac i na Vidrićevu godišnjicu smrti 29. 9. dajte ga objesiti, bez ikakve ceremonije, ispred spomen--ploče na njegovoj rodnoj kući u Preobraženskoj. Žao mi je što tada još neću biti u Zagrebu. – Srdačan pozdrav našem tajniku, sobnim vašim kolegicama i vama. Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>790.</p>
<p>NIKOLI MILIĆEVIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Nikola Milićević/Ul. 8. maja 81/Zagreb</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 19. 9. 1975. </p>
<p>Na Bepov rođendan!</p>
<p>Dragi Nikola,</p>
<p>velik je korak od Vinkovaca do Ženeve, a nešto manji od Rastušja dovle; još mi je žao što zajedno ne bijasmo u Rastušju. No, što nije, bit će! – U sjeni ovih jablana 1973. napisah malu pjesmu. – Mnogo srdačnih pozdrava vašoj gospođi, Marini i vama. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>791.</p>
<p>ZVONKU LJEVAKOVIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Zvonko Ljevaković/Moše Pijade 1/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 19. 9. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Dora i Zvonko,</p>
<p>evo nas ponovo u Ženevi odakle vas najsrdačnije pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Beba i Tadija</p>
<p>792.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (4.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 19. 9. 1975.</p>
<p>Draga gospođo Vikice,</p>
<p>ponovno smo u ženevskome »našem hotelu« gdje vas se ponovo sjećamo i najsrdačnije pozdravljamo, zajedno s vašim suprugom g. doktorom. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>793.</p>
<p>IVANU KROLI (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Ivan Krolo/Križanićeva 11a/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 19. 9. 1975.</p>
<p>Dragi moj Ivane,</p>
<p>i ovdje mislim na »naš rukopis«; ne varam li se, on se slaže. Pa kad se vratim, hoćemo li ponovno zasukati rukave? U listopadu? – Najsrdačniji pozdravi tvojoj gospođi i tebi! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>794.</p>
<p>OTU ŠOLCU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Oto Šolc/Socijalističke revolucije 30/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 19. 9. 1975.</p>
<p>Dragi Oto,</p>
<p>osmi je dan otkako smo otputovali; u tiskari mi obećaše da će do kraja mjeseca biti dobar dio rukopisa složen; dogovorih se da ga dotle korigiraju vaši korektori. Znam da ćeš se i ti zanimati za taj posao – hvala ti. Odavle ćemo malo u Italiju pa doma. Srdačno pozdravljamo tvoje drage i tebe. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>795.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (14.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 19. 9. 1975.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>kako li vrijeme juri! Već je osmi dan otkako smo otputovali! Nakon Berna evo nas ovdje (ima i sunca i oblaka!); u ponedjeljak uveče bit ćemo u Milanu, do petka, itd. O svemu ćeš čuti iscrpan izvještaj! – A kako nam se ti snalaziš, u poslu i bez njega? Želimo ti vedre dane i u njima radosno srce! Najsrdačniji pozdravi! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>796.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (7.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/Ivana Gorana Kovačića 13/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 19. 9. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>evo nas i ove jeseni u tuđini, u Švicarskoj; a zatim ćemo malo u Italiju; vraćamo se potkraj mjeseca. Bit će mnogo toga da se pripovijeda, i s naše i s vaše strane. Veselimo se sastanku! – Mnogo srdačnih pozdrava vašim dragima i vama! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>797.</p>
<p>FERENCU FEHÉRU (9.) razglednica</p>
<p>Drug/Fehér Ferenc/književnik/Novi Sad/Rumenačka 98/</p>
<p>S. A. P. Vojvodina/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 19. 9. 1975.</p>
<p>Dragi moj Ferenc,</p>
<p>upravo pred putovanje u inozemstvo (gdje ću ostati do kraja mjeseca) primio sam Vaše ljubazno pismo (za me veoma vrijedno!) pa Vam, evo odavle, najtoplije zahvaljujem. Granice zemalja nisu zapreka prijateljstvu! – Čim se vratim, čeka me velik posao na izdavanju Sabranih pjesama, izvanredno zadovoljstvo. – Vaše drage i Vas najsrdačnije pozdravljaju odani Vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>798.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (12.) razglednica</p>
<p>Drug/Jure Kaštelan/Trg Drage Iblera 7/X/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Ile Rousseau, 20. 9. 1975.</p>
<p>Dragi moj Jure,</p>
<p>opet sam u sjeni jablana (mislim i na one tvoje!), s pogledom na velikoga Ženevljanina (vidiš ga u noćnim svjetlima!), i sjećam se riječi koje ti odavde poslah 1973. u jesen, mala pjesma koja će biti objavljena u Sabranim pjesmama. Jure, daj da se sretnemo i porazgovorimo! Zar doista nemaš za me vremena? – Srdačno pozdravljamo Nadu (svaka joj čast!), Ladu i tebe. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>799.</p>
<p>KRSTI ŠPOLJARU (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Krsto Špoljar/Svetozara Markovića 7/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Ile Rousseau, 20. 9 1975.</p>
<p>Dragi moj Krsto,</p>
<p>ponovno sjedim u sjeni ovih jablana (vidi razglednicu!), s pogledom na velikog Rousseaua; tu sam 1973. u jesen napisao malu pjesmu, još neobjavljenu. Kako bih volio, u ovom gradu, voditi razgovore sa prijateljem! Ali, nikoga! Samo šum automobila i lišće koje pomalo vene. – Za desetak dana evo nas u Ilici! – Mnogo srdačnih pozdrava Tanji i vama. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>800.</p>
<p>MILANU SELAKOVIĆU (6.) razglednica</p>
<p>Drug/Milan Selaković/Maksimirska 100/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Ile Rousseau, 20. 9 1975.</p>
<p>Dragi naši Selakovići,</p>
<p>znam da ste vidjeli mnogo Svijeta, ali ne znam jeste li bili ovdje, u gradu Matoševu i njegova karikaturiste Br. Petrovića; dođite amo, ne bu vam žal! Pa svaki dan posjedite malo u sjeni jablanā, kraj Rousseauova spomenika, kao što i ja sjedim dok vam pišem. – Najsrdačniji pozdravi gospođi Olgi i Vama! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>801.</p>
<p>IVANU GOLUBU (5.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub, književnik/Badalićeva 21/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Ile Rousseau, 20. 9 1975.</p>
<p>Dragi naš Golube,</p>
<p>pogledajte ovu razglednicu! Rousseauov otočić, meni jedno od najmilijih mjesta! Amo se često svraćam i pišem, pa i sada kad želim da ste sa mnom: razgovor bi tekao kao Rhôna u koju pogledavam a ona to ni ne zna. – Moram reći koliko nam je žao što se još nismo sreli u Svijetu! Ali – čeka nas naš Zagreb. Srdačno vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>802.</p>
<p>IVANU VICKOVIĆU (1.) razglednica10</p>
<p>Drug/Ivan Vicković/Prijeko 7/Dubrovnik/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 20. 9. 1975.</p>
<p>Dragi moj Ivo Vickoviću,</p>
<p>ovdje ne može stati ni tisućiti dio onoga što bih vam želio i morao kazati; ovo je samo potvrda da i u stranom svijetu mislim na vas, na mukotrpni vaš život, i najljepše vam zahvaljujem na poslanicama koje mi upućujete, a ja na njih ne mogu odgovoriti. Želeći vam osobno zdravlje, i strpljenje, najsrdačnije vas pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>803.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (7.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 20. 9. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>zar je potrebno kazati da u svakom gradu, gdje se god nađemo, pa i u ovome, jednom od najljepših, mislimo na vas, na ugodni vaš dom, na prijateljstvo. Za desetak dana bit ćemo u našem Zagrebu. Najsrdačnije vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>804.</p>
<p>JAKŠI FIAMENGU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Jakša Fiamengo</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 20. 9. 1975.</p>
<p>Dragi Jakša Fiamengo,</p>
<p>primio sam vaše pismo neposredno prije svog puta u inozemstvo. Hvala na sjećanju! No, ljetos vam obećah, a pri tome moram ostati, da ću Goranovu pjesmu, s komentarom, poslati vam početkom prosinca. Nemojte mi to, molim, uzeti za zlo! Nego primite srdačne pozdrave, vaša gospođa i vi. Odani vam</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>805.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (8.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Darko Ekl/Stubište Rupa 2/Opatija/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 20. 9. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Vanda i Darko,</p>
<p>i ove smo se jeseni, poslije Raba, otputili malo u Svijet, u Švicarsku pa ćemo zatim u Italiju, do kraja rujna. Kako bi lijepo bilo da smo zajedno, kao ono u Veneciji, na Držićevoj proslavi! Srdačno pozdravljamo vas i Dadu! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>806.</p>
<p>MILICI CVIKL (2.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Milica Cvikl/Remetinečka 75/V/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 20. 9. 1975.</p>
<p>Draga naša Milice,</p>
<p>i u dalekom svijetu mislimo na vas i šaljemo vama i vašim dragima najsrdačnije pozdrave. Do skorog viđenja! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>807.</p>
<p>ZLATKU CRNKOVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Zlatko Crnković/Vernićeva 6/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 20. 9. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Ecija i Zlatko,</p>
<p>i ovdje, u lijepoj Ženevi, nekadašnjem gradu Matoševu, često mislimo na vas i najsrdačnije pozdravljamo naše kneginjice (ne više tako male!) i vas dvoje, sa željom da se što prije sastanemo. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>808.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (9.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 20. 9. 1975.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>nema druge, nego na skupnom sastanku podnijeti iscrpan izvještaj, kako nam bješe u Vinkovcima pa u Švajcariji i, za koji dan, u Italiji. Ali se, ipak, često sjećamo zajedničkoga našeg rabovanja i razgovora ugodnih. Oboje vas najsrdačnije pozdravljamo! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>809.</p>
<p>DAKI IVANOVU (15.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Draškovićeva 15/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 21. 9. 1975.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>na čitavom putu mislimo na te. Iz Berna smo došli u ovaj stari historijski grad u kojem i danas pokušavaju ravnati sudbinama naroda. Prije odlaska u Milano šaljemo ti svježinu vodoskoka i crvene ruže s jezera. Najsrdačnije pozdravljamo tebe i tvoju junačku družinu. Vole te tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>810.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (8.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Tuškanova 30/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 21. 9. 1975.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>tisuće su automobila projurile pokraj nas, a ni u jednom našeg Someka s kojim smo proživjeli mnoga divna putovanja. Mnogo mislimo na vas, dragi Somek, i radujemo se susretu. Najsrdačnije pozdravljamo dragu vašu gospođu i vas. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>811.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (5.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 21. 9. 1975.</p>
<p>Dragi naš doktore,</p>
<p>s radošću vas se sjećamo i u lijepom ovom gradu na vodama. Prije odlaska u Milano, najsrdačnije pozdravljamo vašu dragu gospođu, vas i sinove. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>812.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (13.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 21. 9. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Braco,</p>
<p>danas smo posjetili Palaču nacija i prekrasni park; željeli smo pri tom da ste s nama i vi. Upravo se održava maratonsko zasjedanje Egipta i Izraela. Sutra odlazimo Transeuropom u Milano. – Vas i Tomicu pozdravljaju i vole vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>813.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (9.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dr. Mirko Stanić, Brückfeldstr. 13/Bern</p>
<p>Genève, Hôtel Excelsior, 34 rue Rousseau, 21. 9. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Vlasta i Mirko,</p>
<p>primili smo Mirkovu razglednicu i nadamo se da će sve biti najbolje. Sjećamo se boravka u prelijepom vašemu domu i od srca smo vam zahvalni na svemu što ste nam pružili. Najsrdačnije vas pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>814.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (10.) pismo</p>
<p>Monsieur/Akad. Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb/Yugoslavie</p>
<p>Genève, 21. rujna 1975.</p>
<p>Dragi naš Marijane,</p>
<p>čestitamo ti šezdesetu obljetnicu rođenja i želimo ti da doživiš još mnogo godina u zdravlju i stvaralačkoj snazi, na radost prijateljima i na čast domovini kojoj si i dosad poklanjao svoja djela a darivat ćeš ih i u buduće. Dok ti iskazujemo svoju čestitku ti si, kao i mi, u dalekom svijetu; na povratku, ona će ti potvrditi da prijateljstvo ne poznaje granice zemaljske. Pozdravljaju te i vole</p>
<p>Tvoji odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>815.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (11.) razglednica</p>
<p>Drug/Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Venezia, 29. 9. 1975. Piazza S. Marco, Caffé Lavena</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>pri kraju našeg puta – u Veneciji. Hodočastili smo, zna se, neumrlome Marinu Držiću, i ova razglednica nek te sjeti zajedničkog hodočašća, 1972. u prosincu. – Uskoro ćemo se i vidjeti: moglo bi biti dugih razgovora. Zoricu i tebe najsrdačnije pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>816.</p>
<p>OLINKU DELORKU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Venezia, Piazza S. Marco, Caffé Lavena, 29. 9. 1975.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>žao nam je što nismo dospjeli javiti vam se iz Milana: bilo nam je veoma lijepo s Marinom, i Milicom, i Lukom; o tome ćemo usmeno. Zamisli, Olinko, ovdje nađoh knjigu o kojoj si mi govorio: Italia dei poeti, 1961. Vas i vaše drage najsrdačnije pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>817.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (15.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Venezia, Piazza S. Marco, Caffé Lavena, 29. 9. 1975.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>iz Milana nismo dospjeli da ti se javimo; Jedno veče provedosmo kod Mitje i njegove gospođe, ugodno i plodno. Ali o tome usmeno. Sutra odosmo u Trst, i doći ćemo prije nego što primiš ovu razglednicu (u crkvi je Držićeva ploča!). Mnogo srdačnih pozdrava</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>818.</p>
<p>EROSU SEQUIJU (4.) pismo</p>
<p>Drug/Eros Sequi/Sv. Markovića 47/Beograd</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 9. 11. 1975.</p>
<p>Dragi moj Sequi,</p>
<p>najprijeseispričavam: oprosti štosutvojiprijevodimojihpjesamatakodugobilikodmene. Alikrivsi, donekle, iti, štosibioljubazanpaihposlaomenidaihmalopregledamistavimkojuprimjedbu. Kakovidiš, natekstovimaprijevodā imainapomenā, prijedlogā kojetikaoprevodilacmožeš anemoraš prihvatiti. Nećuovdjenabrajatipojedineprimjedbe (svesuolovkomzabilježenenatvojimprijevodima), negotemolimdadvijeodnjihuzmeš uobzir: pjesmaTragovinapisanajeNa stogodišnjicu…, uprijevodu: Al centenario…; aupjesmiSanposljednjadvastihadefinitivnoglaseonakokakosamolovkomnapisaonaprijevodu. Sveostaleprimjedbe, ponavljam, tikaoprevodilacmožeš anemoraš prihvatiti (imaih, moramreći, kojesubližeoriginalu, no…).</p>
<p>PrijevodesamuniouBibliografiju, uztalijanskinaslovpjesmeiimeprevodioca, ovako:</p>
<p>la battana, rivista trimestrale di cultura, Anno XII, numero 38; Rijeka-Fiume, dicembre 1975.</p>
<p>Je li dobro?</p>
<p>Još jednom ti, dragi moj Sequi, najljepše zahvaljujem na trudu koji si uložio u prijevode mojih pjesama, i nadam se da će oni izaći, kako si mi javio, potkraj ove ili početkom slijedeće godine.</p>
<p>Jela i ja najsrdačnije pozdravljamo tvoju gospođu i tebe!</p>
<p>Tvoj odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. – Ove smo jeseni bili u Švicarskoj i u Italiji: Bern, Ženeva, Milano, Venecija, Trst. U Veneciji sam nabavio antologiju Italia dei poeti, u kojoj je moja pjesma o Firenci, u prijevodu Ramousa; knjiga je objavljena 1961. u izdanju Nuova accademia. Itd. Pozdrav!</p>
<p>819.</p>
<p>BORISU DOGANU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Boris Dogan/potpredsjednik Skupštine grada Zagreba/Proleterskih brigada 35</p>
<p>Zagreb, 21. studenoga 1975.</p>
<p>Poštovani druže potpredsjedniče,</p>
<p>zahvaljujem Vam na brzojavu kojim ste mi čestitali rođendan 4. studenoga 1975. i na prekrasnom cvijeću koje ste mi tada poslali; to cvijeće, pomalo već uvelo, još je uvijek u mojoj sobi i ja na nj često pogledavam. Da sam slikar…!</p>
<p>A jednako Vam zahvaljujem na prisutnosti 19. studenoga 1975. u Društvu književnika Hrvatske, gdje ste mi čestitali obljetnicu u svoje ime i u ime predsjednika Skupštine grada Zagreba, druga Ive Vrhovca, te mi predali njegov dar, umjetničku mapu Ivana Lovrenčića.</p>
<p>Srdačna Vam hvala i prijateljski pozdrav! Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>820.</p>
<p>IVI VRHOVCU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Ivo Vrhovec/predsjednik Skupštine grada Zagreba/Proleterskih brigada 35</p>
<p>Zagreb, 21. studenoga 1975.</p>
<p>Poštovani druže predsjedniče,</p>
<p>dopustite mi da Vam najljepše zahvalim na brzojavnoj čestitki koju ste mi uputili za moj rođendan 4. studenoga 1975.</p>
<p>Isto tako, izričem Vam zahvalnost na željama koje ste mi izrazili u izvanrednoj umjetničkoj mapi Ivana Lovrenčića, koju mi je u Vaše ime uručio potpredsjednik Skupštine grada, drug Boris Dogan, na proslavi moga sedamdesetog rođendana 19. studenoga 1975. u Društvu književnika Hrvatske.</p>
<p>Još jednom: hvala i srdačan pozdrav! Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>821.</p>
<p>TAJNIŠTVU ČAKAVSKOG SABORA (2.) pismo</p>
<p>Tajništvo Čakavskog sabora/u Pazinu</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 12. 12. 1975.</p>
<p>Najljepše zahvaljujem na pozivu od 9. o. mj. da moja supruga i ja kao vaši gosti od 17. XII. prisustvujemo manifestacijama u povodu 700-godišnjice Istarskog razvoda i 400-godišnjice smrti Matije Vlačića. Žao nam je što se ljubaznom vašem pozivu ne možemo odazvati, jer tih dana ja moram biti u Zagrebu; već otprije naime planiran je moj književni petak za 19. o. mj. koji ne mogu odložiti (plakati su već štampani). –</p>
<p>Želeći puni uspjeh spomenutim našim manifestacijama drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>822.</p>
<p>JOSIPU ŠOKČEVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Poštovani/Josip Šokčević/za Literarno-novinarsku grupu/OŠ »Braća Nikolić«/Gunja</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 13. 12. 1975.</p>
<p>Poslali ste mi pismo bez datuma (ubuduće datirajte!), zajedno s nacrtom našega razgovora u Zagrebu, 3. lipnja o. g., i sa željom da taj razgovor autoriziram. Drago mi je što ste to učinili, i ja vam u prilogu i šaljem autorizirani intervju, ispričavajući se ujedno što to nisam već i prije učinio (na kuverti vašeg pisma vidim poštanski žig: 12. 11. 75.).</p>
<p>Nadam se da ćete mi poslati vaš list u kojem će ovaj razgovor biti objavljen.</p>
<p>Molim vas da izručite moj pozdrav literatima i novinarima vaše grupe.</p>
<p>Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prilog: Autorizirani intervju od 3. lipnja 1975.</p>
<p>823.</p>
<p>RAZREDU ZA SUVREMENU KNJIŽEVNOST JAZU (2.) pismo</p>
<p>Razred za suvremenu književnost/Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/Tajniku Razreda akad. Marijanu Matkoviću/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 15. 12. 1975.</p>
<p>Predmet: rukopisi Ivane Brlić-Mažuranić, recenzija</p>
<p>Dopisom Razreda za suvremenu književnost broj: 06-157/1-1975. od 18. rujna 1975. primio sam na recenziju dva omota »rukopisa« i jedan omot slikovnih priloga Ivane Brlić-Mažuranić, koje je dr Ivan Brlić predao Razredu »za ev. objavljivanje Sabranih djela ove uvažene autorice«. Uz oba omota »rukopisa« priložen je i Sadržaj iz kojeg se vidi da u »rukopisima« nema svih priloga navedenih u Sadržaju; pregledavši »rukopise« označio sam crvenom olovkom, u Sadržaju, one priloge koji su u tim »rukopisima«: veći dio tekstova sačinjavaju već objavljeni prilozi, izrezani iz pojedinih publikacija i ovdje nalijepljeni, a ima ponešto i dosad neobjavljenih rukopisa, pretipkanih strojem. Ovome je priložen i mašinski prijepis dra Ivana Brlića »Shematski prikaz sistema kod izdavanja DJELAIVANEBRLIĆ--MAŽURANIĆ« (4 lista).</p>
<p>Nema svrhe upuštati se u ocjenu navedenih rukopisa jer je očito, na prvi pogled, da su oni priređeni posve nestručno (među objavljenim prilozima nalaze se i prilozi iz postume pa i pisma, npr.), a da se i ne spomene da glavnih djela Ivane Brlić-Mažuranić u »rukopisu« nema (Čudnovate zgode, Priče iz davnine, Jaša Dalmatin i dr.).</p>
<p>Valjalo bi, nema sumnje, za 40. obljetnicu smrti (1978.) Ivane Brlić-Mažuranić prirediti izdanje DJELA njezinih, za koja bi njihovu uredniku od pomoći bili svi ovi sitniji prilozi iz Brlićeva rukopisa.</p>
<p>DJELA Ivane Brlić-Mažuranić obuhvatila bi tri sveska po 25 araka, oko 400 strana svaki; nacrt za pojedine sveske:</p>
<p>Sv. I: Autobiografija (1916.), objavljena1930.</p>
<p>Valjani i nevaljani, 1903.</p>
<p>Škola i praznici, 1905.</p>
<p>Slike, 1912.</p>
<p>Knjiga omladini, 1923.</p>
<p>Radosna majka dobra pjestinja, 1924.</p>
<p>Dječja čitanka o zdravlju, 1927.</p>
<p>Sv. II: Čudnovate zgode šegrta Hlapića, 1913.</p>
<p>Priče iz davnine, 1916. (Tekst izdanja iz 1926. I pismo sinu o genezi Priča iz davnine, 1930.)</p>
<p>Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata, 1937.</p>
<p>Sv. III: Objavljeno izvan autoričinih knjiga:</p>
<p>Priče i bajke, proza i stihovi</p>
<p>Rečenica koja obuhvata svijet, 1927.</p>
<p>Mir u duši, 1929.</p>
<p>Iz Arhiva obitelji Brlić, I, II, III (1934., 1935.), predgovori.</p>
<p>Korespondencija (izbor!).</p>
<p>Postuma (izbor!).</p>
<p>Prilozi:</p>
<p>Kronologija života i rada Ivane Brlić-Mažuranić (Nedjeljko Mihanović)</p>
<p>Bibliografija Ivane Brlić-Mažuranić:</p>
<p>1. Publikacije</p>
<p>2. Izdanja i prijevodi knjiga (N. M.)</p>
<p>Literatura o Ivani Brlić-Mažuranić.</p>
<p>O izdanju Djela Ivane Brlić-Mažuranić.</p>
<p>Razumije se, tekstove treba redigirati (lektura!), popratiti ih potrebnim bio-bibliografskim komentarima, itd.</p>
<p>Ne kaneći ovdje govoriti o književnom značenju Ivane Brlić-Mažuranić, jer je to poznato i u nas i u svijetu, predlažem i molim Tajništvo Razreda da angažira Zavod za književnost i teatrologiju (Mihanović!) na uređivanju Djela ove uvažene autorice, kako je naprijed rečeno i ovdje skicirano; Ivana Brlić-Mažuranić, poslije Nazora, bila bi tek drugi član naše Akademije kojemu se ona pobrinula za izdanje Djela.</p>
<p>Sa drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>(Akad. Dragutin Tadijanović)</p>
<p>Prilog: rukopisi i slikovni prilozi Ivane Brlić-Mažuranić</p>
<p>824.</p>
<p>PODUZEĆU PTT SAOBRAĆAJA (1.) pismo</p>
<p>Poduzeće PTT saobraćaja/OOUR Gradski telefon Zagreb/Jurišićeva 13/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 29. prosinca 1975.</p>
<p>Predmet: Molba za preselenje</p>
<p>telefona 442 – 763</p>
<p>iz Ilice 26</p>
<p>u Gajevu ulicu 2a</p>
<p>Iz svoga sadašnjeg stana, u Ilici 26, preselit ćemo potkraj siječnja 1976. u novi stan, Gajeva ulica 2a (I. kat desno), koji mi je dodijeljen od 1. siječnja 1976.</p>
<p>Broj telefona 442 – 763 u Ilici 26 (dvorišna lijeva zgrada, II. kat desno) vodi se u Telefonskom imeniku na ime moje supruge Jele Tadijanović, a broj telefona 448 – 578 u Gajevoj 2a (I. kat desno) na imenu je Ruže Bazanella, koja je nedavno umrla.</p>
<p>Budući da u novi stan, u Gajevu 2a, nije moguće preseliti odmah (treba prije seobe obaviti mnoge nužne popravke), molim da nam se telefon 442 – 763 ukopča u novi stan krajem siječnja 1976. Točan datum preselenja javit ćemo pravovremeno.</p>
<p>Zahvaljujući unaprijed na razumijevanju, drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>825.</p>
<p>DAVORINU STIPETIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Davorin Stipetić/Leskovačka 16/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 26. 1. 1976.</p>
<p>Na temelju zaključka Komisije za dodjelu stanova pod. »Stanoinvest« dodijeljen mi je 23. 12. 1975. stan u Gajevoj ulici 2a, prvi kat. Taj je stan u izvanredno lošem stanju jer nije, kako mi je poznato, popravljan više od trideset godina: instalacije za vodu, elektriku i plin potpuno su dotrajale, a isto su tako i drugi vitalni dijelovi (»eslingeri«), koji se odnose na stambenu zgradu u cjelini, uslijed neodržavanja u veoma lošem stanju.</p>
<p>Molim vas da razmotrite priloženi troškovnik u kom su sadržani radovi investicionog održavanja stana od strane »Stanoinvesta« i da odobrite sredstva za dovođenje u normalno stanje instalacija za vodu, elektriku, plin, i za one popravke koji se odnose na održavanje stambene zgrade kao cjeline.</p>
<p>Ostala sredstva nastojat ću osigurati iz drugih izvora.</p>
<p>U nadi da će ova molba biti uvažena, unaprijed zahvaljujem na razumijevanju i drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prilog: Troškovnik za adaptaciju stana</p>
<p>Dragutina Tadijanovića, Gajeva 2 a/I</p>
<p>826.</p>
<p>MARIJANU STRBAŠIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Dr. Marijan Strbašić/predsjednik/Skupštine općine Slavonska Požega</p>
<p>Zagreb, 26. veljače 1976.</p>
<p>Poštovani i dragi druže predsjedniče,</p>
<p>i meni je u dobrom sjećanju ostao ugodni boravak u Zlatnoj požeškoj kotlini, posebice u društvu s Vama, i nisam zaboravio svoje obećanje, želju da se ponovno sretnemo. Najljepše Vam zahvaljujem na ljubaznom pozivu koji ste mi uputili 18. o. mj. Ali moram, nažalost, kazati da mi nije moguće odazvati se u dogledno vrijeme; nego kad bude knjiga mojih Sabranih pjesama (840 strana!) sasvim dogotovljena i kad se, osim toga, oslobodim još nekih briga, moći ću javiti vrijeme dolaska (moglo bi to biti negdje u drugoj polovici travnja).</p>
<p>Budite uvjereni da se doista radujem našem susretu.</p>
<p>Još jednom Vam zahvaljujem na pozivu i najsrdačnije Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>827.</p>
<p>PAVLU BLAŽEKU (2.) razglednica</p>
<p>Poštovani drug/Prof. Pavle Blažek/Bulevar JNA 24/Osijek</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 24. 3. 1976.</p>
<p>Dragi Pavle,</p>
<p>sa zahvalnošću sam primio poziv da kao gost prisustvujem Znanstvenom skupu o Katančiću, no moram te obavijestiti da mi nažalost nije moguće odazvati se pozivu. Akad. Torbarina zamolio me da ovo javim i za njega. Od ponedjeljka sam uzalud pokušavao dobiti telefonsku vezu s Osijekom! Želeći puni uspjeh Znanstvenom skupu, najsrdačnije te pozdravlja tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>828.</p>
<p>USIZU ZA STANOVANJE (1.) pismo</p>
<p>USIZ za stanovanje/Maksimirska 51/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 13. IV. 1976.</p>
<p>Obavještavam vas da u mom stanu Gajeva ulica 2 a/I kanim u svoje radne prostorije uvesti dodatno plinsko grijanje. Sve radove izvest ću u vlastitoj režiji.</p>
<p>Molim da mi izdate pismeni pristanak za izvođenje tih radova koji mi je potreban kao prilog molbi Gradskoj plinari Zagreb.</p>
<p>Unaprijed zahvaljujem na susretljivosti.</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>829.</p>
<p>GRADSKOJ PLINARI (1.) pismo</p>
<p>Gradska plinara/Zagreb/Radnička c. 1</p>
<p>Zagreb, 14. IV. 1976.</p>
<p>Molim da mi se izda potvrda o načelnoj suglasnosti za dodatno grijanje plinom radnih prostorija mog stana u Gajevoj ulici 2 a/I. kat. Sve ću radove izvesti u vlastitoj režiji.</p>
<p>Potvrda mi je potrebna kao prilog molbi USIZU za stanovanje, Maksimirska 51, kojom tražim pismeni pristanak za izvođenje spomenutih radova.</p>
<p>Unaprijed zahvaljujem na susretljivosti.</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>830.</p>
<p>GRADSKOJ PLINARI (2.) pismo</p>
<p>Gradska plinara/Zagreb/Radnička c. 1</p>
<p>Zagreb, 5. 5. 1976.</p>
<p>Molim da mi se izda odobrenje da mogu, u vlastitoj režiji, u svom stanu u Gajevoj ulici 2 a/I. kat, uvesti dodatno etažno plinsko grijanje za svoje radne prostorije.</p>
<p>Molbi prilažem:</p>
<p>1. Stručni nalaz za priključak plinskog ložišta na dimnjak; izdalo poduzeće »Dimnjak«, Zagreb, Tkalčićeva 4, dne 9. 4. 1976. pod br. 09038/76. (dva priloga);</p>
<p>2. Rješenje »Stanoinvesta« OOUR »Poslovne službe stamb. fonda«, Sektor za održavanje, Maksimirska 51, Služba za centralna grijanja i dizala, o uvođenju dodatnog etažnoga grijanja; izdano 5. 5. 1976. pod br. 03/2-1-VŠ-101/76.</p>
<p>Molim da u svezi s naprijed navedenim izvršite sve potrebne predradnje.</p>
<p>Sa drugarskim pozdravom</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>831.</p>
<p>MIHAELI BERTAGGIA-VLAINIĆ (1.) pismo</p>
<p>Madame/Mihaela Bertaggia-Vlainić/Via Granze 8, Camin/Padova (1)/Italia</p>
<p>Zagreb, 23. svibnja 1976.</p>
<p>Poštovana gospođo Mihaela,</p>
<p>oprostite mi što tek sada odgovaram na Vaše pismo od 5. travnja 1976. Bila bi duga pripovijest kad bih navodio razloge ovoga kasnog odgovora. Bude li Vas zanimalo, čut ćete ih kad se sretnemo u Zagrebu.</p>
<p>Pišete mi biste li mogli pisati diplomski rad o mom stvaralaštvu. Ne samo da pristajem na taj prijedlog Vaš i prof. Jolande Marchiori (jučer sam primio o tome i njezino pismo!), nego me to i raduje pa Vam unaprijed želim puni uspjeh. Što je do mene, bit ću Vam pri ruci koliko mi god bude moguće.</p>
<p>Usput napominjem da uskoro treba da izađu, u nakladi »Mladosti«, moje »Sabrane pjesme« (840 strana!) koje će Vam, nadam se, biti od velike pomoći u radu; u knjizi su, osim pjesama 1920. – 1975., i verzije većeg broja pjesama, i moji prepjevi strane poezije, i kronologija pjesama, i bibliografije (među kojima i mojih pjesama prevedenih na strane jezike!) itd.</p>
<p>Da Vam kažem i ovo: potkraj lipnja ili u srpnju preselit ću u novi svoj stan (Gajeva ulica 2a, prvi kat) pa je vjerojatno da ćemo se moći sresti početkom studenoga, kako rekoste u pismu.</p>
<p>Molim Vas da moj pozdrav izručite prof. Jolandi Marchiori s kojom sam već niz godina vezan prijateljskim poznanstvom.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>832.</p>
<p>RAŠIDU DURIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Rašid Durić/GIK »Kozara«/Ul. m. Tita 111/IV/Banja Luka</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 23. svibnja 1976.</p>
<p>Dragi moj Rašide,</p>
<p>dan po dan, evo su i dva mjeseca otkako mi se javiste pismom tražeći gdje da kupite novu moju knjigu. A mene su od početka godine, iz dana u dan, zavaravali da će »drugi tjedan« biti isplaćen izdavaču »Mladosti«, još lani obećani kredit za tu moju knjigu. A ja sve vjerovao očekujući, iz dana u dan, da ću vam moći odgovoriti, bar približno, vrijeme izlaska knjige. A ono – kredita još nema pa nema ni knjige! A odštampano je u siječnju više od 800 strana; čeka se na štampanje posljednjeg arka i na uvez. A tko zbog toga neizlaženja knjige (gotovo pola godine!) trpi više od mene? Jedino, možda, Rašid!</p>
<p>Najsrdačniji pozdrav!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>833.</p>
<p>JOSIPU ŠOKČEVIĆU (2.) pismo</p>
<p>Josip Šokčević/glavni urednik »Glasa mladih«/Osnovne škole »Braća Nikolić«/Gunja</p>
<p>Zagreb, 23. svibnja 1976.</p>
<p>Dragi moj Josipe,</p>
<p>prođoše, eto, i tri tjedna otkako sam primio tvoje pismo od 30. travnja 1976. kao glavnog urednika »Glasa mladih«; ujedno sam primio i »Glas mladih« u kojemu je, između ostalog, i intervju sa mnom koji su vodile Slavica Butković i Vlatka Jursik (ja im i ovdje srdačno zahvaljujem).</p>
<p>Ispričavam se članovima literarne i novinarske grupe i tebi što moj odgovor toliko kasni; ne mogu sada navoditi razloge zbog kojih se to desilo, ali se nadam da mi nećete zamjeriti ovo zakašnjenje.</p>
<p>Ne treba ni da kažem koliko me raduje želja vaše literarne grupe da nosi moje ime: izjavljujem da na to pristajem, s veseljem. (Moje ime već nose literarne grupe OŠ »Ivo Lola Ribar« u Slavonskom Brodu i OŠ u Sibinju.) Nadam se da ću vašu školu moći posjetiti slijedeće školske godine.</p>
<p>Sutra naveče putujem u Hvar, na Dane hvarskoga kazališta, a zatim na Brač, na proslavu 100-godišnjice Nazorova rođenja; vratit ću se u Zagreb, 6. lipnja. Potkraj lipnja ili početkom srpnja preselit ću se u novi stan, Gajeva ulica 2a, prvi kat, pa ćete mi se tada i javljati na tu adresu.</p>
<p>Pozdravljam srdačno tebe, dragi Josipe, i literate i novinare, i vašeg nastavnika-voditelja Josipa Krunića; želim da s uspjehom završite ovu školsku godinu.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>834.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (55.) razglednica</p>
<p>Madame/Prof. Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Hvar, Hotel Palace, 27. 5. 1976.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>poslije jučerašnjeg sunčanog dana, sinoć dođe kišica, a jutros kiša sa grmljavinom; a oko podneva sunce. Treba li da kažem kako često mislim na Te, koliko sam bez Tebe sâm? I kako želim da ovih deset dana što brže prođu! Grli Te i ljubi</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>835.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (16.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Hvar, Hotel Palace, 27. V. 1976.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>zvao sam te, prije odlaska, uzalud. Ti si s nekim razgovarala, na me nisi ni pomislila. Neka, neka! Za to Te kazna čeka: morat ćeš i sa mnom razgovarati (kad se vratim). A sada: Srdačan pozdrav!</p>
<p>Tadija</p>
<p>Uberi ovo crveno cvijeće!</p>
<p>836.</p>
<p>JOLANDI MARCHIORI (9.) razglednica</p>
<p>Madame/Jolanda Marchiori/Istituto di filologia slava/Padova/Università di Padova/Italia</p>
<p>Hvar, Hotel Palace, 27. V. 1976.</p>
<p>Poštovana i draga Jolanda,</p>
<p>primio sam neki dan Vaše pismo; zahvaljujem. Odmah sam odgovorio gospođi koja želi o meni pisati; pozitivno, razumije se. Ovdje sam na simpoziju »Dani hvarskoga kazališta«; u nedjelju putujem na proslavu Nazora, na Brač. – Ovoga ljeta preselit ćemo u novi stan: Gajeva ulica 2a/I. Mnogo srdačnih pozdrava! Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>837.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (14.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Hvar, Hotel Palace, 27. V. 1976.</p>
<p>Dragi moji, Sekice i Braco,</p>
<p>ovdje sam na simpoziju »Dani hvarskoga kazališta«; u nedjelju putujem na Brač, na proslavu Nazorove stogodišnjice. Mislim na vas i srdačno pozdravljam i vas i Tomicu. Odani vam</p>
<p>Tadija</p>
<p>838.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (8.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/Ivana Gorana Kovačića 13/Zagreb</p>
<p>Hvar, Hotel Palace, 27. V. 1976.</p>
<p>Dragi moji, Mandice i Ćiro,</p>
<p>sa simpozija »Dani hvarskoga kazališta« srdačno pozdravljam vas i vaše mlade. U nedjelju odlazim na Brač, na proslavu Nazorove stogodišnjice. Odani vam</p>
<p>Tadija</p>
<p>839.</p>
<p>DAKI IVANOVU (16.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Draškovićeva 15/Zagreb</p>
<p>Hvar, Hotel Palace, 30. V. 1976. nedjelja</p>
<p>Dragi moj Dako,</p>
<p>jučer je završen simpozij »Dani hvarskoga kazališta«, i danas, u podne, putujemo na Brač, na proslavu Nazorovu. Vratit ću se kući za osam dana. Kako si mi Ti? Nadam se da se promijenila situacija otkako je s Tobom Somek. Mislim na Te i najsrdačnije Te pozdravljam. Tvoj odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>Pozdrav Someku!</p>
<p>840.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (9.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Tuškanova 30/Zagreb</p>
<p>Hvar, Hotel Palace, 30. V. 1976. nedjelja</p>
<p>Dragi moj Somek,</p>
<p>ovdje sam već nekoliko dana, i u podne putujem na Brač, u Supetar, na proslavu Nazora; kući ću doći za osam dana. Pa ćemo se onda i čuti i vidjeti! – Srdačno pozdravljam vašu gospođu i vas. Odani vam</p>
<p>Tadija</p>
<p>Pozdravite mi Daku!</p>
<p>841.</p>
<p>VIRGILIJU NEVJESTIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Virgilije Nevjestić/28 Boulevard St. Jacques/Paris XIVe/France</p>
<p>Hvar, Hotel Palace, 30. V. 1976.</p>
<p>Dragi moj Virgilije,</p>
<p>kad budeš čuo kakve sam teške mjesece proživljavao, razumjet ćeš zašto se tako dugo ne javih. Ovdje je završen simpozij »Dani hvarskoga kazališta«, i u podne putujem na Brač, na proslavu Nazorovu. Novi naš stan tek se uređuje (sirota Jela, na njoj sve leži!), a knjiga mi još nije izišla! Znam da je i tvoja izložba u »Forumu« poremećena. Kada ćemo se vidjeti? Jedva čekam! Najsrdačniji pozdravi Danijeli i Tebi! Odani vam</p>
<p>Tadija</p>
<p>842.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (56.) razglednica</p>
<p>Madame/Prof. Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Supetar na Braču, 1. lipnja 1976.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>jučer popodne bili smo u Bobovišću gdje je Nazor proveo mlade dane: popeli se u njegov Hram (tri stupa!) i pisao sam, malo visokije, za kamenim njegovim stolom (vidjet ćeš foto!). Sad ćemo ići na Vidovu goru… Preksutra ću biti u Zadru, pa u Gospiću pa… za četiri dana evo me u Zagrebu. Jedva čekam! Voli Te i pozdravlja Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>843.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (10.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dr. Mirko Stanić, Brückfeldstr. 13/Bern/Švicarska</p>
<p>Supetar na Braču, 2. 6. 1976.</p>
<p>Dragi moji, Vlasta i Mirko,</p>
<p>dok sam ja već deveti dan na putu, u Hvaru, na »Danima hvarskoga kazališta« i ovdje, na proslavi Nazorovoj, Jela se muči s obrtnicima u novom našem stanu (Gajeva 2a/I); na vrijeme ćemo vam javiti o seobi. Ne zamjerite, molim, što se dosad nismo javljali. Mnogo srdačnih pozdrava</p>
<p>Tadija</p>
<p>844.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (57.) razglednica</p>
<p>Madame/Prof. Jela Tadijanović/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Trogir, 3. 6. 1976.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>putujući iz Supetra u Zadar, svratih amo da Te se sjećam i srdačno pozdravim.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>845.</p>
<p>STANOINVESTU (2.) pismo</p>
<p>Stanoinvest/Zagreb/Braće Kavurića 34</p>
<p>Zagreb, 13. 7. 1976.</p>
<p>Za popravke mog stana u Zagrebu, u Gajevoj 2 a/I, koji je bio u jako derutnom stanju, odobreno mi je 47.964.– n.d.</p>
<p>Prilikom izvođenja radova pokazalo se da su pojedine vrste radova bile potpuno dotrajale kao npr. dovod i odvod vode i sanitarni uređaji, te se pojavio višak rada u iznosu od 6.680.– n.d. u svemu, prema troškovniku priloženom uz ovaj zahtjev.</p>
<p>Napominjem da je električno uređenje u stanu bilo potpuno dotrajalo. Vanjska drvenina prozorskih okvira sasvim istrunula, prozorske daske i, djelomično, vrata slomljena, a sve brave i kvake uništene. Bio je potreban dovod plina u kuhinju za toplu vodu i štednjak (jer je stari štednjak na drva bio neuporabiv i uklonjen), da se ne navode ostali veliki izdaci nužni za izvođenje popravka stana.</p>
<p>Svi su ovi radovi izvedeni na moj trošak.</p>
<p>Molim naslov da mi zahtjev prema priloženom troškovniku prizna, jer su radovi bili neophodno potrebni a već su i izvršeni. (Izvođač radova: Blažo Milošević, Maksimirska 108.)</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prilog: Naknadni radovi</p>
<p>u stanu Gajeva 2 a/I</p>
<p>846.</p>
<p>SIZ-U ZA STANOVANJE (1.) pismo</p>
<p>SIZzastanovanjeOpćinecentar/narukedrugaOštira/Zagreb/BraćeKavurića 34</p>
<p>Zagreb, 13. 7. 1976.</p>
<p>U toku opravaka mog stana, Gajeva 2 a/I, naknadno je izvođač radova Blažo Milošević (Zagreb, Maksimirska 108) izveo i dobavio slijedeću opremu, koja je već ugrađena, a načelno odobreno od strane rukovodioca za održavanje zgrada općine Centar:</p>
<p>1) Dobava i postava bešumnog vodokotlića s isplavnom cijevi</p>
<p>kom. 1 x 960,00 960,00</p>
<p>2) Dobava i postava WC školjke bez daske sa sitnim priborom</p>
<p>kom. 1 x 650,00 650,00</p>
<p>1.610,00</p>
<p>Molim naslov da mi se ta sredstva odobre, jer su radovi već izvršeni i ugrađeni u stanu.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>847.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (58.) razglednica</p>
<p>Madame/Jela Tadijanović, redaktor/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Bellevue,</p>
<p>29. VII. 1976.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>da znaš kako mi je bez tebe! Prazno. Pusto. Jedva čekam da prođu dani. Da se nađemo zajedno. Teško će nam biti ljeto, ali ga moramo proživjeti – zajedno. Koliko li sam ti zahvalan za sve što si učinila, za naš stan, za nas. Neće dugo trajati, i opet ćemo biti zajedno. Srdačno te pozdravljam:</p>
<p>do viđenja! Grli te i voli tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>848.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (15.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, 30. VII. 76.</p>
<p>Dragi moji, Seka i Braco,</p>
<p>dubrovački moj boravak, kratak, na izmaku je: vraćam se u nedjelju – avionom. Bilo mi je ovdje lijepo kao što je, nadam se, bilo i vama. Uskoro ćemo se i vidjeti pa podnijeti usmene izvještaje, zar ne? – Pozdravlja vas i Tomeka (povratnika?) odani vam</p>
<p>Tadija</p>
<p>849.</p>
<p>DAKI IVANOVU (17.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Draškovićeva 15/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, 30. VII. 76.</p>
<p>Dragi moj Dako,</p>
<p>na završetku moga kratkog boravka ovdje, javljam ti se sa željom da i ti otputuješ nekamo izvan Zagreba, makar na kraće vrijeme, jer svaka promjena mjesta, ti to znaš, uvijek nam dobro dođe. U nedjelju se vraćam – avionom. Pa ćemo se, nadam se, ubrzo i vidjeti. Mnogo srdačnih pozdrava! Tvoj odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>Pozdravi Someka.</p>
<p>850.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (10.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Tuškanova 30/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, 30. VII. 76.</p>
<p>Dragi Somek,</p>
<p>dođe kraj i mome kratkom boravku: u nedjelju došao, u nedjelju se vraćam. Avionom! Hoće li biti što od naših dogovora, planova? – Misleći na vašu gospođu i na vas, srdačno vas oboje pozdravljam. Vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>851.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (17.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Bellevue, 30. VII. 1976.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>čekam ja, čekam, iz dana u dan, hodajući ulicama, punim ljepotica, hoćeš li se i ti pojaviti, ali ti si prikovana u svom Tragurionu, i nema te ovdje (nego možda u duhu?). A ja se, u nedjelju, vraćam. Avionom. Pa kad se vratiš i ti, zateći ćeš ove riječi, iz kojih te pozdravljaju moje ruke, i oči, i usta: Budi mi zdrava i radosna!</p>
<p>Tadija</p>
<p>852.</p>
<p>KÁLMAN DUDÁSU (1.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dudás Kálman/Kelebi Károly u. 6/1024 Budapest II/Hongrie</p>
<p>Zagreb, Ilica 26, 30. VIII. 1976.</p>
<p>Dragi Kálmane,</p>
<p>ukratko odgovaram na tvoje pismo, jer sam u poslu oko seobe u novi stan (Gajeva 2a) i jer ovih dana odlazim u inozemstvo; vratit ću se potkraj septembra. A dotle mi pošalji kratku autobiografiju svojih prijevoda sa hrvatskoga. Za te ću s radošću učiniti sve što budem mogao. To si doista i zaslužio!</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava od moje gospođe i mene!</p>
<p>Tvoj odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>853.</p>
<p>KATEDRI ČAKAVSKOG SABORA (3.) pismo</p>
<p>Tajništvo/Katedre Čakavskog sabora/Žminj</p>
<p>Zagreb, 20. rujna 1976.</p>
<p>Primio sam vaš dopis od 10. rujna 1976. s pozivom da 26. rujna prisustvujem književnom sijelu, savjetovanju s voditeljima i ostalim saborskim priredbama.</p>
<p>Najljepše vam zahvaljujući na pozivu moram vas obavijestiti da mi nije moguće odazvati se i doputovati u Žminj, jer sam spriječen neodgodivim poslovima. Ujedno vam javljam da selim u novi stan, iz Ilice 26 u Gajevu ulicu 2 a/I; molim da mi se ubuduće javljate na novu adresu; u Telefonskoj knjizi za 1976., naš je i novi broj telefona: 448 – 578.</p>
<p>Mojoj gospođi i meni žao je što ovog puta ne možemo u Žminj, ali se nadamo da ćemo to moći u drugoj prigodi.</p>
<p>Želeći vam mnogo uspjeha u radu, drugarski vas pozdravljamo.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>854.</p>
<p>JOZI MIKIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Jozo Mikić/generalni direktor »Slavonije« drvne industrije Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, 24. rujna 1976.</p>
<p>Poštovani i dragi direktore,</p>
<p>nadao sam se da ćemo se sresti danas u Zagrebu (rekoše mi, naime, da bi se moglo desiti da iz Broda stignete amo), ali se to nažalost nije dogodilo, pa vam se stoga pismeno javljam.</p>
<p>Vi se jamačno sjećate kako ste još lanjske godine ljubazno obećali da ćete mi pomoći pri nabavi pojedinih komada pokućstva za novi moj stan (dobio sam ga u prosincu 1975. u Gajevoj ulici 2 a/I). U novi se stan nisam mogao useliti, jer nemam potrebnog namještaja; tek će u utorak biti dogotovljene stelaže za knjige (usput rečeno, moje knjige stoje u kutijama, u novom stanu, više od dva mjeseca, i zauzimaju prostor u trima sobama); a zbog preostalih komada namještaja za koji smo se dogovorili sa drugom Oskarom Weberom (on vas o svemu može detaljno obavijestiti, jer ima sve nacrte), upravo vam se i javljam s molbom da se zauzmete da što prije dobijem taj namještaj. Već mjesecima, naime, živimo između ova dva stana, napola preseljeni, i ja sam potpuno onemogućen da išta radim.</p>
<p>Osim svega, bliži se moj rođendan kad me posjećuje, godinama, velik broj književnika, prijatelja i znanaca, pa ne mogu ni zamisliti da ih tada ne bih mogao primiti i, naravno, pokazati im sve što je za me izradila naša »Slavonija«. Još jednom vas molim: pomozite mi!</p>
<p>Vjerujem da znate da su moje »Sabrane pjesme« u knjižarskoj prodaji i da vam je nakladnik (»Mladost«) poslao primjerke koje je »Slavonija« novčanim svojim prilogom otkupila. U knjižari »Mladost«, u Ilici 30, bit će 4. listopada u 18 sati svečana priredba u povodu izlaska moje knjige pa ćete na tu priredbu biti i vi pozvani; veoma bi me veselilo kad biste se mogli odazvati.</p>
<p>Za moj (i ne samo moj) dolazak u Brod u svezi s tom mojom knjigom, preostaje nam da se zajednički o svim pojedinostima dogovorimo.</p>
<p>Najsrdačnije vas pozdravljamo moja gospođa i ja.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>855.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (18.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Belvedere, 11. XI. 1976.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>primismo tvoje pismo u »libretu« s Ramousovom pjesmom u tvome prijevodu i ne treba ni da kažemo koliko smo se obradovali; Tadija (onaj koji ovo piše) ponovno je rekao: Kad bi se i s mojih desetak stihova pojavio ovakav »libretić«... S radošću se sjećamo zajedničkog boravka, i drago nam je što je vaš povratak bio ugodan; šteta što i mi ne bjesmo s vama. – Vraćamo se u subotu naveče. – Puno, puno srdačnih pozdrava! Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>856.</p>
<p>MILANU SELAKOVIĆU (7.) razglednica</p>
<p>Drug/Milan Selaković/Maksimirska 100/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Belvedere, 11. XI. 1976.</p>
<p>Na 21. godišnjicu Tinove smrti</p>
<p>Dragi Milane,</p>
<p>najljepše vam zahvaljujem na radio-izvedbi koju ste o meni priredili za moj rođendan; slušao sam je ovdje, u hotelu. Izvedba mi se veoma svidjela pa vas molim da mi poklonite kopiju teksta koji je pročitan. Sutra se vraćam u Zagreb, i javit ću vam se, za koji dan, telefonski. – Najsrdačniji pozdravi gospođi Olgi i vama. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>857.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (8.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Belvedere, 12. XI. 1976.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>kratki naš boravak već je pri kraju: sutra se vraćamo. Kako brzo prođoše ovih desetak dana! Premda se ne možemo pohvaliti sunčanim danima, ipak smo se pomalo odmorili. Uskoro ćemo se čuti, a još bi nam draže bilo da se uskoro i vidimo. – Najsrdačniji pozdravi! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>858.</p>
<p>JUGOSLAVENSKOJ AUTORSKOJ AGENCIJI (2.) </p>
<p>pismo</p>
<p>Jugoslavenskaautorskaagencija/AutorskojagencijizaSRSrbiju/Majke Jevrosime 38; Fah 687/Beograd</p>
<p>Zagreb, 16. XI. 1976.</p>
<p>U svezi s »Obračunom autorskog honorara« (Bgd, 1. 10. 76; kd/bz-Č-LJR) za moju pjesmu »Visoka žuta žita«, objavljenu u Čitanci za I razred gimnazije 1975 (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd), šaljem broj svoga žiro-računa:</p>
<p>30101-620-16</p>
<p>2320164698</p>
<p>Kreditna banka Zagreb, Filijala 1 Zagreb.</p>
<p>Ujedno vas obavještavam da više ne stanujem u Ilici 26/II; moja je adresa:</p>
<p>Gajeva ulica 2 a/I, Zagreb.</p>
<p>Sa drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>859.</p>
<p>MLADENU LESKOVCU (2.) pismo</p>
<p>Akademik Mladen Leskovac/predsjednik Matice srpske/Novi Sad</p>
<p>Zagreb, 1. prosinca 1976.</p>
<p>Poštovani druže predsjedniče,</p>
<p>zahvaljujem Vama i sekretaru Matice srpske na dopisu od 12. 11. 1976. kojim me pozivate da kao gost prisustvujem jubilarnoj proslavi 150-godišnjice Matice srpske u Novom Sadu.</p>
<p>Žao mi je što Vas ujedno moram obavijestiti da mi zbog zdravstvenih mojih prilika nije moguće prisustvovati toj proslavi.</p>
<p>Želeći pun uspjeh proslave molim da izvolite Vi i drug sekretar primiti izraz mog poštovanja i drugarski pozdrav.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>860.</p>
<p>BLAŽI MILOŠEVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Blažo Milošević/Naselje pod Magistralom/Budva</p>
<p>Zagreb, 10. 1. 1977.</p>
<p>Obavještavam Vas da je Izvršni odbor Samoupravne interesne zajednice stanovanja Općine Centar (Broj: 03/11-84/1-76/GM/GM) odobrio »isplatu troškova u iznosu od 6.680,00 dinara prema Troškovniku za adaptaciju, stanaru Dragutinu Tadijanoviću iz Zagreba, Gajeva 2a, a na teret sredstava investicionog održavanja za 1976. godinu«.</p>
<p>Kao izvađač radova pozvani ste, u tom dopisu, da donesete »fakturu o izvršenim radovima u SIZ stanovanja Općine Centar, Braće Kavurića 34«.</p>
<p>Nekoliko dana tražio sam Vas u Vašem stanu telefonski, ali sam danas Vašim pismom saznao da ste u Budvi pa Vam odmah odgovaram.</p>
<p>S pozdravom!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>861.</p>
<p>GIZELI TARCZAY (1.) pismo</p>
<p>Gospođa Gizela Tarczay/Bertalan Lajos utca 19. I. 3./Budapest XI.</p>
<p>Zagreb, 19. siječnja 1977.</p>
<p>Poštovana gospođo,</p>
<p>oprostite mi što tek sada odgovaram na Vaše pismo od 28. 11. 1976. (Ono mi je, nažalost, jučer uručeno.)</p>
<p>Ja sam bio direktor Instituta za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti od 1953. do kraja 1973. godine; premda to više nisam, posjećujem Institut (koji se odnedavna zove Zavod za književnost i teatrologiju JAZU) pa su mi tamo i predali Vaše pismo. Bio sam danas i u Društvu književnika Hrvatske (Trg Republike 7) i s tajnikom se Društva dogovorio da oni Vaše pjesme predaju u Arhiv Zavoda za književnost, gdje se čuvaju mnoge ostavštine naših književnika, od 19. stoljeća naovamo. (Tamo je i vrijedna ostavština Ervina Šinka, koji je pisao i mađarski i hrvatski.) Zato Vas lijepo molim, budite ljubazni i pošaljite dopis Zavodu za književnost i teatrologiju (Opatička ulica 18) kojim dopisom javljate da svoje hrvatske pjesme darujete Zavodu na trajno čuvanje. Ujedno im pošaljite i svoju autobiografiju, što opširniju; ona će biti priložena uz Vaše pjesme i moći će poslužiti onome tko se bude zanimao za Vaše književno djelovanje.</p>
<p>Još jednom Vas molim da mi ne zamjerite na ovom okašnjelom odgovoru.</p>
<p>Želeći Vam zdravlja i sreće, primite moje srdačne pozdrave.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>862.</p>
<p>GRADSKOJ KONFERENCIJI SSRNH (1.) pismo</p>
<p>Gradska konferencija SSRNH/Zagreb/Gundulićeva 21</p>
<p>U Zagrebu, 2. 2. 77.</p>
<p>Budući da Uredništvo biblioteke »Pet stoljeća hrvatske književnosti« više nije u mogućnosti da nastavi normalan rad u prostorijama Izdavačkog poduzeća »Zora« zbog kompletne reorganizacije i fuzije istog poduzeća s Grafičkim zavodom Hrvatske, molimo Vas da nam stoga privremeno dodijelite na korištenje tri male prostorije Društva Matice hrvatske, Zagreb, Matičina 2, prizemno.</p>
<p>To Vas molimo stoga što je Nakladni zavod Matice hrvatske suizdavač biblioteke »Pet stoljeća hrvatske književnosti« u zajedništvu s Izdavačkim poduzećem »Zora«, a osim toga, te iste prostorije koristio je Nakladni zavod Matice hrvatske za svoj rad sve do 15. 2. 1971. kada ih je privremeno ustupio na korištenje Društvu Matice hrvatske.</p>
<p>S obzirom na to da Gradska konferencija SSRNH vodi brigu oko imovine i prostorija Društva Matice hrvatske to se Vama i obraćamo s molbom da Nakladnom zavodu Matice hrvatske dopustite privremeno korištenje tih prostorija u svrhu smještaja Uredništva biblioteke »Pet stoljeća hrvatske književnosti« kako bi rad na toj poznatoj ediciji mogao i dalje normalno teći.</p>
<p>Vjerujemo da ćete uskoro povoljno riješiti našu molbu, s drugarskim pozdravom</p>
<p>Za Urednički odbor biblioteke</p>
<p>»Pet stoljeća hrvatske književnosti«</p>
<p>Predsjednik:</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>863.</p>
<p>GIZELI PAPP-TARCZAY (2.) pismo</p>
<p>Gospođa/Gizela Papp-Tarczay/Bertalan Lajos utca 19. I. 3./Budapest XI.</p>
<p>Zagreb, 2. ožujka 1977.</p>
<p>Poštovana gospođo Papp-Tarczay,</p>
<p>na pitanje koje ste mi postavili u svom pismu od 20. veljače o. g. mogu Vam odgovoriti da je u pjesmi »moj grad« koju ste na mađarski preveli riječ o Šibeniku, rodnom gradu pjesnika, a objavljenoj na uvodnome mjestu njegove knjige pjesama pod istim naslovom (Zagreb, 1941.); pjesma je napisana u šibenskom narječju, sličnom čakavskome.</p>
<p>Oprostite što nisam odmah odgovorio na Vaše pismo.</p>
<p>Primite izraz mog poštovanja i srdačan pozdrav.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>864.</p>
<p>JOZI MIKIĆU (3.) pismo</p>
<p>Jozo Mikić/direktor DI »Slavonija« Brod/Gupčeva 45</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 10. 3. 1977.</p>
<p>Dragi druže direktore,</p>
<p>kako znate, svoj boravak u Brodu, u vezi sa Sabranim pjesmama, odložio sam za travanj; predlažem da osigurate dvoranu u Domu »Đ. Đ.« za koji od dana 11. do 15. travnja da na vrijeme uzmognemo obavijestiti goste koje kanite pozvati (za recital mojih pjesama došao bi Zlatko Crnković). Odlazim na tri tjedna u Zadar, i molim Vas da mi definitivni datum priredbe javite na moju adresu: Gajeva 2a, Z. Srdačno Vas pozdravljaju Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>865.</p>
<p>NAKLADNOM ZAVODU MATICE HRVATSKE (3.) pismo</p>
<p>Nakladni zavod Matice hrvatske/Zagreb/Matičina 2</p>
<p>U Zagrebu, 10. 3. 77.</p>
<p>Na 101. sjednici Uredničkog odbora, što je održana 9. ožujka 1977., svi članovi Uredničkog odbora jednoglasno su odlučili da Uredništvo i Tajništvo biblioteke »Pet stoljeća hrvatske književnosti« preuzme Nakladni zavod Matice hrvatske. I to stoga što je stanje u Izdavačkom poduzeću »Zora« dovelo u pitanje daljnji rad naše edicije. Osim toga, Nakladni zavod Matice hrvatske nosilac je autorsko-izdavačkih prava za biblioteku »Pet stoljeća«, osnivač je iste, te u tom slučaju Nakladni zavod Matice hrvatske samo ponovno preuzima Uredništvo u svoju kuću. Odnosi sa dosadašnjim kooperantom, Izdavačkim poduzećem »Zora«, regulirali bi se naknadno, odnosno nakon integracije istog poduzeća s Grafičkim zavodom Hrvatske. U slučaju da taj budući izdavač ne bude mogao odgovarati obavezama dosadašnjeg kooperanta, Nakladni zavod Matice hrvatske ima pravo izabrati novog suizdavača. Poznato je da se svi troškovi biblioteke »Pet stoljeća hrvatske književnosti« podjednako dijele na oba izdavača pa tako i osobni dohoci urednika i tajnika biblioteke.</p>
<p>Urednički odbor predlaže da se što hitnije riješi status biblioteke »Pet stoljeća hrvatske književnosti«, a iz tog razloga potrebno je da se u radni odnos preuzme urednik biblioteke književnik Krsto Špoljar i tajnik biblioteke prof. Jelena Hekman.</p>
<p>Za Urednički odbor Biblioteke</p>
<p>Predsjednik:</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>866.</p>
<p>VERGILIJU NEVJESTIĆU (4.) pismo</p>
<p>Zagreb, 13. 3. 1977.</p>
<p>Dragi moj Vergilije,</p>
<p>teška srca odgovaram na Tvojepismood 13. veljače. Ukorio si me, s pravom, što Ti ne poslah Sabrane pjesme.</p>
<p>Ja »naivac« nadao sam se da ću knjigu moći poslati po kome putniku, ali to se nije desilo; poslao sam je poštom, nedavno, pa kad je budeš primio, bio bih radostan da se Tvoj pravedni gnjev malo stiša.</p>
<p>Kad smo već pri ovom razgovoru, napomenuo bih kako smo se lani bili dogovorili da ćete nam se vas dvoje, Danijela i Ti, na povratku iz Kola, a na odlasku u Pariz, u svakom slučaju javiti da se još jednom sastanemo, ali se to nije dogodilo. Ne znam zašto. Jela i ja čekali smo vas i čekali, pa nam je najposlije bilo žao što nije došlo do ponovnoga našeg susreta. Znamo da je tome s vaše strane bio opravdan razlog. Zato nemojte ove riječi shvatiti kao neki prijekor nego kao žaljenje što vas oboje još jednom ne vidjesmo u prijateljskom razgovoru.</p>
<p>Kako možeš vidjeti, dragi Virgil, u mojoj je knjizi naveden podatak o izdanju La Bague (str. 776) onako kako si mi bio javio pismom prije izlaska La Bague; u štampanom su primjerku poneke razlike; u novom izdanju SP objavit će se tekst iz štampanoga primjerka La Bague.</p>
<p>Javljaš mi u kojim je mjestima izložen La Bague. Bio bih Ti zahvalan kad bi me obavijestio o svima tim izložbama (pa i o onoj lanjskoj u Parizu), s točnim podacima: mjesto, ustanova i datum trajanja izložbe; te bih podatke također unio u novo izdanje svoje knjige.</p>
<p>Jela i ja od srca Ti čestitamo želeći još veće uspjehe svima Tvojim izložbama i ujedno najsrdačnije pozdravljamo dragu našu Danijelu i Tebe; oboje vas grle i vole vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>867.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (59.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Pag, na svetog Josipa,</p>
<p>19. 3. 1977.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>evo me, nenadano, u Pagu sa prijateljima. Žao mi je što i Ti nisi s nama. Mnogo pozdrava!</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Srdačno pozdravlja</p>
<p>Franjo Švelec</p>
<p>i Dobrila [Švelec]</p>
<p>868.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (60.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Kali, 20. 3. 1977.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>kako vidiš, jučer ja u Pagu, a danas u Kaliju, sa Ninom Ivanišinom i njegovom gospođom, kod njihovih kumova. Večeras se vraćamo. Mnogo srdačnih pozdrava! Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Srdačno</p>
<p>Nada Kolega</p>
<p>Lijepo Vas pozdravlja</p>
<p>N. [Nikola] Ivanišin</p>
<p>869.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (61.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Zadar, 21. 3. 1977.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>na prvi dan proljeća, poslije Paga i Kalija, evo i prve razglednice iz Zadra, sa tisućama pozdrava i dobrih želja za sve što nas čeka. Najsrdačnije! Grli Te i voli</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>870.</p>
<p>GRGI NOVAKU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin akad./Grga Novak/predsjednik JAZU/Zagreb/Zrinski trg 11</p>
<p>Zadar, 21. 3. 1977.</p>
<p>Poštovani i dragi predsjedniče,</p>
<p>obavještavam Vas da zbog službene spriječenosti ne mogu u četvrtak 24. o. mj. prisustvovati na zasjedanju Skupštine Akademije pa Vas molim da primite moju ispriku i saopćite je Skupštini.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>871.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (19.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Dano u Zadru, 21. 3. 1977.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>mnogo srdačnih pozdrava, na prvi dan proljeća, iz osame zadarske, šalje Ti</p>
<p>il tuo amico</p>
<p>Tadija</p>
<p>Pogriješih li, molim oprost!</p>
<p>872.</p>
<p>IVANU GOLUBU (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub, književnik/Badalićeva 21/Zagreb</p>
<p>Zadar, 22. 3. 77.</p>
<p>Dragi Golube,</p>
<p>i ja sam prije tjedan dana odlepršao u drevni ovaj hrvatski grad gdje ću ostati još dva tjedna. Sâm sam, Jela će doći u ponedjeljak. U travnju ćemo, u Gajevoj, čuti, nadam se, gdje je sve naš Golub boravio, šta je radio itd. Mnogo srdačnih pozdrava! Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>873.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (16.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Zadar, 22. 3. 77.</p>
<p>Dragi moji, Seka i Braco,</p>
<p>ide već drugi tjedan otkako sam ovdje, u drevnom ovom hrvatskom gradu, bez Jelice. Ona će doći potkraj mjeseca, na tjedan dana. – A kako ste mi vi? Primiše li se borovi, jesu li ih sva stabla u vrtu prihvatila kao članove obitelji? – Često mislim na vas, veseli me svaki susret s vama. Vas i Tomicu najsrdačnije pozdravljam! Odani vam</p>
<p>Tadija</p>
<p>874.</p>
<p>FERENCU FEHÉRU (10.) razglednica</p>
<p>Drug/Fehér Ferenc/Rumenačka 98/Novi Sad</p>
<p>Zadar, 22. 3. 1977.</p>
<p>Dragi moj Ferenc,</p>
<p>već sam više od tjedan dana u ovome drevnom hrvatskom gradu. Sâm, bez Jelice, koja će doći potkraj mjeseca. – Dugo se nismo vidjeli, zahvaljujem na tvome javljanju. Obavještavam te da sam u prosincu 1976. preselio u novi stan: Gajeva 2A/I. Veselim se našem susretu u tom stanu. Nek se desi što prije! – Srdačno pozdravljam sve tvoje i tebe! Odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>875.</p>
<p>OTONU GLIHI (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Oton Gliha/Račkoga 11/Zagreb</p>
<p>Zadar, 22. 3. 1977.</p>
<p>Dragi Otone,</p>
<p>došao sam u drevni ovaj grad u namjeri da dovršim svoj davno započeti rukopis proze. No, bojim se da mi to neće poći za rukom, jer dragocjeno svoje vrijeme poklanjam drugima. A to, znamo, nije dobro pa to ipak činimo. – Vratit ću se negdje početkom travnja. – Mnogo pozdrava Mili, Milenu i tebi! Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>876.</p>
<p>KRSTI ŠPOLJARU (7.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Krsto Špoljar/Svetozara Markovića 47/Zagreb</p>
<p>Zadar, 22. 3. 1977.</p>
<p>Dragi moj Krsto,</p>
<p>evo me u drevnome Zadru već više od tjedan dana. Da mi je vaša marljivost u pisanju! Ali moj davno započeti rukopis proze koji donesoh amo, slabo napreduje. (Da slabo!) Kao da pred sobom imam još desetljećā! – Sâm sam, Jela će doći drugog tjedna. – A kako mi vas dvoje? Veselim se novom susretu. Tanju i vas srdačno pozdravlja vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>877.</p>
<p>MILANU SELAKOVIĆU (8.) razglednica</p>
<p>Drug/Milan Selaković/Maksimirska 100/Zagreb</p>
<p>Zadar, 22. 3. 1977.</p>
<p>Dragi Milane,</p>
<p>ovdje mi teče već drugi tjedan, a kanim ostati još dva; želim dovršiti (bude li sreće!) davno započeti rukopis proze »Moji pređi«. – U travnju (ove godine!) moramo se naći u novom našem stanu: Gajeva 2A. Oboje vas već sada pozivam: dan i sat – telefonski. Sâm sam, Jela dolazi u ponedjeljak. Srdačan pozdrav gđi Olgi i vama. Vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>878.</p>
<p>TONI POTOKARU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Tone Potokar/Harambašićeva 4/Zagreb</p>
<p>Zadar, 22. 3. 1977.</p>
<p>Dragi Tone,</p>
<p>evo me u Zadru; želja mi je dovršiti svoj davno započeti rukopis proze. – A šaljem ti sliku Dantea, u vrijeme velike njegove slave u Hrvatskoj (Sabrana djela!). – Sinoć sam proveo ugodno veče s Lojzetom Krakarom; on predaje na zadarskom fakultetu, to vjerojatno znaš. – Mnogo srdačnih pozdrava Pauli i tebi! Vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>879.</p>
<p>OLINKU DELORKU (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Zadar, 22. 3. 1977.</p>
<p>Dragi moji, Sekice i Olinko,</p>
<p>evo me u Zadru, bez Jele: ona će doći potkraj mjeseca. Došao sam s namjerom da radim na dovršetku svoje proze, davno započete. Ali me salijetaju sa svih strana, i bojim se... Volio bih da Olinka razveseli ovaj Michelangelov sonet Danteu, pa da ga prevede (za inat!). Oboje vas najsrdačnije pozdravlja vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>880.</p>
<p>VLADISLAVU KUŠANU (5.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Vladislav Kušan/Makančeva 2/Zagreb</p>
<p>Zadar, 22. 3. 1977.</p>
<p>Dragi moj Vlado,</p>
<p>pobjegao sam amo, u Zadar, da uzmognem dovršiti svoj davno započeti rukopis proze, ali mi se čini, bar zasad, da će se završetak još malo oduljiti. – Evo ti slike Dantea, da i u njoj uživaš! – Veselim se što se, ipak, bliži dan kad ćemo se naći u novom našem stanu; čut ćeš tada opširan historijat. Najsrdačnije! Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>881.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (10.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Zadar, 23. 3. 1977.</p>
<p>Dragi Radoševići,</p>
<p>evo mene u Zadru, već drugi tjedan, a Jela dolazi amo također drugi tjedan. Reklo bi se, ja samujem. Ni govora! Saletješe me sa svih strana, ali o tome usmeno (dugačko je!). Kako vama teku dani? Proljeće je, ide se u brdašca. Na vas često mislim i srdačno vas oboje pozdravljam. Odani vam</p>
<p>Tadija</p>
<p>882.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Zadar, 23. 3. 1977.</p>
<p>Poštovani i dragi moj doktore,</p>
<p>kako znate, ja u Zadru samujem (a trebalo bi i da pišem!), a Jela se muči u novom stanu. Knjige, časopisi, novine! Nadam se da ćemo se u tom stanu uskoro naći zajedno, u razgovoru ugodnom. Vašu gospođu i vas, i sinove vaše, srdačno pozdravljam. Odani vam</p>
<p>Tadija</p>
<p>883.</p>
<p>DAKI IVANOVU (18.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Rebro/Kišpatićeva 12/Zagreb</p>
<p>Zadar, 23. 3. 1977.</p>
<p>Dragi moj Dako,</p>
<p>ide već drugi tjedan otkako sam došao u Zadar s namjerom da pišem. Jela je ostala doma, muči se, sprema, ali će i ona doći amo u ponedjeljak. Kako je tebi? Često mislim na te i na lijepe prošle dane. Srdačno pozdravljam tebe i tvoje adlatuse, Jonka i Someka. Tvoj odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>884.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (11.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Tuškanova 30/Zagreb</p>
<p>Zadar, 23. 3. 1977.</p>
<p>Dragi moj Somek,</p>
<p>ja sam ovdje već drugi tjedan, a Jela je, kako znate, ostala doma da spremi koliko bude moguće. Muči se, i potreban joj je odmor. A doći će amo u ponedjeljak. Hoće li biti šta od našega planiranja? Kako ste vi? Ide li na bolje? – Mnogo srdačnih pozdrava gospođi i vama. Odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>885.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (12.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Akad. Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb</p>
<p>Zadar, 23. 3. 1977.</p>
<p>Dragi moj Marijane,</p>
<p>prošlo je već tjedan dana otkako sam ovdje. Ne dangubim. Saletješe me sa svih strana: danas »nastupam« u seminaru prof. Ivanišina, sutra u gimnaziji »Vladimir Nazor«, prekosutra u OŠ »Petar Preradović« i u Domu JNA... A ponešto sam i napisao. Manje nego što sam očekivao. – Kako noga i drugo? Zoricu i tebe voli vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>886.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (5.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb</p>
<p>Zadar, 23. 3. 1977.</p>
<p>Draga gospođo Vikice,</p>
<p>ne možeš uteći od samoga sebe pa makar pobjegao u – Zadar. Kao npr. ja. I ovdje me otkriše pa hajde... O tome usmeno. Nego, kako ste vi? Kako je bez mene, sada ste vidjeli, zar ne? A morat ćete još i dalje – bez mene. Šalim se i srdačno pozdravljam g. supruga i vas. Odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>887.</p>
<p>BORISU DOGANU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Boris Dogan/Jurišićeva 1/Zagreb</p>
<p>Zadar, 23. 3. 1977.</p>
<p>Dragi Boris,</p>
<p>o svemu što ti se desilo posljednjih mjeseci, obavještavao me g. Hotko. To i jest razlog zbog kojega nisam mogao ispuniti davno obećanje da ćeš upravo ti biti prvi gost u novome našem stanu. Mi smo tamo od kraja prošle godine i nadam se da neće proći mnogo vremena do našeg susreta. – Ovdje ću biti još dva tjedna. – Tebi i tvojima najsrdačniji pozdrav! Odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>888.</p>
<p>VINKU HOTKU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Vinko Hotko/Kavana galerija »Palainovka«/Ilirski trg 1/Zagreb</p>
<p>Zadar, 23. 3. 1977.</p>
<p>Poštovani i dragi g. Hotko,</p>
<p>kako vidite, Talijani reproduciraju i štampane tekstove svojih velikana, kao razglednice. A i vaša zamisao, faksimili rukopisa, zaslužuje pohvalu, priznanje. – Danas se javljam i Borisu Doganu. – Ostat ću u Zadru još dva tjedna. – Srdačno vas pozdravlja vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>889.</p>
<p>EROSU SEQUIJU (5.) razglednica</p>
<p>Drug/Eros Sequi/Sv. Markovića 47/Beograd</p>
<p>Zadar, 23. 3. 1977.</p>
<p>Dragi moj Sequi,</p>
<p>u godini velikog Danteovog slavlja u Hrvatskoj (Sabrana djela!), šaljem ti njegov portret za spomen na taj događaj. – Ujedno navodim adresu novoga mog stana: Gajeva 2A, sa željom da se tamo što skorije nađemo. – Ovdje u Zadru ostat ću još dva tjedna. Lijepu tvoju gospođu i tebe srdačno pozdravlja vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>890.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (7.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/Kraljice Jelene 3/IV/Zagreb</p>
<p>Zadar, 23. 3. 1977.</p>
<p>Dragi moj Saša,</p>
<p>nije trebalo da otputujem u Zadar pa da vam pošaljem ovaj portret Danteov, no ja sam u Zadar otputovao i taj vam portret šaljem; nije trebalo da dođem u Zadar pa da je na mom stolu u šarenom lončiću žuto cvijeće, no ja sam u Zadru i žuto mi je cvijeće na stolu, i ništa mi ne preostaje do srdačan pozdrav Saši. Onaj isti</p>
<p>Tadija</p>
<p>891.</p>
<p>JOLANDI MARCHIORI (10.) razglednica</p>
<p>Madame/Jolanda Marchiori/Istituto di filologia slava/Padova/Università di Padova/Italia</p>
<p>Zadar, 23. 3. 1977.</p>
<p>Draga gospođo Jolanda,</p>
<p>nećete mi zamjeriti što vam u danima velikog slavlja Dantea u Hrvatskoj (Sabrana djela!) šaljem Michelangelov sonet Danteu; šaljem ga slučajno iz Zadra kamo sam došao na nekoliko tjedana u želji da radim na rukopisu proze, davno započetom. – Za koji dan stići će amo i Jela. – Kako ste vi? Ima li novosti u vas? – Srdačan pozdrav vašoj sestri i vama. Vaš</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>892.</p>
<p>ANIELI KOTT (2.) razglednica</p>
<p>Madame/Aniela Kott/Krupnicza 22/5/Kraków/Polska</p>
<p>Zadar, 23. 3. 1977.</p>
<p>Draga moja Aniela,</p>
<p>poslije tako dugog vremena, javljam se iz Zadra kamo sam došao da radim na svom rukopisu proze. Prošla godina bila je sva u znaku seobe u novi naš stan: Gajeva 2a, gdje smo uselili potkraj 1976. Te godine nigdje nismo bili na odmoru. A Jela će amo stići za koji dan pa ću s njom ostati do 4. IV. – Piši nam, kako je tebi. Pozdravlja te i voli</p>
<p>Tadija</p>
<p>P. S. U nas su objavljena Sabrana djela Danteova, pa odatle ovaj njegov portret.</p>
<p>Uživaj!</p>
<p>893.</p>
<p>CESCU DESSANTIJU (2.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Cesco Dessanti/Via Lamporecchio 10/Roma/Italia</p>
<p>Zadar, 23. 3. 1977.</p>
<p>Dragi moj Cesco,</p>
<p>koliko je vremena prošlo otkako se nisam javio? Čitava prošla godina otišla nam je u brigama i u poslu oko seobe u novi stan: Gajeva ul. 2a, u koji smo uselili potkraj 1976. – Došao sam u Zadar da radim na knjizi proze, a ovamo će i Jela doći za nekoliko dana. – U Zagrebu su izašla Danteova Sabrana djela pa ti za spomen šaljem ovaj Michelangelov sonet. – Piši nam kako živiš, što radiš. Ettu i tebe srdačno pozdravlja vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>894.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (11.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dr. Mirko Stanić/Brückfeldstr. 13/Bern/Švicarska</p>
<p>Zadar, 23. 3. 1977.</p>
<p>Dragi moji, Vlasta i Mirko,</p>
<p>i nama je prošla godina bila jedna od najtežih: seoba u novi stan (čitavu godinu!) potpuno nas je iscrpla, pogotovo Jelu. Ona će za koji dan stići u Zadar, kamo sam ja došao da radim na knjizi proze. – Opet ćemo, vjerujem, doći svi u staru kolotečinu i sve će biti bolje. To nam želim svima! – Ovdje ćemo ostati do 4. IV. – Mirko, piši nam o Vlasti, o sebi. Pozdravlja vas oboje najsrdačnije vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>P. S. Slučajno mi je pri ruci Dürerov autoportret.</p>
<p>895.</p>
<p>KREŠIMIRU ŠIMIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Krešo Šimić/Podcrkavlje</p>
<p>Zadar, 23. 3. 1977.</p>
<p>Dragi Krešo,</p>
<p>javio sam dir. »Slavonije« Mikiću da bih mogao doći u Brod između 11. i 15. IV. Ne znam šta je odgovorio, jer sam u Zadru već desetak dana. Treba da se u B. sastanemo za dogovor o Vidu Došenu i mom Blažu, itd. Uvijek mi je ugodan razgovor s vama. Srdačno vas pozdravlja Rastušanin</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. Dürerov autoportret – slučajno mi pri ruci!</p>
<p>896.</p>
<p>VERI JAVAREK (8.) razglednica</p>
<p>Madame/Vera Javarek/154 Marsham Court/Westminster/London, S.W.1.</p>
<p>Zadar, 24. 3. 1977.</p>
<p>Draga gospođo Javarek,</p>
<p>mnogo je vremena prošlo otkako vam se nisam javio. Mi smo, naime, lanjske godine preselili u novi stan: Gajeva ulica 2A, i veoma bi nas radovalo da nas tamo posjetite, kad jednoga dana, ipak, dođete u Zagreb. – Ja sam u Zadru, nekoliko tjedana, i dovršavam knjigu proze, davno započetu. – Kako ste nam vi, što ima novo u vas? – Molim, pišite nam. (Da, izišle su moje Sabrane pjesme!) – Srdačni pozdravi od moje gospođe i od mene. Vaš</p>
<p>Tadijanović</p>
<p>897.</p>
<p>MILADI ČERNI (5.) razglednica</p>
<p>Madame/Milada Černá/Radlická 112/Praha 5/ČSSR</p>
<p>Zadar, 24. 3. 1977.</p>
<p>Draga Milada,</p>
<p>ne javljamo se jedni drugima, šteta. – Lanjske smo godine bili u teškom poslu oko uređivanja i seobe u novi stan: Gajeva ulica 2a. Bilo bi mi drago da nas pri dolasku u Zagreb posjetite u tom stanu. – U Zadar sam došao na tri tjedna da radim na davno započetom svom rukopisu proze, kronike Moji pređi. (Lani je objavljena i knjiga mojih Sabranih pjesama, 840 str. U njoj je i prijevod Nezvalova Akrobata.) – Što nam vi radite, javite se. – Mnogo srdačnih pozdrava od moje gospođe i mene. Uvijek vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>898.</p>
<p>ZOLTÁNU CSUKI (11.) razglednica</p>
<p>Mons./Zoltán Csuka/Sárd-u. 32/Érdliget/Mađarska</p>
<p>Zadar, 24. 3. 1977.</p>
<p>Dragi moj Zoltáne,</p>
<p>prošli su mnogi mjeseci, a mi se ne sretosmo. Čitava godina, i više. A mi smo u tom razdoblju preselili u novi stan: Gajeva ul. 2a, i bit će mi drago ako nas tamo što prije posjetiš. – U Zadru sam, radim na rukopisu proze Moji pređi, davno započetom. – Nadam se da si primio moju knjigu pjesama na mađarskom koju sam nedavno poslao. (Lani su objavljene i moje Sabrane pjesme, 840 str.) Kako je Diciki? Molim, piši nam. Srdačni pozdravi! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>899.</p>
<p>GALINI ILJINOJ (3.) razglednica</p>
<p>Madame/Galina Iljina/36kZvenigorodskaja 1/14 kv. 30/Moskva D-100/SSSR</p>
<p>Zadar, 26. 3. 1977.</p>
<p>Draga naša Galina,</p>
<p>koliko je već prošlo vremena otkako se nismo javili! Mnogo, mnogo. No, evo, o nama jedna značajna novost: potkraj 1976. preselili smo u novi stan, Gajeva ulica 2a; kada dođete u Z. rado ćemo vas u tom stanu pozdraviti. – U Zadru sam nekoliko tjedana; radim na rukopisu proze »Moji pređi«. Lani su izašle moje »Sabrane pjesme«(840 str.). – Što nam vi radite? Pišite nam, molim. Vama i vašima najsrdačniji pozdravi! Odani vam</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>900.</p>
<p>IVANU KROLI (5.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Krolo/Križanićeva 11a/Zagreb</p>
<p>Zadar, 26. 3. 1977.</p>
<p>Dragi moj Ivane,</p>
<p>pri kraju je već drugi tjedan otkako sam u Zadru, a preda mnom je još jedan. Da me pitaš kako je s rukopisom koji sam ponio da ga dovršim, rekao bih: ne mogu se baš pohvaliti, drugo me štošta, opet, od njega odvratilo. Ali, ovdje ima sunca, i mora, i život teče kao »jedan slap«. – Tvoju dobru gospu i tebe pozdravlja najsrdačnije vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>901.</p>
<p>RICHARDU KÜNZELU (1.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Richard Künzel/Hiltenspergerstr. 77/D-8000 München 4V</p>
<p>Zadar, 26. 3. 1977.</p>
<p>Dragi gospodine Künzel,</p>
<p>nedavno sam, u Zagrebu, primio vaše pismo s novinskim izreskom, i ono me doista obradovalo. Hvala na sjećanju. – Ovdje radim na svom rukopisu proze i ostat ću još deset dana. Jeste li bili u Zadru? – Srdačno pozdravljam vašu gospodičnu i vas! Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>902.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (9.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/Ivana Gorana Kovačića 13/Zagreb</p>
<p>Zadar, 31. 3. 1977.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>kod sata (vidi sliku, Narodni trg) sastali se jedne večeri Podvinjac i Rastušanin pa malo prošetali gradom u mjesečini. Ćiro je za to živi svjedok. Ali otkako je on otišao, vrijeme se pogoršalo, jučer bura, kiša... No, doći će ljepše. – Vas oboje i sve vaše najsrdačnije pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>903.</p>
<p>ĐURI RAUŠU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. ing. Đuro Rauš/Čačkovićeva 31a/Zagreb</p>
<p>Zadar, 31. 3. 1977.</p>
<p>Dragi naši Rauši,</p>
<p>još se ugodno sjećamo popodneva i večeri koje provedosmo s vama kod naših prijatelja. Trava, visoka stabla, tko da ih nabroji (osim Rauša!). – Ovdje smo pri kraju svog boravka i želja nam je da se s vama što prije sretnemo u našim »novim dvorima«. Pred kućom nam nije zelen bor, a vas i vaše najsrdačnije pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>904.</p>
<p>ZVONKU LJEVAKOVIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Zvonko Ljevaković/Moše Pijade 1/Zagreb</p>
<p>Zadar, 31. 3. 1977.</p>
<p>Dragi naši, Dora i Zvonko,</p>
<p>došli smo u Zadar na malo odmora, ali nam vrijeme nije bilo sklono kako smo se nadali: posljednjih dana bura, kiša... Uskoro se vraćamo. Mnogo srdačnih pozdrava oboma! Vaši</p>
<p>Beba i Tadija</p>
<p>905.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (9.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Zadar, 31. 3. 1977.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>pri kraju je naš boravak u drevnom ovom gradu, i uskoro se vraćamo u grad pod Gričem, ali ne pod Grič (kao nekad!) nego u Gajevu 2a iz koje će ubrzo biti sklopljeni dobrosusjedski odnosi s Marinkovićevom! – Oboje vas najsrdačnije pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>906.</p>
<p>MILICI CVIKL (3.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Milica Cvikl/Remetinečka 75/V/Zagreb</p>
<p>Zadar, 31. 3. 1977.</p>
<p>Draga naša Milice,</p>
<p>i ovdje, u drevnom ovom gradu (i u novome gradu vidi sliku!) sjećamo se vas, i prije povratka u naš Zagreb najsrdačnije pozdravljamo vas i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>907.</p>
<p>ZLATKU CRNKOVIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Zlatko Crnković/Vernićeva 6/Zagreb</p>
<p>Zadar, 31. 3. 1977.</p>
<p>Dragi naši, Ecija i Zlatko,</p>
<p>ovdje smo se neki dan sreli sa »Hasanagičarima« iz HNK, i žao nam je što i Zlatko ne bješe s njima. Bili bismo zajedno! – Ubrzo se vraćamo pa ćemo se uskoro i sastati u Gajevoj 2a! – Vas oboje i lijepe »gospodične« najsrdačnije pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>908.</p>
<p>PERI BUDAKU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Pero Budak/Ilica 42/Zagreb</p>
<p>Zadar, 31. 3. 1977.</p>
<p>Dragi naši, Sonja i Pero,</p>
<p>pri kraju su dani našeg boravka u ovom drevnome gradu, i radujemo se ponovnom dolasku u najdraži nam grad, ali ne u Ilicu 26, nego u Gajevu 2a u kojoj ćete nam i vi uskoro biti dragi gosti. – Najsrdačnije pozdravljaju vas i vaše odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>909.</p>
<p>ILIJI HERAKU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Ilija Herak/Glogovac 2b/Zagreb</p>
<p>Zadar, 31. 3. 1977.</p>
<p>Dragi naš Ilija,</p>
<p>primite našu ispriku što vam se tako dugo ne javismo. U Zadar smo došli na malo odmora poslije muka koje nam je zadao novi stan i seoba. Uskoro ćete o svemu čuti usmeno pa se nadamo da ćete i razumjeti naš položaj. – Želeći vam sve najbolje, najsrdačnije vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>910.</p>
<p>SLAVKU KOPAČU (3.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Slavko Kopač/Rue de Ruisseau 4/Paris XVIIIe/France</p>
<p>Zadar, 3. 4. 1977.</p>
<p>Dragi naš Slavko,</p>
<p>još ćemo dugo u sjećanju nositi zagrebačku tvoju izvanrednu izložbu. Evo i sada, uoči povratka u najdraži nam grad, mislimo na tvoje stvaralačko djelo želeći da ga produžiš u daleku budućnost. Mnogo srdačnih pozdrava tebi i tvojim dragima. Odani ti</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>911.</p>
<p>VIRGILIJU NEVJESTIĆU (5.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Virgilije Nevjestić/28 Boulevard St. Jacques/Paris XIVe/France</p>
<p>Zadar, 3. 4. 1977.</p>
<p>Dragi naš Virgil (čitaj: viržil!),</p>
<p>radujem se što ću sutra uveče (nakon povratka iz Zadra gdje provedoh tri tjedna) pročitati prijateljsku tvoju razglednicu kojom su zbrisani nesporazumi kojih nije ni bilo. Čestitajući ti na uspjelim izložbama, molim da nam o njima javiš detaljnije. Najsrdačniji pozdravi dragoj Danijeli i tebi. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>912.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (7.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dinko Štambak/Rue Thouin 12/Paris Ve/France</p>
<p>Zadar, 3. 4. 1977.</p>
<p>Dragi naš Dinko,</p>
<p>praštaj mi, molim, što okasno odgovaram na tvoje pismo; ona su mi oduvijek bila (i sada su!) među najdražima. Ovdje sam pomalo pisao i pomalo se odmarao, kako i valja. A sutra se vraćamo u našu Gajevu. Volio bih što prije dobiti tvoju epistolu! Miru (kada ćemo je vidjeti?) i tebe srdačno pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>913.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (17.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Zadar, 3. 4. 1977. Nin, Prahulje</p>
<p>Dragi naš Braco,</p>
<p>prekjučer, u suncu, na putu u Nin, svratili smo se na sveti ovaj brežuljak i bilo nam je žao što upravo ovdje ne čujemo riječi iz tvojih usta; možemo ih samo zamisliti. – Sutra se vraćamo kući i radujemo se skorom susretu. Sekicu, tebe i Tomeka najsrdačnije pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>914.</p>
<p>DAKI IVANOVU (19.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Draškovićeva 15/Zagreb</p>
<p>Zadar, 3. 4. 1977.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>evo i kraja našemu zadarskom boravku koji nam je ipak bio ponajviše obasjan suncem. Treba li reći koliko smo spominjali tebe žaleći da i ti nisi s nama. Somek nas je obradovao došavši po nas i sutra se svi vraćamo. Mnogo najsrdačnijih pozdrava šalju ti odani </p>
<p>Jela, Tadija</p>
<p>i Somek</p>
<p>915.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (13.) razglednica</p>
<p>Drug/Jure Kaštelan/Trg Drage Iblera 7/X/Zagreb</p>
<p>Zadar, 3. 4. 1977.</p>
<p>Dragi naš Jure,</p>
<p>vjerojatno znaš da smo u Zadru (ja puna tri tjedna, pišući i ne pišući), ali možda ne znaš koliko smo se sjećali tebe i spominjali te, iz lijepih naših dana. A sada znaj i to! – Sutra se vraćamo u najdraži nam grad, i Nadu, Ladu i tebe najsrdačnije pozdravljamo. Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>916.</p>
<p>OTONU BERKOPECU (1.) pismo</p>
<p>Dr. Oton Berkopec/Frankopanska 16/Ljubljana</p>
<p>Zagreb, Gajeva ul. 2a, 19. 4. 1977.</p>
<p>Poštovani i dragi g. Berkopec,</p>
<p>nedavno sam saznao da ste 1936. o mojoj knjizi Pepeo srca pisali u Československo-jihoslovanskoj reviji. Molim Vas, ako je moguće, da mi pošaljete taj svoj tekst (ili u prijepisu ili snimljen) i da označite datum izlaska revije. Potrebnomijeza »LiteraturuoD-uT-u«. NajljepšeVamzahvaljujemnaljubaznostiisrdačnoVaspozdravljam. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>917.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (62.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Selce, Hotel »Varaždin« (na slici je!), 21. 4. 1977.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>upravo sam se, pred podne, vratio sa šetnje, uz more, u suncu, i sada sam na balkonu svoje sobe (806): gledam more i Krk (Šilo!) i slušam valove kako udaraju o obalu; čujem: A zašto, a zašto Pazir nije tu? – Doći će, doći će i on, drugi put! – Popodne, danas, »nastupam«, a sutra evo me u Gajevoj, u našoj Gajevoj! – Pozdravlja te, i voli,</p>
<p>i grli, tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>918.</p>
<p>JOSIPU BADALIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Josip Badalić/sveučilišni profesor u m./Zagreb/Livadićeva 36</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 13. svibnja 1977.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine profesore,</p>
<p>iznenadio me, i obradovao, Vaš članak o »mojoj malenkosti«, kako za se kažu veliki; poslao mi ga urednik Ine Berislav Nikpalj. Istaknuli ste neke trenutke moje poezije koji dosad nisu spomenuti, a pisali ste srcem prijatelja. Hvala! Šteta što se uvuklo nekoliko tiskarskih grešaka i što Vam još nisu dopale ruku moje Sabrane pjesme 1975. (840 strana!).</p>
<p>Najsrdačnije Vas pozdravlja odani Vam</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>919.</p>
<p>BERISLAVU NIKPALJU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Berislav Nikpalj/književnik/Zagreb/Borongajska 84</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a (ne 2c!), 13. svibnja 1977.</p>
<p>Dragi g. Nikpalje,</p>
<p>najljepše vam zahvaljujem na priposlanom broju Ine od 7. 5. 1977., sa člankom prof. Josipa Badalića o mojoj poeziji. Poslušao sam savjet: pisao sam prof. Badaliću. Šteta što je članak slabo korigiran; ima i nejasnih mjesta: u desnom stupcu, između 9. i 10. retka vjerojatno je ispao redak, a posljednji ulomak, završetak, nije također jasan. Kad biste mi poslali ispravke, bio bih zahvalan! – Srdačno vas pozdravlja vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>920.</p>
<p>OTONU BERKOPECU (2.) razglednica</p>
<p>Pan/dr. Oton Berkopec/Myslbekova 7/Praha 6/ČSSR</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 13. 5. 1977.</p>
<p>Poštovani i dragi g. Berkopec,</p>
<p>primio sam Vaš popis mojih pjesama prevedenih na češki (za neke prijevode nisam znao!) i Vašu bilješku o knjizi Pepeo srca 1936., pa Vam najljepše zahvaljujem na ljubaznosti. Vašom zaslugom popunit ću bibliografiju prijevoda mojih pjesama, objavljenu u knjizi Sabrane pjesme 1975. Još jednom: srdačna hvala!</p>
<p>Prijateljski Vas pozdravlja Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>921.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (20.) razglednica</p>
<p>Madame/ Mr. Karmen Milačić/profesor, prevodilac/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Zagreb, KBC »Rebro«, Kišpatićeva 12, 13. svibnja 1977.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>znam da znaš gdje sam, ali znaj i to koliko, u osamljenim svojim satima, mislim na naše izlete, blize i još bliže, a zamišljam i one buduće. Pa sad – eto! Do viđenja!</p>
<p>Najsrdačnije!</p>
<p>Tadija</p>
<p>922.</p>
<p>SADIKU ŠEHIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Sadik Šehić/predsjednik Odbora Kikićevih susreta/KOPC »Vaso Pelagić«/Gradačac/Ul. maršala Tita bb</p>
<p>Zagreb, 15. 5. 1977.</p>
<p>Poštovani druže predsjedniče,</p>
<p>najljepše zahvaljujem na pozivu za sudjelovanje na jubilarnim Kikićevim susretima u Gradačcu, i ujedno vas obavještavam da mi nije moguće prisustvovati susretima, jer sam još od 26. travnja na liječenju u bolnici »Rebro«, odakle se i javljam. Žao mi je što ne mogu pridonijeti uspomeni mog vrsnika i dobrog poznanika iz predratnih godina, pjesnika svoga zavičaja, Hasana Kikića. – S poštovanjem</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Moja adresa: Gajeva 2a, Zagreb</p>
<p>923.</p>
<p>DANICI PERIĆ (1.) pismo</p>
<p>Drugarica/Danica Perić/knjižničar »Ilokturista«/Knjižnice i čitaonice/Ilok</p>
<p>Zagreb, 19. 5. 1977.</p>
<p>Poštovana drugarice Perić,</p>
<p>primio sam vaš poziv za sudjelovanje na književnoj tribini pa vam najljepše zahvaljujem na pozivu. Žao mi je što vas moram obavijestiti da se ni na jedan od predloženih datuma ne mogu odazvati, jer sam još od 26. travnja u bolnici »Rebro« (odakle i pišem), a ostat ću ovdje najmanje 3-4 tjedna. Nego, bit će mi drago ako mi se na jesen javite (tel. 448 – 578) pa se dogovorimo za moj dolazak u Ilok, poslije punih deset godina. – Srdačno vas pozdravlja vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>924.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (13.) brzojav</p>
<p>Drug akademik/Marijan Matković/Dubrovačke ljetne igre/Dubrovnik</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, kolovoz 1977.</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>uvjereni u večerašnji uspjeh premijere tvoga Herakla srdačno ti čestitamo sa željom da se Heraklo prikazuje još u nizu sezona Dubrovačkih ljetnih igara. Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>925.</p>
<p>ANIELI KOTT (3.) razglednica</p>
<p>Madame/Aniela Kott/Talasoterapija/Rab</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 2. 8. 1977.</p>
<p>Draga naša Aniela,</p>
<p>veoma nas je obradovala tvoja razglednica iz Raba u kojem smo tolika ljeta provodili zajedno. Ali, već drugo ljeto nas nema u Rabu; ove godine spriječila je to moja bolest koja se ipak polako primiče kraju. Žao nam je što se nećemo sresti (moram najmanje još mjesec dana biti kod kuće!), no bilo bi nam drago da nam se na povratku javiš i da se porazgovorimo. Srdačno te pozdravljaju tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>926.</p>
<p>KRSTI ŠPOLJARU (8.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Krsto Špoljar/književnik/Beogradska 14/Poreč</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 2. 8. 1977.</p>
<p>Dragi Krsto,</p>
<p>dobro si čuo: sutradan poslije izlaska iz bolnice, uputio sam se (sa štapom!) do Gradske kavane pa nakon sata sjedenja pred kavanom odoh ja na Zrinjevac, do Akademije; vrativši se vidio sam da sam se »precijenio«: sve do pred tri dana nisam mogao izlaziti iz svoje sobe, no sad već idem šetati gradom (opet sa štapom!). O čemu će bolesnik nego o bolesti? Čekam jesen pa da se porazgovorimo o svemu što nas tišti i što nas ne tišti. Želeći ti dobar oporavak, najsrdačnije pozdravljamo Tanju i tebe. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>927.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (21.) razglednica</p>
<p>Madame/Mr. Karmen Milačić/profesor/Gradska ulica 13/Trogir</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 6. VIII. 1977.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>ti nama iz tvog Trogira tri razglednice, a mi tebi jednu! Znamo da razumiješ zašto je tako, ali znaj da nije prošao ni jedan dan da te se nismo sjećali, i ja sam ti mnoge odgovore poslao u mislima, a tek ovaj danas napisah. Nadamo se da si u svom zavičaju dobro se odmorila, i radujemo se tvom povratku i našem susretu: opet će nas tvoj zelenko povesti u zagrebačku okolicu, kao do nedavno, i opet... Rukoljub dragoj teti, a tebe vole tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>928.</p>
<p>NIKŠI RAČIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Nikša Račić/historičar umjetnosti/Trg Tvrdalj 5/Starigrad</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 6. VIII. 1977.</p>
<p>Dragi gospodine Račiću,</p>
<p>primio sam vaše ljubazno pismo od 20. srpnja; ispričavam se što dosad nisam odgovorio: razlog je bolest (operiran sam 23. svibnja na »Rebru«!) koja me još prati; kad ozdravim (bit će to, nadamo se, do jeseni) poslat ću rado Gradskoj knjižnici u Starigradu svoje Sabrane pjesme (1975.). I meni je naš susret ugodna uspomena (hvala za foto iz Zadra!); još ćemo se, vjerujem, sretati u Zagrebu. Oprostite mi na kratkoći! Srdačno! Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>929.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (10.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Njivice</p>
<p>Zagreb, 8. kolovoza 1977.</p>
<p>Dragi naš Ćiro,</p>
<p>čestitamo ti rođendan sa željom da ih još mnoge doživiš u zdravlju i veselju. Pozdravljaju tebe i sve tvoje vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>930.</p>
<p>SLOBODANU NOVAKU PROSPEROVU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Slobodan Novak Prosperov/sveuč. asistent, književnik/Hvar</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 19. VIII. 1977.</p>
<p>Dragi Slobodane,</p>
<p>nadam se da u lijepome Hvaru provodite lijepi godišnji odmor. Javit ću vam se s prijateljskom molbom, na što me uputila gđa Vikica. A zašto, o tome slijedi pisamce u kojemu će vam se sve objasniti. Riječ će biti o medu! Ali pričekajte pisamce i budite nam srdačno pozdravljeni vi i vaša obitelj.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>P. S. Javite mi, molim, svoju adresu!</p>
<p>931.</p>
<p>MIROSLAVU VAUPOTIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Miroslav Vaupotić/sveučilišni docent/Korčula/Šetalište 26. divizije 45</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 19. 8. 1977.</p>
<p>Dragi Miro,</p>
<p>primio sam vaše pismo sa prilogom Književnih novina od 16. jula 1977. u kojima je ulomak vašeg eseja o meni – Pjesnik spontane filozofičnosti – pa vam se na toj pošiljci najljepše zahvaljujem. (O cjelovitom eseju razgovarat ćemo, nadam se, u Zagrebu.) – Od 26. travnja traje moje bolovanje (23. svibnja operacija – četiri i pol sata!), ali mu se, polako, bliži kraj; nikamo nisam odlazio od kuće, kao i lani. – Mnogo srdačnih pozdrava gđi Ani, Mirni i vama! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>932.</p>
<p>IVI KRIŽANOVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivo Križanović/nastavnik OŠ »Hasan Kikić«/Bosanski Brod/Kolibe Gornje</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 7. 11. 1977.</p>
<p>Poštovani i dragi Ivo Križanoviću,</p>
<p>najljepša hvala Vama i učenicima OŠ »Hasan Kikić« koji ste mi čestitali rođendan: to je za mene bila velika radost i iznenađenje (ovo drugo za poštare i mnoge književnike koji su mi došli osobno čestitati!). Obavezali ste me; kad na proljeće dođem u Brod, svratit ću se i u Vašu školu da pozdravim Vas i Vaše đake. Još jednom, moja zahvalnost i srdačan pozdrav Vama i svima đacima, a posebno pjesnicima. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>933.</p>
<p>ZAVODU ZA KNJIŽEVNOST I TEATROLOGIJU (1.) pismo</p>
<p>Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti/Centar za književnu dokumentaciju/Opatička 18/I/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 28 studenoga 1977.</p>
<p>U prilogu šaljem odgovore na vaš formular za enciklopedijski »Leksikon hrvatske književnosti« te svoju fotografiju i vlastoručni potpis. U formularu, s poštanskim žigom od 22. 4. 1977., zatražili ste slanje odgovora do kraja lipnja 1977., ali se nadam da ni danas ne će biti prekasno.</p>
<p>Razumije se da svi priloženi podaci ne mogu, u ovom obliku ući u Leksikon; to se ponajviše odnosi na moju uredničku bibliografiju. Oni su građa kojoj će definitivan oblik dati urednik. Želeći puni uspjeh vašem izvanrednom pothvatu, drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>934.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (12.) pismo</p>
<p>Monsieur/Dr. Mirko Stanić/Brückfeldstr. 13/Bern/Švicarska</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 10. 1. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Vlasta i Mirko,</p>
<p>nećete nam zamjeriti, nadamo se, što se javljamo s malim zakašnjenjem. Vjerujte da smo sviju ovih dana, od kraja prošle godine dosad (kao, uostalom, i inače!) često o vama razgovarali sjećajući se lijepih trenutaka koje smo proveli zajedno. Želja nam je da se ove godine ponovno sretnemo u vašem Bernu i prijateljski porazgovorimo. Od srca vam želimo zdravlja i dobrog raspoloženja u ovoj godini koja eto traje već nekoliko dana. Najsrdačnije vas oboje pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>Šaljemo vam čestitku sa zimskim štimungom stare Demetrove ulice, malo »udešene« u snijegu, da se za trenutak sjetite našega dragog Zagreba kojim smo, nekada, zajedno hodili i o koječem zborili. Sjećajmo se još dugo!</p>
<p>935.</p>
<p>DAVORU KAPETANIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Mr./Professor Davor Kapetanić/Chairman/Slavic Department/University of Washington/Seatle/Washington 98195</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 19. I. 1978.</p>
<p>Dragi Davore,</p>
<p>primio sam Vašu pošiljku-radnju g. Harlana C. Adamsa o lingvističkoj analizi dviju mojih pjesama. Najljepša hvala i Vama i g. Adamsu; pozdravite ga, molim. – Jeste li pregledali moju »knjižurinu«? (Oduzeo sam kruh nekom znanstveniku!) – Radovat ćemo se kad se ponovno sretnemo u našem Zagrebu! Mnogo srdačnih pozdrava gđi Bredi i Vama. Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>936.</p>
<p>STANISLAVU MARIJANOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Stanislav Marijanović</p>
<p>Zagreb, 9. svibnja 1978.</p>
<p>Ove se godine navršavaju obljetnice dvaju hrvatskih prosvjetiteljskih pisaca u Slavoniji osamnaestoga stoljeća: 200. obljetnica smrti Vida Došena (1720. – 1778.) i 250. obljetnica rođenja Blaža Tadijanovića (1728. – 1797.). Premda je dosta pisano o njihovu književnom djelu, ono po svom značenju u našoj prošlosti zaslužuje da bude još temeljitije proučeno u suvremenoj znanosti o književnosti. Stoga je na poticaj Samoupravne interesne zajednice kulture općine Slavonski Brod Predsjedništvo Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti zaključilo da Razred za filologiju i Razred za suvremenu književnost preuzmu pokroviteljstvo svečane proslave spomenutih dvaju značajnih pisaca, koja će se održati 16. i 17. rujna 1978. u Slavonskom Brodu, Rastušju (rodnome mjestu Blaža Tadijanovića) i u Glogovici (gdje je sahranjen Vid Došen).</p>
<p>Razred za filologiju i Razred za suvremenu književnost Akademije stručni su organizatori ove svečane proslave, i mi vas u ime tih razreda molimo da svojim referatom o navedenim piscima sudjelujete na svečanoj proslavi; referat može obasezati 10-15 tipkanih strana. Ujedno vas molimo da nas najkasnije do 15. lipnja 1978. obavijestite pismom o naslovu referata koji biste pročitali na znanstvenom skupu; naslov referata bit će objavljen u Programu.</p>
<p>Očekujući vaš odgovor, unaprijed vam zahvaljujemo na suradnji i srdačno vas pozdravljamo.</p>
<p>Tajnik Razreda za filologiju Za Razred za suvremenu književnost</p>
<p>Prof. dr. Rudolf Filipović Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>937.</p>
<p>GRGI GAMULINU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Prof. dr. Grgo Gamulin/književnik/Trg Republike 3/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 2. lipnja 1978.</p>
<p>Poštovani druže profesore,</p>
<p>oprostite što tek sada odgovaramo na Vaše pismo od 5. 10. 1977. kojim ste Uredničkom odboru izrazili svoje neslaganje da izbor Vaših djela bude uvršten u našu Biblioteku uz još četiri pisca.</p>
<p>Budući da je Urednički odbor na svojoj sjednici 29. V. 1978. prihvatio definitivan nacrt Biblioteke (kola XI-XIV, knj. 121-168) u kojoj je predviđena knjiga 124: Ljubo Babić, Cvito Fisković, Grgo Gamulin, koju bi priredio Tonko Maroević, nadamo se da se ne ćete protiviti ovome novom rasporedu (knjiga će obuhvatiti oko 450 strana) i da ćete surađivati sa priređivačem u izboru svojih tekstova za tu knjigu.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Predsjednik</p>
<p>Uredničkog odbora biblioteke</p>
<p>Pet stoljeća hrvatske književnosti</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Tajnik</p>
<p>Jelena Hekman</p>
<p>938.</p>
<p>SEKRETARIJATU ZA UNUTRAŠNJE POSLOVE (1.) pismo</p>
<p>Sekretarijat za unutrašnje poslove/Grada Zagreba/Zagreb/Petrinjska ul.</p>
<p>U Zagrebu, 6. lipnja 1978.</p>
<p>MolimSekretarijatzaunutrašnjeposlovedaprilikomproduženjapasošazamene (broj 989310) imojubračnudrugaricuJELUTADIJANOVIĆ (pasoš broj 989309) provedeipromjenunašeadrese, jersmoizIlice 26 preseliliuGajevuulicubroj 2aI. kat.</p>
<p>Zahvaljujem unaprijed i ostajem s pozdravom,</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>939.</p>
<p>RAZREDU ZA FILOLOGIJU I RAZREDU ZA </p>
<p>SUVREMENU KNJIŽEVNOST (1.) pismo</p>
<p>Tajništva Razreda za filologiju i Razreda za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 13. lipnja 1978.</p>
<p>Na vaš poziv od 9. svibnja 1978. obavještavam vas da ću na svečanoj proslavi obljetnica Vida Došena i Blaža Tadijanovića, koja će biti 16. i 17. rujna 1978., sudjelovati na znanstvenom skupu referatom pod naslovom:</p>
<p>JOŠ O BLAŽU TADIJANOVIĆU,</p>
<p>Prilozi za njegovu biografiju.</p>
<p>Želeći uspjeh tome znanstvenom skupu, srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>940.</p>
<p>MIJI ŽIVKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Turističko društvo Đakovo/»Đakovački vezovi«/Na ruke predsjednika druga Mije Živkovića/Ulica Luke Botića 2/ Đakovo</p>
<p>Zagreb, 26. lipnja 1978.</p>
<p>Poštovani druže predsjedniče,</p>
<p>primio sam vaš dopis od 16. 5. 1978. kojim me pozivate da 8. srpnja o.g. sudjelujem u izvedbi programa »Đakovačkih vezova« pa vam na tom pozivu najljepše zahvaljujem.</p>
<p>Nadao sam se da ću se moći na poziv odazvati, i zato sve dosad nisam vam odgovorio. Žao mi je što vas moram obavijestiti da mi nije moguće sudjelovati na svečanosti, jer sam spriječen; u to vrijeme naime bit ću u inozemstvu.</p>
<p>Želeći puni uspjeh »Đakovačkim vezovima«, srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>941.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (18.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Mali Lošinj, nedjelja 2. VII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>jučer, u devet sati, pošli sa Stjepkom, do Obrovca i – stop. Nas dvoje, sami, od sinoć u hotelu »Aurora«. O putu se usmeno izvijestiti – mora. E, da ste s nama! Svima bi nam bilo – ljepše. Mnogo srdačnih pozdrava vama i našem Tomici, abiturijentu. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>942.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (22.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Mali Lošinj, Hotel »Aurora«, 2. VII. 1978.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>Tvoje slutnje nisu bile samo slutnje. Podnijet ćemo ti o putu opširan, zanimljiv izvještaj. Čut ćeš i čudit ćeš se. – A mi – u »Aurori«. Žao nam je što nisi s nama. Mislimo na te (nedjelja je!) i najsrdačnije te pozdravljamo. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>943.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (13.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dr. Mirko Stanić, Brückfeldstr. 13/Bern/Švicarska</p>
<p>Mali Lošinj, Hotel »Aurora«, 3. VII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Vlasta i Mirko,</p>
<p>došli smo amo na III. glazbene večeri u Osoru, i prekosutra se vraćamo. Kanili smo, nedavno otići u Svijet, ali smo to odgodili za kraj rujna, početak listopada: radujemo se susretu s vama (javit ćemo dan dolaska). Nadamo se da je kod vas krenulo na bolje; o nama ćete čuti usmeno. Srdačno vas pozdravljaju i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>944.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (7.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Mali Lošinj, 4. VII. 1978. Hotel »Aurora«</p>
<p>Dragi naši Grgići,</p>
<p>došli smo amo na nekoliko dana, i večeras ćemo prisustvovati na otvorenju III. Osorskih glazbenih večeri (i ja ću imati svoju priredbu, mali recital pjesama). Kako li bismo se veselili da ste s nama! – Mnogo srdačnih pozdrava gđi Katici, vama, profesore, i svima vašima. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>945.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (23.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 29. VII. 1978.</p>
<p>Draga Karmen, Trogiranko,</p>
<p>hvala ti na razglednicah,</p>
<p>osobito na drugojzi!</p>
<p>Želimo ti žarkog sunca</p>
<p>i zelene mjesečine,</p>
<p>dobre volje i radosti!</p>
<p>Da se sjećaš Zagreba nam</p>
<p>i našijeh izletišta</p>
<p>u šume i pokraj šumā!</p>
<p>Srdačno te pozdravljaju</p>
<p>i vole te, uvijek tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>Rukoljub gospođi teti!</p>
<p>946.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (11.) brzojav</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Njivice</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 8. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naš Ćiro,</p>
<p>čestitamo ti rođendan i želimo ti još mnogo stvaralačkih godina zdravlja i veselja. Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>947.</p>
<p>IVANU MALJEVCU (5.) razglednica</p>
<p>Primarius/dr. Ivan Maljevac/Talasoterapija/Rab</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 11. VIII. 1978.</p>
<p>Poštovani i dragi gosp. primariuse,</p>
<p>nakon završetka priredbe »Poezija na Prijekom« spremamo se na dolazak u naš dragi Rab i veselimo se skorom susretu s Vama, poslije dugog vremena. Doći ćemo brodom »Liburnija« u utorak, u zoru. A dotle – mnogo srdačnih pozdrava! Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>948.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (11.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 11. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>dubrovački naš boravak bliži se kraju, i mi se, polako, spremamo na odlazak u Rab. Drago nam je što ćemo tamo moći nastaviti davno prekinute naše rapske razgovore. Izvještaj o Dubrovniku – usmeno. Srdačno pozdravljamo gospođu Blažu i vas! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>949.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (19.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 11. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>u ponoć, 9. o. mj. bila je priredba »Poezija na Prijekom« i mene je pripalo mjesto kraj crkve sv. Nikole (vidi sliku!); bilo je to doista nešto posebno, o čemu ćemo usmeno. Kupali smo se veoma malo, i o tom usmeno. – Već se spremamo u Rab, vrijeme brzo juri, kao avion koji je sad proletio blizu nas, nad morem. Ali – Dubrovnik je – Dubrovnik! Mnogo srdačnih pozdrava vama dvoma i dragom Tomici (znamo koji je danas dan za njega!) Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>950.</p>
<p>DAKI IVANOVU (20.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Klinička bolnica »Rebro«/IV. Interna/Kišpatićeva 12/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 11. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>ovamo smo došli na desetak dana; ja sam nastupio na priredbi »Poezija na Prijekom«, u ponoć, 9. o. mj. Nešto posebno. – U ponedjeljak putujemo brodom u Rab, gdje ćemo ostati do kraja mjeseca. Suvišno je i da kažem kako se sjećamo naših zajedničkih boravaka u Rabu. – Srdačno te pozdravljamo iz Grada pod Srđem! Vole te tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>951.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (12.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Njivice</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 11. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>nadamo se da ste lijepo proslavili rođendan i da je naša čestitka na vrijeme stigla. O Dubrovniku i nama bit će nešto dulja priča kad se u rujnu sretnemo u Zagrebu. U ponedjeljak putujemo »Liburnijom« u Rab, i bit ćemo blizu vas. Mnogo srdačnih pozdrava vama i svima vašima. Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>952.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Banjavčićeva 24/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 11. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>valjda si čitao u »Vjesniku« da su živi pjesnici (kakvih li imena!) imali ovdje, u ponoć, svaki svoju ulicu. Među njima i ja, sretnik. Pola sata! Ali o tome više usmeno. – Kako se ti snalaziš u ljetnom bijelom Zagrebu? – Mi smo od utorka do kraja kolovoza u Rabu; volio bih da mi se javiš (D. T., Talasoterapija, 51280 Rab, Palit). Srdačno pozdravljamo tebe i tvoje! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>953.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (24.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mr. Karmen Milačić/prof. i prevodilac/Gradska ulica 13/ Trogir</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 11. VIII. 1978.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>obradovala nas je veoma tvoja razglednica, hvala. Moj nastup na priredbi »Poezija na Prijekom« u ponoć bio je veličajan: trista ljudi i jedna mačka, kažu (komentar usmeno.) – U ponedjeljak prolazimo »Liburnijom« blizu tebe, i do kraja smo mjeseca u Rabu, u Talasoterapiji, kao i prošlih godina. – Sunce se sada skrilo za oblake pa ti ne možemo po njemu poslati pozdrav. Nego ovako: srdačno! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>954.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (12.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 11. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>evo prve naše karte u novi vaš stan, u Maksimirskoj. Nek je sa srećom! – Još se sjećamo putovanja s vama u Rijeku i svega što smo doživjeli. (Sjećate li se one »lepinje«?) – Nadamo se da ste se tada sretno vratili kući. Mi smo od utorka u Rabu, javit ćemo se odanle. – Mnogo srdačnih pozdrava gospođi i vama. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>955.</p>
<p>IVANU LACKOVIĆU CROATI (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Lacković Croata/Frankopanska 12/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naš Ivane,</p>
<p>i ovdje, u drevnom Dubrovniku, mislimo na vas i na vaše drage sa željom da ove jeseni nađete malo vremena i za nas, za razgovor ugodni. (Od utorka smo u Rabu, u Talasoterapiji.) Mnogo srdačnih pozdrava vama i svima vašima.</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>956.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (10.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>poslije kratkog boravka ovdje (o tome bi se dalo pripovijedati zanimljivo) u ponedjeljak putujemo u Rab, gdje ostajemo do kraja mjeseca. S ugodnošću, kao uvijek, sjećamo se vas i vašega doma, sa željom za skori sastanak u Gajevoj. Najsrdačnije vas pozdravljamo! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>957.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (14.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Akad. Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naš Marijane,</p>
<p>još jednom ti najljepše zahvaljujemo na svemu što si učinio za nas u Gradu pod Srđem. Sve se završilo dobro! Samo nam je žao što si zbog nas morao trošiti dragocjeno svoje vrijeme. Zahvaljujemo ti također na izvanrednom doživljaju tvoga »Herakla« (o čemu više usmeno). Nadamo se da je kod kuće sve u redu, i najsrdačnije pozdravljamo dragu Zoricu i tebe. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>958.</p>
<p>MARIJANU KOLESARU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Marijan Kolesar/slikar/Ul. 13. divizije br. 12/Malinska</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Sonja i Marijane,</p>
<p>ovdje smo već desetak dana, a od utorka smo u Rabu, do kraja mjeseca. Nadamo se da je vama lijepo, i unaprijed se radujemo našem susretu ove jeseni, u Belgiji. Bit će prilika za opširne razgovore ugodne. Želeći vam dobro vrijeme najsrdačnije vas oboje pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>959.</p>
<p>MILICI CVIKL (2.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Milica Cvikl/Remetinečka 75/V/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Draga naša Milice,</p>
<p>u ponoć, 9. o. mj. na priredbi »Poezija na Prijekom«, pročitao sam za vas jednu svoju pjesmu; nadam se da vam se svidjela. Kad se ujesen sretnemo, razgovarat ćemo podrobnije. A dotle – mnogo srdačnih pozdrava svima vašima i vama. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>960.</p>
<p>KREŠIMIRU ŠIMIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Krešo Šimić/stud. filozofije/Podcrkavlje</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi Krešo,</p>
<p>kad se vratite s godišnjeg odmora zateći ćete ovu razglednicu. Danas sam pisao sestri Kati da dočeka kipara Bračuna i da mu budu pri ruci. A vas molim da mi javite u Zagreb, čim budu ploče postavljene. Unaprijed vam hvala! Srdačno vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>961.</p>
<p>DAVORU TRGI (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/gen. dir./Dobri dol 25/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>ovdje smo desetak dana (ja sam 9. VIII. u ponoć nastupio na priredbi »Poezija na Prijekom«), a od 15. VIII. bit ćemo u Rabu, u Talasoterapiji, do kraja mjeseca. – Radujemo se susretu s vama, ujesen, i razgovoru ugodnom. – Najsrdačnije pozdravljamo vas oboje i dobru vašu dječicu, Katarinu i Ivana. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>962.</p>
<p>IVANU RAOSU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Raos/književnik/Miškinina 22/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Ivanka i Ivane,</p>
<p>bila je crna ponoć 9. VIII. kad sam na priredbi »Poezija na Prijekom« pročitao izbor svojih pjesama, a bilo je, kažu, trista ljudi i jedna mačka (prava mačka! Čut ćete). Od 15. VIII. bit ćemo u Rabu, do kraja kolovoza. – Ako li ste sada u Medovdocu, pozdravite nam ga, a vas oboje posebno pozdravljamo i tamo i u Zagrebu kad se vratite. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>963.</p>
<p>IVANU GOLUBU (7.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub/književnik/Badalićeva 21/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naš Golube,</p>
<p>znamo da nisi sada u Zagrebu, a znamo da ćeš se u Zagreb vratiti (a i kako bi golub bez Zagreba?), pa te iz drevnoga našeg Dubrovnika najsrdačnije pozdravljamo. Usmeno izvješće slijedi ujesen, opširno. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>964.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (8.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/književnik/Kraljice Jelene 3/IV/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naš Sašenjka,</p>
<p>Vi uvijek čitate naše razglednice kad se vratite iz Svijeta, pa će tako biti, vjerojatno, i ovog puta; one vas, dakle, čekaju da ih pogledate. Čujte! Upravo u ponoć 9. VIII. sudjelovao sam izborom svojih pjesama na priredbi »Poezija na Prijekom«, slušalo me mnoštvo mladih ljudi, tko da ih očima prebroji, ali nije među njima bilo – Saše. On bi to pribilježio u dnevnik. A ovako – najsrdačniji pozdravi! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>965.</p>
<p>ZLATKU CRNKOVIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Zlatko Crnković/ dramski umjetnik/Vernićeva 6/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Ecija i Zlatko,</p>
<p>prije našega skorog odlaska iz drevnog Dubrovnika u Rab, pozdravljamo vas dvoje i dobre i lijepe vaše curice najsrdačnije! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>966.</p>
<p>FERENCU FEHÉRU (11.) razglednica</p>
<p>Drug/Fehér Ferenc/književnik/Rumenačka 98/Novi Sad</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi moj Ferenc,</p>
<p>ovdje sam u ponoć 9. VIII. sudjelovao, na malom trgu, izborom svojih pjesama na priredbi »Poezija na Prijekom«; doživljaj izvanredan. Često te se sjećam, sa zahvalnošću, i želim, kada dođeš u Zagreb, da nas posjetiš u novom stanu, Gajeva 2a. Najsrdačnije pozdravljamo tebe i tvoje drage.</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>967.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (9.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. ing. Božidar Ekl/Stubište Rupa 2/Opatija</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Vanda i Darko,</p>
<p>još jednom vam najljepše zahvaljujemo na brizi i trudu koji ste uložili za nabavku mjesta u brodskim kabinama. – Sudjelovao sam u ponoćnom recitalu »Poezija na Prijekom«; nešto posebno, zanimljivo. – Od 15. VIII. do kraja mjeseca bit ćemo u Rabu, u Talasoterapiji. – Žao nam je što se nismo sreli u Rijeci. – Najsrdačnije pozdravljamo vas i dobroga Dadu. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>968.</p>
<p>OLINKU DELORKU (5.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. Olinko Delorko/književnik/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>ovdje smo desetak dana, ja sam sudjelovao na recitalu u ponoć »Poezija na Prijekom«; poseban doživljaj. – Prekosutra putujemo »Liburnijom« u Rab, gdje ostajemo do kraja mjeseca, u Talasoterapiji. – Kako je vama u Zagrebu? Mnogo srdačnih pozdrava! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>969.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (8.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/sveuč. docent/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naš doktore,</p>
<p>ovdje sam i ja sudjelovao na recitalu u ponoć »Poezija na Prijekom«; o tome ćete čuti usmeni izvještaj. – Prekosura odlazimo brodom »Liburnija« u Rab, gdje ostajemo do kraja mjeseca. – Nadamo se da vam je, kao uvijek, ugodno u tihom vašem odmorištu. – Najsrdačnije pozdravljamo lijepu vašu gospođu i vas i vaše sinove, dva bora zelena. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>970.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (14.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dr. Mirko Stanić, Brückfeldstr. 13/Bern/Švicarska</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Vlasta i Mirko,</p>
<p>sudjelovao sam na recitalu »Poezija na Prijekom«; izvanredan doživljaj. – Prekosutra odlazimo brodom u Rab, gdje ćemo ostati do kraja mjeseca. – Kako vidite, šaljemo foto hotela u kojem ste i vas dvoje boravili pa je suvišno reći da i ovdje mislimo na vas. Želimo, kad najesen stignemo u Bern, da kod vas zateknemo bolje zdravlje. Oboje vas najsrdačnije pozdravljaju i vole</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>971.</p>
<p>CESCU DESSANTIJU (3.) razglednica</p>
<p>Egr. sign./Cesco Dessanti/Via Lamporecchio 10/Roma/Italia</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Etta i Cesco,</p>
<p>desetak dana bili smo ovdje, a od 15. VIII. do kraja mjeseca boravit ćemo u Rabu, na odmoru. – Žao nam je što su prošle tolike godine, a mi se nismo sreli i vidjeli. No, možda će se, jednoga dana, i to dogoditi. Bilo bi nam drago da nam javite (Zagreb, Gajeva 2a) kako živite. Srdačno vas pozdravljamo! Vaši </p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>972.</p>
<p>DAVORU KAPETANIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Mr./Professor Davor Kapetanić/Chairman, Slavic Department/University of Washington/Seattle/Washington 98195</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi Davore,</p>
<p>sigurno se sjećate, zar ne, Simpozija o Držiću, u palači Sorkočevića. Tamo je, neki dan, bio i razgovor o proslavi Vojnovića. A ja sam 9. VIII. u ponoć sudjelovao na recitalu »Poezija na Prijekom«, s još nekoliko pjesnika. – Poslat ću vam, iz Zagreba, Program Znanstvenoga skupa o Vidu Došenu i Blažu Tadijanoviću, mom pretku iz 18. st. Nadam se da će vas zanimati. – Bilo mi je drago, kad sam nedavno, u Akademiji, susreo Bredu. – Najsrdačnije vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>973.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (8.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dinko Štambak/12, Rue Thouin/Paris Ve/France</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Mira i Dinko,</p>
<p>neki dan, u ponoć, sudjelovao sam na recitalu »Poezija na Prijekom«, s još nekoliko pjesnika, u istom času (zanimljivo, zar ne?). Od 15. VIII. do kraja mjeseca bit ćemo u Rabu, na odmoru. – Moglo bi se desiti da se jesenas sretnemo – u Parizu, još ćemo vam o tome javiti, radujemo se. – Vi ste, kao obično u ovo doba, izvan Pariza, i zateći ćete našu razglednicu s mnogo srdačnih pozdrava. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>974.</p>
<p>SLAVKU KOPAČU (4.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Slavko Kopač/4, Rue de Ruisseau/Paris XVIIIe/France</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naš Slavko,</p>
<p>i u ovome drevnom Gradu sjećamo se zagrebačkih susreta i doživljaja na tvojoj sjajnoj izložbi, pa što drugo možemo poželjeti nego ponovni susret – u Parizu. A to bi se moglo desiti, ove jeseni. Kakve li radosti! – Mnogo srdačnih pozdrava tebi i tvojima! Odani ti </p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>975.</p>
<p>VIRGILIJU NEVJESTIĆU (6.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Virgilije Nevjestić/28, Boulevard St. Jacques/Paris XIVe/France</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Danijela i Virgilije,</p>
<p>mnoštvo je dana prohujalo otkako se ne vidjesmo. Gdje ste, bilo bi nam drago znati. – Može se dogoditi da se jesenas sretnemo u Parizu, no o tome ćemo vas u pravom času obavijestiti. – Ovdje sam, neki dan, sudjelovao, u ponoć, na recitalu »Poezija na Prijekom«, a od 15. VIII. do kraja mjeseca bit ćemo u Rabu. – Zanima nas, veoma, što radi naš Viržil i lijepa njegova Danijela. Kad bi nam se htjeli javiti! – Oboma mnogo srdačnih pozdrava! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>976.</p>
<p>MILANU SELAKOVIĆU (9.) razglednica</p>
<p>Drug/Milan Selaković/književnik/Maksimirska 100/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 12. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši Selakovići,</p>
<p>desetak smo dana ovdje (sudjelovah u ponoć na recitalu »Poezija na Prijekom« i pola sata imadoh svoju ulicu!), a od 15. VIII. smo u Rabu, na odmoru. – Jeste li već u Veneciji, ili ćete tek ići? Čim se vratimo, javit ćemo se. Mnogo srdačnih pozdrava oboma! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>977.</p>
<p>ZVONIMIRU LJEVAKOVIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Prof. Zvonimir Ljevaković/Moše Pijade 1/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 13. 8. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Dora i Zvonko,</p>
<p>prije odlaska u Rab, gdje ćemo biti do početka rujna, srdačno vas pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>978.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (15.) brzojav</p>
<p>Akademik/Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb</p>
<p>Rab, Palit 17. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naš Marijane,</p>
<p>povodom teškoga gubitka dobre tvoje majke primi najdublje naše iskreno saučešće. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>979.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (20.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Rab, 21. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>evo nas, poslije Dubrovnika, već nekoliko dana u Rabu; ovo pišem na Frkanju, s pogledom na more. Kupali smo se dosad samo jednom, uhvatila nas je prehlada. Oni su došli (Veliki R!) i svako veče mudro razgovaramo. – A kako vama teku dani? Veselimo se skorom susretu (vraćamo se 3. IX.) i najsrdačnije vas pozdravljamo, vas i dragoga nam Tomicu, budućeg sveučilištarca. Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>980.</p>
<p>DAKI IVANOVU (21.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Klinička bolnica »Rebro«, IV Interna/Kišpatićeva 12/Zagreb</p>
<p>Rab, 21. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>poslije kratkog boravka u Dubrovniku (o čemu ćemo ti usmeno pripovijedati) došli smo u Rab, na staro naše mjesto. Ovog puta bio je naš dolazak (u 4 sata ujutro, brodom!) sasvim drugačiji od onoga kad smo s tobom amo dolazili. Često se sjećamo onih dana provedenih s tobom! Pa i sada mislimo na te želeći da se što prije sretnemo i najsrdačnije te pozdravljamo. Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>981.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (13.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Rab, 21. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>vrijeme brzo prolazi, i mi smo nakon Dubrovnika već nekoliko dana ovdje gdje ćemo ostati, kako smo se dogovorili, do 3. IX. Veselimo se što ćemo se ponovno naći zajedno u ovome lijepom mjestu, bar na kratko vrijeme (dođite nam što prije!) i skupa se vratiti u naš Zagreb. Nadamo se da je vaša gospođa dobro. Oboje vas pozdravljaju najsrdačnije odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>982.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (15.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dr. Mirko Stanić, Brückfeldstr. 13/Bern/Švicarska</p>
<p>Rab, 21. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Vlasta i Mirko,</p>
<p>poslije kratkog boravka u Dubrovniku stigosmo prije nekoliko dana u Rab, u Talasoterapiju. Često se sjetimo, dragi Mirko, onoga vremena od prije trideset (!) godina, kad smo se ovdje našli zajedno. Evo ti slike da i tebe podsjeti na one davne dane. – Ne možemo iskazati koliko se radujemo da se s vama sretnemo ove jeseni, da se čujemo i vidimo. S mnogo dobrih želja za vaše zdravlje, najsrdačnije vas pozdravljaju i vole vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>983.</p>
<p>TONI POTOKARU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Tone Potokar/književnik/Harambašićeva 4/Zagreb</p>
<p>Rab, 21. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi Tone,</p>
<p>možda si u novinama čitao o mom sudjelovanju na recitalu »Poezija na Prijekom« u Dubrovniku. Odanle smo se, prije nekoliko dana, vratili u staro naše ljetovalište, u Talasoterapiju. – Gdje ste vas dvoje ovog ljeta? Čut ćemo se i vidjeti u jesen. – Mnogo srdačnih pozdrava Pauli i tebi! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>984.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (25.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mr. Karmen Milačić/prof. i prevodilac/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab, 21. VIII. 1978.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>poslije Dubrovnika evo nas u Rabu, u Talasoterapiji (do 3. IX.). Sunce nas dobro pali i vjetrić hladi, a mi gledamo more (i ne kupamo se, čut ćeš zašto!) i visoke borove i zelenu travu i slušamo cvrčke, i često se sjetimo naše Karmen i Zelenka (zamisli – ovdje je g. Jerbić, onaj od »9. kilometra«!) pa sad želimo da joj ova razglednica izruči tisuću i jedan naš srdačni pozdrav. Vole te tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>985.</p>
<p>VJEKICI BORČIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dr. Vjekica Borčić/Jukićeva 36/Zagreb</p>
<p>Rab, 21. VIII. 1978.</p>
<p>Draga naša Vjekice,</p>
<p>najprije smo desetak dana bili u Dubrovniku (o mom sudjelovanju na recitalu »Poezija na Prijekom« čut ćete usmeno), a od nedavna smo ovdje, u Talasoterapiji. – Mislimo na vas, na vašu kućicu (sigurno je već pod krovom!) i na lijepi naš zajednički izlet. Nek se još koji put ponovi! Srdačno vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>986.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (6.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb</p>
<p>Rab, 23. VIII. 1978.</p>
<p>Draga naša Vikice,</p>
<p>žao nam je što se nismo sreli u Dubrovniku; o vama smo čuli od Marije C. s kojom smo gledali Goldonijevu »Kafeteriju«. Ovdje ćemo ostati do početka rujna. – Nadamo se da ste se i vi negdje dobro snašli na moru; usmeni izvještaj slijedi, zar ne? – Mnogo srdačnih pozdrava g. suprugu i vama. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>987.</p>
<p>VESNI MATANIĆ-VUČETIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vesna Matanić-Vučetić/Vela Luka/o. Korčula</p>
<p>Rab, 23. VIII. 1978.</p>
<p>Draga naša Vesna,</p>
<p>još nismo prežalili što se ovog ljeta ne nađosmo zajedno. Vis maior! Što nije danas, može biti sutra, zar ne? – Mi iz Dubrovnika ovamo, u Talasoterapiju, gdje ćemo ostati do početka rujna. – S radošću se, često, sjećamo gostoprimstva u lijepom vašem zadarskom domu i priželjkujemo susret u Zagrebu. Najsrdačniji pozdrav tebi, draga Vesna, tvom suprugu i svima vašim dragima.</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>988.</p>
<p>ANIELI KOTT (4.) razglednica</p>
<p>Madame/Aniela Kott/Krupnicza 22/5/Kraków/Polska</p>
<p>Rab, 23. VIII. 1978.</p>
<p>Draga naša Aniela,</p>
<p>jutro je i pišem za crvenim stolom na Frkanju; blizu mene nikoga, samo čujem cvrčke u borovima. Svi pitaju: gdje je naša Aniela? A ja ne znam odgovoriti. Da, gdje si ove godine? Piši nam (Gajeva 2a, Z.); ovdje u Talasoterapiji bit ćemo do početka septembra. Žao nam je, svima, što nisi s nama, kao prijašnjih godina. Želimo ti zdravlja i vedrine života! Najsrdačnije te pozdravljaju tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>989.</p>
<p>ZDENKU KOLACIJU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Arh. Zdenko Kolacio/Voćarsko naselje 106/Zagreb</p>
<p>Rab, 23. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Ljiljana i Zdenko,</p>
<p>nakon desetak dana u Dubrovniku (o čemu ste možda saznali što iz novina), evo nas na starome mjestu, u Talasoterapiji, do početka rujna. – A kako ste nam vi? Često se sjećamo ugodnih susreta s vama, i želimo da ih bude još više. – Ovo pišem na Frkanju, pod borovima s pogledom na more, uz cvrku cvrčaka, divota! Najsrdačnije vas pozdravljaju i vole vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>990.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivo Frangeš/sveuč. profesor/Grškovićeva 31a/Zagreb</p>
<p>Rab, 24. VIII. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Verice i Ivo,</p>
<p>prošle dvije godine, kako znate, ne imasmo godišnji odmor pa vam se i ne javljasmo. A ove godine, najprije u Dubrovniku (imadoh svoju ulicu, pola sata!), zatim evo u Rabu, u Talasoterapiji, starom utočištu. – Kako ste nam vi, gdje ste? Saznat ćemo ujesen. Najsrdačnije pozdravljamo vas i vaše sinove. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>SITNA KNJIGA IVI SENJANINU</p>
<p>OD NJEGOVA SENJANIN TADIJE</p>
<p>991.</p>
<p>GALINI ILJINOJ (4.) razglednica</p>
<p>Madame/Galina Iljina/36kZvenigorodskaja 1/14 kv. 30/Moskva D-100/SSSR</p>
<p>Rab, 25. VIII. 1978.</p>
<p>Draga naša Galina,</p>
<p>najprije smo desetak dana bili u Dubrovniku (sudjelovao sam na recitalu poezije), a zatim došli u Rab, u Talasoterapiju, koju godinama posjećujemo. – Žao nam je što nas niste mogli posjetiti kad ste posljednji put bili u Zagrebu; no, to ćemo, slijedeći put, svakako učiniti. – Kako vaša dječica? Oni su već veliki, zar ne? – Bilo bi nam drago da nam se javite, makar najkraće. Srdačno pozdravljamo vas, vašega dragog supruga i sve vaše drage. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>992.</p>
<p>VERI JAVAREK (9.) razglednica</p>
<p>Madame/Vera Javarek/154 Marsham Court/Westminster/London, S.W.1.</p>
<p>Rab, 26. VIII. 1978.</p>
<p>Draga gospođo Vera,</p>
<p>već dugo nismo jedni o drugima ništa čuli, kako živimo, što radimo. Ne znam, jesam li vam javio novu našu adresu: Gajeva ulica 2a, gdje stanujemo od kraja 1976. – Ovog ljeta bili smo u Dubrovniku (tamo sam sudjelovao na recitalu poezije), a zatim došli u Rab, u Talasoterapiju, staro naše odmaralište. (Da, 1976. objavljene su moje Sabrane pjesme.) Bilo bi nam drago da nam se javite, makar kratkim pismom. Mnogo srdačnih pozdrava! Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>993.</p>
<p>JOLANDI MARCHIORI (11.) razglednica</p>
<p>Madame/Jolanda Marchiori/Istituto di filologia slava/Padova/Università di Padova/Italia</p>
<p>Rab, 26. VIII. 1978.</p>
<p>Draga gospođo Jolanda,</p>
<p>prošlo je mnogo vremena otkako vam se nisam javio; nemojte mi zamjeriti. God. 1976. objavljene su moje Sabrane pjesme i preselili smo se u novi stan: Gajeva 2a. Prošle godine bio sam bolestan, operiran. A ove smo godine najprije bili u Dubrovniku (sudjelovao sam na recitalu poezije), a sad smo u Rabu, u Talasoterapiji, na godišnjem odmoru. – Kako ste nam vi? Bilo bi nam drago da nam se javite. Mnogo srdačnih pozdrava dragoj vašoj sestri i vama! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>994.</p>
<p>MILADI ČERNI (6.) razglednica</p>
<p>Madame/Milada Černá/Radlická 112/Praha 5/ČSSR</p>
<p>Rab, 26. VIII. 1978.</p>
<p>Draga Milada,</p>
<p>kolike li su godine minule od naših susreta! Ja ih nisam zaboravio.</p>
<p>Ali danas – jedni o drugima znamo malo. Meni su npr. 1976. objavljene Sabrane pjesme, i te smo se godine preselili u novi stan: Gajeva 2a. Itd.</p>
<p>Zanima me što radite vi, pa bi mi bilo drago da mi se pismom javite, kada dospijete.</p>
<p>Želio bih da se ponovno sretnemo, u Zagrebu ili u Pragu. Mnogo srdačnih pozdrava vašem suprugu i vama. Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>995.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (26.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab, 28. VIII. 1978.</p>
<p>Još malo još malo</p>
<p>I zasjat će mu sunce</p>
<p>U Zagrebu</p>
<p>Jutros je ovdje pala</p>
<p>Kiša a grlica u šumi</p>
<p>Od tuge plače</p>
<p>Pogledaj jedan čovjek</p>
<p>Srce na dlanu nosi</p>
<p>Nemoj mu se smijati</p>
<p>Piše u parku i pozdravlja</p>
<p>Tisuću puta pozdravlja</p>
<p>Tebe ONAJ ISTI</p>
<p>996.</p>
<p>KREŠIMIRU ŠIMIĆU (3.) pismo</p>
<p>Drug/Krešimir Šimić/student filozofije/Podcrkavlje/via Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, 6. rujna 1978.</p>
<p>Dragi Krešo,</p>
<p>šaljući vam tekst predgovora za Katalog, šaljem i Kapetanićevu adresu s molbom da mu pošaljete Program Znanstvenoga skupa zajedno sa štampanim Katalogom izložbe knjiga Gerharda Ledića.</p>
<p>Srdačan pozdrav!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Mr./Professor Davor Kapetanić/Chairman, Slavic Department/University of Washington/Seatle/Washington 98195/U.S.A.</p>
<p>997.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (12.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Antwerpen, 28. IX. 1978.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>30. IX. 1978.</p>
<p>Kako vidite, dva su datuma: prvi kad je započeto, drugi dovršeno. Jučer bijasmo u Amsterdamu: Rembrandtova kuća, van Gogh itd. O tome se danima može razgovarati, a imat ćemo za to prilike, nadamo se. Sutra putujemo u Pariz. – Mislimo na vas i najsrdačnije pozdravljamo. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>998.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (21.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Antwerpen, 30. IX. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>gdje smo sve bili u tjedan dana! I šta smo vidjeli! Jučer u Amsterdamu: Rembrandtova kuća, izložba van Gogha, a Gent, a Brugge, itd. O svemu valja usmeno razgovarati. Sutra putujemo, autom, u Pariz. – Nadamo se da je kod vas sve u redu, i najsrdačnije pozdravljamo vas oboje i dragog Tomicu. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>999.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (9.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Antwerpen, 30. IX. 1978.</p>
<p>Dragi naš doktore,</p>
<p>evo nas na putovanju po velikom Svijetu: Belgija, Nizozemska, a sutra Pariz, pa Bern. Toliko se toga doživi i vidi da nije moguće iskazati u nekoliko riječi. Usmeno više. – A dotle, mnogo srdačnih pozdrava gđi Katici, vama i vašim sincima. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1000.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (27.) razglednica</p>
<p>Madame/Mr. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Antwerpen, 30. IX. 1978.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>pri kraju je naš put po Belgiji i Nizozemskoj, sutra odlazimo autom u Pariz. Jučer bijasmo u Amsterdamu (Rembrandtova kuća, van Gogh) i u Rotterdamu, neizrecivo. Trebat će vremena da ti o svemu pričamo. – Nadamo se da si ti dobro, mi jesmo. I najsrdačnije te pozdravljamo! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1001.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (16.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Draškovićeva 13/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Antwerpen, 30. IX. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>jučer bijasmo u Amsterdamu, u Rembrandtovoj kući, na golemoj van Goghovoj izložbi, pa u Rotterdamu itd. Tko da sve zabilježi na malom ovom prostoru. Nego, o tome se može razgovarati danima. – Sutra putujemo, autom, u Pariz. Sjećat ćemo se dana od prije četrdesetak godina... Pozdravljaju vas i vole</p>
<p>vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1002.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (13.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/Ivana Gorana Kovačića 13/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Antwerpen, 30. IX. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>mi smo, eto, u velikom Svijetu: prođosmo Belgiju i Nizozemsku, a sutra putujemo, autom, odavle u Pariz, Nije moguće ni spomenuti ovdje sve što smo doživjeli, o tome se usmeno može dugo razgovarati. – Nadamo se da je kod vas sve u redu, i najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1003.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/književnik/Ćirpanova 49/Novi Sad/Jugoslavija</p>
<p>Antwerpen, 30. IX. 1978.</p>
<p>Dragi naš Draško,</p>
<p>kad samo nabrojimo mjesta u kojima neko vrijeme proboravismo: Bruxelles, Antwerpen (najviše!), Gent, Brugge, Amsterdam, Rotterdam, može li se ovdje reći što više? Ali može se kazati da eto i u dalekom Svijetu mislimo na vas i najsrdačnije pozdravljamo gđu Jelku i vas. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>P. S. Sutra odosmo u Pariz.</p>
<p>1004.</p>
<p>ZLATKU CRNKOVIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Zlatko Crnković/Vernićeva 6/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Antwerpen, 30. IX. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Ecija i Zlatko,</p>
<p>s izvanrednoga ovog putovanja, o kojemu se može danima govoriti, najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje, Srebrenku i Koraljku. Usmeno ćemo, nadamo se, moći vas opširnije izvijestiti. (Sutra odosmo u Pariz.)</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1005.</p>
<p>IVANU RAOSU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Raos/književnik/Miškinina 22/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Antwerpen, 30. IX. 1978.</p>
<p>Dragi naši Raosi, Ivanka i Ivane,</p>
<p>i u velikom Svijetu, na velebnom našem putovanju, naiđosmo u Gentu na ovu van Eyckovu gospođu Evu...; mi vas se sjećamo i najsrdačnije oboje pozdravljamo. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1006.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Banjavčićeva 24/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Antwerpen, 30. IX. 1978.</p>
<p>Dragi naš Slavko,</p>
<p>da ne bi možda pomislio da u Svijetu nema Evā; evo ti ova van Eyckova. Vidjesmo dosad Belgiju i Nizozemsku (o tome dugi izvještaj usmeno), a sutra putujemo autom u Pariz. (Mislim na 5 st.!) Mnogo srdačnih pozdrava tebi i tvojim dragima. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1007.</p>
<p>MARIJANU KOLESARU (3.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Marijan Kolesar/2090 Stabroek/Smoutakker 34/Antwerpen/Belgique</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 4. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Sonja i Marijane,</p>
<p>danas, na izletu u Saint-Germain-en-Laye, naiđosmo i na ovog vepra i sjetismo se Vepra. – Najljepše vam oboma zahvaljujemo na svemu što ste nam pružili za vrijeme našega belgijskog boravka. Sjećat ćemo ga se dugo! – Samo jednu noć prenoćismo u Rue Cujar 20; preselili smo: Rue Tournefort 4, »Parisiana«. – Mnogo srdačnih pozdrava! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1008.</p>
<p>DAKI IVANOVU (22.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Klinička bolnica »Rebro«/IV. Interna/Kišpatićeva 12/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 6. X. 1978.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>poslije kraćeg boravka u Belgiji i Nizozemskoj evo nas već nekoliko dana u Parizu, gdje otkrivamo uvijek nešto novo, neviđeno. </p>
<p>Želeći da si s nama, mislimo na te, i najsrdačnije te pozdravljamo. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1009.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (14.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Maksimirska 88/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 6. X. 1978.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>na velikom našem putovanju, nakon Belgije i Nizozemske, evo nas i u Parizu, gdje ćemo ostati još kojih osam dana. Najsrdačnije pozdravljamo vašu gospođu i vas.</p>
<p>Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1010.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (17.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 6. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Zorica i Marijane,</p>
<p>sjedeći neki dan ispred Café de la Paix dođoše mi pod pero stihovi o toj kavani i svima kavanama Svijeta. – Kako bi nam drago bilo da se ponovno sretnemo u Gradu Svjetlosti! O, godine! O, davni susreti! – Najsrdačnije vas pozdravljamo! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1011.</p>
<p>ZDENKU KOLACIJU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Arh. Zdenko Kolacio/Voćarsko naselje 106/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 6. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Ljiljana i Zdenko,</p>
<p>poslije puta po Belgiji i Nizozemskoj evo nas u Parizu, Gradu Svjetlosti, u kojem su mnogi našijenci bili i sretni i nesretni. – Mislimo na vas i najsrdačnije vas pozdravljamo. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1012.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (28.) razglednica</p>
<p>Madame/Mr. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 6. X. 1978.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>evo smo već nekoliko dana u Gradu Svjetlosti i doista nije moguće, ovdje, bilo što reći o našem boravku, nego da te često spominjemo (zašto nisi s nama?) i želimo što skoriji susret s tobom. Najsrdačnije te pozdravljaju i vole tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1013.</p>
<p>MILANU SELAKOVIĆU (10.) razglednica</p>
<p>Drug/Milan Selaković/Maksimirska 100/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 7. X. 1978.</p>
<p>Dragi Milane,</p>
<p>nakon puta po Belgiji i Nizozemskoj dobro smo se smjestili u Parizu, u Dinkovoj blizini; s njim smo svaki dan, a Mira nas je danas vozila u njihov dvorac Champ road i u Chartres. O tome se može samo sanjati. – Usmeni izvještaj slijedi. – Olgu i tebe najsrdačnije pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1014.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (13.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 9. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>ne može se, ovdje, ništa reći o našem »parizovanju«, o tome se mora podnijeti opširni usmeni izvještaj. Na taj izvještaj, nadamo se, nećete dugo čekati. – Mislimo na vas i najsrdačnije vas pozdravljamo. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1015.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (22.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 9. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>već je osam dana otkako smo u Parizu, a ostavit ćemo ga – za osam dana. Može li se o našem boravku išta reći na ovom prostoru? Nego, usmeni izvještaj slijedi. A da smo često mislili na vas, treba li posebno kazati? Želeći da se što prije sretnemo, najsrdačnije pozdravljamo vas i studenta Tomicu. Vole vas odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1016.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (10.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 9. X. 1978.</p>
<p>Dragi naš doktore,</p>
<p>evo nas već osam dana u Gradu Svjetlosti, gdje među tisućama lica stranih, nepoznatih, mislimo na vas sa željom da se što prije sretnemo u lijepome našem kraju. – Najsrdačniji pozdravi gđi Katici, vama i vašim sinovima! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1017.</p>
<p>IVANU LACKOVIĆU CROATI (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Lacković Croata/Frankopanska 12/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 9. X. 1978.</p>
<p>Dragi naš Ivane,</p>
<p>danas smo bili na Place du Tertre i vidjeli tisuću slika, stotinu slikara, i ponovno smo zaključili: na ovom je svijetu samo jedan Lacković Croata. Volimo ga i želimo mu dobro zdravlje! – Najsrdačnije pozdravljamo gospođu i vas i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1018.</p>
<p>IVANU GOLUBU (8.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub/Badalićeva 21/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 9. X. 1978.</p>
<p>Dragi naš Ivane,</p>
<p>zar bi se moglo, na ovom prostorčiću, išta kazati o našim doživljajima Pariza u kojem prvi put bijasmo prije četrdesetak ljeta, a sada smo ovdje po peti put? O svemu – usmeno izviješće u Gajevoj! Evo nas tamo za desetak dana. – Mislimo na te i najsrdačnije te pozdravljamo.</p>
<p>Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1019.</p>
<p>MIRICI I MARIJANU KRIŽANIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Obitelj/Mirica i Marijan Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 9. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>poslije kratkog putovanja po Belgiji i Nizozemskoj, evo nas već nekoliko dana u Parizu, u gradu koji volimo, ali ne više od našeg Zagreba. U Zagrebu je naše srce, naši prijatelji – Mirica i Marijan, i mi ih najsrdačnije pozdravljamo. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1020.</p>
<p>DAVORU TRGI (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/Dobri dol 25/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 9. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>nakon putovanja po Belgiji i Nizozemskoj, dođosmo u Pariz, Grad Svjetlosti o kojemu se može razgovarati satima. – O svemu će uslijediti usmeno izvješće. – Najsrdačniji pozdravi oboma pa Katarini i Ivanu. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1021.</p>
<p>OLINKU DELORKU (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 9. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>poslije putovanja po Belgiji i Nizozemskoj, osam smo dana u Parizu, u kojem već peti puta boravimo, otkrivajući uvijek iznova njegove tajne, poznate i nepoznate. – I vas dvoje ste, davno, hodili ovim putima! – Najsrdačnije pozdravljaju vas i vaše drage odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1022.</p>
<p>ZLATKU CRNKOVIĆU (5.) razglednica</p>
<p>Drug/Zlatko Crnković/Vernićeva 6/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 9. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Ecija i Zlatko,</p>
<p>evo nas u Parizu, Gradu Svjetlosti, u kojemu su nam dani blagdani. Hodimo ulicama trgovima muzejima i uvijek iznova otkrivamo nepoznato. A kraja nema! – Da ste i vi s nama! – Mnogo srdačnih pozdrava oboma, Koraljki i Srebrenki. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1023.</p>
<p>IVANU KROLI (6.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Krolo/Križanićeva 11a/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 9. X. 1978.</p>
<p>Dragi moj Ivane,</p>
<p>peti put hodim ulicama trgovima muzejima ovoga Grada Svjetlosti i uvijek mi se iznova otkrivaju njegove tajne, poznate i nepoznate. (Gle, na Place de la Concorde, pred vodoskokom, Jela je 1937. fotografirala prof. Barca i mene.) – Najsrdačnije pozdravljamo dobru tvoju gospu i tebe! Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1024.</p>
<p>PERI BUDAKU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Pero Budak/Ilica 42/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 9. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Sonja i Pero,</p>
<p>nakon putovanja po Belgiji i Nizozemskoj, došli smo u Pariz gdje ćemo ostati još osam dana. A zatim na dan dva u Bern. O svemu ćemo vas usmeno izvijestiti, i to uskoro. – Najsrdačnije pozdravljamo vas i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1025.</p>
<p>NIKOLI MILIĆEVIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Dr. Nikola Milićević/Ul. 8. maja 81/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 10. X. 1978.</p>
<p>Dragi moj Nikola,</p>
<p>poslije putovanja po Belgiji i Nizozemskoj, evo nas na četrnaest dana u Parizu, gdje sada već peti put boravimo i uvijek iznova otkrivamo nepoznato. – Nadam se da je s knjigom sve u redu, pišem i Minattiju. – Mnogo srdačnih pozdrava vama i vašim dragima! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1026.</p>
<p>IVANU MINATTIJU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Minatti/»Mladinska knjiga«,Titova 3/Ljubljana/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 10. X. 1978.</p>
<p>Dragi moj Minatti,</p>
<p>već sam tri tjedna na putu, u Belgiji i Nizozemskoj, a od 1. X. u Parizu gdje ću ostati do 15. X. Kad se vratim oko 20. o. mj. (idem i u Bern), volio bih u Zagrebu čuti kako je s našom knjigom. – I ovoga puta zahvaljujem vam se na trudu. Mnogo srdačnih pozdrava! Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1027.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (10.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. ing. Božidar Ekl/Stubište Rupa 2/Opatija/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 10. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Vanda i Darko,</p>
<p>poslije putovanja po Belgiji i Nizozemskoj, evo smo već deset dana u Parizu gdje ćemo ostati do polovice mjeseca. Da smo se i ovdje sjećali ugodnih trenutaka s vama, nije potrebno ni spomenuti. – Mnogo srdačnih pozdrava oboma i vašem dobrom Dadi. Vole vas</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1028.</p>
<p>NEDJELJKU MIHANOVIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Dr. Nedjeljko Mihanović/Tomašićeva 10/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 10. X. 1978.</p>
<p>Dragi moj Nedjeljko,</p>
<p>putovasmo najprije po Belgiji i Nizozemskoj, a od 1. X. smo u Parizu, već peti put. Na slici je, u prvom planu, Place Dauphine o kojemu ima i moja pjesma (pokazat ću vam taj trg). Ostat ćemo u Svijetu do 20. o. mj. a zatim ćemo se sresti – na poslu. Misao na rad putovala je sa mnom, i uskoro će se naći na svome mjestu. – Najsrdačnije pozdravljamo vašu gospođu, vas i Hrvojku. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1029.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (9.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/Kraljice Jelene 3/IV/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 10. X. 1978.</p>
<p>Dragi naš Sašenjka,</p>
<p>tko zna ljepše i bolje od vas pisati o Parizu? Ovdje čuh da ste i mene spomenuli u posljednjem pariškom feljtonu. Hvala vam! Ali i ja sam vas spominjao ovdje, ali nažalost samo usmeno. – Već smo desetak dana u Gradu Svjetlosti, i ponekad nam se pričinja: eno Saše pred izlogom knjiga, eno ga odlazi u tamnu ulicu... A on – u Zagrebu. Srdačni pozdravi!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1030.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (16.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dr. Mirko Stanić, Brückfeldstr. 13/Bern/Švicarska</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 10. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Vlasta i Mirko,</p>
<p>naš se put bliži kraju, i mi u Bern stižemo u ponedjeljak (16. X.) oko 18 sati. Znajući za vašu tešku situaciju, ipak molimo Vlastu, kako je već obećala, da nam telefonski rezervira za 4-5 dana sobu sa WC-om (Mittelstr.»Regina«). Doduše, nama je obećao jedan prijatelj da će odavle telefonirati u hotel »Regina«, no mi se na to ne možemo osloniti. Žao nam je što vas time opterećujemo, ali nam je ujedno i drago što ćemo se uskoro vidjeti.</p>
<p>Najsrdačniji pozdravi! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1031.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (7.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 10. X. 1978.</p>
<p>Draga naša Vikice,</p>
<p>nagledasmo se ljepote u Svijetu, po Belgiji i Nizozemskoj, a sada u Parizu, Gradu Svjetlosti, koji volimo još iz davnih dana. Kad se vratimo za desetak dana, uslijedit će usmeni izvještaj. Da smo se i ovdje sjećali vas, treba li to kazati? – Mnogo srdačnih pozdrava g. suprugu i vama! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1032.</p>
<p>MILICI CVIKL (5.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Milica Cvikl/Remetinečka 75/V/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 10. X. 1978.</p>
<p>Draga naša Milice,</p>
<p>poslije putovanja po Belgiji i Nizozemskoj, deset smo dana u Parizu, gdje ćemo ostati do polovice mjeseca. Vratit ćemo se oko 20. o. mj. (idemo još u Bern). A onda slijedi susret s vama i usmeni izvještaj.</p>
<p>Najsrdačnije pozdravljamo vas i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1033.</p>
<p>ŽELJKU IVANJEKU (9.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Željko Ivanjek/Baštijanova 42/Zagreb/Yugoslavie</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 15. 10. 1978.</p>
<p>Dragi naš Željko,</p>
<p>putovali smo po Belgiji i Nizozemskoj, a već smo dva tjedna u Parizu (odosmo sutra u Bern). Prije toga slavili smo dva naša stara pisca iz Slavonije… A o svemu treba, konačno, održati posebni sastanak u Gajevoj i podnijeti izvješće. Želimo da to bude uskoro. Lijepu svoju gospođu i tebe najsrdačnije pozdravljamo. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1034.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (14.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Gorana Kovačića 13/ Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 15. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>ovdje smo već dva tjedna (sutra putujemo u Bern) i vratit ćemo se za nekoliko dana. I ovdje se sjećam proslave starih naših pisaca od prije mjesec dana; nikad nisam u Rastušju doživio što slično kao one nedjelje. Hvala ti što si bio s nama. O našim doživljajima s ovog puta čut ćete usmeno izvješće. Najsrdačnije pozdravljamo vas i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1035.</p>
<p>IVANU NOVAKOVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Inž. Ivan Novaković/predsj. Skupštine općine/S. Brod/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 15. X. 1978.</p>
<p>Poštovani i dragi druže predsjedniče,</p>
<p>i na našem putovanju (Belgija, Nizozemska i dva tjedna u Parizu) sjećamo se s radošću danā proslave starih naših pisaca u Brodu, Rastušju i Glogovici. Ja osobno nikad neću zaboraviti onu nedjelju kad smo nas dvojica, onako svečano, ušli u Rastušje, i sve ostalo. Hvala vam još jednom na svemu što ste za tu proslavu učinili. Ona vam služi na čast. – Srdačno vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1036.</p>
<p>MARINU TARTAGLIJI (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Akad. Marino Tartaglia/Akad. lik. umj./Ilica 85/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 15. X. 1978.</p>
<p>Dragi naš Marino,</p>
<p>ovdje smo već dva tjedna, a svaki dan bijasmo i u Jeu de Paume: Cézanne i drugi, i mnogi drugi. Svetkovina boja! Zar smo mogli ne pomišljati na te? Željeli smo da si s nama pa da zajedno podijelimo radost. Nadamo se da ćemo imati prilike o svemu se porazgovoriti. – Mnogo srdačnih pozdrava tebi i tvojim dragima. </p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1037.</p>
<p>VLADISLAVU KUŠANU (6.) razglednica</p>
<p>Drug/Vladislav Kušan/Makančeva 2/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 15. X. 1978.</p>
<p>Dragi naš Vlado,</p>
<p>poslije putovanja po Belgiji i Nizozemskoj, dva smo tjedna u Parizu, hodimo starim stopama: u kući Hugoovoj, u Balzacovoj, u Louvreu, u Jeu de Paume, itd. Šetnje beskrajne. Svetkovine srca i duha. Može li se išta o svemu viđenom i doživljenom reći na ovom prostorčiću? – Mnogo smo mislili na te želeći da si s nama. – Najsrdačnije te pozdravljamo. Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1038.</p>
<p>ZVONIMIRU LJEVAKOVIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. Zvonimir Ljevaković/Moše Pijade 1/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 15. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Dora i Zvonko,</p>
<p>poslije Belgije i Nizozemske, evo nas već dva tjedna u Parizu (a sutra odlazimo u Bern). Čega se sve nismo nagledali! Nahodali se! Nije moguće o tome ovdje ništa kazati. Nego, sjećamo se vas i najsrdačnije vas pozdravljamo. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1039.</p>
<p>TONI POTOKARU (5.) razglednica</p>
<p>Drug/Tone Potokar/Harambašićeva 4/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 15. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Paula i Tone,</p>
<p>nakon putovanja po Belgiji i Nizozemskoj, evo nas dva tjedna u Parizu, odakle sutra odlazimo u Bern. Vidjeli smo i doživjeli toliko ljepota, toliko nepoznatoga, toliko izvanrednoga, da o tome nije moguće ovdje išta kazati. A kad se uskoro vratimo, onda usmeno. – Oboje vas najsrdačnije pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1040.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/Banjavčićeva 24/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 15. X. 1978.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>već smo dva tjedna u Parizu, a sutra putujemo u Bern; ne znam kako ćemo dugo ostati tamo. Molim te, priredi sve za dogovorenu sjednicu; čim se vratim, javit ću se. I nastavit ćemo razgovore ugodne. – O našim doživljajima na putu čut ćeš uskoro, u Gajevoj. – (Znatiželjan sam: jesu li sve knjige gotove?) – Mnogo srdačnih pozdrava dobroj tvojoj gospođi, tebi i vašim sincima. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1041.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (5.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Ivo Frangeš/Grškovićeva 31a/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 15. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Verice i Ivo,</p>
<p>putujući po velikom Svijetu evo nas već dva tjedna i u Parizu (a sutra odosmo u Bern). No, potkraj tjedna evo nas – i u Zagrebu. Pa ćemo o svemu razgovarati. – Ivo, pisao sam Slavku da spremi sve za sjednicu 5 st. Budi mu, molim te, pri ruci (i jednoj i drugoj). – Vas i vaše sinke najsrdačnije pozdravljamo. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1042.</p>
<p>MARTINU SAGNERU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Martin Sagner/»Komedija«, Kaptol/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 15. X. 1978.</p>
<p>Dragi naš Dudek (dopustite da vas tako zovem),</p>
<p>Mea culpa, ja zaboravio adresu gospođe Saše pa se stoga obraćamo na vas s molbom da joj s našega putovanja izručite najsrdačnije pozdrave. Nećete valjda ni pomisliti da se pritom ne sjećamo i vas. Najsrdačnije vas pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1043.</p>
<p>VJEKICI BORČIĆ (2.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dr. Vjekica Borčić/Jukićeva 36/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 15. X. 1978.</p>
<p>Draga naša Vjekice,</p>
<p>nemojte misliti da vas se na našem putovanju nismo sjećali: gledamo, u duhu, vašu kućicu sa crvenim krovom i vidimo žuto lišće kako već pada u lijepome vašem kraju. Jesenas ćemo, zar ne, zajedno s vama, opet... Mnogo srdačnih pozdrava vama i vašim dragima. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1044.</p>
<p>ZORICI FARBAK (2.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Zorica Farbak/Ilica 26/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Pariz, Rue Tournefort 4, 15. X. 1978.</p>
<p>Draga naša Zorice,</p>
<p>da ne mislite da ste samo vi putnik po velikom Svijetu: i mi smo bili u Belgiji i Nizozemskoj pa nas evo (do sutra) i u Parizu. O tome ćemo vas i usmeno obavijestiti. – Najsrdačnije vas pozdravljaju</p>
<p>vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1045.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (23.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Bern, Mittelstrasse 6, 19. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>i boravak u Bernu (gdje smo posjećivali bolesnog prijatelja, dra M. S.) bliži se kraju, jer sutra ujutro putujemo u Salzburg; u Zagrebu smo u ponedjeljak ujutro. – O svemu ćemo, bude li vas zanimalo, moći opširnije razgovarati. A vjerujte da jedva čekamo da se što prije vidimo. – Najsrdačniji pozdravi vama i Tomici studentu! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1046.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (29.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mr. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Bern, Mittelstrasse 6, »Regina«, 19. X. 1978.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>bliži se kraj našem putu: sutra odlazimo iz Berna u Salzburg, a u Zagrebu ćemo biti u ponedjeljak ujutro. – I Pariz, gdje ostadosmo četrnaest dana, i Bern, i Salzburg (Traklov!), dragi su nam gradovi, i o njima se može danima pripovijedati. Ali mi već očekujemo dan susreta s tobom da se zagrlimo prijateljski. Najsrdačniji pozdravi! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1047.</p>
<p>ZVONKU LOVRETIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Zvonko Lovretić/Ilica 26/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Bern, 19. X. 1978.</p>
<p>Dragi Zvonko,</p>
<p>putujući svijetom (bili smo u Belgiji i Nizozemskoj pa u Parizu), došli smo i u Švicarsku, u Bern, gdje se također sjećamo Zagreba i vas (našeg susjeda tolikih minulih godina) i najsrdačnije pozdravljamo sve vaše drage i vas. Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1048.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (17.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dr. Mirko Stanić, Brückfeldstr. 13/Bern/Švicarska</p>
<p>Salzburg, Hotel »Stein«, 21. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Vlasta i Mirko,</p>
<p>premda nam je bilo teško, otišli smo uvjereni da tebi, Mirko, ide na bolje. I Jela i ja pomilovali smo »Benjamina« i zaželjeli da što prije ozdraviš. Miluj ga i ti, Mirko, i čvrsto želi isto. Nadamo se da ćeš uskoro u dragom vašem domu, uz veliku ljubav i njegu Vlastinu, sve muke zaboraviti.</p>
<p>Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1049.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (14.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Salzburg, Hotel »Stein«, 21. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>na kraju svoga velikog putovanja nađosmo se u Salzburgu, gradu festivala itd. A sutra uveče vraćamo se u bijeli naš Zagreb. I nadamo se skorom susretu. Mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1050.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (24.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Salzburg, Hotel »Stein«, 21. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>i sinoć, nakon dolaska, i danas, šetali smo lijepim ovim gradom: bili u rodnoj kući pjesnika Georga Trakla itd. – Sutra uveče putovati nam je u Zagreb i naći se ponovno s prijateljima od kojih ste vi na prvome mjestu. Do skorog viđenja!</p>
<p>Najsrdačniji pozdravi vama i dragom Tomici!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1051.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (30.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mr. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Salzburg, Hotel »Stein«, 21. X. 1978.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>na kraju svog putovanja evo nas i u Salzburgu, gradu Mozarta i Georga Trakla (bijasmo danas u njegovoj rodnoj kući). Šetajući lijepim ulicama i kraj rijeke Salzach, hodali smo po jesenjem žutom lišću i mislili na naš Zagreb. A u njemu na tebe i skori susret. Sutra uveče dolazimo kući. I prije ćeš čuti naš glas nego što ovo pročitaš!</p>
<p>Tisuću pozdrava! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1052.</p>
<p>VLADISLAVU KUŠANU (7.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Vladislav Kušan/Makančeva 2/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Salzburg, Hotel »Stein«, 21. X. 1978.</p>
<p>Dragi naš Vlado,</p>
<p>bijasmo, malo prije, u Traklovoj rodnoj kući. Među prijevodima njegovih pjesama nađosmo i tvoj prijevod, ali nažalost bez posvete. Šteta. – Mislimo na te i srdačno te pozdravljamo. Do skorog viđenja! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1053.</p>
<p>IVANU ANTOLČIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Ivan Antolčić/Štefanićeva 5/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Salzburg, Hotel »Stein«, 21. X. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Jelena i Ivice,</p>
<p>bili smo na velikom putovanju: Belgija, Nizozemska, Pariz (14 dana!), Bern i najposlije Salzburg, grad festivala i Georga Trakla, pjesnika. Treba li reći da smo se sjećali i vas?</p>
<p>Želeći da se uskoro vidimo, pozdravljamo vas najsrdačnije.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1054.</p>
<p>TANJI ŠPOLJAR (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Tanja Špoljar/Svetozara Markovića 7/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Salzburg, Hotel »Stein«, 21. X. 1978.</p>
<p>Draga naša Tanja,</p>
<p>poslije dugo vremena otputili smo se u Svijet: bili u Belgiji, Nizozemskoj, Parizu, Bernu i sada, na kraju, u Salzburgu, gradu koji također volimo.</p>
<p>Često smo u mislima s tobom i najsrdačnije te pozdravljamo.</p>
<p>Do skorog viđenja! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1055.</p>
<p>VINKI ZELIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Vinka Zelić/Kavanjinova 14/Split</p>
<p>Salzburg, Hotel »Stein«, 21. X. 1978.</p>
<p>Draga naša Vinka,</p>
<p>vraćajući se s putovanja (Belgija, Nizozemska, Pariz, Bern) evo nas na kraju u Salzburgu, a sutra putujemo kući. Ne znamo znaš li novi naš stan: Gajeva ulica 2a; želimo da nas što prije tamo posjetiš. Često mislimo na te i najsrdačnije te pozdravljamo.</p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1056.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (9.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dinko Štambak/12, Rue Thouin/Paris Ve/France</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 31. 10. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Mira i Dinko,</p>
<p>ne možemo zaboraviti prijateljstvo i ljubaznost koju nam iskazaste za našeg boravka u Parizu. Hvala najljepša! – Dinko, tvoj će članak, obećao mi M. M., izaći u prosinačkom broju »Foruma«; to me veseli, a i tebe, vjerujem. – Poslije Berna i Salzburga stigosmo kući 23. 10. Bilo je veličajno! – Najsrdačnije vas pozdravljamo. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1057.</p>
<p>MIRKU STANIĆU (18.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dr. Mirko Stanić, Brückfeldstr. 13/Bern/Švicarska</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 31. 10. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Vlasta i Mirko,</p>
<p>još smo pod dojmom susreta s vama: Mirkove bolesti, koja na radost nas sviju, kreće na bolje, i Vlastine prijateljske susretljivosti prema nama, brige i pažnje prema Mirku. – Drag nam je taj susret, jer nas je uvjerio u Mirkovo ozdravljenje. A našemu Mirku čestitamo imendan sa čvrstom željom da još mnogo doživi u zdravlju i zadovoljstvu. Oboje vas najsrdačnije pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1058.</p>
<p>MARIJANU KOLESARU (4.) razglednica</p>
<p>Dipl. Ing. Marijan Kolesar/directeur/Stabroek, Smontakker 34/Antwerpen/Belgija</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 31. 10. 1978.</p>
<p>Dragi naši, Sonja i Marijane,</p>
<p>kako nam je prije mjesec dana bilo s vama lijepo! Dugo ćemo se tih dana sjećati. – Vratili smo se kući 23. o. mj., a pošiljka koju je Marijan dovezao, već je kod nas. Hvala, Marijane. – No, uskoro ćemo se i vidjeti, zar ne. (Primili smo plakat i poziv za izložbu u B. Ali bez upute što da učinimo s tim plakatom.)</p>
<p>Najsrdačnije vas pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1059.</p>
<p>SLAVKU KOPAČU (5.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Slavko Kopač/Rue de Ruisseau 4/Paris XVIIIe/France</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 31. 10. 1978.</p>
<p>Dragi naš Slavko,</p>
<p>možda si čuo da smo mi bili u Parizu (a bili smo od 1. do 15. listopada). Telefonski smo te tražili i tražili, ali bilo je uzaludno. Žao nam je. Vjerojatno si bio izvan Pariza pa se tako, nažalost, nismo sreli. Hoćemo samo da ti kažemo koliko smo željeli bar jednu šetnju s tobom u veličanstvenom Parizu. Srdačno te pozdravljaju tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1060.</p>
<p>IVANU LACKOVIĆU CROATI (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Ivan Lacković Croata/Frankopanska 12/Zagreb</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 1. 11. 1978.</p>
<p>Dragi naš Ivane,</p>
<p>čuli smo da ste nedavno svoju dobru majku otpratili na vječni počinak. Razumijemo vašu bol i mi joj se pridružujemo sa željom da teret toga nenadoknadivoga gubitka lakše podnesete. Naše iskreno saučešće.</p>
<p>Srdačan pozdrav vama, gđi Ani i svima vašim dragima.</p>
<p>Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1061.</p>
<p>VLADIMIRU VUKMIROVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Vladimir Vukmirović/predsjednik Odbora/X Nikšićkih književnih susreta/Centar za kulturu/Nikšić</p>
<p>Zagreb, 8. studenoga 1978.</p>
<p>Poštovani druže predsjedniče,</p>
<p>primio sam vaš dopis (br. 20, novembar 1978), kojim me pozivate da sudjelujem na jubilarnim X NIKŠIĆKIM KNJIŽEVNIM SUSRETIMA 7. i 8. decembra 1978.</p>
<p>Na pozivu najljepše vam zahvaljujem i ujedno vas obavještavam da mi, nažalost, nije moguće odazvati se tom pozivu. Ne dopušta mi to moje zdravstveno stanje; moram, naime, u kraćim vremenskim razmacima dolaziti u bolnicu »Rebro« na kontrolne zdravstvene preglede.</p>
<p>Još jednom zahvaljujem na ljubaznom pozivu i želim vam puni uspjeh u svima kulturnim nastojanjima i djelovanju.</p>
<p>Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1062.</p>
<p>RAZREDU ZA SUVREMENU KNJIŽEVNOST (3.) </p>
<p>pismo</p>
<p>Razred za suvremenu književnost/Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 15. prosinca 1978.</p>
<p>Na vaš dopis broj 06-153/2-1978. od 6. prosinca 1978. šaljem ovaj izvještaj:</p>
<p>1.– Objavljene knjige:</p>
<p>Dragutin Tadijanović: Srebrne svirale, Izbor pjesama. Priredila Karmen Milačić, Ilustrirao Miljenko Stančić. VIII. izdanje, »Školska knjiga«, Zagreb, 1978.</p>
<p>2. – Na Znanstvenom skupu o Vidu Došenu (1720. – 1778.) i Blažu Tadijanoviću (1728. – 1797.), koji je u priredbi Razreda za Filologiju i Razreda za suvremenu književnost JAZU i Skupštine općine Slavonski Brod održan 16. rujna 1978. u Slavonskom Brodu, sudjelovao sam svojim referatom »Još o Blažu Tadijanoviću, Prilozi za biografiju«; sutradan, 17. rujna 1978. prisustvovao sam otkrivanju spomen-ploče Blažu Tadijanoviću u Rastušju i otkrivanju spomen-ploče Vidu Došenu u Glogovici.</p>
<p>Post scriptum: Ovaj izvještaj nisam mogao (a ne samo ja) ispuniti u Akademijinu formularu »Izvještaj o radu članova Akademije«, gdje uz »Izložbe…, muzičke praizvedbe…« nije predviđeno, vjerojatno omaškom, sudjelovanje znanstvenika na Znanstvenim skupovima ili simpozijima.</p>
<p>Sa drugarskim pozdravom</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>1063.</p>
<p>MARIJU PROFACI (1.) pismo</p>
<p>Drug/Mario Profaca, novinar/Zagreb/Andrije Žaje ul. 117</p>
<p>Zagreb, 17. prosinca 1978.</p>
<p>Poštovani druže Profaca,</p>
<p>prije pet godina posjetili ste me (24. XI. 1973.) u mom tadašnjem stanu u Ilici 26, gdje sam vam posudio, na vašu zamolbu, originalni rukopis (pisan olovkom) Hijacinta Petrisa o bolovanju Ivana Gorana Kovačića u lječilištu Brestovac 1937. i 1938. godine; Petris je podatke o Goranu prepisao iz liječničkih knjiga na Brestovcu, gdje je i sam bolovao poslije Gorana. Ovo sam vam saopćio i pri predaji spomenutog Petrisova rukopisa.</p>
<p>Nekoliko puta tražio sam vas telefonski (u vrijeme dok je vaš telefon bio označen u Telefonskoj knjizi), ali sam nažalost svaki put dobio obavijest da niste u Zagrebu. A i nadao sam se da ćete mi, najposlije, vratiti rukopis koji sam vam posudio.</p>
<p>Ima dosta vremena otkako radim na kritičkom izdanju Goranovih Sabranih djela (u tri omašna sveska) u kojima će biti i njegova opširna biografija za koju su mi, razumije se, potrebni i podaci o njegovu brestovačkom bolovanju. Stoga vam se obraćam molbom da budete ljubazni pa da mi vratite Petrisov rukopis ili poštom (preporučeno) na moj novi stan, Gajeva ulica 2a, ili da mi se javite na broj telefona 448 – 578 radi dogovora o predaji tog rukopisa.</p>
<p>Očekujući vaš odgovor, srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1064.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (10.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dinko Štambak/12, Rue Thouin/Paris Ve/France</p>
<p>Hvar, 12. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naši, Mira i Dinko,</p>
<p>ovdje smo na Danima hvarskoga kazališta koji se sutra završavaju otkrivanjem ploče na kući Ante Tresića Pavičića u Vrbanju. – Reče mi Živko da je tvoja knjiga na uvezu i krajem će mjeseca izaći. Veselimo se. – Ne znam, jesi li čuo da nam je Milan S. bio jako bolestan, no sad je već bolje. – Žao nam je što se nisi svratio u Zagreb, ali ćete ovog ljeta doći, zar ne? – Rado bismo vas oboje pozdravili u našem domu. A ovako: grle vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1065.</p>
<p>VIRGILIJU NEVJESTIĆU (7.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Virgilije Nevjestić/28 Boulevard St. Jacques/Paris XIVe/France</p>
<p>Hvar, 12. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naši, Danijela i Virgilije,</p>
<p>još su nam u ugodnom sjećanju trenuci koje smo s vama jesenas proveli u Parizu. – A žao nam je što V. nije imao vremena ni da nam se javi, kad je nedavno bio u Zagrebu. Mi to shvaćamo i želimo da drugi puta bude bolje. Čestitam Viržilu na pjesmama u »Forumu«. Ovdje smo na Danima hvarskoga kazališta. Srdačno vas pozdravljamo!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1066.</p>
<p>MARIJANU KOLESARU (5.) razglednica</p>
<p>Dipl. Ing. Marijan Kolesar/directeur/2090 Stabroek, Smontakker 34/Antwerpen/Belgija</p>
<p>Hvar, 12. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naši, Sonja i Marijane,</p>
<p>upravo kad smo pošli na put primili smo obavijest o Marijanovoj izložbi (plakat i dr.). Čestitamo! – Ništa nam se ne javi, Marijane, nakon izložbe u Križevcima! Dobro je prošlo, zar ne? – Mi smo ovdje čitav tjedan na Danima hvarskoga kazališta, i odavle idemo u Zadar, pa kući. – Nadamo se da ćemo se ovog ljeta sresti u Zagrebu, i sa Sonjom. Srdačno vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1067.</p>
<p>VESNI MATANIĆ-VUČETIĆ (2.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vesna Matanić-Vučetić/Vela Luka/o. Korčula</p>
<p>Hvar, 12. svibnja 1979.</p>
<p>Draga naša Vesna,</p>
<p>pri završetku su Dani hvarskoga kazališta (sutra idemo u Vrbanj!), a mi se radujemo što ćemo u ponedjeljak popodne odavle krenuti brodom put Zadra i tamo se sresti s tobom i tvojim dragima.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava tebi i tvome dragom suprugu!</p>
<p>Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1068.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (25.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>danas je završio Znanstveni skup Dana hvarskoga kazališta otkrivanjem spomen-ploče na kući Ante Tresića Pavičića u Vrbanju; sutra putujemo na dan dva u Zadar pa kući. O svemu više usmeno. Najsrdačnije pozdravljamo vas i Tomicu. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1069.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (15.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>sa Znanstvenoga skupa Dani hvarskoga kazališta najsrdačnije vas pozdravljamo sa željom za skorim susretom u Gajevoj 2a. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1070.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (11.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naš doktore Grgiću,</p>
<p>putujući amo prođosmo i kroz vaš Knin, u rano jutro, pa ne treba reći da smo vas i tamo spominjali. A danas, na završetku Dana hvarskoga kazališta, želimo da se što prije sretnemo u Gajevoj 2a. Srdačno pozdravljamo gđu Katicu, vas i vaše sinove. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1071.</p>
<p>DAKI IVANOVU (23.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Draškovićeva 15/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>prođe već tjedan dana otkako smo otputovali na Znanstveni skup Dana hvarskoga kazališta, koji je danas završio. Uskoro se vraćamo kući pa ćemo se opet prijateljski porazgovoriti. Mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1072.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (15.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>brzo nam prođe ovaj tjedan dana, ne možemo se pohvaliti da smo uživali u suncu, i sada dok pišem oblačno je i vjetrovito. Sutra popodne plovimo u Zadar na nekoliko dana, a zatim u našu Gajevu, gdje vas želimo što prije vidjeti. Mnogo srdačnih pozdrava gospođi i vama! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1073.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (18.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Akad. Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>danas se završiše Dani hvarskoga kazališta otkrivanjem ploče Tresiću Pavičiću u Vrbanju (Bogišić i Ivanišin). Čitavo vrijeme, na svakom koraku, osjećalo se: nema Marijana! Ali duh je tvoj lebdio iznad sviju nas! Ja sam ga ponekad i vidio. – Sutra popodne odosmo na dan dva u Zadar. Mnogo srdačnih pozdrava Zorici i tebi!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1074.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (11.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>na završetku Dana hvarskoga kazališta ne možemo se baš pohvaliti da su nas pratili sunčani dani, no svejedno – bilo je lijepo: susreti s nepoznatim uvijek čovjeka raduju. – Nekoliko dana bit ćemo u Zadru, a onda kući. – Oboje vas najsrdačnije pozdravljaju</p>
<p>vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1075.</p>
<p>ZLATKU CRNKOVIĆU (6.) razglednica</p>
<p>Drug/Zlatko Crnković/Vernićeva 6/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi Zlatko,</p>
<p>da znaš kako nam je žao što se i ove godine nismo sreli ovdje da te čujemo i da te vidimo. Dani hvarskoga kazališta danas su završeni (bijasmo u Vrbanju na otkrivanju ploče Tresiću Pavičiću), a nas dvoje sutra plovimo u Zadar, na dan dva pa u Gajevu 2a. Želimo da se tamo sretnemo što prije. – Eciju i tebe, i vaše kneginjice najsrdačnije pozdravljamo! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1076.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (15.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/Ivana Gorana Kovačića 13/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>provedosmo tjedan dana ovdje, s manje sunca a više oblaka i vjetra, no ipak smo zadovoljni: mnogo novoga čuli smo na Znanstvenom skupu Dani hvarskoga kazališta koji je danas završen. Bit ćemo nekoliko dana u Zadru (Božava! čut ćete usmeno), a zatim – kući. Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage.</p>
<p>Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1077.</p>
<p>DAVORU TRGI (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/gen. dir./Dobri dol 25/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>bili smo na Znanstvenom skupu Dani hvarskoga kazališta koji je danas završio. Ako mislite da su nas pratili i sunčani dani – nisu. No, svejedno, živnuli smo, jer svaka promjena veseli. A da smo se sjećali i vas, treba li posebno reći? – Mnogo srdačnih pozdrava oboma, i Katarini, i Ivanu! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1078.</p>
<p>ZVONIMIRU LJEVAKOVIĆU (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Zvonimir Ljevaković/Moše Pijade 1/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naši, Dora i Zvonko,</p>
<p>na završetku Dana hvarskoga kazališta bili smo danas u Vrbanju, gdje je na rodnoj kući Ante Tresića Pavičića otkrivena spomen-ploča. I pri njoj sam kumovao. – Sutra popodne otplovit ćemo u Zadar, na dan dva. A onda kući. – Srdačno vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Beba i Tadija</p>
<p>1079.</p>
<p>MILICI CVIKL (6.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Milica Cvikl/Remetinečka 75/V/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Draga naša Milice,</p>
<p>kad se tako rijetko viđamo, evo bar nekoliko riječi. Ovdje smo bili tjedan dana, prisustvovali Znanstvenom skupu Dani hvarskoga kazališta; sutra odlazimo na kratko vrijeme u Zadar, a zatim se moramo vidjeti s vama. Dotle, mnogo srdačnih pozdrava vama i vašim dragima. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1080.</p>
<p>OLINKU DELORKU (7.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>ovdje smo prisustvovali Danima hvarskoga kazališta, koji su danas skončani otkrivanjem spomen-ploče na rodnoj kući Ante Tresića Pavičića u Vrbanju. I toj sam ploči kumovao. – Poslije nekoliko dana u Zadru, vratit ćemo se kući, i bit će nam drago kad se s vama ponovno sretnemo. Mnogo srdačnih pozdrava! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1081.</p>
<p>MILANU SELAKOVIĆU (11.) razglednica</p>
<p>Drug/Milan Selaković/Maksimirska 100/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naši, Olga i Milane,</p>
<p>javljamo se sa Dana hvarskoga kazališta koji su danas okončani: u Vrbanju je otkrivena spomen-ploča Anti Tresiću Pavičiću na kući u kojoj je rođen. – Da znate kako nam je žao što se nismo mogli odazvati na Milanove pozive u vašu malu kućicu. Ali, i to će biti, čim naš Milan ozdravi; a to mu od srca želimo. Mnogo srdačnih pozdrava! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1082.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Banjavčićeva 24/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>pri kraju je tjedan otkako smo ovdje, a danas su okončani i Dani hvarskoga kazališta: otkrivena je u Vrbanju ploča Tresiću Pavičiću na rodnoj njegovoj kući. U Zadru ćemo biti negdje do sredine budućeg tjedna, a zatim evo nas u Gajevoj 2a, gdje ćemo se ubrzo sresti; dovršit ćemo davno započeti rad. – Najsrdačniji pozdravi tvojoj gospođi, tebi i vašim sincima!</p>
<p>Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1083.</p>
<p>IVANU GOLUBU (9.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub, književnik/Badalićeva 21/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naš Ivane,</p>
<p>čim smo stigli u ovaj grad, pohodili smo drevni samostan (vidi sliku!) i sjećali se tebe: kako bismo se radovali da si bio s nama! – Dani hvarskoga kazališta okončani, danas. O tome više usmeno. – Nadamo se da neće dugo trajati do našeg skorog susreta u Gajevoj, toliko toga ima da se kazuje i pokazuje. Srdačno te pozdravljaju </p>
<p>tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1084.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (10.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/književnik/Kraljice Jelene 3/IV,/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Dragi naš Sašenjka,</p>
<p>kad podignem glavu vidim, kroz golema stakla, kako vjetar njiše zeleno granje ispod lukavoga neba koje samo šuti šuti,</p>
<p>a ja ipak čujem iz daljine doziv: dođi k nama,</p>
<p>i mi bjesmo kao ti sada,</p>
<p>ali ne žuri, ne žuri se.</p>
<p>(Napisano u restoranu.)</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1085.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (31.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Hvar, 13. svibnja 1979.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>sunce nas ovih dana nije pratilo u stopu, no bilo ga je, s vjetrom i oblacima. Okončani su Dani hvarskoga kazališta (referatā u izobilju!), i mi sutra dižemo sidro pa u Zadar, pa u Božavu, pa najposlije u Gajevu, gdje ćemo se ponovno sresti u mirisu nekog nepoznatog cvijeta. A dotle – pune pregršti pozdrava!</p>
<p>Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1086.</p>
<p>BRANKU BOŠNJAKU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Branko Bošnjak, književnik/Društvo književnika Hrvatske/Zagreb/Trg Republike 7/I</p>
<p>Zagreb, 20. V. 1979.</p>
<p>Poštovani druže Bošnjak,</p>
<p>pišem vam kao uredniku i odgovornom uredniku revije Most /il ponte/the bridge 49, Zagreb, 1976., gdje su objavljeni prijevodi JAME Ivana Gorana Kovačića.</p>
<p>Kako vam je poznato, uređujem kritičko izdanje Goranovih Sabranih djela i potrebno je da u izdanju navedem prijevode (prevodioce!) njegove poeme. Budući da u spomenutom izdanju nisu navedeni svi prevodioci, molim vas da budete ljubazni pa da mi pismeno saopćite imena prevodilaca na jezike</p>
<p>1. francuski (la fosse commune);</p>
<p>2. ruski (Jama I, VII, IX, X; Moja mogila);</p>
<p>3. španjolski (la fosa comun).</p>
<p>Imena tih prevodilaca, kako znate, nisu u vašem izdanju zabilježena kao što nije navedeno ni odakle je uzet koji prijevod, ni koji je prijevod možda prvi put objavljen. O svemu tome, molim vas, da me obavijestite.</p>
<p>Unaprijed vam zahvaljujem na ljubaznosti i drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1087.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (4.) pismo</p>
<p>Drug/Draško Ređep, književnik/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Zagreb, 25. 5. 1979.</p>
<p>Dragi Draško,</p>
<p>obraćam se vama (a zašto upravo vama, nije teško pogoditi!) s ovom molbom. Ali, najprije, nekoliko riječi. Kako znate, ja uređujem kritičko izdanje Sabranih djela Goranovih, u tri omašna sveska, od kojih će u trećemu biti i njegova korespondencija. Kad je Krešimir Georgijević uređivao »Antologiju savremenih« hrvatskih pripovjedača (Beograd, 1940.), između Gorana i njega nastalo je dopisivanje pa je Georgijević ta Goranova pisma objavio u jednom broju Letopisa MS. U kojem broju? Kada? Evo, u tome je moja molba. Vi ste, Draško, koliko se sjećam, tih godina stalno surađivali u Letopisu pa se stoga i nadam da ćete uz malo truda i izgubljena vremena pronaći taj LMS i javiti mi broj i datum. (Nema ništa bez broja i datuma!) A ja ću vam biti zahvalan, dugo, još dugo. Pa i kad budete, jednog dana, u ruci držali taj svezak Goranovih djela s pismima Georgijeviću, moći ćete kazati: I ja sam ponešto Tadiji pripomogao! Premda se ponešto ovdje i šalim, vjerujte mi da se uzdam u vašu obavijest i unaprijed vam na ljubaznosti zahvaljujem.</p>
<p>Zahvaljujem i za razglednicu koju primismo iz Grčke od obitelji Ređep!</p>
<p>Mi smo u svibnju prisustvovali na Danima hvarskoga kazališta, a zatim bili dan-dva u Zadru, s izletom u Božavu.</p>
<p>U Zagrebu smo do 15. srpnja, a onda (kud će suza neg na oko?) u Rab, itd.</p>
<p>Naši srdačni pozdravi svima troma,</p>
<p>Jelki, Mirni (Mirnoj?) i vama! Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1088.</p>
<p>BRATKU KREFTU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Akademik Bratko Kreft/književnik/Tavčarjeva 4/III/Ljubljana</p>
<p>Zagreb, 10. srpnja 1979.</p>
<p>Dragi moj Bratko,</p>
<p>dopusti da te najsrdačnije pozdravim, prije nego što iznesem svoju molbu.</p>
<p>Najprije malo uvoda.</p>
<p>Ne znam je li ti poznato da ja uređujem Sabrana djela Ivana Gorana Kovačića: tri velika sveska, od kojih će, u treći svezak, ući i Goranova korespondencija. Ali ti je znano da je Goran poznavao mnoge slovenske književnike, naročito od vremena kad je s grupom hrvatskih književnika u proljeće 1940. gostovao u Ljubljani pa u Mariboru. Čini mi se da se s nekima od njih i dopisivao. Eto, moja se molba odnosi upravo na to: posjeduješ li i ti koje njegovo pismo? U Goranovoj ostavštini (Zavod za književnost i teatrologiju JAZU) čuva se tvoja dopisnica od 20. XI. 1940. i pismo od 30. XI. 1940. A čuva se tamo i korespondencija ovih slovenskih pisaca:</p>
<p>France Bevk, dopisnica, 28. V. 1940.</p>
<p>Božidar Borko, razglednica, 15. III. 1940.</p>
<p>pismo, 15. XI. 1940.</p>
<p>pismo, 1. XII. 1940.</p>
<p>pismo, 5. XII. 1940.</p>
<p>Društvo slovenskih književnikov, pismo, 24. II. 1940.</p>
<p>Miran Jarc, dopisnica, 7. I. 1941.</p>
<p>pismo, 14. I. 1941.</p>
<p>Objavio Tone Potokar!</p>
<p>Bratko Kreft, vidi naprijed</p>
<p>Miha Maleš, razglednica, 27. III. 1941.</p>
<p>Tone Seliškar, pismo, 20. I. 1941.</p>
<p>Severin Šali, dopisnica, 19. XI. 1940.</p>
<p>Fran Šijanec, pismo, 30. III. 1941.</p>
<p>Zna se da se Goran, u Zagrebu, družio s Alojzom Gradnikom (i o njemu pisao, i prevodio ga), a u Ljubljani 1940. posebno se sprijateljio sa Župančičem, kao svojim susjedom iz Vinice. U ostavštini su mu nađeni prijevodi Pavla Golije i Edvarda Kocbeka, i ti su prijevodi postumno objavljeni. A u nesretnoj polemici s Kozarčaninom prepirao se o Jušu Kozaku. Itd.</p>
<p>Dragi Bratko, Uzdam se u tvoju pomoć. Suvišno je da kažem kako želim da u Goranovu korespondenciju uzmognem uvrstiti bar koje slovensko pismo. Ali treba ih naći!</p>
<p>Nadam se da tebi neće biti teško obratiti se (telefonski) NUK-u s pitanjem postoje li tamo u ostavštinama Župančiča, Gradnika, Jarca i dr. Goranova pisma? A jednako da zapitaš g. Borka, ima li on možda koje pismo Goranovo?</p>
<p>Ako bi se našlo koje Goranovo pismo bilo kod kojega od navedenih pisaca, trebalo bi ga snimiti na kseroks i snimak zajedno s računom poslati na adresu:</p>
<p>Urednički odbor</p>
<p>Sabranih djela Ivana Gorana Kovačića</p>
<p>Razred za suvremenu književnost JAZU</p>
<p>Ulica braće Kavurića 1</p>
<p>41000 Zagreb</p>
<p>Uređivanjem Goranovih djela bavim se već od završetka rata, od 1945. kad su započela izlaziti njegova Djela, u sedam knjiga, do 1949., na kojima je potpisan Redakcioni odbor, a taj odbor bijah – ja. ( O tome ćeš, bude li te zanimalo, moći čitati u komentarima Sabranih djela.) Povelik dio svog života posvetio sam djelima, kritičkim izdanjima pisaca (Kranjčević, Matoš, Vidrić, Polić Kamov, Ujević i dr.) pa tako i Goranu, svome davnašnjem prijatelju, znajući da nitko ne bi njegova djela mogao urediti kao što ću to ja učiniti (bez neke samohvale!). Svu sam građu već sabrao, pišem komentare, i silno me zanima hoću li primiti dobre vijesti od moga Bratka Krefta.</p>
<p>Sada je ljeto, neprilično vrijeme za posao ove vrste, znam, ali zato očekujem odgovor tek potkraj septembra. Ako li bi stigao i prije, nitko sretniji od mene!</p>
<p>Dragi moj Bratko, Unaprijed ti zahvaljujem na trudu pa očekujući vijesti želim ti dobar odmor, dobro zdravlje i sve ono najbolje što mi, rođeni 1905. godine, jedan drugome zaželjeti možemo.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava od moje gospođe i od mene!</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1089.</p>
<p>GOJKU BANOVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Gojko Banović/književnik/11000 Beograd/Generala Ždanova 8</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 12. VII. 1979.</p>
<p>Dragi druže Banoviću,</p>
<p>ne znam, je li vam poznato da uređujem Goranova Sabrana djela (3 velika sveska), sa korespondencijom. O svakom korespondentu treba ponešto napisati (g. rođenja i sl.) pa se zato i obraćam na vas s molbom da mi javite adresu Josipa Černjaviča kod kojega ste nekada bili u kući i u svojoj knjizi o Goranu objavili neka njegova pisma Černjaviču. S redigiranjem SD već sam pri kraju pa vas još jednom molim da mi se što prije javite: Gajeva 2a. Unaprijed hvala! Drugarski vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1090.</p>
<p>JOSIPU ROGLIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Akademik Josip Roglić/predsjednik Centra za znanstveni rad JAZU u Osijeku/Rogoznica/Kopača 430</p>
<p>Zagreb, 13. srpnja 1979.</p>
<p>Dragi Jozo,</p>
<p>znam da ćeš se začuditi što ti se ja pismom javljam u Rogoznicu. Ispričavam se i molim te za malo strpljivosti dok pročitaš ovu poslanicu. Evo o čemu se radi; bit ću kratak koliko je najviše moguće.</p>
<p>Prošle godine, 16. rujna 1978. održan je u Slavonskom Brodu Znanstveni skup o Vidu Došenu i Blažu Tadijanoviću, dvama hrvatskim prosvjetiteljskim piscima u Slavoniji XVIII. stoljeća (U prilogu šaljem Program toga Znanstvenoga skupa.). Referati pročitani na Znanstvenom skupu sakupljeni su i oni sačinjavaju rukopis:</p>
<p>ZBORNIK RADOVA O VIDU DOŠENU I BLAŽU TADIJANOVIĆU,</p>
<p>a o tom rukopisu upravo i govorim. (U prilogu također šaljem naslov Zbornika, imena članova Uredničkog odbora i Kazalo.)</p>
<p>Rukopis Zbornika priređen je za tisak (iznosio bi oko 20 araka i 1 arak slikovnih priloga na »kunstdruku« ). I o njemu se raspravljalo na sjednicama Razreda za filologiju i Razreda za suvremenu književnost pa je zaključeno da se rukopis Zbornika preporuči i ustupi za objavljivanje Centru za znanstveni rad JAZU u Osijeku; Centar dobiva rukopis gotov za tisak, a da nije imao ni truda ni troška oko pripremnih radova, i objavljuje ga kao svoje izdanje, koje će pridonijeti jačoj afirmaciji Centra.</p>
<p>U tom je smislu Razred za suvremenu književnost uputio dopis Centru u Osijek. Tajnica Centra Ružica Mešeg telefonski je izvijestila Razred da nije u mogućnosti odgovoriti prije rujna, jer se dotle ne može sazvati Savjet Centra. Međutim, uvrštenje tog Zbornika u izdavački plan Centra za 1980. godinu h i t n o je potrebno, jer je otvoren natječaj Republičkog SIZ u oblasti kulture SR Hrvatske, a time ujedno i općinskih i gradskih SIZ-ova, i do 15. rujna 1979. najkasnije moraju se podnijeti svi zahtjevi institucija koje žele sufinanciranje svojih akcija u 1980. godini; a Razred je mišljenja da upravo ti SIZ-ovi trebaju financirati objavljivanje Zbornika o Vidu Došenu i Blažu Tadijanoviću i to ovim omjerima:</p>
<p>– SIZ za kulturu grada Osijeka ND 80.000, - </p>
<p>– SIZ za kulturu grada Slav. Brod ND 80.000, - </p>
<p>– RSIZ u oblasti kulture SRHND 90.000, - </p>
<p>što ukupno iznosi ND 250.000, ‒ i pretpostavlja se, uz proračun koji je grubo načinjen, da bi taj iznos bio dovoljan.</p>
<p>Ukoliko se propusti rok 15. rujna, sredstva za 1980. godinu izmiču, pa se cijeli postupak ponavlja tek za 1981.</p>
<p>Premda je Skupština općine Slavonski Brod financirala održavanje Znanstvenoga skupa, izradu spomen-ploča i njihovo otkrivanje i dr., nije moguće tražiti da Slavonski Brod bude i izdavač Zbornika, jer Brod nema takvu ustanovu kakav je upravo Centar za znanstveni rad JAZU u Osijeku, u gradu za koji je npr. Blaž Tadijanović bio vezan ne samo svojim življenjem nego i značajnom djelatnošću.</p>
<p>Budući da se Savjet Centra ne može sastati do mjeseca rujna, molim predsjednika Savjeta, akad. Roglića da dade svoj pristanak da se Zbornik radova o Vidu Došenu i Blažu Tadijanoviću uvrsti u izdavački plan Centra, a na slijedećoj sjednici Savjeta Centra da o tome izvijesti i zatraži placet članova; o ovome svom pristanku da obavijesti Ružicu Mešeg u Centru Osijek time da ona o svemu službeno obavijesti Razred za suvremenu književnost JAZU.</p>
<p>Ne treba zaboraviti da u Zborniku surađuju svojim radovima dva Osječanina (Blažek i Marijanović) i da će Urednički odbor Zbornika biti proširen još jednim članom iz Osijeka; izabrat će ga – Osječani!</p>
<p>Eto, dragi Jozo, dođosmo kraju!</p>
<p>Tražio sam te nekoliko dana telefonski, uzalud, i saznadoh danas tvoju adresu. Pišem i sve mislim: petak je, trinaesti, bit će dobro.</p>
<p>Ako ti nije teško, javi mi, molim te, svoju odluku, dopisnicom; u Zagrebu sam do četvrtka, 19-og, a onda odoh u Rab (Lječilište), na odmor.</p>
<p>Tebi, još jednom, sve najbolje i ne zamjeri mi na smetanju. Srdačno te pozdravlja</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1091.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (26.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 8. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>dan po dan, i mi se za tjedan dana vraćamo. Vrijeme lijepo – kupanja dovoljno (sve bez Velikoga R!). A kako ste nam vi? Nadamo se da sve teče normalno. Po nas će, opet, doći Somek da nas odveze kući. Javit ćemo se, čim stignemo. Veselimo se susretu. Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje, Sekičinu majku i Tomicu. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1092.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (16.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 8. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>nama teče već treći tjedan otkako rabujemo, a vratit ćemo se 17. o. mj. Da znate kako nam je bez vas pusto! Kada Franko, pred podne, dođe po pacijente, učini nam se: evo vas dvoje! Zar se doista ove godine nećemo ovdje ni sresti? Nikako da se priviknemo na tu pomisao. Ali – ako mora biti... žao nam je. Mnogo srdačnih pozdrava oboma!</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1093.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (12.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 8. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naš doktore Grgiću,</p>
<p>evo nas i ove godine u Rabu, ako se ne varamo, već deveti put. Mora da nam je dobro kad smo toliko puta ovdje, zar ne? Pa i jest nam dobro. – A kako je vama i vašima? Nadamo se, još bolje. Naš se odlazak bliži, tu nema pomoći. Nego, mnogo srdačnih pozdrava gđi Katici, vama i vašim sincima.</p>
<p>Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1094.</p>
<p>DAKI IVANOVU (24.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dako Ivanov/Draškovićeva 15/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 8. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naš Dako,</p>
<p>evo nas opet u Rabu, gdje smo jednom i s tobom zajedno bili. Često se sjećamo toga našeg boravka, ali ne samo toga, nego i bezbrojnih trenutaka koje smo zajednički proveli i u našem Zagrebu i drugdje. Tebe je, nažalost, zadesila bolest, a mi se čvrsto nadamo da će se ponoviti naši susreti, kao nekada. Želeći ti ozdravljenje, najsrdačnije te pozdravljaju i vole tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1095.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (16.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 8. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>vidite li kako vrijeme brzo leti; uskoro će biti tri tjedna otkako smo u Rabu, i još tjedan dana pa evo Someka da nas opet odveze u »bijeli« naš Zagreb. Unaprijed se tome radujemo. – Nadamo se da je i vama, kao i nama, bilo dobro; pričat ćete nam kada dođete. Mnogo srdačnih pozdrava vašoj gospođi i vama! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1096.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (32.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Gradska ulica 13/Trogir</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 8. VIII. 1979.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>bilo je ovako: u početku, napisao sam na razglednici zagrebačku tvoju adresu, a druge razglednice nisam imao pri ruci; nego kad sam je nabavio i napisao: TROGIR, stiglo je tvoje pismo iz Zagreba. E, pa ova nek ide u Trogir i tamo nek pozdravi tvoju sjenu, a zagrebačka će ti doći također za koji dan. Mnogo srdačnih pozdrava! Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>Rukoljub mil. gđi. teti!</p>
<p>1097.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (16.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Njivice</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 10. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>proslava rođendana, nadamo se, prošla je kako i treba; žao nam je što i mi nismo bili prisutni. Ovdje ostajemo još osam dana, a zatim – kući. Mandici želimo ozdravljenje, a Ćiri još mnogo ispisanih bilježnica. – Srdačno pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1098.</p>
<p>ZLATKU CRNKOVIĆU (7.) razglednica</p>
<p>Drug/Zlatko Crnković/Vernićeva 6/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 10. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Ecija i Zlatko,</p>
<p>već su tri tjedna otkako smo ovdje, a još nam jedan preostaje. Pa u Gajevu. – Kako je vama bilo u Trogiru? Čekamo usmeni izvještaj. (Dok ovo pišem – pada kiša; od jučer oblaci, grmljavina... divota!) – Srdačno pozdravljamo vas dvoje i naše kneginjice! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1099.</p>
<p>MILICI CVIKL (7.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Milica Cvikl/Remetinečka 75/V/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 10. VIII. 1979.</p>
<p>Draga naša Milice,</p>
<p>nakon naše razglednice iz Hvara – nismo se sreli. Evo nam, polako, dolazi i jesen, a onda je susret siguran. – Kako ste vi proveli ljeto? O tome ćemo čuti usmeno, zar ne? – Mnogo srdačnih pozdrava vama i vašim dragima! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1100.</p>
<p>OLINKU DELORKU (8.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. Olinko Delorko/književnik/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 10. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>mi smo u Rabu, već deveto ljeto, ako se ne varamo, i danas su tri tjedna od dolaska. Uskoro se vraćamo kući; pobojavamo se silne prašine od rušenja dvokatnice nama vis-à-vis. Ovdje nam je dobro (vrijeme se od jučer pomutilo: kiša, grmljavina). Da, kako je vama bilo, pričat ćete nam. Srdačno vas pozdravljaju, do skorog susreta, vaši</p>
<p>Beba i Tadija</p>
<p>1101.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (11.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. ing. Božidar Ekl/Stubište Rupa 2/Opatija</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 10. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Vanda i Darko,</p>
<p>znate li vi koliko je vremena prošlo od posljednjega našeg susreta? Bome, dosta. A mi, po staroj navadi, opet u Rabu, već tri tjedna; uskoro se vraćamo. O vama znamo malo, tko je kriv? Mnogo srdačnih pozdrava vama dvoma i vašem dobrom Dadi! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1102.</p>
<p>ZORICI FARBAK (3.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Zorica Farbak/Ilica 26/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 10. VIII. 1979.</p>
<p>Draga naša Zorice,</p>
<p>brzo lete godine otkako nismo susjedi, a tko bi rekao koliko ih je bilo susjedničkih? Ali nemojmo sada o tome. Nego, kako ste nam vi? Nemamo izvještaja, već podugo. – Kao mnoga ljeta, mi smo opet ovdje, u Rabu, na suncu, i najsrdačnije vas pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1103.</p>
<p>FERENCU FEHÉRU (12.) pismo</p>
<p>Drug/Fehér Ferenc/književnik/Rumenačka 98/Novi Sad</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 10. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi moj Ferenc,</p>
<p>čitao sam, ima već dosta vremena, o vašim izvanrednim prevodilačkim uspjesima pa dopustite da vam i ja najsrdačnije čestitam. Ujedno vas obavještavam da će, dogodine, i vaš članak o prevođenju mojih pjesama biti objavljen u Zborniku za moju 75. obljetnicu. – Bilo bi mi drago da mi se javite, bar s nekoliko riječi. – Mnogo pozdrava vašoj gospođi i vama! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1104.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivo Frangeš/sveuč. profesor/Grškovićeva 31a/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 10. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Verice i Ivo,</p>
<p>evo nas, ponovno, u mjestu našeg rabovanja (po koji put?); mislimo na vas sjećajući se nekadašnjih susreta i razgovora ugodnih: trebalo bi ih obnoviti. Riječi bi samo tekle... Tebe, Verice, i Senjanina Ivu najsrdačnije pozdravljaju vaši</p>
<p>Jelica i Senjanin Tadija</p>
<p>1105.</p>
<p>IVANU GOLUBU (10.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub/književnik/(kod Mihelja)/Tuškanac 21/ Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 10. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naš Ivane,</p>
<p>bešćutno vrijeme sve brže odmiče, a mi se sve rjeđe sretamo (ne dajmo se!). Jesen je na pragu, i mi ćemo opet naći slobodno koje popodne ili večer pa nastaviti gdje smo stali: čitati stihove, gledati crteže (dvaju Ivana). – Najsrdačnije te pozdravljaju tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1106.</p>
<p>ZDENKU KOLACIJU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Ing arh. Zdenko Kolacio/Voćarsko naselje 106/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 10. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Ljiljana i Zdenko,</p>
<p>već smo godinama u Rabu, svome starom ljetovalištu-odmaralištu, odakle se prijateljima javljamo toplim riječima i dobrima kao Ljiljanin kruh (nezaboravni). Uskoro se vraćamo u svoju Gajevu i očekujemo vaš posjet (telefonski ćemo utvrditi dan!). Mnogo srdačnih pozdrava oboma! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1107.</p>
<p>MARIJANU KOLESARU (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Marijan Kolesar/slikar/Ul. 13. divizije br. 12/Malinska</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 10. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Sonja i Marijane,</p>
<p>pretpostavljajući da ste na našemu moru na odmoru, pišemo u Malinsku. Dugo se nismo čuli, a ni vidjeli, pogotovo Sonju, a bio bi nam veseo i najmanji susret s vama. Što mislite o tome? Oglasite se! Mi se uskoro vraćamo kući. Mnogo srdačnih pozdrava oboma! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1108.</p>
<p>MIRICI I MARIJANU KRIŽANIĆu (2.) razglednica</p>
<p>Obitelj/Mirica i Marijan Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 10. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>opet smo na starome svome mjestu, s pogledom na more i šumu, opet smo na suncu, na vjetru, na kiši, pa opet na suncu, koje nam je kožu potamnilo, kao da smo »crnčeki«. A za to hvala Mirici! – Kada ćemo vas vidjeti u našoj Gajevoj? – Mnogo srdačnih pozdrava oboma! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1109.</p>
<p>IVANU KROLI (7.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Krolo/Križanićeva 11a/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 10. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi Ivane,</p>
<p>sa svoga godišnjeg odmora (ljetovanja, rabovanja), najsrdačnije pozdravljamo tvoju dobru gospođu i tebe!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1110.</p>
<p>IVANU LACKOVIĆU CROATI (5.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Ivan Lacković Croata/slikar/Frankopanska 12/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 10. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naš Ivane,</p>
<p>nadamo se da niste zaboravili svoje davno obećanje: Doći ću vam jedne večeri... Ta se večer približava brzim korakom, i mi se već sada radujemo tome susretu na kojem će biti i gđa Ana i još jedan Ivan. A dotle – mnogo srdačnih pozdrava gđi Ani, vama i vašim dragima. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1111.</p>
<p>ZVONIMIRU LJEVAKOVIĆU (7.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Zvonimir Ljevaković/Moše Pijade 1/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 10. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Dora i Zvonko,</p>
<p>kako vidite, mi opet na starome svome mjestu! A za tjedan se dana vraćamo. Mnogo srdačnih pozdrava oboma!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Beba i Tadija</p>
<p>1112.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (8.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 11. VIII. 1979.</p>
<p>Draga gospođo Vikice,</p>
<p>Mea culpa, zametnula mi se nova vaša adresa, pa evo još jednom na staru; nadam se da će dobri ljudi uputiti ovu razglednicu na pravu vašu adresu. A meni oprostite! – Naše rabovanje bliži se kraju, u petak se vraćamo. Često vas se sjećamo, a sada – mnogo srdačnih pozdrava vama i g. suprugu. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1113.</p>
<p>VESNI MATANIĆ-VUČETIĆ (3.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vesna Matanić-Vučetić/Vela Luka/o. Korčula</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 11. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Vesna i Vlado,</p>
<p>uvijek se s radošću sjećamo našeg boravka u vašem zadarskom gostoljubivom domu, prijateljskih trenutaka koje provedosmo s tobom i sa Vladom. (Neću zaboraviti izlet u Božavu!) – Mi se u petak vraćamo kući; ovdje smo već tri tjedna, i dobro nam je. Nadamo se da je i vama lijepo u vašem Tusculumu. Mnogo srdačnih pozdrava tebi, Vladi i svima vašim dragima. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1114.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (19.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Draškovićeva 13/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 11. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>koliko se toga desilo poslije našeg rastanka! Zar bi se išta moglo zabilježiti ovdje? Jedva čekam da ugledam tvoju mudru glavu i čujem slap tvojih riječi. – Naš se odmor bliži kraju, a zatim ćemo na 8 dana u Jezersko, u Sloveniju. Nadamo se da ste Zorica i ti lijepo proveli ovo ljeto, što u svom Tusculumu, što drugdje. Srdačno oboje pozdravljaju i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1115.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (5.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Banjavčićeva 24/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 11. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>prošlo je više od mjesec dana otkako se ne vidjesmo, a meni se čini: godina; tako smo se, u radu, a malo i u neradu, svikli jedan na drugoga. No, uskoro ćemo se vidjeti i čuti, vraćamo se u petak. – Nadam se da si dobro proveo ljeto i odmorio se, pa ćemo ispočetka... Mnogo srdačnih pozdrava tvojoj gospođi, i tebi, i vašim sinovima! Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1116.</p>
<p>NEDJELJKU MIHANOVIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Dr. Nedjeljko Mihanović/književnik/Tomašićeva 10/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 11. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi Nedjeljko,</p>
<p>pretpostavljamo da ste još u svome Tusculumu, na jugu, i da ćete, zajedno sa svojima, ovu razglednicu zateći pri dolasku u Zagreb;</p>
<p>ona će tada izručiti naše najsrdačnije pozdrave vašoj gospođi, vama i Hrvojki. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1117.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (33.) razglednica</p>
<p>Gospođa/ Mr. Karmen Milačić/profesor i prevodilac/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 11. VIII. 1979.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>tvoje pismo nas je doista iznenadilo i, u prvi mah, malo i preplašilo. Ali dočitavši ga do kraja, vidjesmo da se sve krenulo nabolje. Kolika iznenađenja, kolike promjene! Čovjek ih nikako ne bi očekivao. A sada, i sama znaš, pamet u glavu! Veselimo se skorom susretu, vraćamo se u petak. Javit ćemo se čim stignemo. (Kao da se mjesecima nismo vidjeli!) – Najsrdačnije te pozdravljamo. Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1118.</p>
<p>IVANU MINATTIJU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Minatti/»Mladinska knjiga«,Titova 3/Ljubljana</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 11. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi moj Ivane Minatti,</p>
<p>nećete se čuditi, znam, što i ovdje, na godišnjem odmoru, često pomišljam na vas i na zajedničku našu knjigu, na Liriku koju s nestrpljenjem iščekujem. Još jednom vam zahvaljujem na trudu koji ste uložili u prevođenju mojih pjesama i najsrdačnije vas pozdravljam. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Pozdravite, molim, Lojzeta Krakara!</p>
<p>1119.</p>
<p>TONI POTOKARU (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Tone Potokar/književnik/Harambašićeva 4/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 11. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Paula i Tone,</p>
<p>evo nas opet ovdje, ne znam po koji već put: došli smo prije tri tjedna, a u petak se vraćamo. – Kako ste vas dvoje proveli ljeto?</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava oboma! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1120.</p>
<p>IVANU RAOSU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Raos/književnik/Miškinina 22/Zagreb</p>
<p>Rab, Talasoterapija, 11. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Ivanka i Ivane,</p>
<p>pa ako ste sada i u Medovom Docu, vi ćete se, znamo, vratiti u Miškininu. A kad se vratite, naša će vas razglednica smjerno dočekati i oboma izručiti najsrdačnije naše pozdrave. Tisuću!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1121.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (5.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/književnik/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Rab, 11. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši Ređepi,</p>
<p>trebalo bi nam najmanje šest sati da iskažemo ono što jedni o drugima ne znamo. A i onda bi o sebi znali malo. A gdje nam je bar jedan sat razgovora? Itd. Malo o nama: u Rab dolazimo ljeti od 1968., gotovo svake godine, i sad smo ovdje već tri tjedna, a vraćamo se u petak, pa ćemo zatim u Jezersko, u Sloveniju. U listopadu u Dubrovnik. Kud ćeš više! – Od vas očekujemo opširan izvještaj (Draško piše kao kad voda teče). Mnogo srdačnih pozdrava oboma i kćerkici! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1122.</p>
<p>MILANU SELAKOVIĆU (12.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Milan Selaković/Orešje 206/Sveta Nedjelja/kraj Zagreba</p>
<p>Rab, 11. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Olga i Milane,</p>
<p>da znate kako se radujemo susretu, pa u Orešju (Orešje – Rastušje, zamislite!). Mi se kući vraćamo u petak, ali ćemo zatim otići na osam dana u Jezersko, u Sloveniju. Rujan će biti mjesec našeg sastanka, nadamo se, a i Milan će dotle biti na konju pa ćemo zajedno jezditi, kao nekada.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava oboma! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1123.</p>
<p>ANTUNU TOPOLOVCU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Antun Topolovac/Trumbićeva 14/Zagreb/Zapruđe</p>
<p>Rab, 11. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi Braco,</p>
<p>često se sjećamo vas i zajedničkih dana u Gajevoj: nema ribe do ribe – u Gajevoj. Nadamo se da vam je u Betini lijepo i da ćemo se uskoro vidjeti. Mi ćemo u rujnu biti kod kuće. Mnogo srdačnih pozdrava vašoj gospođi, vama i Nikolini. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1124.</p>
<p>MILJENKU VUKŠIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Miljenko Vukšić/Braće Domany 6/Zagreb</p>
<p>Rab, 11. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Mira i Miljenko,</p>
<p>radujemo se susretu i »veselici« o kojoj su se dogovorili Jela i Miljenko pa ćemo tada razgovarati o plavom Jadranu na kojem ljetujemo, a nadamo se da ste i vi na moru i da vam je lijepo. Mislimo da ćemo naš odmor završiti u Jezerskom, u Sloveniji, i početkom rujna vratiti se kući. – Srdačno pozdravljamo vas dvoje, g. Klemara i Joška. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1125.</p>
<p>DAVORU TRGI (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/gen. direktor/Dobri dol 25/Zagreb</p>
<p>Rab, 13. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>godišnji naš odmor ide kraju, za četiri dana bit će četiri tjedna otkako smo ovdje, u petak se vraćamo. Imali smo i sunca a i vjetra. – Nadamo se da je i vama dobro. A želja nam je da se što skorije nađemo pod istim krovom, u razgovoru ugodnom. Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje, i Katarinu, i Ivana.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1126.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (11.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/književnik/Kraljice Jelene 3/IV,/Zagreb</p>
<p>Frkanj, 13. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi Sašenjka,</p>
<p>pod borom sjedim, polugol i bos, i gledam kamenje i more; na Otoku ljubavi kao obično (vjetar se stišao poslije puna tri dana), pišem, kažem, kao obično i pomišljam na devet ljeta koja odavle odletješe kao crne ptice. Je li igdje ostao trag tih godina? Čini mi se, jest, a ostat će i ubuduće. O tome možda više zna neusporedivi, neumorni pisac podlisja, S. V. Najsrdačniji pozdravi! Do skorog viđenja! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1127.</p>
<p>NIKOLI MILIĆEVIĆU (5.) razglednica</p>
<p>Drug/Nikola Milićević/Ul. 8. maja 81/Zagreb</p>
<p>Frkanj, 13. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi Nikola,</p>
<p>s našega godišnjeg odmora, u Rabu, kamo odlazimo već deseto ljeto, najsrdačniji pozdravi vama i vašoj obitelji. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1128.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (14.) razglednica</p>
<p>Drug/Jure Kaštelan/Ilica 12/dvor. zgrada/Zagreb</p>
<p>Rab, Frkanj, 13. VIII. 1979.</p>
<p>More. Kamen. Vjetar. Sunce. Dragi Jure,</p>
<p>more volim, i mirno i burno. Kamen, o njemu je pjevao J. K. Vjetar iznenada prestade, samo malo njiše vrhove krošanja. Sunce je, već rekoh, naš dobri Otac. Jure K. uselio u novi stan, u Ilici (tamo je T. bio četrdeset, i više, ljeta), i želimo mu mnogo sretnih stvaralačkih trenutaka. Pratio te u stopu Kairos! – Najsrdačniji pozdravi Nadi, Ladi i tebi! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1129.</p>
<p>ANIELI KOTT (5) razglednica</p>
<p>Madame/Aniela Kott/Krupnicza 22/5/Kraków/Polska</p>
<p>Rab, Frkanj, 13. VIII. 1979.</p>
<p>Draga naša Aniela,</p>
<p>ovo pišem na Frkanju, gdje tebe nažalost tako dugo nema. Gledam zelena stabla, slušam zrikavce, popodne je, već tri dana piri vjetar s mora, i mi smo na ležaljkama ispred kućice, oblačno je, za crvenim stolovima nema nikoga. Ali ipak – Rab je Rab. Nadamo se da si sretno doputovala i da nas nisi zaboravila kao što nismo ni mi tebe, draga Aniela. Mnogo srdačnih pozdrava! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>Pozdrav Evi, poetesi!</p>
<p>1130.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (11.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dinko Štambak/12, Rue Thouin/Paris Ve/France</p>
<p>Rab, Park Komrčar, 14. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Mira i Dinko,</p>
<p>samo nekoliko dana, i naše je rapsko ljetovanje završeno; nakon povratka kući otići ćemo na osam dana u Jezersko, u Sloveniju. Uvijek se s ugodnošću sjećamo lanjskog boravka u Parizu, u društvu s vama. Bilo je veličajno, kako bi rekao Vidrić. A i sa Dinkom, proljetos, u Zagrebu, bilo je lijepo (on to zna bolje), ali nažalost bez Mire. – Dinko, je li ti knjiga ugledala svjetlost svijeta? Piši mi, kako bijaše. – Mnogo srdačnih pozdrava oboma, i lijepoj Klari. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1131.</p>
<p>VIRGILIJU NEVJESTIĆU (8.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Virgilije Nevjestić/28 Boulevard St. Jacques/Paris XIVe/France</p>
<p>Rab, Park Komrčar, 14. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Danijela i Virgilije,</p>
<p>pročitasmo nedavno u novinama da je Viržilu u Mostaru otvorena izložba; čestitamo! Vjerujemo da ste oboje, ovog ljeta, pohodili naše krajeve i ljude, pa se i tome radujemo, pogotovo ako ste se dobro osjećali. Ne znamo, hoćete li se u Zagreb svraćati? Mi smo u Rabu još dva tri dana, a zatim ćemo iz Zagreba u Jezersko, u Sloveniju, do kraja kolovoza. Kako bi nam bilo drago opet se s vama sresti! Najsrdačnije vas oboje pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1132.</p>
<p>SLAVKU KOPAČU (6.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Slavko Kopač/Rue de Ruisseau 4/Paris XVIIIe/France</p>
<p>Rab, Park Komrčar, 14. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>da znaš u kako raskošnom parku sjedim (najljepšem na Jadranu!), slušam šumorenje vjetra i mislim: šta je s tvojom izložbom u Osoru, šta je s mapom? Ništa o tome ne znam, pa bih volio da nas bar ukratko o svemu obavijestiš. Mi ćemo, poslije Raba, u Jezersko, u Sloveniju, do kraja kolovoza. A kako si ti proveo ovo ljeto? – Mnogo srdačnih pozdrava! Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1133.</p>
<p>CESCU DESSANTIJU (4.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Cesco Dessanti/Via Lamporecchio 10/Roma/Italia</p>
<p>Rab, Park Komrčar, 14. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Eta i Cesco,</p>
<p>ne možete sebi zamisliti koliko mi na vas mislimo, koliko želimo doputovati u Rim. Mnogo je prošlo godina otkako se nismo vidjeli i mnogo se toga dogodilo u našim životima. Vrijedilo bi da jedni o drugima nešto više saznamo, zar ne? Vjerujemo, i nadamo se, da ćemo se jednog dana ipak sresti i prijateljski porazgovoriti. Najsrdačnije vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1134.</p>
<p>JOLANDI MARCHIORI (12.) razglednica</p>
<p>Madame/Jolanda Marchiori/Istituto di filologia slava/Padova/Università di Padova/Italia</p>
<p>Rab, Park Komrčar, 14. VIII. 1979.</p>
<p>Draga Jolanda,</p>
<p>oprostite, kad sam ovdje napisao dosadašnju vašu adresu, našao sam kućnu adresu koju ste mi poslali; ubuduće pisat ću vam kući. – Mi smo, kako vidite, opet na starom svome mjestu, u Rabu, no uskoro se vraćamo u Zagreb. A kako ste vi? Što ima novo? (Imate li moje Sabrane pjesme, ne znam.) Volio bih da mi se opširnije javite, kada dospijete. Mnogo srdačnih pozdrava vašoj gđi sestri i vama. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1135.</p>
<p>VERI JAVAREK (10.) razglednica</p>
<p>Madame/Vera Javarek/154 Marsham Court/Westminster/London. S. W. 1/England</p>
<p>Rab, Park Komrčar, 14. VIII. 1979.</p>
<p>Draga gospođo Vera,</p>
<p>mnogo je prošlo vremena od posljednjeg našeg dopisivanja, i još manje znamo jedni o drugima. Meni je to žao. Znajte, da se uvijek s ugodnošću sjećam susreta i razgovora s vama. Volio bih znati kako je prošla vaša knjiga u kojoj sam imao čast da čitam neke svoje tekstove u vašem prijevodu. I imate li knjigu mojih Sabranih pjesama? Volio bih od vas primiti pismo! – Srdačni pozdravi od moje gospođe i mene!</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1136.</p>
<p>DAVORU KAPETANIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Mr./Professor Davor Kapetanić/Chairman/Slavic Department/University of Washington/Seatle/Washington 98195</p>
<p>Rab, Park Komrčar, 14. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Breda i Davore,</p>
<p>kad bi se moglo da vam pošaljem miris trava i borovine, i šumorenje vjetra, i sjajnost našeg lipoga mora, poslao bih, ali ne mogu, vjerujte, no zato će vam ova razglednica, prešavši brda i doline, i veliko more, izručiti najsrdačnije naše pozdrave sa željom da se što prije sretnemo u Gajevoj ulici (Davore, sjećate li se?) u prijateljskom razgovoru.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1137.</p>
<p>MILADI ČERNI (7.) razglednica</p>
<p>Madame/Milada Černá/Radlická 112/Praha 5/ČSSR</p>
<p>Rab, Park Komrčar, 14. VIII. 1979.</p>
<p>Draga Milada,</p>
<p>čini mi se kao da je bilo u snu kad smo, nedavno, telefonski razgovarali. Volio bih da mi u pismu javite, ako bih vam ja mogao u čemu biti od pomoći. – Kada ste bili posljednji put na moru? – Mi smo ovdje već deveto ljeto, svaki put po mjesec dana; uskoro se vraćamo pa ćemo zatim malo u Sloveniju. Srdačno pozdravljamo vas i vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1138.</p>
<p>GALINI ILJINOJ (5.) razglednica</p>
<p>Madame/Galina Iljina/36kZvenigorodskaja 1/14 kv. 30/Moskva D-100/SSSR</p>
<p>Rab, Park Komrčar, 14. VIII. 1979.</p>
<p>Draga Galina,</p>
<p>teško je vjerovati da će se uskoro navršiti punih trinaest godina, otkako smo Jela i ja bili u Moskvi, bilo je nezaboravno. Godine nam ostaviše samo sjećanja. – Kako ste nam vi? I kako vaši, već veliki? Pišite nam. (Ne znam znate li našu novu adresu: Gajeva 2a.) Ja dovršavam redakciju Sabranih djela Gorana Kovačića, tri velika toma. Najsrdačnije pozdravljam vas i vaše drage. Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1139.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (27.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Jezersko, Villa Krč, 27. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>evo nas već peti dan ovdje, a već nas je i sunce dobro ogrijalo i kišica nas pohodila, sve po bijelome danu. Jutros smo odšetali daleko i visoko, i sada, nakon ručka, sjedim u sobi, i kroz balkonska vrata vidim pred kućom borove, a u daljini planine u snijegu i oblacima. A još u većoj, mnogo većoj daljini, naši su dragi prijatelji kojih se često sjećamo i sada im eto i pišemo. (Ako nam se ne pokvare računi, ostat ćemo ovdje još osam dana!) Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje, Sekinu gđu mamu, i Tomicu. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1140.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (12.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/Kraljice Jelene 3/IV/Zagreb</p>
<p>Jezersko, Villa Krč, 27. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naš Sašenjka,</p>
<p>poslije Raba evo nas na desetak dana u Jezerskom, gdje ima i sunca i oblaka s kišom, i gdje vidiš čim digneš pogled visoke planine u snijegu. U dolini guste borove šume, i poneka stara lipa, zrak da ga režemo. Sjećamo se i ovdje vas, dragi Sašenjka, i žalimo što niste s nama da zajedno dodirujemo zvijezde. Mnogo srdačnih pozdrava! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1141.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (34.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Jezersko, Villa Krč, 27. VIII. 1979.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>koliko sunca, oblaka, svježega zraka (nožem da ga režeš!), a ti nisi s nama! U ovih pet dana više smo šetali nego u pet mjeseci. Čim smo stigli, prvi dan, već smo bili na jezeru koje vidiš na slici, sjedili na klupi, gledali ribe i – leptire (koliko ih samo ima!), a ti nisi s nama! Kroz balkonska vrata, dok pišem, pogledavam u visoke planine sa snijegom, u oblacima, a ti nisi s nama; žao nam je. (Ostat ćemo ovdje do ponedjeljka.) Najsrdačniji pozdravi! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1142.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (20.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Akad. Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb</p>
<p>Jezersko, Villa Krč, 30. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>dođosmo amo, poslije Raba, na desetak dana da gledamo planine u snijegu i u oblacima (vidim ih sada kroz otvorena balkonska vrata), da šetamo i udišemo svježinu zraka, da nas grije planinsko sunašce (ne pada li slučajno planinska kišica). I danas bijasmo na ovom jezercu (vidi sliku) i još dalje od njega (sjedili pod golemom lipom, čekajući uzalud Peruna), ali šta govorim, kad sada mislim samo o jednom: i odavle vam šaljemo srdačne pozdrave oboma, sa željom da se uskoro vidimo. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1143.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (17.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Njivice</p>
<p>Jezersko, Villa Krč, 30. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>danas je upravo osam dana otkako smo ovdje (u ponedjeljak se vraćamo); nagledali smo se planina u snijegu, i oblaka bijelih i sivih (a nije da nije bilo i kišice), našetali se (više nego u Z. za godinu dana) i nauživali se svježega zraka. Već prvi dan, a i danas, bili smo na ovom jezeru (vidi sliku). Toliko o nama. A kako ste vi? Je li Mandici što bolje? Nadamo se da jest, i to joj od srca želimo. Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1144.</p>
<p>MARIJANU ŠTETIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Marijan Štetić/</p>
<p>Jezersko, Villa Krč, 30. VIII. 1979.</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>i danas smo bili na jezeru (kao i prvi dan, čim smo amo stigli), a i dalje, na Ancelovu (tako li se zove?). Našetali se jesmo, i nagledali se oblaka: sad su tu, sad ih nema. A kad se sjete, plaču, i mi s njima. Ukratko: sve je malo drugačije u priči nego u prirodi, kao uvijek. – Na deset ovakvih razglednica ne bi stalo što bi se moglo kazivati o našem boravku za koji smo zahvalni samo tebi. Bio nam živ i zdrav! Srdačan pozdrav! Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1145.</p>
<p>R. VLAŠKALINU (1.) pismo</p>
<p>Jugoslovenska autorska agencija/na ruke šefa Zajedničke službe/druga R. Vlaškalina/Beograd/Majke Jevrosime 38</p>
<p>Zagreb, 26. IX. 1979.</p>
<p>Primio sam vaš dopis od 21. 9. 1979. tek danas, jer ste ga poslali na staru moju adresu, Ilica 26, a ja već tri godine stanujem u Gajevoj ulici 2a (ovu sam novu svoju adresu, već davno, poslao vašoj ustanovi). Vaš dopis od 30. 8. 79. nisam, nažalost, primio pa odgovaram na posljednji vaš dopis. Broj istočno deviznog računa nemam, a broj moga žiro-računa je ovaj:</p>
<p>30101-620-16</p>
<p>2320164698</p>
<p>Kreditna banka Zagreb, Filijala 1 Zagreb.</p>
<p>Mogu li od vas saznati na temelju čega dobivam honorar iz SSSR-a; u kojoj publikaciji, šta je prevedeno, tko je preveo itd.</p>
<p>Unaprijed zahvaljujem na ljubaznosti.</p>
<p>Sa srdačnim pozdravom!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1146.</p>
<p>NAKLADNOM ZAVODU MATICE HRVATSKE (4.) pismo</p>
<p>Uredništvo/Nakladnog zavoda Matice hrvatske/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 27. IX. 1979.</p>
<p>Knjiga mojih izabranih pjesama PRSTEN, kako vam je poznato, objavljena je 1965. kao prva knjiga Integralne biblioteke poezije ARION, s gramofonskom pločom itd. Drugo izdanje PRSTENA, u istoj biblioteci, objavljeno je 1970. i ima već nekoliko godina otkako je ono rasprodano, ne može se dobiti ni u antikvarijatima.</p>
<p>Obraćam se stoga Uredništvu Nakladnog zavoda MH s molbom da u plan svojih izdanja za 1980. godinu uvrsti i novo izdanje moje knjige PRSTEN, koje će se od dosadašnjih razlikovati proširenjem izbora pjesama i ostalih priloga, osobito slikovnih, po uzoru na novija izdanja biblioteke ARION.</p>
<p>Kompletan rukopis PRSTENA, sa slikovnim prilozima, mogao bih Uredništvu predati do 15. prosinca ove godine.</p>
<p>Želio bih da treće izdanje PRSTENA bude objavljeno u listopadu 1980. kao jubilarno: tada će se naime navršiti 15 godina od osnutka biblioteke ARION, a istog mjeseca bit će proslava moje 75. obljetnice rođenja u Slavonskom Brodu, Osijeku i Zagrebu.</p>
<p>Unaprijed zahvaljujući na razumijevanju, drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1147.</p>
<p>DRUŠTVU KNJIŽEVNIKA HRVATSKE (13.) pismo</p>
<p>Upravni odbor/Društva književnika Hrvatske/ Trg Republike 7/I/ Zagreb</p>
<p>Zagreb, 13. X. 1979.</p>
<p>Poštovani drugovi,11</p>
<p>Dogodine se navršava 80. obljetnica rođenja hrvatskoga književnika Vlade Vlaisavljevića, koji je rođen 14. VII. 1900. u Jastrebarskom, gdje je i umro 7. III. 1943. Dio svog života proveo je u Zagrebu, surađujući u cijeloj zemlji u nizu časopisa i književnih publikacija, stekavši time značajno ime u književnosti između dva rata: pjesme su mu uvrštene u sve antologije hrvatske poezije, od Tadijanović-Delorkove iz 1933. i Kombolove iz 1934. do najnovijih. Želeći da se na rodnoj kući pjesnikovoj spomen-pločom obilježi spomenuta njegova godišnjica, Skupština općine Jastrebarsko obraća se molbom na cij. naslov da bi u svoj plan za 1980. uvrstio i postavljanje spomen-ploče Vladi Vlaisavljeviću u Jastrebarskom, koja bi trebala biti otkrivena, kako je navedeno, 14. VII. 1980.</p>
<p>Poznato je da je DKH posljednjih desetak godina svojom brigom i zalaganjem postavilo spomen-ploče većem broju književnika u Zagrebu i izvan njega pa se nadamo da će to učiniti i za Vladu Vlaisavljevića, našeg sugrađanina i nekadašnjeg člana vašega društva.</p>
<p>Savjet da se obratimo na cij. naslov dao nam je vaš član, akademik Dragutin Tadijanović, koji je sastavio tekst spomen-ploče (šaljemo ga u prilogu) i obećao da će voditi brigu o izradi spomen-ploče, kako je to u vas već uobičajeno.</p>
<p>Trošak prijevoza spomen-ploče iz Zagreba u Jastrebarsko i njezino postavljanje na pjesnikovu rodnu kuću isplatit će Skupština općine Jastrebarsko.</p>
<p>Nadajući se da ćete ovoj našoj molbi izaći u susret, unaprijed vam zahvaljujemo na razumijevanju i drugarski vas pozdravljamo.</p>
<p>Skupština općine Jastrebarsko</p>
<p>U OVOJ SE KUĆI RODIO</p>
<p>14. SRPNJA 1900.</p>
<p>VLADO VLAISAVLJEVIĆ</p>
<p>HRVATSKI KNJIŽEVNIK</p>
<p>UMRO 7. III. 1943. OVDJE</p>
<p>O 80. OBLJETNICI ROĐENJA</p>
<p>SPOMEN-PLOČU POSTAVILI</p>
<p>DRUŠTVO KNJIŽEVNIKA HRVATSKE</p>
<p>I SKUPŠTINA OPĆINE JASTREBARSKO</p>
<p>1980.</p>
<p>1148.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (28.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Gajnice 64/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>znam, nećete nam zamjeriti što se javljamo tek danas, uoči sutrašnjega povratka kući. Razlog – usmeno. Mnogo smo novoga čuli i vidjeli (imadoh danas u rukama Boškovićevo pismo iz 1761.) Želimo da se što prije sretnemo i porazgovorimo. Najsrdačniji pozdravi vama dvoma, Sekinoj gđi mami, i Tomici. Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1149.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (17.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>bijasmo na Simpoziju o Ivu Vojnoviću koji je sinoć zaključen. O toj temi dalo bi se danima razgovarati. Ali – mi se uvijek s ugodnošću sjećamo vas i najsrdačnije vas oboje pozdravljamo. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1150.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (13.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/sveuč. docent/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi naš gospodine doktore,</p>
<p>sinoć je završen Simpozij o Ivu Vojnoviću, a zbog toga smo i bili u lijepom ovom Gradu desetak dana. Nadamo se da ćemo se uskoro i vidjeti i najsrdačnije pozdravljamo dragu gospođu Katicu, vas i vaše sinove. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1151.</p>
<p>ZLATKU CRNKOVIĆU (8.) razglednica</p>
<p>Drug/Zlatko Crnković/ dramski umjetnik/Vernićeva 6/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Ecija i Zlatko,</p>
<p>nije u zvijezdama zapisano da se sretnemo u ovom drevnom Gradu gdje smo bili na Simpoziju o Ivu Vojnoviću, sinoć zaključenom. No, možda će nam zvijezde jednom ipak biti sklone! Sutra se vraćamo i najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i lijepe vaše kneginjice. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1152.</p>
<p>OLINKU DELORKU (9.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>zahvaljujem Olinku na primljenoj obavijesti. Sinoć je završen Simpozij o Ivu Vojnoviću; trajao je pet dana, a čuli smo oko 40 referata. Sutra se vraćamo. Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1153.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (12.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. ing. Božidar Ekl/Stubište Rupa 2/Opatija</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Vanda i Darko,</p>
<p>ovdje smo već desetak dana, a bili smo na Simpoziju o Ivu Vojnoviću koji je trajao pet dana, do sinoć. – Želimo da vas vidimo, pa kada dođete u Zagreb nek vam ne bude teško svratiti u Gajevu 2a. – Srdačno pozdravljamo vas dvoje i dragog Dadu.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1154.</p>
<p>IVANU GOLUBU (11.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub/Badalićeva 21/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi naš Ivane,</p>
<p>zamisli, blizu 40 referata čuti u 5 dana o Ivu Vojnoviću, nije malo. A mi ih čusmo. Pa se sutra vraćamo u našu Gajevu; veselimo se što ćemo tamo tebe uskoro vidjeti i nastaviti razgovor ugodni. Mnogo srdačnih pozdrava! Do skorog viđenja! Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1155.</p>
<p>IVANU LACKOVIĆU CROATI (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Ivan Lacković Croata/Frankopanska 12/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi Ivane,</p>
<p>nedavno vidjeh ovdje, na TV, promociju knjige dvaju Ivana o Juliju Kloviću, i ja im punim srcem čestitam. To je doista jedinstvena počast u slavu našeg velikana. – Meni je žao, ako sam onim svojim stihovima vama priredio bilo kakvu neugodnost. Nego, još jednom čestitamo i srdačno pozdravljamo gđu Anu, vas i vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1156.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (35.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mr. Karmen Milačić/prof. i prevodilac/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>danima smo iz naše sobe s balkonom, u drugom katu, gledali Lovrijenac, i more, i nebo, a sada je noć, i vrata na balkon zastrta su zavjesama, i tamo je i dalje, Lovrijenac, i more, i nebo. O Vojnovićevu simpoziju – usmeno. Željni susreta s tobom, pozdravljamo te najsrdačnije! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1157.</p>
<p>IVANU RAOSU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Raos/književnik/Miškinina 22/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Ivanka i Ivane,</p>
<p>već smo desetak dana u drevnom Gradu, gdje se sinoć završio Simpozij o Ivu Vojnoviću; naslušasmo se desetine referata o velikanu. – Mislimo na vas i najsrdačnije vas pozdravljamo. Do skorog viđenja!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1158.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (6.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/književnik/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi naši Ređepi, Jelka i Draško,</p>
<p>javljamo se eto iz drevnoga Grada kako već prije rekosmo; bili smo na Simpoziju o Ivu Vojnoviću, sinoć okončanom. Sutra se vraćamo kući, u našu Gajevu 2a. Najsrdačniji pozdravi vama dvoma i vašoj lijepoj gospojici. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1159.</p>
<p>MILANU SELAKOVIĆU (13.) razglednica</p>
<p>Drug/Milan Selaković/Maksimirska 100/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Olga i Milane,</p>
<p>pretpostavljajući da je već malo zahladilo (kao i ovdje!), pišemo u Maksimirsku; bili smo i na Simpoziju o Ivu Vojnoviću, sinoć okončanom. Poslije desetak dana boravka vraćamo se sutra kući. Srdačno pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1160.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (13.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/književnik/Kraljice Jelene 3/IV,/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi naš Sašenjka,</p>
<p>kako znate, i mi smo bili na Simpoziju o Ivu Vojnoviću, završenom sinoć. Ova obavijest, nadam se, neće biti uvrštena nikamo, kao citat, ali ako kažem da sam danas u rukama imao pismo Ruđera Boškovića iz 1761. (objavljeno? neobjavljeno? tko zna?) i da sam jučer odslušao devet referata, i da ću sutra odavle otputovati, tko zna? Mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1161.</p>
<p>MILADI ČERNI (8.) razglednica</p>
<p>Madame/Milada Černá/Radlická 112/Praha 5/ČSSR</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Draga Milada,</p>
<p>sinoć je završen Simpozij o Ivu Vojnoviću, i rečeno je da će vaš referat ući u Zbornik. Kako nam je svima žao što se ovdje nismo sreli! Nesporazum za koji se nadamo da će biti ispravljen. Jeste li bili zadovoljni boravkom u Dubrovniku? Pišite! Srdačno pozdravljaju vas i vaše drage odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1162.</p>
<p>DAVORU KAPETANIĆU (5.) razglednica</p>
<p>Mr./Professor Davor Kapetanić/Chairman/Slavic Department/University of Washington/Seatle/Washington 98195</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi Davore,</p>
<p>u Gradu smo desetak dana, od kojih pet na Simpoziju o Ivu Vojnoviću, završenom sinoć. Ne znam jeste li o tom obaviješteni, ali znam da se često, i ovdje, sjećam vas, pa vam se i javljam ovom dubrovačkom razglednicom, vama na sjećanje. – Vidjet ćemo se o Novoj godini, zar ne? – Bredu i vas najsrdačnije pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1163.</p>
<p>ANIELI KOTT (6.) razglednica</p>
<p>Madame/Aniela Kott/Krupnicza 22/5/Kraków/Polska</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Draga naša Aniela,</p>
<p>već smo desetak dana ovdje; bili smo na Simpoziju o Ivu Vojnoviću, referat iz Poljske Joanna Rapacka (poznaš li je?). Sutra se vraćamo kući, i uskoro ću ti javiti o visini honorara; ne znam jesi li primila Forum. Piši mi. – Često se sjećamo tebe i srdačno te pozdravljamo. Vole te tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1164.</p>
<p>VIRGILIJU NEVJESTIĆU (9.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Virgilije Nevjestić/28 Boulevard St. Jacques/Paris XIVe/France</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi naši, Danijela i Virgilije,</p>
<p>nedavno pročitah da je Viržilova izložba otvorena u Travniku; čestitamo. A mi ovdje bijasmo na Simpoziju o Ivu Vojnoviću, velikom Dubrovčaninu. Sinoć je završen. Sutra se vraćamo kući, a želja nam je da se što prije tamo nađemo i s vama. Najsrdačniji pozdravi! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1165.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (12.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dinko Štambak/12, Rue Thouin/Paris Ve/France</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi naš Dinko,</p>
<p>evo nas, već desetak dana, u drevnom Dubrovniku; bijasmo na Simpoziju o Ivu Vojnoviću, okončanom sinoć. – Tvoju sam knjigu nabavio i u njoj uživao; čini mi se da nema toliko štamparskih pogrešaka kao u pređašnjoj. Pošalji mi Errata corrige! – Od nedjelje mi smo u našem domu gdje bismo željeli da se tamo što prije pojaviš ti, zajedno s Mirom. Oboma, i dragoj Klari, najsrdačniji pozdravi! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1166.</p>
<p>KÁLMÁNU DUDÁSU (1.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Kálmán Dudás/Kelebi Károly u. 6/1024 Budapest II/Mađarska</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Imperijal, 26. X. 1979.</p>
<p>Dragi moj Kálmáne,</p>
<p>nedavno sam primio tvoj prijevod Goranove Jame pa ti najljepše zahvaljujem; bit će uvršten u bibliografiju. Ovdje je održan Simpozij o Ivu Vojnoviću; referent je bio i St. Vujičić. Poslije desetak dana boravka, sutra se vraćamo u Gajevu 2a. Srdačno pozdravljamo tebe i tvoje drage. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1167.</p>
<p>IVANI CAR-GAVRILOVIĆ (1.) pismo</p>
<p>Drugarica/Prof. Ivana Car-Gavrilović/Ul. Moše Pijade 36/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 26. XI. 1979.</p>
<p>…</p>
<p>Kako znaš, ja sam i u Goranovim Djelima (1946. – 1949.) pisao o historijatu njegove ostavštine spominjući, naravno, Svetu Janu itd. Budući da je dio Goranove ostavštine 1945. vraćen njegovoj majci, taj je dio Goranov brat Zvonko nama predao 1958. i nalazi se u Zavodu za književnost i teatrologiju JAZU. Drugi dio Goranove ostavštine, još iz vremena rata, nalazi se kod Tebe pa mi je potrebno znati (posljednji je trenutak da se to zabilježi u Sabranim djelima): tko je tu ostavštinu dao Tebi, Goran ili njegova mati, i po kojemu je kriteriju ona razdijeljena među vama? I ne bi li bilo vrijeme da se i taj dio ostavštine nađe zajedno s onim dijelom u Zavodu za književnost i teatrologiju?</p>
<p>[Ulomak pisma.]</p>
<p>Ivan Goran Kovačić: Sabrana djela V, Pisma, uredio Dragutin Tadijanović, </p>
<p>Zagreb, 1983., str. 221-222.</p>
<p>Sabrana djela V. Knjiga o hrvatskim piscima II, Zagreb, 1989., str. 361-362.</p>
<p>1168.</p>
<p>ANTUNU LEŠIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Antun Lešić/Mihanovićeva 89/Bošnjaci</p>
<p>Zagreb, 26. studenoga 1979.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Lešiću,</p>
<p>ispričavam se što tek danas odgovaram na vaše pismo od 2. studenoga 1979. kojim me pozivate u Bošnjake, na proslavu 80. obljetnice osnutka Čitaonice. Na pozivu najljepše zahvaljujem. Ali moram, nažalost, kazati da mi nije moguće i odazvati se vašem pozivu.</p>
<p>Da ne pomislite kako ja samo tako odbijam vaš poziv, nabrojat ću najnovija svoja »zaduženja«: od 19. do 21. studenoga bio sam u Brodu, u Gradskoj biblioteci, u OŠ »Ivo Lola Ribar« i u Srednjoškolskom centru »Zlatko Šnajder« i u OŠ u Podvinju (razumije se, s programom); 24. studenoga otvorio sam u Mariji Gorici izložbu »Ante Kovačić« u osnovnoj školi i na kuću u kojoj je Ante Kovačić proveo mladost položio sam, uime DKH, vijenac; 3. prosinca nastupit ću u OŠ »Kata Dumbović« u Lenjingradskoj ulici, a 5. prosinca u Osijeku, u Pedagoškoj akademiji. Sredinom prosinca otputovat ću u Trst kao delegat Društva književnika Hrvatske da tamo održim svoju književnu priredbu, o kojoj je ugovoreno već u listopadu (međurepublička suradnja). Neću spominjati još neke priredbe koje sam obećao održati, ali ću ih morati otkazati. – Sve sam ovo naveo zato da vas uvjerim kako mi doista nije moguće prihvatiti vaš poziv. A nije potrebno, nadam se, ni napomenuti koliki me posao još čeka na dovršenju kritičkog izdanja Goranovih Sabranih djela (rok za predaju rukopisa već je odavno minuo!). – Mislio sam, u početku, da neću trebati ići u Brod i u Osijek, ali dogodilo se – obratno. Ova se dva grada naime spremaju da dogodine proslave moj jubilej pa idem tamo i zato da se o svemu dogovorimo. Itd.</p>
<p>Dragi gospodine Lešiću, još vas jednom molim, ne zamjerite mi, što vam dosad nisam odgovorio, i vjerujte mi da bih rado pohodio Bošnjake i upoznao vas i vašu školu. Nadam se da će se i za to pružiti prilika.</p>
<p>Najsrdačnije vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1169.</p>
<p>IVANI CAR-GAVRILOVIĆ (2.) pismo</p>
<p>Drugarica/Dr. Ivana Car-Gavrilović/Moše Pijade 36/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 26. XI. 1979.</p>
<p>Draga Ivana,</p>
<p>zamolio me tajnik Razreda za suvremenu književnost, akad. Marin Franičević, da prema zaključku razredne sjednice odgovorim na pismo koje si akad. Franičeviću uputila 19. 11. 1979. o Goranovoj ostavštini, a koje je 22. 11. o. g. pročitano na sjednici Razreda. Razumije se da sam o tom pismu i o Goranovoj ostavštini ponajviše govorio ja, i nije mi namjera ovdje ponavljati što sam tada rekao. Samo bih istaknuo ovo: Prošlo je već nekoliko godina, otkako sam s drom Nedjeljkom Mihanovićem bio u tvom stanu, u svezi s Goranovom ostavštinom, gdje smo se dogovorili da tvoj sin tu ostavštinu donese u Akademiju, a ja ću je, isti dan, srediti i načiniti popis. Ali od toga dogovora nije bilo ništa. Zašto, ne znam. Niti si mi u svoja dva pisma o tome išta spomenula. Shvatio sam sve to kao znak nepovjerenja prema meni – i zašutio sam. No, sada odgovaram, zbog Gorana: Sasvim sam pri kraju redigiranja Sabranih djela, i čekam jedino da od tebe primim, razumije se, na posudbu, dijelove ostavštine za koju znam iz tvoga pisma od 19. X. 1976.:</p>
<p>1. »dvije varijante završetka novele Sedam zvonara Majke Marije«;</p>
<p>2. »prvi rukopis Svetog psovača«;</p>
<p>3. »tri faze rada na prvim poglavljima Božjeg bubnja«.</p>
<p>U svom pismu od 19. 11. 1979. spominješ» i nevažne ceduljice«, kao npr. »bio sam ovdje u 5 sati, dolazim sutra« i sl., a ne spominješ knjige:</p>
<p>Hrvatski književni zbornik (1940.) i Između dva rata, Novija hrvatska lirika (1942.)</p>
<p>u kojima je Goran vršio ispravke svojih priloga. Molim na posudbu i ove dvije knjige!</p>
<p>Isto tako molim i pretipkane pjesme (štokavske i kajkavske) i prepjeve!</p>
<p>Što se tiče Goranovih pisama tebi, ovako je: vjerojatno se sjećaš da si 1962. ta pisma posudila Vlatku Pavletiću za njegovu monografiju o Goranu, i Pavletić ih je tada prepisao i s Dubravkom Jelčićem kolacionirao 28. V. 1962. Kopija tih prijepisa otada je kod mene. Ti si sama objavila dva Goranova pisma, u Poletu 1959., a nešto su i drugi objavili. – Kada dovršim rad na rukopisima koje ću primiti od tebe, poslat ću ti, u kopiji, nekoliko Goranovih pisama tebi da mi odobriš pismeno da ih mogu objaviti. (Prema tome, tvoj prijedlog da se ta pisma fotokopiraju i original vrati tebi – otpada.)</p>
<p>Još nešto. Kako znaš, ja sam i u Goranovim Djelima (1946. – 1949.) pisao o historijatu njegove ostavštine spominjući, naravno, Svetu Janu itd. Budući da je dio Goranove ostavštine 1945. vraćen njegovoj majci, taj je dio i otkupljen 1958. Goranov brat Zvonko predao ga je 1958. i nalazi se u Zavodu za književnost i teatrologiju JAZU. Drugi dio Goranove ostavštine, još iz vremena rata, nalazi se kod tebe pa mi je potrebno znati (posljednji je trenutak da se to zabilježi u Sabranim djelima): tko je tu ostavštinu dao tebi, Goran ili njegova mati, i po kojemu je kriteriju ona razdijeljena među vama? I ne bi li bilo vrijeme da se i taj dio ostavštine nađe zajedno s onim dijelom u Zavodu za književnost i teatrologiju?</p>
<p>Molim te da mi odgovoriš da o svemu uzmognem napisati konačan izvještaj o Sabranim djelima Goranovim.</p>
<p>Rok o predaji Sabranih djela u mojoj redakciji već je davno premašen, pa te i stoga molim da mojoj molbi, naprijed iznesenoj, po mogućnosti odmah izađeš u susret.</p>
<p>Pozdravlja te</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1170.</p>
<p>ZLATKU KNEŽEVIĆU KUMEKU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Zlatko Knežević Kumek/Rovinj/Poste restante</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 25. I. 1980.</p>
<p>Dragi naš Brada,</p>
<p>oprosti što dosad nisam odgovorio na tvoja pisma; tek smo jučer dobili rezervaciju za vlak: nas troje krećemo zelenim vlakom 1. februara, u petak, u 16 sati, i u Kanfanar stižemo oko 9h (ti znaš to bolje!). Kako si nam javio, dočekat ćeš nas na kolodvoru autom, i mi se veselimo tom susretu i ujedno ti zahvaljujemo na ljubaznoj brizi za naš smještaj u Edenu (dobro bi bilo još jednom im najaviti naš dolazak!).</p>
<p>Srdačno te pozdravljaju</p>
<p>tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1171.</p>
<p>SERGIJU CHERINU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Sergio Cherin/novinar udruženog rada/SOUR-a »Jadran«/Vladimira Nazora 6/Rovinj</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 30. III. 1980.</p>
<p>Poštovani i dragi druže Cherin,</p>
<p>molim vas da mi oprostite što ste tako dugo čekali na moje odgovore u našem intervjuu. Vjerujte da mi nije bilo moguće prije odgovoriti zbog neodgodivih poslova, ali se nadam da će moja pošiljka stići za naredni broj »Jadrana«. U svome sam tekstu naveo i talijanski prijevod naslova dviju mojih pjesama; te talijanske naslove uvrstite u vaš talijanski prijevod, a iz moga teksta ih izostavite. Ujedno šaljem i svoju fotografiju (Foto; Tošo Dabac 1967.), ako vam bude od potrebe.</p>
<p>Pozdravite, molim vas, u ime moje gospođe i u moje ime drugove Gina Matoševića i Josipa Fola s kojima smo proveli mnogo ugodnih trenutaka.</p>
<p>Još jednom se ispričavam na zakašnjenju i molim vas da u ime moje gospođe i u moje također primite srdačne pozdrave.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1172.</p>
<p>JOSIPU FOLU (1.) pismo</p>
<p>SOUR JADRAN/Josip Folo, dipl. phil/direktor RZ i komercijalnih poslova/Vladimira Nazora 6/Rovinj</p>
<p>Zagreb, 2. IV. 1980.</p>
<p>Poštovani druže direktore,</p>
<p>prema usmenom našem dogovoru, mjeseca veljače u Rovinju, molim vas da za moju suprugu i mene rezervirate dvokrevetnu sobu u hotelu na Crvenom otoku (soba 615) za vrijeme od tri tjedna, počevši od 6. lipnja naveče, a isto tako jednu jednokrevetnu sobu u istom hotelu, po mogućnosti u blizini naše sobe, za prof. mr. Karmen Milačić (Zagreb, Ratkajev prolaz 10, telefon: 412 – 172); prof. Karmen Milačić doputovat će s nama i ostat će u hotelu samo 10 (deset) dana.</p>
<p>Moleći da nas obavijestite o rezervaciji, zahvaljujem vam na ljubaznosti i srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1173.</p>
<p>ZLATKU KNEŽEVIĆU KUMEKU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Zlatko Knežević Kumek/Rovinj/Poste restante</p>
<p>Zagreb, 2. IV. 1980.</p>
<p>Dragi naš Zlatko,</p>
<p>prošlo je već dosta vremena otkako smo se sretali i razgovarali, otkako smo bili u tvom domu i u tvojoj ljevaonici, pa se često sjećamo tih zajedničkih trenutaka. Na Jelino pismo nisi odgovorio, ali se nadamo da ćeš to uskoro učiniti i obradovati nas vijestima o sebi i svom poslu. Vjeruj da nas sve o tebi zanima i jedva čekamo da te čujemo. Najsrdačnije te pozdravljaju tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1174.</p>
<p>PAŠKVALU ŠVERKU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Paškval Šverko/Trg Pignaton 25/Rovinj</p>
<p>Zagreb, 2. IV. 1980.</p>
<p>Dragi naš Paškvale,</p>
<p>ispričavamo se što se dosad nismo javili; razloge ćeš čuti kad se u lipnju ponovno sretnemo. Tvojoj gospođi i Tebi, i svima vašim dragima, želimo sretne blagdane. Često se sjećamo lijepih trenutaka koje smo proveli zajedno. Šaljući vam svima najsrdačnije pozdrave, ostajemo uvijek vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1175.</p>
<p>ALDU MATOŠEVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Dipl. ing. Aldo Matošević/predsjednik Skupštine/Skupština općine Rovinj/Rovinj</p>
<p>Zagreb, 2. IV. 1980.</p>
<p>Poštovani druže predsjedniče,</p>
<p>oprostite što vam se dosad nisam javio i vjerujte da mi je u ugodnom sjećanju ostalo primanje koje ste upriličili za me i moju gospođu; mi vam još jednom najljepše zahvaljujemo. Nadamo se da ćemo se u lipnju ponovno vidjeti, i tome se radujemo.</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1176.</p>
<p>GINU MATOŠEVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. Gino Matošević/generalni direktor SOUR »Jadran«/Vrata pod zidom 2/Rovinj</p>
<p>Zagreb, 2. IV. 1980.</p>
<p>Poštovani i dragi naš Gino,</p>
<p>primite, molim, ispriku što se tako dugo nismo javili; s ugodnošću se sjećamo susreta i razgovora s vama, i jedino želimo da se naši razgovori nastave. Nadam se da će to biti u lipnju. (Nećemo li vas, prije toga, vidjeti u Zagrebu?) Zahvaljujući vam na svemu što ste za nas učinili, najsrdačnije vas pozdravljamo.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1177.</p>
<p>JOSIPU FOLU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Josip Folo, dipl. phil./direktor RZ i komercijalnih poslova SOUR »Jadran«/Zagrebačka 24/Rovinj</p>
<p>Zagreb, 2. IV. 1980.</p>
<p>Poštovani i dragi naš Folo,</p>
<p>doista nas je obradovao vaš telefonski naziv; urodio je plodom, nadam se da je moj intervju stigao i da je sve u redu. Ako što nije »kako treba«, javite mi, molim. Ujedno vam šaljem na ured molbu za rezervaciju soba za boravak nas troje u lipnju, na Crvenom otoku, kako smo se dogovorili. Još jednom hvala na prijateljskoj pažnji. Najsrdačnije pozdravljaju vašu gospođu i vas vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1178.</p>
<p>EUGENU PANTZERU (1.) pismo</p>
<p>Mr E. Pantzer/RT 1 (Shaw Rd)/Franklin, NH 03235/U.S.A.</p>
<p>Zagreb, 22 April, 1980</p>
<p>Dear Mr Pantzer,</p>
<p>Thank you for your letter of 18 March, 1980 which has been forwarded to me from the address you sent it to.</p>
<p>I am very happy to hear that you have written a critical study of A.G. Matoš and that you would like to use as frontispiece the photo in my edition of Matoš.</p>
<p>I completely agree that you use the photo in your publication.</p>
<p>I would appreciate it very much if you could send me a copy of your book when it appears.</p>
<p>Sincerely yours,</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1179.</p>
<p>ZAVODU ZA KNJIŽEVNOST I TEATROLOGIJU (2.) pismo</p>
<p>Zavod za književnost i teatrologiju/Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/Opatička ulica 18/Zagreb</p>
<p>U svezi sa književnom ostavštinom Ivana Gorana Kovačića posjetio sam 28. svibnja 1980. gđu. Štefaniju Lovrenčević (Šoštarićeva ulica 4), majku pok. Tee Lovrenčević (1918. – 1979.), operne pjevačice i jednog od prvih korespondenata Goranovih. Godine 1945. stavila mi je Tea Lovrenčević na raspolaganje sve što je imala od Gorana: pjesme, pisma, zapise, fotografije, i ja sam tada sve to i prepisao, pa ponešto i objavio u Goranovim Djelima; pisma su ostala neobjavljena, i ona će sada ući u Sabrana djela. – No, videći nedavno da mnogošta od onoga što sam 1945. imao u rukama više ne postoji (nestale su dvije pjesme i niz razglednica, dopisnica; posudili ih stručnjaci koji ih zaboraviše vratiti), predložio sam gđi Lovrenčević da sve što je preostalo od Gorana pokloni Zavodu za književnost i teatrologiju; gospođa je taj prijedlog rado prihvatila zamolivši me da ja ostavštinu predam Zavodu kao njezin poklon.</p>
<p>Goranovu sam ostavštinu složio u fascikle 1–6 i na fasciklima ispisao podatke; u fasc. 7 je fotografija Tee Lovrenčević iz 1940., a u fasc. 8 autograf stihova Milana Begovića Tei Lovrenčević (Hvar, 11. IX. 1940.). Predajući tu ostavštinu Zavodu, molim da Zavod gđi Lovrenčević potvrdi primitak ostavštine i izrazi zahvalnost na tom poklonu.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1180.</p>
<p>IRISLAVU MEŠTROVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Irislav Meštrović/likovni urednik »Mladosti«/Zagreb/Harambašićeva 58b</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 9. VI. 1980.</p>
<p>Dragi Iro,</p>
<p>evo me ovdje već četvrti dan, a drugi dan u vjetru i kiši, kao sred zime. – Kako sam obećao, javljam se šaljući točnu svoju adresu: Crveni otok, Hotel »Istra« (telefon: 81 – 400, pozivni broj 052) i molim da me obavijestite, čim saznate, o sudbini rukopisa mog Zbornika. Nije od potrebe da spomenem koliko me to zanima, znate i sami zašto. Molim vas da ovu moju adresu predate i drugu Zduniću, radi moje knjige Poezija. Hvala vam najljepša! – Najsrdačnije pozdravljamo vas i sve vaše drage. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1181.</p>
<p>IVANU MINATTIJU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Minatti/»Mladinska knjiga«,Titova 3/Ljubljana</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 11. VI. 1980.</p>
<p>Dragi moj Minatti,</p>
<p>čini mi se da je bilo u februaru kad sam od Mladinske knjige primio obavijest da će moja Lirika biti objavljena u maju. Maj je minuo, i ne znam što je s knjigom. Zato se javljam s molbom da mi napišete ako vam je poznato vrijeme izlaska naše knjige. Ja ću ovdje ostati do kraja juna, i moja je adresa: D. T., Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«. Bio bih vam zahvalan da mi se što prije javite. Mnogo srdačnih pozdrava! Odani vam</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1182.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (29.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 14. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>dani samo prolaze prolaze, i već ih je prošlo osam otkako smo ovdje: bilo je sunčano, pa kišovito i hladno, a sada je opet sunčano, kao i u životu što biva. Pomalo se šetamo starim stazama velebnoga parka, pomalo se sunčamo i odmaramo, sjećajući se dobrih svojih prijatelja, vas dvoje, nama dragih. Vas oboje, i Tomicu, vole i najsrdačnije pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1183.</p>
<p>OLINKU DELORKU (10.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Prof. Olinko Delorko/književnik/Zagreb/Vramčeva 15</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 19. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>od srca čestitamo Olinku na Nazorovoj nagradi koju je danas primio, za svoju knjigu Zanemareno blago. I sami Nazor, vjerujemo, dao bi Olinku nagradu, ne samo za tu njegovu knjigu, tako značajnu i vrijednu za našu kulturu. Još jednom: čestitamo! – Vraćamo se 30. lipnja, i tada ćemo nastaviti razgovor. Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Beba i Tadija</p>
<p>1184.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (36.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 19. VI. 1980.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>minulo je već četrnaest dana od našeg rastanka, a nama se čini čitava mala vječnost – bez tebe. Mi, računica kaže, još desetak dana i evo nas opet zajedno, kao nekada. Opet ćemo nas troje i zelenko: Kod Gradske kavane itd. Treba li kazati da nam je žao što nisi i ovdje s nama? Kad se šetamo divnim parkom, kad se sunčamo, sve nam se pričinja sad ćeš se pojaviti (kao ono u Edenu!), ali – nema te. Ali – u našim si mislima i uskoro ćemo, kao nekada. Pozdravljaju te i vole tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1185.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (15.) razglednica</p>
<p>Drug/Jure Kaštelan/Ilica 12/dvor. zgrada/Zagreb</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 21. VI. 1980.</p>
<p>Dragi Jure,</p>
<p>prije odlaska nisam dospio da te posjetim (Goranova SD još nisu završena!), a ovdje smo već treći tjedan. Jučer su mi iz »Mladosti« javili da moj Zbornik šalju u tisak, u Gundulićevu 24, i ne treba da ti išta više o tome kažem nego da te zamolim za predgovor (ako si ga napisao, hvala!). Možeš zamisliti, koliko se radujem! – Javit ću se, čim se vratim (a dolazimo 30. lipnja). Najsrdačnije pozdravljamo Nadu, Ladu i tebe! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1186.</p>
<p>IVANU KROLI (8.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Ivan Krolo/tajnik »Foruma«/Zagreb/Križanićeva 11a</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 21. VI. 1980.</p>
<p>Dragi Ivane,</p>
<p>već je treći tjedan otkako smo ovdje, a 30. lipnja bit ćemo u Zagrebu. – Mislim na »Forum«, na one brojeve koje očekujemo da izađu; »moj broj«, šesti, neće valjda izaći prije mog povratka. Vjeruj mi, ja mu se veselim i još ti jednom zahvaljujem na savjetima. – Tvoju gospođu i tebe najsrdačnije pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1187.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (21.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Zagreb/Draškovićeva 13</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 21. VI. 1980.</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>brzo minuše već dva tjedna ovdašnjega našeg boravka (danas piri jak vjetar!), a za deset dana bit ćemo kod kuće. Ne mogu reći da se nisam i odmorio (napisao sam i dosta stihova!), ali jedva čekam da čujem novosti koje me ponajviše zanimaju: što je odgovorila I. C. G o Goranovoj ostavštini, o pismima; je li Jure napisao predgovor, itd. Obavijestiše me da će Zbornik u tisak u Gundulićevoj 24. Kako je sa »Forumom«, 4-5 i 6, hoću li ih zateći gotove? No, o svemu, zar ne, usmeni tvoj izvještaj! Da, nazivao me Vončina: hoću li 19. VIII. u Dbk, na Prijekom? Hoću! – Da, za tri mjeseca svečano otvorenje Tusculuma! – Zoricu i tebe pozdravljaju i vole, vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1188.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (9.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 21. VI. 1980.</p>
<p>Draga gospođo Vikice,</p>
<p>ne bi se moglo kazati da smo se u prošla dva tjedna baš nauživali sunca, oblaci nas ne zaboravljaju, a i vjetar nam je česti gost, osobito danas, ne da nam iz sobe. No, svejedno, odmorili smo se dovoljno za nove napore. Nadamo se da ćete vas dvoje uhvatiti prikladniji mjesec za odmor. Za desetak dana i vidjet ćemo se, a dotle – najsrdačnije pozdravljamo vas i gospodina doktora. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1189.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (6.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Slavko Mihalić/književnik/Zagreb/Banjavčićeva 24</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 21. VI. 1980.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>pisao sam odavle Minattiju i odgovara mi da će moja knjiga izaći u srpnju. – Kako teče prepisivanje Kazala imena? – Nadam se da će biti dovršeno do 30. lipnja kad se mi vraćamo. – Ne odlazimo u Rovinj, posjećuju nas prijatelji. O Tonku čusmo da završava gradnju novoga broda. A što je s tvojim dolaskom? – Meni se i ovdje desilo – nekoliko desetaka stihova. Čut ćeš ih! – Organiziraj, molim te, sjednicu »Pet stoljeća...« 2. srpnja. – Najsrdačnije pozdravljamo tebe i tvoje drage.</p>
<p>Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1190.</p>
<p>NEDJELJKU MIHANOVIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Dr. Nedjeljko Mihanović/književnik/Tomašićeva 10/Zagreb</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 21. VI. 1980.</p>
<p>Dragi Nedjeljko,</p>
<p>naš ovdašnji boravak bliži se kraju, za desetak dana (30. lipnja) vraćamo se kući. – Znate li da će »Mladost« poslati Zbornik u tisak, u Gundulićevu 24. Ne znam što je s predgovorom, a ni s pogovorom. Bilo bi dobro da koncipirate pogovor prije odlaska na odmor. A što ćemo s izložbom, s katalogom? Pitanja. – Nadam se da nećete već 1. VII. otputovati. Najsrdačnije pozdravljamo gospođu Branku, gospodičnu Hrvojku i vas. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1191.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (18.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Dr. Zdenko Radošević/sveuč. profesor/Zagreb/Medulićeva 21</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 21. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>kako bi lijepo bilo kad bismo vam mogli javiti: svaki dan se sunčamo i kupamo, ali od toga malo, poneko sunčanje, kad nema vjetra kao što ga danas ima. Ali – ovdje nam je svima tako, a drugdje je, kako čujemo, i gore. Strpljivo treba čekati da nas majka priroda opet zavoli, da ljeto bude ljeto. A kako je vama u bijelom Zagrebu? Čut ćemo se za desetak dana. Mnogo srdačnih pozdrava oboma! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1192.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (14.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Dr. Zvonimir Grgić/sveuč. docent/Zagreb/Švearova 7</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 21. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naš doktore Grgiću,</p>
<p>čovjek bi mislio da nam je ovdje lijepo kao u raju, a i bilo bi da nestanu oblaci, da prestane vjetar, da zasja sunce, kako bi i bio red, na pragu ljeta. No, uza sve ovo, ipak nam je lijepo. A prestat će 30. lipnja; tada ćemo se vratiti u svoju Gajevu. – Najsrdačnije pozdravljamo gospođu Katicu i vas i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1193.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (17.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 21. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>kad u ponedjeljak dođete po nas, o svemu ćete dobiti usmeni izvještaj. A još ćemo se čuti u subotu telefonski, po dogovoru. – Nadamo se da vam je vrijeme u Zagrebu bilo povoljno za posao kojemu ste prionuli. Mnogo sreće!</p>
<p>Srdačno pozdravljamo gospođu Olgu i vas. Do skorog viđenja! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1194.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (18.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Zagreb/Gorana Kovačića 13</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 21. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>prošlo je već dva tjedna otkako smo ovdje, a proći će još jedan dok se vratimo u našu Gajevu. Nema smisla da govorimo o vremenu, svuda je podjednako, a kažu da je ovdje još najljepše. Tako se možemo tješiti. – A kako je vama, u Njivicama? U svakom slučaju, bolje no u Zagrebu. – Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage.</p>
<p>Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1195.</p>
<p>PERI BUDAKU (3.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Pero Budak/književnik/Zagreb/Ilica 42</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 21. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Sonja i Pero,</p>
<p>prođoše već dva tjedna otkako smo na Crvenom otoku; bilo je šetnje, sunčanja, a i sjedenja u sobi, dok bi vjetar obavljao svoj program, a more o obalu udaralo. Za tjedan se dana vraćamo kući (2. srpnja je sjednica »Pet stoljeća«, Pero to zna).</p>
<p>Nego, čestitamo mladom paru Budakā i želimo im dug i plodan život!</p>
<p>Sve vas pozdravljamo najsrdačnije. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1196.</p>
<p>ZLATKU CRNKOVIĆU (9.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Zlatko Crnković/dramski umjetnik/Zagreb/Vernićeva 8</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 21. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Ecija i Zlatko,</p>
<p>i ovdje, na Čarobnom ovom otoku, mislimo na vas: da smo mogli, bar jednom, prošetati zajedno ovim stazama pokrivenim iglicama borova...</p>
<p>Posljednjeg dana u lipnju vraćamo se kući, i bilo bi nam drago da se uskoro vidimo.</p>
<p>Srdačno pozdravljamo vas dvoje i lijepe vaše, i naše, kneginjice! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1197.</p>
<p>MILICI CVIKL (8.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Milica Cvikl/Remetinečka 75/Zagreb</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 21. VI. 1980.</p>
<p>Draga naša Milice,</p>
<p>poslije kraćeg boravka na divnom ovom otoku, uskoro se vraćamo kući (posljednji dan u lipnju). Mislimo na vas i na naš susret s vama koji još nikako da se ostvari. Ali – bit će, zar ne? – Srdačno pozdravljamo vas i sve vaše drage.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1198.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (13.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Dr. ing. Božidar Ekl/sveuč. prof./Opatija/Stubište Rupa 2</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 21. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Vanda i Darko,</p>
<p>ovdje smo već više od dva tjedna, a vratit ćemo se u ponedjeljak, 30. lipnja. Vjerujemo da ste i vi ovdje bili pa je suvišna svaka riječ o ovim ljepotama. Nego, kako to da se sve manje sretamo? Ne dolazite li u Zagreb? Drago bi nam bilo da se vidimo, ma i na kratko vrijeme. – Vas dvoje, i Dadu, najsrdačnije pozdravljaju i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1199.</p>
<p>IVANU GOLUBU (12.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Prof. dr. Ivan Golub/književnik/Zagreb/Tuškanac 21</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 21. VI. 1980.</p>
<p>Dragi Ivane,</p>
<p>u davno doba, na ovom otoku (zvao se Sveti Andrija) bujao je život, još se vide zarasle ruševine, a od 1890. do 1945. imao je otok posebnu, tuđinsku povijest; danas je on izvanredno turističko mjesto, u kojem se nađoše i dvoje iz Gajeve ulice: šetali su parkom, sunčali se, a ponekad čekali i koji dan da se smiri nestašni vjetar pa da uzmognu iz sobe. Ali u sunčanim tišinama nastalo je ovdje i nekoliko desetaka stihova... – Ivane, Ivane, nisi se javio, kako si nam obećao. Mi se vraćamo posljednjeg dana u lipnju. Najsrdačniji pozdravi! Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1200.</p>
<p>ZDENKU KOLACIJU (4.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Ing. arh. Zdenko Kolacio/Voćarsko naselje 106/Zagreb</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 23. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Ljiljana i Zdenko,</p>
<p>pretpostavljamo da ste i vi, bar jednom, bili na lijepom ovom otoku pa ne treba da išta kažemo o tome kako se nas dvoje osjećamo ovdje. Jedino, vrijeme, ali ono nigdje nije kao pređašnjih godina. – Malo smo se uklonili od onoga našeg »Dubrovnika II«, no za koji dan evo nas u Gajevoj, i drago bi nam bilo da nas posjetite. </p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava oboma! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1201.</p>
<p>JELKI I ANKI KRIZMANIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Cij. gospođe/Jelka i Anka Krizmanić/Zagreb/Jurjevska 1</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 23. VI. 1980.</p>
<p>Drage naše seke, Jelka i Anka,</p>
<p>sjećajući se našega zajedničkoga mljetovanja, mislimo na vas i na lijepom ovom otoku, ali – </p>
<p>nema nama ljetovanja,</p>
<p>nema nama mljetovanja</p>
<p>bez vas!</p>
<p>(Kerempuše, vjetar puše!)</p>
<p>Najsrdačnije vas pozdravljaju i vole vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1202.</p>
<p>MIRICI I MARIJANU KRIŽANIĆu (3.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Mirica i Marijan Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 23. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>od buke i premora sklonili smo se, na kratko vrijeme, na jedinstveni ovaj otok: udaranje valova o kamenje, miris i šum stoljetnih borova. – A gdje ste bili vi? Uskoro se vraćamo i onda ćemo čuti priče lutalica.</p>
<p>Srdačno vas pozdravljaju i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1203.</p>
<p>IVANU LACKOVIĆU CROATI (7.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Ivan Lacković Croata/slikar/ Zagreb/Frankopanska 12</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 23. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naš Ivane,</p>
<p>na jednom smo od najljepših malih otoka (190m. dužina) pa ako biste kada zaželjeli tišinu i samoću u starom parku, opkoljenom morem, trebalo bi da dođete ovamo, makar na nekoliko dana. Bilo bi crteža! – </p>
<p>A kada ćete imati slobodno veče za nas u Gajevoj? Vi ste nam uvijek dragi gost.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava gospođi Ani, vama i vašim dragima! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1204.</p>
<p>ZVONIMIRU LJEVAKOVIĆU (8.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Prof. Zvonimir Ljevaković/Moše Pijade 1/Zagreb</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 23. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Dora i Zvonko,</p>
<p>ovdje smo već treći tjedan, i uskoro se vraćamo kući.</p>
<p>Bude li vas zanimalo, čut ćete usmeno o našem boravku.</p>
<p>Pozdravljaju vas i vole vaši</p>
<p>Beba i Tadija</p>
<p>1205.</p>
<p>IVANU RAOSU (5.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Ivan Raos/književnik/Zagreb/Miškinina 22</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 23. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Ivanka i Ivane,</p>
<p>ako ste bili u Rovinju, evo vam slika toga gradića da vas na nj podsjeti, a ako niste bili, trebalo bi da ga posjetite, ali ne samo njega nego i bliski Crveni otok, na kojem su, osim nas, boravile mnoge ugledne i neugledne ličnosti; no o svemu tome usmeno. – Kako ste nam vi? Spremate li se na otkriće Tinova spomenika? Najsrdačnije vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1206.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (7.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Draško Ređep/književnik/Novi Sad/Ćirpanova 49</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 23. VI. 1980.</p>
<p>Dragi Draško,</p>
<p>najprije, hvala na razglednicama kojima nam šiljaste pozdrave iz svijeta. – Bili ste svuda pa vjerojatno i na ovom jedinstvenom otoku gdje smo i mi već više od dva tjedna. Zapisao sam ovdje i poneki stih... Nego, Zbornik je u tisku, i s vašim prilozima koje izabraše urednici Kaštelan, Matković i Mihanović; promocija će biti u Brodu 24. X. 1980. Nadam se da ćemo se tih dana (24. – 26. X.) i sresti u Brodu i u Rastušju. Pretvarao bih se kad ne bih priznao da se tome radujem. – Srdačno pozdravljamo gđu Jelku, gdičnu Mirnu i vas. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1207.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (30.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb/[Gajnice 64]</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 24. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>nije bilo dana da nismo mislili na vas želeći da se s nama odmorite na stijenama pod stoljetnim borovima.</p>
<p>Pozabavili smo se i poviješću ovoga divnog malog otoka, od davnih benediktinaca do povorke austrijskoga visokog i najvišeg plemstva; imena su im uklesana u kamenove u borovim alejama kojima su prolazili. O svemu usmeno, doskora.</p>
<p>Vas oboje, i Tomicu, srdačno pozdravljaju i vole vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1208.</p>
<p>MILANU SELAKOVIĆU (14.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Milan Selaković/književnik/Zagreb/Maksimirska 100</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 24. VI. 1980.</p>
<p>Dragi Milane,</p>
<p>čini mi se da su prošle godine otkako se nismo vidjeli, a u živom su mi sjećanju trenuci provedeni u tvom Orešju. Ja se mjesecima, još uvijek, mučim uređivanjem Goranovih SD, i to je razlog što ti se nisam javljao. No, i taj je rad pri završetku, pa ćemo se sretati, kao nekada. Nego, tvoj esej pisan o mojoj 60-godišnjici uvrstili su urednici u Zbornik radova za moju 75. Zbornik je u tisku, i ja se nadam da će te to veseliti; promocija bi imala biti 24. X. u Brodu. – Uskoro se vraćamo, i javit ću se. Najsrdačnije pozdravljamo Olgu i tebe i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1209.</p>
<p>EDWARDU ZYCHU (1.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Edward Zych/skryt. poezt. 58/Jelenia Góra/Polska</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 24. VI. 1980.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Zych,</p>
<p>ispričavam se što vam dosad nisam odgovorio na vaše pismo u kojem ste poslali svoj prijevod moje pjesme Pada snijeg. Najljepše vam zahvaljujem na tome lijepom prijevodu. Volio bih sresti se s vama pa da vam usmeno zahvalim na razumijevanju i ljubavi za moju poeziju.</p>
<p>Ovdje sam na kratkom odmoru, i uskoro se vraćam kući u Zagreb (Gajeva 2a).</p>
<p>Srdačno vas pozdravlja vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1210.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (13.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dinko Štambak/12, Rue Thouin/Paris Ve/France</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 24. VI. 1980.</p>
<p>Dragi Dinko,</p>
<p>od buke pri gradnji hotela »Dubrovnik II« u našem susjedstvu, sklonili smo se u tišinu ovog malog otoka gdje nam vrijeme nije bilo sklono, i uskoro se vraćamo u Gajevu. – Nadam se da ćeš se obradovati kada ti kažem da je moj Zbornik u tisku; tvoj esej, jedan od najboljih, jedan od meni najdražih. Promocija Zbornika imala bi biti 24. X. 1980. u Brodu, gdje će i započeti proslava moje 75. – Hoćeš li u Imotski? Tinov spomenik, koji se tamo otkriva na njegov rođendan, znak je trajne prisutnosti velikog Tina u njegovu zavičaju, a Imoćanima služi na čast. – Očekujući tvoj dolazak u Zagreb i posjet nama, kao obično, najsrdačnije pozdravljamo Miru, Klaru i tebe. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1211.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (14.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Saša Vereš/književnik/Zagreb/Kraljice Jelene 3/IV</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 24. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naš Sašenjka</p>
<p>– Uzaludna je, znam, živa moja želja</p>
<p>Da zapišem na papir ove razglednice</p>
<p>Šta mi se sve pričinja da vidim</p>
<p>Dok s vama sjedim na dugoj zelenoj klupi:</p>
<p>Povorke mladića prolaze s djevojkama,</p>
<p>Na nas pogledavaju, i smješkaju se,</p>
<p>A vitki crni mladić pristupi k nama,</p>
<p>Pozdravi – i gle! Na moj papir sleti</p>
<p>Leptir bijelih krila i odmah odleti</p>
<p>Odnijevši na krilima ono što htjedoh reći.</p>
<p>Ostadoh sâm u šumi, zar doista sâm?</p>
<p>Zar nije uza me onaj kome sam drag?</p>
<p>Srdačno vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1212.</p>
<p>NIKOLI VONČINI (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Nikola Vončina/Voćarsko naselje 16/Zagreb</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 24. VI. 1980.</p>
<p>Dragi moj Nikola,</p>
<p>primio sam i telefonsku vašu poruku, a danas i preporučeno pismo kojim tražite pristanak za moj nastup na Prijekom 19. kolovoza. Vaša me ponuda doista obradovala, i ja vas obavještavam da na nju pristajem. O pojedinostima, kako rekoste, dogovorit ćemo se usmeno. Mi se kući vraćamo u ponedjeljak 30. lipnja pa se neposredno za tim možemo dogovoriti za sastanak.</p>
<p>Hoćemo li i maloga Vončinu vidjeti u Dubrovniku? Poljubite ga, umjesto nas: u čelo i u oba obraza.</p>
<p>Lijepu vašu gospođu i vas srdačno pozdravljaju</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1213.</p>
<p>MILI KUMBATOVIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Madame/Mila Kumbatović/likovni umjetnik/Račkoga 11/Zagreb</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 25. VI. 1980.</p>
<p>Draga naša Mila,</p>
<p>od sveg srca čestitamo ti na izložbi. Iz Večernjeg lista saznali smo da je jučer bilo u Saboru otvorenje tvoje izložbe skulptura, i žao nam je što i mi nismo prisustvovali toj svečanosti. Nadamo se da će izložba biti otvorena i kad se mi vratimo (a vraćamo se 30. lipnja). Još jednom ti čestitamo želeći ti ponovno uspjeh.</p>
<p>Srdačno pozdravljamo tebe i tvoja dva muška, Otona i Milena. Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1214.</p>
<p>DAVORU KAPETANIĆU (6.) razglednica</p>
<p>Mr Professor/Davor Kapetanić/Chairman, Slavic Department/University of Washington/Seatle/Washington 98195</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 27. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Breda i Davore,</p>
<p>nismo znali da je vulkan Mount St. Helens tako blizu Seatla; ali kad smo jučer u nekom njemačkom časopisu vidjeli slike tog vulkana one strašne nedjelje, mislili smo zabrinuti na vas dvoje: kako ste proživjeli taj pakao. Nadamo se da je ono najgore prošlo i molimo da nam s nekoliko riječi javite kako vam je. </p>
<p>Mi smo ovdje proboravili tri tjedna i za tri se dana vraćamo u našu Gajevu 2a.</p>
<p>Najsrdačnije pozdravljamo Bredu i tebe. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1215.</p>
<p>VESNI MATANIĆ-VUČETIĆ (4.) razglednica</p>
<p>Madame/Vesna Matanić-Vučetić/Ul. JNA 14/Zadar</p>
<p>Rovinj, Crveni otok, Hotel »Istra«, 30. VI. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Vesna i Vlado,</p>
<p>ovdje smo proboravili nešto više od tri tjedna, i danas se vraćamo u našu Gajevu 2a. Vrijeme nam nije bilo sklono, kao što nije uostalom ni svima oko nas, ali smo se ipak odmorili od zagrebačke buke. – A kako nam vi živite? Dajte nam glas o sebi, bit će nam drago. – Već dulje vremena nismo vidjeli Čičo, ne znamo kako joj je. – Vas dvoje, i Čičo, najsrdačnije pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1216.</p>
<p>MILI FRANIĆ (1.) pismo</p>
<p>Drugarica/Mila Franić/Hotel Excelsior/Dubrovnik</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 9. srpnja 1980.</p>
<p>Poštovana i draga naša Mila,</p>
<p>kako vam je poznato iz razgovora s redateljem Josipom Vončinom, u svezi mog nastupa na Dubrovačkim ljetnim igrama, treba da i ove godine dođem sa svojom gospođom u Dubrovnik, i to u lijepi vaš hotel, u Excelsior, pa vas obavještavam i molim da nam rezervirate dvokrevetnu sobu (s pogledom na more), od četvrtka 14. do 28. kolovoza.</p>
<p>U isto vrijeme vas molim da za našu prijateljicu, prof. Karmen Milačić (prodekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, poznati prevodilac s talijanskoga), također rezervirate jednokrevetnu sobu, od 14. do 24. kolovoza. (Mi ćemo zajedno doputovati brodom iz Splita.)</p>
<p>Molim vas da nam potvrdite rezervaciju, mi vam unaprijed najljepše zahvaljujemo na ljubaznosti.</p>
<p>Budite uvjereni da se radujemo ponovnom susretu s vama.</p>
<p>Najsrdačnije vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1217.</p>
<p>ANĐELI VODONOVEC (1.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Anđela Vodonovec</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 9. 7. 1980.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Anđela,</p>
<p>upravo prije mjesec dana poslali ste mi slike iz škole i iz vinograda, no primio sam ih nedavno, jer dulje vremena nisam bio u Zagrebu. Slike su izvrsne, naročito vinogradske, pa najljepše zahvaljujem snimatelju i vama; nadam se da ću saznati i ime snimatelja. Dugo ću se sjećati ugodnih trenutaka provedenih s vama i vašim kolegama. Najsrdačniji pozdravi od moje gospođe i od mene – svima! Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1218.</p>
<p>STANICI RUŽIĆ (1.) pismo</p>
<p>Drugarica/Stanica Ružić/voditelj radne jedinice/za zaštitu autorskih prava/Beograd/Mišarska 12-14</p>
<p>Zagreb, 19. VII. 1980.</p>
<p>Poštovana drugarice,</p>
<p>Vašim dopisom od 30. VI. 1980. Broj 05-4724/1 i prilogom Specifikacija obračuna autorskih honorara za 1979. godinu obaviješten sam da su, između ostalih, na moje stihove komponirali:</p>
<p>Miroslav Blagojević četiri pjesme</p>
<p>i Ivan Curić pjesmu Goranov epitaf.</p>
<p>Budući da mi spomenuti skladatelji nisu poznati, a potrebno mi je da o njima i njihovim kompozicijama znam pojedinosti, molim vas, budite ljubazni pa mi javite što o njima znate: godine rođenja spomenutih kompozitora, mjesto gdje žive; naslove mojih četiriju pjesama, jesu li to kompozicije za solo-pjevanje ili za zbor (kakav?), kada su izvedene prvi put, gdje su izvođene, tko ih je izvodio, itd. Isto vrijedi i za Goranov epitaf.</p>
<p>Očekujući odgovor, zahvaljujem vam na ljubaznosti, s drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1219.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (37.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mr. Karmen Milačić/prof. i prevodilac/Gradska ul. 13/ Trogir</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 6. VIII. 1980.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>primili smo razglednicu i pismo iz Trogira, a danas i razglednicu iz Božave, pa ti najljepše zahvaljujemo na javljanju. Treba li reći kako nam je žao što se nećemo naći zajedno u Dubrovniku? Od prvih trenutaka kad smo se o tom putu dogovarali, pribojavao sam se da nam se želja neće ispuniti. No, drago nam je da se dobro osjećaš u Božavi, a nadam se da će ti i preostali trogirski dani biti ugodniji. Odlazimo za osam dana i u četvrtak ujutro bit ćemo ti sasvim blizu, budeš li tada u svom Trogiru. Mislimo na te i srdačno... Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>Rukoljub gđi teti!</p>
<p>1220.</p>
<p>LJUBICI ŠIMUNOVIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Geehrte Frau/Ljubica Šimunović (za Julku Žugaj)/Heide str. 55/6 Frankfurt/M</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 6. VIII. 1980.</p>
<p>Draga Julka,</p>
<p>obraćam se na te s molbom da nabaviš dvoje: 1. kupi u apoteci preparat GERO H3ASLAN, tri kutije, potrebne mi za liječenje, i 2. u knjižari kupi knjigu: Dr Roger Dalet, Selbsthilfe durch Akupressur, Gustav Lübke Verlag. Ovo ćeš nam dati kad se vratiš, a mi ćemo ti novac naknaditi. U Dubrovniku bit ćemo od 13. do 28. VIII. – Nadamo se da ti je tamo dobro, a vidjet ćemo se u rujnu. Izruči naš pozdrav Ljubici i njezinima, a tebe pozdravljaju tvoji</p>
<p>Jela i Ujo</p>
<p>1221.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (38.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mr. Karmen Milačić/prof. i prevodilac/Gradska ul. 13/ Trogir</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 18. VIII. 1980.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>danas smo primili tvoju razglednicu od 15. o. mj. i žao nam je što se nismo našli u Splitu: najljepša ti hvala na ponudama koje si nam priredila... A mi? Umjesto da smo iz Zagreba krenuli u 19,30h, čekali smo na kolodvoru 240 min (4 sata) vlak iz Mađarske pa pošli u 23,30h te u Split stigli također 4 sata kasnije, u 9h, kad je brod već otišao. Jedva smo dobili autobusne karte i otišli iz Splita u 10,30h – došli u Dbk u 15h. Sada smo u Excelsioru u sobi broj 7, u starom dijelu. Noćas smo od 23h – 2h gledali generalku »Glorije« i govorili kako bi bilo lijepo da si s nama. Mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1222.</p>
<p>NATALIJI JAKOVLJEVOJ (1.) razglednica</p>
<p>Madame/Natalija Jakovljeva/Ul. Udaljcova 4 – 101/Moskva 1/SSSR</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 23. VIII. 1980.</p>
<p>Poštovana i draga Natalija,</p>
<p>oprostite mi što tek danas odgovaram na vaše pismo od 20. VI. 1980. Primio sam broj žurnala Ukraina s prijevodom moje pjesme; broj je stigao nakon vašeg pisma. Poslali ste mi i puna imena mojih prevodilaca, ali mi ne odgovaraju imena, Čiikin, L. i Kočur, G. Ne znam gdje je pogreška. No, ja vam najljepše zahvaljujem na trudu i ljubaznosti želeći da se što prije ponovno sretnemo i da vam zahvalu izreknem i usmeno. Ovdje sam sudjelovao u programu Dubr. ljetnih igara. Najsrdačnije vas pozdravlja vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1223.</p>
<p>IVANU MINATTIJU (5.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Minatti/Mladinska knjiga/Titova 3/Ljubljana</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 23. VIII. 1980.</p>
<p>Dragi moj Minatti,</p>
<p>primivši nedavno svoju LIRIKU u vašem prijevodu, ponovno sam je pročitao s užitkom pa vam još jednom najljepše zahvaljujem na trudu koji ste uložili u zajedničku našu knjigu. A nadam se da ću vam to moći kazati i usmeno, prigodom susreta u Ljubljani.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava! Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1224.</p>
<p>LOJZETU KRAKARU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Lojze Krakar/književnik, urednik/Mladinska knjiga/Titova 3/Ljubljana</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 23. VIII. 1980.</p>
<p>Dragi moj Lojze,</p>
<p>prije desetak dana primio sam moju LIRIKU, objavljenu u biblioteci koju ti uređuješ. Počašćen sam uvrštenjem mojih pjesama u tu reprezentativnu biblioteku, i veoma sam ti zahvalan na uredničkom izvanrednom priznanju. Nadam se da ću imati prilike i usmeno izraziti svoje zadovoljstvo tebi, Minattiju i poduzeću. Srdačno te pozdravlja tvoj</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1225.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (31.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 24. VIII. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>već je deseti dan otkako smo ovdje; vidjeli smo Marinkovićevu Gloriju, slušali koncert na orguljama Karla Richtera u Dominikanaca, a moj nastup Poezija na Prijekom bijaše u ponoć 19. VIII. Itd. Ali, da znate, kako je teklo naše putovanje ovamo! To treba pripovijedati. – No, već smo u tjednu povratka, u subotu ćemo biti, nadamo se, u našoj Gajevoj. A zatim – susret s vama, uvijek mu se radujemo. Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i Tomicu. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1226.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (19.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 24. VIII. 1980.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>ovdje smo već deset dana (kiša nas je danas pohodila!), i već smo u tjednu kad se vraćamo u našu Gajevu. Moj nastup, Poezija na Prijekom, »odigrao« se 19. VIII. u ponoć, a gledali smo Marinkovićevu Gloriju i slušali koncert na orguljama Karla Richtera, iz Graza. Itd. Nadamo se da je našem profesoru sa zdravljem dobro i da ćemo se, poslije vašega rabovanja, ubrzo sresti, kako smo se dogovorili. Mnogo srdačnih pozdrava oboma! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1227.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (15.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 24. VIII. 1980.</p>
<p>Dragi naš doktore,</p>
<p>evo nas opet u Dubrovniku, gdje sam ja 19. VIII. u ponoć održao recital svojih pjesama, Poezija na Prijekom. A gledali smo, i slušali, još neke programe: Marinkovićevu Gloriju, koncert na orgljama Karla Richtera, itd. Nadamo se da ste i vi s vašima dobro proveli ljetni odmor. I želimo da se s vama što prije sretnemo. Mnogo srdačnih pozdrava gđi Katici, vama i svima vašim dragima. Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1228.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (18.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 24. VIII. 1980.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>brzo nam je ovdje vrijeme prošlo i već smo u tjednu povratka: u subotu, rano ujutro, evo nas u Zagrebu, nadamo se. A vi ćete nas dočekati, kako se dogovorismo. Srdačno pozdravljamo gđu Olgu i vas. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1229.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (19.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Gorana Kovačića 13/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 25. VIII. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>mnogo srdačnih pozdrava iz Grada pod Srđem vama i vašim dragima!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1230.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (39.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 26. VIII. 1980.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>možda ćeš se začuditi (a možda i nećeš) što ti šaljemo fotografiju tvoga Splita u večernjim svjetlima; čini nam se da bi te pogled na tu sliku mogao obradovati. – Nego, mi se spremamo na odlazak: u petak smo naveče u Splitu, a rano u subotu u Gajevoj. Tada ćemo se čuti (blaženi telefon!), a možda i vidjeti, bude li bilo. Jedni drugima dužni smo priču o minulom ljetu. Pa nek je čujemo što prije! Mnogo srdačnih pozdrava iz Grada pod Srđem! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1231.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (15.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Saša Vereš/književnik/Zagreb/Kraljice Jelene 3/IV</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 26. VIII. 1980.</p>
<p>Dragi Sašenjka,</p>
<p>je li vam došao u ruke šesti broj Foruma? Prva od tamo objavljenih pjesama već vam je poznata, ali će vam definitivni njezin oblik tek sada biti znan. – Ovdje sam 19. VIII. u ponoć, na malom trgu, na Prijekom, pročitao izbor svojih pjesama, pred mnogo neznanih. Da, zbilja, kada ste vi bili u Dubrovniku? Ne sjećam se da ste ga ikad spomenuli. – Uskoro se vraćamo u našu Gajevu i bila bi nam draga vaša posjeta, kao nekada. Srdačno vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1232.</p>
<p>IRISLAVU MEŠTROVIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Irislav Meštrović/Harambašićeva 58b/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 26. VIII. 1980.</p>
<p>Dragi Iro,</p>
<p>naš je boravak ovdje pri kraju, i mi ćemo u subotu biti u našoj Gajevoj. Telefonski ću vam se javiti u ponedjeljak, u »Mladost«. Prije nego što sam otputovao, iskorigirao sam 75 špalti Zbornika, i nadam se da će uskoro sve biti složeno, kako su obećali. – No, o pojedinostima kad se sretnemo. – Nadamo se da ste dobro proveli ljeto... Mnogo srdačnih pozdrava iz Grada pod Srđem vašoj dragoj gospođi, vama i vašim dragima. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1233.</p>
<p>RATKU HUDINI (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Ratko Hudina/Ilica 30/»Mladost«/Zagreb</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 26. VIII. 1980.</p>
<p>Dragi Ratko,</p>
<p>brzo nam prođoše dani odmora, i mi smo u subotu već u svojoj Gajevoj. Nadam se da je slaganje Zbornika teklo prema obećanju i da ću zateći možda sve već složeno. Nitko od mene sretniji! Bez obzira koliko ima špalti, pošaljite mi ih u ponedjeljak kući (prije se javite telefonom). Zahvaljujem vam na zauzimanju oko Zbornika i srdačno vas pozdravljam iz Grada pod Srđem. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1234.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (22.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Zagreb/Draškovićeva 13</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 27. VIII. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>četrnaest naših dubrovačkih dana već su na izmaku, a to znači da se bliži vrijeme kad bismo se nas četvoro mogli i sastati, kako smo se davno dogovarali. Bilo bi tada govora, zna se, i o dubrovačkim našim doživljajima, o kojima je ovdje teško išta reći osim da nas je vrijeme dobro poslužilo, da je bilo nekih zanimljivih susreta, da smo često govorili kako nam nema Marijana bez kojega Dubrovnik nije ono što je bio. – Mnogo srdačnih pozdrava iz Grada pod Srđem vama dvoma, Vanji i malome Marijanu. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1235.</p>
<p>CESCU DESSANTIJU (5.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Cesco Dessanti/Via Lamporecchio 10/Roma/Italia</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 27. VIII. 1980.</p>
<p>Dragi naši, Etta i Cesco,</p>
<p>nedavno sam ovdje, na jednom malom trgu, kraj crkve svetog Nikole, u ponoć, održao recital svojih pjesama, pred mnoštvom svijeta, i bilo bi mi drago da ste i vas dvoje bili prisutni, ali vi ste u vječnom Rimu, kamo se mi već toliko godina spremamo. No, jednom ćemo ipak doći. Mnogo srdačnih pozdrava! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1236.</p>
<p>IVANU NOVAKOVIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Novaković/predsjednik Skupštine općine/Slavonski Brod</p>
<p>Dubrovnik, Hotel Excelsior, 28. VIII. 1980.</p>
<p>Poštovani i dragi druže predsjedniče,</p>
<p>u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara, a u programu Poezija na Prijekom, održao sam 19. VIII. u ponoć recital svojih pjesama; to je i bio razlog da sam ovaj put došao amo. – Zbornik radova o meni, nadam se da je već složen, treba obaviti korekturu, prelom itd. Sutra se vraćam u Zagreb, pa će se uskoro dovršiti konačan izbor eksponata za moju izložbu; zbog određivanja formata kanim na dan dva doći u Brod, sa svojom gospođom, sredinom rujna. – Hoće li biti što od Doma kulture u Rastušju? – Mnogo srdačnih pozdrava iz Grada pod Srđem! Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1237.</p>
<p>EROSU SEQUIJU (6.) razglednica</p>
<p>Drug/Eros Sequi/Sv. Markovića 47/Beograd</p>
<p>Zagreb, 7. XII. 1980.</p>
<p>Dragi moj Eros,</p>
<p>kako smo se, nedavno, u Zagrebu dogovorili, šaljem mali svoj ciklus Lipanjskih pjesama, iz Rovinja, s molbom da ih prevedeš na talijanski. Unaprijed zahvaljujem na trudu i ljubaznosti.</p>
<p>Ako ti nije teško, javi mi o sudbini svojih prijevoda, molim.</p>
<p>Bilo mi je drago ponovo se sresti s tobom i sjećati se davnih dana. A još bih više volio da budući naš susret potraje duže.</p>
<p>Nadajmo se!</p>
<p>Jela i ja najsrdačnije pozdravljamo tvoju lijepu suprugu i tebe!</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1238.</p>
<p>DIONIZIJU ŠVAGELJU (5.) pismo</p>
<p>Centar za znanstveni rad/Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/Ulica JNA 11/I/Vinkovci</p>
<p>Zagreb, 31. siječnja 1981.</p>
<p>U prilogu vraćam 4 primjerka potpisanih Ugovora za knjige RADOVA 4/1 i 4/2 Centra za znanstveni rad JAZU Vinkovci. Ispravio sam, u primjercima, broj kuće mog stana: Gajeva 2a.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. Dragi Diko,</p>
<p>nije trebalo, u posljednjem tvom dopisu, da ga započneš onim riječima prijekora! Srdačno pozdravlja Veru i tebe vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>1239.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (32.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 13. II. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Braco,</p>
<p>evo već prođe tjedan dana otkako smo ovdje, i pomalo mislimo na povratak (20. o mj.). Snijeg je na planinama, vidi se, daleko, a zrak je oštar, svjež. Sunce grije kao da nas voli. – Trebam li reći da mislimo na vas, na sve vas, na vrt, na stabla, na grmlje, kuću da i ne spominjemo. Pa eto, uskoro ćemo se čuti (žicom!), a zatim i vidjeti. Srdačno vas i Tomicu pozdravljaju</p>
<p>odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1240.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (16.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 13. II. 1981.</p>
<p>Dragi naš doktore,</p>
<p>već je tjedan dana prošao, a za tjedan dana se vraćamo. Kako li samo ti dani nestaju! Ovdje su vedri, sunce je zimsko, vidimo da nas voli. A i mi njega. – Nadamo se da ćemo se uskoro sresti u našoj Gajevoj. – Gospođu Katicu, vas i sve vaše drage srdačno pozdravljaju</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1241.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (20.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 13. II. 1981.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>već smo tjedan dana ovdje, a ostat ćemo još jedan (tjedan!). Nije nam, doduše, kao ovoj čistačici (na slici), ali sunce nas svakog dana pogrijava i zagrijava, koliko zna i može od snijega koji se bijeli na okolnim planinama i od bure koja zna i dobro da popuhuje... A kako vama prolazi zagrebačka zima? – Radujemo se skorom susretu i srdačno vas pozdravljamo.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1242.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (40.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, soba 307, 13. II. 1981.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>pišem, kako znaš, u tvojoj pa u našoj sobi; ne treba je opisivati. Već osam dana u njoj nema tebe, a za osam dana i mi ćemo je ostaviti. Imamo dobroga oštrog zraka, i sunca, i šetnji uz more, razgovora itd. i pismo od tebe, hvala, i još posebna zahvalnost za – moj kišobran. Bijasmo jednom s g. Bakotićem, vidjeh Vittirinija u tvome prijevodu, s posvetom. </p>
<p>Evo nas u petak naveče, 20. o. mj. Kada ćemo se vidjeti?</p>
<p>Grle te i vole tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1243.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (20.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Gorana Kovačića 13/ Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 13. II. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>ovamo smo došli na 14 dana, vraćamo se u petak, 20. o. mj. Vrijeme nam je sklono, ima sunca, i šetnji kraj mora, i razgovora ugodnih; sutra naveče idemo k Vandi i Darku, u njihov dvorac. Ali – nama je još uvijek najljepše u – Gajevoj 2a. Veselimo se sastanku s vama, i srdačno pozdravljamo vas i sve vaše drage. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1244.</p>
<p>OLINKU DELORKU (11.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. Olinko Delorko/književnik/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>žao nam je što se nismo sreli ovdje, kako smo bili mislili. Za vašu smo novu situaciju saznali odmah po našem dolasku amo od Jasne i Dinka, kad smo se s njima našli na šetnji prema »Ambasadoru«. Sunce nam je bilo milostivo, a vjetar jak, oštar, zrak za duboko disanje. Uskoro se vraćamo pa ćemo se i čuti. Srdačno vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1245.</p>
<p>IVANU GOLUBU (13.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Ivan Golub/književnik/Zagreb/Tuškanac 21</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi naš Ivane Golube,</p>
<p>danas je rođendan velikoga Kranjčevića (koji, izračunaj!), pa bez obzira na to što smo se prekjučer ovdje vidjeli i razgovarali (kakav nenadani susret!) pišemo ti sitnu ovu knjigu da te nađe zdrava i vesela i preda ti pregršti pozdrava prijateljskih, s puno dobrih želja što ti šalju</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1246.</p>
<p>NIKOLI HORVATU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Prof. ing. Nikola Horvat/Frankopanska 5a/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi Bato,</p>
<p>na kraćem boravku na Jadranu mislimo na vas i srdačno pozdravljamo vas i vaše drage. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1247.</p>
<p>KRUNOSLAVU KLJAKOVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Ing. Krunoslav Kljaković</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi naš Bato,</p>
<p>moram reći da mi je žao što nisam bio doma, kad si se nedavno svratio k nama u Gajevu. Nadam se da će ta »omaška« uskoro biti ispravljena. Ovdje smo već desetak dana: ne oskudijevamo ni na suncu ni na vjetru, svega je u izobilju. Najsrdačnije pozdravljamo lijepu tvoju gospu i tebe! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1248.</p>
<p>JELKI I ANKI KRIZMANIĆ (2.) razglednica</p>
<p>Gospođe/Jelka i Anka Krizmanić/Jurjevska 1/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Drage naše Seke, Jelka i Anka,</p>
<p>ovdje smo već desetak dana, no uskoro se vraćamo kući, u Gajevu. Bilo je i sunca, i vjetra, sviju zimskih blagodati; i nasmiješit će nam se proljeće, sa zelenim lišćem i cvijećem, i ponovno ćemo se uputiti poznatom stazom, u Jurjevsku 1, dobrim Sekama, na razgovor ugodni, kao uvijek. Srdačno vas pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1249.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (12.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>kako je brzo prošlo vrijeme! Već smo desetak dana ovdje, a spremamo se i na povratak, u petak. Bilo je sunčanih dana (gotovo svi!), vjetrovitih i bez vjetra, pa smo se ponešto i odmorili. Radujemo se našemu skorom sastanku. Najsrdačnije vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1250.</p>
<p>ŠTEFANIJI LOVRENČEVIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Štefanija Lovrenčević/Šoštarićeva 4/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Lovrenčević,</p>
<p>možda ste se začudili što vam se nisam u siječnju javio, kako ste zamolili u svom pismu, ali mi vjerujte da nisam dospio pa vam se zato ispričavam. Ovdje smo desetak dana, i vraćamo se u petak; čim dospijem, ja ću vam se telefonski javiti pa ćemo se o daljnjem dogovoriti. Nas oboje pozdravljamo vas najsrdačnije! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1251.</p>
<p>ZVONIMIRU LJEVAKOVIĆU (9.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Prof. Zvonimir Ljevaković/Moše Pijade 1/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Dora i Zvonko,</p>
<p>ovih desetak dana ovdje prošlo je kao u hipu; u petak se već vraćamo. Imali smo lijepe, sunčane dane (osim jednoga, ili dva, a njih ne računam!), s vjetrom i bez njega, sa šetnjama kraj mora i bez njih. Srdačno vas oboje pozdravljaju i vole vaši</p>
<p>Beba i Tadija</p>
<p>1252.</p>
<p>MAKSU MAKOVCU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Maks Makovac/Kraljice Jelene 8/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi Maks,</p>
<p>nekoliko smo puta prošli kraj vašeg hotela »Kristal«, a jednom smo popodne s prijateljima sjedili u kavani »Kristal«. Bilo je ugodno. A na koga smo mislili čitavo vrijeme? Na vas dvoje! I kako bi bilo lijepo da se jednom ovdje nađemo zajedno. – Vrijeme je i nas dobro poslužilo, pa smo se i oporavili. – Javite nam se, molimo. Srdačni pozdravi gospođi Silvi i vama. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1253.</p>
<p>STANISLAVU MARIJANOVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/mr. Stanislav Marijanović/dekan Pedagoškog fakulteta/Osijek/Trg oslobođenja 4</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi Stanislave Marijanoviću,</p>
<p>ovdje smo već desetak dana, a vraćamo se u petak. Nadam se da znate sve oko Zbornika o Vidu i o Blažu, pa vas molim da mi javite što ćemo s vašim Blažem? Najviše bih volio da mi se javite došavši u Zagreb, barem telefonski. Često mislim na budimpeštansku Blaževu sliku! Kako doći do nje? – Nas dvoje vas srdačno pozdravljamo! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1254.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (23.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Zagreb/Draškovićeva 13</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>već je pri kraju opatijski naš boravak, šetnje kraj mora pa pored Belvedera (!), i u petak naveče mi se vraćamo. Često vas spominjemo, stanujemo naime u istom hotelu s Ivom Vejvodom, zajedno za istim stolom jedemo, razgovaramo... Ne možemo reći da se nismo naužili i sunca i vjetra! Žao nam je samo što nismo u isto vrijeme ovdje bili s vama. – Oboje vas najsrdačnije pozdravljaju i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1255.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (7.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Banjavčićeva 24/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>javljam se na Kranjčevićev rođendan (izračunaj koji!), uoči skorog povratka: evo nas u Gajevoj u petak naveče. Radovalo bi me da mi se što prije javiš da čujem novosti i da čuješ novìne. Srdačno pozdravljamo tvoju gospođu, tebe i sinove. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1256.</p>
<p>NEDJELJKU MIHANOVIĆU (5.) razglednica</p>
<p>Drug/Dr. Nedjeljko Mihanović/književnik/Tomašićeva 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi Nedjeljko,</p>
<p>konačno se javio S. Marković u Večernjem listu. Buncanja, trabunjanja, izmotavanja, lagarije. Ne žurite s odgovorom, budete li uopće odgovorili! Šta je s Vinkovcima? Čini mi se da znam. Odmahnimo rukom. – Nama je ovdje bilo i sunca i vjetra, lagodnog života. Vraćamo se u petak naveče. Srdačno pozdravljamo vašu gospođu, vas i Hrvojku.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1257.</p>
<p>LUKU PALJETKU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Luko Paljetak/Nalješkovićeva 18/Dubrovnik</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi moj Luko,</p>
<p>ovdje smo Jela i ja desetak dana, a vraćamo se već u petak naveče, u Gajevu. Proslava mog jubileja (Brod, Zagreb, Osijek, Vinkovci) minula je, ali je ostao Zbornik s nizom radova, među kojima i Lukov rad, meni drag. Ako još nisi primio taj Zbornik, piši dru Mihanoviću, Opatička 18, Z., i oni će ga poslati. Nadam se da će ti se svidjeti, kao i mnogima, kao i meni. Srdačno pozdravljamo lijepu i dragu tvoju gospu i tebe, Luko naš mili! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1258.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (19.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>večeras smo vam se telefonski javili i govorili s gospođom Olgom. Poručili smo da se vraćamo u petak naveče poslovnim iz Rijeke pa vas molimo da nas na kolodvoru dočekate. Propitajte se kada vlak stiže. Hvala unaprijed! O svemu drugom usmeni izvještaj. Srdačno pozdravljamo gđu Olgu i vas.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1259.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (8.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi Draško,</p>
<p>dopustite da se najljepše zahvalim na primljenoj vašoj knjizi o zavičaju u koju je Rastušje ušlo na glavna vrata. Pročitao sam je, kao uvijek, sa zanimanjem, kao i ostale vaše knjige koje ste mi ljubazno darovali. – Ovdje smo desetak dana i već se u petak vraćamo u Gajevu. Sunce i vjetar često su bili s nama.</p>
<p>Najsrdačnije pozdravljamo Jelku, Mirnu i vas, vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1260.</p>
<p>DAVORU TRGI (5.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/gen. dir./Dobri dol 25/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>hvala na lijepoj razglednici koju primismo prije odlaska amo. Boravak ovdje nama je također bio ugodan: bilo je i sunca i vjetra i šetnji uz more i susreta s prijateljima. Sve je veoma brzo prošlo, vraćamo se u petak, u našu Gajevu. Drago bi nam bilo da vas što prije vidimo i čujemo. – Srdačno pozdravljamo vas dvoje, Katarinu i Ivana.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1261.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (41.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mr. Karmen Milačić/prof. i prevodilac/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981. 21h</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>uzalud smo čekali, više od pola sata, da nas spoje telefonski s tobom; nije uspjelo ni poslije nekoliko pokušaja. I tako se ne čusmo. Ponovo ćemo pokušati sutraveče! Ako li ni to ne uspije tješit ćemo se da ćemo te čuti već u petak naveče, čim stignemo kući. – Da znaš, Sunce je svaki dan pitalo:</p>
<p>– Gdje je Karmen?</p>
<p>Odgovarali smo:</p>
<p>– Vratit će se, i mi je čekamo!</p>
<p>Grle te i vole tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1262.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (10.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 17. II. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Vikice i Teo,</p>
<p>koliko god vremena proveo čovjek u nekom mjestu na odmoru, brzo će mu doći dan povratka. Tako se desilo i nama, ne znam po koji put! Nakon desetak dana provedenih pod ovim suncem i vjetrom, već se vraćamo u petak, u toplo naše gnijezdo, kao ptice. A ptice nismo! – Drago nam je što ćemo se uskoro čuti, možda i vidjeti. Mnogo srdačnih pozdrava oboma! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1263.</p>
<p>EROSU SEQUIJU (7.) razglednica</p>
<p>Drug/Eros Sequi/Sv. Markovića 47/Beograd</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 18. II. 1981.</p>
<p>Dragi moj Erose,</p>
<p>koje bi riječi isprike trebalo da upotrijebim da pred tobom opravdam tako dugu šutnju na tvoje posljednje pismo? I sam si pjesnik, pa ćeš mi vjerovati, nadam se: odgovor na pismo započeo sam, ali ga nikad nisam dovršio, do danas. Primi moju ispriku, i ne ljuti se na me. – Oba sam oka zatvorio i prepuštam se Suncu da me miluje! – Poslije boravka od desetak dana, vraćam se s Jelom u petak kući, u Gajevu 2a. – Najsrdačnije pozdravljamo tvoju dragu gospođu i tebe, dragi prijatelju! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1264.</p>
<p>CESCU DESSANTIJU (6.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Cesco Dessanti/Via Lamporecchio 10/Roma/Italia</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 18. II. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Etta i Cesco,</p>
<p>ovdje smo boravili desetak dana: sunce, vjetar, šetnje uz more, razgovori s prijateljima. Da znate, kako smo željeli da ste i vi s nama! Kako bi nam razgovor bio sladak! Srdačno vas oboje pozdravljaju i vole vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1265.</p>
<p>ANIELI KOTT (7.) razglednica</p>
<p>Madame/Aniela Kott/Krupnicza 22/5/Kraków/Polska</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 18. II. 1981.</p>
<p>Draga naša Aniela,</p>
<p>prije odlaska ovamo primio sam od tebe poljske književne novine, s bilješkom o proslavi moga jubileja. Najljepša ti hvala! – Ovdje smo već 13 (!) dana, i uskoro se vraćamo (u petak!). Svaki smo dan šetali kraj mora, sunce nas je pratilo u stopu, a vjetar oko nas igrao kao mali cigo... Često mislimo na te želeći da se i ove godine, što prije, sretnemo i prijateljski porazgovorimo. Srdačno te pozdravljaju i vole</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1266.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (14.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dinko Štambak/12, Rue Thouin/Paris Ve/France</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 19. II. 1981.</p>
<p>Dragi naš Dinko,</p>
<p>uoči smo povratka kući, u Gajevu; sutra popodne putujemo nakon 14 dana boravka ovdje, u suncu, u vjetru, u blagu božjemu: našetasmo se kraj mora, napričasmo s prijateljima, i – čak napisasmo poneki stih, blago nama. Da, Zbornik si dobio, nadam se, i dobro ga isprevrtao: jesi li našao što neočekivano, čudo neviđeno? Tvoj mi je esej, vjeruj, najviše srcu prirastao, jedan od najdražih. Spremaj novi, kako obeća! – Kad već nisi imao sreće s honorarima u nas, piši mi kako je s objavom novih tvojih rukopisa. Možda bih mogao što pripomoći. Najsrdačniji pozdravi Miri, Klari i tebi, Dinčino naš! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1267.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (16.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/Kraljice Jelene 3/IV/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 19. II. 1981.</p>
<p>Dragi Sašenjka,</p>
<p>Kad se opet vratite iz tuđeg Svijeta,</p>
<p>Između razglednicā bit će i jedna moja</p>
<p>I u njoj moj glas:</p>
<p>Čujte me, Saša! Pozdravljam,</p>
<p>Pozdravljam vas!</p>
<p>Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1268.</p>
<p>OLGICI ZLATANOVIĆ (1.) pismo</p>
<p>Jugoslavenska autorska agencija/Književni odsjek/Olgica Zlatanović, dipl. prav./Majke Jevrosime 38/Beograd</p>
<p>Zagreb, 1. III. 1981.</p>
<p>Predmet: Suglasnost za objavljivanje pjesama »Dugo u noć, u zimsku bijelu noć« i »Školjka« –</p>
<p>Poštovana drugarice Zlatanović,</p>
<p>na Vaš dopis od 23. II. 1981. odgovaram da pristajem na prijedlog iznesen u spomenutom dopisu, tj. da Radnički univerzitet »Radivoj Ćirpanov« iz Novog Sada, u knjizi za djecu MAMA, objavi moje pjesme »Dugo u noć, u zimsku bijelu noć« (a ne kako ste naveli: »Dugo u noć, u dugu zimsku noć«) i »Školjka«, uz uvjete koji su navedeni u dopisu (tiraž, visina autorske naknade). Osim toga, još su dva uvjeta:</p>
<p>da pjesme budu objavljene bez štamparskih pogrešaka (nadam se da urednik čije ime ne spominjete zna da tekst tih pjesama može uzeti npr. iz moje knjige »Poezija«, Mladost, Zagreb, 1980) i da nakon izlaska knjige MAMA primim besplatan primjerak knjige.</p>
<p>Očekujući prijedlog Ugovora od izdavača, drugarski Vas pozdravljam</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1269.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (63.) razglednica</p>
<p>Madame/Jela Tadijanović/Gajeva 2a/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Trst, Piazza Oberdan 1,</p>
<p>Hotel Posta, 8. IV. 1981.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>već se treći dan spušta veče nad ovaj grad za koji smo se radovali da ćemo u njemu zajedno provesti nekoliko dana. Ali ti si mi bolna, a ja sam ovdje sam, i jedino želim da se, što prije, nađemo ovdje nas dvoje: bit će nas u svim ulicama, na svim trgovima. – Sinoć smo imali priredbu u Gregorčičevoj dvorani; govorio sam i za TV Kopar. Sutra ujutro idemo autom u Ljubljanu, a odatle vlakom kući, jedva čekam da ugledam moje zlato. Grli te i ljubi</p>
<p>tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1270.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (42.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Trst, Piazza Oberdan 1, Hotel Posta, 8. IV. 1981.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>dva dana života ovdje već prođoše, i nestadoše, a sutrašnje je jutro dan povratka u dragi Zagreb, u moju Gajevu: tamo je moje sve; odanle ću ti se javiti telefonom prije nego što ugledaš ove riječi koje će te, još jednom, najsrdačnije pozdraviti: Gle kako ti objema rukama domahuje i zove te</p>
<p>Tadija</p>
<p>Rukoljub gđi teti!</p>
<p>Razgovarah, s Pavicom!</p>
<p>1271.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (33.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Trst, Piazza Oberdan 1, Hotel Posta, 8. IV. 1981.</p>
<p>Dragi moji, Seka i Braco,</p>
<p>tršćanski dani već su pri kraju, sutra ujutro se vraćam i bit ću doma prije nego što ova razglednica stigne u vaše ruke. Brzo su prošle – i nije prošlo brzo! Nisam dospio ni na jedno od mjesta što mi ih je Braco bio preporučio, o tom usmeno. I ovdje mislim na prijateljske vaše čine spram Jelice i mene, i nikad vam to zaboraviti neću. Želja mi je da se što prije sretnemo! Najsrdačnije vas i Tomicu pozdravlja odani vam</p>
<p>Tadija</p>
<p>1272.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (34.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Krapiske Toplice, Hotel Toplice, 11. V. 1981.</p>
<p>Dragi moji, Seka i Braco,</p>
<p>nije trebalo da tako žurno dođemo amo: Jela mora čekati da joj na nozi zaraste rana pa će onda u vodu. A ja sam se danas prvi put kupao, u svom hotelu. Popodne je počela kiša (nije je dugo bilo!). Čini mi se da sam ovdje već dugo, dugo. U nedjelju se vraćam pa ću se telefonski javiti. Mnogo srdačnih pozdrava od nas dvoje vama dvoma i Tomeku!</p>
<p>Odani vam</p>
<p>Tadija</p>
<p>1273.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (43.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Krapinske Toplice, Hotel Toplice, 11. V. 1981.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>na ovoj ćeš slici vidjeti i hotel u kojem stanujem, u najgornjem redu, i šumu, i nebo s bijelim oblacima, a danas je sivo, i pada kiša, kao da neće prestati stotinu dana i noći, a znam: kad se pojavite ovdje ti i zelenko sjat će sunce, u subotu ili u nedjelju, kad bude bilo. Eto, ja rekoh. Srdačni pozdravi od Jele i mene koji je sve ovo vlastitom rukom ispisao.</p>
<p>1274.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (21.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Zagreb/Gorana Kovačića 13</p>
<p>Krapinske Toplice, Hotel Toplice, 11. V. 1981.</p>
<p>Dragi moji, Mandice i Ćiro,</p>
<p>prerano smo došli ovamo: Jela ne može u vodu dokle joj ne zaraste na nozi rana. Jela je u novom dijelu bolnice, a ja u hotelu, svaki je dan posjećujem. Ostat ću ovdje do nedjelje, a onda ću u Z. jer imam posla. No povremeno ću i amo dolaziti. Srdačno pozdravljaju vas i vaše drage odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1275.</p>
<p>DAVORU TRGI (6.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/gen. dir./Dobri dol 25/Zagreb</p>
<p>Krapinske Toplice, Hotel Toplice, 11. V. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>liječnici su prerano poslali Jelu ovamo, ona mora čekati da joj na nozi zaraste rana pa da uzmogne u vodu. – Davore, od srca ti hvala, kao bratu, na svemu što si nam dobra učinio, to se ne može zaboraviti nikada. Ivica nas je dovezao perfektno! On je čovjek na svome mjestu. Još jednom, najljepša hvala! Srdačno pozdravljamo vas dvoje, Katarinu i Ivana! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1276.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (17.) razglednice</p>
<p>Drug/Saša Vereš/književnik/Kraljice Jelene 3/IV,/Zagreb</p>
<p>Krapinske Toplice, Hotel Toplice, soba 76, 15. V. 1981. petak</p>
<p>I</p>
<p>Dragi S., Ovdje sam od prošlog petka:</p>
<p>S Jelom sam došao na rehabilitaciju</p>
<p>Njezine noge. A u prošlu nedjelju</p>
<p>Ovdje sam čitao vaš feljton O malim stvarima</p>
<p>I opet sam se radovao, kao obično,</p>
<p>Kad u svojim slapovima lijepih rečenica</p>
<p>Spomenuste i moju malenkost.</p>
<p>A preksutra, u nedjelju popodne, bit ću</p>
<p>U Gajevoj mnogo prije nego što vam</p>
<p>U ruke dospiju ovi skromni reci.</p>
<p>Pisao sam ih u hotelu, na stolu,</p>
<p>Gdje su uz tranzistor stajale</p>
<p>Moje naočale i jabuka, zrela jabuka,</p>
<p>Nakon što sam slušao Čajkovskoga,</p>
<p>Koncert za violinu i orkestar</p>
<p>(Londonska filharmonija), a ispred</p>
<p>II</p>
<p>Mog balkona lijetale su lastavice</p>
<p>(I nisam mogao da se ne sjetim</p>
<p>I onih Goranovih!), a ispod brda,</p>
<p>Zovu ga Magdalena, dopiralo je</p>
<p>Neprestano pasje lajanje, i tako se</p>
<p>Sve slijevalo u moje samotno srce:</p>
<p>Ono je željelo da s dragim prijateljem</p>
<p>Podijelim kriške jabuke koju sam</p>
<p>Upravo razrezao, ali oko mene</p>
<p>Pustoš, prazan prostor, jedva da mogu</p>
<p>Poslati srdačan pozdrav. Vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>1277.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (24.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Akad. Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb</p>
<p>Krapinske Toplice, Hotel »Toplice«, 1. VI. 1981.</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>ovdje sam od 28. svibnja, po drugi put otkako je Jelica na rehabilitaciji, a vratit ću se 4. VI. oko podneva da dospijem na skupštinu Akademije. Nisam mogao doći ni na promociju Marinove knjige ni na skupštinu DKH. Koliko sam izgubio? Nego, napisao sam pregršt stihova pa mi se čini (ne znam, je li i tebi?) da bih se, još jednom, mogao oglasiti u Forumu. – Žao mi je što se tako malo sretamo... Jelica i ja najsrdačnije pozdravljamo Zoricu i tebe.</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>1278.</p>
<p>JELKI I ANKI KRIZMANIĆ (3.) razglednica</p>
<p>Cij. gospođe/Jelka i Anka Krizmanić/Zagreb/Jurjevska 1</p>
<p>Krapinske Toplice, Hotel »Toplice«, 3. VI. 1981.</p>
<p>Drage naše Seke,</p>
<p>kako znate, nas smo oboje ovdje već dulje vremena, no ja se sutra vraćam kući, a Jela će ostati još nekih 14 dana, negdje do 20. VI. Ja sam stanovao u hotelu, a Jela je u Bolnici za reumatske bolesti i rehabilitaciju; nadamo se da će njezina noga dotle biti toliko zdrava da će moći i bez štapa hodati po kući. Nije bilo suđeno da vas proljetos pohodimo u Jurjevskoj, ali ćemo doći ljetos – gornjogradskim autobusom. Obje vas najsrdačnije pozdravljaju i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1279.</p>
<p>MIHAELI BERTAGGIA-VLAINIĆ (2.) pismo</p>
<p>Gospođa/Mihaela Bertaggia-Vlainić/Via Grenze 8/Padova-</p>
<p>-Caruin/Italia</p>
<p>Zagreb, 11. lipnja 1981.</p>
<p>Poštovana gospođo Mihaela,</p>
<p>molim vas, ponajprije, da mi oprostite što tek danas odgovaram na vaše pismo od 14. V. o. g. Nadam se da ćete me razumjeti kada kažem da je moja gospođa još 23. III. slomila iver (patelu!) na desnoj nozi, pri padu na ulici, i da je mjesec dana tu nogu imala cijelu u gipsu, a zatim otišla na rehabilitaciju noge u Krapinske Toplice, gdje se nalazi i danas. Ja sam također boravio u Krapinskim Toplicama, stanujući u hotelu i posjećujući moju gospođu u Bolnici… A vaše je pismo stiglo upravo kad mene nije bilo u Zagrebu.</p>
<p>Moram priznati da sam se malo začudio vašim pitanjima o mojim pjesmama. Pomislio sam: Zar uza sve to što sam napisao veće komentare o svojim pjesmama od bilo kojega hrvatskog pjesnika, u prošlosti i sadašnjosti, još uvijek ima pitanja na koja valja odgovoriti? Kako li se može pisati o poeziji onih pjesnika koji ni o jednoj svojoj pjesmi ne napisaše ni riječi komentara?</p>
<p>No, da udovoljim vašoj želji pokušat ću odgovoriti, bar nešto.</p>
<p>I. Tužaljke za mojim Javorom</p>
<p>Napisane su u Babinoj Gredi (1934.), gdje sam boravio u gostima kod roditelja moje djevojke (sadašnje moje gospođe); nju sam nazvao Javorom, jer ju je tako, u djetinjstvu, zvala njezina mati, a kasnije ja.</p>
<p>U pjesmi Poslije njezina odlaska riječ je o Jelinu odlasku, na jedan dan, nekim poslom, u Vinkovce koji nisu daleko od Babine Grede; ostao sam u kući sâm, i činilomisedabizamišljenipjesničkivijenacokomojeglave, kadbiserasuopavšinazemlju, ostaozaboravljenkaocvijetkojegasenitkonesjeća. (Neznam, jeliovonajsretnijetumačenje.)</p>
<p>Za 6. i 7. stihpjesmeKada tišina spava…mogurećiovo: doksamtupjesmupisao, krajkućejeprošaosprovodnagroblje, zamenetuđegroblje, nakojemusamsepređašnjihdanasagibao čitajućinakriževimaimenapokojnika.</p>
<p>II. Crne vode</p>
<p>Predstavljaju u doslovnom smislu opis života Kopačke močvare u kasnu jesen, a ribari i lovci tom životu daju ljudsko značenje.</p>
<p>Pobjednik u posljednja dva stiha (SD, 292) ne odnosi se ni na lovce ni na vode, kako vi pišete, nego na – jelena. Pobijeđeni jelen zaklanja se u dubljinu šume, a pobjednik hoda međ stablima kao da ide u vječnost. Moguće je ovdje misliti i na čovjeka: pobijeđeni se skriva, a pobjednik…</p>
<p>Na kraju, prepustit ću vama da tumačite po svome posljednja dva stiha Crnih voda.</p>
<p>Nije dobro, a nije ni moguće obrazlagati svaki pojedini stih neke pjesme; nek ostanu i nejasnoće! Koliki pjesnici upravo nastoje da im stihovi budu nejasni!</p>
<p>Ispričavam se, još jednom, na kasnom odgovoru i molim vas da u ime moje gospođe i moje ime pozdravite gospođu Marchiori i njezinu sestru.</p>
<p>Želeći vam uspjeh, srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1280.</p>
<p>LUKI VOJVODI (3.) pismo</p>
<p>Gospodin/Luka Vojvoda/Goveđari/otok Mljet /Jezero</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 26. 6. 1981.</p>
<p>Dragi naš Luka,</p>
<p>tek sam nedavno primio Tvoje pismo koje me jako obradovalo. Najprije Ti najljepše zahvaljujem na čestitki i željama za minulu moju 75-godišnjicu, i ujedno hoću da kažem zašto nisam odmah odgovorio na pismo. Nismo naime ni Jela ni ja bili u Zagrebu, jer je ona prije tri mjeseca slomila iver (patelu!) na desnoj nozi, mjesec dana nogu nosila u gipsu, a onda šest tjedana bila u Krapinskim Toplicama na rehabilitaciji noge; ja sam također boravio tamo stanujući u hotelu. Tako se desilo da mi je pismo kasno došlo u ruke.</p>
<p>Suvišno je da kažem koliko nas je obradovao poziv da se još jednom nađemo u »kućici na jezeru«, kao nekada. Nas dvoje bismo samo u »kućicu«.</p>
<p>Želio bih ovog ljeta na Mljetu pisati, a to bih mogao samo u »kućici«. Došli bi veoma rado, kad bismo znali za vrijeme dolaska: odgovaralo bi nam u vremenu između 1. kolovoza i 15. rujna, na mjesec dana. Budući da dugo nismo dolazili na Mljet, ne znamo kako je sada uređeno s dolaženjem i odlaženjem pa Te molim da nas i o tome ukratko obavijestiš. O svima drugim pojedinostima dogovorit ćemo se u »kućici« ili pred njom!</p>
<p>Drago nam je bilo čuti sve što si pisao o gospođi Katici, o Deliji i Zdenki, i molimo Te da ih najljepše pozdraviš, a nama bi još draže bilo kad bismo i mi mogli, što prije, to isto učiniti osobno.</p>
<p>Moleći Te da nam odmah odgovoriš na ovo pismo, najsrdačnije Te pozdravljamo.</p>
<p>Odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1281.</p>
<p>BRANKOVU KOLU (1.) pismo</p>
<p>Brankovo kolo/Sremski Karlovci</p>
<p>Zagreb, 26. 6. 1981.</p>
<p>Potvrđujući primitak vašeg dopisa od 17. 6. 1981. kojim me pozivate na sudjelovanje na ovogodišnjoj jesenjoj manifestaciji »Brankova kola ’81« u nedjelju 6. septembra, najljepše vam na pozivu zahvaljujem i ujedno vas obavještavam da mi nažalost nije moguće taj dan biti u Sremskim Karlovcima, jer sam čitavi mjesec septembar već rezervirao za godišnji odmor na moru. Prijateljski vas pozdravljam,</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1282.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (44.) razglednica</p>
<p>Madame/Mr. Karmen Milačić/profesor i prevodilac/Gradska ulica 13/Trogir</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 26. VII. 1981.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>nedjelja je i nema sunca, čitav dan; vrijeme je, dok ovo pišem, kad bi se Zelenko odmarao, čupkao travu, a mi nakon ručka pili kavu i u Šumskom dvoru jeli sladoled.</p>
<p>Ali šta govorim? Gdje si ti i gdje je Zelenko? Ti u Trogiru, on u Zagrebu; potkraj tjedna stoji ti put – u Božavu! A nama u petak u Zadar – tamo ćemo prenoćiti, i evo nas zajedno, zar ne? Primismo dvije tvoje razglednice. Najljepša hvala! Tisuću pozdrava!</p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>Rukoljub gđi teti!</p>
<p>1283.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (35.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 11. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>već je prošlo više od polovice našega odmora, i kad primite ovu razglednicu mi ćemo se uvelike spremati na povratak, u ponedjeljak 17. o. mj. Opširniji izvještaj čut ćete usmeno, ali ipak treba spomenuti da je vrijeme dosad bilo kako se samo poželjeti može, kupali smo se, sunčali se, a T. je čak napisao nekoliko stihova o ulaženju u more... Još nam je u živom sjećanju onaj lijepi dan proveden s vama u vašem domu! Svako veče šetali smo putem koji vidite na razglednici (i onim koji ne vidite). Srdačno pozdravljamo vas i Tomicu! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1284.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (21.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 11. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>evo nas napokon u Božavi u kojoj često mislimo na – Rab (Frkanj! Ima li na svijetu nešto čime se on može usporediti? No, o tome usmeno.). Ovdje smo već više od polovice svog odmora, i potužiti se ne možemo; osim kupanja i sunčanja bilo je i šetnji po tihoj mjesečini, a šta bi trebalo više? Uskoro ćemo se spremati na povratak, u bijeli Zagreb (ponedjeljak, 17. o. mj.). A kako ste nam vi? Srdačno vas pozdravljaju odani vam vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1285.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (20.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 11. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>prođe već polovica našeg odmora, i polako se spremamo na povratak. Imali smo sve dane sunčane, kupali se, šetali, i sjećali se Zagreba. Odavle krećemo u ponedjeljak, 17. o. mj., ujutro, a iz Zadra isti dan vlakom u 14,14 sati (kola br. 17); pitajte, molim vas, kada taj vlak stiže u Zagreb i budite ljubazni pa nas dočekajte, kako smo se dogovorili. – Kad se opet nađemo skupa, čut ćemo kako ste vi proveli ove dane. Veselimo se susretu i srdačno pozdravljamo gospođu Olgu i vas. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1286.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (22.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Gorana Kovačića 13/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 12. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>evo i nas na Dugom otoku, u Božavi, gdje ste i vi davno bili, ali je tada i drugačije bilo. Odmor nam se primiče kraju, i mi se u ponedjeljak vraćamo kući. Sve do danas bilo je sunčano, a danas mala tramontana pa kišica. No i to je dobro. Sunčali smo se, kupali, šetali. I zaželjeli se Zagreba. – Ćirino slavlje, nadamo se, da ste proslavili u odličnom društvu, kao obično. Žao nam je što i mi nismo prisustvovali. – Mnogo srdačnih pozdrava vama dvoma i svima vašim dragima. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1287.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (8.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Banjavčićeva 24/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 12. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>evo nas i na Dugom otoku, u Božavi, gdje dosad ne bijasmo. Zamisli, automobila ni vidjeli nismo otkako smo iz Zadra brodom amo doputovali. Besprekidno slušam cvrčke i svako veče gledam mjesec kako raste. Danju, zna se, kupamo se, sunčamo, a poslije večere šetnjica rivom, kraj stolova za kojima sjede jelci i pilci. A kući ću donijeti i nekoliko stihova. Žao nam je što nisi s nama pa da razvežemo dugi razgovor. Vraćamo se u ponedjeljak. – Srdačno pozdravljamo tvoju gospođu, vrijedne vam sinke, i tebe. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1288.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (25.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Akad. Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 12. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>i tako mi otputovasmo a da se onih dana nismo ni vidjeli kako nam je bila želja. Ovdje nam je odmor gotovo pri kraju: vraćamo se u ponedjeljak. Sve do danas bili su dani sunčani, jutrom smo odlazili u Opatičku uvalu gdje smo se kupali i sunčali, i uživali u sjeni borova, popodne se odmarali, a poslije večere u šetnji rivom često gledali mjesec kako postaje sve veći. Zaboravih spomenuti cvrčanje cvrčaka! A možda bi trebalo spomenuti i nekoliko novih stihova! Ali – o svemu ćemo usmeno! Zoricu i tebe najsrdačnije pozdravljamo! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1289.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (13.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 12. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>sve do danas imali smo sunčane dane, i išli smo na kupanje u nedaleku Opatičku uvalu. Jutros je mala tramontana, i kišica, ali sada cvrčci neumorno cvrče. – Naš se odmor, nažalost, približuje kraju, i mi ćemo u ponedjeljak već biti u Zagrebu: veselimo se što ćemo se uskoro vidjeti s vama! Najsrdačnije vas pozdravljamo! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1290.</p>
<p>DAVORU TRGI (7.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/gen. dir./Dobri dol 25/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 12. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>evo nas na Dugom otoku, u Božavi, mjestu gdje nema automobila, ali gdje ponekad nema ni dovoljno vode za piće i pranje (dok je ne doveze brod Bokanjac). No, turista ima kao čičakā, i mi smo njihov sastavni dio. Bilo nam je lijepo. Kažem, bilo, jer se uskoro vraćamo (u ponedjeljak). Veselimo se budućim našim susretima, i najsrdačnije pozdravljamo vas oboje, Katarinu i Ivana. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1291.</p>
<p>IVANU GOLUBU (14.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub, književnik/Badalićeva 21/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 12. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naš Golube,</p>
<p>nevidljiva neka krila (jesu li možda golubinja?) donijela su i nas na Dugi otok, u Božavu, gdje nema ni jednog jedincatog automobila, ali ima na tisuće cvrčaka koji samo pjesnicima ne smetaju; jedan je od njih, davno, opjevao cvrčka, a neka djevojčica od 3-4 godine prolazeći kraj mene izgovaraše naglas taj stih: I cvrči... Oh, kako malo mogu još reći na ovo malo prostora! Evo i rimā:</p>
<p>Primi iz Božave</p>
<p>Tople pozdrave!</p>
<p>Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1292.</p>
<p>ZLATKU CRNKOVIĆU (10.) razglednica</p>
<p>Drug/Zlatko Crnković/Vernićeva 6/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 12. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Ecija i Zlatko,</p>
<p>najljepša hvala na pozdravima iz Trogira; nadamo se da vam je tamo lijepo kao kod kuće. A mi ovdje, u Božavi, ne vidimo ni automobila (vidjeli smo samo jednu kozu privezanu uza stablo masline!). Kupamo se u Opatičkoj uvali, i tamo sjedimo u sjeni borova. Ali nam se odmor primiče kraju, u ponedjeljak se vraćamo. Pa ćemo se sjećati i ovoga ljeta! Bilo bi nam drago da se svi nađemo ponovno u Gajevoj 2a. Najsrdačnije pozdravljamo vas oboje, Srebrenku i Koraljku. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1293.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (17.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 12. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi Zvonko,</p>
<p>usud nam je ovog ljeta odredio Božavu, Dugi otok, a kratko ljetovanje. Ovdje smo prvi put, a nije sigurno da ćemo biti i drugi put, premda nema ništa naročito na što bismo se mogli potužiti, naprotiv. Kupali smo se i sunčali, pa i šetali svako veče pri mjesečini. A o pojedinostima može se samo usmeno. – Šaljemo, na slici, kornatsko čudo: more i kamen, drugi svijet... Mnogo srdačnih pozdrava gospođi Katici, vašim sinovima i tebi! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1294.</p>
<p>OLINKU DELORKU (12.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. Olinko Delorko/književnik/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 12. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>evo nas na Dugom otoku, u Božavi, gdje se automobil ne može ni vidjeti. Cvrčci cvrče čitave dane, kako je već opjevao poznati nam pjesnik, još u davno doba. A mi ih slušamo već podosta godinica, zar ne, Olinko! Pa nam se čini da smo ih jučer čuli prvi put! A u šetnji gledali smo kako mjesec svako veče sve više raste, i čudili se, kao u davno doba. Odmor nam je pri kraju, i vraćamo se u ponedjeljak. Srdačno pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1295.</p>
<p>CESCU DESSANTIJU (7.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Cesco Dessanti/Via Lamporecchio 10/Roma/Italia</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 12. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Etta i Cesco,</p>
<p>mi smo na Dugom otoku, u Božavi, na odmoru, a šaljemo vam, na slici, komad drugog svijeta, čudo kornatskih otoka: more i kamen. Najsrdačnije vas pozdravljamo! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1296.</p>
<p>MILANU SELAKOVIĆU (15.) razglednica</p>
<p>Drug/Milan Selaković/Maksimirska 100/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 12. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Olga i Milane,</p>
<p>već smo desetak dana ovdje, i ne vidjesmo automobila, kakva šteta, zar ne? Ali cvrčci neumorno cvrče od jutra do večeri, a mi ih više ne čujemo nego što ih čujemo. Na kupanje odlazimo u Opatičku uvalu, gdje i sjedimo u sjeni borova. Naveče je šetnja rivom uz obavezno gledanje mjeseca kako raste i mi mu se čudimo. I tako će uskoro doći i kraj našem odmoru: vraćamo se u ponedjeljak. Najsrdačnije pozdravljamo vas oboje i vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1297.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (11.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 13. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Vikice i Teo,</p>
<p>ovog smo ljeta, prvi put, na Dugom otoku, u Božavi, mjestu bez ijednog automobila. Prvi su nam dani bili sunčani, a ovi pretposljednji nekako se smračiše, čak je pala i kišica. Ali – usmeno će biti podnesen dugi izvještaj, bude li vam po volji. – Uskoro se i vraćamo u našu Gajevu 2a. Mnogo srdačnih pozdrava oboma! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1298.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (18.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/književnik/Kraljice Jelene 3/IV,/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 13. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi Sašenjka,</p>
<p>nemojte, molim vas, opet očekivati neke stihove. Ja samo bilježim ono što mi se pričinja kad želim da vas obavijestim o ponečem iz dana provedenih u pojedinome mjestu. Prvi dani boravka u Božavi bili su sunčani, kupali smo se u Opatičkoj uvali, šetali se obalom pogledavajući u mjesec koji je iz večeri u večer rastao. A od sinoć je oblačno, noćas je pala kišica, kamo sreće da pada još, čitav dan. Cvrčci su zašutjeli, spremaju svoje instrumente da ponovno zagude čim grane sunce. Ovdje sam stao s pisanjem otišavši na ručak. Kad sam se vratio, sjalo je sunce, a cvrčci itd. Srdačno vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1299.</p>
<p>VLADI MATANIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Vlado Matanić/Ul. JNA 14/Zadar</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 13. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naš Vlado,</p>
<p>najljepše ti zahvaljujemo, još jednom, na gostoprimstvu koje si nam pružio pri našem dolasku u Zadar. – U Božavi je sve do jučer bilo sunčano, i nama su brzo prošli dani odmora: u ponedjeljak se vraćamo (odavle u 6h, a iz Zadra u 14,14h), i nadamo se da ćemo se s tobom ponovno sresti. Mnogo srdačnih pozdrava Vesni, tebi i tvojim dragima! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1300.</p>
<p>IVANU LACKOVIĆU CROATI (8.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Lacković Croata/Frankopanska 12/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 13. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naš Ivo,</p>
<p>ove smo godine, prvi put, na odmoru na Dugom otoku, u Božavi, gdje npr. ni vidjeli nismo nijedan automobil. Ovih desetak dana otkako smo ovdje bilo je sunčano sve do jučer kad se nebo naoblačilo i noćas padala kišica. Naš je odmor, nažalost, već pri kraju: u ponedjeljak se vraćamo. – Bilo bi nam drago kad biste, do kraja godine, bar jedno veče mogli biti u našoj Gajevoj 2a. – Srdačno pozdravljamo gđu Anu, vas i vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1301.</p>
<p>IVANU RAOSU (6.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Raos/književnik/Miškinina 22/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 13. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Ivanka i Ivo,</p>
<p>nadamo se da je Medov Dolac učinio svoje: vratio Ivi zdravlje! Brzo su nam prošli sunčani dani u Božavi: kupali smo se u Opatičkoj uvali i tamo sjedili u borovoj hladovini, a večerom šetali uz obalu gledajući kako žuti mjesec raste. Ali bliži se kraj našim odmorištima, uskoro se vraćamo (u ponedjeljak!). I veselimo se novim susretima s vama. – Najsrdačnije vas oboje pozdravljamo! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1302.</p>
<p>NEDJELJKU MIHANOVIĆU (6.) razglednica</p>
<p>Drug/Dr. Nedjeljko Mihanović/književnik/Tomašićeva 10/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 13. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi Nedjeljko,</p>
<p>poslije naših ljetovanja na Rabu, u Dubrovniku, na Mljetu, itd. evo nas na Dugom otoku, u Božavi, gdje nema, zamislite, još nijednog automobila. Kao i drugdje na moru, i ovdje cvrčci gude svoju pjesan, a mi je čujemo i ne čujemo. Brod Bokanjac svakih nekoliko dana dovozi vodu koja ponekad zna i nestati, ali se i te nedaće brzo zaborave kupanjem u toplom moru, inspiraciji tolikih pjesnika (smijem li reći da je i meni ovo more dalo nekoliko stihova?). Srdačno pozdravljamo vašu gđu, vas i Hrvojku. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1303.</p>
<p>ŠTEFANIJI LOVRENČEVIĆ (2.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Štefanija Lovrenčević/Šoštarićeva 4/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 13. VIII. 1981.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Štefanija,</p>
<p>molim, najprije primite ispriku što Jela i ja tako dugo nismo izvršili svoje obećanje, nismo vas posjetili u vašem domu. – Ovdje je naš odmor već pri kraju, i mi se drugi tjedan vraćamo kući: odmah ćemo se javiti telefonski. Vjerujte da smo često mislili na vas i na dragu našu Teu. Najsrdačnije vas pozdravljamo! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1304.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (9.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/književnik/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Božava, 14. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Jelka i Draško,</p>
<p>jutro je i upravo smo došli u Opatičku uvalu, desetak minuta udaljenu od našeg hotela Lavanda, u kojem prebivamo već četrnaest dana. Preda mnom je more (napisah o njemu ovdje nekoliko stihova!), a ja sjedim u sjeni borova, na cementnom igralištu za košarku. Iz šume dopire neumorni pjev cvrčaka, oko mene se čuju glasovi, njemački i talijanski. Bože moj, kako ljudi malo znadu jedan o drugome! Jela šeta u mojoj blizini, očekuje da završim pisanje pa da zajedno pođemo u more da plivamo s velikom i malom djecom, da nas more čitave prožme. A prije nego što pođemo u more, srdačno pozdravljamo vas dvoje i Mirnu. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1305.</p>
<p>VESNI MATANIĆ-VUČETIĆ (5.) razglednica</p>
<p>Madame/Vesna Matanić-Vučetić/Ul. JNA 14/Zadar</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 15. VIII. 1981.</p>
<p>Draga naša Vesna,</p>
<p>kad smo putovali ovamo, morali smo prenoćiti u Zadru (nismo naime dobili rezervaciju za subotu, 1. VIII.) pa smo, kako znaš, prenoćili u tvom gostoljubivom domu, boraveći čitav dan u Zadru; vrijeme smo proveli u prijateljskom ugodnom razgovoru s dragim našim Vladom, i svima nam je žao bilo što i ti nisi s nama. – Naš je odmor pri kraju (vraćamo se u ponedjeljak), i ponovno ćemo proputovati kroz Zadar, ali tebe nažalost nećemo vidjeti. Nadamo se da ćeš nas prvom prilikom posjetiti u Zagrebu, znaj da se uvijek veselimo susretu s tobom. Još jednom, hvala tebi i Vladi na susretljivosti! Koliko smo se puta ovdje sjetili našega nekadašnjeg zajedničkog izleta u Božavu! Najsrdačnije tebe i tvoje drage pozdravljaju i vole tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1306.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (15.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dinko Štambak/12, Rue Thouin/Paris Ve/France</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 15. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naš Dinko,</p>
<p>pri kraju je i kratki naš odmor u Božavi, gdje ne vidjesmo nijednog automobila. Kako znaš (ili ne znaš?), ovdje smo prvi put, i sve se događalo kao i svuda na moru: kupanje, sunčanje, večernje šetnje na kojima se posebnom pažnjom motrio žuti mjesec kako raste: večeras je pun, okrugao! – Nadamo se da ti je boravak u Imotskome pružio mnoga zadovoljstva (pročitah tvoj feljton u Imotskoj krajini, s opaskom o malom i velikom slovu!) i da si se u Grad Svjetlosti vratio još snažniji za nova djela. – Ne mogu a da ne spomenem kako nam je u ugodnom sjećanju onih nekoliko naših susreta u Zagrebu. Ponovili se! – Mnogo srdačnih pozdrava Miri, Klari i tebi. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1307.</p>
<p>SLAVKU KOPAČU (7.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Slavko Kopač/Rue de Ruisseau 4/Paris XVIIIe/France</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 15. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naš Slavko,</p>
<p>ovog ljeta otputili smo se na odmor na Dugi otok, u Božavu, mjestance bez automobila, ali s bogatim borovim šumama, cvrčcima, kamenjem i nizom hotela, od kojih jedan nosi ime Lavanda: tu smo proboravili kratko vrijeme (14 dana!); prekosutra se već vraćamo u našu Gajevu 2a, gdje bismo željeli da se s tobom, ponovno, sretnemo. Javi nam, molim, bar ukratko, o svojoj situaciji. – Srdačno te pozdravljaju tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1308.</p>
<p>ZDENKU KOLACIJU (5.) razglednica</p>
<p>Drug/Arh. Zdenko Kolacio/Voćarsko naselje 106/Zagreb</p>
<p>Božava, Hotel Lavanda, 16. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Ljiljana i Zdenko,</p>
<p>ovog se ljeta, na odmoru, prvi put nađosmo na Dugom otoku, u Božavi, gdje smo proveli petnaest sunčanih dana uz muzičku pratnju cvrčaka, a večerima gledajući žuti mjesec kako sve više raste: sinoć je bio okrugao kao velika lopta, iznad mora. Kolikogod bilo dobro čovjeku tamo gdje boravi, kraj je neminovan; tako se i mi sutra vraćamo u našu Gajevu, kamo ćemo stići kad u vaše ruke dospije ova razglednica kojom oboma šaljemo najsrdačnije pozdrave. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1309.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (23.) brzojav</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Njivice/otok Krk</p>
<p>Hotel Lavanda, Božava, 17. VIII. 1981.</p>
<p>Dragi naš Ćiro,</p>
<p>čestitamo ti rođendan sa željom da ih još mnoge godine u zdravlju i veselju dočekaš sebi na zadovoljstvo a svojim dragima na radost. Srdačno tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1310.</p>
<p>GOJKU BANOVIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Gojko Banović/književnik/Beograd/Generala Ždanova 8</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 26. 8. 1981.</p>
<p>Druže Banoviću,</p>
<p>evo me, ponovo, s molbom na Vas, ali najprije zahvaljujem na odgovoru koji ste mi poslali 16. jula 1979. u vezi s Josipom Černjavičem; nisam o njemu saznao ništa drugo osim onoga što znam iz Vaše knjige o Goranu pa ću to u svom komentaru i upotrijebiti, a čini mi se da će to biti sasvim dovoljno.</p>
<p>
<hi rend="italic">Sabrana djela</hi> Goranova obuhvaćaju pet svezaka; u petom je svesku njegova korespondencija, i jedino mi je preostalo da napišem komentare pisama, pa i mojih vlastitih, i evo moje molbe. Vi znate da smo se i razgovarali i dopisivali prije izlaska Vaše knjige o Goranu i da sam Goranovo jedno pismo stavio Vam na raspolaganje za izdanje u knjizi, a Vi meni poslali neka moja pisma Goranu, jedno ili više njih, ne znam, o tome se i radi (jer sam, nažalost, fascikl s Vašim i mojim pismima iz tog vremena negdje zametnuo: selio sam iz Ilice 26 u Gajevu 2a, i taj je fascikl negdje među mojom korespondencijom). Molim Vas, dakle, da me obavijestite koja ste moja pisma meni tada poslali, a koja su event. još kod Vas. (Molim datume!) Čim sam naime primio Vašu pošiljku, pisma sam prepisao i ujedno ih pomiješao s prijepisima mojih koncepata pisama Goranu, ne označivši što sam od Vas primio.</p>
<p>Da, pišući ovo, sjetio sam se da Vam kažem da će u Goranovoj korespondenciji biti objavljena ne samo njegova pisma nego i pisma njegovih korespondenata, kronološkim slijedom, pa će tako ući i neka moja pisma Goranu; najznačajnija će svakako biti korespondencija Goran – Nazor.</p>
<p>Ponavljam svoju molbu: javite mi 1. koja ste moja pisma svojedobno meni poslali, 2. imate li, možda, još koje moje pismo? Ako imate, najljepše Vas molim da to pismo, ili pisma, posudite za izdanje u Goranovim SD, ako već nije moguće da ih meni vratite.</p>
<p>Nadajući se da ćete imati razumijevanja za ovu molbu, unaprijed Vam zahvaljujem na susretljivosti i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1311.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (16.) pismo</p>
<p>Monsieur/Dinko Štambak/12, Rue Thouin/Paris Ve/France</p>
<p>Zagreb, 7. IX. 1981.</p>
<p>Dragi Dinko,</p>
<p>primio sam tvoja pisma od 7. VIII. i 28. VIII. o. g. Prvo je pisano strojem, a drugo rukom koja je ujedno pridodala i »rukopis« Djetinjstvo, prvi put objavljen u Mogućnostima, u Splitu. Drugi put bit će objavljen u Zagrebu, danas sam ga predao uredniku izdavačkog poduzeća »Mladost« Mariji Peakić (Ilica 30/I kat): ona te moli, kada stigneš u Zagreb, da je pohodiš u redakciji. Suvišno je napomenuti da sam o tebi govorio sve najbolje što znam i umijem. Čitajući još jednom Djetinjstvo ponegdje sam obavio poneke ispravke koji su autoru umakli; uredniku sam u najkraćim crtama prikazao o čemu se radi u tom djelu koje sam ja, isti dan kad sam ga primio, s izvanrednim zanimanjem ponovno čitao diveći se poglavito onim mjestima gdje se kao neopazice prelazi u pripovijedanju iz jednog vremena, dječije dobi, u kasnije pa i kasno doba; mnogo toga je spomenuto, i rečeno, što se ne bi očekivalo kad je riječ o djetinjstvu.</p>
<p>Svaka ti čast, Dinko!</p>
<p>Ne kanim govoriti o tvom »rukopisu«, nego samo javljam, kako vidiš, da sam ga predao u uredničke ruke. I nemoj misliti da će moje nastojanje pri tom i stati! Ali, nećemo se sada valjda hvaliti.</p>
<p>Sva je prilika da Jela i ja, preksutra, putujemo u Rab gdje ćemo ostati bar 14 dana. (Auto koji treba da nas preveze u debaklu je, čeka se Bestandteil iz Njemačke.)</p>
<p>Najljepše ti zahvaljujemo na javljanju i srdačno pozdravljamo</p>
<p>Miru, Klaru i tebe. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1312.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (36.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Rab (Talasoterapija), 17. IX. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>već smo osam dana ovdje, ali što se kupanja tiče, ne možemo se pohvaliti: bilo je i kišnih dana a i more je hladno. Kad su dani sunčani odlazimo na Frkanj (danas je takav dan bio!) i sunčamo se; jedva ćete nas prepoznati (mislim na kožnu garavost). Vrijeme juri, i u slijedeći četvrtak evo nas natrag, sa Somekom, razumije se. Radujemo se skorom susretu i najsrdačnije pozdravljamo vas i Tomicu.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1313.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (26.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Zagreb/Draškovićeva 13</p>
<p>Rab (Talasoterapija), 17. IX. 1981.</p>
<p>Dragi naš Marijane,</p>
<p>kako znaš, nije nam suđeno da ove godine zajednički proslavimo tvoj rođendan, u vašoj brvnari, kako si davno zaželio, no mi ti odavle od srca čestitamo svečani tvoj dan sa željom da ih još mnogo mnogo doživiš oran za rad kao i dosad pa da taj dan dogodine doista proslavimo zajedno, ma gdje bilo. Dragoj Zorici i tebi najsrdačniji pozdravi! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1314.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (45.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab (Talasoterapija), 18. IX. 1981.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>jutro je, čamcem smo se prevezli na Frkanj, bez pacijenata. Mala šetnja, noge pune rose, a zatim, u kućici, »oblačenje« za sunčanje. Sjedim sada u naslonjaču i pišem na desnoj goloj nozi, tamnoj kao kasni sumrak. Podignem li pogled, vidim mlade borove pred sobom, pokraj same staze; kad bi na njima bilo plodova, pomišljam tko li bi ih ubrao? Zaboravio sam reći: sve je ovo bilo u suncu, a čula se i neprekidna pjesan sedam cvrčaka, u nedalekoj blizini. – Sjećajući se i Božave i zagrebačkih izleta, srdačno te pozdravljamo: do skorog viđenja!</p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1315.</p>
<p>MIRICI I MARIJANU KRIŽANIĆu (4.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Mirica i Marijan Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Rab (Talasoterapija), 18. IX. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>prije našeg povratka iz Raba srdačno vas pozdravljamo.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1316.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (21.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Rab (Talasoterapija), 18. IX. 1981.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>kako smo se večeras dogovorili, u ponedjeljak vas čekamo za odlazak. Mnogo srdačnih pozdrava gospođi Olgi i vama! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1317.</p>
<p>IVANU GOLUBU (15.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub/Badalićeva 21/Zagreb</p>
<p>Rab (Talasoterapija), 20. IX. 1981.</p>
<p>Dragi naš Golube,</p>
<p>vraćamo se kući prije nego što smo bili kanili, ali o tome usmeno. Nadamo se da ćemo se uskoro i vidjeti u Gajevoj, ima dosta novosti koje treba čuti. Usput, bilo je ovdje i ponešto stihova. Zanima me je li tvoj raspored pjesama dovršen. Itd. Mnogo srdačnih pozdrava! Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1318.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (12.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb</p>
<p>Rab (Talasoterapija), 20. IX. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Vikice i Teo,</p>
<p>prije nepredvidivoga povratka sa drugoga našeg ljetovanja najsrdačnije vas pozdravljamo.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1319.</p>
<p>IVANU RAOSU (7.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Ivan Raos/književnik/Zagreb/Miškinina 22</p>
<p>Rab (Talasoterapija), 20. IX. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Ivanka i Ivane,</p>
<p>kratko naše drugo ljetovanje iznenada se skratilo, a zašto, čut će se na zajedničkim ćakulama. Najsrdačnije vas pozdravljamo, do skorog viđenja!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1320.</p>
<p>NEVENI ŠUBIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dr. Nevena Šubić/Frankopanska 2a/Zagreb</p>
<p>Rab (Talasoterapija), 20. IX. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Nevena i Branimire,</p>
<p>prije nepredvidivog povratka sa drugog našega kratkog ljetovanja najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i vašu dragu djecu sa željom da se što skorije sastanemo.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1321.</p>
<p>DAVORU TRGI (8.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/gen. dir./Dobri dol 25/Zagreb</p>
<p>Rab (Talasoterapija), 20. IX. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>drugo naše ljetovanje nenadano se skratilo i sutra se vraćamo kući. Želeći da se što prije vidimo i porazgovorimo, srdačno pozdravljamo vas dvoje, Katarinu i Ivana.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1322.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (9.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Banjavčićeva 24/Zagreb</p>
<p>Rab (Talasoterapija), 20. IX. 1981.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>naš boravak ovdje skratio se nenadano (čut ćeš usmeno zašto) i mi ćemo biti kod kuće vjerojatno isti dan kad primiš ovu razglednicu (u ponedjeljak). Vrijeme nam nije bilo sklono kako smo se nadali, ali – </p>
<p>meni je dalo da napišem još tri pjesme, hvala mu budi. – </p>
<p>Zaželio sam se, vjeruj, naših razgovora! Uskoro će ih biti! – Srdačno pozdravljamo tvoju gospođu, tebe i vaše sinove. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1323.</p>
<p>ANTI STAMAĆU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Ante Stamać/Bubanićeva 3/Zagreb</p>
<p>Rab (Talasoterapija), 20. IX. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Truda i Ante,</p>
<p>kanili smo ovdje ostati još nekoliko dana, ali – već se sutra vraćamo kući. Ima razlog da se Anti odmah po dolasku javim, napisao sam naime tri pjesme i donijet ću ih na ogled želeći, bude li moguće, da se pridodaju onima u zbirci Prijateljstvo riječi (pa bi ih u svemu bilo 36). Što se tiče moje zbirke, nadam se da se sve odvija po planu, i ja ponovno zahvaljujem Anti na brizi za esej o mojoj malenkosti. – Vas oboje i malu Luciju najsrdačnije pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1324.</p>
<p>BOŠKU VUKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Direkcija hotela »Slavija«/na ruke druga Vukovića/Opatija</p>
<p>Zagreb, 15. X. 1981.</p>
<p>Poštovani druže Vukoviću,</p>
<p>budite ljubazni pa rezervirajte za moju suprugu i mene u vašem hotelu dvokrevetnu sobu (sobu 307) za vrijeme od 1. do 8. studenoga 1981. uključivo.</p>
<p>Molim vas da me obavijestite o rezervaciji.</p>
<p>Unaprijed vam zahvaljujem na susretljivosti i srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1325.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (37.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 6. XI. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>najljepše vam zahvaljujem na rođendanskoj čestitki koju ste mi brzojavno amo poslali, bio sam njome dirnut. Hvala vam! – Brzo projuriše opatijski dani, i uskoro evo nas u Zagrebu, u ponedjeljak naveče. Javit ćemo se, čim stignemo. (Da; i Dado nam je izručio vaše pozdrave!) A vas pozdravljaju i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1326.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (22.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 6. XI. 1981.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>već se približava kraj našemu ovdašnjem boravku, kako li je brzo došao. Kako znate, vraćamo se u ponedjeljak, i stižemo u Zagreb u 19,20 sati iz Rijeke. Molimo vas da nas dočekate, kako smo se dogovorili. – Nadamo se da je kod vas sve po starom pa srdačno pozdravljamo gospođu Olgu i vas. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1327.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (27.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Akad. Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 6. XI. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>najljepše zahvaljujemo na rođendanskoj čestitki koju mi brzojavno uputiste; vjerujte mi da ste me doista obradovali, hvala vam. Opatijski dani brzo prolaze u šetnjama (jučer smo se provezli tunelom kroz Učku i posjetili – Hum!), i nije daleko do ponedjeljka kada se vraćamo u našu Gajevu. Mnogo srdačnih pozdrava! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1328.</p>
<p>DUNJI RAPIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dunja Rapić/Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti/Zagreb/Zrinski trg 11</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 6. XI. 1981.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Dunja,</p>
<p>na čestitki za moj rođendan koju ste mi brzojavno poslali najljepše vam zahvaljujem. Kako znate, moj se opatijski boravak bliži kraju, i ja se u ponedjeljak naveče vraćam. Srdačno vas pozdravljaju</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1329.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (46.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mr. Karmen Milačić/prof. i prevodilac/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 6. XI. 1981.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>još jednom, hvala ti najljepša na čestitki za moj rođendan, u suncu; i ovu zahvalnicu pišem u suncu, dok ono polako nestaje sa stola u sobi 307, gdje je i tebi nekada sjalo. Usmeno ćemo ti reći šta smo rezervirali za veljaču 1982. A sada pustimo suncu nek nas još malo grije (tako i tako brzo će nestati!). Mnogo mislimo na te i mnogo te pozdravljamo. Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1330.</p>
<p>JELKI I ANKI KRIZMANIĆ (4.) razglednica</p>
<p>Cij. gospođe/Jelka i Anka Krizmanić/Zagreb/Jurjevska 1</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 6. XI. 1981.</p>
<p>Drage naše seke, Jelka i Anka,</p>
<p>nadamo se da ćete nas razumjeti što vam s ovako malo riječi iskazujemo naše poštovanje i ljubav. Uskoro se vraćamo, i želimo da se doista što prije sretnemo. Mnogo srdačnih pozdrava! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1331.</p>
<p>MIRICI I MARIJANU KRIŽANIĆu (5.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Mirica i Marijan Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 6. XI. 1981.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>kratki naš opatijski boravak već se približuje kraju, prekosutra se vraćamo u našu Gajevu. Želja nam je da se što skorije sretnemo s vama i provedemo ugodno veče, kao nekada. Mnogo mislimo na vas i najsrdačnije vas pozdravljamo. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1332.</p>
<p>STJEPANU GODIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Stjepan Godić/9. svibnja 1/Lipik</p>
<p>Zagreb, 23. XI. 1981.</p>
<p>Dragi moj Godiću,</p>
<p>primio sam tvoje pismo od 18. XI. o. g., zajedno s prilozima, pa ti zahvaljujem na trudu i brizi.</p>
<p>Kako vidiš, u prilogu sam proveo veoma malo ispravaka i, na kraju, jednu dopunu, i molim da se ovakav tekst i odštampa.</p>
<p>Nadam se da ću primjerak lista dobiti čim izađe. Još jednom: hvala!</p>
<p>Jela i ja srdačno te pozdravljamo.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1333.</p>
<p>DRAGUTINU FURUNOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Mr. Dragutin Furunović/Otona Župančiča 35/IV/Novi Beograd</p>
<p>Zagreb, 15. I. 1982.</p>
<p>Poštovani druže Furunoviću,</p>
<p>oprostite mi što s malim zakašnjenjem odgovaram na Vaše pismo od 6. I. o. g. Bio sam naime zauzet oko izložbe ilustracija mojih knjiga pjesama koja je 11. I. otvorena u knjižari »Mladost«, u Ilici 30. – Prijeđimo in medias res.</p>
<p>Što se tiče Krklečevih pisama upućenih meni, kako Vi velite, njih uopće nema: on mi se s ljetovanja ili s puta javljao samo razglednicama dopisnicama, ali su one zametnute među ostalom mojom nesređenom korespondencijom, i tako Vam ne mogu biti na usluzi. –</p>
<p>Spominjete da ste sakupili »Pisma koja su njemu upućivali značajni naši književnici…« pa Vas molim da mi javite, ako ste možda našli i Goranova pisma Krklecu, iz 1940. i 1941. godine, kad je Goran uređivao književnu rubriku u Novostima, pisao o Krklecu itd. Krklečevih deset pisama Goranu, iz tih godina, čuva se u Goranovoj ostavštini, u Zavodu za književnost i teatrologiju, pa bi trebalo da i Goranova pisma budu u Krklečevoj ostavštini. Ja sam doduše već predao rukopis Goranovih Sabranih djela, i korespondenciju, razumije se, no ako se nađu ta njegova pisma, mogao bih naknadno da ih priključim k ostalima. U tom bih slučaju objavio i Krklečeva pisma Goranu, kako sam postupio u tom izdanju. –</p>
<p>Dobro je, svakako, što ste načinili bibliografiju radova o Krklecu, ali mi se čini da bi u prvom redu trebalo načiniti bibliografiju Krklečevih radova, kronološkim redom, prema kojoj bi se mogle izrađivati varijante pojedinih tekstova, itd. –</p>
<p>No, bez obzira na to, Vaš rad zaslužuje pohvalu, i dobro biste učinili da neko poglavlje, npr. o Krklečevim književnim počecima, pošaljete uredniku Foruma, akad. Marijanu Matkoviću, nekadašnjem njegovu izdavaču; Forum će od ove godine izlaziti četiri puta godišnje: proljeće, ljeto, jesen, zima.</p>
<p>Želeći Vam puni uspjeh, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1334.</p>
<p>MILI KARADŽIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Mr. Mile Karadžić/Blok V, Stan 6/Apatin</p>
<p>Zagreb, 15. I. 1982.</p>
<p>Poštovani i dragi profesore,</p>
<p>ne bih bio iskren, kad ne bih priznao da me Vaše pismo obradovalo, nadam se da neće ostati samo pri dobroj namjeri, nego da ćete i dovršiti svoju doktorsku disertaciju o mojoj malenkosti (kako to rekoše i drugi prije mene).</p>
<p>Što se tiče Vaše želje da dođete k meni »radi naučne pomoći«, obavješćujem Vas da me možete posjetiti u četvrtak, 21. o. mj. u 11 sati, u mom stanu, gdje ćemo se moći, nadam se, porazgovarati o mnogo čemu što Vas zanima.</p>
<p>Molim Vas da prvom prigodom pozdravite prof. dra Todu Čolaka.</p>
<p>Radujem se našem susretu i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1335.</p>
<p>BOŠKU VUKOVIĆU (2.) pismo</p>
<p>Šef recepcije hotela »Slavija«/g. Boško Vuković/Opatija</p>
<p>Zagreb, 24. I. 1981.</p>
<p>Poštovani gospodine Vukoviću,</p>
<p>boraveći u Vašem hotelu, u studenome 1981., rezervirao sam za svoju suprugu i sebe dvokrevetnu sobu 407 za vrijeme od 1. do 15. veljače 1982., a isto tako jednokrevetnu sobu za prof. Karmen Milačić, za isto razdoblje.</p>
<p>Budući da je moja supruga dobila tešku upalu živca u nozi tako da će ovih dana morati na liječenje u bolnicu »Rebro«, žao mi je što sam prisiljen da otkažem naš boravak od 1. do 15. II. o. g. u Vašem hotelu, a jednako i boravak prof. Karmen Milačić, koja me na to ovlastila i zamolila, jer bez nas ne želi putovati.</p>
<p>Molim Vas, gospodine Vukoviću, da shvatite našu situaciju koja nam je veoma neugodna, i da ubuduće računate na ponovni naš boravak u lijepom Vašem hotelu za koji ćemo se pravodobno prijaviti.</p>
<p>Zahvaljujem Vam na razumijevanju i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1336.</p>
<p>JUGOSLAVENSKOJ AUTORSKOJ AGENCIJI (3.) </p>
<p>pismo</p>
<p>Jugoslavenska autorska agencija/Odsjek književnih prava/Majke Jevrosime 38/Beograd</p>
<p>Zagreb, 6. II. 1982.</p>
<p>Na vaš dopis od 1. 2. 1982. kojim mi javljate da vas je Bugarska autorska agencija Justantor, Sofija, obavijestila da izdavačka kuća Narodna kultura namjerava objaviti do kraja 1982. knjigu mojih pjesama itd. – izjavljujem da sam suglasan s uvjetima navedenim u spomenutom vašem dopisu pa ovlašćujem vašu službu da za ovo izdanje zaključi ugovor. – Ujedno vam šaljem broj svoga deviznog računa i naziv banke kod koje se vodi: 2520076366 Zagrebačka banka Filijala 1 Trg Republike 10 Zagreb.</p>
<p>Sa srdačnim pozdravima!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1337.</p>
<p>SIJKI RAČEVOJ (1.) pismo</p>
<p>Sijka Račeva/Bul. Slivnica 146/Sofija/Bugarska</p>
<p>Zagreb, 16. II. 1982.</p>
<p>Poštovana i draga Sijka Račeva,</p>
<p>prije desetak dana primio sam dopis Jugoslavenske autorske agencije iz Beograda kojom mi javlja kako ju je Bugarska autorska agencija Justantor, Sofija, obavijestila da izdavačka kuća Narodna kultura namjerava objaviti do kraja 1982. knjigu mojih pjesama, itd. tražeći od mene suglasnost o uvjetima navedenim u tom dopisu da uzmogne načiniti ugovor o izdanju knjige pjesama. Ja sam im 6. II. 1982. poslao izjavu o suglasnosti s predloženim uvjetima i ujedno im poslao i broj svoga deviznog računa. – Uz dopis beogradske autorske agencije priložen je i popis naslova 60 mojih pjesama prevedenih na bugarski, za knjigu; čiji su prijevodi, ne znam.</p>
<p>Pretpostavljam, draga Sijka, da Vi imate veze (kakve, javite mi) s izdanjem mojih pjesama pa Vam se stoga i javljam ovim pismom. A zajedno s pismom šaljem Vam i novu svoju knjigu pjesama Prijateljstvo riječi, nastalu nakon Sabranih pjesama iz kojih je, ako se ne varam, i načinjen izbor za prijevod.</p>
<p>Želio bih, i molim, ako je ikako moguće, da se iz Prijateljstva riječi prevede nekoliko pjesama, redom kako su u toj knjizi, možda sa završnom pjesmom Prijateljstvo riječi; ako u prevedenoj knjizi ne može biti više od predviđenih 60 pjesama, izostavite neke već prevedene i umjesto njih uvrstite iz nove knjige, kako rekoh, nekoliko pjesama, a pjesmu Dugo u noć… premjestite na njezino mjesto, u 1931. godinu, iza pjesme Jutarnja zvijezda…</p>
<p>Molim Vas da ove moje želje saopćite uredniku, i ja ću Vam biti od srca zahvalan.</p>
<p>Ne znam, imate li ediciju »Dragutin Tadijanović, Zbornik radova o pjesniku« (1980.); priredio Zavod za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Ako nemate tu knjigu poslat ću je, samo mi pišite.</p>
<p>Hoćemo li se vidjeti kojom prigodom u Zagrebu? Volio bih s Vama usmeno porazgovarati.</p>
<p>Nadam se da mi nećete zamjeriti što sam Vas opteretio tolikim molbama, ali doista ne znam na koga bih, osim Vas, mogao da se obratim.</p>
<p>Unaprijed Vam najljepše zahvaljujem na ljubaznosti, i s nestrpljenjem očekujem od Vas bar nekoliko riječi o sudbini moje knjige.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1338.</p>
<p>JUGOSLAVENSKOJ AUTORSKOJ AGENCIJI (4.) </p>
<p>pismo</p>
<p>Jugoslavenska autorska agencija/Odsjek književnih prava/Majke Jevrosime 38/Beograd</p>
<p>Zagreb, 19. II. 1982.</p>
<p>Na vaš dopis od 16. 2. 1982. šaljem svoju fotografiju za holandijsko izdanje Enciklopedije savremene svjetske književnosti, i ujedno vas molim da mi javite, ako vam je poznato, ime i adresu urednika članaka o jugoslavenskim književnicima; pretpostavljam naime da mu nije poznata knjiga novih mojih pjesama, nedavno objavljenih.</p>
<p>Sa srdačnim pozdravima!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1339.</p>
<p>KOMISIJI ZA KULTURNE VEZE S INOZEMSTVOM (1.) pismo</p>
<p>Republički komitet za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu/Komisija za kulturne veze s inozemstvom/Zagreb/Trg J. Vlahovića br. 6</p>
<p>Zagreb, 9. 3. 1982.</p>
<p>U prilogu vam šaljem fotokopije dopisa i formulara Università delle Arti iz Salsomaggiore Terme iz Italije koji će izdavati Međunarodnu historiju literature s mojom biografijom i bibliografijom.</p>
<p>Kako ja ne raspolažem s devizama, molim vas, da u moje ime uplatite na ime te Akademije iznos od 80 USA $ što je uvjet da bih bio uvršten. Dostavit ću vam bančin broj naknadno.</p>
<p>Drugarski pozdrav,</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1340.</p>
<p>REKTORU SVEUČILIŠTA (1.) pismo</p>
<p>Università delle arti/Salsomaggiore Terme/Italia</p>
<p>Zagreb, 18. Marzo 1982.</p>
<p>Magnifico Rettore,</p>
<p>dalla Sua gentile del 6 Febbraio scorso ho appreso, con molta soddisfazione, la notizia relativa all'alto riconoscimento a me conferito dalla Sua prestigiosa Università e all’inserimento del mio nome nella »History of International Literature«.</p>
<p>Non appena saranno risolte le formalità bancarie riguardanti il pagamento della somma di USA Dollari 80, la farò mandare all’indirizzo indicato, accludendo anche il modulo riempito.</p>
<p>(Per ogni eventualità; Le sarei grato se mi facesse mandare il numero del conto della banca, a cui indirizzare la somma.)</p>
<p>La prego, Magnifico Rettore, di voler gradire i sensi della mia profonda gratitudine e della mia grande stima.</p>
<p>Accademico Dragutin Tadijanović</p>
<p>1341.</p>
<p>BRANKU ŽGANJERU (1.) pismo</p>
<p>Branko Žganjer/Negovečka 13/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 28. III. 1982.</p>
<p>Poštovani gospodine Žganjeru,</p>
<p>primio sam vaš izrezak iz mariborske Večeri od 18. III. 1982. u kojoj je vaš prikaz moje knjige Prijateljstvo riječi pa vam se na svemu najljepše zahvaljujem.</p>
<p>Za besplatni primjerak moje knjige pjesama obratite se izdavaču, Liberu; svratite se u redakciju, Savska cesta 16, i glavnom uredniku Milanu Miriću pokažite svoj prikaz knjige i on će vam, nadam se, odobriti besplatan primjerak.</p>
<p>Srdačno vas pozdravljam!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1342.</p>
<p>SIJKI RAČEVOJ (2.) pismo</p>
<p>Sijka Račeva/Bul. Slivnica 146/Sofija/Bugarska</p>
<p>Zagreb, 19. travnja 1982.</p>
<p>Poštovana i draga Sijka,</p>
<p>najljepša Vam hvala na pismu od 4. aprila; obavijestili ste me o mnogo čemu što me je zanimalo, još jednom hvala.</p>
<p>Pitate me da objasnim izraz »Na Mihajlu« u pjesmi Moj Dubrovnik. Evo objašnjenja, u najkraćem: jedno od dubrovačkih groblja, na Lapadu. O Mihajlu ćete više saznati u mojim Sabranim pjesmama, str. 651-655. Ne znam jeste li bili u Dubrovniku, i na Lapadu; ako ste bili, ovaj će Vas sastavak na to podsjetiti. U mladim godinama nikad nisam bio u Dubrovniku a da ne bih pohodio i groblje na Lapadu, Mihajlo.</p>
<p>S ovim pismom šaljem, kako obećah, i svoj Zbornik, objavljen o 75. godišnjici mog života i 50. obljetnici književnog rada, i nadam se da ćete tamo pročitati zanimljivih priloga.</p>
<p>Ne znam je li Vam poznato da je izbor mojih pjesama objavljen 1980. u Ljubljani, na slovenskom, u prijevodu pjesnika Ivana Minattija, u zbirci Lirika, također među najvećim imenima svjetske poezije.</p>
<p>Nedavno sam završio rad na kritičkom izdanju Sabranih djela Ivana Gorana Kovačića, u pet svezaka, koji će izaći potkraj ove godine ili najkasnije za njegovu 70. godišnjicu rođenja, 21. III. 1983.</p>
<p>Dopustite mi, draga Sijka, da Vam još jednom zahvalim na svemu što ste učinili da moje pjesme budu objavljene na bugarskom!</p>
<p>Želeći da se još koji put sretnemo u Zagrebu Jela i ja s ugodnošću Vas se sjećamo i srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1343.</p>
<p>PETRU KRDUU (1.) pismo</p>
<p>Drug Petar Krdu/Književna opština Vršac/Save Kovačevića br. 11/Vršac</p>
<p>Zagreb, 19. 4. 1982.</p>
<p>Odgovarajući na Vaše pismo od 13. aprila 1982. šaljem Vam istom poštom svoje knjige Poezija i Prijateljstvo riječi: to su jedine moje knjige u prodaji, ostale su rasprodane, i žao mi je što izdavaču ne mogu prezentirati svoje Sabrane pjesme 1975., 840 str.</p>
<p>Što se tiče najnovijih bio-bibliografskih podataka, dodajte onim podacima iz Poezije (str. 167) podatak o najnovijem izdanju Prijateljstva riječi (Liber, Zagreb, 1981.), a izborima pjesama na stranim jezicima dodajte:</p>
<p>
<hi rend="italic">Lirika</hi>, Tadijanović, Prevedel Ivan Minatti, Spremno besedo napisal Nikola Milićević, Ljubljana, 1980. (str.136).</p>
<p>Očekujući primjerak Vašeg izbora poezije, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1344.</p>
<p>REKTORU SVEUČILIŠTA (2.) pismo</p>
<p>Nicolò D’anepinto/Viale Matteotti 3-C. B. 61/ Salsomaggiore/Terme/Italia</p>
<p>Zagabria, 10 giugno 1982</p>
<p>Magnifico Rettore,</p>
<p>Accludo alla presente il modulo che Mila mi inviava con la Sua del 6 febbraio scorso. Accetto dunque l’onore conferittomi dalla Università delle Arti; in contempo ho il piacere di informarLa che il Segretariato alla cultura della Repubblica Socialista di Croatia ha versato in data di ogni la somma di $ USA 80.– sul conto corrente No 1756 della Banca San Paolo di Torino, Parma. L’indirizzo della Banca l’ho avuto grazie al gentile interessamento della Signora Liliana Missoni, di Napoli.</p>
<p>Purtroppo, non ho avuto nessuna risposta alla mia del 18 marzo scorso. Mi piacerebbe dunque leggere al più presto le Sue notizie.</p>
<p>La prego, Magnifico Rettore, di voler gradire i segni della mia stima più distinta.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1345.</p>
<p>STANISLAVU MARIJANOVIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Mr. Stanislav Marijanović/dekan Pedagoškog fakulteta/Osijek/Trg oslobođenja 4</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel »Carolina«</p>
<p>17. lipnja 1982.</p>
<p>Dragi moj Marijanoviću,</p>
<p>ispričavam se što tek sada glas o sebi dajem, od subote sam ovdje, a prekjuče sam imao književnu priredbu u školi. Nisam dospio, nažalost, autorizirati svoje osječko govorenje iz 1979., kako ste tražili, do 15. o. mj., ali nadam se da ću to učiniti za desetak dana pa vas molim da me dotle pričekate. Ne bih mogao pristati da se tekst objavi bez autorizacije! Mislim da me shvaćate. – Ovdje ću ostati najmanje do kraja lipnja.</p>
<p>Srdačno vas pozdravljaju uvijek</p>
<p>vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1346.</p>
<p>STANISLAVU MARIJANOVIĆU (4.) pismo</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Stanislav Marijanović/Trg slobode 4/Osijek</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel »Carolina«,</p>
<p>24. lipnja 1982.</p>
<p>Dragi moj Stanislave,</p>
<p>dovrših autorizaciju svoga govorenja od 5. prosinca 1979. tako da sam, kako vidite, nanovo prepisao i koliko je trebalo prestilizirao čitav tekst od 3. do 26. strane koje ste mi poslali; mislim da su sada u redu i sva Pitanja. Doista je u tekstu bilo omašaka, netočnosti, ponavljanja, pa sam nastojao sve ispraviti, zadržavši onaj laki, predavački ton. Nadam se da mi nećete zamjeriti ovo malo zakašnjenje.</p>
<p>Osim što će iz moje knjige »Sabrane pjesme« trebati da se prepišu sve pjesme koje sam čitao (str. 5-12), trebat će strojem prepisati i ovaj moj sitnopis-autograf. I bilo bi dobro, kad se taj posao obavi, da mi pošaljete kompletan prijepis da ga pregledam i samo najnužnije ispravim. U ovom je prijedlogu već i moja želja da mi vratite moj autograf, čim vam ne bude više trebao.</p>
<p>U svakom slučaju, molim vas, da me ekspresno obavijestite ovamo na Rab, kad budete autograf primili; ovdje ostajem do 3. srpnja, a obavijest bi morala stići prije tog dana.</p>
<p>Volio bih znati koji su sve književnici nastupali na tribini vašeg fakulteta pa će i ući u Zbornik »Književnost srijedom«, a zanima me također koji ćete moj portret reproducirati u Zborniku.</p>
<p>Mala primjedba: Neka me dr. Bogner ne nazivlje boemom (drugi redak njegova pozdravnoga govora!); nisam to bio ni kao siromašni student.</p>
<p>Želeći da što prije i što bolje dokrajčite sav posao oko Zbornika, prijateljski vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1347.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (38.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 25. lipnja 1982.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>dan po dan i eto, kad primite ovu razglednicu bit će već dva tjedna otkako smo ovdje. A kanimo ostati još jedan tjedan, do subote 3. srpnja. Hotel je u borovoj šumi, kraj mora (no, mi se dosad nismo kupali!), divota božja o kojoj se na ovom prostoru teško može išta reći; usmeno ćemo vas o svemu obavijestiti, bude li vas zanimalo. – A kako vama prolaze dani? Ima li što novo na Junkovićevu putu, naročito na broju dva? Vjerujte da se veselimo susretu, pogotovo ako bude u sjeni vašega starodrevnoga doma. Srdačno pozdravljamo vas i Tomicu. Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1348.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (47.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 26. VI. 1982.</p>
<p>Draga moja i naša Karmen,</p>
<p>sutra će biti dva tjedna otkako smo stigli ovamo, na drevni ovaj otok koji već toliko puta pohodismo. Čudiš li se što se tako dugo nismo javili, znaj da sam imao dovršiti neki rukopis i poslati ga u Osijek pa za to vrijeme ništa drugo nisam pisao. Samo smo se tebi javili telefonski u prošlu subotu, a u slijedeću čut ćemo se iz našega stana. Da znaš koliko mislimo na te i kako često spominjemo nezaboravne dane provedene s tobom! Nek ih bude još na stotine! – Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1349.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (28.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Zagreb/Draškovićeva 13</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 27. VI. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>minuše već dva tjedna otkako smo ovdje, u hotelu Carolina koji je ime dobio, kažu, po Karolini Riječkoj. A kako smo dospjeli amo, odulja je priča pa ćemo je ostaviti za drugu prigodu. No, već u subotu evo nas u »bijelom« Zagrebu, u našoj Gajevoj; ona vas odavno prijateljski očekuje. Nadam se da je Marijan imao i ugodnih susreta na trnovitoj svojoj stazi, na Kostabeli. Srdačno pozdravljamo vas oboje i malog Marijana Matkovića ml.! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1350.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (10.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Zagreb/Banjavčićeva 24</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 27. VI. 1982.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>prođoše dva tjedna otkako smo ovdje: uzalud se nadasmo tvom dolasku, kako si obećao. Mi se vraćamo u subotu, 3. srpnja, u našu Gajevu, i očekujemo te već u ponedjeljak da ti i usmeno čestitamo na nagradi »Tin Ujević« koju ti je dodijelio jury DKH. Tu nagradu ti si doista zaslužio! – Jesi li mogao dovršiti Hamsuna, jesi li ga možda i predao? O našem rapskom boravku također usmeno. Tvoju dragu gospođu i tebe srdačno pozdravljaju tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1351.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (24.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Zagreb/Gorana Kovačića 13</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 27. VI. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>evo nas već puna dva tjedna u ovom hotelu u koji smo dospjeli kao u priči; o tome ćete čuti usmeno. U subotu, 3. srpnja, vraćamo se u Zagreb, i ne znamo hoće li vas ova razglednica zateći tamo ili ćete biti u Njivicama, a to vam i želimo, nadajući se da je vaš oporavak toliko uznapredovao da vam zdravlje dopušta odlazak na more. U svakom slučaju, čim se vratimo, javit ćemo se telefonski. Želeći vam ozdravljenje, srdačno vas pozdravljamo. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1352.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (22.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 27. VI. 1982.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>o tome kako mi u ovom hotelu rabujemo, ne može se na ovako malom prostoru gotovo ništa kazati; već nam prođoše dva tjedna, a vraćamo se već 3. srpnja! Ali kao što smo, nekad, iz Raba, čeznutljive poglede bacali na bijeli ovaj hotel, tako sada odavle, iz tog hotela, često pogledavamo na zeleni Frkanj sjećajući se minulijeh, lijepijeh dana, a godišta prošastijeh. Nema druge, nego se što prije sastati u našem (kažimo) bijelom Zagrebu, i sjetiti se svega što zaslužuje sjećanje. Ali ni budućnost ne zaboraviti! Srdačni pozdravi! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1353.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (18.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 27. VI. 1982.</p>
<p>Dragi naš Zvonko,</p>
<p>evo nas opet u Rabu, ali ne u Talasoterapiji, kamo smo išli godinama, nego u hotelu koji vidiš na slici, a mi ga gledali sa Frkanja kad se gradio prije desetak godina: nismo ni slutili da ćemo ikad biti u njemu kao gosti. Ali sretan slučaj odigrao je ulogu! Vraćamo se kući već u subotu, i bilo bi nam drago da što manje vremena prođe do našeg susreta. Gospođu Katicu, sve vaše drage i tebe srdačno pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1354.</p>
<p>DAVORU TRGI (9.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/gen. dir./Dobri dol 25/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 27. VI. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>godinama smo dolazili na Rab, ali u Talasoterapiju, no ovaj je put htio sretan slučaj da smo se našli u ovom lijepom hotelu, na tri tjedna; vraćamo se kući u subotu, 3. srpnja. Bilo bi dosta tema za razgovore, pa i o ovome našem »sretnom slučaju«, pa nam je želja da vas što prije pozdravimo u Gajevoj. No, budete li već otputovali na godišnji odmor, čekat ćemo jesen za naš sastanak. – Vas dvoje, Katarinu i Ivana, srdačno pozdravljaju i vole odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1355.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (13.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 27. VI. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Vikice i Teo,</p>
<p>nećete se začuditi što primate našu razglednicu iz Raba, ali gle! Hotel Carolina! A ne Talasoterapija kao mnogih godina. To vam je posebna pričica o kojoj nećemo sada. Žao nam je što se sve manje, sve rjeđe susrećemo, valjda je takav život. A trebalo bi nam bar jedno popodne ili zimsko veče da se ispripovjedimo. Dočekat ćemo ga uskoro, nadamo se. – Srdačno vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1356.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (23.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 27. VI. 1982.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>kako dani brzo odmiču, evo puna dva tjedna otkako smo ovdje, a u subotu, 3. srpnja vraćamo se kući. Telefonski ćemo vas obavijestiti u srijedu ili u četvrtak naveče o satu našeg dolaska, a isto tako i mjestu. Putovat ćemo General-turistovim autobusom, kojim smo došli i ovamo, pa će on vjerojatno stići na Starčevićev trg. No o tome ćemo vam telefonirati. Najljepše vas molimo da nas dočekate i srdačno vas pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1357.</p>
<p>VLADIMIRU KOVAČU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dipl. ing. Vladimir Kovač/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, 27. VI. 1982.</p>
<p>Dragi naš inžinjeru,</p>
<p>mnogo Vas se sjećaju i srdačno pozdravljaju iz drevnoga Raba</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1358.</p>
<p>OLINKU DELORKU (13.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. Olinko Delorko/književnik/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>28. VI. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>ponovno smo, ne znam po koji put, u našem Rabu, ali ne u Talasoterapiji, nego u hotelu, u koji smo dospjeli kao u priči. O tom usmeno. Već se bliži naš povratak, u subotu se vraćamo. Nismo sigurni da će vas ova razglednica zateći kod kuće, prije odlaska na odmor. No, ona će vam, kada je god pročitali, kazati kako mislimo na vas i srdačno pozdravljamo i vas i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1359.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (10.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/književnik/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 28. VI. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Jelka i Draško,</p>
<p>malo malo i nama stigne vaša razglednica iz bijeloga svijeta; na svima vam zahvaljujemo. No, evo i naše razglednice, iz našeg Raba, ali ne iz Talasoterapije, kao nekad, nego iz hotela u koji dospjesmo na način da se pripovijeda; ali ne sada. Treba li reći da čitave dane gledamo nebo i more, i visoke borove, i slušamo pjesmu cvrčaka... a ovo da pišem na balkonu naše sobe, u sjeni? Nego, bilo bi nam drago da vas uzmognemo pozdraviti u našoj Gajevoj 2a, javite se kad u Z. dođete! Srdačno pozdravljamo vas dvoje i Mirnu. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1360.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (14.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. ing. Božidar Ekl/Stubište Rupa 2/Opatija</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 28. VI. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Vanda i Darko,</p>
<p>ovdje smo već treći tjedan, u subotu se vraćamo kući. Možda se čudite kako smo to mi dospjeli u ovaj hotel, a nismo u Talasoterapiji, kao pređašnjih godina, ali kad od nas budete čuli priču, bit će vam jasno. – A kako se provodite vi? Je li se Darko oslobodio svojih vrlih »kolega«? Bilo bi nam drago da nas posjetite pa da se ispripovijedamo. Mnogo srdačnih pozdrava! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1361.</p>
<p>NEDJELJKU MIHANOVIĆU (7.) razglednica</p>
<p>Drug/Dr. Nedjeljko Mihanović/Tomašićeva 10/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 28. VI. 1982.</p>
<p>Dragi Nedjeljko,</p>
<p>evo nas ponovno u Rabu, ali ne kao nekad u Talasoterapiji nego u lijepom ovom hotelu, udaljenom od mjesta oko 5 km. Ovdje smo već treći tjedan, a kući se vraćamo u subotu. Ne znam hoće li vas ova razglednica zateći u Zagrebu, ne znam, naime, odlazite li već oko 1. srpnja na godišnji odmor. U svakom slučaju, srdačno pozdravljamo gospođu Branku, vas i Hrvojku. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1362.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (19.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/Kraljice Jelene 3/IV/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 29. VI. 1982.</p>
<p>Dragi Sašenjka,</p>
<p>kad bi trebalo u nekoliko riječi prikazati situaciju u ovim trenucima, ne bi lako bilo, jer pogled i misao za njim neprestano izmiču. Pišem na balkonu svoje hotelske sobe, u trećem katu, i podigavši glavu s papira vidim nebo s malo bijelih oblaka i zelene borove kako im krošnje miruju, a u njima cvrčci cvrče kao onaj Nazorov. Čujem i udaranje mora o obalu, i između stabala vidim ga kako se mreška i svjetluca. A što je s mojim morem u meni? Njegovo tiho hujanje samo ja osluškujem. Pogledao sam na zlatni sat preda mnom, dar 1966. u Puli za porinuće broda »Kranjčević«. Podne je. Srdačni pozdravi! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1363.</p>
<p>LILIANI MISSONI (1.) razglednica</p>
<p>Madame/Liliana Missoni/Via Paisiello 19/Napoli/Italia</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 29. VI. 1982.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Missoni,</p>
<p>molim vas da me ispričate što vam tako dugo nisam odgovorio na vaše pismo od 27. IV. 1982. kojim ste mi javili ime banke na koju sam poslao 80 dolara za publikaciju Università delle arti u Salsomaggiore. Najljepše vam zahvaljujem na ljubaznosti i nadam se da će sada sve biti u redu. Ovdje sam boravio sa svojom gospođom tri tjedna, ali se uskoro vraćamo u Zagreb. Bilo bi nam drago da vas jednom možemo dočekati u svom domu, u Gajevoj 2a. Mnogo srdačnih pozdrava! Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1364.</p>
<p>TONIJU BARTEKU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Toni Bartek/književnik/Slavonski Brod/S. Sekulića-</p>
<p>-Jucka 63</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 29. VI. 1982.</p>
<p>Dragi Toni,</p>
<p>rapski naš boravak od tri tjedna brzo se primiče kraju; vraćamo se kući u subotu, 3. srpnja. Ostat ćemo zatim u Zagebu do polovice kolovoza, kad ćemo se, po dogovoru, sastati s vama u Brodu. Radujemo se tom sastanku želeći da nam svima bude na zadovoljstvo. Srdačno vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1365.</p>
<p>KREŠIMIRU ŠIMIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Krešimir Šimić/Muzej radničkog i NOP Slavonije i Baranje/Starčevićeva 8/Slavonski Brod</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 29. VI. 1982.</p>
<p>Dragi naš Krešo,</p>
<p>ne znajući za točnu vašu novu privatnu adresu pišemo na Starčevićevu 8. I treći tjedan rapskoga našeg boravka već je na završetku: vraćamo se kući u subotu pa ćemo tamo čekati polovicu kolovoza i susret u Brodu. Nadam se da ću tada, uz vašu pomoć, saznati o svom zavičaju mnogo toga što nisam ni čuo ni vidio minulijeh ljeta. Srdačno pozdravljamo lijepu vašu gospođu i vas. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1366.</p>
<p>SLAVICI I NEDJELJKU DEBELIĆu (1.) razglednica</p>
<p>Cijenjena obitelj/Slavica i Nedjeljko Debelić/Rab/Ul. Ive Lole Ribara 8 </p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 7. VII. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Slavice i Nedjeljko,</p>
<p>evo se već primiče konac tjedna otkako smo se, u subotu, s vama rastali poslije niza sunčanih prijateljskih dana koje provedosmo u vašem društvu. Svi su nam ti dani u živom sjećanju, a ono će u nama, sigurni smo, još dugo dugo trajati. Vas dvoje toliko ste nam prijateljske pažnje posvetili da nam je teško naći prave riječi zahvalnosti. Vaše su školjke našle mjesto uz moju školjku, a Slavičin bosiljak, od prvog dana, miriše u radnoj mojoj sobi.</p>
<p>Srdačno vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1367.</p>
<p>VJEKOSLAVU DEBELIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Vjekoslav Debelić/upravitelj Hotela »Carolina«/Suha Punta/Rab</p>
<p>Zagreb, 8. srpnja 1982.</p>
<p>Dragi druže upravitelju,</p>
<p>minuše tri tjedna boravka našeg u lijepoj »Carolini« kao da bi udario dlanom o dlan. Ostadoše nam samo sjećanja, uspomene na drage ljude koje smo tamo sretali, a jedan među prvima bili ste Vi za kojega nam se činilo (uostalom, kao i za Nedjeljka) da se već godinama poznajemo. Bilo bi nam drago da se još mnogo puta nađemo u razgovoru ugodnom. Srdačno vas pozdravlja moja supruga i ja. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1368.</p>
<p>IVANU KRIŠKOVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Krišković/direktor OUR-a Suha Punta/Hotel »Carolina«/Rab</p>
<p>Zagreb, 8. srpnja 1982.</p>
<p>Poštovani druže direktore,</p>
<p>suvišno je možda i ovdje isticati kako nam je ugodan bio boravak u hotelu Carolina, gdje smo se upoznali i s Vama. Ali posebno spominjemo Vašu prisutnost na službenom primanju u Kneževu dvoru, koje je priredio predsjednik Skupštine Općine Rab u moju počast, a gdje ste Vi u kraćem lijepom govoru podvukli značenje ovakvih susreta. A mi ćemo se još dugo sjećati Suhe Punte želeći, kao i mnogi drugi, da je ponovno doživimo. Srdačno Vas pozdravlja moja supruga i ja. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1369.</p>
<p>PETRU ŽIGI (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Petar Žigo/predsjednik Skupštine Općine Rab/Rab</p>
<p>Zagreb, 8. srpnja 1982.</p>
<p>Poštovani druže predsjedniče,</p>
<p>dopustite da Vam još jednom najljepše zahvalim na službenom primanju koje ste upriličili u Kneževu dvoru prigodom moga boravka u Rabu i književne moje priredbe u rapskim školama. Uvjeren sam da će naš susret i drugarski razgovor biti od koristi za sam Rab, ako Vam uspije ostvariti bar dio želja o kojima smo raspravljali, npr. o Markantunu De Dominisu i dr. Želeći vam uspjeh u Vašim nastojanjima i radu, moja supruga i ja najsrdačnije Vas pozdravljamo. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1370.</p>
<p>IVICI BARIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivica Barić/direktor CVO u ugostiteljstvu – Rab/Rab</p>
<p>Zagreb, 8. srpnja 1982.</p>
<p>Poštovani druže direktore,</p>
<p>zahvaljujem Vama i svima koji su zaslužni za književnu moju priredbu 15. lipnja u Vašoj školi. Doček i čitav moj boravak u školi bila je prava mala svečanost: razgovor s nastavnicima i učenicima bio nam je ugodan, a bio je umnogome i koristan. Osobitu pohvalu zaslužuju učenici koji su recitirali moje pjesme i oni koji su te pjesme ilustrirali crtežima-slikama, a priznanje za to pripada i njihovim dobrim nastavnicima, među kojima ponajviše prof. Slavici Šišara--Debelić. – Želeći Vašoj školi i Vama osobno uspjeh u radu, srdačno Vas pozdravljamo moja supruga i ja. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1371.</p>
<p>STANISLAVU MARIJANOVIĆU (5.) pismo</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Stanislav Marijanović/Trg slobode 4/Osijek</p>
<p>Zagreb, 12. srpnja 1982.</p>
<p>Dragi moj Marijanoviću,</p>
<p>primio sam rukopis i prijepis svog osječkoga govorenja iz 1979. godine: prijepis sam kolacionirao i ispravio pogreške pa vam ga šaljem na upotrebu, a rukopis sam zadržao, kako već prije rekoh.</p>
<p>Bilo bi dobro da mi i tekst složen u tiskari, prije štampanja, pošaljete na korekturu; vratit ću ga ispravljena odmah sutradan.</p>
<p>Niste mi odgovorili na pitanja koja vam postavih u pređašnjem svom pismu. Odgovor ću čekati.</p>
<p>Srdačno vas pozdravlja vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1372.</p>
<p>ERNESTU FIŠERU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Ernest Fišer/Narodno kazalište »August Cesarec«/Varaždin</p>
<p>Zagreb, 2. kolovoza 1982.</p>
<p>Dragi Erneste,</p>
<p>evo u prilogu moga govorenja na skupu DKH 9. listopada 1981. Ispravljeno, dopunjeno! Volio bih da mi pošaljete, kada dođe vrijeme, reviziju moga teksta da ga pregledam. Bojim se naime korektorskih propusta.</p>
<p>Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1373.</p>
<p>ERNESTU FIŠERU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Ernest Fišer/Narodno kazalište »August Cesarec«/Varaždin</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 4. VIII. 1982.</p>
<p>Dragi Erneste,</p>
<p>kad sam Vas jučer zamolio da u Varaždinu, u Krklečevoj ostavštini potražite i Goranova pisma, bio sam zaboravio da sam o tim pismima već davno znao da su izgubljena; Krklec je sâm to zabilježio u svom feljtonu »Goranova majka« (Lica i krajolici, 1954., str. 69), a meni se desilo, eto, da se toga momentano nisam sjetio. Vaš bi trud bio uzaludan što se tiče pisama Goranovih, a za Vojnovićeva ne znam. Bilo bi dobro da o tome govorite s Marijanom Matkovićem.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1374.</p>
<p>PODUZEĆU »ŠTAMPA« (1.) pismo</p>
<p>Poduzeće »Štampa«/Prolaz Vitomira Sušića 2/Osijek</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 5. kolovoza 1982.</p>
<p>Na temelju jutrošnjega vašeg telefonskog razgovora šaljem primjerak platna s otiskom slovā kao uzorak za korice »Zbornika radova o Vidu Došenu i Blažu Tadijanoviću«. Nadam se da će spomenute korice biti jednake ovom uzorku.</p>
<p>Sa drugarskim pozdravom!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1375.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (39.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Slavonski Brod, 20. VIII. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>evo nas treći dan ovdje, a tek ćemo danas u Rastušje. Vozeći se prekjučer u »Đuru Đakovića« prošli smo Kumičićevom ulicom i malo zastali kod kuće broj 13; sjećajući se našega Brace i njegovih brodskih godina. Kad li ćemo se opet naći ovdje zajedno? – Sutra popodne, u subotu, vraćamo se kući. Srdačno pozdravljamo vas dvoje i Tomicu.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1376.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (48.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Slavonski Brod, 20. VIII. 1982.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>već smo treći dan u mom zavičaju; prekjučer sam sudjelovao u nekim priredbama, o kojima usmeno. Tek danas idemo u Rastušje, a sutra, u subotu, vraćamo se kući. Zar bi trebalo i reći kako nam je žao što nisi s nama? Kad se za koji dan vratiš iz svoga Trogira zateći ćeš punu pregršt naših pozdrava iz moga zavičaja. Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1377.</p>
<p>SLAVICI ŠIŠARA-DEBELIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Drugarica/Prof. Slavica Šišara-Debelić/Rab/Ul. Ive Lole Ribara 8</p>
<p>Slavonski Brod, 20. VIII. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Slavice i Nedjeljko,</p>
<p>evo nas na nekoliko dana u mom zavičaju; u srijedu sam sudjelovao na promociji Zbornika pjesama radnika »Đure Đakovića«, a ovih dana idem tragom svojih mladih godina… Danas ću biti u svom rodnom Rastušju. Nego, o vama; nazivali smo u svako doba dana, mnogo mnogo puta, ali uzalud. Primili smo one lijepe fotografije iz škole s još ljepšim pismom pa se od srca zahvaljujemo. Vas dvoje i maloga Vladimira srdačno pozdravljamo. Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1378.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (25.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Zagreb/Gorana Kovačića 13</p>
<p>Slavonski Brod, 21. VIII. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>bili smo nekoliko dana u Brodu, a jučer i u Rastušju (pa čak i u Zdencima, prvi put!); u Brodu sam promovirao Zbornik pjesama radnika »Đure Đakovića«, a i govorio radnicima Elektroremonta (čini mi se tako se zove). Danas, u subotu, još jednom idemo u Rastušje, a odanle kući, u Zagreb. – A kako vama teku dani? Javit ćemo se telefonski da čujemo. Srdačno pozdravljamo vas dvoje i sve koji su pod vašim krovom. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1379.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (29.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Zagreb/Draškovićeva 13</p>
<p>Slavonski Brod, 21. VIII. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>bijasmo nekoliko dana u mom zavičaju, u Brodu, u Rastušju i još nekim mjestima, da, u Šumeću (o tome usmeno) i prolazeći putem s ove strane Save gledali na onu stranu, na bosansku, i spominjali Zoricu, o tempora! – Promovirao sam Zbornik pjesama radnika »Đure Đakovića«, vidi novinske vijesti. – Kako bismo željeli ovdje se jednom naći zajedno! Srdačni pozdravi vama dvoma i malom M. M. ml.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1380.</p>
<p>DINKU ŠTAMBAKU (17.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Dinko Štambak/12, Rue Thouin/Paris Ve/France</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 26. VIII. 1982.</p>
<p>Dragi Dinko,</p>
<p>jučer primih tvoje pismo od 18. VIII. o izložbi Filoktela u Imotskome (o tome čitah i u Imotskoj krajini). Čestitamo ti na uspjehu. – A zašto ja nisam prisustvovao na Silima, odulja je priča; bude li te zanimalo, ispripovjedit ću je. – Nego, u Forumu 4-6 objavljen je tvoj Džepni rječnik Pariza pa je taj broj, na moju molbu, prije 10 dana poslan u Imotski, a danas će biti poslan u Pariz. Čita se kao najzanimljiviji roman, čestitamo! – Žao nam je što se proljetos ne sretosmo u Zagrebu. – Srdačno pozdravljamo Miru, Claire i tebe. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1381.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (40.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Njivice, Luke Turata 2, 12. IX. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>uskoro će tjedan dana otkako smo ovdje, a ostat ćemo, tako bar želimo, još desetak dana. Čini se da su kišni dani prestali, i mi smo se kupali prvi put tek danas. Samo da nam vrijeme ostane sunčano! – A kako nam vi? Primiče li se kraju obnova vašega drevnog prekrasnog doma? Unaprijed se radujemo trenutku kad ga budemo ugledali u novom svečanom ruhu. – Najsrdačnije pozdravljamo vas i Tomicu. Grle vas i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1382.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (11.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Zagreb/Banjavčićeva 24</p>
<p>Njivice, Luke Turata 2, 13. rujna 1982.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>dani prolaze brzo, već ih je osam otkako smo ovdje. Obećah da ću ti javiti svoju adresu: D. T., Luke Turata 2, 51512 NJIVICE, telefon 051/886 – 606. Neki dan sam telefonski nazvao tvoju gospođu pa mi reče da još nije stigao prijelom Hamsunova romana. Ako bi se i desilo da taj prijelom dobiješ ove nedjelje, nemoj mi ga slati amo, jer se mi ionako poslije 20-oga vraćamo kući. Tamo bih ga, u miru, pregledao. – Znam da si mnogo zanimljivosti i čuo i vidio u Svijetu pa ćemo ponešto od toga i mi čuti kada se sretnemo. Radujemo se susretu! Srdačni pozdravi tvojoj gospođi i tebi! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1383.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (26.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Zagreb/Gorana Kovačića 13</p>
<p>Njivice, Luke Turata 2, 13. IX. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>dok ovo pišem, upravo će se navršiti osam dana otkako ste nas dočekali na autobusnoj stanici, i mi smo otada gosti u vašem gostoljubivom domu. Ne treba da kažemo da se ovdje osjećamo kao kod kuće, ali hoćemo reći da vam od srca zahvaljujemo na prijateljskoj vašoj ljubaznosti. Kad primite ovu razglednicu, vi ćete se već polako spremati na odlazak u Njivice, a mi se radujemo vašem dolasku. (Trebalo bi još mnogo toga reći!) Srdačni pozdravi vama i vašim dragima. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1384.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (11.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/književnik/Novi Sad/Ćirpanova 49</p>
<p>Njivice, Luke Turata 2, 15. IX. 1982.</p>
<p>Dragi Draško,</p>
<p>ovih dana, prijateljska dobra ruka iz Zagreba poslala mi je isječak vašeg eseja o Goranovim pismima, objavljenog u Odjeku. Ležeći u krevetu, s malom temperaturom, danju; pročitao sam naglas taj esej Jeli, ponovno, i složili smo se oboje da ste doista okrili mnogo dobra i malo poznatog u Goranovu vijeku, a na svoj, ređepovski način. Mi smo vama, za sve to, veoma zahvalni. – Drugog se tjedna vraćamo kući, u svoju Gajevu. Srdačno pozdravljamo Jelku, Mirnu i vas. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1385.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (30.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Zagreb/Draškovićeva 13</p>
<p>Njivice, Luke Turata 2, 15. IX. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>deseti je dan otkako smo ovdje, a drugog se tjedna vraćamo kući. A desilo se i nešto neočekivano: dobih malu temperaturu i ovo pišem uz čaj i suhi prepečenac. A iz Zagreba dobih isječak Ređepova eseja o Goranovim pismima, objavljenog u Odjeku dne 16. IX. Razumije se da D. R. spominje i Forum; ako već nisi pročitao, pročitaj. Da je već na pomolu Marijanov datum, ne treba ni spominjati. (Jozo Torbarina ima u nedjelju osamdeset!) Vas oboje i malog Marijana srdačno pozdravljamo! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1386.</p>
<p>SLAVICI I NEDJELJKU DEBELIĆu (2.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Slavica i Nedjeljko Debelić/Rab/Ul. Ive Lole Ribara 8</p>
<p>Njivice, Luke Turata 2, 15. IX. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Slavice i Nedjeljko,</p>
<p>danas se navršavaju tri mjeseca otkako sam bio u Slavičinoj školi pa smo se zatim, iz dana u dan, sastajali, razgovarali, i pitam se: zar je sve to tako brzo minulo? Ne. I Jeli i meni ti su dani u nezaboravnom sjećanju. Telefonski smo vas zvali, pogotovo nakon primitka fotografija s izleta po moru, ali uzalud. Ponekad gledamo sve one rapske slike i čini nam se da iza svake od njih vidimo Slavicu i Nedjeljka.</p>
<p>(Kako se malo može reći na ovom prostoru!) Drugi se tjedan vraćamo kući, u našu Gajevu.</p>
<p>Srdačni pozdravi! Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1387.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (49.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Njivice, Luke Turata 2, 15. IX. 1982.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>najljepša hvala na razglednici (Dante!) i na isječku Ređepova eseja. Nisam mogao odmah da odgovorim. Malo sam bolan. Živim danas o kruhu prepečencu. Sjedim za bijelim stolom, pišem razglednice, podižem glavu i gledam more i sunce u krošnjama stabala u vrtu i sunčev odsjev, i tko će, koji to pisac, odgonetnuti do kraja čovječju dušu, njezin mrak i svjetlost, i tko će mi reći čemu sam upravo sada ovo zapisao. – Kako je čovjeku ponekad i malo dovoljno! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1388.</p>
<p>NEVENI ŠUBIĆ (2.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dr. Nevena Šubić/Frankopanska 2a/Zagreb</p>
<p>Njivice, Luke Turata 2, 15. IX. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Branimire i Nevena,</p>
<p>deseti je dan otkako smo na dragom vašem otoku; ostavit ćemo ga već drugi tjedan i vratiti se u našu Gajevu. Sjećajući se ugodnih trenutaka provedenih s vama, srdačno vas pozdravljamo. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1389.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (24.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Njivice, 15. IX. 1982.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>već je deseti dan otkako smo ovdje, i ne možemo se pohvaliti da je najbolje. Ja sam naime dobio malu temperaturu i liječim se kruhom prepečencem, ali se nadam da će sve za dan dva proći. Kako smo rekli, nazvat ćemo vas u nedjelju naveče. Mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1390.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (14.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Njivice, Luke Turata 2, 15. IX. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>kako nam dani prolaze brzo, već je deseti otkako smo ovdje. Prvi su dani bili kišoviti, a sada nas miluje sunce, pravo jesenje. Gledam ga kako se spušta k zapadu i zlatni svoj odsjev pruža duboko u more. A još bi ljepše bilo da ste s nama i vas dvoje. Srdačno vas pozdravljamo. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1391.</p>
<p>DAVORU TRGI (10.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/gen. dir./Dobri dol 25/Zagreb</p>
<p>Njivice, Luke Turata 2, 15. IX. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>dok ovo pišem, vidim kako zlatni sunčev odsjev treperi duboko u moru i pomišljam da ga možda i vi gledate, negdje daleko. Ovdje smo već deseti dan, no drugi tjedan vraćamo se kući. Bilo bi nam drago da se što prije sretnemo. Srdačno pozdravljamo vas dvoje, Katarinu i Ivana. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1392.</p>
<p>JELKI I ANKI KRIZMANIĆ (5.) razglednica</p>
<p>Cij. gospođe/Jelka i Anka Krizmanić/Zagreb/Jurjevska 1</p>
<p>Njivice, Luke Turata 2, 15. IX. 1982.</p>
<p>Drage naše seke, Jelka i Anka,</p>
<p>kako li bi Anka naslikala ovaj dugi tamnozlatni odsjev sunca u moru; dok tako pomišljam već sam i započeo pisanje ove razglednice kojom ćete saznati da smo ovdje deseti dan i da se vraćamo drugi tjedan kući. A nakon povratka čut ćete iscrpnije izvješće o njivičkom našem boravljenju. S ugodnošću se sjećamo gornjogradskih naših posjeta u vašem domu i prijateljskih razgovora. Nek ih bude još mnogo!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1393.</p>
<p>DORI GUŠIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Dora Gušić/Moše Pijade 1/Zagreb</p>
<p>Njivice, 16, IX. 1982.</p>
<p>Draga naša Dora,</p>
<p>kad primiš ovu razglednicu, nekoliko dana poslije toga i mi ćemo već biti kod kuće. Odmah ćemo ti telefonirati pa budeš li željela sastat ćemo se da se obavijestimo šta smo sve doživjeli od posljednjega našeg razgovora. Jesenje sunce ugodne sjene baca po stolu na kojemu pišem, ali... O svemu usmeno. Mnogo srdačnih pozdrava! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1394.</p>
<p>UNIVERSITÀ’ DELLE ARTI (1.) pismo</p>
<p>Università’ delle arti Accademia Italia/Viale Matteotti, 3-C. P. 61/Salsomaggiore Terme/Italia</p>
<p>Zagreb, 24. ottobre 1982.</p>
<p>Ho ricevuto il Diploma di Merito del 9 agosto, sono veramente lusingato di quessto grande riconoscimento, e vi ringrazio sentitamente.</p>
<p>Alla vostra lettera del 30 luglio c. a. (ricevuta solo alcuni giorni fa) vorrei chiedere alcune informazioni più dettagliate.</p>
<p>1) Della mia opera letteraria scriverá un espreto italiano, iugoslavo, oppure sono io che devo fare la nota autobiografica?</p>
<p>Mi scuso per queste domande, ma non ho avuto occasione di vedere le vostre edizioni.</p>
<p>2) Se l’articolo deve esser scritto qui, a Zagabria, mi interessa quale periodo deve comprendere? (dall’ inizio oppure l’ultimo decennio); e quante righe in tutto dovrebbe avere? Occorre citare scritti critici, o no?</p>
<p>Sarebbe molto utile se poteste inviarmi la copia di un simile articolo, già preparato per la stampa.</p>
<p>E infine vi prego di scrivermi in italiano, perché mi riesce più facile a capire.</p>
<p>Vi ringrazio in avanti per tutte le gentilezze i vi porgo i migliori saluti.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1395.</p>
<p>IZDAVAČKOM PODUZEĆU »MLADOST« (1.) pismo</p>
<p>Izdavačko poduzeće »Mladost«/Zagreb/Ilica 30</p>
<p>Zagreb, 15. XI. 1982.</p>
<p>Draga »Mladosti«,</p>
<p>podsjetimo se zajedno: u posljednjih deset godina objavili ste izbor pjesama s autorovim komentarima, Poezija, u četiri izdanja, pa za moju sedamdesetu obljetnicu Sabrane pjesme (840 strana!) i najposlije za sedamdeset i petu godišnjicu života Zbornik radova »Dragutin Tadijanović«, s izborom kritika o mojoj poeziji od 1932. do 1980. u redakciji Jure Kaštelana, Marijana Matkovića i Nedjeljka Mihanovića. – U svečanoj ovoj prigodi zahvaljujem vam na svima ovim izdanjima i čestitam vam jubilarnu vašu godišnjicu sa željom da još mnogi drugi pjesnici uzmognu iskazati vam ovakvo priznanje za svoja djela u vašim izdanjima.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1396.</p>
<p>ELIZABETI NIKŠIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Elizabeta Nikšić/Trg Marka Oreškovića 3/Zagreb</p>
<p>Brod, 21. XI. 1982.</p>
<p>Poštovana i draga gđo Elizabeta,</p>
<p>jučer je i prekjučer ovdje održan Znanstveni skup o Marijanu Lanosoviću, iz 18. stoljeća, a danas i sutra snima TV film o meni koji ćemo dogodine gledati, nadajmo se. Čim se vratimo, javit ćemo se telefonski. Srdačno vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1397.</p>
<p>ŠTEFANIJI LOVRENČEVIĆ (3.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Štefanija Lovrenčević/Šoštarićeva 4/Zagreb</p>
<p>Brod, 21. XI. 1982.</p>
<p>Draga naša Štefanija,</p>
<p>poslije Znanstvenoga skupa o Marijanu Lanosoviću TV snima o meni ovdje i u Rastušju film koji ćemo 1983. gledati. Mislimo na te i srdačno te pozdravljamo! Vole te tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1398.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (31.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/Draškovićeva 13/Zagreb</p>
<p>Brod, 21. XI. 1982.</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>završio je Znanstveni skup o Marijanu Lanosoviću (noćas u 3 sata!); potpuni uspjeh. Ispričao sam tvoju spriječenost i svima nam bijaše žao. – Danas i sutra Het snima o meni film za TV. Bili smo u Rastušju! – Zoricu i tebe srdačno pozdravljamo! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1399.</p>
<p>JOSIPU ROGLIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Predsjednik Savjeta za znanstveni rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/akad. Josip Roglić/Kuhačeva 29/Osijek</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 6. prosinca 1982.</p>
<p>Poštovani druže predsjedniče,</p>
<p>primio sam poziv za I. sjednicu Znanstvenog savjeta Zavoda 10. XII. 1982. Žao mi je što mi nije moguće prisustvovati toj sjednici, jer sam po savjetu liječnika već od 2. o. mj. otputovao na odmor u Opatiju gdje ću ostati do 21. o. mj. Žao mi je to više što je to prva sjednica na kojoj bi trebalo da budem kao novi član Znanstvenog savjeta.</p>
<p>Želeći vama i svima članovima Savjeta puni uspjeh, srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1400.</p>
<p>KREŠIMIRU ŠIMIĆU (5.) pismo</p>
<p>Drug/Krešimir Šimić/Starčevićeva 8/Slavonski Brod</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 8. prosinca 1982.</p>
<p>Dragi Krešo,</p>
<p>danas sam od Uprave hotela »Admiral« primio podatke i uputu pa se javljam, kako me uputiše:</p>
<p>Predsjedništvo Skupštine općine Slavonski Brod nek odmah pošalje Upravi Hotela »Admiral« u Opatiju zahtjev da žele platiti RAČUN Dragutina Tadijanovića za dvije osobe u trajanju od 2. XII. do 20. XII. 1982. u iznosu od 53.100. – st. Din po osobi dnevno. </p>
<p>Znajući da ste i ovih dana u velikom poslu, želim puni uspjeh i vama osobno i svima sudionicima Znanstvenog skupa o Milošu Krpanu.</p>
<p>Jela i ja najsrdačnije pozdravljamo vašu gospođu i vas. Do skorog viđenja!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1401.</p>
<p>PREDSJEDNIKU (1.) pismo</p>
<p>Drug/predsjednik/Slavonski Brod</p>
<p>Opatija, 10. prosinca 1982.</p>
<p>Dragi druže predsjedniče,</p>
<p>Dopustite da vam, i na ovaj način, zahvalim za sve što ste učinili za me. Pri tome mislim i na vaše obećanje i dogovor (koje mi je saopćio drug Krešimir Šimić) da bih sa svojom suprugom, na račun predsjedništva Skupštine općine mogao tri tjedna boraviti na moru. Podatke o trošku spomenutog boravka u hotelu »Admiral« u Opatiji (2. – 20. XII. 1982.) poslao sam preporučenim pismom drugu Šimiću, i on će vam ih pokazati; u hotelu su me obavijestili da hotel treba, dok sam ja još ovdje, dobiti od platioca zahtjev da želi taj račun platiti (tj. od 2. XII. do 20. XII. 1982.) za dvije osobe za Dragutina Tadijanovića. Molim vas da budete ljubazni i izdate nalog da se taj zahtjev hitno uputi na hotel »Admiral«, jer se 20. XII. već vraćam u Zagreb.</p>
<p>Još jednom vam najljepše zahvaljujem na ljubaznosti i srdačno vas pozdravljam uime svoje supruge i svoje ime.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1402.</p>
<p>SLAVICI ŠIŠARA-DEBELIĆ (2.) razglednica</p>
<p>Cijenjena obitelj/Prof. Slavica Šišara-Debelić/Rab/Ul. Ive Lole Ribara 8</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 13. XII. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Slavice i Nedjeljko,</p>
<p>bio je sunčani dan kad smo nas troje, Slavica, Jela i ja, sjedili na crvenoj klupi u sjeni brončane djevojke s golubicom u ruci. Kad bi ova golubica mogla letjeti, odmah bi poletjela u Rab i odnijela tisuću pozdrava Slavici i Nedjeljku, ali ona, golubica, to ne može, nego mogu to njihovi prijatelji, Jela i Tadija, pa oni to punim srcem i učiniše.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1403.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (41.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 13. XII. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>prosinac je i ovdje varav: kad smo stigli bilo je prvih dana mnogo sunca pa je došla kiša, pa opet malo sunca itd. a mi šetamo i šetamo, i kupamo se i kupamo, i dani tako hitro prolaze da im već naslućujemo kraj; vraćamo se u ponedjeljak naveče. – A kako ste nam vi, čut ćemo uskoro. A nadamo se da ćemo se i vidjeti uskoro. – Srdačno pozdravljamo vas i Tomicu! Pozdrav Renati i Dodi! Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1404.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (50.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 13. XII. 1982.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>kako si nas danas obradovala svojim pismom, a žao nam je što se ovog puta nećemo ovdje naći zajedno kako smo željeli. No, zato se spremaj za veljaču 1983. I nemoj misliti da ti bez razloga šaljemo sliku hotela Ambasador, a nismo zaboravili ni Slaviju. Ali sve će ti biti obrazloženo – usmeno. – Osjećam da na ovako malenom prostoru ne mogu gotovo ništa kazati. Nego kad primiš tu razglednicu, i mi smo uskoro u Gajevoj pa... Srdačno te pozdravljamo! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1405.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (32.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Zagreb/Draškovićeva 13</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 13. XII. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>otkako smo ovdje bilo je i sunčanih i kišnih dana, a jučer smo se prošetali do vašeg Belvedera i otkrili na vratima obavijest da se otvara 18. XII. u subotu. U nedjelju ćemo se propitati za vaš smještaj (mi se vraćamo u ponedjeljak). Očekivao sam, Marijane, pošiljku Krležinih pisama kako si mi najavio, ali Zvane Črnja ne donese ništa; veli, nije te našao. Žao mi je. No, možda u Zagrebu... Srdačno pozdravljamo vas dvoje i, opet, Marijana ml. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1406.</p>
<p>MIRICI I MARIJANU KRIŽANIĆu(6.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Mirica i Marijan Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 13. XII. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>dani našega odmora brzo prolaze, ponajviše u šetnjama kraj mora, nekad po svježim sunčanim stazama, a nekad po kišnima. Ali i tim se danima primiče konac, evo nas uskoro u Gajevoj. A kako ste nam vas dvoje? Mi se radujemo svakom susretu s vama. Srdačno vas pozdravljaju i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1407.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (27.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Gorana Kovačića 13/ Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 14. XII. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>brzo li nam prođoše ovi čas sunčani čas kišoviti dani, i već se bliži kraj našemu odmoru: u ponedjeljak naveče evo nas u našoj Gajevoj. Čim stignemo, javit ćemo se. A kako ste nam vi? – Srdačno pozdravljamo vas dvoje i vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1408.</p>
<p>DAVORU TRGI (11.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/gen. dir./Dobri dol 25/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 14. XII. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>kratki naš odmor već se bliži kraju: bilo je i sunčanih i kišovitih dana, koji nam ipak nisu ometali ugodne šetnje pored mora i isto tako ugodno sjećanje na drage prijatelje. Želeći da vas što prije pozdravimo u našem domu, i odavle šaljemo srdačne pozdrave vama dvoma, Katarini i Ivanu. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1409.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (19.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/sveuč. docent/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Dragi naš Zvonko,</p>
<p>najprije da se ispričamo što se tako dugo ne javismo: kod kuće nas najrazličitija »zaduženja« naprosto zatrpaše. Ali se nadamo da ćemo se uskoro vidjeti i prijateljski porazgovoriti. Ovdje smo na malom odmoru, i uskoro, u ponedjeljak, vraćamo se kući. Kad je sunčano, šetamo se kraj mora, pa se kupamo u bazenu pa nam tako dani odmiču. Mnogo srdačnih pozdrava gospođi Katici, tebi i vašim dragima. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1410.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (23.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>opet nas nema na Rabu nego smo, opet, u Opatiji već pri kraju svoga odmora. Naužismo se i sunčanih dana (pa i ovo dok pišem, obasjava me sunašce), ali bilo je i kišovitih, vjetrovitih, no svi oni, začudo, prolaze, prolaze, i mi se spremamo na odlazak u Gajevu, odakle ćemo se opširnije javiti čim stignemo. A to će biti već drugoga tjedna! Srdačno vas oboje pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1411.</p>
<p>MAJI ŠOVAGOVIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Maja Šovagović/Zagreb/Mesnička 14</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Draga Majo,</p>
<p>kako sam obećao, javljam se nekoliko dana prije povratka: vraćam se u ponedjeljak naveče i molim vas da me u utorak dopodne nazovete, vjerojatno će trebati da se još o čemu dogovorimo za nastup 23. XII. u HNK-u. – Nadam se da se proslava »Mladosti« odvija po planu. Jela i ja srdačno pozdravljamo vas pa velikoga Šovu i sve vaše drage. Do viđenja!</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1412.</p>
<p>LJILJANI MARIN (1.) razglednica</p>
<p>Drugarica/Ljiljana Marin/Slavonski Brod/</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Poštovana i draga drugarice potpredsjednice,</p>
<p>još mi je uvijek u ugodnom sjećanju boravak u Brodu u vašem društvu, na Znanstvenom skupu o Marijanu Lanosoviću; zahvaljujem vam na svemu što ste učinili za uspjeh toga skupa. – Ovdje smo na malom odmoru do ponedjeljka, 20. o. mj. kad se vraćamo u svoju Gajevu 2a, gdje bismo željeli da nas jednom posjetite. – Srdačno vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1413.</p>
<p>KREŠIMIRU ŠIMIĆU (6.) pismo</p>
<p>Drug/Krešimir Šimić/Podcrkavlje/via Slavonski Brod</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Dragi naš Krešo,</p>
<p>danas smo u telefonskom razgovoru sve uglavili do 23. XII. i ja se nadam da će se sve i odvijati kako smo zasnovali. Preostaje, dakle, da vas ukratko obavijestim o našem opatijskom odmoru: u sunčane dane šetasmo obalom pokraj mora, u kišovite se kupasmo u bazenu ili opet šetasmo pod kišobranom, a prijateljskih susreta bilo je danomice, nije bilo dosadno, a ponešto se pročitalo i napisalo. Eto! Vašoj dragoj gospođi i vama i svima vašim dragima mnogo srdačnih pozdrava! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1414.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (12.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Banjavčićeva 24/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>večeras sam saznao, i pročitao, u najnovijem tjedniku Danas članak Zdravka Zime o Hamsunovu Blagoslovu zemlje: dobra reklama za izdavača a i mi poete dobro prođosmo (osobito naše fotografije!). Radujem se što ćemo uskoro ugledati i samu knjigu, post tot... Žao mi je što nisi dospio da na dan dva dođeš ovamo kako si želio. A mi se već polako spremamo na odlazak. U ponedjeljak naveče evo nas u Gajevoj! Srdačno pozdravljamo tvoju gospođu, tebe i Tomislava. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1415.</p>
<p>OLINKU DELORKU (14.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>opatijski naš kratki odmor primiče se kraju; imali smo i sunčanih, i kišnih oblačnih dana, i šetnji uz more, i kupanja u bazenu, i susreta i razgovora, i treba li reći da smo se sjećali i vas dvoje? – Vraćamo se kući u ponedjeljak. Mnogo srdačnih pozdrava oboma i svima vašim dragima. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1416.</p>
<p>NEDJELJKU MIHANOVIĆU (8.) razglednica</p>
<p>Drug/Dr. Nedjeljko Mihanović/književnik/Tomašićeva 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Dragi Nedjeljko,</p>
<p>ljetne mjesece ove godine proveli smo Jela i ja daleko od mora pa da bismo ga se živi nagledali već smo od početka prosinca ovdje, i svaki dan pokraj njega šetamo, sunce li je, kiša li je, svejedno je. I susrećemo se s prijateljima, i razgovaramo, i sjećamo se, i pišemo pisamca, sitne knjige. Mnogo srdačnih pozdrava Branki, Hrvojki i vama. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1417.</p>
<p>IVANU GOLUBU (16.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub/Badalićeva 21/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Dragi naš Ivane Golube,</p>
<p>svakog dana kad u šetnji prolazimo kraj ove brončane djevojke s golubom u ruci (vidi sliku!), šta misliš: koga se sjećamo, na koga pomišljamo? Na ivanića golubića koji svojom gugutavom svirkom budi iz sna i mrtvila zaspale i pokopane glasove svoga zavičaja i radosno im se smješka pa ih šalje u bijeli svijet. Srdačno te pozdravljaju tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1418.</p>
<p>DUNJI RAPIĆ (2.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dunja Rapić/Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti/Zagreb/Zrinski trg 11</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Draga gospođo Dunja,</p>
<p>kako se hitro približio konac našega odmora; već se polako spremamo na povratak. Evo nas u ponedjeljak uveče kod kuće. Ako li me što trebate, nazovite me. Čujem da ima novosti u razredu. No, i ja ću se vama javiti. Moja gospođa i ja srdačno vas pozdravljamo. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1419.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (12.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Draško Ređep/književnik/Novi Sad/Ćirpanova 49</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Dragi Draško,</p>
<p>nas dvoje smo ovdje na »zimskom ljetovanju« već od početka prosinca, a vratit ćemo se u našu Gajevu u ponedjeljak naveče. Bilo je i sunčanih i kišovitih dana, vedrih i oblačnih, sa šetnjama pokraj mora i sjećanjima na prijatelje. (Jedan među prvima nije li onaj iz Ćirpanove 49? Jest, jest. Dobro ga vidim.) – Na pragu smo Nove godine pa vam oboje želimo sve najbolje u toj godini, vama i vašim dragima. – Srdačno pozdravljamo Jelku, Mirnu i vas! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1420.</p>
<p>ZLATKU CRNKOVIĆU (11.) razglednica</p>
<p>Drug/Zlatko Crnković/dramski umjetnik/Zagreb/Vernićeva 8</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Ecija i Zlatko,</p>
<p>malo smo se sklonili ovamo, na svježi morski zrak, na šetnje uz more gdje nas prati il sunašce il kišica il tihi vjetar od Levanta. Prolazeći kraj ljetne Pozornice, u parku, odmah si, dragi Zlatko, i ti u našem društvu. A dugo te već ne bje u Gajevoj. Eciju, tebe i drage naše kneginjice srdačno pozdravljamo. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1421.</p>
<p>IVANU RAOSU (8.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Ivan Raos/književnik/Zagreb/Miškinina 22</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Ivanka i Ivo,</p>
<p>Nadamo se, neće vam bit krivo</p>
<p>Što vam ova sitna knjiga stiže</p>
<p>I bez sroka i malo okasno.</p>
<p>Bilo nam je sunca i vedrine,</p>
<p>A ni kiša nas ne zaboravi:</p>
<p>Sjetismo se i Medova Dolca,</p>
<p>Miškinine ulice i svega</p>
<p>Što nam tamo desi se u društvu</p>
<p>I sa vama dvoma, zdravi bili!</p>
<p>Unaprijed se veselimo novim</p>
<p>Ćakulama u vašemu domu</p>
<p>I srdačno oboje pozdravljamo.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1422.</p>
<p>ZDENKU KOLACIJU (6.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Ing. arh. Zdenko Kolacio/Voćarsko naselje 106/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Dragi naši, Ljilja i Zdenko,</p>
<p>nadamo se da su sve boljke već daleko od vaše kuće i da vam je lijepo kao nekada. A mi iz centra centra pobjegosmo na mali odmor, i ovdje nam dani prolaze u šetnjama kraj mora, u razgovorima s prijateljima, u sjećanjima, pa se tako sjećamo i vas dvoje. Želeći vam sve dobro, srdačno vas pozdravljamo. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1423.</p>
<p>DORI GUŠIĆ (2.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Dora Gušić/Moše Pijade 1/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Draga naša Dorice,</p>
<p>kratki naš odmor bliži se kraju, uskoro će prestati šetnje uz more, svježi zrak. Za koji dan evo nas u Gajevoj. Mislimo često na te, kako si? Nedavno smo u Večernjem listu čitali razgovor novog direktora »Lada«. O tome ćemo razgovarati. Želeći ti dobro zdravlje, srdačno te pozdravljamo. Vole te tvoji odani</p>
<p>Beba i Tadija</p>
<p>1424.</p>
<p>JELKI I ANKI KRIZMANIĆ (6.) razglednica</p>
<p>Cij. gospođe/Jelka i Anka Krizmanić/Zagreb/Jurjevska 1</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Drage naše seke,</p>
<p>nismo stigli da vam se prije svog odlaska javimo, ali smo za čitavoga našeg malog odmora na vas mislili. Pratilo nas je pravo prosinačko vrijeme: sunčani dani, pa kišni, pa sivi, pa vjetroviti, a mi uz more šetamo li, šetamo. O svemu drugom može samo usmeno. Želeći vam sve najbolje (zdravlje, vedrine!), srdačno vas pozdravljamo. Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1425.</p>
<p>VLADIMIRU KOVAČU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dipl. ing. Vladimir Kovač/Zagreb/Gajeva 2a</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 15. XII. 1982.</p>
<p>Na svagdanjim našim šetnjama, na svježem zraku, kraj mora, bilo u suncu, bilo pod oblačnim nebom, rado vas se sjećamo i srdačno pozdravljamo.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1426.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (16.) razglednica</p>
<p>Drug/Jure Kaštelan/Ilica 12/dvor. zgrada/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 16. XII. 1982.</p>
<p>Dragi Jure,</p>
<p>Škripe li, škripe nebeska krila</p>
<p>Pa tihom svojom škripom uspavljuju</p>
<p>Vijek moj i srce i crvenoga konja</p>
<p>I smješkamo se sa suzom u oku.</p>
<p>Nitko nas ne vidi, samo se čuju ptice</p>
<p>U nekom dalekom grmlju,</p>
<p>Blizu Miroslava.</p>
<p>Uskoro se vraćamo u našu Gajevu,</p>
<p>Gdje te uvijek čeka prijateljska riječ,</p>
<p>Stol i kruh i vino; pjesma svršena.</p>
<p>Srdačni pozdrav! Nadi, Ladi i tebi!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1427.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (29.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/Kraljice Jelene 3/IV,/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 16. XII. 1982.</p>
<p>Dragi Sašenjka,</p>
<p>Brončana djevojka s golubom u ruci</p>
<p>Na kamenu stoji, okrenuta k moru,</p>
<p>Kao da nikoga nit vidi nit čuje,</p>
<p>Ni mlade šetače, ni šumor valova.</p>
<p>Prolaznici kraj nje zastanu pa kažu:</p>
<p>Lijepe li djevojke! Vidi i galeba!</p>
<p>Tad njihova mala brončana srdašca</p>
<p>Tiho zakucaju da ih čuje samo</p>
<p>Sunašce na nebu i mjesec i zvijezde;</p>
<p>Čovjeku na zemlji pratnja su smrt i sjene.</p>
<p>Mnogo srdačnih pozdrava! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1428.</p>
<p>NEBOJŠI LAKIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Nebojša Lakić/tajnik SIZ-a za kulturu/Zajčeva ul. 2/Slavonski Brod</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 17. XII. 1982.</p>
<p>Dragi Nebojša,</p>
<p>nekoliko dana prije povratka kući javljamo se s našega kratkog odmora: imali smo pravo prosinačko vrijeme, sunčano i kišovito, vedro i oblačno, ali sa čestim šetnjama pokraj mora. Bilo je i prijateljskih susreta i telefonskih naziva, svakako manje nego u Zagrebu. – Još jednom napominjem da mi je žao što ne bjeh na skupu o Krpanu. – S ugodnošću se sjećamo našeg boravka u Brodu. Mnogo srdačnih pozdrava lijepoj vašoj gospođi i vama. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1429.</p>
<p>IVANU KOLAROVU (1.) pismo</p>
<p>Ivan Kolarov/Bul. »G. Dimitrov« 16/Sofija/Bugarska</p>
<p>Zagreb, 30. I. 1983.</p>
<p>Poštovani i dragi Ivane Kolarov,</p>
<p>s velikom radošću primio sam knjigu mojih pjesama »Prikovan za zemjata« u Vašem prijevodu na bugarski jezik. Koliko ja mogu kazati, s nepotpunim poznavanjem bugarskoga, čini mi se da Vam je u prevođenju uspjelo sačuvati ton mojih pjesama i prenijeti ga u Vaš jezik. Razumije se da me zanima kakav će odjek naše knjige biti u književnom svijetu.</p>
<p>Dopustite mi da Vas upozorim na neke netočnosti koje su se potkrale u komentarima ispod crte:</p>
<p>Str. 12. Lelija, žensko ime; potječe od cvijeta: ljiljan Lilija, Lelija…</p>
<p>Str. 54. Jardin du Luxembourg.</p>
<p>Str. 56. Javor, žensko ime; tako je moju suprugu Jelu zvala njena mati, a tako sam je zvao i ja; javor je stablo (acer, lat.).</p>
<p>Str. 58. Grič, Najstariji dio Zagreba, na malom brijegu.</p>
<p>Ovo sam naveo za slučaj ako bi došlo do drugoga izdanja ove knjige; tada bi trebalo izvršiti navedene ispravke. Nadam se da je to želja i Vaša kao što je i moja. To bi doista bio uspjeh!</p>
<p>Za lijepo izdanje moje knjige zahvalan sam ponajprije Vama kao svome vjernom prevodiocu pa zatim svima koji su zaslužni za to izdanje, u prvom redu dobroj mojoj prijateljici Sijki Račevoj pa redom od druga Božidara Božilova do sviju onih kojih su imena označena na posljednjoj strani knjige. Molim Vas da im svima izručite moj pozdrav, posebno drugu koji je nacrtao naslovnu stranu.</p>
<p>Čitav mjesec veljaču (februar) neću biti u Zagrebu; idem u Opatiju, hotel Ambasador (radit ću na drugom izdanju »Sabranih djela« Janka Polića Kamova!).</p>
<p>Još jednom: srdačna hvala i mnogo prijateljskih pozdrava! Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1430.</p>
<p>JUGOSLAVU GOSPODNETIĆU (1.) pismo</p>
<p>Monsieur/Jugoslav Gospodnetić/Centre de Phonetique Appliqué 63/Avenue Parmentier/Paris</p>
<p>Zagreb, 30. I. 1983.</p>
<p>Poštovani i dragi Gospodnetiću,</p>
<p>Nedavno sam od druga Črnje primio na ogled Vaše prijevode mojih pjesama na francuski pa Vam najtoplije zahvaljujem na trudu koji ste uložili u te prijevode. Dosad je dobar broj mojih pjesama preveden na francuski; najviše ih je prevela gospođa Janine Matillon. Od 33 Vaša prijevoda gđa M. prevela je 7 pjesama (nisam dospio da uspoređujem te prijevode), no držim da je zanimljivo vidjeti kako su različiti prevodioci istu pjesmu pretočili u strani jezik. Zato ću ja sutra drugu Črnji vratiti kompletan Vaš rukopis prijevoda za objavljivanje u »le pontu«.</p>
<p>Imao bih dvije male tehničke primjedbe: U pjesmi »Da sam ja učiteljica« izostavljen je (vjerojatno kod prijepisa) u drugoj strofi 3. stih:</p>
<p>Udara bubanj i žuti poklopci.</p>
<p>A u pjesmi »Danas trideset pete«, na str. 14a rkpsa, posljednji stih ne treba da ima riječ: tout. U originalu se ne kaže: razlupaj sve, nego samo: razlupaj (neodređeno!).</p>
<p>Molim Vas da budete ljubazni i pošaljete ove ispravke drugu Črnji da ih uzmogne uvrstiti u rukopis Vašega prijevoda.</p>
<p>Prekosutra ću otići na mjesec dana u Opatiju, hotel Ambasador: pripremat ću drugo izdanje Sabranih djela Janka Polića Kamova, a kad se vratim, u ožujku, nastojat ću da Vam pošaljem prijevode gospođe Matillon.</p>
<p>Vama, još jednom, najljepša hvala!</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1431.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (42.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Ambasador, 6. II. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>sve do jučer šetali smo po suncu, a jutros u četiri zapuhala je bura sa snijegom, i kišom, koja i sada pada. Nama je, ipak, dobro, i ja pomalo radim na svome Kamovu. Karmen se, nažalost, popodne vraća poslovnim kući, a mi ostajemo sami čekajući da ponovno zasjaju sunčani dani. Mislimo na vas i sve vas najsrdačnije pozdravljamo, sve u lijepoj kući u Gajnicama. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>Karmen</p>
<p>1432.</p>
<p>BOŽIDARU PETRAČU (1.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Božidar Petrač/književnik/Sveučilišna knjižnica/Zagreb/Marulićev trg 21</p>
<p>Opatija, Hotel Ambasador, 6. II. 1983.</p>
<p>Dragi mladi prijatelju,</p>
<p>obećali ste mi, kako se sjećate, donijeti prijepis pisama J. P. K-va Livadiću, ali vjerojatno niste dospjeli zbog nekih razloga, pa Vas molim da mi taj prijepis pošaljete ovamo, u Hotel Ambasador, soba 304. Ako je moguće, što prije. Bit ću Vam zahvalan. I da me obavijestite, bude li kakvih novosti u svezi s Kamovim... Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1433.</p>
<p>JOSIPU BENGEZU (1.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Josip Bengez/Kopernikova 92/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Ambasador, 22. II. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Inge i Josipe,</p>
<p>nismo imali sreće s našim zimovanjem: već nakon tjedan dana uhvatila nas je gripa i nismo danima izlazili iz sobe gutajući pilule. Sad je pri kraju; ali i naš se povratak bliži; u utorak, 1. III. poslovnim, uveče. Karmen nam reče da ćete nas Vi, dragi Josipe, dočekati i spremiti nas u našu Gajevu. Unaprijed Vam najljepše zahvaljujemo. Srdačno pozdravljamo vas oboje i dragog Borisa.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1434.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (51.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Ambasador, 22. II. 1983.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>pamtit ćemo ovaj mjesec, ali ne po dobru: više od polovice vremena bili smo u sobi zatvoreni pijući pilule (a k tome uza velike glavobolje!) – ali bolje o tome dosta. Žao mi je što nisam mogao obaviti posao oko Kamova koji sam kanio... Ostade mi manji dio za Zagreb! Javismo se i svetom Josipu, a tebi posebno hvala što si s njim uredila za doček. Nikad se nisam toliko radovao odlasku! Brzo će proći i ovih osam dana pa ćemo se sresti, i opet, i opet... Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1435.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (43.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Ambasador, 23. II. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>približuje se kraj našega zimovanja, ali, na sreću, i našega »gripovanja« koje trajaše od prvog tjedna otkako dođosmo pa sve do sada: nismo izlazili iz sobe, a nisu nas napuštale ni teške glavobolje, naročito noću. No, dosta o tome. – Za koji dan evo nas u Gajevoj; vraćamo se u utorak, poslovnim, naveče. Jedva čekamo! – A kako ste nam vi? Čini nam se kao da se mjesecima nismo vidjeli... Veselimo se skorom susretu! Srdačno pozdravljamo vas dvoje, Tomicu, Renatu i Dodu. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1436.</p>
<p>SLAVICI I NEDJELJKU DEBELIĆu (3.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Slavica i Nedjeljko Debelić/Rab/Ul. Ive Lole Ribara 8</p>
<p>Opatija, Hotel Ambasador, 23. II. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Slavice i Nedjeljko,</p>
<p>naše ovdašnje zimovanje, kako znate, nije nam se posrećilo: više od dva tjedna bili smo u sobi zatvoreni (pilule, glavobolje!). Svijetli trenuci bili su nam Slavičini posjeti i rapski nazivi; još ih se s ugodnošću sjećamo. Nisam nažalost mogao dovršiti posao koji sam kanio (Kamov!)… Ali, eto, uskoro ćemo biti (u utorak!) u našoj Gajevoj. Slavici najljepša zahvalnost za sve što nam je učinila, a oboma najsrdačniji pozdravi!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1437.</p>
<p>OLINKU DELORKU (15.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Ambasador, 26. II. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>dvije trećine svoga odmora provedosmo zatvoreni u sobi 304; uhvatila nas je gripa, s teškim glavoboljama, i posljednjih smo dana samo šetali na balkonu... Nisam mogao dovršiti zasnovani rad na novom izdanju SD Kamova, žao mi je. – Sjećali smo se vaših riječi, kako vam je ovdje lijepo bilo, a nama se, eto, nije posrećilo. No, pred nama je – povratak. Kad ovu razglednicu primite, mi ćemo već biti kod kuće, u Gajevoj. Srdačno pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage. Vole vas vaši</p>
<p>Beba i Tadija</p>
<p>1438.</p>
<p>DAVORU TRGI (12.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/gen. dir./Dobri dol 25/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Ambasador, 28. II. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>javljamo se uoči sutrašnjeg povratka kući nakon jednomjesečnog boravka u ovom hotelu. Ali kako? Dvije trećine vremena odbolovali smo u gripi, ne izlazeći nikako iz sobe. Uz pratnju teških glavobolja. I jedva čekamo da se domognemo naše Gajeve gdje nam je najbolje. A kako ste nam vi? Čut ćemo se uskoro, ako se nećemo i možda vidjeti. Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje, Katarinu i Ivana. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1439.</p>
<p>IVANU GOLUBU (17.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub/književnik/Badalićeva 21/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Ambasador, 28. II. 1983.</p>
<p>Dragi naš Golube,</p>
<p>minuo je najkraći mjesec u godini koji provedosmo u ovom hotelu, zatvoreni u sobi, jer nas je pohodila gripa s teškim glavoboljama: malo smo šetkali, kasnije, po balkonu i gledali vrhove dalekih gora u snijegu. Tadija je žalio što nije mogao raditi posao za koji se bio spremio, novo izdanje Kamova. Ali, bez obzira na sve, dani prođoše, i mi se sutra vraćamo u našu Gajevu, a evo još danas, odavle, srdačno te pozdravljamo želeći da te što prije vidimo. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1440.</p>
<p>STJEPANU BABIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Stjepan Babić/Babonićeva 52/Zagreb</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 19. III. 1983.</p>
<p>Dragi Stjepane,</p>
<p>primio sam pismo s izreskom iz novina i sastavkom vaše Dine: s velikim zanimanjem pročitali smo Jela i ja oba priloga, od kojih prvi prilog vraćam, kako si zaželio, a drugi ću zadržati također kao uspomenu na davno ono doba kad sam se u moru, na Lokrumu igrao s malim vašim djevojčicama i s mojim žutkom i plavkovićem, gumenim jastucima.</p>
<p>A vašem vinu i inijem stvarima, svaka čast. I oni će, nadam se, doći na red.</p>
<p>Srdačno vas oboje pozdravlja</p>
<p>Tadija</p>
<p>1441.</p>
<p>VESELKU KOROMANU (1.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Veselko Koroman/književnik/Sarajevo/Klare Cetkin 15/III</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 27. V. 1983.</p>
<p>Dragi Veselko,</p>
<p>sinoć pročitah, naglas, u najnovijem Forumu, ciklus Vaših pjesama, U Arkadiji; slušala me i moja gospođa, Jela. Ne mogu, eto, a da Vam ne kažem (Vašu mi adresu dadoše u Forumu), koliko su nečega najzapretanijeg, najnedokučivijeg u mom srcu probudile te Vaše pjesme, prva pa redom do posljednje. Hvala Vam!</p>
<p>Želi Vam dug život, dobro zdravlje i mnogo novih pjesama,</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1442.</p>
<p>ERNESTU FIŠERU (3.) pismo</p>
<p>Drug/Ernest Fišer/književnik/Franje Kovačića 5/Šenkovec/Čakovec</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 12. VI. 1983.</p>
<p>Dragi moj Erneste,</p>
<p>nakon Jelina i mog povratka iz bolnice (gdje bijasmo na pretragama pet dana), prijatelj me obavijestio da je u OKU objavljen Vaš prikaz knjige Prijateljstvo riječi. Sama vijest me obradovala, a kad sam Vaš kritički prikaz pročitao bio sam do dna srca dirnut Vašim poštenim iskrenim objektivnim mišljenjem o mojoj poeziji; smatram ga jednim od meni najdražih. I ne mogu drugo nego da Vam za to iskažem zahvalnost. – Kada dođete u Zagreb, molim Vas da nas posjetite! Najsrdačnije Vas pozdravljaju Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1443.</p>
<p>ILIJI ZOVKU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Ilija Zovko, direktor/Narodnoga sveučilišta/Imotski</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 19. VI. 1983.</p>
<p>Poštovani druže Zovko,</p>
<p>zahvaljujući Vam na pozivu da ove godine sudjelujem na večeri »Goranovaca« u Vašim »Imotskim silima«, obavještavam Vas da mi nije moguće, nažalost, odazvati se Vašem pozivu, jer već od 9. srpnja, na mjesec dana, imam rezervirano mjesto u hotelu, u Rabu, gdje mi je bezuvjetno potreban odmor.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravljam!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1444.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (64.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva ul. 2a/Zagreb</p>
<p>Selce, Hotel Slaven, 3. VII. 1983.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>na izmaku je čitavi jedan dan bez tebe, ali borove zelene</p>
<p>grane koje se njišu pred balkonom sobe</p>
<p>gdje pišem kao da mi govore: strpi se</p>
<p>još malo, samo jednu noć, i opet ćeš</p>
<p>vidjeti i čuti onu koju na ovom</p>
<p>svijetu najviše voliš, bez koje ti</p>
<p>nema života. Odgovaram: znam, znam,</p>
<p>a neće ni pasti sutrašnja noć a</p>
<p>ja ću biti u našoj Gajevoj, i prije</p>
<p>no tamo stignu ove riječi</p>
<p>šapnuti Jelici:</p>
<p>grli te i ljubi</p>
<p>tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1445.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (52.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Selce, Hotel Slaven, 3. VII. 1983.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>jučer sam u ovo doba dva puna sata govorio mađarskim nastavnicima, a sada s balkona gledam nebo i slušam vjetar u borovim granama, i mislim kako ću sutra u subotu u to doba već biti u Gajevoj; toliko o tom. Primi punu pregršt pozdrava!</p>
<p>Tadija</p>
<p>1446.</p>
<p>BOŽIDARU UGRINOVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Božidar Ugrinović/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 18. VII. 1983.</p>
<p>Dragi naši susjedi,</p>
<p>već je prošlo tjedan dana otkako smo ovdje, vrijeme leti. Zahvaljujemo vam na ljubaznosti kojom, kao uvijek, svraćate pažnju na naš stan, i ujedno vam, po dogovoru, šaljemo našu adresu: D. T., Hotel Carolina, Suha Punta – 51280 Rab, a broj telefona 051/771-133, za slučaj potrebe. Nadajući se da vam je lijepo u našoj Gajevoj, srdačno vas pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1447.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (44.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 30. VII. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>danas su upravo tri tjedna otkako smo ovdje, a danas tjedan dana vraćamo se u naš Zagreb. Pod rapskim suncem dobro smo se iskupali, a pod borovima nadisali se svježega zraka. – Nadamo se da ste se i vi, u popodneva, mogli osvježiti u sjeni drevne vaše platane i orahova širokog lišća. S nestrpljenjem očekujemo da se s vama ponovno vidimo. Najsrdačniji pozdravi vama dvoma, Tomici i Tomičićima. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1448.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (53.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Božava</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 30. VII. 1983.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>jučer primismo veliku tvoju trogirsku razglednicu koja nas je obradovala. U hotelu nam ne rekoše da si nas nazivala, saznali smo to od tebe. Drago nam je da si s tetom ljetovala u Trogiru; hoće li ona tamo ostati trajno? – Tadija, grešnik, nikome se do danas nije javljao, ti si prva, i nemoj mu zamjeriti. Pišemo ti u Božavu da ti zaželimo dobro kupanje i da se ponekad sjetiš i nas. Mi se 6. VIII. vraćamo kući. Najsrdačniji pozdravi tebi i dragoj Ani. Grle te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1449.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (33.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Zagreb/Draškovićeva 13</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 30. VII. 1983.</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>kad čovjek tjednima ne razgovara s prijateljem na kojega je naviknut čestim susretima, još jače spozna kako prijateljski razgovori, oni svagdanji, život čine bogatijim, istinskim životom. Ovo je onako usput, umjesto da kažem da se već za osam dana vraćamo u našu Gajevu i da najsrdačnije pozdravljamo Zoricu, tebe i Vanju, a isto tako i Marijana mlađeg, živ i zdrav bio! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1450.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (13.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Zagreb/Banjavčićeva 24</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 30. VII. 1983.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>još jedno ljeto odmiče a tebe nema u Rabu samo da znaš kako bismo se pod visokim borovima u hladovini narazgovarali i u moru u suncu nakupali i do sita se nagledali plavetnila i naslušali zrikavaca i grlica i samih sebe ali ti si daleko a mi se za osam dana vraćamo i veselimo se susretu a ove riječi na kraju pozdravljaju srdačno tebe i tvoje drage. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1451.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (28.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Njivice/o. Krk</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 30. VII. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>rapski naš odmor ide kraju, za osam se dana već vraćamo kući. Nadamo se da vam je ljeto, kao obično, ugodno: sunce i hladovina, kupanje i rad (Ćiru vidimo u vrtu od zore do mraka). Sve vas najsrdačnije pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1452.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (24.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 30. VII. 1983.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>evo nas već drugo ljeto na Suhoj Punti odakle ponekad šaljemo samo čeznutljive poglede na drevni Frkanj sjećajući se minulijeh godišta. Itd. Da ne duljimo. Sva je prilika da ćete se vi tamo sunčati i kupati kada mi budemo u Zagrebu (vraćamo se u slijedeću subotu), a nama će biti žao što nismo, kao nekad, zajedno s vama. No, život je – život. Najsrdačnije vas pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1453.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (20.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 30. VII. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Katice i Zvonko,</p>
<p>i na drevnome Rabu s ugodnošću mislimo na vas i srdačno pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1454.</p>
<p>EROSU SEQUIJU (8.) razglednica</p>
<p>Drug/Eros Sequi/Sv. Markovića 47/Beograd</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 31. VII. 1983.</p>
<p>Dragi Erose,</p>
<p>tvoja rovinjska razglednica od 19. VII. kojom mi javljaš da je naš prijatelj Martini pristao da prevodi moje pjesme veoma me obradovala. Hvala ti, i molim te da Martinija pozdraviš. – U Zagreb se vraćam u subotu 6. VIII. i nadam se da ću za desetak dana obaviti sav posao kako sam obećao. Javi mi, molim, posljednji datum do kojega mogu pošiljku slati u Rovinj. – Srdačno pozdravljamo Ivanku i tebe! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1455.</p>
<p>LUCIFERU MARTINIJU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Lucifero Martini/Korzo rev. 18/Rijeka</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 31. VII. 1983.</p>
<p>Dragi moj Lucifero,</p>
<p>nedavno me obavijestio naš prijatelj Sequi da si pristao da moje pjesme prevodiš na talijanski. Zahvalan sam ti želeći puni uspjeh zajedničkoj našoj knjizi. Posebno mi je drago što će i moja knjiga izaći u istoj biblioteci u kojoj je objavljena i tvoja lijepa knjiga. – O, koliko je vremena minuko otkako se nismo vidjeli! Jela i ja najsrdačnije pozdravljamo dragu tvoju gospođu i tebe. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1456.</p>
<p>DAVORU TRGI (13.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/gen. dir./Dobri dol 25/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 31. VII. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>ovdje smo već četvrti tjedan, kupamo se, sjedimo u hladovini pod starim borovima, mislimo na prijatelje, na vas. Nadamo se da je Davorovo zdravlje u redu i da uživate sva dobra koja nam pruža ljeto. Mi se u subotu vraćamo kući i veselimo se susretu s vama. Srdačni pozdravi oboma, Katarini i Ivanu. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1457.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (14.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 31. VII. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Vikice i Teodore,</p>
<p>još nam je i danas žao što se ne mogosmo odazvati ljubaznom pozivu da posjetimo vaš Tusculum. Bijaše to – vis maior. – Odmaramo se pod starim borovima, slušamo zrikavce i grlice, i mislimo na vas. Želeći i vama ugodan odmor, najsrdačnije vas pozdravljamo. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1458.</p>
<p>OLINKU DELORKU (16.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 31. VII. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>rapski naš odmor opet se bliži kraju, u subotu se vraćamo u Gajevu. Nagledali se mora, nakupali se, nasjedili pod borovima slušajući zrikavce i grlice, i što bi nam još trebalo? Mir na zemlji i prijateljska riječ. Srdačni pozdravi oboma i svima vašim dragima. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1459.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (13.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 31. VII. 1983.</p>
<p>Dragi moj Draško,</p>
<p>ne mogu ja sada, kao tamo neki, javljati se iz Rima, te iz New Yorka, te iz Pariza, nego ispod starih borova, slušajući zrikavce (ili cvrčke, pitajmo Nazora) i grlice, i gledajući more kako se ljeska u suncu, zapisujem ove riječi, prvo da se ispričam na dugoj šutnji i drugo da zajedno s Jelom srdačno pozdravim dragu nam Jelku, i Mirnu (nemirnu?), i tebe, Draško moj dragi. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1460.</p>
<p>NEDJELJKU MIHANOVIĆU (9.) razglednica</p>
<p>Drug/Nedjeljko Mihanović/Tomašićeva 10/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 31. VII. 1983.</p>
<p>Dragi Nedjeljko,</p>
<p>opet smo u Rabu, najmilijem našem ljetovalištu, i opet sjedimo pod starim borovima pa slušamo neumornu pjesmu cvrčaka (ili zrikavaca, što li bi rekao Nazor?), i more gledamo u suncu, i radujemo se na pomisao da i vi sa svojima još ljepše trenutke doživljavate u vašem Tusculumu. Srdačni pozdravi Branki, Hrvojki i vama. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1461.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (21.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/književnik/Kraljice Jelene 3/IV/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 31. VII. 1983.</p>
<p>Dragi Sašenjka,</p>
<p>zašto li mi Usud nije podario brzo pero kojim bih do kraja mogao izraziti sve što mi prolazi mozgom u trenucima kada, tobože bezbrižno, sjedim pod borovima, gledam nebo i more, a volio bih otvoriti srce da se smije, da plače. Ništa. Okolo mene samo sjene, sve tamnije i dublje. A u daljini prijateljske ruke. Ja im domahujem pozdrav. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1462.</p>
<p>MARIJANU REĐEPU (1.) razglednica</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 31. VII. 1983.</p>
<p>Dragi Marijane,</p>
<p>prođoše već tri puna tjedna otkako smo ovdje, i mi se u subotu 6. VIII. vraćamo kući autobusom Generalturistovim koji u Zagreb stiže oko 19 sati, na isto mjesto odakle je pošao kad ste nas otpratili na put. Telefonski se propitajte kod agencije Generalturista na Zrinjevcu o tom specijalnom autobusu koji vozi samo goste hotela. Molim dočekajte nas kako se dogovorismo. Srdačni pozdravi vama i vašim dragima. Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1463.</p>
<p>MIRICI I MARIJANU KRIŽANIĆu (7.) razglednica</p>
<p>Obitelj/Mirica i Marijan Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 1. VIII. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>opet smo na istome mjestu gdje smo i lani bili, ali se sada kupamo i hladujemo pod starim borovima, uz pratnju svirke cvrčaka (oni kao da tamburaju) i gukanje grlica (uvijek lete po dvije, zaljubljene). Suvišno je i da kažemo koliko mislimo na vas i kako nam je živa želja da se što prije s vama sastanemo u razgovoru ugodnom. Mnogo srdačnih pozdrava! Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1464.</p>
<p>IVANU RAOSU (9.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Raos/književnik/Miškinina 22/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 1. VIII. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Ivanka i Ivane,</p>
<p>ponovno smo kraj istoga lanjskog mora i pod istim starim borovima: kupamo se pa zatim slušamo svirku zrikavaca, od jutra do večeri. No, ubrzo će svega toga nestati, vraćamo se u subotu kući, u našu Gajevu. I veselimo se skorom susretu s vama da čujemo sve o Medovu Docu i oko njega. Javit ćemo se, čim stignemo. Nek vas prate ljetne ugodnosti, a mi vas pozdravljamo najsrdačnije. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1465.</p>
<p>NEVENI ŠUBIĆ (3.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dr. Nevena Šubić/Frankopanska 2a/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 1. VIII. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Nevena i Branimire,</p>
<p>bliži se kraju naše rapsko ljetovanje: bilo je kupanja, a usput i sunčanja, pa guste hladovine ispod visokih borova, odakle nam je od jutra do večeri dopirala svirka zrikavaca, pratnja ljetnog odmora. A kako je vama dvoma? Hoćete li vjerovati da ste nam u srcu kao rođena braća? I jedva čekamo da vam se uzmognemo javiti pa da se sastanemo za izvješće o prošlom i budućemu. Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage. Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1466.</p>
<p>JOSIPU BENGEZU (2.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Josip Bengez/Kopernikova 92/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 1. VIII. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Inge i Josipe,</p>
<p>još nam je u ugodnom sjećanju zajednički izlet na vaše imanje, kućicu, vrt, lijepi sunčani dan. A mi smo ovdje, u Rabu, kao neki starosjedioci, dolazimo amo godinama, ali uskoro se vraćamo kući i bilo bi nam drago da se što prije sretnemo. Kako nam je prošlo ljeto, ispričat ćemo jedni drugima usmeno. Srdačno pozdravljamo vas dvoje i malog Borisa, vašeg i našeg slikara. Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1467.</p>
<p>IVANU GOLUBU (18.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub, književnik/Badalićeva 21/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 1. VIII. 1983.</p>
<p>Dragi naš Golube,</p>
<p>kad jutrom dođem na balkon, ugledam krošnje velikih borova i grlice kako prelijetaju sa grane na granu, i guču, i sjetim se – Goluba. Toliko za uvod. No, ovdje se već ne može govoriti opširnije. Pa ćemo reći samo ovo: velika bi radost bila da je sad s nama dragi nam Ivan Golub, naš golubić; s njim bismo, sjedeći u hladu, gledali nemirno more, slušali cvrčke, a vjetar bi nam blago milovao lica. – Je, al sega toga nema! – Zato te očekujemo u našem domu, čim te krila donesu u Zagreb. Srdačni pozdravi! Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1468.</p>
<p>IVANU LACKOVIĆU CROATI (9.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Ivan Lacković Croata/Frankopanska 12/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 1. VIII. 1983.</p>
<p>Dragi naš Ivane Lackoviću,</p>
<p>godine prolaze, sretamo se i pozdravljamo, dogovaramo se za posjete, a godine prolaze. Kucnuo je čas! Sprema se knjiga mojih pjesama na talijanskom. Crteži: Ivan Lacković Croata. Doći ću slikaru u pohode i zamoliti ga usmeno, kao što sada činim pismeno: molim nekoliko crteža perom, podrobnije ćemo se dogovoriti pri susretu. Ovo je samo najava. – Ovdje smo gotovo četiri tjedna i uskoro se vraćamo kući. Najsrdačnije pozdravljamo gospođu Anu, vas i sve vaše drage.</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1469.</p>
<p>ZLATKU CRNKOVIĆU (12.) razglednica</p>
<p>Drug/Zlatko Crnković/Vernićeva 6/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 1. VIII. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Ecija i Zlatko,</p>
<p>evo nas opet u Rabu gdje već godinama ljetujemo: danju se u suncu kupamo i pod borovima se odmaramo u hladovini (ponešto se i napiše!), a uveče gledamo Večernjaču i Mjesec kako biva sve veći, i dani odmiču jedan za drugim... A kako nam vi u svome Tragurionu? Nadamo se da uživate sva blaga koja nam daruje ljeto i najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i lijepe vaše i naše kneginjice. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1470.</p>
<p>ZDENKU KOLACIJU (7.) razglednica</p>
<p>Drug/Ing. arh. Zdenko Kolacio/Voćarsko naselje 106/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 2. VIII. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Ljiljana i Zdenko,</p>
<p>rapsko naše ljetovanje ide kraju, u subotu ćemo već biti u Zagrebu. S radošću se sjećamo vas (Ljiljin kruh nikada zaboraviti!) i želimo da se još mnogo puta sretnemo, vedri, orni. Najsrdačnije vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1471.</p>
<p>RUDOLFU MALIGECU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Rudolf Maligec/Zagreb/Jagodnjak 26</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 2. VIII. 1983.</p>
<p>Dragi naš Rudi,</p>
<p>i ovdje, u Rabu, gdje već godinama ljetujemo, s ugodnošću se sjećamo tebe, prijateljskih naših susreta i razgovora. Želimo da ih bude još mnogo! Najsrdačnije te pozdravljaju tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1472.</p>
<p>DUNJI RAPIĆ (3.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dunja Rapić/Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti/Zagreb/Zrinski trg 11</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 2. VIII. 1983.</p>
<p>Draga gospođo Dunjo,</p>
<p>kad sam odlazio na odmor onih ste dana bili u Njemačkoj. Nadam se da je vaš posjet dobro završio. Mi se u subotu vraćamo kući, javit ću se u ponedjeljak telefonski (ili ću doći da vas vidim i da porazgovorimo). Pozdravite, molim, kolegice iz susjednih Razreda, a vas najsrdačnije pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1473.</p>
<p>ANIELI KOTT (8.) razglednica</p>
<p>Madame/Aniela Kott/Krupnicza 22/5/Kraków/Polska</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 2. VIII. 1983.</p>
<p>Draga naša Aniela,</p>
<p>već smo drugu godinu u ovom hotelu, odakle gledamo Frkanj, gdje smo mnoge godine dolazili, a tobom se sretali i razgovarali. Sjećamo se tih dana s radošću i nostalgijom. – A što je s tobom ove godine? Nismo od tebe primili nikakve vijesti i ne znamo hoćeš li doći u našu zemlju. Mi se 6. VIII. vraćamo u Zagreb, i bilo bi nam drago da te možemo tamo pozdraviti, kao obično. Mnogo srdačnih pozdrava! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1474.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (15.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. ing. Božidar Ekl/Stubište Rupa 2/Opatija</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 2. VIII. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Vanda i Darko,</p>
<p>već je pri kraju 4-tjedno naše ljetovanje: u subotu se vraćamo kući. Ove smo se godine i nakupali i nahladovali u sjeni borova, kraj mora. Razumije se da smo pritom, u sjećanju, spominjali i svoje prijatelje među kojima ste vi na značajnome mjestu, jednome od prvih. Radujemo se da ćemo se s vama, jesenas ili zimus, ponovno sresti u Opatiji i uživo vidjeti i čuti. Srdačno pozdravljamo vas dvoje i vašega i našeg dragog Dadu. Vole vas</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1475.</p>
<p>TONI POTOKARU (7.) razglednica</p>
<p>Drug/Tone Potokar/Harambašićeva 4/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 2. VIII. 1983.</p>
<p>Dragi naši, Paula i Tone,</p>
<p>pred skori naš povratak s odmora u Rabu, gdje već tolike godine ljetujemo, sjećamo se vas i ugodnih trenutaka provedenih s vama. Srdačno vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1476.</p>
<p>JUGOSLAVU GOSPODNETIĆU (2.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Jugoslav Gospodnetić/Centre de Phonetique Appliqué 63/Avenue Parmentier/Paris</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 2. VIII. 1983.</p>
<p>Poštovani i dragi g. Gospodnetiću,</p>
<p>nadajući se da Vam je redakcija Mosta poslala broj u kojemu je objavljena prva polovica Vaših prijevoda mojih pjesama, najtoplije Vam zahvaljujem na trudu koji ste uložili u svoje prijevode želeći da uskoro bude odštampana i druga polovica prijevoda. Ovdje sam na godišnjem odmoru, ali se za koji dan vraćam u Zagreb. Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1477.</p>
<p>KREŠIMIRU ŠIMIĆU (7.) razglednica</p>
<p>Drug/Krešimir Šimić/Muzej radničkog i NOP Slavonije i Baranje/Starčevićeva 8/ Slavonski Brod</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 2. VIII. 1983.</p>
<p>Dragi Krešo,</p>
<p>kad se u subotu budemo vraćali kući, ujedno će se navršiti i četiri tjedna otkako smo ljetovali u starom našem Rabu koji nas prima već godinama. Kako ste nam vi? Hoćemo li se uskoro vidjeti u Zagrebu? – Javite nam se. Srdačno vas pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1478.</p>
<p>IVANU HETRICHU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Hetrich/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 3. VIII. 1983.</p>
<p>Dragi Het,</p>
<p>za koji dan vraćam se u Zagreb, poslije boravka od gotovo četiri tjedna, ovdje, u Rabu, uz more, pod borovima, u hladovini, gdje sam dovršio redakciju blizu polovice naših TV-razgovora. Najsrdačnije pozdravljamo dragu vašu gospođu i vas. Do viđenja! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1479.</p>
<p>BOGDANU RAJAKOVCU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Bogdan Rajakovac/profesor/Maršala Tita ul. 67/Ruma</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 8. VIII. 1983.</p>
<p>Dragi naš Boka,</p>
<p>vrativši se s godišnjeg odmora zatekao sam tvoje pismo: prilog iz »Borbe«, 16. – 17. jul 1983., o mojoj malenkosti. Hvala ti na pažnji. Pjesme koje si tamo pročitao prvi put, napisao sam 1923. kao gimnazijalac. Osim Jele i Dore, pozdravljaš i Zvonka, a on je, nažalost umro 25. X. 1981. Počiva na Mirogoju. Drago nam je što nam se javljaš i najsrdačnije te pozdravljamo. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>Miše: Portret D. T. 1942.</p>
<p>1480.</p>
<p>ERNESTU KAYU (2.) pismo</p>
<p>The International Register of Profiles/International Biografical Centre/Cambridge CB2 3QP England/Mr Ernest Kay, Director General</p>
<p>Zagreb, 31. augusta 1983.</p>
<p>Poštovani gospodine generalni direktore,</p>
<p>molim Vas da primite moju ispriku što na nekoliko Vaših pisama nisam odgovorio. Bio sam naime mjesecima odsutan izvan Zagreba i tako nisam mogao na vrijeme poslati potreban odgovor za The International Register of Profiles, Sedmi svezak. Odgovor šaljem sa zakašnjenjem, nadajući se da neće stići prekasno.</p>
<p>Još jednom Vas molim da me ispričate i da primite srdačne pozdrave.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1481.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (65.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva ul. 2a/Zagreb</p>
<p>I</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, Soba 219</p>
<p>4. IX. 1983.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>Na današnji dan, prije četrdeset i četiri godine, u podne, u crkvi svetog Marka, naše prstenje… Svega sam se danas sjećao, i sviju ovih minulih godina. S tobom. Bezbroj sretnih trenutaka! S tobom. Ima li itko koji bi ih mogao izbrojati? Samo ih ja nosim u srcu, i oni će živjeti dok bude mene…</p>
<p>Svršetak na drugoj razglednici</p>
<p>1482.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (66.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva ul. 2a/Zagreb</p>
<p>II</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, Soba 219</p>
<p>4. IX. 1983.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>Kako li sam mogao otputovati amo bez tebe? Nikada neću to prežaliti! Svako moje slovo, pogledaj, umjesto mene govori koliko te volim! Grli te i ljubi</p>
<p>tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1483.</p>
<p>EDWARDU D. GOYU (5.) pismo</p>
<p>Mr./Edward D. Goy/81, Russell Street/Cambridge/England</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 4. IX. 1983.</p>
<p>Dragi gospodine Goy,</p>
<p>koliko li je godina minulo od naših susreta u Zagrebu, sjećate li se? Žao mi je što se tako dugo nismo vidjeli. Od 1976. ne stanujem u Ilici 26, gdje ste i Vi dolazili, nego sam u Gajevoj ulici 2a; radovao bih se da Vas mogu tamo jednom pozdraviti.</p>
<p>Javljam Vam se u dogovoru s prof. Filipovićem koji je na engleski preveo tekst moga portreta za The International Register of Profiles; on je naime izjavio da bi onaj dio toga teksta koji je napisao Saša Vereš (a taj je bio priložen i u hrvatskom originalu), adekvatno mogao prevesti – gospodin Goy, ako je suradnik International Biographical Centra u Cambridgeu, kamo sam ja 1. IX. 1983. ekspresno poslao cjelokupni tekst, ali nažalost sa zakašnjenjem, jer me dulje vremena nije bilo u Zagrebu.</p>
<p>Molim Vas, dragi gospodine Goy, ako Vam je ikako moguće, da se zainteresirate za moj »profil« i da tekst Saše Vereša prevedete na engleski; bit ću Vam zahvalan.</p>
<p>Bilo bi mi drago da mi se javite, da me obavijestite ako imate interesa za neka moja izdanja; nedavno su, u mojoj redakciji, objavljena Sabrana djela Ivana Gorana Kovačića, u pet svezaka, itd.</p>
<p>Ovdje, u Opatiji, ostat ću do 15. IX. na odmoru, a zatim se vraćam u Zagreb.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1484.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (67.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Trsat, 8. IX. 1983.</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>s otvorenja Otonove izložbe mnogo srdačnih pozdrava.</p>
<p>Tadija</p>
<p>Draga Jelice!</p>
<p>Začuđena sjedim Tadiji sučelice, gdje si Ti? Pozdrav</p>
<p>Mila [Kumbatović]</p>
<p>Žalim što nisi prisutna.</p>
<p>Oton [Gliha]</p>
<p>Vanda [Ekl]</p>
<p>Darko [Ekl]</p>
<p>Još 3 nečitka potpisa</p>
<p>1485.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (45.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 9. IX. 1983.</p>
<p>Dragi moji, Seka i Braco,</p>
<p>ovdje sam već tjedan dana a čini mi se da je godina. Ne mogu se priviknuti – bez Jelice. Sâm sam, nigdje nikoga. Drugi put – neće biti tako, nadam se. A kako ste mi vi? Jeste li se bar malo oslobodili one brige koja vas tare oko kuće? Što sam dalje, kuća mi je sve ljepša a vi sve bliži i draži. Za osam dana, evo me u Gajevoj! Pozdravite mi Tomicu i Tomičiće, a vas grli i voli</p>
<p>vaš Tadija</p>
<p>1486.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (54.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, Soba 219, 9. IX. 1983.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>prolazeći kraj terase hotela gdje si nedavno sjedila s prijateljicom, zavirio sam pomislivši da ću te tamo ugledati, ali ne vidjeh nikoga. Nastavio sam šetnju poznatom stazom, pored mora, i sretao samo strane ljude, tuđi govor, nikoga svoga. Što govorim? Sa mnom je bila i moja sjena pa me podsjetila da si i ti nekad ovuda prolazila i reče mi da ćemo opet... Dalje je nisam razumio, ne znam što je mrmljala (a to je možda bilo more!). Toliko o tome. Srdačno te pozdravlja</p>
<p>Tadija</p>
<p>1487.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (34.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Zagreb/Draškovićeva 13</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 10. IX. 1983.</p>
<p>Dragi moj Marijane,</p>
<p>već je deveti dan otkako ovdje samotujem; vratio sam se svome davno započetom rukopisu (od 1950. godine!). Moji pređi, koji sam najavljivao i u nekim intervjuima; posljednji su trenuci da ga dovršim. Hoće li se to i desiti, ne znam. Bude li, ti ćeš biti prvi čitalac! – Gotovo svaki dan posjećujem bolesnog Davora Šošića, bolje mu je, razgovaramo šetajući se. Jučer je amo stigao i Marin F. Itd. Vratit ću se 15. IX. u četvrtak. Čekam tvoju presudu o Hetovu rkpsu. Dragu Zoricu, i tebe, i Marijančeka ml., najsrdačnije pozdravlja</p>
<p>tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1488.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (14.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Banjavčićeva 24/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 10. IX. 1983.</p>
<p>Dragi moj Slavko,</p>
<p>evo me ovdje već deveti dan, a čini mi se da je godina. Samotujem, osim što podveče posjetim Davora Šošića i s njim, u šetnji, pričam (zapravo slušam!). Želja mi je da privedem kraju davno započetu (1950. godine!) Kroniku Moji pređi, i pomalo, doista pomalo pišem, i mnogo sanjarim. A čitam i novine! Neki dan, u Vjesniku, pročitah kritiku o tvom prijevodu Cirila Zlobca; čestitam! Pa zatim šetam pokraj mora i pomišljam, kako bih volio da si i ti sa mnom. Pa da sav svijet prevrnemo! – Tvoju dragu gospođu, i tebe, i Tomislava, srdačno pozdravlja</p>
<p>tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1489.</p>
<p>KREŠIMIRU ŠIMIĆU (8.) razglednica</p>
<p>Drug/Krešimir Šimić/Slavonski Brod/Starčevićeva 8</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 10. IX. 1983.</p>
<p>Dragi Krešo,</p>
<p>očekivao sam vaš posjet, ali uzalud. Znam da ste i suviše zaposleni pa mi ne preostaje nego da žalim što se sve rjeđe vidimo. No, nadajmo se, opet će svanuti vedriji dani. – Ovdje sam, sâm, već deveti dan, a vratit ću se u Gajevu u četvrtak, 15. IX. Bilo bi mi drago da mi se telefonski javite. Ima, siguran sam, podosta novosti. Srdačno vas pozdravlja vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1490.</p>
<p>SLAVICI I NEDJELJKU DEBELIĆu (4.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Slavica i Nedjeljko Debelić/Rab/Ul. Ive Lole Ribara 8</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 10. IX. 1983.</p>
<p>Dragi moji, Slavice i Nedjeljko,</p>
<p>kad sam sinoć s Jelicom telefonski razgovarao, reče mi da nam je Slavica napisala lijepo pismo pa ja evo žurim, i ne pročitavši to pismo, da se Slavici zahvalim na sjećanju i da ujedno izjavim da i mi često mislimo na vas dvoje. (Još mi je draža uspomena na »Karolinu«, otkako sam ovdje u »Slaviji«; ostat ću do četvrtka, 15. IX.) Došao sam da se sretnem s Erosom Sequijem, urednikom buduće knjige mojih pjesama na talijanskom; ljeti on živi u Rovinju. Da, primio sam iz Slovenije pismo Vladimirovih njegovatelja, dirljivo.</p>
<p>Oboje vas najsrdačnije pozdravlja vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>1491.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (68.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, soba 219,</p>
<p>utorak, 13. IX. 1983.</p>
<p>između 22,30 i 23,30h</p>
<p>STIHOVI O DÚGI</p>
<p>Jučer se razapela</p>
<p>Dúga preko neba:</p>
<p>Htjedoh se provući ispod nje</p>
<p>Kao nekad, u djetinjstvu,</p>
<p>Kad sam trčao za njom</p>
<p>Do mlina gdje pije vodu.</p>
<p>Al se najednom sjetih</p>
<p>Da nema starog mlina,</p>
<p>Da nema mog djetinjstva,</p>
<p>I da nikada neću</p>
<p>Dúgu taknuti rukom.</p>
<p>Pa sklopih oči. A dúga</p>
<p>Još jače zasja u meni.</p>
<p>Pozdrav Jelici dragoj!</p>
<p>1492.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (22.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/književnik/Kraljice Jelene 3/IV,/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija,</p>
<p>soba 219, 13. IX. 1983.</p>
<p>utorak, u dva popodne</p>
<p>OBLAK</p>
<p>Kada sjedim za stolom</p>
<p>i gledam na nebu oblak</p>
<p>pomišljam nisam li ja taj</p>
<p>oblak koji za stolom</p>
<p>piše o sebi da je oblak</p>
<p>na zemlji i da za stolom</p>
<p>nebeskim razgovara</p>
<p>s dragim bogom u sjaju</p>
<p>ruža i bijelih ljiljana</p>
<p>Sašenjku srdačno pozdravlja</p>
<p>Tadija</p>
<p>1493.</p>
<p>DIVNI DENKOVIĆ-BRATIĆ (1.) pismo</p>
<p>Gospođa/Divna Denković-Bratić/Studentski trg 8/IV/Beograd</p>
<p>Opatija, Hotel Slavija, 13. IX. 1983.</p>
<p>Poštovana gospođo Divna,</p>
<p>Vaše pismo od 7. VII. 1983. zatekao sam na povratku s godišnjeg odmora u Rabu, i 12. VIII. počeo sam pisati odgovor na pismo, ali ga nisam dovršio. Zatim sam, početkom rujna, došao amo da radim na rukopisu svoje davno započete knjige, i nije bilo dana da ne bih pomislio na odgovor koji Vam dugujem. Primite, molim, moju ispriku za ovo zakašnjenje.</p>
<p>Pismo o našem Nikoli Šopu veoma me obradovalo, najljepša Vam hvala.</p>
<p>Pročitavši u proljeće 1921. – nije mi bilo ni 15 godina! – Šopovu pjesmu u nekom đačkom listu i saznavši da je on đak banjalučke gimnazije, javio sam mu se pismom na koje mi je on odmah odgovorio, i tako je nastala zanimljiva korespondencija: Šopova sam pisma ja sačuvao, a on moja nije. Njegova su pisma iz Banja Luke, Jajca i Beograda (1921. – 1923.); u njima je autentična slika ranog Šopa. Pisma su napisana dok se nismo osobno poznavali; prvi put smo se u živo sreli ujesen 1926. u Zagrebu. Imam i stanoviti broj njegovih pisama i poslije našeg poznanstva, ali kad budem objavljivao njegova pisma objavit ću samo ona prva, iz gimnazijskih godina, bar zasad. Mislim da ćete i Vi u tim pismima otkriti dosta nepoznatoga o Šopu koga poznate.</p>
<p>A što se tiče Šopovih pisama Vama, bilo bi mi drago, ako ih pošaljete meni, a ja ću ih predati na čuvanje u Arhiv Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, kojem sam na čelu bio 20 godina (1953. – 1973.), a i Šop je neko vrijeme bio suradnik tog Zavoda.</p>
<p>Kad se vratim kući u Zagreb (Gajeva 2a), poslat ću Vam novu svoju knjigu pjesama Prijateljstvo riječi (1981.), u kojoj ima i pjesma Šopu posvećena; nadam se da će Vas i ona podsjetiti na davne trenutke sa Šopom, mojim Nikicom.</p>
<p>Najsrdačnije Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1494.</p>
<p>ISTVÁNU FILÁKOVITYJU (1.) pismo</p>
<p>Filákovity István Pécs/Nagy Lajos király u. 8/A–7622/Magyarország</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 19. IX. 1983.</p>
<p>Poštovani i dragi Stipane Filakoviću,</p>
<p>ispričavam se što tek danas odgovaram na vaše pismo od 17. VIII. Primio sam i vaš članak u Narodnim novinama o mom susretu s nastavnicima iz Mađarske i dvije fotografije snimljene u Selcima 4. VII. pa vam najljepše na svemu zahvaljujem. Svoje obećanje o dolasku u Pečuh nisam zaboravio, i nadam se da će se ono jednom i ostvariti. Najsrdačnije vas pozdravlja vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1495.</p>
<p>DAVORU ŠOŠIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Davor Šošić/gl. i odg. urednik Vjesnika/Opatija/Talasoterapija »Dubrava«/Ul. maršala Tita</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 19. IX. 1983.</p>
<p>Dragi Davore,</p>
<p>trebalo je, dakle, da ja iz Opatije otputujem pa da onda izađe moj intervju u La voce del popolo za koji sam nekoliko jutara dolazio u tvoju »trafiku«. Primio sam tri primjerka u subotu, odmah sutradan; najljepša ti hvala na pažnji. – S ugodnošću se sjećam naših opatijskih susreta i razgovora, i želimo ti što skorije ozdravljenje i Jela i ja. Oboje te najsrdačnije pozdravljamo. Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1496.</p>
<p>MILANU RUŽINU (1.) pismo</p>
<p>Hrvatskosrpska osnovna škola, gimnazija i đački dom/G. Milan Ružin, upravitelj/Szigeli út. 97/Pécs/Mađarska</p>
<p>Zagreb, 25. rujna 1983.</p>
<p>Poštovani gospodine upravitelju,</p>
<p>primio sam Vaš dopis br. 71/1983. od 13. rujna 1983., kojim me pozivate da budem gost Vaše institucije i narodnoga kluba pa Vam na ljubaznom pozivu najljepše zahvaljujem.</p>
<p>Vaš poziv, nažalost, ne mogu prihvatiti za ovu jesen, jer sam već otprije obećao svoje sudjelovanje u nizu kulturnih priredaba i izvan Zagreba.</p>
<p>Moleći Vas da ovu ispriku primite do znanja ujedno Vas obavještavam da svoj put u Pečuh samo odgađam, do proljeća 1984. Tada bih s radošću, u ožujku ili travnju, sa svojom gospođom Jelom, autom, posjetili Vaš lijepi grad i drage prijatelje. O tome ćemo se pismeno dogovoriti za nekoliko mjeseci.</p>
<p>Još jednom, hvala na pozivu.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1497.</p>
<p>EDWARDU D. GOYU (6.) pismo</p>
<p>Mr./Edward D. Goy/81, Russell Street/Cambridge/England</p>
<p>Zagreb, 26. IX. 1983.</p>
<p>Dragi gospodine Goy,</p>
<p>i mene je Vaše pismo razveselilo, tako brzo stiglo. Bojao sam se naime da će Vas moje pismo dugo tražiti. Drago mi je što se dobro sjećate Zagreba i minulijeh dana.</p>
<p>Otkada niste bili u Zagrebu?</p>
<p>Pokušat ću Vam odgovoriti redom.</p>
<p>Istom poštom šaljem Vam svoje Sabrane pjesme, objavljene 1975. za moju 70-godišnjicu, i knjigu pjesama Prijateljstvo riječi, koja je nastavak Sabranih pjesama, a objavljena 1981. U njima ćete naći, nadam se, dovoljno podataka o mojoj malenkosti.</p>
<p>Sabrana djela Janka Polića Kamova, u četiri sveska, u mojoj redakciji, objavljena su 1956. – 1958. U drugom je svesku Isušena kaljuža, koja je tu izašla pola stoljeća poslije nastanka. To je izdanje već davno rasprodano, i ja sam na molbu istog izdavača (»Otokar Keršovani – Rijeka«) predao rukopis za drugo izdanje, koje će izaći 1984. Tim će izdanjem izdavač proslaviti 30-godišnjicu svog djelovanja, bit će jubilarno, i čim izađe nastojat ću da Vam ga pošalju.</p>
<p>Kad mi potvrdite da ste primili moje knjige (hoću da sam siguran u Vašu adresu!), poslat ću Vam i Sabrana djela Ivana Gorana Kovačića, također u mojoj redakciji, gdje će Vas najviše zanimati, znam, Goranovi prijevodi engleske lirike i esej prof. Torbarine o tim Goranovim prijevodima. A naći ćete i drugih pojedinosti, vjerujem, posebno zanimljivih za Vas.</p>
<p>Znao sam za Vaše prijevode Hektorovića, Gundulića i Držića, ali ih nemam, pa bih Vam bio zahvalan, kad biste mi ih poslali.</p>
<p>Primate li Vi Forum? Ili ga samo povremeno imate u rukama?</p>
<p>Oslobodili ste me, doista, brige za moj »Profil«. I nadalje se preporučujem Vašoj pažnji i unaprijed zahvaljujem na ljubaznosti.</p>
<p>Sve ovo što rekoh napisao sam u najkraćem, a da se nas dvojica sastanemo, kao nekada u Ilici 26, razgovor bi trajao satima.</p>
<p>Bit će mi drago, ako mi se uskoro javite.</p>
<p>Jela i ja najsrdačnije Vas pozdravljamo!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1498.</p>
<p>EDWARDU D. GOYU (7.) razglednica</p>
<p>Mr./Prof. Edward Goy/Department of Slavic Languages/University of Cambridge/Cambridge/England</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 26. IX. 1983.</p>
<p>Dragi gospodine Goy,</p>
<p>poslao sam danas pismo i dvije svoje knjige (Sabrane pjesme, Prijateljstvo riječi) na Vašu adresu iz Vašeg pisma od 19. 9. 1983. A ovu razglednicu šaljem na adresu na koju sam Vam prvi put pisao i primio odgovor. Javite mi, molim, na koju adresu da Vam ubuduće pišem? Jesu li obje dobre? – Srdačno Vas pozdravlja Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1499.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (69.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Zvečevo, 28. X. 1983.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>prije povratka kući najsrdačniji pozdravi!</p>
<p>Grli te i voli</p>
<p>Tadija</p>
<p>Žalim što nisi bila s nama ovdje! Voli Te</p>
<p>Marijan [Matković]</p>
<p>Srdačan pozdrav</p>
<p>Branka Brlenić-Vujić</p>
<p>Stanislav [Marijanović]</p>
<p>P. [Pavao] Blažek</p>
<p>[Matko] Peić</p>
<p>1500.</p>
<p>DIVNI DENKOVIĆ-BRATIĆ (2.) pismo</p>
<p>Gospođa/Divna Denković-Bratić/Studentski trg 8/IV/Beograd</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 22. XII. 1983.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Divna,</p>
<p>oprostit ćete mi, nadam se, što vam nisam odgovorio na opširno vaše pismo: bio sam spriječen poslovima i čekao sam, da vam pravo kažem, pošiljku Šopovih pisama; čini se da se nismo posve razumjeli. – U pismu od 20. IX. 1983. rekoste da mi šaljete »original njegovog prevoda Horacija« – ali to nisam primio, jer niste, vjerojatno, ni poslali. – Očekujem, dakle, Šopova pisma upućena vama, s vašom željom kako da mogu s tim pismima raspolagati. (Usput napominjem da sam za štampu spremio Šopova pisma meni.)</p>
<p>Vesele blagdane i sve najbolje u 1984. godini vama i vašem c. suprugu želimo nas dvoje.</p>
<p>Srdačni pozdravi!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Nikola Šop, Knjiga vječne ljubavi, 2002. i 2003., str. 438-439.</p>
<p>1501.</p>
<p>ANKI PETRIČEVIĆ (1.) pismo</p>
<p>Poštovana/s. Marija od Presvetog Srca/Anka Petričević/Samostan sv. Klare/Ulica sv. Klare 1a/Split</p>
<p>Zagreb, 30. XII. 1983.</p>
<p>Draga Sestro Marijo-Anka,</p>
<p>doista su mnoge godine prohujale od Vašeg odlaska, a meni se ponekad pričini kao da smo nedavno razgovarali. A prošlo je već više od četvrt stoljeća, o godine.</p>
<p>Vi ste dobri, i javljali ste mi se pošiljkama svojih knjiga i pisama, i knjigā čitave Biblioteke koju uređujete pa ste mi kao svoga dobroga glasnika poslali i dragu svoju rođakinju, a ja, nemarnik, sve do danas ni riječi. Ispričavam se i molim Vas, oprostite meni grešniku.</p>
<p>Suvišno je reći da sam, u mislima, često odgovarao na Vaše poruke, a sada Vas obavješćujem da sam primio sve knjige koje mi poslaste i da Vam na daru najljepše zahvaljujem.</p>
<p>Želja mi je da Vas, u Splitu, jednom posjetim i o svemu da uzmognem s Vama usmeno porazgovoriti. Nadam se da će to biti u godini koja nam je na pragu, u godini 1984, u kojoj Vam želim sve najbolje što prijatelj može poželjeti prijatelju.</p>
<p>Mir i dobro!</p>
<p>Odani Vam</p>
<p>Tadija</p>
<p>1502.</p>
<p>MILANU ZINAIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Milan Zinaić, glavni urednik/RO »Otokar Keršovani – Rijeka«/Ulica maršala Tita 65/Opatija</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 12. siječnja 1984.</p>
<p>Dragi druže uredniče,</p>
<p>prema dogovoru, šaljem današnjom poštom slikovne priloge za Sabrana djela Janka Polića Kamova:</p>
<p>1.– 12 (dvanaest) originalnih fotografija, objavljenih u sv. I., II. i IV. Za sv. I. treba iz prvog izdanja preuzeti: rodnu kuću Kamova, oca i majku Kamova (ima ih vjerojatno Vinko Antić), a u sv. III. iz prvog izdanja preuzeti faksimile naslovnih strana Tragedije mozgova i Na rođenoj grudi: Sveučilišna knjižnica ima loše uščuvane omotne strane tih knjiga.</p>
<p>2.– 6 (šest) fotografija (3 u boji, 3 crno-bijele) koje je snimio Hrvoje Grgić; šaljem i njegov Ugovor o autorskom djelu, u 4 primjerka, s molbom da ga vratite Autorskoj agenciji u Zagreb; ujedno šaljem i adrese sa brojem žiro-računa za isplatu honorara od ND 1.000 (tisuću), za reprodukcije portreta Kamova, Meliti Abramović, udovi slikara Stančića, i slikaru Josipu Bifelu.</p>
<p>3.– Iz priložene Spomen-knjige Gimnazija»Mirko Lenac« Rijeka 1966. treba sa 21. strane neposredno dati načiniti klišej (crtež »šprih«), jer se na snimku fotografije vide slova sa druge strane teksta. Zato i šaljem knjigu s molbom da mi se vrati, nakon izrade klišeja.</p>
<p>4.– Za bolji pregled slikovnih priloga šaljem popis koji treba poslužiti i kao legenda ispod svake slike i kao Kazalo, na kraju.</p>
<p>Što se tiče Literature o Kamovu, dopunit ću je u veljači, kada dođem u Opatiju (8. II. i dalje!), a honorar za dopunu te Literature Božidaru Petraču na njegov žiro-račun još nije stigao ni 9. I. 1984. Meni je doista neugodno svaki put kada ga sretnem.</p>
<p>Zanima me tko će, i kako, načiniti nacrt za opremu omotnih strana Sabranih djela, a još me više zanima unutrašnja oprema knjigā, korekture, papir itd.</p>
<p>Molim vas da me obavijestite, ili pismom ili telefonski, čim primite ovu pošiljku.</p>
<p>Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1503.</p>
<p>DIVNI DENKOVIĆ-BRATIĆ (3.) pismo</p>
<p>Gospođa/Divna Denković-Bratić/Odm. »Duilovo«, s. 551/Split</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 15. I. 1984.</p>
<p>Draga gospođo,</p>
<p>nakon što sam primio splitsku vašu razglednicu s adresom, mogu da vas obavijestim da je vaša pošiljka Šopovih pisama stigla 29. XII. 1983. kako slijedi: 32 pisma i 7 karata (1929. – 1938.), nedovršeni autograf o Horaciju (listovi 4-44), vaši prijevodi Šopovih pjesama i neki članci o njemu, i vaša pjesma Jammesu. Pregledavajući pisma ustanovio sam da ima jedno pismo koje niste ubrojili u ukupan broj pisama i da redoslijed pisama nije u potpunosti kronološki, po datumima; to sam ispravio. Pisma su, razumije se, prava Šopova, poetska, i veoma značajna za razdoblje njegova beogradskog života. U svojim komentarima Šopovih pisama upućenih meni, koja će ove godine biti objavljena, govorim i o vama, jer ste me 1935. u njegovu pismu pozdravili, s vlastitim potpisom, pa spominjem i ovaj vaš dar njegovih pisama.</p>
<p>Što se tiče fotokopiranja Šopovih pisama, nastojat ću da to što prije obavim (moram naime sačekati povratak akad. Marijana Matkovića, pročelnika Akademijina Zavoda za književnost i teatrologiju, pa da se s njim dogovorim).</p>
<p>A vama, draga gospođo, najljepša zahvalnost na razumijevanju i povjerenju koje ste nam ukazali ovim svojim dragocjenim darom.</p>
<p>Srdačno pozdravlja vas i vašega g. supruga</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Nikola Šop, Knjiga vječne ljubavi, 2002. i 2003., str. 440-441.</p>
<p>1504.</p>
<p>DENNISU WARDU (1.) razglednica</p>
<p>Mr/Professor D. Ward/Department of Russian/University of Edinburgh/David Hume Tower/George Square/Edinburgh, EH8 9JK/Scotland – Škotska</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 16. II. 1984.</p>
<p>Poštovani gospodine profesore,</p>
<p>ovdje sam, na zimovanju, do kraja februara. Poslao sam Vam, iz Zagreba, svoju biografiju i dvije svoje knjige pa Vas lijepo molim da mi javite jeste li primili tu moju pošiljku. Nadam se da će sve biti u redu. Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1505.</p>
<p>DRAGUTINU DUMANČIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Drago Dumančić/Slavka Batušića 43/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral,</p>
<p>23. II. 1984.</p>
<p>Dragi naši Dumančići,</p>
<p>prije povratka u našu Gajevu, mislimo na sve vas i veselimo se skorom susretu. Mnogo srdačnih pozdrava svima!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1506.</p>
<p>DRAGUTINU DUMANČIĆU (2.) pismo</p>
<p>Cij. obitelj/Drago Dumančić/Slavka Batušića 43/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral,</p>
<p>23. II. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Verice i Karlo,</p>
<p>prije odlaska u Opatiju sastalo se zlo i gore, a jedna od nemilih pomisli na Tvoje raspoloženje, dragi Karlo, pratila nas je i na putu i sve dosad, kada se Jelica razboljela i leži teško prehlađena.</p>
<p>Ne može čovjek ovdje, u ovoj prilici, predati se osjećajima, a kamoli u tom smislu išta pisati, bar zasad. Da smo mogli, davno bismo bili nazvali da Te, Karlo, čujemo i da malo vedrine zasja u Tvome glasu.</p>
<p>Žao nam je, draga Verice, što se s Jelicom nisi mogla razumjeti u telefonskom razgovoru; da si bar još jednom nazvala, kad već ona nije imala kamo nazvati.</p>
<p>Nadamo se skorom viđenju. Mi se naime vraćamo 1. III. 84. uveče, i molimo vas da nam se što prije javite.</p>
<p>Vas oboje i dragu vašu dječicu srdačno pozdravljaju i vole</p>
<p>vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1507.</p>
<p>SLAVICI I NEDJELJKU DEBELIĆu (5.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Slavica i Nedjeljko Debelić/Rab/Ive Lole Ribara 8</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral</p>
<p>24. II. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Slavice i Nedjeljko,</p>
<p>čujemo se, isto nas more veže, a hoćemo li se i ugledati? »Tko će rijeti kamo galeb leti?« Još nekoliko dana, a zatim napuštamo »beskrajno plavetnilo«, da ga doživimo ponovo, bude li sreće, u vašoj blizini, na našem Rabu. Javite nam se! Srdačno vas pozdravljaju i vole vaši odani</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1508.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (7.) razglednica</p>
<p>Herrn/Prof. Dr. Ivo Frangeš/Hohenzollern-Strasse 18/Bonn II/BR Deutschland</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 24. II. 1984.</p>
<p>Dragi naši Frangeši, Vesna i Ivo,</p>
<p>opatijski naš boravak, za koji se ne bi moglo kazati da mu se sunašce mnogo smiješilo, bliži se kraju, kao i ovaj dugi mjesec. Rukopis je predan 20. II. o. g. i samo se čeka na predgovor; čekajući oba teksta, mi im se radujemo i najsrdačnije pozdravljamo njihova autora i njegova anđela čuvara, lijepu Vesnu. Nadamo se da vam je dobro u dalekom Svijetu, a slavlje ćemo slaviti u Gajevoj 2a. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1509.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (46.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 24. II. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Braco,</p>
<p>čini nam se kao neka vječnost otkako vas nismo čuli ni vidjeli. Kako li ste se snalazili kad vas je zasipao onoliki snijeg? Mi smo ovdje imali i sunašca pomalo, i bure, i lijepe kišice, a Jelica je odležala osam dana, sada je već dobro. Polako se bliži kraj našem zimovanju, i već nam domahuju i Gajeva i Gajnice. Pa se veselimo skorom susretu. Srdačni pozdravi vama, Renati, Dodi i Tomici! Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1510.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (35.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Zagreb/Draškovićeva 13</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 24. II. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>veoma smo se obradovali vidjevši u današnjem »Večernjaku« Marijanovu sliku (izrezao sam je!), a još više što ćemo ga večeras čuti i vidjeti u živo, TVB (ili NS). – Često prolazeći kraj vaših hotela, zar nismo mislili na vas, i nismo li zaželjeli da, bar još jednom zajedno prošetamo ovim stazama? Odmiču dani, i sunce, i bura, i kiša, i vjetar, a mi se tome ni ne čudimo, nego ćemo uskoro u Gajevu, pa sjesti za stol... Ponavljamo: bilo bi nam drago da vas i tamo pozdravimo kao sada. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1511.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (15.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Banjavčićeva 24/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 24. II. 1984.</p>
<p>Dragi naš Slavko,</p>
<p>ti znaš, i čuješ, u snu i na javi, kako škripi Os naše majčice Zemlje, a kako ne bi znao za boravak naš opatijski: bura, pa nemirno more, pa sunašce, pa oblaci, pa kišica, i opet sunašce, i more mirno, i tako se naš povratak bliži kraju, i opet nam je žao što nisi s nama bio bar nekoliko dana, ali... u četvrtak naveče, evo nas u Gajevoj. Željeli bismo vidjeti se tamo već sutradan. Bude li moglo biti. Srdačni pozdravi gospođi Ani, Tomislavu i tebi. Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1512.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (14.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/književnik/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 24. II. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Jelka i Draško,</p>
<p>naše se zimovanje primiče kraju, a to ne znači da već od samoga početka nismo mislili na vas. Pa da kažem ponešto što vas može zanimati: Predao sam rkp Šopovih pisama, i svoj komentar, ur. »Gordogana«; predao rkp prijevoda mojih pjesama na talijanski, dvojezično izdanje, a novo izd. Sabranih djela Kamova, 4 sveska, treba da izađe u travnju, Interliber, itd. Vaš sam rkp također predao! Uvijek se radujem kada vas vidim ili čujem ili čitam što vaše u knjizi ili izvan nje. Još čekam od Jelke obavijest o Nikoli Mirkoviću. Srdačni pozdravi vama dvoma od nas dvoje.</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1513.</p>
<p>IVANU RAOSU (10.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Raos/književnik/Miškinina 22/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 24. II. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Ivanka i Ivane,</p>
<p>konačno se, eto, dogodilo! Čekamo četvrtke kao svečanosti! Bilo bi nam drago da bar jedan od tih dana proslavimo zajedno s vama. Kako nam je ovdje bilo, kako je vama bilo, čut ćemo kad se uskoro sastanemo. Oboje vas srdačno pozdravljaju i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1514.</p>
<p>DAVORU TRGI (14.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/gen. dir./Dobri dol 25/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 24. II. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>bilo nam je ovdje i vjetra i sunca i lijepe kišice i beskrajnoga plavetnila kakvo se samo iznad mora može da razapne. A kako ste nam vi? Jesu li vas olujine mimoišle? Nadajući se da je kod vas sve dobro, veselimo se skorom sastanku i srdačno pozdravljamo vas dvoje, Katarinu i Ivana. Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1515.</p>
<p>DUNJI RAPIĆ (4.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dunja Rapić/Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti/Zagreb/Zrinski trg 11</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 24. II. 1984.</p>
<p>Draga gospođo Dunjo,</p>
<p>naše je zimovanje pri kraju: vraćamo se 1. III. u četvrtak naveče oko 20 sati (iz Rijeke polazimo vlakom u 16,11h) pa Vam se zato i javljam s molbom da potražite Blagoja i upoznate ga s vremenom našeg dolaska da nas uzmogne dočekati na kolodvoru kako smo se dogovorili već pri odlasku. Izvještaj o našem boravku čut ćete usmeno. Srdačno vas pozdravljaju</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1516.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (55.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 24. II. 1984.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>već smo se davno sporazumjeli kako nam vrijeme brzo leti pa eto dovoljni su prsti jedne ruke da pokažu koliko ćemo noći ovdje noćivati, a onda... u Gajevu. Nećeš valjda pomisliti da nam je prošao i jedan dan a da ne spomenemo tebe, i kako smo ovo, i kako ćemo ono. Otkako si otišla, bilo je i sunašca, ali i lijepe kišice, i šetnje po njoj, i ostalog, o čemu ćeš čuti usmeno. Da, moram ti reći kako nas je tvoje pismo obradovalo, i kako sam i ja tebi pismom odgovarao, samo, nažalost, u mislima. Čim stignemo, u četvrtak, telefonirat ćemo! A sada – pripremi se da primiš 1.000 pozdrava! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1517.</p>
<p>MILANU ZINAIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Milan Zinaić, glavni urednik/RO »Otokar Keršovani – Rijeka«/Ulica maršala Tita 65/Opatija</p>
<p>Opatija, 28. veljače 1984.</p>
<p>Priređivao sam novo izdanje Sabranih djela Janka Polića Kamova u četiri sveska:</p>
<p>Sv. I: Pjesme, Novele i lakrdije;</p>
<p>S predgovorom Nikole Polića »Iskopine« i s mojim Općim napomenama o Sabranim djelima, ispravljenim;</p>
<p>Sv. II: Isušena kaljuža, roman;</p>
<p>Sv. III: Drame;</p>
<p>Sv. IV: Članci i feljtoni, Pisma;</p>
<p>Dodaci Svesku prvom i Svesku trećem preneseni su u dotične sveske. Literatura o Janku Poliću Kamovu bit će ažurirana, tj. dodani podaci od 1958. do 1983. kad se u ožujku vratim u Zagreb (to se može učiniti jedino u Sveučilišnoj knjižnici). Kamovljevi tekstovi nanovo su pročitani, priređeni po suvremenom pravopisu, ispravljene su štamparske pogreške i dr. Pisma su ostavljena onako kako ih je pisao Kamov; u cijelosti se donosi pismo Branimiru Livadiću (Punat, 10. V. 1910), nađeno u Livadićevoj ostavštini. –</p>
<p>Kad se dopuni Literatura o J. P. K-u, predat ću kompletan rukopis Sabranih djela priređen za štampu, s molbom da tehnički urednik, ako je potrebno, još posebno upozori slagara da slaže tekst kako je već složen u prvom izdanju.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1518.</p>
<p>MILANU ZINAIĆU (3.) pismo</p>
<p>Drug/Milan Zinaić, gl. urednik/»Otokar Keršovani – Rijeka«/Ulica maršala Tita 65/Opatija</p>
<p>Zagreb, 6. ožujka 1984.</p>
<p>Dragi Milane Zinaiću,</p>
<p>dobrotom gospođe Vande Ekl šaljem Vam u prilogu bibliografske podatke o članku Nedjeljka Fabrija kao dopunu za »Literaturu o Janku Poliću Kamovu«; ovaj najnoviji članak o Kamovu dodajte na kraj već složene »Literature…«, iza Pavletićeva članka.</p>
<p>Nadam se da će ovi podaci dospjeti da budu uvršteni.</p>
<p>Očekujući obećane pošiljke Kamovljevih SD, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1519.</p>
<p>DIVNI DENKOVIĆ-BRATIĆ (4.) dopisnica</p>
<p>Gospođa/Divna Denković-Bratić/Studentski trg 8/IV/Beograd</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 21. III. 1984.</p>
<p>Draga gospođo Divna,</p>
<p>ovih je dana dovršeno fotokopiranje Šopovih pisama, po Vašoj želji, i molim Vas da mi javite hoćete li u dogledno vrijeme biti u Beogradu da Vam uzmognem poslati spomenute kopije pisama, čim dobijem Vaš odgovor.</p>
<p>Nadam se da Vam je lijepo bilo zimus u Splitu.</p>
<p>Srdačno Vas i Vašega g. supruga pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Nikola Šop, Knjiga vječne ljubavi, 2002. i 2003., str. 442.</p>
<p>1520.</p>
<p>DIVNI DENKOVIĆ-BRATIĆ (5.) pismo</p>
<p>Gospođa/Divna Denković-Bratić/Studentski trg 8/IV/Beograd</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 26. III. 1984.</p>
<p>Draga gospođo Divna,</p>
<p>primivši danas Vaše pismo, odmah odgovaram: šaljem Vam kopiju Šopovih pisama i razglednica12 koje sam dao snimiti u upravi naše Akademije pa zato niste dužni nikakvu nadoknadu. Žao mi je da u upravi nisu imali formate papira na kojima su neka pisma pa ih je trebalo snimiti na dva lista umjesto jednoga; no sve ono što se, pri snimanju, ponavljalo, ja sam precrtao, i sve listove, složivši ih kronološki, paginirao sam od 1 do 142. Nadam se da ćete biti zadovoljni.</p>
<p>Original Šopovih pisama bit će kod mene, dokle god Vi ne naredite drukčije. A njegova pisma meni bit će objavljena u 15. broju časopisa »Gordogan« koji je najavljen za mjesec travanj. U komentaru pisama govorim i o Vama pa čim taj broj »Gordogana« izađe, ja ću Vam ga poslati.</p>
<p>Srdačno pozdravljamo Vas i Vašega g. supruga moja gospođa i ja. Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Nikola Šop, Knjiga vječne ljubavi, 2002. i 2003., str 441-444.</p>
<p>1521.</p>
<p>MILANU ZINAIĆU (4.) pismo</p>
<p>Drug/Milan Zinaić, glavni urednik/RO »Otokar Keršovani – Rijeka«/Ulica maršala Tita 65/Opatija</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 27. III. 1984.</p>
<p>Dragi Zinaiću,</p>
<p>Kad mi dosad niste poslali SD Kamova na reviziju, smatram da neće ni biti objavljena za Interliber. Zato šaljem još jednu »jedinicu« za Literaturu o J. P. K-u, da se umetne iza Pavletićeva članka, u 1983. godinu, ovako:</p>
<p>Uglješa Kisić: Disharmonija prema harmoniji; Janko Polić Kamov. Psovka /Vladislav Petković Dis: Utopljene duše</p>
<p>Izraz, XXVIII, knj. L /IV, br. 12, str. 1052-1066, Sarajevo, decembar 1983.</p>
<p>Srdačno! Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1522.</p>
<p>MATKU PEIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Prof. dr. Matko Peić/Savska cesta 17/I/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 5. IV. 1984.</p>
<p>Dragi Matko,</p>
<p>šaljem ti, kako si tražio, kopiju tvoga članka objavljenog u Glasu Slavonije 15. XI. 1975. A ujedno prilažem i svoju knjigu Prijateljstvoriječi. Ne znam, imaš li moje Sabrane pjesme? Smatram da bi ti trebale obje ove knjige za pisanje eseja, a možda bi dobro došao i naš razgovor. Pa ako i ti misliš tako, radovao bih se da te mogu pozdraviti u svome stanu, kako se dogovorimo. Srdačni pozdravi gospođi Višnji i tebi.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1523.</p>
<p>DRAGUTINU DUMANČIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Karlo Dumančić/Slavka Batušića 43/Zagreb</p>
<p>Slavonski Brod, 14. 4. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Verice i Karlo,</p>
<p>evo nas u gradu moje mladosti; večeras ćemo biti na koncertu Tamburaškog sastava »Slavonski graničari« kao njihovi gosti. Usmeni izvještaj slijedi, bude li vas zanimalo. Sutra ću se svratiti u Rastušje, pa – povratak. Pozdravljamo vas dvoje, i curice, i Marka! Vaši odani</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1524.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (15.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 27. svibnja 1984.</p>
<p>Dragi moji, Mirice i Marijane,</p>
<p>pri kraju je moj rapski boravak, i nisam mogao a da se i ovog puta ne sjetim vas dvoje, dragih naših prijatelja. Ovdje sam bez Jelice, a došao sam da dovršim svoju neku davno započetu prozu. Pa sam dosta i napisao. – A kako ste mi vas dvoje? Uvijek se s ugodnošću sjećam naših susreta i želim da ih bude što više. Oboje vas najsrdačnije pozdravlja vaš odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>1525.</p>
<p>VLADI BAKOTIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Vlado Bakotić/Koblerov trg b. b./Zgrada »Jadro-agenta« »Delo« Ljubljana/Rijeka</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 28. svibnja 1984.</p>
<p>Dragi moj Vlado,</p>
<p>javljam ti se iz moje rapske osame (Jela je u Zagrebu!) želeći da te ove riječi zateknu u dobrom raspoloženju. Često se sjećam naših opatijskih susreta, prijateljskih razgovora, a danas sam se sjetio i tvoga prijedloga za jubilarno izdanje mojih Sabranih pjesama u 3 knjige pa sam, kao od šale, načinio nacrt za takvo izdanje: I. oko 260. str., II. oko 280 str., III. oko 320 str. Ja priređujem ražanj – a zec u šumi! Obavijesti me, molim te, da li bi se tvoj prijedlog mogao i ostvariti. Ovdje ću ostati do 9. lipnja, a zatim – kući, u moju Gajevu, gdje te još uvijek očekujemo. Srdačno te pozdravlja tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Pozdrav Jasni!</p>
<p>1526.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (70.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva 2a/I/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina</p>
<p>29. 5. 1984. utorak</p>
<p>Draga Jelice moja,</p>
<p>godine prođoše, njih deset, otkako sam ovdje, u Uvali svete Eufemije, bio priredio svoju malu Intimnu izložbu crteža iz Raba, trinaest malih pjesama, koje sam sutradan poslao tebi u Ilicu 26, a ovo sjećanje na te davne dane šaljem ti u našu Gajevu da znaš koliko sam te uvijek volio, daznaš kolikotevolim; pozdravljamte, igrlim, iljubim,</p>
<p>tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1527.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (56.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 1. VI. 1984.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>Sutra će biti osam dana otkako rabujem u svom dragom Rabu: vidiš ga na slici; desno od grada park je Komrčar u kojem napisah podosta pjesama, a u pozadini, sa znakom *, hotel je Carolina, gdje ti se javljam s nekoliko riječi (ne rekoh ni tisući dio!) i gdje se često sjećam nedjeljnih naših izleta (ovu nedjelju ne, drugu da!) i gdje bih volio da jednom vidim i tebe. – Moj je povratak u subotu, 9. VI. uveče. Srdačno te pozdravlja, i voli, tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1528.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (47.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 1. VI. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>navršit će se sutra osam dana otkako ovdje rabujem i samujem, ali šta govorim? Pišem, i šetam, a u mislima sam često s vama dvoma (i s Jelicom, razumije se!), i šaljem vam sliku Raba koji je drag meni, a nadam se i vama. Kad bismo se jednom prošetali njime zajedno! Sada sam od njega podosta udaljen, a nije mi žao jer sam u tihoj sobi, sam, sa cvijećem na stolu. I vedrom glavom. – Pozdrav Tomečićima, a vas i Tomicu grli i voli</p>
<p>vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>1529.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (71.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina</p>
<p>2. 6. 1984.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>poslije telefonskih naših razgovora, i mog pisamca, evo ti i razglednice da vidiš grad Rab, park Komrčar, Frkanj, Suhu Puntu sa hotelom u kojem ti pišem, odakle moje misli k tebi lete tisuću puta na dan: živo želim da se opet nađemo u ovoj sobi koja je bez tebe pomalo tužna i pusta; sva je napučena sjećanjima na prošlost, na moje pređe, na mog Đuru kojem je danas rođendan. – Da znaš koliko te pozdravljam, i grlim, i volim! Tvoj osamljeni</p>
<p>Tadija</p>
<p>1530.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (36.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Zagreb/Draškovićeva 13</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 2. VI. 1984.</p>
<p>Dragi moji, Zorice i Marijane,</p>
<p>danas se navršilo osam dana otkako stigoh u moj Rab, sam, na Suhu Puntu, sam, u sobu 334, sam. Dođoh amo da posvršavam neke svoje književne radove, naročito već davno (1950. godine!) započeti rukopis o mojim pređima, Rastušanima; posljednji je trenutak da taj rukopis dovršim, i sve mi se čini, moj Marijane, da ćeš ti »imati sreću« da ga prvi čitaš i o njemu kažeš presudu. – U subotu, 9. VI. vraćam se u Zagreb, i doista bi vrijeme bilo da se vas dvoje odazovete našoj želji da nas posjetite. Čekamo! Srdačno pozdravlja vas, i Vanju, i maloga Marijana vaš</p>
<p>Tadija</p>
<p>1531.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (8.) razglednica</p>
<p>Herrn/Prof. Dr. Ivo Frangeš/Hohenzollern–Strasse 18/Bonn II/BR Deutschland</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina</p>
<p>4. VI. 1984.</p>
<p>Dragi moji Frangeši, Vesna i Ivo,</p>
<p>ovdje sam već drugi tjedan, u sobi označenoj na slici zvjezdicom: *; dođoh amo sâm (bez Jelice!), sa željom da privedem kraju svoj davno (1950.) započeti rukopis Moji pređi, i da obavim još druge neke posliće. – Za dva dana rješavat će se u Z. dotacija za našu knjigu. Bit će dobro. Veselim se! – A kako ste mi vas dvoje, golubići? Srdačno vas oboje pozdravlja vaš odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>1532.</p>
<p>EDWARDU D. GOYU (8.) razglednica</p>
<p>Mr./Edward Goy/29 Gilmerton Court/Long Road/Cambridge CB2 2HQ/England</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina</p>
<p>4. VI. 1984.</p>
<p>Dragi moj Edwarde Goyu,</p>
<p>zahvaljujem na pismu i ispričavam se što dosad nisam odgovorio. Ali da sam mislio na te, dokazat će pošiljka Goranovih Sabranih djela koju ćeš uskoro primiti; na moj ih prijedlog šalje JAZU. Ovamo sam došao sâm da radim na dovršavanju davno započetog proznog rukopisa. Ove će mi godine izaći, nadam se, dvije knjige. Poslat ću ih!</p>
<p>Volio bih da mi se javiš! Srdačno te pozdravlja tvoj</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1533.</p>
<p>DRAGUTINU DUMANČIĆU (4.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Drago Dumančić/književnik/Slavka Batušića 43/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 4. VI. 1984.</p>
<p>Dragi moji, Verice i Karlo,</p>
<p>htjedoh vam pisati 2. lipnja, na rođendan Slavka Batušića, ali nisam, nego vam šaljem sliku mog hotela Carolina da vidite gdje prebivam, ovog puta bez Jelice; soba je 334, sasvim nalijevo, i tu pišem. Ali šta pišem? Prozu! Dovršavam, čini se, rukopis Moji pređi, započet još 1950. godine. Ako itko, a onda ćeš ga, nadam se, ti, Karlo, sa zanimanjem čitati i reći mi što ti se bude činilo. O tom potom! – Nadam se da tvoj doktorat, Karlo, ide normalnim tokom. Želim da ti mogu još ovog mjeseca čestitati. A to sigurno želi i Verica, zar ne? Srdačno pozdravlja vas i vašu dječicu</p>
<p>vaš odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>1534.</p>
<p>NEVENI ŠUBIĆ (4.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dr. Nevena Šubić/Frankopanska 2a/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 4. VI. 1984.</p>
<p>Dragi moji, Nevena i Branimire,</p>
<p>ovdje sam nažalost sâm, bez Jelice, ali smo se tako i dogovorili: ja dovršavam svoj davno započeti rukopis Moji pređi, i nema za me isprike da bi me pri tom poslu itko smetao. No, u subotu se vraćam u našu Gajevu i želim da se što prije sretnemo. Pozdravlja sve vaše drage a vas dvoje grli vaš odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>1535.</p>
<p>ELIZABETI NIKŠIĆ (2.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Elizabeta Nikšić/Trg Marka Oreškovića 3/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 4. VI. 1984.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Elizabeta,</p>
<p>već sam drugi tjedan ovdje, u lijepom hotelu, bez Jelice; pređašnjih smo godina ovdje bili zajedno, ali ovoga puta došao sam sâm da dovršim davno započetu prozu o mojim pređima. U Rab smo godinama dolazili, i tu sam napisao poveći broj pjesama. Na slici se vidi grad Rab, a nalijevo detalji Suhe Punte, udaljene 5 km od Raba. – A kako vama teku dani? Želim vam zdravlje i veselja, i srdačno pozdravljam vas i vaše drage. Odani vam</p>
<p>Tadija</p>
<p>1536.</p>
<p>ŠTEFANIJI LOVRENČEVIĆ (4.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Štefanija Lovrenčević/Šoštarićeva 4/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 4. VI. 1984.</p>
<p>Draga moja Štefice,</p>
<p>pogledaj u kako sam lijepom hotelu, ali sâm ko prst, nema mi Jelice. Nas dvoje smo se upravo tako i dogovorili: najprije ću ja sâm ovdje nastaviti pisanje svoje davno započete proze, a u srpnju-kolovozu doći ćemo zajedno ovamo na odmor. – A kako si mi ti, Štefice? Pišeš li što i ti? – Vraćam se u subotu i uskoro ćemo se čuti i vidjeti. Srdačno te pozdravlja tvoj odani</p>
<p>Tadija</p>
<p>1537.</p>
<p>DIVNI DENKOVIĆ-BRATIĆ (6.) pismo</p>
<p>Gospođa/Divna Denković-Bratić/Studentski trg 8/IV/Beograd</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 16. VI. 1984.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Bratić,</p>
<p>najprije vas molim da primite moju ispriku što vam tek danas odgovaram.</p>
<p>Prije nekoliko dana vratio sam se iz Raba, gdje sam boravio 15 dana dovršavajući neku svoju davno započetu prozu. Ali je, nažalost, još nisam dovršio.</p>
<p>Dok sam bio u Rabu stigla je vaša nova pošiljka: 143 Šopova datirana pisma, 4 pisma bez datuma, 1 pismo Dragašu, 1 razglednica, 1 dopisnica i 2 lista s nacrtom pjesme Posljednji igrač. Doista sam se ugodno iznenadio, nešto neočekivano! I odmah sam stao pregledavati, i čitati ponešto, ta pisma (jer im zasad ne mogu posvetiti punu pažnju) pa sam primijetio da redoslijed pisama nije u potpunosti sređen, čak su neka pisma iz jedne godine uvrštena u neku drugu, ali to ne smeta: čim dospijem, ja ću ih srediti kako valja, kao što sam učinio i za prvu pošiljku. Žao mi je što vas moram obavijestiti da mi nije moguće taj posao obaviti (i načiniti kopije!) prije ove jeseni pa vas molim da se dotle strpite.</p>
<p>I ja strpljivo čekam da najesen izađe »Gordogan« sa Šopovim pismima i mojim komentarima, od kojih, u posljednjem, donosim – vašu kratku biografiju. (U pismu, naime, koje komentiram poslali ste mi, svojom rukom, pozdrav i potpis.)</p>
<p>Svidjela mi se vaša epistola Margareti Jursenar, a jednako ste me obradovali viješću da ste na francuski preveli neke moje pjesme; nemam ovdje, nažalost, nikoga tko bi mjerodavan bio za pregled vaših prijevoda. Zahvaljujem vam na trudu i ljubaznosti.</p>
<p>Uskoro ću vam poslati knjigu svojih izabranih pjesama Poezija, a također knjižicu mojih pjesama prevedenih na francuski. Ove će godine izaći dvojezično izdanje knjige mojih pjesama na talijanskom, Sjena života – L’ombra della vita, i knjiga malog formata (8 x 10 cm) Svjetiljka ljubavi.</p>
<p>Srdačno pozdravljamo, moja supruga i ja, vas i vašega g. supruga.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Nikola Šop, Knjiga vječne ljubavi, 2002. i 2003., str. 447.</p>
<p>1538.</p>
<p>GLAVNOM UREDNIKU »IMOTSKE KRAJINE« (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, 4. srpnja 1984.</p>
<p>Poštovani glavni uredniče,</p>
<p>primivši Vaše pismo od 1. VII. o. g., najprije hoću da Vam se zahvalim na ljubaznosti što mi šaljete »Imotsku krajinu«, koju uvijek sa zanimanjem čitam i pratim sve što se događa u imotskoj Vašoj krajini, a pomalo i oko nje. Hvala Vam!</p>
<p>A što se tiče moje TV emisije »Srdačno vaši«, u njoj spominjem i našega Dinka Štambaka, ona je objavljena u Forumu, br. 10-12, 1983., pa Vam taj broj i šaljem.</p>
<p>Pozdravite mi, molim Vas, i moga Dinka, ako je još u Imotskome. Zahvaljujem Vam na pažnji i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Imotska krajina, XVI, br. 340, str. 10, Imotski, 1. III. 1985.</p>
<p>Faksimil autografa!</p>
<p>1539.</p>
<p>NECATIJU ZAKERIJI (1.) pismo</p>
<p>Drug/Necati Zakerija/književnik/Društvo makedonskih književnika/Skopje/ SR Makedonija</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 31. VII. 1984.</p>
<p>Poštovani druže Necati Zakerija,</p>
<p>u zagrebačkom Vjesniku 30. VII. 1984. objavljena je obavijest »Hrvatski pjesnici na turskom jeziku« u Vašoj Antologiji suvremene jugoslavenske poezije, u izdanju istambulskog izdavača 1983. Saznavši iz te obavijesti da su u spomenutu Antologiju uvrštene i neke moje pjesme, najljepše Vas molim da budete ljubazni pa da mi pošaljete to izdanje Vaše Antologije u Zagreb, na moju adresu: Gajeva ulica 2a, ali ne prije 18. VIII. jer me dotle neće biti u Zagrebu. (Ovdje sam na godišnjem odmoru, i tada se vraćam kući.) Jako mi je stalo da primim Vašu Antologiju koja će biti po redu četrdeset i prva od antologija na stranim jezicima u koje su uvrštene moje pjesme; uskoro će ući u štampu Peto, prošireno izdanje mojih izabranih pjesama Prsten, u kojem donosim popis navedenih antologija na stranim jezicima među kojima je mjesto i Vašoj Antologiji. Kad primim Vašu pošiljku i u njoj Vašu adresu, poslat ću Vam svoje izabrane pjesme Poezija i najnoviju knjigu pjesama Prijateljstvo riječi. Nadajući se da ćete mojoj molbi udovoljiti, unaprijed Vam zahvaljujem na ljubaznosti i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Gajeva 2a, 41000 Zagreb</p>
<p>1540.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (48.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 11. kolovoza 1984.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>tri su tjedna danas, otkako smo ovdje, bilo je sunca i kupanja sve do jučer, prekjučer, a jutros nas je probudila grmljavina i sijevanje munja pa kiša, kiša. I sada dok pišem, grmi. Nebo se na nas ljuti. Što li smo mu skrivili? – Zar bi trebalo reći da često mislimo na vas, na gostoljubivi vaš dom? Još tjedan dana i vraćamo se, 18. VIII. I najsrdačnije pozdravljamo vas oboje, i Tomicu, i Tomečiće. Grle vas i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1541.</p>
<p>DORI GUŠIĆ (3.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Dora Gušić/Moše Pijade 1/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 11. VIII. 1984.</p>
<p>Draga naša Dorice,</p>
<p>već su tri tjedna minula, otkako smo ovdje. Kupali smo se sve do jučer, ali dođoše oblaci i grmljavina, i kiša, koja i danas pada. Ali poslije kiše, doći će – vedrina. Ostat ćemo još tjedan dana, a zatim u Gajevu. Veselimo se susretu s tobom i najsrdačnije te pozdravljamo. Grle te i vole tvoji</p>
<p>Beba i Tadija</p>
<p>1542.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (57.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 11. VIII. 1984.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>najljepša hvala na pismu i razglednici iz Božave, doista si nas obradovala. – Do jučer, prekjučer, kupali smo se i pod borovima se odmarali, i vrijeme je u trku projurilo, a zatim se nebo naoblačilo pa došla grmljavina, munje, i kiša, kiša, koja i sad pada dok pišem. Ali – post nubila Phoebus! Drago nam je što si se dobro osjećala u Božavi, i kad ova razglednica stigne ti ćeš već biti u Zagrebu, kamo se i mi ubrzo vraćamo: u subotu, 18. VIII. Predlažemo susret sutradan! – Najsrdačniji pozdravi! Grle te i vole tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1543.</p>
<p>ZDENKU KOLACIJU (8.) razglednica</p>
<p>Drug/Arh. Zdenko Kolacio/Voćarsko naselje 106/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 11. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Ljiljana i Zdenko,</p>
<p>evo nas ponovno u ovom hotelu, remek djelu arh. Bregovca: pišem na malom balkonu, dok kišica pada po borovima i negdje daleko čuje se grmljavina. Do prekjuče smo se svaki dan kupali i sjedili u sjeni šume, a sada čekamo vedre dane i naš skori povratak, u subotu, 18. VIII. – Veselimo se prijateljskom susretu s vama i najsrdačnije vas oboje pozdravljamo. Grle vas i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1544.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (37.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Draškovićeva 13/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 11. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>jutros nas je probudila grmljavina, sijevanje munja, pa kiša, kiša, a sada se vedri, nebo se smješka – post nubila Phoebus. – 13. VIII. očekivasmo da obitelj Frangeš, Vesna i Ivo, doputuje prvi put u Rab, pun turista kao šipak, ali ni nama ni njima nije uspjelo naći za njih mjesto (u našem je hotelu 50 prekobrojnih Nijemaca!). I tako oni ne vidješe Rab, žao nam je. – A naš se rapski boravak bliži kraju, kući se vraćamo u subotu, 18. VIII. Kako bismo se radovali skorom susretu s vama! Srdačni pozdravi oboma, i Vanji, i Marijanu ml. Vole vas i grle vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1545.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (25.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 13. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>da znate koliko smo puta mislili na vas sjećajući se zajedničkih boravaka na Frkanju (proljetos opustošenom, drugačijem nego onda!). Ali okrutno vrijeme bezobzirno prolazi i gazi, no mi ćemo mu, viribus unitis, ipak oteti još koji prijateljski trenutak, pa nek od jada pukne. – Pri kraju je četvrti tjedan našeg odmora, u subotu se vraćamo kući, i javit ćemo vam se telefonski. Oboje najsrdačnije pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1546.</p>
<p>ZVONIMIRU GRGIĆU (21.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Grgić/Švearova 7/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 13. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Katice i Zvonko,</p>
<p>uvijek se rado sjećamo prijateljskih naših susreta, i pred skori naš povratak sa godišnjeg odmora najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage.</p>
<p>Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1547.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (15.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 13. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Vikice i Teodore,</p>
<p>ma kako dugo trajao godišnji odmor, dođe mu kraj: naš 4-tjedni boravak ovdje završit će se u subotu, 18. VIII. Pa će nastaviti obični zagrebački život, i mi ćemo se ponekad čuti i vidjeti. (Ali vaš tuskulum uvijek nosimo u sjećanju!) Radostan bi nam bio susret s vama! – Najsrdačnije vas oboje pozdravljamo! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1548.</p>
<p>DUNJI RAPIĆ (5.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dunja Rapić/Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti/Zagreb/Zrinski trg 11</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 13. VIII. 1984.</p>
<p>Draga gospođo Dunjo,</p>
<p>nadam se da ste ozdravili i da ćemo se ponovno sretati u razgovoru ugodnom, u našem šestom rezredu (ne gimnazije!). Vraćam se kući u subotu, i javit ću se već u ponedjeljak, ili telefonski ili fizički. Srdačno vas pozdravljamo Jela i ja! Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1549.</p>
<p>IVANU RAOSU (11.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Raos/književnik/Miškinina 22/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 13. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Ivanka i Ivane,</p>
<p>koliko god bio dug godišnji odmor, dođe mu kraj. Pa tako i našemu. Vraćamo se kući u subotu, i šaljemo vam sliku naše drage Caroline (pišem na balkonu sobe 334, pogledavajući na visoke borove, ove na desnom dijelu slike) da vidite i vi gdje smo dane brojali sjećajući se često vas i vašega gostoljubivog doma. Radujući se skorom susretu, najsrdačnije vas pozdravljaju i vole vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1550.</p>
<p>MIRICI I MARIJANU KRIŽANIĆu (8.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Mirica i Marijan Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 13. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Mirice i Marijane,</p>
<p>kako nam brzo prođoše ovi rapski dani odmora, već je četvrti tjedan, i mi se u subotu, 18. VIII. vraćamo u našu Gajevu. Prije svakoga kupanja u moru, Miricu smo glasno spominjali (ona zna zašto!), a suvišno je i kazati koliko se rado uvijek sjećamo vas oboje i kako nam je draga pomisao da ćemo se uskoro i sresti. Srdačni pozdravi oboma! Vole vas i grle vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1551.</p>
<p>ŠTEFANIJI LOVRENČEVIĆ (5.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Štefanija Lovrenčević/Šoštarićeva 4/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 13. VIII. 1984.</p>
<p>Draga naša Štefice,</p>
<p>već je pri kraju naš godišnji odmor, i mi se u subotu 18. VIII. vraćamo u našu Gajevu pa ćemo se ubrzo zatim s tobom i vidjeti. Nadamo se da je s tvojim bratom sve dobro završilo. Ne znamo jesi li primijetila Cindrićev lijepi članak o Tei u subotnjem Vjesniku 21. VII. upravo kad smo otputovali. Ako nisi, otiđi na Preradovićev trg i kupi taj Vjesnik. – Veseleći se skorom susretu s tobom, najsrdačnije te pozdravljamo. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1552.</p>
<p>NEVENI ŠUBIĆ (5.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dr. Nevena Šubić/Frankopanska 2a/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 13. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Nevena i Branimire,</p>
<p>pri kraju je i naš godišnji odmor, već prolazi četvrti tjedan rapskog boravka, i mi se 18. VIII. u subotu vraćamo u našu Gajevu. – Premda se, nažalost, ne susrećemo često, u sjećanju nam nisu nimalo izblijedjeli vaši prijateljski likovi i uvijek ćemo vam biti zahvalni za sve dobro koje ste nam učinili. Mnogo misleći na vas, srdačno pozdravljamo vas oboje, i sve vaše drage. Vole vas i grle vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1553.</p>
<p>KREŠIMIRU ŠIMIĆU (9.) pismo</p>
<p>Drug/Krešimir Šimić/Podcrkavlje/via Slavonski Brod</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 13. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi Krešo,</p>
<p>žao nam je što se nismo sreli u Zagrebu prije našeg odlaska na godišnji odmor; posjetio nas je mr Blažanović i donio... Od njega sam saznao i za Znanstveni skup o Josipu Berkoviću, kojega se 40-godišnjica smrti navršava 10. X. A još nije nabavljena brodska njegova književna ostavština, o kojoj bi trebalo podnijeti izvještaj na tome skupu. Krešo, daj, molim te, potraži gđu Berković! Tko će, ako nećeš ti? Volio bih uskoro čuti da je sve okončano oko te ostavštine. – Vraćam se u našu Gajevu u subotu 18. VIII. i nadamo se da ćemo se tada bar telefonski čuti. – Je li podignut krov na kuću, proslavljena gliha? – Mnogo srdačnih pozdrava! Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1554.</p>
<p>ZLATKU CRNKOVIĆU (13.) razglednica</p>
<p>Drug/Zlatko Crnković/Zagreb/Kazalište</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 13. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Ecija i Zlatko,</p>
<p>ne znajući novu vašu adresu, pišemo na kazalište. Nama ovdje prolazi već četvrti tjedan odmora, i u subotu se vraćamo u našu Gajevu, gdje bi nam bilo drago da vas oboje jesenas pozdravimo. Nadamo se da ste i vi dobro proveli ljeto u trogirskom vašem tuskulumu. (Uvijek se obradujemo kad Zlatka na televiziji vidimo i čujemo.) Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i lijepe vaše i naše kneginjice. Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1555.</p>
<p>OLINKU DELORKU (17.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. Olinko Delorko/književnik/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 13. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>ne znamo po koji vam se put javljamo odavle, iz Raba, koji posjećujemo već tridesetak ljeta i u kojem je nastalo desetine mojih pjesama. Prolazi nam četvrti tjedan odmora (bilo je sunca, i kiše, i mjesečine...), i za koji dan vraćamo se kući. I opet ćemo se s dragim prijateljima sretati i razgovarati, i opet... Nadajući se da je ovo ljeto i vama bilo ugodno, najsrdačnije pozdravljamo vas i sve vaše drage. Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1556.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (16.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. ing. Božidar Ekl/Stubište Rupa 2/Opatija</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 13. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Vanda i Darko,</p>
<p>opet smo u starom našem ljetovalištu, ali ne u Talasoterapiji, nego 5 km udaljeni od samoga grada, u hotelu okruženom borovima, nadomak moru; na razglednici je restoran i bungalovi, i dolje staza kraj mora kojom se svakog jutra šetam: ona ide od »Caroline« do »Eve« (»Adama« još nema ali je planiran!). A kako ste nam vi? Vandine recenzije čitamo u Vjesniku. Za koji dan vraćamo se kući, u subotu. Često se sjećamo ugodnih susreta s vama želeći da ih bude još mnogo. Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje, i Dadu. Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1557.</p>
<p>IVANU GOLUBU (19.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub, književnik/Badalićeva 21/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 13. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naš Ivane (davno neviđen i nečuven!),</p>
<p>ovaj grad kojemu, na razglednici, vidiš samo tri tornja, a u stvarnosti postoji i četvrti, već je tridesetak godina mjesto nastanka povećeg broja mojih pjesama; od njega smo sad udaljeni 5 km, u hotelu, sa borovim starim šumama. Naš se boravak primiče kraju, u subotu se vraćamo kući. A o tebi, Ivane, znamo malo: gdje si? Tješimo se, kada dođe vrijeme, opet će se izgubljeni sin pojaviti u Gajevoj. Mnogo srdačnih pozdrava! Vole te tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1558.</p>
<p>IVANU LACKOVIĆU CROATI (10.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Ivan Lacković Croata/slikar/Frankopanska 12/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 13. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Ana i Ivo,</p>
<p>već mnogo godina provodimo godišnji odmor u Rabu, gdje je nastalo i mnogo mojih pjesama, a sada smo 5 km daleko od grada, u hotelu okruženom borovim šumama, ali nam je odmor pri kraju; u subotu se vraćamo kući. – Svaki dan gledamo Ivine ilustracije Vjesnikova romana i divimo se njegovu laganom crtežu, a s nesrtrpljenjem očekujemo našu zajedničku knjižicu pjesama; čim o njoj nešto saznam, javit ću. – Hoćemo li ikada dočekati da za nas odvojite sat, dva, vremena u našem domu? – Mnogo srdačnih pozdrava oboma i vašim dragima. Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1559.</p>
<p>DRAGUTINU DUMANČIĆU (5.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Dr. Karlo Dumančić/Slavka Batušića 43/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, H. Carolina</p>
<p>13. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Verice i Karlo,</p>
<p>na ovoj razglednici možete vidjeti, po prilici, gdje mi ljetujemo već nekoliko godina, u hotelu okruženom borovom starom šumom, nadomak moru. Od Raba smo 5 km daleko. – Nadamo se da je vama u vašem primorskom domu neopisivo lijepo i da skupljate snage za nova borilišta, ne trebalo ih. Je li vam more sklono? Nama pokazuje sve svoje ćudi, ali je uvijek privlačno. Vraćamo se 18. VIII. i molimo vas da nam se javite čim stignete. Jedva čekamo da se zagrlimo! Najsrdačnije pozdravljamo vas oboje i dragu vašu dječicu. Vole vas vaši odani</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1560.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (16.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Banjavčićeva 24/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 14. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>na ovoj razglednici vidiš Rab (desno) i neke detalje Suhe Punte (lijevo), gdje je i naš hotel, udaljen 5 km od grada. Žao nam je što ni ovog puta nisi mogao ostvariti svoju želju: doći u Rab; mi smo se potajno nadali... Četvrti tjedan našega boravljenja primiče se kraju, i mi ćemo u subotu naveče biti u našoj Gajevoj; tamo te uvijek prijateljski dočekujemo. Radujemo se skorom susretu da se zagrlimo i porazgovorimo. Najsrdačnije pozdravljamo tvoju dragu mamu, i Anu, i tebe, i sve vaše drage. Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1561.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (15.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/književnik/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 14. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi Draško,</p>
<p>opet smo u Rabu, već četvrti tjedan ali u Suhoj Punti, 5 km od samoga grada, u najvišoj sobi hotela, s balkonom na kojem pišem pogledavajući na nebo i vrhove borova (vidi desni dio ove razglednice!). – Pročitah ovdje da je objavljen Draškov intervju; molim te, Draško, ako možeš, pošalji mi ga, rado čitam sve što ti izgovoriš i napišeš. – Znam da s nestrpljenjem, kao i ja, čekaš objavu Šopovih pisama, u Gordoganu. – Nema mjesta da se išta drugo napiše nego da se radujemo kad se in persona pojaviš u Gajevoj 2a. Srdačni pozdravi Jelki, Mirni i tebi! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1562.</p>
<p>VLATKU PAVLETIĆU (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Vlatko Pavletić/Rubetićeva 7/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 14. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Nedo i Vlatko,</p>
<p>u Rabu smo, gdje dolazimo ljeti već tridesetak godina i gdje je, kako znate, nastalo podosta mojih pjesama (pa i neki dan dvije). – Nešto o našoj knjizi: Prije odlaska na odmor Donatu sam predao kompletne Priloge, obećao je pogovor napisati u Šolti. Vederemo! Čim se vratimo (18. VIII.) izabrat ćemo slikovne priloge pa za desetak dana pozvati tebe i Pala na definitivni izbor; tako bi rkp do kraja kolovoza bio spreman za tisak. – Kad se sastanemo, čut ćemo kako ste vi proveli ovo ljeto. Srdačno pozdravljamo vas dvoje i Mislava i Gorana, drago naše kumče. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1563.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (9.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Akad. Ivo Frangeš/Zagreb/Proleterskih brigada 236a</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 14. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Vesna i Ivo,</p>
<p>žao nam je što ovog puta niste mogli na Rab: bio je prepun, kao nikada. Da znate koliko smo se veselili vašem dolasku! Pokušali smo, prema dogovoru, nazvati vas isto popodne u Zadar, ali nije bilo veze. Nadajući se da ćete ipak stići, čekali smo vas čitav drugi dan, ali nažalost uzalud. Želimo da negdje drugdje lijepo provedete ove dane. Do skorog sastanka u Zagrebu! Srdačno vas pozdravljaju i vole vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1564.</p>
<p>VLADIMIRU KOVAČU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dipl. ing. Vladimir Kovač/Zagreb/Gajeva 2a</p>
<p>Rab, Suha Punta, H. Carolina</p>
<p>14. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi naš predsjedniče,</p>
<p>na Rabu smo, u suncu i kiši, proveli svoj odmor. Prije povratka u našu Gajevu srdačno vas pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1565.</p>
<p>NIKOLI REISERU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Nikola Reiser/Zagreb/Zrinjskoga 16</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 15. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi moj Nikice,</p>
<p>sjećajući se davnih i mnogih naših dogovaranja o portretu moje malenkosti, iznosim pismeni prijedlog: u rujnu ili u listopadu, dolazio bih u tvoj atelje, i bio bi portret gotov; reproducirao bih ga u novom izdanju svoje knjige Prsten, u kojoj će biti 50-60 slikovnih priloga. Definitivni dogovor – telefonski. – Ovo ti, dragi Nikice, javljam da možeš prirediti platno i boje, onako, kao za mene. – Pred naš skori povratak, srdačno pozdravljamo tebe i naše drage, Vesnu i Elu! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1566.</p>
<p>NECATIJU ZAKERIJU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Necati Zakerija/književnik/Karaorman 35/Skopje</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 27. VIII. 1984.</p>
<p>Poštovani i dragi Zakerija,</p>
<p>primio sam Vaše pismo dok sam boravio u Rabu; hvala. Obećao sam da ću Vam poslati svoje knjige, Poeziju i Prijateljstvo riječi, pa sam to danas i učinio posredovanjem svog izdavača, Liber. Bit će mi drago, ako Vas moje knjige obraduju. Očekujući Vašu antologiju na turskom, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1567.</p>
<p>FRANSU VYNCKEU (2.) pismo</p>
<p>Monsieur/Prof. Dr. Frans Vyncke/Brusselbann 272/Affligem/Belgija</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 29. VIII. 1984.</p>
<p>Dragi moj Vyncke,</p>
<p>i mene je obradovalo Vaše pismo priloženo u pismu gospođice Ane Myriam Donck koje sam zatekao nakon svoga nedavnog povratka s godišnjeg odmora u Rabu. Prošao je dobar broj godina od Vaših dolazaka u Zagreb kada smo se sretali, i pomišljao sam da ste me i zaboravili. Ali, eto, prevario sam se.</p>
<p>Žao mi je što me gospođica A. M. Donck (jesam li dobro pročitao njezino prezime?) nije našla kod kuće kad me telefonski nazivala; rado bih se bio s njom sastao i razgovarao.</p>
<p>Svoju knjigu pjesama Prijateljstvo riječi poslao sam, s tehničkom pomoći izdavača Liber, i Vama i gđici Donck, s posvetom; nisam bio siguran u čitanje njezine adrese i nisam joj mogao knjigu direktno poslati, pa Vas molim da joj tu knjigu Vi predate.</p>
<p>Razumije se da me raduje vijest da Vaša jedna učenica piše diplomski rad o mojem stvaralaštvu, a još me više veseli činjenica što ste vas dvoje preveli toliki broj mojih pjesama na nizozemski jezik.</p>
<p>Kad bi se moglo desiti da te doslovne prijevode pregleda i dotjera koji pjesnik i dade im definitivni oblik! Zar ne poznate nekog pjesnika koji bi mogao i htio obaviti taj posao? Možda je suvišno i kazati da ja kao autor ni u kom slučaju ne tražim nikakav honorar. Meni bi honorar bio štampani prijevod mojih pjesama. Želim Vam uspjeh! (Ove će godine izaći dvojezično izdanje mojih pjesama, hrvatski i talijanski. Kad knjiga bude gotova, poslat ću Vam.)</p>
<p>Sjećam se da Vam je, u ono doba, g. Vrana slao podatke o našim piscima za neku enciklopediju, i ne znam je li što u toj enciklopediji uvršteno o meni. Ako jest, molio bih Vas da to date presnimiti i da mi pošaljete zajedno s naslovom enciklopedije, i godinom, da taj podatak uzmognem unijeti u svoju bibliografiju.</p>
<p>Hvala Vam unaprijed!</p>
<p>Očekujući obećani primjerak diplomskog rada i Vaše pismo, najsrdačnije Vas pozdravljamo moja supruga i ja.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1568.</p>
<p>MILANU ZINAIĆU (5.) pismo</p>
<p>Drug/Milan Zinaić, gl. urednik/»Otokar Keršovani – Rijeka«/Ulica maršala Tita 65/Opatija</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 16. IX. 1984.</p>
<p>Poštovani druže Zinaiću,</p>
<p>žao mi je što me 12. IX. niste mogli posjetiti u mom stanu kako smo se bili dogovorili. Kazao bih vam ovo što ću uglavnom reći sada: Kao što znate, primio sam autorska tri kompleta Sabranih djela Kamova, ali nisam primio originale slikovnih priloga koje sam posudio za to izdanje; molim vas, dakle, da mi te priloge vratite.</p>
<p>(Usput napominjem samo ovo: nije mi jasno, čemu je trebalo, i tko je to učinio, naslov četvrtog sveska SD, umjesto, na trećoj strani, kao što je u prvom izdanju:</p>
<p>ČLANCI I FELJTONI</p>
<p>PISMA</p>
<p>odštampati pogrešno:</p>
<p>ČLANCI</p>
<p>FELJTONI I PISMA</p>
<p>kao da su članci posebno, feljtoni posebno, a tako nije, vidi stranu 5 i Kazalo, str. 399; zašto li su NAPOMENE na str. 403, a ne na str. 402 gore, također ne znam; itd.).</p>
<p>Nego, imam dvije molbe za dva besplatna kompleta SD Kamova!</p>
<p>Obećao sam dvojici da ću se obratiti na vas pa to i činim: 1. Akad. Ivo Frangeš, Proleterskih brigada 236a/III, 41000 Zagreb (napisat će recenziju za časopis Croatica), 2. Zdravko Zima, Pantovčak 238, 41000 Zagreb (novinar Vjesnika, napisat će recenziju za Vjesnik). Mislim da ćete dobro učiniti, ako pošaljete komplete ovim kritičarima.</p>
<p>Htio sam vas pitati i za moju knjigu kod Ljube Stefanovića, ali neću da vas opterećujem. Napisat ću Ljubi razglednicu.</p>
<p>Očekujući odgovor, drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1569.</p>
<p>SLAVKU JENČU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dipl. ing. Slavko Jenč/Branka Bjegojevića ulica 31/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 12. listopada 1984.</p>
<p>Telefon: 041/423–981</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine inžiniru,</p>
<p>uvijek se rado sjećam našeg susreta u školi, razgovora i ljubaznog Vašeg poziva da Vam se obratim kada bude trebalo. Stoga Vam se i javljam, jer je moj rođendan (4. studenoga, nedjelja) tako reći na pragu, pa se obraćam s molbom da u moj stan, Gajeva 2a/I, date dostaviti 5 kutija Graševine [12 flaša po 1 litru] i 1 kutiju Frankovke [12 flaša po 1 litru] time da to vino platimo nakon moje proslave, jer bismo u slučaju da se sve ne potroši, preostale pune flaše vratili. – Budući da sam u velikoj oskudici s vremenom, molio bih da nam se to vino dostavi ili u četvrtak 18. X. ili u utorak 23. X. dopodne, jer nisam siguran za druge dane da smo kod kuće, a nitko drugi nema ga preuzeti. Za dopodne molim zato, jer stanujem preko puta hotela »Dubrovnik«, a u tu se zonu roba dostavlja samo do 9 ili 10 sati ujutro. – Za tu proslavu dobivali smo svake godine vino od »Jasinja« u Zagrebu, pa Vas molim da mi javite njihov broj telefona i ime s kim se mogu dogovoriti o danu dostave, i način kako treba na ulaznim vratima (»haustoru«) zvoniti i dr. Ako ćete mi telefonirati, molim to učinite ujutro do 9 sati. O vašem »Jasinjskom podrumu« čuo sam sve najbolje, i nadam se da ćemo ga i nas dvoje još do kraja ove godine posjetiti odazvavši se Vašem pozivu. – O ovoj molbi obavijestit ću i druga gen. direktora Mataića napomenuvši mu da sam Vama o svemu detaljno pisao. – Nadajući se da Vas ovom molbom nisam suviše opteretio, moja supruga i ja unaprijed Vam zahvaljujemo na ljubaznosti i srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1570.</p>
<p>IVICI MATAIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Ivica Mataić/gener. direktor/Agrokombinata »Jasinje«/Pere Naglića ul. 10/Slav. Brod</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 12. listopada 1984.</p>
<p>Poštovani i dragi druže gen. direktore,</p>
<p>bliži se moj rođendan [4. studenoga], koji će mi, kao i svake godine, doći da čestitaju mnogi prijatelji, a ja ih želim, kao i dosada, počastiti vinom »Jasinja«. Uvijek ste pokazali prijateljsko razumijevanje za tu moju proslavu pa Vas molim da to učinite i ovog puta. Ne želeći da Vas opterećujem detaljima svoje molbe, ja sam o pojedinostima danas pisao ing. Jenču, koji mi je pri našem susretu u Brodu obećao izaći u susret, a Vas molim za odobrenje da on uzmogne izvršiti sve kako sam zamolio. Radovao bih se, kad bih Vas jednom mogao pozdraviti u svom domu.</p>
<p>Unaprijed Vam zahvaljujući na dobroti, moja supruga i ja srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1571.</p>
<p>NECATIJU ZAKERIJI (3.) pismo</p>
<p>Drug/Necati Zakerija/književnik/Karaorman 35/Skopje</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 24. X. 1984.</p>
<p>Poštovani i dragi Zakerija,</p>
<p>uskoro će se navršiti dva mjeseca, otkako sam vam poslao svoje knjige, Poezija i Prijateljstvo riječi posredovanjem izdavača Liber. Ne znam jeste li te knjige primili pa vas molim da mi to javite. Također sam vas molio za primjerak vaše antologije na turskom jeziku, ni nju nisam još primio. Molim vas da mi odgovorite, makar s nekoliko riječi.</p>
<p>Srdačno vas pozdravlja Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1572.</p>
<p>EDWARDU D. GOYU (9.) razglednica</p>
<p>Mr./Edward Goy/29 Gilmerton Court/Long Road/CB2 2HQ Cambridge/England</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 24. X. 1984.</p>
<p>Dragi Edwarde,</p>
<p>zahvaljujem na pismu i odgovaram na pitanje. Gundulićeva »Osmana« s Mažuranićevim dopunama 1844. izdala je Matica ilirska, kako si i sâm dobro pretpostavio. Koje ti je izdanje »Osmana« služilo kod prevođenja? Ako nemaš, posudi Knjigu 13 »Pet stoljeća hrvatske književnosti«: »Osman« s rječnikom i komentarima, dosad najbolje izdanje. – Jesi li primio Goranova »Sabrana djela«, 5 knj.? Javi mi. – Pišem u žurbi, jer putujem. Srdačan pozdrav od Jele i mene!</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1573.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (72.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva 2a/I/Zagreb</p>
<p>Nova Gradiška, Hotel Slaven</p>
<p>26. X. 1984.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>pišem na koljenu, prije popodnevnog nastavka skupa o Reljkoviću; bio sam dopodne i u školi… Sutra ujutro idemo u Cernik, pa u Davor, gdje ćemo ručati. Vraćam se autobusom u 14,50h iz N. G. Vidjet ćemo se prije sunčeva zalaska. Jedva čekam!</p>
<p>Grli te i ljubi</p>
<p>tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1574.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (73.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Vinkovci, 8. XI. 1984.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>evo me u Vinkovcima gdje smo nekad, prije pola stoljeća, bili nas dvoje, u gostionici, na ručku, Lehrner (tako mi veli Diko).</p>
<p>Grli te i voli</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Diko [Dionizije] Švagelj</p>
<p>Vera [Švagelj]</p>
<p>Mirko Vidaković</p>
<p>Dušan Klepac</p>
<p>Jedan potpis nečitak</p>
<p>1575.</p>
<p>DARKU GAŠPAROVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Darko Gašparović/V. Ćopića 1/545/Rijeka</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 9. XI. 1984.</p>
<p>Dragi Darko,</p>
<p>a ja najprije moram reći da me iznenadio, u našem telefonskom razgovoru, vaš prijedlog da u Kamovljevoj večeri sudjeluje i Šnajder, jer u usmenom našem dogovoru o promociji »Sabranih djela« Kamovljevih nije bilo govora o Šnajderu i jer mi se ponovo desilo i to da sam se dogovorio o jednome, a nakon toga se, bez dogovora sa mnom, predlaže nešto drugo; i odatle moja »reakcija« na taj vaš prijedlog. Protiv Šnajdera nemam ja ništa, ni privatno, ni javno: on odgovara za svoje spise, kao i ja za svoje.</p>
<p>Pišete mi o »kontekstu scene A S«, u kojoj je izlazak SD Kamova samo povod »za tu zgodu«. Šteta što o tom nije govoreno u našem usmenom dogovoru, jer bih vam i tada rekao da smatram da je za jedno veče potrebno prikazati: a) značenje Kamova u književnosti, b) njegova sabrana djela, i c) izbor iz svih djela, a odjeci njegova života i djela, u drami, u kritici, zaslužuju posebno veče. Tako smo se, uostalom, bili i dogovorili, da vi prikažete njegovo značenje i izaberete za glumce njegove pjesme, pisma i ulomke drama, a ja da govorim o historijatu Sabranih djela. Radovalo me pri tome upravo to što će se »o Janku i njegovu djelu« čuti »glas dviju generacija«, i ujedno biti prikazan, uza sudjelovanje dramskih umjetnika, izbor iz njegovih djela. O ovom našem zajedničkom dogovoru obaviješten je i drug Stanko Škunca u Književnom petku pa je on i odredio dan te priredbe: 23. studenoga, u petak.</p>
<p>Nakon svega, ne znam hoćete li vi sa mnom nastupati na Književnom petku, kako smo se dogovorili. Ako hoćete, molim vas da mi pošaljete svoj izbor iz Kamova, s točnim podacima za ulomke drama, da ih uzmognem na vrijeme dati ovdašnjim glumcima da se pripreme.</p>
<p>A što se tiče mene, moram reći da ste me naknadnim svojim telefonskim prijedlogom da u prikazivanju SD Kamova sudjeluje i Šnajder doveli u nepotrebnu situaciju: ponavljam, nemam ništa protiv Šnajdera, samo sam želio, prema dogovoru s vama, da prikažemo Kamova i njegova Sabrana djela.</p>
<p>Završavam s napomenom da nemam razloga da ustrajem ili ne ustrajem u nekom »kategoričkom stavu«, koji nije ni potekao s moje strane, nego predlažem da na priredbi o Kamovu sudjelujete u Opatiji vi sa Šnajderom, a u Zagrebu vi i ja, pogotovo stoga što ću ja trebati da idem u prosincu na prikazivanje Kamova u Rijeku, u organizaciji izdavača (izdavač će prisustvovati i na Književnom petku!). Smatram da bi nesporazum koji je nastao, bio na taj način okončan.</p>
<p>Očekujući odgovor, srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. – Vaše sam pismo primio pred svoj službeni odlazak u Vinkovce, odakle sam se sinoć vratio pa vam eto danas odgovaram. Pozdrav!</p>
<p>1576.</p>
<p>PETERU KASTMILLERU (1.) razglednica</p>
<p>Mr. Peter Kastmiller/2102 10 TH Avenue/Dakland, Ca 95606/U.S.A.</p>
<p>Zagreb, Gajeva, 2a, 17. XI. 1984.</p>
<p>Poštovani gospodine Kastmilleru,</p>
<p>od svoga prijatelja Slavka Mihalića saznao sam da ste preveli nekoliko mojih pjesama pa Vam se na ljubaznosti najljepše zahvaljujem. Ujedno Vam poštom šaljem i svoju knjigu Poezija, sa željom da Vam bude od koristi u Vašem prevodilačkom radu.</p>
<p>Prijateljski, srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1577.</p>
<p>JUGOSLAVU GOSPODNETIĆU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Jugoslav Gospodnetić/48, Avenue della République/ST-MAUR-DES-FOSSES/France</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 18. XI. 1984.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Gospodnetiću,</p>
<p>nedavno je objavljen i treći, posljednji dio Vaših prijevoda na francuski mojih pjesama, u »Mostu« – le pont – 3/1984. Još jednom Vam najljepše zahvaljujem na trudu koji ste uložili u to prevođenje. Nadam se da ste spomenuti broj Mosta primili. Srdačno Vas, i prijateljski, pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1578.</p>
<p>FRANSU VYNCKEU (3.) pismo</p>
<p>Monsieur/Prof. Dr. Frans Vyncke/Brusselbann 272/Affligem/Belgija</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 30. XI. 1984.</p>
<p>Dragi moj Vyncke,</p>
<p>molim Vas, ne ljutite se, nego mi oprostite što s tolikim zakašnjenjem javljam da sam 25. IX. primio disertaciju gospođice Grete Roose »Poezija i zbilja u stvaralaštvu Dragutina Tadijanovića«: najljepša hvala Vama i gđici Roose koji ste golemi trud uložili za upoznavanje moje poezije, njezin prikaz i prevođenje na nizozemski jezik. Pregledavajući disertaciju i pomalo je čitajući, bio sam začuđen i ugodno iznenađen s koliko je pažnje i preciznosti uneseno obilje podataka o mom stvaralaštvu (bez obzira na mnogi broj pogrešaka u pisanju hrvatskih imena i mjesta, koja sam u svom primjerku ispravio). Osobito sam zadivljen prijevodom čitave zbirke pjesama »Prsten« 1965., ali mi je ujedno i žao što tu nema bar nekih pjesama nastalih poslije spomenute godine. No, uza sve to izričem zahvalnost i Vama i gđici Roose za koju Vas molim da mi pošaljete njezinu adresu; njoj ću se javiti posebno.</p>
<p>Disertaciju sam dosta kasno nakon primitka pokazao novinaru »Vjesnika«, i on je, pod inicijalima Z. Z. (Zdravko Zima), još kasnije objavio bilješku »Nova disertacija o Tadijanoviću«; u prilogu šaljem dva primjerka te bilješke, jedan za Vas, drugi za gđicu Roose; u bilješci ćete opaziti i neke netočnosti, koje sam i ja primijetio, ali novine su – uvijek i svuda – novine. (Jedan od razloga što ovaj moj odgovor kasni čekanje je da se jednom već pojavi ta bilješka da Vam je uzmognem poslati.)</p>
<p>Posebnu zahvalnost, dragi Vyncke, dugujem Vam za oba otiska iz dviju enciklopedija na nizozemskom (Gent 1974. I ? 1984.), pa Vam se najljepše i zahvaljujem na pažnji. Obećali ste mi poslati otisak i drugog izdanja »Moderne Encyclopedie der Weltliteratuur« koje je nedavno objavljeno; bit ću Vam zahvalan i za tu pošiljku.</p>
<p>Ako se desi, kako ste napisali u svom posljednjem pismu, da o mojoj poeziji napišete znanstveni članak, bilo bi dobro da rukopis prije štampanja pošaljete meni da eventualno ispravim neke pogreške (imena, mjesta).</p>
<p>Javite mi, molim Vas, ima li Vaš seminar biblioteku »Pet stoljeća hrvatske književnosti« i koje književne časopise primate iz Zagreba? Imate li interesa da za Vaš seminar Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti pošalje »Sabrana djela« Ivana Gorana Kovačića u pet svezaka, u mojoj redakciji?</p>
<p>Nadam se da ste poštom primili dva primjerka zbirke Prijateljstvo riječi: jedan za Vas, a jedan za gđicu A. M. Donck. Još jednom Vas molim da oprostite što moj odgovor na poslanu disertaciju stiže sa zakašnjenjem.</p>
<p>Jela i ja najsrdačnije Vas pozdravljamo!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1579.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (49.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Kvarner, 16. XII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>mi nazivasmo, ali vas ne dobismo. No, evo nas ovdje, u magli i kiši; možda će sutra – sunce. Uveče ću ja ponešto reći o novom izdanju Kamova, na proslavi 30-godišnjice izdavača »Otokar Keršovani«; nas dvoje i jesmo njihovi gosti. A u utorak naveče već smo u Gajevoj. Najsrdačniji pozdravi vama dvoma, Tomici i Tomečićima. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1580.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (58.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Kvarner, 16. XII. 1984.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>jučer je ovdje, kažu, bio sunčani dan, a danas je magla i sipi kišica; bijasmo u kavani »Jadran«. Sad je nedjeljno popodne kad se sjećamo onih naših nedjelja, davnih i nedavnih (kamo nestadoše? Nestadoše?) Sutraveče govorit ću ovdje o Kamovu, a u utorak naveče evo nas u Gajevoj a dotle – najsrdačniji pozdravi. Grle te i vole tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1581.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (38.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Zagreb/Draškovićeva 13</p>
<p>Opatija, Hotel Kvarner, 17. XII. 1984.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>kad preksinoć stigosmo amo, dobismo u Kvarneru sobu 114, i već drugi dan prolazimo kraj vaše sobe 115 koju smo odmah po dolasku za vas rezervirali od 5. I. 1985. na 4 tjedna. Jučer i danas ovdje je oblačno, kišica i maglica, ali mi se na to i ne obaziremo znajući da će biti i sunčanih dana. Popodne »Otokar Keršovani« slavi 30-godišnjicu, pa ću i ja govoriti o Kamovu, a Marija C. recitirati, itd. Grle vas i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1582.</p>
<p>EDWARDU D. GOYU (10.) razglednica</p>
<p>Mr./Edward Goy/81, Russell Street/Cambridge/England</p>
<p>Dragi naš Edwarde,</p>
<p>Sve najbolje u 1985. godini od srca vam žele</p>
<p>odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1583.</p>
<p>PRIJATELJU ANTI (1.) razglednica</p>
<p>Dragi moj Ante,</p>
<p>Sve najbolje u 1985. godini Tebi i tvojim dragima Od srca želi tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>P. S. – Ispričavam se ovom prigodom što nisam odgovorio na tvoja pisma; nadam se da ćeš me razumjeti i to mi nećeš upisati u zlo. I ja se dobro sjećam davnih onih godina kad smo u »Mladosti« pjevali i svijetom putovali. O tome sam nešto govorio i na televiziji pa je to objavljeno u Forumu, br. 11-12, 1983. Bilo bi mi drago da taj broj Foruma posudiš i pročitaš. Tamo ćeš o meni saznati dosta pojedinosti kao što i ja ponešto znam o tebi od našega dra Blažeka. Srdačno te pozdravljam!</p>
<p>Tadija</p>
<p>1584.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (10.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Akad. Ivo Frangeš/Zagreb/Proleterskih brigada 236a</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 3. 4. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Vesna i Ivo,</p>
<p>ovih dana očekujem špalte naše knjige, bude li istina što mi je pri dolasku obećao urednik Lj. S. On čak veli da bi knjiga trebala biti na Interliberu u Zagrebu, 8. svibnja. Vederemo! – Kako svemu dođe kraj, tako i našem »opatijakanju«: evo nas potkraj drugog tjedna u Gajevoj. Lijepo bi, zar ne, bilo da se jednom i ovdje, u Opatiji, sretnemo i uz more dugo šetamo i dugo razgovaramo.</p>
<p>Sretan Uskrs vama i vašim dragima, s mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1585.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (50.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 3. 4. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>već je prošlo više od polovice našega »zimovanja«, i mi već pomišljamo na povratak, potkraj drugoga tjedna. Kraj mora smo pomalo šetali i pomalo se sunčali, a Tadija je pomalo i pisao (gle, on o sebi govori u trećem licu!). Sretan Uskrs vama i svima vašim dragima, sa željom da se što skorije sretnemo i podnesemo usmeni izvještaj. Srdačno pozdravljamo vas dvoje, Tomicu i Tomečićeve, Renatu i Jožu. Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1586.</p>
<p>MARIJANU MATKOVIĆU (39.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Marijan Matković/književnik/Zagreb/Draškovićeva 13</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 3. 4. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Zorice i Marijane,</p>
<p>poslije kišā došlo je sunce, kao obično, i mi se svagdan šetamo uz more. Danas sam dopro i do vašeg Belvedera i tamo napisao nekoliko stihova. Je li potrebno kazati koliko mislimo na Marijana i kako želimo da ga na povratku nađemo posve zdrava, onoga neumornog Marijana. Neki dan smo te, Marijane, gledali u emisiji snimljenoj u Narodnom domu, u Institutu. Bijaše dobro! – Kako bismo voljeli da još jednom uzmognemo ovdje, u Opatiji, dugo dugo razgovarati. Srdačno pozdravljamo vas i malog Marijana! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1587.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (59.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 3. 4. 1985.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>najprije da ti zahvalimo na pismu koje si nam poslala. Hvala! Doista nas je obradovalo! No, dani prolaze, prolaze, i sunce sja, i mi uz more šetamo, i sjećamo se onih šetnja s tobom, i spominjemo ovo i ono, ti već znaš, i pomišljamo: kako ćemo ponovno ovuda zajedno? Toliko o tom! U četvrtak ću predstaviti »Svjetiljku ljubavi«. Bilo bi lijepo kad bi i ti bila prisutna! Poziv ti stiže! Sretan Uskrs tebi i tvojim dragima! Srdačno vas pozdravljamo! Grle te i vole tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1588.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (16.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 3. 4. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Vikice i Teo,</p>
<p>evo nas opet, ne znamo po koji put, u staroj dobroj Opatiji. Kišno je razdoblje, nadamo se, pregrmjelo i sad u suncu šetamo svaki dan uz more i sjećamo se dragih prijatelja. Kako bi lijepo bilo i s vama jednom prolaziti ovim stazama u razgovoru ugodnom! Srdačno vas oboje pozdravljaju i vole vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1589.</p>
<p>OLINKU DELORKU (18.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 3. 4. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>opet smo u staroj dobroj Opatiji, kiše su prohujale i sad su dani sunčani, i mi se uz more šetamo i sjećamo se prijatelja dragih. – Ovdje sam ponešto i napisao, i proze i stihova, i trebalo bi da se radujem, zar ne, Olinko? Vraćamo se potkraj drugoga tjedna u našu Gajevu. Sretan Uskrs vama i vašim dragima! Srdačno vas oboje pozdravljaju i vole vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1590.</p>
<p>IVANU RAOSU (12.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Raos/književnik/Miškinina 22/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 3. 4. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Ivanka i Ivane,</p>
<p>opet smo u starom gnijezdu, u Opatiji bajnoj, i opet gazimo stare staze uz more, kao i nekada. A bilo je ovdje, hoćemo reći, i kiše, a sada nas miluje sunašce žarko pa nek mu je hvala. Šetamo u suncu i sjećamo se dobrih prijatelja. Pred oči nam često dođe – Miškinina 22. Sretan Uskrs vama dvoma i vašim dragima! Srdačno vas pozdravljaju i vole vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1591.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (17.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Banjavčićeva 24/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 3. 4. 1985.</p>
<p>Dragi moji, Ana i Slavko,</p>
<p>danas je Veliki četvrtak, i nakon dugih šetnji uz more, u suncu, i napisanih nekih stihova, pomišljam šta najprije da Slavku kažem. Ništa drugo nego ono o čemu već govorasmo:</p>
<p>Hoćeš li doista doputovati ovamo, makar na nekoliko dana?</p>
<p>Suvišno je reći da bi nam bilo drago.</p>
<p>Napisao sam ovdje i nešto proze, a za osam dana održat ću prikaz svoje Svjetiljke ljubavi. Poziv će ti stići!</p>
<p>A potkraj drugog tjedna i mi ćemo stići – u našu Gajevu. I nastaviti razgovore. Sretan Uskrs vama dvoma i vašim dragima, sa srdačnim pozdravom!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1592.</p>
<p>NEDJELJKU MIHANOVIĆU (10.) razglednica</p>
<p>Drug/Nedjeljko Mihanović/Tomašićeva 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 4. 4. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Branka, Hrvojka i Nedjeljko,</p>
<p>ovdje sam već treći tjedan, a tek su nam noviji dani puni sunca i često šetamo uz more sjećajući se prijatelja. – Došao sam amo da dovršim davno započetu kroniku »Moji pređi«, a napisao sam i pregršt stihova. Dogovorio se i o izdanju Sabranih djela Frana Mažuranića koje bismo uredili Nedjeljko i ja, bude li konačnog sporazuma. Vraćamo se potkraj drugog tjedna u našu Gajevu i javit ćemo se telefonski. Sretan Uskrs vama svima! Srdačno vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1593.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (29.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/Ivana Gorana Kovačića 13/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 4. 4. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>vrijeme juri, i već smo ovdje treći tjedan, a tek nam nedavno dođoše sunčani dani. Šetamo se uz more i pogledi nam se svrate na Njivice pa se sjetimo lijepih trenutaka provedenih tamo, i s vama i kad smo bili sami. – Pri završetku sam svoga davno započetog rukopisa »Moji pređi« i nadam se da ćete ga još ove godine čitati. – Potkraj drugog tjedna evo nas kod kuće, u našoj Gajevoj. Srdačno pozdravljamo vas dvoje i vaše drage. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1594.</p>
<p>DAVORU TRGI (15.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/gen. dir./Dobri dol 25/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 4. 4. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>hoće li se uskoro ponoviti lijepi oni trenuci kad ste se znali svratiti k nama, u našu Gajevu, na viđenje i razgovor, tako razmišljamo nas dvoje i sada dok šećemo uz more ovih sunčanih dana. Vraćamo se oko 15. o. m. i rado bismo vam podnijeli o ovom svom boravku usmeni izvještaj. Srdačno pozdravljamo vas dvoje, Katarinu i Ivana. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1595.</p>
<p>ZDENKU KOLACIJU (9.) razglednica</p>
<p>Drug/Arh. Zdenko Kolacio/Voćarsko naselje 106/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 4. 4. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Ljiljana i Zdenko,</p>
<p>ovdje smo već treći tjedan i najposlije smo dočekali sunčane dane pa se svagdan šećemo uz more, pa razgovaramo i sjećamo se dragih prijatelja. (Ljiljana, nemoj misliti da ću ikad zaboraviti ono tvoje divno pecivo!) Vraćamo se oko 15. o. mj. i bilo bi nam drago da vas oboje uzmognemo pozdraviti u našoj Gajevoj. Sretan Uskrs! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1596.</p>
<p>FRANJI INVERNIZZIJU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Franjo Invernizzi/Zagreb/Gajeva 2a</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 4. 4. 1985.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Dubravka i dragi Franjo,</p>
<p>brzo nam prolazi vrijeme: već je treći tjedan otkako smo ovdje i tek nam nedavno dođoše sunčani dani. Šetamo uz more, sjećamo se prijatelja. I naše Gajeve! Franjo, gdje je ono brodsko sunce što nam je sjalo u Klasijama? – Evo nas oko 15. o. mj. kući! Zahvaljujemo vam za prijateljske pažnje. Sretan Uskrs! I mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1597.</p>
<p>RUDIJU MALIGECU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Rudi Maligec/Zagreb/Jagodnjak 26</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 4. 4. 1985.</p>
<p>Dragi naš Rudi,</p>
<p>idu dani pa evo prođe i treći tjedan otkako smo ovdje, u »bajnoj Opatiji«; prošle su i kiše i sad nam je lijepo: šećemo svaki dan uz more i hvalimo sunce koje nas blago grije. Nedavno smo gledali emisiju o ilircima snimljenu u Institutu pa smo se sjetili i tebe i tvojih srdačnih dočeka. Jedva čekamo da se ponovno sretnemo! Sretan Uskrs tebi i tvojim dragima, s prijateljskim pozdravom!</p>
<p>Tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1598.</p>
<p>VLADI KOVAČU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dipl. inž. Vlado Kovač/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 4. 4. 1985.</p>
<p>Dragi naš inžiniru,</p>
<p>šećući sunčanom stazom, uz more, sjećamo se i naše Gajeve pa pomišljamo: kako smo zapravo jedni drugima blizu, a jedva da se i viđamo. Obećali ste nam pokazati svoja putovanja, i mi se nadamo da će i do toga doći. Želeći vam sve najbolje srdačno vas pozdravljamo. Do skorog viđenja!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1599.</p>
<p>ANTI MATIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Ante Matić/urednik »Grafičara«/Grafički zavod Hrvatske/Zagreb/Frankopanska 26/II</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 10. IV. 1985.</p>
<p>Dragi Ante,</p>
<p>naš opatijski boravak bliži se kraju: u subotu naveče evo nas u našoj Gajevoj. – Bilo nam je ovdje dobro; malo kiše, a sunca više (gle, rime!), i šetnji uz more, i razgovora, i sjećanja na prijatelje. A pisac je, zna se, ponešto i napisao, proze i stihova. Pa je ipak došao kraj. – Drago bi nam bilo da nam se telefonski javite, čim uzmognete. Srdačno pozdravljamo vašu gospođu, vas i vaše sokoliće!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1600.</p>
<p>SREDNJOŠKOLSKOM CENTRU ORAHOVICA (1.) pismo</p>
<p>Srednjoškolski centar/»Ivica i Đuka Mesić«/Orahovica</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 10. svibnja 1985.</p>
<p>Poštovani drugovi,</p>
<p>najljepše vam zahvaljujem na pozivu od 13. IV. o. g. kojim me pozivate na proslavu Dana škole, 24. svibnja. Zauzet neodložnim dovršavanjem nekih svojih poslova i ujedno se nadajući da ću moći prihvatiti vaš poziv, nisam vam dosad odgovorio. Sa žaljenjem, prisiljen sam javiti vam da mi nije moguće udovoljiti vašoj želji za taj dan, jer upravo sutradan treba da budem u Zagrebu da primim Plaketu grada Zagreba koja je između ostalih i meni dodijeljena. (Nekoliko dana poslije toga ići ću u Osijek na proslavu 10-godišnjice Sveučilišta pa u Mađarsku!) Nemojte ni pomisliti da ne bih volio doći i u vašu Orahovicu! Možda će se i to desiti drugom kojom zgodom. Želeći vam mnogo uspjeha u radu i u novoj školskoj zgradi, sve vas najsrdačnije pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1601.</p>
<p>SLAVICI I NEDJELJKU DEBELIĆu (6.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Slavica i Nedjeljko Debelić/Rab/Ul. Ive Lole Ribara 8</p>
<p>Slavonski Brod, 19. svibnja 1985.</p>
<p>Dragi naši, Slavice i Nedjeljko,</p>
<p>evo nas treći dan u mom zavičaju: preksinoć bijaše prikazivanje moje knjige Svjetiljka ljubavi, jučer bijasmo u Rastušju, a večeras se vraćamo u našu Gajevu ulicu. Treba li reći da smo i na ovome putu mislili na vas dvoje i na Rab? (Idući u 5. razr. gimnazije stanovao sam u ovom samostanu!) Tisuću pozdrava! Grle vas i vole vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1602.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (11.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Akad. Ivo Frangeš/Zagreb/Proleterskih brigada 236a/ III/Jugoslavija</p>
<p>Pečuh, 5. VI. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Vesna i Ivo,</p>
<p>održavši za našijence već nekoliko književnih priredbi večeras ćemo isto učiniti i u Klubu »August Šenoa«, gdje će, prije toga, biti otkriveno Šenoino poprsje. Kakvu li bi besjedu ti pri tom izgovorio! Moja – ni sjena. Srdačni pozdravi oboma!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1603.</p>
<p>SLAVICI I NEDJELJKU DEBELIĆu (7.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Slavica i Nedjeljko Debelić/Rab/Ul. Ive Lole Ribara 8/ Jugoslavija</p>
<p>Pečuh, 5. VI. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Slavice i Nedjeljko,</p>
<p>od ponedjeljka smo u Mađarskoj gdje smo za naše ljude, u nekim selima i ovdje održali književne priredbe. Večeras smo prisustvovali otkriću Šenoina poprsja, itd. U četvrtak se autom vraćamo u našu Gajevu. Najsrdačnije vas oboje pozdravljamo! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1604.</p>
<p>POVIJESNOM MUZEJU HRVATSKE (1.) pismo</p>
<p>Povijesni muzej Hrvatske/Zagreb/Matoševa 9</p>
<p>Zagreb, 8. lipnja 1985.</p>
<p>Potvrđujući da sam primio vaš dopis Broj 2/161-85 od 5. lipnja 1985. o priređivanju izložbe i kataloga u povodu 150-te obljetnice Hrvatskog narodnog preporoda te s prijedlogom imenā Počasnog odbora izložbe među kojima je i moje ime, izjavljujem da na spomenuti prijedlog dajem svoju suglasnost i potvrđujem svoj pristanak za člana Počasnog odbora. Ujedno izjavljujem da sam vašim prijedlogom osobito počašćen i da želim puni uspjeh ovoj značajnoj manifestaciji.</p>
<p>Sa drugarskim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1605.</p>
<p>DENNISU WARDU (2.) razglednica</p>
<p>Zagreb, 8. VI. 1985.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Warde,</p>
<p>neposredno prije mog odlaska na put u Osijek i u Mađarsku primio sam Scottish Slavonic Review s Vašim prijevodom mojih pjesama. Na povratku s puta najljepše Vam zahvaljujem na lijepim prijevodima, koji će biti zabilježeni u našoj štampi (poslat ću Vam!). Na razglednici šaljem sliku samostana u kojem su nastale moje prve pjesme. Javit ću se opširnije! Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1606.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (74.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/profesor/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Slavonski Brod, 16. VI. 1985.</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>što drugo da kažem nego da mi je žao što nisi sa mnom na ovome malom putovanju: jučer, na Vidovo, u Rastušju, a i danas ću se tamo svratiti. Ali – danas ću se vratiti i u naš Zagreb, doći mom Javoru! Jedva čekam! Tako sam malo mogao napisati ovdje, a srce mi je puno tebe. Grli te i ljubi tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1607.</p>
<p>TEREZIJI MATKOVIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Terezija Matković/Branimirova obala 4F/VI/Zadar</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 6. srpnja 1985.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Matković,</p>
<p>nedavno sam primio vaše ljubazno pismo, i ne mogu a da vam najljepše ne zahvalim na toplim riječima koje ste mi uputili, hvala vam. Drago mi je što znadem da ste iz Brodskog Stupnika, tamo sam dolazio još kao gimnazijalac… Kad bismo se sreli, odatle bi mogla početi duga pripovijest. Najsrdačnije pozdravljam vas i vaše drage želeći vam svima svako dobro.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1608.</p>
<p>MILOŠU JEVTIĆU (1.) pismo</p>
<p>Poštovani drug/Miloš Jevtić/književnik/Vlade Zečevića 7/Beograd</p>
<p>Zagreb, 24. VII. 1985.</p>
<p>Poštovani druže Jevtiću,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 19. VII. o. g. s pitanjima za intervju na II. Programu RB i rukopisnom knjigom »Marin Franičević«. I javljate da ćete u Zagrebu biti 31. VII. pa da bismo se mogli sresti.</p>
<p>Odgovorit ću Vam u najkraćem. – Na godišnji ću odmor otputovati 27. VII. ujutro. Žao mi je što se ni ovog puta nećemo sastati. Jedva čekam da odem iz Zagreba da se malo odmorim, jer sam neprestano bio u nekim poslovima (u štampi su mi tri knjige i gramofonska ploča!).</p>
<p>A što se tiče golemog broja Vaših pitanja za intervju, mnoga su za me neadekvatna, teoretska itd. i ja u sadašnjim svojim prilikama ne bih mogao na njih u potpunosti odgovoriti. Nego, ako bismo se za nekih šest, sedam mjeseci ipak jednom sastali, mogli bismo nevezano razgovarati satima pa bi se, naknadno, mogla postaviti i pitanja. Također bi trebalo ponešto ispraviti u mojoj bio-bibliografiji koju ste napisali.</p>
<p>Već otprije sam znao za Vašu kolekciju »Pesnikovom rukom pisano« (Kaštelan mi je darovao svoj primjerak), i mogu samo da Vam čestitam ne samo na ideji nego i na ostvarenju: za književnost ona ima izvanredno značenje. Vaš prijedlog da i ja pripremim svoju knjigu za to izdanje prihvaćam s radošću, i rukopis bi mogao biti gotov najkasnije do kraja ove godine.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1609.</p>
<p>ALFREDU PALU (1.) pismo</p>
<p>Alfred Pal/Matica hrvatska/Matičina 2/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 26. VII. 1985.</p>
<p>Dragi moj Pale,</p>
<p>bit ćukratak. »Špalte« sam primio 17. VII. i vratio korekturu 23. VII. s pismom u kojem molim da se do 15. VIII. obavi korektura i pošalje u Zagreb. Jučer sam telefonski govorio sa »Delom« (nisam zapamtio ime!) pa je rekao da će slike poslati Nakladnom. – Ovaj otisak na boljem papiru nisam vratio pa možeš na njemu raditi bez slika koje ćemo zajednički umetati kad se vratim s odmora (a vraćam se 17. VIII.).</p>
<p>Na šp. 45. i 46. u korekturi sam označio da se tekst nanovo složi, da svaka proza stane na dvije strane;</p>
<p>Šp. 52 – 56 (Intimna izložba): prelomiti pjesme jednu iza druge, koliko ih stane na stranu;</p>
<p>Šp. 63 – 65 (Crne vode): prelomiti incontinuo, jednu za drugom;</p>
<p>Šp. 74 – 77 (Posljednja noć…): isto!</p>
<p>
<hi rend="italic">Prilozi</hi>: Nekoliko sam redaka dodao u Bibliografiji (jednu knjigu) i u Kronologiji (1985. godinu).</p>
<p>Uostalom, nazvat ću te iz Raba kamo sutra putujem (Suha Punta, Hotel Carolina, telefon 051/771-133).</p>
<p>Srdačno te pozdravlja</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1610.</p>
<p>NENADU GRUJIČIĆU (1.) pismo</p>
<p>Poštovani drug/Nenad Grujičić/direktor »Brankova kola«/Maršala Tita 16/Sremski Karlovci</p>
<p>Zagreb, 26. VII. 1985.</p>
<p>Poštovani druže direktore,</p>
<p>molim, primite moju ispriku što tek sada odgovaram na Vaše pismo od 15. VI. o. g. O mojoj šutnji trebalo bi opširnije, ali o tome ćemo usmeno, u Karlovcima, bude li potrebe. Ali moram ipak spomenuti da mi se ove godine javlja, nenadano, bolest grla pa desetak dana ne izlazim iz kuće, a nadam se da se to neće desiti i početkom septembra.</p>
<p>Odgovarajući, dakle, na ljubazni Vaš poziv da 6. septembra otvorim »Brankovo kolo ’85«, potvrđujem da poziv prihvaćam sa radošću i da ću u Karlovce doći, ne prvi put, sa svojom gospođom. A što se tiče odlaska u Novi Sad, 25. septembra, bojim se da to neće biti moguće, koliko mi je god žao. O razlozima čut ćete usmeno.</p>
<p>O samom putovanju u Karlovce razgovarao sam sa drugom Damjanovićem iz »Goranova proljeća«, možda Vam je što o tom već javio.</p>
<p>Ne zamjerite na čekanju ovoga mog odgovora.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1611.</p>
<p>VLADIMIRU BAKOTIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Vladimir Bakotić/»Delo« – Ljubljana/Koblerov trg b.b./zgrada »Jadro-agenta«/Rijeka</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 7. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi moj Vlado,</p>
<p>jutros sam telefonski govorio s tehničkim urednikom moje knjige, Alfredom Palom; rekao mi da tekst knjige u prelomu iznosi 330 strana (a za knjigu je određeno; kako znaš, 360 strana!), a primio je i otiske 60 slika, od kojih će neke ići i po dvije na jednu stranu, a neke će zauzeti samo pola strane u tekstu, no svejedno, ako bi u knjigu trebalo ući sve što je predviđeno, knjiga bi se morala povećati za 24 strane. Što da radim? Pal mi reče da izdavač do danas još nije primio potpisan ugovor za izdanje moje knjige; ne bi bilo moguće da »Delo« u ugovoru pristane na ovaj izdatak od 24 strane uz iste, već dogovorene uvjete s izdavačem? Eto, dragi Vlado, zbog toga ti se i javljam s molbom da mi i to učiniš, ako je ikako moguće, jer ti si i jedini koji će mi to i htjeti učiniti. Muka nad mukama bilo bi mi naknadno izostavljanje već složenih tekstova, a još veće muke ako bih morao prepoloviti broj slika, već odprije sveden na minimum. Da, primio sam telefonsku tvoju obavijest da je s knjigom sve u redu, ali kako vidiš, sada su za knjigu nastali teški trenuci, a ti si mi jedino uzdanje. Zato te i molim: pomozi mi! U Zagreb se vraćam 17. VIII. u subotu i tada bih za nekoliko dana mogao s Palom načiniti definitivan prelom knjige. Jela i ja najsrdačnije pozdravljamo Jasnu i tebe.</p>
<p>Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1612.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (30.) brzojav</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Njivice</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 7. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naš Ćiro,</p>
<p>najiskrenije čestitke za sedamdesetu godišnjicu tvoga plodnog života sa željom za još mnoga stvaralačka ljeta u zdravlju i veselju kako su govorili naši stari. Srdačni pozdravi tebi i tvojim dragima. Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1613.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (51.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 11. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>prođoše već dva tjedna otkako smo ovdje, a u subotu već se vraćamo. Koliko se toga dogodilo u ovo kratko vrijeme! Matković, Grgić; oplakasmo ih daleko od njihova počivališta. – A ni nama nije bilo kao prošlih godina. Čut ćete usmeno! – Nadamo se da vam je ljeto u vašem Tusculumu bilo ugodno, i jedva čekamo da vas što prije vidimo. Mnogo srdačnih pozdrava vama dvoma, Tomici i Tomečićima! Grle vas i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1614.</p>
<p>FRANJI INVERNIZZIJU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Franjo Invernizzi/Zagreb/Gajeva 2a</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 11. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi moj Franjo,</p>
<p>javljamo se s našega odmora (o kojemu ćete čuti usmeno) i ujedno najavljujemo naš povratak kući u subotu, 17. o. mj. Najljepše zahvaljujemo tvojoj gospođi i tebi na ljubaznosti i srdačno vas oboje pozdravljamo. Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1615.</p>
<p>IVANU GOLUBU (20.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub, književnik/Badalićeva 21/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 11. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naš Golube,</p>
<p>najprije, hvala na javljanju iz daleka Svijeta! Svaka čast tvojim krilima koja te tako lako nose u daljine! Nadamo se da će se ta lutalačka krila spustiti jednom, ponovno, i u Gajevoj. Mnogo bi toga bilo da se pripovijeda.</p>
<p>Čekamo! I najsrdačnije pozdravljamo.</p>
<p>Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1616.</p>
<p>IVANU LACKOVIĆU CROATI (11.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Lacković Croata/Frankopanska 12/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 11. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naš Ivo,</p>
<p>premda ne znamo hoće li vas ova razglednica zateći kod kuće, šaljemo vam je da vam onda na povratku kaže kako uvijek s radošću pratimo vaše uspjehe i kako još uvijek želimo da se s vama sretnemo, ili kod naše ili vaše kuće. Da se dogovorimo! – Najsrdačnije pozdravljamo dragu Anu i vas, i sve vaše drage! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1617.</p>
<p>ZDENKU KOLACIJU (10.) razglednica</p>
<p>Drug/Arh. Zdenko Kolacio/Voćarsko naselje 106/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 11. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Ljiljana i Zdenko,</p>
<p>već prođoše dva tjedna otkako smo ovdje, a u subotu se već i vraćamo kući. Često smo mislili na vas sa željom da se što skorije sretnemo i prijateljski se porazgovorimo. Najsrdačnije vas pozdravljaju vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1618.</p>
<p>BOŽIDARU EKLU (17.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. ing. Božidar Ekl/Stubište Rupa 2/Opatija</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 11. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Vanda i Darko,</p>
<p>evo nas ovdje već dva tjedna, a u subotu smo već na povratku u našu Gajevu. Mislimo na vas i često se s ugodnošću sjećamo vašega gostoljubivog doma. Nadajući se skorom susretu, najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje, Dadu, njegovu dragu gospođu i dragu malu Vandicu. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1619.</p>
<p>OLINKU DELORKU (19.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 12. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>evo nas još jednom na starome mjestu, i evo još jednom da vam kažemo kako na vas mislimo ne samo u gradu, našem »bijelome«, nego i u mnogim trenucima kad nam je pred očima more, i borovi. – U subotu bit ćemo već kod kuće i javit ćemo se žicom. – Najsrdačniji pozdravi vama dvoma i vašim dragima! Grle vas i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1620.</p>
<p>NEDJELJKU MIHANOVIĆU (11.) razglednica</p>
<p>Drug/Dr. Nedjeljko Mihanović/književnik/Tomašićeva 10/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 12. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naš Nedjeljko,</p>
<p>ovdje smo već četvrto ljeto zaredom, i ovdje nam je bilo suđeno da oplačemo našeg prijatelja Marijana, daleko od njegova počivališta. – Vrijeme teče i liječi rane. – Čestitamo Hrvojki na njenom splitskom uspjehu! – Ne znamo kada se vi vraćate? Javite se! Mi smo od subote kod kuće. – Srdačni pozdravi Branki, Hrvojki i vama.</p>
<p>Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1621.</p>
<p>VIKICI MANHALTER (17.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vikica Manhalter/Kraljice Jelene 6/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 12. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Vikice i Teo,</p>
<p>ne možete zamisliti s kolikom smo žalošću osjetili nestanak dragoga Marijana, jednoga od najboljih naših prijatelja, i kako nam je žao bilo što ga ne mogosmo otpratiti na posljednje njegovo počivalište. A kako ste nam vi? Jedva čekamo da se sastanemo. Mi se vraćamo u subotu. Mnogo srdačnih pozdrava oboma! Grle vas i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1622.</p>
<p>ANDREJI ZLATAR (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Andrea Zlatar/Zagreb/JAZU/Zrinski trg 11</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 12. VIII. 1985.</p>
<p>Draga Andrea,</p>
<p>najprije da vam zahvalim na brzojavu kojim mi javljate smrt akad. Matkovića; to mi je bio jedan od najtežih brzojava u životu. – U subotu, 17. o. mj. oko 18 sati vraćam se autobusom u Zagreb, i molim vas da o tom obavijestite šofere Karla ili Blagoja koji od njih bude mogao da nas dočeka, po dogovoru. Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1623.</p>
<p>RUDOLFU MALIGECU (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Rudolf Maligec/Zagreb/Jagodnjak 26</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 12. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naš Rudi,</p>
<p>ne možemo iskazati s koliko smo bola i tuge pratili nestanak dragoga našeg Marijana s kojim su nas vezala desetljeća dubokog prijateljstva, a mi ga ne mogasmo ispratiti na njegovo posljednje počivalište. A tebi, dragi Rudi, zahvaljujemo što si mu do kraja bio vjerni drug i pratilac u životu. Također ti hvala na ljubaznosti koju si nam iskazao pri slanju naših mirovina. Naš se odmor završava, u subotu smo mi kod kuće. Srdačno pozdravljamo tvoju dragu gospođu i tebe. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1624.</p>
<p>ZDENKU RADOŠEVIĆU (26.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Zdenko Radošević/Medulićeva 21/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 12. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naši Radoševići,</p>
<p>dok ovo pišem, sjedim kraj mora, pod borovima, u smiraj sunca, s pogledom na Frkanj, nekadašnje zajedničko naše uživalište. Kako je lijepo sjećati se minulih onijeh dana! Ne možemo a da ne spomenemo kako nas je ražalostila nenadana smrt dra Grgića, moga davnog lječitelja. Vas ponovno čeka Rab, jedinstveni, mi ga u subotu već napuštamo. Mnogo srdačnih pozdrava oboma.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1625.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (17.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Akad. Jure Kaštelan/književnik/Zagreb/Ilica 12 dvor.</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 12. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi Jure,</p>
<p>neko veče, u TV emisiji o Murtiću, gdje si i ti bio njegov gost, gledali smo i slušali sve, i tebe: najbolje što je tada rečeno iskazala su tvoja usta, a najvredniji u čitavoj emisiji bili su, na kraju, tvoji stihovi koje nam pokazaše samo nekoliko sekundi da ih jedva dospjesmo pročitati. A trebalo ih je na ekranu držati minutama da ih čitamo kao molitvu. Čestitamo ti na jednostavnosti: ona je kao more preda mnom dok sam ovo pisao. Srdačni pozdravi Nadi, Ladi i Tebi!</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1626.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (60.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 12. VIII. 1985.</p>
<p>Kad se Karmen vrati</p>
<p>iz daleka Svijeta,</p>
<p>Razglednica ova,</p>
<p>umjesto rumen – cvijeta,</p>
<p>Izručit će joj pozdrav,</p>
<p>a možda i cjelov vrući,</p>
<p>I šapnuti joj tiho:</p>
<p>dobro nam došla kući!</p>
<p>Grle te i vole</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>(Nek ne budu ti društvo</p>
<p>sama ženskadija!)</p>
<p>1627.</p>
<p>IVANU RAOSU (13.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Raos/književnik/Miškinina 22/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 13. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Ivanka i Ivane,</p>
<p>vi ste sada, vjerujemo, u svom Medovu Docu, a nas dvoje, evo, već četvrto ljeto zaredom, sjedimo kraj mora, u hladu borova, i u sjećanju obilazimo drage prijatelje, pa ćete tako, na povratku u Miškininu, zateći na ovoj razglednici pune pregršti srdačnih pozdrava. Grle vas i vole</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1628.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (12.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Akad. Ivo Frangeš/sveuč. profesor/Zagreb/Proleterskih brigada 236a</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina</p>
<p>13. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Vesna i Ivo,</p>
<p>Kakva se to crna smrtna krila</p>
<p>spuštaju na žalosnu</p>
<p>našu Zemljicu i ne daju našim</p>
<p>srcima da se malo oslobode od</p>
<p>tuge, od bola? Odgovor znate kao</p>
<p>što ga znamo i mi, i trebalo bi</p>
<p>ispisati hrpe hartije pa bi se tek</p>
<p>onda možda saznalo: traje samo more,</p>
<p>i čovjek u šumi, s pogledom na</p>
<p>nebeske zvijezde… Ali nisam o tom</p>
<p>ni htio govoriti, nego vas oboje</p>
<p>pozdraviti najsrdačnije.</p>
<p>Do skorog viđenja!</p>
<p>Vole vas vaši odani</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1629.</p>
<p>DAVORU TRGI (16.) razglednica</p>
<p>Drug/Mr. oec. Davor Trgo/gen. dir./Dobri dol 25/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 14. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Vedrana i Davore,</p>
<p>toliko se toga desilo (nije moguće ovdje išta spomenuti!) od posljednjega našeg susreta da je skrajnji čas da se vidimo i o svemu porazgovorimo. Nadamo se da nam ova jesen neće promaknuti a da ne čujemo kako ste vi i vaši dragi. Naš odmor (koji to i nije bio!) pri kraju je, uskoro se vraćamo u našu Gajevu. Mnogo srdačnih pozdrava vama dvoma, Katarini i Ivanu! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1630.</p>
<p>NEVENI ŠUBIĆ (6.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dr. Nevena Šubić/Frankopanska 2a/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 14. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Nevena i Branimire,</p>
<p>vidite li koliko se toga desilo u životu od posljednjega našeg susreta! Živa nam je želja da se s vama što prije sastanemo i o svemu prijateljski porazgovorimo. Pri kraju je rapski naš odmor (koji to ovog puta i nije bio!), i uskoro se vraćamo u našu Gajevu. Nadajući se da ste vi svoj odmor dobro proveli (ili ga još provodite?), najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage. Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1631.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (16.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 14. VIII. 1985.</p>
<p>Draga naša Mirice,</p>
<p>nije moguće na ovako malom prostoru iskazati ono što ti želimo reći. Zato s nestrpljenjem očekujemo tvoj poziv da se sastanemo i porazgovorimo kao u staro dobro vrijeme. Naš rapski odmor ove godine nije bio kako smo se nadali (o tome usmeno!), i uskoro se vraćamo kući. Često misleći na te, najsrdačnije te pozdravljamo. Vole te tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1632.</p>
<p>DORI GUŠIĆ (4.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Dora Gušić/Moše Pijade 1/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 14. VIII. 1985.</p>
<p>Draga naša Dorice,</p>
<p>ovog ljeta rapski naš odmor nije bio kao obično: mene su pratile neke bolesti, i kupali smo se tek nekoliko dana. Nadamo se da je tebi u Kutima bilo lijepo. O svemu ćemo usmeno, kad se uskoro sastanemo. U subotu se vraćamo (možda prije nego stigne ova razglednica!). Najsrdačnije te pozdravljamo. Vole te tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1633.</p>
<p>MARIJI I IVI GRUIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Marija i Ivo Gruić/Trnjanski Kuti/via Slavonski Brod</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 14. VIII. 1985.</p>
<p>Dragi naši, Marija i Ivo,</p>
<p>pogledajte na ovoj razglednici more i borove šume i hotel u kojemu pišem i mislimo na vas, na ravna polja naša, i livade. Želja nam je da se i mi, jednoga dana, nađemo u vašem kraju, o kojem su nam toliko dobra pričali naši Zvonko i Dora, pa da se do mile volje narazgovaramo. Mnogo srdačnih pozdrava obadvoma, Zvonku i Mirjani, vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1634.</p>
<p>TVRTKU KLARIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Tvrtko Klarić/Kampor 95/Rab</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 16. VIII. 1985.</p>
<p>Na Rokovo</p>
<p>Dragi Tvrtko,</p>
<p>kako vidite, tek danas odgovaram na vaše pismo od 7. o. mj. Žao mi je što nam nije uspjelo da se ovdje sastanemo. Šteta što nas niste potražili bilo koje večeri; odavle se nismo nikamo micali. No, pratile nas neprilike: nisam se okupao nego u svemu triput! A od utorka do danas »nis niš okusija« osim malo čaja! Sutra, nakon tri tjedna, vraćamo se kući i molim da nam se ponovno telef. javite. Srdačni pozdravi vašoj gospođi i vama!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1635.</p>
<p>NADI SUBOTIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gđa/Nada Subotić/Ilica 12/Zagreb</p>
<p>Slavonski Brod, 27. X. 1985.</p>
<p>Draga naša Nado,</p>
<p>žao nam je što nisi bila s nama, i što nisi s nama, a drago nam je što ćemo se uskoro sresti: sad idemo u Rastušje, pa kući, Jurislav u Ilicu, a mi u Gajevu. Usmeno ćemo o svemu više! Najsrdačniji pozdravi tebi i Ladi! Grle te i vole tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>Jure</p>
<p>1636.</p>
<p>DRAGUTINU DUMANČIĆU (6.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Dragutin Dumančić/književnik/Slavka Batušića 43/Zagreb</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a</p>
<p>7. XII. 1985.</p>
<p>Dragi moj Karlo,</p>
<p>htjedoh ti pisati u Opatiju, ali se sjetih da 9. o. mj. dolaziš kući pa ti se tamo javljam. Hvala ti na prijateljskom pismu od 15. XI. i ispričavam se za Jeličinu i moju šutnju. – Ja sam od 2. XII. u bolnici, na »Rebru« (dođoh na vikend, subota danas, i nedjelja!) i u srijedu 11. o. mj. bit ću operiran. Nadam se dobrom! Jelica će te o svemu usmeno obavijestiti, kad se vratiš. A kada se ja vratim, oko Božića, kažu, bit će razgovora i razgovora. Jedva čekam da se sretnemo, dragi moj Karlo. Pozdrav tebi i svima tvojima! Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1637.</p>
<p>MARKU ANČIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Kulturnoumjetničko društvo/»Ivan Meštrović«/Predsjednik Marko Ančić/Trg Ivana Meštrovića/Vrpolje</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 24. siječnja 1986.</p>
<p>Poštovani i dragi predsjedniče,</p>
<p>primio sam danas vaše pismo i četiri fotografije u koloru sa susreta u Hrvatskoj čitaonici 27. X. 1985. u Vrpolju pa vam na tom poklonu najljepše zahvaljujem i ujedno srdačno pozdravljam vas i sve drage Vrpoljčane.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1638.</p>
<p>RADOVANU POPOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Radovan Popović/Makedonska 29/Beograd</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 26. ožujka 1986.</p>
<p>Dragi Radovane Popoviću,</p>
<p>jučer sam primio Vašu pošiljku – tekst naše priče, kako je nazivate, intervjua, i dva primjerka Vaše knjige »Istina o Dučiću«. Knjigu sam, na brzinu, napreskokce, i pročitao želeći pritom da čitam i knjige o Andriću i Crnjanskome (obojicu sam osobno poznavao!). Za knjigu o Dučiću najljepša hvala!</p>
<p>Rukopis intervjua vraćam. I bude li objavljen, molim Vas, da u cijelosti bude u ovom definitivnom obliku. Kako vidite, Vaš sam tekst ponegdje ispravio i dopunio, ukoliko se odnosi na moje riječi ili na podatke o meni. Intervju je dakle autoriziran, i ja Vam zahvaljujem na trudu.</p>
<p>I nama je Vaš posjet ostao u ugodnom sjećanju i nadamo se da ćemo Vas ponovo moći pozdraviti u našem domu.</p>
<p>Jela i ja srdačno Vas pozdravljamo!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1639.</p>
<p>KREŠIMIRU ŠEGI (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Krešimir Šego/Glavni urednik časopisa »Most«/Ulica Save Kovačevića 39/Mostar</p>
<p>Zagreb, 31. III. 1986.</p>
<p>Poštovani i dragi uredniče,</p>
<p>na Vašu želju koju ste mi nedavno saopćili telefonski, šaljem svojih Pet pjesama za Vaš časopis »Most« nadajući se da će one, kako ste obećali, izaći u travanjskom broju »Mosta«. (Knjiga mi naime izlazi u svibnju!) Ujedno šaljem i broj svoga žiro računa:</p>
<p>30101-620-16</p>
<p>2320164698</p>
<p>Zagrebačka banka.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1640.</p>
<p>DRAGUTINU OGNJANOVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Dragutin Ognjanović/Radovana Simića 5/22/Beograd</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 5. 4. 1986.</p>
<p>Poštovani druže Ognjanoviću,</p>
<p>nastavljajući nedavni naš telefonski razgovor o sonetu, saopćujem Vam da u novome, petom izdanju mog Prstena (18 soneta, ako se ne varam) imam dovoljno pjesama za izbor koji odgovara Vašoj zasnovanoj knjizi. Pretpostavljam naime da ste primili spomenutu moju knjigu pjesama. Želeći vam puni uspjeh, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1641.</p>
<p>JOSIPU BERKI (4.) razglednica</p>
<p>Prof. Josip Berka/Voćarska 99/Zagreb</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 8. travnja 1986.</p>
<p>Dragi moj Jozo,</p>
<p>nedavno sam primio Tvoj dar, tri moja pisma koja si godinama čuvao, a ja Ti ih pisao iz Bileća davne 1928. i 1929. Ti si jedini za kojega znam da je moja pisma sačuvao; druga su sva propala, i ona Šopu i Jozi Berkoviću, i Goranu, itd. Zato sam Ti posebno zahvalan; pisma su me podsjetila i na neke davno već zaboravljene »stvari«, hvala Ti još jednom. – Kako rekoh, telefonski ću Ti najaviti svoj posjet, čim dospijem.</p>
<p>Jela i ja srdačno Te pozdravljamo. Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1642.</p>
<p>RECHNERU I »ĐAKOVAČKIM VEZOVIMA« (1.) </p>
<p>pismo</p>
<p>Zagreb, 10. IV. 1986.</p>
<p>Dragi gospodine Rechneru,</p>
<p>prema telefonskom našem dogovoru, odmah Vam vraćam članak prof. Jerka Vukova; u članku sam, kako Vam i rekoh, jedino ispravio i dopunio neke podatke ne dirajući ostali tekst prof. Vukova, načinjen prema mojem Zborniku, kako je s pravom i navedeno na kraju članka. Sa člankom šaljem, kako ste zaželjeli, i svoju fotografiju, rad Toše Dabca 1967.</p>
<p>Hvala Vam na brizi i nastojanju da moj jubilej zabilježe i Đakovački vezovi.</p>
<p>Sa srdačnim pozdravom</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1643.</p>
<p>MILOŠU JEVTIĆU (2.) pismo</p>
<p>Drug/Miloš Jevtić/urednik/Vlade Zečevića 7/Beograd</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 25. travnja 1986.</p>
<p>Poštovani i dragi druže Jevtiću,</p>
<p>molim Vas da primite moju ispriku što ste nekoliko puta urgirali da pošaljem svoj rukopis koji danas, napokon, šaljem.</p>
<p>Rukopis More u meni nosi naslov po jednoj pjesmi, a ima u svemu 34 pjesme na 48 strana, od kojih sam paginirao, kako vidite, samo prve i posljednje strane, a u Sadržaju označio broj strana za pojedine pjesme. Uz rukopis prilažem svoj potpis i fotografiju, iz 1958. godine (foto: Frano Vodopivec); ovo mi je jedini primjerak pa molim da mi ga vratite čim ne bude više od potrebe.</p>
<p>Broj moga žiro-računa:</p>
<p>30101-620-16</p>
<p>2320164698 Zagrebačka banka.</p>
<p>Ujedno vraćam drugi primjerak knjige Vaska Pope Daleko u nama, jer ste mi primjerak te knjige već bili poslali. I zahvaljujem na ostalim primjercima!</p>
<p>Predlažem Vam da se pismom obratite uredniku Nakladnog zavoda Matice hrvatske/Matičina, Branimiru Donatu, za recenzentski primjerak moje knjige pjesama Prsten (Peto, prošireno izdanje, cijena din. 4.600.–) koji ćete prikazati na beogradskom radiju; radi našega budućeg razgovora potrebno je da ovu knjigu, što se veli, dobro proučite. Bude li kakvih nejasnoća oko moga rukopisa, javite mi i odmah ću Vam odgovoriti.</p>
<p>Najljepše Vam zahvaljujem na trudu koji ste već uložili za izdanje ovoga mog rukopisa.</p>
<p>Moja supruga i ja srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1644.</p>
<p>ALEKSI TOMIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Grafičko-izdavačka RO »Milić Rakić«/Sekretar redakcije Aleksa Tomić/Valjevo</p>
<p>Zagreb, 13. V. 1986.</p>
<p>Poštovani druže Tomiću,</p>
<p>odgovarajući na vaše pismo (bez datuma) javljam da za me, kao umirovljenika, u općini Centar (a to vrijedi za čitavu SR Hrvatsku), stope doprinosa iz autorskog honorara iznose:</p>
<p>7% porez, 8% doprinos,</p>
<p>ukupno 15%.</p>
<p>Ujedno vraćam četiri potpisana Ugovora s molbom da vi u Ugovore unesete gornje podatke kamo pripadaju.</p>
<p>Drugarski vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1645.</p>
<p>JUGOSLAVU GOSPODNETIĆU (4.) pismo</p>
<p>Gospodin/Jugoslav Gospodnetić/48, Avenue della République/St-Maur-des-Fosses/France</p>
<p>Zagreb, 19. V. 1986.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Gospodnetiću,</p>
<p>molim vas da primite moju ispriku što tek danas, nakon više od mjesec dana, odgovaram na vaše pismo od 14. 4. 86. Razloga ima mnogo, ali neću nijedan navoditi, nego bih odgovorio na vaša pitanja. Bit ću kratak!</p>
<p>Knjiga prijevoda može imati pjesama: 60-70, a vi ste, u Mostu, već objavili 33 svoja prijevoda. U prilogu vam šaljem moj choix de poémes (1971.), 20 pjesama u prijevodu gđe Janine Matillon, od kojih ste i vi preveli 8 (ne varam li se). A u prilogu koji je već otprije u vas (Forum, siječanj-veljača 1985.; Forum, listopad-studeni 1985. i 6 pjesama otisnutih pisaćim strojem), pjesme koje bi trebalo prevesti označene su znakom V (osim onih posljednjih 6, ako je dobro označeno u mojoj kopiji); ima ih dakle 20+6, za koje vas molim da budete ljubazni pa da ih prevedete na francuski. Tako bi u svemu bilo 60 vaših prijevoda.</p>
<p>No, zbog potpunijeg prikaza moga pjesničkog djela smatram da bi u knjigu prijevoda trebalo uvrstiti i desetak prijevoda gđe Matillon (u prvom redu pjesama koje vi niste preveli) pa bi knjiga mogla u svemu imati 70 prevedenih pjesama.</p>
<p>U knjizi bi se vaše ime posebno navelo kao prevodioca, a ispod prijevoda gđe Matillon naveli bi se njezini inicijali: J. M., i to u napomeni objasnilo. Nadam se da to vama ne bi trebalo smetati, jer je 6 prijevoda mojih pjesama gđe Matillon uvršteno u antologiju La poésie croate (Segher, 1972).</p>
<p>Još jednom vas molim, dragi gospodine, da me ispričate što moj odgovor toliko kasni.</p>
<p>Bit će mi drago, ako mi u najkraćem odgovorite na ovo moje pismo.</p>
<p>Zahvaljujem vam na dobrim željama koje ste mi iskazali i srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1646.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (31.) brzojav</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Federacije/Turatova 2/Njivice</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, Suha Punta, 7. VIII. 1986.</p>
<p>Dragi Ćiro sretan ti rođendan sa željom da ih još mnogo doživiš zdrav i veseo sa svojim dragima</p>
<p>tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1647.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (61.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mr. Karmen Milačić/prof. i prevodilac/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, kraj mora, 15. VIII. 1986.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>primiče se šesti sat popodne, sunce se već nagnulo nad more, a mi pod borovima, s pogledom na more, mislimo na te (jučer primili smo tvoju razglednicu, hvala) i želimo da te ovih nekoliko riječi dočekaju pri povratku i da te srdačno pozdrave! Do skorog viđenja!</p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1648.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (52.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Rokovo, 16. VIII. 1986.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>danas se ispuniše dvije trećine našeg odmora, u subotu 23. o. mj. bit ćemo već u Gajevoj, nadamo se. Lijepo nam je, svaki se dan kupamo i pomišljamo kako bismo rado sve ove trenutke podijelili s vama. No moramo se zadovoljiti usmenim izvještajem. Srdačni pozdravi oboma, Tomici i Tomečićima! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1649.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (17.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, 17. VIII. 1986.</p>
<p>Draga naša Mirice,</p>
<p>kako li brzo prolaze dani na moru; u subotu naveče bit ćemo već u našoj Gajevoj. Veselimo se da čujemo tada tvoj glas, makar telefonski. Mislimo često na te i najsrdačnije te pozdravljamo. Vole te tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1650.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (16.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/književnik/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 19. VIII. 1986.</p>
<p>Dragi naši, Jeja i Dražene,</p>
<p>danas je Šopov i Barčev rođendan, i 50-godišnjica Lorkine smrti (o Lorki jučer napisah pjesmu). – U subotu će se navršiti 3 tjedna otkako smo ovdje, a u subotu naveče bit ćemo već u našoj Gajevoj, odakle ćemo se telefonski javiti. – Vama oboma, i Mirni, šaljemo srdačne pozdrave!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1651.</p>
<p>MARTINU GRGUROVCU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Martin Grgurovac/Maršala Tita 127/Privlaka</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 2. XI. 1986.</p>
<p>Poštovani gospodine Grgurovac,</p>
<p>primio sam Šovagovićevu i Tonkovićevu knjigu i Vaše pismo od 27. X. kojim tražite moj pristanak da budem recenzent i predgovornik »svojevrsne antologije pučkog stvaralaštva Slavonije i Baranje«. Žao mi je što Vam moram reći da ovaj zadatak ne mogu prihvatiti, jer me već čeka mnogo poslova koje sam otprije preuzeo i planirao da ih dovršim.</p>
<p>Želeći Vam puni uspjeh u radu, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1652.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (53.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 6. XI. 1986.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>u starom smo našem hotelu; na slavni moj rođendan uprava se iskazala čestitkom: buketom cvijeća i staklenkom Debita, a stiglo je i pregršt brzojava iz Broda, no sve to nije ni blizu onom što je bivalo u Gajevoj, itd. Dani su nam ovdje bili sunčani, i bit će dosta pripovijedanja, pa jedva čekamo da se s vama sretnemo i porazgovorimo. (ovo je prva razglednica koju pišem u mom 82. ljetu!) Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje, Tomicu i Tomečiće. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1653.</p>
<p>VERI DUMANČIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Vera Dumančić/Slavka Batušića 43/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 6. XI. 1986.</p>
<p>Draga naša Verice,</p>
<p>najprije moramo reći kako nam je žao što u ovih nekoliko sunčanih dana i Ti nisi bila s nama: brzo je prošlo »kakti vu snu«, i sutra se već vraćamo i Tvoga ćemo Ti Dragu vratiti – čila i vesela. Bio je ugodan, pravi prijatelj, da ga pohvalim. Najsrdačnije pozdravljamo Tebe i Tvoje drage sokoliće, među kojima prvoga – Marka! Vole te tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1654.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (62.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 6. XI. 1986.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>kako smo ovdje proslavili slavni moj rođendan, čut ćeš moj usmeni izvještaj, u najskorije vrijeme; sutra se već vraćamo. Ovih sunčanih dana bili smo u društvu dobrih prijatelja, i bilo nam je lijepo, kako se to lijepo i kaže. Čut ćemo se prije nego što ti ova razglednica stigne u ruke. I to nas raduje! Mnogo srdačnih pozdrava! Vole te tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1655.</p>
<p>JUGOSLAVENSKOJ AKADEMIJI </p>
<p>ZNANOSTI I UMJETNOSTI (1.) pismo</p>
<p>Uprava/Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/ovdje</p>
<p>Zagreb, 8. prosinca 1986.</p>
<p>Molim Upravu JAZU da mi odobri kupovinu, uz uobičajeni popust, jednog uvezanoga kompleta Akademijina Rječnika hrvatskog ili srpskog jezika.</p>
<p>Unaprijed zahvaljujem. Sa štovanjem</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>1656.</p>
<p>JUGOSLAVENSKOJ AKADEMIJI </p>
<p>ZNANOSTI I UMJETNOSTI (2.) pismo</p>
<p>Uprava/Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/u Zagrebu</p>
<p>Zagreb, 15. prosinca 1986.</p>
<p>Sabirem i uređujem svoja Sabrana djela, u pet svezaka (stihovi i proza), kako sam dosad uredio i niz izdanja izabranih i Sabranih djela pojedinih hrvatskih pisaca; za pripremni urednički rad na ovim svojim Sabranim djelima potrebna mi je materijalna pripomoć za različite troškove tehničke prirode (prepisivanje tekstova itd.), pa se stoga obraćam Upravi Akademije s molbom da mi dodijeli spomenutu pripomoć.</p>
<p>Uz rad na svojim Sabranim djelima priređivat ću Sabrana djela Frana Mažuranića i korespondenciju Nikole Šopa.</p>
<p>Zahvaljujem unaprijed na razumijevanju.</p>
<p>Sa drugarskim pozdravom</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>1657.</p>
<p>ALEKSI TOMIĆU (2.) pismo</p>
<p>GIRO »Milić Rakić«/Sekretar redakcije Aleksa Tomić/Valjevo/Ljubostinska 12</p>
<p>Zagreb, 3. I. 1987.</p>
<p>Poštovani druže Tomiću,</p>
<p>ne znam kako bih objasnio što još nisam primio autorske primjerke svoje knjige More u meni, o kojoj sam čuo od beogradskih znanaca da se ona već prodaje; vjerojatno je pošiljka, upućena meni, izgubljena na pošti, ili je možda niste još poslali. No, kako bilo da bilo, najljepše vas molim da mi pošaljete deset mojih autorskih primjeraka, kako je naznačeno u vašem ugovoru. Usput napominjem da sam uoči beogradskog Sajma knjiga telefonski govorio s nekoliko vaših činovnika koji mi nisu znali ništa kazati o mojoj knjizi.</p>
<p>Želeći vam sve najbolje u Novoj 1987. godini, drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1658.</p>
<p>ALEKSI TOMIĆU (3.) pismo</p>
<p>Aleksa Tomić/sekretar redakcije GIRO »Milić Rakić«/Ljubostinska 12/Valjevo</p>
<p>Zagreb, 21. III. 1987.</p>
<p>Poštovani druže Tomiću,</p>
<p>u svom pismu od 6. I. 1987. javljate da izlazak moje knjige očekujete »za desetak dana«, a tek sam jučer primio primjerak te knjige. Ne prigovaram ja zakašnjenju izlaska knjige, nego grafičkoj izvedbi tj. nečitkosti dobre trećine reproduciranih pjesama, naročito u početnim stranama knjige, pa i kasnije, npr. pjesma Prsten. U svom pismu od 6. I. kažete da sam pjesme pisao »penkalom (plavo mastilo) tako da nanos mastila nije ravnomerno raspoređen…«, a ja sam sve pjesme pisao jednako, crnom tintom, istom kojom pišem i ovo pismo (Pelikan 4001, T 8/6, Noir brillant/Negro brillant…) pa se pitam zašto je veći broj pjesama ipak dobro reproduciran prema istom rukopisu. Pogledajte, molim vas, moj autograf! Nekome je vjerojatno trebala dosjetka o »plavom mastilu«.</p>
<p>Prema Ugovoru pripada mi, kako znate, deset autorskih primjeraka knjige pa vas molim da mi te primjerke pošaljete. Ujedno vas molim da urednika druga Miloša Jevtića također zamolite da mi vrati original moje fotografije.</p>
<p>Ne mogu, na kraju, a da ne kažem da je ovo vaše izdanje moje knjige, nažalost, najlošije izdanje od sviju mojih dosadašnjih knjiga (izuzetak je omot vašeg izdanja!), a mislim da je najlošije i od vaših dosadašnjih izdanja. Žao mi je!</p>
<p>Moleći vas da mi javite koja je prodajna cijena moje knjige, očekujem pošiljku autorskih primjeraka knjige i drugarski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1659.</p>
<p>DRAGUTINU DUMANČIĆU (7.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Karlo Dumančić/književnik/Slavka Batušića 43/Zagreb</p>
<p>Slavonski Brod, 15. VI. 1987.</p>
<p>Dragi moj Karlo,</p>
<p>ovdje smo Jelica i ja već dva dana: snimala me TV i u samostanu i na Korzu, ali o tome usmeno. Upravo se spremamo u Rastušje, tamo je gôd, Vidovo; podveče se vraćamo. Želja nam je da se što prije sretnemo.</p>
<p>– Srdačni pozdravi Verici, tebi i vašim sokolićima! Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1660.</p>
<p>KATICI ČORKALO (1.) pismo</p>
<p>Drugarica/Dr. Katica Čorkalo/Centar za znanstveni rad JAZU/Ulica JNA 11/I/Vinkovci</p>
<p>Zagreb, 21. srpnja 1987.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo doktor,</p>
<p>primio sam vaš dopis od 17. srpnja 1987. upravo u vrijeme kad se spremam na godišnji odmor (odlazim u subotu, 25. VII. u Rab) pa će moj odgovor biti kratak, ali iscrpan.</p>
<p>Pitate me za oblik Bibliografije Dionizija Švagelja, i šaljete četiri varijante.</p>
<p>No, ja predlažem petu:</p>
<p>
<hi rend="italic">Ilir iz Slavonije</hi>, 150-godišnjica rođenja Mijata Stojanovića</p>
<p>Glas Slavonije, XXIV, br. 6907, str. 8, Osijek, 1. listopada 1967.</p>
<p>Ovako su naime načinjene Bibliografije radova Kranjčevića, Matoša, Vidrića, Polića Kamova, Ujevića, Gorana. U knjižnici Centra, nadam se, imate bar neke od tih bibliografija.</p>
<p>Kad su sve jedinice složene kronološki, nije potrebno ispred svake od njih stavljati i redni broj. A ako autorov naslov jedinice po dužini ne stane u jedan redak, nastavlja se u drugom retku točno ispod početka prvoga retka; takav slučaj može biti i sa drugim dijelom jedinice: mjestom i vremenom objavljivanja.</p>
<p>Bilo bi dobro da mi pošaljete na ogled svoju Bibliografiju Dionizija Švagelja prije nego što uđe u tisak; možda će biti još neka primjedba, u vašu korist.</p>
<p>Sjećate li se moga davnašnjeg prijedloga za Bibliografiju radova Brođanina Josipa Berkovića?</p>
<p>Ne bi li dobro bilo odmah zamoliti gđu prof. Stanu Vukovac da ona izradi tu Berkovićevu bibliografiju? Ili biste možda i to učinili vi? I pri tome poslu želio bih biti od pomoći.</p>
<p>Shvatite, molim vas, ovu moju škrtost riječi i primite srdačne pozdrave moje gospođe i mene.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1661.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (54.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 29. VII. 1987.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>dok se vi krećete po drevnom Dubrovniku, mi smo, evo, već šesto ljeto zaredom, u našoj Carolini i želja nam je da se opet, što prije, sastanemo s vama u razgovoru ugodnom, pod onim vašim orahom, u sjeni prošlih dana. Kad se vratite, zateći ćete ovu razglednicu koja izručuje mnogo srdačnih pozdrava oboma, i Tomici, i Tomečićima, svima.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>15. VIII. vraćamo se kući!</p>
<p>1662.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (17.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/književnik/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Rab, Hotel Carolina, 29. VII. 1987.</p>
<p>Dragi naši, Jeja i Dražene,</p>
<p>pred dolazak u Rab primismo vašu venecijansku razglednicu, hvala vam! Nadamo se da vam tuđina nije bila toliko tuđa i da ste se pomalo i odmorili. Koliko bi toga imalo da se kaže! A gdje je to vrijeme i taj papir! Samo da prišapnem: dovršavam redakciju svojih SD u 5 svezaka, svaki 400 do 500 strana! Kako bih o tome volio s vama porazgovarati! Nema mjesta, nego mnogo srdačnih pozdrava oboma, i lijepoj Mirni sa čestitkama. </p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1663.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (13.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Akad. Ivo Frangeš/sveuč. profesor/Zagreb/Proleterskih brigada 236a</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 16. VIII. 1987.</p>
<p>Dragi naši Frangeši, Vesna i Ivo,</p>
<p>ide vrijeme, dođe Rok (Baš je danas sveti Rok!) da vam se prije povratka javimo ovom razglednicom na kojoj vam mogu, budete li htjeli, pokazati tri mjesta gdje je nastalo blizu 50 mojih pjesama, i ujedno zaželimo što skoriji razgovor o Ivinoj knjizi koju svi s radoznalošću i radošću očekujemo.</p>
<p>Pred kućom mi raste gledičija!</p>
<p>Pozdrav! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1664.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (75.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Županja, 23. X. 1987. 14h</p>
<p>Draga moja Jelice,</p>
<p>vratio sam se iz Gunje, od mojih »literaraca«; sutra ćemo u Vinkovce na ručak, pa kući. Svratit ću se u Rastušje. Sa mnom će putovati Matko Peić. Jedva čekam da te ugledam! Hiljade pozdrava!</p>
<p>Grli te i voli</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1665.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (76.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Županja, 23. X. 1987.</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>ove će razglednice poslati poštom gospođa Katica Čorkalo. Svi sad odoše. Moram za njima.</p>
<p>Grli te i ljubi</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1666.</p>
<p>MARIJANU ARAMBAŠINU (1.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Marijan Arambašin/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 10. studenoga 1987.</p>
<p>Dragi naši, Marija i Cigo,</p>
<p>hitro li prolazi opatijski naš boravak, na pomolu je evo i vraćanje – u ponedjeljak, 16. o. mj. naveče. Bilo je i sunca, no Opatija je ipak – bajna. Kako li bi njome lijepa bila šetnja s vama! Mislimo na vas, i radujemo se skorom susretu. Najsrdačniji pozdravi vama i vašim gracijama!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1667.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (55.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 10. studenoga 1987.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>doista nas iznenadiste brzojavom-čestitkom. Najljepša vam hvala! Prvi tjedan našeg boravka bio je sunčan, a ovaj je u znaku kiše. Ne smeta! Ja ipak pomalo pišem. U ponedjeljak, 16. o. mj. naveče evo nas u našoj Gajevoj. A želja nam je: što skoriji susret u Gajnicama! Najsrdačniji pozdravi vama, Tomeku i Tomečićima!</p>
<p>Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1668.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (18.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/književnik/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 10. XI. 1987.</p>
<p>Dragi naši, Jeja i Dražene,</p>
<p>teče već drugi tjedan otkako smo ovdje; došli smo amo da u Zagrebu izbjegnemo proslavu rođendana, 4. XI. No, i tu ga proslavismo u uskom krugu prijatelja. Mislimo na vas sa željom da se što skorije sretnemo. I da se do mila porazgovaramo. Pune pregršti pozdrava!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1669.</p>
<p>IVANU BUKOVIĆU (32.) razglednica</p>
<p>Drug/Ivan Buković/član Savjeta Federacije/Gorana Kovačića 13/ Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 10. XI. 1987.</p>
<p>Dragi naši, Mandice i Ćiro,</p>
<p>za vrijeme prvog tjedna našeg boravka bili su dani puni sunca, a sada evo kišica, svaki dan. Kao u životu! – Hvala na brzojavu-čestitki! U ponedjeljak se vraćamo kući i radujemo se skorom susretu. Mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1670.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (63.) razglednica</p>
<p>Madame/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 10. studenoga 1987.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>najljepša ti hvala na lapidarnom brzojavu-čestitki! U tjednu moje proslave sjalo je ovdje sunce, a ovaj, drugi tjedan, u znaku je kiše. Netko za nekim plače? U ponedjeljak naveče već smo u Gajevoj, i jedva čekamo da nas žica spoji – </p>
<p>Pregršti srdačnih pozdrava!</p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1671.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (14.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Akad. Ivo Frangeš/književnik/Zagreb/Proleterskih brigada 236a</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 10. stud. 1987.</p>
<p>Dragi naši, Vesna i Ivo,</p>
<p>najljepša vam hvala na brzojavu-čestitki. Čitavog tjedna, dok se slavio onaj historijski datum, žarko je sunce sjalo i sirote grijalo, a ovog tjedna u kojem se javljamo kišica kao da žalobno za nekim plače. Veselimo se susretu s vama dvoma i s Velikom Knjigom! Tisuće srdačnih pozdrava!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1672.</p>
<p>OLINKU DELORKU (20.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 11. studenoga 1987.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>sklonili smo se, kako znate, ovamo da izbjegnemo... itd. Ovdje smo imali sunca, a sada nas prati kiša. No, kažu, doći će opet sunce! Vraćamo se u ponedjeljak naveče i radujemo se susretu s vama. Najsrdačniji pozdravi oboma i vašim dragima!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1673.</p>
<p>DRAGUTINU DUMANČIĆU (8.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Dr. Karlo Dumančić/sveuč. profesor/Slavka Batušića 43/ Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 11. XI. 1987.</p>
<p>Dragi naši, Vera i Karlo,</p>
<p>što da najprije kažemo nego da nam je žao što se i ovog puta nismo našli sa dragim Karlom u društvu, kao lanjske godine! Opatijski naš boravak (uostalom, čitav je tjedan – kiša!) bliži se kraju; u ponedjeljak naveče bit ćemo u našoj Gajevoj. Nadamo se da ćemo se uskoro sresti svi zajedno. Mnogo srdačnih pozdrava oboma i dragoj vašoj dječici! Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1674.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (77.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/profesor/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Slavonski Brod, 5. ožujka 1988.</p>
<p>Najdraža Jelice,</p>
<p>zar bih mogao reći kako mi je žao što nisi sa mnom u Brodu? Ali, evo me večeras! Sjedim u kavani s Katicom Tonković i s Krešom pa te svi srdačno pozdravljamo. Grli te i ljubi</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadjenka</p>
<p>Katica Tonković</p>
<p>Krešo [Šimić]</p>
<p>i novopridošli Miro[slav Čižmek]</p>
<p>1675.</p>
<p>JUGOSLAVU GOSPODNETIĆU (5.) pismo</p>
<p>Gospodin/Jugoslav Gospodnetić/48, Avenue della République/Saint Maur des Fosses</p>
<p>Zagreb, 13. III. 1988.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Gospodnetiću,</p>
<p>najprije vas molim da primite moju ispriku što vam se tako dugo nisam javio.</p>
<p>Prošla zima (ne vratila se!) bila je za nas oboje, za Jelu i za mene, veoma neugodna, pogotovo za Jelu koju je hvatala prehlada za prehladom; mjesecima su nas pratile bolesti, i ja doista nisam mogao ni pomišljati na francusku našu knjigu. No, sada je situacija nešto bolja pa vam stoga i javljam da sam kompletan vaš rukopis prijevodā primio u redu još prošle godine, 11. XII. 1987. I ponovo vam najljepše zahvaljujem na trudu koji ste uložili u taj svoj prijevod. – Ovih dana rukopis ću predati predsjedniku našeg PEN-a, Predragu Matvejeviću, i rukopis će, poslije potrebnih formalnosti i u Društvu književnika Hrvatske kao suizdavača, nadam se, uskoro ući u štampu. – Još jednom vas molim za ispriku na mojoj šutnji. – Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1676.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (64.) razglednica</p>
<p>Madame/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Imperijal, 15. IV. 1988.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>od ponedjeljka, evo, brzo, sutra, subota, i mi se ne vraćamo kako smo kanili nego u nedjelju, i čut ćeš naš glas čim stignemo u Gajevu, a kad se sretnemo bit će govora i o San Marinu koji vidiš na slici. Najsrdačniji pozdravi!</p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1677.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (23.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Saša Vereš/Kraljice Jelene 3/IV,/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Imperijal, 15. IV. 1988.</p>
<p>Dragi Saša,</p>
<p>tko zna zašto li vam se, poslije tolikog vremena, upravo danas javljam? Znam ja. Upravo danas bio sam na Rajskoj plaži i spazio kako se iz daljine približuje S. V. s dvojicom ljepotana pa rekoh sebi šuti i samo ga srdačno pozdravi.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1678.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (56.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Imperijal, 15. IV. 1988.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>već je na izmaku rapski naš boravak (vraćamo se u nedjelju!), i samo žalimo što s nama niste vas dvoje pa da uz neke znamenitosti Raba čujemo Bracine zanimljive komentare. Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje, Tomicu i Tomečiće!</p>
<p>Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1679.</p>
<p>JUGOSLAVENSKOJ AKADEMIJI </p>
<p>ZNANOSTI I UMJETNOSTI (3.) pismo</p>
<p>Uprava/Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/ </p>
<p>Zrinski trg 11/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 13. lipnja 1988.</p>
<p>Poslije dovršetka pripremnih radova na mojim »Sabranim djelima« u pet svezaka koji treba da izađu ove godine, želio bih se dati na sređivanje i prepisivanje korespondencije i rukopisa hrvatskih književnika (dosad sam objavio Goranovu korespondenciju i djelomično Šopovu); stoga molim c. Upravu da mi za taj moj rad dodijeli novčanu pripomoć.</p>
<p>Zahvaljujući se na razumijevanju,</p>
<p>drugarski vas pozdravljam</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>1680.</p>
<p>IVANU TEKIĆU (1.) pismo</p>
<p>Drug/Ivan Tekić/predsjednik Skupštine općine/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, 19. VII. 1988.</p>
<p>Poštovani i dragi druže predsjedniče,</p>
<p>jučer smo, po našem dogovoru, bili Jela i ja zajedno s akad. kiparom Stipom Sikiricom kod klesara Tadije Barbarića; on je za izradbu sviju potrebnih radova zaračunao izuzetno za nas svotu od 4,500.000.– NDin (za isti posao tražio bi od ustanova 6,000.000.– NDin) i dao pismenu Ponudu koju vam u prilogu šaljem; kopiju prihvaćene Ponude treba vratiti Barbariću i on će vam tada poslati ovjereni Račun za isplatu.</p>
<p>Još nam je u ugodnom sjećanju vaš posjet u našem domu pa vam se i ovom prilikom zahvaljujemo na prijateljskom razgovoru.</p>
<p>Jela i ja najsrdačnije vas pozdravljamo!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1681.</p>
<p>MARIJANU ARAMBAŠINU (2.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Arambašin/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 10. VIII. 1988.</p>
<p>Dragi naši Arambašini, Marija i Cigo,</p>
<p>već prođe polovica našega godišnjeg odmora, a bliži se i vaš odlazak na more, i mi vam želimo ugodan odmor, i vama i vašim ljepoticama, Saši i Tanji, sa mnogo najsrdačnijih pozdrava svima i sa željom za što skoriji prijateljski sastanak.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1682.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (65.) razglednica</p>
<p>Madame/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 10. VIII. 1988.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>upravo kad sam ti započeo pisati stigla nam je trogirska tvoja razglednica; najljepša hvala na sjećanju. Eto već prođe polovica našeg odmora; a prvi put smo se kupali 8. VIII. no, o svemu usmeno. – Kad minu tvoji medeni dani u hotelu Medena, i mi ćemo se tada spremati na povratak, a ova će te razglednica, kao obično, dočekati i srdačno pozdraviti.</p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1683.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (57.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 11. VIII. 1988.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>nadamo se da ste se dobro osjećali u svom novom dubrovačkom domicilu, u sjeni Božidarevića. Tamo ste se, sigurno, i kupali. No, o svemu ćemo jedni drugima, zar ne, podnijeti zajednički usmeni izvještaj. Samo da znate, koliko sam se puta sjetio oraha i njegove sjene, pred vašim domom... Vas oboje, i dragog Tomicu, i Tomečiće, najsrdačnije pozdravljamo!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1684.</p>
<p>DRAGUTINU DUMANČIĆU (9.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Prof. dr. Karlo Dumančić/književnik/Slavka Batušića 43/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 11. VIII. 1988.</p>
<p>Dragi naši, Verice i Karlo,</p>
<p>opet smo na istome mjestu, kamo ljeti dolazimo već godinama, i odakle se javljamo dragim prijateljima od kojih ste vi među prvima. Ali što se može reći u nekoliko redaka? Da nam je živa želja da se što skorije sastanemo i do mile volje napričamo, i da najsrdačnije pozdravljamo vas oboje, i vaše dvije ljepotice, i najposlije, najmlađega, Marka, pjesnika i slikara!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1685.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (19.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/književnik/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Rab, Suha Punta, pored mora, 14. VIII. 1988.</p>
<p>Dragi naši Ređepi, Jeja i Dražene,</p>
<p>da znate koliko smo vas puta nazivali prije odlaska, ali uzalud, nitko nam se nije javio. – Ovdje smo od 30. VII. i vraćamo se 20. VIII. u subotu, u našu Gajevu. – Sjedimo pod borovima, s pogledom na more, a sunce se već naginje k zapadu: najljepše doba za razgovor. Ali što se može kazati na malom ovom prostoru? Da često mislimo na vas oboje, navlastito na Dražena, i da vas najsrdačnije pozdravljamo, vas i Mirnu s njezinim dragim! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1686.</p>
<p>OLINKU DELORKU (21.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, kraj mora, 14. VIII. 1988.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>već su minula dva tjedna otkako smo ovdje, a bliži se i naš povratak, u subotu 20. VIII. – Dok pišem sjedeći pod borovima dopire mi njemački i talijanski govor i ne da mi da govorim o moru pred mojim očima, i povjetarcu, i suncu koje nas ostavlja, i želji da se jednom sretnemo u ovakvo blago predvečerje. Veselimo se novoj Olinkovoj knjizi! Najsrdačnije pozdravljamo vas i vaše drage!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1687.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (15.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Akad. Ivo Frangeš/književnik/Zagreb/Proleterskih brigada 236a</p>
<p>Rab, Suha Punta, kraj mora, 14. VIII. 1988.</p>
<p>Dragi naši Frangeši, Vesna i Ivo,</p>
<p>vrijeme odmiče nemilosrdno: ovdje smo već dva tjedna, i još jedan pa smo u našoj Gajevoj, u subotu 20. VIII. Tada će nastupiti, nadam se, dani korekture, itd. A sada, pod borovima, s pogledom na more, čekajući zapad sunca, i misleći na vas dvoje (radovalište moje, rekao bi Goran), najsrdačnije vas pozdravljamo sa željom za skori susret, bilo makar gdje. Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1688.</p>
<p>NIKOLI REISERU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Nikola Reiser/Zagreb/Zrinjskoga 16</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 14. VIII. 1988.</p>
<p>Dragi naši, Vesna i Nikice,</p>
<p>prije odlaska na odmor (a otišli smo 30. VII.) nekoliko sam puta pokušao telefonski se javiti, ali bez uspjeha. Bili ste jamačno u svome Mirnovcu. – Mi se vraćamo 20. VIII. u subotu, pa ću se opet javiti telefonski. Nadam se da ćemo Nikica i ja naš posao nastaviti i – dovršiti. Najsrdačnije pozdravljamo dragu našu Elu i vas oboje. Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1689.</p>
<p>IVANU GOLUBU (21.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub, književnik/Badalićeva 21/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, pokraj mora, Na Veliku Gospu 1988.</p>
<p>Dragi naš Golube,</p>
<p>ima već dosta vremena otkako ti se nismo javili razglednicom, a ovo je prva, ako se ne varam, koja će doći u novi tvoj dom: neka te zatekne u dobru zdravlju i bogatoj pjesničkoj inspiraciji. Ovdje smo još do subote, 20. VIII. i bio bi nam drag što skorašnji susret. Pišem ovo pod starim borovima, pri zapadu sunca, i ljeskanju mora, a božja krila, nevidljiva, lepršaju mi oko glave. Srdačno te pozdravljaju tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1690.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (24.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/književnik/Kraljice Jelene 3/IV,/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, pokraj mora, 15. VIII. 1988.</p>
<p>Dragi Sašenjka,</p>
<p>dolazi tako čovjek, godinama, na more, sjedi pod borovima, dok se more ljeska a sunce naginje k zapadu, i on piše prijateljima kratke poslanice s pozdravom misleći kako se oni raduju svakoj riječi, a onda ga najednom obuzmu neke zle slutnje, neki strah: postoje li doista u Svijetu prijatelji, propadaju li sve riječi u Prazninu? A potom se nasmije, odmahne rukom i kaže: Budite pozdravljeni, prijatelji!</p>
<p>Srdačni pozdravi! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1691.</p>
<p>STIPI SIKIRICI (1.) razglednica</p>
<p>Drug/Stipe Sikirica/akad. kipar/Dežmanov prolaz 9/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 15. VIII. 1988.</p>
<p>Dragi naš Stipe,</p>
<p>slavimo danas godišnjicu rođenja velikog Meštra, a ne varam li se danas je i godišnjica svečanog otvorenja velebnih tvojih crkvenih vrata u Sinju, ali nije to jedini povod što te se sjećamo u ovom našem rapskom odmorištu. Dobro znaš da nas vežu i drage, naše veze o kojima nije od potrebe govoriti. Ovdje ćemo biti još do subote, 20. VIII. a onda se prihvatiti posla. Najsrdačnije pozdravljamo tvoju dragu gospođu i tebe, i sve vaše drage.</p>
<p>Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1692.</p>
<p>MIROSLAVU ČIŽMEKU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Miroslav Čižmek prof./Nik. Zrinjskog 57/Slavonski Brod</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 16. VIII. 1988.</p>
<p>Dragi naši, Lidija i Miro,</p>
<p>ugodno ste nas iznenadili svojom istarskom razglednicom; najljepša hvala na sjećanju i dobrim željama. Naš se odmor bliži kraju, u subotu, 20. VIII. vraćamo se u našu Gajevu, gdje će me dočekati, nadam se, mnogo posla na knjigama mojih SD. Također se nadamo da ćemo se i ove jeseni sresti u našem Brodu na Savi. Najsrdačnije pozdravljamo vas oboje i sve vaše drage!</p>
<p>Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1693.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (25.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 16. VIII. 1988.</p>
<p>Dragi naš Somek,</p>
<p>opet smo u istom hotelu u Suhoj Punti, 5 km daleko od grada u koji smo nekad zajedno dolazili; često se sjećamo onih lijepih godina. Kući se vraćamo u subotu, i bilo bi nam drago da se što prije sastanemo u našoj Gajevoj. Mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1694.</p>
<p>KATICI KOLJATIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Katica Koljatić/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 16. VIII. 1988.</p>
<p>Draga naša šjora Katice,</p>
<p>svemu dođe kraj pa evo i našem odmoru koji će se završiti u subotu dolaskom u Gajevu. Veselimo se ponovnim susretima s vama i najsrdačnije vas pozdravljamo.</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1695.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (18.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 17. VIII. 1988.</p>
<p>Draga naša Mirice,</p>
<p>kako nam brzo prođoše dani odmora: nakon tri tjedna vraćamo se u subotu u našu Gajevu. Da znaš koliko smo te puta spominjali, sjedeći pod borovima, gledajući more, i želeći da si i ti s nama. Nadamo da će se ove jeseni desiti prilika da se sretnemo i ljudski porazgovorimo. Mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1696.</p>
<p>NEVENI ŠUBIĆ (7.) razglednica</p>
<p>Gospođa/dr. Nevena Šubić/Frankopanska 2a/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 17. VIII. 1988.</p>
<p>Dragi naši Šubići, Nevena i Branimire,</p>
<p>odmor je naš pri kraju: u subotu, nakon tri tjedna, vraćamo se u našu Gajevu. Kupali smo se, pomalo se sunčali, sjedili pod starim borovima, u sjeni, i pomišljali: kako bi lijepo bilo da su sada s nama Nevena i Branimir pa da se do mile volje narazgovaramo. Najsrdačnije pozdravljamo vas oboje i sve vaše drage!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1697.</p>
<p>DORI GUŠIĆ (5.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dora Gušić/Moše Pijade 1/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 17. VIII. 1988.</p>
<p>Draga naša Dorice,</p>
<p>nekoliko dana prije našeg odlaska na odmor nazivali smo te telefonom, ali nije bilo odgovora; mislili smo da si otputovala u Sloveniju, k Mariji. Naša su tri rapska tjedna na izmaku, i vraćamo se kući već u subotu. Javit ćemo se, čim stignemo. Mnogo srdačnih pozdrava! Vole te tvoji</p>
<p>Beba i Tadija</p>
<p>1698.</p>
<p>SLAVKU MIHALIĆU (18.) razglednica</p>
<p>Drug/Slavko Mihalić/književnik/Banjavčićeva 24/Zagreb</p>
<p>Rab, Suha Punta, Hotel Carolina, 18. VIII. 1988.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>prekosutra se vraćamo u našu Gajevu, gdje ću zateći, nadam se, Forum 7-8, i korekture broja 9, kako je bilo i planirano. – Naš je odmor, kao obično, brzo prošao: kupajući se, sjedeći u sjeni starih borova, na povjetarcu, i slušajući njemački i talijanski govor, a uz to želeći da se s nama ovdje nađeš ti pa da s tobom provedemo na moru bar nekoliko ljetnih ugodnih dana. Hoće li se to ikada desiti? Najsrdačnije pozdravljamo tvoju dragu Anu i tebe, i vaše sinove!</p>
<p>Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1699.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (16.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Akad. Ivo Frangeš/književnik/Zagreb/Proleterskih brigada 236a</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 9. XI. 1988.</p>
<p>Dragi naši, Vesna i Ivo,</p>
<p>najljepše vam hvala na čestitci za moj rođendan, osobito na onoj želji o 6. svesku, pozlatila vam se (pa makar ga ja i ne dočekao). Dani jure uzagrepce i s njima sunce, i mi sa suncem u šetnji, svaki dan, a bez vas dvoje, žalosni mi, hoćemo li ikada ovuda zajedno s vama, kakve li radosti, al eto sunce zapada, i tako. Negdje nas već čeka zajednički stol! Srdačni pozdravi oboma! Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1700.</p>
<p>DRAGUTINU DUMANČIĆU (10.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Prof. dr. Karlo Dumančić/književnik/Slavka Batušića 43/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 9. XI. 1988.</p>
<p>Dragi naši, Verice i Karlo,</p>
<p>nemojte misliti da smo moj rođendan proveli bez ugodnog sjećanja na onu proslavu provedenu ovdje u društvu s dragim našim Karlom. Kako nam život brzo odmiče i izmiče! I što se može reći na malom ovom prostoru! Bilo bi nam drago (zar samo to?) da uzmognemo, bar jednom, prošetati s vama ovim stazama kraj mora, u suncu, u prijateljskom razgovoru ili u šutnji prijateljskoj. Srdačni pozdravi vama dvoma, Marku i vašim dvjema ljepoticama! Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1701.</p>
<p>DORI GUŠIĆ (6.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dora Gušić/Moše Pijade 1/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 9. XI. 1988.</p>
<p>Draga naša Dora,</p>
<p>kako znaš, sklonili smo se na deset dana na more, gdje nam je sunce zaista sklono: sja nam od jutra do večeri. Žao nam je što i ti nisi s nama. – I ovdje je bilo čestitara, i čestitaka, i cvijeća, a nama je ipak najdraža pomisao na povratak. U nadi da ćemo se uskoro vidjeti, srdačno te pozdravljamo. </p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Beba i Tadija</p>
<p>1702.</p>
<p>OLINKU DELORKU (22.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. Olinko Delorko/književnik/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 9. XI. 1988.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>kako znate mi se i ove godine sklonismo ovamo od naleta... itd. Najprije nas je dočekao bijesni vjetar i nemirno more, a zatim smirenost – sunce od jutra do večeri, i šetnje u suncu (i smijem li reći: bacanje komadića kruha galebima u letu nad morem i golubovima u parku!). Kako li bi lijepo bilo da ste s nama i vas dvoje. Mnogo srdačnih pozdrava oboma i vašim dragima!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1703.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (58.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 9. XI. 1988.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>najljepša vam hvala na brzojavnoj čestitci za moj rođendan. Žao mi je što ga ni ovog puta nismo proveli zajedno... Ovdje su nas dočekali sunčani dani, ali s vjetrom i nemirnim morem, a sada nam, danima, sunce sja od jutra do večeri, blago nama. Još da ste s nama vi! Srdačno pozdravljamo vas dvoje, Tomicu i Tomečiće! Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>P. S. Na prednjoj strani:</p>
<p>nucleus Opatije!</p>
<p>1704.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (66.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 9. XI. 1988.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>hvala na brzojavnoj čestitci za moj rođendan. Drugi dio tvoje želje (»sunca«) ispunjuje nam se od dolaska pa do danas: svaki dan sunce, od jutra do večeri! Još da si s nama ti! – Ali hitro se primiče kraj: ne zna se tko će se prije vratiti u dragi naš grad, ove riječi ili mi. Srdačni pozdravi, do skorog susreta!</p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1705.</p>
<p>IVANU GOLUBU (22.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub, književnik/Badalićeva 21/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 9. XI. 1988.</p>
<p>Dragi naš Ivane golubiću,</p>
<p>kako vidiš, mi smo se opet, još jednom, spustili na more, odakle ti zahvaljujemo što nam se javljaš iz velikoga Svijeta. A što mi ovdje? Šetamo u suncu, kraj mora, hranimo galebe u letu iznad mora (bacamo im komadiće kruha!) i u parku golubove, naročito jednog bijeloga, samotnjaka, ranjenog u nogu... Da ti je bilo biti s nama, vidio bi njegovu nemoć i skrušenost, itd. Bilo bi nam drago da te dočekamo u Gajevoj. Srdačni pozdravi! Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1706.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (20.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/književnik/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 9. XI. 1988.</p>
<p>Dragi naši, Jeja i Dražene,</p>
<p>evo nas na moru, na deset dana (2. – 12. XI.), da izbjegnemo zagrebačku moju proslavu. Svaki dan šetamo kraj mora, prati nas sunce, i galebovi, i golubovi koje hranimo komadićima kruha. – Prve dvije knjige (od njih pet) doštampavaju se, a Draženu preporučujem da pričeka do proljeća njihovu kompletnu objavu, pa onda nek zasuče rukave... – Javit ćemo se i telefonski! Srdačni pozdravi!</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1707.</p>
<p>MARIJANU ARAMBAŠINU (3.) razglednica</p>
<p>Drug/Marijan Arambašin/Maksimirska 88/Zagreb</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 9. XI. 1988.</p>
<p>Dragi naši, Marija i Cigo,</p>
<p>najljepša hvala za prvu čestitku, jako me obradovala. A more nas je dočekalo kao stari prijatelj, sa suncem i plavetnilom. Dobro je što smo ovdje, makar i na kratko. Veselimo se skorom susretu! Vas oboje, Tanju i Sašu, srdačno pozdravljaju i vole vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1708.</p>
<p>PREDSJEDNIKU (2.) razglednica</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 9. XI. 1988.</p>
<p>Poštovani i dragi druže predsjedniče,</p>
<p>najljepša hvala na čestitci koju ste mi sa svojim drugovima uputili za moj rođendan. Ta me čestitka obradovala i zato što je stigla iz moga rodnoga kraja, iz grada moje mladosti. Hvala svima! Jeli i meni bilo bi drago da vas možemo pozdraviti u svom zagrebačkom domu. Srdačno vas pozdravlja vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1709.</p>
<p>MIROSLAVU ČIŽMEKU (2.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Miroslav Čižmek prof./Nik. Zrinjskog 57/Slavonski Brod</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 9. XI. 1988.</p>
<p>Dragi Miro,</p>
<p>zahvaljujem ti na čestitci za moj rođendan koju si mi uputio sa svojim drugovima iz grada moje mladosti. Posebno pišem zahvalu drugu predsjedniku, a tebe molim da se u moje ime zahvališ ostalim čestitarima. – Kao što si čuo, uzalud sam te u Zagrebu nekoliko puta zvao, ali nisam dočekao tvoj poziv. Kako Lidija i ti? Srdačno vas oboje pozdravljaju vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>Vraćamo se kući u subotu naveče!</p>
<p>1710.</p>
<p>JOZI (1.) razglednica</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 9. XI. 1988.</p>
<p>Najljepše vam zahvaljujem na brzojavnoj čestitci koju ste mi poslali za moj rođendan. Doista me ta čestitka obradovala, jer pripada čestitkama iz grada moje mladosti. Kada dođete u Zagreb, bit će mi drago da mi se javite. Mnogo srdačnih pozdrava vama i vašim dragima! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1711.</p>
<p>LJILJANI MARIN (2.) razglednica</p>
<p>Drugarica/Ljiljana Marin/Slavonski Brod</p>
<p>Opatija, Hotel Admiral, 9. XI. 1988.</p>
<p>Draga naša Ljiljana,</p>
<p>srdačna hvala na čestitci; znam, bila je od srca. – Nekoliko dana na moru i na suncu doista nam je bilo potrebno. – A kako si ti? Čim uzmogneš, javi nam se i dođi. Tako se dugo ne vidjesmo. Najsrdačniji pozdravi tebi i tvom suprugu! Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1712.</p>
<p>MARTINU GRGUROVCU (2.) pismo</p>
<p>Martin Grgurovac/glavni i odg. urednik »Privlačice«/Privlaka</p>
<p>Opatija, stud. 1988.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Grgurovac,</p>
<p>oprostite mi što Vam odgovaram malo okasno; zaposlen sam oko izdanja svojih Sabranih djela, sâm sam i njihov korektor, pa nisam tako dospio u Zagrebu da Vam najljepše zahvalim na daru, na reprint-izdanju Reljkovićeva Satira 1762., koje ste mi poslali prije mjesec dana. Još jednom: najljepša hvala! Od srca Vam čestitam na tome pothvatu, sa željom da Vam uspiju još mnoga slična rijetka izdanja. (Nedavno sam čestitao i prof. Bratuliću napomenuvši da je u pogovoru, vjerojatno zabunom, izostavljena Reljkovićeva godina rođenja, šteta.)</p>
<p>No, uz ovaj dar poslali ste mi i pisamce u kojem navodite da ste saznali da sam o Vama ja govorio, po prilici: on mi je u proteklom vremenu »›dosađivao‹ i ›maltretirao‹«. Ni jednu od ovih riječi nisam izgovorio u razgovoru o Vama. Taj razgovor prenio Vam je, na svoj način, dobri naš Vlado Rem, ne misleći pri tom ništa zlo. On je naime tako protumačio moju izjavu da ste mi se u nekoliko navrata obraćali za suradnju, a ja Vam se, nažalost, nisam odazvao. To je bio smisao našeg razgovora, a riječi »dosađivao« i »maltretirao« nisu moje. Evo toliko – kao objašnjenje i, ako hoćete, kao isprika. Na kraju, primite moje iskrene čestitke i zahvalnost.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. – Ovdje ostajem desetak dana na odmoru.</p>
<p>1713.</p>
<p>STANISLAVU MARIJANOVIĆU (6.) pismo</p>
<p>Gospodin/Mr. Stanislav Marijanović/dekan Pedagoškog fakulteta/Osijek/Trg oslobođenja 4</p>
<p>Zagreb, 6. ožujka 1989.</p>
<p>Dragi moj Stanislave,</p>
<p>u prilogu vraćam tekst mog razgovora iz 1979. sa studentima osječkoga Pedagoškog fakulteta; tekst izlazi u trećem svesku mojih SD koji se prelama; danas sam ga primio od slagara pa ga odmah i vraćam nadajući se da će na vrijeme stići da se u vaš Zbornik radova uzmognu unijeti i ove moje dopune i ispravci: ima ih, kako vidiš, mali broj, ali mi je, za svaki od njih, »posebno stalo«.</p>
<p>A posebno sam ti zahvalan za podatak o Blaževu rođenju. Podatak je, prema tvom pismu, također već uvršten u svezak treći SD, nažalost u bilješci. Volio bih da mi javiš, je li moj razgovor stigao na vrijeme, i hoće li Zbornik doista izaći kako si mi rekao.</p>
<p>Jela i ja najsrdačnije pozdravljamo tvoju dragu gospođu i tebe.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1714.</p>
<p>NEVENI ŠUBIĆ (8.) razglednica</p>
<p>Dr. Nevena Šubić/Frankopanska 2a/Zagreb</p>
<p>Krapinske Toplice, 29. VII. 1989.</p>
<p>Draga moja Nevena,</p>
<p>evo me, poslije tolikih godina, opet u ovim Toplicama, gdje sam Te prvi put sreo u sobi s Jelicom i otada pa do danas ne mogu zaboraviti sve ono prijateljsko što si pružila nama dvoma.</p>
<p>Najsrdačnije Te pozdravlja i mnogo misli na Tebe</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1715.</p>
<p>IVI SANADERU (1.) pismo</p>
<p>Monsieur/Dr. Ivo Sanader/Jozef Hirnstr. 1/A–6020 Innsbruck/Rep. Österreich</p>
<p>Zagreb, 31. srpnja 1989.</p>
<p>Dragi Ivo,</p>
<p>najprije se ispričavam što sa zakašnjenjem odgovaram na Vaše pismo od 20. o.mj. Primio sam »Mitteilungen aus dem Brenner-Archiv« 7/1988. i novu Vašu knjigu »Fenomen parfema« pa sam ih obje, gotovo u cijelosti, i pročitao: o Wassermannu znam još iz »Mogućnosti i Foruma« 1986., a sada sam ga obnovio (nije li Vaš Beiszner na str. 69. Beissner?); Vašu sam knjigu čitao kao zanimljiv roman. Hvala, čestitam! – Zanima me, jesu li u knjizi Waltera Ritzera: Neue Trakl-Bibliographie (1983.) prijevodi Traklovih pjesama hrvatskih prevodilaca, Ota Šolca (Poezija, 1958.) i Vladislava Kušana (Predvorje pakla, 1977.); te knjige, i časopis Forum, s prijevodima Trakla, davno sam bio poklonio Trakl-Hausu…</p>
<p>U prilogu šaljem tekst svoje pjesme Na grobu Georga Trakla, s oznakom mjesta i vremena nastanka pjesme i bibliografskim podatkom njezina prvog objavljivanja. U drugom je prilogu (iz mojih Sabranih djela II, Knjiga pjesama druga 1951. – 1987., str. 383-384) mali komentar spomenute pjesme o Traklu. Molim Vas da ove priloge upotrijebite tako kako Vam bude odgovaralo, kako se dogovorite s gospodinom Walterom Methloglom.</p>
<p>Najljepše Vam zahvaljujem na trudu i brizi.</p>
<p>Srdačno pozdravljamo Jela i ja Mirjanu i Vas!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1716.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (17.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Akad. Ivo Frangeš/sveuč. profesor/Zagreb/Proleterskih brigada 236a</p>
<p>Fužine, Ulica Račkoga 59</p>
<p>19. VIII. 1989.</p>
<p>Dragi naši, Vesna i Ivo,</p>
<p>mi, eto, u rodištu prvog predsjednika naše Akademije, gdje mu se poklonismo pred njegovim spomenikom, u parku (ali – ruže su samo na ovoj slici!). Mislimo često na vas oboje i jedva čekamo kada će se desiti (desiti – velim!) naš susret i nastaviti se razgovor ugodni. Najsrdačnije vas pozdravljamo! Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1717.</p>
<p>DRAGUTINU DUMANČIĆU (11.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Prof. dr. Karlo Dumančić/književnik/Slavka Batušića 43/Zagreb</p>
<p>Fužine, Ulica Račkoga 59, 19. VIII. 1989.</p>
<p>Dragi naši, Verice i Karlo,</p>
<p>pogledajte ovu razglednicu: stanujemo u kući s pet prozora u prvom katu, sagrađenoj 1939. Nije daleko ni jezero, ni šuma. A mi često sjedimo u vrtu prijatelja, pod jabukom, u travi, kao da smo na selu. Mislimo na vas i jedva čekamo da se »dogodi naš susret«. Mnogo srdačnih pozdrava oboma, dragome Marku i lijepim djevojčicama!</p>
<p>Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1718.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (59.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Fužine, Ulica Račkoga 59, 19. VIII. 1989.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>vi ste se već vratili sa svoga dubrovačkog odmora, a mi smo negdje na polovici svog fužinskoga, no i on će brzo minuti pa ćemo se opet naći zajedno (nadam se, pod onim vašim orahom, u predvečerje, dok je još sunca!). Slijedi usmeni izvještaj. Mnogo srdačnih pozdrava vama dvoma, Tomeku i Tomečićima! Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1719.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (67.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Fužine, Ulica Račkoga 59, 19. VIII. 1989.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>koliko sam već puta napisao da ćeš »ovu razglednicu« zateći kod kuće, pri povratku, a ona da će te pozdraviti; više to neću ponavljati nego samo kažem da ćeš o fužinskom našem odmoru sve čuti usmeno. Jedino što mogu reći: jedva čekam da se nastavi naš zagrebački život, gorak i sladak, u Gajevoj i izvan nje. Mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Grle te i vole tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1720.</p>
<p>MIROSLAVU ČIŽMEKU (3.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Miroslav Čižmek prof./Nik. Zrinskog 57/Slavonski Brod</p>
<p>Fužine, Ulica Račkoga 59, 19. VIII. 1989.</p>
<p>Dragi Miro,</p>
<p>stanujemo u ovoj kući s pet prozora u prvom katu; sagrađena je 1839. (Vidi razglednicu!) Šetnje su nam pored jezera, u šumi, a misli nam se zalijetaju te u Zagreb te u Brod, a sada upravo u Zrinskoga ulicu. U našu se Gajevu vraćamo 28. VIII. Voljeli bismo što prije čuti tvoj glas. Mnogo srdačnih pozdrava Lidiji, tebi i vašim dragima.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1721.</p>
<p>ZLATKU CRNKOVIĆU (14.) razglednica</p>
<p>Drug/Zlatko Crnković/prvak HNK-a/Zagreb/Palih omladinaca 35/Jarun</p>
<p>Fužine, 22. VIII. 1989.</p>
<p>Dragi naš Zlatko,</p>
<p>u kući smo prvog predsjednika naše Akademije dra Franje Račkoga pa smo se, u ugodnom društvu, sjetili tebe i srdačno pozdravljamo i tebe i Eciju i vaše lijepe kneginjice. Tvoji</p>
<p>Tadija</p>
<p>Voli vas sve vaša</p>
<p>Jelica</p>
<p>Srdačno</p>
<p>Neda Andrić</p>
<p>Prijatelj</p>
<p>Franina [Franjo Švob]</p>
<p>Mance</p>
<p>Ovo sam napisao s Nedinom olovkom koja je sada moja!</p>
<p>1722.</p>
<p>ZLATKU CRNKOVIĆU (15.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Zlatko Crnković/prvak HNK-a/Zagreb/Palih omladinaca 35/Jarun</p>
<p>Fužine, Ulica Račkoga 59, 23. VIII. 1989.</p>
<p>Dragi naši, Ecija i Zlatko,</p>
<p>kako vidite, javljamo se iz Zlatkova zavičaja; prekjučer, vozeći se odavde u Matić-poljanu, prošli smo kroza Zlatkovo rodno mjesto, Mrkopalj. Šteta, Zlatko, što nisi bio s nama! U ponedjeljak, 28. o.mj. bit će 14 dana otkako smo u lijepom ovome kraju: svaki dan smo u Andrićevu vrtu, u sjeni stare jabuke… Srdačni pozdravi vama dvoma, Koraljki i Srebrenki! Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1723.</p>
<p>SLAVICI ŠIŠARA-DEBELIĆ (3.) razglednica</p>
<p>Cij. gospođa/Prof. Slavica Šišara-Debelić/Rab/Lole Ribara 8</p>
<p>Fužine, 23. VIII. 1989.</p>
<p>Draga naša Slavice,</p>
<p>na kraćem boravku u Fužinama, u zelenilu gorskoga kraja, daleko od dragoga Raba, mnogo mislimo na te u želji da se uskoro i sastanemo. Javi nam se! Srdačno te pozdravljaju i vole tvoji odani</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1724.</p>
<p>IVANU GOLUBU (23.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub, književnik/Badalićeva 21/Zagreb</p>
<p>Fužine, Ulica Račkoga 59, 23. VIII. 1989.</p>
<p>Dragi naš Ivane Goluboviću,</p>
<p>kad bi samo znao koliko se puta sjetimo tebe, a gle, ove nejake, slabašne riječi... Kako vidiš, nismo na moru (ni u Dolomitima! Hvala na javljanju!), nego u velikim šumama, kraj novog jezera, i poklonismo se sjeni prvog predsjednika JAZU, Račkoga. A u vrtu naših prijatelja često sjedimo pod starom jabukom, čitamo, pripovijedamo. I tebe najsrdačnije pozdravljamo!</p>
<p>Vole te tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1725.</p>
<p>OLINKU DELORKU (23.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Fužine, Ulica Račkoga 59, 23. VIII. 1989.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>ljeto, a mi poslije tolikih godina nismo na moru. U golemim smo šumama, blizu novog jezera pored kojeg se šetamo, a ima i park sa spomenikom prvom predsjedniku naše Akademije. Često smo u vrtu prijateljā i sjedimo pod jabukom, u sjeni, čitamo, razgovaramo. I najsrdačnije pozdravljamo vas oboje i sve vaše drage! Vole vas vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1726.</p>
<p>ANDRI MOHOROVIČIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Akad. Andre Mohorovičić/Trg Kralja Tomislava 21/Zagreb</p>
<p>Fužine, Ulica Račkoga 59, 23. VIII. 1989.</p>
<p>Dragi druže potpredsjedniče,</p>
<p>kako obećah, pohodio sam kuću prvoga predsjednika naše Akademije dra Franje Račkoga i park u kojem je njegov spomenik (iz 1928.; vidi ovu razglednicu): poklonio sam se besmrtnoj njegovoj sjeni i izvršio svoje obećanje. – Srdačno pozdravljamo vašu dragu gospođu i vas!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1727.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (21.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/književnik/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Fužine, Ulica Račkoga 59, 23. VIII. 1989.</p>
<p>Dragi naši, Jelka i Dražene,</p>
<p>sada znamo zašto su naši telefonski nazivi bili uzaludni: stigla je vaša mletačka razglednica, i sve nam kazala. A mi otputovali, ne na more kako se dešavalo godinama, nego u šume, u Gorski Kotar, u rodno mjesto prvog predsjednika JAZU Franje Račkoga itd. Ovdje imamo prijatelje, i u njihovu vrtu sjedimo pod starom jabukom, u sjeni, često. A također često mislimo na vas pa i sad kad vas srdačno pozdravljamo, i vas oboje, i Mirnu i Dejana. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1728.</p>
<p>JURI KAŠTELANU (18.) razglednica</p>
<p>Drug/Akad. Jure Kaštelan/književnik/Zagreb/Ilica 12/dvorište</p>
<p>Fužine, 23. VIII. 1989.</p>
<p>Dragi Jure,</p>
<p>zapisano u Andrićevu vrtu, pod starom jabukom, u sjeni, s mislima na tebe i sa srdačnim pozdravima Nadi, Ladi i tebi.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>Srdačno</p>
<p>Neda Andrić</p>
<p>1729.</p>
<p>NEDJELJKU MIHANOVIĆU (12.) razglednica</p>
<p>Drug/Nedjeljko Mihanović/Tomašićeva 10/Zagreb</p>
<p>Fužine, Ulica Račkoga 59, 25. VIII. 1989.</p>
<p>Dragi Nedjeljko,</p>
<p>možda ćeš se začuditi što se ne javljamo s mora. Eto, poslije tolikih godina, ljeto provedosmo ovdje, u gorskome kraju. Tako se dogodilo, i dobro je tako. No, uskoro se vraćamo u našu Gajevu pa ćemo se tada i ubrzo vidjeti. Veselimo se! Mnogo srdačnih pozdrava tebi, i Hrvojki, g. Salopeku i gospodinu unuku! Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1730.</p>
<p>STIPI SIKIRICI (2.) razglednica</p>
<p>Drug/Stipe Sikirica/akad. kipar/Dežmanov prolaz 9/Zagreb</p>
<p>Fužine, 25. VIII. 1989.</p>
<p>Dragi Stipe,</p>
<p>nadamo se da i ti provodiš ljeto u svom kraju, kako i mi boravimo u planinama, u malome mjestu (dugo ćemo se sjećati vrta i stare jabuke pod kojom smo danima sjedili); uskoro se vraćamo u našu Gajevu pa te molimo da nam se javiš čim se vratiš u Zagreb (ima za nas radosna vijest!). Mnogo srdačnih pozdrava tvojoj gospođi, tebi i vašim dragima! Odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1731.</p>
<p>JUGOSLAVENSKOJ AKADEMIJI </p>
<p>ZNANOSTI I UMJETNOSTI (4.) pismo</p>
<p>Uprava/Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 5. rujna 1989.</p>
<p>Odgovarajući na dopis Uprave JAZU broj 10-407/2-1989 od 2. kolovoza 1989. radi primjene izmjena i dopuna Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, šaljem ove podatke:</p>
<p>DRAGUTIN TADIJANOVIĆ</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a/I</p>
<p>4. XI. 1905.</p>
<p>Radna knjižica: serija B broj 232777, reg. br. 111098.</p>
<p>Kopija rješenja Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, br. MS 198477-04 od 26. I. 1967. o priznavanju prava na starosnu mirovinu.</p>
<p>Sa drugarskim pozdravom</p>
<p>Akad. Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prilog: Kopija rješenja Komunalnog zavoda</p>
<p>za socijalno osiguranje, od 26. I. 1967.</p>
<p>1732.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (18.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Akad. Ivo Frangeš/Zagreb/Proleterskih brigada 236a/III/Jugoslavija</p>
<p>Beč, Domgasse 4, 21. XI. 1989.</p>
<p>Dragi naši Frangeši, Vesna i Ivo,</p>
<p>poslije triju mojih predavanja u ovim stranama (spominjući i ime I. F.) uzeh pisaljku u ruku da se i odavde oglasim:</p>
<p>Idu dani, i ovdje, u Beču,</p>
<p>Nikada vas zaboravit neču!</p>
<p>Kad osvane naša sveta Kata,</p>
<p>Mi ćemo vam zakucat na vrata</p>
<p>(kao da smo snijeg!).</p>
<p>Sto tisuća pozdrava oboma</p>
<p>Prim’te od nas, iz Ulice Doma!</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1733.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (60.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Beč, Domgasse 4, 21. XI. 1989.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Braco,</p>
<p>nas dvoje kao da smo već stari Bečani; moja su predavanja već prošlost, i sada onaj Beč iz sna osvajamo dio po dio pa kad se sastanemo, nadamo se, bit će o čemu da se pripovijeda. Mislimo i ovdje na vas i najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje, Tomeka i Tomečiće.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1734.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (68.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Beč, Domgasse 4, 21. XI. 1989.</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>kad su minula moja predavanja ovdje i u Železnom, javili smo se Loti i upravo jučer dopodne bili s njom, o čemu ćeš u najskorije vrijeme biti obaviještena, usmeno. Žao nam je što nisi ovdje s nama, ali – vidjet ćemo se već potkraj tjedna. Veselimo se! Mnogo srdačnih bečkih pozdrava!</p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1735.</p>
<p>MARIJANU ARAMBAŠINU (4.) razglednica</p>
<p>Drug/Marijan Arambašin/Maksimirska 88/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Beč, Domgasse 4, 24. XI. 1989.</p>
<p>Dragi naši, Marija i Cigo,</p>
<p>napuni se već deset dana bečkoga našeg boravka, o svemu izvještaj usmeno. Sutra se vraćamo u našu Gajevu i najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i ljepotice Sašu i Tanju.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1736.</p>
<p>ZDRAVKU SOMEKU (26.) razglednica</p>
<p>Drug/Zdravko Somek/Maksimirska 88/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Beč, Domgasse 4, 24. XI. 1989.</p>
<p>Dragi naš Zdravko,</p>
<p>bečki naš boravak završava se sutra; vraćamo se u našu Gajevu pa ćemo tamo o svemu ovome razgovarati. Veselimo se skorom sastanku i šaljemo ti najsrdačnije, bečke pozdrave.</p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1737.</p>
<p>MIRICI KRIŽANIĆ (19.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Mirica Križanić/Marinkovićeva 1/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Beč, Domgasse 4, 24. XI. 1989.</p>
<p>Draga naša Mirice,</p>
<p>brzo nam prođe ovih deset bečkih dana, sutra se već vraćamo u našu Gajevu. Bilo bi nam drago da se što prije sastanemo pa da ti malo pričamo o ovom našem boravku. Znaj da smo te često spominjali idući ovim ulicama. Mnogo, mnogo najsrdačnijih pozdrava!</p>
<p>Vole te tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1738.</p>
<p>IVANU GOLUBU (24.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Ivan Golub/Malinova 24/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Beč, Domgasse 4, 24. XI. 1989.</p>
<p>Dragi naš Ivane,</p>
<p>već smo deseti dan u drevnom ovome gradu značajnom i po mnogim našijencima, od tvoga Križanića pa dalje: imadoh ovdje, i u Železnom predavanje, predstavio sam svoje petoknjižje. A treba li kazati da smo i tebe spominjali! Sutra, na Svetu Katu, vraćamo se u naš grad, u Gajevu. Mnogo najsrdačnijih, bečkih pozdrava!</p>
<p>Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1739.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (19.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Akad. Ivo Frangeš/Zagreb/Proleterskih brigada 236a</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 12. travnja 1990.</p>
<p>Dragi Ivo,</p>
<p>Ne bilo ti krivo</p>
<p>Da ovako primiš od nas dvoga</p>
<p>Skromno pismo – čestitku za svoga</p>
<p>Rođendana sedamdesetoga:</p>
<p>Bog ti dao zdravlja i veselja!</p>
<p>To je, eto, naša živa želja!</p>
<p>Al ne samo tebi, no i Vesni</p>
<p>(Gdje si, rimo? Pokaži se, kresni!)</p>
<p>Neka život bude – đakonija!</p>
<p>To vam žele</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1740.</p>
<p>EDWARDU D. GOYU (11.) pismo</p>
<p>Mr./Edward Goy/81, Russell Street/Cambridge/England</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 16. svibnja 1990.</p>
<p>Dragom Edwardu Goyu</p>
<p>za spomen na davni naš susret i zagrebačke duge razgovore, s prijateljskim pozdravima, najsrdačnije</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1741.</p>
<p>ZVONIMIRU TOLDIJU (1.) pismo</p>
<p>Muzej Brodskog posavlja,/Starčevićeva 8/Slavonski Brod/na ruke direktora/Zvonimira Toldija</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 31. svibnja 1990.</p>
<p>Poštovani gospodine direktore,</p>
<p>dogodine, u svibnju, navršit će se punih sedam desetljeća od vremena o kojem ću, po vašoj želji, kazati nekoliko riječi. Stanujući u brodskom samostanu kao đak petog razreda gimnazije školske godine 1920/21. više puta sam dolazio na izložbu profesora Jerolima Miše, u Sokolanu, srušenu prije desetak godina, u dvorište stare gimnazije. Bila je to prva izložba slika koju sam vidio! Slike u bojama, ulja, studije, skice za kompozicije, crteži, u svemu 37 izložaka, u Katalogu izložbe označenih brojevima 1-37 pod naslovima: Kidanje, Eureka!, Pjesma u šumi, Ženski akt, Brat i sestra, Ujević, Portret g. M, Spleen, Pierrette, Zagorka (dalm.), Studija, Blanka, Moj brat, Madonna, Autoportret, Olga, Ela, Brodski vinogradi, Prije kiše, Poslije kiše, Nevrijeme, Tišina, Brodska ulica, Jutro (studija), Djevojčice (6, studije), Passion carnale, Orgije, Sevdah, Crtež glave (2), Portret Dr. B., Crtež g. D. Navedoh naslove izložaka ove Mišine izložbe, dosad nepoznate javnosti; meni su u trajnom sjećanju ostali: portret Tina Ujevića, objavljen također 1922. u martovskom svesku »Kritike«, pa portreti Ele i Olge Puhes, pokćerki direktora gimnazije Josipa Kraišćana, i danas još živih. Za vrijeme trajanja izložbe, na unutarnjoj strani ulaznih vrata Sokolane bio je »rajsneglom« pričvršćen »Katalog izložbe Jerolima Miše. Cijena K 4.–« koji se tamo i prodavao. Ja sam se desio na samom zatvorenju izložbe, kad je Miše svoje slike skidao, pa sam ga zamolio za ovaj Katalog na vratima, i on mi ga je dao rekavši: – Uzmi ga! U Katalogu nije označeno ni mjesto ni vrijeme održavanja izložbe pa sam ja, kasnije, pri dnu prve strane tintom dodao: BROD SVIBANJ 1921. i taj Katalog godinama čuvao i sačuvao.</p>
<p>Post scriptum</p>
<p>Miše će kao nastavnik crtanja boraviti u Brodu četiri godine, do ljeta 1924. Bio je moj književni mentor, nosio moje pjesme u Zagreb, načinio nekoliko mojih portreta, o čemu sam govorio u drugim prigodama, no u svezi s njegovom brodskom izložbom spomenuo bih ovo: Kad sam 1953. bio izabran za člana naše Akademije, godinu dana poslije Miše, zapitao sam ga jednom u Akademiji, ima li on Katalog svoje izložbe u Brodu? Odgovorio je da nema, a ja mu obećao dati onaj svoj sačuvani primjerak. Taj nesretni primjerak bio mi se negdje zametnuo u mnoštvu mojih papira i nisam ga pronašao za Mišina života pa mu ga tako nisam mogao ni dati. Čini se, dakle, da je u mene jedini primjerak »Kataloga izložbe Jerolima Miše« održane u svibnju 1921. u Brodu. Prilažem i kopiju prve strane spomenutoga Kataloga s molbom ako ga uzmognete reproducirati uz ovaj moj tekst.</p>
<p>Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Muzej Brodskog posavlja Slavonski Brod, Jerolim Miše 1890. – 1970.,</p>
<p>Salon »Becić«, Slavonski Brod, 11-22. lipnja 1990. Str. 8</p>
<p>1742.</p>
<p>RAZREDU ZA SUVREMENU KNJIŽEVNOST JAZU (4.) pismo</p>
<p>Razred za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti/Zagreb/Braće Kavurića 1</p>
<p>Zagreb, 21. lipnja 1990.</p>
<p>Primio sam na recenziju rukopis dr Katice Čorkalo, upraviteljice Centra za znanstveni rad Vinkovci; taj rukopis ima 19 tipkanih strana, i prikaz je života i djela bivšeg upravitelja spomenutog Centra prof. Dionizija Švagelja; prikaz će zajedno s već recenziranom »Bibliografijom radova Dionizija Švagelja« biti objavljen kao Švageljeva Spomenica, u povodu pete godišnjice njegove smrti, sredinom studenoga 1990.</p>
<p>Dr Katica Čorkalo znala je naći pravu mjeru u prikazivanju i vrednovanju mnogostrukih zanimanja Dionizija Švagelja, naročito na području književnosti, znanosti i kulturne djelatnosti povezavši ih na prikladan način s njegovim životopisom, izvorištem svega što je stvorio. Nije od potrebe ulaziti u pojedinosti ovog rukopisa koji je u cijelosti prihvatljiv za objavljivanje, s napomenom da autor prije tiska uzme u obzir sitne primjedbe označene u samom rukopisu.</p>
<p>Rukopis koji nema naslova trebalo bi, držim, nazvati:» O životu i radu Dionizija Švagelja«, a zatim mu u publikaciji dodati »Bibliografiju radova Dionizija Švagelja«, sve pod zajedničkim naslovom SPOMENICA DIONIZIJA ŠVAGELJA. Bilo bi dobro, na uvodnome mjestu, donijeti Švageljevu fotografiju (na posebnom papiru, »na kunstdruku«!) s faksimilom njegova potpisa ispod same fotografije.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1743.</p>
<p>OLINKU DELORKU (24.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Recanati, Hotel Ginestra, 30. VI. 1990.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>uzalud smo vas telefonski tražili dopodne 27. o. m. Jučer smo prisustvovali svečanoj proslavi 192. godišnjice rođenja Leopardija, a sutra, u nedjelju, bit će Incontro con il poeta D. T. i pročitan, na talijanskom sastavak Moj doživljaj Leopardija, gdje je riječ i o Smerdelu (pročitat ćeš sve u »Forumu«). Koliko bi nam bilo drago da ste s nama i vas dvoje. Srdačni pozdravi! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1744.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (25.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Saša Vereš/Kraljice Jelene 3/IV/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Recanati, Hotel Ginestra, 30. VI. 1990.</p>
<p>Dragi Sašenjka,</p>
<p>jučer smo prisustvovali svečanoj proslavi 192. godišnjice Leopardijeva rođenja, a sutra će biti, u nedjelju, Incontro con il poeta D. T., gdje će, na talijanskom, biti pročitan sastavak Moj doživljaj Leopardija. – Detaljnije o svemu usmeno. Žao nam je što niste s nama! Srdačni pozdravi! Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1745.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (22.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/Ćirpanova 49/Novi Sad/Jugoslavija</p>
<p>Recanati, Hotel Ginestra, 30. VI. 1990.</p>
<p>Dragi naši, Jeja i Dražene,</p>
<p>evo nas nenadano u Italiji! Jučer smo bili na svečanoj proslavi 192. godišnjice rođenja Leopardija, a sutra, u nedjelju, bit će, Incontro con il poeta D. T., gdje će, na talijanskom, biti pročitan tekst Moj doživljaj Leopardija (original se objavljuje u »Forumu«). S nama su Frangeši, Vesna i Ivo, a kolika bi nam radost bila da ste ovdje i vas dvoje! Na Tinov rođendan noću bit ćemo već u Gajevoj! Srdačni pozdravi! Vaši </p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1746.</p>
<p>LJILJANI MARIN (3.) razglednica</p>
<p>Drugarica/Ljiljana Marin/Slavonski Brod/Jugoslavija</p>
<p>Recanati, Hotel Ginestra, 1. VII. 1990.</p>
<p>Dragi naši, Ljiljana i Tugomire,</p>
<p>bili smo na proslavi 192. godišnjice Leopardijeva rođenja, a danas je u Centro Nazionale di Studi Leopardiani pročitan, na talijanskom, Moj doživljaj Leopardija i prof. Frangeš predavao o meni, no o svemu više usmeno. Sve vas najsrdačnije pozdravljaju odani vam</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1747.</p>
<p>MIROSLAVU ČIŽMEKU (4.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Miroslav Čižmek prof./Nik. Zrinjskog 57/Slavonski Brod/Jugoslavija</p>
<p>Recanati, Hotel Ginestra, 1. VII. 1990.</p>
<p>Dragi naši, Lida i Miro,</p>
<p>prisustvovali smo prekjučer svečanoj proslavi 192. godišnjice Leopardijeva rođenja, a danas je pročitan, na talijanskom, Moj doživljaj Leopardija, u Centro Nazionale di Studi Leopardiani, s predavanjem prof. Frangeša o mojoj poeziji. Opširniji izvještaj – usmeno. Na Tinov rođendan, uveče, bit ćemo u našoj Gajevoj. Vas i vašega g. sina pozdravljaju srdačno vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1748.</p>
<p>DRAGUTINU DUMANČIĆU (12.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Drago Dumančić/Slavka Batušića 43/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Recanati, Hotel Ginestra, 1. VII. 1990.</p>
<p>Dragi naši, Verice i Karlo,</p>
<p>prekjučer smo prisustvovali svečanoj proslavi 192. godišnjice rođenja Leopardijeva, a danas je u Centro Nazionale di Studi Leopardiani pročitan, na talijanskom, Moj doživljaj Leopardija, itd. Odabrah ovaj autograf pjesme Silviji, ne znam je li ti poznata. Ako nije... Uostalom, o svemu usmeno. Jedva čekam naš susret! Najsrdačniji pozdravi vama dvoma, Marku, Mariji i Katji.</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1749.</p>
<p>FRANKI HACE (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Franka Hace, prof./Amruševa ul. 8/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Perugia, 2. VII. 1990.</p>
<p>Draga naša Franka,</p>
<p>vašom zaslugom omogućeno nam je da u Recanatiju prisustvujemo proslavi Leopardija i sudjelujemo na predstavljanju moje poezije pa vam najljepše zahvaljujemo i srdačno pozdravljamo vas i vaše najmilije. Odani vam</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1750.</p>
<p>MARIJU SINTICHU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Prof. Mario Sintich/direktor Centro culturale italiano/Preobraženska 4/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Perugia, 2. VII. 1990.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine direktore,</p>
<p>zahvaljujući Vama, prisustvovali smo u Recanatiju proslavi Leopardijeve godišnjice rođenja i sudjelovali na priredbi posvećenoj mome književnom djelu. Najsrdačnije Vas pozdravljamo! Vaši odani</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1751.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (61.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Assisi, 3. VII. 90.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>došao je davno čekani dan i davna se naša želja ispunila. No ipak nam je ostala nada da ćemo se ovdje još jednom naći zajedno s vama. Najsrdačnije pozdravljamo vas, Tomicu i Tomečiće.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1752.</p>
<p>IVANU GOLUBU (25.) razglednica</p>
<p>Monsieur/Prof. dr. Ivan Golub/književnik/Malinova ul. 24/Zagreb/Jugoslavija</p>
<p>Assisi, 3. VII. 1990.</p>
<p>Dragi naš Ivane,</p>
<p>o onome što smo doživjeli danas i ovdje, može se najviše reći – šutnjom. Ali kad se sastanemo – otvorit će se naše srce i riječi poteći. Najsrdačnije! Tvoji odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1753.</p>
<p>DOMAGOJU ŠIMUNOVIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Poštovani/o. Domagoj Šimunović/gvardijan/Franjevački samostan/Slavonski Brod/Jugoslavija</p>
<p>Assisi, 3. VII. 90.</p>
<p>Sjećajući se naših susreta u brodskom samostanu, najsrdačnije pozdravljamo vas i patra Ivana. Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1754.</p>
<p>VINKU BREŠIĆU (1.) pismo</p>
<p>Zagreb, 25. IX. 1990.</p>
<p>Dragi moj Vinko,</p>
<p>evo dopune za buduću knjigu »Autobiografije hrvatskih pisaca« na vašu zamolbu od 18. rujna 1990. s prilogom abecednoga Kazala u kojem su navedena 23 imena pisaca s njihovim autobiografijama. (Bila je to jedna od neispunjenih mojih uredničkih želja; kao urednik u Nakladnom zavodu Hrvatske za takvu sam knjigu načinio nacrt 1949. godine pa vam prema tome svom izvornome nacrtu šaljem dopunu, malo dopunjenu, i u knjigu bi trebalo ući najmanje još toliki broj pisaca koliko ih je predviđeno u vašem prilogu.)</p>
<p>I – Dopuna vaših autora:</p>
<p>Car Emin: Autobiografija (Opatija, 1954.), Djela II, Zagreb, 1956. Str. 458-488.</p>
<p>Đalski: Rukovet autobiografskih zapisaka, Ljubav lajtnanta Milića, MH, Z. 1923.</p>
<p>Matoš: Pečalba, DHK, Zagreb, 1913.</p>
<p>Preradović: Nacrt moga života, Građa za povijest… JAZU, Z. 1897. Knj. 1. Vidi »Arion«!</p>
<p>II – Nova imena:</p>
<p>Đuro Šporer (1795. – 1884.): Odaziv iz prošlosti, Pozor, 24. III. –7. V. 1863.</p>
<p>Veber Tkalčević: Sabrana djela, sv. I, 1885.</p>
<p>Vatroslav Jagić: Nekoliko crtica iz moje prošlosti, Srpskohrvatski almanah za godinu 1911., Beograd – Zagreb, 1911., str. 4-8.</p>
<p>Jakša Čedomil: Almanah vedre hrvatske duše, 1922.; Korablja, br. 1, 1929.</p>
<p>Silvije Strahimir Kranjčević: Sabirci iz života (Zagreb, 1886.), Sabrana djela III, Proza, Prepjevi, Pisma, uredio Ivo Frangeš, JAZU, Z. 1967., str. 7-11.</p>
<p>Fran Mažuranić: O samome sebi, Književni sever, 1. XII. 1927.</p>
<p>Franjo Horvat Kiš: Nešto o sebi, Nasmijani udesi, DHK, Z. 1918., Sabrana djela I, 1943.</p>
<p>Mile Budak: Ognjište, I. izdanje!</p>
<p>Ljubo Babić: Između dva svijeta (1955.), Pet stoljeća… knj. 124, str. 27-52.</p>
<p>Tin Ujević: Autobiografija, HML, 1914.; Mrsko ja, Kritika, februar 1921., SD XIV, str. 38-46; Moja bolovanja, SD XIV, str. 130-136; Vrgorac i Makarska, SD XIV, str. 137-140; Predstavljam se čitaocima »Pravice«, SD XIV, str. 176-181; Mojih prošlih pedeset, SD XIV, str. 206-210.</p>
<p>Gustav Krklec: Mjesto predgovora (1929.), Sabrana djela, Knjiga I [1930.], str. IX-XII.</p>
<p>Cvito Fisković: Mladenov povratak zavičaju, Forum, br. 6, 1976., PSHK, 124, str. 185.</p>
<p>Almanah srpskih i hrvatskih pjesnika i pripovjedača, 1910.: Ante Tresić Pavičić; Rikard Katalinić Jeretov; Vladimir Nazor; Branimir Livadić; Dragutin Milivoj Domjanić: Josip Kosor; Stjepan Kralj; Milan Begović.</p>
<p>Hrvatska mlada Lirika, DHK, Z. 1914.: Vladimir Čerina, Vilko Gabarić, Fran Galović, Karlo Häusler, Zvonko Milković, Stjepan Parmačević, Nikola Polić, Augustin Ujević, Ljubo Wiesner.</p>
<p>Dječji pisci o sebi [I], 1963: Grigor Vitez, str. 31-46; Josip Pavičić, str. 81-92.</p>
<p>Dječji pisci o sebi [II], 1963: Mato Lovrak, str. 5-20; Danko Oblak, str. 69-78.</p>
<p>Vidi našu Enciklopediju sub voce Autobiografija.</p>
<p>P. S. – Moji prijedlozi za redakciju knjige – usmeno!</p>
<p>Želeći vam uspjeh, srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1755.</p>
<p>LJUBI ČERNIVEC (1.) pismo</p>
<p>Madame/Ljuba Černivec/(za Klausa)/Mirje 5/Ljubljana</p>
<p>Zagreb, 19. listopada 1990.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Klaus (smijem li tako da Vas zovem!),</p>
<p>veoma sam se obradovao kad ste se nedavno javili telefonom i saopćili mi da želite prevesti izbor mojih pjesama na njemački pa da Vam pošaljem moje knjige s oznakom pjesama koje bi, u prvom redu, trebalo prevesti.</p>
<p>Slavko Mihalić dao mi je ljubljansku Vašu adresu, i ja Vam šaljem svoja Sabrana djela u kojima je, u prva dva sveska, cjelokupna moja poezija; u Kazalu tih svezaka označio sam olovkom za koje pjesme smatram da bi mogle biti prevedene; ima ih više nego što će ući u knjigu, no Vi ćete između njih odabrati one koje Vam bolje odgovaraju za prevođenje (a možete, razumije se, prevesti i neku od onih pjesama koje nisu ovdje označene).</p>
<p>O svima drugim pojedinostima dogovorit ćemo se usmeno, kad se nađemo zajedno u Zagrebu.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1756.</p>
<p>EDWARDU D. GOYU (12.) pismo</p>
<p>Mr./Edward D. Goy/81, Russell Street/Cambridge/England</p>
<p>Zagreb, 23. siječnja 1991.</p>
<p>Dragi moj Edwarde,</p>
<p>primio sam Tvoja pisma od 6. 9. 1990. i 7. 1. 1991. pa Ti na njima najljepše zahvaljujem i ujedno se ispričavam za ovaj malo zakašnjeli odgovor. Treba li da kažem kako sam za dugih ovih prošlih godina često pomišljao na Tebe, na zagrebačke naše prijateljske susrete? A primio sam (23. 12. 1990.), ljubaznošću g. profesora Puvačića i Frangeša, četrnaest mojih pjesama u Tvom prijevodu na engleski, s napomenom da će ostatak, njih 90, biti prepisan do kraja 1990. A Ti u posljednjem svom pismu kažeš, između ostalog, da ćeš mi poslati čitav rukopis, ako me interesira. Kako me ne bi interesirao! I molim Te, pošalji ga što prije da se uzmognem pobrinuti za izdavača kojemu bi trebalo pokazati kompletan prijevod. Ne znam iz koje si knjige prevodio moje pjesme, a pretpostavljajući da nisi imao i one najnovije, šaljem Ti svoja Sabrana djela gdje su, u prva dva sveska, sve moje pjesme, od 1920. do 1987. (Posljednja je moja pjesma iz 1990.: Ad honorem et gloriam, posvećena Sjeni Giacoma Leopardija, u Forumu 5-6/1990. koji Ti šaljem posebno.) Nađeš li za potrebno, a meni se čini da bi dobro bilo, prevedi još desetak pjesama iz najnovijega mog razdoblja; lako ćemo ih, naknadno, priključiti onima već prije prevedenim. – Pitanje je, treba li se, u ovom slučaju, obazirati na prijevode g. Dennisa Warda; ako Ti se sviđa neka pjesma koju je preveo g. Ward, prevedi je i Ti, ne gledajući njegov prijevod, jer je ovdje riječ o pjesniku tj. o mojoj malenkosti koja u knjizi valja biti predstavljena u što punijem svjetlu, s prijevodima najznačajnijih pjesama.</p>
<p>Ne mogu iskazati, dragi Edwarde, koliko me iznenadila i još više obradovala vijest o Tvome prijevodu mojih pjesama.</p>
<p>Vjerujem da ćemo te prijevode ugledati i u knjizi.</p>
<p>Jela i ja znali smo ponekad gledati Tvoju fotografiju koju si nam, davno, poklonio, a danas Te najsrdačnije pozdravljamo, nestrpljivo očekujući dragocjenu Tvoju pošiljku.</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>N. B. – Pazi na adresu: Gajeva 2a</p>
<p>1757.</p>
<p>KATICI ČORKALO (2.) pismo</p>
<p>Madame/Dr. Katica Čorkalo/Centar za znanstveni rad JAZU/Duga ulica 11/I/Vinkovci</p>
<p>Zagreb, 25. III. 1991.</p>
<p>Poštovana i draga Katice,</p>
<p>molim Vas da primite moju ispriku što sa zakašnjenjem odgovaram na Vaše pismo od 2. ožujka o. g.</p>
<p>Potvrđujem da sam s velikim zadovoljstvom primio Vaš prilog za moj Zbornik; taj prilog pripada među najbolje napisane za minuli moj jubilej; srdačna Vam hvala! Za Zbornik još nisu pristigla dva referata, Vlaha Bogišića i Branimira Donata, ali obojica obećavaju… Zbornik je redakcijski dovršen, i za nj se sada traži dotacija, brodska i zagrebačka. Živim u nadi da će Zbornik do kraja godine ugledati svjetlo svijeta. A dotle ćemo se i vidjeti i porazgovoriti.</p>
<p>Hvala na fotokopiji Vinkovačkih novosti!</p>
<p>Šaljem rukopise nekolicine svojih pjesama, s napomenom i željom da Vi odaberete koje Vam budu najprikladnije za Godišnjak Ogranka Matice hrvatske, a reprodukciju mog portreta od Otona Glihe – Vama za »ugodan sjet«, prijateljski.</p>
<p>Jelica i ja najsrdačnije Vas pozdravljamo!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. – Pozdrav g. sinu, poeti!</p>
<p>1758.</p>
<p>JOŽI PRUDEUSU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Joža Prudeus/Kneza Domagoja 14/Naselje Lug/Samobor</p>
<p>Zagreb, 25. III. 1991.</p>
<p>Dragi Joža,</p>
<p>po dogovoru, šaljem svoje dvije pjesme za samoborsku publikaciju; želja mi je da budu objavljene bez ijedne pogreške.</p>
<p>Ujedno šaljem, također po dogovoru, lanjskome, dva svoja stiha (završetak pjesme Mislim na brata u lječilištu, 21. III. 1933.) da budu uklesana u zidu, blizu groba Vrazove Ljubice.</p>
<p>Želeći puni uspjeh u izvedbi ovih lijepih zamisli, srdačno Te pozdravlja</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1759.</p>
<p>DUŠANU PUVAČIĆU (1.) pismo</p>
<p>Mr. Dušan Puvačić/University of London/School.../Malet street/London WC 1E 7HU</p>
<p>Zagreb, 26. III. 1991.</p>
<p>Poštovani gospodine Puvačiću,</p>
<p>dugujem Vam zahvalu za Vaše ljubazno zanimanje oko prevođenja mojih pjesama na engleski našega zajedničkog prijatelja Edwarda Goya. I ja sam se s njim, s Nedom, osobno upoznao davnih godina, u Zagrebu; danima smo razgovarali o književnosti, posjećivao me u mom stanu, čitao mu svoje pjesme, pa sam se, nedavno, veoma ugodno iznenadio čuvši da je preveo punu pregršt mojih pjesama. A Vi ste mu, koliko sam mogao zaključiti, pri tome mukotrpnom poslu bili od velike pomoći, i ja Vam se od srca zahvaljujem.</p>
<p>Rukopis Nedovih prijevoda primio sam 27. II. 1991. i predao ga zatim na čitanje Antunu Šoljanu koji je ujedno obećao da će napisati kratak predgovor. Rukopis je, dakle, u poslu, a o njemu su obaviješteni i neki izdavači, i sva je prilika da će do kraja godine biti objavljena knjiga tih prijevoda, na radost sviju nas.</p>
<p>Za prijateljsku Vašu brigu i pomoć našem Nedu šaljem Vam mali znak svoje zahvalnosti, najnovije nedavno izdanje mojih izabranih pjesama, Gozba, i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1760.</p>
<p>EDWARDU D. GOYU (13.) pismo</p>
<p>Mr./Edward D. Goy/81, Russell Street/Cambridge/England</p>
<p>Zagreb, 26. III. 1991.</p>
<p>Dragi moj Edwarde,</p>
<p>sutra će se navršiti mjesec dana otkako je iz Londona stigao rukopis Tvojih prijevoda i gospodina Warda, i ja se ispričavam što Ti se javljam tek danas. Bio sam zaista iznenađen, začuđen; stiglo je nešto čemu se ni u snu nisam nadao! Pa da Ti uzmognem odgovoriti nešto konkretno, odmah sam se prihvatio posla: rukopis sam predao na čitanje Antunu Šoljanu (pretpostavljam da znaš sve o njemu!) koji će također napisati kratak predgovor; razgovarao s nekim izdavačima, i sva je prilika da će našu knjigu objaviti Grafički zavod Hrvatske u koprodukciji sa Hrvatskim centrom PEN – Kluba (Most, The Bridge), najkasnije do kraja ove godine. Bude li tako, mislim da obojica možemo biti zadovoljni. –</p>
<p>Nisam siguran u cjelovitost rukopisa; možda bi trebalo izostaviti desetak manje značajnih pjesama, Tvojih prijevoda. Što misliš o tome?</p>
<p>Isto tako ne znam, jesi li primio moja Sabrana djela, pet svezaka, koja sam Ti poslao 22. 1. 1991. a nešto kasnije i Forum 5-6/1990.? Volio bih znati funkcionira li pošta?</p>
<p>Nadam se da ću Te uskoro moći obavijestiti o ulasku rukopisa u »proizvodnju«, u tisak. Još jednom, prijateljska moja zahvalnost! A Jela i ja najsrdačnije Te pozdravljamo!</p>
<p>1761.</p>
<p>ĐURI JAPARIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Đuro Japarić/Ive Čavčića bb/Podvinje</p>
<p>Zagreb, 12. travnja 1991.</p>
<p>Dragi Đuro,</p>
<p>žao mi je što se nedavno nismo našli na telefonu, jer nisam bio kod kuće kad ste nazvali, ali se nadam da ćemo drugi put biti bolje sreće.</p>
<p>Moram reći da sam se veoma obradovao saznavši iz Vašeg pisma o svemu što je učinjeno i što treba učiniti na Sovskom jezeru. Sovsko jezero! Koliko sam o njemu slušao! Jednom smo ga pohodili mi brodski gimnazijalci, i ja s njima. Prije nekih šezdeset godina! Bilo je divlje, sasvim zapušteno. A sada mu, vidim, svanjiva.</p>
<p>Nego, u prilogu šaljem nekoliko svojih prigodnih stihova, kako ste zaželjeli. Nisam od onih koji pišu »po narudžbi«, i ne znam, hoće li ovi moji stihovi odgovarati zamislima onih koji su projektirali uređenje okoliša. Ne budu li odgovarali, ja se neću žalostiti, a Vi ćete se snaći na drugi koji način. Naprotiv, ako se budu svidjeli, Vi ćete mi javiti pa ćemo se dogovoriti o pojedinostima za klesarsko izvođenje.</p>
<p>U svakom slučaju, čestitam svima koji se zauzimaju i rade na uređenju jedinstvenoga Sovskog jezera, a Vas najsrdačnije pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>OD PAMTIVIJEKA NAROD ME ZOVE</p>
<p>SOVSKO JEZERO</p>
<p>JER SE U HRASTOVU LIŠĆU SKRIVAHU</p>
<p>OD DAVNE DAVNINE SOVE</p>
<p>I DRUGA PTIČAD NOĆNA,</p>
<p>KAKO NAM REČE PJESNIK.</p>
<p>AL DANAS JE IZNOVA GRANULO SUNCE</p>
<p>I TI ĆEŠ, DRAGI PRIJATELJU, OVDJE</p>
<p>U MOJOJ SJENI UVIJEK NAĆI</p>
<p>ODMOR SVOM TIJELU, SVOME SRCU,</p>
<p>I HTJETI ĆEŠ DA SE PONOVO VRATIŠ</p>
<p>TIŠINI OVE VODE, U OVAJ ŠUMSKI MIR</p>
<p>1991.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>crni granit</p>
<p>slova RIMSKA KAPITALA</p>
<p>visina slova 6 cm</p>
<p>razmak između redova 2 cm</p>
<p>između strofa 4 cm</p>
<p>širina prema zadnjem</p>
<p>stihu (35 znakova!)</p>
<p>tako da sa svake strane</p>
<p>ostane 5 cm</p>
<p>gore i dolje 5 cm</p>
<p>prazno</p>
<p>napisati godinu 1991.</p>
<p>i uvući je 4 slova,</p>
<p>s razmakom 2 cm</p>
<p>Potpis, slova 5 cm</p>
<p>u desno, nek počne</p>
<p>ispod riječi VODE</p>
<p>isti razmak, 2 cm</p>
<p>čitavi tekst</p>
<p>iznosi 90 cm,</p>
<p>+ 5 cm prazno</p>
<p>gore</p>
<p>i 5 cm dolje</p>
<p>100 cm</p>
<p>SOVSKO JEZERO</p>
<p>Andrija Tekavčić</p>
<p>NAŠICE</p>
<p>tel. 0560/13–854</p>
<p>1762.</p>
<p>PETRU HERCOGU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Prof. Petar Hercog/direktor Osnovne škole/»Mata Zvonarević«/Podvinje</p>
<p>Zagreb, 12. travnja 1991.</p>
<p>Poštovani gospodine direktore,</p>
<p>doista smo se ugodno iznenadili i veoma obradovali, moja gospođa i ja, kad smo nedavno primili Vašu pošiljku: pismo, album fotografija u koloru i video kasetu s moje proslave u Vašoj školi 24. XI. 1990.</p>
<p>Na toj pažnji, na tom daru, oboje Vam najljepše zahvaljujemo i srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1763.</p>
<p>VESELJKU VIDOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Veseljko Vidović, predsjednik/Književne izdavačke zajednice »Tin Ujević«/Miroslava Krleže 24/Split</p>
<p>Zagreb, 17. svibnja 1991.</p>
<p>Štovani gospodine,</p>
<p>prekjučer sam primio Vaše pismo od 12. V. 1991. kojim mi saopćujete da će 5. VII. 1991. biti otkriven spomenik Tinu Ujeviću i promovirana njegova Sabrana djela u 17 svezaka pa bi tom prigodom trebalo da ja otkrijem spomenik velikog hrvatskog pjesnika.</p>
<p>Obavješćujem Vas da mi je žao što zbog zdravstvenih razloga ne mogu prihvatiti taj Vaš poziv i biti nazočan na svečanoj proslavi 100-godišnjice rođenja velikoga Tina.</p>
<p>S pozdravom!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1764.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (20.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Akad. Ivo Frangeš/Zagreb/Proleterskih brigada 236a</p>
<p>Rab, Hotel Padova, 29. V. 1991.</p>
<p>Dragi naši, premili Frangeši,</p>
<p>Svaki putnik svome domu spješi,</p>
<p>Vratiti se kući svojoj – riješi.</p>
<p>Tako i mi ne oklijevamo;</p>
<p>oboje vas srcem pozdravljamo:</p>
<p>Dom vaš nek vam bude najmilije</p>
<p>Blago! –</p>
<p>Želje</p>
<p>Jele i Tadije</p>
<p>1765.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (69.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Karmen Milačić/Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Padova, 29. V. 1991.</p>
<p>Draga naša Karmen,</p>
<p>poslije nekoliko godina, evo nas opet u Rabu. Izvještaj o rapskim ovim sunčanim danima slijedi usmeno. (Ovdje nije moguće dati o njima ni sličicu.)</p>
<p>Tisuće pozdrava šaljemo ti po suncu, vjetru i bijelim oblacima koji sad morem plove put Ratkajeve!</p>
<p>Vole te tvoji</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1766.</p>
<p>ZVONIMIRU ČEPELJI (62.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Dr. Zvonimir Čepelja/Junkovićev put 2/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Padova, 29. V. 1991.</p>
<p>Dragi naši, Seka i Braco,</p>
<p>evo nas ponovno u Rabu, poslije dugo vremena; sudjelovali pri osnutku Ogranka Matice hrvatske, pri otkriću spomen-ploče Rabljanina prof. Marcela Kušara, itd. U petak se vraćamo kući! – Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje, Tomicu i njegovu odabranicu, Renatu i Dodu.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1767.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (23.) razglednica</p>
<p>Drug/Draško Ređep/književnik/Ćirpanova 49/Novi Sad</p>
<p>Rab, Hotel Padova, 30. V. 1991.</p>
<p>Dragi naši, Jeja i Dražene,</p>
<p>dođosmo u drevni ovaj grad samo na nekoliko dana, s poslom o kojem se ne može, ukratko, ništa kazati. (Sutra se vraćamo kući.) Nego, moj će Zbornik (1980-1990) uskoro u tisak, sa dva tri Draženova priloga; izaći će, nadamo se, do mog rođendana. Uzdamo se u bolje dane i nikada nećemo zaboraviti naše susrete! Najsrdačniji pozdravi oboma!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1768.</p>
<p>DRAGUTINU DUMANČIĆU (13.) razglednica</p>
<p>Cij. obitelj/Prof. dr. Karlo Dumančić/književnik/Slavka Batušića 43/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Padova, 30. V. 1991.</p>
<p>Dragi naši, Verice i Karlo,</p>
<p>u drevnom ovom gradu samo smo, ovog puta, nekoliko dana, i o kratkom našem boravku nije moguće ovdje kazati gotovo ništa. Nego – usmeno! Mislimo na vas i najsrdačnije pozdravljamo vas oboje s vašom dragom dječicom (razumije se, s Markom na čelu!).</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1769.</p>
<p>OLINKU DELORKU (25.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Olinko Delorko/Vramčeva 15/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Padova, 30. V. 1991.</p>
<p>Dragi naši, Sekice i Olinko,</p>
<p>dugo nas nije bilo u ovom drevnom gradu (proslavio je dvije tisuće godina svog postojanja!), odakle smo vam se javljali kao što to i danas činimo. O kratkom našem boravku – usmeno. Najsrdačnije pozdravljamo vas dvoje i sve vaše drage.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1770.</p>
<p>SAŠI VEREŠU (26.) razglednica</p>
<p>Drug/Saša Vereš/Kraljice Jelene 3/IV/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Padova, 31. V. 1991.</p>
<p>Dragi naš Sašenjka,</p>
<p>opet smo u drevnom Rabu, gdje smo bili nazočni pri osnutku Ogranka MH (na svečanosti su recitirani moji stihovi o Saši u Dalekom Svijetu!), pri otkriću spomen-ploče Rabljaninu prof. Marcelu Kušaru, itd. Zar bi sve moglo stati u nekoliko redaka? Pohodio sam svoja draga mjesta i sjećao se minulog doba, i vas, dragi S. Oboje vas najsrdačnije pozdravljamo!</p>
<p>Vaši odani</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>1771.</p>
<p>RIJEČ ZA RECITAL U DUBROVNIKU (1.) pismo</p>
<p>18. kolovoza 1991.</p>
<p>Dragi moji Dubrovčani, dragi prijatelji,</p>
<p>gosti Grada i Vlaho moj,</p>
<p>znajte da sviju ovih dana ne mogu prežaliti što mi nije dano da budem u našem Gradu u svečanim ovim trenucima i za me i za moju poeziju.</p>
<p>Dopustite mi riječ, dvije!</p>
<p>Sjećanje me odvlači u mlade godine, u svibanjske dane 1923. kad sam kao đak sedmoga razreda brodske gimnazije prvi put pohodio Dubrovnik, prvi put ugledao more, vidio Lokrum; i na povratku, u Brodu, napisao prve dvije »dubrovačke pjesme«. Nego, drugi moj posjet Dubrovniku bio je na maturalnom putovanju, dvije godine poslije; i sada imam knjigu Matoševih Feljtona i eseja (1917.) s mojim potpisom i oznakom: Dubrovnik, 22. VII. 25. Onda su, ne varam li se, na Stradunu bili još redovi plinskih svjetiljaka… A 1931. ljeti, na povratku s turneje po Grčkoj, akademskog pjevačkog zbora »Mladost«, s Jakovom Gotovcem, dirigentom, u dubrovačkom smo kazalištu imali svoj koncert, pjevao sam bas drugi.</p>
<p>Ni spomenuti neću više ni jedan od svojih dolazaka i boravaka u Dubrovniku, jer je o tom razdoblju, nadam se, ostalo svjedočanstvo: nekolicina mojih pjesama, nastalih ovdje, a od kojih ćete neke noćas i čuti.</p>
<p>Sve vas najsrdačnije pozdravljam i zahvaljujem svima koji ste u ovaj kasni sat došli da počujete moje stihove: gotovo u svakom od njih osjetit ćete dio mog života.</p>
<p>Još jednom, budite pozdravljeni i hvala vam!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Slobodna Dalmacija, dubrovačko izdanje, Split, 21. VIII. 1991.</p>
<p>Naslov: Tadijanovićevo pismo.</p>
<p>1772.</p>
<p>NEVENU HRVATIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Neven Hrvatić/I. Mesarića 11/Pitomača</p>
<p>Zagreb, 31. kolovoza 1991.</p>
<p>Dragi Nevene,</p>
<p>i ja započinjem svoj odgovor isprikom; ispričavam se što nisam na Tvoje pismo (bez datuma!) odgovorio više od mjesec dana, ali čitavo to vrijeme ispunio sam bio poslom o kojem sada ne bih govorio, a to je bio, uz ostalo, glavni razlog mojoj šutnji.</p>
<p>Iznenadilo me, i obradovalo, Tvoje pismo. Bit ću kratak.</p>
<p>Teško mi je, ovako, dogovarati se o susretima; to se lakše obavlja telefonski, jer uvijek imam neke obaveze kojima moram udovoljiti. Zato me nazovi bilo koji dan (telefon 041/423-981) oko 9 sati ujutro pa ćemo se o svemu što pišeš dogovoriti.</p>
<p>Ne mogu iskazati koliko bih se veselio još jednom doći u Pitomaču i vidjeti Tvoje roditelje, gospođu Mariju i moga dragog prijatelja Luku!</p>
<p>Očekujući Tvoj naziv, Jela i ja najsrdačnije pozdravljamo Tebe i Tvoje drage roditelje!</p>
<p>Tvoji</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1773.</p>
<p>NEDI KOPRIVEC (1.) pismo</p>
<p>Gospođa/Neda Koprivec/Dra. A. Starčevića 16/HPT – Centar Pošta/Dubrovnik</p>
<p>Zagreb, 31. kolovoza 1991.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo,</p>
<p>jučer sam primio Vaš dar: Program Hrvatski pjesnici 42. Dubrovačkog ljetnog festivala i Vaše pismo od 28. VIII. o.g. pa Vam se i na daru i na iskrenim, toplim Vašim riječima najljepše zahvaljujem želeći da se, jednoga dana, sretnemo i pozdravimo u našem Dubrovniku.</p>
<p>Još jednom, najljepša hvala,</p>
<p>i mnogo srdačnih pozdrava!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Dragutin Tadijanović</p>
<p>1774.</p>
<p>JONU MILOSU (1.) pismo</p>
<p>Monsieur/Jon Milos/O. Rőnneholmsvägen 6B/Malmö/Švedska</p>
<p>Zagreb, 1. rujna 1991.</p>
<p>Poštovani gospodine Jone Milose,</p>
<p>potkraj svibnja 1991. obavijestio me g. Slavko Mihalić da spremate antologiju hrvatske poezije u svom prijevodu na švedski,8 pa da su Vam za to potrebne knjige hrvatskih pjesnika ne samo u originalu nego i u francuskom odnosno engleskom prijevodu. G. Mihalić ujedno je javio da ćete početkom kolovoza doći u Zagreb i bit će prilika s Vama se osobno upoznati.</p>
<p>Stoga sam se nadao da ćemo se sresti i moći se o mnogim pojedinostima dogovoriti. Ali organizator u našoj Hrvatskoj sve nam je onemogućio, i Vaš dolazak, i naš dogovor. Žao mi je.</p>
<p>Svoje knjige nisam Vam dosad poslao zato što sam čekao da iz tiska izađe, konačno, knjiga mojih pjesama na francuskom, La verdure de la terre (koja je objavljena ovih dana, predana 1988. izdavaču!).</p>
<p>Šaljem Vam, dakle, dvije svoje knjige; Izabrane pjesme Gozba (1990.), gdje sam u Kazalu označio crticom dvadesetak naslova pjesama za koje smatram da najprije dolaze u obzir za prevođenje (one su najviše i prevođene dosad!), i knjigu također izabranih pjesama, La verdure de la terre (1991.), koja će Vam biti, nadam se, dobar savjetnik i tumač za prijevode pjesama.</p>
<p>Želeći Vam puni uspjeh, gospodine Milose, u Vašem plemenitom radu prevođenja hrvatske poezije na švedski jezik, najsrdačnije Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1775.</p>
<p>JOZI METERU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dr. Jozo Meter/gradonačelnik općine Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, 5. travnja 1992.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine gradonačelniče,</p>
<p>znam da nije prigoda da se u teškim ovim ratnim vremenima govori o temi o kojoj hoću da kažem nekoliko riječi, o imenu našega grada. Čuo sam naime da se neki građani pribojavaju da bi u sadašnjem nazivu grada mogla nestati oznaka: Slavonski…</p>
<p>Najprije malo povijesti, u najkraćem:</p>
<p>Uzmemo li 1244. kao godinu prvog spomena Broda, on će za dvije godine navršiti svoju 750-godišnjicu; ime Brod odnosno Brod na Savi nosio je 690 godina, sve do 16. ožujka 1934. kad je »preimenovan« u Slavonski Brod, koje ime nosi 58 godina; sadašnje ime grada nastalo je u bivšoj državi, gdje je bio još jedan Brod, u Makedoniji, pa ih je trebalo razlikovati, kao što je bio slučaj i sa Slavonskom Požegom, koja se nedavno vratila svome historijskom imenu: Požega.</p>
<p>Razlog zbog kojega je Brod 1934. dobio oznaku: Slavonski više ne postoji i bilo bi logično vratiti gradu njegovo historijsko ime: Brod, odn. Brod na Savi.</p>
<p>Pa kad bi mene osobno tko upitao za koje od ova dva imena grada glasujem, odgovorio bih:</p>
<p>– Za Brod na Savi. Znam pritom da gradu vraćam povijesno njegovo ime, nošeno nekoliko stoljeća, a brišem oznaku Slavonski od nekoliko desetljeća; ta oznaka ide samo u prilog onima koji i danas hoće Hrvatsku dijeliti na pokrajine, kao za vrijeme Austro-Ugarske: Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, pa Slavonci, pa Dalmatinci… a gdje su Hrvati?</p>
<p>No, ja svoje rekoh.</p>
<p>Usmeno – opširnije.</p>
<p>Želeći vam snage i hrabrosti da do kraja ustrajete u ratnim mukama i teškoćama zajedno sa svima Brođanima, Jela i ja srdačno vas pozdravljamo!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Objavljeno pod naslovom »Za Brod na Savi«</p>
<p>Posavska Hrvatska, str. 13, Slavonski Brod, 20. svibnja 1994.</p>
<p>1776.</p>
<p>PISMO BROĐANIMA (1.) pismo</p>
<p>Za Osnivačku skupštinu/Zavičajnog kluba »Brod«/u Zagrebu, 25. lipnja 1992.</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 4. lipnja 1992.</p>
<p>VISOKA ŽUTA ŽITA</p>
<p>Kada u rumene zore</p>
<p>Ili u jasna jutra</p>
<p>Prolazim</p>
<p>Poljima rosnim,</p>
<p>Gdje mlad vjetar njiše teške klasove</p>
<p>Visokog žutog žita,</p>
<p>Iznenada stanem;</p>
<p>I gle!</p>
<p>Moje srce, od radosti, glasno kuca</p>
<p>Kao zlatan sat.</p>
<p>Rastušje, 4. srpnja 1923.</p>
<p>Dragi moji Brođani,</p>
<p>Ovi stihovi, prevedeni na desetak svjetskih jezika, nastali su u našem zavičaju, u davnim godinama kad sam polazio brodsku gimnaziju, a prepisao sam ih kao sjećanje na minulo doba u našem zavičaju, i sa živom željom da se uskoro, nakon godinā paklenskih patnji, vrati mir i blagostanje i u naš zavičaj.</p>
<p>Srdačan pozdrav svima!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Posavska Hrvatska, 7, br. 2, str. 5, Slavonski Brod, 3. srpnja 1992.</p>
<p>Brođanin, br. 1, str. 6. [Zagreb] Zavičajni klub »Brod«, travanj 1993.</p>
<p>1777.</p>
<p>EDWARDU D. GOYU (14.) pismo</p>
<p>Mr./Edward D. Goy/81, Russell Street/Cambridge/England</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 21. VI. 1992.</p>
<p>Dragi moj Edwarde,</p>
<p>prošlo je više od godinu dana od moga posljednjeg pisma u kojem sam napomenuo da bi Tvoj prijevod mojih Izabranih pjesama mogao izaći do kraja 1991. godine. Ali – dogodilo se što se dogodilo, i o tome bih ovdje mogao napisati čitav mali roman. Sve ću izostaviti i prijeći – ad rem.</p>
<p>Molim te, primi iskrenu moju ispriku što Ti nisam tako dugo odgovorio.</p>
<p>A navodim, ukratko, samo činjenice:</p>
<p>Rukopis prijevoda bio je naprije kod Antuna Šoljana (da napiše predgovor, kako Ti javih), i on ga je nakon nekoliko mjeseci vratio saopćivši mi telefonski da, nažalost, ne može… itd. Zatim sam 2. VII. 1991. rukopis predao uredništvu Bridge-a: urednik Slobodan Prosperov Novak obećao je da će rkp do kraja godine izaći. No, njegovo obećanje, nažalost, itd. –</p>
<p>Ali, 16. VI. 1992. primio sam prvu korekturu rukopisa i nalog g. S. P. N.-a da se uz engleski tekst doda i hrvatski tekst pjesama; i ja sam već 18. VI. vratio korekturu i 125 strana hrvatskoga teksta, tako da će ovo biti dvojezično izdanje: hrvatski – engleski, od prve do posljednje strane. Ujedno sam dao i Tvoj članak prevesti na hrvatski, jer je izdanje, kako rekoh, dvojezično. To je, znam, za Tebe novost, i ja se nadam da će Te ona obradovati kao što je i mene iznenadila i obradovala.</p>
<p>Neću se ovog puta upuštati ni u kakva nagađanja o vremenu izlaska naše knjige; prepustit ću to Višim Silama, a Tebe ću obavijestiti o značajnijim fazama nastajanja knjige.</p>
<p>Nego, dopusti da Ti zahvalim i čestitam na prijevodu Osmana u izdanju Hrvatske Akademije!</p>
<p>Dok ovo pismo bude putovalo, u istoj će Akademiji, 23. VI., biti prikazan Zbornik o mojoj malenkosti, pa u prilogu šaljem o tome obavijest.</p>
<p>Dragi moj Edwarde, znaj da mi ovdje živimo u ludim vremenima i s ludim zločinačkim susjedom, i nema riječi kojima se može iskazati naša bol, i jad, i čemer.</p>
<p>Oprosti mi na dugoj šutnji.</p>
<p>Jela i ja najsrdačnije Te pozdravljamo!</p>
<p>Voli Te Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1778.</p>
<p>IVANU TOMCU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Ivan Tomac, urednik SNK/Bicko Selo 37/Garčin</p>
<p>Zagreb, 11. siječnja 1993.</p>
<p>Poštovani gospodine,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 8. siječnja 1993., kojim mi se obraćate za neke podatke o mojoj rođakinji Beti Tadijanović-Dujmić. Žao mi je što ću Vam o njoj moći malo kazati. Moje relacije s rođacima, naime, veoma su slabe. Betu sam nekoliko puta posjetio u njezinu stanu na Rijeci (Dolac 8, ako se dobro sjećam); ima tome desetak godina, a možda i više. Bila je zaposlena u Novom listu, i trebalo bi da se obratite na taj list; vjerojatno će tko o njoj nešto znati. Ja, nažalost, ne znam ni je li živa; eto takvi smo mi rođaci. Bilo bi mi drago da je nađete i o njenom novinarskom radu napišete prikaz kako želite.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1779.</p>
<p>EDWARDU D. GOYU (15.) pismo</p>
<p>Mr./Edward D. Goy/81, Russell Street/Cambridge/England</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 11. V. 1993.</p>
<p>Dragi Edwarde, prijatelju moj,</p>
<p>Tandem aliquando! Dočekao sam, najposlije, i današnji dan, kad sam primio prvi, i zasad jedini, primjerak naše knjige, davno očekivane, Izabrane pjesme – Selected Poems. I odmah ti javljam tu radosnu vijest nadajući se da će ubrzo iščeznuti gorčina, možda i ogorčenost, koja te bila obuzela zbog odugovlačenja izlaska tvog rukopisa. Vjeruj, i meni je teško bilo podnositi neizvjesnost i zaludno prolaženje tolikih mjeseci, kad se od lipnja 1992. do prije dva mjeseca s korigiranim rukopisom nije dešavalo ništa.</p>
<p>U svom pismu od 21. VI. 1992. (odgovor nisam dobio; jesi li pismo uopće primio?) iznio sam o rukopisu malo historijata i neću ga ponavljati. Nego, dodat ću: potkraj veljače, predsjedniku Hrvatskoga P. E. N.-a, g. Slobodanu Novaku Prosperovu, predao sam tekst dviju spomen-ploča za ovogodišnji Međunarodni kongres P. E. N. –Kluba u Dubrovniku (obje su postavljene, jedna na Lokrumu, u masliniku mira, a druga ispod Lovrijenca!), a g. predsjednik, zadovoljan, gotovo oduševljen mojim brzim odazivom na njegovu molbu, iskazanu mi prije dva dana, naredio je da se naš rukopis, koji je ležao u ormaru, odmah preda u rad tiskari.</p>
<p>Tako se, eto, pojavila naša knjiga, ali, nažalost, poslije dubrovačkoga kongresa. Tajnicu našega P. E. N.-a, koja mi je kući donijela primjerak knjige, zamolio sam da i tebi, odmah sutradan, pošalje tri primjerka. Za preostali broj primjeraka budi ljubazan pa mi javi pismom i sve ću urediti u našem P. E. N.-u. Usput napominjem da ja nemam Ugovor o izdanju Izabranih pjesama s P. E. N.-om, i ne nadam se nikakvu honoraru za ovo izdanje. Ne sjećam se, dragi Edwarde, jesi li ti spominjao neke svoje uvjete u vezi s objavljivanjem tvojih prijevoda. Ukoliko ih imaš, javi se, molim te, predsjedniku g. Novaku Prosperovu (on je otputovao na Hvar, gdje će ostati na odmoru desetak dana), a također meni, da zajednički uzmognemo udovoljiti tvojoj želji ili zahtjevu.</p>
<p>Dragi moj Edwarde, ne mogu a da te na kraju ne podsjetim u kakvom zlu vremenu živimo mi u Hrvatskoj, jučer i danas, pa se nadam da ćeš bar donekle razumjeti prilike-neprilike u kojima je nastajala ova naša lijepa knjiga za koju ti ovdje izričem najtopliju, prijateljsku zahvalnost. (Budi ljubazan i pošalji mi adresu gospodina Dennisa Warda; negdje mi se zametnula i nemam je; hvala!)</p>
<p>Očekujući nestrpljivo da nam se uskoro javiš, Jela i ja najsrdačnije te pozdravljamo.</p>
<p>Voli te</p>
<p>tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1780.</p>
<p>SLOBODANU PROSPEROVU NOVAKU (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Prof. dr. Slobodan Prosperov Novak/predsjednik Hrvatskoga P. E. N.-a</p>
<p>Zagreb, 31. V. 1993.</p>
<p>Poštovani i dragi predsjedniče,</p>
<p>prošla su već tri tjedna otkako je objavljeno izdanje mojih Izabranih pjesama / Selected Poems, u prijevodu gg. Goya i Warda, a zauzimanjem i odlukom Vašom. Najtoplije Vam zahvaljujem, i ujedno molim da mi se, kao honorar, pošalje deset primjeraka spomenutog izdanja.</p>
<p>Vi se možda sjećate da sam rukopis Selected Poems predao, za Bridge, u srpnju 1991. i trebalo je nešto manje od pune dvije godine da rukopis bude objavljen. O teškoj situaciji u našoj Hrvatskoj pa i oko rukopisa obavijestio sam g. Goya, i on je strpljivo, kao i ja, čekao i dočekao izlazak naše knjige, o čemu sam mu nedavno pisao, a on oduševljen odgovorio 19. 5. 1993. Što se tiča honorara, g. Goy ne traži drugo neko dvadesetak primjeraka knjige (a ja predlažem da mu se pošalje bar trideset primjeraka). Držim da ovo o honoraru vrijedi i za g. Warda: njemu treba poslati petnaest primjeraka knjige, i on će biti zadovoljan. Prilažem njihove adrese na koje im treba uputiti pošiljke knjiga:</p>
<p>Mr.</p>
<p>Edward Goy</p>
<p>29 Gilmerton Court</p>
<p>Long Road</p>
<p>CAMBRIDGE CB2 2HQ</p>
<p>England</p>
<p>Mr.</p>
<p>Professor Dennis Ward</p>
<p>21B Clermiston Road</p>
<p>EDINBURGH EH12 6XG</p>
<p>Scotland</p>
<p>Molio bih da se ovim prevoditeljima što prije pošalju primjerci Selected Poems, koji su ujedno i njihov honorar.</p>
<p>Dobro bi bilo poslati u London i primjerak knjige g. Željku Bujasu, prevoditelju pogovora g. Goya i Bio-bibliografske bilješke (ja ne znam adresu g. Bujasa).</p>
<p>Još jednom, dragi predsjedniče, zahvaljujem na svemu što ste učinili za moje Izabrane pjesame / Selected Poems i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. Volio bih, kad uzmognete, da mi pošaljete fotografije onih dviju dubrovačkih spomen-ploča, one na Lokrumu i one ispod Lovrijenca.</p>
<p>1781.</p>
<p>DENNISU WARDU (3.) pismo</p>
<p>Mr./Professor Dennis Ward/21 B Clermiston Road/Edinburgh, EH12 6XG/Scotland</p>
<p>Zagreb, 8. lipnja 1993.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine profesore,</p>
<p>prije osam dana poslao sam Vam našu knjigu Izabrane pjesme / Selected Poems nadajući se da će Vam u ruke stići prije knjiga nego ovo pismo kojim želim da Vam još jednom iskažem toplu zahvalnost na trudu oko prevođenja mojih pjesama.</p>
<p>Ne znam, je li Vam g. Goy išta govorio o nastanku ove knjige, no ja Vam mogu reći da je ona nastajala teško i dugo, upravo kako odgovara teškim prilikama u nesretnoj našoj Hrvatskoj.</p>
<p>Sretan sam što je knjiga ipak objavljena, a vjerujem da ćete i Vi njome biti zadovoljni.</p>
<p>Nego, što se Vašega honorara tiče, zamolio sam izdavača (analogno kao za g. Goya) da Vam pošalju 15 primjeraka knjige, nadajući se da se i Vi s tim prijedlogom slažete.</p>
<p>Bio bih Vam zahvalan kad biste mi se javili poslije primitka spomenutih primjeraka naše knjige. (To ne znači, zaboga, da mi se ne možete javiti, ako hoćete, i prije!)</p>
<p>Najsrdačnije Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1782.</p>
<p>FRANJI TUĐMANU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dr. Franjo Tuđman/Predsjednik Republike Hrvatske/Pantovčak 241</p>
<p>Zagreb, 6. studenoga 1993.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Predsjedniče,</p>
<p>najsrdačnije Vam zahvaljujem na čestitci za 88. moj rođendan i najboljim željama za budući moj život i stvaralaštvo.</p>
<p>Dopustite mi da kažem kako se Jela i ja često sjetimo onoga dana kad smo s Vama u Istri razgledavali freske, i ujedno da Vam se oboje iskreno zahvalimo na svemu što ste učinili, i što činite, za dragu nam domovinu Hrvatsku.</p>
<p>Štuje Vas i srdačno pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1783.</p>
<p>ĐACIMA OSNOVNE ŠKOLE U GUNJI (1.)</p>
<p>Dragi moji đaci, Gunjanci,</p>
<p>drago mi je što mogu i na ovaj način, preko telefona, da vas pozdravim i kažem nekoliko riječi. Dobro se sjećam moga davnog posjeta vašoj školi u Gunji i mojih obećanja i želje da vas još jednom posjetim, ali se to nažalost nije dogodilo. Nego su mi u ugodnom sjećanju mnogi naši susreti u Zagrebu, gdje smo šetali, razgovarali i fotografirali se: jedna je naša fotografija i objavljena na naslovnoj strani »Modre laste«, u njoj je objavljen i moj razgovor, intervju, s Antom Kelava, đakom osmog razreda. Nadam se da su vam o tome pripovijedali stariji vaši kolege. – Znajte da sam sviju ovih teških ratnih godina često pomišljao na vas, na gorke dane i noći koje ste trpjeli u strahu, i u isto vrijeme učili u školi. Budimo sretni da su zla vremena prošla, i da sada živimo u lijepoj našoj domovini Hrvatskoj.</p>
<p>Pred vama je budućnost, i ja vam želim dobar uspjeh u učenju, i još vas jednom srdačno pozdravljam. Živjeli!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1784.</p>
<p>LUKI HRVATIĆU (5.) pismo</p>
<p>Gospodin/Luka Hrvatić/Dragutina Domjanića 11/Pitomača</p>
<p>Zagreb, 13. siječnja 1994.</p>
<p>Dragi moj Luka,</p>
<p>oprostite na ovome malom zakašnjenju s odgovorom na vaše pismo o drugom izdanju Preradovićevih pjesama. Kako smo se nedavno telefonski sporazumjeli, u prilogu vam šaljem za to izdanje: 1. tekst za str. 7; 2. str. 225-229,(iz 1970.) za nastavak na str. 106. Kronologiju, i 3. napomenu O DRUGOM IZDANJU, koja se u novo izdanje umeće iza 113. strane. Sve ostalo ostaje kao u prvom izdanju (osim onoga što je navedeno u priloženoj napomeni). Kad bude izvršen prijelom knjige, poslat ćete ga meni na korekturu, kako smo se dogovorili.</p>
<p>Veseleći se novom izdanju, najsrdačnije pozdravljam, dragi Luka, vas i sve vaše drage. Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>O DRUGOM IZDANJU</p>
<p>Sve što je od potrebe bilo reći o ovom izdanju Preradovićevih pjesama, kazano je u njihovu prvom izdanju o stotoj obljetnici pjesnikove smrti, 1972. Ovo, drugo izdanje objavljuje se poslije dvadesetak godina, o 175. obljetnici pjesnikova rođenja, i ono se ne razlikuje mnogo od prvog izdanja. Evo tih razlika:</p>
<p>Kronologija Petra Preradovića ovdje se završava 1968. godinom (150. obljetnica rođenja!), također preuzetom iz knjige Pozdrav domovini (1970.);</p>
<p>Preradovićev Muzej u Grabrovnici Luke Hrvatića izostavljen je i na njegovo mjesto uvršten Hrvatićev članak Uz 175-godišnjicu rođenja hrvatskog pjesnika Petra Preradovića;</p>
<p>Jedan crtež Ivana Lackovića Croate, koji u tadašnjim prilikama nije mogao biti reproduciran, unijet je u ovo izdanje (str. ...), pa ono sada ima deset Lackovićevih crteža.</p>
<p>Ne mogu a da na kraju ovih napomena ne iskažem srdačnu zahvalnost počasnom predsjedniku Preradovićeva Muzeja u Grabrovnici Luki Hrvatiću: njegova je i zamisao i ostvarenje objavljenih izdanja koja su na čast ne samo njemu nego i njegovu zavičaju, a na spomen i slavu velikom hrvatskom pjesniku Petru Preradoviću.</p>
<p>D. T.</p>
<p>1785.</p>
<p>IVI FRANGEŠU (21.) pismo</p>
<p>Herrn/Prof. Dr. Ivo Frangeš/Hohenzollerstr. 18/Bonn/Deutschland/Njemačka</p>
<p>Zagreb, 10. veljače 1994.</p>
<p>Na 71. rođendan-piščine</p>
<p>Dragi Ivo,</p>
<p>Na dan Svetoga Vlaha bijah ja u posjetima kod glavnog tajnika HAZU-e glede naše MATOŠIANE, i na kraju moje tužnjave on mi reče: – »Zar ti ne znaš da je na sjednici našeg Razreda još u prosincu vaš rukopis odbijen?« Ja se – izbezeknuh. (Lako se meni sada šaliti. A kad bi »sve ovo« morao opisati R. M., trebalo bi mu nekoliko stranica za taj opis.) No, ukratko: Rekao sam mu da će rkp izdati naš Razred u Djelima, i zamolio gg. Moguša i Kaštelu (koji se slučajno našao na sastanku) da sutradan odu do g. Pušeka s ponudom za suizdavaštvo. Oni to, sutradan u petak, i učiniše, pa mi podveče istog dana, telefonski, na moj upit, glavni tajnik saopći da je g. Pušek prihvatio izdanje uz uvjet da Akademija zatraži od Ministarstva dotaciju za taj rukopis. A u ponedjeljak popodne Razred za filologiju ima sjednicu na kojoj će urednik Građe akad. Švelec pismeno saopćiti svoje negativno mišljenje… Čuj dalje! U nedjelju mi telefonira g. Švelec moleći me za sastanak sutradan, u ponedjeljak, dopodne, da u rukopisu pregledamo »neke stvari«. Kazavši Švelcu da je on rukopis odbio, on se – izbezeknul. Da tko mi je to rekao? Glavni tajnik, nitko drugi, odgovorih. – Još u kraćem: Glavni tajnik nije dobro razumio ili je zaboravio Švelčevo pitanje na prosinačkoj sjednici o naša dva već objavljena priloga: mogu li ponovo biti objavljeni u ovom rukopisu? Švelec se poslije i sâm uvjerio: u izdanjima Akademije već ima takvih primjera, u nekim spomen-izdanjima, i njegov je pozitivni referat o MATOŠIANI primljen na sjednici Razreda za filologiju 27. I. 1994. U utorak sam sa Švelecom, prema njegovim pismenim primjedbama, pregledao »neke stvari« i rukopis odnio kući na dopunu, pa ga u srijedu vratio u naš Razred. (Bila je »potjera« za drom Sabljakom! Ti si, blago meni, njegovu recenziju ostavio kod kuće.) Obje recenzije, Jelčićeva i Sabljakova, i Švelčevo mišljenje, i Kazalo, i obračun za 25 araka teksta, bit će poslani glavnom tajniku, koji će sve to uputiti Ministarstvu s molbom za dotaciju, itd. Da, još, saznao sam da razmišljaju (Tko?) hoće li MATOŠIANA izaći u Građi ili u Radu ili kao Posebno izdanje. Nek izađe gdje bilo, samo nek izađe. (Hvala ti, Gospodine, što je dovršen ovaj opis, ni sjena onoga što se zbivalo!)</p>
<p>Dragi Ivo, Tvoja razglednica od 31. I. dočekala me na povratku od našeg dragoga glavnog tajnika (vidi naprijed!), na Svetoga Vlaha, ponavljam. Obavijestio sam Mihalića o produžetku tvog boravka i o tvom glasovanju za novog člana Akademije. Rekao je da sjednica Razreda mora biti najkasnije do 27. III. i da možeš svoj glas predati kako si predložio (u zatvorenoj omotnici!). Na sjednici Razreda 27. I. tajnim su glasovanjem nominirani: Nikola Batušić (4 glasa), Bošković-Stulli, Stamać, Šicel (po 2 glasa), i još neki po 1 glas što nije vrijedno spomena. Ti, dakle, glasuj za jedno od navedenih imena. – Predloženi su i novi članovi suradnici: Bartolić, Brešan, Pederin i Sabljak; no, na prošlim je izborima bio spomenut Mirko Tomasović koji je sada »zaboravljen«, nije ga se nitko sjetio, ali se zato ipak može i za njega glasovati, kako mi reče Mihalić. A ti treba također da glasuješ za jednoga od predloženih kandidata za članove suradnike (posebna omotnica!).</p>
<p>Nasljednica »Pet stoljeća hrvatske književnosti« zvat će se: »Stoljeća hrvatske književnosti« (prijedlog glavnog urednika, prihvaćen neki dan na 2. sjednici Odbora): imat će 250 svezaka, Bože daj! A ja, koji sam od 1976. bio predsjednik »Pet stoljeća…« prestao sam to biti voljom Jednoga, bez zaključka ikakve sjednice, i iščeznuo sam kao dim.</p>
<p>Ali, još pišem, dakle postojim.</p>
<p>Vjeruj mi, nema dana a da ne pomislim na vas dvoje, na objavu značajne tvoje knjige, na sve ono dobro što nas kao prijatelje veže i što će nas, nadam se, i dalje vezati u našim životima.</p>
<p>Jelica i ja najsrdačnije vas oboje pozdravljamo.</p>
<p>Vole vas vaši</p>
<p>Jelica i Tadija</p>
<p>1786.</p>
<p>LJUBOMIRU STEFANOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Ljubomir Stefanović/Izdavački Centar Rijeka/Ivana Zajca 20/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 23. svibnja 1994.</p>
<p>Dragi Ljubo,</p>
<p>za Kamovljeva Sabrana djela šaljem slikovne priloge: 27 (umjesto: 28; vidi IV/I. 1!) i 4 portreta, zajedno s njihovim potpisom; to su ujedno i legende ispod pojedinih reprodukcija. Za neke priloge prilažem više primjeraka pa će tehnički urednik odabrati bolje za reproduciranje. Sami ćete odlučiti hoćete li ispred teksta legendi stavljati i brojeve, kako je ovdje označeno, ili ćete ih izostaviti.</p>
<p>U prilogu šaljem i završetak mog pogovora trećem izdanju SD Kamova pa molim da se tekst u rukopisu zamijeni ovim, potpunijim.</p>
<p>Možemo li se nadati izdanju ove godine?</p>
<p>Srdačno pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1787.</p>
<p>NIKOLI BABIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Nikola Babić/filmski snimatelj/direktor Urania filma/Palmotićeva 32a/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 9. lipnja 1994.</p>
<p>Poštovani gospodine direktore,</p>
<p>primivši vaš dopis od 24. svibnja 1994., kojim saopćujete da je g. Mr. Mladen Čutura, pročelnik za prosvjetu i kulturu Županije zagrebačke, potaknuo ideju da se »započne s pripremama za izradu filmske dokumentacije pod jedinstvenim naslovom VELIKANI HRVATSKE KULTURE«, i ujedno da je utvrđeno da među prvih pet umjetnika pripada i moja malenkost, razumije se da me ta zamisao veoma obradovala pa i ne mogu drugo nego da iskažem svoj pristanak i zaželim da se ona proširi i na mnoga druga velika imena i tako da za pokoljenja sačuvaju tragove i naših života u Hrvatskoj.</p>
<p>Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Gajeva 2a</p>
<p>1788.</p>
<p>MATICA HRVATSKA OGRANKU MATICE </p>
<p>HRVATSKE SLAVONSKI BROD (2.) pismo</p>
<p>Gradsko poglavarstvo/i Ogranak Matice hrvatske/Slavonski Brod/Tome Skalice 2</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 12. listopada 1994.</p>
<p>Ne mogavši osobno biti nazočan pri svečanome predstavljanju monografije doktora Mirka Markovića »Brod i okolica«, drago mi je što i na ovaj način čestitam i autoru, rođenom Brođaninu, i vama izdavačima, na ovome vrijednom, izvanrednom djelu hrvatske povijesti, najdostojnijem prilogu proslavi 750-godišnjice spomena našega grada Broda.</p>
<p>Još jednom: čestitka gospodinu Markoviću i Ogranku Matice hrvatske, koji je vodio brigu oko ovoga značajnog izdanja.</p>
<p>Srdačan pozdrav svima!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1789.</p>
<p>MATI VUKELIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dr. Mato Vukelić/gradonačelnik Slavonskog Broda/Tome Skalice 2/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 13. listopada 1994.</p>
<p>Dan 69-godišnjice moga dolaska u Zagreb na studije</p>
<p>Štovani gospodine gradonačelniče,</p>
<p>ispričavam se što mi nije moguće sudjelovati u radu Znanstvenoga skupa o Slavonskom Brodu i ujedno vas molim da budete ljubazni i ovih nekoliko mojih pozdravnih riječi pročitate na Znanstvenom skupu:</p>
<p>Gospođe i gospodo, dragi prijatelji Brođani,</p>
<p>Žao mi je, budite uvjereni, što mi nije dano da zajedno s vama ovih dana slavim 750-godišnjicu pisanoga spomena našega grada i što ne surađujem na ovome značajnom Znanstvenom skupu, na kojemu će nekoliko desetina znanstvenika, književnika, javnih radnika, pročitati svoja izlaganja o prošlosti i sadašnjosti Broda i Brodskog Posavlja.</p>
<p>Počašćen sam što je u »Programu« moje ime, s naslovom izlaganja »Sjećanja na moj Brod«, navedeno na prvom, uvodnome mjestu, ali mi nije ugodno izjaviti da nisam dospio tima svojim sjećanjima dati konačniji izraz, u obliku samostalnog priloga; zna se, naime, da sam dobar dio sjećanja već iznio u komentarima svojih pjesama i u mnogim intervjuima. Nadam se da ćete prihvatiti ovu ispriku i radujem se što će i moj prilog biti objavljen kao i ostala izlaganja u »Zborniku o Brodu i Brodskom Posavlju«, trajnom i nezaobilaznom svjedočanstvu o gradu moje mladosti, prvih mojih pjesama.</p>
<p>Dopustite mi da uime Organizacijskog odbora Znanstvenoga skupa o Slavonskom Brodu najljepše zahvalim na trudu cijenjenim izlagateljima, da zaželim puni uspjeh Znanstvenome skupu i da sve vas ovdje nazočne najsrdačnije pozdravim.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1790.</p>
<p>KATICI ČORKALO (3.) brzojav</p>
<p>Gospođa/Dr. Katica Čorkalo/Upraviteljica Centra za znanstveni rad HAZU/Duga ulica 4/Vinkovci</p>
<p>Žaleći što sam spriječen da sudjelujem u radu sjednice Znanstvenoga savjeta, želim da vama kao upraviteljici čestitam na dosadašnjem vođenju Centra, koji ćete, uvjeren sam, i ubuduće znati voditi s punim uspjehom.</p>
<p>Srdačan pozdrav članovima Savjeta i vama!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1791.</p>
<p>LUKU PALJETKU (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Luko Paljetak/književnik/Gorica sv. Vlaha 155/Dubrovnik</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 10. siječnja 1995.</p>
<p>Dragi Luko,</p>
<p>kako vidiš, šaljem ti svoju Pjesancu svetome Vlahu, koje doista ne bi bilo da me ti nisi ponukao, i ja ti, eto, ispunih želju. Jesam li udovoljio, ne znam. Ali te molim, kad izađe dotični broj Dubrovnika da mi primjerak pošalješ.</p>
<p>Pazi mi na korekturu!</p>
<p>Jela i ja srdačno pozdravljamo vas dvoje, Anušku i tebe, dragi Luko!</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1792.</p>
<p>SIJKI RAČEVOJ (3.) pismo</p>
<p>Gospođa/Sijka Račeva/Bul. Slivnica 146/I/Sofija/Bugarska</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 30. I. 1995.</p>
<p>Štovana i draga moja Sijka Račeva,</p>
<p>Vaše pismo od 31. X. 1994. nosi poštanski žig od 9. XI. 1994, a meni je stiglo 17. XI. 1994. Danas je upravo, vidim, punih dvanaest godina otkako sam poslao pismo zahvalnosti g. Ivanu Kolarovu, prevoditelju mojih pjesama na bugarski »Prikovan za zemjata« (u prilogu šaljem koncept toga pisma!). Tako prolazi vrijeme a mi ga ne primjećujemo. I sada bi trebalo da se ispričavam, da Vas zamolim za razumijevanje što tako dugo nisam odgovorio na Vaše ljubazno pismo, za me izvanredno važno. Da prikažem taj vremenski razmak otkako niste primili odgovor na Vaše pismo trebalo bi ispisati nekoliko stranica, ali to nije moguće ni sada ni ovdje, nego Vas molim da mi oprostite na ovoj mojoj šutnji.</p>
<p>Najljepše Vam zahvaljujem na dobrim željama za moj rođendan, a isto tako i na Vašem prijedlogu za izdanje izbora mojih pjesama na bugarskom. Treba li da kažem kako me to obradovalo?</p>
<p>Prijeđimo, dakle, ad rem.</p>
<p>Objavljena mi je knjiga »Čarolije«, poezija i proza, izbor i predgovor akademik Ivo Frangeš; u knjizi su 222 pjesme na 275 stranica, dovoljan broj pjesama za izbor u knjizi od 200 stranica o kojoj Vi pišete.</p>
<p>Što se tiče moje suglasnosti i želje za izborom pjesama, prepuštam prevoditelju da odluči koje pjesme može najadekvatnije prevesti na svoj bugarski jezik, a Vas, draga Sijka, posebno molim da budete savjetnik prevoditelju da možda ne izostavi neke od značajnijih pjesama. Knjiga »Čarolije« (naziv po pjesmi »Čarolije«, str. 232), nadam se, bit će od pomoći i Vama i prevoditelju.</p>
<p>U pismu g. Kolarovu spomenuo sam da spremam drugo izdanje »Sabranih djela« Janka Polića Kamova, a Vama sada mogu reći da sam priredio treće, prošireno izdanje koje treba izaći ove godine. U tisku je, također, zanimljivo izdanje »Matošiana« koje sam priredio s prof. Ivom Frangešom i poslat ću Vam ga, čim izađe. Da, ne znam, je li Vam poznato da sam 1989. uredio i svoja »Sabrana djela« u pet svezaka? I ne znam, koji imate Zbornik radova o meni; jedan je iz 1980., a drugi iz 1991. Uostalom, informacije su o tom u »Čarolijama« u Bio-bibliografskoj bilješci.</p>
<p>Ovo pismo, zajedno s knjigom »Čarolije«, upućujem Vam preko Bugarske ambasade (Novi Goljak 25) nadajući se da ćete sve primiti prije, i sigurnije, nego da šaljem poštom.</p>
<p>Lijepo mi pozdravite pjesnikinju Blagu Dimitrovu i zahvalite joj u moje ime na ljubaznosti.</p>
<p>Želeći Vam dobro zdravlje, Jela i ja najsrdačnije Vas pozdravljamo!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1793.</p>
<p>FERDINANDU JIRSAKU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Ferdinand Jirsak, mlađi/Cavtatska b.b./Dubrovnik</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a</p>
<p>9. veljače 1995.</p>
<p>Poštovani gospodine Jirsak,</p>
<p>u svom pismu od 2. II. 1995. pitate me, je li Vaš pok. otac meni predao pisma Ivana Gorana Kovačića »kako bi bila pohranjena u nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci«.</p>
<p>Žao mi je što Vas moram obavijestiti da to pok. Vaš otac nije učinio, nisam primio ta pisma.</p>
<p>Kako znate, uredio sam 1983. Goranova Sabrana djela u pet svezaka, od kojih je posljednji svezak Pisma. Da sam imao spomenuta pisma, bila bi uvrštena u Sabrana djela.</p>
<p>Bilo bi mi drago da Goranova pisma pronađete, tada biste ih mogli poslati u Zagreb, u Zavod za književnost i teatrologiju, Opatička 18, gdje se čuva Goranova književna ostavština. Pismima bi trebalo priložiti kratku biografiju Vašega pok. oca (godine rođenja i smrti, itd.).</p>
<p>Srdačno Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1794.</p>
<p>DRAGI ŠIMUNDŽI (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dr. Drago Šimundža/M. Budaka 3/Split</p>
<p>Zagreb, 15. veljače 1995.</p>
<p>Poštovani gospodine doktore,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 9. veljače 1995. kojim mi javljate o svojoj studiji Pjesnički svijet i religiozne tišine Dragutina Tadijanovića sa zamolbom da rukopis studije pročitam i »da neke stvari, koje ne bi odgovarale istini« prekrižim ili na njih upozorim.</p>
<p>Vaša me vijest ugodno iznenadila i obradovala, i ja ću rado pročitati Vaš rukopis. Jedino ću Vas upozoriti na neke činjenične netočnosti ili nepotpunosti (bude li ih bilo!), a Vaše mišljenje i zaključke o mojoj poeziji u cijelosti, razumije se, prepuštam Vama, kako sam uvijek učinio sa svima koji su mi rukopis prije tiska dali na ogled.</p>
<p>Molim Vas, dakle, pošaljite mi svoj rukopis (i dodajte broj svoga telefona, ako ga imate, s oznakom sata u koji Vam je najprikladnije telefonirati).</p>
<p>Zahvaljujem Vam na čestitci »uz 90. rođendan« (on će biti 4. XI. 1995.!) i na »divot-izdanju Čarolija«.</p>
<p>Nadam se da imate i moja Sabrana djela iz 1989. Bez njih nije moguće pisati o mom djelu.</p>
<p>Nije trebalo da mi se, u pismu, onako predstavljate; neke Vaše književne priloge, koji su mi dospjeli u ruke, čitao sam sa zadovoljstvom.</p>
<p>Očekujući pošiljku,</p>
<p>srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1795.</p>
<p>DRAGI ŠIMUNDŽI (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dr. Drago Šimundža/M. Budaka 3/Split</p>
<p>Zagreb, 6. ožujka 1995.</p>
<p>Poštovani gospodine doktore,</p>
<p>pošiljku s Vašim radom o mojoj poeziji, i pismom, primio sam 27. veljače o. g. i zahvaljujem.</p>
<p>S velikim sam zanimanjem čitao, i pročitao, pažljivo, Vašu studiju, i na mnogim sam mjestima (olovkom!) ispravio ne samo »tipkarske« pogreške, nego i poneke činjenične netočnosti koje ovdje ne bih nabrajao.</p>
<p>12. ožujka 1995.</p>
<p>Dragi gospodine profesore,</p>
<p>Dok sam pisao početak ovog pisma, iznenada sam osjetio veliku bol u lijevom oku, i prestao pisati. Otada sam nekoliko puta bio u bolnici, na pregledu; na oku mi je povez, i ono se često mora mazati. Gledam samo desnim okom, pa tako dok i ovo pišem. Zato mi, molim, nemojte zamjeriti na ovome zakašnjelom odgovoru.</p>
<p>Vaš temeljiti rad, i ovo pismo, sutra će predati na poštu dobra prijateljska ruka, a ja u ovoj prigodi ne mogu drugo nego da Vam najljepše zahvalim na trudu uloženom u studij moje poezije: na nekim ste mjestima iznijeli misli kakve dosad, od mnogih, nije izrekao nitko, i za to sam Vam posebno zahvalan.</p>
<p>Ukratko: dobro ste me »pročitali« i otkrili neotkriveno. Netočna mjesta u tekstu, rekoh, ispravio sam, olovkom, ili precrtao, i o tome ćemo i telefonski razgovarati, čim to dopusti bolesno moje oko.</p>
<p>Poštuje Vas i srdačno pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1796.</p>
<p>STANISLAVI PETROVIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Stanislava Petrović/Osijek/Sjenjak 2/I</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 27. VI. 1995.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo,</p>
<p>primio sam Vaše pismo (iz Đakova!), i ono me začudilo i – obradovalo. Kako daleko dopiru moje riječi! – U nedavnoj mojoj knjizi poezije i proze, »Čarolije«, objavljena je i crtica O zecu… Ako te knjige nema u Osijeku, možete je naručiti kod Izdavačkog poduzeća »Mozaik knjiga«, Ilica 44, Zagreb. Drago mi je što Vam je moja priča donijela toliko radosti, i najsrdačnije Vas pozdravljam!</p>
<p>Vaš Dragutin Tadijanović</p>
<p>1797.</p>
<p>FRANJI TUĐMANU (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dr. Franjo Tuđman/Predsjednik Republike Hrvatske/Pantovčak 241</p>
<p>Zagreb, 6. studenoga 1995.</p>
<p>Dragi Franjo, štovani i dragi Predsjedniče,</p>
<p>zahvaljujem Vam najsrdačnije na čestitci za 90. moj rođendan u kojoj rekoste da sam Vama osobno jedan od najdražih hrvatskih pjesnika.</p>
<p>Nemojte, molim Vas, ni pomisliti da je fraza kad kažem da mi je između stotinā čestitaka najdraža Vaša, i njome se zaista ponosim.</p>
<p>Ne mogu a da ne spomenem koliko smo Vama Jela i ja zahvalni za Vaše veliko djelo, za slobodnu i demokratsku Hrvatsku, sa željom da mudrom i odlučnom politikom uspijete osloboditi i moj zavičaj, istočnu Slavoniju, i stvoriti cjelovitu Državu Hrvatsku, na radost i nama i pokoljenjima.</p>
<p>Još jednom Vam zahvaljujući</p>
<p>štuje Vas i srdačno pozdravlja</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1798.</p>
<p>SIJKI RAČEVOJ (4.) pismo</p>
<p>Gospođa/Sijka Račeva/Bul. Slivnica 146/I/Sofija/Bugarska</p>
<p>Zagreb, 7. travnja 1996.</p>
<p>Poštovana i draga Sijka Račeva,</p>
<p>prekjučer sam primio Vaše pismo od 23. marta 1996., kojim ste me veoma obradovali, i ja ću Vam odgovoriti na sva postavljena pitanja, redom:</p>
<p>Kažete da će uz pjesmu biti objavljene i izjave »O mojoj poeziji« iz »Sabranih pjesama« 1975. Otada je prošlo više od dvadeset godina! Nego, šaljem Vam svoja »Djela« u pet knjiga, nedavno objavljena, i čitava je peta knjiga »Razgovori«; volio bih, kad biste imali vremena, da iz te knjige izaberete ulomke razgovora o mojoj poeziji sve do najnovijega vremena (ispričavam se za mnoge štamparske pogreške, nije moj grijeh!). A ako Vam to ne bi moguće bilo, uzmite ono iz »Sabranih pjesama«.</p>
<p>Prevedeno je 89 pjesama, predložio bih još 10, da ih bude 99. Navodim naslov pjesme i broj strane iz »Čarolija«: Pjesma o dunji i ptici 39, Nebo 43, Lelija 63, Balada o zaklanim ovcama 88, Bacam srce pod tuđa stopala 97, Večer nad gradom 129, Školjka 167, Veličanstvo mora 169, Sluga riječi 217, Riječi zahvalnosti Suncu 218. </p>
<p>Dobro je Vaše objašnjenje za riječ »Prilaz«.</p>
<p>Javor je ime kojim je moju suprugu Jelu zvala njezina majka, u mladim Jelinim godinama; inače je to ime za lijepo jedno drvo, u šumi ili u parku.</p>
<p>Između dva naslova knjige koje je predložio prevoditelj, ja sam za naslov »Prsten«, kako sam naveo i u svom dopuštenju za izdavanje mojih pjesama izdavačkoj kući »Zlatostrui«; u prilogu Vam šaljem i tu svoju izjavu pa Vas molim da budete ljubazni i predate je mom stidljivom izdavaču. Prilažem, za izdavača, i dvije slike: moj portret (1951.) od Otona Glihe i fotografiju (1967.) Toše Dabca, s molbom da odabere koja mu više odgovara. (A može uzeti, ako mu se sviđa, i neku fotografiju iz mojih »Djela«!)</p>
<p>Pozdravite, molim Vas, moga nepoznatog (meni!) prevodioca; a Vama prišapćujem javnu tajnu: kandidat sam za ovogodišnju Nobelovu nagradu za književnost; predložili su me: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska, Društvo hrvatskih književnika i Hrvatski P. E. N. – Klub.</p>
<p>Dopustite mi, draga Sijka (mogu Vam tako reći!), da Vam najljepše zahvalim za sve što ste uradili i što još činite, za objavljivanje mojih pjesama na bugarskom jeziku. (Nikada neću zaboraviti moj boravak u Bugarskoj, u Sofiji i u Plovdivu, gdje sam na onome brdu pjevao; 15. – 22. VI. 1942!)</p>
<p>Nas dvoje, Jela i ja, srdačno Vas pozdravljamo!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1799.</p>
<p>IZDAVAČKOM PODUZEĆU »ZLATOSTRUI« (1.) </p>
<p>pismo</p>
<p>Izdavačko poduzeće/»Zlatostrui«/Sofija</p>
<p>Zagreb, 7. travnja 1996.</p>
<p>Pristajem da objavite izbor mojih pjesama, pod naslovom »Prsten«, prevedenih na bugarski, u 400 (četiri stotine) primjeraka, sa honorarom 7% od cijene koštanja i sa 10 (deset) besplatnih primjeraka poslanih na moju adresu: Gajeva ulica 2a, 10000 Zagreb, Hrvatska.</p>
<p>Sa štovanjem i srdačnim pozdravima!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prilog: dvije slike</p>
<p>1800.</p>
<p>NADI POMPER (1.) pismo</p>
<p>Gospođa/Nada Pomper/Radolfzellerstr. 7a/II/München/Deutschland/Njemačka</p>
<p>Zagreb, 3. VII. 1996.</p>
<p>Poštovana i draga Nado,</p>
<p>oprostite mi što tek danas odgovaram na telefonski vaš naziv od 19. VI. 1996. Nisam, naime, mogao doći do fotografija s domjenka u Društvu hrvatskih književnika, gdje smo slikani zajedno, pa zato šaljem svoju fotografiju, koju je snimila gđica Iva Babaja na 90. moj rođendan, a primio sam je jučer.</p>
<p>Zaželjeli ste da vam pošaljem svoj prijevod neke male pjesme Goethea ili Hoelderlina, i u prilogu šaljem prijevode dviju pjesama Goetheovih: Herbstgefühl i Anliegen, pa odaberite onu koja više odgovara vašoj nakani.</p>
<p>Jučer sam primio »Hrvatsko slovo« od 28. lipnja u kojem su i dvije vaše pjesme. Čestitam!</p>
<p>A ima i jedna molba. Jela vas moli, ako možete, da joj donesete, razumije se, na naš trošak, flašu Kölnske vode, kako je navedeno u prilogu. Ona je još uvijek bolesna, ali zajedno sa mnom raduje se susretu s vama.</p>
<p>Oboje vas najsrdačnije pozdravljamo!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1801.</p>
<p>SIJKI RAČEVOJ (5.) pismo</p>
<p>Sijka Račeva/Bul. Slivnica 146/I/Sofija/Bugarska</p>
<p>Zagreb, 30. srpnja 1996.</p>
<p>Poštovana i draga Sijka Račeva,</p>
<p>»Oprostite mi, ako možete« (Školjka), što s tolikim zakašnjenjem odgovaram na tri Vaša pisma. Treba li da navodim razloge?</p>
<p>Odgovorit ću redom na Vaša pitanja.</p>
<p>Primio sam Vaše pismo s knjigom G. Mickova i njegovim pismom pa Vas molim da mu u moje ime zahvalite na lijepom daru i da ga pozdravite kao mojega dobrog prijatelja.</p>
<p>Slažem se s prijedlogom da se naslov moje knjige »Prsten« zamijeni naslovom »Sluga riječi – Sluga na dumite«; takav je i naslov jedne moje pjesme koja, bez sumnje, ulazi u ovo izdanje; prijedlog je, razumije se, opravdan i zato što je »Prsten« naslov knjige Elisavete Bagrjane (za koji nisam znao, ali sam Bagrjanu upoznao osobno 1993. u Zagrebu, kad se vratila iz Dubrovnika sa historijskoga Kongresa P. E. N. – Kluba, itd.).</p>
<p>Ne znam, je li možda kasno što Vam danas šaljem originalnu fotografiju (snimljena na moju 90. godišnjicu života) za naslovnu stranu našeg izdanja?</p>
<p>Primio sam tri primjerka Ugovora mog izdavača »Zlatostrui« g. Viktora Paunova i sva tri potpisao (ne znam, zašto se g. Paunov osigurava na deset godina?). Vama šaljem dva primjerka (jedan sam zadržao za sebe!) s molbom da ih predate g. Paunovu i da ga najljepše pozdravite. Bilo bi mi drago da knjiga izađe za 91. moj rođendan, 4. XI. 1996.</p>
<p>Raduje me što Vam se u »Djelima« osobito svidjela Knjiga proze; iz »Knjige razgovora« mogli biste odabrati (ako nije kasno!) sve što bi moglo zanimati bugarskog čitatelja.</p>
<p>Molim Vas da moje pozdrave izručite i Ganču Savovu (njegovi članci i članci bugarskih književnika koji su pisali o mojoj knjizi »Prikovan za zemjata« navedeni su, vidjeli ste, u »Djelima«, u mojoj »Literaturi«). Pozdravite također sekretaricu naše Ambasade koja Vas je obavijestila o mojim »Djelima« (ne znam, znate li da su »Djela« već bila u Sofiji, poslana poštom, i vratila se u Zagreb?); zamolite je da moj pozdrav izruči g. ambasadoru Nevenu Jurici, književniku i mom vjernom kritičaru.</p>
<p>Dopustite mi, draga Sijka Račeva, da Vam punim srcem zahvalim na svemu što ste učinili i što činite za moju knjigu na bugarskome; znam, to činite i za našu hrvatsku književnost.</p>
<p>Želeći Vam zdravlja i radosti, Jelica i ja najsrdačnije Vas pozdravljamo!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1802.</p>
<p>NADI POMPER (2.) pismo</p>
<p>Nada Pomper/Radolfzellerstr. 7a/II/München/Deutschland/Njemačka</p>
<p>Zagreb, 10. listopada 1996.</p>
<p>Draga Nado,</p>
<p>poštom šaljem ovaj svoj rukopis Aus der deutschen Lyrik / Iz njemačke lirike, sa 165 numeriranih strana, i s mojim portretom od Otona Glihe. Rukopis je potpun, ali nije tehnički priređen za tisak: njemački naslovi pjesama i razmaci između naslova pjesme i prvog stiha nisu prilagođeni naslovima i razmacima hrvatskim, treba ih ujednačiti, itd.</p>
<p>Drago mi je što se g. Matešić prihvatio sudjelovanja pri ovom rukopisu: napisati Predgovor / Vorwort i na njemački prevesti dva priloga. Unaprijed mu zahvaljujem na ljubaznosti, a suvišno je ponoviti kako sam i Tebi zahvalan za sve što poduzimaš da bi ovaj rukopis postao – knjiga.</p>
<p>Želeći da rukopis što prije stigne u Tvoje marne ruke, ovo pišem na brzinu, u Matici hrvatskoj, koja rukopis i šalje.</p>
<p>Jela i ja najsrdačnije pozdravljamo Tebe i našega Štefa!</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1803.</p>
<p>NOVOM BRODSKOM LISTU (1.) pismo</p>
<p>Uredništvo/Novoga Brodskog lista/Zrinska 41/Brod</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 17. ožujka 1997.</p>
<p>Budite ljubazni, molim vas, pa u vašem listu donesite ovaj</p>
<p>Ispravak</p>
<p>U članku Joze Koprivčevića »Franjevci nakon gubitka župe«, objavljenom u »Novom Brodskom listu« 13. ožujka 1997. na 14. strani u trećem stupcu, navedena su imena nekolicine brodskih gimnazijalaca pa i ime: »Grga Fabijanović poeta«. To je, vjerojatno, tiskarska pogreška, jer se spomenuti đak nije zvao Fabijanović, nego Tadijanović, i bio je iz – Rastušja. Poznato je to u povijesti hrvatske književnosti, iz rukopisa koji se čuva u Arhivu Brlić u Brodu.</p>
<p>Zahvaljujem na uvrštenju.</p>
<p>Pozdrav!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Ispravak je objavljen u Novom Brodskom listu, str. 7, 27. ožujka 1997.</p>
<p>1804.</p>
<p>NADI POMPER (3.) pismo</p>
<p>Zagreb, 7. travnja 1997.</p>
<p>Draga Nado,</p>
<p>odmah ću in medias res!</p>
<p>Rukopis pjesama ima 104 strane, i ovdje je složen po mojim Djelima I (51 pjesma) i Djelima II (54 pjesme), pa rukopis treba tako i prirediti: svaki stih počinje velikim slovom, itd.</p>
<p>Redoslijed je pjesama kronološki: ispod svake pjesme označio sam godinu nastanka te pjesme, od 1920. do 1995. vremensko razdoblje od 75 godina u kojem su pjesme napisane; smatram da je to nešto izuzetno.</p>
<p>Kad bi se neke pjesme i izostavile, rukopis bi bio konačan.</p>
<p>Za naslov knjige predlažem: Gedichte des Sohnes der Erde. Nadam se da će ti se svidjeti.</p>
<p>Kratak uvod za knjigu piše prof. dr. Ivo Frangeš, koji je i u Njemačkoj poznat po svojoj nedavno objavljenoj knjizi Geschichte der kroatischen Literatur, Von den Anfängen bis zur Gegenwart.</p>
<p>Za kraj rukopisa dodao sam Bio-bibliografsku bilješku pa te molim da ju prevedeš.</p>
<p>Rukopis ti šaljem s molbom da ga prirediš kako sam naveo ovdje i kako sam označio u samom rukopisu. Tako priređen rukopis molim te da mi vratiš, i onda će se moći obaviti konačan pregled o vjernosti prijevoda s originala na njemački.</p>
<p>Želim, a mislim da je to i tvoja želja, da se ne bi dogodilo, radi žurbe, da naša knjiga bude takva da se o njoj može kazati: bilo bi bolje da nije objavljena.</p>
<p>Cijeneći dosadašnji tvoj trud koji si uložila u ovaj rukopis, nadam se da ćeš prihvatiti ove moje prijedloge, koji su isključivo na korist samog izdanja, tvoga i moga imena.</p>
<p>Jela i ja srdačno pozdravljamo vas oboje, tebe i Stjepana,</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. – Rukopis šaljem iz Matice hrvatske na tvoju adresu:</p>
<p>Nada Pomper, Radolfzellerstr. 7a, 81243 München.</p>
<p>1805.</p>
<p>SIJKI RAČEVOJ (6.) pismo</p>
<p>Gospođa/Sijka Račeva/Bul. Slivnica 146/I vhod/Sofija/Bugarska</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 4. lipnja 1997.</p>
<p>Poštovana i draga Sijka Račeva,</p>
<p>ne mogu ništa obrazlagati, nego – in medias res!</p>
<p>Jučer sam primio svoju knjigu pjesama »Prsten« na bugarskom jeziku koju je poslala tajnica Društva bugarskih pisaca Kristina Dimitrova, javljajući mi, na engleskom, da je knjigu sponzorirala »Soros Foundation in Sofia« i zahvaljujući se na gostoprimstvu u Zagrebu, na nedavnim »Zagrebačkim književnim razgovorima« na kojima je bila nazočna s gospodinom Gospodinovim; oboma sam dao svoju kasetu, gdje 1985. govorim četrdeset svojih pjesama, a Kristinu i zamolio da Vam izruči moj pozdrav.</p>
<p>Pošiljka ove knjige i navela me na pomisao da Vi niste primili moja pisma, ono napisano neposredno poslije primitka knjige i ono kao odgovor na Vaše pismo od 12. III. 1997.</p>
<p>Zato ću sada, uglavnom, ponoviti sve što sam već kazao, nadajući se da ćete ovo pismo ipak primiti.</p>
<p>Najljepše Vam i od srca zahvaljujem, draga Sijka, na trudu i brizi koju ste uložili za knjigu mojih pjesama na bugarskom, za »Prsten«, koji pripada, po tehničkoj opremi, najboljim izdanjima mojih djela.</p>
<p>Vaša neumorna briga oko tog izdanja, vjerujte mi, ganula me do suza. Primite moju duboku zahvalnost! Molim Vas da iskrenu moju zahvalu izrazite i mojem poštovanom prevoditelju, gospodinu Georgiju Mickovu; koliko mogu suditi, njegov prijevod u najvećoj mogućoj mjeri odgovara originalu, i zato mu srdačna hvala! Isto Vas tako molim da u moje ime zahvalite i mom izdavaču gospodinu Viktoru Paunovu za umjetničko oblikovanje »Prstena« i da ga obavijestite da sam primio honorar od pedeset dolara. (To je u našem novcu tri stotine kuna; ne može se reći da nisam primio honorar. Ali, poznavajući prilike, zahvaljujem na dobroj volji.)</p>
<p>Pozdravite, molim, i zahvalite gospođi Blagi Dimitrovoj za njezinu knjigu pjesama koju mi je darovala s prijateljskom posvetom. Iz knjige saznajem da je ona 1994. boravila u Švedskoj, u Stockholmu i u Malmöu, a bugarsko izdanje »Prstena« poslano je 28. I. 1997. u Stockholm Švedskoj akademiji; predložen sam, naime, po drugi put za Nobelovu nagradu za književnost (da je to pusta nada, nije potrebno ni spomenuti).</p>
<p>Veoma ste me, draga Sijka, obradovali pismom kojemu je priložen plakat za Večer moje poezije 12. XII. 1996. sa tri fotografije snimljene te večeri. Ponovno Vas molim da, sa zakašnjenjem, post festum, izručite moje pozdrave i zahvalnost sudionicima te večeri, gospodi Ganču Savovu i Georgiju Mickovu, i gospođi Jordanki Kuzmanovoj.</p>
<p>Napominjem da sam oba ova događaja, datum izlaska »Prstena« i datum Večeri moje poezije u Sofiji, unio u Bibliografiju prijevoda mojih pjesama i u kronologiju mog života, što će ove godine biti objavljeno u drugom, proširenom izdanju mojih »Djela«.</p>
<p>Spomenuo bih i to da je 24. IV. 1997. u našoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici bilo prikazano dvojezično izdanje mojih pjesama na francuski »Stihovi na poklon / Vers en cadeau«, s bibliografijom mojih radova (nepotpunom!), i izložbom mojih knjiga i knjiga prijevoda, s »Prstenom« na bugarskom, koji sam tom prigodom darovao knjižnici.</p>
<p>Bilo bi mi drago, bio bih Vam zahvalan, kad biste mi poslali sve što bude napisano o našem »Prstenu«.</p>
<p>Nestrpljivo očekujući odgovor, Jela i ja, Vas, draga Sijka, najsrdačnije pozdravljamo.</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1806.</p>
<p>BOŽI PRKI (1.) pismo</p>
<p>Ministarstvo financija Republike Hrvatske/Katančićeva 5/Zagreb/Na ruke ministra/Gospodina Bože Prke</p>
<p>U Zagrebu, 12. lipnja 1997.</p>
<p>Poštovani gospodine ministre,</p>
<p>na temelju našega razgovora, obraćam se na vas ovom molbom.</p>
<p>Matica hrvatska objavit će do početka studenoga ove godine drugo, dopunjeno izdanje mojih Djela, koja imaju pet knjiga: I. Knjiga pjesama prva 1920. – 1945., II. Knjiga pjesama druga 1951. – 1996., III. Knjiga o svojima i o sebi, IV. Knjiga o hrvatskim piscima, V. Knjiga razgovora. – Ovih pet knjiga imaju ukupno nešto više od 1.800 stranica.</p>
<p>Prema Kalkulacionoj listi br. 53 MH, cijena koštanja ovog izdanja iznosi 260.722,41 kuna.</p>
<p>Lijepo vas molim da omogućite novo, dopunjeno izdanje mojih Djela i da ta namjenska sredstva doznačite na moj žiro-račun: 30101-620-16-/2320164698 Zagrebačka banka.</p>
<p>Zahvaljujući vam na razumijevanju, pozdravlja vas</p>
<p>s osobitim poštovanjem</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1807.</p>
<p>SIJKI RAČEVOJ (7.) razglednica</p>
<p>Madame/Sijka Račeva/Bul. Slivnica 146/I/Sofija/Bugarska</p>
<p>Zagreb, Pogled s Gornjeg grada</p>
<p>Gajeva 2a, 29. VI. 1997.</p>
<p>Poštovana i draga Sijka Račeva,</p>
<p>primio sam Vaše i pismo i razglednicu (Rila Monastery, tamo sam bio 1942.!), pa Vam najljepše zahvaljujem. U »Literaturen vestnik« br. 5 nisam o sebi ništa našao. Još jednom najsrdačnije pozdravljam sve moje bugarske prijatelje, na čelu s Vama, draga Sijka! Draga mi je i bugarska moja knjiga!</p>
<p>Jelica i ja srdačno Vas pozdravljamo!</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1808.</p>
<p>SIJKI RAČEVOJ (8.) pismo</p>
<p>Gospođa/Sijka Račeva/Bul. Slivnica 146/I vhod/Sofija/Bugarska</p>
<p>Zagreb, 23. VII. 1997.</p>
<p>Poštovana i draga Sijka Račeva,</p>
<p>istog sam dana primio Vaše pismo i razglednicu, 18. VII. 1997. Najljepše Vam zahvaljujem.</p>
<p>Doista, već prije sam »otkrio« u »Liter. vestniku« prikaz »Prstena« gospodina Kirila Popova o kojemu mi pišete u svom pismu, i odmah sam prikaz uvrstio bibliografski u »Literaturu« o meni koja će biti objavljena u drugom, proširenom izdanju mojih »Djela«; bilo bi mi drago da dobijem i Vaš prijevod, kako ste mi javili.</p>
<p>Kažete da ste preko naše Ambasade poslali pet primjeraka »Prstena«; primio sam ih jučer, pa Vam još jednom zahvaljujem.</p>
<p>Slažem se s Vama; nije dobro, kad Gančo Savov piše: »Prevod sa bosanskog.« Hrvati u Bosni pišu hrvatskim, a Srbi srpskim jezikom; muslimani biraju koji hoće od ovih dvaju jezika, ili hrvatski ili srpski.</p>
<p>Iznenadili ste me s Ilijom Konevom! Odakle je on saznao za mog Blaža Tadijanovića? Dobro se sjećam mladog Ilije, kako je svaki dan dolazio u Akademijin Institut za književnost, dok sam ja bio direktor tog Instituta. Obojica smo danas malo stariji, zar ne? Gdje namjerava Ilija Konev objaviti ulomke mog članka o Blažu Tadijanoviću, kako ste ih označili na posebnom papiru? Da Vam olakšam prevođenje tih ulomaka, članak sam dao presnimiti, u povećanju, s neznatnim dopunama. U prilogu šaljem i nekoliko faksimila iz »Zbornika radova o Vidu Došenu i Blažu Tadijanoviću« (Osijek, 1981.): izdanje »Svašta po malo…« 1761. i 1766., Blažev potpis, spomen-ploču u Rastušju 1978. (Ove je godine 200-godišnjica smrti Blaževe!) Ne mogu a da ne iskažem iskrenu zahvalnost Iliji Konevu na njegovu nastojanju da moj predak bude poznat i u bugarskoj kulturnoj javnosti. A Vama, draga Sijka, također zahvala za Vaš prevodilački trud! Pozdravite mi Iliju Koneva!</p>
<p>Molim Vas da srdačni pozdrav izručite gospođi Blagi Dimitrovoj i gospodi: mom vrsnom prevoditelju Georgiju Mickovu, izdavaču Viktoru Paunovu i davnome mom znancu Ganči Savovu.</p>
<p>Zahvaljujući Vam, draga Sijka, na svemu što činite za me, Jela i ja najsrdačnije Vas pozdravljamo!</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1809.</p>
<p>TONKI KLOBUČAR (1.) pismo</p>
<p>Madame/Tonka Klobučar/Lillsvängen 6/Bankeryd/Sverige</p>
<p>Zagreb, 11. XI. 1997.</p>
<p>Poštovana gospođo Klobučar,</p>
<p>primio sam Vaše pismo od 3. XI. 1997. i primjerak novina »Jönköpings-Posten« od 7. VIII. 1997. u kojem je moj intervju s gospođom Sandgren. Najljepše Vam zahvaljujem na ljubaznosti i ujedno Vas molim da gospođu obavijestite da sam naš intervju autorizirao tj. ispravio sve netočnosti i nedorečenosti pa ću taj intervju, u prijevodu Tomislava Ladana, ipak uvrstiti u petu knjigu svojih »Djela«, u »Knjigu razgovora«, kao pretposljednji. Kad izdanje »Djela« bude dogotovljeno, poslat ću primjerak intervjua i Vama i gospođi Sandgren. Sad Vas molim da gospođi Sandgren izručite pregršt mojih pozdrava, a Vama još jednom hvala.</p>
<p>Sa srdačnim pozdravima,</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1810.</p>
<p>VINKI ZELIĆ (2.) pismo</p>
<p>Gospođa/Prof. Vinka Zelić/Obala Ante Trumbića 3/Split</p>
<p>Zagreb, 11. prosinca 1997.</p>
<p>Draga naša Vinka,</p>
<p>primili smo tvoje pismo od 3. 12. koje nas je jako ražalostilo. Treba li kazati zašto? Zar ima riječi koje bi mogle ublažiti teret boli koji ti je namijenio usud? Nećemo to ni pokušati, nego te obavještavamo o onome što ti je u ovim trenucima važno. O Nizenku. Telefonski smo razgovarali s Olinkom, i on nam je dao ove podatke. Nizenkova je adresa: A. N., Hotel »Gaj«, soba 210, 49230 Krapina. Telefonski ga se može nazvati na broj 049/371 – 580, najbolje oko 18 sati. On tamo živi već nekoliko mjeseci, kako nam je Olinko rekao.</p>
<p>Beba je bolesna, i već mjesecima ne izlazi iz kuće: nećemo te opisom opterećivati.</p>
<p>Oprosti na ovom kratkom pismu; Tadija je zauzet pripremanjem novog izdanja svojih Djela u pet knjiga, itd.</p>
<p>Želeći ti da što lakše podneseš muke svog života, srdačno te i prijateljski pozdravljamo.</p>
<p>Tvoji odani</p>
<p>Beba i Tadija</p>
<p>1811.</p>
<p>DENNISU WARDU (4.) pismo</p>
<p>Mr./Professor Dennis Ward/21 B Clermiston Road/Edinburgh, EH12 6XG/Scotland</p>
<p>Zagreb, 19. IV. 1998.</p>
<p>Dragi moj gospodine Ward,</p>
<p>znam da se čudite što Vam tako dugo ne odgovaram na Vašu dragocjenu pošiljku izvanrednih Vaših slika, ali se nadam da ćete me razumjeti, kad Vam kažem ovo što ću reći.</p>
<p>Vaša pošiljka slika od 30. siječnja 1998. stigla je u Zagreb u vrijeme kad sam ja bio u bolnici, gdje sam ostao do 11. veljače, i vratio se na kućnu njegu, više od mjesec dana. Ubrzo zatim razboljela se i moja gospođa, koja već sedam tjedana leži u Vinogradskoj bolnici: imala je upalu gušterače i bila prevezena u bolnicu kolima za spasavanje, kao što sam to bio i ja, prije nje. Sada sam u velikome svome stanu sam, i život mi je gorak. Vjerujem da ćete shvatiti moj položaj i nećete mi zamjeriti ovo zakašnjenje s odgovorom.</p>
<p>Nego, trebalo je, odmah, da Vam u svoje ime i u ime moje gospođe iskažem najtopliju zahvalnost na poslanim slikama za koje ne znam koja je od koje ljepša, zanimljivija, i ja bih rado, s Vašim odobrenjem i pristankom, izložio ih u zagrebačkoj maloj galeriji, pa Vas molim da mi pošaljete kratak izvještaj o svom životu i radu, za Katalog.</p>
<p>Srdačno Vas i prijateljski pozdravlja</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. Šaljem Vam Kolo 4/1997. s mojim novim pjesmama i bibliofilsko izdanje rukopisa mojih pjesama Dani djetinjstva, iz 1935.</p>
<p>1812.</p>
<p>SIJKI RAČEVOJ (9.) pismo</p>
<p>Gospođa/Sijka Račeva/Bul. Slivnica 146/I/Sofija/Bugarska</p>
<p>Zagreb, 27. travnja 1998.</p>
<p>Draga moja Sijka,</p>
<p>kojim riječima da Vam se ispričam što tako dugo nisam odgovorio na tri Vaša posljednja pisma?</p>
<p>Kazat ću samo nekoliko riječi o životnim mojim prilikama pa se nadam da ćete razumjeti moju šutnju.</p>
<p>Ne znam odakle bih započeo.</p>
<p>Kad mi je stiglo Vaše pismo od 22. 12. 1997. početkom siječnja, drugi dan poslije toga, u nedjelju, bio sam prevezen kolima za spasavanje u Zaraznu bolnicu, gdje sam na liječenju ostao mjesec dana, a zatim pušten na kućnu njegu, koja traje do danas. Nakon tri tjedna, otkako sam se vratio kući, moja se gospođa naglo razboljela (upala gušterače) pa je i ona, u nedjelju, 1. ožujka, kad ste mi Vi pisali svoje posljednje pismo, kao i ja odvezena kolima za spasavanje u Vinogradsku bolnicu Sestara milosrdnica, gdje boluje i danas, već dva mjeseca; bila je jadna, pri kraju, a ni sada se ne zna… (Nedavno smo, u bolnici, proslavili 65 godina našega poznanstva!)</p>
<p>Draga Sijka, poslije ovih sažetih riječi, nadam se da ćete razumjeti zašto se dosad nisam javljao, i da mi nećete zamjeriti.</p>
<p>U svom pismu od 1. marta 1998. poslali ste mi martenicu, koja se »Prvog marta podari najbližim« i kojom ste Jeli i meni zaželjeli »iz sveg srca« zdravlje. Najljepša Vam hvala!</p>
<p>No, drago mi je, u isto vrijeme, da Vam mogu izraziti srdačnu zahvalnost za objavljeni esej o mom životu i radu; za prijevod triju mojih kratkih proza i za prijevod ulomaka mog spisa o Blažu Tadijanoviću. Još jednom srdačna hvala, draga Sijka!</p>
<p>Molim Vas da moje tople pozdrave izručite gospodi Georgiju Mickovu i Viktoru Paunovu, a isto tako i gospodinu Iliji Konevu, s izrazom zahvalnosti.</p>
<p>Poslali ste mi (prije pola godine!) tri knjige pjesama: Jadranke Kuzmanove, Stanislava Stratieva i Najdena Vlčeva pa Vas molim da im se svima, u moje ime, zahvalite na vrijednom daru i lijepo ih pozdravite.</p>
<p>Nego, dok sam bio u bolnici dogodilo se da sam napisao pregršt stihova, koji su ubrzo objavljeni u Kolu Matice hrvatske. U prilogu Vam šaljem taj broj Kola zajedno s bibliofilskim izdanjem rukopisa mojih pjesama iz 1935. Primjerak tog izdanja, molim da predate g. Iliji Konevu, s pozdravom.</p>
<p>Draga Sijka, možda sam u ovom pismu bio i suviše kratak, ali sam uvjeren da ćete Vi u potpunosti shvatiti sadašnji moj životni položaj.</p>
<p>Znajte da često mislim na Vas, na bugarski narod i njegove pjesnike. Nikad neću zaboraviti davni svoj boravak u Bugarskoj: u Plovdivu, na brijegu, još odjekuje glas pjesme koju sam iz grla punim srcem pjevao u čast Vaše lijepe zemlje.</p>
<p>Jela i ja najsrdačnije Vas pozdravljamo!</p>
<p>Vaš odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>P. S. Prodaje li se moj Prsten? Pitajte g. Paunova! Je li i gdje objavljen prikaz Prstena? Javite mi, molim.</p>
<p>1813.</p>
<p>DENNISU WARDU (5.) pismo</p>
<p>Mr./Professor Dennis Ward/21 B Clermiston Road/Edinburgh, EH12 6XG/Scotland</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 11. lipnja 1998.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Ward,</p>
<p>jučer sam primio Vaše pismo od 1. VI. 98. s još jednom Vašom slikom pa Vam na daru najtoplije zahvaljujem.</p>
<p>Na vašu zamolbu šaljem i autograf moje pjesme Prijateljstvo riječi te neke autografe i reprodukciju mog portreta iz 1951. od Otona Glihe. (Ne znam, jesam li Vam od ovoga što već poslao.) Izložba lijepih Vaših slika bit će u jesen, s Katalogom i Vašom biografijom. No, u svojoj već primljenoj biografiji niste naveli godinu i mjesto svog rođenja pa Vas molim da mi i to javite.</p>
<p>Moja se gospođa prije mjesec dana vratila iz bolnice, ali još slaba zdravlja. A ni ja se ne mogu pohvaliti svojim zdravljem. Oboje bolujemo, radujemo se Vašem javljanju i srdačno Vas pozdravljamo.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1814.</p>
<p>NADI POMPER (4.) pismo</p>
<p>Gospođa/Nada Pomper/Radolfzellerstr. 7a/II/München/Deutschland/Njemačka</p>
<p>Zagreb, 17. rujna 1998.</p>
<p>Draga Nado,</p>
<p>danas je gđa Marija Kovačić preuzela rkp i sutra ga nosi u München tebi. Rkp sam pregledao i označio što još treba ispraviti. Nisam posebno te strane označio brojevima kao posljednji put, ali kad budeš vratila nepotrebne strane vidjet ćeš gdje treba obaviti korekturu. Molim da mi pošalješ na pregled samo te ispravljene strane, zna se i sa stranom gdje su pogreške. Ovo se posebno odnosi na Bio-bibliografsku bilješku koju ovdje nisi ispravila. Korekturu mi možeš poslati po g. Iljku Malekoviću iz Obrtničke banke, za desetak dana dolazi u München. Javi mi što trebam navesti u svom »potpisu« za Frankfurt, točnu adresu i ostalo.</p>
<p>Jelica i ja srdačno pozdravljamo tebe i Stjepana!</p>
<p>Tadija</p>
<p>1815.</p>
<p>VLADI BOGUTU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Vlado Bogut/novinar/Grude/B i H</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 29. 9. 1998.</p>
<p>Poštovana gospodo novinari, Vlado Bogut i Ljubo Leko,</p>
<p>jučer sam primio vaše pismo od 23. kolovoza 1998. kojim tražite podatke »o godini utemeljenja ›Šimićevih susreta‹«.</p>
<p>Kao odgovor navest ću ulomke iz knjige ŽIVOTVORNO SUNCE »Šimićevi susreti«, objavljene 1981.</p>
<p>Str. 39. prvi »Šimićevi susreti«</p>
<p>3. svibnja 1964. (Drinovci)</p>
<p>10,00 sati</p>
<p>– Otkrivanje spomen-ploče na kući braće Šimić</p>
<p>/Govorili Dragutin Tadijanović, predstavnik Društva književnika Hrvatske i Hamza Humo, predstavnik Udruženja književnika BiH./</p>
<p>11,00 sati</p>
<p>– Otkrivanje spomen-poprsja A. B. i Stanislava Šimića pred osnovnom školom.</p>
<p>12,00 sati</p>
<p>– Veliki narodni zbor</p>
<p>Itd.</p>
<p>Str. 55. Fotografije 2 i 5:</p>
<p>Prilikom otkrivanja ploče o djelu braće Šimić govorio je Dragutin Tadijanović, predsjednik Društva književnika Hrvatske.</p>
<p>Itd.</p>
<p>Dok sam ja govorio, naslonjena na prozoru, slušala me mati braće Šimića.</p>
<p>Poprsja je izradio kipar Nikola Njirić, prema fotografijama koje sam mu ja posudio; Njirić je bio moj student Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje sam bio honorarni nastavnik.</p>
<p>Zbornik ŽIVOTVORNO SUNCE »Šimićevi susreti« objavio je »Odbor Šimićevih susreta, Ogranak Hercegovina«; odgovorni urednik Marinko Prlić.</p>
<p>U uređivačkom odboru bili su, između ostalih, Ivan Lovrenović (adresu ne znam) i Mile Pešorda (Zagreb, Trg Burze 6, Ministarstvo kulture RH); na njih bi se trebalo obratiti, ako želite saznati više pojedinosti.</p>
<p>Želeći vam uspjeh u daljnjem istraživanju, srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1816.</p>
<p>NADI POMPER (5.) pismo</p>
<p>Gospođa/Nada Pomper/Radolfzellerstr. 7a/II/München/Deutschland/Njemačka</p>
<p>Zagreb, 21. listopada 1998.</p>
<p>Draga Nado,</p>
<p>jučer mi je Marija Kovačić predala naš rukopis; pregledao sam ga, u redu je. Šaljem Ti potpisani primjerak Izjave za Suhrkamp i Insel Verlag (nisam znao da su oni ujedinjeni!) i želim Ti puni uspjeh. Nedavno sam saznao za jednu zanimljivu varijantu o kojoj bih htio samo razgovarati, ne pisati, pa molim da mi se telefonski javiš.</p>
<p>Pretpostavljam da je ovaj primjerak rukopisa moj, pa ga zato i ne vraćam.</p>
<p>Hvala na lijepim fotografijama, majstorskom Stjepanovu djelu!</p>
<p>Jelica i ja srdačno pozdravljamo vas oboje!</p>
<p>Vaši</p>
<p>Jela i Tadija</p>
<p>Dragutin Tadijanović, Schriftsteller</p>
<p>Gajeva 2a – 10000 Zagreb</p>
<p>Tel. 00385 1 423 – 981</p>
<p>An</p>
<p>LEKTORAT – LYRIK</p>
<p>EDITION SUHRKAMP UND INSEL VERLAG</p>
<p>LINDENSTRASSE 29-35</p>
<p>60325 FRANKFURT AM MAIN</p>
<p>Betr.: AUTORENRECHT – ERKLÄRUNG</p>
<p>ZUR DEUTSCHÜBERSETZUNG UND VERÖFFENTLICHUNG;</p>
<p>»GEDICHTE VON 1920. – 1995.«</p>
<p>Zagreb, 21. Oktober 1998</p>
<p>Als Autor erkläre ich, daß ich mit der Auswahl und Übersetzung meiner Gedichte ins Deutsche von Nada Pomper einverstanden bin und gebe sie (unter üblichen Konditionen des Verlages) zum Drucken frei. Ich habe das Manuskript (ein Exemplar) bereits erhalten.</p>
<p>Mit freundlichen Grüßen und Dank</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1817.</p>
<p>DRAŠKU REĐEPU (24.) razglednica</p>
<p>Zagreb, 11. XI. 1998.</p>
<p>Dragi moj Dražene,</p>
<p>drago mi je što sam doživio i ovaj trenutak. Mogu ti napisati pisamce! Ne mogu, i neću, nabrajati sve što ti šaljem. Znam, danima ćeš se baviti oko ove pošiljke. Uživajući, nadam se. Čudeći se!</p>
<p>Javi mi se, molim, odmah poslije primitka. Jela i ja najsrdačnije pozdravljamo Jeju i Tebe!</p>
<p>Odani vam</p>
<p>Tadija</p>
<p>P. S. – Leksikon hrvatske književnosti stići će naknadno.</p>
<p>1818.</p>
<p>IVANU JANKOVIĆU I JOSIPU ĐUKIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Ivan Janković/načelnik Općine Kalinovac/Dravska 2/ Kalinovac</p>
<p>Gospodin/Josip Đukić/načelnik Općine Pitomača/Gajeva bb/Pitomača</p>
<p>Zagreb, 2. prosinca 1998.</p>
<p>Poštovana gospodo,</p>
<p>primio sam pismo g. Luke Hrvatića od 21. studenoga 1998. zajedno s prilogom dopisa koji vam je 10. studenoga uputio kao počasni predsjednik Preradovićeva muzeja Grabrovnica s molbom i prijedlogom, što bi trebalo učiniti za obnovu Preradovićeva muzeja u Grabrovnici i Zavičajnoga muzeja u Kalinovcu, spomeniku kulture u vašem kraju.</p>
<p>Bez obzira na golemi trud i ljubav koji su uloženi u osnutak spomenutih muzeja, nije potrebe spominjati vam od kolikog su oni značenja i vrijednosti ne samo za vaš kraj nego i za čitavu našu Hrvatsku, pa vam stoga preporučujem u cijelosti dopis g. Hrvatića s molbom na izvršenje i s uvjerenjem da će to doista biti na čast i slavu i vama i vašem zavičaju.</p>
<p>Želeći vam puni uspjeh u vašoj djelatnosti, prijateljski vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1819.</p>
<p>NEVENI MATUTINOVIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Nevena Matutinović/Sv. Barbara 14/Zaostrog</p>
<p>Zagreb, 10. III. 1999.</p>
<p>Draga Nevena,</p>
<p>ispričavam se što tako dugo nisam odgovorio. Najljepše zahvaljujem na davnoj čestitki, koju ste mi uputili u »Večernjem listu«, a također na priposlanim vašim pjesmama: Pjesme žalosnoga srca. Još jednom, hvala! Srdačno vas pozdravlja</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1820.</p>
<p>MIRKU ANIĆU (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Mirko Anić/Kupreška 98/Split</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 13. 4. 1999.</p>
<p>Dragi Mirko (ovako se zvao i moj otac!),</p>
<p>uskoro će se navršiti dva i pol mjeseca, otkako ste zatražili moj potpis, poslavši mi na dar i svoje knjige. Ispričavam se na ovom kašnjenju. Drago mi je što ste pohodili moju rodnu kuću.</p>
<p>... (Moglo bi se tada govoriti mnogo!) Nego, prostor mi kaže: najsrdačnije pozdravljam vas i vaše drage!</p>
<p>Evo mog potpisa</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1821.</p>
<p>ŽELJKU ČOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Pliva/Predsjednik Uprave/g. Željko Čović/Vukovarska 49/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 12. svibnja 1999.</p>
<p>Poštovani gospodine predsjedniče,</p>
<p>stjecajem okolnosti, tj. temeljem poznanstva s gospodom Zoranom Vukojevićem i Franom Marendićem, 7. svibnja posjetio sam Plivinu galeriju. Tim povodom moram izraziti svoje divljenje prema prostoru u kojem ste udomili donaciju slika g. Bauera i Vašem plemenitom odnosu prema hrvatskoj kulturi. Nakon toga sam bio pozvan na predah i kavu kod g. Frane Marendića i Vašeg mladog direktora g. Zorana Vukojevića te opet bio iznenađen poznavanjem kulturne baštine Vaših suradnika. Po svemu tome zaključio sam da Pliva, osim visokog profesionalizma u svojoj branši, ima i hvale vrijedan odnos prema kulturnoj baštini.</p>
<p>Na temelju tih dojmova slobodan sam Vas zamoliti za pomoć pri tiskanju Drugog proširenog izdanja mojih Djela koja bi trebala izaći prije mog 94. rođendana, početkom studenoga o. g. u izdanju MATICE HRVATSKE. Ova djela sadržavala bi pet svezaka, tj. dvije knjige pjesama i tri knjige proze, na ukupno oko 2000 stranica. Nažalost Matica hrvatska je, kao i cijela hrvatska kultura, financijski u teškoj situaciji, te svoja izdanja može tiskati uz pomoć donacija. Za tiskanje mojih Djela nedostaje još 100.000 kn, iako su grad Slavonski Brod i g. Prka iz Privredne banke već pripomogli znatnim iznosom.</p>
<p>Bio bih Vam zahvalan na pripomoći s Vaše strane, što bi se uzvratno zabilježilo i naglasilo u svakoj mogućoj prilici te svakako i u samom izdanju.</p>
<p>S osobitim poštovanjem!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1822.</p>
<p>MARTINU GRGUROVCU (3.) pismo</p>
<p>Gospodin/Martin Grgurovac/Genscherova 2/Vinkovci</p>
<p>Zagreb, 27. svibnja 1999.</p>
<p>Dragi Martine,</p>
<p>na poziv vašega dopisa od 24. 5. 1999. šaljem ovu dopunu i ispravke za Leksikon članova DHK:</p>
<p>Str. 298, desni stupac, 5. redak odozgo:</p>
<p>greb, 1960.,/17. izd. 1994./;</p>
<p>7. redak odozgo:</p>
<p>1963.,/5. izd. 1985./; Pjesme i</p>
<p>9. redak odozdo, ispred Čaro-:</p>
<p>Dom tajnovitosti (pj.)/sa 10 graf. listova Dubravke Babić/, Zagreb,</p>
<p>1993.; Dani djetinjstva/Bibliofilsko izd. autografa iz 1935./, Zagreb 1993.</p>
<p>Str. 299, lijevi stupac, 2. redak odozdo:</p>
<p>greb, 1974. Prevodio je Goethea, Höl-</p>
<p>desni stupac, 12. redak odozdo, ispred Čarolije:</p>
<p>Selected Poems/Izabrane pjesme (na engl. preveli Edward Goy i Dennis Ward), Zagreb, 1993.; Prsten (na bug. preveo Georgi Mickov), Sofija, 1996. i Des vers en cadeau/Stihovi na poklon (na franc. preveli Pierre Calderon i Blaženka Bubanj), Zagreb, 1997.</p>
<p>A ima i ponešto tiskarskih pogrešaka, npr.:</p>
<p>1. stupac: instituta, a treba: Instituta; Za-greb – Zagreb.</p>
<p>3. stupac: mode-rna – moderna; s. D. – s D.; Vitězslav – Vítězslav; Wolf-gang –Wofgang i s. D. Cesar – s D. Cesarić i</p>
<p>4. stupac: poé – poè; zemljata – zemjata; taj-nik – tajnik</p>
<p>Nadam se da će sve ovo biti ispravljeno pa vam se najljepše zahvaljujem.</p>
<p>Srdačan pozdrav,</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1823.</p>
<p>ŽELJKU ČOVIĆU (2.) pismo</p>
<p>Pliva d.d./Predsjednik Uprave/mr. Željko Čović/Vukovarska 49/ Zagreb</p>
<p>Zagreb, 28. lipnja 1999.</p>
<p>Poštovani gospodine predsjedniče,</p>
<p>Dana 12. svibnja o.g. osobno sam Vam poslao pismo sa zamolbom za pomoć pri tiskanju Drugog, proširenog izdanja mojih Djela u izdanju Matice hrvatske, no do danas nisam dobio odgovor. Pretpostavljam da moje pismo niste možda ni primili te vam ovom prilikom šaljem kopiju.</p>
<p>Unaprijed Vam zahvaljujem na razumijevanju i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1824.</p>
<p>MAJI BLAŽEVIĆ (1.) pismo</p>
<p>Maja Blažević/Tomislavova 177/Knin</p>
<p>Zagreb, 29. srpnja 1999.</p>
<p>Draga Majo, zlatna djevojko,</p>
<p>primio sam tvoje pismo i pjesmu »Anđele moj«, i što mogu drugo nego da ti se najljepše zahvalim, naročito na pjesmi koja me dirnula u dno srca. Hvala ti!</p>
<p>Živiš u Kninu, a rođena u Banja Luci!</p>
<p>U Banja Luku sam, iz Broda, slao pisma gimnazijalcu Nikoli Šopu, od ljeta 1921. pa dalje, i danas, priređujem za tisak njegova pisma, njegovoj »Vječitoj ljubavi«, ima ih 177. Isti broj kao broj tvoje ulice!</p>
<p>Spominješ pjesmu »Onoj koju naslućujem«. Čuj! Napisana je na 13. imendan buduće moje ljubavi, na dan Jelene Križarice. A ja ću je upoznati poslije deset godina, i ona će mi otkriti da je 1923. bacila kamenčić u moju čašu piva, itd.</p>
<p>A u Kninu sam prvi put bio, kao student, 1932. na ekskurziji koju je vodio prof. Franjo Fancev. Bili smo na tvrđavi. Fotografirao me kolega (ne mogu se sjetiti imena!): visoko, stojim, a vjetar mi vitla kosu do neba. (Fotografija mi je duboko negdje skrivena, među mnogima.)</p>
<p>Veseli me, što mogu ispuniti skromnu tvoju želju: šaljem ti svoju sliku s potpisom; snimio me, davnih godina, poznati Tošo Dabac. I još ponešto: Gliha, faksimili rukopisa pjesama.</p>
<p>Lijepo mi pozdravi svoju majku koja ti je dala moju adresu (nije broj 2, nego 2 a), a tebi još jednom zahvaljujem u ime moje drage Jelice i moje, želeći ti dug život (moje godinice!), i zdravlje, i radost, i sreću!</p>
<p>Sa srdačnim pozdravom!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1825.</p>
<p>LJUBOMIRU STEFANOVIĆU (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Ljubomir Stefanović/Izdavački Centar Rijeka/Ivana Zajca 20/Rijeka</p>
<p>Zagreb, 3. II. 2000.</p>
<p>Dragi Ljubo,</p>
<p>dopuna jučerašnjega našeg razgovora.</p>
<p>1. U svaki svezak, na 3. str., unijeti kurzivom: Treće, dopunjeno izdanje</p>
<p>2. U spomen / devedesete godišnjice smrti Janka Polića Kamova 1910. – 8.VIII. – 2000.</p>
<p>3. Zoran Kravar:Liričnost Polićeve »Psovke«, Gordogan, god. 6, br. 15-16, str. 240-254., [Zagreb], siječanj-travanj 1984. [Objavljeno 1985. u srpnju.]</p>
<p>4. Kazalo, u Ištipanoj hartiji, složiti kako je ovdje!</p>
<p>Posljednja stranica Psovke – vidi priloge!</p>
<p>Srdačno te pozdravlja</p>
<p>Tadija</p>
<p>1826.</p>
<p>ANTUNU BARTEKU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Prof. Antun Bartek/Zamjenik Gradonačelnika/Ulica Tome Skalice 2/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, 25. svibnja 2000.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine profesore,</p>
<p>dne 8. svibnja 2000. primio sam Vaš dopis od 4. svibnja 2000. kojim tražite da u najkraćem roku pošaljem skraćeni popis Donacije za koju smo 1998. sklopili Ugovor s Gradom Slavonskim Brodom.</p>
<p>U prilogu šaljem takav popis s napomenom da on nije potpun, jer mi to zdravstvene prilike nisu dopustile (Jela nije pune dvije godine napustila naš stan!), ali je popis ipak podloga za sređivanje naše ostavštine u Brodu, a ujedno može, nadam se, zadovoljiti i zahtjevu Ureda za državnu reviziju.</p>
<p>Zahvaljujem na obavijesti da je s akademikom Begovićem naručena izrada projektne dokumentacije za smještaj naše Donacije u Brodu.</p>
<p>Zahvaljujem na brizi koju poklanjate nama dvoma.</p>
<p>S osobitim poštovanjem i sa srdačnim pozdravom!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prilog: Skraćeni popis Donacije Dragutina Tadijanovića i Jele Tadijanović</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 28. svibnja 2000.</p>
<p>SKRAĆENI POPIS DONACIJE </p>
<p>DRAGUTINA TADIJANOVIĆA I JELE TADIJANOVIĆ</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>I. ARHIV</p>
<p>1. Dokumenti</p>
<p>a) Svjedodžbe</p>
<p>b) Službeni spisi</p>
<p>2. Rukopisi</p>
<p>a) Moji (Dani djetinjstva i dr.)</p>
<p>b) Tuđi</p>
<p>3. Pisma</p>
<p>a) Moja (djelomično sabrana)</p>
<p>b) Tuđa (Meštrović, Andrić, Krleža, Šop, Berković, Goran Kovačić i dr.)</p>
<p>4. Fotografije</p>
<p>5. Gramofonske ploče, Kasete, Radio i TV snimci</p>
<p>6. Literatura, fascikli</p>
<p>1920. – 2000. Intervjui i dr.</p>
<p>II. KNJIŽNICA (Tisuće knjiga!)</p>
<p>1. Knjige pjesama i proze</p>
<p>a) Bibliografija pjesama i proze</p>
<p>D II, Prilog I.</p>
<p>b) Bibliografija knjiga pjesama na stranim jezicima</p>
<p>D II, Prilog II.</p>
<p>c) Bibliofilska izdanja</p>
<p>(Virgilije Nevjestić, Ivan Lovrenčić, Dubravka Babić, Dani djetinjstva)</p>
<p>2. Uredničke knjige</p>
<p>a) Sabrana djela</p>
<p>Draženović, Kranjčević, Matoš, Vidrić, Polić Kamov, Ujević, Goran Kovačić</p>
<p>b) Pojedina izdanja</p>
<p>c) Urednik biblioteka</p>
<p>3. Antologije pjesama</p>
<p>a) S mojim pjesmama, hrvatske</p>
<p>b) Antologije na stranim jezicima u kojima su Tadijanovićeve pjesme</p>
<p>D II, Prilog III.</p>
<p>c) Ostale Antologije</p>
<p>4. Hrvatske knjige, beletristika, abecedom</p>
<p>5. Knjige na stranim jezicima, po narodnostima, abecedom</p>
<p>a) Originali</p>
<p>b) Prijevodi</p>
<p>6. Zbornici</p>
<p>7. Monografije</p>
<p>a) pisci, b) gradovi i dr.</p>
<p>8. Priručnici, Pravopisi</p>
<p>9. Časopisi (Savremenik, HR, Savremeni putovi, Republika, Forum, Književnik, Mogućnosti itd.)</p>
<p>10. Rječnici</p>
<p>a) hrvatski, b) strani</p>
<p>11. Leksikoni</p>
<p>12. Enciklopedije</p>
<p>III. SLIKE</p>
<p>1. Ikonografija Dragutina Tadijanovića</p>
<p>D I, Prilog IV</p>
<p>2. Ostali</p>
<p>Babić, Tartaglia, Mujadžić, Postružnik, Gliha, Reiser, Stančić i dr.</p>
<p>IV. SKULPTURE, PLAKETE</p>
<p>Meštrović, Antunac, Radauš, Bakić i dr.</p>
<p>V. DIPLOME, ODLIKOVANJA,</p>
<p>PRIZNANJA, ČESTITKE</p>
<p>VI. NAMJEŠTAJ</p>
<p>OBITELJSKI PREDMETI</p>
<p>2 kositrena tanjura, veći i manji</p>
<p>na kojem je godina 1763.</p>
<p>svijećnjak iz crkve sv. Vida u Rastušju 1910.</p>
<p>drvena čaša koju je izrezbario 1913. moj otac</p>
<p>Jela Tadijanović</p>
<p>I. BIOGRAFIJA (Prilog V: Goran Kovačić, Djela V, 1973.)</p>
<p>II. LIKOVNA IZDANJA U VLASTITOJ REDAKCIJI</p>
<p>(Vidi Biografiju, Prilog V.)</p>
<p>III. LIKOVNE MONOGRAFIJE</p>
<p>IV. KNJIGE O LIKOVNOJ UMJETNOSTI, na hrvatskom</p>
<p>V. KNJIGE O LIKOVNOJ UMJETNOSTI, na stranim jezicima</p>
<p>VI. FOTOGRAFIJE, OBITELJSKI PREDMETI</p>
<p>zec od porculana, godina 1792.</p>
<p>avan s tucalom, iz 1813. godine, MH</p>
<p>Portret kneginje Walewske, poč. 19. st. i dr.</p>
<p>N. B. – Ovaj popis treba ujedno poslužiti i za raspored cjelokupne donacije u brodskom Spomen-domu Dragutina Tadijanovića.</p>
<p>1827.</p>
<p>ZLATKU TOMIČIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Zlatko Tomičić/Karlovac/Gornje Mikušje 121/Hrvatska</p>
<p>Zagreb, 5. VII. 2000.</p>
<p>Dragi moj Zlatko,</p>
<p>godine minuše. Tvoje pismo od 30. lipnja primio sam na 109. Tinov rođendan. Iznenađenje. Radost i tuga. Trebalo bi nam sedam dugih godina da se ispripovjedi sve što je prošlo s nama i bez nas. A tko će nam dati to vrijeme? – Nego, spominješ svoj spis Na pragu Lema Kamena. Već sam ga dvaput objavio: 1989. u svojim Sabranim djelima i 1995. u Djelima, iz kojih ti šaljem kopiju, s ispravcima. A ući će i u drugo, dopunjeno izdanje mojih Djela, priređeno za tisak. Ovo šaljem dobrotom mojih prijatelja u Matici hrvatskoj, gdje ti i pišem. Jelicu i mene pismom si ganuo do suza. Javit ću ti se telefonski. Dragu tvoju Višnju i tebe najsrdačnije pozdravljam!</p>
<p>Tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1828.</p>
<p>EDWARDU ZYCHU (2.) pismo</p>
<p>Mgr Edward Zych/Karpniki/ul. Nadrzeczna 3/58–533 Mystakowice/Polska</p>
<p>U Zagrebu, 25. srpnja 2000.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Zych,</p>
<p>doista, radosna vijest! Javljate mi u pismu od 15. VI. na koje odgovaram poslije toliko vremena. Molim vas da mi oprostite!</p>
<p>Znam što znači objaviti knjigu u vlastitoj nakladi. I ja sam tako prve svoje dvije knjige izdao prije nekih sedamdeset godina!</p>
<p>Nije ni onda bilo honorara, kao što ga nema ni sada.</p>
<p>Knjiga je, kažete, u tisku. A meni je žao što me prije tiska niste obavijestili o svojoj namjeri pa bih vam bio poslao bio-bibliografske podatke o svojoj novijoj djelatnosti.</p>
<p>No, bez obzira na sve, radosna vijest o izlasku mojih pjesama u vašem prijevodu na poljski doista me i iznenadila i obradovala, i ja ne mogu drukčije nego da vam najljepše zahvalim na ljubavi i trudu, koji ste godinama ulagali u prevođenje mojih pjesama.</p>
<p>Moj honorar, nadam se, bit će nekoliko besplatnih primjeraka zajedničke naše knjige (adresa mi je od 1976. ista: Gajeva ulica 2a /10000 Zagreb).</p>
<p>Još jednom se ispričavam na ovome kasnom odgovoru, i strpljivo očekujući dragocjenu pošiljku knjiga najsrdačnije vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1829.</p>
<p>DINKU KEGLJENU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dinko Kegljen/Sibinj/Završje</p>
<p>U Zagrebu, 25. srpnja 2000.</p>
<p>Poštovani Dinko Kegljen,</p>
<p>pretpostavljajući da za mene ne znate, kazat ću vam da sam 1905. rođen u Rastušju, kod Broda, da sam književnik, od 1936. član Društva hrvatskih književnika i od 1953. član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.</p>
<p>Po majci su mi djed i baka Ličani: Mijat Kegljen (1843. – 1922.) iz Podlapače, i Franjka Duić (1847. – 1905.) iz Pazarišta. Doselili su se oko 1870. u Rastušje, gdje se rodila moja mati Manda (1881. – 1963.).</p>
<p>Prvi put sam saznao za nekoga Kegljena, za vas, u Posavskoj Hrvatskoj od 21. srpnja 2000. pa vam se i javljam s molbom da me pismom obavijestite o vašim pređima: odakle su, i kada, došli u Završje (ili možda nešto drukčije).</p>
<p>Kad budem primio vaš odgovor, obavijestit ću vas zašto sve ovo zanima ne samo mene, nego i mnoge moje prijatelje Podlapčane.</p>
<p>Molim vas da mi što prije odgovorite i ujedno navedete koliko ima vas Kegljena u Završju (ili možda, ako znate, i gdje drugdje).</p>
<p>Očekujući odgovor, srdačno pozdravljam i vas i sve Kegljene.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Gajeva ulica 2a</p>
<p>10000 Zagreb</p>
<p>1830.</p>
<p>MARGARITI KELAVA (1.) pismo</p>
<p>Gospođa/Margarita Kelava/Općinsko poglavarstvo Podstrana/Sv. Marin 37a/Podstrana</p>
<p>Zagreb, 16. kolovoza 2000.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo,</p>
<p>dne 14. kolovoza o. g. primio sam vaše pismo od 7. kolovoza, kojim mi javljate da sam 5. kolovoza proglašen laureatom »četvrtih pjesničkih susreta u Podstrani«; primio sam i knjigu »Dobrojutro more, 4. pjesnički susreti u Podstrani, 2000«, pa vam se na obavijesti i knjizi najljepše zahvaljujem.</p>
<p>Žao mi je što nisam mogao osobno biti nazočan pri dodjeli plakete, ali se nadam što ćemo svečani taj čin obaviti u Društvu hrvatskih književnika, 19. rujna, na rođendan Josipa Pupačića, našega i mog Bepa, jednoga od najboljih, najdražih mojih prijatelja. S njim sam bio, davno, u rodnoj kući njegovoj, razgovarao s njegovom majkom, posjećivao ga u zagrebačkom njegovu stanu, a i on je, godinama, dolazio u moj stan, u Ilici 26, zapisivao se u Knjigu posjetilaca, kitio ulazna vrata u moju radnu sobu lovorovim lišćem, i tako dalje. Vjerujte, dirnut sam ovim susretom sa sjenom Bepovom, i ne zamjerite mi što ovo napisah.</p>
<p>Bit će mi drago, kad se uskoro nađemo u Zagrebu, na svečanoj proslavi, da vam uzmognem zahvaliti i čestitati na svemu što ste učinili i što činite za uspjeh Pjesničkih susreta u vašem lijepome mjestu.</p>
<p>Srdačno vas pozdravljam! </p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1831.</p>
<p>EDWARDU ZYCHU (3.) pismo</p>
<p>Pan/Mgr Edward Zych/Karpniki/ul. Nadrzeczna 3/58–533 Mystakowice/Polska</p>
<p>Zagreb, 20. rujna 2000.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Zych,</p>
<p>javljam se s malim zakašnjenjem, molim, oprostite mi.</p>
<p>Htio sam naime da najprije izađe prikaz naše knjige Rodzinne strony (Rodni kraj) pa da ga pošaljem zajedno s pismom. Prikaz je napisala mlada profesorica Vesna Zednik, a objavljen je 21. IX. u glasilu Matice hrvatske, Vijencu, koji vam šaljem.</p>
<p>Nadam se da ćete biti zadovoljni kao što sam i ja. No, ja sam isto tako zadovoljan i našom knjigom, a najljepše vam zahvaljujem na trudu i vremenu koje ste posvetili prevođenju moje poezije.</p>
<p>Zahvaljujem i na vašoj knjizi pjesama Lišcie czasu (Lišće vremena) koja je u prikazu vaše kratke biografije također spomenuta. Vjerujem da će vam biti drago kao što je i meni.</p>
<p>Ne možete ni zamisliti, gospodine Zych, kako sam bio radostan, kad sam primio svojih pet autorskih primjeraka naše knjige, možda kao i vi kad ste ugledali prvi primjerak svoje knjige pjesama.</p>
<p>Najsrdačnije vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1832.</p>
<p>ZDENKI BULJAN (1.) pismo</p>
<p>Gospođa/Zdenka Buljan/Pročelnica Ureda za prosvjetu i kulturu/Županije vukovarsko-srijemske/Glagoljaška ulica 27/Vinkovci</p>
<p>Zagreb, 18. listopada 2000.</p>
<p>Poštovana gospođo,</p>
<p>suglasan sam da 175 knjiga »Privlačice« koje su mi obećane, umjesto meni, pošaljete u Maticu hrvatsku, Ulica Matice hrvatske 2, 10000 Zagreb.</p>
<p>Unaprijed vam zahvaljujem na ljubaznosti i srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1833.</p>
<p>NADI POMPER (6.) pismo</p>
<p>Gospođa/ Nada Pomper/ Radolfzellerstr. 7a /II/München/ Deutschland/ Njemačka</p>
<p>Zagreb, 24. X. 2000.</p>
<p>Draga Nado,</p>
<p>pregledao sam čitavu knjigu i našao, osim tvojih, još obilje pogrešaka koje ti ispravljene šaljem faksom.</p>
<p>Ima 61 list! Molim te da mi poslije ispravka pošalješ oba primjerka, ovaj ispravljeni i onaj s označenim ispravcima. Na 3. str. možeš izostaviti kod Ive Frangeša ono prof. dr.</p>
<p>Ovo pišem u 15 sati u Matici hrvatskoj, sa mnom su Vesna i Ivo Frangeš.</p>
<p>I svi želimo, zajedno s prof. Žmegačem, da što prije dobijemo ispravke ove pošiljke, poslane faksom.</p>
<p>Vidiš po mom rukopisu da je pisan u žurbi.</p>
<p>Očekujemo brzi odgovor i svi te srdačno pozdravljamo.</p>
<p>Tadija</p>
<p>1834.</p>
<p>ANDRIJI STOJIĆU I KREŠIMIRU ŠEGI (1.) pismo</p>
<p>Uredništvo Lista za sretno djetinjstvo Cvitak – Čitluk/Andrija Stojić i Krešimir Šego</p>
<p>Zagreb, 28. ožujka 2001.</p>
<p>Poštovana gospodo urednici,</p>
<p>odgovarajući na vaše pismo od 12. ožujka 2001. u prilogu šaljem »za svibanjski broj« četiri svoje pjesme, davno napisane, u gimnazijskim godinama, i već davno objavljene. Od njih četiriju izostavite koja bude »suvišna« za spomenuti broj lista. Ujedno šaljem, kako zaželjeste, i Popratno pisamce za sami Cvitak, koji će uskoro, nadam se, postati pravi cvit.</p>
<p>Srdačno vas pozdravljam i obojici želim sve najbolje.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prilozi:</p>
<p>Rano sunce u šumi</p>
<p>Pjesma o dunji i ptici</p>
<p>Nebo</p>
<p>Visoka žuta žita</p>
<p>Popratno pisamce</p>
<p>POPRATNO PISAMCE</p>
<p>za svibanjski broj »Cvitka«</p>
<p>Zagreb, 28. ožujka 2001.</p>
<p>Dragi čitatelji Cvitka, draga djeco, mala i velika,</p>
<p>drago mi je što mogu ispuniti želju uredništva da za svibanjski broj pošaljem nekoliko svojih pjesama, objavljenih ili neobjavljenih. Ove su već davno objavljene i u mojim knjigama, ali su još davnije napisane: u sedamnaestoj, osamnaestoj godini moje dobi, kad sam u Brodu polazio šesti i sedmi razred gimnazije. Dugo su čekale na objavljivanje, jer su pisane u »slobodnom stihu«, kojim su pisali već priznati pjesnici: Ujević, Krleža, A. B. Šimić. Današnji mladi pjesnici niti ne pomišljaju da se nekada davno o slobodnom stihu vodila mala bitka. Najstarija od ovih pjesama pjesma je Rano sunce u šumi:za godinu dana, 1. svibnja, bit će joj punih osamdeset!</p>
<p>Sadašnje i buduće čitatelje i suradnike dragoga »Cvitka« srdačno pozdravljam.</p>
<p>I svima želim uspjeh i u životu i u književnoj djelatnosti!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1835.</p>
<p>VELEPOSLANSTVU REPUBLIKE HRVATSKE (1.) </p>
<p>pismo</p>
<p>Veleposlanstvo Republike Hrvatske/V Prhledu 9/Praha 6</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 28. ožujka 2001.</p>
<p>U dopisu od 19. ožujka 2001. javljate mi da Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Pragu »planira objaviti izbor iz hrvatske poezije o moru u češkom prijevodu gosp. Dušana Karpatskog« i da će u tu zbirku biti uključene i moje pjesme Veličanstvo mora i Mjesečina na moru.</p>
<p>Pristajem »da se navedene pjesme objave u ovoj zbirci – bez naknade za autorska prava«.</p>
<p>Želeći puni uspjeh i našem Veleposlanstvu i gospodinu Karpatskom, radujem se što ću primiti primjerak tog izvanrednog izdanja.</p>
<p>S poštovanjem</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1836.</p>
<p>MATICI HRVATSKOJ SLAVONSKI BROD (3.) pismo</p>
<p>Matica hrvatska Slavonski Brod/Hrvatski dom/Stadlerov trg 2/Slavonski Brod</p>
<p>18. travnja 2001.</p>
<p>Poštovani gospodine predsjedniče Matice hrvatske Slavonski Brod!</p>
<p>Žao mi je što ne mogu biti nazočan na svečanostima značajnih godišnjica Matice hrvatske u gradu moje mladosti. Ali ne mogu a da u ovoj prigodi ne spomenem za brodsku našu Maticu jedan od povijesnih datuma: skupštinu 30. listopada 1965., kad mi je Inicijativni odbor Pododbora Matice hrvatske, pod predsjedanjem predsjednika Vladimira Rema, u ruke predao Povelju kao znak priznanja »za toplu ljubav prema zavičaju, kojom je odužio častan dug čovjeka-stvaraoca« i kad je zaključeno da, u povodu moje 60-godišnjice, Pododbori Matice hrvatske iz Slavonije dadu izraditi brončanu medalju. Medalju je izradio akademski kipar Želimir Janeš, i ona mi je predana u prosincu 1966., na svečanosti koju je priredio brodski Ogranak Matice hrvatske. Poslije spomenute osnivačke skupštine imao sam s tajnikom Slavkom Mirkovićem razgovor, objavljen u Brodskom listu,i nakon trideset godina u mojim Djelima,1995.</p>
<p>Danas bih mogao samo ponoviti veći dio onoga što sam tada kazao: »Pododbor Matice hrvatske... jače će istaknuti kulturnu sliku ovoga grada, sliku njegove prošlosti i sadašnjosti, okupivši oko sebe sve one kojima je na brizi kulturni napredak naše zemlje.« Toliko o prošlome. Nikada ga zaboravio nisam!</p>
<p>Drago mi je što današnjoj Matici hrvatskoj Slavonski Brod mogu čestitati na djelatnostima kao što je objavljivanje dvotjednika Brodski pogledi i prvoga Godišnjaka koji je upravo pred nama, a za kojim će slijediti drugi, pa treći, i tako dalje.</p>
<p>Gospodine predsjedniče, želeći još veći uspjeh vašoj i mojoj Matici, srdačno pozdravljam vas i sve ostale članove naše Matice hrvatske.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1837.</p>
<p>JOSIPI PAUN (l.) pismo</p>
<p>Gospođa/Josipa Paun/predsjednica Udruge štovatelja pjesnika Dragutina Tadijanovića/Ulica Gualdo Tadino 4/Zagreb</p>
<p>Podlapac, 28. travnja 2001. u subotu</p>
<p>Draga Josipa,</p>
<p>po tvojoj želji, šaljem ti u prilogu svoj govor iz Podlapca.</p>
<p>Evo mene, poslije godinu dana, ponovo u mom Podlapcu, rodištu mog djeda po materi, Mijata Kegljena, gdje sam sudjelovao na Prvim Danima Dragutina Tadijanovića.</p>
<p>Ono o čemu dosad nisam ni sanjao, danas je postala zbilja.</p>
<p>Ali nisam bio sâm!</p>
<p>Osim Osnovnih škola iz Gospića, Pazarišta, Plitvica, Raba, Slavonskog Broda, Udbine, Zagreba i Zaprešića, proslavu su uvećali i dali potporu revitalizaciji ovog ličkoga kraja moji prijatelji akademici Ivo Frangeš, Milan Moguš i Miroslav Begović, koji je izradio nacrt za obilježje Kegljenova Dola i spomen-ploče mojim pređima.</p>
<p>Srdačnu zahvalnost iskazujem svojim prijateljima i svima koji su pridonijeli uspješnom održavanju spomenutih Dana, a posebno izaslaniku Sabora, gospodinu dru Anti Simoniću, svima predstavnicima škola sudionica, i gradova Zagreba, Zaprešića, Raba, Slavonskog Broda i Udbine, a naročito zagrebačkoj Školskoj knjizi.</p>
<p>Jednaku zahvalnost izričem gospodinu Anti Lediću, gospođi Marinki Mužar i gospođi Željki Čorak, koja je izvanrednim govorom otvorila današnju svečanost. Na kraju srdačna zahvala i organizatorima ove svečanosti, Općini Udbina i Udruzi štovatelja pjesnika koji je sretan što je, sada i ovdje, mogao reći što je kazao.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1838.</p>
<p>ZDENKU ANTEŠIĆU (1.) pismo</p>
<p>Grad Rab/Gradsko vijeće/Gradonačelnik/Zdenko Antešić</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 9. svibnja 2001.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine gradonačelniče,</p>
<p>dragi moji sugrađani Rabljani,</p>
<p>čestitam vam Dan grada Raba i ujedno žalim što ne mogu biti s vama na svečanoj sjednici.</p>
<p>Molim da iskrene moje čestitke i pozdrave prenesete svima sudionicima svečane sjednice i svima građanima Raba.</p>
<p>Nadajući se da ste prihvatili moju ispriku što ne mogu danas biti s vama, obećavam da ću dragi moj Rab posjetiti čim mi se ukaže prigoda.</p>
<p>Vaš počasni građanin</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1839.</p>
<p>NIKŠI COSTI (1). pismo</p>
<p>International Editos’ CO./Agencia Literaria/Av. Cabildo 1156/1oA–1426 Buenos Aires/Argentina</p>
<p>Zagreb, 31. svibnja 2001.</p>
<p>Dragi moj Nikša Costa,</p>
<p>ispričavam se što tek danas odgovaram na vaše nepotpisano pismo od 7. ožujka 2001. Bilo mi se negdje »zametnulo«.</p>
<p>Za jednu malu, kako vi kažete, antologiju pjesama tridesetih i četrdesetih godina već prošlog stoljeća u koju bi se uključila i jedna moja pjesma, odobravam to izdanje s jedinim uvjetom, da primim jedan primjerak tog izdanja.</p>
<p>Bilo bi mi žao, ako je ovaj zakašnjeli moj odgovor vama bilo u čemu zasmetao.</p>
<p>Zahvaljujem na davnom vašem prijevodu još davnije moje pjesme Visoka žuta žita.</p>
<p>Inajsrdačnije vas pozdravljam!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1840.</p>
<p>DON JURI BOGDANU (1.) pismo</p>
<p>Papinski hrvatski zavod/Svetog Jeronima/Rektor Don Jure Bogdan/Via Tomacelli, 132/Roma</p>
<p>U Zagrebu, 9. lipnja 2001.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Rektore!</p>
<p>Primio sam Vaše pismo od 18. svibnja 2001. sa zamolbom da za Zbornik radova Zavoda sv. Jeronima u Rimu opišem događaj, kako me »tadašnji rektor Zavoda mons. Kokša dočekao...« Taj sam događaj mnogima ispripovjedio, i sada je prilika, zahvaljujući Vama, da ga i zapišem: pripovijest nije duga, ali je zanimljiva. Ispričavam se što je šaljem s malim zakašnjenjem: bio sam spriječen drugim »zaduženjima«.</p>
<p>Zamolili ste bili i »koju riječ« o Ljubi Wiesneru. Čini mi se da je najprikladnije poslati Vam prijepis moga članka O Ljubi Wiesneru (naslov ad hoc),objavljenog pod naslovom Uvodna riječ priređivača u knjizi Matošiana I, 1994. Iz ovog prijepisa, nadam se, saznat ćete dovoljno ne samo o Wiesneru, nego ponešto i o drugima. Usput Vas obavještavam da sam nedavno, za pedesetu obljetnicu Wiesnerove smrti, Matici hrvatskoj predao njegovu Studiju o A. G. Matošu, sve što je za života dospio napisati o svome Učitelju A. G. Matošu.</p>
<p>Zahvaljujući Vam na lijepim riječima i dobrim željama najsrdačnije Vas pozdravljam i ostajem Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1841.</p>
<p>MILANU BANDIĆU (1.) pismo</p>
<p>g. Milan Bandić/Gradonačelnik Zagreba</p>
<p>Zagreb, 7. srpnja 2001.</p>
<p>Predmet: Preporuka za dodjelu gradskoga stana u najam na temelju osobnih kulturnih zasluga</p>
<p>Poštovani g. gradonačelniče,</p>
<p>molim Vas da razmotrite ovu Preporuku kao prilog Molbi za rješavanje stambenog pitanja g. Fikreta Cacana, koju podnosi na temelju svojih zasluga za hrvatsku kulturu i znanost. Poznajem tešku egzistencijalnu situaciju, u kojoj se g. Cacan nalazi sa svojom obitelji, nezaposlenom suprugom Verom Vujović (u gravidnom stanju) i dvoje male djece. Oni žive u jednoj sobi, pod prijetnjom tužbe za iseljenje, i struje, vode i plina.</p>
<p>U autorskoj suradnji s g. Cacanom izrađivao sam 1986. g. bibliografski prilog zborniku o »Životu i djelu Ivana Gorana Kovačića«, u nakladi Nacionalne i sveučilišne knjižnice, »Literatura o I. G. Kovačiću 1945. – 1983.«. Tom sam prilikom uputio g. Cacana u bibliografsku znanost, što je on kasnije višestruko potvrdio, izradivši i jednu od najznačajnijih bibliografija posljednjih desetljeća »Svjetska književnost u hrvatskim prijevodima 1945. – 1985.«, DHKP, 1988.</p>
<p>Osim bibliografskog, značajan je i njegov prevodilački rad za koji je dobio stručnu nagradu matičnoga Društva hrvatskih književnih prevodilaca: g. Cacan je preveo niz najznačajnijih ruskih pjesnika, te bi bez njegovih prijevoda Puškina, Ahmatove, Mandeljštama, Pasternaka i Brodskog hrvatska prevodilačka književnost i kultura uopće bili osjetno osiromašeni. Zato upravo g. Fikret Cacan izrađuje i dovršava zamašnu »Antologiju ruske poezije«, koja će značiti objedinjavanje stoljetnog rada hrvatske rusistike. Tim je komparativnim pristupom g. Cacan priredio i tradicionalna »Izabrana djela A. S. Puškina«, u nakladi Matice hrvatske, u suradnji sa svim hrvatskim rusistima. Za proslavu Puškinova jubileja u Hrvatskoj g. Cacan je priredio veliku izložbu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, što je bila središnja svečanost ukupne proslave.</p>
<p>G. Cacan je i stalni urednik »Croatice«, najznačajnijeg časopisa za hrvatski jezik i znanost o književnosti.</p>
<p>Poštovani g. gradonačelniče, uvjeren sam da bi Vaša pozitivna odluka o molbi g. Cacana bila pozdravljena u kulturnoj javnosti našega Grada. Zato je preporučujem iz dubokog uvjerenja u zasluge g. Cacana za hrvatsku kulturu i znanost.</p>
<p>akademik Dragutin Tadijanović,</p>
<p>počasni građanin grada Zagreba</p>
<p>1842.</p>
<p>VELIZARU ENČEVU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Velizar Enčev/Ambasador Republike Bugarske/Novi Goljak 25/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 16. srpnja 2001.</p>
<p>Poštovani gospodine ambasadore,</p>
<p>jedanaesti dan ovog mjeseca, u Vašoj ambasadi, bio sam obećao da ću Vam poslati kopiju izvješća Prvi službeni posjet hrvatskih književnika Bugarskoj,koje je u rujanskom broju Hrvatske revije 1942. napisao prof. Joza Živković, moj suseljanin, Rastušanin.</p>
<p>Šaljući Vam ovo izvješće iz Hrvatske revije,ustanovio sam da je ono opširnije od onoga u publikaciji Zagreb-Sofija,koje ste mi, u kopiji, darovali.</p>
<p>Još jednom Vam zahvaljujem na ugodnom susretu i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prilog: Prvi službeni posjethrvatskih književnika Bugarskoj, kopija</p>
<p>1843.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (78.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Jela Tadijanović/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Selca, 21. VII. 2001.</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>u ovom lijepom mjestu, sinoć sam ovjenčan lovorovim vijencem, u crkvi, kao nitko dosad. Na mnogo fotografija tvoj šešir! Vratit ću se prije ove razglednice! Voli te, oduvijek, i grli te tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>Puno, puno pozdrava</p>
<p>voli te Vesna [Frangeš]</p>
<p>Draga Jelice, puno pozdrava</p>
<p>Ivo [Frangeš]</p>
<p>1844.</p>
<p>VESNI ZEDNIK (1.) razglednica</p>
<p>Mademoiselle/Vesna Zednik/Kerestinečkih žrtava 4 /Zagreb</p>
<p>Selca, 21. VII. 2001.</p>
<p>Draga Vesna,</p>
<p>pozdravlja te iz lijepih Selaca gdje je sinoć, u crkvi, uz grmljavinu i sijevanje munja, ovjenčan lovorovim vijencem Poeta laureatus. Šteta, što nisi bila ovdje da snimiš taj povijesni čin. Srdačan pozdrav i tvojim dragima, gospođi Jasni i gospodinu Nenadu! Vidjet ćemo se prije nego što stigne ova razglednica! Zdravo, Vesna!</p>
<p>Tadija</p>
<p>1845.</p>
<p>VELIZARU ENČEVU (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Velizar Enčev/Ambasador Republike Bugarske/Novi Goljak 25/Zagreb</p>
<p>Zagreb, 23. srpnja 2001.</p>
<p>Poštovani gospodine ambasadore,</p>
<p>u mojem pismu od 16. srpnja 2001. u kojem sam Vam poslao, po Vašoj želji, kopiju izvješća o boravku hrvatskih književnika u Bugarskoj, omaškom je izostavljena moja fotografija, koju ste također bili zaželjeli da Vam je pošaljem.</p>
<p>Ispravljajući taj »grijeh«, šaljem Vam svoju fotografiju i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1846.</p>
<p>SLAVKU MIRKOVIĆU (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Slavko Mirković/Frana Mažuranića 2/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, 1. kolovoza 2001.</p>
<p>Dragi Slavko,</p>
<p>s veseljem se odazivajući tvojoj želji, molim te da primiš najiskrenije čestitke u povodu jubilarnog izdanja tvojih i naših Brodskih pogleda. Uvijek sam ih, od njihova prvog broja do danas, pratio s velikom znatiželjom i pažnjom. Doista, ne mogu drugo nego odati puno priznanje dosadašnjim uspjesima Brodskih pogleda sa željom da oni, i u dalekoj budućnosti, budu vjerni odraz našega hrvatskoga kulturnog života. Srdačan pozdrav svima.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1847.</p>
<p>KATICI ČORKALO (4.) pismo</p>
<p>Gospođa/Dr Katica Čorkalo/Centar za znanstveni rad HAZU/Ulica Jurja Dalmatinca 22/1/Vinkovci</p>
<p>Zagreb, 16. studenoga 2001.</p>
<p>Draga Katice,</p>
<p>primio sam jučer tvoje pismo, i najljepše ti zahvaljujem na ljubaznim riječima.</p>
<p>Ispunjujem tvoju želju: šaljem novi tekst za vinkovačku spomen--ploču Josipa Bognera; stari sam tekst malo preinačio.</p>
<p>A evo i »uređeno« moje govorenje u Centru (ako ne odgovara, može se izostaviti!).</p>
<p>Pišem na brzinu! Treba li kakvo objašnjenje, nazovi me telefonom 48 – 12 –939 između 12 i 13 sati ili 20 i 24 sata.</p>
<p>Srdačno te pozdravlja</p>
<p>tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>2. verzija</p>
<p>U OVOJ SE KUĆI RODIO</p>
<p>6. VELJAČE 1906.</p>
<p>JOSIP BOGNER,</p>
<p>HRVATSKI KNJIŽEVNIK.</p>
<p>UMRO U ZAGREBU</p>
<p>14. OŽUJKA 1936.</p>
<p>O 95. GODIŠNJICI ROĐENJA</p>
<p>SPOMEN-PLOČU POSTAVILI</p>
<p>MATICA HRVATSKA,</p>
<p>DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA</p>
<p>I GRAĐANI VINKOVACA</p>
<p>2001.</p>
<p>1848.</p>
<p>JOZI METERU (2.) pismo</p>
<p>Gradsko poglavarstvo/Grada Slavonskog Broda/Gospodin gradonačelnik/Dr. Jozo Meter/Ulica Tome Skalice 2/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, 8. veljače 2002.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine gradonačelniče,</p>
<p>da vam se i pismom javljam, nije razlog što je u posljednjem broju Matice hrvatskih iseljenika objavljena zajednička naša fotografija ispred grba Grada Broda, nego vrijeme koje nemilosrdno prolazi, a ostavština mog prijatelja Branka Ružića zauzimlje (privremeno!) sav prostor u prizemlju Starčevićeve ulice 8, koji će, po davnom Ugovoru, biti moj Spomen-dom. Nije od potrebe, nadam se, da ja sada i ovdje obrazlažem i tumačim, kako je zapravo posljednji trenutak da se ova situacija promijeni: da se Ružićeva ostavština prenese u tvrđavu, gdje joj je predviđeno mjesto, i da se omogući arhitektu akademiku Miroslavu Begoviću da spomenuti prostor uredi za smještaj moje ostavštine. Od velike bi koristi, u svakom pogledu, bilo sve ovo da se odvija onako kako je ugovoreno. A i ja sam, da ne duljim, mogao bih biti od koristi...</p>
<p>Nego, molba je ovo:</p>
<p>Molim vas, gospodine gradonačelniče, da prvom prigodom gospodu gradske zastupnike upoznate o svemu ovome i zamolite ih da »ovu stvar« riješe na zadovoljstvo Grada Broda i živoga Tadijanovića.</p>
<p>Zahvaljujući na razumijevanju, vas i sve ostale srdačno pozdravljam.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1849.</p>
<p>JELI TADIJANOVIĆ (79.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Prof. Jela Tadijanović/Gajeva 2a/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Padova, 9. svibnja 2002.</p>
<p>Draga Jelice,</p>
<p>evo me, ne znam po koji put, u dragome našem Rabu, ali nažalost bez tebe. Bilo je i malo kišice, no meni kao da je sjalo sunce, ono ljetno, nekadašnje. Sjećaš li se mojih doziva: Natrag! Natrag!</p>
<p>O Jelice, draga i mila Jelice! O svemu ćeš čuti usmeno, a dotle primi stotine zagrljaja i poljubaca. Do skorog viđenja!</p>
<p>Grli te i ljubi zauvijek tvoj</p>
<p>Tadija</p>
<p>1850.</p>
<p>VESNI ZEDNIK (2.) razglednica</p>
<p>Mademoiselle/Vesna Zednik/Kerestinečkih žrtava 4/Zagreb</p>
<p>Rab, Hotel Padova, soba 101,</p>
<p>9. svibnja 2002. četvrtak popodne</p>
<p>Draga Vesnice,</p>
<p>Danas je bio sretan</p>
<p>Dolje potpisan</p>
<p>Tadija</p>
<p>Vidiš li što sve može kazati haiku? Oko mene i sa mnom bile su stotine, mladih i starijih, ali... Srdačan pozdrav svima tvojima, i tebi, ponaosob! Do skorog viđenja! Opet</p>
<p>Tadija</p>
<p>P. S. Opis slike Raba – usmeno.</p>
<p>1851.</p>
<p>ZLATKU TOMČIĆU (1.) pismo</p>
<p>Hrvatski sabor/n/r gosp. predsjednika Zlatka Tomčića</p>
<p>Zagreb, 23. lipnja 2002.</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović/Gajeva ulica 2a/Zagreb</p>
<p>Poštovani gospodine predsjedniče,</p>
<p>u ličkom selu Podlapcu, odakle je podrijetlom moj djed Mijat, već se tradicionalno održavaju »Tadijini dani« koje Ličko-senjska županija, Općina Udbina i Udruga štovatelja pjesnika Dragutina Tadijanovića organiziraju s ciljem okupljanja svih uzrasta, posebno učenika osnovnih škola, koji se natječu, igraju, međusobno druže razvijajući prijateljstvo, uče i stvaraju likovne i literarne radove.</p>
<p>Uvažavajući želje domaćina, ali i svoju zaljubljenost u prelijepi lički kraj svog podrijetla, želim da se »Tadijini dani« i dalje održavaju u Podlapcu, i da prerastu u susrete osnovnih škola iz cijele Domovine.</p>
<p>Zbog toga predlažem Hrvatskom saboru da podrži i financijski potpomogne ovu vrijednu inicijativu, koja bi pomogla i oživljavanju tih, nažalost, pustih krajeva.</p>
<p>S poštovanjem i srdačnim pozdravom</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1852.</p>
<p>MARKU MIŠI (1.) razglednica</p>
<p>Gospodin/Marko Miše/Š. Puovića 6/Trogir</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 2. kolovoza 2002.</p>
<p>Dragi Marko,</p>
<p>odgovarajući na tvoje pismo od 22. 7. 2002., javljam ti da oni stihovi koje citiraš nisu moji i da ne znam čiji su. Potraži ih u nekoj antologiji, možda ćeš ih naći. Hvala ti na željama! Srdačan pozdrav!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1853.</p>
<p>ANTI RADOVANOVIĆU BJONDU (1.) pismo</p>
<p>Prof. Ante Radovanović Bjondo/ravnatelj osnovne škole »Ante Curać Pinjac« Žrnovo</p>
<p>Zagreb, 4. prosinca 2002.</p>
<p>Poštovani gospodine,</p>
<p>na nedavnom našem zagrebačkom susretu bio sam obećao da ću vam poslati tekst za spomen-ploču mog prijatelja Petra Šegedina. Nemojte mi zamjeriti što obećanje izvršujem s malim zakašnjenjem.</p>
<p>U prilogu vam šaljem spomenuti tekst za tu spomen-ploču sa željom da uskoro primim obavijest da je ona otkrivena dne toga i toga.</p>
<p>Unaprijed vam zahvaljujem na dobrome djelu i srdačno vas pozdravljam</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1854.</p>
<p>ANTI RADOVANOVIĆU BJONDu (2.) pismo</p>
<p>Gospodin/Prof. Ante Radovanović Bjondo/Ravnatelj OŠ »Ante Curać Pinjac«/Žrnovo</p>
<p>Zagreb, 16. prosinca 2002.</p>
<p>Poštovani gospodine profesore,</p>
<p>na vašu želju, izraženu u dopisu od 10. prosinca 2002., šaljem u prilogu tekst za spomenik našem Petru Šegedinu.</p>
<p>Gornji dio priloga tekst je za prednju stranu postamenta, a donji za stražnju stranu, pri vrhu ili u sredini, na četvrtini veličine prednje ploče.</p>
<p>Veličina slova kako je u prilogu, rimska kapitala.</p>
<p>Za samo otkriće spomenika imade dovoljno vremena do 1. rujna 2003.</p>
<p>Želeći vam puni uspjeh u vašoj djelatnosti, srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1855.</p>
<p>MARIJI VRBAČIČ (1.) pismo</p>
<p>Gospođa/Marija Vrbačič/Škapinova 7/Celje/Slovenija</p>
<p>Zagreb, 3. travnja 2003.</p>
<p>Poštovana i draga gospođo Marija,</p>
<p>prošlo je dosta vremena, otkako sam primio Vaše pismo, i molim da mi oprostite što Vam se tek sada javljam.</p>
<p>Najljepše zahvaljujem na iskrenim mislima o mojoj poeziji, koju poznate iz knjige Srebrne svirale; ta je knjiga nedavno objavljena u osamnaestom izdanju; izdavač »Školska knjiga«, Masarykova 28, Zagreb. Knjiga je izvanredno opremljena: crteži Miljenka Stančića i 77 fotografija iz mog života. Cijena joj je 106 kuna, ako sam dobro zapamtio. Bilo bi mi drago, kad biste ju mogli naručiti!</p>
<p>Vaše me pismo jako, jako obradovalo!</p>
<p>Najsrdačnije Vas pozdravlja</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1856.</p>
<p>IVI PADOVANU (1.) pismo</p>
<p>Predsjedništvo/Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti/Predsjedniku/akademiku Ivi Padovanu, M.D.Sc.D.</p>
<p>U Zagrebu, 3. listopada 2003.</p>
<p>Poštovani gospodine predsjedniče,</p>
<p>dne 1. listopada 2003. primio sam Vašu obavijest Razredima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 24. rujna 2003. u kojoj se navodi da sam ja Svetome Ocu Ivanu Pavlu II. darovao »svoju zbirku pjesama objavljenu 1931. godine Dugo u noć, u zimsku bijelu noć, tiskanu na hrvatskom i poljskom jeziku«.</p>
<p>Nije mi ugodno što ovo moram reći:</p>
<p>Ne postoji moja zbirka pjesama objavljena 1931. godine pod naslovom Dugo u noć...,nego sam te godine napisao pjesmu Dugo u noć, u zimsku bijelu noć i objavio prvu svoju knjigu pjesama, Lirika.</p>
<p>Papi Ivanu Pavlu II. 7. lipnja 2003. u Osijeku darovao sam u tvrdome uvezu pjesmu Dugo u noć, u zimsku bijelu noć u tri varijante, ispisanu na tri lista papira.</p>
<p>Isti takav primjerak, u mekanom uvezu, poslao sam i Akademiji. Da je itko od Predsjedništva vidio taj primjerak, ne bi se moglo govoriti o zbirci pjesama, čak tiskanoj na hrvatskome i poljskom jeziku. O tome toliko.</p>
<p>Nego, još ovo:</p>
<p>U pripremi je reprezentativna publikacija o Papinu hodočašću u Hrvatskoj, pa me urednik zamolio da za to izdanje napišem izvješće o svome susretu s Papom. I napisao sam tekst Tadijanovićev dar Papi Ivanu Pavlu Drugom,koji će biti objavljen i u narednom broju osječke Književne revije.</p>
<p>U prilogu šaljem taj tekst u jedanaest primjeraka s molbom (i sa zahtjevom) da ga dobiju, osim Predsjedništva, Knjižnica Akademije i Razredi Akademijini kao ispravak i dopunu dopisu od 24. rujna 2003.</p>
<p>Nadajući se kao najstariji član Akademije, sa 50-godišnjim stažom, da ću za spomenuti svoj dar dobiti pismenu zahvalu Akademije, primio sam obavijest na koju sam prisiljen odgovoriti kako sam odgovorio.</p>
<p>Primite, poštovani predsjedniče, moj prijateljski pozdrav.</p>
<p>Akademik Dragutin Tadijanović</p>
<p>član Akademije od 30. lipnja 1953.</p>
<p>Prilozi: Tadijanovićev dar</p>
<p>Papi Ivanu Pavlu Drugom</p>
<p>11 primjeraka, str. 1.-5.</p>
<p>TADIJANOVIĆEV DAR PAPI IVANU PAVLU DRUGOM</p>
<p>Jedinstveni doživljaj! Jednom u životu!</p>
<p>Dogodilo se to meni, pri trećem pastirskom pohodu Svetog Oca Ivana Pavla Drugoga Hrvatskoj, 7. lipnja 2003. u Osijeku.</p>
<p>Pokušat ću, dragi uredniče, da po vašoj želji »sve to« u najkraćim crtama opišem.</p>
<p>Kao gost Matice hrvatske bio sam u Đakovu, gdje sam, na kraju boravka, sa svojim prijateljima pohodio biskupski dvor (u kojemu sam prvi put bio 1925. godine!), a pomoćni me biskup mons. Đuro Hranić zamolio da prigodom skorog dolaska Pape u Osijek i Đakovo pročitam mu neku svoju pjesmu. Iznenađen tim prijedlogom, dao sam svoj pristanak, premda nisam vjerovao da će se to i ostvariti. Ali kad sam uskoro primio službenu obavijest da je taj prijedlog uvršten u program Papina boravka u Hrvatskoj, zaključio sam da bi najprikladnije bilo uzeti pjesmu Dugo u noć, u zimsku bijelu noć,napisanu 1931. u Rastušju, u mojoj dvadeset i šestoj godini, pa sam se o opremi te pjesme dogovorio s akademskom slikaricom Zdenkom Pozaić (ona mi je 1999. opremila pjesmu Crno na bijelim oblacima):predao sam joj tri varijante pjesme Dugo u noć ...:faksimil rukopisa pjesme iz 1931. godine, tekst objavljivan u izdanjima mojih knjiga i poljski prijevod pjesme, uzet sa 20. strane knjige mojih izabranih pjesama Rodzinne strony, Wybór, przeklad i proslowie: Edward F. Zych, Kraków, 2000.</p>
<p>Uvodni moj tekst</p>
<p>Sveti Oče, Ivane Pavle Drugi</p>
<p>Providnost je htjela da budete danas,</p>
<p>Licem u lice, s pjesnikom iz Hrvatske,</p>
<p>Rođenim 1905. na Vaš imendan,</p>
<p>Dan Karla Boromejskoga,</p>
<p>A prve su mu pjesme iz godine Vašeg rođenja,</p>
<p>I da Vam on, imenjak, Karlo</p>
<p>Iliti Dragutin Tadijanović,</p>
<p>U devedeset i osmoj svojoj godini,</p>
<p>Pročita svoju pjesmu Dugo u noć...,</p>
<p>Nastalu tisuću devetsto trideset prve,</p>
<p>U dvadeset i šestoj njegovoj godini,</p>
<p>I da Vas on srdačno pozdravi,</p>
<p>Vas kao pjesnika, hodočasnika u Hrvatsku,</p>
<p>U svoje ime, u ime hrvatskog naroda,</p>
<p>I posebno u ime hrvatskih poeta,</p>
<p>Na Vašem trećem pastirskom pohodu</p>
<p>Vječnoj našoj predragoj Hrvatskoj,</p>
<p>Pa da Vas ponizno zamoli:</p>
<p>Bolesnoj Jelici, supruzi mojoj, i meni,</p>
<p>I svima nama, svima, podijelite</p>
<p>Apostolski svoj blagoslov!</p>
<p>Odani Vam</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Osijek, 7. lipnja 2003.</p>
<p>subota</p>
<p>zajedno s varijantama pjesme Dugo u noć...,Zdenka je Pozaić rasporedila na tri lista papira (od kojih se treći preklapa): na prednjoj strani prvog lista moja je uvodna riječ, na drugoj strani tog lista je faksimil rukopisa pjesme, na drugom je listu sama pjesma, a na trećemu poljski prijevod pjesme. Na kraju je: »Grafičko oblikovanje Zdenka Pozaić i Studio Grafičkog dizajna Anker.«Naklada je 12 (dvanaest) primjeraka, od kojih su prva tri uvezana u tvrdo bijelo platno, gdje sam ja, u sredini, tušem ispisao svoje ime i prezime: prvi je primjerak Papin, drugi je moj, a treći grafičke oblikovateljice. (Za vrijeme svečanosti neuvezani sam primjerak, kao počasni član, darovao Ogranku Matice hrvatske u Osijeku, a poslije svečanosti poštom sam poslao po primjerak Papinskom hrvatskom zavodu Svetog Jeronima u Rimu, Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, poljskom prevoditelju Edwardu Zychu, a ostale primjerke darovao prijateljima.)</p>
<p>Ovako uređena pjesma Dugo u noć, u zimsku bijelu noć nije bila jedini dar Papi, bile su priložene još dvije moje knjige, s posvetom koja se ovdje navodi:</p>
<p>
<hi rend="italic">I. NJEGOVOJ SVETOSTI</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">IVANU PAVLU II.</hi>
</p>
<p>Ovu knjigu pjesama,</p>
<p>prevedenih na poljski jezik</p>
<p>(Edward Zych),</p>
<p>u kojoj je i pjesma Dugo u noć,</p>
<p>u zimsku bijelu noć,</p>
<p>svečano pročitanu u Osijeku,</p>
<p>svesrdno Vam daruje</p>
<p>odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Osijek, 7. lipnja 2003.</p>
<p>
<hi rend="italic">II. NJEGOVOJ SVETOSTI</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">IVANU PAVLU II.</hi>
</p>
<p>Ovo osamnaesto izdanje</p>
<p>knjige izabranih pjesama</p>
<p>Srebrne svirale (1960. – 2002.),</p>
<p>namijenjeno školskoj mladeži,</p>
<p>u nakladi od dvjesta dvadeset tisuća primjeraka,</p>
<p>smjerno Vam daruje</p>
<p>odani</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Osijek, 7. lipnja 2003.</p>
<p>Primivši, iz Đakova, službenu obavijest o programu osječke svečanosti, već sam u petak, 6. lipnja, doputovao u Osijek, gdje su me dočekali članovi Ogranka Matice hrvatske, s predsjednikom, davnim mojim prijateljem, Stanislavom Marijanovićem, tajnikom Matice Josipom Cvenićem i drugim prijateljima.</p>
<p>Svojim me automobilom, u Osijek i natrag, vozio književnik Mladen Kušec, vjerni moj pratilac (našao se sa mnom i na slici s Papom).</p>
<p>Ujutro, u subotu, s prijateljima sam autom došao na mjesto gdje je Papa služio misu: pozdravi s poznatima i nepoznatima... Oko deset sati zamolio me svećenik-redatelj da »pred narodom« pročitam pjesmu Dugo u noć… i doveo me pred govornicu s mikrofonom. Gledajući s kraja na kraj, vidio sam mnoštvo hodočasnika; rekoše mi: ima ih dvjesta dvadeset tisuća (isti broj kao 18 izdanja mojih Srebrnih svirala!).Nikad u životu nisam bio tako uzbuđen! Kazao sam da nema tih riječi kojima bi se moglo izraziti moje osjećanje sada i ovdje, i nek poslušaju pjesmu napisanu u mojoj dvadeset i šestoj godini. Pa sam zatim, glasno i jasno, pročitao:</p>
<p>
<hi rend="italic">DUGO U NOĆ, U ZIMSKU BIJELU NOĆ</hi>
</p>
<p>Dugo u noć, u zimsku gluhu noć</p>
<p>Moja mati bijelo platno tka.</p>
<p>Njen pognut lik i prosjede njene kose</p>
<p>Odavna je već zališe suzama.</p>
<p>Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem</p>
<p>Po snijegu što vani pada</p>
<p>U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:</p>
<p>Anđeli s neba, nježnim rukama,</p>
<p>Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju</p>
<p>Pazeć da ne bi zlato moje probudili.</p>
<p>Dugo u noć, u zimsku pustu noć</p>
<p>Moja mati bijelo platno tka.</p>
<p>O, majko žalosna! kaži, što to sja</p>
<p>U tvojim očima</p>
<p>Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?</p>
<p>Doživio sam pljesak od dvjesta dvadeset tisuća ljudi, koji neću čitav život zaboraviti! Nakon toga sam odveden u prostoriju ispod pozornice, gdje je sjedio Papa: tu je bilo dvanaest liječnika u bijelom, isključivo u službi Papinoj, i jedna stolica na kojoj sam ja sjedio. Razgovor s liječnicima, davanje autograma i razgovor s vatikanskim dopisnikom.</p>
<p>Darovi za Papu nosili su se u povorkama. Pa sam i ja, oko 13 sati, bio u toj povorci, noseći u ruci uvez pjesme, i tako sam stao pred Papu. Najednom se oko mene našlo nekoliko neočekivanih svećenika i moj pratilac. I dok sam Papi u ruke predavao ukoričenu pjesmu, rekao sam:</p>
<p>– Sveti Oče, ja sam hrvatski pjesnik, od Vas petnaest godina stariji.</p>
<p>Papa je pažljivo gledao sve strane teksta, i kad je ugledao onu s poljskim prijevodom, jače je otvorio oči i kazao:</p>
<p>– Hvala lijepa!</p>
<p>I vratio mi uvez pjesme, darujući mi krunicu u kutijici sa svojim vatikanskim grbom.</p>
<p>Odlazeći od Pape, prolazio sam kraj redova crkvenih dostojanstvenika, među kojima je bio i naš zagrebački nadbiskup Josip Bozanić: srdačno smo se pozdravili. Na silasku me dočekao moj Stanislav Marijanović i priupitao me što bih mogao kazati o svom susretu s Papom, pa me ujedno upoznao sa svojom bivšom učenicom Nevenkom Špoljarić koja je tih nekoliko mojih riječi snimila; taj je odgovor objavljen 8. lipnja 2003. u nedjeljnom Glasu Slavonije,u anonimnom zapisu pod naslovom »Susret dvaju pjesnika Wojtyle i Tadijanovića«:</p>
<p>»...Kako je susret sa Svetim Ocem doživio, osobno Tadijanović-čovjek, vjerojatno najstariji hodočasnik koji je pribivao euharistijskom slavlju u Osijeku?</p>
<p>– Kao čovjek? Nema tu čovjek posla s time, to je nešto nadnaravno! Tako jedinstveno, u milijunima godina se jednom događa. Moja je »krivnja« sva u tome što sam svjestan toga i ne mogu lako prijeći preko toga i kazati »baš me briga«! Nego, bio sam sav... ne znam kakav sam bio, kao nikada. Kao nikada. To ne može nitko razumjeti, nitko osim onih koji bi doživjeli sve što sam ja doživio... To, da neposredno gledam Papu licem u lice i vidim kako je otvorio oči i gleda moje rukopise! Pa, tko može to opisati? Ni ja. Nitko!«</p>
<p>O mom susretu s Papom neke su publikacije objavile, nažalost, netočne podatke: niti sam ja Papi čitao svoju pjesmu Dugo u noć...,niti sam mu darivao zbirku pjesama Dugo u noć...,koje ni nema, itd. A u nedjeljnoj Slobodnoj Dalmaciji 8. lipnja 2003. u prilogu pod naslovom Tadijanovićev dar,točna je i posljednja rečenica: »Tadijanović je Papi darovao uvez svoje antologijske pjesme Dugo u noć...«</p>
<p>I ja tako završavam ovo izvješće.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Zagreb, Gajeva ulica 2a</p>
<p>29. rujna 2003.</p>
<p>1857.</p>
<p>VLAHU BENKOVIĆU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/mr. Vlaho Benković/Predsjednik Matice hrvatske Dubrovnik/Između polača 28/Dubrovnik</p>
<p>Dragutin Tadijanović/Gajeva ulica 2 a/Zagreb/Tel. 48 – 12 –939</p>
<p>Zagreb, 29. listopada 2003.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine,</p>
<p>primio sam na autorizaciju tekst snimljen za vrijeme mog boravka u Dubrovniku 13. i 14. svibnja 2003. i taj sam tekst autorizirao pa Vam ga šaljem i ujedno dajem suglasnost da bude objavljen u časopisu »Dubrovnik«, br. 3-4/2003.</p>
<p>Bude li Vam što nejasno, nazovite me telefonom da se dogovorimo.</p>
<p>Dugo, dugo neću zaboraviti naše dubrovačke susrete!</p>
<p>Sa srdačnim pozdravima</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1858.</p>
<p>MILANU MOGUŠU (1.) pismo</p>
<p>Predsjedništvo/Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti/u Zagrebu/Na ruke predsjednika/gospodina akademika Milana Moguša</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2 a</p>
<p>31. prosinca 2004.</p>
<p>Poštovani predsjedniče,</p>
<p>obraćam se s molbom da Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti preuzme pokroviteljstvo i vođenje Zaklade Dragutina Tadijanovića, za koju prilažem Akt o osnivanju Zaklade i Statut Zaklade Dragutina Tadijanovića s namjerom da se u tekst unese pravni status Akademije kao pokrovitelja i voditelja moje Zaklade.</p>
<p>Nadajući se skorom odgovoru, unaprijed se zahvaljujem</p>
<p>i srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>Prilozi:</p>
<p>Akt o osnivanju Zaklade</p>
<p>Statut Zaklade Dragutina Tadijanovića</p>
<p>1859.</p>
<p>POREZNOJ UPRAVI CENTAR (1.) pismo</p>
<p>Ministarstvo financija – porezna uprava/Područni ured Zagreb/Ispostava Zagreb I –Centar</p>
<p>U Zagrebu, 24. 1. 2005.</p>
<p>Adresa poreznog obveznika:</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>10000 Zagreb, Gajeva 2 a</p>
<p>Poštovani,</p>
<p>u svezi PRIVREMENOGA POREZNOG RJEŠENJA Klasa:UP/I-410-23/2004-03/38576, Ur. Broj 513-07-01-06/2004-02 od 29. 12. 2004. upućujem vam zahtjev za povrat više plaćenog poreza i prireza u 2003 godini.</p>
<p>Broj moga računa pri Zagrebačkoj banci je: 3111632843.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1860.</p>
<p>OPĆINSKOM SUDU U ZAGREBU (1.) pismo</p>
<p>Općinski sud u Zagrebu/Vodnikova 12/Zagreb</p>
<p>U Zagrebu, 24. 1. 2005.</p>
<p>Poštovani,</p>
<p>nakon provedenoga ostavinskog postupka pok. Jele Tadijanović rođ. Ljevaković kod javnoga bilježnika Lade Škaričić-Sinčić, Zagreb, Gajeva 2, dana 2. rujna 2004. broj rješenja O-5022/04, UPP/OS-05-103/04-5, utvrđena je zaostala imovina – povrat poreza za 2003.</p>
<p>Molim naslov da ispostavi novo rješenje.</p>
<p>U prilogu dostavljam presliku rješenja Porezne uprave od 15. 12. 2004.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1861.</p>
<p>ANKI PETRIČEVIĆ (2.) pismo</p>
<p>Poštovana/s. Marija od Presvetog Srca/Anka Petričević/Samostan sv. Klare/Ulica sv. Klare l a/Split</p>
<p>Zagreb, 17. ožujka 2005.</p>
<p>Draga Anka,</p>
<p>tri sam dana uzalud nazivao Tvoj Samostan, ali se nitko nije javio.</p>
<p>Sa Cesarićem sam 11. 4. 1960. bio gost u Doboju, u kući Tvog brata dra Petričevića i njegove Marije. Oboje su se potpisali na moje razglednice, on bez imena, a ona bez prezimena.</p>
<p>Bratovo mi ime treba za knjigu koju spremam, za Izabrana pisma.</p>
<p>I molim Te da mi javiš njegovo ime (Ivo?) ili pismom ili telefonski, broj 01/48 – 12 – 939.</p>
<p>Najljepše Ti zahvaljujem na svim darovima, na knjigama i na čestitkama, koje sam primio u nizu godina, a ne mogu a da ne kažem da si mi u srcu od prvoga našeg susreta.</p>
<p>Srdačno Te pozdravlja</p>
<p>Tadija</p>
<p>1862.</p>
<p>OSNOVNOJ ŠKOLI »BAKAR« (I.) pismo</p>
<p>Osnovna škola »Bakar«/Lokaj 196/51222 Bakar</p>
<p>Zagreb, Gajeva ulica 2 a</p>
<p>31. ožujka 2005.</p>
<p>Dragi moji mladi bibliotekari s bibliotekarom,</p>
<p>nadam se da mi nećete zamjeriti što tek danas odgovaram na nezaboravno vaše pismo od 21. veljače 2005. Svaka čast i priznanje njegovu sastavljaču, i posebna moja zahvalnost na pozivu da budem gost vaše škole; u pozivu je naveden datum 25. ožujka, ali je promijenjen u 6. travnja. Radujem se našem susretu toga dana, doputovat ću u lijepi naš Bakar da ga vidim poslije tolikih godina. Bit će tome samo mjesec dana manje od punih trideset i tri godine, otkako sam 6. svibnja 1972. napisao pismo Literarnoj sekciji vaše škole, učenicama Neli Kružić i Vlatki Stipeč. I ja sam, kako vidite, kao i vi, sačuvao to pismo, i bilo bi mi drago susresti se i s onim dvjema nekadašnjim učenicama. Kazat ću vam i ovo; spomenuto moje pismo uvršteno je u rukopis moje knjige Sabrana pisma,među nekoliko stotina mojih pisama drugima; Sabrana pisma i Sabrane pjesme objavit će Školska knjiga za moj prvi stoti rođendan.</p>
<p>Što li sam se toliko raspričao, a bit ću s vama za nepuni tjedan dana.</p>
<p>Zaključak: Veselim se našem susretu i sve vas najsrdačnije pozdravljam.</p>
<p>Do viđenja!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1863.</p>
<p>ZDENKU ANTEŠIĆU (2.) pismo</p>
<p>Gradsko vijeće Grada Raba/na ruke Gradonačelnika/g. Zdenka Antešića/Rab</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 5. 5. 2005.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine gradonačelniče,</p>
<p>primio sam Vaš poziv za svečano obilježavanje Dana Grada Raba 9. svibnja 2005.</p>
<p>Žao mi je, moj gradonačelniče, što se ni ovog puta ne mogu odazvati Vašem pozivu.</p>
<p>Čujte me, molim Vas! Danas popodne bit ću u knjižnici u Samoboru, sutra ujutro u sedam sati krećem u Rovinj, na Dane Antuna Šoljana, gdje ću dijeliti nagrade, u subotu sam u Gospiću, na Petim danima Dragutina Tadijanovića, a u nedjelju sam u Dubravici, blizu Zaprešića, gdje ću zasaditi hrast.</p>
<p>A u ponedjeljak bi trebalo da sam – u Rabu.</p>
<p>A ja to ne mogu. Ne da mi to moje umorno tijelo.</p>
<p>A ja ću tog dana u mislima biti s mojim Rabljanima, s mojim Rabom, gdje sam od 1954. pa dalje napisao pedeset i pet pjesama. (Moglo bi se desiti, velim, da se potkraj svibnja nađem u Rabu.)</p>
<p>Zahvaljujući na ljubaznom pozivu, srdačno pozdravljam Vas, gradonačelniče, i sve moje Rabljanke i Rabljane.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>počasni građanin Raba</p>
<p>1864.</p>
<p>IVANU TURKALJU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Ivan Turkalj/Chapeaurougeweg 5/Hamburg/Deutschland</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 13. svibnja 2005.</p>
<p>Poštovani i dragi gospodine Turkalj,</p>
<p>molim Vas da mi ne zamjerite na ovome mojem kasnom odgovoru na Vaše pismo od 7. travnja 2005.</p>
<p>Samo ću spomenuti imena mjesta koja sam kao gost posjetio u posljednji mjesec dana: Tovarnik, Vinkovci, Vukovar, Ilok, Samobor, Rovinj, Gospić, Dubravica (rodište Pavla Štoosa, gdje sam zasadio hrast), a sutra putujem u Opatiju, a u ponedjeljak u moj Brod, gdje ću biti pri otkriću mog brončanog kipa »Za 100. godišnjicu podiže Grad Slavonski Brod«. Ima li išta slično u Svijetu?</p>
<p>Bit ću kratak.</p>
<p>(Moje je tijelo iznemoglo, ljudi neće da to vide. Teško mi je i pisati.)</p>
<p>Dragi moj Ivane, najljepše zahvaljujem Vama i Hrvatskoj Kulturnoj Zajednici u Hamburgu za sve što kanite učiniti za moju »prvu stotu«. Da bih Vam malo pripomogao, u prilogu šaljem note moje pjesme Dugo u noć ... (uglazbio Ivica Stamać) i dvojezično izdanje mojih izabranih pjesama Gozba / Festmahl u prijevodu Nade Pomper i s predgovorom moga pokojnog prijatelja Ive Frangeša. Bude li Vam trebalo, evo adresa prevoditeljice: Nada Pomper, Radolfzellerstr. 7a/VII, 81243 München.</p>
<p>Ne mogu a da se ne sjetim svoga putovanja po Njemačkoj, prije sedamdeset i sedam godina; s akademskim pjevačkim zborom (dirigent Jakov Gotovac) bio sam na turneji: Dresden, Leipzig, Düsseldorf, München, Berlin, gdje sam razgovarao sa Franom Mažuranićem, 20. svibnja 1928. Itd.</p>
<p>I žao mi je, vjerujte, što se ne mogu odazvati ljubaznom Vašem pozivu da pohodim Hamburg i Hrvatsku Kulturnu Zajednicu, nego Vas molim da svima članovima izručite srdačne moje pozdrave, od kojih lijepi broj upućujem i Vama, dragi prijatelju.</p>
<p>Vaš</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1865.</p>
<p>JOZI METERU (3.) pismo</p>
<p>Gospodin/Dr. Jozo Meter/gradonačelnik Grada Broda/Tvrđava/Slavonski Brod</p>
<p>Zagreb, Gajeva ulica 2a, 19. svibnja 2005.</p>
<p>Poštovani gospodine gradonačelniče,</p>
<p>vrativši se kući, u Gajevu, nikako ne mogu zaboraviti jedinstven događaj koji se prije dva dana zbio u mom Brodu: govorio sam pred vlastitim spomenikom.</p>
<p>Koji je živi čovjek to ikad učinio?</p>
<p>Cijenim najbolju vašu namjeru, ali ne mogu prestati da se čudim. I to je razlog da vam pišem, da vam se ponovo zahvalim i da vam još jednom iznesem molbu o kojoj sam i prekjučer govorio.</p>
<p>Oprostite mi, gradonačelniče, na um mi pade još jedan moj »brodski doživljaj«; prigoda je da vam se malo izjadam.</p>
<p>Riječ je o dvojici vaših Brođana, poznatih imena, koja neću ovdje spomenuti. Danas je puna godina i sedam dana, otkako su oni u zagrebačkoj Matici hrvatskoj, 12. svibnja 2004. javnosti prikazali moj CD, Povratak u Rastušje..., obećavši da će osnovati Tadijanovićevu jesen« u Brodu, itd. Od obećanja ništa, o ugovoru sa mnom nema ni riječi. Dokle oni kane prodavati moj CD i novac trpati u svoj džep? Bi li trebalo nazvati ih lopužama i tužiti ih sudu? To su mòre koje me svagdan muče. Zagazio sam u duboku šumu. I vraćam se na sunce, mojem spomeniku.</p>
<p>Nisam znao da ste moj portret iz samostanske sobe dali u Zagrebu odliti u broncu i takav postavili na postolje, nazvavši ga poprsjem. Ovaj portret (u šali sam ga nazvao poglavlje, a ne poprsje) rađen je za sobu, a ne za javno mjesto, pa sam zato i bio zamolio kad mene ne bude da se ovaj spomenik prenese u predvorje moga Spomen-doma, a novi moj spomenik da doista ima poprsje (u kojem je moje srce kucalo nešto manje od sto godina).</p>
<p>Dragi moj gradonačelniče, ne zamjerite mi što sam ovdje govorio o onome što ste čuli, i o onome što možda niste, ali to sam namjerno ponovio, da bih vas prijateljski zamolio da spomenutu moju želju i molbu saopćite, kada dođe vrijeme, vašemu nasljedniku.</p>
<p>Zahvaljujući vam na svemu dobru što ste mi učinili, srdačno vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1866.</p>
<p>MIRJANI BRLIĆ (1.) razglednica</p>
<p>Gospođa/Dr. Mirjana Brlić/Berislavićeva 19/Zagreb</p>
<p>Vetovo, 21. 5. 2005.</p>
<p>Draga Mirjanice,</p>
<p>mnogo mnogo srdačnih pozdrava Tvojim Brlićima i tebi posebno.</p>
<p>Tadija</p>
<p>Stjepan Bićan</p>
<p>Irena [Bićan]</p>
<p>Vesna Frangeš</p>
<p>1867.</p>
<p>KARMEN MILAČIĆ (70.) pismo</p>
<p>Gospođa/Mr. Karmen Milačić, prof./Ratkajev prolaz 10/Zagreb</p>
<p>Zagreb, Gajeva ulica 2a</p>
<p>29. svibnja 2005. nedjelja</p>
<p>Draga Karmen,</p>
<p>ima već dugo vremena, otkako sam bio nakanio da ti se javim – pismom. Ne telefonski, kao obično. Pismom. Da ti se još jednom zahvalim za našu zajedničku suradnju na dvadeset izdanja mojih Srebrnih svirala,od 1960. do 2004. Četrdeset i četiri godine! A visina naklade: 225.465 primjeraka!</p>
<p>Tko je to ikada doživio kao nas dvoje?</p>
<p>Pa kad mi je, nedavno, dok sam sređivao književnu ostavštinu, u ruke došlo i tvoje pismo od 24. travnja 1959. poslano mi u Dubrovnik (Put F. Supila 35), gdje sam ljetovao, sjetio sam se da je moj odgovor na tvoje pismo već uvršten u rukopis mojih Sabranih pisama koja će u Školskoj knjizi biti objavljena na stoti moj rođendan. A želeći ujedno da i tebe sjetim na početak naše suradnje, šaljem ti prijepis tvog pisma, nadajući se da će te ono obradovati:</p>
<p>Z. 24. IV. 1959.</p>
<p>Poštovani druže Tadijanović,</p>
<p>oprostite što Vas i na odmoru uznemirujem, ali to ne činim svojom voljom. Glavni urednik »Školske knjige« mi je javio da mora imati Vašu autorizaciju, i to žele odmah, jer sada definitivno sređuju plan. I zato Vam pišem, iako vjerujte nerado, jer znam da sada želite zaboraviti na izdavače i na ostalo što čini svagdašnji život.</p>
<p>Vaša izjava bi trebala sadržavati:</p>
<p>1. pristanak da se izda izbor iz Vaše poezije u biblioteci »Dobra knjiga« i</p>
<p>2. slaganje s autorskim honorarom prema skali, koja se plaća preko Zavoda za autorsko pravo.</p>
<p>Molim Vas da budete ljubezni pa mi to pošaljete, i da se ne ljutite na mene što narušavam tišinu i ljepotu dubrovačkih čempresa nekakvim sitnim izdavačkim propisima.</p>
<p>Srdačno Vas pozdravljam i želim Vam da duboko udahnete ljepote i veselja moje Dalmacije</p>
<p>Karmen Milačić</p>
<p>Zagreb, Ratkajev prolaz 10</p>
<p>Brzi moj odgovor, draga Karmen, moći ćeš pročitati u jedinstvenim Sabranim pismima. A ne možeš, znam, ni zamisliti, kakva su sjećanja u meni probudila ova dva daleka pisma.</p>
<p>Nego, treba da završim. Prijateljski, najsrdačnije primi moju iskrenu duboku zahvalnost za sve što si mi učinila.I pune pregršti pozdrava!</p>
<p>Tadija</p>
<p>P. S. – Pozdravi mi »moga« Stančićeva Gorana!</p>
<p>1868.</p>
<p>IVANU BEKAVCU (1.) pismo</p>
<p>Gospodin/Mr. sc. Ivan Bekavac/Urednik Posebnih izdanja Narodnih novina/ Ul. Kralja Držislava 14/Zagreb</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a</p>
<p>26. lipnja 2005.</p>
<p>Poštovani gospodine uredniče,</p>
<p>sa zadovoljstvom se odazivljem vašoj želji da za 170. obljetnicu Narodnih novina dvije, tri rečenice napišem o svojoj djelatnosti davnoj u toj ustanovi drevnoj. Bit će ih više! Najprije, suhi podaci. U mojoj Kronologiji života zabilježeno je: 1935., 26. VI: U Zagrebu, u Frankopanskoj ulici 26, namješten je u Zakladi tiskare Narodnih novina kao korektor službenog lista; direktor tiskare Vladimir Kirin (1894. – 1963.). – A zatim, poslije pet godina: 1940., 11. VII: U Zagrebu, postavljen je za prosvjetnoga višeg pristava kod banovine Hrvatske (izvjestitelj za književnost); prestao biti korektor Narodnih novina.</p>
<p>O tome petogodišnjemu mojem službovanju, poslije punih dvadeset godina, objavio sam poveći članak, Malo sjećanja na moj Grafički zavod Hrvatske, gdje sam u prvom poglavlju opširnije govorio o Narodnim novinama. Taj je članak početkom 1985. prvi put objavljen u listu Grafičar, a zatim još triput: 1989. u mojim Sabranim djelima i 1995. i 2002. u Djelima, pa se može reći da su Narodne novine u mom životu ostavile značajan trag.</p>
<p>Poštovani gospodine uredniče, možda bi zanimljivo bilo spomenuti što se dogodilo već poslije nepuni mjesec dana, otkako sam postao korektor Narodnih novina. Od 21. do 28. srpnja napisao sam poznati ciklus pjesama Dani djetinjstva, koji je Matica hrvatska 1993. objavila kao bibliofilsko izdanje mog rukopisa iz 1935. Toga je ljeta mladi moj prijatelj Ivan Kovačić, u dogovoru sa mnom, svom imenu dodao i ime Goran. Itd.</p>
<p>Nego, sav obuzet sjećanjima na moje dane Narodnih novina iz prošloga stoljeća, ne mogu a da vam, dragi uredniče, ne iskažem najljepšu zahvalnost što ste mi dali da i ja skromnim svojim prilogom sudjelujem u jubilarnoj proslavi 170. obljetnice naših Narodnih novina, starijih od mene punih 70 godina.</p>
<p>Srdačan pozdrav!</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>1869.</p>
<p>MILANU MOGUŠU (2.) pismo</p>
<p>Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu/Na ruke predsjednika/gospodina akademika Milana Moguša/Trg Nikole Šubića Zrinjskog 11/Zagreb</p>
<p>Zagreb, Gajeva 2a, 31. srpnja 2005.</p>
<p>Poštovani predsjedniče,</p>
<p>potvrđujem primitak službenog dopisa Ravnatelja Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 5. srpnja 2005. s prilogom mojega Ugovora o darivanju, kojim se osniva zaseban fond s imenom Nagrada Dragutina Tadijanovića, pjesnička, studentska itd.</p>
<p>Ispričavam se za ovaj moj odgovor sa zakašnjenjem.</p>
<p>Zahvaljujući na uvrštenju u Akademijinu Zakladu, srdačno Vas pozdravljam.</p>
<p>Dragutin Tadijanović</p>
<p>
<hi rend="italic">Kazalo pisama</hi>
</p>
<p>1922. – 2005.</p>
<p>1922.</p>
<p>11 Pisamce Ivani (1.)</p>
<p>11 Ulomak iz pisma (1.)</p>
<p>12 Ulomak iz pisma Nikoli Šopu (1.)</p>
<p>1923.</p>
<p>13 Pismo Nikoli Šopu, nedovršeno (2.)</p>
<p>15 Nikoli Šopu (3.)</p>
<p>16 Odjelu za prosvjetu (1.)</p>
<p>1924.</p>
<p>17 Pismo Nati (1.)</p>
<p>1925.</p>
<p>18 Pismo zaljubljenika </p>
<p>[Z. E.] (1.)</p>
<p>1926.</p>
<p>19 Pisamce prijatelju D. T. (1.)</p>
<p>1927.</p>
<p>20 Riječi koje nitko ne će čuti </p>
<p>[Z. B.](1.)</p>
<p>21 Pismo samom sebi (2.)</p>
<p>22 Uspomene na putovanje </p>
<p>[Z. B.] (2.)</p>
<p>24 Uspomene na vinograd</p>
<p>[Z. B.] (3.)</p>
<p>26 Pismo Z. B. (4.)</p>
<p>28 Pismo Z. B. (5.)</p>
<p>30 Pismo Z. B. (6.)</p>
<p>32 Pismo Z. B. (7.)</p>
<p>34 Pismo Z. B. (8.)</p>
<p>1928.</p>
<p>41 Pismo Marijani (1.)</p>
<p>42 Dragutinu Marjanoviću (1.)</p>
<p>43 Pismo nepoznatoj (1.)</p>
<p>44 Pismo Z. B. (9.)</p>
<p>46 Pismo Z. B. (10.)</p>
<p>48 Pismo Z. B. (11.)</p>
<p>49 Pismo Z. B. (12.)</p>
<p>54 Pismo Z. B. (13.)</p>
<p>55 Trenuci koje ne mogu </p>
<p>zaboraviti (14.)</p>
<p>56 Pismo Leli (1.)</p>
<p>58 Pismo pobratimu (1.)</p>
<p>63 Uredniku »Književnika« (1.)</p>
<p>63 Pismo Leli (2.)</p>
<p>64 Milanu Begoviću (1.)</p>
<p>65 Josipu Berki (1.)</p>
<p>1929.</p>
<p>67 Josipu Berki (2.)</p>
<p>69 Pismo Slavi (1.)</p>
<p>70 Josipu Berki (3.) </p>
<p>72 Pjesma Matildi (1.)</p>
<p>72 Pismo Katjuši (1.)</p>
<p>78 Jozi Berkoviću (1.)</p>
<p>1930.</p>
<p>78 Upravi Glazbenog zavoda (1.)</p>
<p>80 Klubu studenata slavistike (1.)</p>
<p>81 Klubu studenata slavistike (2.)</p>
<p>1931.</p>
<p>81 Pismo prijateljici (1.)</p>
<p>83 Grgi Zucconu (1.)</p>
<p>84 Blažu Jurišiću (1.)</p>
<p>86 Milanu Durmanu (1.)</p>
<p>1932.</p>
<p>87 Pismo Mariji (1.)</p>
<p>88 Branku Đukiću (1.)</p>
<p>1933.</p>
<p>88 Pismo Anici (1.)</p>
<p>89 Ivanu Goranu Kovačiću (1.)</p>
<p>90 Hermi Robinson (1.)</p>
<p>1934.</p>
<p>91 Pisamce Ivi Kozarčaninu (1.)</p>
<p>91 Emi Ljevaković (1.)</p>
<p>92 Ivanu Goranu Kovačiću (2.)</p>
<p>96 Ivanu Goranu Kovačiću (3.) </p>
<p>1935.</p>
<p>98 Josipu Berkoviću (2.)</p>
<p>98 Josipu Berkoviću (3.)</p>
<p>99 Ivanu Goranu Kovačiću (4.)</p>
<p>100 Ivanu Goranu Kovačiću (5.)</p>
<p>101 Nikoli Šopu (4.)</p>
<p>1936.</p>
<p>102 Vladimiru Kirinu (1.)</p>
<p>102 Ottu Bableru (1.)</p>
<p>103 Radivoju Grkoviću (1.)</p>
<p>104 Radivoju Grkoviću (2.)</p>
<p>105 Ottu Bableru (2.)</p>
<p>106 Enricu Damianiju (1.)</p>
<p>1937.</p>
<p>106 Ivi Kozarčaninu (2.) </p>
<p>107 Vitězslavu Nezvalu (1.)</p>
<p>1938.</p>
<p>108 Vilému Nezbedi (1.)</p>
<p>109 Pismo direktoru (1.)</p>
<p>110 Ivanu Goranu Kovačiću (6.)</p>
<p>1940.</p>
<p>111 Jeli Tadijanović (1.)</p>
<p>1941.</p>
<p>113 Gospodinu predstojniku (1.)</p>
<p>1944.</p>
<p>114 Ivanu Meštroviću (1.)</p>
<p>1945.</p>
<p>115 Vjekoslavu Afriću (1.)</p>
<p>116 Miši Tadijanoviću (1.)</p>
<p>1946.</p>
<p>117 Ivi Frolu (1.)</p>
<p>118 Oskaru Daviču (1.)</p>
<p>1947.</p>
<p>118 Jeli Tadijanović (2.)</p>
<p>119 Jeli Tadijanović (3.)</p>
<p>119 Anđelku Malinaru (1.)</p>
<p>1948.</p>
<p>121 Vojinu Bakiću (1.)</p>
<p>121 Gustavu Krklecu (1.)</p>
<p>121 Slavku Batušiću (1.)</p>
<p>1949.</p>
<p>123 Cvetku Zagorskom (1.)</p>
<p>124 Josipu Kosoru (1.)</p>
<p>125 Viktoru Caru Eminu (1.)</p>
<p>125 Alojzu Gradniku (1.)</p>
<p>1950.</p>
<p>126 Jeli Tadijanović (4.)</p>
<p>126 Jeli Tadijanović (5.)</p>
<p>128 Jeli Tadijanović (6.)</p>
<p>128 Jeli Tadijanović (7.)</p>
<p>130 Jeli Tadijanović (8.)</p>
<p>1951.</p>
<p>131 Branku Kovačeviću (1.)</p>
<p>132 Otu Bihaljiju (1.)</p>
<p>133 Redakciji »Jugoslavije« (1.)</p>
<p>133 Marijanu Mikiću (1.)</p>
<p>1953.</p>
<p>134 Gospodinu u Dubrovniku (1.)</p>
<p>135 Živku Jeličiću (1.)</p>
<p>1954.</p>
<p>136 Gustavu Krklecu (2.)</p>
<p>137 Dinku Štambaku (1.) </p>
<p>137 Juri Kaštelanu (1.)</p>
<p>138 Otonu Glihi (1.)</p>
<p>138 Frani Kršiniću (1.)</p>
<p>139 Novaku Simiću (1.) </p>
<p>139 Iliji Kecmanoviću (1.)</p>
<p>140 Aloisu Schmausu (1.)</p>
<p>141 Dinku Štambaku (2.)</p>
<p>1955.</p>
<p>141 Branku Fučiću (1.)</p>
<p>142 Društvu književnika </p>
<p>Hrvatske (1.)</p>
<p>143 Jeli Tadijanović (9.)</p>
<p>143 Juri Kaštelanu (2.)</p>
<p>144 Dragi Gervaisu (1.)</p>
<p>145 Dragi Gervaisu (2.)</p>
<p>146 Dinku Štambaku (3.)</p>
<p>148 Jeli Tadijanović (10.)</p>
<p>150 Rizi Ramiću (1.)</p>
<p>151 Ivi Frolu (2.)</p>
<p>152 Josipu Pupačiću (1.)</p>
<p>152 Jeli Tadijanović (11.)</p>
<p>1956.</p>
<p>153 Juri Kaštelanu (3.)</p>
<p>153 Veri Šlajmer (1.)</p>
<p>155 Živku Jeličiću (2.)</p>
<p>156 Emi Derossi-Bjelajac (1.)</p>
<p>156 Iliji Kecmanoviću (2.)</p>
<p>157 Juri Kaštelanu (4.)</p>
<p>157 Ahmedu Hromadžiću (1.)</p>
<p>158 Juliju Benešiću (1.) </p>
<p>159 Vinku Antiću (1.)</p>
<p>161 Vinku Antiću (2.)</p>
<p>167 Vinku Antiću (3.)</p>
<p>1957.</p>
<p>169 Izdavaču »Narodna prosvjeta« (1.)</p>
<p>169 Vinku Antiću (4.)</p>
<p>170 Kotarskom sudu I (1.)</p>
<p>172 Ivanu Bukoviću (1.)</p>
<p>173 Vinku Antiću (5.)</p>
<p>174 Zoltánu Csuki (1.)</p>
<p>175 Nikoli Pribiću (1.)</p>
<p>176 Bruni Meriggiju (1.)</p>
<p>178 Jeli Tadijanović (12.)</p>
<p>180 Nikoli Pribiću (2.)</p>
<p>181 Vinku Antiću (6.)</p>
<p>182 Dragoslavu Adamoviću (1.)</p>
<p>183 Vinku Antiću (7.)</p>
<p>184 Gustavu Krklecu (3.)</p>
<p>184 Milici Zelić (1.)</p>
<p>185 Ivanu Bukoviću (2.)</p>
<p>186 Milici Nikolić (1.)</p>
<p>187 Dubravku Ivančanu (1.)</p>
<p>188 Vinku Antiću (8.)</p>
<p>189 Vinku Antiću (9.)</p>
<p>191 Božidaru Eklu (1 )</p>
<p>192 Miladi Černi (1.)</p>
<p>192 Jeli Vidrić (1.)</p>
<p>194 Milenku Popoviću (1.)</p>
<p>194 Radničkom sveučilištu »Milice Križan« (1.)</p>
<p>195 Josipi Radošević (1.)</p>
<p>196 Nikoli Poliću (1.)</p>
<p>197 Slobodanu Novaku (1.)</p>
<p>1958.</p>
<p>198 Jeli Tadijanović (13.)</p>
<p>199 Grozdani Olujić – Lešić (1.)</p>
<p>200 Milici Zelić (2.)</p>
<p>201 Dušanu Đuroviću (1.) </p>
<p>202 Ahmetu Grebi (1.) </p>
<p>203 Emilu Štamparu (1.) </p>
<p>204 Vinku Antiću (10.)</p>
<p>208 Vinku Antiću (11.)</p>
<p>209 Vinku Antiću (12.)</p>
<p>210 Pismo Gospođi (1.)</p>
<p>210 Vinku Antiću (13.)</p>
<p>211 Jeli Tadijanović (14.)</p>
<p>211 Omeru Mujadžiću (1.) </p>
<p>212 Izdavaču »Otokar Keršovani« (1.)</p>
<p>212 Edwardu D. Goyu (1.)</p>
<p>1959.</p>
<p>213 Mladenu Leskovcu (1.)</p>
<p>214 Jolandi Marchiori (1.)</p>
<p>215 Jeli Tadijanović (15.)</p>
<p>216 Društvu književnika Hrvatske (2.)</p>
<p>217 Aleksandru Vuči (1.)</p>
<p>218 Arturu Croniji (1.)</p>
<p>219 Milanu Selakoviću (1.)</p>
<p>220 Milanu Selakoviću (2.)</p>
<p>222 Jeli Tadijanović (16.)</p>
<p>222 Juri Kaštelanu (5.)</p>
<p>223 Karmen Milačić (1.)</p>
<p>225 Jeli Tadijanović (17.)</p>
<p>225 Edwardu D. Goyu (2.)</p>
<p>226 Josipu Kataliniću (1.)</p>
<p>227 Emilu Štamparu (2.)</p>
<p>227 Ljudmilu Stojanovu (1.)</p>
<p>228 Dragutinu Prohaski (1.)</p>
<p>229 Izetu Sarajliću (1.)</p>
<p>230 Upravi Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (1.)</p>
<p>230 Vinku Antiću (14.)</p>
<p>232 Rizi Ramiću (2.)</p>
<p>234 Milošu Bandiću (1.)</p>
<p>235 Branku Sinčiću (1.)</p>
<p>235 Aleksandru Vuči (2.)</p>
<p>236 Monici Partridge (1.)</p>
<p>236 Odjelu za suvremenu </p>
<p>književnost jazu (1.)</p>
<p>238 Dubravku Jelčiću (1.)</p>
<p>240 Literarnoj grupi »Dragutin Tadijanović« (1.)</p>
<p>241 Edwardu D. Goyu (3.)</p>
<p>1960.</p>
<p>241 Matici hrvatskoj (1.)</p>
<p>243 Felicitas Hebert-Markow (1)</p>
<p>244 Krešimiru Kovačiću (1.)</p>
<p>246 Mati Miletiću (1.)</p>
<p>246 Nikoli Milićeviću (1.)</p>
<p>247 Jugoslavenskoj autorskoj agenciji, zastupstvu u Zagrebu (1.)</p>
<p>248 Upravi Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (2.)</p>
<p>249 Jeli Tadijanović (18.)</p>
<p>249 Jeli Tadijanović (19.)</p>
<p>250 Jeli Tadijanović (20.)</p>
<p>250 Društvu književnika Hrvatske (3.)</p>
<p>251 Otu Kovačiću (1.)</p>
<p>251 Jeli Tadijanović (21.)</p>
<p>252 Jeli Tadijanović (22.)</p>
<p>253 Jeli Tadijanović (23.)</p>
<p>253 Juri Kaštelanu (6.)</p>
<p>254 Aleksandru Vuči (3.)</p>
<p>254 Mandi Tadijanović (1.)</p>
<p>256 Miroslavu Mađeru (1.)</p>
<p>257 Stanku Lasiću (1.)</p>
<p>257 Mandi Tadijanović (2.)</p>
<p>258 Stjepanu Oreškoviću (1.)</p>
<p>259 Milošu Bandiću (2.)</p>
<p>261 Matici hrvatskoj (2.)</p>
<p>263 Radničkom sveučilištu »Moša Pijade« (1.)</p>
<p>263 Vinku Vračiću (1.)</p>
<p>264 Edwardu D. Goyu (4.)</p>
<p>1961.</p>
<p>264 Savjetu za kulturu i nauku NR Hrvatske (1.)</p>
<p>266 Zoltánu Csuki (2.)</p>
<p>266 Stevanu Raičkoviću (1.)</p>
<p>268 Društvu književnika Hrvatske (4.)</p>
<p>269 Literarnoj grupi »Dragutin Tadijanović« (2.)</p>
<p>270 Muzeju grada Zagreba (1.)</p>
<p>270 Savjetu za kulturu NR Hrvatske (2.)</p>
<p>271 Jeli Tadijanović (24.)</p>
<p>271 Todi Čolaku (1.)</p>
<p>272 Juri Kaštelanu (7.)</p>
<p>272 Branku Biršiću (1.)</p>
<p>273 Juri Kaštelanu (8.)</p>
<p>273 Zavodu sv. Jeronima (1.)</p>
<p>1962.</p>
<p>275 Matici hrvatskoj (3.)</p>
<p>277 Mandi Tadijanović (3.)</p>
<p>278 Matici hrvatskoj (4.)</p>
<p>279 Nakladnom zavodu Matice hrvatske (1.)</p>
<p>280 Anni Urbanovoj (1.)</p>
<p>281 Literarnoj grupi »Dragutin Tadijanović« (3.)</p>
<p>282 Literarnoj grupi »Dragutin Tadijanović« (4.)</p>
<p>283 Raymondu Warnieru (1.)</p>
<p>284 Literarnoj grupi »Dragutin Tadijanović« (5.)</p>
<p>285 Petoj Osnovnoj školi u Podvinju (1.)</p>
<p>285 Veri Javarek (1.)</p>
<p>286 Emilu Štamparu (3.)</p>
<p>287 Novinskom preduzeću »Forum« (1.)</p>
<p>288 Uglješi Krstiću (1.)</p>
<p>290 Armandu Gaspardu (1.)</p>
<p>291 Tribina mladih no-e </p>
<p>Sibinj (1.)</p>
<p>292 Sveučilišnoj knjižnici (1.)</p>
<p>293 Jeli Tadijanović (25.)</p>
<p>293 Aleksandru Kešku (1.)</p>
<p>294 Zoltánu Csuki (3.)</p>
<p>296 Prosvjetnom vijeću općine Vinkovci (1.)</p>
<p>297 Matici hrvatskoj (5.)</p>
<p>298 Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci (1.)</p>
<p>299 Upravi Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (3.)</p>
<p>1963.</p>
<p>299 Petoj Osnovnoj školi u Podvinju (2.)</p>
<p>300 Literarnoj grupi »Dragutin Tadijanović« (6.)</p>
<p>301 Literarnoj grupi Gimnazije u Kutini (1.)</p>
<p>302 Literarnoj grupi Gimnazije u Kutini (2.)</p>
<p>303 Vinku Antiću (15.)</p>
<p>304 Todi Čolaku (2.)</p>
<p>305 Ivanu V. Laliću (1.)</p>
<p>306 Osnovnoj školi »Ivan Goran Kovačić« u Niškoj Banji (1.)</p>
<p>307 Živanu Milisavcu (1.)</p>
<p>308 Ivanu Ivančiću (1.)</p>
<p>309 Narodnoj biblioteci (1.)</p>
<p>310 Juliju Derossiju (1.)</p>
<p>311 Emi Car (1.)</p>
<p>312 Ivanu Ivančiću (2.)</p>
<p>313 Savez omladine Hrvatske (1.)</p>
<p>314 Osnovnoj školi »Ivan Goran Kovačić« u Niškoj Banji (2.)</p>
<p>315 Josipu Depolu (1.)</p>
<p>316 Herbertu Gottschalku (1.)</p>
<p>317 Leonardu Sciasciji (1.)</p>
<p>318 Biblioteci Universitá cattolica del Sacro Cuore (1.)</p>
<p>318 Irwinu Tituniku (1.)</p>
<p>319 Vinku Antiću (16.)</p>
<p>321 Herbertu Gottschalku (2.)</p>
<p>321 Josipu Pupačiću (2.)</p>
<p>322 Vjeri Šošić (1.)</p>
<p>322 Herbertu Gottschalku (3.)</p>
<p>323 Herbertu Gottschalku (4.)</p>
<p>324 Ivanu V. Laliću (2.)</p>
<p>325 Jeli Tadijanović (26.) </p>
<p>326 Jeli Tadijanović (27.)</p>
<p>326 Jeli Tadijanović (28.)</p>
<p>327 Jeli Tadijanović (29.)</p>
<p>327 Jeli Tadijanović (30.)</p>
<p>328 Jeli Tadijanović (31.)</p>
<p>328 Jeli Tadijanović (32.)</p>
<p>329 Republičkom sekretarijatu za kulturu (1.)</p>
<p>330 Husniji Čengiću (1.)</p>
<p>1964.</p>
<p>331 Vasilu Kunoskom (1.) </p>
<p>332 Vasilu Kunoskom (2.) </p>
<p>333 Dragutinu Prohaski (2.) </p>
<p>334 Društvu književnika </p>
<p>Hrvatske (5.) </p>
<p>334 Društvu književnika </p>
<p>Hrvatske (6.) </p>
<p>335 Matici srpskoj (1.) </p>
<p>335 Društvu književnika Hrvatske (7.) </p>
<p>337 Todi Čolaku (3.) </p>
<p>338 Marijanu Jurkoviću (1.) </p>
<p>339 Seminaru za strane slaviste (1.)</p>
<p>340 Mirku Staniću (1.) </p>
<p>341 Sekretarijatu za kulturu (2.) </p>
<p>341 Vlatku Pavletiću (1.) </p>
<p>343 Veri Javarek (2.) </p>
<p>345 Krsti Cviiću (1.) </p>
<p>346 Leonardu Sciasciji (2.) </p>
<p>347 Leonardu Sciasciji (3.) </p>
<p>348 Ambasadi sfr Jugoslavije (1.)</p>
<p>349 Učenicima oš u Čvrstecu (1.)</p>
<p>350 Ferdi Palcu (1.) </p>
<p>351 Dejanu Ćupini (1.) </p>
<p>352 Slavku Mirkoviću i Valentinu Benošiću (1.) </p>
<p>353 Jeli Tadijanović (33.)</p>
<p>353 Zdenku Mikšiku (1.)</p>
<p>354 Jeleni Simendić (1.) </p>
<p>354 Valentinu Benošiću (2.)</p>
<p>356 Hamidu Dizdaru (1.)</p>
<p>357 Valentinu Benošiću (3.) </p>
<p>358 Balintu Vujkovu (1.) </p>
<p>359 Drugu potpredsjedniku (1.)</p>
<p>359 Ljerki Matutinović (1.)</p>
<p>360 Savezu književnika </p>
<p>Jugoslavije (1.)</p>
<p>361 Valentinu Benošiću (4.)</p>
<p>361 Dioniziju Švagelju (1.) </p>
<p>362 Mati Bakoti (1.) </p>
<p>364 Jeli Tadijanović (34.)</p>
<p>364 Milanu Bodirogi (1.)</p>
<p>365 Aleksandru Romanjenku (1.) </p>
<p>366 Odjelu za suvremenu književnost jazu (2.)</p>
<p>1965.</p>
<p>368 Polskoj akademiji nauka (1.)</p>
<p>368 Anti Mladineu (1.) </p>
<p>371 Kulturno-prosvetnoj zajednici opštine Zrenjanin (1.)</p>
<p>373 Matici srpskoj (2.)</p>
<p>373 Albertu Richteru (1.)</p>
<p>374 Albertu Richteru (2.)</p>
<p>374 Zdenki Prici (1.)</p>
<p>375 Joži Javoršeku (1.)</p>
<p>375 Sretenu Asanoviću (1.)</p>
<p>376 Floriju Colomeiciucu (1.)</p>
<p>377 Đorđu Miliši (1.)</p>
<p>378 Društvu književnika </p>
<p>Hrvatske (8.)</p>
<p>380 Josipu Kraišćanu (1.)</p>
<p>381 Bruni Popoviću (1.)</p>
<p>382 Miladi Černi (2.)</p>
<p>383 Mirku Macanu (1.)</p>
<p>384 Draganu Težaku (1.)</p>
<p>384 Upravniku Istorijskog </p>
<p>arhiva (1.)</p>
<p>385 Mariji Smidt (1.)</p>
<p>386 Đurđi Paleček (1.)</p>
<p>387 Šimi Radovčiću (1.)</p>
<p>387 Dmitru Pantelejevu (1.)</p>
<p>388 Nadi Gaborovič (1.)</p>
<p>388 Franji Trogrančiću (1.)</p>
<p>389 Jeli Tadijanović (35.)</p>
<p>389 Luki Hrvatiću (1.)</p>
<p>390 Matici hrvatskoj (6.)</p>
<p>390 P. E. N. – Klubu (1.)</p>
<p>391 Vladimiru Remu (1.)</p>
<p>392 Društvu književnika </p>
<p>Hrvatske (9.)</p>
<p>393 Giancarlu Vigorelliu (1.)</p>
<p>393 Društvu književnika </p>
<p>Hrvatske (10.)</p>
<p>394 Slavku Mirkoviću (1.)</p>
<p>395 Stanku Koraću (1.)</p>
<p>395 Dejanu Rebiću (1.)</p>
<p>396 Pavlu Blažeku (1.)</p>
<p>397 Hrvoju Vrgoču (1.)</p>
<p>398 Anici Mandić (1.)</p>
<p>398 Mili Klopčiču (1.)</p>
<p>399 Tasi Mladenoviću (1.)</p>
<p>400 Ivanki Kosor (1.)</p>
<p>401 Ivanu Minattiju (1.)</p>
<p>402 Stevanu Raičkoviću (2.)</p>
<p>403 Nikoli Petriću (1.)</p>
<p>1966.</p>
<p>404 Društvu književnika Hrvatske (11.)</p>
<p>405 Jeli Tadijanović (36.)</p>
<p>406 Stjepanu Mihaliću (1.)</p>
<p>407 Luki Vojvodi (1.)</p>
<p>408 Jeli Tadijanović (37.)</p>
<p>409 Jolandi Marchiori (2.)</p>
<p>410 Jaroslavu Urbanu (1.)</p>
<p>411 Nedi Brlić (1.)</p>
<p>412 Blaži Koneskom (1.)</p>
<p>412 Miroslavu Čebulcu (1.)</p>
<p>413 Jolandi Marchiori (3.)</p>
<p>414 Juri Vukasoviću (1.)</p>
<p>415 Nedi Brlić (2.)</p>
<p>416 Vladimiru Remu (2.)</p>
<p>418 Juri Vukasoviću (2.)</p>
<p>419 Institutu za književnost i teatrologiju (1.)</p>
<p>419 Jeli Tadijanović (38.)</p>
<p>420 Matici hrvatskoj, Ogranku Slavonski Brod (1.)</p>
<p>421 Milanu Miriću (1.)</p>
<p>421 Nakladnom zavodu Matice hrvatske (2.)</p>
<p>424 Bosiljki Mance (1.)</p>
<p>424 Višnji Ogrizović (1.)</p>
<p>1967.</p>
<p>425 Dejanu Bogdanoviću (1.)</p>
<p>427 Stjepanu Mihaliću (2.)</p>
<p>428 Jeli Tadijanović (39.) </p>
<p>428 Giacomu Scottiju (1.)</p>
<p>429 Tajništvu Društva književnika Hrvatske (12.)</p>
<p>431 Marku Damjanoviću (1.)</p>
<p>431 Viktoru Jurkoviću (1.)</p>
<p>432 Osnovnoj školi Veliki </p>
<p>Grđevac (1.)</p>
<p>433 Nedi Brlić (3.)</p>
<p>434 Jeli Tadijanović (40.)</p>
<p>434 Dušanu Šuši (1.)</p>
<p>435 Jeli Tadijanović (41.)</p>
<p>435 Bogdanu Rajakovcu (1.)</p>
<p>436 Jolandi Marchiori (4.)</p>
<p>438 Luciferu Martiniju (1.)</p>
<p>439 Narodnoj banci Jugoslavije (1.)</p>
<p>1968.</p>
<p>440 Desanki Todorović-Nikolić (1.)</p>
<p>441 Jugoslavenskoj autorskoj agenciji (1.)</p>
<p>442 Jeli Tadijanović (42.)</p>
<p>442 Vanji Radaušu (1.)</p>
<p>443 Josipu Pupačiću (3.)</p>
<p>443 Verici i Juri Sarić (1.)</p>
<p>444 Ferencu Fehéru (1.)</p>
<p>444 Vandi i Božidaru Eklu (2.)</p>
<p>445 Josipu Pupačiću (4.)</p>
<p>445 Bruni Gavardiju (1.)</p>
<p>446 Zvonku Milkoviću (1.)</p>
<p>446 Miroslavu Čebulcu (2.)</p>
<p>447 Ivi Mažuranu (1.)</p>
<p>1969.</p>
<p>448 Vladimiru i Barici Šulc (1.)</p>
<p>449 Ivanu Berdinu (1.)</p>
<p>449 Ivi Vejvodi (1.)</p>
<p>450 Zoltánu Csuki (4.)</p>
<p>452 Mariji Kovačič (1.) </p>
<p>453 Mladenu Perkoviću (1.)</p>
<p>453 Marijanu Langu (1.)</p>
<p>454 Daki Ivanovu (1.)</p>
<p>455 Zdenku Radoševiću (1.)</p>
<p>455 Antunu Mezdjiću (1.)</p>
<p>456 Krsti Špoljaru (1.)</p>
<p>456 Zvonimiru Čepelji (1.)</p>
<p>457 Mirku Staniću (2.)</p>
<p>457 Saši Verešu (1.)</p>
<p>458 Ivici Sudniku (1.)</p>
<p>459 Todi Čolaku (4.)</p>
<p>464 Ivi Frangešu (1.)</p>
<p>464 Jeli Tadijanović (43.)</p>
<p>465 Božidaru Škriteku (1.)</p>
<p>465 Vladimiru Remu (3.)</p>
<p>1970.</p>
<p>466 Veri Javarek (3.)</p>
<p>468 Mirku Laušu (1.)</p>
<p>469 Ireni Gaćeša (1.)</p>
<p>470 Franji Trogrančiću (2.)</p>
<p>472 Katici Tonković (1.)</p>
<p>473 Dragutinu Vogrincu (1.)</p>
<p>474 Vladimiru Letiniću (1.)</p>
<p>474 Jozi Marušiću (1.)</p>
<p>476 Drašku Ređepu (1.)</p>
<p>477 Ivanu Maljevcu (1.)</p>
<p>477 Zvonimiru Čepelji (2.)</p>
<p>478 Daki Ivanovu (2.)</p>
<p>478 Luki Vojvodi (2.)</p>
<p>479 Ljerki Matutinović-Car (2.)</p>
<p>479 Davoru Kapetaniću (1.)</p>
<p>480 Karmen Milačić (2.)</p>
<p>480 Ostoji Resanoviću (1.)</p>
<p>481 Todi Čolaku (5.)</p>
<p>482 Fondu za unapređivanje kulturnih djelatnosti (1.)</p>
<p>482 Fransu Vynckeu (1.)</p>
<p>483 Vladimiru Knoru (1.)</p>
<p>484 Jeli Tadijanović (44.)</p>
<p>484 Luciferu Martiniju (2.)</p>
<p>485 Adi Kurtin (1.)</p>
<p>486 Tatjani Arambašin (1.)</p>
<p>487 Zdenku Jurašeku (1.)</p>
<p>1971.</p>
<p>487 Grgi Novaku (1.)</p>
<p>490 Skupštini općine Grude (1.)</p>
<p>490 Franji Kovačeviću (1.)</p>
<p>491 Nedi Brlić (4.)</p>
<p>492 Dioniziju Švagelju (2.)</p>
<p>492 Peri Portolanu (1.)</p>
<p>493 Zvonimiru Čepelji (3.)</p>
<p>493 Zori Farbak (1.)</p>
<p>493 Mirici Križanić (1.)</p>
<p>494 Josipu Šentiji (1.)</p>
<p>494 Zoltánu Csuki (5.)</p>
<p>495 Ljerki Matutinović (2.)</p>
<p>495 Marijanu Matkoviću (1.)</p>
<p>496 Daki Ivanovu (3.)</p>
<p>496 Zvonku Milkoviću (2.)</p>
<p>497 Ivi Borevkoviću (1.)</p>
<p>498 Ferencu Fehéru (2.)</p>
<p>499 Nikoli Čučkoviću (1.)</p>
<p>500 Mladenu Poštenjaku (1.)</p>
<p>501 Nikoli R. Pribiću (1.)</p>
<p>504 Jolandi Marchiori (5.)</p>
<p>505 Luki Hrvatiću (2.)</p>
<p>506 Galini Iljinoj (1.)</p>
<p>506 Stanislavu Renku (1.)</p>
<p>507 Željku Ivanjeku (1.)</p>
<p>508 Antalu Göneyiju (1.)</p>
<p>508 Ferencu Fehéru (3.)</p>
<p>509 Josipu Torbarini (1.)</p>
<p>511 Lászlu Illésu (1.)</p>
<p>512 Jolandi Marchiori (6.)</p>
<p>512 Mili Vlašić-Gvozdić (1.)</p>
<p>1972.</p>
<p>513 Društvu književnika Hrvatske (12.)</p>
<p>514 Lovri Biliniću (1.)</p>
<p>514 Zoltánu Csuki (6.)</p>
<p>515 Nedi Brlić (5.)</p>
<p>516 Dezsőu Barótiju (1.)</p>
<p>517 Mirku Cajneru (1.)</p>
<p>517 Peri Štajduharu (1.)</p>
<p>518 Tajništvu Društva književnika Hrvatske (1.)</p>
<p>519 Neli Kružić i Vlatki Stipeč (1.)</p>
<p>520 Ivanu Berdinu (2.)</p>
<p>520 Luki Hrvatiću (3.)</p>
<p>521 Mati Kudumiji (1.)</p>
<p>523 Mirku Cajneru (2.)</p>
<p>523 Ivanu Borevkoviću (2.)</p>
<p>524 Erosu Sequiju (1.)</p>
<p>525 Marijanu Matkoviću (2.)</p>
<p>526 Daki Ivanovu (4.)</p>
<p>526 Luki Hrvatiću (4.)</p>
<p>527 Božidaru Eklu (4.)</p>
<p>527 Saši Verešu (2.)</p>
<p>528 Karmen Milačić (3.)</p>
<p>528 Veri Sarić (1.)</p>
<p>529 Mirku Staniću (3.)</p>
<p>529 Miri Križanić (2.)</p>
<p>530 Ljerki Matutinović (3.)</p>
<p>530 Srđi Šeferovu (1.)</p>
<p>531 Tajništvu Razreda za suvremenu književnost (1.)</p>
<p>533 Vladimiru Vuksanu (1.)</p>
<p>534 Jeli Tadijanović (45.)</p>
<p>1973.</p>
<p>534 Lászlu Illésu (2.)</p>
<p>535 Marijanu Matkoviću (3.)</p>
<p>537 Marijanu Matkoviću (4.)</p>
<p>537 Mati Lončaru (1.)</p>
<p>538 Milku Štolfi (1.)</p>
<p>539 Miodragu Mokranjcu (1.)</p>
<p>539 Ivanu Maljevcu (2.)</p>
<p>540 Poziv za Znanstveno zasjedanje o A. G. Matošu (1.)</p>
<p>541 Lászlu Illésu (3.)</p>
<p>542 Ljerki Matutinović (4.)</p>
<p>544 Zvonimiru Dodigu (1.)</p>
<p>545 Daki Ivanovu (5.)</p>
<p>545 Davorinu Ježiću (1.)</p>
<p>546 Daki Ivanovu (6.)</p>
<p>546 Zvonimiru Čepelji (4.)</p>
<p>547 Karmen Milačić (4.)</p>
<p>547 Saši Verešu (3.)</p>
<p>548 Vladislavu Kušanu (1.)</p>
<p>548 Božidaru Eklu (4.)</p>
<p>549 Juri Kaštelanu (9.)</p>
<p>549 Marinu Tartagliji (1.)</p>
<p>550 Željku Ivanjeku (2.)</p>
<p>550 Slavku Kopaču (1.)</p>
<p>551 Vjekoslavu Primužu (1.)</p>
<p>551 Otu Šolcu (1.)</p>
<p>552 Karlu Fišeru (1.)</p>
<p>552 Marijanu Kolesaru (1.)</p>
<p>553 Zoltánu Csuki (7.)</p>
<p>553 Zdenku Radoševiću (2.)</p>
<p>554 Ivanu Maljevcu (3.)</p>
<p>554 Daki Ivanovu (7.)</p>
<p>555 Zvonimiru Čepelji (5.)</p>
<p>555 Željku Ivanjeku (3.)</p>
<p>556 Marijanu Matkoviću (5.)</p>
<p>557 Lászlu Illésu (4.)</p>
<p>558 Tajništvu Razreda za suvremenu književnost (2)</p>
<p>562 Božidaru Eklu (5.)</p>
<p>562 Građevnom arhitektonsko- -projektnom poduzeću (1)</p>
<p>563 Senjskome muzejskom društvu (1.)</p>
<p>563 Borislavu Ostojiću (1.)</p>
<p>564 Borislavu Ostojiću (2.)</p>
<p>565 Komisiji za spomenike (1.)</p>
<p>1974.</p>
<p>565 Ivi Vrhovcu (1.)</p>
<p>566 Tajništvu Čakavskoga </p>
<p>sabora (1.)</p>
<p>567 Založbi Obzorja (1.)</p>
<p>567 Ignacu Pintariću (1.)</p>
<p>568 Mihaelu Sobolevskom (1.)</p>
<p>569 Marijanu Kalčiću (1.)</p>
<p>569 Mirjani Zavišin (1.)</p>
<p>570 Stanoinvestu (1.)</p>
<p>571 Josipu Pašiću (1.)</p>
<p>571 Jeli Tadijanović (46.)</p>
<p>572 Jeli Tadijanović (47.)</p>
<p>572 Jeli Tadijanović (48.)</p>
<p>573 Milivoju Hajdinu (1.)</p>
<p>574 Ferencu Fehéru (4.)</p>
<p>576 Lászlu Tománu (1.)</p>
<p>577 Veri Javarek (4.)</p>
<p>580 Jeli Tadijanović (49.)</p>
<p>581 Rudolfu Belšaku (1.)</p>
<p>582 Jeli Tadijanović (50.)</p>
<p>582 Jeli Tadijanović (51.)</p>
<p>583 Ferencu Fehéru (5.)</p>
<p>583 Lászlu Tománu (2.)</p>
<p>584 Predsjedništvu »Đakovačkih vezova« (1.)</p>
<p>585 Lászlu Tománu (3.)</p>
<p>586 Zvonimiru Dodigu (2.)</p>
<p>587 Lászlu Tománu (4.)</p>
<p>588 Ivanu Golubu (1.)</p>
<p>588 Zdenku Radoševiću (3.)</p>
<p>589 Daki Ivanovu (8.)</p>
<p>589 Zvonimiru Čepelji (6.)</p>
<p>590 Zdravku Someku (1.)</p>
<p>590 Ferencu Fehéru (6.)</p>
<p>591 Mirku Staniću (4.)</p>
<p>591 Marinu Tartagliji (2.)</p>
<p>592 Marijanu Matkoviću (6.)</p>
<p>592 Ivanu Golubu (2.)</p>
<p>593 Ivanu Bukoviću (3.)</p>
<p>593 Božidaru Eklu (6.)</p>
<p>593 Ivanu Kroli (1.)</p>
<p>594 Vikici Manhalter (1.)</p>
<p>594 Zoltánu Csuki (8.)</p>
<p>595 Veri Javarek (5.)</p>
<p>595 Miladi Černi (3.)</p>
<p>596 Toni Potokaru (1.)</p>
<p>596 Jolandi Marchiori (7.)</p>
<p>597 Ivi Periću (1.)</p>
<p>597 Milanu Selakoviću (3.)</p>
<p>598 Ljerki Matutinović (5.)</p>
<p>598 Krsti Špoljaru (2.)</p>
<p>599 Olinku Delorku (1.)</p>
<p>599 Đuri Raušu (1.)</p>
<p>600 Ivi Frangešu (2.)</p>
<p>600 Otonu Glihi (2.)</p>
<p>600 Vlatku Pavletiću (2.)</p>
<p>601 Vladimiru Luetiću (1.)</p>
<p>601 Franji Trogrančiću (3.)</p>
<p>601 Vlatku Pavletiću (3.)</p>
<p>602 Dinku Štambaku (4.)</p>
<p>602 Karmen Milačić (5.)</p>
<p>603 Vladislavu Kušanu (2.)</p>
<p>603 Saši Verešu (4.)</p>
<p>604 Željku Ivanjeku (4.)</p>
<p>604 Željku Ivanjeku (5.)</p>
<p>605 Marijanu Matkoviću (7.)</p>
<p>605 Karmen Milačić (6.)</p>
<p>605 Ljerki Matutinović (6.)</p>
<p>606 Mirku Staniću (5.)</p>
<p>606 Zdenku Radoševiću (4.)</p>
<p>606 Daki Ivanovu (9.)</p>
<p>607 Mirici Križanić (3.)</p>
<p>607 Ivanu Bukoviću (4.)</p>
<p>607 Zvonimiru Grgiću (1.)</p>
<p>608 Karmen Milačić (7.)</p>
<p>608 Zdravku Someku (2.)</p>
<p>608 Krsti Špoljaru (3.)</p>
<p>609 Jeli Tadijanović (52.)</p>
<p>609 Župnom uredu u Podvinju (1.)</p>
<p>610 Martinu Raši (2.)</p>
<p>610 Karmen Milačić (8.)</p>
<p>611 Mirku Staniću (6.)</p>
<p>611 Zvonimiru Čepelji (7.)</p>
<p>612 Daki Ivanovu (10.)</p>
<p>612 Zdravku Someku (3.)</p>
<p>613 Ivanu Golubu (3.)</p>
<p>613 Zdenku Radoševiću (5.) </p>
<p>614 Zvonimiru Grgiću (2.) </p>
<p>614 Marijanu Matkoviću (8.) </p>
<p>615 Vikici Manhalter (2.) </p>
<p>615 Ivanu Kroli (2.)</p>
<p>616 Karmen Milačić (9.) </p>
<p>616 Slavku Pernaru (1.) </p>
<p>617 Ivanu Bukoviću (5.) </p>
<p>617 Davorinu Ježiću (2.) </p>
<p>618 Dioniziju Švagelju (3.) </p>
<p>618 Đuri Raušu (2.)</p>
<p>619 Ferencu Fehéru (7.) </p>
<p>619 Otonu Glihi (3.)</p>
<p>620 Krsti Špoljaru (4.)</p>
<p>620 Milanu Selakoviću (4.) </p>
<p>621 Toni Potokaru (2.)</p>
<p>621 Olinku Delorku (2.)</p>
<p>622 Vladislavu Kušanu (3.)</p>
<p>622 Saši Verešu (5.)</p>
<p>623 Željku Ivanjeku (6.)</p>
<p>623 Franji Trogrančiću (4.)</p>
<p>624 Veri Javarek (6.)</p>
<p>624 Jolandi Marchiori (8.)</p>
<p>625 Anieli Kott (1.)</p>
<p>625 Galini Iljinoj (2.)</p>
<p>626 Dinku Štambaku (5.)</p>
<p>626 Vlatku Pavletiću (4.)</p>
<p>627 Vjekoslavu Primužu (2.)</p>
<p>627 Zvonku Ljevakoviću (1.)</p>
<p>628 Mirici Križanić (4. )</p>
<p>628 Jeli Tadijanović (53.)</p>
<p>629 Karmen Milačić (10.)</p>
<p>629 Zvonimiru Čepelji (8.)</p>
<p>630 Zdenku Radoševiću (6.)</p>
<p>630 Zvonimiru Grgiću (3.)</p>
<p>631 Daki Ivanovu (11.)</p>
<p>631 Zdravku Someku (4.)</p>
<p>632 Zvonimiru Čepelji (9.)</p>
<p>632 Zvonimiru Grgiću (4.)</p>
<p>632 Daki Ivanovu (12.)</p>
<p>633 Zdravku Someku (5.)</p>
<p>633 Mirici Križanić (5.)</p>
<p>633 Karmen Milačić (11.)</p>
<p>634 Juri Kaštelanu (10.)</p>
<p>634 Zdenku Radoševiću (7.)</p>
<p>634 Milici Cvikl (1.)</p>
<p>635 Zoltánu Csuki (9.)</p>
<p>635 Lászlu Tománu (5.)</p>
<p>1975.</p>
<p>636 Razredu za suvremenu književnost (1.)</p>
<p>637 Otu Šolcu (2.)</p>
<p>639 Fondu za unapređivanje kulturnih djelatnosti (2.)</p>
<p>640 Katici Tonković (2.)</p>
<p>641 Zlatku Špoljariću (1.)</p>
<p>641 Jeli Tadijanović (54.)</p>
<p>642 Milošu Jovanoviću (1.)</p>
<p>642 Ivanu Maljevcu (4.)</p>
<p>643 Demetriju Vittoriniju (1.)</p>
<p>643 Daki Ivanovu (13.)</p>
<p>644 Vilimu Frančiću (1.)</p>
<p>644 Otu Šolcu (3.)</p>
<p>645 Karmen Milačić (12.)</p>
<p>645 Marinu Tartagliji (3.)</p>
<p>646 Zvonimiru Čepelji (10.)</p>
<p>646 Zdravku Someku (6.)</p>
<p>647 Mirku Staniću (7.)</p>
<p>647 Ivanu Golubu (4.)</p>
<p>648 Božidaru Eklu (7.)</p>
<p>648 Mirici Križanić (6.)</p>
<p>649 Ivanu Bukoviću (6.)</p>
<p>649 Iliji Heraku (1.)</p>
<p>650 Dioniziju Švagelju (4.)</p>
<p>650 Ferencu Fehéru (8.)</p>
<p>651 Zoltánu Csuki (10.)</p>
<p>651 Demetriju Vittoriniju (2.)</p>
<p>652 Cescu Dessantiju (1.)</p>
<p>652 Borisu Doganu (1.)</p>
<p>653 Jozi Mikiću (1.)</p>
<p>653 Erosu Sequiju (2.)</p>
<p>654 Luciferu Martiniju (3.)</p>
<p>654 Drašku Ređepu (2.)</p>
<p>655 Milošu I. Bandiću (3.)</p>
<p>655 Željku Ivanjeku (7.)</p>
<p>656 Krsti Špoljaru (5.)</p>
<p>656 Milanu Selakoviću (5. )</p>
<p>657 Miroslavu Mađeru (2.)</p>
<p>657 Nikoli Milićeviću (2.)</p>
<p>658 Antunu Šoljanu (1.)</p>
<p>658 Nedjeljku Mihanoviću (1.)</p>
<p>659 Veri Javarek (7.)</p>
<p>659 Miladi Černi (4.)</p>
<p>660 Ivi Frangešu (3.)</p>
<p>660 Dubravku Ivančanu (2.)</p>
<p>660 Ivanu Kroli (3.)</p>
<p>661 Vikici Manhalter (3.)</p>
<p>661 Ivici Stamaću (1.)</p>
<p>662 Anti Stamaću (1.)</p>
<p>662 Juri Kaštelanu (11.) </p>
<p>663 Ivanu Lackoviću Croati (1.)</p>
<p>663 Marijanu Matkoviću (9.)</p>
<p>664 Ljerki Matutinović (7.)</p>
<p>664 Vladislavu Kušanu (4.)</p>
<p>665 Saši Verešu (6.)</p>
<p>665 Dinku Štambaku (6.)</p>
<p>666 Slavku Kopaču (2.)</p>
<p>666 Zdenku Radoševiću (8.)</p>
<p>667 Mirku Staniću (8.)</p>
<p>667 Zvonimiru Čepelji (11.)</p>
<p>668 Daki Ivanovu (14.)</p>
<p>668 Virgiliju Nevjestiću (1.)</p>
<p>669 Karmen Milačić (13.)</p>
<p>669 Zdravku Someku (7.)</p>
<p>670 Ernestu Kayu (1.)</p>
<p>671 Erosu Sequiju (3.)</p>
<p>671 Marinu Delorku (1.)</p>
<p>672 Demetriju Vittoriniju (3.)</p>
<p>672 Zvonimiru Čepelji (12.)</p>
<p>673 Virgiliju Nevjestiću (2.)</p>
<p>673 Vlatku Pavletiću (5.)</p>
<p>674 Ani Prpić (1.)</p>
<p>674 Nikoli Milićeviću (3.)</p>
<p>675 Zvonku Ljevakoviću (2.)</p>
<p>675 Vikici Manhalter (4.)</p>
<p>675 Ivanu Kroli (4.)</p>
<p>676 Otu Šolcu (4.)</p>
<p>676 Karmen Milačić (14.)</p>
<p>677 Ivanu Bukoviću (7.)</p>
<p>677 Ferencu Fehéru (9.)</p>
<p>678 Juri Kaštelanu (12.)</p>
<p>678 Krsti Špoljaru (6.)</p>
<p>679 Milanu Selakoviću (6.)</p>
<p>679 Ivanu Golubu (5.)</p>
<p>680 Ivanu Vickoviću (1.)</p>
<p>680 Mirici Križanić (7.)</p>
<p>681 Jakši Fiamengu (1.)</p>
<p>681 Božidaru Eklu (8.)</p>
<p>681 Milici Cvikl (2.)</p>
<p>682 Zlatku Crnkoviću (1.)</p>
<p>682 Zdenku Radoševiću (9.)</p>
<p>683 Daki Ivanovu (15.)</p>
<p>683 Zdravku Someku (8.)</p>
<p>684 Zvonimiru Grgiću (5.)</p>
<p>684 Zvonimiru Čepelji (13.)</p>
<p>685 Mirku Staniću (9.)</p>
<p>685 Marijanu Matkoviću (10.)</p>
<p>686 Marijanu Matkoviću (11.)</p>
<p>686 Olinku Delorku (3.)</p>
<p>687 Karmen Milačić (15.)</p>
<p>687 Erosu Sequiju (4.)</p>
<p>688 Borisu Doganu (2.)</p>
<p>689 Ivi Vrhovcu (2.)</p>
<p>689 Tajništvu Čakavskog sabora (2.)</p>
<p>690 Josipu Šokčeviću (1.)</p>
<p>691 Razredu za suvremenu književnost jazu (2.)</p>
<p>693 Poduzeću ptt saobraćaja (1.)</p>
<p>1976.</p>
<p>693 Davorinu Stipetiću (1.)</p>
<p>694 Marijanu Strbašiću (1.)</p>
<p>695 Pavlu Blažeku (2.)</p>
<p>695 Usizu za stanovanje (1.)</p>
<p>696 Gradskoj Plinari (1.)</p>
<p>696 Gradskoj Plinari (2.)</p>
<p>697 Mihaeli Bertaggia-Vlainić (1.)</p>
<p>698 Rašidu Duriću (1.)</p>
<p>698 Josipu Šokčeviću (2.)</p>
<p>699 Jeli Tadijanović (55.)</p>
<p>700 Karmen Milačić (16.)</p>
<p>700 Jolandi Marchiori (9.)</p>
<p>701 Zvonimiru Čepelji (14.)</p>
<p>701 Ivanu Bukoviću (8.)</p>
<p>701 Daki Ivanovu (16.)</p>
<p>702 Zdravku Someku (9.)</p>
<p>702 Virgiliju Nevjestiću (3.)</p>
<p>703 Jeli Tadijanović (56.)</p>
<p>703 Mirku Staniću (10.)</p>
<p>704 Jeli Tadijanović (57.)</p>
<p>704 Stanoinvestu (2.)</p>
<p>705 Siz-u za stanovanje (1.)</p>
<p>705 Jeli Tadijanović (58.)</p>
<p>706 Zvonimiru Čepelji (15.)</p>
<p>706 Daki Ivanovu (17.)</p>
<p>707 Zdravku Someku (10.)</p>
<p>707 Karmen Milačić (17.)</p>
<p>708 Kálman Dudásu (1.)</p>
<p>708 Katedri Čakavskog sabora (3.)</p>
<p>709 Jozi Mikiću (2.)</p>
<p>710 Karmen Milačić (18.)</p>
<p>710 Milanu Selakoviću (7.)</p>
<p>711 Mirici Križanić (8.)</p>
<p>711 Jugoslavenskoj autorskoj agenciji (2.)</p>
<p>712 Mladenu Leskovcu (2.)</p>
<p>1977.</p>
<p>712 Blaži Miloševiću (1.)</p>
<p>713 Gizeli Tarczay (1.)</p>
<p>714 Gradskoj konferenciji </p>
<p>ssrnh (1.)</p>
<p>715 Gizeli Papp-Tarczay (2.)</p>
<p>715 Jozi Mikiću (3.)</p>
<p>716 Nakladnom zavodu Matice hrvatske (3.)</p>
<p>717 Vergiliju Nevjestiću (4.)</p>
<p>718 Jeli Tadijanović (59.)</p>
<p>718 Jeli Tadijanović (60.)</p>
<p>719 Jeli Tadijanović (61.)</p>
<p>719 Grgi Novaku (2.)</p>
<p>720 Karmen Milačić (19.)</p>
<p>720 Ivanu Golubu (6.)</p>
<p>721 Zvonimiru Čepelji (16.)</p>
<p>721 Ferencu Fehéru (10.)</p>
<p>722 Otonu Glihi (4.) </p>
<p>722 Krsti Špoljaru (7.) </p>
<p>723 Milanu Selakoviću (8.)</p>
<p>723 Toni Potokaru (3.)</p>
<p>724 Olinku Delorku (4.)</p>
<p>724 Vladislavu Kušanu (5.)</p>
<p>725 Zdenku Radoševiću (10.)</p>
<p>725 Zvonimiru Grgiću (6.)</p>
<p>726 Daki Ivanovu (18.)</p>
<p>726 Zdravku Someku (11.)</p>
<p>727 Marijanu Matkoviću (12.)</p>
<p>727 Vikici Manhalter (5.)</p>
<p>728 Borisu Doganu (3.)</p>
<p>728 Vinku Hotku (1.)</p>
<p>729 Erosu Sequiju (5.)</p>
<p>729 Saši Verešu (7.)</p>
<p>730 Jolandi Marchiori (10.)</p>
<p>730 Anieli Kott (2.)</p>
<p>731 Cescu Dessantiju (2.)</p>
<p>731 Mirku Staniću (11.)</p>
<p>732 Krešimiru Šimiću (1.)</p>
<p>732 Veri Javarek (8.)</p>
<p>733 Miladi Černi (5.)</p>
<p>733 Zoltánu Csuki (11.)</p>
<p>734 Galini Iljinoj (3.)</p>
<p>734 Ivanu Kroli (5.)</p>
<p>735 Richardu Künzelu (1.)</p>
<p>735 Ivanu Bukoviću (9.)</p>
<p>736 Đuri Raušu (3.)</p>
<p>736 Zvonku Ljevakoviću (3.)</p>
<p>736 Mirici Križanić (9.)</p>
<p>737 Milici Cvikl (3.)</p>
<p>737 Zlatku Crnkoviću (2.)</p>
<p>737 Peri Budaku (1.)</p>
<p>738 Iliji Heraku (2.)</p>
<p>738 Slavku Kopaču (3.)</p>
<p>739 Virgiliju Nevjestiću (5.)</p>
<p>739 Dinku Štambaku (7.)</p>
<p>740 Zvonimiru Čepelji (17.)</p>
<p>740 Daki Ivanovu (19.)</p>
<p>741 Juri Kaštelanu (13.)</p>
<p>741 Otonu Berkopecu (1.)</p>
<p>742 Jeli Tadijanović (62.)</p>
<p>742 Josipu Badaliću (1.)</p>
<p>743 Berislavu Nikpalju (1.)</p>
<p>743 Otonu Berkopecu (2.)</p>
<p>744 Karmen Milačić (20.)</p>
<p>744 Sadiku Šehiću (1.)</p>
<p>745 Danici Perić (1.)</p>
<p>745 Marijanu Matkoviću (13.)</p>
<p>746 Anieli Kott (3.)</p>
<p>746 Krsti Špoljaru (8.)</p>
<p>747 Karmen Milačić (21.)</p>
<p>747 Nikši Račiću (1.)</p>
<p>748 Ivanu Bukoviću (10.)</p>
<p>748 Slobodanu Novaku Prosperovu (1.)</p>
<p>749 Miroslavu Vaupotiću (1.)</p>
<p>749 Ivi Križanoviću (1.)</p>
<p>750 Zavodu za književnost i teatrologiju (1.)</p>
<p>1978.</p>
<p>750 Mirku Staniću (12.)</p>
<p>751 Davoru Kapetaniću (2.)</p>
<p>751 Stanislavu Marijanoviću (1.)</p>
<p>752 Grgi Gamulinu (1.)</p>
<p>753 Sekretarijatu za unutrašnje poslove (1.)</p>
<p>754 Razredu za filologiju i Razredu za suvremenu književnost (1.)</p>
<p>754 Miji Živkoviću (1.)</p>
<p>755 Zvonimiru Čepelji (18.)</p>
<p>755 Karmen Milačić (22.)</p>
<p>756 Mirku Staniću (13.)</p>
<p>756 Zvonimiru Grgiću (7.)</p>
<p>757 Karmen Milačić (23.)</p>
<p>757 Ivanu Bukoviću (11.)</p>
<p>758 Ivanu Maljevcu (5.) </p>
<p>758 Zdenku Radoševiću (11.)</p>
<p>759 Zvonimiru Čepelji (19.)</p>
<p>759 Daki Ivanovu (20.)</p>
<p>760 Ivanu Bukoviću (12.)</p>
<p>760 Slavku Mihaliću (1.)</p>
<p>761 Karmen Milačić (24.)</p>
<p>761 Zdravku Someku (12.)</p>
<p>762 Ivanu Lackoviću Croati (2.) </p>
<p>762 Mirici Križanić (10.) </p>
<p>763 Marijanu Matkoviću (14.)</p>
<p>763 Marijanu Kolesaru (2.)</p>
<p>764 Milici Cvikl (2.)</p>
<p>764 Krešimiru Šimiću (2.)</p>
<p>765 Davoru Trgi (1.)</p>
<p>765 Ivanu Raosu (1.)</p>
<p>766 Ivanu Golubu (7.)</p>
<p>766 Saši Verešu (8.)</p>
<p>767 Zlatku Crnkoviću (3.) </p>
<p>767 Ferencu Fehéru (11.)</p>
<p>768 Božidaru Eklu (9.)</p>
<p>768 Olinku Delorku (5.)</p>
<p>769 Zvonimiru Grgiću (8.)</p>
<p>769 Mirku Staniću (14.)</p>
<p>770 Cescu Dessantiju (3.)</p>
<p>770 Davoru Kapetaniću (3.)</p>
<p>771 Dinku Štambaku (8.)</p>
<p>771 Slavku Kopaču (4.)</p>
<p>772 Virgiliju Nevjestiću (6.)</p>
<p>772 Milanu Selakoviću (9.)</p>
<p>773 Zvonimiru Ljevakoviću (4.)</p>
<p>773 Marijanu Matkoviću (15.)</p>
<p>773 Zvonimiru Čepelji (20.)</p>
<p>774 Daki Ivanovu (21.)</p>
<p>774 Zdravku Someku (13.) </p>
<p>775 Mirku Staniću (15.)</p>
<p>775 Toni Potokaru (4.)</p>
<p>776 Karmen Milačić (25.)</p>
<p>776 Vjekici Borčić (1.)</p>
<p>777 Vikici Manhalter (6.)</p>
<p>777 Vesni Matanić-Vučetić (1.)</p>
<p>778 Anieli Kott (4.)</p>
<p>778 Zdenku Kolaciju (1.)</p>
<p>779 Ivi Frangešu (4.)</p>
<p>779 Galini Iljinoj (4.)</p>
<p>780 Veri Javarek (9.)</p>
<p>780 Jolandi Marchiori (11.)</p>
<p>781 Miladi Černi (6.)</p>
<p>781 Karmen Milačić (26.)</p>
<p>782 Krešimiru Šimiću (3.)</p>
<p>782 Zdenku Radoševiću (12.)</p>
<p>783 Zvonimiru Čepelji (21.)</p>
<p>783 Zvonimiru Grgiću (9.)</p>
<p>784 Karmen Milačić (27.)</p>
<p>784 Marijanu Matkoviću (16.)</p>
<p>785 Ivanu Bukoviću (13.)</p>
<p>785 Drašku Ređepu (3.)</p>
<p>786 Zlatku Crnkoviću (4.)</p>
<p>786 Ivanu Raosu (2.)</p>
<p>787 Slavku Mihaliću (2.)</p>
<p>787 Marijanu Kolesaru (3.)</p>
<p>788 Daki Ivanovu (22.)</p>
<p>788 Zdravku Someku (14.) </p>
<p>789 Marijanu Matkoviću (17.)</p>
<p>789 Zdenku Kolaciju (2.)</p>
<p>790 Karmen Milačić (28.)</p>
<p>790 Milanu Selakoviću (10.)</p>
<p>791 Zdenku Radoševiću (13.)</p>
<p>791 Zvonimiru Čepelji (22.)</p>
<p>792 Zvonimiru Grgiću (10.)</p>
<p>792 Ivanu Lackoviću Croati (3.)</p>
<p>793 Ivanu Golubu (8.)</p>
<p>793 Mirici i Marijanu Križaniću (1.)</p>
<p>794 Davoru Trgi (2.)</p>
<p>794 Olinku Delorku (6.) </p>
<p>794 Zlatku Crnkoviću (5.) </p>
<p>795 Ivanu Kroli (6.)</p>
<p>795 Peri Budaku (2.)</p>
<p>796 Nikoli Milićeviću (4.)</p>
<p>796 Ivanu Minattiju (2.)</p>
<p>797 Božidaru Eklu (10.)</p>
<p>797 Nedjeljku Mihanoviću (2.)</p>
<p>798 Saši Verešu (9.)</p>
<p>798 Mirku Staniću (16.)</p>
<p>799 Vikici Manhalter (7.)</p>
<p>799 Milici Cvikl (5.)</p>
<p>800 Željku Ivanjeku (9.)</p>
<p>800 Ivanu Bukoviću (14.)</p>
<p>801 Ivanu Novakoviću (1.)</p>
<p>801 Marinu Tartagliji (4.)</p>
<p>802 Vladislavu Kušanu (6.)</p>
<p>802 Zvonimiru Ljevakoviću (2.)</p>
<p>803 Toni Potokaru (5.)</p>
<p>803 Slavku Mihaliću (3.)</p>
<p>804 Ivi Frangešu (5.)</p>
<p>804 Martinu Sagneru (1.)</p>
<p>805 Vjekici Borčić (2.)</p>
<p>805 Zorici Farbak (2.)</p>
<p>806 Zvonimiru Čepelji (23.)</p>
<p>806 Karmen Milačić (29.)</p>
<p>807 Zvonku Lovretiću (1.)</p>
<p>807 Mirku Staniću (17.)</p>
<p>808 Zdenku Radoševiću (14.)</p>
<p>808 Zvonimiru Čepelji (24.)</p>
<p>809 Karmen Milačić (30.)</p>
<p>809 Vladislavu Kušanu (7.)</p>
<p>810 Ivanu Antolčiću (1.)</p>
<p>810 Tanji Špoljar (1.)</p>
<p>811 Vinki Zelić (1.)</p>
<p>811 Dinku Štambaku (9.)</p>
<p>812 Mirku Staniću (18.)</p>
<p>812 Marijanu Kolesaru (4.)</p>
<p>813 Slavku Kopaču (5.)</p>
<p>813 Ivanu Lackoviću Croati (4.)</p>
<p>814 Vladimiru Vukmiroviću (1.)</p>
<p>814 Razredu za suvremenu književnost (3.)</p>
<p>815 Mariju Profaci (1.)</p>
<p>1979.</p>
<p>816 Dinku Štambaku (10.)</p>
<p>817 Virgiliju Nevjestiću (7.) </p>
<p>817 Marijanu Kolesaru (5.)</p>
<p>818 Vesni Matanić-Vučetić (2.)</p>
<p>818 Zvonimiru Čepelji (25.)</p>
<p>818 Zdenku Radoševiću (15.)</p>
<p>819 Zvonimiru Grgiću (11.)</p>
<p>819 Daki Ivanovu (23.)</p>
<p>820 Zdravku Someku (15.)</p>
<p>820 Marijanu Matkoviću (18.)</p>
<p>821 Mirici Križanić (11.) </p>
<p>821 Zlatku Crnkoviću (6.)</p>
<p>822 Ivanu Bukoviću (15.)</p>
<p>822 Davoru Trgi (3.)</p>
<p>823 Zvonimiru Ljevakoviću (6.)</p>
<p>823 Milici Cvikl (6.)</p>
<p>824 Olinku Delorku (7.)</p>
<p>824 Milanu Selakoviću (11.)</p>
<p>825 Slavku Mihaliću (4.)</p>
<p>825 Ivanu Golubu (9.)</p>
<p>826 Saši Verešu (10.)</p>
<p>826 Karmen Milačić (31.)</p>
<p>827 Branku Bošnjaku (1.)</p>
<p>828 Drašku Ređepu (4.)</p>
<p>829 Bratku Kreftu (1.)</p>
<p>831 Gojku Banoviću (1.)</p>
<p>831 Josipu Rogliću (1.)</p>
<p>833 Zvonimiru Čepelji (26.)</p>
<p>834 Zdenku Radoševiću (16.)</p>
<p>834 Zvonimiru Grgiću (12.)</p>
<p>835 Daki Ivanovu (24.)</p>
<p>835 Zdravku Someku (16.)</p>
<p>836 Karmen Milačić (32.)</p>
<p>836 Ivanu Bukoviću (16.)</p>
<p>837 Zlatku Crnkoviću (7.)</p>
<p>837 Milici Cvikl (7.)</p>
<p>838 Olinku Delorku (8.)</p>
<p>838 Božidaru Eklu (11.)</p>
<p>839 Zorici Farbak (3.)</p>
<p>839 Ferencu Fehéru (12.)</p>
<p>840 Ivi Frangešu (6.)</p>
<p>840 Ivanu Golubu (10.)</p>
<p>841 Zdenku Kolaciju (3.)</p>
<p>841 Marijanu Kolesaru (6.)</p>
<p>842 Mirici i Marijanu Križaniću (2.)</p>
<p>842 Ivanu Kroli (7.)</p>
<p>843 Ivanu Lackoviću Croati (5.)</p>
<p>843 Zvonimiru Ljevakoviću (7.) </p>
<p>844 Vikici Manhalter (8.)</p>
<p>844 Vesni Matanić-Vučetić (3.)</p>
<p>845 Marijanu Matkoviću (19.)</p>
<p>845 Slavku Mihaliću (5.)</p>
<p>846 Nedjeljku Mihanoviću (3.)</p>
<p>846 Karmen Milačić (33.)</p>
<p>847 Ivanu Minattiju (3.)</p>
<p>847 Toni Potokaru (6.)</p>
<p>848 Ivanu Raosu (3.)</p>
<p>848 Drašku Ređepu (5.)</p>
<p>849 Milanu Selakoviću (12.)</p>
<p>849 Antunu Topolovcu (1.)</p>
<p>850 Miljenku Vukšiću (1.)</p>
<p>850 Davoru Trgi (4.)</p>
<p>851 Saši Verešu (11.)</p>
<p>851 Nikoli Milićeviću (5.)</p>
<p>852 Juri Kaštelanu (14.)</p>
<p>852 Anieli Kott (5)</p>
<p>853 Dinku Štambaku (11.)</p>
<p>853 Virgiliju Nevjestiću (8.)</p>
<p>854 Slavku Kopaču (6.)</p>
<p>854 Cescu Dessantiju (4.)</p>
<p>855 Jolandi Marchiori (12.)</p>
<p>855 Veri Javarek (10.)</p>
<p>856 Davoru Kapetaniću (4.)</p>
<p>856 Miladi Černi (7.)</p>
<p>857 Galini Iljinoj (5.)</p>
<p>857 Zvonimiru Čepelji (27.)</p>
<p>858 Saši Verešu (12.)</p>
<p>858 Karmen Milačić (34.) </p>
<p>859 Marijanu Matkoviću (20.) </p>
<p>859 Ivanu Bukoviću (17.)</p>
<p>860 Marijanu Štetiću (1.) </p>
<p>860 R. Vlaškalinu (1.)</p>
<p>861 Nakladnom zavodu Matice hrvatske (4.)</p>
<p>862 Društvu književnika Hrvatske (13.)</p>
<p>863 Zvonimiru Čepelji (28.)</p>
<p>863 Zdenku Radoševiću (17.) </p>
<p>864 Zvonimiru Grgiću (13.)</p>
<p>864 Zlatku Crnkoviću (8.)</p>
<p>865 Olinku Delorku (9.)</p>
<p>865 Božidaru Eklu (12.)</p>
<p>866 Ivanu Golubu (11.)</p>
<p>866 Ivanu Lackoviću Croati (6.) </p>
<p>867 Karmen Milačić (35.)</p>
<p>867 Ivanu Raosu (4.)</p>
<p>868 Drašku Ređepu (6.)</p>
<p>868 Milanu Selakoviću (13.)</p>
<p>869 Saši Verešu (13.)</p>
<p>869 Miladi Černi (8.)</p>
<p>870 Davoru Kapetaniću (5.)</p>
<p>870 Anieli Kott (6.)</p>
<p>871 Virgiliju Nevjestiću (9.)</p>
<p>871 Dinku Štambaku (12.)</p>
<p>872 Kálmánu Dudásu (1.)</p>
<p>872 Ivani Car-Gavrilović (1.)</p>
<p>873 Antunu Lešiću (1.)</p>
<p>874 Ivani Car-Gavrilović (2.)</p>
<p>1980.</p>
<p>876 Zlatku Kneževiću Kumeku (1.)</p>
<p>876 Sergiju Cherinu (1.)</p>
<p>877 Josipu Folu (1.)</p>
<p>878 Zlatku Kneževiću Kumeku (2.)</p>
<p>878 Paškvalu Šverku (1.)</p>
<p>879 Aldu Matoševiću (1.)</p>
<p>879 Ginu Matoševiću (1.)</p>
<p>880 Josipu Folu (2.)</p>
<p>880 Eugenu Pantzeru (1.)</p>
<p>881 Zavodu za književnost i teatrologiju (2.)</p>
<p>882 Irislavu Meštroviću (1.)</p>
<p>882 Ivanu Minattiju (4.)</p>
<p>883 Zvonimiru Čepelji (29.) </p>
<p>883 Olinku Delorku (10.)</p>
<p>884 Karmen Milačić (36.)</p>
<p>884 Juri Kaštelanu (15.)</p>
<p>885 Ivanu Kroli (8.)</p>
<p>885 Marijanu Matkoviću (21.)</p>
<p>886 Vikici Manhalter (9.)</p>
<p>886 Slavku Mihaliću (6.)</p>
<p>887 Nedjeljku Mihanoviću (4.)</p>
<p>887 Zdenku Radoševiću (18.)</p>
<p>888 Zvonimiru Grgiću (14.)</p>
<p>888 Zdravku Someku (17.)</p>
<p>889 Ivanu Bukoviću (18.)</p>
<p>889 Peri Budaku (3.)</p>
<p>890 Zlatku Crnkoviću (9.)</p>
<p>890 Milici Cvikl (8.)</p>
<p>891 Božidaru Eklu (13.)</p>
<p>891 Ivanu Golubu (12.)</p>
<p>892 Zdenku Kolaciju (4.)</p>
<p>892 Jelki i Anki Krizmanić (1.)</p>
<p>893 Mirici i Marijanu Križaniću (3.)</p>
<p>893 Ivanu Lackoviću Croati (7.)</p>
<p>894 Zvonimiru Ljevakoviću (8.)</p>
<p>894 Ivanu Raosu (5.)</p>
<p>895 Drašku Ređepu (7.)</p>
<p>895 Zvonimiru Čepelji (30.)</p>
<p>896 Milanu Selakoviću (14.)</p>
<p>896 Edwardu Zychu (1.)</p>
<p>897 Dinku Štambaku (13.)</p>
<p>897 Saši Verešu (14.)</p>
<p>898 Nikoli Vončini (1.)</p>
<p>899 Mili Kumbatović (1.) </p>
<p>899 Davoru Kapetaniću (6.)</p>
<p>900 Vesni Matanić-Vučetić (4.)</p>
<p>900 Mili Franić (1.)</p>
<p>901 Anđeli Vodonovec (1.)</p>
<p>901 Stanici Ružić (1.)</p>
<p>902 Karmen Milačić (37.)</p>
<p>902 Ljubici Šimunović (1.)</p>
<p>903 Karmen Milačić (38.)</p>
<p>903 Nataliji Jakovljevoj (1.)</p>
<p>904 Ivanu Minattiju (5.)</p>
<p>904 Lojzetu Krakaru (1.)</p>
<p>905 Zvonimiru Čepelji (31.)</p>
<p>905 Zdenku Radoševiću (19.)</p>
<p>906 Zvonimiru Grgiću (15.)</p>
<p>906 Zdravku Someku (18.)</p>
<p>907 Ivanu Bukoviću (19.)</p>
<p>907 Karmen Milačić (39.)</p>
<p>908 Saši Verešu (15.)</p>
<p>908 Irislavu Meštroviću (2.) </p>
<p>909 Ratku Hudini (1.)</p>
<p>909 Marijanu Matkoviću (22.)</p>
<p>910 Cescu Dessantiju (5.)</p>
<p>910 Ivanu Novakoviću (2.)</p>
<p>911 Erosu Sequiju (6.)</p>
<p>1981.</p>
<p>911 Dioniziju Švagelju (5.)</p>
<p>912 Zvonimiru Čepelji (32.)</p>
<p>912 Zvonimiru Grgiću (16.)</p>
<p>913 Zdenku Radoševiću (20.)</p>
<p>913 Karmen Milačić (40.)</p>
<p>914 Ivanu Bukoviću (20.) </p>
<p>914 Olinku Delorku (11.)</p>
<p>915 Ivanu Golubu (13.)</p>
<p>915 Nikoli Horvatu (1.)</p>
<p>916 Krunoslavu Kljakoviću (1.)</p>
<p>916 Jelki i Anki Krizmanić (2.)</p>
<p>917 Mirici Križanić (12.)</p>
<p>917 Štefaniji Lovrenčević (1.)</p>
<p>918 Zvonimiru Ljevakoviću (9.)</p>
<p>918 Maksu Makovcu (1.)</p>
<p>919 Stanislavu Marijanoviću (1.)</p>
<p>919 Marijanu Matkoviću (23.)</p>
<p>920 Slavku Mihaliću (7.)</p>
<p>920 Nedjeljku Mihanoviću (5.)</p>
<p>921 Luku Paljetku (1.)</p>
<p>921 Zdravku Someku (19.)</p>
<p>922 Drašku Ređepu (8.)</p>
<p>922 Davoru Trgi (5.)</p>
<p>923 Karmen Milačić (41.)</p>
<p>923 Vikici Manhalter (10.)</p>
<p>924 Erosu Sequiju (7.)</p>
<p>924 Cescu Dessantiju (6.)</p>
<p>925 Anieli Kott (7.)</p>
<p>925 Dinku Štambaku (14.)</p>
<p>926 Saši Verešu (16.)</p>
<p>926 Olgici Zlatanović (1.)</p>
<p>927 Jeli Tadijanović (63.)</p>
<p>927 Karmen Milačić (42.)</p>
<p>928 Zvonimiru Čepelji (33.)</p>
<p>928 Zvonimiru Čepelji (34.)</p>
<p>929 Karmen Milačić (43.) </p>
<p>929 Ivanu Bukoviću (21.)</p>
<p>930 Davoru Trgi (6.)</p>
<p>930 Saši Verešu (17.)</p>
<p>931 Marijanu Matkoviću (24.)</p>
<p>932 Jelki i Anki Krizmanić (3.)</p>
<p>932 Mihaeli Bertaggia-Vlainić (2.)</p>
<p>934 Luki Vojvodi (3.)</p>
<p>935 Brankovu Kolu (1.)</p>
<p>935 Karmen Milačić (44.)</p>
<p>936 Zvonimiru Čepelji (35.)</p>
<p>936 Zdenku Radoševiću (21.)</p>
<p>937 Zdravku Someku (20.)</p>
<p>937 Ivanu Bukoviću (22.)</p>
<p>938 Slavku Mihaliću (8.)</p>
<p>938 Marijanu Matkoviću (25.)</p>
<p>939 Mirici Križanić (13.)</p>
<p>939 Davoru Trgi (7.)</p>
<p>940 Ivanu Golubu (14.)</p>
<p>940 Zlatku Crnkoviću (10.)</p>
<p>941 Zvonimiru Grgiću (17.)</p>
<p>941 Olinku Delorku (12.)</p>
<p>942 Cescu Dessantiju (7.)</p>
<p>942 Milanu Selakoviću (15.)</p>
<p>943 Vikici Manhalter (11.)</p>
<p>943 Saši Verešu (18.)</p>
<p>944 Vladi Mataniću (1.)</p>
<p>944 Ivanu Lackoviću Croati (8.)</p>
<p>945 Ivanu Raosu (6.)</p>
<p>945 Nedjeljku Mihanoviću (6.)</p>
<p>946 Štefaniji Lovrenčević (2.)</p>
<p>946 Drašku Ređepu (9.)</p>
<p>947 Vesni Matanić-Vučetić (5.)</p>
<p>947 Dinku Štambaku (15.)</p>
<p>948 Slavku Kopaču (7.)</p>
<p>948 Zdenku Kolaciju (5.)</p>
<p>949 Ivanu Bukoviću (23.)</p>
<p>949 Gojku Banoviću (2.)</p>
<p>950 Dinku Štambaku (16.)</p>
<p>951 Zvonimiru Čepelji (36.)</p>
<p>952 Marijanu Matkoviću (26.)</p>
<p>952 Karmen Milačić (45.)</p>
<p>953 Mirici i Marijanu Križaniću (4.)</p>
<p>953 Zdravku Someku (21.)</p>
<p>953 Ivanu Golubu (15.)</p>
<p>954 Vikici Manhalter (12.)</p>
<p>954 Ivanu Raosu (7.)</p>
<p>954 Neveni Šubić (1.)</p>
<p>955 Davoru Trgi (8.)</p>
<p>955 Slavku Mihaliću (9.)</p>
<p>956 Anti Stamaću (2.)</p>
<p>956 Bošku Vukoviću (1.)</p>
<p>957 Zvonimiru Čepelji (37.)</p>
<p>957 Zdravku Someku (22.)</p>
<p>958 Marijanu Matkoviću (27.)</p>
<p>958 Dunji Rapić (1.)</p>
<p>959 Karmen Milačić (46.)</p>
<p>959 Jelki i Anki Krizmanić (4.)</p>
<p>960 Mirici i Marijanu Križaniću (5.)</p>
<p>960 Stjepanu Godiću (1.)</p>
<p>1982.</p>
<p>961 Dragutinu Furunoviću (1.)</p>
<p>962 Mili Karadžiću (1.)</p>
<p>962 Bošku Vukoviću (2.)</p>
<p>963 Jugoslavenskoj autorskoj agenciji (3.)</p>
<p>964 Sijki Račevoj (1.)</p>
<p>965 Jugoslavenskoj autorskoj agenciji (4.)</p>
<p>966 Komisiji za kulturne veze s inozemstvom (1.)</p>
<p>966 Rektoru sveučilišta (1.)</p>
<p>967 Branku Žganjeru (1.)</p>
<p>968 Sijki Račevoj (2.)</p>
<p>969 Petru Krduu (1.)</p>
<p>969 Rektoru Sveučilišta (2.)</p>
<p>970 Stanislavu Marijanoviću (3.)</p>
<p>971 Stanislavu Marijanoviću (4.)</p>
<p>972 Zvonimiru Čepelji (38.)</p>
<p>972 Karmen Milačić (47.)</p>
<p>973 Marijanu Matkoviću (28.)</p>
<p>973 Slavku Mihaliću (10.)</p>
<p>974 Ivanu Bukoviću (24.)</p>
<p>974 Zdenku Radoševiću (22.)</p>
<p>975 Zvonimiru Grgiću (18.)</p>
<p>975 Davoru Trgi (9.)</p>
<p>976 Vikici Manhalter (13.)</p>
<p>976 Zdravku Someku (23.)</p>
<p>977 Vladimiru Kovaču (1.)</p>
<p>977 Olinku Delorku (13.)</p>
<p>978 Drašku Ređepu (10.)</p>
<p>978 Božidaru Eklu (14.)</p>
<p>979 Nedjeljku Mihanoviću (7.)</p>
<p>979 Saši Verešu (19.)</p>
<p>980 Liliani Missoni (1.)</p>
<p>980 Toniju Barteku (1.)</p>
<p>981 Krešimiru Šimiću (4.)</p>
<p>981 Slavici i Nedjeljku Debeliću (1.)</p>
<p>982 Vjekoslavu Debeliću (1.)</p>
<p>982 Ivanu Kriškoviću (1.)</p>
<p>983 Petru Žigi (1.)</p>
<p>983 Ivici Bariću (1.)</p>
<p>984 Stanislavu Marijanoviću (5.)</p>
<p>984 Ernestu Fišeru (1.)</p>
<p>985 Ernestu Fišeru (2.)</p>
<p>985 Poduzeću »Štampa« (1.)</p>
<p>986 Zvonimiru Čepelji (39.)</p>
<p>986 Karmen Milačić (48.)</p>
<p>987 Slavici Šišara-Debelić (1.)</p>
<p>987 Ivanu Bukoviću (25.)</p>
<p>988 Marijanu Matkoviću (29.)</p>
<p>988 Dinku Štambaku (17.)</p>
<p>989 Zvonimiru Čepelji (40.)</p>
<p>989 Slavku Mihaliću (11.)</p>
<p>990 Ivanu Bukoviću (26.)</p>
<p>990 Drašku Ređepu (11.)</p>
<p>991 Marijanu Matkoviću (30.)</p>
<p>991 Slavici i Nedjeljku Debeliću (2.)</p>
<p>992 Karmen Milačić (49.)</p>
<p>992 Neveni Šubić (2.)</p>
<p>993 Zdravku Someku (24.)</p>
<p>993 Mirici Križanić (14.)</p>
<p>994 Davoru Trgi (10.)</p>
<p>994 Jelki i Anki Krizmanić (5.)</p>
<p>995 Dori Gušić (1.)</p>
<p>995 Università’ delle arti (1.)</p>
<p>996 Izdavačkom poduzeću »Mladost« (1.)</p>
<p>997 Elizabeti Nikšić (1.)</p>
<p>997 Štefaniji Lovrenčević (3.)</p>
<p>998 Marijanu Matkoviću (31.)</p>
<p>998 Josipu Rogliću (2.)</p>
<p>999 Krešimiru Šimiću (5.)</p>
<p>999 Predsjedniku (1.)</p>
<p>1000 Slavici Šišara-Debelić (2.)</p>
<p>1001 Zvonimiru Čepelji (41.)</p>
<p>1001 Karmen Milačić (50.)</p>
<p>1002 Marijanu Matkoviću (32.)</p>
<p>1002 Mirici i Marijanu Križaniću (6.)</p>
<p>1003 Ivanu Bukoviću (27.)</p>
<p>1003 Davoru Trgi (11.)</p>
<p>1004 Zvonimiru Grgiću (19.)</p>
<p>1004 Zdenku Radoševiću (23.)</p>
<p>1005 Maji Šovagović (1.)</p>
<p>1005 Ljiljani Marin (1.)</p>
<p>1006 Krešimiru Šimiću (6.)</p>
<p>1006 Slavku Mihaliću (12.)</p>
<p>1007 Olinku Delorku (14.)</p>
<p>1007 Nedjeljku Mihanoviću (8.)</p>
<p>1008 Ivanu Golubu (16.)</p>
<p>1008 Dunji Rapić (2.)</p>
<p>1009 Drašku Ređepu (12.)</p>
<p>1009 Zlatku Crnkoviću (11.)</p>
<p>1010 Ivanu Raosu (8.)</p>
<p>1010 Zdenku Kolaciju (6.)</p>
<p>1011 Dori Gušić (2.)</p>
<p>1011 Jelki i Anki Krizmanić (6.)</p>
<p>1012 Vladimiru Kovaču (2.)</p>
<p>1012 Juri Kaštelanu (16.)</p>
<p>1013 Saši Verešu (29.)</p>
<p>1013 Nebojši Lakiću (1.)</p>
<p>1983.</p>
<p>1014 Ivanu Kolarovu (1.)</p>
<p>1015 Jugoslavu Gospodnetiću (1.)</p>
<p>1016 Zvonimiru Čepelji (42.)</p>
<p>1016 Božidaru Petraču (1.)</p>
<p>1017 Josipu Bengezu (1.)</p>
<p>1017 Karmen Milačić (51.)</p>
<p>1018 Zvonimiru Čepelji (43.)</p>
<p>1018 Slavici i Nedjeljku Debeliću (3.)</p>
<p>1019 Olinku Delorku (15.)</p>
<p>1019 Davoru Trgi (12.)</p>
<p>1020 Ivanu Golubu (17.)</p>
<p>1020 Stjepanu Babiću (1.)</p>
<p>1021 Veselku Koromanu (1.)</p>
<p>1021 Ernestu Fišeru (3.)</p>
<p>1022 Iliji Zovku (1.)</p>
<p>1022 Jeli Tadijanović (64.)</p>
<p>1023 Karmen Milačić (52.)</p>
<p>1023 Božidaru Ugrinoviću (1.)</p>
<p>1024 Zvonimiru Čepelji (44.)</p>
<p>1024 Karmen Milačić (53.)</p>
<p>1025 Marijanu Matkoviću (33.)</p>
<p>1025 Slavku Mihaliću (13.)</p>
<p>1026 Ivanu Bukoviću (28.)</p>
<p>1026 Zdenku Radoševiću (24.)</p>
<p>1027 Zvonimiru Grgiću (20.)</p>
<p>1027 Erosu Sequiju (8.)</p>
<p>1028 Luciferu Martiniju (4.) </p>
<p>1028 Davoru Trgi (13.)</p>
<p>1029 Vikici Manhalter (14.)</p>
<p>1029 Olinku Delorku (16.)</p>
<p>1030 Drašku Ređepu (13.)</p>
<p>1030 Nedjeljku Mihanoviću (9.)</p>
<p>1031 Saši Verešu (21.)</p>
<p>1031 Marijanu Ređepu (1.)</p>
<p>1032 Mirici i Marijanu Križaniću (7.)</p>
<p>1032 Ivanu Raosu (9.)</p>
<p>1033 Neveni Šubić (3.)</p>
<p>1033 Josipu Bengezu (2.)</p>
<p>1034 Ivanu Golubu (18.)</p>
<p>1034 Ivanu Lackoviću Croati (9.)</p>
<p>1035 Zlatku Crnkoviću (12.)</p>
<p>1035 Zdenku Kolaciju (7.)</p>
<p>1036 Rudolfu Maligecu (1.)</p>
<p>1036 Dunji Rapić (3.)</p>
<p>1037 Anieli Kott (8.)</p>
<p>1037 Božidaru Eklu (15.)</p>
<p>1038 Toni Potokaru (7.)</p>
<p>1038 Jugoslavu Gospodnetiću (2.)</p>
<p>1039 Krešimiru Šimiću (7.)</p>
<p>1039 Ivanu Hetrichu (1.)</p>
<p>1040 Bogdanu Rajakovcu (2.)</p>
<p>1040 Ernestu Kayu (2.)</p>
<p>1041 Jeli Tadijanović (65.)</p>
<p>1041 Jeli Tadijanović (66.)</p>
<p>1042 Edwardu D. Goyu (5.)</p>
<p>1043 Jeli Tadijanović (67.)</p>
<p>1043 Zvonimiru Čepelji (45.)</p>
<p>1044 Karmen Milačić (54.)</p>
<p>1044 Marijanu Matkoviću (34.)</p>
<p>1045 Slavku Mihaliću (14.)</p>
<p>1045 Krešimiru Šimiću (8.)</p>
<p>1046 Slavici i Nedjeljku Debeliću (4.)</p>
<p>1046 Jeli Tadijanović (68.)</p>
<p>1047 Saši Verešu (22.)</p>
<p>1048 Divni Denković-Bratić (1.)</p>
<p>1049 Istvánu Filákovityju (1.)</p>
<p>1049 Davoru Šošiću (1.)</p>
<p>1050 Milanu Ružinu (1.)</p>
<p>1050 Edwardu D. Goyu (6.)</p>
<p>1052 Edwardu D. Goyu (7.)</p>
<p>1052 Jeli Tadijanović (69.)</p>
<p>1053 Divni Denković-Bratić (2.)</p>
<p>1053 Anki Petričević (1.)</p>
<p>1984.</p>
<p>1054 Milanu Zinaiću (1.)</p>
<p>1055 Divni Denković-Bratić (3.)</p>
<p>1056 Dennisu Wardu (1.)</p>
<p>1057 Dragutinu Dumančiću (1.)</p>
<p>1057 Dragutinu Dumančiću (2.)</p>
<p>1058 Slavici i Nedjeljku Debeliću (5.)</p>
<p>1058 Ivi Frangešu (7.)</p>
<p>1059 Zvonimiru Čepelji (46.)</p>
<p>1059 Marijanu Matkoviću (35.)</p>
<p>1060 Slavku Mihaliću (15.)</p>
<p>1060 Drašku Ređepu (14.) </p>
<p>1061 Ivanu Raosu (10.)</p>
<p>1061 Davoru Trgi (14.)</p>
<p>1062 Dunji Rapić (4.)</p>
<p>1062 Karmen Milačić (55.)</p>
<p>1063 Milanu Zinaiću (2.)</p>
<p>1064 Milanu Zinaiću (3.)</p>
<p>1064 Divni Denković-Bratić (4.) </p>
<p>1065 Divni Denković-Bratić (5.)</p>
<p>1066 Milanu Zinaiću (4.)</p>
<p>1066 Matku Peiću (1.)</p>
<p>1067 Dragutinu Dumančiću (3.)</p>
<p>1067 Mirici Križanić (15.)</p>
<p>1068 Vladi Bakotiću (1.)</p>
<p>1068 Jeli Tadijanović (70.)</p>
<p>1069 Karmen Milačić (56.)</p>
<p>1069 Zvonimiru Čepelji (47.)</p>
<p>1070 Jeli Tadijanović (71.)</p>
<p>1070 Marijanu Matkoviću (36.)</p>
<p>1071 Ivi Frangešu (8.)</p>
<p>1071 Edwardu D. Goyu (8.)</p>
<p>1072 Dragutinu Dumančiću (4.)</p>
<p>1072 Neveni Šubić (4.) </p>
<p>1073 Elizabeti Nikšić (2.)</p>
<p>1073 Štefaniji Lovrenčević (4.)</p>
<p>1074 Divni Denković-Bratić (6.)</p>
<p>1075 Glavnom uredniku »Imotske krajine« (1.)</p>
<p>1075 Necatiju Zakeriji (1.)</p>
<p>1076 Zvonimiru Čepelji (48.)</p>
<p>1077 Dori Gušić (3.)</p>
<p>1077 Karmen Milačić (57.)</p>
<p>1078 Zdenku Kolaciju (8.)</p>
<p>1078 Marijanu Matkoviću (37.)</p>
<p>1079 Zdenku Radoševiću (25.)</p>
<p>1079 Zvonimiru Grgiću (21.)</p>
<p>1080 Vikici Manhalter (15.)</p>
<p>1080 Dunji Rapić (5.)</p>
<p>1081 Ivanu Raosu (11.)</p>
<p>1081 Mirici i Marijanu Križaniću (8.)</p>
<p>1082 Štefaniji Lovrenčević (5.)</p>
<p>1082 Neveni Šubić (5.)</p>
<p>1083 Krešimiru Šimiću (9.)</p>
<p>1083 Zlatku Crnkoviću (13.)</p>
<p>1084 Olinku Delorku (17.)</p>
<p>1084 Božidaru Eklu (16.)</p>
<p>1085 Ivanu Golubu (19.)</p>
<p>1085 Ivanu Lackoviću Croati (10.)</p>
<p>1086 Dragutinu Dumančiću (5.)</p>
<p>1086 Slavku Mihaliću (16.)</p>
<p>1087 Drašku Ređepu (15.)</p>
<p>1087 Vlatku Pavletiću (6.)</p>
<p>1088 Ivi Frangešu (9.)</p>
<p>1088 Vladimiru Kovaču (3.)</p>
<p>1089 Nikoli Reiseru (2.)</p>
<p>1089 Necatiju Zakeriju (2.)</p>
<p>1090 Fransu Vynckeu (2.)</p>
<p>1091 Milanu Zinaiću (5.)</p>
<p>1092 Slavku Jenču (1.)</p>
<p>1093 Ivici Mataiću (1.)</p>
<p>1093 Necatiju Zakeriji (3.)</p>
<p>1094 Edwardu D. Goyu (9.)</p>
<p>1094 Jeli Tadijanović (72.)</p>
<p>1095 Jeli Tadijanović (73.)</p>
<p>1095 Darku Gašparoviću (1.)</p>
<p>1097 Peteru Kastmilleru (1.)</p>
<p>1097 Jugoslavu Gospodnetiću (3.)</p>
<p>1098 Fransu Vynckeu (3.)</p>
<p>1099 Zvonimiru Čepelji (49.)</p>
<p>1100 Karmen Milačić (58.)</p>
<p>1100 Marijanu Matkoviću (38.)</p>
<p>1101 Edwardu D. Goyu (10.)</p>
<p>1101 Prijatelju Anti (1.)</p>
<p>1985.</p>
<p>1102 Ivi Frangešu (10.)</p>
<p>1102 Zvonimiru Čepelji (50.)</p>
<p>1103 Marijanu Matkoviću (39.)</p>
<p>1103 Karmen Milačić (59.)</p>
<p>1104 Vikici Manhalter (16.)</p>
<p>1104 Olinku Delorku (18.)</p>
<p>1105 Ivanu Raosu (12.)</p>
<p>1105 Slavku Mihaliću (17.)</p>
<p>1106 Nedjeljku Mihanoviću (10.)</p>
<p>1106 Ivanu Bukoviću (29.)</p>
<p>1107 Davoru Trgi (15.)</p>
<p>1107 Zdenku Kolaciju (9.)</p>
<p>1108 Franji Invernizziju (1.)</p>
<p>1108 Rudiju Maligecu (1.)</p>
<p>1109 Vladi Kovaču (1.)</p>
<p>1109 Anti Matiću (1.)</p>
<p>1110 Srednjoškolskom centru Orahovica (1.)</p>
<p>1110 Slavici i Nedjeljku Debeliću (6.)</p>
<p>1111 Ivi Frangešu (11.)</p>
<p>1111 Slavici i Nedjeljku Debeliću (7.)</p>
<p>1112 Povijesnom muzeju Hrvatske (1.)</p>
<p>1112 Dennisu Wardu (2.)</p>
<p>1113 Jeli Tadijanović (74.)</p>
<p>1113 Tereziji Matković (1.)</p>
<p>1114 Milošu Jevtiću (1.)</p>
<p>1115 Alfredu Palu (1.)</p>
<p>1116 Nenadu Grujičiću (1.)</p>
<p>1117 Vladimiru Bakotiću (1.)</p>
<p>1118 Ivanu Bukoviću (30.)</p>
<p>1118 Zvonimiru Čepelji (51.)</p>
<p>1119 Franji Invernizziju (2.)</p>
<p>1119 Ivanu Golubu (20.)</p>
<p>1120 Ivanu Lackoviću Croati (11.)</p>
<p>1120 Zdenku Kolaciju (10.)</p>
<p>1121 Božidaru Eklu (17.)</p>
<p>1121 Olinku Delorku (19.)</p>
<p>1122 Nedjeljku Mihanoviću (11.)</p>
<p>1122 Vikici Manhalter (17.)</p>
<p>1123 Andreji Zlatar (1.)</p>
<p>1123 Rudolfu Maligecu (2.)</p>
<p>1124 Zdenku Radoševiću (26.)</p>
<p>1124 Juri Kaštelanu (17.)</p>
<p>1125 Karmen Milačić (60.)</p>
<p>1125 Ivanu Raosu (13.)</p>
<p>1126 Ivi Frangešu (12.)</p>
<p>1127 Davoru Trgi (16.)</p>
<p>1127 Neveni Šubić (6.)</p>
<p>1128 Mirici Križanić (16.)</p>
<p>1128 Dori Gušić (4.)</p>
<p>1129 Mariji i Ivi Gruiću (1.)</p>
<p>1129 Tvrtku Klariću (1.)</p>
<p>1130 Nadi Subotić (1.)</p>
<p>1130 Dragutinu Dumančiću (6.)</p>
<p>1986.</p>
<p>1131 Marku Ančiću (1.)</p>
<p>1131 Radovanu Popoviću (1.)</p>
<p>1132 Krešimiru Šegi (1.)</p>
<p>1132 Dragutinu Ognjanoviću (1.)</p>
<p>1133 Josipu Berki (4.)</p>
<p>1133 Rechneru i »Đakovačkim vezovima« (1.)</p>
<p>1134 Milošu Jevtiću (2.)</p>
<p>1135 Aleksi Tomiću (1.)</p>
<p>1135 Jugoslavu Gospodnetiću (4.)</p>
<p>1136 Ivanu Bukoviću (31.)</p>
<p>1137 Karmen Milačić (61.)</p>
<p>1137 Zvonimiru Čepelji (52.)</p>
<p>1138 Mirici Križanić (17.)</p>
<p>1138 Drašku Ređepu (16.)</p>
<p>1139 Martinu Grgurovcu (1.)</p>
<p>1139 Zvonimiru Čepelji (53.)</p>
<p>1140 Veri Dumančić (1.)</p>
<p>1140 Karmen Milačić (62.)</p>
<p>1141 Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (1.)</p>
<p>1141 Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (2.)</p>
<p>1987.</p>
<p>1142 Aleksi Tomiću (2.)</p>
<p>1142 Aleksi Tomiću (3.)</p>
<p>1143 Dragutinu Dumančiću (7.)</p>
<p>1144 Katici Čorkalo (1.)</p>
<p>1145 Zvonimiru Čepelji (54.)</p>
<p>1145 Drašku Ređepu (17.)</p>
<p>1146 Ivi Frangešu (13.)</p>
<p>1146 Jeli Tadijanović (75.)</p>
<p>1147 Jeli Tadijanović (76.)</p>
<p>1147 Marijanu Arambašinu (1.)</p>
<p>1148 Zvonimiru Čepelji (55.)</p>
<p>1148 Drašku Ređepu (18.)</p>
<p>1149 Ivanu Bukoviću (32.)</p>
<p>1149 Karmen Milačić (63.)</p>
<p>1150 Ivi Frangešu (14.)</p>
<p>1150 Olinku Delorku (20.)</p>
<p>1151 Dragutinu Dumančiću (8.)</p>
<p>1988.</p>
<p>1151 Jeli Tadijanović (77.)</p>
<p>1152 Jugoslavu Gospodnetiću (5.)</p>
<p>1152 Karmen Milačić (64.)</p>
<p>1153 Saši Verešu (23.)</p>
<p>1153 Zvonimiru Čepelji (56.)</p>
<p>1154 Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (3.)</p>
<p>1154 Ivanu Tekiću (1.)</p>
<p>1155 Marijanu Arambašinu (2.)</p>
<p>1155 Karmen Milačić (65.)</p>
<p>1156 Zvonimiru Čepelji (57.)</p>
<p>1156 Dragutinu Dumančiću (9.)</p>
<p>1157 Drašku Ređepu (19.)</p>
<p>1157 Olinku Delorku (21.)</p>
<p>1158 Ivi Frangešu (15.)</p>
<p>1158 Nikoli Reiseru (3.)</p>
<p>1159 Ivanu Golubu (21.)</p>
<p>1159 Saši Verešu (24.)</p>
<p>1160 Stipi Sikirici (1.)</p>
<p>1160 Miroslavu Čižmeku (1.)</p>
<p>1161 Zdravku Someku (25.)</p>
<p>1161 Katici Koljatić (1.)</p>
<p>1162 Mirici Križanić (18.)</p>
<p>1162 Neveni Šubić (7.)</p>
<p>1163 Dori Gušić (5.)</p>
<p>1163 Slavku Mihaliću (18.)</p>
<p>1164 Ivi Frangešu (16.)</p>
<p>1164 Dragutinu Dumančiću (10.)</p>
<p>1165 Dori Gušić (6.)</p>
<p>1165 Olinku Delorku (22.)</p>
<p>1166 Zvonimiru Čepelji (58.)</p>
<p>1166 Karmen Milačić (66.)</p>
<p>1167 Ivanu Golubu (22.)</p>
<p>1167 Drašku Ređepu (21.)</p>
<p>1168 Marijanu Arambašinu (3.)</p>
<p>1168 Predsjedniku (2.)</p>
<p>1169 Miroslavu Čižmeku (2.)</p>
<p>1169 Jozi (1.)</p>
<p>1170 Ljiljani Marin (2.)</p>
<p>1170 Martinu Grgurovcu (2.)</p>
<p>1989.</p>
<p>1171 Stanislavu Marijanoviću (6.)</p>
<p>1172 Neveni Šubić (8.)</p>
<p>1172 Ivi Sanaderu (1.)</p>
<p>1173 Ivi Frangešu (17.)</p>
<p>1174 Dragutinu Dumančiću (11.)</p>
<p>1174 Zvonimiru Čepelji (59.)</p>
<p>1175 Karmen Milačić (67.)</p>
<p>1175 Miroslavu Čižmeku (3.)</p>
<p>1176 Zlatku Crnkoviću (14.)</p>
<p>1176 Zlatku Crnkoviću (15.)</p>
<p>1177 Slavici Šišara-Debelić (3.)</p>
<p>1177 Ivanu Golubu (23.)</p>
<p>1178 Olinku Delorku (23.)</p>
<p>1178 Andri Mohorovičiću (1.)</p>
<p>1179 Drašku Ređepu (22.)</p>
<p>1179 Juri Kaštelanu (18.)</p>
<p>1180 Nedjeljku Mihanoviću (12.)</p>
<p>1180 Stipi Sikirici (2.)</p>
<p>1181 Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (4.)</p>
<p>1182 Ivi Frangešu (18.)</p>
<p>1182 Zvonimiru Čepelji (60.)</p>
<p>1183 Karmen Milačić (68.)</p>
<p>1183 Marijanu Arambašinu (4.)</p>
<p>1184 Zdravku Someku (26.)</p>
<p>1184 Mirici Križanić (19.)</p>
<p>1185 Ivanu Golubu (24.)</p>
<p>1990.</p>
<p>1185 Ivi Frangešu (19.)</p>
<p>1186 Edwardu D. Goyu (11.)</p>
<p>1186 Zvonimiru Toldiju (1.)</p>
<p>1188 Razredu za suvremenu književnost jazu (4.)</p>
<p>1189 Olinku Delorku (24.)</p>
<p>1189 Saši Verešu (25.)</p>
<p>1190 Drašku Ređepu (22.)</p>
<p>1190 Ljiljani Marin (3.)</p>
<p>1191 Miroslavu Čižmeku (4.)</p>
<p>1191 Dragutinu Dumančiću (12.)</p>
<p>1192 Franki Hace (1.)</p>
<p>1192 Mariju Sintichu (1.)</p>
<p>1193 Zvonimiru Čepelji (61.)</p>
<p>1193 Ivanu Golubu (25.)</p>
<p>1193 Domagoju Šimunoviću (1.)</p>
<p>1194 Vinku Brešiću (1.)</p>
<p>1196 Ljubi Černivec (1.)</p>
<p>1991.</p>
<p>1196 Edwardu D. Goyu (12.)</p>
<p>1198 Katici Čorkalo (2.)</p>
<p>1199 Joži Prudeusu (1.)</p>
<p>1199 Dušanu Puvačiću (1.)</p>
<p>1200 Edwardu D. Goyu (13.)</p>
<p>1201 Đuri Japariću (1.)</p>
<p>1203 Petru Hercogu (1.)</p>
<p>1203 Veseljku Vidoviću (1.)</p>
<p>1204 Ivi Frangešu (20.)</p>
<p>1204 Karmen Milačić (69.)</p>
<p>1205 Zvonimiru Čepelji (62.)</p>
<p>1205 Drašku Ređepu (23.)</p>
<p>1206 Dragutinu Dumančiću (13.)</p>
<p>1206 Olinku Delorku (25.)</p>
<p>1207 Saši Verešu (26.)</p>
<p>1207 Riječ za recital u Dubrovniku (1.)</p>
<p>1208 Nevenu Hrvatiću (1.)</p>
<p>1209 Nedi Koprivec (1.)</p>
<p>1209 Jonu Milosu (1.)</p>
<p>1992.</p>
<p>1210 Jozi Meteru (1.)</p>
<p>1211 Pismo Brođanima (1.)</p>
<p>1212 Edwardu D. Goyu (14.)</p>
<p>1993.</p>
<p>1214 Ivanu Tomcu (1.)</p>
<p>1214 Edwardu D. Goyu (15.)</p>
<p>1216 Slobodanu Prosperovu Novaku (2.)</p>
<p>1217 Dennisu Wardu (3.)</p>
<p>1218 Franji Tuđmanu (1.)</p>
<p>1218 Đacima osnovne škole u Gunji (1.)</p>
<p>1994.</p>
<p>1219 Luki Hrvatiću (5.)</p>
<p>1220 Ivi Frangešu (21.)</p>
<p>1222 Ljubomiru Stefanoviću (1.)</p>
<p>1223 Nikoli Babiću (1.)</p>
<p>1223 Matica hrvatska Ogranku Matice hrvatske Slavonski Brod (2.)</p>
<p>1224 Mati Vukeliću (1.)</p>
<p>1225 Katici Čorkalo (3.)</p>
<p>1995.</p>
<p>1225 Luku Paljetku (2.)</p>
<p>1226 Sijki Račevoj (3.)</p>
<p>1227 Ferdinandu Jirsaku (1.)</p>
<p>1228 Dragi Šimundži (1.)</p>
<p>1229 Dragi Šimundži (2.)</p>
<p>1230 Stanislavi Petrović (1.)</p>
<p>1230 Franji Tuđmanu (2.)</p>
<p>1996.</p>
<p>1231 Sijki Račevoj (4.)</p>
<p>1232. Izdavačkom poduzeću »Zlatostrui« (1.)</p>
<p>1233 Nadi Pomper (1.)</p>
<p>1234 Sijki Račevoj (5.)</p>
<p>1235 Nadi Pomper (2.)</p>
<p>1997.</p>
<p>1236 Novom Brodskom listu (1.)</p>
<p>1236 Nadi Pomper (3.)</p>
<p>1237 Sijki Račevoj (6.)</p>
<p>1239 Boži Prki (1.)</p>
<p>1240 Sijki Račevoj (7.)</p>
<p>1241 Sijki Račevoj (8.)</p>
<p>1242 Tonki Klobučar (1.)</p>
<p>1243 Vinki Zelić (2.)</p>
<p>1998.</p>
<p>1243 Dennisu Wardu (4.)</p>
<p>1244 Sijki Račevoj (9.)</p>
<p>1246 Dennisu Wardu (5.)</p>
<p>1246 Nadi Pomper (4.)</p>
<p>1247 Vladi Bogutu (1.)</p>
<p>1248 Nadi Pomper (5.)</p>
<p>1249 Drašku Ređepu (24.)</p>
<p>1250 Ivanu Jankoviću i Josipu Đukiću (1.)</p>
<p>1999.</p>
<p>1250 Neveni Matutinović (1.)</p>
<p>1251 Mirku Aniću (1.)</p>
<p>1251 Željku Čoviću (1.)</p>
<p>1252 Martinu Grgurovcu (3.)</p>
<p>1253 Željku Čoviću (2.)</p>
<p>1254 Maji Blažević (1.)</p>
<p>2000.</p>
<p>1255 Ljubomiru Stefanoviću (2.)</p>
<p>1255 Antunu Barteku (1.)</p>
<p>1259 Zlatku Tomičiću (1.)</p>
<p>1259 Edwardu Zychu (2.)</p>
<p>1260 Dinku Kegljenu (1.)</p>
<p>1261 Margariti Kelava (1.)</p>
<p>1262 Edwardu Zychu (3.)</p>
<p>1263 Zdenki Buljan (1.)</p>
<p>1263 Nadi Pomper (6.)</p>
<p>2001.</p>
<p>1264 Andriji Stojiću i Krešimiru Šegi (1.)</p>
<p>1265 Veleposlanstvu Republike Hrvatske (1.)</p>
<p>1266 Matici hrvatskoj Slavonski Brod (3.)</p>
<p>1267 Josipi Paun (l.)</p>
<p>1268 Zdenku Antešiću (1.)</p>
<p>1268 Nikši Costi (1).</p>
<p>1269 Don Juri Bogdanu (1.)</p>
<p>1270 Milanu Bandiću (1.)</p>
<p>1271 Velizaru Enčevu (1.)</p>
<p>1272 Jeli Tadijanović (78.)</p>
<p>1272 Vesni Zednik (1.)</p>
<p>1273 Velizaru Enčevu (2.)</p>
<p>1273 Slavku Mirkoviću (2.)</p>
<p>1274 Katici Čorkalo (4.)</p>
<p>2002.</p>
<p>1275 Jozi Meteru (2.)</p>
<p>1276 Jeli Tadijanović (79.)</p>
<p>1276 Vesni Zednik (2.)</p>
<p>1277 Zlatku Tomčiću (1.)</p>
<p>1277 Marku Miši (1.)</p>
<p>1278 Anti Radovanoviću Bjondu (1.)</p>
<p>1278 Anti Radovanoviću Bjondi (2.)</p>
<p>2003.</p>
<p>1279 Mariji Vrbačič (1.)</p>
<p>1279 Ivi Padovanu (1.)</p>
<p>1286 Vlahu Benkoviću (1.)</p>
<p>2004.</p>
<p>1286 Milanu Mogušu (1.)</p>
<p>2005.</p>
<p>1287 Poreznoj upravi Centar (1.)</p>
<p>1288 Općinskom sudu u Zagrebu (1.)</p>
<p>1288 Anki Petričević (2.)</p>
<p>1289 Osnovnoj školi »Bakar« (1.)</p>
<p>1290 Zdenku Antešiću (2.)</p>
<p>1291 Ivanu Turkalju (1.)</p>
<p>1292 Jozi Meteru (3.)</p>
<p>1293 Mirjani Brlić (1.)</p>
<p>1293 Karmen Milačić (70.)</p>
<p>1295 Ivanu Bekavcu (1.)</p>
<p>1296 Milanu Mogušu (2.)</p>
<p>
<hi rend="italic">Kazalo imena</hi>
</p>
<p>a</p>
<p>Adamović, Dragoslav, <hi rend="italic">182</hi>
</p>
<p>Afrić, Vjekoslav, <hi rend="italic">115</hi>
</p>
<p>Ambasada SFR Jugoslavije, <hi rend="italic">348</hi>
</p>
<p>Ančić, Marko, <hi rend="italic">1131</hi>
</p>
<p>Anica, <hi rend="italic">88</hi>
</p>
<p>Anić, Mirko, <hi rend="italic">1251</hi>
</p>
<p>Antešić, Zdenko, 1268, 1290</p>
<p>Antić, Vinko, <hi rend="italic">159, 161, 167, 169, 173, 181, 183, 188, 189, 204, 208, 209, 210, 230, 303, 319</hi>
</p>
<p>Antolčić, Ivan, <hi rend="italic">810</hi>
</p>
<p>Arambašin, Marijan, <hi rend="italic">1147</hi>, <hi rend="italic">1155</hi>, <hi rend="italic">1168, 1183</hi>
</p>
<p>Arambašin, Tatjana, <hi rend="italic">486</hi>
</p>
<p>Asanović, Sreten, <hi rend="italic">375</hi>
</p>
<p>b</p>
<p>B., Z., <hi rend="italic">20, 22, 24, 26,28, 30, 32, 34, 44, 46, 48, 49, 55</hi>
</p>
<p>Babić, Nikola, <hi rend="italic">1223</hi>
</p>
<p>Babić, Stjepan, <hi rend="italic">1020</hi>
</p>
<p>Babler, Otto, <hi rend="italic">102, 105</hi>
</p>
<p>Badalić, Josip, <hi rend="italic">742</hi>
</p>
<p>Bakić, Vojin, <hi rend="italic">121</hi>
</p>
<p>Bakota, Mato,<hi rend="italic"> 362</hi>
</p>
<p>Bakotić, Vladimir, <hi rend="italic">1117</hi>
</p>
<p>Bakotić, Vlado, <hi rend="italic">1068</hi>
</p>
<p>Bandić, Milan, <hi rend="italic">1270</hi>
</p>
<p>Bandić, Miloš, <hi rend="italic">234, 259, 655</hi>
</p>
<p>Banović, Gojko, <hi rend="italic">831, 949</hi>
</p>
<p>Barić, Ivica, <hi rend="italic">983</hi>
</p>
<p>Baróti, Dezső, <hi rend="italic">516</hi>
</p>
<p>Bartek, Antun, <hi rend="italic">1255</hi>
</p>
<p>Bartek, Toni, <hi rend="italic">980</hi>
</p>
<p>Batušić, Slavko, <hi rend="italic">121</hi>
</p>
<p>Begović, Milan, <hi rend="italic">64</hi>
</p>
<p>Bekavac, Ivan, <hi rend="italic">1295</hi>
</p>
<p>Belšak, Rudolf, <hi rend="italic">581</hi>
</p>
<p>Benešić, Julije, <hi rend="italic">158</hi>
</p>
<p>Bengez, Josip, <hi rend="italic">1017, 1033</hi>
</p>
<p>Benković, Vlaho, <hi rend="italic">1286</hi>
</p>
<p>Benošić, Valentin, <hi rend="italic">354, 357, 361</hi>
</p>
<p>Berdin, Ivan, <hi rend="italic">449, 520</hi>
</p>
<p>Berka, Josip, <hi rend="italic">65, 67, 70, 1133</hi>
</p>
<p>Berkopec, Oton,<hi rend="italic"> 741, 743</hi>
</p>
<p>Berković, Josip, <hi rend="italic">58, 65, 67, 70, 98</hi>
</p>
<p>Bertaggia-Vlainić, Mihaela, <hi rend="italic">697, 932</hi>
</p>
<p>Biblioteka Università cattolica del Sacro Cuore, <hi rend="italic">318</hi>
</p>
<p>Bihalji, Oto, <hi rend="italic">132</hi>
</p>
<p>Bilinić, Lovro, <hi rend="italic">514</hi>
</p>
<p>Biršić, Branko, <hi rend="italic">272</hi>
</p>
<p>Blažek, Pavle, <hi rend="italic">396, 695</hi>
</p>
<p>Blažević, Maja, <hi rend="italic">1254</hi>
</p>
<p>Bodirogi, Milan, <hi rend="italic">364</hi>
</p>
<p>Bogdanović, Dejan, <hi rend="italic">425</hi>
</p>
<p>Bogut, Vlado, <hi rend="italic">1247</hi>
</p>
<p>Borčić, Vjekica, <hi rend="italic">776, 805</hi>
</p>
<p>Borevković, Ivo, <hi rend="italic">497, 523</hi>
</p>
<p>Bošnjak, Branko, <hi rend="italic">827</hi>
</p>
<p>Brešić, Vinko, <hi rend="italic">1194</hi>
</p>
<p>Brlić, Mirjana, <hi rend="italic">1293</hi>
</p>
<p>Brlić, Neda, <hi rend="italic">411, 415, 433, 491, 515</hi>
</p>
<p>Brođanima, <hi rend="italic">1211</hi>
</p>
<p>Budak, Pero, <hi rend="italic">737, 795, 889</hi>
</p>
<p>Buković, Ivan, <hi rend="italic">172, 185, 593, 607, 617, 649, 677, 701, 735, 748, 757, 760, 785, 800, 822, 836, 859, 889, 907, 914, 929, 937, 949, 974, 987, 990, 1003, 1026, 1106, 1118, 1136, 1149</hi>
</p>
<p>Buljan, Zdenka, <hi rend="italic">1263</hi>
</p>
<p>c</p>
<p>Cajner, Mirko, <hi rend="italic">517, 523</hi>
</p>
<p>Car, Ema, <hi rend="italic">311</hi>
</p>
<p>Car, Emin Viktor, <hi rend="italic">125</hi>
</p>
<p>Car-Gavrilović, Ivana, <hi rend="italic">872, 874</hi>
</p>
<p>Cherin, Sergio, <hi rend="italic">876</hi>
</p>
<p>Colomeiciuc, Florio,<hi rend="italic"> 376</hi>
</p>
<p>Costa, Nikša, <hi rend="italic">1268</hi>
</p>
<p>Crnković, Zlatko, <hi rend="italic">682, 737, 767, 786, 794, 821, 837, 864, 890, 940, 1009, 1035, 1083, 1176</hi>
</p>
<p>Cronia, Arturo, <hi rend="italic">218</hi>
</p>
<p>Csuka, Zoltán, <hi rend="italic">174, 266, 294, 450, 494, 514, 553, 594, 635, 651, 733</hi>
</p>
<p>Cviić, Krsto, <hi rend="italic">345</hi>
</p>
<p>Cvikl, Milica, <hi rend="italic">634, 681, 737, 764, 799, 823, 837, 890</hi>
</p>
<p>č</p>
<p>Čebulec, Miroslav, <hi rend="italic">412, 446</hi>
</p>
<p>Čengić, Husnija, <hi rend="italic">330</hi>
</p>
<p>Čepelja, Zvonimir, <hi rend="italic">456, 477, 493, 546, 555, 589, 611, 629, 632, 646, 667, 672, 684, 701, 706, 721, 740, 755, 759, 773, 783, 791, 806, 808, 818, 833, 857, 863, 883, 895, 905, 912, 928, 936, 951, 957, 972, 986, 989, 1001, 1016, 1018, 1024, 1043, 1059, 1069, 1076, 1099, 1102, 1118, 1137, 1139, 1145, 1148, 1153, 1156, 1166, 1174, 1182, 1193, 1205</hi>
</p>
<p>Černá, Milada, <hi rend="italic">192, 382, 595, 659, 733, 781, 856, 869</hi>
</p>
<p>Černivec, Ljuba, <hi rend="italic">1196</hi>
</p>
<p>Čižmek, Miroslav, <hi rend="italic">1160, 1169, 1175, 1191</hi>
</p>
<p>Čolak, Tode, <hi rend="italic">271, 304, 337, 459, 481</hi>
</p>
<p>Čorkalo, Katica, <hi rend="italic">1144, 1198, 1225, 1274</hi>
</p>
<p>Čović, Željko, <hi rend="italic">1251, 1253</hi>
</p>
<p>Čučković, Nikola, <hi rend="italic">499</hi>
</p>
<p>ć</p>
<p>Ćupina, Dejan, <hi rend="italic">351</hi>
</p>
<p>d</p>
<p>Damiani, Enrico, <hi rend="italic">106</hi>
</p>
<p>Damjanović, Marko, <hi rend="italic">431</hi>
</p>
<p>Davičo, Oskar, <hi rend="italic">118</hi>
</p>
<p>Debelić, Slavica i Nedjeljko, <hi rend="italic">981, 991, 1018, 1046, 1058, 1110, 1111</hi>
</p>
<p>Debelić, Vjekoslav, <hi rend="italic">982</hi>
</p>
<p>Delorko, Marin, <hi rend="italic">671</hi>
</p>
<p>Delorko, Olinko, <hi rend="italic">599, 621, 686, 724, 768, 794, 824, 838, 865, 883, 914, 941, 977, 1007, 1019, 1029, 1084, 1104, 1121, 1150, 1157, 1165, 1178, 1189, 1206</hi>
</p>
<p>Denković-Bratić, Divna, <hi rend="italic">1048, 1053, 1055, 1064, 1065, 1074</hi>
</p>
<p>Depolo, Josip, <hi rend="italic">315</hi>
</p>
<p>Derossi-Bjelajac, Ema, <hi rend="italic">156</hi>
</p>
<p>Derossi, Julije, <hi rend="italic">310</hi>
</p>
<p>Dessanti, Cesco, <hi rend="italic">652, 731, 770, 854, 910, 924, 942</hi>
</p>
<p>Direktor, <hi rend="italic">109</hi>
</p>
<p>Dizdar, Hamid, <hi rend="italic">356</hi>
</p>
<p>Dodig, Zvonimir, <hi rend="italic">544, 586</hi>
</p>
<p>Dogan, Boris, <hi rend="italic">652, 688, 728</hi>
</p>
<p>Don Bogdan, Jure, <hi rend="italic">1269</hi>
</p>
<p>Drug Potpredsjednik, <hi rend="italic">359</hi>
</p>
<p>Društvo književnika Hrvatske, <hi rend="italic">142, 216, 250, 268, 334, 335, 378, 392, 393, 404, 513, 862</hi>
</p>
<p>Dudás, Kálman, <hi rend="italic">708, 872</hi>
</p>
<p>Dumančić, Dragutin, <hi rend="italic">1057, 1067, 1072, 1086, 1130, 1143, 1151, 1156, 1164, 1174, 1191, 1206</hi>
</p>
<p>Dumančić, Vera, <hi rend="italic">1140</hi>
</p>
<p>Durić, Rašid, <hi rend="italic">698</hi>
</p>
<p>Durman, Milan, <hi rend="italic">86</hi>
</p>
<p>đ</p>
<p>Đaci osnovne škole u Gunji, <hi rend="italic">1218</hi>
</p>
<p>Đukić, Branko, <hi rend="italic">88</hi>
</p>
<p>Đurović, Dušan, <hi rend="italic">201</hi>
</p>
<p>e</p>
<p>E., Z., <hi rend="italic">18</hi>
</p>
<p>Ekl, Božidar, <hi rend="italic">191, 444, 527, 548, 562, 593, 648, 681, 768, 797, 838, 865, 891, 978, 1037, 1084, 1121</hi>
</p>
<p>Enčev, Velizar, <hi rend="italic">1271, 1273</hi>
</p>
<p>f</p>
<p>Farbak, Zorica, <hi rend="italic">493, 805, 839</hi>
</p>
<p>Fehér, Ferenc, <hi rend="italic">444, 498, 508, 574, 583, 590, 619, 650, 677, 721, 767, 839</hi>
</p>
<p>Fiamengo, Jakša, <hi rend="italic">681</hi>
</p>
<p>Filákovity, István, <hi rend="italic">1049</hi>
</p>
<p>Fišer, Ernest, <hi rend="italic">984, 985, 1021</hi>
</p>
<p>Fišer, Karli,<hi rend="italic"> 552</hi>
</p>
<p>Folio, Josip, <hi rend="italic">877, 880</hi>
</p>
<p>Fond za unapređivanje kulturnih djelatnosti, <hi rend="italic">482, 639</hi>
</p>
<p>Frančić, Vilim, <hi rend="italic">644</hi>
</p>
<p>Frangeš, Ivo, <hi rend="italic">464, 600, 660, 779, 804, 840, 1058, 1071, 1088, 1102, 1111, 1126, 1146, 1150, 1158, 1164, 1173, 1182, 1185, 1204, 1220</hi>
</p>
<p>Franić, Mila, <hi rend="italic">900</hi>
</p>
<p>Frol, Ivo, <hi rend="italic">117, 151</hi>
</p>
<p>Fučić, Branko, <hi rend="italic">141</hi>
</p>
<p>Furunović, Dragutin, <hi rend="italic">961</hi>
</p>
<p>g</p>
<p>Gaborovič, Nada,<hi rend="italic"> 388</hi>
</p>
<p>Gaćeša, Irena, <hi rend="italic">469</hi>
</p>
<p>Gamulin, Grga, <hi rend="italic">752</hi>
</p>
<p>Gaspard, Armando, <hi rend="italic">290</hi>
</p>
<p>Gašparović, Darko, <hi rend="italic">1095</hi>
</p>
<p>Gavardi, Bruno, <hi rend="italic">445</hi>
</p>
<p>Gervais, Drago, <hi rend="italic">144, 145</hi>
</p>
<p>Glavni urednik »Imotske krajine«, <hi rend="italic">1075</hi>
</p>
<p>Gliha, Oton, <hi rend="italic">138, 600, 619, 722</hi>
</p>
<p>Godić, Stjepan, <hi rend="italic">960</hi>
</p>
<p>Golub, Ivan, <hi rend="italic">588, 592, 613, 647, 679, 720, 766, 793, 825, 840, 866, 891, 915, 940, 953, 1008, 1020, 1034, 1085, 1119, 1159, 1167, 1177, 1185, 1193</hi>
</p>
<p>Göney, Antal, <hi rend="italic">508</hi>
</p>
<p>Gospodin Predstojnik, <hi rend="italic">113</hi>
</p>
<p>Gospodin u Dubrovniku, <hi rend="italic">134</hi>
</p>
<p>Gospođa, <hi rend="italic">210</hi>
</p>
<p>Gospodnetić, Jugoslav, <hi rend="italic">1015, 1038, 1097, 1135, 1152</hi>
</p>
<p>Gottschalk, Herbert, <hi rend="italic">316, 321, 322, 323</hi>
</p>
<p>Goy, D. Edward, <hi rend="italic">212, 225, 241, 264, 1042, 1050, 1052, 1071, 1094, 1101, 1186, 1196, 1200, 1212, 1214</hi>
</p>
<p>Gradnik, Alojz, <hi rend="italic">125</hi>
</p>
<p>Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci, <hi rend="italic">298</hi>
</p>
<p>Gradska konferencija SSRNH, <hi rend="italic">714</hi>
</p>
<p>Gradska Plinara, <hi rend="italic">696</hi>
</p>
<p>Građevno arhitektonsko-projektno poduzeće, <hi rend="italic">562</hi>
</p>
<p>Grebo, Ahmet, <hi rend="italic">202</hi>
</p>
<p>Grgić, Zvonimir, <hi rend="italic">607, 614, 630, 632, 684, 725, 756, 769, 783, 792, 819, 834, 864, 888, 906, 912, 941, 975, 1004, 1027, 1079</hi>
</p>
<p>Grgurovac, Martin, <hi rend="italic">1139, 1170, 1252</hi>
</p>
<p>Grković, Radivoj, <hi rend="italic">103, 104</hi>
</p>
<p>Gruić, Marija i Ivo, <hi rend="italic">1129</hi>
</p>
<p>Grujičić, Nenad, <hi rend="italic">1116</hi>
</p>
<p>Gušić, Dora, <hi rend="italic">995, 1011, 1077, 1128, 1163, 1165</hi>
</p>
<p>h</p>
<p>Hace, Franka, <hi rend="italic">1192</hi>
</p>
<p>Hajdin, Milivoj, <hi rend="italic">573</hi>
</p>
<p>Hebert-Markow, Felicitas, <hi rend="italic">243</hi>
</p>
<p>Herak, Ilija, <hi rend="italic">649, 738</hi>
</p>
<p>Hercog, Petar, <hi rend="italic">1203</hi>
</p>
<p>Hetrich, Ivan, <hi rend="italic">1039</hi>
</p>
<p>Horvat, Nikola, <hi rend="italic">915</hi>
</p>
<p>Hotko, Vinko,<hi rend="italic"> 728</hi>
</p>
<p>Hromadžić, Ahmed, <hi rend="italic">157</hi>
</p>
<p>Hrvatić, Luka, <hi rend="italic">389, 505, 520, 526, 1219</hi>
</p>
<p>Hrvatić, Neven, <hi rend="italic">1208</hi>
</p>
<p>Hudina, Ratko, <hi rend="italic">909</hi>
</p>
<p>i</p>
<p>Illés, Lászlo, <hi rend="italic">511, 534, 541, 557</hi>
</p>
<p>Iljina, Galina, <hi rend="italic">506, 625, 734, 779, 857</hi>
</p>
<p>Institut za književnost i teatrologiju, <hi rend="italic">419</hi>
</p>
<p>Invernizzi, Franjo, <hi rend="italic">1108, 1119</hi>
</p>
<p>Ivana, <hi rend="italic">11</hi>
</p>
<p>Ivančan, Dubravko, <hi rend="italic">187, 660</hi>
</p>
<p>Ivančić, Ivan, <hi rend="italic">308, 312</hi>
</p>
<p>Ivanov, Dako, <hi rend="italic">454, 478, 496, 526, 545, 546, 554, 589, 606, 612, 631, 632, 643, 668, 683, 701, 706, 726, 740, 759, 773, 788, 819, 835</hi>
</p>
<p>Ivanjek, Željko, <hi rend="italic">507, 550, 555, 604, 623, 655, 800</hi>
</p>
<p>Izdavač » Narodna prosvjeta«, <hi rend="italic">169</hi>
</p>
<p>Izdavač »Otokar Keršovani«, <hi rend="italic">212</hi>
</p>
<p>Izdavačko poduzeće »Mladost«, <hi rend="italic">996</hi>
</p>
<p>Izdavačko poduzeće »Zlatostrui«, <hi rend="italic">1232</hi>
</p>
<p>j</p>
<p>Jakovljeva, Natalija, <hi rend="italic">903</hi>
</p>
<p>Janković, Ivan i Đukić, Josip, <hi rend="italic">1250</hi>
</p>
<p>Japarić, Đuro, <hi rend="italic">1201</hi>
</p>
<p>Javarek, Vera, <hi rend="italic">285, 343, 466, 577, 595, 624, 659, 732, 855</hi>
</p>
<p>Javoršek, Joža, <hi rend="italic">375</hi>
</p>
<p>Jelčić, Dubravko, <hi rend="italic">238</hi>
</p>
<p>Jeličić, Živko, <hi rend="italic">135, 155</hi>
</p>
<p>Jenč, Slavko, <hi rend="italic">1092</hi>
</p>
<p>Jevtić, Miloš, <hi rend="italic">1114, 1134</hi>
</p>
<p>Ježić, Davorin, <hi rend="italic">545, 617</hi>
</p>
<p>Jirsak, Ferdinand, <hi rend="italic">1227</hi>
</p>
<p>Jovanović, Miloš, <hi rend="italic">642</hi>
</p>
<p>Jozi, <hi rend="italic">1169</hi>
</p>
<p>Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, <hi rend="italic">230, 248, 1141, 1154, 1181</hi>
</p>
<p>Jugoslavenska autorska agencija, <hi rend="italic">441, 711, 963, 965</hi>
</p>
<p>Jugoslavenska autorska agencija zastupstvu u Zagrebu, <hi rend="italic">247</hi>
</p>
<p>Jurašek, Zdenko, <hi rend="italic">487</hi>
</p>
<p>Jurišić, Blaž, <hi rend="italic">84</hi>
</p>
<p>Jurković, Marijan, <hi rend="italic">338</hi>
</p>
<p>Jurković, Viktor,<hi rend="italic"> 431</hi>
</p>
<p>k</p>
<p>Kalčić, Marijan, <hi rend="italic">569</hi>
</p>
<p>Kapetanić, Davor, <hi rend="italic">479, 751, 770, 856, 870, 899</hi>
</p>
<p>Karadžić, Mile, <hi rend="italic">962</hi>
</p>
<p>Kastmiller, Peter, <hi rend="italic">1097</hi>
</p>
<p>Kaštelan, Jure, <hi rend="italic">137, 143, 153, 157, 222, 253, 272, 273, 549, 634, 662, 678, 741, 852, 884, 1012, 1124, 1179</hi>
</p>
<p>Katalinić, Josip, <hi rend="italic">226</hi>
</p>
<p>Katedra Čakavskog sabora, <hi rend="italic">708</hi>
</p>
<p>Katjuša, <hi rend="italic">72</hi>
</p>
<p>Kay, Ernest, <hi rend="italic">670, 1040</hi>
</p>
<p>Kecmanović, Ilija, <hi rend="italic">139, 156</hi>
</p>
<p>Kegljen, Dinko, <hi rend="italic">1260</hi>
</p>
<p>Kelava, Margarita, <hi rend="italic">1261</hi>
</p>
<p>Keško, Aleksandar, <hi rend="italic">293</hi>
</p>
<p>Kirin, Vladimir, <hi rend="italic">102</hi>
</p>
<p>Klarić, Tvrtko, <hi rend="italic">1129</hi>
</p>
<p>Klobučar, Tonka, <hi rend="italic">1242</hi>
</p>
<p>Klopčič, Mile, <hi rend="italic">398</hi>
</p>
<p>Klub studenata slavistike, <hi rend="italic">80, 81</hi>
</p>
<p>Kljaković, Krunoslav, <hi rend="italic">916</hi>
</p>
<p>Knežević, Zlatko Kumek, <hi rend="italic">876, 878</hi>
</p>
<p>Knor, Vladimir, <hi rend="italic">483</hi>
</p>
<p>Kolacio, Zdenko, <hi rend="italic">778, 789, 841, 892, 948, 1010, 1035, 1078, 1107, 1120</hi>
</p>
<p>Kolarov, Ivan, <hi rend="italic">1014</hi>
</p>
<p>Kolesar, Marijan, <hi rend="italic">552, 763, 787, 812, 817, 841</hi>
</p>
<p>Kolo, Brankovo, <hi rend="italic">935</hi>
</p>
<p>Koljatić, Katica, <hi rend="italic">1161</hi>
</p>
<p>Komisija za kulturne veze s inozemstvom, <hi rend="italic">966</hi>
</p>
<p>Komisija za spomenike, <hi rend="italic">565</hi>
</p>
<p>Koneski, Blaž, <hi rend="italic">412</hi>
</p>
<p>Kopač, Slavko, <hi rend="italic">550, 666, 738, 771, 813, 854, 948</hi>
</p>
<p>Koprivec, Neda, <hi rend="italic">1209</hi>
</p>
<p>Korać, Stanko, <hi rend="italic">395</hi>
</p>
<p>Koroman, Veselko,<hi rend="italic"> 1021</hi>
</p>
<p>Kosor, Ivanka, <hi rend="italic">400</hi>
</p>
<p>Kosor, Josip, <hi rend="italic">124</hi>
</p>
<p>Kotarski sud I, <hi rend="italic">170</hi>
</p>
<p>Kott, Aniela, <hi rend="italic">625, 730, 746, 778, 852, 870, 925, 1037</hi>
</p>
<p>Kovač, Vladimir, <hi rend="italic">977, 1012, 1088</hi>
</p>
<p>Kovač, Vlado, <hi rend="italic">1109</hi>
</p>
<p>Kovačević, Branko, <hi rend="italic">131</hi>
</p>
<p>Kovačević, Franjo, <hi rend="italic">490</hi>
</p>
<p>Kovačič, Marija, <hi rend="italic">452</hi>
</p>
<p>Kovačić, Ivan Goran, <hi rend="italic">89, 92, 96, 99, 100, 110</hi>
</p>
<p>Kovačić, Krešimir, <hi rend="italic">244</hi>
</p>
<p>Kovačić, Oto, <hi rend="italic">251</hi>
</p>
<p>Kozarčanin, Ivo, <hi rend="italic">91, 106</hi>
</p>
<p>Kraišćan, Josip, <hi rend="italic">380</hi>
</p>
<p>Krakar, Lojze, <hi rend="italic">904</hi>
</p>
<p>Krdu, Petar, <hi rend="italic">969</hi>
</p>
<p>Kreft, Bratko, <hi rend="italic">929</hi>
</p>
<p>Krišković, Ivan, <hi rend="italic">98</hi>2</p>
<p>Krizmanić, Jelka i Anka, <hi rend="italic">892, 916, 932, 959, 994, 1011</hi>
</p>
<p>Križanić, Mirica <hi rend="italic">493, 529, 607, 628, 633, 648, 680, 711, 736, 762, 821, 917, 939, 993, 1067, 1128, 1138, 1162, 1184</hi>
</p>
<p>Križanić, Mirica i Marijan, <hi rend="italic">793, 842, 893, 953, 960, 1002, 1032, 1081</hi>
</p>
<p>Križanović, Ivo, <hi rend="italic">749</hi>
</p>
<p>Krklec, Gustav, <hi rend="italic">121, 136, 184</hi>
</p>
<p>Krolo, Ivan, <hi rend="italic">593, 615, 660, 675, 734, 795, 842, 885</hi>
</p>
<p>Krstić, Uglješa, <hi rend="italic">288</hi>
</p>
<p>Kršinić, Frano, <hi rend="italic">138</hi>
</p>
<p>Kružić, Nela, i Stipeč, Vlatka, <hi rend="italic">519</hi>
</p>
<p>Kudumiji, Mato,<hi rend="italic"> 521</hi>
</p>
<p>Kulturno-prosvetna zajednica opštine Zrenjanin, <hi rend="italic">371</hi>
</p>
<p>Kumbatović, Mila, <hi rend="italic">899</hi>
</p>
<p>Kunoski, Vasil, <hi rend="italic">331, 332</hi>
</p>
<p>Künzel, Richard, <hi rend="italic">735</hi>
</p>
<p>Kurtin, Ada, <hi rend="italic">485</hi>
</p>
<p>Kušan, Vladislav, <hi rend="italic">548, 603, 622, 664, 724, 802, 809</hi>
</p>
<p>l</p>
<p>Lacković, Croata Ivan, <hi rend="italic">663, 762, 792, 813, 843, 866, 893, 944, 1034, 1085, 1120</hi>
</p>
<p>Lakić, Nebojša, <hi rend="italic">1013</hi>
</p>
<p>Lalić, V. Ivan, <hi rend="italic">305, 324</hi>
</p>
<p>Lang, Marijan, <hi rend="italic">453</hi>
</p>
<p>Lasić, Stanko, <hi rend="italic">257</hi>
</p>
<p>Lauš, Mirko, <hi rend="italic">468</hi>
</p>
<p>Lela, <hi rend="italic">56, 63</hi>
</p>
<p>Leskovac, Mladen, <hi rend="italic">213, 712</hi>
</p>
<p>Lešić, Antun,<hi rend="italic"> 873</hi>
</p>
<p>Letinić, Vladimir, <hi rend="italic">474</hi>
</p>
<p>Literarna grupa »Dragutin Tadijanović«, <hi rend="italic">240, 269, 281, 282, 284, 300</hi>
</p>
<p>Literarna grupa Gimnazije u Kutini, <hi rend="italic">301, 302</hi>
</p>
<p>Lončar, Mate, <hi rend="italic">537</hi>
</p>
<p>Lovrenčević, Štefanija, <hi rend="italic">917, 946, 997, 1073, 1082</hi>
</p>
<p>Lovretić, Zvonko, <hi rend="italic">807</hi>
</p>
<p>Luetić, Vladimir, <hi rend="italic">601</hi>
</p>
<p>lj</p>
<p>Ljevaković, Ema, <hi rend="italic">91, 675</hi>
</p>
<p>Ljevaković, Zvonimir, <hi rend="italic">627, 675, 736, 773, 802, 823, 843, 894, 918</hi>
</p>
<p>m</p>
<p>Macan, Mirko, <hi rend="italic">383</hi>
</p>
<p>Mađer, Miroslav, <hi rend="italic">256, 657</hi>
</p>
<p>Makovac, Maks, <hi rend="italic">91</hi>8</p>
<p>Maligec, Rudolf, <hi rend="italic">1036, 1108, 1123</hi>
</p>
<p>Malinar, Anđelko, <hi rend="italic">119</hi>
</p>
<p>Maljevac, Ivan, <hi rend="italic">477, 539, 554, 642, 758</hi>
</p>
<p>Mance, Bosiljka, <hi rend="italic">424</hi>
</p>
<p>Mandić, Anica, <hi rend="italic">398</hi>
</p>
<p>Manhalter, Vikica, <hi rend="italic">594, 615, 661, 675, 727, 777, 799, 844, 886, 923, 943, 954, 976, 1029, 1080, 1104, 1122</hi>
</p>
<p>Marchiori, Jolanda, <hi rend="italic">214, 409, 413, 436, 504, 512, 596, 624, 700, 730, 855</hi>
</p>
<p>Marija, <hi rend="italic">87</hi>
</p>
<p>Marijana,<hi rend="italic"> 41</hi>
</p>
<p>Marijanović, Stanislav, <hi rend="italic">751, 919, 970, 971, 984, 1171</hi>
</p>
<p>Marin, Ljiljana, <hi rend="italic">1005, 1170, 1190</hi>
</p>
<p>Marjanović, Dragutin, <hi rend="italic">42</hi>
</p>
<p>Martini, Lucifero, <hi rend="italic">438, 484, 654, 1028</hi>
</p>
<p>Marušić, Jozo, <hi rend="italic">474</hi>
</p>
<p>Mataić, Ivica, <hi rend="italic">1093</hi>
</p>
<p>Matanić, Vlado, <hi rend="italic">944</hi>
</p>
<p>Matanić-Vučetić, Vesna, <hi rend="italic">777, 818, 844, 900, 947</hi>
</p>
<p>Matica hrvatska, <hi rend="italic">241, 261, 275, 278, 297, 390</hi>
</p>
<p>Matica hrvatska, Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod, <hi rend="italic">420, 1223, 1266</hi>
</p>
<p>Matica srpska, <hi rend="italic">335, 373</hi>
</p>
<p>Matić, Ante, <hi rend="italic">1109</hi>
</p>
<p>Matilda, <hi rend="italic">72</hi>
</p>
<p>Matković, Marijan, <hi rend="italic">495, 525, 535, 537, 556, 592, 605, 614, 663, 685, 686, 727, 745, 763, 773, 784, 789, 820, 845, 859, 885, 909, 919, 931, 938, 952, 958, 973, 988, 991, 998, 1002, 1025, 1044, 1059, 1070, 1078, 1100, 1103</hi>
</p>
<p>Matković, Terezija, <hi rend="italic">1113</hi>
</p>
<p>Matošević, Aldo, <hi rend="italic">879</hi>
</p>
<p>Matošević, Gino, <hi rend="italic">879</hi>
</p>
<p>Matutinović, Ljerka, <hi rend="italic">359, 479, 495, 530, 542, 598, 605, 664</hi>
</p>
<p>Matutinović, Nevena, <hi rend="italic">1250</hi>
</p>
<p>Mažuran, Ivo, <hi rend="italic">447</hi>
</p>
<p>Meriggi, Bruno, <hi rend="italic">176</hi>
</p>
<p>Meštrović, Irislav, <hi rend="italic">882, 908</hi>
</p>
<p>Meštrović, Ivan, <hi rend="italic">114</hi>
</p>
<p>Meter, Jozo, <hi rend="italic">1210, 1275, 1292</hi>
</p>
<p>Mezdjić, Antun, <hi rend="italic">455</hi>
</p>
<p>Mihalić, Slavko, <hi rend="italic">760, 787, 803, 825, 845, 886, 920, 938, 955, 973, 989, 1006, 1025, 1045, 1060, 1086, 1105, 1163</hi>
</p>
<p>Mihalić, Stjepan, <hi rend="italic">406, 427</hi>
</p>
<p>Mihanović, Nedjeljko, <hi rend="italic">658, 797, 846, 887, 920, 945, 979, 1007, 1030, 1106, 1122, 1180</hi>
</p>
<p>Mikić, Jozo, <hi rend="italic">653, 709, 715</hi>
</p>
<p>Mikić, Marijan, <hi rend="italic">133</hi>
</p>
<p>Mikšik, Zdenko, <hi rend="italic">353</hi>
</p>
<p>Milačić, Karmen, <hi rend="italic">223, 480, 528, 547, 602, 605, 608, 610, 616, 629, 633, 645, 669, 676, 687, 700, 707, 710, 720, 744, 747, 755, 757, 761, 776, 781, 784, 790, 806, 809, 826, 836, 846, 858, 867, 884, 902, 903, 907, 913, 923, 927, 929, 935, 952, 959, 972, 986, 992, 1001, 1017, 1023, 1024, 1044, 1062, 1069, 1077, 1100, 1103, 1125, 1137, 1140, 1149, 1152, 1155, 1166, 1175, 1183, 1204, 1293</hi>
</p>
<p>Miletić, Mato <hi rend="italic">246</hi>
</p>
<p>Milićević, Nikola, <hi rend="italic">246, 657, 674, 796, 851</hi>
</p>
<p>Milisavac, Živan, <hi rend="italic">307</hi>
</p>
<p>Miliša, Đorđe, <hi rend="italic">377</hi>
</p>
<p>Milković, Zvonko, <hi rend="italic">446, 496</hi>
</p>
<p>Milos, Jon, <hi rend="italic">1209</hi>
</p>
<p>Milošević, Blaž, <hi rend="italic">712</hi>
</p>
<p>Minatti, Ivan, <hi rend="italic">401, 796, 847, 882, 904</hi>
</p>
<p>Mirić, Milan, <hi rend="italic">421</hi>
</p>
<p>Mirković, Slavko, <hi rend="italic">394, 1273</hi>
</p>
<p>Mirković, Slavko i Benošić, Valentin, <hi rend="italic">352</hi>
</p>
<p>Missoni, Liliana,<hi rend="italic"> 980</hi>
</p>
<p>Miše, Marko, <hi rend="italic">1277</hi>
</p>
<p>Mladenović, Taso, <hi rend="italic">399</hi>
</p>
<p>Mladineo, Ante, <hi rend="italic">368</hi>
</p>
<p>Moguš, Milan, <hi rend="italic">1286, 1296</hi>
</p>
<p>Mohorovičić, Andro, <hi rend="italic">117</hi>8</p>
<p>Mokranjec, Miodrag, <hi rend="italic">539</hi>
</p>
<p>Mujadžić, Omer, <hi rend="italic">211</hi>
</p>
<p>Muzej grada Zagreba,<hi rend="italic"> 270</hi>
</p>
<p>n</p>
<p>Nakladni zavod Matice hrvatske, <hi rend="italic">279, 421, 716, 861</hi>
</p>
<p>Narodna banka Jugoslavije, <hi rend="italic">439</hi>
</p>
<p>Narodna biblioteka, <hi rend="italic">309</hi>
</p>
<p>Nata, <hi rend="italic">17</hi>
</p>
<p>Nepoznata, <hi rend="italic">43</hi>
</p>
<p>Nevjestić, Virgilije, <hi rend="italic">668, 673, 702, 717, 739, 772, 817, 853, 871</hi>
</p>
<p>Nezbeda, Vilém, <hi rend="italic">108</hi>
</p>
<p>Neznani prijatelj, <hi rend="italic">11</hi>
</p>
<p>Nezval, Vítězslav, <hi rend="italic">107</hi>
</p>
<p>Nikolić, Milica, <hi rend="italic">186</hi>
</p>
<p>Nikpalj, Berislav, <hi rend="italic">74</hi>3</p>
<p>Nikšić, Elizabeta, <hi rend="italic">997, 1073</hi>
</p>
<p>Novak, Grga, <hi rend="italic">487, 719</hi>
</p>
<p>Novak, Slobodan, <hi rend="italic">197</hi>
</p>
<p>Novak, Slobodan Prosperov, <hi rend="italic">748, 1216</hi>
</p>
<p>Novaković, Ivan, <hi rend="italic">801, 910</hi>
</p>
<p>Novi Brodski list, <hi rend="italic">1236</hi>
</p>
<p>Novinsko preduzeće »Forum«, <hi rend="italic">287</hi>
</p>
<p>o</p>
<p>Odjel za prosvjetu, <hi rend="italic">16</hi>
</p>
<p>Odjel za suvremenu književnost JAZU, <hi rend="italic">236, 366</hi>
</p>
<p>Ognjanović, Dragutin, <hi rend="italic">1132</hi>
</p>
<p>Ogrizović, Višnja, <hi rend="italic">424</hi>
</p>
<p>Olujić-Lešić, Grozdana, <hi rend="italic">199</hi>
</p>
<p>Općinski sud u Zagrebu, <hi rend="italic">1288</hi>
</p>
<p>Orešković, Stjepan,<hi rend="italic"> 258</hi>
</p>
<p>Osnovna škola »Bakar«, <hi rend="italic">1289</hi>
</p>
<p>Osnovna škola »Ivan Goran Kovačić« u Niškoj Banji, <hi rend="italic">306, 314</hi>
</p>
<p>Osnovna škola Veliki Grđevac, <hi rend="italic">432</hi>
</p>
<p>Ostojić, Borislav, <hi rend="italic">563, 564</hi>
</p>
<p>p</p>
<p>P.E.N.-klub, <hi rend="italic">390</hi>
</p>
<p>Padovan, Ivo, <hi rend="italic">1279</hi>
</p>
<p>Pal, Alfred, <hi rend="italic">1115</hi>
</p>
<p>Palac, Ferdo, <hi rend="italic">35</hi>0</p>
<p>Paleček, Đurđa, <hi rend="italic">386</hi>
</p>
<p>Paljetak, Luko, <hi rend="italic">921, 1225</hi>
</p>
<p>Pantelejev, Dmitar, <hi rend="italic">387</hi>
</p>
<p>Pantzer, Eugen, <hi rend="italic">880</hi>
</p>
<p>Papp-Tarczay, Gizela, <hi rend="italic">713, 715</hi>
</p>
<p>Partridge, Monica, <hi rend="italic">236</hi>
</p>
<p>Pašić, Josip, <hi rend="italic">571</hi>
</p>
<p>Paun, Josipa, <hi rend="italic">1267</hi>
</p>
<p>Pavletić, Vlatko, <hi rend="italic">341, 600, 601, 626, 673, 1087</hi>
</p>
<p>Peić, Matko, <hi rend="italic">1066</hi>
</p>
<p>Perić, Danica, <hi rend="italic">745</hi>
</p>
<p>Perić, Ivo, <hi rend="italic">597</hi>
</p>
<p>Perković, Mladen, <hi rend="italic">45</hi>3</p>
<p>Pernar, Slavko, <hi rend="italic">616</hi>
</p>
<p>Peta Osnovna škola u Podvinju, <hi rend="italic">285, 299</hi>
</p>
<p>Petrač, Božidar, <hi rend="italic">1016</hi>
</p>
<p>Petričević, Anka, <hi rend="italic">1053, 1288</hi>
</p>
<p>Petrić, Nikola, <hi rend="italic">403</hi>
</p>
<p>Petrović, Stanislava, <hi rend="italic">1230</hi>
</p>
<p>Pintarić, Ignac, <hi rend="italic">567</hi>
</p>
<p>Poduzeće »Štampa«, 985</p>
<p>Poduzeće PTT saobraćaja, 693</p>
<p>Polić, Nikola, 196</p>
<p>Polska akademia nauk, 368</p>
<p>Pomper, Nada, 1233, 1235, 1236, 1246, 1248, 1263</p>
<p>Popović, Bruno, 381</p>
<p>Popović, Milenko, 194</p>
<p>Popović, Radovan, 1131</p>
<p>Porezna uprava Centar, 1287</p>
<p>Portolan, Pero, 492</p>
<p>Poštenjak, Mladen, 500</p>
<p>Potokar, Tone, 596, 621, 723, 775, 803, 847, 1038</p>
<p>Povijesni muzej Hrvatske, 1112</p>
<p>Poziv za Znanstveno zasjedanje o A. G. Matošu, 540</p>
<p>Predsjednik, 999, 1168</p>
<p>Predsjedništvo »Đakovačkih vezova«, 584</p>
<p>Pribić, Nikola, 175, 180, 501</p>
<p>Prica, Zdenka, 374</p>
<p>Prijatelj, Ante, 1101</p>
<p>Prijateljica, 81</p>
<p>Primuž, Vjekoslav, 551, 627</p>
<p>Prka, Božo, 1239</p>
<p>Profaca, Mario, 815</p>
<p>Prohaska, Dragutin, 228, 333</p>
<p>Prosvjetno vijeće općine Vinkovci, 296</p>
<p>Prpić, Ana, 674</p>
<p>Prudeus, Joža, 1199</p>
<p>Pupačić, Josip, 152, 321, 443, 445</p>
<p>Puvačić, Dušan, 1199</p>
<p>r</p>
<p>Račeva, Sijka, <hi rend="italic">964, 968, 1226</hi>, <hi rend="italic">1231, 1234, 1237, 1240, 1241, 1244</hi>
</p>
<p>Račić, Nikša, <hi rend="italic">747</hi>
</p>
<p>Radauš, Vanja,<hi rend="italic"> 442</hi>
</p>
<p>Radničko sveučilište »Milice Križan«, <hi rend="italic">194</hi>
</p>
<p>Radničko sveučilište »Moša Pijade«, <hi rend="italic">263</hi>
</p>
<p>Radošević, Josipa, <hi rend="italic">195</hi>
</p>
<p>Radošević, Zdenko, <hi rend="italic">455, 553, 588, 606, 613, 630, 634, 666, 682, 725, 758, 782, 791, 808, 818, 834, 863, 887, 905, 913, 936, 974, 1004, 1026, 1079, 1124</hi>
</p>
<p>Radovanović, Bjondo Ante, <hi rend="italic">1278</hi>
</p>
<p>Radovčić, Šime, <hi rend="italic">387</hi>
</p>
<p>Raičković, Stevan, <hi rend="italic">266, 402</hi>
</p>
<p>Rajakovac, Bogdan, <hi rend="italic">435, 1040</hi>
</p>
<p>Ramić, Rizo, <hi rend="italic">150, 232</hi>
</p>
<p>Raos, Ivan, <hi rend="italic">765, 786, 848, 867, 894, 945, 954, 1010, 1032, 1061, 1081, 1105, 1125</hi>
</p>
<p>Rapić, Dunja, <hi rend="italic">958, 1008, 1036, 1062, 1080</hi>
</p>
<p>Rašo, Martin, <hi rend="italic">610</hi>
</p>
<p>Rauš, Đuro, <hi rend="italic">599, 618, 736</hi>
</p>
<p>Razred za filologiju i Razred za suvremenu književnost, <hi rend="italic">636, 754, 814</hi>
</p>
<p>Razred za suvremenu književnost JAZU, <hi rend="italic">691, 1188</hi>
</p>
<p>Rebić, Dejan, <hi rend="italic">395</hi>
</p>
<p>Rechner i »Đakovačkim vezovima«, <hi rend="italic">1133</hi>
</p>
<p>Redakcija »Jugoslavije«, <hi rend="italic">133</hi>
</p>
<p>Ređep, Draško, <hi rend="italic">476, 654, 785, 828, 848, 868, 895, 922, 946, 978, 990, 1009, 1030, 1060, 1087, 1138, 1145, 1148, 1157, 1167, 1179, 1190, 1205, 1249</hi>
</p>
<p>Ređep, Marijan, <hi rend="italic">1031</hi>
</p>
<p>Reiser, Nikola, <hi rend="italic">1089, 115</hi>8</p>
<p>Rektor, sveučilišta, <hi rend="italic">966, 969</hi>
</p>
<p>Rem, Vladimir, <hi rend="italic">391, 416, 465</hi>
</p>
<p>Renko, Stanislav, <hi rend="italic">506</hi>
</p>
<p>Republički Sekretarijat za kulturu, <hi rend="italic">329</hi>
</p>
<p>Resanović, Ostoja, <hi rend="italic">480</hi>
</p>
<p>Richter, Albert,<hi rend="italic"> 373, 374</hi>
</p>
<p>Riječ za recital u Dubrovniku, <hi rend="italic">120</hi>7</p>
<p>Robinson, Herma, <hi rend="italic">90</hi>
</p>
<p>Roglić, Josip, <hi rend="italic">831, 998</hi>
</p>
<p>Romanjenko, Aleksandar, <hi rend="italic">365</hi>
</p>
<p>Ružić, Stanica, <hi rend="italic">901</hi>
</p>
<p>Ružin, Milan, <hi rend="italic">1050</hi>
</p>
<p>s</p>
<p>Sagner, Martin, <hi rend="italic">804</hi>
</p>
<p>Samom sebi, <hi rend="italic">21</hi>
</p>
<p>Sanader, Ivo, <hi rend="italic">1172</hi>
</p>
<p>Sarajlić, Izet, <hi rend="italic">229</hi>
</p>
<p>Sarić, Vera, <hi rend="italic">528</hi>
</p>
<p>Sarić, Verica i Jure, <hi rend="italic">443</hi>
</p>
<p>Savez književnika Jugoslavije, <hi rend="italic">360</hi>
</p>
<p>Savez omladine Hrvatske, <hi rend="italic">313</hi>
</p>
<p>Savjet za kulturu i nauku NR Hrvatske, <hi rend="italic">264, 270</hi>
</p>
<p>Schmaus, Alois, <hi rend="italic">140</hi>
</p>
<p>Sciascia, Leonardo, <hi rend="italic">317, 346, 34</hi>7</p>
<p>Scotti, Giacomo, <hi rend="italic">428</hi>
</p>
<p>Sekretarijat za kulturu, <hi rend="italic">341</hi>
</p>
<p>Sekretarijat za unutrašnje poslove, <hi rend="italic">753</hi>
</p>
<p>Selaković, Milan, <hi rend="italic">219, 220, 597, 620, 656, 679, 710, 723, 772, 790, 824, 849, 868, 896, 942</hi>
</p>
<p>Seminar za strane slaviste, <hi rend="italic">339</hi>
</p>
<p>Senjsko muzejsko društvo, <hi rend="italic">563</hi>
</p>
<p>Sequi, Eros, <hi rend="italic">524, 653, 671, 687, 729, 911, 924, 1027</hi>
</p>
<p>Sikirica, Stipe, <hi rend="italic">1160, 118</hi>0</p>
<p>Simendić, Jelena, <hi rend="italic">354</hi>
</p>
<p>Simić, Novak, <hi rend="italic">139</hi>
</p>
<p>Sinčić, Branko, <hi rend="italic">235</hi>
</p>
<p>Sintich, Mario, <hi rend="italic">1192</hi>
</p>
<p>SIZ za stanovanje, <hi rend="italic">705</hi>
</p>
<p>Skupština općine Grude, <hi rend="italic">490</hi>
</p>
<p>Slava, <hi rend="italic">69</hi>
</p>
<p>Smidt, Marija, <hi rend="italic">385</hi>
</p>
<p>Sobolevski, Mihael, <hi rend="italic">568</hi>
</p>
<p>Somek, Zdravko, <hi rend="italic">590, 608, 612, 631, 633, 646, 669, 683, 702, 707, 726, 761, 774, 788, 820,</hi> <hi rend="italic">835, 888, 906, 921, 937, 953, 957, 976, 993, 1161, 1184</hi>
</p>
<p>Srednjoškolski centar Orahovica, <hi rend="italic">1110</hi>
</p>
<p>Stamać, Ante, <hi rend="italic">662, 956</hi>
</p>
<p>Stamać, Ivica, <hi rend="italic">661</hi>
</p>
<p>Stanić, Mirko, <hi rend="italic">340, 457, 529, 591, 606, 611, 647, 667, 685, 703, 731, 750, 756, 769, 775, 798, 807, 812</hi>
</p>
<p>Stanoinvest, <hi rend="italic">570, 704</hi>
</p>
<p>Stefanović, Ljubomir, <hi rend="italic">1222, 1255</hi>
</p>
<p>Stipetić, Davorin, <hi rend="italic">693</hi>
</p>
<p>Stojanov, Ljudmil, <hi rend="italic">227</hi>
</p>
<p>Stojić, Andrija i Šego, Krešimir, <hi rend="italic">1264</hi>
</p>
<p>Strbašić, Marijan, <hi rend="italic">69</hi>4</p>
<p>Subotić, Nada, <hi rend="italic">1130</hi>
</p>
<p>Sudnik, Ivica, <hi rend="italic">458</hi>
</p>
<p>Sveučilišna knjižnica, <hi rend="italic">292</hi>
</p>
<p>š</p>
<p>Šeferov, Srđa, <hi rend="italic">530</hi>
</p>
<p>Šego, Krešimir, <hi rend="italic">1132</hi>
</p>
<p>Šehić, Sadik, <hi rend="italic">744</hi>
</p>
<p>Šentija, Josip, <hi rend="italic">494</hi>
</p>
<p>Šimić, Krešimir, <hi rend="italic">732, 764, 782, 981, 999, 1006, 1039, 1045, 1083</hi>
</p>
<p>Šimundža, Drago,<hi rend="italic"> 1228, 1229</hi>
</p>
<p>Šimunović, Domagoj, <hi rend="italic">1193</hi>
</p>
<p>Šimunović, Ljubica, <hi rend="italic">902</hi>
</p>
<p>Šišara-Debelić, Slavica, <hi rend="italic">987, 1000, 1177</hi>
</p>
<p>Škritek, Božidar, <hi rend="italic">465</hi>
</p>
<p>Šlajmer, Vera, <hi rend="italic">153</hi>
</p>
<p>Šokčević, Josip, <hi rend="italic">690, 698</hi>
</p>
<p>Šolc, Oto, <hi rend="italic">551, 637, 644, 676</hi>
</p>
<p>Šoljan, Antun,<hi rend="italic"> 658</hi>
</p>
<p>Šop, Nikola, <hi rend="italic">12, 13, 15, 101</hi>
</p>
<p>Šošić, Davor, <hi rend="italic">1049</hi>
</p>
<p>Šošić, Vjera, <hi rend="italic">322</hi>
</p>
<p>Šovagović, Maja, <hi rend="italic">1005</hi>
</p>
<p>Špoljar, Krsto, <hi rend="italic">456, 598, 608, 620, 656, 678, 722, 746</hi>
</p>
<p>Špoljar, Tanja, <hi rend="italic">810</hi>
</p>
<p>Špoljarić, Zlatko, <hi rend="italic">641</hi>
</p>
<p>Štajduhar, Pero, <hi rend="italic">517</hi>
</p>
<p>Štambak, Dinko, <hi rend="italic">137, 141, 146, 602, 626, 665, 739, 771, 811, 816, 853, 871, 897, 925, 947, 950, 988</hi>
</p>
<p>Štampar, Emil, <hi rend="italic">203, 227, 286</hi>
</p>
<p>Štetić, Marijan, <hi rend="italic">860</hi>
</p>
<p>Štolfa, Milko, <hi rend="italic">538</hi>
</p>
<p>Šubić, Nevena, <hi rend="italic">954, 992, 1033, 1072, 1082, 1127, 1162, 117</hi>2</p>
<p>Šulc, Vladimir i Barica, <hi rend="italic">448</hi>
</p>
<p>Šuša, Dušan, <hi rend="italic">434</hi>
</p>
<p>Švagelj, Dionizije, <hi rend="italic">361, 492, 618, 650, 911</hi>
</p>
<p>Šverko, Paškval, <hi rend="italic">878</hi>
</p>
<p>t</p>
<p>T. D., <hi rend="italic">19</hi>
</p>
<p>Tadijanović, Jela, <hi rend="italic">111, 118, 119, 126, 128, 130, 143, 148, 152, 178, 198, 211, 215, 222, 225, 249, 250, 251, 252, 253, 271, 293, 325, 326, 327, 328, 353, 364, 389, 405, 408, 419, 428, 434, 435, 442, 464, 484, 534, 571, 572, 580, 582, 609, 628, 641, 699, 703, 704, 705, 718, 719, 742, 927, 1022, 1041, 1043, 1046, 1052, 1068, 1070, 1094, 1095, 1113, 1146, 1147, 1151, 1272, 1276</hi>
</p>
<p>Tadijanović, Manda, <hi rend="italic">254, 257, 277</hi>
</p>
<p>Tadijanović, Mišo, <hi rend="italic">116</hi>
</p>
<p>Tajništvo Čakavskog sabora, <hi rend="italic">566, 689</hi>
</p>
<p>Tajništvo Društva književnika Hrvatske, <hi rend="italic">429, 518</hi>
</p>
<p>Tajništvo Razreda za suvremenu književnost, <hi rend="italic">531, 558</hi>
</p>
<p>Tartaglia, Marino, <hi rend="italic">549, 591, 645, 801</hi>
</p>
<p>Tekić, Ivan, <hi rend="italic">1154</hi>
</p>
<p>Težak, Dragan, <hi rend="italic">384</hi>
</p>
<p>Titunik, Irwin, <hi rend="italic">318</hi>
</p>
<p>Todorović-Nikolić, Desanka, <hi rend="italic">440</hi>
</p>
<p>Toldi, Zvonimir, <hi rend="italic">1186</hi>
</p>
<p>Tomac, Ivan, <hi rend="italic">1214</hi>
</p>
<p>Tomán, Lászlo, 5<hi rend="italic">76, 583, 585, 587, 635</hi>
</p>
<p>Tomčić, Zlatko, <hi rend="italic">1277</hi>
</p>
<p>Tomičić, Zlatko, <hi rend="italic">1259</hi>
</p>
<p>Tomić, Aleksa,<hi rend="italic"> 1135, 1142</hi>
</p>
<p>Tonković, Katica, <hi rend="italic">472, 64</hi>0</p>
<p>Topolovac, Antun, <hi rend="italic">849</hi>
</p>
<p>Torbarina, Josip, <hi rend="italic">509</hi>
</p>
<p>Trgo, Davor,<hi rend="italic"> 765, 794, 822, 850, 922, 930, 939, 955, 975, 994, 1003, 1019, 1028, 1061, 1107, 1127</hi>
</p>
<p>Tribina mladih NO-e Sibinj, <hi rend="italic">291</hi>
</p>
<p>Trogrančić, Franjo,<hi rend="italic"> 388, 470, 601, 623</hi>
</p>
<p>Tuđman, Franjo,<hi rend="italic"> 1218, 123</hi>0</p>
<p>Turkalj, Ivan, <hi rend="italic">1291</hi>
</p>
<p>u</p>
<p>Učenici OŠ u Čvrstecu, <hi rend="italic">349</hi>
</p>
<p>Ugrinović, Božidar,<hi rend="italic"> 1023</hi>
</p>
<p>Università’ delle arti, <hi rend="italic">995</hi>
</p>
<p>Uprava Glazbenog zavoda, <hi rend="italic">78</hi>
</p>
<p>Uprava Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, <hi rend="italic">299</hi>
</p>
<p>Upravnik Istorijskog arhiva, <hi rend="italic">384</hi>
</p>
<p>Urban, Jaroslav, <hi rend="italic">410</hi>
</p>
<p>Urbanova, Anna, <hi rend="italic">280</hi>
</p>
<p>Urednik »Književnika«, <hi rend="italic">63</hi>
</p>
<p>USIZ za stanovanje, <hi rend="italic">695</hi>
</p>
<p>v</p>
<p>Vaupotić, Miroslav, <hi rend="italic">749</hi>
</p>
<p>Vejvoda, Ivo, <hi rend="italic">449</hi>
</p>
<p>Veleposlanstvo republike Hrvatske, <hi rend="italic">1265</hi>
</p>
<p>Vereš, Saša, <hi rend="italic">457, 527, 547, 603, 622, 665, 729, 766, 798, 826, 851, 858, 869, 897, 908, 926, 930, 943, 979, 1013, 1031, 1047, 1153, 1159, 1189, 1207</hi>
</p>
<p>Vicković, Ivan, <hi rend="italic">680</hi>
</p>
<p>Vidović, Veseljko, <hi rend="italic">1203</hi>
</p>
<p>Vidrić, Jela, <hi rend="italic">192</hi>
</p>
<p>Vigorelli, Giancarlo, <hi rend="italic">393</hi>
</p>
<p>Vittorini, Demetrije, <hi rend="italic">643, 651, 672</hi>
</p>
<p>Vlašić-Gvozdić, Mila, <hi rend="italic">512</hi>
</p>
<p>Vlaškalin, R., <hi rend="italic">860</hi>
</p>
<p>Vodonovec, Anđela, <hi rend="italic">901</hi>
</p>
<p>Vogrinec, Dragutin, <hi rend="italic">473</hi>
</p>
<p>Vojvoda, Luka, <hi rend="italic">407, 478, 934</hi>
</p>
<p>Vončina, Nikola, <hi rend="italic">898</hi>
</p>
<p>Vračić, Vinko, <hi rend="italic">263</hi>
</p>
<p>Vrbačič, Marija, <hi rend="italic">1279</hi>
</p>
<p>Vrgoč, Hrvoje, <hi rend="italic">397</hi>
</p>
<p>Vrhovac, Ivo, <hi rend="italic">565, 689</hi>
</p>
<p>Vučo, Aleksandar, <hi rend="italic">217, 235, 254,</hi>
</p>
<p>Vujkov, Balint, <hi rend="italic">358</hi>
</p>
<p>Vukasović, Jure, <hi rend="italic">414, 418,</hi>
</p>
<p>Vukelić, Mato, <hi rend="italic">1224</hi>
</p>
<p>Vukmirović, Vladimir, <hi rend="italic">814</hi>
</p>
<p>Vuković, Boško,<hi rend="italic"> 956, 962</hi>
</p>
<p>Vuksan, Vladimir, <hi rend="italic">533</hi>
</p>
<p>Vukšić, Miljenko, <hi rend="italic">850</hi>
</p>
<p>Vyncke, Frans, <hi rend="italic">482, 1090, 1098</hi>
</p>
<p>w</p>
<p>Ward, Dennis, <hi rend="italic">1056, 1112, 1217, 1243, 1246</hi>
</p>
<p>Warnier, Raymond, <hi rend="italic">28</hi>3</p>
<p>z</p>
<p>Zagorski, Cvetko, <hi rend="italic">123</hi>
</p>
<p>Zakerija, Necati, <hi rend="italic">1075, 1089, 109</hi>3</p>
<p>Založba, Obzorja, <hi rend="italic">567</hi>
</p>
<p>Zavišin, Mirjana, <hi rend="italic">569</hi>
</p>
<p>Zavod sv. Jeronima, <hi rend="italic">273</hi>
</p>
<p>Zavod za književnost i teatrologiju, <hi rend="italic">750, 881</hi>
</p>
<p>Zednik, Vesna, <hi rend="italic">1272, 1276</hi>
</p>
<p>Zelić, Milica, <hi rend="italic">184, 20</hi>0</p>
<p>Zelić, Vinka,<hi rend="italic"> 811, 1243</hi>
</p>
<p>Zinaić, Milan, <hi rend="italic">1054, 1063, 1064, 1066, 1091</hi>
</p>
<p>Zlatanović, Olgica, <hi rend="italic">926</hi>
</p>
<p>Zlatar, Andrea, <hi rend="italic">1123</hi>
</p>
<p>Zovko, Ilija, <hi rend="italic">1022</hi>
</p>
<p>Zuccon, Grga,<hi rend="italic"> 83</hi>
</p>
<p>Zych, Edward, <hi rend="italic">896, 1259, 1262</hi>
</p>
<p>ž</p>
<p>Žganjer, Branko,<hi rend="italic"> 967</hi>
</p>
<p>Žigo, Petar, <hi rend="italic">983</hi>
</p>
<p>Živković, Mijo, <hi rend="italic">754</hi>
</p>
<p>Župni ured u Podvinju, <hi rend="italic">609</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Kazalo mjestā</hi>
</p>
<p>A</p>
<p>Antwerpen, <hi rend="italic">782</hi>, <hi rend="italic">783</hi>, <hi rend="italic">784</hi>, <hi rend="italic">785</hi>, <hi rend="italic">786</hi>, <hi rend="italic">787</hi>
</p>
<p>Assisi, <hi rend="italic">1193</hi>
</p>
<p>B</p>
<p>Babina Greda, <hi rend="italic">90</hi>, <hi rend="italic">92</hi>, <hi rend="italic">96</hi>
</p>
<p>Bakar, <hi rend="italic">496</hi>, <hi rend="italic">553</hi>, <hi rend="italic">554</hi>, <hi rend="italic">555</hi>
</p>
<p>Barcelona, <hi rend="italic">89</hi>
</p>
<p>Beč, <hi rend="italic">1182</hi>, <hi rend="italic">1183</hi>, <hi rend="italic">1184</hi>, <hi rend="italic">1185</hi>
</p>
<p>Beograd, <hi rend="italic">325</hi>
</p>
<p>Bern, <hi rend="italic">806</hi>, <hi rend="italic">807</hi>
</p>
<p>Bileće, <hi rend="italic">64</hi>, <hi rend="italic">65</hi>, <hi rend="italic">67</hi>, <hi rend="italic">69</hi>, <hi rend="italic">70</hi>
</p>
<p>Božava, <hi rend="italic">936</hi>, <hi rend="italic">937</hi>, <hi rend="italic">938</hi>, <hi rend="italic">939</hi>, <hi rend="italic">940</hi>, <hi rend="italic">941</hi>, <hi rend="italic">942</hi>, <hi rend="italic">943</hi>, <hi rend="italic">944</hi>, <hi rend="italic">945</hi>, <hi rend="italic">946</hi>, <hi rend="italic">947</hi>, <hi rend="italic">948</hi>, <hi rend="italic">949</hi>
</p>
<p>Bratislava, <hi rend="italic">327</hi>
</p>
<p>Brod, <hi rend="italic">11</hi>, <hi rend="italic">12</hi>, <hi rend="italic">13</hi>, <hi rend="italic">15</hi>, <hi rend="italic">18</hi>, <hi rend="italic">30</hi>, <hi rend="italic">34</hi>, <hi rend="italic">39</hi>, <hi rend="italic">997</hi>, <hi rend="italic">998</hi>
</p>
<p>Brodsko Brdo, <hi rend="italic">24</hi>
</p>
<p>C</p>
<p>Crikvenica, <hi rend="italic">111</hi>
</p>
<p>D</p>
<p>Doboj, <hi rend="italic">249</hi>, <hi rend="italic">250</hi>
</p>
<p>Dubrovnik, <hi rend="italic">157</hi>, <hi rend="italic">194</hi>, <hi rend="italic">222</hi>, <hi rend="italic">223</hi>, <hi rend="italic">225</hi>, <hi rend="italic">226</hi>, <hi rend="italic">227</hi>, <hi rend="italic">252</hi>, <hi rend="italic">253</hi>, <hi rend="italic">321</hi>, <hi rend="italic">434</hi>, <hi rend="italic">442</hi>, <hi rend="italic">483</hi>, <hi rend="italic">611</hi>, <hi rend="italic">612</hi>, <hi rend="italic">613</hi>, <hi rend="italic">614</hi>, <hi rend="italic">615</hi>, <hi rend="italic">616</hi>, <hi rend="italic">617</hi>, <hi rend="italic">618</hi>, <hi rend="italic">619</hi>, <hi rend="italic">620</hi>, <hi rend="italic">621</hi>, <hi rend="italic">622</hi>, <hi rend="italic">623</hi>, <hi rend="italic">624</hi>, <hi rend="italic">625</hi>, <hi rend="italic">626</hi>, <hi rend="italic">627</hi>, <hi rend="italic">628</hi>, <hi rend="italic">705</hi>, <hi rend="italic">706</hi>, <hi rend="italic">707</hi>, <hi rend="italic">757</hi>, <hi rend="italic">758</hi>, <hi rend="italic">759</hi>, <hi rend="italic">760</hi>, <hi rend="italic">761</hi>, <hi rend="italic">762</hi>, <hi rend="italic">763</hi>, <hi rend="italic">764</hi>, <hi rend="italic">765</hi>, <hi rend="italic">766</hi>, <hi rend="italic">767</hi>, <hi rend="italic">768</hi>, <hi rend="italic">769</hi>, <hi rend="italic">770</hi>, <hi rend="italic">771</hi>, <hi rend="italic">772</hi>, <hi rend="italic">773</hi>, <hi rend="italic">863</hi>, <hi rend="italic">864</hi>, <hi rend="italic">865</hi>, <hi rend="italic">866</hi>, <hi rend="italic">867</hi>, <hi rend="italic">868</hi>, <hi rend="italic">869</hi>, <hi rend="italic">870</hi>, <hi rend="italic">871</hi>, <hi rend="italic">872</hi>, <hi rend="italic">903</hi>, <hi rend="italic">904</hi>, <hi rend="italic">905</hi>, <hi rend="italic">906</hi>, <hi rend="italic">907</hi>, <hi rend="italic">908</hi>, <hi rend="italic">909</hi>, <hi rend="italic">910</hi>
</p>
<p>F</p>
<p>Firenze, <hi rend="italic">102</hi>, <hi rend="italic">604</hi>, <hi rend="italic">605</hi>, <hi rend="italic">606</hi>, <hi rend="italic">607</hi>, <hi rend="italic">608</hi>
</p>
<p>Frkanj, (Rab), <hi rend="italic">495</hi>, <hi rend="italic">525</hi>, <hi rend="italic">526</hi>, <hi rend="italic">527</hi>, <hi rend="italic">528</hi>, <hi rend="italic">529</hi>, <hi rend="italic">530</hi>, <hi rend="italic">549</hi>, <hi rend="italic">550</hi>, <hi rend="italic">551</hi>, <hi rend="italic">590</hi>, <hi rend="italic">593</hi>, <hi rend="italic">594</hi>, <hi rend="italic">595</hi>, <hi rend="italic">596</hi>, <hi rend="italic">597</hi>, <hi rend="italic">603</hi>, <hi rend="italic">604</hi>, <hi rend="italic">643</hi>, <hi rend="italic">644</hi>, <hi rend="italic">645</hi>, <hi rend="italic">646</hi>, <hi rend="italic">647</hi>, <hi rend="italic">648</hi>, <hi rend="italic">649</hi>, <hi rend="italic">667</hi>, <hi rend="italic">668</hi>, <hi rend="italic">851</hi>, <hi rend="italic">852</hi>
</p>
<p>Fužine, <hi rend="italic">1173</hi>, <hi rend="italic">1174</hi>, <hi rend="italic">1175</hi>, <hi rend="italic">1176</hi>, <hi rend="italic">1177</hi>, <hi rend="italic">1178</hi>, <hi rend="italic">1179</hi>, <hi rend="italic">1180</hi>
</p>
<p>G</p>
<p>Genève, <hi rend="italic">555</hi>, <hi rend="italic">671</hi>, <hi rend="italic">672</hi>, <hi rend="italic">673</hi>, <hi rend="italic">674</hi>, <hi rend="italic">675</hi>, <hi rend="italic">676</hi>, <hi rend="italic">677</hi>, <hi rend="italic">678</hi>, <hi rend="italic">679</hi>, <hi rend="italic">680</hi>, <hi rend="italic">681</hi>, <hi rend="italic">682</hi>, <hi rend="italic">683</hi>, <hi rend="italic">684</hi>, <hi rend="italic">685</hi>
</p>
<p>Graz, <hi rend="italic">562</hi>
</p>
<p>H</p>
<p>Hvar, <hi rend="italic">582</hi>, <hi rend="italic">699</hi>, <hi rend="italic">700</hi>, <hi rend="italic">701</hi>, <hi rend="italic">702</hi>, <hi rend="italic">816</hi>, <hi rend="italic">817</hi>, <hi rend="italic">818</hi>, <hi rend="italic">819</hi>, <hi rend="italic">820</hi>, <hi rend="italic">821</hi>, <hi rend="italic">822</hi>, <hi rend="italic">823</hi>, <hi rend="italic">824</hi>, <hi rend="italic">825</hi>, <hi rend="italic">826</hi>
</p>
<p>I</p>
<p>Imotski, <hi rend="italic">484</hi>
</p>
<p>J</p>
<p>Jezersko, <hi rend="italic">857</hi>, <hi rend="italic">858</hi>, <hi rend="italic">859</hi>, <hi rend="italic">860</hi>
</p>
<p>K</p>
<p>Kahlenberg, <hi rend="italic">328</hi>
</p>
<p>Kali, <hi rend="italic">718</hi>
</p>
<p>Krapiske Toplice, <hi rend="italic">928</hi>, <hi rend="italic">929</hi>, <hi rend="italic">931</hi>, <hi rend="italic">932</hi>, <hi rend="italic">1172</hi>
</p>
<p>Krško, <hi rend="italic">405</hi>
</p>
<p>M</p>
<p>Mali Lošinj, <hi rend="italic">755</hi>, <hi rend="italic">756</hi>
</p>
<p>Maribor, <hi rend="italic">293</hi>
</p>
<p>Mljet, <hi rend="italic">362</hi>
</p>
<p>Mostar, <hi rend="italic">353</hi>
</p>
<p>N</p>
<p>Napulj, <hi rend="italic">273</hi>
</p>
<p>Njivice, <hi rend="italic">989</hi>, <hi rend="italic">990</hi>, <hi rend="italic">991</hi>, <hi rend="italic">992</hi>, <hi rend="italic">993</hi>, <hi rend="italic">994</hi>, <hi rend="italic">995</hi>
</p>
<p>Nova Gradiška, <hi rend="italic">1094</hi>
</p>
<p>Novi Sad, <hi rend="italic">632</hi>, <hi rend="italic">633</hi>, <hi rend="italic">634</hi>, <hi rend="italic">635</hi>
</p>
<p>O</p>
<p>Ogulin, <hi rend="italic">571</hi>, <hi rend="italic">572</hi>
</p>
<p>Ohrid, <hi rend="italic">419</hi>
</p>
<p>Opatija, <hi rend="italic">443</hi>, <hi rend="italic">628</hi>, <hi rend="italic">629</hi>, <hi rend="italic">630</hi>, <hi rend="italic">631</hi>, <hi rend="italic">710</hi>, <hi rend="italic">711</hi>, <hi rend="italic">912</hi>, <hi rend="italic">913</hi>, <hi rend="italic">914</hi>, <hi rend="italic">915</hi>, <hi rend="italic">916</hi>, <hi rend="italic">917</hi>, <hi rend="italic">918</hi>, <hi rend="italic">919</hi>, <hi rend="italic">920</hi>, <hi rend="italic">921</hi>, <hi rend="italic">922</hi>, <hi rend="italic">923</hi>, <hi rend="italic">924</hi>, <hi rend="italic">925</hi>, <hi rend="italic">926</hi>, <hi rend="italic">957</hi>, <hi rend="italic">958</hi>, <hi rend="italic">959</hi>, <hi rend="italic">960</hi>, <hi rend="italic">998</hi>, <hi rend="italic">999</hi>, <hi rend="italic">1000</hi>, <hi rend="italic">1001</hi>, <hi rend="italic">1002</hi>, <hi rend="italic">1003</hi>, <hi rend="italic">1004</hi>, <hi rend="italic">1005</hi>, <hi rend="italic">1006</hi>, <hi rend="italic">1007</hi>, <hi rend="italic">1008</hi>, <hi rend="italic">1009</hi>, <hi rend="italic">1010</hi>, <hi rend="italic">1011</hi>, <hi rend="italic">1012</hi>, <hi rend="italic">1013</hi>, <hi rend="italic">1016</hi>, <hi rend="italic">1017</hi>, <hi rend="italic">1018</hi>, <hi rend="italic">1019</hi>, <hi rend="italic">1020</hi>, <hi rend="italic">1041</hi>, <hi rend="italic">1042</hi>, <hi rend="italic">1043</hi>, <hi rend="italic">1044</hi>, <hi rend="italic">1045</hi>, <hi rend="italic">1046</hi>, <hi rend="italic">1047</hi>, <hi rend="italic">1048</hi>, <hi rend="italic">1056</hi>, <hi rend="italic">1057</hi>, <hi rend="italic">1058</hi>, <hi rend="italic">1059</hi>, <hi rend="italic">1060</hi>, <hi rend="italic">1061</hi>, <hi rend="italic">1062</hi>, <hi rend="italic">1063</hi>, <hi rend="italic">1099</hi>, <hi rend="italic">1100</hi>, <hi rend="italic">1103</hi>, <hi rend="italic">1104</hi>, <hi rend="italic">1105</hi>, <hi rend="italic">1106</hi>, <hi rend="italic">1107</hi>, <hi rend="italic">1108</hi>, <hi rend="italic">1109</hi>, <hi rend="italic">1139</hi>, <hi rend="italic">1140</hi>, <hi rend="italic">1147</hi>, <hi rend="italic">1148</hi>, <hi rend="italic">1149</hi>, <hi rend="italic">1150</hi>, <hi rend="italic">1151</hi>, <hi rend="italic">1164</hi>, <hi rend="italic">1165</hi>, <hi rend="italic">1166</hi>, <hi rend="italic">1167</hi>, <hi rend="italic">1168</hi>, <hi rend="italic">1169</hi>, <hi rend="italic">1170</hi>
</p>
<p>O</p>
<p>Osijek, <hi rend="italic">126</hi>, <hi rend="italic">464</hi>, <hi rend="italic">1282</hi>
</p>
<p>P</p>
<p>Pag, <hi rend="italic">718</hi>
</p>
<p>Palit, (Rab), <hi rend="italic">588</hi>, <hi rend="italic">589</hi>, <hi rend="italic">590</hi>, <hi rend="italic">591</hi>, <hi rend="italic">592</hi>, <hi rend="italic">598</hi>, <hi rend="italic">599</hi>, <hi rend="italic">600</hi>, <hi rend="italic">601</hi>, <hi rend="italic">602</hi>, <hi rend="italic">644</hi>, <hi rend="italic">645</hi>, <hi rend="italic">773</hi>
</p>
<p>Pariz, <hi rend="italic">106</hi>, <hi rend="italic">148</hi>, <hi rend="italic">272</hi>, <hi rend="italic">787</hi>, <hi rend="italic">788</hi>, <hi rend="italic">789</hi>, <hi rend="italic">790</hi>, <hi rend="italic">791</hi>, <hi rend="italic">792</hi>, <hi rend="italic">793</hi>, <hi rend="italic">794</hi>, <hi rend="italic">795</hi>, <hi rend="italic">796</hi>, <hi rend="italic">797</hi>, <hi rend="italic">798</hi>, <hi rend="italic">799</hi>, <hi rend="italic">800</hi>, <hi rend="italic">801</hi>, <hi rend="italic">802</hi>, <hi rend="italic">803</hi>, <hi rend="italic">804</hi>, <hi rend="italic">805</hi>
</p>
<p>Pečuh, <hi rend="italic">326</hi>, <hi rend="italic">327</hi>, <hi rend="italic">1111</hi>
</p>
<p>Perugia, <hi rend="italic">1192</hi>
</p>
<p>Piešt’any, <hi rend="italic">328</hi>
</p>
<p>Podlapac, <hi rend="italic">1267</hi>
</p>
<p>Praha, <hi rend="italic">326</hi>, <hi rend="italic">327</hi>
</p>
<p>R</p>
<p>Rab, <hi rend="italic">121</hi>, <hi rend="italic">123</hi>, <hi rend="italic">136</hi>, <hi rend="italic">137</hi>, <hi rend="italic">138</hi>, <hi rend="italic">139</hi>, <hi rend="italic">443</hi>, <hi rend="italic">444</hi>, <hi rend="italic">445</hi>, <hi rend="italic">454</hi>, <hi rend="italic">455</hi>, <hi rend="italic">456</hi>, <hi rend="italic">457</hi>, <hi rend="italic">477</hi>, <hi rend="italic">478</hi>, <hi rend="italic">479</hi>, <hi rend="italic">480</hi>, <hi rend="italic">492</hi>, <hi rend="italic">493</hi>, <hi rend="italic">494</hi>, <hi rend="italic">526</hi>, <hi rend="italic">527</hi>, <hi rend="italic">545</hi>, <hi rend="italic">546</hi>, <hi rend="italic">547</hi>, <hi rend="italic">548</hi>, <hi rend="italic">549</hi>, <hi rend="italic">551</hi>, <hi rend="italic">552</hi>, <hi rend="italic">553</hi>, <hi rend="italic">592</hi>, <hi rend="italic">650</hi>, <hi rend="italic">651</hi>, <hi rend="italic">652</hi>, <hi rend="italic">653</hi>, <hi rend="italic">654</hi>, <hi rend="italic">655</hi>, <hi rend="italic">656</hi>, <hi rend="italic">657</hi>, <hi rend="italic">658</hi>, <hi rend="italic">659</hi>, <hi rend="italic">660</hi>, <hi rend="italic">661</hi>, <hi rend="italic">662</hi>, <hi rend="italic">663</hi>, <hi rend="italic">664</hi>, <hi rend="italic">665</hi>, <hi rend="italic">666</hi>, <hi rend="italic">667</hi>, <hi rend="italic">669</hi>, <hi rend="italic">773</hi>, <hi rend="italic">774</hi>, <hi rend="italic">775</hi>, <hi rend="italic">776</hi>, <hi rend="italic">777</hi>, <hi rend="italic">778</hi>, <hi rend="italic">779</hi>, <hi rend="italic">780</hi>, <hi rend="italic">781</hi>, <hi rend="italic">833</hi>, <hi rend="italic">834</hi>, <hi rend="italic">835</hi>, <hi rend="italic">836</hi>, <hi rend="italic">837</hi>, <hi rend="italic">838</hi>, <hi rend="italic">839</hi>, <hi rend="italic">840</hi>, <hi rend="italic">841</hi>, <hi rend="italic">842</hi>, <hi rend="italic">843</hi>, <hi rend="italic">844</hi>, <hi rend="italic">845</hi>, <hi rend="italic">846</hi>, <hi rend="italic">847</hi>, <hi rend="italic">848</hi>, <hi rend="italic">849</hi>, <hi rend="italic">850</hi>, <hi rend="italic">853</hi>, <hi rend="italic">854</hi>, <hi rend="italic">855</hi>, <hi rend="italic">856</hi>, <hi rend="italic">857</hi>, <hi rend="italic">951</hi>, <hi rend="italic">952</hi>, <hi rend="italic">953</hi>, <hi rend="italic">954</hi>, <hi rend="italic">955</hi>, <hi rend="italic">956</hi>, <hi rend="italic">1023</hi>, <hi rend="italic">1024</hi>, <hi rend="italic">1025</hi>, <hi rend="italic">1026</hi>, <hi rend="italic">1027</hi>, <hi rend="italic">1028</hi>, <hi rend="italic">1029</hi>, <hi rend="italic">1030</hi>, <hi rend="italic">1031</hi>, <hi rend="italic">1032</hi>, <hi rend="italic">1033</hi>, <hi rend="italic">1034</hi>, <hi rend="italic">1035</hi>, <hi rend="italic">1036</hi>, <hi rend="italic">1037</hi>, <hi rend="italic">1038</hi>, <hi rend="italic">1039</hi>, <hi rend="italic">1152</hi>, <hi rend="italic">1153</hi>, <hi rend="italic">1204</hi>, <hi rend="italic">1205</hi>, <hi rend="italic">1206</hi>, <hi rend="italic">1207</hi>, <hi rend="italic">1276</hi>
</p>
<p>Rastušje, <hi rend="italic">11</hi>, <hi rend="italic">16</hi>, <hi rend="italic">17</hi>, <hi rend="italic">19</hi>, <hi rend="italic">26</hi>, <hi rend="italic">28</hi>, <hi rend="italic">32</hi>, <hi rend="italic">35</hi>, <hi rend="italic">36</hi>, <hi rend="italic">49</hi>, <hi rend="italic">54</hi>, <hi rend="italic">55</hi>, <hi rend="italic">56</hi>, <hi rend="italic">58</hi>, <hi rend="italic">63</hi>, <hi rend="italic">72</hi>, <hi rend="italic">80</hi>, <hi rend="italic">81</hi>, <hi rend="italic">83</hi>, <hi rend="italic">84</hi>, <hi rend="italic">86</hi>, <hi rend="italic">96</hi>
</p>
<p>Recanati, <hi rend="italic">1189</hi>, <hi rend="italic">1190</hi>, <hi rend="italic">1191</hi>
</p>
<p>Rijeka, <hi rend="italic">141</hi>, <hi rend="italic">152</hi>, <hi rend="italic">1043</hi>
</p>
<p>Rim, <hi rend="italic">272</hi>
</p>
<p>Rovinj, <hi rend="italic">882</hi>, <hi rend="italic">883</hi>, <hi rend="italic">884</hi>, <hi rend="italic">885</hi>, <hi rend="italic">886</hi>, <hi rend="italic">887</hi>, <hi rend="italic">888</hi>, <hi rend="italic">889</hi>, <hi rend="italic">890</hi>, <hi rend="italic">891</hi>, <hi rend="italic">892</hi>, <hi rend="italic">893</hi>, <hi rend="italic">894</hi>, <hi rend="italic">895</hi>, <hi rend="italic">896</hi>, <hi rend="italic">897</hi>, <hi rend="italic">898</hi>, <hi rend="italic">899</hi>, <hi rend="italic">900</hi>
</p>
<p>S</p>
<p>Salzburg, <hi rend="italic">807</hi>, <hi rend="italic">808</hi>, <hi rend="italic">809</hi>, <hi rend="italic">810</hi>, <hi rend="italic">811</hi>
</p>
<p>Sanski most, <hi rend="italic">143</hi>
</p>
<p>Sarajevo, <hi rend="italic">128</hi>, <hi rend="italic">198</hi>, <hi rend="italic">389</hi>
</p>
<p>Seget, <hi rend="italic">610</hi>
</p>
<p>Selce, <hi rend="italic">742</hi>, <hi rend="italic">1022</hi>, <hi rend="italic">1023</hi>, <hi rend="italic">1272</hi>
</p>
<p>Senj, <hi rend="italic">211</hi>
</p>
<p>Slavonski Brod, <hi rend="italic">534</hi>, <hi rend="italic">580</hi>, <hi rend="italic">609</hi>, <hi rend="italic">641</hi>, <hi rend="italic">986</hi>, <hi rend="italic">987</hi>, <hi rend="italic">988</hi>, <hi rend="italic">1067</hi>, <hi rend="italic">1110</hi>, <hi rend="italic">1113</hi>, <hi rend="italic">1130</hi>, <hi rend="italic">1143</hi>, <hi rend="italic">1151</hi>
</p>
<p>Split, <hi rend="italic">253</hi>, <hi rend="italic">428</hi>
</p>
<p>Suha Punta, (Rab), <hi rend="italic">970</hi>, <hi rend="italic">971</hi>, <hi rend="italic">972</hi>, <hi rend="italic">973</hi>, <hi rend="italic">974</hi>, <hi rend="italic">975</hi>, <hi rend="italic">976</hi>, <hi rend="italic">977</hi>, <hi rend="italic">978</hi>, <hi rend="italic">979</hi>, <hi rend="italic">980</hi>, <hi rend="italic">981</hi>, <hi rend="italic">1067</hi>, <hi rend="italic">1068</hi>, <hi rend="italic">1069</hi>, <hi rend="italic">1070</hi>, <hi rend="italic">1071</hi>, <hi rend="italic">1072</hi>, <hi rend="italic">1073</hi>, <hi rend="italic">1075</hi>, <hi rend="italic">1076</hi>, <hi rend="italic">1077</hi>, <hi rend="italic">1078</hi>, <hi rend="italic">1079</hi>, <hi rend="italic">1080</hi>, <hi rend="italic">1081</hi>, <hi rend="italic">1082</hi>, <hi rend="italic">1083</hi>, <hi rend="italic">1084</hi>, <hi rend="italic">1085</hi>, <hi rend="italic">1086</hi>, <hi rend="italic">1087</hi>, <hi rend="italic">1088</hi>, <hi rend="italic">1089</hi>, <hi rend="italic">1117</hi>, <hi rend="italic">1118</hi>, <hi rend="italic">1119</hi>, <hi rend="italic">1120</hi>, <hi rend="italic">1121</hi>, <hi rend="italic">1122</hi>, <hi rend="italic">1123</hi>, <hi rend="italic">1124</hi>, <hi rend="italic">1125</hi>, <hi rend="italic">1126</hi>, <hi rend="italic">1127</hi>, <hi rend="italic">1128</hi>, <hi rend="italic">1129</hi>, <hi rend="italic">1136</hi>, <hi rend="italic">1137</hi>, <hi rend="italic">1138</hi>, <hi rend="italic">1145</hi>, <hi rend="italic">1146</hi>, <hi rend="italic">1155</hi>, <hi rend="italic">1156</hi>, <hi rend="italic">1157</hi>, <hi rend="italic">1158</hi>, <hi rend="italic">1159</hi>, <hi rend="italic">1160</hi>, <hi rend="italic">1161</hi>, <hi rend="italic">1162</hi>, <hi rend="italic">1163</hi>
</p>
<p>Supetar na Braču, <hi rend="italic">703</hi>
</p>
<p>T</p>
<p>Titograd, <hi rend="italic">364</hi>
</p>
<p>Trakošćan, <hi rend="italic">408</hi>, <hi rend="italic">435</hi>
</p>
<p>Trogir, <hi rend="italic">704</hi>
</p>
<p>Trst, <hi rend="italic">927</hi>, <hi rend="italic">928</hi>
</p>
<p>V</p>
<p>Venezia, <hi rend="italic">686</hi>, <hi rend="italic">687</hi>
</p>
<p>Vetovo, <hi rend="italic">1293</hi>
</p>
<p>Vinkovci, <hi rend="italic">1095</hi>
</p>
<p>Vučedol, <hi rend="italic">178</hi>, <hi rend="italic">180</hi>, <hi rend="italic">181</hi>, <hi rend="italic">182</hi>, <hi rend="italic">183</hi>, <hi rend="italic">184</hi>, <hi rend="italic">185</hi>, <hi rend="italic">187</hi>
</p>
<p>Z</p>
<p>Zadar, <hi rend="italic">271</hi>, <hi rend="italic">719</hi>, <hi rend="italic">720</hi>, <hi rend="italic">721</hi>, <hi rend="italic">722</hi>, <hi rend="italic">723</hi>, <hi rend="italic">724</hi>, <hi rend="italic">725</hi>, <hi rend="italic">726</hi>, <hi rend="italic">727</hi>, <hi rend="italic">728</hi>, <hi rend="italic">729</hi>, <hi rend="italic">730</hi>, <hi rend="italic">731</hi>, <hi rend="italic">732</hi>, <hi rend="italic">733</hi>, <hi rend="italic">734</hi>, <hi rend="italic">735</hi>, <hi rend="italic">736</hi>, <hi rend="italic">737</hi>, <hi rend="italic">738</hi>, <hi rend="italic">739</hi>, <hi rend="italic">740</hi>, <hi rend="italic">741</hi>
</p>
<p>Zagreb, <hi rend="italic">20</hi>, <hi rend="italic">21</hi>, <hi rend="italic">22</hi>, <hi rend="italic">41</hi>, <hi rend="italic">42</hi>, <hi rend="italic">43</hi>, <hi rend="italic">44</hi>, <hi rend="italic">46</hi>, <hi rend="italic">48</hi>, <hi rend="italic">78</hi>, <hi rend="italic">81</hi>, <hi rend="italic">87</hi>, <hi rend="italic">88</hi>, <hi rend="italic">91</hi>, <hi rend="italic">98</hi>, <hi rend="italic">99</hi>, <hi rend="italic">100</hi>, <hi rend="italic">101</hi>, <hi rend="italic">102</hi>, <hi rend="italic">103</hi>, <hi rend="italic">104</hi>, <hi rend="italic">105</hi>, <hi rend="italic">106</hi>, <hi rend="italic">107</hi>, <hi rend="italic">108</hi>, <hi rend="italic">109</hi>, <hi rend="italic">110</hi>, <hi rend="italic">113</hi>, <hi rend="italic">114</hi>, <hi rend="italic">115</hi>, <hi rend="italic">116</hi>, <hi rend="italic">117</hi>, <hi rend="italic">118</hi>, <hi rend="italic">119</hi>, <hi rend="italic">121</hi>, <hi rend="italic">123</hi>, <hi rend="italic">124</hi>, <hi rend="italic">125</hi>, <hi rend="italic">126</hi>, <hi rend="italic">128</hi>, <hi rend="italic">130</hi>, <hi rend="italic">131</hi>, <hi rend="italic">132</hi>, <hi rend="italic">133</hi>, <hi rend="italic">134</hi>, <hi rend="italic">135</hi>, <hi rend="italic">139</hi>, <hi rend="italic">140</hi>, <hi rend="italic">141</hi>, <hi rend="italic">142</hi>, <hi rend="italic">144</hi>, <hi rend="italic">145</hi>, <hi rend="italic">146</hi>, <hi rend="italic">150</hi>, <hi rend="italic">151</hi>, <hi rend="italic">152</hi>, <hi rend="italic">153</hi>, <hi rend="italic">155</hi>, <hi rend="italic">156</hi>, <hi rend="italic">157</hi>, <hi rend="italic">158</hi>, <hi rend="italic">159</hi>, <hi rend="italic">161</hi>, <hi rend="italic">167</hi>, <hi rend="italic">169</hi>, <hi rend="italic">170</hi>, <hi rend="italic">172</hi>, <hi rend="italic">173</hi>, <hi rend="italic">174</hi>, <hi rend="italic">175</hi>, <hi rend="italic">176</hi>, <hi rend="italic">186</hi>, <hi rend="italic">188</hi>, <hi rend="italic">189</hi>, <hi rend="italic">191</hi>, <hi rend="italic">192</hi>, <hi rend="italic">194</hi>, <hi rend="italic">195</hi>, <hi rend="italic">196</hi>, <hi rend="italic">197</hi>, <hi rend="italic">199</hi>, <hi rend="italic">200</hi>, <hi rend="italic">201</hi>, <hi rend="italic">202</hi>, <hi rend="italic">203</hi>, <hi rend="italic">204</hi>, <hi rend="italic">208</hi>, <hi rend="italic">209</hi>, <hi rend="italic">210</hi>, <hi rend="italic">211</hi>, <hi rend="italic">212</hi>, <hi rend="italic">213</hi>, <hi rend="italic">214</hi>, <hi rend="italic">215</hi>, <hi rend="italic">216</hi>, <hi rend="italic">217</hi>, <hi rend="italic">218</hi>, <hi rend="italic">219</hi>, <hi rend="italic">220</hi>, <hi rend="italic">227</hi>, <hi rend="italic">228</hi>, <hi rend="italic">229</hi>, <hi rend="italic">230</hi>, <hi rend="italic">232</hi>, <hi rend="italic">234</hi>, <hi rend="italic">235</hi>, <hi rend="italic">236</hi>, <hi rend="italic">238</hi>, <hi rend="italic">240</hi>, <hi rend="italic">241</hi>, <hi rend="italic">243</hi>, <hi rend="italic">244</hi>, <hi rend="italic">246</hi>, <hi rend="italic">247</hi>, <hi rend="italic">248</hi>, <hi rend="italic">250</hi>, <hi rend="italic">251</hi>, <hi rend="italic">254</hi>, <hi rend="italic">256</hi>, <hi rend="italic">257</hi>, <hi rend="italic">258</hi>, <hi rend="italic">259</hi>, <hi rend="italic">261</hi>, <hi rend="italic">263</hi>, <hi rend="italic">264</hi>, <hi rend="italic">266</hi>, <hi rend="italic">268</hi>, <hi rend="italic">269</hi>, <hi rend="italic">270</hi>, <hi rend="italic">271</hi>, <hi rend="italic">273</hi>, <hi rend="italic">275</hi>, <hi rend="italic">277</hi>, <hi rend="italic">278</hi>, <hi rend="italic">279</hi>, <hi rend="italic">280</hi>, <hi rend="italic">281</hi>, <hi rend="italic">282</hi>, <hi rend="italic">283</hi>, <hi rend="italic">284</hi>, <hi rend="italic">285</hi>, <hi rend="italic">286</hi>, <hi rend="italic">287</hi>, <hi rend="italic">288</hi>, <hi rend="italic">290</hi>, <hi rend="italic">291</hi>, <hi rend="italic">292</hi>, <hi rend="italic">293</hi>, <hi rend="italic">294</hi>, <hi rend="italic">296</hi>, <hi rend="italic">297</hi>, <hi rend="italic">298</hi>, <hi rend="italic">299</hi>, <hi rend="italic">300</hi>, <hi rend="italic">301</hi>, <hi rend="italic">302</hi>, <hi rend="italic">303</hi>, <hi rend="italic">304</hi>, <hi rend="italic">305</hi>, <hi rend="italic">306</hi>, <hi rend="italic">307</hi>, <hi rend="italic">308</hi>, <hi rend="italic">309</hi>, <hi rend="italic">310</hi>, <hi rend="italic">311</hi>, <hi rend="italic">312</hi>, <hi rend="italic">313</hi>, <hi rend="italic">314</hi>, <hi rend="italic">315</hi>, <hi rend="italic">316</hi>, <hi rend="italic">317</hi>, <hi rend="italic">318</hi>, <hi rend="italic">319</hi>, <hi rend="italic">322</hi>, <hi rend="italic">323</hi>, <hi rend="italic">324</hi>, <hi rend="italic">329</hi>, <hi rend="italic">330</hi>, <hi rend="italic">331</hi>, <hi rend="italic">332</hi>, <hi rend="italic">333</hi>, <hi rend="italic">334</hi>, <hi rend="italic">335</hi>, <hi rend="italic">337</hi>, <hi rend="italic">338</hi>, <hi rend="italic">339</hi>, <hi rend="italic">340</hi>, <hi rend="italic">341</hi>, <hi rend="italic">343</hi>, <hi rend="italic">345</hi>, <hi rend="italic">346</hi>, <hi rend="italic">347</hi>, <hi rend="italic">348</hi>, <hi rend="italic">349</hi>, <hi rend="italic">350</hi>, <hi rend="italic">351</hi>, <hi rend="italic">352</hi>, <hi rend="italic">353</hi>, <hi rend="italic">354</hi>, <hi rend="italic">356</hi>, <hi rend="italic">357</hi>, <hi rend="italic">358</hi>, <hi rend="italic">359</hi>, <hi rend="italic">360</hi>, <hi rend="italic">361</hi>, <hi rend="italic">364</hi>, <hi rend="italic">365</hi>, <hi rend="italic">366</hi>, <hi rend="italic">368</hi>, <hi rend="italic">371</hi>, <hi rend="italic">373</hi>, <hi rend="italic">374</hi>, <hi rend="italic">375</hi>, <hi rend="italic">376</hi>, <hi rend="italic">377</hi>, <hi rend="italic">378</hi>, <hi rend="italic">380</hi>, <hi rend="italic">381</hi>, <hi rend="italic">382</hi>, <hi rend="italic">383</hi>, <hi rend="italic">384</hi>, <hi rend="italic">385</hi>, <hi rend="italic">386</hi>, <hi rend="italic">387</hi>, <hi rend="italic">388</hi>, <hi rend="italic">389</hi>, <hi rend="italic">390</hi>, <hi rend="italic">391</hi>, <hi rend="italic">392</hi>, <hi rend="italic">393</hi>, <hi rend="italic">394</hi>, <hi rend="italic">395</hi>, <hi rend="italic">396</hi>, <hi rend="italic">397</hi>, <hi rend="italic">398</hi>, <hi rend="italic">399</hi>, <hi rend="italic">400</hi>, <hi rend="italic">401</hi>, <hi rend="italic">402</hi>, <hi rend="italic">403</hi>, <hi rend="italic">404</hi>, <hi rend="italic">406</hi>, <hi rend="italic">407</hi>, <hi rend="italic">409</hi>, <hi rend="italic">410</hi>, <hi rend="italic">411</hi>, <hi rend="italic">412</hi>, <hi rend="italic">413</hi>, <hi rend="italic">414</hi>, <hi rend="italic">415</hi>, <hi rend="italic">416</hi>, <hi rend="italic">418</hi>, <hi rend="italic">419</hi>, <hi rend="italic">420</hi>, <hi rend="italic">421</hi>, <hi rend="italic">424</hi>, <hi rend="italic">425</hi>, <hi rend="italic">427</hi>, <hi rend="italic">428</hi>, <hi rend="italic">429</hi>, <hi rend="italic">431</hi>, <hi rend="italic">432</hi>, <hi rend="italic">433</hi>, <hi rend="italic">434</hi>, <hi rend="italic">435</hi>, <hi rend="italic">436</hi>, <hi rend="italic">438</hi>, <hi rend="italic">439</hi>, <hi rend="italic">440</hi>, <hi rend="italic">441</hi>, <hi rend="italic">442</hi>, <hi rend="italic">446</hi>, <hi rend="italic">447</hi>, <hi rend="italic">448</hi>, <hi rend="italic">449</hi>, <hi rend="italic">450</hi>, <hi rend="italic">452</hi>, <hi rend="italic">453</hi>, <hi rend="italic">458</hi>, <hi rend="italic">459</hi>, <hi rend="italic">464</hi>, <hi rend="italic">465</hi>, <hi rend="italic">466</hi>, <hi rend="italic">468</hi>, <hi rend="italic">469</hi>, <hi rend="italic">470</hi>, <hi rend="italic">472</hi>, <hi rend="italic">473</hi>, <hi rend="italic">474</hi>, <hi rend="italic">476</hi>, <hi rend="italic">477</hi>, <hi rend="italic">480</hi>, <hi rend="italic">481</hi>, <hi rend="italic">482</hi>, <hi rend="italic">484</hi>, <hi rend="italic">485</hi>, <hi rend="italic">486</hi>, <hi rend="italic">487</hi>, <hi rend="italic">490</hi>, <hi rend="italic">491</hi>, <hi rend="italic">492</hi>, <hi rend="italic">497</hi>, <hi rend="italic">498</hi>, <hi rend="italic">499</hi>, <hi rend="italic">500</hi>, <hi rend="italic">501</hi>, <hi rend="italic">504</hi>, <hi rend="italic">505</hi>, <hi rend="italic">506</hi>, <hi rend="italic">507</hi>, <hi rend="italic">508</hi>, <hi rend="italic">509</hi>, <hi rend="italic">511</hi>, <hi rend="italic">512</hi>, <hi rend="italic">513</hi>, <hi rend="italic">514</hi>, <hi rend="italic">515</hi>, <hi rend="italic">516</hi>, <hi rend="italic">517</hi>, <hi rend="italic">518</hi>, <hi rend="italic">519</hi>, <hi rend="italic">520</hi>, <hi rend="italic">521</hi>, <hi rend="italic">523</hi>, <hi rend="italic">524</hi>, <hi rend="italic">531</hi>, <hi rend="italic">533</hi>, <hi rend="italic">534</hi>, <hi rend="italic">535</hi>, <hi rend="italic">537</hi>, <hi rend="italic">538</hi>, <hi rend="italic">539</hi>, <hi rend="italic">540</hi>, <hi rend="italic">541</hi>, <hi rend="italic">542</hi>, <hi rend="italic">544</hi>, <hi rend="italic">557</hi>, <hi rend="italic">558</hi>, <hi rend="italic">562</hi>, <hi rend="italic">563</hi>, <hi rend="italic">564</hi>, <hi rend="italic">565</hi>, <hi rend="italic">566</hi>, <hi rend="italic">567</hi>, <hi rend="italic">568</hi>, <hi rend="italic">569</hi>, <hi rend="italic">570</hi>, <hi rend="italic">571</hi>, <hi rend="italic">573</hi>, <hi rend="italic">574</hi>, <hi rend="italic">576</hi>, <hi rend="italic">577</hi>, <hi rend="italic">581</hi>, <hi rend="italic">583</hi>, <hi rend="italic">584</hi>, <hi rend="italic">585</hi>, <hi rend="italic">586</hi>, <hi rend="italic">587</hi>, <hi rend="italic">609</hi>, <hi rend="italic">610</hi>, <hi rend="italic">635</hi>, <hi rend="italic">636</hi>, <hi rend="italic">637</hi>, <hi rend="italic">639</hi>, <hi rend="italic">640</hi>, <hi rend="italic">641</hi>, <hi rend="italic">642</hi>, <hi rend="italic">643</hi>, <hi rend="italic">670</hi>, <hi rend="italic">671</hi>, <hi rend="italic">687</hi>, <hi rend="italic">688</hi>, <hi rend="italic">689</hi>, <hi rend="italic">690</hi>, <hi rend="italic">691</hi>, <hi rend="italic">693</hi>, <hi rend="italic">694</hi>, <hi rend="italic">695</hi>, <hi rend="italic">696</hi>, <hi rend="italic">697</hi>, <hi rend="italic">698</hi>, <hi rend="italic">704</hi>, <hi rend="italic">705</hi>, <hi rend="italic">708</hi>, <hi rend="italic">709</hi>, <hi rend="italic">711</hi>, <hi rend="italic">712</hi>, <hi rend="italic">713</hi>, <hi rend="italic">714</hi>, <hi rend="italic">715</hi>, <hi rend="italic">716</hi>, <hi rend="italic">717</hi>, <hi rend="italic">741</hi>, <hi rend="italic">742</hi>, <hi rend="italic">743</hi>, <hi rend="italic">744</hi>, <hi rend="italic">745</hi>, <hi rend="italic">746</hi>, <hi rend="italic">747</hi>, <hi rend="italic">748</hi>, <hi rend="italic">749</hi>, <hi rend="italic">750</hi>, <hi rend="italic">751</hi>, <hi rend="italic">752</hi>, <hi rend="italic">753</hi>, <hi rend="italic">754</hi>, <hi rend="italic">757</hi>, <hi rend="italic">782</hi>, <hi rend="italic">811</hi>, <hi rend="italic">812</hi>, <hi rend="italic">813</hi>, <hi rend="italic">814</hi>, <hi rend="italic">815</hi>, <hi rend="italic">827</hi>, <hi rend="italic">828</hi>, <hi rend="italic">829</hi>, <hi rend="italic">831</hi>, <hi rend="italic">860</hi>, <hi rend="italic">861</hi>, <hi rend="italic">862</hi>, <hi rend="italic">872</hi>, <hi rend="italic">873</hi>, <hi rend="italic">874</hi>, <hi rend="italic">876</hi>, <hi rend="italic">877</hi>, <hi rend="italic">878</hi>, <hi rend="italic">879</hi>, <hi rend="italic">880</hi>, <hi rend="italic">881</hi>, <hi rend="italic">900</hi>, <hi rend="italic">901</hi>, <hi rend="italic">902</hi>, <hi rend="italic">911</hi>, <hi rend="italic">926</hi>, <hi rend="italic">932</hi>, <hi rend="italic">934</hi>, <hi rend="italic">935</hi>, <hi rend="italic">949</hi>, <hi rend="italic">950</hi>, <hi rend="italic">956</hi>, <hi rend="italic">960</hi>, <hi rend="italic">961</hi>, <hi rend="italic">962</hi>, <hi rend="italic">963</hi>, <hi rend="italic">964</hi>, <hi rend="italic">965</hi>, <hi rend="italic">966</hi>, <hi rend="italic">967</hi>, <hi rend="italic">968</hi>, <hi rend="italic">969</hi>, <hi rend="italic">982</hi>, <hi rend="italic">983</hi>, <hi rend="italic">984</hi>, <hi rend="italic">985</hi>, <hi rend="italic">988</hi>, <hi rend="italic">996</hi>, <hi rend="italic">1014</hi>, <hi rend="italic">1015</hi>, <hi rend="italic">1020</hi>, <hi rend="italic">1021</hi>, <hi rend="italic">1022</hi>, <hi rend="italic">1040</hi>, <hi rend="italic">1049</hi>, <hi rend="italic">1050</hi>, <hi rend="italic">1052</hi>, <hi rend="italic">1053</hi>, <hi rend="italic">1054</hi>, <hi rend="italic">1055</hi>, <hi rend="italic">1064</hi>, <hi rend="italic">1065</hi>, <hi rend="italic">1066</hi>, <hi rend="italic">1074</hi>, <hi rend="italic">1075</hi>, <hi rend="italic">1089</hi>, <hi rend="italic">1090</hi>, <hi rend="italic">1091</hi>, <hi rend="italic">1092</hi>, <hi rend="italic">1093</hi>, <hi rend="italic">1094</hi>, <hi rend="italic">1095</hi>, <hi rend="italic">1096</hi>, <hi rend="italic">1097</hi>, <hi rend="italic">1098</hi>, <hi rend="italic">1101</hi>, <hi rend="italic">1102</hi>, <hi rend="italic">1110</hi>, <hi rend="italic">1112</hi>, <hi rend="italic">1113</hi>, <hi rend="italic">1114</hi>, <hi rend="italic">1115</hi>, <hi rend="italic">1116</hi>, <hi rend="italic">1130</hi>, <hi rend="italic">1131</hi>, <hi rend="italic">1132</hi>, <hi rend="italic">1133</hi>, <hi rend="italic">1134</hi>, <hi rend="italic">1135</hi>, <hi rend="italic">1139</hi>, <hi rend="italic">1141</hi>, <hi rend="italic">1142</hi>, <hi rend="italic">1144</hi>, <hi rend="italic">1152</hi>, <hi rend="italic">1154</hi>, <hi rend="italic">1171</hi>, <hi rend="italic">1172</hi>, <hi rend="italic">1181</hi>, <hi rend="italic">1185</hi>, <hi rend="italic">1186</hi>, <hi rend="italic">1188</hi>, <hi rend="italic">1194</hi>, <hi rend="italic">1196</hi>, <hi rend="italic">1198</hi>, <hi rend="italic">1199</hi>, <hi rend="italic">1200</hi>, <hi rend="italic">1201</hi>, <hi rend="italic">1203</hi>, <hi rend="italic">1207</hi>, <hi rend="italic">1208</hi>, <hi rend="italic">1209</hi>, <hi rend="italic">1210</hi>, <hi rend="italic">1211</hi>, <hi rend="italic">1212</hi>, <hi rend="italic">1214</hi>, <hi rend="italic">1215</hi>, <hi rend="italic">1216</hi>, <hi rend="italic">1217</hi>, <hi rend="italic">1218</hi>, <hi rend="italic">1219</hi>, <hi rend="italic">1220</hi>, <hi rend="italic">1222</hi>, <hi rend="italic">1223</hi>, <hi rend="italic">1224</hi>, <hi rend="italic">1225</hi>, <hi rend="italic">1226</hi>, <hi rend="italic">1227</hi>, <hi rend="italic">1228</hi>, <hi rend="italic">1229</hi>, <hi rend="italic">1230</hi>, <hi rend="italic">1231</hi>, <hi rend="italic">1232</hi>, <hi rend="italic">1233</hi>, <hi rend="italic">1234</hi>, <hi rend="italic">1235</hi>, <hi rend="italic">1236</hi>, <hi rend="italic">1237</hi>, <hi rend="italic">1239</hi>, <hi rend="italic">1240</hi>, <hi rend="italic">1241</hi>, <hi rend="italic">1242</hi>, <hi rend="italic">1243</hi>, <hi rend="italic">1244</hi>, <hi rend="italic">1245</hi>, <hi rend="italic">1246</hi>, <hi rend="italic">1247</hi>, <hi rend="italic">1248</hi>, <hi rend="italic">1249</hi>, <hi rend="italic">1250</hi>, <hi rend="italic">1251</hi>, <hi rend="italic">1252</hi>, <hi rend="italic">1253</hi>, <hi rend="italic">1254</hi>, <hi rend="italic">1255</hi>, <hi rend="italic">1259</hi>, <hi rend="italic">1260</hi>, <hi rend="italic">1261</hi>, <hi rend="italic">1262</hi>, <hi rend="italic">1263</hi>, <hi rend="italic">1264</hi>, <hi rend="italic">1265</hi>, <hi rend="italic">1266</hi>, <hi rend="italic">1268</hi>, <hi rend="italic">1269</hi>, <hi rend="italic">1270</hi>, <hi rend="italic">1271</hi>, <hi rend="italic">1273</hi>, <hi rend="italic">1274</hi>, <hi rend="italic">1275</hi>, <hi rend="italic">1277</hi>, <hi rend="italic">1278</hi>, <hi rend="italic">1279</hi>, <hi rend="italic">1287</hi>, <hi rend="italic">1288</hi>, <hi rend="italic">1289</hi>, <hi rend="italic">1290</hi>, <hi rend="italic">1291</hi>, <hi rend="italic">1292</hi>, <hi rend="italic">1293</hi>, <hi rend="italic">1295</hi>, <hi rend="italic">1296</hi>
</p>
<p>Zenica, <hi rend="italic">118</hi>, <hi rend="italic">119</hi>
</p>
<p>Zürich, <hi rend="italic">556</hi>
</p>
<p>Zvečevo, <hi rend="italic">1052</hi>
</p>
<p>Ž</p>
<p>Županja, <hi rend="italic">1146</hi>, <hi rend="italic">1147</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Kazalo</hi>
</p>
<p>Uvod 5</p>
<p>Sabrana pisma 1922. − 2005. 11</p>
<p>Kazalo pisama 1297</p>
<p>Kazalo imena 1323</p>
<p>Kazalo mjesta 1335</p>
<p>
<hi rend="italic">grafički urednik</hi>
</p>
<p>Hrvoje Bronić</p>
<p>Korektorice</p>
<p>Mirjana Šah</p>
<p>Paula Župan</p>
<p>Grafička priprema</p>
<p>Grafičko likovna redakcija</p>
<p>Školske knjige</p>
<p>CIP - Katalogizacija u publikaciji</p>
<p>Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb</p>
<p>UDK 821.163.42-6</p>
<p>TADIJANOVIĆ, Dragutin</p>
<p>Sabrana pisma : 1922.-2005. /Dragutin</p>
<p>Tadijanović. - Zagreb: Školska knjiga,</p>
<p>2006. - (Biblioteka Pisma ; sv. 1)</p>
<p>ISBN 953-0-61214-1</p>
<p>I. Tadijanović, Dragutin -- Korespondencija</p>
<p>301013045</p>
<p>Tisak</p>
<p>Grafički zavod Hrvatske, d.o.o., Zagreb</p>
<p>Tiskanje završeno u listopadu 2006.</p>
<p>ISBN 953-0-61214-1</p>
</body>
</text>
</TEI.2>
Dragutin Tadijanović [2006], Sabrana pisma (Školska knjiga, Zagreb), 1340 pp. [word count] [Tadijanovic_pisma].
|
