NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050829].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 131411 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>29.08.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Hrvatski vojnik za 21. stoljeće</p>
<p>Nova oprema: Jurišna puška 5,56 mm, pištolj Xtreme Duty HS–Produkta, borbena kaciga, termovizija, neprobojni i borbeni prsluk, maskirna jakna te obuća s nepromočivom membranom</p>
<p>Po uzoru na slične programe zemalja članica NATO-a, Hrvatska je nedavno počela razvijati vlastiti projekt modernizacije opreme koju će koristiti hrvatski vojnik. </p>
<p>MORH je osmislilo desetak programa opremanja za sve tri grane Hrvatske vojske. Javnost u posljednje vrijeme sa zanimanjem prati polemike o kupnji borbenih zrakoplova, ali ključni program u ovom slučaju neće biti kupnja zrakoplova nego opremanje vojnika. </p>
<p>Iako se o njemu najmanje zna, budućnost pripadnika najmasovnije grane, a time i Oružanih snaga, obilježit će program »Novi izgled vojnika za 21. stoljeće«.</p>
<p>Mnogo se govorilo o tome da većina pušaka HV-a ne odgovara standardima NATO-a kad je posrijedi streljivo. To, istina, nije uvjet za članstvo, ali se očekuje da Oružane snage počnu postupno otpisivati islužene kalašnjikove, češke zbrojovke, samokrese i poluatomatske puške PAP. Bit će to dug posao, a prve procjene govore da će za zbrinjavanje starog oružja Hrvatskoj trebati barem deset godina. </p>
<p>Na ekološki prihvatljiv način morat će se ukloniti najmanje 1200 vrsta starog streljiva, 45 tenkova T-55 te desetak vozila pješaštva u prosjeku starijih od 20 godina. </p>
<p>Hrvatski vojnik budućnosti koristit će se opremom koja u cijelosti odgovara NATO-ovim standardima, a konačnu formu njegove modernizacije uskoro će odrediti Plan dugoročnog razvoja Oružanih snaga. Iako se zasad znaju samo obrisi tog plana, jasno je da će se MORH maksimalno oslanjati na domaće proizvođače vojne opreme, vodeći računa o gospodarskim mogućnostima zemlje. »Najlakše« će biti opremanje odjećom, obućom i borbenim kacigama jer Hrvatska tu već ima dokazane brandove. Prema NATO standardu STANG 2920, borbene kacige se već godinama proizvode u svjetskim razmjerima priznatoj i poznatoj hrvatsko-njemačkoj tvrtki Šestan-Busch iz Preloga. </p>
<p>Njihov proizvodni program uključuje šest modela za vojnu i policijsku namjenu. Za vojsku rade modele BK-3, BK-9, BK9&9V-150 te padobransku borbenu kacigu PCH, a za policiju modele BKP i BKPV-195. Kacige su presvučene specijalnom zaštitnom folijom, a imaju istu razinu zaštite na cijeloj površini. </p>
<p>Odluka o odabiru modela jurišne puške još je u povojima. Spominje se domaća pušku »APS95« grupe Končar ARMA, u konkurenciji je navodno i izraelska jurišna puška »TAVOR«, njemački »Heckler«, ali i novi prototip u izvedbi HS Produkta iz Ozlja. Vojnici će biti naoružani i pištoljem »HS2000« istoga proizvođača, odnosno njegovom izvoznom inačicom »Xtreme Duty« (XD) koju mnogi smatraju top-modelom u svojoj kategoriji. Maskirne borbene odore (hlače, borbeni prsluci, košulje i zaštitne kabanice) već godina za HV proizvode u Čateksu iz Čakovca, a službene vojne odore proizvodi Varteks. Maskirne se rade u nekoliko uzoraka, od tkanina prilagođenih uvjetima u šumi, pustinji, na snijegu i moru, a zbog posebna načina obrade i vrste materijala odbijaju ulje, vodu, infracrvenu svjetlost i imaju antistatički efekt.</p>
<p>Dodatna pozornost posvetit će se i zaštiti vojnika neprobojnim prslukom. Prsluk težak desetak kilograma u osnovnoj izvedbi oblačit će se preko odore uz mogućnost ugradnje dodatnih pancirnih ploča za specijalne zadatake.</p>
<p>Profesionalni vojnici nosit će čizme s nepromočivom membranom za višesatno hodanje kroz vodu ili snijeg. Odlikuje ih i dobra termoizolacija, a proizvođači ističu otpornost na kemikalije i mehanička oštećenja. </p>
<p>U dodatnoj opremi bit će RKB komplet za zaštitu u slučaju kemijsko-biološkog ratovanja, komunikacijski uređaji te oprema za djelovanje u noćnim uvjetima (termovizija). Šatori Werkosa, posebno model M-70, služit će za smještaj zapovjedništava, skladišta, saniteta, vojne kuhinje i sl. </p>
<p>Iz radne inačice Strategijskog pregleda obrane vidi se da bi Hrvatska imala samo dvije brigade borbene potpore, a glavna zadaća bi im ostala obrana suvereniteta. Prva će, kako su najavili iz MORH-a, biti i »bazen« iz kojeg bi se izvlačile snage za združene operacije NATO-a, što znači da će upravo njezini pripadnici prvi »uskočiti« u novu opremu. </p>
<p>Poseban meni za »Future Warriorse«</p>
<p>Ministarstvo obrane posebnu pozornost posvećuje razvoju prilagođenih programa prehrane vojnika. Radi se na cjelovitom sustavu posebne prehrane koja će uključivati ratno-terenski i mirnodopsko-stacionarni režim sa standardizacijom svakodnevnih jelovnika i točno definiranih namirnica, jela i menija.</p>
<p>Za posebne situacije HV već godinama koristi Podravkin paket »cjelodnevnog suhog obroka« (CSO). U njemu je paleta s pet menija, šiframa od CSO1 do CSO5. U prvom je konzerva s kobasicom, mesni narezak, pašteta, marmelada, energetski bomboni i sok u prahu. </p>
<p>Ostali se uglavnom razlikuju po glavnom jelu. U jednome je govedina u pikantnom umaku, u drugome goveđi, u trećem svinjski gulaš, a CSO5 paketu - musaka sa svinjetinom.</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Ipak doživotni zatvor?</p>
<p>Paradoksalno je da bi uvođenje doživotnog zatvora zapravo značilo ublažavanje represije. Naime, europski standardi nalažu da se osuđeniku na doživotni zatvor kazna mora preispitati prije nego u slučaju dugotrajnog zatvora </p>
<p>Upozoravajući na sve češće nasilje nad policijskim službenicima, ovaj puta zbog pogibije prometnog policajca, Sindikat policije ponovio je zahtjev da se za ubojstvo policajca odredi doživotna kazna bez mogućnosti pomilovanja. </p>
<p>Kako sada stoje stvari s najavljenim izmjenama Kaznenog zakona (KZ), doživotni će se zatvor možda ipak uvesti kod nas, unatoč protivljenju znatnog dijela stručnjaka i ministrice pravosuđa Vesne Škare-Ožbolt. </p>
<p>U Ministarstvu pravosuđa doznaje se da još nije donesena konačna odluka o tome da najteža zatvorska kazna više ne bude dugotrajni (u nas je to između 20 i 40 godina zatvora) nego doživotni zatvor. Javnost je vrlo sklono strožim kaznama, o čemu će se, iako to nije presudno, i te kako voditi računa prilikom izmjena KZ-a.</p>
<p>Da građani podržavaju pojačanje kaznene represije, govore rezultati recentnog istraživanja koje je proveo Institut Ivo Pilar. U istraživanju se od 1000 ispitanika njih gotovo polovica izjasnila da se slaže s uvođenjem doživotnog zatvora, a brojni zagovaraju i dugotrajni zatvor. Paradoksalno je, međutim, da bi uvođenje doživotnog zatvora zapravo značilo ublažavanje represije. Počiniteljima najtežih kaznenih djela, kao što su teška ubojstva, međunarodnim teroristima, otmičarima zrakoplova, prijetile bi zapravo niže kazne od dosadašnjih. Naime, europski standardi nalažu da se osuđeniku na doživotni zatvor kazna mora preispitati prije nego u slučaju izrečenoga dugotrajnog zatvora. U praksi bi zatvorenik kojemu je izrečena doživotna zatvorska kazna mogao izići iz zatvora prije nego da mu je izrečen dugotrajni zatvor. Na činjenicu da uvođenje doživotnog zatvora zapravo znači blaže kažnjavanje upozoravalo se i pri izmjeni KZ-a u vrijeme koalicijske vlasti. Naime, tada je u KZ unesena doživotna zatvorska kazna, a najstroža kazna osim te bio je 20-godišnji zatvor, pa se više nije išlo na zatvor u trajanju 40 godina. Te su zakonske izmjene poslije »pale« na Ustavnom sudu zbog formalnih razloga, ali dvojbe su ostale.</p>
<p>Poznato je da su naši suci inače skloni blagom kažnjavanju, pa su tako lani samo četiri osobe osuđene na zatvorske kazne od 20 do 40 godina. Pretpostavka je da bi bilo vrlo malo osuda na doživotni zatvor, a bude li se išlo tragom bivšeg zakonodavca, najstroža vremenska zatvorska kazna ne bi bila viša od 20 godina. Stoga bi zagovornike teze da doživotni zatvor znači i strože kažnjavanje, bude li uveden, praksa mogla razuvjeriti. </p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="3">
<p>Sanaderov poučak </p>
<p>DARKO ĐURETEK</p>
<p>Nema sumnje da su ovacije koje je hrvatski premijer i šef HDZ-a Ivo Sanader doživio prošli tjedan na nogometnoj utakmici u Širokom Brijegu oduševile njegove pristalice, ali sigurno i iznervirale i grdno zabrinule njegove političke protivnike. Prije svega one koji smatraju da je Hercegovina područje isključivo njihova interesa na koje imaju politički monopol. One koji su od HDZ-a, na ovaj ili onaj način, otpali. I koji, iz svojih uskih desničarskih vizura, već dulje pokušavaju uvjeriti javnost da su svi Hrvati iz Hercegovine bezrezervno uz njih, da misle njihovom glavom i da su protiv službene politike Banskih dvora i Sanaderova HDZ-a. A koliko to neuspješno čine, najbolje pokazuju rezultati izbora na kojima ti samozvani najveći branitelji državnih i nacionalnih interesa Hrvatske i hrvatskog naroda u pravilu prolaze kao bosi po trnju. To su činjenice. Brojke koje govore same za sebe. Sve ostalo puke su želje tih političkih gubitnika kojima birači već tradicionalno daju košaricu na izborima.</p>
<p>Kada tisuće ljudi u Širokom Brijegu skandiraju Sanaderu, to ima posebnu, puno veću težinu od one puke protokolarne sportske. Pokazuje to da unatoč pokušajima nekih oporbenih hrvatskih političara da časne, ponosne i hrabre ljude toga kraja posvade sa službenim Zagrebom, oni i te kako znaju tko objektivno razumije sve njihove probleme i brani interese. I ne dopuštaju da im bilo tko soli pamet. Ovacije u Širokom Brijegu signal su još boljeg razumijevanja i čvršćih veza tamošnjih Hrvata s hrvatskom metropolom.</p>
<p>No, cijeli je događaj zanimljiv i po tome što se uklapa u mozaik nekih odlučnih poteza koje je premijer Sanader povukao posljednjih dana. A koji pokazuju da je u politici neprocjenjivo važno imati osjećaj za - 'timing'. Odnosno, znati kada je pravi trenutak da se nešto napravi. U ovom slučaju riječ je o zaštiti nacionalnih i državnih interesa. Sanader je, naime, u slučaju Liburnia Hotela vrlo brzo reagirao i povukao poteze koji nemaju alternative. A koji spomenute interese, i na uvijek skliskom privatizacijskom području, i te kako štite. </p>
<p>Dodatna potvrda te teze je i najava da će novi zakon o privatizaciji, koji prošla vlada, unatoč najavi na sva zvona, nije donijela, uskoro u saborsku proceduru. A izuzetno je važno da je sve to Sanader radio otvoreno, ne krijući probleme pred javnošću. I na kraju, tu je i turbo brza i odlučna reakcija na slovensko proglašenje ekološke zone. Koliko god to naoko bila vanjska, to je u jednakoj mjeri i unutarnja politika. Zbog čega je Sanader za svoje poteze već dobio, a dobit će i veću potporu široke javnosti.</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Policajce ni zakon ne štiti</p>
<p>MLADEN BOKULIĆ</p>
<p>Za napad na policajca dobiva se prekršajna prijava i 200 kuna globe. Za, primjerice, nevezanje sigurnosnog pojasa u automobilu kazna iznosi 300 kuna. Govori li to barem približno o položaju policije u našim zakonima? Koliko vrijede sigurnost i dignitet policajca? O životu da i ne govorimo.</p>
<p>Ubojstvo policajca Dejana Kapetanovića, kojeg je u petak nešto nakon ponoći osobnim automobilom pregazio Goran Katić, na alarmantan je način ponovo ukazalo na činjenicu da u Hrvatskoj policajci nisu sigurni koliko bi trebali biti. Ako se one koji su zaduženi za sigurnost građana može bezobzirno ubiti, a ono što se dogodilo u petak upravo je bezobzirno ubojstvo - jer policajac je u rutinskoj kontroli i primjereno odjeven reflektirajućim prslukom pokušavao zaustaviti jureće vozilo, kojim je potom pregažen - o kakvoj se sigurnosti onda može govoriti.</p>
<p>Tužna bilanca - 24 ubijena policajca u posljednjih 15 godina - trostruko je premašila europsku crnu brojku, što je žalostan podatak za svaku zemlju. Mnogi uzroke stradavanja policajaca izvode iz njihove loše opremljenosti i nedovoljne zakonske zaštite. No, dok je oprema (kao i niske plaće) pitanje proračuna koji se nekad ne može probiti, zakonski bi se pomak mogao, dapače morao učiniti, kako to ovih dana traži i Sindikat policije - da za ubojstvo policajca, koji je svakodnevno u rizičnim situacijama, treba uvesti strože, ako ne i najstrože zatvorske kazne. </p>
<p>Neke američke savezne države imaju i smrtnu kaznu za takvo ubojstvo. U Hrvatskoj bi, prema nekim mišljenjima, i stručnjaka i laika, uvođenje doživotne kazne zatvora s nemogućnošću pomilovanja ponukalo nasilnike da dvaput promisle prije nego što dignu ruku na policajca.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>»Krvavi spektakl« zamijenio misno slavlje</p>
<p>STIPE KARADŽOLE </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Nekad se hrvatskom čovjeku u nedjelju prijepodne na televiziji »serviralo« misno slavlje iz neke hrvatske katedrale. Danas se nedjeljno obiteljsko blagovanje obavlja uz krvave prizore na istom mediju. Tako je ove nedjelje u 12 sati obiteljski ručak začinjen gladijatorskim borbama koje humano biće ne može izdržati gledati. Uz dužno poštovanje prema Mirku Filipoviću, hrvatskom borcu zbog kojeg svaki od milijun Japanaca zna gdje je i što proživjela Hrvatska, uz duboki naklon za svu njegovu patnju i odricanje koje je prošao ne bi li zakoračio u ring s »najstrašnijim« zemaljskim bićima, mučno je sve to gledati točno u podno. Premda je tijekom »životinjskih« borbi, sasvim logično, teško jedino Mirku Filipoviću, iskreno rečeno, svatko tko ima imalo ljudskog u sebi moli se da taj »krvavi spektakl« što prije završi. Vjerujemo da se svi u tom trenutku poistovjećuju s Filipovićem i proživljavaju u najblažoj mogućoj verziji svaki primljeni udarac. I, ma koliko god poštovali vještine spomenutih boraca, koliko god nam srce kucalo za svaku proboravljenu Filipovićevu sekundu u ringu, nehumano je takvo što »centrirati« na nedjeljni repertoar. Makar i imali izbor...</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Ipak prodaja otoka</p>
<p>Može li susjedna nam država prodati hrvatski otok Jakljan? To naoko nedvojbeno pitanje otvara i nova. Što se zapravo prodaje: dječje odmaralište, građevinsko zemljište ili otok koji je hrvatsko pomorsko dobro? I koja je tome stvarna cijena? Vrijedi li dječje odmaralište na Jakljanu više od dubrovačkoga hotela »Excelsior«? Možda odgovor daje slučaj rovinjskog otoka Katarina</p>
<p>VESNA KUSIN</p>
<p>Najava rasprodaje hrvatskih otoka, započeta prije četiri-pet godina u inozemnom turističkom tisku, koja je uznemirila Hrvatsku tek pred dvije godine, ponovo se aktualizira »prodajom« otočića Jakljana pozicioniranog na području Elafita, tik uz otok Šipan. Premda se činilo da je takva vrsta trgovanja hrvatskim prostorom stavljena ad acta - iako javnost nije informirana o tome kako su riješeni neki sporni slučajevi i pokušaji takve rasprodaje - najnoviji slučaj pokazuje da će se Hrvatska još dugo suočavati s tom vrstom problema na svom teritoriju.</p>
<p>Pitanje otočića Jakljana, čiju je prodaju objavila i »provela« Direkcija za imovinu Republike Srbije, osim što upućuje na nepoštivanje dogovora i ugovora postignutih između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore, na što je odmah reagirao i premijer Ivo Sanader ocijenivši najavljenu prodaju »jednostranim potezom koji nije u duhu suradnje i koji je protivan izjavi što ju je 15. studenoga 2004. potpisao s predsjednikom SCG-a Svetozarom Marovićem« (to, naravno, nije jedini primjer istočnog nam susjeda u iskakanju iz »duha suradnje« koji bi trebao jamčiti normalizaciju odnosa dviju zemalja), upozorava na nove opasnosti koji se natkriljuju nad hrvatskim teritorijem za kojim vlasnički poseže druga država.</p>
<p>Riječ je, naime, o prodaji dječjeg odmarališta »Jakljan« i zemljišta u njegovu sastavu. Pravo korištenja tog odmarališta i pripadnog mu zemljišta u bivšoj je državi dano Srbiji. No, odmaralište, kao i zemljište, a ono pogotovo, bilo je takozvano društveno vlasništvo. A sve što je nekoć bilo društveno vlasništvo, u Hrvatskoj je postalo državnim vlasništvom, za što je »društveno« bilo i sinonim. Zemljište na kojem se nalazila nekretnina i u privatnom se vlasništvu u bivšoj državi tretiralo kao društveno, tj. državno, a vlasnik nekretnine imao ga je u korištenju, ali ne i vlasništvu. Prodati nekretninu, u ovom slučaju odmaralište, ne podrazumijeva nikako i prodati zemljište. A uza sve to, zemljište, kao i nekretnina na Jakljanu, nalazi se u području pomorskog dobra koje je hrvatskim zakonom izuzeto iz bilo kakve mogućnosti prodaje.</p>
<p>Unatoč tome, prodavatelj je objavio natječaj o prodaji. Ignorirao je i poznati mu hrvatski Zakon o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske, prema kojemu pravne osobe iz SCG-a nemaju pravo raspolagati nekretninama u Hrvatskoj iako su nekoć imale pravo korištenja tih objekata, kao i Ugovor o pitanjima sukcesije i njegov Aneks G kojim se predviđa pojedinačno rješavanje svakog od postojećih »slučajeva«, a koje u situacijama kakav je Jakljan podrazumijeva i moguće obeštećenje s hrvatske strane.</p>
<p>Je li ova zadnja mogućnost iskorištena u najavljenoj i »provedenoj« prodaji Jakljana (prodaja odmarališta izjednačena je s prodajom otoka) kao predigra za naknadno traženje obeštećenja? To prodavatelj ne govori, naravno, ali je potencijalnim kupcima sugerirao da im je najbolje odmaralište srušiti i sagraditi luksuzni hotel. </p>
<p>Ti naputci otkrivaju da prodavatelj zapravo prodaje građevinsko zemljište kojega na Jakljanu nema niti je u njegovu posjedu te da opet ignorira hrvatske zakone, ali i obmanjuje kupce. Međutim, onaj koji je na raspisanom natječaju za prodaju Jakljana dao najbolju ponudu očito dobro poznaje hrvatske zakone. Štoviše, on se kao kupac pojavljuje dva puta - jednom kao Jadranski luksuzni hoteli, a drugi put kao Kompanija GS Hotels and Resorts (dio koje su i »Jadranski luksuzni hoteli«, pa nije jasno koji bi od te dvojice trebao biti pravi vlasnik, iako je uz obje tvrtke vezano ime Gorana Štroka). Kupac je gotovo udvostručio ponudu; Jakljan je ponuđen na prodaju s početnom cijenom od 3,5 milijuna eura, a JLH je ponudio šest milijuna, za razliku od GS Hotels and Resortsa koji je »procijenio« da je dovoljno dati 5,050.000 eura.</p>
<p>Je li na natječaju prihvaćeni ponuđač uplatio taj iznos, ne govori ni on ni prodavatelj, iako su novinski naslovi to bombastično objavili, ne zamijetivši pri toj »slavodobitnoj kupnji«, uz koju je Štrok navodno izjavio da će poštivati sve hrvatske zakone, da je isti kupac svojedobno u Dubrovniku uređeni hotel »Excelsior« kupio za 500.000 eura, što dosta govori i o prodavatelju, a da je sada za dječje odmaralište Jakljan spreman dati šest milijuna eura. Za odmaralište ili za otok? Kad se već govori o poštivanju hrvatskih zakona, nije na odmet spomenuti da isti kupac, zvao se on Goran Štrok, Jadranski luksuzni hoteli ili GS Hotels and Resorts, već ima problema s jednim hrvatskim otočićem: Otokom života u Malostonskom zaljevu, koji je »stekao« kupnjom hotela »Excelsior« (za istih onih 500.000 eura), jer je otočić bio u vlasništvu toga hotela, što također nešto govori o prodavatelju.</p>
<p>U posjed Otoka života kupac dječjeg odmarališta Jakljan, odnosno otoka, još nije stupio jer se o toj nekretnini, odnosno otoku, još uvijek vodi spor. A Otok života je manji od Jakljana i, dakle, cijeli je pomorsko dobro koje se, po hrvatskom zakonu, ne može prodati. </p>
<p>Kupac Jakljana, prema tome, čak iz vlastita iskustva, a i poznavajući dobro hrvatske zakone, zna da Jakljan ne može kupiti. Ali su mu valjda dobro znane i skrivene mogućnosti, nedosljednosti i razne zakonske rupe (što potvrđuje i nova afera s preprodajom hotela Katarina, odnosno otoka Katarina kod Rovinja u kojoj se austrijski suvlasnik domaće tvrtke upisao kao njegov jedini vlasnik (!) i prodao ga talijanskoj za samo dva milijuna eura), zbog kojih se ipak upušta u taj rizični »posao« i ne smeta mu što ta kupoprodaja remeti »duh suradnje« dviju država.</p>
<p>Što, dakle, Hrvatska iz svega treba naučiti, zaključiti i poduzeti, kako bi dosljedno pokazala da na njezinu teritoriju ne postoji i ne može biti prodaje i trgovine hrvatskim otocima?</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Istaknuti hrvatski zavjetni križ</p>
<p>Hrvatski zavjetni križ jest znak pravednosti, nacionalnog identiteta i ponosa</p>
<p>DAMIR BOROVČAK</p>
<p>Nedavno je poglavarstvo jednoga grada zatražilo da se iz svih ureda gradske uprave uklone vjerska obilježja. Poslije se oglasio i HHO stavivši se na stranu onih kojima smeta križ u javnim prostorima. Najbolji odgovor takvima stigao je pape Benedikta XVI. pred njegov odlazak na XX. svjetski dan mladih u Kölnu.</p>
<p> Papa je svima poručio: »Važno je da Bog bude prisutan, u javnom životu, sa znakovima raspela, u kućama i u javnim zgradama. (...) Samo ako je Bog velik i čovjek je velik.« Benedikt XVI. je tako komentirao krivo razmišljanje da samo uz svoje ideje i svoju volju ljudi mogu postati doista slobodni.</p>
<p>Takozvani globalisti, humanisti, demokrati, liberali i kozmopoliti žele nam često nijekati pravo na katoličku civilizacijsku pripadnost. Gura nas se ponovno u »balkanski region«, pa se zato negiraju naše prave vrijednosti, vjera, identitet, korijeni i kultura. Kako se to »demokratskim pravom« manjine može osporiti demokratsko pravo većine, primjerice na isticanje križa? Nije li to samo još jedan nasrtaj na naše katoličke civilizacijske vrijednosti kao vjekovni temelj našeg opstanka? </p>
<p> Treba podsjetiti na knjigu fra Svetislava Stjepana Krnjaka »Hrvatski zavjetni križ« (Zagreb, 2004., šesto dopunjeno izdanje). U toj se knjizi upravo ukazuje na potrebu isticanja hrvatskoga zavjetnog križa kao podsjetnika na 1300. obljetnicu čvrstih veza između pape Ivana IV. Dalmatinca i hrvatskog naroda, koje traju sve do danas. Knjiga ističe vrijednost hrvatskoga zavjetnog križa poput nacionalne zastave i grba. Tumači složenost povijesnih znakova, po kojima se može pamtiti vjera i povijest Hrvata. Još je kardinal Franjo Kuharić pri predstavljanju hrvatskoga zavjetnog križa jednostavno uskliknuo: »Hrvatski zavjetni križ u svaku hrvatsku katoličku kuću!«</p>
<p> Knjiga »Hrvatski zavjetni križ« također ukazuje i na jedinstveni ugovor u povijesti europskih kršćanskih naroda, između Hrvata i rimskog pape Ivana VIII. iz 7. stoljeća, kojim Hrvati obećavaju da ne će ratovati izvan svoje zemlje protiv drugih država. Taj ugovor utvrđuje najranije veze hrvatskoga naroda i Svete Stolice, ali i pravo Hrvatima na državu, jezik i kulturu, kako »ne bi bili ničiji, nego svoji i Božji«, dakle pravo na istinsku slobodu bez ičijeg tutorstva. </p>
<p>Potrebno je skrenuti pozornost svim hrvatskim naraštajima na činjenice o povijesnim, domoljubnim i vjerskim vrijednostima hrvatske baštine koja je neraskidivo vezana uz križ. U sadašnjim vremenima velikih podvala, svestranih laži i novih pokušaja zatiranja naše suverenosti, hrvatski zavjetni križ treba postati vidljiv tamo gdje se želi istaknuti istina i odlučnost za hrvatskom opstojnosti. Treba biti vidljiv na istaknutim mjestima u uredima hrvatskih dužnosnika, političara, znanstvenika, u uredima i javnim institucijama, u školama i na fakultetima, svugdje gdje se drži do poštenog rada, istine, domoljublja i opstojnosti.</p>
<p> Hrvatski zavjetni križ jest znak pravednosti, znak nacionalnog identiteta i ponosa. Hrvatski zavjetni križ, po svojim obilježjima i po svom značenju, jedinstven je u svijetu!</p>
<p> Koliko držimo sami do sebe, do svoje povijesti, do svog križa i do Boga, toliko će i oni iz Europe držati do nas. </p>
<p>Autor je publicist i politički</p>
<p> analitičar iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Raskorak s narodom </p>
<p>Šest tisuća kvadrata i šezdeset šest milijuna kuna u vremenu gladi i bijede, vremenu bez perspektivnosti, posebice za mlade</p>
<p>JOSIP KOKIĆ</p>
<p>Investicije bez pokrića obilježit će Bozanićev mandat, koji se je dogodio u vremenu povratka velike crkvene imovine i velikog priljeva novca u crkvenu blagajnu. Bozanićeve poslanice i propovijedi bujaju od žaljenja nad surovom stvarnosti, posebice za mlade, i sve je u skladu s crkvenim učenjem. Mitra i štap ulijevaju vizualno strahopoštovanje, pa njegove riječi negdje i naiđu na odjek, posebice u našim elektroničkim medijima. Najnoviji, tzv. Bozanićevi dvori, dobivaju svoj konačni finale, prije polaganja kamena temeljca na elitnom Ksaveru. Šest tisuća kvadrata i šezdeset šest milijuna kuna, u vremenu gladi i bijede, vremenu bez perspektivnosti, posebice za mlade. Blažene rimske katakombe u kojima je bujalo kršćanstvo, u kojima je tama postajala svjetlo. Danas, eto, imamo suprotno, raskošno svjetlo postaje tama. Gdje je u svemu tome čovjek-bližnji, i tko više za njega uopće mari, u papirima i načelima da, a u stvarnosti staza je za gaženje. Nadbiskup i kardinal Bozanić je samo administrativna glava te hijerarhijske piramide, a što je s ostalim biskupima? Oni šute i prepuštaju se, jer, na žalost, većina njih ima svoje dvore iz kojih se teško vidi stvarnost. Papa Benedikt XVI. s pravom je rekao da je Crkva u stanju kao brod koji pušta vodu na sve strane.</p>
<p>Kada bi živjeli barem donekle u skladu s onim što propovijedaju, dio novca od darovnica išao bi u dječje vrtiće, školovanje siromašnih, a željnih znanja i pomoć onima koji nemaju ni krov nad glavom. Ako je čovjek na prvome mjestu, sve ostalo će kako se kaže samo po sebi doći. Na žalost, u tzv. borbi za čovjeka po uhodanoj praksi, sve postaje suprotno. Najžalosnije je kada se to tako vidljivo događa u samoj Crkvi, a pastiri jednostavno šute. </p>
<p>Jesu li crkveni pastiri, HBK, pitali za mišljenje svoje vjernike? Očito nisu, a njihova je zadaća upravljati crkvenom imovinom na dobrobit vjernika i svakog čovjeka. Tolika investicija za dvadesetak biskupa i razne komisije, kao da do sada nisu mogli biti i glasniji i aktivniji u svojem djelovanju. Ako netko i daruje iskreno novac, tada je to po kršćanskom načelu za najpotrebnije, i ne uvjetuje za što. Tako skupa i raskošna zgrada, makar arhitektonski prelijepa, nije i ne može biti prioritet. Poistovjećivanje uskog kruga vlasti s državom, odnosno Crkvom, kao svojom imovinom je krajnje neprimjereno. Upravo taj raskorak s narodom, narodima, postaje znakovit diljem svijeta i biva opasnost za cijeli svijet.</p>
<p>Autor je predsjednik Udruge Siniša Glavašević.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Složen postupak u priznanju patenta </p>
<p>Želimo ukazati na niz netočnih navoda iz teksta »Kako konkretan izum postaje zaštićeni patent« g. Ivana Kabalina iz Zagreba, objavljenog u rubrici »Pisma« (Vjesnik, 16. kolovoza). Budući da ne postoji eksplicitna definicija pojma izuma u području patentnog prava, sadržaj i opseg toga pojma određen je propisanim uvjetima kojima izum mora udovoljavati da bi mogao biti zaštićen patentom. Svaka suverena država priznaje patent kao isključivo pravo gospodarske upotrebe izuma na svojem teritoriju prema uvjetima propisanim nacionalnim zakonima, odnosno odgovarajućim međunarodnim ugovorima. Za priznanje patenata na teritoriju Republike Hrvatske nadležan je Državni zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV), koji patent priznaje slijedeći striktno odredbe Zakona i odgovarajućih pratećih propisa (u prvom redu Pravilnika o patentu). Za obavljanje takvog pretraživanja na kvalitetan način, koji će jamčiti stvarnu utemeljenost i pravnu održivost dodijeljenog patenta, potrebno je raspolagati odgovarajućim resursima (stručnjacima za svako područje tehnike, relevantnim svjetskim bazama podataka, tehničkom literaturom i drugim izvorima tehnologijskih informacija). DZIV, kao i većina drugih nacionalnih ureda, ne raspolaže spomenutim resursima u mjeri koja bi osigurala provedbu pretraživanja stanja tehnike u svim tehničkim područjima. Zato pretraživanje obavlja dijelom u stranim (nacionalnim ili međunarodnim) relevantnim patentnim uredima. Valja napomenuti da pri tome navedeni strani uredi nemaju utjecaja na konačnu odluku o priznanju patentne zaštite. U pogledu patentne prijave g. Kabalina broj P921162A od 2. 11. 1992., napominjemo da je temeljem spomenute prijave u DZIV-u obavljen propisani postupak za priznanje patenta, tijekom kojega je utvrđeno da prijava ne ispunjava sve Zakonom propisane uvjete, te je rješenjem od 28. 5. 1998. odbijen zahtjev za priznanje patenta. </p>
<p>ŽELJKO TOPIĆ, RAVNATELJDRŽAVNI ZAVOD ZA INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Netočno o kolosijeku u Deanovcu</p>
<p>Radi točnoga izvješćivanja javnosti i korisnika naših usluga reagiramo na tekst pod naslovom »Neispravnost u Deanovcu utvrđena prije nesreće« (Vjesnik, 24. kolovoza). Kontrolor prometne sigurnosti, prigodom navedenoga »mjerenja« pruge, kako to piše u izvješću citiranome u Vjesniku, provezao se u lokomotivi po prvome kolosijeku kroz kolodvor Deanovec. Zato ni na koji način nije bilo moguće ustanoviti eventualnu neispravnost 4. kolosijeka. Kontrolor prometne sigurnosti, čije se izvješće citira u Vjesniku, tom prigodom bio je poslan na posve drugi zadatak, a to je bilo ustanovljivanje ispravnosti lokomotive, a ne kolosijeka. Zato će se morati utvrditi kako se ustanovljivanje ispravnosti lokomotive pretvorilo u »skupinu osobnih impresija o stanju kolosijeka«. Nakon 26. srpnja 2005. kada je kontrolor prometne sigurnosti obavio navedeni pregled, prvim kolosijekom u kolodvoru Deanovec prošlo je nekoliko stotina putničkih i teretnih vlakova bez ikakvih poteškoća. Budući da je 4. kolosijek bio oštećen, promet 1. kolosijekom u prethodni mjesec dana čak je bio pojačan, a pritom nije zabilježen ni jedan incident ni bilo kakva indikacija da nešto nije u redu s tim kolosijekom. Hrvatske željeznice posjeduju mjerno vozilo vrijedno 1,5 milijuna eura kojim provjeravaju kolosiječnu geometriju svojih pruga. Jedino rezultati dobiveni mjerenjima pomoću toga vozila jesu mjerodavni za ocjenjivanje uporabnoga stanja kolosijeka i njihove kondicije. </p>
<p>STELLA ARNERIŠEFICA SLUŽBE ZA ODNOSE S JAVNOSTI HŽ</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Bundek uskoro postaje konkurencija Jarunu</p>
<p>Oko jezera tek se trebaju asfaltirati pješačke staze, zasijati trava, postaviti klupice, a na plaži urediti sanitarni čvor i ploha za tuširanje</p>
<p>Jezero Bundek čije je obnova započela krajem srpnja, bit će najnoviji biser zagrebačke izletničke ponude te će omogućiti građanima Zagreba i okolice da vikende provode u kupanju, sunčanju i pecanju. </p>
<p>Ribiči kažu kako se u jezeru mogu uhvatiti šarani, amuri, štuke, smuđevi, grgeči i druge ribe, te da su potpuno sigurne za jelo. Ovdje nalaze dom i mnoge ptice kao što su liske, patke i labudovi. </p>
<p>Iako je dovršetak svih poslova najavljen za 25. kolovoza, kanalizacija do plaže na velikom jezeru bit će gotova za desetak dana. Tek se trebaju asfaltirati pješačke staze oko jezera, zasijati trava, postaviti klupice, a na plaži urediti sanitarni čvor i ploha za tuširanje. </p>
<p>Iz poduzeća Zrinjevac kažu kako će uređenje potrajati još neko vrijeme, jer je promijenjena prvotna odluka da se uredi samo okoliš jezera. Vrijeme dovršetka radova teško je predvidjeti, kažu u Zrinjevcu, jer nije više u pitanju samo uređenje Bundeka, već cijele površine od Mosta slobode do Mosta mladosti. Apsurdno je tražiti da ono, što je zapuštano tijekom 40 godina, bude uređeno za dva mjeseca. To je gotovo pet puta veća površina i to je najveći projekt na kojem radi Zrinjevac«, rekao je Igor Toljan, direktor Zrinjevca. </p>
<p>Uređenje jezera sigurno će narušiti mir ribičima kao što je Bogoljub Pasić, član Ribičkog kluba Piškor, koji smatra da su strojevi uplašili ribu te da ona grize slabije nego inače. Zabrinut je i za staništa ptica.</p>
<p>»Posjekli su vrbe oko jezera, na kojima su se gnijezdile patke. Sad na jezeru ne vidim više ni jednu«, kaže Pasić. Nada se da se Bundek neće pretvoriti u nešto slično Jarunu, jer smatra da bi jezero trebalo ostati mirno mjesto za šetnju i odmor, a ne mjesto za bučne diskoteke i kokte-barove.</p>
<p>Zbog velikih oborina u kolovozu se povećala površina jezera, no kada se voda povuče, smatra Pasić, jezero neće biti dovoljno duboko za kupanje, jer je samo na jednom uskom dijelu duboko oko tri metra. </p>
<p>»Nema govora o novom Jarunu. Kanalizacija koja se radi prema plaži velikog jezera namijenjena je za kućicu koju će koristiti isključivo Ribolovno društvo Piškor«, kaže Davor Jelavić, pročelnik Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju Grada, komunalne poslove i promet. Makar je jezero prilično plitko, ono se, kaže, neće produbljivati. Jelavić naglašava kako će se posebna briga voditi o staništima ptica i riba. »Gnijezda za ptice bit će izvan dohvata onih koji su krali pačja jaja i prodavali ih na placu. Imali smo i takvih slučajeva«, rekao je Jelavić. </p>
<p>Vlado Mavretić, stanovnik ulice Bundek koja se nalazi samo sto metara od jezera, nada se da će, kad su već gradski oci odlučili kanalizaciju dovesti do plaže, možda i njegova ulica dobiti vodu i kanalizaciju.</p>
<p>»Otkad smo se doselili na Bundek, koristimo septičke jame, a za neke u ulici pouzdano znam da nisu dovoljno zaštićene. Postoji mogućnost zagađenja vode u jezeru, a da ne govorim o crpilištima vode pokraj jezera. Tu vodu piju Zagrepčani«, dodaje Mavretić.</p>
<p>Pročelnik Jelavić kaže kako je ulica Bundek ispod razine kanalizacije koja se radi prema jezeru, ali obećava da će ulica Bundek dobiti odvodne cijevi te bi se pomoću crpnih stanica taj problem trebao riješiti. Naglašava da će se septičke jame morati zatvoriti i bit će zabranjene na tom području.</p>
<p>Hrvoje Dorešić</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Zbogom bespravnim lokalima i prometu</p>
<p>Dobar diozelenih površina na Malom i Velikom jezeru prenamijenili bi se u sportsko-rekreacijske zone Prihvaćen je prijedlog Urbanističkog plana uređenja RŠC-a Jarun</p>
<p>Poglavarstvo Grada prihvatilo je prijedlog Urbanističkog plana uređenja (UPU) RŠC-a Jarun. Prijedlog nije konačan jer će se 5. rujna uputiti na javni uvid koji će trajati mjesec dana, a u tom razdoblju moći će se ulagati i žalbe.</p>
<p>Sudeći prema prijedlogu UPU-a, najviše bi mogli izgubiti ugostitelji koji za svoja 23 lokala u krugu jezera nemaju građevinske i lokacijske dozvole ili su izgradili objekte veće od dozvoljenih gabarita. »Planira se sanacija postojećih ugostiteljskih objekata, a ona uključuje zamjenu, rekonstrukciju ili uklanjanje građevina«, piše u prijedlogu UPU-a. S druge strane, novim urbanističkim planom najviše bi profitirali sportaši i rekreativci. Plan, naime, predviđa potpuno izbacivanje prometa s Jaruna, a dobar dio zelenih površina na Malom i Velikom jezeru prenamijenili bi se u sportsko-rekreacijske zone. A na dijelu rekreacijskih zona gradili bi se sportski objekti.</p>
<p>Zagreb bi na Jarunu dobio i moderan autokamp, koji bi primao oko tisuću kampera. Plan predviđa njegovu gradnju između savskog nasipa i Doma tehnike. Predviđa se i gradnja podzemnog drenažnog kanala za buduću hidroelektranu Prečko, kojim bi se jezero navodnjavalo vodom iz Save, jer je poznato da se svake godine razina jezera snizuje za nekoliko centimetara. Jarun bi dobio i Ekološki park na Otoku divljine i Otoku mladosti, koji su obitavališta 130 vrsta ptica.</p>
<p>Između kanala i autokampa izgradilo bi se parkiralište za 1600 vozila s komunalnom zonom. Ostalih 1380 parkirališnih mjesta izgradilo bi se na sjevernoj strani RŠC-a Jaruna, duž Jarunske ceste, odakle bi građani nastavili put Jaruna bez svojih vozila.</p>
<p>Direktor RŠC-a Jarun, Aleksa Kocijan, podržava UPU Jaruna. Slaže se sa smanjenjem broja kafića na jezeru i kaže da će Uprava podržati legalizaciju samo onih koji se »nisu previše proširili«. Naglašava da je Zagreb postao popularno odredište turista i svakako mu treba jedan pravi autokamp. Tvrdi da ideja o njegovoj izgradnji postoji još od početka devesesetih i da već postoji i njegov plan.</p>
<p>Predsjednik Gradske četvrti Trešnjevka-jug, Saša Molan, kaže da je među vijećnicima postignut konsenzus oko budućeg razvoja RŠC-a Jaruna te da podržava plan. Naglašava da se inzistira na maksimalnom očuvanju prirode i sportsko-rekreacijskog karaktera Jaruna. »Nismo protiv zabave na Jarunu, ali nje oko jezera u ovom trenutku ima malo previše. Uz to, ima i puno nelegalnih objekata, a planom bi se to trebalo dovesti u red«, tvrdi Molan. </p>
<p>Tipičan primjer bespravne gradnje na Jarunu jest ugostiteljski objekt na Otoku veslača. Vlasnik lokala još je krajem prošle godine dobio rješenje od Ministarstva za zaštitu okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva kojim mu se zabranjuje nastavak gradnje, jer je debelo premašio dozvoljene gabarite, te kojim mu se naređuje uklanjanje objekta. Ali vlasnik je ignorirao odluku Ministarstva i izgradio objekt do kraja te čitavoga ljeta »mirne duše« radio, nadajući se da će baš njegov objekt najesen biti legaliziran.</p>
<p>Tomislav Marinović</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Knjige putuju iz ruke u ruku </p>
<p>U dvije godine ljubitelji knjiga »oslobodili su« 4,5 tisuća raznih naslova</p>
<p>Nakon što knjigu pročitate, proslijedite je prijatelju ili je jednostavno ostavite na klupi, vlaku, kafiću...</p>
<p>Zagrebački Glavni kolodvor u nedjelju je bio glavno odredište Društva prijatelja dobre knjige. Volonteri, točnije ljubitelji knjiga svih dobi, dijelili su građanima koji su se zatekli na peronima, knjige koje na sebi nose poruku »Pročitaj me!«, s poukom da ih potom šalju dalje. Zapravo, nakon što knjigu pročitate, govorili su, proslijedite je nekom prijatelju ili je jednostavno ostavite na klupi, u autobusu, vlaku, kafiću i slično.</p>
<p>Riječ je projektu Bookcrossing, ili kako to oni slobodno prevode, »knjizi na slobodi«, pokretu koji je prije četiri godine zaživio u SAD-u. U njemu sudjeluju svi čitatelji, a akcija ne poznaje zemljopisna ograničenja. </p>
<p>U Hrvatskoj je »oslobađanje knjiga« s prašnjavih polica i iz starih podruma pokrenuo prije dvije godine Velimir Šubert, vlasnik Naklade Esdea iz Oroslavja. Knjige su različitih sadržaja – od školske lektire do beletristike. »U dvije godine na ovaj smo način uspjeli osloboditi više od četiri i pol tisuće knjiga i ovim današnjim dijeljenjem obilježavamo uspješnost našeg projekta«, kaže Šubert koji je zajedno s ostalim volonterima sudjelovao u dijeljenju naslova, za ovaj projekt dobivenih od raznih udruga i nakladničkih kuća. </p>
<p>Najmlađi volonter, devetogodišnji Jonatan Pleško, sudjeluje u akciji zbog ljubavi prema knjizi i do sada je, iako vrlo mlad, već pročitao mnogo knjiga. Njegova starija sestra Selena, učenica Osnovne škole Trnjanske, uz ljubav prema knjigama, trenutno se bavi pripremama za prvi broj školskih novina. </p>
<p>Željeznički kolodvor odabrali su kao svoje glavno mjesto djelovanja, jer knjige na taj način najlakše iz Zagreba pronađu svoj put prema drugim dijelovima Hrvatske pa i šire. »Svijet na ovaj način postaje velika knjižnica, a istovremeno svatko tko pročita knjigu može za budućeg čitatelja ostaviti u njoj svoj komentar i ocjenu«, kažu volonteri knjigoljupci. </p>
<p>Na svakoj od ovih »posebnih« knjiga nalazi se jedinstveni broj pa se osoba koja je pronađe, može javiti njezinom prvotnom čitatelju i na taj način bilježi se kojim je sve krajevima knjiga proputovala. </p>
<p>Neke od knjiga dospjele su vrlo daleko. Primjerice, kaže Šubert, jedna je gospođa knjigu ostavila u Importanne centru, a nekoliko dana poslije primila je poziv iz Dubrovnika, od osobe koja je njezinu knjigu pronašla na tamošnjem autobusnom kolodvoru. Još je zanimljiviji slučaj kada je knjiga iz Hrvatske otputovala u Bosnu, gdje ju je na klupici uz rijeku Bosnu pronašla jedna djevojka.</p>
<p> »U Bosni i Makedoniji također su se zainteresirali za projekt i krenuli u oslobađanje knjiga«, kaže Šubert.</p>
<p>Svaki građanin može postati dijelom projekta i osloboditi neku od svojih knjiga koje kod kuće »spavaju« zaboravljene. Knjiga se čitanjem oživljava, a putujući svijetom pisana riječ pokazuje koliko je moćna i utjecajna. Svatko tko se želi uključiti, više će informacija pronaći na internetskoj stranici www. bookcrossing-croatia.org.</p>
<p>Petra Kostanjšak</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Preisovi »prizemljeni planeti«</p>
<p>Prolaznici su na gradskim ulicama zamjetili sjajne metalne kugle različitih dimenzija pa su se pitali što one predstavljaju i tko ih je postavio. Na metalnim pločicama uz njih piše ime i veličina nekog od devet planeta Sunčevog sustava. Položaj i veličina kugli odražavaju njihove stvarne međusobne udaljenosti i veličine. Polazna točka je skulptura »Prizemljeno Sunce«, koju je njen autor, akademik Ivan Kožarić, nakon raznih problema, konačno 1994. godine trajno smjestio u Bogovićevoj ulici, u samom centru Zagreba. </p>
<p>Nedugo nakon što su počele kružiti glasine o »zagrebačkom Sunčevom sustavu«, počela je i potraga za planetima. Oni malo znanstveno »potkovaniji« krenuli su u potragu s planom grada i crtali po njemu. Potraga nije bila laka., lokacije su se znale tek približno pa bi onaj, tko je prvi put tražio, morao širom otvoriti oči. </p>
<p>Prvi koji su se dali u potragu, nisu znali za projekt »Nine views« autora Davora Preisa koji je iskoristio Kožarićevo Sunce u Bogovićevoj da bi »prizemljio« i njegove planete.</p>
<p>U međuvremenu je tajna otkrivena i na internetskoj stranici autora Davora Preisa, na kojoj su i adrese planeta, kao i devet pogleda (engleski: view) na taj projekt. </p>
<p>Preis je svojim planetima želio potaknuti ljude da pomno pretražuju i mjesta koja uglavnom ignoriraju. Planeti su postavljeni po svim dijelovima Zagreba, a najbliži centru su u Margaretskoj i na Trgu bana Jelačića, a najudaljeniji na Kozari boku i u Podsusedu.</p>
<p>Tomislav Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Karlekom samo odvažni planinari</p>
<p>Izletnički vlak koji je vikendima tijekom ljeta vozio do Ogulina, poznatiji kao Karlek, okupio je u subotu mali broj planinara iz Zagreba i Karlovca. </p>
<p>Pred polazak u Ogulin ina peronu na Glavnom kolodvoru zatekli smo planinare iz Planinarskog društva Sljeme iz Zagreba. »Svake godine već tradicionalno odlazimo Karlekom do Ogulina gdje nastavljamo put autobusom za Bjelsko, nakon čega planinarimo do Kleka koji se nalazi na 1180 metara nadmorske visine«, rekao je vođa puta Žarko Nikšić. Planinari iz Karlovca, umjesto Bjelskog i uspona na planinu Klek, odabrali su uspon na Bijele ili Samarske stijene.</p>
<p>Iako je bilo najavljeno da će putnike na izlasku u Ogulinu dočekati ogulinske ili klečke vještice, one na žalost nisu došle. </p>
<p>»Pretpostavljamo da je razlog izostanku vještica i malom broj izletnika loša vremenska prognoza, pa su se mnogi umjesto odlaska u prirodu odlučili za boravak u svojim kućama«, rekao je Ivan, kontrolor karata na Glavnom kolodvoru.</p>
<p>Karkek je ovog vikenda vozio posljednji put ove sezone. Putnici su tokom srpnja i kolovoza posjetili znamenitosti grada Ogulina kao što su Đulin ponor, Ogulinski muzej, planinu Klek i Bijele Stijene.</p>
<p>Ana Grubanović</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Za vikend autobusom na Dolac</p>
<p>Izvanredna autobusna linija, uvedena na relaciji Trg bana Jelačića</p>
<p> - Glavni kolodvor zbog radova na križanju Ilice i Frankopanske, u nedjelju je u jutarnjim satima vozila građane koji su obavljali svoje vikend-obaveze, poput odlaska na tržnicu Dolac ili pak redovitu jutarnju kavicu i šetnjicu po Trgu bana Jelačića. Na improviziranom stajalištu kod Trga kralja Tomislava cijelo jutro bila je gužva, a autobusi ZET-a svakih su se 10 minuta ponovo punili i kretali put Trga. Umirovljenici Darinki smeta što se u središtu grada neprekidno nešto raskapa. »Idem na Dolac i čekam autobus više od 10 minuta, a nemam gdje ni sjesti«, rekla je Darinka dok je čekala u redu za ulazak u autobus. </p>
<p>Izmjena tramvajskih tračnica na križanju Ilice i Frankopanske, koja je započela već u četvrtak, za vikend je paralizirala javni gradski promet u centru grada. U ZET-ovom centru Vjesnik je pokušao doznati hoće li građane i u ponedjeljak dočekati kaos u gradu. Od dežurnog operativca doznajemo kako se radovi odvijaju po planu te bi u ponedjeljak ujutro trebala biti ukinuta izvanredna autobusna linija i uspostavljen redovni tramvajski promet.</p>
<p>Što se tiče automobilskog prometa, on će se nesmetano početi odvijati tek 2. rujna pa građani još nekoliko dana mogu očekivati prometne gužve koje su ih dočekale nespremne na dan početka radova, u četvrtak. Obnova raskrižja Ilice i Frankopanske, koja će biti dovršena u petak, 2. rujna, Grad Zagreb stajat će nešto više od dva milijuna kuna. </p>
<p>Petra Kostanjšak</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="17">
<p>Uragan Katrina napada Ameriku s 260 km na sat</p>
<p>Ni tri sata nakon što je uragan Katrina u nedjelju ujutro ojačao prešavši iz trećeg stupnja u četvrti, meteorolozi su izdali novo upozorenje kojeg su se pribojavali samo okorjeli pesimisti. Katrina je još ojačala i dosegla najviši stupanj – dobivši oznaku »kategorija 5«. To znači da je sposobna za štetu katastrofalnih razmjera.</p>
<p>Stanovnici New Orleansa još su stoga u noći poslušali preporuke, spakirali najnužnije i krenuli na sjever. Deseci tisuća stanovnika i turista već su napustili grad poznat i po »Francuskoj četvrti«. »Ako evakuacija ne krene odmah, ovaj uragan mogao bi izazvati nevjerojatnu štetu i gubitak tisuća ljudskih života«, kaže Max Mayfield, direktor Nacionalnog centra za uragane.</p>
<p>Katrina je Floridu poharala još u četvrtak, pritom usmrtivši devet osoba, no tad je uragan još imao snagu trećeg stupnja. Potom je stigao do sredine Meksičkog zaljeva, da bi se ubrzo okrenuo i drastično ojačan krenuo put New Orleansa. Vjetar sad već dostiže <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> od 260 km, a u nedjelju poslijepodne središte uragana nalazilo se 400 km jugoistočno od ušća rijeke Mississippi.</p>
<p>Zbog bojazni da bi uragan mogao podići valove do čak 7,6 metara visine, hitno su evakuirana i sva naselja uzduž obale. Budući da Katrina jurca prema obali, njoj bi na putu lako moglo zasmetati i »srce američke naftne industrije« u Meksičkom zaljevu. Neki računalni modeli predviđaju pak da će se New Orleans čak naći u samome središtu uragana, tzv. oku!</p>
<p>Riječ je o uraganu od kakvoga je grad strahovao već desetljećima. Zadnji je put jedan uragan petog stupnja taj kraj poharao 1969. Camille je tad usmrtila više od 400 ljudi. Katrinin udar očekuje se u ponedjeljak ujutro...</p>
<p>Antun Krešimir Buterin</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Čovjek ispaljen iz topa preko granice</p>
<p>TIJUANA</p>
<p> – David Smith Sr. svom je popisu podviga kao »ljudska topovska kugla« dodao i ispaljivanje preko granice Meksika i SAD-a. On se uvukao u cijev topa i mahnuo američkom putovnicom dok je 600 promatrača pljeskalo. Ispaljen je s plaže u Tijuani i na visini od 30 m preletio crtu tri metra visokih graničnih metalnih stupova. Sletio je neozlijeđen u mrežu u parku u San Diegu. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Zakon o zabrani »lap dancea« - neustavan</p>
<p>KANSAS CITY</p>
<p> – Novi zakon koji je od ponedjeljka trebao zabraniti polugoli »lap dance« u striptiz-klubovima u američkoj državi Missouri, okružni je sudac Richard Callahan proglasio neustavnim. On u obrazloženju ističe da članci zakona »izravno krše 1. amandman Ustava« te određuju ograničenja koja ustavom nisu predviđena. Po zakonu koji samo što nije stupio na snagu, plesačice bi morale biti međusobno udaljene najmanje 3,5 metra, posjetitelji bi za guranje novčanica u tange bili prekršajno kažnjeni, a minimalna dob za plesačice i mušterije povećala bi se s 19 na 21 godinu. [akb]</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Rekordnih 27.000 svijeća na torti</p>
<p>NEW YORK</p>
<p> – Na 14 metara dugoj torti serviranoj u povodu 74. rođendana duhovnog učitelja Sri Chinmoya, zapaljeno je 27.000 svijeća. Time je postavljen novi Guinnessov svjetski rekord, a stari je premašen i više nego dvostruko – godine 1993. gorjelo je »tek« 12.432 svijeća.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Otvaraju akademiju za čišćenje nužnika</p>
<p>SINGAPUR</p>
<p> – U listopadu će u Singapuru biti otvorena prva »Akademija za čišćenje nužnika«. Cilj zahtjevnog nastavnog programa bit će i promjena imidža koja u javnosti prati čistače nužnika. Težište strukovnog dijela nastave biti će poučiti ih kako koristiti novu opremu iz Japana, a prva generacija od 30 studenata već je upisana. Kad završe studij, sadašnje plaće bit će im udvostručene.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="22">
<p>Sarajevo voli hrvatske glumice</p>
<p>Nakon prošlogodišnje nagrade Mariji Škaričić, ove godine nagrada je pripala Zrinki Cvitešić</p>
<p>Po drugi put zaredom, Sarajevski filmski festival dodijelio je nagradu za najbolju žensku ulogu hrvatskoj glumici – nakon prošlogodišnje nagrade Mariji Škaričić za ulogu u filmu »Ta divna splitska noć« Arsena Antona Ostojića (koji je nagrađen i posebnom nagradom Žirija), ove godine nagrada je pripala Zrinki Cvitešić za dojmljivu ulogu u vrlo uspjeloj romantičnoj komediji Hrvoja Hribara »Što je muškarac bez brkova?«.</p>
<p> Zrinka Cvitešić nagradu je zaslužila iznimno prirodnom i uvjerljivom interpretacijom kojom je iskreno i bez imalo odmaka na platno prenijela emocije svog lika. </p>
<p>Odluku o nagradi Zrinki Cvitešić jednoglasno je donio ocjenjivački sud u sastavu Miki Manojlović, Geoffrey Gilmore, Jessica Hausner, Vesela Kazakova i Isaac Julien. </p>
<p>Za najboljega glumca Sarajevskog filmskog festivala proglašen je Peter Musevski za ulogu u slovenskom filmu »Rad oslobađa«. Dvoje glumaca dobilo je i novčanu nagradu od 2500 eura. </p>
<p>U konkurenciji 11 filmova najboljim je proglašen bugarski film »Ledi Zi« redatelja Georgija Djulgerova, kojem je uz tu nagradu pripalo i 25.000 eura. Nakon prošlogodišnjeg trijumfa »Mile s Marsa«, to je druga uzastopna sarajevska glavna nagrada za bugarsku kinematografiju. </p>
<p> Ta dvosatna egzistencijalna drama donosi priču koja će poznavateljima nezavisne svjetske produkcije biti prilično poznata – djevojka koja se vještinom gađanja uz pomoć streljačkog šampiona uspijeva izvući iz sirotišta, u kojem je bila seksualno iskorištavana, odluči sa starim prijateljem napustiti svog mentora i pokušati prevariti grčke makroe, ali biva uhvaćena, silovana i pretvorena u prostitutku. Premda dramski dobro zaokružen, film ima ozbiljnih mana, od prečesto ponavljane statično-voajerske poze lika djevojčina prijatelja do scenarističkih klišeja i predvidljivosti.</p>
<p>Specijalnu nagradu Festivala dobio je film »Kukumi« redatelja Isa Qosje s Kosova, kojem je pripalo 10.000 eura. Najboljim kratkim filmom proglašen je mađarski film »Prije zore« režisera Balinta Lenyeresa, kojem je pripalo 3000 eura, a posebne nagrade za kratki film od 1000 eura pripale su dvama filmovima iz BiH: »Prva plaća« Alena Drljevića i »Ram za sliku moje domovine« Elmira Jukića.</p>
<p>Na ovogodišnjem Sarajevskom filmskom festivalu prikazana su tri hrvatska igrana filma (zabavan i nepatvoreno-melodramatski emocionalan »Što je muškarac bez brkova?« Hrvoja Hribara, vrlo dojmljiv i autentičan »Oprosti za kung fu« Ognjena Sviličića te neočekivani pulski laureat »Što je Iva snimila 21. listopada 2003.?« Tomislava Radića (posljednji izvan konkurencije) te tri dokumentarna filma u selekciji regionalnog dokumentarnog filma (laureat Dana hrvatskog filma »Sve pet!« Dane Budisavljević te »Plavi Pony« Ivone Juka i »Škver blues« Gorana Čače). </p>
<p>Hrvatski film je tako bio zastupljen prilično reprezentativno, a uspjeh naših ostvarenja ne treba mjeriti samo nagradama već i pozitivnim kritikama, sjajnim reakcijama publike i brojem kritičara i selektora koji su pokazali interes za hrvatske naslove. Sarajevo Film Festival pod dugogodišnjom upravom Mirsada Purivatre se pak kombinacijom iznimno bogatog programa i vrlo jakih gostiju nesumnjivo nametnuo kao najjači festival jugoistočne Europe. Kontinuitet djelovanja i umrežavanje kontakata omogućili su postupno dizanje festivalske razine, i nema sumnje da je za mnoge inozemne filmske djelatnike Sarajevo postalo mjesto na kojem s povjerenjem dolaze vidjeti ono najbolje što je regija proizvela, iz čega i hrvatski film treba i može profitirati. </p>
<p>Zlatko Vidačković</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Klasik hrvatske naive </p>
<p>Prije godinu dana prestalo je kucati srce Ivana Lackovića Croate, plemenitog čovjeka, a nadasve slikara i humanista, klasika hrvatske naive i umjetnika svjetskoga glasa. Riječ je o slikaru (Batinska, 1. siječnja 1932. – Zagreb, 29. kolovoza 2004.) čije ime ne ostaje samo u pamćenju njegovih suvremenika doli i zapisano u čitankama, knjigama, leksikonima, enciklopedijama, monografijama i katalozima.</p>
<p> U najznačajnijim galerijama i muzejima širom svijeta, a da se ne govori o privatnim zbirkama, ostala su djela s njegovim potpisima, a zagrebački HNK diči se i zastorom. Po sudu kritičara, bio je jedan od najboljih europskih crtača. Nakon Vivaldijevih godišnjih doba u glazbi, Lacković ih je stvorio u slici, ali njegovo slikanje života i promjena, kako je znao reći, po Božjoj volji ušlo je u sva događanja koja prate čovjeka. </p>
<p>Za Lackovića čovjek je bio i ostao u prvome planu i zato mu je posvetio mirnoću pejzaža podravske vječne inspiracije, ali i socijalnih muka, patnika i ratnika. Mnogo godina prije agresije na Hrvatsku crtao je Europu bez radosti, stradalnike okružene bodljikavom žicom natkriljene dimom baruta i ranama streljiva.</p>
<p> Kao dobrovoljac Domovinskog rata u crtačkom bloku rabio je dvije boje – crnu i crvenu, simbole stradanja, smrti i krvi. U doživljajima Križnog puta i punini hodočašća likovno je stvorio i 15. postaju (Uskrsnuće), pa je i to njegova posebnost.</p>
<p>Želio je mir i mirnoću, bio je uspravan, znao se suprotstavljati argumentima i nikomu se nije htio zamjeriti. »Glavno je da nikomu nisam ništa ostao dužan, a Bog sve vidi«, znao je govoriti o niti svoje životne filozofije. </p>
<p>Milan Sigetić</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Dividendu bi trebalo prokockati!</p>
<p>Nakon zagrebačke podjele dividendi slučajnim dioničarima, Martinis predstavlja projekt »Krajolik promjenjivog rizika« u Renou, gradu koji živi od kocke </p>
<p>Dalibor Martinis, jedan od najpoznatijih i u svijetu najzapaženijih hrvatskih umjetnika, boravi ovih dana u Americi (Reno, Nevada), na poziv Nevadskoga umjetničkog muzeja (Nevada Museum of Art), u kojem je 20. kolovoza otvorena njegova izložba »Krajolik promjenjivog rizika«. Martinisov projekt u kojem istražuje odnos umjetnosti, prirode i novca, ostat će, između ostaloga, zapamćen po prošlogodišnjoj zagrebačkoj prezentaciji. Umjetnik je tom prilikom podijelio dividende: svaki posjetitelj, promaknut u dioničara, zaradio je 150 kuna, što je najviše obradovalo okupljene umirovljenike.</p>
<p>Prema Martinisovim riječima, Nevadski muzej otvoren je prije nepune dvije godine. Moderan, lijep i funkcionalan Muzej sa zanimljivom zbirkom i programom izložbi tematski je usmjeren prema prirodi jer je to njegova dominantna okolica. To je bio razlog zbog kojeg se umjetnik odlučio predstaviti upravo s projektom »Krajolik promjenjivog rizika«. Projekt je, podsjetimo, započeo 1. siječnja 2004. kada je Martinis kupio 365 dionica investicijskog fonda Zb trend. One su na taj dan vrijedile ukupno 37.500 eura, a Martinis se obvezao da će novac ostati u fondu netaknut godinu dana. U tom razdoblju dionice su dobivale i gubile na vrijednosti, ovisno o globalnim burzovnim kretanjima. Nakon novčanih transakcija, umjetnik se okrenuo prirodi. Tijekom 2004. godine svaki mjesec odlazio je u brda i »odpenjao amplitude koje je zabilježila vrijednost dionica«. Visinske razlike mjerio je visinomjerom. Rezultat tih izleta je i serija od 12 fotografija koje dokumentiraju 12 uspona prema 12 mjesečnih krivulja ZB trenda. U časopisu »Banka« objavljivani su redovni mjesečni izvještaji, a na web adresi www.variablerisklandscape.com mogao se pratiti tijek i razvoj projekta. </p>
<p>Najkraće rečeno, »Krajolik promjenjivog rizika« projekcija je svjetskih financijskih kretanja na lokalnom uzorku prirode. </p>
<p>Priroda danas i nije ništa drugo nego li kulturni konstrukt, tvrdi Martinis, ilustrirajući tezu sljedećim primjerima: »Himalaja još postoji samo da bi potvrdila neustrašivost alpinista, daleki arhipelazi tu su da zadovolje našu potrebu za egzotikom, a pustinje služe za relije.« </p>
<p>Martinisova izložba u Renou sastoji se od video instalacije. U sefu ugrađenom u zid ispred prostora s video instalacijom bit će pohranjen iznos koji će »Krajolik«, to jest 365 dionica ZB trenda, ostvariti tijekom trajanja izložbe, kaže umjetnik. Ispred ulaza je, također, video monitor na kojem se reproducira video dokumentacija s događaja podjele dividende. Martinis u Americi neće dijeliti višak vrijednosti, saznajemo u razgovoru s umjetnikom. »Možda bih, umjesto podjele dividende ad hoc izabranim dioničarima, ovaj put iznos trebao prokockati s obzirom na to da je Reno grad koji kao i Las Vegas živi od kocke«, kaže Martinis.</p>
<p>Jelena Mandić-Mušćet</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Otvoren Festival postmoderne keramike</p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> – Otvorenjem izložbe »Ceramica multiplex« u Galeriji starih i novih majstora Gradskog muzeja u Varaždinu počeo je u subotu na večer Međunarodni festival postmoderne keramike 2005. Izložbu je otvorio dr. Janko Pavetić, pročelnik gradskog Upravnog odjela za znanost, kulturu i šport. Prema riječima prof. Stanka Špoljarića, autora postava, »Ceramica multiplex« je zanimljiv i bogat isječak zbivanja na svjetskoj keramičkoj sceni. Na otvorenju izložbe podijeljene su nagrade i počasna priznanja. Tijekom rujna i listopada u sklopu Festivala održat će se i smotra filma o keramici, radionica za djecu i mlade posjetitelje međunarodne izložbe te demonstracija vještine i prodaja lončarskih proizvoda uz Sajam cvijeća. Festival se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, Grada Varaždina te Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, a medijski su pokrovitelji Vjesnik i Varaždinske vijesti. Organizator Festivala je Kerameikon – Hrvatsko keramičarsko udruženje. [K. G.]</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Najhistrioni – Gavran i Svedružić </p>
<p>Mladena Gavran i Davor Svedružić, sportski rečeno, pobjednici su ovogodišnjega histrionskoga ljeta. Titulama najhistrionke i najhistriona u ovoj sezoni teatralno su zatvorena vrata bučne ljetne scene na Opatovini. A laureati s duljim stažem su Josip Bobi Marotti i Žarko Potočnjak, koji su dobili posebna priznanja za 20 godina kontinuiranoga igranja na Opatovini. Priznanje »starim histrionima« predao je Zlatko Vitez, obilježivši time dva jubileja – 30 godina djelovanja Glumačke družine Histrion i 20 godina Zagrebačkoga histrionskog ljeta. </p>
<p>Najhistrion Davor Svedružić proslavio se dvjema ulogama – razbarušenoga Luje Biberovića u Šenoinoj i Škrabinoj »Ljubici«, koju je na Opatovini režirao Georgij Paro, i ulogom Anfilohija u operetnoj bajci »Fric i pjevačica«, autora Senkera, Mujičića i Juranića, a u režiji Zlatka Viteza. Nagradu je najhistrionu predao gradonačelnik Milan Bandić.</p>
<p>Mladena Gavran proglašena je najhistrionkom zbog uloge tragikomične Ljubice Ružićeve u predstavi »Ljubica«. Najgradu joj je predao Radovan Pavlović, direktor »Euroherca«, stalnoga sponzora histronskog ljeta. </p>
<p>Histroni su završili ljeto nadajući se skorašnjem preseljenju. Naime, gradonačelnik je najavio skorašnji natječaj kojim će se ubrzati prostupak obnove Histrionskog doma na Britancu. [Lada Žigo]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="27">
<p>Ćirini porazi normalni, pobjede junaštvo </p>
<p>Doista bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi, primjerice, reagirali Jozić ili Barić kad bi im netko, kao svojedobno Blaževiću, tutnuo novinarsku akreditaciju u ruke i poslao ih na intervju s Ćirom</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »Mogu navijači ne voljeti Ćiru, ali bitan je jedino rezultat«, mrmljao je Hajdukov predsjednik Branko Grgić u predvečerje prvog od dva ipak povijesna okršaja Hajduka i Debrecena, u kojima su Mađari osam puta proparali splitsku mrežu. Dakle, taj rezultat očito i nije bio toliko bitan. Nije bio bitan ni poraz protiv Kamena Ingrada, koji je svladao Splićane, iako je ostao bez devetorice standardnih igrača iz prošle sezone, nije bio bitan ni poraz u Puli, pa niti ovaj posljednji remi protiv Cibalije na Poljudu... </p>
<p> Nakon svakoga novog rezultatskog neuspjeha Hajdukov trener Miroslav Blažević dobiva novi mandat za gromke najave o rehabilitaciji igre.</p>
<p> Možemo tek zamisliti kako bi izgledao veći dio medijske scene ako bi Hajduk izvukao bod ili pobijedio Dinamo u Maksimiru 11. rujna: »Vidite da je samo Ćiro iz ove ograničene momčadi mogao izvući maksimum i ostaviti Hajduk u utrci za naslovom prvaka.« </p>
<p> To bi bio šlag na snažan medijski marketing koji, zapravo, Ćirine poraze pretvara u nešto sasvim normalno, a uobičajene pobjede u junaštvo. </p>
<p> Doista bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi, primjerice, reagirali Jozić ili Barić kad bi im netko, kao svojedobno Blaževiću, tutnuo novinarsku akreditaciju u ruke i poslao ih na intervju s Ćirom. I kad bi ga pritom, jednako teatralno kao tada Blažević, pitali što to on radi od institucije hrvatskog nogometa. </p>
<p> Uopće ne želimo sugerirati da je Blažević jedini krivac za Hajdukove neuspjehe. To ne! Ali, bit će zanimljivo vidjeti hoće li Ćiro i koliko dugo »nadživjeti« termin svojih prethodnika, koji su morali odstupiti nakon manje uvjerljivih poraza. I to bez pitanja! Pa, Hajduk je priredio (statistički potvrđeno) najveću sramotu u povijesti nastupa hrvatskih klubova u Europi. </p>
<p> Kaos nogometno-medijske scene zrcale i teze da je normalno da Hajduk s ovom momčadi ne pobijedi Kamen Ingrad i Pulu. Je li to Ćiro sposoban voditi samo momčadi koje imaju Balabane, Oliće, Pletikose, Bobane, Šukere...</p>
<p> Sve nam se više čini da bi u poljudskom klubu uskoro mogli tiskati promotivne letke za akciju: »I ti možeš biti trener Hajduka!« </p>
<p> Osim toga, ključ priče o slabašnoj Hajdukovoj momčadi ponudio je, zapravo, sam Blažević još sredinom lipnja, dakle, prije Debrecenove »osmice«:</p>
<p> »Ne želim Ermina Šiljka. Ako mi Štimac dovede toliko igrača, kakve će onda biti moje zasluge u stvaranju momčadi koja će napraviti rezultat?« </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Klasnić i Balaban ponovno »kraljuju« šesnaestercom </p>
<p>Dokazano je da je klub iz Bremena ovisan o Ivanu Klasniću, a njegov je pogodak donio prednost domaćinu protiv Stuttgarta. </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Boško Balaban i Ivan Klasnić nastavljaju isporučivati pogotke za svoje klubove Club Brugge i Werder. No, ovog vikenda njihovo »kraljevanje« šesnaestercom nije donijelo i pobjede njihovih klubova kao prošlog tjedna, kad su dva hrvatska napadača bila ključ ulaska njihovih klubova u Ligu prvaka. </p>
<p>Dokazano je da je klub iz Bremena ovisan o Ivanu Klasniću, a njegov je pogodak donio prednost domaćinu protiv Stuttgarta. No, Trapattonijeva je momčad pronašla put do izjednačenja, a zapaženo je kod gostiju igrao Zvonimir Soldo, makar se naslućivalo kako će kod novoga talijanskog trenera Soldo grijati klupu. U trećem se kolu nije proslavio Marko Babić, jer je u 90. minuti utakmice protiv Wolfsburga dobio crveni karton. </p>
<p>Boško Balaban je Bruggeov pandan Klasniću, ali njegov je Club Brugge igrao 1-1 u gostima kod Liersea. Balaban je u ranoj fazi utakmice bio strijelac, no obrana Bruggea i njihov vratar Tomislav Butina pokleknuli su pred kraj utakmice. </p>
<p>Kao i prošlog tjedna, u strijelce se upisao Nenad Bjelica za Admiru. No, njegov pogodak iz jedanaesterca nije mnogo pomogao budući da je Admira poražena sa 2-3 kod Slazburga. </p>
<p>Dvije klupske »institucije« nastavljaju s pobjedama, Bayernu i Chelseaju nije važno gdje se igraju utakmice, već svugdje i uvijek dokazuju koliko su ispred svojih konkurenata. Hertha je godinama bila kost u grlu Bayernu, no ovog je puta sve začinjeno s tri bavarska pogotka (Josip Šimunić je zaradio žuti karton). Tottenham je uz veliku galamu najavljivao ovu sezonu, no kada im je u posjet došla Mourinhova momčad smirile su se tenzije. Chelsea je protutnjao uz dva pogotka i zadržao stopostoni učinak na otvorenju nove sezone. </p>
<p>• Njemačka, 3. kolo: Schalke – Borussia (M) 1-1, Wolfsburg – Bayer 2-1, Bayern – Hertha 3-0, Werder – Stuttgart 1-1, Köln – K'lautern 2-3, Hamburg – Hannover 1-1; Redoslijed: Bayern 9, Werder, Hamburg, K'lautern i Schalke po 7...</p>
<p>• Engleska, 4. kolo: Aston Villa – Blackburn 1-0, Fulham – Everton 1-0, Tottenham – Chelsea 0-2, West Ham – Bolton 1-2, Wigan – Sunderland 1-0, Manchester City – Portsmouth 2-1, West Bromwich – Birmingham 2-3; Redoslijed: Chelsea 12, Manchester City 10, Bolton i Tottenham po 7...</p>
<p>• Italija, 1. kolo: Fiorentina – Sampdoria 2-1, Livorno – Lecce 2-1.</p>
<p>• Španjolska, 1. kolo: Alaves – Barcelona 0-0, Valencia – Betis 1-0, Athletic – Santander 3-0.</p>
<p>• Francuska, 5. kolo: Nancy – Rennes 6-0, St. Etienne – Sochaux 0-0, Nantes – Metz 0-0, Strasbourg – Bordeaux 0-0, Le Mans – Troyes 1-0, PSG – Nica 1-2, Marseille – Ajaccio 1-1; Redoslijed: 1. PSG, Lyon i Bordeaux po 10, Lens 9... [S. K.]</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Odlučila zaštita suca</p>
<p>KOPRIVNICA</p>
<p> – Naučeni na bolji nogomet odmahnut će rukom i reći da izvedba koprivničkih i zagrebačkih »plavih« nije bila Bog zna kakva. Međutim, ambijent s tisuću navijača obojenih zagrebačkom plavom bojom, stalnim je navijanjem i pjesmom koprivničkoj utakmici davao ton na koji taj grad nije naviknut. Bez obzira na sve što slijedi kritički, za koprivnički sport to je bio mali spektakl. </p>
<p>Dinamo je pokazao da je trenutačno najkvalitetniji sastav Prve lige. Možda netko ima prigovor na njegovo prvo poluvrijeme, ali nešto treba priznati i domaćinu. Dinamo je u prvih šest kola naišao na najsnažnijeg protivnika, što je paradoksalno, jer je Slaven Belupo posljednji. Međutim, novi je trener Jurčević postavio zatvorenu varijantu u kojoj je do izražaja dolazila Karabogdanova brzina, pa nije ni čudno što ga se Hajduk opet sjetio.... </p>
<p>Cijela se momčad Slavena Belupa nakon krize pomalo diže i to je bio razlog što je Dinamo zabio gol tek u sučevoj nadoknadi, ali isključivo zahvaljujući individualnosti Ivana Bošnjaka, njegovoj spretnosti da pospremi otpadak. No, nije trebalo biti tako da sudac Batinić nije štitio Zagrepčane od početka. Kada je Drpić u šestoj minuti odalamio Karabogdana laktom u lice u šesnaestercu, Batinić nije dosudio očit jedanaesterac, već je kaznio Karabogdana žutim kartonom. Turina je u 28. minuti odnio i loptu i Karabogdana i travu i zemlju u nepropisnom startu, a Batinić je opet šutio. U 77. je minuti u šesnaestercu srušen i Musa. Za volju istini, i nad Bošnjakom je bio jedanaesterac u 55. minuti, pa taj sudac ne može dobiti prolaznu ocjenu, osobito zato što se osjetila naklonost prema poznatijem gostu. </p>
<p>• SLAVEN B. - DINAMO 0-2</p>
<p>Gradski stadion</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Lisjak 5.5 – Crnac 5, Kurilić 6, Gal 5.5 – Poldrugač 5.5, Lee 6.5, Musa 6 (od 81. Vručina -), Dunković 5.5 (od 60. Kovač 5.5), Bodrušić 5 – Dodik 6 (od 60. Šaranović 5.5), Karabogdan 6.5</p>
<p>DINAMO: Turina 7 – Buljat 5.5, Ćorluka 6, Drpić 6.5, Cesar 6 – Chago 6, (od 61. Mitu 6), Mamić 6.5, Modrić 6 (od 73. Tomić -) – Marić 5.5 (od 61. Čale 6) – Bošnjak 7.5, Eduardo 7</p>
<p>SUDAC: BATINIĆ (Osijek) 5</p>
<p>GLEDATELJA: 4500</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Bošnjak (45.), 0-2 Eduardo (70.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Karabogdan, Chago, Čale</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivan BOŠNJAK</p>
<p>Ivo Čičin Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Hrvatska dobro obavila posao u Podgorici</p>
<p>Nakon Podgorice možemo reći da se stvorila osovina Planinić-Giriček-Vujčić</p>
<p>PODGORICA (Od Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> – Hrvatski su košarkaši na jakom međunarodnom turniru ProMonte u Podgorici pobjedom protiv Slovenije osigurali drugo mjesto, iza reprezentacije SCG, koja je u posljednjem dvoboju svladala Litvu. Naša momčad iz Podgorice odlazi dobro obavljenog posla, izbornik Neven Spahija uvjerio se da je put kojim po drugi put vodi Hrvatsku na Europsko prvenstvo bolji od onoga kakav je bio prije dvije godine u Švedskoj. </p>
<p>Nakon Podgorice možemo reći da se u igri hrvatske reprezentacije stvorila osovina Planinić-Giriček-Vujčić. Zoran Planinić definitivno je najugodnije iznenađenje ove momčadi, lepršav, lagan i rastrčan donio je novu kvalitetu. Giriček je protiv SCG i Litve igrao na visokoj razini, nešto je slabiji bio protiv Slovenije, ali je pokazao zrelost i racionalnost, dok njegove šuterske sposobnosti dosad nisu bile upitne. Treći član udarne trojke, kapetan Nikola Vujčić, možda je u Podgorici prolazio kroz najveća iskušenja. Izbornik Spahija tvrdoglavo vjeruje u svoja načela i drži Vujčića podalje od koša. </p>
<p>No, jedan od najboljih europskih centara razigrao se protiv Litve i Slovenije te je pokazao kako Hrvatska bez njega ne može u borbu s najboljima. Marko Popović definitivno je preseljen na mjesto braniča šutera, dok je Roko Leni Ukić razigravač koji zbog svoje zaigranosti i neiskustva može odigrati od briljantnog do očajnog. Marko Tomas čini nam se u ovom trenutku previše rsamozatajnim u napadu, no njegova je obrana spremna uštopati i najbolje strijelce europskoga kontinenta. Spahija je na ovom turniru pokazao kako bezrezervno vjeruje mladim centrima Bagariću i Kasunu koji igraju u paru s Vujčićem. </p>
<p>Hrvatska je u tri podgorička dana pobijedila europskog prvaka Litvu dok je protiv Slovenije pokazala točno onoliku razliku kolika je inače između reprezentacija SCG i naše. U konkretnim omjerima to bi značilo da će u osam od deset utakmica Hrvatska pobijediti Sloveniju, isto koliko bi puta SCG pobijedila Spahijine momke. U ovom je trenutku prema prikazanoj igri SCG od svih momčadi pokazala najviše i sigurno je najveći kandidat za zlatnu medalju. Odmah do njih slijedi Litva. Hrvatska se, iako se radi samo o pripremnom turniru koji je u ovom trenutku ipak vrlo mjerodavan pokazatelj, približila tom društvu i trebala bi na EP-u biti najmanje u četvrtfinalu. Prva je utakmica protiv SCG razotkrila slabosti. Dobro je da je Hrvatska odmjerila snage s najjačima kako bi u preostala tri tjedna Spahija radio na ispravljanju nekih detalja u igri.</p>
<p>• HRVATSKA - SLOVENIJA 75-70</p>
<p>(18-16, 43-34, 59-51)</p>
<p>Dvorana Morača</p>
<p>HRVATSKA: UKIĆ 4, GIRIČEK 11 (5-9), TOMAS 4, VUJČIĆ 8 (1-2), BAGARIĆ 5 (1-2), Baždarić, Popović 11 (3-5), Žižić 4, Planinić 12 (3-6), Kasun 16 (4-4), Prkačin -, Rančić -</p>
<p>SLOVENIJA: UDRIH 18 (3-4), BEČIROVIČ 6 (2-2), MILIČ 3 (1-3), LORBEK 3 (1-2), NESTOROVIČ 9 (1-2), Lakovič 9 (4-4), Jurak 3 (1-4), Maravič 7 (2-2), Brezec 12 (2-6), Ćapin -, Slokar -, Nachbar -, Joksimovič</p>
<p>ŠUT IZ IGRE: Hrvatska 27-59 (45%), Slovenija 25-59 (42%). TRICE: Hrvatska 4-13 (30%), Slovenija 3-13 (23%). SKOKOVI: Hrvatska 25 (14+11), Slovenija 29 (16+13)</p>
<p>SUCI: Jovčić, M. Vojinović, R. Vojinović (svi SCG). GLEDATELJA: 2000 </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Mario KASUN</p>
<p>Iva Perdec Augustić</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Jemeljanenko ipak bolji od Mirka</p>
<p>Filipović je istek 20. minute jedva dočekao, dok se činilo da Fedor ima snage za još malo »makljaže« </p>
<p>TOKIO</p>
<p> – Hrvatski gladijator Mirko Cro Cop Filipović poražen je u borbi karijere za naslov najboljeg borca u Ultimate fightu. Bolji od njega nakon tri runde bio je svjetski prvak Rus Fedor Jemeljanenko koji već skoro pet godina ne zna za poraz. </p>
<p>Prepuna Saitama arena, u koju se natiskalo 40.000 ljudi, nudila je spektakl. Dva, u ovom trenutku najbolja svjetska gladijatora, uperila su svo borilačko znanje jedan protiv drugoga. Nakon 20 minuta bespoštednog lupanja rukama i nogama, jednoglasnom je odlukom sudaca Jemeljaneko obranio naslov vladara svijeta. Mirku Filipoviću ostala je tek slaba utjeha da ga najbolji udarač nije nokautirao. </p>
<p>Prva runda prošla je u dominaciji hrvatskog borca. U deset minuta »šamaranja« Filipović je šakama napadao glavu Rusa, iz čijeg su slomljenog nosa tekli potoci krvi. </p>
<p>Jemeljanenko je, pak, svoju priliku tražio u borbi na tlu. Upravo je parter i donio pobjedu svjetskom prvaku. U svakom je trenutku Rus bio u dominantnom položaju iz kojeg je šaketao hrvatskog borca, skupljavši tako bodove kod sudaca. </p>
<p>Već se u drugoj rundi dalo primijetiti da Filipović gubi snagu. Samim se time Jemeljanenko nije libio niti borbe u stand up poziciji. Filipovićev je umor nasuprot Jemeljanenkova lukavstva najuočljiviji bio u trećoj rundi. Cro Cop nije imao snage da ozbiljnije zaprijeti Rusu, koji ga je odmah »stavljao« na parter i tako držao dok su sekunde isticale. Suci su dvaput vraćali borce iz ležećeg položaja na noge, no Jemeljanenko je borbu vraćao na tlo, gdje danas, uz Minotaura, apsolutno dominira među konopcima. </p>
<p>Očito je da je Hrvat vidno popravio borbu na tlu, no daleko je to još od »ležećeg« vladara Jemeljanenka, koji je, pak, iznenadio borbom u stojećoj poziciji. Takav se način borbe navodio kao najslabiji segment ruske uzdanice, no Jemeljanenko je kompletirao znanje i danas je opasniji no ikada. Ipak, ne možemo se oteti dojmu da je Filipović borbu izgubio kondicijski. Istek 20 minute jedva je dočekao, dok se činilo da Fedor ima snage za još malo »makljaže«. [K. Đ.]</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Život u sjeni uspješnih očeva </p>
<p>Obje je obitelji zadesila velika tragedija. Njihovi najistaknutiji članovi danas žive samo u sjećanjima </p>
<p>Koliko je teško postati rezultatski prepoznatljiv sportaš zna svatko tko je barem jednom primio neki sportski rekvizit i odlučio njime zarađivati za život. Uzme li se takva teza kao ishodišna točka postanka vrhunskog sportaša, jasno je da se ona nekoliko puta potencira zna li se da je sportaš odlučio baviti se istim zanimanjem kao i njegovi roditelji. Sam probitak na sportski tron postaje još teži ukoliko je prethodnik iz obiteljskog stabla ostvario svjetski vrijedne rezultate. U takvom su okruženju rasle, među ostalima, i hrvatske uzdanice na netom završenom Svjetskom prvenstvu u kajaku i kanuu na mirnim vodama. </p>
<p>Ime Matije Ljubeka odavno je prošlo hrvatske granice. Najbolji kanuist (1953.-2000.) kojeg je Hrvatska dala, svoje je sportsko traženje započeo igrajući nogomet i baveći se atletikom. Ime i slavu stekao je klečeći u kanuu, privikavajući protivnike da za vrijeme utrke gledaju njegova leđa. Popis Ljubekovih medalja impozantan je. Prvo je svjetsko odličje, ono brončanog sjaja, ugrabio s 21 godinom na SP-u 1975. u Beogradu završivši treći 10.000 metara dugu stazu. Olimpijske igre u Montrealu 1976. godine donijele su Matiji zlato na 1000 metara i broncu na upola kraćoj dionici. Do kraja karijere, čiji je kraj došao 1988. godine u Seulu na njegovim četvrtim Igrama, Matija je postao najuspješniji hrvatski olimpijac svih vremena te jedan od najboljih hrvatskih sportaša na Svjetskim i Europskim prvenstvima. </p>
<p>Matijina tragična smrt 2000. godine nije prekinula sjećanje na njega, a njegovim vodenim putovima danas »korača« sin Nikica. Iako se put do očeve karizme može popločati jedino uspjesima jednakima onim njegova oca, Nikica se zasad može podičiti zlatom u kanuu dvokleku (zajedno s Funtakom) na 2. svjetskim vojnim igrama 1999. godine te pobjedama u Svjetskom kupu, hrvatskim prvenstvima i međunarodnim kriterijskim regatama. </p>
<p>Sličnu priču mogu ispričati i Stjepan i Mićo Janić. Hrvatski kajakaši također su krenuli očevim stopama i duboko utaban trag koji je njihov otac Milan utisnuo na stazama uspjeha oni se danas trude pratiti. Milan je svoju prebogatu karijeru okrunio nebrojenim uspjesima u bivšoj državi, a svjetski ga je sport upoznao kao trostrukoga svjetskog vladara (1978., 1979., 1982.). Put prema Olimpu zaustavljen je na drugom mjestu 1984. godine u Los Angelesu. </p>
<p>Njegovi sinovi Stjepan i Mićo danas brane hrvatske boje, dok se kćer Nataša zbog boljih uvjeta treniranja odlučila za Mađarsku. Nataša je počela koketirati s Milanovim uspjesima, uostalom olimpijska je pobjednica, dok sinovi još ne barataju takvim uspjesima. Na upravo završenom Svjetskom prvenstvu na zagrebačkom Jarunu udruženim su snagama doveslali do pobjede u B finalu na 1000 metara, dok je Stjepan sam na upola manjoj dionici uhvatio ukupno 12. mjesto... </p>
<p>Inače, obje je obitelji zadesila velika tragedija njihovih najistaknutijih članova. Matija Ljubek ubijen je iz vatrenog oružja 12. listopada 2000. godine, a tada je obnašao funkciju dužnosnika Hrvatskog olimpijskog odbora. Milan Janić je, pak, poginuo u automobilskoj nesreći u blizini Beograda. Tada su u automobilu bili i Stjepan i Mićo, pa kada se uzme u obzir da su oba prošla veliku tragediju, a Stjepan preživio s prijelomom noge, ruke i vilice (Mićo s lakšim ozljedama) svaka je njihova utrka na vodi svojevrsna životna pobjeda.</p>
<p>• REZULTATI FINALA</p>
<p>Kajakaši, K-1, 1000 m: 1. Larsen (Nor) 3:29,165, 2. Van (Kan) 3:29,841, 3. Baggaley (Aus) 3:30,069; K-2, 1000 m: 1. Mađarska 3:18,692, 2. Njemačka 3:18,722, 3. Norveška 3:18,836; K-4, 1000 m: 1. Njemačka 2:56,282, 2. Slovačka 2:56,558, 3. Poljska 2:57,848.....</p>
<p>K-1, 500 m: 1. Baggaley (Aus) 1:360,98, 2. Altepost (Njem) 1:37,076, 3. Van (Kan) 1:37,082; K-2, 500 m: 1. Njemačka 1:27,583, 2. Poljska 1:29,005, 3. Litva 1:29,347; K-4, 500 m: 1. Bjelorusija 1:20,898, 2. Slovačka 1:20,994, 3. Italija 1:22,634... </p>
<p>Kanuisti, C-1, 1000 m: 1. Dittmer (Njem) 3:57,119, 2. Cal Figueroa (Špa) 3:58,421, 3. Dalton (Kan) 4:00,617; C-2, 1000 m: 1. Njemačka 3:37,048, 2. Kuba 3:380,08, 3. Mađarska 3:390,13; C-4, 1000 m: 1. Poljska 3:17,407, 2. Rumunjska 3:17,863, 3. Njemačka 3:20,479.... </p>
<p>C-1, 500 m: 1. Dittmer (Njem) 1:48,409, 2. Baraszkiewic (Polj) 1:49,065, 3. Opalev (Rus) 1:49,609; C-2, 500 m: 1. Njemačka 1:39,851, 2. Mađarska 1:40,175, 3. Kuba 1:40,271; C-4, 500 m: 1. Rumunjska 1:30,602, 2. Bjelorusija 1:31,298, 3. Poljska 1:31,916...</p>
<p>Kajakašice, K-1, 1000 m: 1. Wagner-Augu (Njem) 4:00,494, 2. Benedek (Mađ) 4:01,406, 3. Furneaux (Kan) 4:030,2; K-2, 1000 m: 1. Mađarska 3:40,861, 2. Njemačka 3:42,931, 3. Poljska 3:43,003; K-4, 1000 m: 1. Mađarska 3:20,701, 2. Rumunjska 3:21,889, 3. Njemačka 3:21,901.... </p>
<p>K-1, 500 m: 1. Reinhardt (Njem) 1:50,407, 2. Furneaux (Kan) 1:51,379, 3. Viski (Mađ) 1:51,565; K-2, 500 m: 1. Mađarska 1:39,704, Austrija 1:42,458, 3. Francuska 1:42,974; K-4, 500 m: 1. Njemačka 1:31,686, 2. Poljska 1:32,442, 3. Mađarska 1:32,952... </p>
<p>Krešimir Đureš</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Sebastien Loeb čuva vodstvo</p>
<p>BOSTALSEE</p>
<p> – Francuski vozač Sebastien Loeb, u Citroenu, zadržao je vodstvo i nakon drugoga dana i odvezenih trinaest od devetnaest brzinskih ispita relija kroz Njemačku koji se boduje za Svjetsko prvenstvo. Loeb je bio najbrži u devet od trinaest »brzinaca«, te ima 28 sekundi prednosti u odnosu na drugoplasiranoga Belgijanca Francoisa Duvala, također u Citroenu, koji je bio najbrži u četiri »brzinca«. Treći je Finac Marcus Gronholm (Peugeot) koji zaostaje 1.47 minuta.</p>
<p>• Rezultati: 1. Loeb / Elena (Fra) 2h34:44, 2. Duval / Smeets (Bel) +27.9, 3. Gronholm / Rautiainen (Fin) +1.47, 4. Martin / Park (Est) 3.44, 5. Kresta / Mozny (Češ) +4.55... [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Majcen i Van Dijk pobjednici 30. Faros maratona </p>
<p>STARI GRAD</p>
<p> – Slovenac Igor Majcen i Nizozemka Edith van Dijk pobjednici su jubilarnog 30. izdanja plivačkog Faros maratona, održanog na Hvaru. </p>
<p>Majcen je 16 kilometara dugu stazu od Rive Novo do rta Kabal i natrag preplivao za 3.14:04 sata, drugo je mjesto zauzeo Nijemac Alexander Studzinski sa 17 sekundi zaostatka, dok je treći bio Rus Dmitrij Solovjev sa 4:28 minuta slabijim vremenom od Majcena. Najbolji je hrvatski predstavnik bio Stjepan Ptičar na četvrtom mjestu s vremenom 3:23:17 sati. </p>
<p>U ženskoj konkurenciji Edith van Dijk pobijedila je s novim rekordom staze, 3:16:24 sata, druga je bila Ruskinja Ana Uvarova sa 1:22 minute zaostatka, a treća još jedna Ruskinja Jekaterina Ždanova, koja je za pobjednicom zaostala 3:45 minuta. Najbolja je hrvatska predstavnica bila Karla Šitić na petom mjestu s vremenom 3:44:31. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="35">
<p>Ustavni dokument potpisan bez potpore sunita </p>
<p>Mnogi strahuju da bi usvojeni prijedlog ustava sada mogao postati izvorom još žešćih sukoba, pa čak i građanskog rata </p>
<p>ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Nakon nekoliko odgoda u nedjelju je iračko povjerenstvo uz nekoliko amandmana i unatoč primjedbama sunitske manjine napokon potpisalo nacrt ustava. Tako se sada taj najviši zakonodavni akt, prije listopadskog referenduma, našao na parlamentarnoj raspravi.</p>
<p> Taj politički čin bez presedana samo je nova potvrda gotovo kaotične situacije u kojoj se trenutačno nalazi sukobima i terorom opterećena 26-milijunska zemlja. </p>
<p>Do skraćenog ustavnog postupka došlo je navodno pod snažnim pritiskom američkog predsjednika Georgea W. Busha koji je u subotu razgovarao s vodećim šijitskim čelnicima. Na to, po mnogima, upućuje i zaključak da je Bijela kuća uvelike pod »iračkom nervozom«. U svakom slučaju, podnošenje nacrta ustava parlamentu pokazuje da se vladajućoj garnituri u Iraku i washingtonskoj administraciji iznimno žuri da se pokrene ustavna procedura koja je, kako se čini, važnija od samog sadržaja i biti njegovog teksta. </p>
<p>Time taj dokument, koji bi trebao služiti kao primjer čitavom arapskom, uglavnom nedemokratskom svijetu, postaje njegova suprotnost i žarište novih opasnosti. </p>
<p>Štoviše, postoji opravdana bojazan da bi tako usvojeni nacrt ustava, bez suglasnosti sunitske zajednice, mogao postati izvorom još žešćih sukoba, pa čak i izbijanja građanskog rata. </p>
<p>»Podnošenje nacrta ustava parlamentu je nepošteno i nedemokratski«, ističe visoki predstavnik sunitske zajednice Sadoun al Zubaydi. Dodaje kako se demokracija ne može graditi na takav način.</p>
<p> To posebice vrijedi za one odredbe koje u ime demokracije mijenjaju tradicionalni način života. Vođe sunita nisu se složili s većinskim šijitima i Kurdima oko pitanja federalizacije zemlje, sudbine zabranjene Baas stranke svrgnutog diktatora Saddama Husseina i uloge islama u iračkom društvu. Irački glasnogovornik Leit Kubba ističe da se izišlo u susret nekim sunitskim zahtjevima. »Pitanje federalnog uređenja odgođeno je do parlamentarnih izbora, a uklonjene su i neke primjedbe u vezi Baas stranke«, kaže on.</p>
<p> Drži kako su na sceni trenutačno dvije oprečne vizije puta kojim bi Irak trebao krenuti. No, sve se to, kaže on, ne može uskladiti unutar nacrta ustava. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Cindy Sheehan dobila konkurenciju</p>
<p>NEW YORK (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Najpoznatija antiratna prosvjednica u Americi Cindy Sheehan dobila je krajem tjedna izravnu konkurenciju u dobro organiziranim proratnim prosvjedima koje oko teksaškog ranča predsjednika Georgea Busha održava nekoliko stotina Bushovih pristaša. Prosvjed je organiziran pod sloganom »Cindy, ne govoriš u moje ime«. Ostajući na tragu predsjednikovih riječi kako Amerikanci moraju pokazati strpljenje oko Iraka, proratni prosvjednici skandirali su »Cindy, idi kući«. </p>
<p>Cindy Sheehan i dalje zahtijeva da je predsjednik primi kako bi od njega dobila odgovor na pitanje zbog kakvog je nacionalnog ili strateškog interesa njezin sin Casey prošle godine poginuo u Iraku. </p>
<p>Petotjedni godišnji odmor za šefa Bijele kuće završava 2. rujna i, kako stvari stoje, do tada se Bush neće sastati sa Sheehanovom, iako ona pred njegovim vratima prosvjeduje od 6. kolovoza. Republikanci iz najužeg Bushovog političkog okruženja nastavili su se okupljati na anti-Sheehan platformi, tražeći od svoje baze da dade jaču potporu predsjedniku i ratu u Iraku. U svojoj redovitom radijskom obraćanju naciji, predsjednik Bush je u subotu od Amerikanaca zatražio strpljenja od Amerikanaca glede iračkog rata. </p>
<p>Iako ne pokazuje znakove umora, pa ni straha od mnogobrojnih Bushovih pristaša u Teksasu, Cindy Sheehan najavljuje da bi prosvjedi pred rančem Bushovih u Crawfordu ipak mogli biti okončani do ove srijede. Njezina će se antiratna skupina potom uputiti u druge gradove Amerike. </p>
<p>Za razliku od republikanaca koji shvaćaju potencijal ovih pučkih prosvjeda, nijedan utjecajni demokrat još nije službeno podupro Cindy Sheehan. Iznimka je tek kontroverzni crni političar, newyorški demokrat Al Sharpton koji je najavio svoj put u Teksas. </p>
<p>Erol Avdović</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Lukašenkov udar na satiru i crtiće </p>
<p>Havel, Von Weizsaecker, Desmond Tutu i Soros apeliraju na EU i SAD da pomognu demokraciju u Bjelorusiji</p>
<p>Diktatori u pravilu nemaju smisla za humor i satiru, pogotovo ako su oni sami njihova meta. Problem je u tome što su upravo diktatori najveća inspiracija za satiričare i karikaturiste.</p>
<p> Bjeloruski predsjednik Lukašenko, čiji stil vladanja zlobnici nazivaju diktaturom, ovih je dana dao novi prilog spomenutoj tezi o diktaturama i satiri. Nakon što su se na internetu pojavili kratki crtani filmovi o njemu, Lukašenko je dao uhititi autora Olega Minicha i Andreija Obuzova i Pavela Morozova koji su crtiće stavili na svoju web-stranicu. Svoj su trojici zaplijenjeni kompjutori i putovnice: prijeti im kazna zatvora od pet godina zbog »ismijavanja predsjednika«.</p>
<p>Crtići su na web-stranici živjeli ne duže od pet sati, ali su za to vrijeme stigli izazvati golemu gledanost. Vidjeli su ih i Lukašenkovi cenzori. Autor u njima nemilosrdno ismijava Lukašenkov stil vladanja, njegovu sklonost ka krivotvorenju izbora, i pretjeranu ljubav prema sportu, osobito hokeju.</p>
<p> U jednom od crtića Lukašenko u hokejaškoj odori plače na ramenu ruskog predsjednika Putina (koji je, također veliki ljubitelj sporta, i nacrtan je kao judaš), i žali mu se da Zapad podržava one koji ga hoće srušiti. U drugom crtiću na Putinovu radnom stolu već je pripremljen dekret kojim Lukašenko dobiva politički azil u Rusiji...Za Lukašenkove cenzore to je bilo previše,</p>
<p>Nekoliko dana ranije bjeloruske su vlasti zabranile list »Den« (Dan) koji je objavio »pjesmu uvredljivu za Lukašenka«, a u protekle dvije godine ukinuto je ili zabranjivano oko dvadeset novina, uglavnom zbog sličnih grijeha.</p>
<p> Lukašenko se ne šali: navodno priprema ponovno ujedinjenje s Rusijom, oporbu je već uspio prestrašiti, medije ionako drži pod nadzorom.</p>
<p> Zapad ga je proglasio »najvećim diktatorom današnjice«, a sada je velika grupa uglednika sa Zapada pokrenula akciju za »spašavanje« karikaturista: George Soros, Vaclav Havel, Richard von Weizsaecker, Mary Robinson, čak i nadbiskup Desmond Tutu pišu peticije Europskoj uniji i Washingtonu, apelirajući da se nešto učini ne samo za uhapšenu trojku, već za demokraciju u Bjelorusiji.</p>
<p>No, Lukašenko zasad uopće ne pokazuje namjeru da reagira na tu poviku s »trulog Zapada«. Njegov je uzor, uostalom, vjerojatno njegov kolega iz Turkmenistana, tamošnji predsjednik Nijazov, koji stvari čvrsto drži pod kontrolom.</p>
<p> Nakon što je zabranio balet i operu jer da su subverzivni (!), Nijazov je bez oklijevanja pozabranjivao nošenje brade, zlatne zube i snimljenu glazbu (CD, gramofonske ploče, magnetofonske snimke).</p>
<p> Uz to je službeno dao podijeliti životni vijek svakoga svoga podanika na dvanaestogodišnje cikluse. Onaj od 61. do 73. godine zove se »doba inspiracije«.</p>
<p> Nijazov, treba li reći, ima 64 godine... Čak bi i u Bjelorusiji takvo ponašanje izazvalo salve smijeha i orgijanje satiričara i karikaturista (barem na par sati, do hapšenja), ali u Turkmenistanu niti je kome do smijeha, niti se ima tko ismijavati, jer je Nijazov već unaprijed zabranio takve stvari i pozatvarao humoriste... Lukašenko to mora raditi post festum. </p>
<p>Krešimir Fijačko</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Mandelsonov odmor u jeku »rata grudnjaka«</p>
<p>LONDON (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - U jeku »rata grudnjaka«, kako nazivaju krizu tekstilnih kvota između EU i Kine, šef Europske komisije za trgovinu Peter Mandelson tri se tjedna odmarao na ekskluzivnom talijanskom otoku Capriju, otkriva u nedjelju Sunday Times. Međutim, sredinom prošlog tjedna Mandelson je ipak bio prisiljen prekinuti ljetovanje radi tekstilne krize.</p>
<p>Na odmor je otišao u trenutku kada je njegov ured najavio da je Kina već iskoristila godišnje kvote za mnoge svoje tekstilne proizvode.</p>
<p> Nakon toga po europskim lukama počele su se gomilati goleme zalihe kineskog tekstila - brojka trenutačno iznosi oko 80 milijuna komada odjeće. Nakon javnih protesta trgovaca, Mandelson je u Kinu prošlog tjedna poslao ekipu dužnosnika EU, da pokušaju riješiti situaciju. Unatoč kritikama da se odmarao tijekom trgovinske krize, Mandelsonovi suradnici ističu da je on cijelo vrijeme bio u telefonskoj vezi sa svojim uredom.</p>
<p>Idućeg tjedna on prati britanskog premijera Tonya Blaira u posjet Kini i Indiji. Kineski dio turneje zasjenit će, predviđaju promatrači, razgovori o »ratu grudnjaka«. </p>
<p>Peter Mandelson, bivši bliski suradnik Tonyja Blaira, otputovao je u lipnju u Kinu da ugovori nove kvote, koje su sredinom srpnja stupile na snagu.</p>
<p> Budući da mnogi trgovci naručuju svoje pošiljke iz inozemstva mjesecima unaprijed, na granicama EU je došlo do gomilanja robe kojoj je zabranjen ulaz. Navodno su se šef Europske komisije za trgovinu i njegovi dužnosnici nadali da će nova pogodba o uvozu kineskog tekstila odvratiti pažnju od unutarnjih napetosti u EU - posebno oko ratifikacije zajedničkog ustava. No, njihov plan vjerojatno će se samo dovesti do novih podjela unutar EU. Zemlje sa sjevera Europe žele, naime, ukidanje kvota za kineski tekstil, kako bi zaštitile svoje potrošače, dok zemlje s juga Europe žele da kvote ostanu, radi zaštite proizvođača. </p>
<p>Otkriće da se Peter Mandelson odmarao umjesto da nadgleda delikatnu situaciju, nesumnjivo neće koristiti tom političaru. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="39">
<p>Vrbovečki kulinarski spomenar</p>
<p>Posljednjeg vikenda u kolovozu lijepi grad u kontinentalnoj Hrvatskoj pretvara se u veliki restoran, u kojem se održava jedinstveni festival starih i pomalo zaboravljenih jela. Kušati ih mogu brojni gurmani i znatiželjnici, koje na svakom koraku nutkaju lokalne kuharice s najviše iskustva </p>
<p>Ako ste zadnjeg vikenda u kolovozu bili u Vrbovcu, ulice tog pitoresknog grada sigurno su vas podsjetile na veliki restoran. Ne bilo kakav nego onaj u kojem su se tri dana zaredom nudila različita jela naših baka i prabaka. Stoga su na glavnom gradskom trgu bili postavljeni drveni štandovi, iza kojih su posjetitelje srdačno dočekivale najiskusnije kućanice Vrbovca i okolice. Poglede su privlačile jer su bile odjevene u šarene nošnje. No pritom su bile i glasne, jer je svaka od njih željela privući posjetitelje da kušaju jela, koja su upravo one skuhale ili ispekle. To više što su neka stara više od stotinu godina, pa se time dalo do znanja da su u Vrbovcu ponosni na tradiciju, posebno kad je riječ o hrani. Jer u ovom se dijelu Hrvatske oduvijek dobro jelo, pa stoga Vrbovčani to ponosno pokazuju organiziranjem turističko – kulturne manifestacije »Kaj su jeli naši stari«. Zato taj jedinstveni festival hrane već 25 godina zaredom pobuđuje jednako zanimanje gurmana i znatiželjnika, koji samo zbog starih jela stižu iz Zagreba, Bjelovara, Karlovca… </p>
<p>Sve se uvijek događa prema provjerenom scenariju, pa su se na dvadesetak štandova izložila brojna jela prema izboru lokalnih kuharica. No uvijek ih mora kušati i poseban žiri, koji na kraju festivala nagrađuje najbolja. To je svakako dodatni motiv sudionicama (članicama različitih udruga i Sindikata umirovljenika), da se uvijek dobro pripreme i mjesecima unaprijed točno znaju čime će iznenaditi žiri i posjetitelje. No ne trebaju se posebno pripremati, jer su recepte kao mlade snahe naučile od svojih svekrvi. Potom su ih više od tisuću puta pripravljale za svoje ukućane, pa bi ih mogle skuhati i u pola noći.</p>
<p>Jedna od vrbovečkih kuharica s iskustvom je i sedamdesetogodišnja Danica Povrlišek iz sela Gradečka. Posebno je ponosna što je baš njezina bijela juha od štrukli i luka 1988. godine proglašena najboljom.</p>
<p>»U mom kraju se odavno pročulo da dobro kuham, pa sam rano počela kuhati za svadbe. To je naporan i odgovoran posao za koji više nemam snage i zato sad samo pečem kolače za ukućane«, rekla nam je Danica i dodala: »Ni kod kuće ne isprobavam nove recepte za slastice, jer moj sin voli samo makovnjaču i orehnjaču. No naš je jelovnik ostao isti, a pritom pazim da svako jelo skuham prema starinskom receptu i bez dodataka iz konzervi. Time se razlikujem od mladih žena koje se hvale da ne vole i ne znaju ništa skuhati. Zato su im sendviči i konzerve glavni obroci«, požalila se naša sugovornica kojoj su, osim kuhanja, narodni plesovi i pjesme velika ljubav. No zbog operacije noge više ne može plesati koliko bi htjela, pa s još više zadovoljstva priprema stara jela.</p>
<p>No na vrbovečkom festivalu hrane uvijek se izlažu i ručni radovi. Dakako izrađeni su prema naputcima iz davnina, a ove su godine svoj štand doslovno s njima »popločale« Ana Marenčić i Božica Slivan iz sela Preseke. Budući da je to prigoda da pokažu što sve imaju dugo pohranjeno u ormaru, izložile su i naslijeđene radove svojih svekrva. Ana i Božica već su dugo najbolje prijateljice, pa su zajedničkim snagama 1983. godine osvojile nagradu za najbolje jelo. Stoga su uoči ovogodišnjeg predstavljanja pripremile raznovrstan jelovnik: juhu od hajdine kaše, kuhane suhe guske s temfanim grahom, torte od kukuruznog brašna, presečke pere, a nije nedostajalo ni makovnjača i orehnjača. </p>
<p>»Presečka pera tradicionalan je kolač iz Preseke. No Vrbovčani su ga prisvojili, pa sada govore da je to njihov specijalitet«, objasnila nam je Ana Marenčić, nudeći nas tom delicijom iz njezina sela. Dio jela pripremila je dan prije, a tog je jutra morala ustati u četiri sata da bi sve bilo gotovo na vrijeme. Pritom nam je sa zadovoljstvom otkrila da joj je nesebično pomagao suprug Đuro. Naime, samo je naložio vatru u kuhinjskom štednjaku. To mu nije teško palo, jer ionako supružnici Marenčić svakoga tjedna peku domaći kruh, a za goste obvezno presečku peru.</p>
<p>Razgledavajući štandove nismo mogli, a da ne uočimo neuobičajena starinska jela. Takva je i torta od graha, koja je slatkoga okusa, ili štrudla od šljiva, koja je sa štandova nestala u samo 10 minuta! Slično se dogodilo i s predstavljenim sarmicama u vinovoj lozi, pa ih nisu mogli kušati svi koji su poželjeli. Stoga su se morali zadovoljiti s jednako dobrim pohanim kukuruznim okruglicama s domaćom šunkom, te prelivenima umakom od vrhnja i gljiva. </p>
<p>Zanimljivo je da se na jednom štandu našao i pravi domaći zajutrak - špek, domaće vrhnje, sir, narezan luk i kruh iz krušne peći.</p>
<p>Budući da uz jela odličnih okusa i nezaboravnih mirisa prija dobra kapljica, tradicionalno su se nudila vina lokalnih vinara. Dakako, uz zvuke dobre glazbe glazbenika iz vrbovečkih sela, koji tijekom svake »veselice« sviraju i pjevaju stare i nezaboravljene pjesme.</p>
<p>Martina Pauček</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Završna epizoda sapunice</p>
<p>I ranija održavanja završne priredbe u travnju - ili čak svibnju, što je također znao biti slučaj - bila su dovoljno kasna, ali listopad se doista čini kao nečija neslana šala</p>
<p>Nedavna najava da bi se ovogodišnji Porin napokon (ili uopće?) trebao održati 27. listopada u Osijeku napokon bi trebala završiti neslavni ovogodišnji ciklus Porinove sapunice, u trenutku kad emitiranje završne epizode kasni više od pola godine. I ranija održavanja završne priredbe u travnju - ili čak svibnju, što je također znao biti slučaj - bila su dovoljno kasna, ali listopad se doista čini kao nečija neslana šala. Ako se organizacijski zahtjevnije i globalno značajnije nagrade poput Grammyja, ili Oscara, mogu održavati početkom veljače, možda ne bi bilo loše pitati nekoga zašto je to nemoguće u slučaju - a doista je riječ o slučaju - Porina? </p>
<p>Podsjetimo, sve je prošlog proljeća zapelo na ogromnoj financijskoj konstrukciji kad je jedan od utemeljitelja Porina, HTV, odbio platiti traženu svotu za prijenos svečanosti, pa se i sada, iz izjava Zrinka Tutića, spominje mogućnost da završnu priredbu Porina prenosi RTL televizija. Tako su se nakon iznenadne proljetne »ljubavi« - i čak prepuštanja organizacije priredbe HTV-u u Studiju 10 - odjednom javili problemi za koje nitko ranije nije znao. Naravno, situacija je vrlo slična skoro svake godine, s glavnim pitanjem je li Porin diskografska ili televizijska nagrada? U proljeće se govorilo o svoti većoj od milijun kuna za televizijski prijenos, što je vrlo veliki iznos za priredbu koja osim produkcijske megalomanije ne nudi dovoljno pokrića za takve ekscese. </p>
<p>Nije to samo stvar loše organizacije Porina, već činjenice da nam glazbene sezone jednostavno nisu toliko »rodne«. No netko treba platiti ceh višednevnih manifestacija koje medijska svita ponajprije koristi kao mogućnost rutiniranoga, višednevnoga službenog putovanja na neku priobalnu destinaciju. HTV se – iako nije bez mane - pokazao prilično odlučan da, kao jedan od utemeljitelja, ne ispadne »ćorava koka« koju ostali (Hrvatsko društvo skladatelja, Hrvatska glazbena unija i Hrvatska diskografska udruga) vode po dvorištu kako tko hoće. Sadašnji izbor Slavonije strateška je odluka nakon proljetne »košarice« od Rijeke i Zadra, a i navodno smanjeni financijski zahtjevi Uprave Porina govore da se na kraju napravilo isto ono što se moglo napraviti i početkom godine – smanjilo nelogične troškove. </p>
<p>Kada smo putovali na koncert Marilyna Mansona u Pulu i razgovarali o Porinu, kolega Aleksandar Dragaš iz Jutarnjeg lista zastupao je praktičnu ideju da bi se Porin mogao održavati svake dvije godine. Upravo je ovo, ničim opravdano kašnjenje, organizatorima išlo na ruku da, negdje u ožujku, proglase leureate i za 2003. i za 2004. No, bulajićevski sindrom mega-projekata ipak je prevagnuo, pa ćemo u roku od pola godine – ne bude li kašnjenja iduće – imati dva Porina, oba navodno u Osijeku. Stara narodna poslovica »puno babica kilavo dijete« u slučaju Porina iz godine u godinu dobiva svoju potvrdu; mnogo utemeljitelja, kilavi Porin. Gomilanje problema s vremenom se ne smanjuje nego povećava i doista nije bilo sezone u kojoj neki remetilački čimbenici nisu spustili razinu dodjele (prema vlastitoj kvalifikaciji) prestižne domaće glazbene nagrade »ceha«. Pitanje je je li ovogodišnje prolongiranje Porina uopće iznenađenje, jer presedani u organizacijskoj nesinkronizaciji postojali su već otprije, sa stalnom prijetnjom ekscesa koji nisu izlazili u javnost. Nakon što je pregolemo tijelo od oko 1000 glasača poslalo listiće do 19. ožujka, nagrade su mogle biti podijeljene i na skromnoj svečanosti u Zagrebu, ali onda ne bi znali tko je »jači« u stožeru utemeljitelja Porina. Velika čuđenja izravno zainteresiranih, otkazivanje dodjele i stalna navika da se gorući problemi rješavaju dva tjedna prije završne ceremonije ostaju uobičajen način rada, iako se svake godine, već deset godina, ponavlja isti cajtnot i posljedice loše poslovne strategije. </p>
<p>Svi proizvoljni argumenti koje svako toliko čujemo u novinskim izjavama zapravo su mazanje očiju javnosti i luksuz koji Porin ne bi smio priuštiti onima zbog kojih i postoji, glazbenicima. Simptomatično je da se samo financijski problemi spominju kao golema prepreka održavanju Porina, dok se brojne druge manjkavosti guraju pod tepih i ne ispravljaju. Neke druge nagrade (prvo Crni mačak, danas Zlatna koogla) odnose premoć u glazbenoj aktualnosti, organizacijskoj transparentnosti i značaju, ali glazba je nekima u Upravnom odboru ionako zadnja briga na Porinovoj svirali.</p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="41">
<p>Najtraženija je slika »Bogorodica s djetetom«</p>
<p>Preprodaja ukradenih umjetnina visoko se plasirala i dospjela po unosnosti na treće mjesto kriminalne ljestvice, odmah iza šverca oružja i droge</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Crno tržište« umjetnina funkcionira svuda u svijetu kao unosan biznis koji ima svoju organizaciju i svoja pravila, a preprodaja umjetnina svrstava taj oblik kriminala na treće mjesto kriminalne ljestvice, odmah iza šverca oružja i droge. Želja za posjedovanjem umjetnina koje su jedinstvene u svijetu, koje nitko drugi ne posjeduje, prerasta kod bogatih pojedinaca u motiv koji ne pita za cijenu. Dokaz tome je i krađa od petka kada su još uvijek nepoznati lopovi provalili u franjevački samostan Svete Marije u Zaostrogu kod Makarske i ukrali 14 umjetničkih djela našeg poznatog slikara Mladena Veže.</p>
<p>Lopovi su očito dobro obaviješteni o umjetničkom blagu kojeg franjevci čuvaju u spomenutom samostanu. Isti samostan je, naime, bio na meti provalnika i u ožujku ove godine kada su iz samostanskog lapidarija ukradene umjetnine vrijedne više od 200.000 kuna, a radilo se o amfori, antičkom reljefu, fragmentima kamene statue i brončanoj glavi rimskog boga Jupitera.</p>
<p>Podaci kojima raspolaže Ministarstvo unutarnjih poslova, pokazuju da je u razdoblju od 1991. do danas zabilježeno nešto više od 1500 različitih kaznenih djela, krađe, oštećenja, uništenja i nedopuštenog izvoza spomenika kulture, krijumčarenja i krivotvorenja, u kojima je oko 3.000 različitih umjetnina bilo predmetom kaznenog djela. </p>
<p>Prema statistikama najčešće se kradu umjetničke slike (80 posto), liturgijski predmeti, kaleži, raspela, kipovi, ornamenti s oltara itd., drvene skulpture, stare knjige, rukopisi, arhivski dokumenti, zatim staro oružje, novac, nakit i namještaj, arheološki predmeti, amfore, fragmenti kamene plastike itd. </p>
<p>Kod krađa umjetnina koje su građani prijavili policiji, u 85 posto slučajeva na udaru provalnika bili su privatni stanovi i obiteljske kuće.</p>
<p>Broj krađa iz muzeja, galerija i restauratorskih radionica, znatno je manji, međutim, vrijednost otuđenih predmeta iz tih objekata, u kojima su koncetrirani spomenici kulture najviše kategorije, izuzetno je velika. </p>
<p> Trenutno je najtraženija »Bogorodica s djetetom« ukradena 1994. godine iz Restauratorske radionice Konzervatorskog odjela u Splitu, koja se procjenjuje na 350.000 eura.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Učitelju gitare dvije i pol godine zatvora</p>
<p>Učitelju je izrečena i sigurnosna mjera zabrane podučavanja gitare u trajanju od 5 godina</p>
<p>ZLATAR</p>
<p> - Učitelj gitare Ivan Jeršek (62) iz Svetog Križa Začretja na Općinskom je sudu u Zlataru nepravomoćno osuđen na dvije godine i šest mjeseci zatvora zbog bludnih radnji nad svojim učenicama u krapinskoj Glazbenoj školi. Sudac Branimir Papić na objavi presude, koja je za razliku od suđenja bila otvorena za javnost, rekao je »za prvo kazneno djelo Jeršeku je odmjereno šest mjeseci zatvora, a za drugo i treće kazneno djelo po godinu zatvora«. Izrečena mu je i sigurnosna mjera zabrane podučavanja gitare u trajanju od 5 godina. </p>
<p>Jeršek je bio optužen da je na satovima gitare u Glazbenoj školi te na privatnim satovima u OŠ »Janka Leskovara« u Pregradi, bludničio nad maloljetnicama. Prvo mu se stavljalo na teret bludničenje nad učenicom u dječjoj dobi i tri maloljetnice, a tijekom suđenja kazneno djelo na štetu djevojke počinjeno 1998. i 1999. godine otišlo je u zastaru.</p>
<p>Jeršekovi bolesni postupci i seksualna maltrertiranja, kako smo doznali iz razgovora s njegovim bivšim učenicama, a bilo je rečeno i na jedinoj raspravi otvorenoj za javnost na početku suđenja, počeli su se otkrivati prije pet godina. </p>
<p>Tada je majka 11- godišnje djevojčice Jeršeka prijavila ravnateljici pregradske škole, budući joj je kći rekla kakve im perverzije učitelj radi. Zbog potonjeg je slučaja, protiv učitelja podnijeta kaznena prijava 16. srpnja 2001. godine, a potom i istraga u kojoj su otkrivene njegove, tada još navodne, nastranosti. Prije dvije godine Općinsko državno odvjetništvo za mladež u Zlataru podiže optužnicu protiv Jeršeka. </p>
<p>Između potresnih svjedočenja izdvajamo iskaz danas punoljetne djevojke koja je bila Jeršekova učenica. »Na satove gitare išla sam dvaput tjedno, a tada sam imala 13 godina. Bilo je to strašno iskustvo. Dok bih svirala, Jeršek je uvijek stajao iza mene, rukom mi dirao rame i grudi, a nekad mi je zavlačio ruku i u međunožje. Tepao mi je i »slatka mala, medena«. To se nije dogodilo samo jednom, već desetak puta za vrijeme sviranja. Kad bih svirala, padao bi u nekakav trans i radio mi te stvari, za koje sam tek kasnije shvatila koliko su »fuj«. Budući da je isto to radio i mojim kolegicama, odlučile smo zajedno odlaziti na satove gitare«, svjedočila je bivša Jeršekova učenica. Druga ja pak, sada već udana žena i majka djevojčice, rekla da joj je, pored svega već spomenutog, Jeršek svoj ukrućeni spolni organ trljao o leđa. </p>
<p>No, njoj je zbog učiteljevih seksualnih nasrtaja jednog dana prekipjelo, skupila je hrabrost, ustala sa stolca i počela vikati na bludnog učitelja. Jeršek joj je tada rekao, prisjetila se, da su oboje krivi za to što se dogodilo. </p>
<p>»Teško je riječima opisati što nam je taj čovjek radio. No, mi, mlade djevojke, išle smo linijom manjeg otpora i, umjesto da ga prijavimo, mahom smo se ispisivale iz škole kakao bi se, tako smo sve govorile, »riješile te budale«. Na kraju smo ipak o svemu progovorile, da se to u buduće ne bi događalo i drugim mladim curama, koje u toj ranoj pubertetskoj dobi nisu potpuno svjesne što sve spada u seksualno maltretiranje. Tužiteljstvo, koje je ranije za Jeršeka tražilo 7 godina zatvora, najavilo je žalbu na visinu izrečene kazne.</p>
<p>Zoran Gregurek</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Policija se »brani« statistikom</p>
<p>SPLIT</p>
<p> - Je li splitska policija u pravu kad tvrdi da dvanaest nerasvijetljenih ubojstava, počinjenih u razdoblju od 1991. do danas, predstavlja zanemariv problem u odnosu na ukupan broj ubojstava? Ili je u pravu javnost, koja na takve teške oblike kriminala ne gleda kroz prizmu kriminalističkih statistika, nego umjesto golih brojki vidi samo činjenicu da su ubojice ostale izvan dohvata policije, te da ih njihov kriminalni i zločinački optimizam može nagnati na to da s umišljajem ponove isto kazneno djelo?</p>
<p>Serija nerazjašnjenjih ubojstava na području Splitsko-dalmatinske županije počela je u svibnju 1991. kad je ubijen čuvar »Sigurnosti« Šimun Belas. Taj 44-godišnjak ležao je u svom stanu gotovo dva tjedna, a policija ga je pronašla polugola, rukama svezanih na leđima. Na glavi je imao veliku ranu, a obdukcijom je utvrđeno da se žrtva grčevito branila dok nije podlegla ozljedama. Motiv i egzekutor: nepoznati.</p>
<p>Ni ubojica umirovljenika Josipa Brnetića, koji je izudaran daskom po glavi, nije pronađen, a ubojstvo je počinjeno bez tragova provale, pa je sve upućivalo na to da su se žrtva i egzekutor dobro poznavali. Pet mjeseci nakon prvog nerasvijetljenog ubojstva, dogodilo se i treće, kada je ubijen poznati splitski koreograf Miljenko Štambuk, koji je s teškim ozljedama glave pronađen ispred svoga stana. Od nagnječenja mozga, koje je zadobio udarcima po glavi, preminuo je sutradan u bolnici.</p>
<p>Početkom 1992. u Žrnovnici je, rafalima iz neposredne blizine, ubijen bračni par Gašparević, a policija je samo mogla ustanoviti da su, s obzirom na nepostojanje ikakvih tragova provale ili znakova nasilja, i supružnici Gašparević poznavali svoga ubojicu. </p>
<p>Mladi Imoćanin Ivica Kasalo ubijen je pred svojom kućom, a ubojica mu je presudio na kukavički način, dočekavši ga iz zasjede u trenutku kada je mladić parkirao svoj automobil. Izrešetao ga je mecima i gelerima, ostavivši ga na životu tek koju minutu. Godinu i pol nakon toga, na Hvaru je ubijen 30-godišnji šef kuhinje Petar Pandala, a četiri mjeseca poslije na cesti Imotski - Vinjani Donji ubojica je iz zasjede likvidirao 21-godišnjeg Marija Smoljka, dok se ovaj nalazio za upravljačem motocikla. No, kad je krajem 1996. u Splitu ubijen svećenik dr. Petar Zdravko Blajić i kad je utvrđeno da koristoljublje nije bilo motiv ubojstva, javnost je prestala vjerovati u parolu da je pravda spora, ali dostižna. Svećenik je bio napadnut oružjem, potom i zadavljen, a budući da ga susjedi danima nisu vidjeli, pozvali su policiju, koja je beživotno tijelo don Petra pronašla u hodniku njegova stana. </p>
<p>Prošlo je pet godina, a onda se dogodilo i deseto nerasvijetljeno ubojstvo. Mlada djevojka Marijana Jerković, djelatnica jedne agencije za prodaju nekretnina u Splitu, zadavljena je, a potom i zaklana na radnom mjestu. </p>
<p>Zadnja dva neriješena ubojstva dogodila su se prije četiri mjeseca u Segetu Donjem kraj Trogira kad su ubijeni 22-godišnji djelatnik zaštitarske tvrtke i 19-godišnji mladić, koji su likvidirani hicima iz vatrenog oružja. Motiv i egzekutor: nepoznati.</p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Maloljetni vozač poginuo u »golfu« </p>
<p>SISAK</p>
<p> - U sudaru dvaju automobila na raskrižju cesta prema Topolovcu kod Siska u nedjelju je oko 2,50 sati poginuo vozač osobnog automobila Danijel Malović (17), dok je putnik u istom vozilu D.L. (16) zadobio ozljede opasne po život. Do sudara je došlo kada je vozač »golfa« SK-919-DC, kojim je, prema saznanjima policije, upravljao Danijel Malović bez položenog vozačkog ispita, vozio županijskom cestom iz mjesta Prelošćica prema Topolovcu. </p>
<p>Na križanju gdje je jasno istaknuta tabla »stop, nije se zaustavio i oduzeo je prednost prolaska osobnom automobilu »audi«, KT 216-BN, kojim je upravljao Dejan Blanuša (26). Od siline udarca mladići u »golfu« zadobili su teške tjelesne ozljede te su hitno prevezeni u sisačku bolnicu Dr. Ivo Pedišić, no, unatoč velikim liječničkim naporima Malović je podlegao u 6,10 sati, dok se liječnici i dalje bore za život D.L. [M.B.]</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Poginula u smrskanom »fiatu«</p>
<p>ŽMINJ</p>
<p> - U teškoj prometnoj nesreći koja se u subotu u 9.18 sati dogodila kod Okreta, nedaleko od skretanja za Žminj sa istarskog ipsilona, život je izgubila 46-godišnja Marija Ladavac iz mjesta Trviž kod Pazina. Vozeći se iz pravca Pazina prema Puli prešla je na lijevu stranu kolnika i sudarila se s nadolazećim vozilom »fiat multipla«, kojim je upravljao talijanski državljanin M.G. (43). On je policiji razjasnio da je nesretna žena svojim automobilom najprije skrenula u desno, pokušavši izbjeći neopreznog vozača koji je iz suprotnog pravca krenuo u nepropisno pretjecanje, a potom je izgubila nadzor nad vozilom i prešla na lijevu stranu kolnika, a nakon sudara zabila se u stijene uz cestu i na mjestu preminula u potpuno smrskanom autu. Talijanski državljanin je prošao bez ozljeda, ali u sudaru su teške ozljede zadobile njegova supruga, M.B. (43) i jedna od njihovih desetogodišnjih blizanki. Obje su zbog težih ozljeda zadržane na liječenju u pulskoj Općoj bolnici, a druga je djevojčica lakše ozlijeđena i puštena na kućnu njegu. Sudac Svetislav Vujić obavio je očevid i naredio obdukciju tijela Marije Ladavac. [Daniela Knapić]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="46">
<p>Počela proizvodnja u pakračkoj staklani</p>
<p>U tvrtki Staklo SLS ističu da proizvode laminirano ravno staklo, odnosno sigurnosno staklo zvano lamistol, te da im se proizvodni program ne poklapa s onim Lipik Glasa</p>
<p>PAKRAC</p>
<p> - Dok u lipičkom gradskom poglavarstvu čekaju sastanak s Upravom Lipik Glasa na kojem će se većinski vlasnici talijanske tvrtke Isoclima i Finest izjasniti hoće li ući u gradnju tvornice flotstakla ili će ponuditi zamjenski program, u Pakracu je s probnim radom započela tvrtka Staklo SLS d.o.o. koja će na hrvatsko te na tržišta nastala raspadom bivše Jugoslavije plasirati male serije za koje barem za sada u Lipik Glasu ne pokazuju zanimanje. Stoga u ovom lipičkom staklarskom divu ističu da im pakračka tvrtka nije konkurencija, a dojučerašnji radnici Lipik Glasa Vladimir Stričević i Dragan Pušćenik koji su zajedno s Petrom Piletićem iz Zagreba suvlasnici nove pakračke tvornice naglašavaju da su se na otvaranje mini-staklane odlučili jer im se proizvodni program ne podudara s lipičkim.</p>
<p>Za sada se proizvodi laminirano ravno staklo ili, kako to kažu u pakračkoj Staklani, sigurnosno staklo zvano lamistol. Za proizvodnju tog stakla u Njemačkoj je nabavljena oprema čija vrijednost predstavlja trećinu ukupne investicije. </p>
<p>Vladimir Stričević, direktor nove tvrtke, ističe da je riječ o najvažnijem dijelu novog pogona te da će do kraja rujna nakon izgradnje peći za savijanje stakla i ispitivanja proizvoda te dobivanja homologacije započeti s punom proizvodnjom. </p>
<p>»Za sada samo hrvatsko tržište godišnje uvozi laminiranog stakla u vrijednosti od 4,5 milijuna dolara, a s tržištima ostalih država nastalih raspadom bivše Jugoslavije ta vrijednost tržišta se penje i na 20 milijuna dolara, što je bilo dovoljno da uđemo u ovaj posao jer na ovim prostorima nema takvoga proizvođača«, rekao nam je Stričević.</p>
<p>Osim laminiranog stakla, zahvaljujući Piletiću i tvrtki Staklo Piletić iz Zagreba, Pakračani će proizvoditi kaljeno staklo. U tome imaju iskustvo jer je, ističe Stričević, Dragan Pušćenik radio na proizvodnji kaljenog stakla u Lipik Glasu. </p>
<p>»Nas dvojica ukupno imamo 55 godina radnog iskustva u lipičkoj Staklani, dovoljno da se upustimo u ovaj posao«, kaže Stričević.</p>
<p>Cjelokupna investicija u novu tvrtku za proizvodnju stakla u kojoj će radna mjesta naći 30 Pakračana stajat će 3,5 milijuna kuna od čega je Požeško-slavonska županija iz svog programa Poduzetnik osigurala 1,7 milijuna kuna kredita, a ostalo su sredstva trojice vlasnika.</p>
<p>Zdravko Sever</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Cijena litre Inina eurosupera još neće premašiti osam kuna</p>
<p>Još dva tjedna izostat će i najavljene Vladine mjere za ublažavanje poskupljenja goriva</p>
<p>Iako bi po kretanju cijena naftnih derivata na mediteranskom tržištu od posljednjeg poskupljenja sredinom kolovoza cijene svih benzina i dizela trebale u utorak porasti četiri do pet posto, neslužbeno doznajemo da se ne očekuju tako velike promjene Ininih cijena.</p>
<p>Iako će odluka biti donesena u ponedjeljak, neslužbeno doznajemo da cijena litre benzina eurosuper 95 vjerojatno neće prijeći osam kuna, što je Vlada najavila kao granicu za intervenciju u cijene goriva zbog zaštite potrošača.</p>
<p>Inače, cijene derivata na mediteranskom tržištu kao i svjetske cijene nafte protekla su dva tjedna nastavile ubrzano rasti. Tako je cijena tone eurosupera 95 koja se dva tjedna ranije kretala oko 615 dolara, najprije skočila na 651 dolar, a potom se krajem tjedna spustila na 638 dolara. Kad se gledaju dvotjedni prosjeci cijena na tom tržištu, bitni za izračun maksimalno dopuštenih cijena u Hrvatskoj, do petka je prosječna cijena eurosupera povećana za pet posto, eurodizela za 3,8 posto a dizela za 5,47 posto. Istodobno je cijena nafte na londonskom tržištu porasla za 4,3 posto, a na američkom se tržištu cijena barela nakon novog rekorda od 68 dolara u petak spustila na 67,2 dolara.</p>
<p>Unatoč tome, pitanje je hoće li i koliko u utorak poskupjeti Inina goriva, jer to ovisi o njihovu dogovoru s Vladom o tome kolike će im sljedeća dva tjedna biti prodajne marže te o kretanju cijena do zatvaranja tržišta u ponedjeljak. Prema neslužbenim informacijama, ako se u posljednjem trenutku nešto ne promijeni ne očekuju se velike promjene. Budući da cijena najviše korištenog eurosupera 95 najvjerojatnije ni u utorak neće prijeći osam kuna, još dva tjedna neće biti ni najavljivanih Vladinih mjera za ublažavanje poskupljenja goriva.</p>
<p>No, Vlada ne može utjecati na privatne naftne tvrtke. Njih kod određivanje maloprodajnih cijena obvezuje jedino propisana formula koja određuje maksimalne dozvoljene cijene goriva, a određivanje cijena unutar tih granica ovisi o njihovoj poslovnoj odluci, objašnjavaju u Ministarstvu gospodarstva.</p>
<p>Tako je kod privatnih naftnih tvrtki, za razliku od državne Ine, cijena litre eurosupera već premašila osam kuna. Na primjer u Tifonu je 8,16 kuna, u OMV-u 8,09 kuna, a u Petrolu 8,08 kuna. Kod njih su više i cijene većine ostalih goriva. Te tvrtke prodaju još skuplji niskosumporni eurosuper 98 (kod Tifona je 8,47 kuna a kod OMV-a 8,39 kuna po litri) koji Ina još ne prodaje, te niskosumporni eurodizel koji je nekoliko kuna skuplji od Ininog običnog.</p>
<p>Iz Vlade su najavili da već imaju pripremljene mehanizme kojima će, dođe li do novih poskupljenja nafte, zaštititi i Inu i potrošače. Nastavak poskupljenja goriva bio bi, naime, sve jači udar na standard građana, a mogao bi potaknuti i rast ostalih cijena.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Svakom belgijskom kućanstvu ček na 75 eura</p>
<p>BRUXELLES</p>
<p> - Svako belgijsko kućanstvo će do kraja godine dobiti ček na 75 eura kako bi im se nadoknadilo povišenje cijene nafte, najavio je u ministar financija liberal Didier Reynders. </p>
<p>»Držimo da je u 2005. povišenje cijena naftnih proizvoda donijelo državi 300 milijuna eura prihoda od poreza na dodanu vrijednost i dodatnih trošarina. S premijerom Guyom Verhofstadtom smo dogovorili povrat tog iznosa građanima, objasnio je Reynders.</p>
<p>U Belgiji postoji oko četiri milijuna kućanstava (na deset milijuna stanovnika), pa bi mjera najavljena u subotu trebala državu stajati 300 milijuna eura. »U studenom i prosincu će svako kućanstvo dobiti iznos od 75 eura ili smanjenjem poreza ili čekom za osobe koje ne plaćaju porez«, precizirao je ministar.</p>
<p>Socijalistička stranka, glavni partner liberala u vladinoj koaliciji, zahtijevala je još smanjenje poreza na dodanu vrijednost na naftne proizvode s 21 na 12 posto. [Hina/AFP]</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Europska komisija ukida Makedoniji slobodan pristup tržištu šećera</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Iako želi započeti pregovore s Hrvatskom o kvotama za izvoz šećera, Europska komisija za to još nije dobila odobrenje zemalja članica, kazali su predstavnici Komisije za Reuters. Također su najavili kako Makedoniji planiraju ukinuti slobodan pristup tržištu šećera u EU te nametnuti kvotu za bescarinski izvoz u visini od 7000 tona šećera godišnje, koju zemlje članice također moraju odobriti. Izvozne kvote, koje EU uvodi radi sprječavanja zloporaba slobodnog pristupa tržištu, za Srbiju i Crnu Goru iznose 180.000 tona, za BiH 12.000, a Albaniju 1000 tona šećera. Kvote za Hrvatsku i Makedoniju zbog potpisanih Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Komisija ne može jednostrano uvesti nego ih mora posebno ispregovarati. [P. B.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="50">
<p>Carinici otkrili 400 prijevara s dizelom i loživim uljem</p>
<p>Nadzorom evidencija o kupcima plavog dizela i loživog ulja na 160 benzinskih postaja, nepravilnosti su utvrđene na njih gotovo 50</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Carinska uprava Ministarstva financija je u prvoj polovici ove godine u gotovo 5000 provedenih nadzora i kontrola otkrila više od 400 prijevara s naftnim derivatima.</p>
<p>U sklopu nadzora prometa naftnih derivata od rafinerija do krajnjeg odredišta pregledano je oko 450 pošiljaka, a nepravilnosti su utvrđene kod njih desetak. Najčešće je riječ o neispravnom tarifiranju i netočno navedenim količinama goriva.</p>
<p>Nadzorom vođenja evidencija o kupcima plavog dizela i loživog ulja na 160 benzinskih postaja, na gotovo 50 su utvrđene nepravilnosti. Otkriveno je, na primjer, da se uopće nije vodila evidencija o kupcima ili su podaci bili netočni. Naime, plavi dizel je gorivo namijenjeno samo poljoprivrednicima i ribarima, zbog čega je znatno jeftinije od običnog dizela jer je oslobođeno naknada za ceste i trošarine.</p>
<p>Provedeno je i oko 4300 kontrola nenamjenskoga korištenja plavog dizela i loživog ulja. Kršenje zakona je utvrđeno u više od 350 slučajeva, pa su protiv krivaca podnesene prekršajne prijave.</p>
<p>Očekuje se da će ove godine broj otkrivenih prekršitelja biti veći nego proteklih godina jer je Carinska uprava početkom godine pojačala nadzor prometa i korištenja naftnih derivata. </p>
<p>Da bi se spriječile prošlih godina uobičajene granične »mućke« s autocisternama, Carinska uprava je u suradnji s MUP-om pojačala nadzor državne granice. Dogovoreno je i koordinirano djelovanje te provođenje ciljanih akcija na cijelom državnom području. S graničnim ispostavama susjednih zemalja usklađuju dokumentaciju o izlasku autocisterni s gorivom iz Hrvatske s dokumentacijom o ulazu u druge zemlje. U suradnji s Državnim odvjetništvom provode se i međunarodne provjere s međunarodnim istražiteljima, doznajemo u Ministarstvu financija.</p>
<p>Radi nadzora uvoznika, distributera i prijevoznika, s Poreznom upravom i Deviznim inspektoratom razmjenjuju se podaci o prometu naftnih derivata.</p>
<p>Vjerojatno je najzanimljivije otkriće bilo da je čak i u spremniku osječkog »pauka«, dakle vozila koje uz pomoć policije brine o provedbi propisa, otkriveno lož-ulje.</p>
<p>Loživo ulje kao isplativ biznis</p>
<p>Dok većina vozača korištenjem lož-ulja ili plavog dizela samo malo poboljšava svoj obiteljski proračun, neki su od toga napravili vrlo isplativ biznis. Tako je policija prije nekoliko mjeseci u Dugom Selu otkrila poduzetnicu koja je prodavala lažni dizel načinjen miješanjem kemikalija i lož-ulja, čime je državu oštetila za gotovo 2,7 milijuna kuna. Drugi godinama uobičajeni način krađe državnog novca je fiktivni izvoz goriva. Potrebno je samo imati poznatog carinika koji će lažno ovjeriti da je autocisterna puna goriva prešla granicu. Potom se 30.000 litara benzina proda na privatnoj benzinskoj postaji i u džep uz vlastitu prodajnu maržu stavi oko 150.000 kuna koje pripadaju državi.</p>
<p>Ponekad se na crno proda i dio goriva iz autocisterni koje su u tranzitu, a onda je se napuni »mješavinom« iz neke kućne rafinerije. </p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Pripremanje terena za arbitražu</p>
<p>Slovenija očito traži što bolji »start« ako se međunarodnim stručnjacima prepusti rješenje graničnog spora dviju država</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Najnoviji granični nesporazumi Hrvatske i Slovenije neće bitnije poremetiti odnose dviju država, a Slovenija će se i dalje zauzimati za što skoriji početak pregovora Europske unije i Hrvatske.</p>
<p>Slovenski policajci dobili su navodno zapovijed da se njihovi policijski brodovi kreću samo do polovice crte zamišljene ekološke zone, pa se to iz slovenskih izvora tumači kao želja da se ne ide u daljnja zaoštravanja. U Zagrebu tako prevladava stav da su najnoviji potezi Slovenaca samo generalna proba za moguću međunarodnu arbitražu, koja je sve izglednija. Očito se traži što bolji »start« ako se međunarodnim stručnjacima prepusti rješenje graničnog spora dviju država.</p>
<p>Iz slovenskih izvora Vjesnik doznaje da su ovi potezi Slovenije bili očekivani nakon što su Italija i Hrvatska počele pregovore o epikontinentalnom pojasu, u koje Slovenija nije bila uključena. Namjera proglašenja ekološke zone i epikontinentalnog pojasa samo je reakcija Ljubljane na dogovor susjeda, a slovenski su političari, pogotovo krug oko premijera Janeza Janše, sve više svjesni kako to nije i dugoročno rješenje. Međutim, Janša je očito bio pritisnut slovenskim »jastrebovima«, koji zagovaraju čvrst stav prema Hrvatskoj, pa čak i otvorene sukobe. Sadašnjoj slovenskoj vladi na čelu s Janšom to nikako ne odgovara, jer i iz Bruxellesa sve više dolazi do izražaja nezadovoljstvo ponašanjem Slovenije, koju se diskretno upozorava da izbjegava retoriku koja vodi do svađa sa susjedima. Sada je krug proširen i na članicu Europske unije, Italiju, pa se može očekivati kako će Ljubljana ipak poduzeti korake da se situacija smiri. </p>
<p>Ipak, zakon o proglašenju pojasa će očito u slovenskom parlamentu biti usvojen i to, kako sada stoje stvari, s velikom većinom glasova, ako ne i jednoglasno. Službena Ljubljana i dalje izbjegava rasprave o mogućoj arbitraži, a odgovori Zagreba tumače se kao »očekivani«. Moguće je da će Janša, nakon dogovora s hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom na Brijunima da se premijeri češće sastaju, pokrenuti inicijativu za novi sastanak u Sloveniji.</p>
<p>Hrvatsko reagiranje je bilo izuzetno dobro, iako Zagreb nije zatvorio vrata daljnjim razgovorima. Hrvatski premijer opravdano je iskazao i nezadovoljstvo zbog neriješenih graničnih odnosa dviju država, što se pokazuje lošim i u vremenu borbe protiv poplave, pogotovo u Međimurju. Zagrebu je stalo, što je Sanader u niz navrata ponovio, da odnosi Hrvatske i Slovenije budu dobri i da se ulože svi napori za rješavanje dugogodišnjih problema, ali da se razmisli i o skoroj arbitraži ako dvije države nemaju same snage riješiti nesporazume. Ni Zagreb ne očekuje bitnije pogoršanje odnosa, a slovenska potpora Hrvatskoj za početak pregovora s Bruxellesom nije upitna.</p>
<p>Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Osijek pred izlijevanjem Drave</p>
<p>Ako i dođe do izlijevanja Drave, Osijek neće biti ugrožen, jer se nalazi na desnoj obali, gdje je nasip viši</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> - »Osječani mogu biti mirni. Opasnosti od poplava u gradu nema. Čak i da krene nešto neočekivano, sve nadležne službe su pripravne tako da nema razloga za paniku«, istaknuo je u nedjelju osječki gradonačelnik Anto Đapić na konferenciji za novinare koju je održao na lijevoj obali Drave, gdje bi se, prema očekivanjima, s obzirom da tendenciju rasta, Drava mogla izliti u ponedjeljak. </p>
<p>Ako i dođe do izlijevanja Drave na šetnicu uz lijevu obalu, Osijek neće biti ugrožen, jer se nalazi na desnoj obali, gdje je nasip viši za tri metra od nasipa na lijevoj. </p>
<p>Prema riječima Davora Huničara iz Hrvatskih voda, vodostaj Drave u nedjelju u 13 sati bio je 315 centimetara, te je proglašeno pripremno stanje obrane od poplava. </p>
<p>»Kada Drava dođe do vodostaja od 370 centimetara, izlit će se na lijevu obalu, no to se i ranije događalo i nije bilo nikakvih posljedica«, objašnjava Huničar. Naime, s lijeve strane Drave prva su naselja udaljena stotinjak metara i imaju još jedan zaštitni nasip, dok je osječki zoološki vrt, koji se nalazi tik uz lijevu obalu, izdignut od nasipa. Prema tome, Drava može rasti još tri metra bez straha od većih šteta.</p>
<p>U vrijeme velikih poplava 2002. godine Drava je u Osijeku dosegla 450 centimetara. Iako se izlila na lijevu obalu, većih posljedica nije bilo jer su svi nasipi uz Dravu, izgrađeni nakon poplave 1965., u potpunosti sigurni.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Prvi vrtić za male astmatičare</p>
<p>U vrtiću će djeca učiti o svojoj bolesti i kako si mogu pomoći kod napadaja. Primat će se mališane koji imaju teži oblik bolesti</p>
<p>Mali Zagrepčani oboljeli od astme dobit će svoj vrtić i to do kraja 2006. godine. Vrtić će se otvoriti u sklopu Dječje bolnice Srebrnjak, specijalizirane za bolesti dišnog sustava djece i mladeži. Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje planira u projekt uložiti šest milijuna kuna.</p>
<p>»Bit će to jedinstven vrtić i prvi u Hrvatskoj koji će malim astmatičarima i djeci oboljeloj od nutritivnih alergija, odnosno alergija na neku hranu, pružiti medicinsku skrb«, kaže pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje dr. Zvonimir Šostar. </p>
<p>Idejni projekt i računicu o broju mališana koji će ići u taj vrtić, dogovarali su ravnatelj Dječje bolnice Srebrnjak dr. Boro Nogalo i pročelnik Šostar. </p>
<p>Iako u Gradu još ne raspolažu podatkom koliko će točno novca trebati izdvojiti iz proračuna za gradnju i opremanje budućeg vrtića, Šostar spominje iznos od šest milijuna kuna, kolika je prosječna cijena gradnje bilo kojega vrtića. »S gradnjom će se početi sljedeće godine, a krajem 2006. očekujem da će radovi biti dovršeni«, najavljuje Šostar.</p>
<p>»Ovim projektom želimo predškolsku populaciju astmatičara staviti pod medicinsku kontrolu i kroz svakodnevnu edukaciju naučiti ih kako da se nose i kako da što kvalitetnije žive sa svojom bolešću«, kaže Nogalo. Prema njegovim riječima, u budućem astma-vrtiću provodit će se svakodnevno astma-škola, u čijem je sklopu i škola disanja, a jelovnik će sastavljati inženjer prehrambene tehnologije. S djecom će raditi alergolozi i fizioterapeuti koji će ih ujedno poučavati o tome što trebaju činiti u vrijeme alergijskog napadaja. Vrtić će pohađati djeca koja imaju teži oblik astme a preporuku za taj vrtić davat će njihovi liječnici.</p>
<p>Mjesto za vrtić određeno je u parku, uz samu bolnicu. </p>
<p>Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj je prošle godine zbog astme hospitalizirano 652 djece vrtićke dobi (do šeste godine), od toga je njih 170 liječeno u bolnicama Grada Zagreba.</p>
<p>Ana Tadin</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Prva hidroelektrana u Europi</p>
<p>Šibenik je prvi u Europi dobio višefazni izmjenični sustav električne energije</p>
<p>ŠIBENIK</p>
<p> - U ponedjeljak se u Šibeniku obilježava 110. obljetnica izgradnje hidroelektrane »Jaruga«, prve HE izgrađene u Europi. Na ideju o gradnji došao je sin poznatoga šibenskog gradonačelnika Ante Šupuka, Marko, koji je 1891.g. posjetio izložbu elektrotehnike u Frankfurtu gdje je vidio prijenos veće snage trofazne struje. Otac i sin realizirali su zamisao s inženjerom Vjekoslavom pl. Meichsnerom i tako se rodila prva HE u Europi. Nakon 16 mjeseci gradnje HE Jaruga je proradila 28. kolovoza 1895. u 20 sati. Šibenik je tako postao prvi grad u Europi koji je dobio višefazni izmjenični sustav, koji je preko 11 kilometara dugog dalekovoda do Šibenika i trafostanica opskrbljivao 320 gradskih svjetiljki. Tri dana nakon šibenske u promet je, prema Teslinu patentu, puštena hidroelektrana na slapovima Nijagare u SAD. Šibenska HE Jaruga radila je bez prestanka punih 20 godina, a onda je na istom mjestu sagradjena nova, koja je i danas u funkciji.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050829].
|
