NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050627].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 128964 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>27.06.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Od centra Zagreba do splitske rive za četiri sata</p>
<p>Prosječna brzina kretanja: 120 kilometara na sat</p>
<p>Vožnjom uz maksimalno pridržavanje ograničenja brzine na autocesti, uz neizbježno stajanje na benzinskoj crpki i odmor uz kavu, od Zagreba do Splita stigli smo za nešto više od četiri sata. Točnije, od Vjesnikova nebodera, ispred kojeg smo krenuli u devet sati ujutro, do trajektnog pristaništa i kupališta Bačvice u Splitu bila su nam potrebna četiri sata i 13 minuta. </p>
<p>Do naplatnih kućica u Lučkom stigli smo za 15 minuta, gdje nas je dočekao poveći broj vozila. No, otkako su tamo postavljene tri nove naplatne staze, stječe se dojam kako će i za veće prometne špice ova naplatna postaja bez problema »progutati« pojačani promet. Do Karlovca, odnosno naplate u Bosiljevu, stigli smo u 9.54 sati uz desetominutno stajanje na odmorištu i benzinskoj crpki Desinec. Cestarina za osobna vozila prve kategorije na Bosiljevu stoji 39 kuna, ali to je naplatno mjesto od ponedjeljka uklonjeno pa će se i promet odvijati brže. Petnaest minuta kasnije stiže se pred tunel Mala Kapela, ispred kojega signalizacija upozorava vozače da smanje <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> zbog sužavanja kolnika. Naime, promet ovim tunelom odvija se kroz jednu cijev u dva smjera. U 10.30 sati dolazimo do naplate u Brinju, gdje smo uzeli karticu za vožnju prema Splitu, vjerojatno posljednji put jer je od ponedjeljka i to naplatno mjesto izvan funkcije. Pola sata kasnije stigli smo do čvora preko kojeg se može doći u Gospić. Ili, otprilike za nepuna dva sata vožnje nalazimo se na pola puta do Splita, uz napomenu da je prosječna brzina našeg automobila cijelo vrijeme iznosila 120 kilometara na sat. </p>
<p>U 11.40 sati stižemo na čvor Zadar 1, a 20 minuta poslije do Benkovca, nakon kojeg su prometni znakovi upućivali na kraj autoceste i obvezno skretanje prema Murteru, odnosno Splitu. U podne, u dogovoru s predstavnicima Hrvatskih autocesta, imali smo priliku ući na novi dio autoceste, na kojem se nalazi i most Krka s istoimenim odmaralištem i restoranom koji bi trebao proraditi za sedam dana. Ni u kojem slučaju ne treba zaobići ovo mjesto! U 12.40 sati došli smo do Trogira, a nekoliko minuta kasnije vozili smo brzom cestom Klis - Split. U 13.30 sati na Bačvicama ispijamo kavu.</p>
<p>Claudio Kramarić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>HNS se treba vratiti korijenima</p>
<p>Ušao sam u HNS 1990., jer je u programu stajalo da je to stranka programa i projekata u području gospodarstva. Zbog rata gospodarstvo dugo nije bilo prioritet, ali sada to jest</p>
<p>Josip Posavec, HNS-ov župan u Međimurskoj županiji, gdje je HNS ušao u koaliciju s HDZ-om, ne krije političke ambicije. Smatra da u HNS-u još nije sazrelo vrijeme za radikalan zaokret. No, u razgovoru za Vjesnik ističe kako je sigurno došlo vrijeme da se HNS vrati korijenima i ponovno postane građanska, narodnjačka stranka koju ne vodi ideologija nego projekti, prije svega gospodarski.</p>
<p>• Jesu li članovi HNS-a izvan Zagreba nezadovoljni ponašanjem vodstva i rezultatima lokalnih izbora?</p>
<p>- Zagreb ima proračun od šest milijardi kuna i lokalna sredina sigurno drukčije percipira stranku koja je na vlasti u glavnom gradu. Dio mandata u Zagrebu vjerojatno smo izgubili uz loše kadrovske poteze i zahvaljujući nezavisnim listama, koje su se pojavile i odnijele dio glasova. </p>
<p>• S obzirom na to da će za dvije godine i parlamentarni izbori, bi li se trebao dogoditi zaokret u politici HNS-a?</p>
<p>- HNS je napravio pozitivan pomak kada je Vesna Pusić preuzela stranku. Nije to ideološka nego građanska stranka. Ušao sam u HNS 1990., jer je u programskim opredjeljenjima stajalo da je to stranka programa i projekata u području gospodarstva. No, zbog rata gospodarstvo dugo nije bilo prioritet u državi, ali se krug zatvorio i smatram da je sada prioritet. HNS bi se trebao vratiti korijenima i biti stranka programa, projekata, stranka gospodarstva, bez ideoloških etiketa. HNS ljudi gledaju kao stranku koja nije ideološka, a tako je gleda i većina članova, kao narodnjačku stranku, koja korijene vuče od hrvatskoga prosvjetiteljskog narodnjaštva.</p>
<p>• Znači da se politika stranke odmaknula od temeljnih počela?</p>
<p>- Da, među ostalim i zbog fuzije s Librom, koja je na različite načine primljena u HNS-u. Pitanje posljedica toga spajanja i pridodavanja naziva stranci – Hrvatska narodna stranka/liberalni demokrati - određivanje je ideološkog predznaka. HNS je uvijek bio pragmatična stranka, kojoj je glavna tema bila gospodarstvo, a njime se moramo baviti kao i vizijom države za deset, dvadeset godina.</p>
<p>• Je li sada vrijeme za promjene u HNS-u?</p>
<p>- Ako neke stvari ne funkcioniraju, treba naći rješenje. Stranka ima dovoljno dobrih ljudi koji mogu napraviti novu kvalitetu. Kada će se to dogoditi, vidjet ćemo jer najprije treba pokrenuti rasprave u tome smjeru. O rezultatima izbora razgovarat će s na središnjim stranačkim tijelima koja se uskoro sastaju. Teško je nametnuti teme o tome kako će se stranka u budućnosti razvijati i kako će je voditi oni koji su pobijedili na izborima jer smo u manjini.</p>
<p>• Znači, ipak nije sazrelo vrijeme za smjenu vodstva HNS-a?</p>
<p>- Sadašnje vodstvo još ima mandat, a sabor stranke bit će za dvije godine. Smatram da bi stranački sabor uvijek trebao biti prije parlamentarnih izbora, jer bi se tako definirali predizborna strategija, marketing, kampanja i slično, a ne da se nakon izbora razmatraju rezultati kojima smo svi manje-više nezadovoljni. Kada smo prije nekoliko godina tražili izvanredni sabor i odstupanje Čačića s mjesta predsjednika, u Međimurju smo naglasili da želimo stranku koja na državnoj razini može osvojiti dvadeset posto glasova. Smatram da možemo i više jer imamo kvalitetnije ljude i od SDP-a i od HDZ-a. No, drugo je pitanje jesu li oni na prvoj liniji u stranci ili nisu. Moramo postaviti visoke ciljeve i sve usmjeriti na to da ih postignemo. Ne može cilj biti osam posto, pa se osvoji trideset posto glasova birača. To ne postoji.</p>
<p>Kandidirat ću se za predsjednika HNS-a</p>
<p>• O vama se govori kao o najizglednijem nasljedniku Vesne Pusić.</p>
<p>- Možda jednog dana, kada budu redoviti izbori u stranci. Svojedobno sam bio protukandidat Čačiću za mjesto predsjednika Središnjeg odbora, ali tada je na mene vršen velik pritisak da odstupim, pa sam neko vrijeme bio u nemilosti vodstva stranke. No, dobio sam 25 posto glasova ljudi na Saboru, a nisu mi dali ni da se predstavim. Sada su se odnosi poboljšali. Rekao sam u kampanji da ću se kandidirati za predsjednika HNS-a. To je moje pravo, a hoće li za dvije godine za to doći vrijeme, vidjet ćemo. Ako neće tada, neće nikada. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Tajanstveni Francuz živi u Hrvatskoj pod drugim imenom </p>
<p>Afera Brezovica: Regis M. iz Hrvatske nije otišao svojevoljno, nego je 2002. izručen Francuzima, što znači da je bio tu tijekom kriminalističke obrade, a u spisu Brezovica se ne spominje njegovo ime</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Francuski državljanin Regis M., koji se, nakon što je pokrenuta lavina priča o Caritasovu domu u Brezovici, počeo spominjati kao još jedan eventualni osumnjičenik za zlostavljanje i seksualno iskorištavanje, pa i raspačavanje droge štićenicima Doma Blaženi Alojzije Stepinac, danas živi pod drugim imenom, doznaje Vjesnik.</p>
<p>Regis M. je uistinu, kako se već pisalo, u Francuskoj bio optužen za bludničenje nad vlastitom djecom. Međutim, novine su prošloga tjedna objavile da je tajanstveni Regis M., koji je u Caritasovu domu u Brezovici volontirao u vrijeme mnogih spornih događaja, iz Hrvatske svojevoljno otišao 2000. To, međutim, doznajemo iz pouzdanih izvora, uopće nije točno, niti je Regis na izdržavanje kazne u Francusku otišao svojevoljno. Njega je za pedofiliju i rodoskvrnuće nad vlastitom djecom - za što ga je po optužnici teretila vlastita supruga - Hrvatska u listopadu 2002. izručila Republici Francuskoj odnosno francuskoj policiji, a, prema svemu sudeći, na temelju međunarodne tjeralice. To, također, znači da Regis u Francuskoj nije, kako se dosad mislilo, izdržavao dugotrajnu zatvorsku kaznu, jer se vratio nakon nepune tri godine, niti je u Hrvatskoj samo čekao izricanje sudskog pravorijeka.</p>
<p>Regis M. je izručen 2002., što znači da je bio u Hrvatskoj tijekom cijele kriminalističke obrade, a u spisu Brezovica se nigdje ne spominje njegovo ime, niti je on na bilo koji način bio predmet obrade. Prema pouzdanim informacijama kojima raspolaže Vjesnik, Francuz je zapravo u Caritasu našao utočište, bježeći od zakona i zatvora. Zasad se ne zna je li Jelena Brajša znala za činjenicu da se Regis M. u »njezin« dom u Brezovici zapravo skrio bježeći od odsluženja kazne, no sasvim je sigurno, tvrde naši izvori, da se Regis M. i po povratku iz Francuske nastavio »motati oko Caritasa«. Vratio se u prvoj polovici ove godine, no tada je, međutim, već svima bilo poznato da je tajanstveni Francuz u međuvremenu, od listopada 2002. do početka 2005., odslužio kaznu u svojoj domovini.</p>
<p>Po puštanju iz zatvora i povratku u Hrvatsku, tvrdi Vjesnikov izvor, Regis je ne samo nastavio surađivati s Caritasom Jelene Brajše, nego i živjeti s bivšom štićenicom doma u Brezovici, s kojom je romansu započeo u vrijeme dok je ona imala nepunih četrnaest godina. S maloljetnom djevojčicom koja, navodno, nije imala nikoga od obitelji, Regis M. je, tvrdi se, bio u javnoj vezi, pa to među djelatnicima u Brezovici nipošto nije bila tajna. Vezu pedesetogodišnjaka i četrnaestogodišnje djevojčice nitko, čini se, nije smatrao čudnom, iako se znalo da je Francuz optužen za seksualni delikt nad vlastitom djecom.</p>
<p>Prema izvorima bliskim policiji, doznajemo da Regis M. i danas živi s istom djevojkom koja je, u međuvremenu, vjerojatno postala punoljetna, te da su njegove veze s Caritasom i dalje redovite. Međutim, ono što je do danas bilo nepoznato jest da je Francuz, vrativši se u Hrvatsku, osim mjesta boravka promijenio i osobne podatke, i danas se krije pod drugim imenom, živeći u jednom selu u neposrednoj blizini glavnoga grada.</p>
<p>Branka Valentić</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Osuđujemo zlo, ako je počinjeno </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Želimo da se istragom koju su pokrenula nadležna tijela što prije utvrdi istina i donese presuda. Unaprijed, srcem punim boli, osuđujemo zlo o kojem se govori, ako je ono počinjeno. Zagrebački je Caritas sada pred preispitivanjem svoga unutarnjeg ustroja. Iako je relativno autonomna ustanova, od njega se traži i njemu će se pomoći da još bolje prilagodi ustroj i djelovanje novim prilikama. Transparentnost je najučinkovitija zaštita za sve koji djeluju u takvim ustanovama«, rekao je, među ostalim, kardinal Josip Bozanić na misi za Domovinu koju je, na Dan državnosti, služio u zagrebačkoj crkvi Sv. Marka. </p>
<p>Pred premijerom Ivom Sanaderom, predsjednikom Stjepanom Mesićem, predsjednikom Sabora Vladimirom Šeksom, drugim političarima, javnim djelatnicima i vjernicima, kardinal je govorio o odnosu kršćana prema politici. No, dio propovijedi posvetio je i aferi Brezovica, koja i dalje uznemiruje hrvatsku javnost.</p>
<p>»Iako su ovo teški trenuci za Zagrebački Caritas, ne smijemo zaboraviti veliko dobro koje je upravo taj Caritas kroz teška desetljeća činio i čini pod vodstvom Jelene Brajše. Neka i ovaj nesretni slučaj pomogne svima, i Crkvi i državi i društvu, u boljem promicanju odgoja i zaštite djece«, rekao je kardinal. U ime štićenika doma u Brezovici medije je zamolio za više pažnje i osjećaja prema djeci.</p>
<p>Većinu propovijedi kardinal je posvetio moralnom i kršćanskom poimanju politike, istaknuvši da istinski kršćani nikada, pa ni u progonima, nisu rušili državu nego su ulagali napore u njezinu izgradnju i molili za vlastodršce. Hrvatski primas upozorio je i na to da ne mogu postojati dva politička morala, vladajući i opozicijski. [D. M.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Iščašena logika u Brezovici</p>
<p>GORDAN PANDŽA</p>
<p>Nakon što su mediji razotkrili nesavjesno prikrivanje seksualnog zlostavljanja štićenika Caritasova doma u Brezovici, odgovorni vrh Zagrebačke nadbiskupije isprva se držao oprezno i rezervirano dok istraga ne potvrdi indicije. No, nakon što je ravnateljica Zagrebačkog caritasa Jelena Brajša ovih dana demantirala prvotne iskaze, kako nije ništa znala o zlostavljanjima i pokušala prebaciti odgovornost na bivšu upraviteljicu doma u Brezovici, rekavši kako je potonja trebala slučajeve pedofilije prijaviti policiji, postalo je evidentno da je Brajša za slučaj znala, ali ništa nije poduzela, kao i to da je cijelo vrijeme svjesno obmanjivala javnost. Nakon očitog samodemantiranja Jelene Brajše, zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću nije preostalo ništa drugo nego da javno (u subotu tijekom mise za Domovinu) osudi »zlo o kojem se govori«, oprezno dodavši - »ako je ono počinjeno«, te izrazi želju da službena istraga što prije utvrdi istinu i donese presudu. Kardinal je pritom istaknuo da dom u Brezovici, kao i slične ustanove, trebaju djelovati transparentno, u skladu sa zakonom i pod nadzorom nadležnih državnih institucija, a neposredno odgovorni trebaju spremno uključiti odgovorne civilne službe kako bi se zlo pravodobno spriječilo i iskorijenilo. S obzirom na to da Brajša u inkriminiranim slučajevima nije poštovala niti jedan od ovih zahtjeva, kardinal Bozanić je neizravno, ali jasno definirao svoj legalistički stav u ovom slučaju. Manje legalističan (i još manje logičan) stav je iskazao gospićko-senjski biskup Mile Bogović, koji je Jeleni Brajši izrazio podršku protiv »medijskog linča« i »suvremenih zakonoznanaca i farizeja«, koji bi je, eto, htjeli svesti u »uske zakonske okvire«. U takvoj iščašenoj logici farizeji su ponajprije mediji koji su razotkrili prikrivanje zločina, zatim pravosuđe koje ga želi procesuirati, a naposljetku svjedoci i žrtve koji potvrđuju zlostavljanja, a ne zlostavljači i njihovi prikrivači. Slijedom toga za štićenike Brezovice štetnije je to što su zlostavljanja razotkrivena i što se o njima javno raspravlja negoli sama zlostavljanja. »Vaša je metoda rada bila nošena željom da se pokrivaju slabosti drugoga, da se na djelu uvijek pokažu samilost i opraštanje«, poručuje Bogović Brajši. Lijepo je pokazati kršćansku solidarnost i samilost, ali više samilosti prema zlostavljanoj djeci pokazalo bi da je Jeleni Brajši njihovo dobro važnije od vlastitog ugleda, ugleda Crkve i Caritasa. Potezi koje je Brajša vukla (kao i onih koji joj nekritički pružaju podršku) pokazuju da joj je u slučaju Brezovica bilo važnije zaštititi Caritas, Crkvu i sebe od skandala negoli zaštiti zdravlje i sigurnost djece.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Neka se HND ispriča Marijačiću i kolegama </p>
<p>IVKA BAČIĆ</p>
<p>Ustreptalo od velike brige za sudbinu četvorice hrvatskih novinara i medijskih suradnika, koje bi Carla del Ponte tako rado vidjela da robijaju u Haagu, vodstvo HND-a zatražilo je od Haaškog suda da se zadovolji njihovom isprikom. Pohvalio se vrh novinarske udruge ovih dana i time da je »upozorio« Haag na to da su prije optuženih Ivice Marijačića, Domagoja Margetića, Stjepana Šešelja te Markice Rebića i drugi u Hrvatskoj otkrili identitet zaštićenih svjedoka, pa ipak se glavna haaška tužiteljica nije, sve do ovog proljeća, sjetila ikoga kazneno goniti pred sudom za ratne zločine.</p>
<p>I, što sad? Treba li zapljeskati toj skrbi cehovske udruge iz čijeg su nas vrha do jučer, uz neskriveno zadovoljstvo zbog toga što se »tim desničarima« smiješi robija i do sedam godina, uvjeravali da ni malim prstom neće mrdnuti, jer da se optuženi i ne bave novinarstvom, da su pamfletisti, da rade za službe koje s novinarstvom nemaju veze...? </p>
<p>Naravno da ne treba, jer bi to bilo isto tako licemjerno i lažljivo kao što je licemjerno današnje zauzimanje vrha HND-a za Marijačića i kolege. Do njih je Dragutinu Lučiću, Zdenku Duki i ostalima koji se nazivaju vodstvom novinarske organizacije stalo kao do lanjskog snijega. Jedino što ih je nagnalo da ipak mrdnu makar i malim prstom pred haaškim nasrtajem na slobodu javne riječi odijum je dijela hrvatske javnosti što su ga navukli zbog svoje neskrivene ideološke obojenosti i pretvaranja HND-a u ljevičarski politički tabor. Tko su i što su oni koji danas sjede u Perkovčevoj 2, bez retuširanja se vidjelo nakon nedavna usklika »sasvim je primjereno« da »oni« robijaju u Haagu. </p>
<p>Najmanje što bi Lučić i njegovi trebali učiniti, kad već nisu bili spremni profesionalno ih zaštititi, jest da se iskričaju Marijačiću i kolegama zbog onog sramnog »sasvim je primjereno da vam Haag sudi«.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Od bešćutnosti do pomilovanja</p>
<p>Zid boli je pokopan. Oltar domovine je otpisan. Od Spomenika domovini se prešutno odustalo. Čini se, brišu se sjećanja na žrtve. One se ionako niveliraju sa zločincima koji »zaslužuju« pomilovanja. Tom logikom moglo bi se jednoga dana ustvrditi da rata ni zločina pa ni žrtava nije niti bilo. Čemu onda spomenici poput Zida boli, Oltara domovine ili Spomenika domovini? Možda zato više i ne postoje </p>
<p>VESNA KUSIN</p>
<p>Zid boli ipak je uklonjen sa svog povijesnog i jedinog značenjskoga mjesta na zagrebačkoj Selskoj cesti. Učinjeno je to bez imalo sentimenta, bez ikakva obzira prema žrtvama, i to onim nestalima. Bez ikakva pijeteta na njihov ne samo spomen nego i na upozorenje obitelji stradalnika, štoviše i zahtjev da se razjasne njihove sudbine, da se pronađu njihovi posmrtni ostaci. Zid boli, opeke kojega su bile jedini spomen na one što rasuti leže tko zna gdje, »smaknut« je bešćutno kao kakva bespravna građevina i otpremljen u grobnicu na Mirogoju.</p>
<p>Tamo će pod zemlju da ne podsjeća na bol onih koji i dalje tragaju za svojim najmilijima, djecom, roditeljima, supružnicima. Njihove suze nisu dirnule izvršitelje na tom novom mjestu »zločina«. Oni nisu čuli ni taj posljednji bolni krik rušećega Zida. Oni, uostalom, neće za to biti kažnjeni ni po zapovjednoj odgovornosti, jer oni su bili tek počinitelji po narudžbi, odozgo!</p>
<p>Govori li taj rušilački akt i više od pukog (samovoljnog) »izmještanja« tog memorijalnog spomenika na »povoljniju« lokaciju? Govori li on o odnosu prema spomeničkoj baštini? Jer Zid boli upravo to jest (bio), iako ne postoji pismeno rješenje nadležne službe o upisu u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske u koji su, primjerice, upisani svi memorijalni spomenici (i spomen-ploče) podignuti nakon Drugog svjetskoga rata (u spomen na partizane, ali ne i u spomen na druge ratne i poratne žrtve) bez obzira na njihovu (ne)umjetničku vrijednost. Pa iako se nije našao u istome Registru (republičkome), Zid boli je od službe zaštite (gradske) dobio pisano svjedočanstvo da »bez sumnje ima spomeničko svojstvo«. Pa ipak, upravo je odlukom Grada maknut sa svog izvornoga mjesta na kojemu neće ostati ni arheološki tragovi koji inače svjedoče o negdašnjem postojanju srušene baštine.</p>
<p>Govori li taj čin rušenja i o odnosu prema Domovinskome ratu? Jer je Zid boli autentičan spomenik Domovinskoga rata, po procjeni stručnjaka najveći i najznačajniji spomenik Domovinskoga rata što je nastao spontano ne samo izražavajući bol nego i protest protiv ratnih strahota, protiv nedjelotvornosti i ravnodušnosti onih koji su nestale, za kojima se i danas traga, trebali zaštititi. Nije li taj zid upozoravao (i zato možda smetao) da se za tim nestalima još treba tragati? Nije li morao opstati in situ bar dok se ne pronađe i posljednja žrtva? Nije li zapravo trebao ostati povijesnim svjedočanstvom, povijesnim spomenikom što se sada falsificira u drukčijem konotativnom spomeniku na Mirogoju. Tamo je ustvari iskorištena ideja Zida boli, a sudbina je prvotnog (i jedinog vjerodostojnog) spomenika zapečaćena ugrađivanjem njegovih opeka u substrukciju novoga? Time je on doslovno pokopan!</p>
<p>Samo dan prije likvidacije Zida boli, čuo se još jedan vapaj za spomenikom jednako zle kobi, za Oltarom domovine na Medvedgradu koji je također »otpisan«. Bez obzira na to što je njegovom gradnjom (i opet političkom odlukom) svojedobno počinjen atak na drugi povijesni spomenik (registriran), čime je autentičnost prvotnog nepovratno destruirana (i to nakon desetljeća mukotrpne obnove), ili baš zato (kao opravdanje za počinjeno) taj novi podignut u znak sjećanja na sve hrvatske žrtve nije smio biti zapušten. Ali od njega se gotovo s gađenjem distanciralo u okolnostima drukčijih političkih opcija. A time su dignute ruke i od samog Medvedgrada, srednjovjekovnog burga koji je opet prepušten propadanju zajedno s već poprilično uništenim Spomenikom domovini, jer i on je trebao biti supstituiran nekim novim. No, i od toga se prešutno odustalo.</p>
<p>Misli li još tko, osim rodbine i prijatelja, na žrtve koje se sve češće niveliraju sa zločincima po principu izjednačavanja Domovinskoga rata s agresijom na Hrvatsku. U takvim okolnosti gotovo da i ne začuđuje prizor s prošlotjednog suđenja ratnim zločincima u Vukovaru. Ti isti tijekom procesa zlobno su se podsmjehujući rugali svjedocima njihovih zločina. Ta njihova bahatost vjerojatno ima podlogu upravo u onim, sve učestalijim pokušajima izjednačavanja žrtve i zločinaca. Zato neki od njih, poput netom identificiranih »Škorpiona« mirno (ali spremno naoružani) žive kraj preživjelih hrvatskih ratnih stradalnika.</p>
<p>I mogu se takvi, nakon svega, podsmjehivati. Jer znaju da nakon osude stižu i pomilovanja. Ta u proteklom, tako koincidentnome tjednu, upravo su pristigla nova, baš ratnim zločincima, i prije no što se ušlo u trag svim nestalima, svim žrtvama. </p>
<p>Uz rušenje Zida boli bila je to još jedna javna pljuska svima onima što se još brinu o žrtvama, na žalost ni prva, a izgleda niti zadnja. Jer nakon ne tako davnih olakih tvrdnji da neki od agresora na Hrvatsku s njom nisu ni ratovali, logično proizlazi da nisu ni počinili ratne zločine, pa im se valjda i ne treba suditi, a ako se to već učini, onda se sudska odluka političkom voljom može i poništiti ili barem ublažiti. U toj većoj obzirnosti prema zločincima negoli prema žrtvama, stvarno je bezočno od žrtava tražiti da oproste počiniteljima zločina te inzistirati na pomirenju u ime suživota po svaku cijenu: i onu bešćutnosti za žrtve i onu samilosti za zločince.</p>
<p>Tom logikom moglo bi se jednoga dana ustvrditi da rata, ni zločina pa niti žrtava nije ni bilo. A u tom kontekstu suvišan je svaki spomenik na žrtve: i Zid boli i Oltar domovine i Spomenik domovini. Uostalom, oni više i ne postoje, oduzeta im je funkcija memorijalnih spomenika. Koje li slučajnosti i simbolike? Zid boli pao je dan uoči Dana državnosti!</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Namjerno siromaše zemlju i narod </p>
<p>Građani od hrvatske politike očekuju da kaže je li se sama u stanju uhvatiti u koštac s namjernim njihovim siromašenjem ili očekuje i izravno djelovanje naroda</p>
<p>ZDRAVKO MRŠIĆ</p>
<p>Hrvatskom politikom sada, uz šumu Brezovica i Caritas Brezovica, gospoduje MMF-ov zahtjev za smanjenje proračuna, posebice otkad je naš ministar financija bio priveden u Washington na obavijesni razgovor. Do sada su temama bile »Europa«, koja sada malo koga zanima, i slučaj »Gotovina«, koji sada dobiva nove domovinske vidike.</p>
<p>Izvorna svrha MMF-a bila je jamčiti likvidnost zemalja, kako bi se održavao »poželjan stupanj međunarodne robne razmjene«. Danas MMF stražari nad likvidnošću zemalja u financijskoj razmjeni kako bi se osigurao povrat financijskih kredita. MMF sada zapovijeda hrvatskom proračunu da smanji izdatke. </p>
<p>Zapovijeda i koje izdatke valja smanjiti: plaće, mirovine i izdatke liječenja građana – ono što ljudima omogućuje da žive. Sastavljačima rebalansa proračuna sada je lako u proračunu precrtati dio plaće, dio mirovina i dio izdataka za liječenje. Međutim, smanjenje tih proračunskih izdataka vjerojatno ima granicu, pa ubuduće njihovo smanjenje neće biti moguće. Što će se tada poduzeti?</p>
<p>Umjesto smanjenja izdataka koji većini ljudi omogućuju samo goli život, državi se valja trsiti na povećanju prihoda. Ipak, budući da od sadašnje vlasti nitko više ne očekuje obećano »pokretanje Hrvatske« i oživljavanje gospodarstva, čime se u većini zemalja povećavaju i prihodi proračuna, hrvatske bi vlasti mogle u proračun unijeti bar zakonite primitke koje su do sada prepuštale svojim ortacima. To su učinile i prijašnje vlasti.</p>
<p> Kada bi se prikupili takvi primitci, ne bi građanima trebalo »otkidati od usta«. Nije riječ o neočekivano niskom priljevu primitaka od poreza i trošarina, nego o primitcima koje bi država mogla ubrati (a ne ubire ih) na mnoge druge načine.</p>
<p>Država se često vladinim odlukama odriče naplate svojih potraživanja u stomilijunskim iznosima pri prodaji odnosno privatizaciji poduzeća u stečaju. To od nje često traže i sindikati! Država nemilice, posebice uoči izbora, daje državna jamstva privatnim tvrtkama koja trgovačke banke uredno od države naplaćuju i naplate. Nekim se tvrtkama takva jamstva daju višekratno, bez ikakvih protujamstava. Arbitražnim postupcima, od kojih je jedan donio financijsku blokadu HFP-a, u koje se može ući nerazborito ali i namjerno, potraćeni su već ostvareni državni primitci. </p>
<p>Poznati slučaj ovrhe nad Zagrebačkom bankom pokazuje da zakoni koje donosi država omogućuju legalno prisvajanje ne samo privatnih sredstava nego i proračunskih primitaka. Opraštanjem plaćanja poreznih dugova nogometnim klubovima ili naknada za korištenje prirodnih izvora (velikim kamenolomima koje su bili zatvorili vladini inspektori) država se također odrekla već uračunatih primitaka.</p>
<p> Izravne nagodbe HFP-a s privatizacijskim investicijskim fondovima koštale su državu stotine milijuna kuna. Slično bi bilo s naknadnim besplatnim ustupanjem državnog zemljišta oko prije privatiziranih hotelskih poduzeća. </p>
<p>Žmirenje svih dosadašnjih vlada pred očitim krijumčarenjem (posebice pred godišnjim krijumčarenjem triju tisuća tona cigareta domaće proizvodnje) ne prestaje ili ne smije prestati. Vlada ni ne pokušava stati na kraj usporednom gospodarstvu. Za stotine krijumčara i desetke krijumčarskih žarišta nema ni datoteke i spise a kamoli kaznene postupke ili presude. Korisnicima državnog proračuna nametnuti su rastrošna politika i rastrošni postupci kupnje. »Susjedu vidiš trn u oku, a sebi ne vidiš ni trupac!«</p>
<p>Građani sada od hrvatske politike, i od vlade i od oporbe, očekuju da kaže je li se sama u stanju uhvatiti u koštac s namjernim siromašenjem zemlje, naroda i građana ili kod toga očekuje i izravno djelovanje naroda.</p>
<p>Autor je poslovni i politički savjetnik iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Ne zatvarajmo oči </p>
<p>Velika je pogrješka misliti i vjerovati da se nama Hrvatima takvo što više ne može dogoditi</p>
<p>ZVONIMIR B. RANOGAJEC</p>
<p>Prvih devetnaest godina svojega života u Zagrebu malo sam čuo, zapravo gotovo ništa, o bleiburškoj tragediji ili o Hrvatskom križnom putu 1945. O tome se nije smjelo pričati u našoj domovini Hrvatskoj – šutjelo se. Tijekom 45 godina svoga boravka u iseljeništvu čuo sam malo više, ali nikada toliko opširno i do u sitnice kao tijekom ovogodišnjih svibanjskih dana.</p>
<p>Hrvatska zajednica Chicaga, točnije fra Nikola Dugandžić, župnik Hrvatske katoličke misije »Blaženi Alojzije Stepinac« iz Chicaga, i fra Jozo Grbeš, župnik Hrvatske župe sv. Jeronima iz Chicaga, mjesecima su pažljivo i sustavno pripremali specijalan projekt obilježavanja 60. obljetnice bleiburške tragedije sa završnicom u Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu 15. svibnja.</p>
<p>Prvi put u povijesti brojne i veoma aktivne Hrvatske zajednice Chicaga na jednom projektu sudjelovali su izvanredno daroviti i iskusni djelatnici na polju pisane riječi, radija, zvuka, televizije i računalne informatike. Završnica obilježavanja 60. obljetnice bleiburške tragedije 15. svibnja počela je komemorativnim jutarnjim misama u hrvatskim katoličkim župama u Chicagu.</p>
<p>Moja televizijska kamera bilježila je događaj u Hrvatskoj katoličkoj misiji »Blaženi Alojzije Stepinac« u Chicagu, gdje je fra Nikola Dugandžić služio misu i održao veoma snažan komemorativan govor. Poslijepodne je u Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu počela svečana komemoracija bleiburške tragedije. Izvanredno informativan sadržaj u riječi i slici, kao i profesionalna tehnička kvaliteta programa, činila je taj povijesno važan događaj doista veličanstvenim. Više od četiri stotine Hrvata iz Chicaga i okolice svojom su nazočnošću uvelike pridonijeli toj nezaboravnoj komemoraciji.</p>
<p>Proizveo sam dokumentarnu televizijsku emisiju: »Bleiburška tragedija – upozoravajuće ali i spasonosno Božje zrcalo istine!«, koja djeluje snažnije i učinkovitije od priča i zapisa o bleiburškoj tragediji. </p>
<p>Smisao i poruka te emisije, gledane mojom televizijskom kamerom i kroz biblijsku perspektivu, trostruka je: Prvo, dobro je javno iznašati istinu o svome narodu, jer istina oslobađa čovjeka i naciju.</p>
<p>Drugo, Hrvatska zajednica Chicaga i njezini pojedinci svojim primjerom pokazali su da svoje osobne interese nisu stavljali ispred hrvatskih interesa, nego su zajedničkim snagama, dobrovoljno i s mnogo ljubavi aktivno sudjelovali u veoma važnom i konstruktivnom komemorativnom programu, posvećenom bleiburškoj tragediji.</p>
<p>Treće, bleiburška tragedija, koja se dogodila prije 60. godina, uistinu je »upozoravajuće ali i spasonosno Božje zrcalo istine za sve nas Hrvate«. Zašto je to tako i kako pravilno razumjeti smisao tih riječi?</p>
<p> Biblija nam nepokolebljivom sigurnošću stavlja istinu pred oči. U njoj možemo naći velik broj primjera koji nas upozoravaju (a to je spasonosno Božje zrcalo istine) da ne smijemo zatvarati oči i dalje biti slijepi i gluhi prema povijesnim događajima kao što je bleiburška tragedija. Velika je pogrješka misliti i vjerovati da se nama Hrvatima takvo što više ne može dogoditi. </p>
<p>Autor je kršćanski televizijski producent iz Evanstona, Illinois, SAD.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Hrvatin je mjesecima bio zauzet izborima </p>
<p>U članku »Mesić u mandatorskim nevoljama« u Vjesniku od 23. lipnja iznosi se kako je kandidat za predsjednika Vrhovnoga suda Hrvatske Branko Hrvatin dočekan s tvrdnjom da je lijenčina, jer pregled web stranice Vrhovnoga suda Hrvatske pokazuje da već mjesecima nije riješio nijedan spis. Prigovaratelji su previdjeli da je Branko Hrvatin mjesecima bio zauzet članstvom u Državnom izbornom povjerenstvu, najprije u izborima za predsjednika Republike, a potom za lokalne izbore. Stoga, naravno, nije mogao istodobno obavljati poslove suca i povjerenstva.</p>
<p>DR. SC. ŽELJKO SABOLvoditelj Službe za odnoses javnošću Hrvatskoga sabora</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Komunistička i ustaška složna politika i borba </p>
<p>Od početka s jakom dozom suzdržavanja pratio sam podlistak »Istina o hrvatskom antifašizmu« akademika Petra Strčića, u kojemu on dijeli lekcije iz povijesti lijevo i desno, ali jednu stvar ne mogu odšutjeti. Strčić apsolvira kraljevsku Jugoslaviju i kralja Aleksandra od fašizma, jer je kralj, eto, ipak, »darovao« ustav, da bi fašizmom mogao etiketirati Velebitski ustanak i ustvrditi da su Aleksandrovo ubojstvo »naručila, platila i organizirala tijela nacističkoga Velikonjemačkoga Reicha...« (Vjesnik, Podlistak, 24. svibnja). Hitler je 1941. godine Paveliću teško zamjerao »regicid«, ubojstvo kralja koji je i sam Pavelića triput osudio na smrt. Mussolini je pak zabranio djelovanje ustaškoga pokreta, a ustaše zatvorio u logore na Liparima. Može se reći da komunistička i ustaška politika i borba protiv »velikosrpske vojnofašističke diktature« na početku tridesetih godina idu ruku pod ruku. Tako Proleter (br. 28, prosinac 1932.), glasilo CK KPJ, izvješćujući o Velebitskom ustanku pod naslovom »Ustaški pokret u hrvatskim krajevima«, na kraju iznosi za što se komunisti bore, te zaključuje: »Zbog toga oni uzimaju najaktivnijeg učešća u ustaškom pokretu i predvode taj pokret, vezujući borbu ustaša za nacionalno oslobođenje sa borbom širokih masa radnog naroda za rad, hljeb i slobodu.« Tri mjeseca kasnije u Proleteru (br. 3, 1933.) potvrđeni su stavovi CK KPJ u odnosu na ustaški pokret.</p>
<p>RUDOLF ARAPOVIĆSAMOBOR</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Kad sklonište postane stolnoteniski klub</p>
<p>Damir Pilčik: »Civilna zaštita podupire iznajmljivanje skloništa u mirnodopskom razdoblju jer se ona tako najbolje održavaju«</p>
<p>Velik dio zagrebačkih skloništa je neodržavan i, u slučaju opasnosti za civilno društvo, teško da bi se mogla osposobiti za prijem civila u vrlo kratkom vremenu. </p>
<p>No, od 2000. godine zakonski je regulirana upotreba skloništa u mirnodopskom razdoblju pa se ona mahom iznajmljuju privatnicima koji u njima otvaraju poslovne prostore ili skladište robu. Tako je i javno sklonište u Ulici Gredice prije dvije godine preuređeno u centar za aerobic.</p>
<p>»Prije su se ovdje okupljali dečki iz kvarta koji su nesmetano pili, a čak i se drogirali. Dvojica narkomana tu su redovito spavala, a svako malo izbio bi požar«, rekao je Nebojša Bešir, suvlasnik kluba. Zajedno sa Željkom Lazićem preuredio je zapuštene i dobrim dijelom uništene prostore skloništa, te ih obojio žarkim bojama. </p>
<p>Uz minimalni ulog u adaptaciju dobili su atraktivan prostor za klub koji su susjedi sa zahvalnošću dočekali. »Više nema noćnih pijanki niti stanari pozivaju policiju. Osim toga, to je jedini aerobic-klub u blizini pa je svakako dobrodošao«, ističe Lazić. Budući da Lazić i Bešir nisu imali velik početni kapital, sklonište je bio idealan prostor. Vlasnik je Grad Zagreb pa unajmljivanje stoji tek nešto više od tisuću kuna na mjesec. Načelnik Sektora civilne zaštite Grada Zagreba Damir Pilčik zadovoljan je takvim oblikom suradnje Grada i privatnika. </p>
<p> »Svakako je pohvalno što se odlučilo iznajmljivati skloništa, jer se ona tako održavaju. Zakon ograničava mogućnosti adaptacije skloništa u mirnodopskom razdoblju, jer se u slučaju potrebe ona moraju osposobiti za prihvat civila u roku od 24 sata«, kaže Pilčik. I Darko Arapović, tajnik stolnoteniskog kluba Rapid, prije pet godina unajmio je sklonište na Gredicama od Grada i preuredio ga za potrebe kluba. »Kad je stolnoteniski prostor u Športsko-rekreacijskom centru Mladost postao premalen za prihvat svih zainteresiranih, unajmili smo ovaj prostor po nešto više od 800 kuna na mjesec«, objašnjava Arapović. </p>
<p>Kako skloništa ne smiju imati cijevi s tekućom vodom (osim ako ne postoje posebni ventili koji bi priječili eventualno izlijevanje vode u sklonište) niti sanitarne čvorove, ona se nadograđuju izvan obložnih (betonskih) zidova skloništa. Stolovi za stolni tenis su na kotačima i lako se mogu iznijeti iz prostora te se cijelo sklonište vraća osnovnoj funkciji u roku od nekoliko sati. No, mnoga skloništa nisu podobna za mirnodopsku prenamjenu, a nerijetko su i rupa bez dna zbog velikih izdataka za održavanje. »Iako je kazna za neodržavanje skloništa između 10.000 i 40.000 kuna, ona se obično ne primjenjuje. Prvo se predstavnike stanara upozori da moraju u kraćem roku očistiti prašnjavo i zapušteno sklonište, što oni i učine«, naglašava Pilčik. </p>
<p>Katarina Hrnjkaš</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Napuštanje kućnih ljubimaca je kažnjivo </p>
<p>Imati psa za kućnog ljubimca danas je u Zagrebu vrlo popularno, no mnogi ljudi ne pristupaju tome s dovoljno odgovornosti. Mnogi misle kako su životinje samo igračke, a time ignoriraju okrutnost do koje ovakva razmišljanja dovode. Ljudi nemaju vremena baviti se udomljavanjem psa, a nemaju hrabrosti ili novaca dati ga eutanazirati, pa im je najjednostavnije pustiti ga da se snađe sâm. Životinje koje lutaju same, ne mogu dugo preživjeti, već umiru od gladi, otrova, bolesti. To ugrožava i druge životinje, ali i ljude. </p>
<p>U Gradu se za pse lutalice brine Veterinarsko-higijenski servis. Njegovi veterinarski tehničari dovode pse nakon hvatanja u objekte servisa, a potom ih udomljavaju u skloništima za pse ili ih daju na skrb raznim udrugama. Grad Zagreb pokušava naći odgovarajući smještaj za sve životinje pa se eutanazija na lutalicama ne primjenjuje.</p>
<p> Sve životinje koje prođu kroz servis obavezno se »čipiraju«, što znači da im se ugrađuju mikročipovi pomoću kojih se kasnije mogu identificirati. Ove identifikacijske oznake prošle su godine uvedene po uzoru na druge europske zemlje pa tako svi psi, okoćeni poslije listopada 2004. moraju imati čip. </p>
<p>Mirkočipovi su minijaturni uređaji veličine zrna riže koji se ugrađuju u tijelo životinje i sadrže identifikacijski broj. On se pomoću posebnih skenera može očitati i dati, među ostalim, i informaciju o vlasniku psa. </p>
<p>U prihvatilištima za pse doznajemo kako većina pasa nema ugrađene čipove pa se tako samo 16 posto pasa koji se zateknu u prihvatilištu vraća vlasnicima. »U prošloj godini Veterinarskom uredu Grada Zagreba prijavili smo nekoliko slučajeva napuštanja pasa, odnosno kršenja zakona o dobrobiti životinja«, kaže veterinar Josip Janeš, pročelnik Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo. To su, dodaje, u Hrvatskoj ujedno i prve prijave zbog napuštanja kućnih ljubimaca. Vlasnici su nađeni upravo putem identifikacijskih oznaka u obliku mikročipa, tako da mikročipiranje životinja ima svijetlu budućnost. </p>
<p>Potrebna skrb napuštenim životinja pruža se u gradskom azilu u Dumovcu, gdje se osam djelatnika brine o oko 150 životinja. Voditeljica azila dr.vet.med Tatjana Zajec potvrđuje da je u ljeti kad ljudi odlaze na more pa čak i zimi kad idu na skijanje, napuštanje životinja uistinu veliki problem. »Azil je uvijek pun, ali ipak ima i ljudi osjetljivih na ovu problematiku koji spašavaju napuštene pse, tako da mjesečno uspijemo udomiti oko 30 pasa«, kazala je za Vjesnik voditeljica azila. </p>
<p>Petra Kostanjšak</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Cijeni sebe, donesi zdrave odluke</p>
<p>U povodu Svjetskog dana borbe protiv zloporabe opojnih droga, 26. lipnja, Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb u subotu je organizirao akciju na Trgu Petra Preradovića. Na informativnim štandovima predstavljeni su preventivni programi koji djecu i mlade potiču da prihvate zdrave životne stilove.</p>
<p> Jedan od takvih je i program promicanja zdravlja »Znam, mogu, hoću«, koji se vrlo uspješno provodi u svim zagrebačkim osnovnim školama. </p>
<p> Na svjetskoj razini, UN-ova kampanja protiv zloporabe droge ove je godine usmjerena posebice prema tinejdžerima i adolescentima. Ovogodišnji slogan kampanje u prijevodu glasi: »Cijeni sebe, donesi zdrave odluke!«</p>
<p> Budući da u svijetu ima oko 200 milijuna konzumenata droge, mlade treba potaknuti da više poštuju sebe, da kažu »ne« drogi i okrenu se sportu, umjetnosti i drugim pozitivnim aktivnostima. Prema podacima Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, na razini države u registru liječenih ovisnika u 2004. zabilježeno je oko 6000 osoba.</p>
<p> Uznemirujuć je i podatak da je prosječna dob konzumenta nekog opojnog sredstva 16 godina. </p>
<p>Kao najvažnija područja djelovanja protiv ovisnosti o drogie, uz preventivne programe u školama i zajednici, zdravstvenu i socijalnu politiku, HZJZ ističe i medije. </p>
<p>Petra Kostanjšak</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Besplatan astma-kamp </p>
<p>Već treću godinu Specijalna bolnica za bolesti dišnog sustava djece i mladeži na Srebrnjaku organizira besplatan boravak na moru za 30 svojih pacijenata astmatičara. Tako će djeca do 2. srpnja biti u astma-kampu u Velom Lošinju uz novčanu pomoć Grada Zagreba.</p>
<p>Jedanaestogodišnjem Borni Markoviću to je prvo kampiranje bez pratnje roditelja. On ima urođenu astmu s atipičnim simptomima, a liječnici kažu da je riječ o težem slučaju.</p>
<p> Dječakova mama Tanja Polić-Marković smatra da je promjena klime za djecu s astmom veoma važna: »Djeca koja boluju od astme često su bolesna. No, boravak na moru daje vidljive rezultate«. Prije nekoliko godina mali Borna »zaradio« je hripavac (zarazna bolest poznata kao magareći kašalj). Nakon samo dva tjedna boravka u Velom Lošinju sasvim je normalno disao. </p>
<p> No, mnogi nisu dovoljno educirani o bolesti astme. »Ta djeca izostaju i po dva mjeseca iz škole, a zbog uzimanja terapije često su usporena i slabije koncentrirana na nastavi«, ističe Polić-Marković. Zbog toga je bitno da nastavnici iziđu u susret takvoj djeci i razumiju njihove poteškoće. </p>
<p>Uz to, napominje da roditelji moraju sva pomagala kupovati sami, od uređaja za uzimanje Ventolina, koji je astmatičarima nužan, do aparata za mjerenje protočnosti zraka. </p>
<p>A liječničko povjerenstvo često odbija preporuku specijalista da se djetetu odobri terapija u lječilištu. »Savjetujem roditeljima da budu uporni pred komisijom, jer prema zakonu djeci se mora odobriti odlazak u lječilište«, rekla je mama Tanja. </p>
<p>Inače, sve je više djece oboljele od astme, a samo je lani kroz bolnicu Srebrnjak prošlo 34.000 malih bolesnika.</p>
<p>Akcijom koju je potpomogao Grad Zagreb zadovoljna je alergologinja bolnice Srebrnjak dr. Greta Gunek-Mačukat. </p>
<p>»Uz organizirani odmor djece, glavni je cilj doznati sve o bolesti pomoću edukacijskog programa. Organizirana je i škola disanja, te različite radionice, likovna, glazbena i sportska«, kaže dr. Gunek-Mačukat. </p>
<p>Ana Tadin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Zlo na lomači</p>
<p>U povodu Međunarodnog dana borbe protiv zloupotrebe droge, afganistansko ministarstvo unutarnjih poslova organiziralo je u nedjelju uništavanje 30 tona narkotika, priopćivši da je to najveće spaljivanje droge u povijesti svijeta! Uništeno je 13,4 tona opijuma, 2,1 tona heroina, 9,1 tona hašiša te šest tona raznih droga, uključujući i kokain. »Ova droga nikad neće biti uštrcana u vene djece na našim ili europskim ulicama. Ova droga neće biti odgovorna za uništenje domova i obitelji«, navodi se u priopćenju ministra unutarnjih poslova države u kojoj je lani proizvedeno 90 posto svjetske količine heroina. Spaljivanje je provedeno i u mnogim drugim državama.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Proslavljeno otvorenje autoceste</p>
<p>Svečanosti u povodu puštanja u promet cijele autoceste Zagreb</p>
<p> – Split završile su u nedjelju navečer velikim koncertima na njezinim krajnjim odredištima – u Zagrebu na Trgu bana Jelačića, u Splitu na Rivi. Stigavši autocestom iz Zagreba, Splićanima kojih se okupilo nekoliko desetaka tisuća, prije početka koncerta obratili su se premijer Ivo Sanader i gradonačelnici Zvonimir Puljić i Milan Bandić. Uz uobičajene protokolarne darove - knjigu o povijesti Splita, Splitski statut i zlatnik s Dioklecijanovim likom, Puljić je Bandiću uručio i – Hajdukov dres Nike Kranjčara. Dvoipolsatni koncert na rivi s pjesmom Moj lipi anđele otvorili su klapa Cambi na splitskoj pozornici i Oliver Dragojević video-vezom s Jelačićeva trga. Potom su se nizali Parni valjak, Mišo Kovač, Mladen Grdović, Marijan Ban, Tedi Spalato, T.B.F. .... [I. D.]</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Uz obalu Floride morski psi usmrtili i drugu djevojku</p>
<p>MIAMI</p>
<p> – Nakon što je prošloga tjedna jedan morski pas uz obalu pacifičke državice Vanuatu usmrtio sedmogodišnju Novozelanđanku, ovoga je vikenda poginula još jedna djevojka. Umrla je, naime, i četrnaestogodišnjakinja koju je morski pas napao u subotu, u Meksičkom zaljevu blizu obala Floride.</p>
<p>Dvoje se tinejdžera kupalo tridesetak metara od obale, a onda su u moru primijetili tamnu sjenu. Drugi mladi kupač u napadu nije ozlijeđen, objavio je tamošnji šerifov ured. Tim Dicus (54) surfao je kad je čuo djevojčine krikove. Ubrzo joj se i približio te ju je ugledao u krvavom središtu, s odsječenom nogom. Njezin je prijatelj uspio pobjeći prema obali.</p>
<p>»Kad sam joj se približio, spazio sam zvijer desno od nje. Izgledalo je da se sprema za novi napad«, ispričao je Dicus novinaru AP-a. Kad je teško ozlijeđenu djevojku ipak smjestio na dasku za surfanje, morski je pas krenuo za njenom rukom. »Pratio nas je sve do obale, valjda želeći dovršiti objed, pa sam ga u jednom času šakom opalio po nosu«, dodao je Dicus.</p>
<p>Po dolasku na obalu dvoje mu je kupača pomoglo da djevojku izvuče na suho, odakle je prevezena u bolnicu. No, više joj nije bilo spasa. Odmah nakon napada svim je kupačima uzduž desetak kilometara duge obale prepune ljudi, zabranjeno daljnje kupanje. Zabrana je na snazi bila i u nedjelju. [akb]</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Uspješno razdvojeni egipatski sijamski blizanci</p>
<p>DUBAI</p>
<p> – Tijekom složene operacije koja je trajala više od 12 sati, saudijski su liječnici uspješno razdvojili egipatske sijamske blizance u Medicinskom centru kralja Abdulaziza u Rijadu, objavili su u nedjelju saudijski listovi. </p>
<p>Zahvat je obavilo ukupno 35 liječnika predvođenih dr. Abdullahom Al-Rabeeom.</p>
<p>Blizanci, Ala i Walae, rođeni 19. ožujka ove godine, bili su spojeni ramenima i trbuhom. Operaciju je ranije posebnim ukazom odobrio i saudijski prestolonasljednik Abdullah bin Abdulaziz. </p>
<p>Bilo je to deseto uspješno razdvajanje sijamskih blizanaca u Medicinskom centru u Rijadu, naveli su tamošnji listovi. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Šest mjeseci...</p>
<p>NEW DELHI</p>
<p> – U državama uokolo Indijskog oceana u nedjelju je bilo tužno. Preživjeli su se uz molitvu i svijeće prisjetili 178.000 poginulih i 50.000 nestalih u tsunamiju koji je taj dio svijeta poharao prije točno šest mjeseci, 26. prosinca¸prošle godine. I dok su se ribari praznovjerno bojali novoga tsunamija, oko 1000 je indijske djece održalo »marš svijećama«.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Svjetski rekord u najvećoj simultanki</p>
<p>PACHUCA</p>
<p> – Tisuće šahista postavilo je u nedjelju novi svjetski rekord igrajući simultane partije šaha u parku u središnjem Meksiku, objavio je predstavnik Guinnesove knjige rekorda. Ukupno 12.388 igrača sudjelovalo je u obaranju starog rekorda postavljenog u Havani 2002. (11.320 natjecatelja). Gomila igrača okupila se u Pachuci, 80 km sjeveroistočno od Ciudad de Mexica, kako bi zaslužili svoje mjesto u knjizi rekorda. Oko 80 posto njih bila su djeca.</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Na Zemlji živi 6,5 milijardi ljudi</p>
<p>Na Zemlji živi 6,5 milijardi ljudi, pokazuju posljednje demografske procjene o kojima će na svjetskom kongresu, u srpnju u francuskom Toursu, razgovarati svjetski stručnjaci. Polovicom 2005. na Zemlji je, prema podacima Francuskog instituta za demografska istraživanja koji su objavljeni u posebnom broju časopisa »Populacija i društvo«, bilo oko 6,477 milijardi stanovnika. 6,5-milijarditi Zemljanin rodit će se u prosincu u Aziji, kontinentu na kojem se godišnje rodi najveći broj djece. Francuski demograf Gilles Pison tvrdi da je stanovništvo vrlo loše »zemljopisno podijeljeno«. U šest najnastanjenijih zemalja, Kini, Indiji, SAD-u, Indoneziji, Brazilu i Pakistanu živi 3,3, milijarde ljudi, što je više od polovice ukupnog broja svjetskog stanovništva. Od 100 stanovnika Zemlje, 61 živi u Aziji, 14 u Africi, 11 u Europi, 9 u Južnoj Americi, 5 u Sjevernoj Americi, a manje od jedne osobe u Oceaniji. Razlike u standardu stanovnika također su goleme - životna je dob prosječnog Japanca oko 82 godine, a u Malawiju oko 40. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Protiv prostitucije javnim ponižavanjem klijenata</p>
<p>Javno ponižavanje klijenata najnovija je metoda borbe protiv prostitucije čikaške policije. Metoda se sastoji u objavljivanju njihovih fotografija na Internetu. Službena stranica mjesnih službi odsad sadrži fotografije, s prezimenom i adresom, osoba uhićenih jer su tražile usluge prostitutki. Dva dana nakon objave programa, web stranice policije primile su 90.000 posjeta, što potvrđuje tu dobru ideju. »Najbolji je način borbe udariti ondje gdje ih boli, tj. da im za to saznaju bližnji«, kažu u policiji. Fotografije nepodobnika čiji se broj u dva dana popeo na tridesetak, bit će dostupne tijekom mjesec dana. Lani je u Chicagu, gradu u kojem se prostituciji odaje od 16.000 do 25.000 osoba, uhićeno 950 klijenata i 3204 prostitutke. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="24">
<p>Toplo hladni »novi performans« </p>
<p>Eurokaz s ovakovom selekcijom, bez društva nekog drukčijeg festivala više ili manje slične profilacije, živi i dalje, jer jednostavno ima zasluženu privilegiju – svoje gledatelje </p>
<p>Bolji poznavatelji prijeporne povijesti Eurokaza (koji je otpočeo u srijedu na večer u Zagrebu), svjesni su da na tom festivalu mogu očekivati »sve i ništa« i oboje u hibridnim varijacijama.</p>
<p> Oni, oboružani dovoljnom količinom volje, živaca, možda i suviše lakovjernoga povjerenja i zdrave radoznalosti, na kraju i »optimistične« imunosti na »eurokazovsku poetiku« (jer kako inače se tome istom, bez posljedica, vratiti i sljedeće godine), predstavljaju malo kazališno pleme koje, čini se, može izdržati više šok terapija, no što im taj festival može prirediti.</p>
<p> Uz, naravno, vječno pitanje do kada, kao i ono, je li taj Festival, taj žuđeni i potrebiti dašak svjetskih produkcija i »na našim stranama« može postojati i, naravno, isisavati određenu količinu proračunskih sredstava, a sve za vrlo malenu i »intelektualnu elitnu« grupu. Na sva ta pitanja do sada je potrošeno mnogo riječi i žuči, no konkluzija se unatoč svim kritikama konstruira sama od sebe. Eurokaz, s ovakovom selekcijom, bez društva nekog drukčijeg festivala više ili manje slične profilacije, živi i dalje, jer jednostavno ima zasluženu privilegiju – svoje gledatelje. </p>
<p>Upravo iznesen »prolog« u znatnoj mjeri nadahnut je performansom »U-biti« koju su u tvornici »Jedinstvo« u petak na večer izveli članovi, u hrvatskim okvirima ne bez uvažavajućih referenca, kulturne organizacije »Labin Art Express«, u autorsko-redateljskom viđenju suosnivača skupine i multimedijalne grupe »Metal Guru«, Deana Zahtile, i glumice i multimedijalne umjetnice Xene L. Županić.</p>
<p> Idejni pokretači u društvu još 11 Labinjana (to su: V. V. Zdravci, I.Vehabović, B. Vilić, S. Vlačić, M. Vlačić, M.Sršen, E. Laube, J. Gračanin, N. Krasnići, Z. Martić i G. Batelić) te Šajete, nastojali su – koristeći se dramaturgijom uglavnom nekontroliranoga kaosa te »trash» poetikom – uputiti na probleme svoga grada (narkomanija, mentalne bolesti, nezaposlenost, samoubojstva). Povod za taj dokumentarno fiktivni performans jesu ubojstva koja je počinio jedan njihov sugrađanin koji, trenutačno u pritvoru, čeka suđenje u Remetincu. Uz upotrebu iritantne i repetativne video instalacije te dominantne kolerične glazbe Metal Gurua, naturščici u stilu talk showa Željka Malnara velikim dijelom teroriziraju i maltretiraju publiku (verbalno i tjelesno).</p>
<p> Zvuk harmonike i pjevanje popularnih šlagera i etno songova, grubost neverbalnih znakova, miješanje privatnog i javnog dramskog subjekta, samo su neki od postupaka toga postdramskoga i postantropocentričnog teatra koji, nerijetko, samo larpurlartistički nastoji estetikom brutalnosti i šoka pobuditi emocije i konkretnu reakciju publike (zbog mogućnosti ozljeđivanja publika je u valovima napuštala dvoranu).</p>
<p> Ta multimedijalna i multidiskurzivna predstava u nekoliko fragmenata zadobivala je i psihodelično obilježje, a »celofanski« sado-mazohistički pasaži te prizori felacija i evokacija seksualnog odnosa, u potpunosti su zakrčili komunikacijski kanal.</p>
<p> Rezultat kazališnoga iskaza jest gubljenje osjećaja za scensko vrijeme i prostor, pa i dramsku istinu i laž. Iako je »U-biti« bez smislenoga koncepta i u mnogim segmentima već viđeno i reciklirano (kvazi citat na rad katalonske skupine »La fura dels baus«), njihovo se gostovanje ukalupilo u neku krovnu eurokazovsku estetiku (čini se da je ove godine nema dovoljno) koja provocira, boli, uzrujava i sasvim istjeruje ravnodušnost, i to na velika vrata. </p>
<p>Sve rečeno gotovo je postao problem u dvosatnom, dvolikom performansu »Kada će procvasti rujanske ruže? Sinoć je to bila samo komedija«, u režiji Lin Hixson – hermetičnom, hladnom, nepristupačnom i do te mjere spekulativnom da zahtjeva toliki intelektualni i kulturološki angažman, kojega nije lako, tek tako, očekivati od uobičajene publike.</p>
<p> Ipak, čikaška skupina »Goat Island« (četvrti put na Eurokazu) napunila je dvije večeri (četvrtak i petak) Zagrebačko kazalište mladih. Baveći se pojmom popravljanja (svijeta, filmova, romana, kazališta) oko kojeg fokusiraju svoju sklonost intertekstualnosti i citatnosti (nadahnuti su radom pjesnika Paula Celana, filozofkinje Simone Weil i zvijezdom nijemih filmova Lillian Gish), ponajbolji su i najprohodniji u plesnim dijelovima. U njima fragilnim pokretima, koristeći neverbalni vokabular, kažu mnogo više nego zamornim i zakrčenim tekstualnim dijelovima i netransparentnim stankama. Za njihovo bolje razumijevanje trebalo je proučiti zadnju »Frakciju«, prelistati priručnik iz fizike ili, možda, najučinkovitije od toga, pohađati njihovu radionicu. A to je već previše i eurokazovskom gledatelju, čije smo dobre osobine opisivali na početku članka. </p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Zamrli projekt obnove</p>
<p>Hoće li se revitalizirati krediti Svjetske banke za obnovu splitske povijesne jezgre i Dioklecijanove palače?</p>
<p>Nakon što je ravnatelj Svjetskog Centra za baštinu Unescoa sa sjedištem u Parizu, Franceso Bandarin, nedavno posjetio Split, u kulturnim krugovima ponovno je potaknuto pitanje zamrlog »Projekta obnove stare gradske jezgre od 1999. do 2005. godine«, što ga je Svjetska banka bila voljna kreditirati s devet milijuna dolara, a Grad Split poduprijeti s dodatnih šest milijuna dolara. </p>
<p>S obzirom na to da je Bandarin dugo obnašao dužnost savjetnika za Svjetsku banku u području urbanog rukovođenja i zaštite spomenika, splitski stručnjaci nadaju se da bi im on mogao pomoći u revitalizaciji projekta kojim bi se u potpunosti obnovila splitska povijesna jezgra. </p>
<p>Na susretu s Bandarinom istaknuto je da je došlo vrijeme za obnovu projekta. Stručnjaci su već izradili master plan za staru jezgru izvan Dioklecijanovih zidina, dok je studija o palači u izradi.</p>
<p> Iako je svojedobno izrađena iznimno kvalitetna studija, koja je obuhvaćala sve socijalne i ekonomske aspekte ambicioznog plana obnove, kao i stupanj njegove provedivosti, do realizacije projekta nikada nije došlo jer je hrvatska Vlada Splitu uskratila jamstva za kredit zbog velike prezaduženosti u gradskoj blagajni. Nije pomogao ni dolazak tadašnjeg člana misije Svjetske banke i istaknutog američkog sociologa Stana Pibodyja koji je posao splitskih stručnjaka ocijenio »detaljnim i jasnim«. Ako dođe do realizacije kredita, program revitalizacije povijesne jezgre trajat će nekoliko godina.</p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Bogat radionički program</p>
<p>Festivalske radionice prometnule su se u svojevrsni brand šibenskog Međunarodnog dječjeg festivala, koji se već tradicionalno održava u gradu prijatelju djece svijeta. Zdenka Bilušić, likovna pedagoginja iz Šibenika, jedna je od zaslužnijih za veliki uspjeh tih radionica kojih je ove godine čak 20-ak, a okupljaju više od 600 djece iz Hrvatske, Italije, Indije i drugih zemalja.</p>
<p> Ove je godine i nekoliko novih radionica koje su već u startu izazvale interes polaznika i javnosti. Među njima je i radionica za podučavanje u izradi papira u kojoj su angažirana djeca s posebnim potrebama. Voditeljice su Lucia Sellan i Andrea Satta koji već imaju veliko iskustvo u tom radu. Radionica je realizirana u suradnji s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i ima tri odjela. Djeca se uče pravljenju i obradi papira starom istočnjačkom tehnikom, uz korištenje prirodnih i neobičnih materijala. Izrađuju se i male knjige od otisaka listova, a pomoću stare istočnjačke tehnike djeca su radila i zanimljive svjetiljke. </p>
<p>Najambiciozniji projekt stvara se u radionici murala koju vodi Velibor Janković. Djeca na zidu od oko 60 metara četvornih, ispred OŠ »Faust Vrančić«, slikaju akrilom na temu »Stvaralaštvo Fausta Vraničića«. Djeca su najprije skicirala strojeve što se nalaze u Vraničićevoj knjizi »Machinae novae«, a osim mlinova, padobrana i ostalih izuma toga slavnog Šibenčanina, na muralu će biti i geografski prikaz Šibenika. [Jadranka Klisović]</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Antologija iz olovnih vremena</p>
<p>Roland Jovanović Barolda priznati je arhitekt koji već godinama djeluje u Londonu. Krsto Cviić afirmirao se u Britaniji kao novinar Economista, politolog u Kraljevskom institutu za međunarodna zbivanja, a u zadnje doba i kao visoki savjetnik u Europskoj Banci za obnovu i razvoj. Njih dvojica nedavno su javnosti pokazali i jednu do sada sasvim nepoznatu stranu svog lika i djela objavivši davno nastalu pjesničku antologiju pod naslovom »Nesmireni zov, prijatelji, u pustoj zemlji«.</p>
<p> Nevelika zbirka, koja u podnaslovu ističe da se radi o »antologiji iz olovnih vremena«, zanimljiv je primjerak hrvatskog samizdata iz prve polovice 50-ih godina, iz doba kada taj disidentski termin nije ni postojao. Tek ove godine, sa zakašnjenjem od pola stoljeća, antologija je napokon objavljena u Zagrebu, u nakladi »Dora Krupićeva«.</p>
<p>Prilikom nedavne promocije u hrvatskom Veleposlanstvu u Londonu, saznali smo da se Cviić i Barolda znaju još iz gimnazijskih dana u Zagrebu. Kao studenti pripadali su malom i tajnovitom katoličkom društvu koje je konspirativno djelovalo mimo i protiv ateističkog svjetonazora.</p>
<p> U antologiji su zastupljeni radovi hrvatskih pjesnika kao što su Frano Alfirević, Drago Ivanišević, Đuro Sudeta, A. B. Šimić, Tin Ujević i Miroslav Krleža. Nekoliko pjesama potpisao je »Pedro Rengo, što je bio poratni pseudonim Rolanda Jovanovića Barolde. Zastupljeni su i strani autori, od Pavla apostola i Franje Asiškog, pa do Rabindranatha Tagorea, T. S. Eliota i Sergeja Jesenjina. </p>
<p>– Poezija je također bila sredstvo samouzdizanja, samorazvoja – rekao je Krsto Cviić ovih dana na londonskoj promociji »Nesmirenog zova. Bile su to, dakle, pjesme koje je grupa voljela i čitala, a čini se da su odabrane po mjerilu da duhovno sokole i nadahnjuju. Cviić, pak, kaže da je to bio njihov »ideološki priručnik« te da je u pitanju bio »određeni idealizam, zasnovan u borbi, otporu«. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="28">
<p>Europsko prvenstvo na novom stadionu u Zagrebu</p>
<p>Bude li Hrvatska s Mađarskom organizirala EURO 2012. godine, Zagrebu bi pripalo pet utakmica, Splitu četiri, a Rijeci i Osijeku po tri </p>
<p>Bude li Hrvatska u suorganizaciji s Mađarskom dobila domaćinstvo nogometnog Europskog prvenstva 2012. godine, što s obzirom na ozbiljnost aktivnosti uopće nije nemoguće, u njoj će se odigrati 15 od ukupno 31 utakmice. Zagrebu bi s tog naslova, uključujući i utakmicu otvorenja, pripalo pet utakmica, Splitu četiri, a Rijeci i Osijeku po tri. Ne bi pritom bilo neobično da se u Zagrebu i Osijeku igra na potpuno novim stadionima. </p>
<p>Isječak je to iz podneblje kandidacijske dokumentacije, koju su, na zajedničkom sastanku krajem prošlog tjedna u Varaždinu, »pročešljali« mađarski i hrvatski organizacijski odbori. Istom se prigodom moglo čuti, kako nam je rekao Zorislav Srebrić, glavni tajnik HNS-a, da će mađarski Parlament svom savezu dati pozitivno mišljenje o ulasku u kandidaturu 4. srpnja. Od hrvatskog se Sabora očekuje da to učini do 10. srpnja, a da se s te strane malo što želi prepustiti slučaju svjedoči i uspješan posjet u petak delegacije HNS-a, na čelu s Vlatkom Markovićem, Vladimiru Šeksu, predsjedniku Sabora. </p>
<p>Ipak, budući da se prijateljska uvjeravanja takve vrste najbolje učvršćuju u neformalnim okolnostima, tako će se 2. srpnja u Hevizu na zapadnoj obali Balatona održati prijateljski nogometni dvoboj parlamentaraca Mađarske i Hrvatske, pri čemu je važno ono »treće poluvrijeme«.</p>
<p> A da se ne bi reklo kako se u prikupljanju pozitivnih mišljenja za svrsishodnost ulaska u kandidaturu zaista želi sve predvidjeti, najavljen je za utorak sastanak kod Predsjednika RH Stjepana Mesića. </p>
<p>Od hrvatske vlade i predsjednika Sanadera spomenuta je načelna potpora, dobivena još u začetku kandidature. Bez toga se i ne bi došlo do današnje razmahane akcije u kojoj je s hrvatske strane obavljen onaj dio bitnih razgovora s predstavnicima potencijalnih gradova domaćina, kroz koje se i došlo do saznanja da bi se u Zagrebu mogao graditi novi stadion. Ista se mogućnost očekuje i od Osijeka, budući da računi pokazuju da rekonstrukcije postojeća dva objekta, inače naznačenih kao vreće bez dna, stoje gotovo podjednako kao i gradnja novih, s tom razlikom što se pri gradnji novog objekta najprije može udovoljiti onom osnovnom uvjetu, a to je brzi dolazak i odlazak sa stadiona, dobar smještaj gledatelja, dovoljno parkirališnih mjesta... </p>
<p>Od uvijek na suradnju spremnog Srebrića uspjeli smo dobiti informaciju o tome je li iduća prvoligaška sezona svojevrsni oproštaj od lige sa 12 klubova i sustava u kojem prvih šest klubova razigrava za prvaka, a preostali za ostanak. Marković je, naime, neki dan autoritativno najavio kraj postojećem sustavu, svrstavajući se u ligu sa 10 klubova, kao što su odlučili i naši susjedi Slovenci: </p>
<p>»Nevažno je hoće li klubovi na vrijeme ili godinu dana unaprijed stići dati svoju suglasnost o promjeni sustava kad načelni stav o tome ionako već postoji. O tomu će presuditi nešto strože primjenjivanje kriterija licenciranja, čime su se rukovodili Slovenci, koji pritom nisu pokazali nikakvu sentimentalnost ni prema veličini klubova kao što je ljubljanska Olimpija. Budemo li i mi takvi, još ćemo trebati tražiti klubove do napunimo Ligu 10«, kaže Srebrić. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>»Mađari imaju šanse kao miš u željezariji« </p>
<p>Hrvatski nogometni prvaci za novu se sezonu pripremaju u slovenskom Zreču. Brojne najave još nisu donijeli ništa konkretno jer Hajduk se za novu sezonu nije pojačao. Štoviše, čak je i oslabljen odlaskom reprezentativca Ivana Leke u belgijski Brugge</p>
<p>ZREČE</p>
<p> – U Hajduku, tijekom prvih dana priprema za novu sezonu u slovenskom Zreču, nakon spoznaje da će u drugom pretkolu Lige prvaka igrati protiv mađarskog Debrecena naglo su mijenjali raspoloženje. Silno zadovoljstvo zamijenio je oprez, a analizator je svih tih naglih promjena raspoloženja novi Hajdukov strateg Ćiro Blažević. </p>
<p>»Zapišite da Mađari nemaju nikakve šanse, još bolje, šanse su im kao mišu u željezariji. Kad pripremim momčad onako kako znam, a za to imam više od mjesec dana, Mađari će biti gotovi«, pričao je isprve Blažević. </p>
<p>Prva je utakmica protiv Debrecena na rasporedu 26. ili 27. srpnja u Mađarskoj, a uzvrat je predviđen za 3. ili 4. kolovoz u Splitu. No, kako su stizale informacije iz Mađarske, ali i od Blaževićevih trenerskih kolega, optimizam se pretvarao u još snažniji oprez. </p>
<p>»Zvao me bivši pomoćnik iz Varteksa Zlatko Dalić. Rekao mi je da to više nije riječ o momčadi od prije dvije godine, koja je izbacila moj Varteks. Debrecen je silno ojačao, a što je najvažnije to je klub koji ima veliku ambiciju napraviti nešto u Europi. I što je najgore za nas, oni skaču od sreće i oduševljenja što su dobili, kako čujem da nas nazivaju, onemoćali Hajduk. No, to može biti i presudan motiv za nas«, naglašava Blažević, koji tvrdi da se navijači ipak moraju nadati prolazu. </p>
<p>Dani u slovenskom Zreču prolaze brzo. Blažević igračima ne daje ni trenutak opuštanja. Jutarnje seanse u dvoranama, gdje se govori o taktičkim postavkama igre, praktični dio dobivaju na poslijepodnevnim treninzima. U subotu je Blažević održao prvi trening, na kojem se odigrala i utakmica. Postavio je prvu momčad koju su mu sugerirali novinari i pričuve. Bila je to utakmica koja je nalikovala na brojne Hajdukove predstave u prošlom prvenstvu. Ništa impresivno, štoviše jalovo i dosadno, prva se momčad gubila u brojnim dodavanjima i sporosti, tako da je Blažević nakon treninga vrištao u diktafone novinara kako nije vidio ništa. </p>
<p>Čisto sumnjamo, pomno je Ćiro pratio svaki korak pojedinog igrača, nerijetko glasno urličući na one koji nisu slušali njegove upute: </p>
<p>»Ne bude li onako kako ja kažem, dalje ide Debrecen!« </p>
<p>Inače, brojne najave Hajduku još nisu donijele ništa konkretno, jer se Hajduk za novu sezonu nije pojačao. Štoviše, čak je i oslabljen odlaskom reprezentativca Ivana Leke u belgijski Brugge. </p>
<p>Kako je u istom hotelu s Hajdukom boravio i Slaven Belupo, tako se u razgovorima klupskih vodstava pojavila ideja o razmjeni Ćaćića iz Hajduka za Dodika iz Slavena Belupa. Štimac nije bio oduševljen tim prijedlogom, tražeći brzoga Karabogdana za svog igrača. Dakako, Slaven tu ideju nije prihvatio. </p>
<p>Štimac inače smatra da je Debrecen veoma opasan suparnik. </p>
<p>»Svi misle da Mađare moram proći. Ispadnemo li, znate kako će biti. Osobno sam želio bečki Rapid, to bi nam bio suparnik po mjeri.« </p>
<p>S druge strane, Niko Kranjčar smatra da su se ispunile želje igrača. </p>
<p>»Znam da ste i vi novinari željeli mađarskog predstavnika. Sad ga imamo i mi i vi. Prolazak nije siguran, ali imamo dobre šanse.« </p>
<p>Riječ, dvije i o Debrecenu. Sjetit ćete se jednoga našeg vratara koji već dvije godine nastupa za taj mađarski klub. Sandro Tomić, koji je ponikao u Hajduku, a vratarsku je zrelost dosegao u Rijeci i Zagrebu, svoj pečalbarski kruh zarađuje na granici Mađarske i Rumunjske. Debrecenu, koji je osvojio prvenstvo Mađarske s uvjerljivih šest bodova prednosti ispred Ferencvarosa, još igraju Srbi Bogdanović, Vukmir i Kolaković, s time da je ovaj prvi najbolji strijelac sa 15 prvenstvenih pogodaka. U pauzi između dvije sezone Debrecen se ojačao s nekoliko provjerenih mađarskih prvoligaških igrača i uprava ima ambiciju u najmanju ruku doseći Ligu Uefe, za što bi se moralo preskočiti Splićane. </p>
<p>U Hajduku su suparnika shvatili najozbiljnije pa nam je Štimac rekao da će klupsko izaslanstvo s Blaževićem na čelu hitno ići u »špijunsku« misiju pogledati kako igra Debrecen. Prigode su tu, uskoro počinje mađarsko prvenstvo i Superkup.</p>
<p> Nije tajna da bi prolaz u 3. pretkolo, dakle u najmanju ruku i plasman u Ligu Uefe, donijelo Hajduku dobru priliku za zaradu u uvjetima kada klub praktički prosi od dobrotvora. Uđe li, pak, Hajduk u Ligu prvaka, sponzori bi se morali i odbijati. Tako je to u sportu... </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Janić osvojio prvo zlato za Hrvatsku </p>
<p>Karatistica Petra Naranđa osvojila je srebro u kategoriji do 60 kg</p>
<p>ALMERIA</p>
<p> – Kajakaš na mirnim vodama Stjepan Janić osvojio je prvu medalju za Hrvatsku na 15. Mediteranskim igrama u Almeriji, i to zlatnu. Janić je postao prvak Mediterana u disciplini kajak 1000 metara. U finalu je 26-godišnji Janić, inače član KK Belišće, ostvario vrijeme 3:26.770 minuta te pobijedio ispred Francuza Cyrillea Carra i Slovenca Jerneja Župančiča Regenta. </p>
<p>Drugi je dan plivačkih natjecanja donio Hrvatskoj dvije medalje - srebro Gordana Kožulja na 200 m leđno i broncu Ane Sršen u utrci 100 m slobodno sportaša s invaliditetom. Kožulj je bio mediteranski prvak do posljednjih 30 metara utrke, okrenuo je »stotku« kao prvi s dobrih 58.20 sekundi, a u završnici mu je zlato uzeo Slovenac Blaž Medvešek (2:00.08).</p>
<p> Rezultat 2:00.48 minuta nije posebno zadovoljio Kožulja, koji je prije utrke najavio vrijeme i ispod dvije minute. Ana Sršen je ponovila uspjeh s prošlih Igara u Tunisu, brončanu je medalju na 100 m slobodno osvojila rezultatom 1:10.76 minuta, i to u otvorenoj kategoriji s različitim tjelesnim hendikepom, pa su neke plivačice bile u prednosti u odnosu na Dubrovkinju. </p>
<p>Sanja Jovanović je bila sedma na 100 m leptir sa 1:01.50 minuta. Sedmi je bio i Aleksej Puninski na 100 m leptir s rezultatom 54.96 sekundi, dok je hrvatska štafeta 4x100 slobodno u sastavu Bruno Barbić, Igor Čerenšček, Ivan Mladina i Mario Delač bila peta s rezultatom 3:25.41.</p>
<p> U utrci osoba s invaliditetom trostruki je olimpijski pobjednik Mihovil Španja osvojio šesto mjesto sa 1:07.16, dok je Ferdinand Major bio sedmi (1:08.26). </p>
<p>U susretu 1. kola A skupine turnira u Vicaru hrvatske su rukometašice svladale Francusku sa 31-29 (17-15), dok su rukometaši svladali Egipat sa 24-22 (12-11) i osigurali četvrtfinale, gdje čekaju poraženog iz dvoboja Španjolske i Grčke. U susretu 1. kola B skupine hrvatske su odbojkašice svladale Francusku sa 3-0 (25-15, 25-20, 25-23) i već praktički osigurala plasman u polufinale, budući da je u našoj skupini još samo Italija, koja je došla u juniorskom sastavu. Hrvatski odbojkaši izgubili su premijernu utakmicu mediteranskog turnira protiv Egipćana (3-2), te će za dva dana morati dobiti Španjolce ukoliko žele u daljnje natjecanje. Svaka pobjeda protiv domaćina, koji igra u najjačem sastavu, bit će dovoljna za prolaz, no izabranici Rade Malevića morat će pokazati daleko više od utakmice sa Egipćanima. </p>
<p>Ženska gimnastička reprezentacija, u sastavu Tina Erceg, Tanja Delladio i Tijana Tkalčec, peta je u ekipnom višeboju. Prvo je mjesto pripalo Talijankama, drugo Francuskinjama, a treće Španjolkama. Tina Erceg i Tanja Delladio svojim su rezultatima izborile nastup u nedjeljom pojedinačnom višeboju. Karatistica Petra Naranđa osvojila je srebrno odličje na Igrama. U finalnoj je borbi u kategoriji do 60 kilograma Naranđu, nakon produžetaka, sa 1-0 pobijedila Snežana Perić iz Srbije i Crne gore.</p>
<p>Hrvatske košarkašice započele su svoj nastup na Mediteranskim igrama uvjerljivom pobjedom nad Grčkom 65-43, s kojom su praktički osigurale nastup u polufinalu, budući da je u našoj skupini još samo Italija. Već nakon prve četvrtine, koju su naše košarkašice dobile sa 28-12, bilo je jasno da Grkinje nisu ravnopravan protivnik. Na poluvremenu je prednost narasla na 24 razlike (42-18), pa je trener Viktor Kovač dao priliku svim igračicama - igrale su sve osim Ane Roce. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Duncan ušutkao kritičare </p>
<p>Tim Duncan u sva je tri NBA finala sa San Antonijom osvojio prsten i naslov najkorisnijeg igrača </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U sedmoj finalnoj utakmici, koja je za njega bila utakmica istine, Tim Duncan je pokazao da je »taj«, da pripada najužem vrhu košarkaških velikana. Kad se u NBA finalu obruč košarkaša Detroita već gotovo zatvorio oko Duncana, Ginobilija i Parkera, kad se činilo da će momčad Larryja Browna »isprašiti« San Antonio i proslaviti drugi naslov zaredom, Duncan je pronašao put i treći put u svom trećem finalu u posljednjih sedam godina sa Spursima osvojio prsten prvaka. Treći je put izabran i za najkorisnijeg igrača finala. </p>
<p>Za njega su govorili da je premiran, introvertiran, da bježi od lopte, da nema karakteristike vođe, da je plašljiv u ključnim trenucima. Peta i šesta utakmica finala dala su za pravo kritičarima, Duncana »nije bilo« u odlučujućim trenucima na terenu.</p>
<p> I sedma se finalna utakmica igrala po sličnom scenariju. Detroit je imao devet poena razlike u trećoj četvrtini, izgledao je kao momčad prvaka, dok se Duncan »gušio« u zagrljaju Bena Wallacea i Antonija McDyessa. No, uspio se othrvati svim izazovima, dati ključni impuls svojoj momčadi i okončati utakmicu sa 25 poena i 11 skokova. </p>
<p>Dečko koji je počeo trenirati košarku nakon što je uragan poharao Djevičanske otoke i uništio, među ostalim, bazen gdje je trenirao plivanje, pokazao je odliku koju imaju samo najveći - bio je najbolji u ključnim trenucima. Možda Duncanova zakucavanja nisu najspektakularnija, možda nekima nedostaju hvalisanje i grimase tipične za NBA, možda će neke smetati njegov vječno izgubljeni pogled... No, Duncan je konačni pobjednik, to je jedino važno u zemlji koja cijeni samo i isključivo prvo mjesto. </p>
<p>U finalu koji je pokazao da je NBA uistinu »drugi svijet«, Detroit je bio i više nego dostojan suparnik. Činilo se da momčad Larryja Browna ima »sastojke« za prvaka, ali Spursi su imali Duncana. Stručnjaci predviđaju da priča između San Antonija i Detroita još nije gotova. Ključni igrači Spursa mlađi su od 30 godina i imaju ugovore još najmanje pet sezona, što znači da kao momčad mogu samo rasti. I Detroit, koji će vjerojatno zbog zdravstvenih problema Larryja Browna dobiti novog trenera, zadržat će jezgru momčadi. Za ostatak lige to nisu dobre vijesti. </p>
<p>Iva Perdec Augustić</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Lopez je Španjolac samo po prezimenu </p>
<p>»Lopez je ljevak, što je prednost na travi. Već je treću godinu zaredom u osmini finala. Sjajno servira, stalno je na mreži«, kaže Ančić</p>
<p>LONDON</p>
<p> – Nitko ne sumnja kako Mario Ančić može osvojiti Wimbledon. Iako će se Super Mario osmjehnuti na pitanje britanskog novinara može li ponoviti trijumf Gorana Ivaniševića prije četiri godine i reći kako nije vrijeme za takve teme, ipak je svjestan kako preživjeli u prvom tjednu imaju pravo sanjati o naslovu u drugom tjednu Wimbledona. Naročito ako je osmina finala izborena na »profesorski« način za manje od dva sata, uključujući kišni prekid od 20-ak minuta... </p>
<p>Toliko je, naime, bilo potrebno Mariju Ančiću da pokaže tamnoputom Francuzu Gaelu Monfilsu koliko još mora raditi kako bi među seniorima dostigao mrvicu onoga što je osvojio među juniorima. A prošle je godine Monfils upisao pobjede na Australian Openu, Roland Garrosu i Wimbledonu. Juniorsko je iskustvo bilo dovoljno za sedam gemova, Ančić je izborio priliku za četvrtfinale pobjedom sa 6-3, 6-3, 6-1. </p>
<p>S drugim tjednom za Ančića stiže i prvi ozbiljni ispit. Možda će neki reći kako Španjolci nemaju što tražiti na travi, ali i Ančić će reći da je Feliciano Lopez Španjolac samo prezimenom. Uostalom, najbolju je demonstraciju moći na travi Lopez iskazao u 6-4, 7-6 (4), 6-3 pobjedi protiv Rusa Marata Safina. Poraz petog nositelja dosad je najveći »skalp« na ovogodišnjem Wimbledonu i najbolje upozorenje za 21-godišnjeg Ančića. </p>
<p>»Lopez je ljevak, što je prednost na travi. Već je treću godinu zaredom u osmini finala. Sjajno servira, prvi i drugi servis, stalno je na mreži. Uostalom, dobio je Safina, kojeg sam gledao i mislio kako je ovo njegova godina, jer po mom mišljenju nikad bolje nije igrao na travi«, rekao je Ančić, koji će izaći na teren broj 18 u 13 sati po srednjoeuropskom vremenu. </p>
<p>Dvodnevni odmor najveća je nagrada Ančiću za uvjerljiva izdanja u All England klubu, budući da osjeća posljedice od naslova u Hertogenboschu i dva tjedna bez odmora. Masaže i odmor uz relaksirajuće treninge ispunile su većinu sati preko vikenda. </p>
<p>Drugi je tjedan londonskoga Grand Slama ujedno početak juniorskog turnira, koji bi vrlo lako mogao imati hrvatski predznak. Uoči Wimbledona ponajbolji juniori svijeta pripremali su se u Roehamptonu, gdje je dvostruki naslov odnio pobjednik Roland Garrosa Marin Čilić. Naime, u finalu pojedinačne konkurencije Čilić je sa 6-3, 6-3 nadigrao sunarodnjaka Petra Jelenića, dok je u paru slavio s Ircem Tristanom Farronom Mahonom. Osim Jelenića i Čilića. u Wimbledonu će igrati i Mikhail Karpolj. </p>
<p>»Dva Hrvata u finalu turnira na londonskoj travi. Pa može li bolje? Uglavnom, zaljubio sam se u brze podloge. Brzo sam se prilagodio. Iako prvi put igram na travi, vrlo sam zadovoljan svojom igrom«, komentirao je Čilić. </p>
<p>Osim Feliciana Lopeza, iznenađenje u konkurenciji tenisačica priredila je 30-godišnja Jill Craybas. Groblje šampiona, ili zloglasni teren broj dva, »progutalo« je još jednog favorita. Dvostruka wimbledonska pobjednica Serena Williams bijesna je dočekala dvoboj nakon što je vrhovni sudac Alan Mills prebacio ogled sa središnjeg terena na »dvojku«. Sveukupno, sve je išlo na ruku Amerikanke Craybas, 85. tenisačice svijeta, koja je odigrala meč života i pobijedila sa 6-3, 7-6 (4). [I. Mi.]</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Spektakl umjesto štrajka i oluje </p>
<p>BERLIN (od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> – Svjetsko prvenstvo u odbojci na pijesku, koje se prošlog tjedna održavalo u Berlinu, završilo je stiskom ruku i osmijesima zbog dobro obavljenog posla, a malo je nedostajalo da ono uopće ne bude održano. Naime, dolazak američkih igrača u Berlin uzburkao je strasti ostalih igrača, a kao glavni je razlog navedena činjenica da za nastup na SP-u treba odigrati barem osam turnira Svjetske serije, na kojima se Amerikanci u pravilu ne pojavljuju. Razlozi nepojavljivanja manje su važni, no spominje se premalo »šuškavih« razloga. </p>
<p>U takvom su okruženju preostali sudionici SP-a odlučili nenastupiti na berlinskom spektaklu i krenuli u štrajk. U 105 minuta neizvjesnosti hoće li SP biti održan ili ne, na pregovorima s predsjednikom FIVB-a Rubenom Acostom, odbojkaši su izlazili s čvrstom voljom u bojkot natjecanja. Kako je kasnije rekao ponajbolji svjetski odbojkaš na pijesku Nijemac Christoph Dieckmann (drugi na zagrebačkom Swatch FIVB World Tour-VIP Openu), igračima se prijetilo izbacivanjem iz Svjetske serije, pa čak i (ne)nastupom na Olimpijskim igrama. Konačni je sporazum postignut kompromisom, odnosno izjednačavanjem prava američkih i neameričkih odbojkaša.</p>
<p>Ako se mogu povući paralele između zagrebačkog turnira Svjetske serije VIP Opena i turnira održanog u glavnom gradu nekadašnje Istočne Njemačke, onda je to kvalitetna organizacija. Puna raskoš otprilike četiri milijuna eura vrijednog spektakla na Alexanderplatzu bila je zastupljena na svakom koraku uz 11.000 četvornih metara pijeska. Otprilike 8000 ljudi smještenih uz središnji teren nije s tribina mogla otjerati niti najava olujnog nevremena. </p>
<p>Kiša i vjetar ipak nisu smetali osvajačicama prvenstva. Američka kombinacija Walsh/May-Treanor superiornošću su »gazile« suparnice kroz cijeli turnir, da bi konačna potvrda njihove vrijednosti došla u finalu. Tamo su aktualne olimpijske obranile naslov osvojen prije dvije godine u Rio de Janeiru, svladavši Brazilke Francu i Felisbertu sa 21-17, 21-17. </p>
<p>Krešimir Đureš</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="34">
<p>SAD: Kazniti srebrenički genocid </p>
<p>Srebrenica je u Senatu ujedinila republikanski i demokratski tabor / Stručnjaci za međunarodno pravo smatraju da formulacija »genocidni zločin« jača argumentaciju vlade BiH u tužbi protiv SCG </p>
<p>NEW YORK, (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Američki Senat u srijedu je konsenzusom usvojio rezoluciju broj 134 o Srebrenici u kojoj se tvrdi da je u srpnju 1995. u ovoj enklavi počinjen genocid. Rezoluciju su sponzorirali demokratski senatori Gordon Smith i Joseph Biden; u njoj doslovce stoji da se u Srebrenici dogodio »genocidni zločin koji su izvršile snage bosanskih Srba nad oko 8000 Bošnjaka, u ljeto 1995. godine«.</p>
<p>Za rezoluciju je glasovalo svih sto senatora, a to pravi politički kuriozitet u Washingtonu. Srebrenica je tako, ujedinila republikanski i demokratski tabor koji gotovo o svemu drugom imaju različito političko mišljenje. U rezoluciji se navodi da se u BiH provodila politika agresije od strane bosanskih Srba uz pomoć vlasti tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Sve je to dovelo do progona dva milijuna ljudi, oko 200.000 ubijenih, te desetaka tisuća silovanih ili na druge načine mučenih žrtava u minulom ratu u BiH, u razdoblju od 1992. do 1995. Rezolucija proziva UN zato što nisu uspjeli spriječiti pad Srebrenice, iako je 16. travnja 1993. u Vijeću sigurnosti ova bosanska enklava proglašena »zaštićenom zonom UN-a«.</p>
<p>Prisjećajući se žrtava Srebrenice, američki Senat napominje da svijet da nije zaboravio što se dogodilo u BiH niti 10 godina poslije te rezolucijom šalje poruku da ratni zločini ne zastarijevaju. Nacionalni je interes SAD-a da se sve osobe odgovorne genocid suoče s pravdom na Haaškom sudu za ratne zločine, stoji u ovoj rezoluciji. Ona ujedno odaje počast i stranim državljanima, uključujući i američke, koji su u mirovnoj misiji u BiH izgubili živote. </p>
<p>Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), krovne udruga koja, kako se navodi, zastupa interese više od 300 tisuća Bošnjaka u SAD i Kanadi, inicirao je gotovo identičnu rezoluciju (House Resolution No. 199) u Zastupničkom domu Kongresa. O ovoj drugoj verziji, zapravo iste rezolucije - kongresnici bi se trebali izjasniti u ponedjeljak 27. srpnja. Kao i u Senatu, rezolucija o Srebrenici u Zastupničkom domu uživa veliku potporu i republikanaca i demokrata. </p>
<p>U povodu usvajanja senatske rezolucije, oglasili su se stručnjaci međunarodnog prava koji smatraju da formulacija »genocidni zločin« jača argumentaciju vlade BiH u tužbi protiv SCG pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Vlada u Sarajevu podigla je tužbu protiv bivše Jugoslavije, sada državne zajednice Srbije i Crne Gore. Prema tužbi, rat u BiH bio je čin agresije SCG nad BiH, tijekom koje je nad Bošnjacima, građanima suverene BiH vršen sistematski zločin, uključujući i genocid.</p>
<p>Erol Avdović</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Beogradska dilema osude zločina </p>
<p>Vojvođanski parlament predložio da se 11. srpnja, datum pokolja u Srebrenici proglasi danom žalosti</p>
<p>BEOGRAD</p>
<p> - Dan uoči dolaska predsjednika RH Stjepana Mesića, srbijansku je javnost u nedjelju i dalje mučila dilema treba li osuditi zločin u Srebrenici ili ne. </p>
<p>I dok se parlamentarne skupine nadmudruju na kojoj stranici deklaracije treba spomenuti najveći pokolj u Europi poslije Drugog svjetskog rata, institucije i pojedinci u Beogradu osjetili su se pozvanima da obajve stavove kako se Srbija treba postaviti prema genocidu što su ga izvršile i njene trupe. </p>
<p>Radoslav Stojanović, umirovljeni profesor međunarodnog prava koji će zastupati SCG u procesu pred Međunarodnim sudom pravde po tužbi BiH za genocid izjavio je da se obljetnica srebreničkog pokolja ne bi trebala obilježiti u Srbiji danom žalosti »jer se to dogodilo na teritoriju druge države«. On je tako reagirao na inicijativu regionalnih stranaka u Vojvodini da se u pokrajinskom parlamentu donese rezolucija kojom bi se zločin okarakterizirao kao genocid, a 11. srpnja proglasio danom žalosti.</p>
<p>Ova je inicijativa naišla na veliko protivljenje stranaka u Beogradu. Demokratska stranka Srbije premijera Vojislava Koštunice odmah je ustvrdila kako bi takav potez vojvođanskog parlamenta u kojem većinu imaju regionalne stranke bio protuustavan. Radikali i socijalisti su zaprijetili demonstracijama i zauzimanjem pokrajinskih institucija. Oni također pripremaju protest u povodu četiri godine od izručenja Slobodana Miloševića. Znakovito je da će protest biti održan istog dana kad i koncert »Bijelog dugmeta« u Beogradu, kako bi masa koja stiže autobusima iz unutrašnjosti mogla ići od jednog do drugog događaja.</p>
<p>Bojan al Pinto-Brkić</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Svečanost UN-a s »niskorangiranim« predstavnikom SAD-a</p>
<p>SAN FRANCISCO</p>
<p> - Gosti iz svih dijelova svijeta okupili su se u nedjelju u San Franciscu na obilježavanju 60. obljetnice UN-a. No, na svečanosti ne sudjeluje nijedan visoki predstavnik Sjedinjenih Država.</p>
<p> Dok su brojne druge države poslale bivše premijere, Bushovu administraciju predstavlja srednjerangirani dužnosnik Sichan Siv, predstavnik SAD-a u UN-ovom ekonomskom i socijalnom vijeću. Brojni sudionici skupa žalili su se na tako nisku razinu predstavljenosti SAD-a na proslavi kojom se obilježava potpisivanje UN-ove povelje 26. lipnja 1945. godine, kao i na slabu američku predanost naporima Svjetske organizacije. Odnosi SAD-a i UN-a napeti su, a brojne članice zamjeraju predsjedniku Georgeu Bushu da vodi izdvojenu politiku, uključujući i protivljenje nekim sporazumima. Bush je za američkog veleposlanika pri UN-u imenovao Johna Boltona, žestokog kritičara Svjetske organizacije. Na svečanosti se raspravljalo o jačanju uloge UN-a. Glavni tajnik UN-a Kofi Annan u poruci izaslanicima istaknuo je kako »nikad u povijesti UN-a nisu bile potrebnije hrabrije odluke«. [Hina/Reuters]</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Krhki mir nad Betlehemom </p>
<p>Sharon upozorava Abbasa da obuzda militante kako bi Palestinci mogli preuzeti nadzor nad Betlehemom</p>
<p>JERUZALEM (Od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> - Nakon dugog vremena, sa Srednjeg istoka napokon stižu i dobre vijesti. Tu je, naravno, naglasak na ono »i«, jer s ovog trusnog područja nikad nisu uvijek i samo dolazile dobre vijesti. </p>
<p>Sljedećeg tjedna Palestinci bi trebali preuzeti sigurnosni nadzor nad Betlehemom i Qalqiyom; Izraelci su im dopustili pripreme za izgradnju zračne luke u Gazi, a najavljeno je i novo povlačenje iz izraelskih naselja u Pojasu Gaze. Izraelski su vojnici napustili i tri škole u Hebronu koje su im služile kao osmatračnice i vratili ih Palestincima.</p>
<p>Izrael je pružio ruku mira Palestincima, i proces povlačenja s područja Gaze vjerojatno će biti nastavljen, a to je preduvjet da se gordijski čvor srednjoistočnog kruga pakla napokon razmrsi. Palestinci još očekuju puštanje dodatnog broja zatvorenika, što Izrael odbacuje, ali bi i tu moglo doći do kompromisa. Izrael s druge strane očekuje da će Palestinci u ovom trenutku imati snage obuzdati vlastite ekstremiste, jer ako se spirala nasilja nastavi, ni od ovog mirovnog pokušaja, kao ni bezbrojnih dosad, neće biti ništa.</p>
<p>Prije nekoliko dana susreli su se izraelski premijer Ariel Sharon i lider Palestinaca Mahmoud Abbas, i taj je susret također prošao u znaku dva manja incidenta. Pomaka u razgovorima nije bilo, ali je velika stvar na Srednjem istoku kad lideri uopće razgovaraju. Izraelci su uoči samog susreta uhitili brojne pripadnike palestinske militantne skupine Islamski džihad, a Abbasu je poručeno neka »svoje« drži pod kontrolom.</p>
<p>Naoružani Palestinci već su prekršili primirje ovog vikenda ubivši izraelskog mladića koji je 4774. žrtva Intifade od 2000. godine. U tom razdoblju ubijeno je 3708 Palestinaca i 991 Izraelac. Bit će zaista vrlo teško obuzdati ekstremiste kojima je sveti cilj izbjeći mir i nastaviti rat unedogled, po čemu je izraelsko-palestinski sukob i karakterističan. Odmah nakon ubojstva izraelskog mladića nastavljeno je s uhićenjem palestinskih militanata u Hebronu</p>
<p>Sljedeći tjedni bit će presudni za Srednji istok, jer bi Palestinci trebali preuzeti sigurnosni nadzor nad Betlehemom, a dođe li do novih provokacija i sukoba u kojima će biti poginulih i ranjenih mir će ponovo »izmaknuti« vođama Izraelaca i Palestinaca koji su na stalnom vrtuljku između rata i primirja, sukoba i mirenja.</p>
<p>Zato očito uz relativno dobre vijesti sa Srednjeg istoka uvijek idu i one loše. Tako je Izrael najavio, odmah nakon susreta Sharona i Abbasa, da će nastaviti s ciljanim ubojstvima palestinskih militanata, što je kao taktika »zamrznuto« nakon potpisivanja primirja, 8. veljače. U kolovozu se sprema evakuacija 21 židovskog naselja iz Pojasa Gaze, i svi se pribojavaju da bi i to mogla biti prilika za nove incidente.</p>
<p>Koliko god jačaju snage koje su za trajni mir, uvijek je i mnogo onih koji žele trajni rat. Svi sa svima i svi protiv svih stalna je slika Srednjeg istoka. Ipak, pred Sharonom i Abbasom povijesna je prilika, baš sada, da presjeku te vječno iste slike užasa rata i bez pomoći ikog sa strane, uključujući i »srednjoistočni kvartet«, svojim narodima daruju mirniju budućnost.</p>
<p>Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Dosje »Belch« ipak ne smjenjuje Belku</p>
<p>Poljska opozicija pokušava iznuditi premijerovu ostavku</p>
<p>Poljska javnost već nekoliko dana traži odgovor na pitanje je li poljski premijer Marek Belka surađivao s komunističkom tajnom službom. Opozicija tvrdi da jest i traži njegovu ostavku, a Belka to poriče. Zato je s velikim zanimanjem dočekana odluka Instituta nacionalne povijesti koji je otvorio javnosti i dosje koji je o Belki vodila tajna policija pod kodnim imenom »Belch«. Dokument se sastoji od 68 stranica.</p>
<p>Naime, Belka je 10. rujna 1984. potpisao tzv. putnu instrukciju uoči studijskog puta u SAD, gdje je proveo godinu dana, jer je već tada radio kao doktor ekonomije na sveučilištu u Lodzu. Bio je to uobičajeni dokument bez kojega nitko nije mogao otputovati u inozemstvo koja sadrži jednu spornu rečenicu: »Prihvaćam sljedeće zadatke u korist državne sigurnosti ministarstva unutarnjih poslova«. Sam Belka je pred istražnom parlamentarnom komisijom odgovorio da nije surađivao s tajnom policijom, dok opozicija smatra da je lagao. U prilog Belkinoj tvrdnji je i jedna rečenica iz dosjea. Naime, jedan časnik državne sigurnosti je napisao: »Belka s nama ne želi surađivati«.</p>
<p>Uz Belku čvrsto stoji i predsjednik Aleksander Kwasniewski i što je važnije, Institut povijesti naroda i Lustracijski sud. Belka je ipak predao državnoj sigurnosti dva dokumenta, koja je donio iz SAD, gdje su bila javno dostupna, a odnosila su se na pitanja poljoprivrede. Iako opozicija nastoji iznuditi ostavku premijera Belke, šanse su joj, prije jesenskih izbora, samo teoretske. Jer i predsjednik Kwasniewski je izjavio kako nema vremena za raspravu o promjeni vlade i zaključio: » Po mojem mišljenju objavljeni dokumenti ne kompromitiraju Mareka Belku«. </p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="39">
<p>Platiti, ne platiti, platiti! </p>
<p>Samo dopunsko osiguranje HZZO-a pokriva sve participacije za građane svih dobnih skupina, dok privatne osiguravateljske kuće imaju ulazne filtre i orijentirane su na najzdraviji dio populacije</p>
<p>Uplatiti ili ne, pitanje je koje se nameće osiguranicima dopunskog zdravstvenog osiguranja nakon najave izmjena Zakona o zdravstvenom osiguranju. Čemu uplaćivati 80 odnosno 50 kuna na mjesec koliko, za razliku od zaposlenih plaćaju umirovljenici, ako police doskora neće vrijediti? </p>
<p>Prema riječima Srećka Vuletića, pomoćnika direktora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) za dopunsko osiguranje ta je vrsta osiguranja dokazala svoju opravdanost. Unatoč gubitaškom ozračju koji nameću izvješća temeljena na knjigovodstvenoj metodi, Vuletić kaže da to osiguranje posluje na pozitivnoj nuli te da ispunjava zamišljenu osiguravateljsku misiju. To više nema razloga da vlasnici polica prekidaju uplate osiguranja te da ne potpisuju police koje im stižu na kućne adrese. »Dok se ne pihvati novi zakon na snazi je stari je stari i police se u cijelosti primjenjuju«, naglašava Vuletić. Čak i ako novi zakon donese neke sasvim nove oblike osiguranja odredit će se prijelazno razdoblje u kojem će vlasnici moći do kraja iskoristiti police.</p>
<p>Lipanj i srpanj inače su »udarni« mjeseci obnove polica i upravo ovih dana građani dobivaju ponude da ih potpišu što Vuletić svakako preporučuje jer, smatra, da ni jedno osiguranje ne daje toliko solidarnosti u zdravstvu po tako niskoj cijeni.</p>
<p> Unatoč tome, dopunsko osiguranje bilježi blagi pad broja osiguranika za oko 40.000 u odnosu na prošlu godinu - trenutačno je oko 660.000 potpisanih polica. Za Vuletića to je očekivano jer se dio dopunskih osiguranika slio među one koji su oslobođeni od participacija. Upravo u obujmu oslobođenih od plaćanja Vuletić vidi razloge za financijsku krizu zdravstva, a kritike prema kojima je dopunsko osiguranje urodilo gubicima smatra neutemeljenim.</p>
<p>Naime, čak je polovina svih osiguranika (većina umirovljenika, djeca do 18 godina i socijalne kategorije) oslobođeno plaćanja udjela u troškovima zdravstva. Prema načelu proračunskog knjigovodstva dopunsko je osiguranje lani imalo oko 150 milijuna manjka, ali prema osiguravateljskim načelima ono je likvidno i svoje obveze plaća u kraćim rokovima od ugovorenih. No, Vuletić priznaje da sve teže podnose umirovljenički bonus od 37,5 posto. </p>
<p>Ministar zdravstva i socijalne skrbi Neven Ljubičić je od mogućih promjena u zdravstvenom osiguranju najavio samo da, uz obvezno, ostaje i dobrovoljno osiguranje kao dopunsko, dodatno i privatno. Vuletić nije upoznat s pojedinostima, ali kaže kako očekuje da će ostati nekakav oblik participacije te da će se zakonodavac pobrinuti da na tržištu postoji neki oblik dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja sa socijalnim elementima, neprofitni osiguravatelj kakvog sada imamo. Hoće li biti samostalno ili unutar HZZO, ovisi o odluci koja će se donijeti nakon rasprave o reformi zdravstva, ali najmanje jedno takvo trebalo bi ostati kao konkurencija profiterskim osiguravateljskim kućama. </p>
<p>Konkurencija je potrebna, ali Vuletić napominje da ne treba uspoređivati kruške i jabuke, jer jedno je pokriće participacija kakvo nudi HZZO, a drugo nadstandard koje nude komercijalna osiguranja s ulaznim filtrima, orijentacijom na radno-aktivno (zdravije) stanovništvo s manje rizika i tvrtke koje mogu za svoje radnike plaćati privatno dopunsko osiguranje.</p>
<p>Državno dopunsko osiguranje, kao što je sadašnje, pod svoje okrilje uzima sve kategorije stanovništva bez obzira na dob i spol. Zahvaljujući solidarnosti, samo u jednom slučaju isplatili su, na osnovu police, participaciju za liječenje u inozemstvu u iznosu od 270.000 kuna. »To je rizik kakav ne želi preuzeti ni jedno komercijalno osiguranje«, ističe Vuletić zalažući se za opstanak dodatnog osiguranja.</p>
<p>Neke najave idu u smjeru više vrsta polica dodatnog osiguranja o čemu se govorilo i 2001. godine, no Vuletić smatra da je, u smislu sadašnje poslovne politike, optimalna jedna polica. Steknu li se uvjeti koji bi opravdavali više cjenovnih razreda neće biti problem uvesti ih, ali s tom idejom ne treba žuriti bez podloge - izračuna na temelju osiguravateljskih načela.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Pobuna protiv autoriteta</p>
<p>Sukobi s autoritetima počinju u osnovnoj školi - u pubertetu</p>
<p>Sukobi s autoritetima, kao normalna razvojna faza, počinju negdje u sedmom ili osmom razredu osnovne škole što se poklapa s početkom biološkog procesa puberteta (psihološki pojam je adolescencija). Pobuna se zapravo događa protiv svih autoriteta, ali intenzitet pobune i hoće li do nje uopće doći, ovisi o odnosima s prvim autoritetima – roditeljima.</p>
<p>»Ako je roditelj bio slab autoritet u ranoj fazi djetinjstva, kada je djetetu zapravo potreban jak autoritet, tada je moguće, da u pubertetskoj razvojnoj fazi prve pobune, dođe i do delinkventna ponašanja. Naprotiv, s druge strane ako su roditelji vrlo rigidan autoritet dijete se neće usuditi pobuniti i ta prva pubertetska faza proći će bez sukoba s autoritetima«, kaže dr. Stanislav Matačić, psihijatar i psihoanalitičar s licencom IPA (međunarodnog psihoanalitičkog udruženja).</p>
<p>U jednom umjerenom razmjeru, pobuna protiv autoriteta, sasvim je zdrava, normalna i prolazna faza. Riječ je o razdoblju kada se napuštaju stari autoriteti i traže novi. Grupa je u tada vrlo važna, služi kao podrška, ali u negativnom slučaju može postati i nositelj agresivne akcije. Vrlo je važno tko se nametne kao vođa i uzor, jer adolescenti nose u sebi jednu potencijalno izrazito agresivnu energiju. Navijački timovi su primjer takvih agresivnijih grupa, ili jedan vrlo ekstreman primjer su i militantne grupe poput Crvenih kmera čiji su pripadnici bili uglavnom adolescenti.</p>
<p>U fazi pobune protiv autoriteta osoba je zapravo u očajničkoj potrazi za novim autoritetima, riječ je o razdoblju života kada su joj autoriteti potrebniji nego ikada. Zbog toga je za razvoj i djelovanje osobe neobično važno koga će u tom razdoblju susretati i koga će prihvatiti za autoritet. U kasnijoj fazi adolescencije pobuna se više ne događa prema van nego se osoba zatvara u svoj unutrašnji svijet, što se može izraziti kao prolazna normativna adolescentna kriza. Mlada se osoba povlači u sebe, zatvara se u sobu, sluša glazbu, posvećuje svojim, većinom »crnim mislima«.</p>
<p> Određena agresija koja se pokazuje prema van, sada se okreće prema samoj osobi, tako da su moguća depresivna raspoloženja. U krajnjim slučajevima može čak doći i do samoubojstva.</p>
<p>»Ne treba zanemariti da se nakon ljudi u starijoj životnoj dobi, najviše ubijaju upravo adolescenti«, ističe dr. Matačić.</p>
<p>Potreba za autoritetima se u drukčijem obliku i intenzitetu nastavlja cijeli život, jer je riječ o potrebi za identifikacijom koja je njen suštinski mehanizam. </p>
<p>»Autoriteti su nužni jednako u procesu sazrijevanja kao i u procesu profesionalnog razvoja. Autoritet, također ne mora biti živa osoba, može biti i nečije djelo«, objašnjava dr. Matačić.</p>
<p> Postojanje autoriteta je pozitivno, ako se uzme nešto pozitivno od njih i ako se kroz njih osoba razvija. Ali autoritete isto tako treba moći i mijenjati... </p>
<p> Nekritična idealizacija, nemogućnost da se napravi odmak vodi tome da se nekoga fiksira kao autoritet za cijeli život, bilo da su to vlastiti roditelji, pa se tada ne može napraviti korak naprijed od njihova modela života, bilo da su to neki autoriteti koji su se nametnuli u doba adolescencije i ostali trajno...</p>
<p>Problem s autoritetom u odrasloj dobi najčešće se očituje kao sukob s nadređenim.</p>
<p>Osoba ne može procijeniti realnu situaciju, ne vidi nadređenog kao realnu osobu, ona postaje za nju, ono što se u psihoanalizi zove transferni objekt. Osoba na pretpostavljenog, prenosi tada nerazrješene emocije vezane uz primarni objekt. </p>
<p>»Osoba reagira potpuno iracionalno, vuče poteze koji idu na njezinu štetu, a cijeli sukob s nadređenim nastaje zbog neriješenog konflikta iz prošlosti«, kaže dr. Matačić. </p>
<p>Zanimljivo je da osoba često upada u takve situacije, »navlači« na sebe upravo takve osobe, s kojima će upasti u identičnu vrst sukoba, dok god ne riješi svoj primarni konflikt. </p>
<p>Jednako tako i izbor partnera može biti motiviran likom autoriteta. </p>
<p>U pozitivnom pomaku psihoterapijom, konfliktna situacija, sukob s pretpostavljenim može se iskoristiti i kao okidač kako bi osoba razriješila nešto što pripada prošlosti, a što nosi u sebi i što je može i na drugim poljima ograničavati.</p>
<p>Bit je zrelosti zreliji ulazak u odnose s autoritetima. </p>
<p>»Što smo sami individualniji, što smo više ostvarili vlastiti identitet, možemo zrelije ulaziti odnose s autoritetima, možemo ih kritički promatrati«, kaže dr. Matačić.</p>
<p>Dina Ivan</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="41">
<p>U samo 12 sati šest poginulih na cestama</p>
<p>Uzrok nesreća je brzina, a u tri slučaja vozači su bili pijani</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Od subote popodne do nedjelje rano ujutro na hrvatskim je cestama poginulo šest osoba. U tri slučaja sudionici u nesrećama bili su pod utjecajem alkohola.</p>
<p>U mjestu Markovac Našićki, kod Našica u subotu oko 15 sati poginuo je 36-godišnji Nanad Džanija i to nakon što je zbog prebrze vožnje »mercedesom« sletio s kolnika i udario u zidani rub mosta. </p>
<p>U subotu oko 20,15 sati kod Velikog Trgovišća poginula je 19- godišnja sandra Kozina. Ona se vozila u automobilu koji je sletio s ceste jer je 24-godišnji pijani vozač sletio s ceste. mladić je samo lakše ozlijeđen.</p>
<p>Oko 21 sat kod Ivankova Stjepan Benić (31) je poginuo kada je zbog prevelike brzine automobilom sletio u odvosni kanal. troje njegovih suputnika je teško ozlijeđeno. </p>
<p>U mjestu Klanjica kod Splita u subotu oko 22,30 poginula je 19- godišnja Kristina Božić u prometnoj ,nesreći koju je skrivio njen 54-godišnji otac. Kristinin je otac, s 0, 25 promila alkohola u krvi, vozio svoje dvije kćeri u neispravnom kombiju, a u jednom je zavoju zbog prevelike brzine izletio i zabio se u stijenu. Kristina je na mjestu poginula dok su njen otaca i mlađa sestra lakše ozlijeđeni. </p>
<p>Otprilike u isto vrijeme u Poreču se dogodila nesreća u kojoj je poginuo još neidentificirani mladić . Sudar je skrivio pijani (0,86 promila) 22- godišnji vozač »golfa« krapinskih oznaka, koji je izgubio kontrolu nad vozilom i izravno udario u automobil austrijskih oznaka koji je dolazio iz suprotnog smjera. Poginuo je vozačev suputnik. </p>
<p>U nedjelju, nešto iza ponoći u Josipovcu je poginuo 21- godišnji Mark Antonio Marošević. On je bio putnik u automobilu čiji je 21- godišnji vozač sletio s ceste i zabio se u obiteljsku kuću. Još troje mladih suputnika je teško ozlijeđeno dok je vozač prošao samo s lakšim ozljedama. </p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Zbog droge 20.000 kaznenih djela godišnje </p>
<p>U ukupnom broju kaznenih djela u Hrvatskoj, osobe koje na bilo koji način manipuliraju drogama, sudjeluju od 30 do 40 posto</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj ima više od 20.000 registriranih ovisnika o drogama. No, ako se u obzir uzme i tzv. tamna brojka, više od 25.000 mladih ljudi svakodnevno konzumira drogu. U vezi s tim je i veliki broj kriminalnih aktivnosti koje se počine radi nabavke droge, a uzmemo li, pak, u obzir povremene, vikend eksperimentatore, broj se uvećava za više desetaka puta, tvrdi Dubravko Klarić, predsjednik Povjerenstva za suzbijanje zlouporabe opojnih droga Zagrebačke županije i član Međunarodnog udruženja za suzbijanje droga.Smrtnost od droge, prema raspoloživim podacima, u prošloj godini prešla je broj 100, s tim da je taj broj sigurno veći ako uzmemo u obzir razne druge nasilne smrti, u kojima je droga neizravno dovela do smrtne posljedice (razni oblici stradavanja u prometu, padovi, nesretni slučajevi, ali i posljedice teško narušenog zdravlja od uzimanja droge).</p>
<p>Prema podacima MUP-a RH tijekom 2004. godine od ukupno 85.416 prijaveljnih kaznenih djela, od čega je 30.222 prijavljenih počinitelja, kaznenih djela povezanih sa zloporabom droge bilo je 7.529. Prema Klarićevoj analizi i praćenju statističkih pokazatelja treba imati u vidu da je stopa realnog kriminala znatno veća, jer najviše kriminala ostaje u »tamnoj zoni«. Općenito bi se moglo reći da na svako otkriveno kazneno djelo dolaze još dva koja nikada neće biti otkrivena.</p>
<p>Preneseno na narkokriminal to bi, prema Klariću, u najblažoj varijanti bilo više od 20.000 kaznenih djela godišnje vezanih uz zloporabu droge. Budući da spomenutih 20.000 registriranih ovisnika mora imati drogu, tu je onda prisutno dnevno barem 5000 sitnih preprodaja, davanja i omogućavanja trošenja, što zapravo znači godišnje više od 1,800.000 kaznenih djela, dok se »obrtaj kapitala« u narkomiljeu procjenjuje na milijardu i pol kuna godišnje.</p>
<p>Prema Klarićevom istraživanju u cjelokupnom broju počinjenih kaznenih djela u Hrvatskoj, osobe koje na bilo koji način manipuliraju drogama, sudjeluju u postotku od 30 do 40 posto, što je slučaj i sa zatvorskom populacijom. Ukoliko izdvojimo iz cjelokupnog broja kaznenih djela ona koja se vežu izravno na zloporabu droge ostaje još 25.624 drugih kaznenih djela u kojima su sudjelovale osobe iz narkomiljea. Uzmemo li u obzir komponente realnog kriminala, prijavljeni i neprijavljeni broj kaznenih djela, sve se drastičnije povećava.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Podnesene tri kaznene prijave </p>
<p>ŠIBENIK</p>
<p> - Šibenska policija podnijela je kaznene prijave protiv tri osobe koje smatra odgovornima za tragičan događaj u kojem je trogodišnja djevojčica Tena Tucak zadobila teške tjelesne ozljede od kojih je nekoliko dana kasnije preminula. Kaznene prijave podnesene su protiv vlasnika obrta za ugostiteljstvo i turizam »Stipe« iz Solina te jednog njegova djelatnika, a treća kaznena prijava podnesena je protiv liječnika šibenske Hitne službe, jer događaj nisu pravodobno prijavili policiji što im je bila dužnost.</p>
<p> Dva dana nakon događaja sa šibenske rive kada je veliki aparat s igračkama pao na djevojčicu policija je krenula u opsežnu kriminalističku obradu, saznajemo od Branka Perana, načelnika šibenske Policijske uprave. Obradom je utvrđeno da jedan kotač aparata nije bio postavljen na odgovarajući način, zbog čega se uređaj pomaknuo do stube obližnjeg zatvorenog poslovnog prostora i srušio se na dvije malene djevojčice od kojih je Tena teško stradala. Policija je kasnije preko novina pozivala roditelje te druge djevojčice da se jave i ispričaju kako se sve dogodilo.</p>
<p> Djevojčici Teni Tucak pomoć je pružena na Hitnoj gdje su joj liječnici konstatirali prijelom vilice i napuknuće bubnjića. Djevojčica je zadržana na liječenju na Intezivnom odjelu šibenske bolnice gdje joj se već sutradan stanje pogoršalo, a onda je nakon dva dana u komatoznom stanju prebačena na splitske Firule gdje je i preminula. Policija je o ovom događaju saznala nakon dva dana i to tek kada je otac vlasnika kafića Spin prijavio policiji Tenina oca koji je kako piše u prijavi prijetio njegovu sinu zbog stradavanja svoje kćeri. Uređaj s igračkama još je nekoliko dana bio na istom mjestu, a komunalni inspektori su se pravdali da nije mogao ranije biti uklonjen jer se nije znao njegov vlasnik. Aparat s igračkama bio je, tvrde u Gradskoj upravi, postavljen ilegalno na javnu gradsku površinu, a vlasnik obrta Stipe izjavio je da je najamninu za podzakup plaćao vlasniku kafića Spin, koji je spornu površinu tretirao kao svoju. Zasad su u Gradskoj upravi najavili pokretanje Upravnog postupka protiv vlasnika obrta Stipe, ali ne i protiv svojih djelatnika koji su, očito u ovom slučaju zakazali. </p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Tri pokušaja ubojstva u jednom danu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U noći na subotu su se dogodila tri pokušaja ubojstva na području Zagreba. Prvi slučaj dogodio se u Dubravi, u Dravskoj ulici, oko 10.30 sati, kada je Enis O. (52) ispalio hitac iz ilegalnog »mausera« prema Alenu V. (28), s kojim se netom prije posvađao. Hitac je promašio Alena i probio vjetrobransko staklo automobila u kojem je sjedio muškarac (28) s kojim se Alen dovezao do obiteljske kuće osumnjičenog. Enis O. je doveden u istražni centar Županijskog suda u Zagrebu uz kaznenu prijavu za pokušaj ubojstva, dovođenje života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom te za kazneno djelo nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari.</p>
<p>Drugi pokušaj ubojstva dogodio se u obiteljskoj kući u Cuglini, također u Dubravi, kada je pijani Ivan P. (52) kuhinjskim nožem ubo također pijanog Vladu P. (64) te mu slomio kralježak. Odvezen je u KB Dubrava gdje su mu utvrđene teške ozljede, a nakon pružene liječničke pomoći samovoljno je napustio bolnicu. Ivan P. je priveden u postaju na obradu.</p>
<p>Treći obračun dogodio se između dvojice 20-godišnjaka oko 20.45 sati ispred kafića Johnny B. Goode na Sigetu. Nakon svađe i tučnjave unutar kafića mladići su izašli van gdje je Vedran S. bajunetom ubo Danijela R. u područje gluteusa. U KBC Zagreb je utvrđeno da se radi o lakšim ozljedama, a policijska obrada je u tijeku. </p>
<p>Marina Kovačević</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Osumnjičeni silovatelj pušten iz pritvora</p>
<p>TURANJ</p>
<p> - Muškarac iz Turnja, pušten je u subotu iz zadarskog pritvora u kojemu je bio zbog osnovane sumnje da je silovao 17-godišnjakinju iz okolice Zadra. U pritvoru se i dalje nalazi njegov sumještanin, navodno nećak, pod sumnjom da je spolno iskoristio djevojčicu od 14 godina, sestru navodno silovane djevojčice. Iako u PU zadarskoj šute o ovom slučaju, neslužbeno doznajemo da je upravo policija podnijela kaznenu prijavu protiv obojice Turanjaca. 59-godišnjka i njegovog 39-godišnjeg nećaka policiji su u pratnji brata prijavile dvije sestre, kojima je 17, odnosno 14 godina. Sedamnaestogodišnjakinja je prijavila da ju je prije mjesec dana silovao 59-godišnjak, a njezina tri godine mlađa sestra rekla je kako se isto dogodilo i njoj, ali s njegovim 39-godišnjim nećakom. </p>
<p>Policija je privela 59-godišnjeg Turanjca, koji inače radi kao vozač autobusa u zadarskoj Liburniji, a nakon ispitivanja ga privela istražnom sucu s kaznenom prijavom za silovanje. [M.V.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="46">
<p>Samo 45.000 građana promijenilo tarifne modele </p>
<p>Promjenom tarifnog modela građani mogu uštedjeti čak 36 milijuna kuna mjesečno </p>
<p>Više od 1,88 milijuna korisnika fiksne telefonije u Hrvatskoj (gotovo 43 posto) moglo bi mjesečno uštedjeti 36 milijuna kuna, odnosno više od 400 milijuna kuna godišnje, ako izaberu primjeren korisnički paket. Dražen Breglec, državni tajnik za promet u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka, kaže da je tek 45.000 građana ili 2,4 posto korisnika telekomunikacijskih usluga u fiksnoj mreži promijenilo svoj tarifni model, nakon što je uvedena sekunda kao obračunska jedinica. Ništa bolja situacija, kaže on, nije ni na razvijenijim telekomunikacijskim tržištima od hrvatskoga. </p>
<p>Ali operateri, kaže državni tajnik za promet, ovoga puta nisu krivi, jer nas svakodnevno »bombardiraju« novim korisničkim paketima. </p>
<p>Primjerice, mali korisnik fiksne telefonije, koji rijetko zove i ne priča dugo (prema nepokretnoj telefonskoj mreži), nema poziva prema inozemstvu, a tek povremeno upućuje pozive prema pokretnoj mreži, te sve pozive uglavnom ostvaruje u razdoblju jeftinije tarife, između 19 i sedam sati, može ostvariti deset posto manji telefonski račun nakon uvođenja novih korisničkih tarifa.</p>
<p>Srednji korisnik koji upućuje dosta poziva prema nepokretnoj mreži, i to u duljem trajanju te sve pozive uglavnom ostvaruje noću, u razdoblju jeftinije tarife, imat će sedam posto jeftiniji telefonski račun.</p>
<p>Veliki korisnik koji ne vodi računa o troškovima telefoniranja, a pozive ostvaruje tijekom cijelog dana može uštedjeti do 19 posto u odnosu na postojeći telefonski račun, koji u prosjeku iznosi 200 kuna.</p>
<p>U Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka očekuju da će početkom rada 10 novih fiksnih operatera do kraja godine, od kojih dva (Optima telekom i H1) već rade, te više mobilnih operatera (T-mobile, VIPnet, Tele2 ...) dodatno sniziti cijene usluga, ali i povećati broj njihovih korisnika na tržištu. Naime, 15. srpnja bit će donesena odluka o četvrtom mobilnom operateru (tvrtki AdriaCella).</p>
<p>Očekuje se smanjenje cijena usluga između 20 i 50 posto, povećanje broja korisnika od 65 do 91 posto, otvaranje između 200 i 250 novih radnih mjesta, te povećani porezni prihod u iznosu od 50 do 60 milijuna eura.</p>
<p>Ministar mora, turizma, prometa i razvitka Božidar Kalmeta naglasio je kako je državni proračun od mobilnih koncesija i frekvencijskih naknada već uprihodovao 520 milijuna kuna. </p>
<p>Hrvatsko telekomunikacijsko tržište ima, inače, godišnji prihod od 13,5 milijardi kuna. Stupanj korištenja mobilne telefonije u Hrvatskoj dosegao je 64 posto, Interneta 29 posto, a broj ADSL korisnika iznosi 50.000. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Vinogradi na novih 13.000 hektara</p>
<p>SVETI IVAN ZELINA</p>
<p> – Hrvatska ima sve uvjete za povećanje nasada vinove loze i morala bi se približiti površinama kakve je imala krajem XiX. i početkom XX. stoljeća kad je pod vinogradima bilo 200.000 hektara zemljišta. Ministar poljoprivrede Petar Čobanković govoreći na 37. izložbi vina kontinentalne Hrvatske zauzeo se za povećanje proizvodnje kako bi se smanjio uvoz vina. Rekao je da Vlada ima ambiciozni program podizanja vinograda na 13.000 hektara. Uvelike se povećava i broj cjepova, ali rasadnička proizvodnja nije dostatna, pa se uvozi i sadni materijal. </p>
<p>Zagrebačka županija, inače, u posljednjih pet godina uložila je u poljoprivredu 100 milijuna kuna, od čega je 50 posto bespovratnih sredstava, a Županija je uz vinarsku proizvodnju i u vrhu proizvodnje voća, povrća, mesa i mliječnih proizvoda na državnoj razini. </p>
<p>Na zelinskoj izložbi vina kontinentalne Hrvatske bilo je zastupljeno 129 proizvođača iz 12 županija, a sudjelovali su i gosti iz Slovenije i Slovačke. Šampion izložbe je Kutjevački podrum za ledeno vino traminac, za autohtonu sortu kraljevinu nagrađen je Stjepan Puhelek Purek, za graševinu s Kalničkog vinogorja tvrtka Badel 1862 i Peharnik d.o.o. za sivi pinot. Nagrada za najbolju etiketu pripala je Josipu Škocu iz Jastrebarskog. [M. S.]</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Seljaci ostaju pri zahtjevu od 1,10 kn za pšenicu</p>
<p>ĐAKOVO</p>
<p> - Uoči nastavka pregovora seljaka i ministra poljoprivrede Petra Čobankovića o cijeni ovogodišnje pšenice, koji su zakazani za ponedjeljak u Đakovu, Antun Laslo, predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje, za Vjesnik je izjavio da ostaje pri zahtjevu od 1,10 kn za kilogram pšenice te da je to realna cijena uz poticaj od 1.650 kuna. </p>
<p>»Od te cijene nećemo odustati jer na to nemamo pravo bez suglasnosti seljaka koje predstavljamo«, zaključio je Laslo svjestan, kako kaže, da će prerađivači ponuditi samo 85 lipa za kilogram, što nije prihvatljivo za seljake. Obrazlaže to podatkom da iz godine u godinu rastu cijene repromaterijala, rezervnih dijelova i dizel goriva, a cijena pšenice se ne mijena. Ističe također da neće »upaliti« ni ucjene s niskim cijenama pšenice na divljem tržištu. »Nama ne mogu biti uzori ni realna konkurencija u proizvodnji pšenice Češka, Poljska, Rumunjska, Bugarska i Bosna, koje nude najjeftiniju pšenicu«, rekao je. </p>
<p> Laslo očekuje da će se u ponedjeljak na Ivandvoru kraj Đakova, gdje ministar Čobanković dolazi posjetiti poljoprivredni praktikum Obrtničke škole, postići dogovor o cijeni pšenice. Ako do toga ne dođe, tražit će već u utorak susret s premijerom Sanaderom, a ako ni to ne upali, već sljedećeg dana bit će blokirani granični prijelazi i luke preko kojih se uvozi pšenica u Hrvatsku, odlučno najavljuje Laslo. </p>
<p>Mile Ljubičić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Pevec ulazi na makedonsko i srpsko tržište</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatski trgovački lanac Pevec najavio je ulazak na makedonsko i srbijansko tržište. Vlasnik trgovačkog lanca Zdravko Pevec, kako navode makedonski mediji, potvrdio je da će otvoriti prodajni centar u Skopju. Lokacija trgovačkog centra u Srbiji još nije utvrđena. Bjelovarski Pevec ima 12 prodajnih centara i zapošljava 1460 radnika, čija prosječna plaća iznosi 500 eura mjesečno. [D. M.]</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>HFP: Za Vodičanku samo jedna ponuda </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Za kupnju 62,15 posto dionica turističko-ugostiteljske tvrtke Vodičanka u Hrvatski fond za privatizaciju pristigla je samo jedna ponuda, i to tvrtke Jolly - J.B.S. iz Drniša. Za 249.147 dionica Vodičanke, za koje je oglašena početna cijena od 27,65 milijuna kuna (trećina od nominalne vrijednosti), drniška je tvrtka ponudila 30 milijuna kuna. Jolly J.B.S. nudi i 25 milijuna kuna za dokapitalizaciju Vodičanke. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="51">
<p>Napokon spojeni Zagreb i Split</p>
<p>Dalmacija je konačno povezana s kontinentalnom Hrvatskom i Europom suvremenom prometnicom dugom oko 380 kilometara. Time je ostvarena ideja spajanja Zagreba i Splita stara 34 godine</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Zajedno s najvišim državnim dužnosnicima, nekoliko je stotina Zagrepčana, unatoč nesnosnoj vrućini, došlo u nedjelju na Trg bana Jelačića u povodu svečanosti otvorenja autoceste Zagreb - Split.</p>
<p>Svečanost otvorenja autoceste duge 380 kilometara, koja je dovršena nakon više od 30 godina sna o povezivanju hrvatskog sjevera i juga, počela je točno u podne na pozornici postavljenoj na glavnom zagrebačkom trgu. Uz rame premijera Ive Sanadera, predsjednika Stjepana Mesića i predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa na bini se našla i predvodnica hrvatskih »proljećara« Savka Dabčević Kučar, koja je početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila među prvim političarima koji su snažno podržavali gradnju autoceste Zagreb - Split. Na pozornici su bili i gradonačelnici Splita Zvonimir Puljić i Zagreba Milan Bandić.</p>
<p>Predsjednik Sabora Vladimir Šeks istaknuo je, među ostalim, da svaki narod ima svoje snove, a da je zahvaljujući svim građanima Hrvatske ostvaren hrvatski san o spajanju sjevera i juga. Dodao je da što prije treba početi s gradnjom autoceste kroz Slavoniju i Baranju.</p>
<p>Predsjednik Stjepan Mesić naglasio je da se jedino suradnjom svih političkih opcija u Hrvatskoj mogu uspješno ostvarivati veliki projekti važni za državu, kao što je gradnja autoceste Zagreb -Split.</p>
<p>»Trebamo se sjetiti svih poginulih branitelja i hrvatskih proljećara, jer bez njih ova autocesta ne bi postojala«, rekao je Mesić i dodao »da je hrvatski Mediteran odsad trajno povezan s Europom«. </p>
<p>Začetnica ideje o gradnji autoceste Savka Dabčević Kučar kazala je da je sretna zbog dovršetka autoceste, ali nije presretna jer je njezina gradnja zbog sloma hrvatskog proljeća i Domovinskog rata trajala predugo.</p>
<p>Gradonačelnik Splita Zvonimir Puljić ponosno je u ruci držao šestinski lajbek i šešir koje će, kako kaže, »u znak spajanja Dalmacije s kontinentalnom Hrvatskom simbolično nositi po rivi«. Gradonačelnik Milan Bandić istaknuo je pak da je ova autocesta »simbol domovinskog jedinstva sanjan 30 godina«. Zahvalio je svim građanima koji su odvajali »dinare od svojih plaća za samodoprinos za autocestu« jer bez njih ona ne bi mogla biti napravljena.</p>
<p>Na »pasjoj vrućini« na Jelačićevom se trgu okupilo nekoliko stotina ljudi, mahom umirovljenika. Mnogi su bili frustrirani prerevnim osiguranjem koje ih nije pustilo u prostor u krugu od 10 metara od pozornice, rezerviran za predstavnike državnog vrha, gradskih poglavarstava i novinare.</p>
<p>»Ne mogu razumjeti da nas tjeraju. Tu ima sto ljudi, sve umirovljenici, ma kome ćemo mi nauditi. Ja sam bio jedan od onih koji su davali novac za ovu autocestu i sanjali da se dovrši. Sramota«, ljutio se umirovljenik »na štakama« Stjepan Brlek.</p>
<p>Jedan je muškarac za vrijeme govora državnih čelnika dobacivao: »Ovo je i naša autocesta«, aludirajući na to da su političari zasluge za dovršetak autoceste previše pisali na svoj račun. Umirovljenik Josip Vuković kaže da je sedamdesetih u zraku bilo »mnogo više emotivnih naboja« vezanih uz autocestu nego danas. »Mladih danas nema previše na Trgu. Sretan sam zbog autoceste, ali žalostan što nema mladih«, rekao je Vuković. Jedini kojima nije bilo jasno što se u podne zbivalo na Jelačić placu bili su turisti koji su fotografirali predivne narodne nošnje koje su nosile djevojke iz ansabla Lado.</p>
<p>Državni dužnosnici su nakon svečanosti krenuli novom autocestom put Splita gdje je navečer, kao i u Zagrebu, počinjalo veliko slavlje.</p>
<p>Tomislav Marinović</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Poveznica s Europom </p>
<p>Zahvaljujući svima koji su stvarali ovaj projekt, premijer Sanader posebno je pozdravio odluku bivšeg premijera Račana o nastavku gradnje. Na svečanosti govorili i Savka Dabčević-Kučar i Ivica Račan </p>
<p>SKRADIN</p>
<p> – Spuštanjem padobranaca na plato pokraj velebnog mosta Krka koji su nosili zastave gradova Zagreba i Splita i Republike Hrvatske te puštanjem 35 balona u zrak koji su simbolizirali dug period od početka izgradnje u nedjelju je na velikoj svečanosti uz prisutnost najviših državnih vlasti, predstavnika diplomatskog zbora i Crkve te svih koji su proteklih godina projektirali i gradili autocestu, svečano označen kraj svih radova na autocesti Zagreb - Split dugoj 380 kilometara. </p>
<p> Kompletna autocesta u prometu će biti od ponedjeljka u šest sati ujutro. Naime, nedjeljnim otvaranjem i posljednje dionice Pirovac – Vrpolje duge 33 kilometra autocesta, na koju je ukupno utrošeno 18,5 milijardi kuna, u potpunosti je završena. </p>
<p>Autocestu je otvorio premijer Ivo Sanader. »I kao splitskom Zagrepčaninu i kao zagrebačkom Splićaninu sudbina mi je podarila neizmjernu čast da mogu reći kako je autocesta Zagreb – Split otvorena«, rekao je Sanader. </p>
<p>»Ovo je put kroz povijest o onome što smo htjeli i sanjali a bilo nam je oduzeto. Ova autocesta nosi toliko povijesnog značaja da joj nema ravne u Europi« rekao je Sanader i istaknuo kako ova autocesta ne samo da povezuje sjever i jug Hrvatske već predstavlja poveznicu zemlje s Europom i europskim pravcima čime postaje dio zajedničke europske prometne infrastrukture. Sanader je u svom govoru posebno zahvalio svima koji su proteklih desetljeća radili i stvarali ovaj projekt od strateške važnosti. Posebno je pozdravio odluku bivšeg premijera Ivice Račana o nastavku izgradnje kao i efikasni model samog financiranja radova. </p>
<p>»U godini u kojoj obilježavamo desetu obljetnicu 'Oluje' državi jednostavno nemamo što bolje pokloniti« zaključio je. </p>
<p>Božidar Kalmeta, ministar mora, turizma, prometa i razvitka uzvanike je podsjetio kako je autocestu počeo graditi prvi hrvatski predsjednik koji je inzistirao da se ratne 1993. godine počne sa radovima na tunelu Sveti Rok a kasnije i na izgradnji Masleničkog mosta. </p>
<p>U ime svih onih koji su san o autocesti počeli sanjati šezdesetih godina prošlog stoljeća okupljenima se obratila Savka Dabčević-Kučar koja je odluku naprasnog prekida izgradnje autoceste kod Karlovca nazvala morbidnom. </p>
<p>»Ostvarili smo veliki san ali ja Hrvatskoj želim da otvori prostor ljudima s vizijom da stručnost postane jedina kvalifikacija za pretvaranje snova u stvarnost. Također Hrvatskoj želim da za realizaciju ovakvih projekata ne čeka 35 godina« rekla je Dabčević-Kučar.</p>
<p>Bivši premijer Ivica Račan za čijeg je mandata donijeta odluka o nastavku izgradnje uputio je čestitke svima koji su radili na ovom projektu i pohvalio Sanaderovu vladu koja je cijeli posao vrlo uspješno privela kraju. </p>
<p>»Hrvatska je mala zemlja ali iz ovog projekta kojega smo svi zajednički stvarali vidi se da je sve moguće kada se zna što se hoće« rekao je Račan.</p>
<p> Autocestu je blagoslovio šibenski biskup msgr Ante Ivas nakon čega je počelo slavlje a ispred pozornice su članovi bivše i sadašnje Vlade, međusobno zagrljeni otpjevali pjesmu »Moja domovina«.</p>
<p>Claudio Kramarić</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Hrvatska i Izrael više nemaju otvorenih političkih pitanja</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Premijer Ivo Sanader boravit će na poziv Ariela Sharona u Izraelu u ponedjeljak i utorak. Bit će to nova prigoda da premijeri Hrvatske i Izraela utvrde dobre i prijateljske odnose, koji više nisu opterećeni prošlošću, te potaknu razvoj gospodarskih odnosa.</p>
<p>Hrvatska i Izrael imaju mnogo sličnosti, prolazeći kroz proces tranzicije i prihvaćanja tržišnoga gospodarstva, pogotovo u povezivanju s Europskom unijom. Hrvatska je zainteresirana da od Izraela, kroz razne vrste povezivanja, primijeni visoku tehnologiju, što bi hrvatskome gospodarstvu pomoglo na svjetskom tržištu. </p>
<p>U prva tri mjeseca ove godine hrvatski izvoz u Izrael iznosio je 800 milijuna dolara, što je smanjenje od 31 posto u odnosu na prošlu godinu, ali je i izraelski izvoz u Hrvatsku smanjen za 13 posto. Izraelski turisti sve češće dolaze u Hrvatsku pa ih je prošle godine bilo gotovo 65.000.</p>
<p>Hrvatska i Izrael više nemaju otvorenih političkih pitanja. Izrael je zainteresiran da se dalje razvijaju odnosi na jugoistoku Europe i da Hrvatska postane članica Europske unije. Istodobno, i Hrvatskoj je posebno stalo da se dođe do mirnog rješenja na Srednjem istoku, koje bi zadovoljilo sve i osiguralo stabilnost u tom dijelu svijeta.</p>
<p>Premijer Sanader posjetit će i Memorijalni muzej holokausta, a u utorak predvečer sastat će se s Arielom Sharonom.</p>
<p>Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Račan: Na djelu je politika preživljavanja</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Stabilizacija i jačanje stranke, priprema za preuzimanje vlasti i 33 posto podrške birača ciljevi su SDP-a. Istaknuo je to predsjednik stranke Ivica Račan na godišnjoj izvještajno-tematskoj konvenciji o temi reforme lokalne samouprave održanoj u nedjelju na zagrebačkom Velesajmu.</p>
<p>»Prije izbora moramo dati jasne odgovore na najvažnije probleme u zemlji«, rekao je Račan istaknuvši da SDP u opoziciji podržava odluke aktualne vlasti koje su važne za dobrobit zemlje. No, kritika Vlade nije izostala. Račan je rekao da Vlada nema ni razvojnih ni strateških programa. »Na djelu je politika neispunjenih obećanja Sanaderove vlade, politika preživljavanja«, ocijenio je šef SDP-a. Rekao je da je Hrvatskoj potrebna nova vizija vođenja politike i državnih poslova. »Ova vlast nema ili ne zna okupiti ljude koji imaju viziju«, rekao je Račan.</p>
<p>Članovi SDP-a smatraju da su demokratske institucije kompromitirane, što je posljedica vođenja javnih poslova za osobni interes i korupcije. Račan je to ilustrirao nedavnim lokalnim izborima kazavši da su »izbori nakon izbora« pokazali da je sve na prodaju, pa i vlast. Ponovivši opredjeljenost SDP-a za izravni izbor lokalnih čelnika, Račan je rekao da su puke izmjene zakona nedovoljne jer treba mijenjati i političku praksu. Izvještaj o radu između dviju konvencija podnijela je potpredsjednica SDP-a Željka Antunović. Slavko Linić govorio je o reformi lokalne samouprave. </p>
<p>Žarko Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Ni HDZ neće sudjelovati u radu Županijske skupštine</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> - Nakon što je Liberalna stranka najavila da njezini vijećnici neće sudjelovati u radu Skupštine Osječko-baranjske županije dok se o zakonitosti konstituirajuće sjednice ne očituje Središnji državni ured za upravu, bojkot su najavili i vijećnici HDZ-a. Odlučilo je to povjerenstvo županijske organizacije HDZ-a na sjednici održanoj u subotu, a bit će na snazi dok ne stigne odgovor nadležnih državnih tijela na prigovor upućen zbog legalnosti konstituirajuće sjednice Skupštine Osječko-baranjske županije, navodi se u priopćenju.</p>
<p>Najavu nedolaska oporbenih vijećnika na drugu sjednicu Skupštine Osječko-baranjske županije, koja je sazvana za ponedjeljak, Branimir Glavaš okarakterizirao je »demokratskim pravom na ljutnju onih koji gube«. No, dodao je, njihova ljutnja i bijes nisu korektni prema biračima od kojih su dobili podršku. »Nastavljamo raditi normalno, u skladu s poslovnikom, statutom i zakonom i prognoziram da ćemo sjednicu završiti za trideset minuta«, rekao je Glavaš ponovivši da je konstituirajuća sjednica Županijske skupštine provedena u skladu sa zakonom unatoč, kako je istaknuo, nakaradnoj namjeri Ive Sanadera da se to ne dogodi. [Mile Ljubičić]</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Branitelji sami do »svojih« stanova</p>
<p>PULA</p>
<p> - Dugogodišnji problemi zbog tzv. roza zgrade u Valturskoj ulici, u kojoj je tridesetak praznih stanova, u subotu su kulminirali provaljivanjem desetak bivših i sadašnjih djelatnika MORH-a. Oni tvrde da su ušli u stanove na osnovi odluke MORH-a još iz 1999. te da su se tako »izborili za ono što im zakonski pripada«. Iako rješenja nisu dobili, novinarima su pokazali dopis iz siječnja 2005. u kojem se navode kao vlasnici spornih stanova. Riječ je o 30 stanova, ali kako je većina osoba s tog popisa još aktivna u MORH-u, vjerojatno se zbog straha od gubitka posla nisu odazvali akciji. </p>
<p>Provaljeno je u stanove na čijim je vratima bio natpis pulske tvrtke Noris d.o.o., kojoj je nakon stečaja investitora - tvrtke AK inženjering iz Novigrada, sudski povjereno čuvanje stanova. </p>
<p>Albert Faggian iz Norisa d.o.o. najavljuje sudski postupak protiv osoba koje su provalile u stanove, a oni odgovaraju da su zamijenili brave i u stanovima namjeravaju ostati. Napominju da su početkom godine prilikom primopredaje zgrade (kada su ključevi predani stradalnicima i invalidima Domovinskog rata, ali njihovih je 30 stanova ostalo zaključano) pokušali, ali neuspješno, razgovarati s odgovornima. Kako većina njih godinama nema riješeno stambeno pitanje, strpljenje je došlo kraju i odlučili su se na drastičan način borbe za stanarsko pravo. [D. K.]</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050627].
|
