NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050227].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 157686 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>27.02.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Slunjski poligon kao ekobomba? </p>
<p>Javnosti predočen sažetak Studije koju je naručio MORH kontradiktoran je integralnoj verziji, upozoravaju iz Zelene mreže. Naime, u sažetku piše da koncentracije teških metala u tlu ne prelaze zakonom dopuštene razine. A prema integralnoj verziji, koncentracija bakra u tlu poligona pet puta je viša od dopuštene. Dvostruko je viša koncentracija arsena, olova, kroma i nikla, a kadmija čak četiri puta viša</p>
<p>Je li Vojno vježbalište »Eugen Kvaternik« u Slunju potencijalna ekološka bomba ili tek prostor koji prirodu i ljude truje manje od loše izvedenih septičkih jama i prometa? Tu drugu tvrdnju na nedavnoj prezentaciji sažetka Studije ciljanog sadržaja za Vojno vježbalište iznijeli su predstavnici Ministarstva obrane. </p>
<p>Stanovnici Karlovačke županije nisu zadovoljni odgovorom koji su na to pitanje dobili u sažetku Studije. A pravo na javnu raspravu nisu imali, jer im je Studija prezentirana tek sredinom siječnja, nakon što je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izdalo rješenje o tome da je provedba vojnih vježbi na vježbalištu u Slunju prihvatljiva za okoliš, uz predložene mjere zaštite i program praćenja stanja. </p>
<p>Zato će građani Karlovačke županije uputiti 3. ožujka primjedbe na Studiju saborskim zastupnicima, Ministarstvu obrane, kao naručitelju Studije, Ministarstvu zaštite okoliša, Urbanističkom institutu Hrvatske, nositelju izrade Studije, te predsjedniku države i premijeru. </p>
<p>Građani žele upozoriti saborske zastupnike na svoje stavove prije 15. ožujka kad bi se u parlamentu trebalo odlučivati o Memorandumu o suradnji s američkom vojskom. Memorandum je Vlada potpisala u srpnju prošle godine, bez znanja vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Stjepana Mesića. </p>
<p>Na primjedbama je, inače, radilo petnestak znanstvenika u suradnji sa Zelenom mrežom, koju čini osam udruga za zaštitu okoliša iz Karlovačke županije, te niz građana. Zelena mreža najavljuje da su primjedbe tek početak aktivnosti. </p>
<p>Inicijativa građana traži da se preispita Studija i da se odustane od suradnje s američkom vojskom jer je i sadašnje stanje na poligonu zabrinjavajuće pa je upitno kakvo će tek biti kad dođe još vojnika i oružja. </p>
<p>Kao osnovni nedostatak Studije predstavnici inicijative navode to što u njoj nije utvrđen budući intenzitet vojnih vježbi, razdoblje u kojem će se one odvijati, broj sudionika, te količina oružja i tehnike. U zaključcima Studije nema ništa ni o tome kako treba postupiti kad se prekorače granične vrijednosti teških metala u tlu, dok u programu praćenja stanja okoliša ne piše tko bi to trebao provoditi. Studija, ističu dalje, nije u skladu s Pravilnikom o procjeni utjecaja na okoliš, a javnosti predočen sažetak Studije kontradiktoran je integralnoj verziji. </p>
<p>U sažetku Studije, naime, piše da koncentracije teških metala u tlu ne prelaze zakonom dopuštene razine. Tvrdi se i da nema osiromašenog urana u tlu. Onečišćenja tla utvrđena su samo na paljbenim položajima, području ciljeva paljbe i na uništavalištu streljiva gdje su povećane koncentracije bakra, olova, nikla, kobalta, arsena, kadmija i kroma, ali one ne prelaze granične vrijednosti. A geokemičari, kako su rekli predstavnici Ministarstva obrane na prezentaciji sažetka Studije, smatraju da stalan nadzor tla nije potreban. </p>
<p>Kao da se radi o bombonima, a ne teškim metalima, komentira druga strana. </p>
<p>Tamošnje je stanovništvo iz sažetka Studije saznalo i da je voda jako kvalitetna, a što se tiče zraka, da su uvjeti raspršivanja zagađenja slabi. Ali, u slučaju oborina, zagađenje iz zraka dolazi na tlo, što je posebno nepovoljno ako se provode stalne bojne aktivnosti i uništavaju bojna sredstva. A ona se, kažu stanovnici, uništavaju svakodnevno.</p>
<p>U integralnoj verziji Studije, do čijih su dijelova uspjeli doći članovi Zelene mreže, stanje je nešto drukčije. Ukupne koncentracije bakra u tlu poligona kreću se od 14 do čak 304 miligrama po kilogramu, a maksimalno dopuštena je 60 miligrama. Gornja granica za koncentraciju arsena je 20 miligrama po kilogramu, a na položaju ciljeva nađeno ga je 46 miligrama po kilogramu. I koncentracije kadmija izrazito su visoke u nekoliko uzoraka tla, dopušteno je jedan a nađeno najviše 4,3 miligrama po kilogramu. Krom i nikal dvostruko premašuju dopuštenu razinu na položajima ciljeva, a gotovo isto toliko i olovo.</p>
<p>U integralnoj verziji Studije piše: »Postoji mogućnost da su nam promakli i uzorci s mnogo višim sadržajem teških metala«. Kao jedan od razloga navodi se miješanje materijala s mjesta eksplozije s nezagađenim materijalom koji se koristi za zatrpavanje kratera. Dodaje se i da »bakar i olovo zbog svog visokog udjela u nekim frakcijama mogu negativno utjecati na okoliš«.</p>
<p>»Ako bi došlo do mobilizacije olova, bakra, nikla, kobalta, arsena, kadmija i kroma na području ciljeva i uništavališta streljiva«, ti onečišćivači mogli bi ući u podzemne vode. No, pretpostavlja se u Studiji, zbog razrjeđenja ne postoji opasnost od onečišćenja podzemne vode. U sažetku Studije ide se pak tako daleko da se predlaže bavljenje poljoprivredom i stočarstvom na području poligona. Apsurdno je i da u izradu Studije nisu uključeni toksikolozi, biolozi, ekolozi, liječnici, radiolozi, nutricionisti, veterinari, sociolozi, psiholozi te da nije obrađeno kako poligon utječe na gospodarski razvoj tog kraja. </p>
<p>U Studiji je zaboravljeno i na proces stvaranja sedre, koja život znači za Mrežnicu, Plitvice i Rastoke, te da detonacije sprečavaju stvaranje tog prirodnog fenomena. Zbog njih je lani popucala mekana sedra na Mrežnici, pucaju i bunari i kuće, a probijanje zvučnoga zida uznemiruje domaće životinje, divljač i ptice.</p>
<p>Željko Rendulić, gradski vijećnik u Slunju, zamjera Gradskom vijeću što nikada na dnevni red sjednica nije htjelo staviti temu poligona, tako da službenog stava Grada Slunja o tome nema. »A nikada«, kaže, »nije čuo ni službene stavove ostalih gradova i općina oko poligona, samo pojedinačne istupe gradonačelnika, načelnika i vijećnika«. </p>
<p>»Činjenica je da u našem kraju ima dosta ljudi oboljelih od raka no, treba utvrditi zašto je to tako, je li razlog ratni stres, podzemne vode ili još nešto«, kaže Rendulić, dodajući da Studija nije dobra podloga za bilo kakve zaključke. »Uzorci vode uzimani su kad za to nije bilo povoljno vrijeme - za visokog vodostaja. Studija nije obuhvatila istraživanja vezana uz gospodarski razvoj kraja kao ni utjecaj stalnih detonacija na ljude i svega što prati vojsku, a to su alkohol, droge, prostitucija«, objašnjava Rendulić. »Naša su jedine razvojne šanse priroda i turizam što je nespojivo s vojnim poligonom, a Studija je napravljena samo zato da bude pokriće vojsci da i dalje na poligonu radi što hoće daleko od očiju javnosti«, ističe vijećnik. </p>
<p>Željko Lalić iz udruge Eko Slunj kaže da su uzorci tla, vode i zraka uzimani šest mjeseci nakon posljednje održane vježbe i upozorava da na Studiju »nisu stavili potpis ni svi članovi stručne komisije koja ju je odobrila«. </p>
<p>Načelnik općine Tounj Nikola Brletić upozorava da ljudima pucaju bunari od detonacija, a nemaju riješenu vodoopskrbu. </p>
<p>»Petkom se vojsci žuri kući pa u što kraćem vremenu želi uništiti što više minsko-eksplozivnih sredstava. Od stalnih eksplozija popucale su nam kuće i crkva. Zbog detonacija krave skaču u jasle, prijevremeno se i teško tele. Ponekad da spasimo kravu moramo ubiti tele u utrobi«, priča nam Josip Mihaljević iz udruge za zaštitu okoliša Opstanak u Josipdolu. </p>
<p>Ankica Paulić iz Ekološke udruge Ekos iz Slunja imala je karcinom dojke, a pas joj je uginuo od tumora jetre. Kaže da zna za mnoge bolesnike koji imaju karcinom: »Neću tvrditi da je to isključivo zbog poligona, ali sigurno da je i on dijelom kriv«.</p>
<p>»Ako ovcama ispadaju zubi, krave nemaju jednog roga, a koze oka, onda nešto nije u redu«, pričaju naši sugovornici. </p>
<p>Ravnatelj Zavoda za prostorno planiranje i zaštitu okoliša u Karlovačkoj županiji Marinko Maradin smatra da je Studija rađena zbog međunarodnih uvjeta, a ne zbog građana Hrvatske, kako bi se znao ispostaviti račun u slučaju zagađenja. »Ljudi su jako osjetljivi na detonacije i pamte '91. kad je u zrak odletjelo vojno skladište u Oštarijama, a s njim i krovovi, prozori i stakla okolnih kuća«, podsjeća Maradin. </p>
<p>Svi se sugovornici slažu da je Vojno vježbalište na nezgodnom mjestu - na krškom, poroznom terenu, blizu Nacionalnog parka Plitvička jezera, na samom izvoru rijeke Mrežnice, na rijeci Suvači te uz Slunjčicu i Koranu. Sva onečišćenja lako mogu dospjeti u podzemne vode koje pijemo. </p>
<p>Najveći je problem u svemu što Vlada ne zna što hoće, ističu. S jedne strane financira KEC - projekt očuvanja krških sustava i održivo gospodarenje prirodnim dobrima te zaštitu Plitvičkih jezera, a s druge strane sklapa sporazume o vojnim vježbama s američkom vojskom. </p>
<p>U Prostornom planu Karlovačke županije, Vojno vježbalište označeno je kao prostor posebne namjene, a predviđa se da se izvor i kanjon Mrežnice koji su u krugu poligona, proglase parkom prirode. Sve je to, koje li kontradiktornosti, navedeno i u Studiji koju je prihvatila Komisija Ministarstva zaštite okoliša.</p>
<p>U Karlovačkoj županiji najviše oboljelih od malignih bolesti</p>
<p>Prema mišljenju Boška Milankovića, ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo Karlovačke županije, prirodni resursi, pogotovo voda, važniji su za život nego vojne vježbe. »Teško mi je nešto više reći jer Studiju nisam vidio, no kako bi se mogućnost incidenata svela na najmanju mjeru bilo bi bolje da poligona ovdje u krškom, poroznom području, kraj Plitvičkih jezera i tako blizu naselja, nema«, zaključio je. </p>
<p>»Da bi se donio medicinski zaključak o učestalosti karcinoma, stanje bi se trebalo pratiti najmanje deset godina. No, činjenica je da je Karlovačka županija u vrhu oboljelih i umrlih od malignih bolesti, no ti podaci mogu biti i rezultat dobrog praćenja oboljenja na tom području«, rekao nam je dr. Mladen Stanec iz zagrebačkog Instituta za tumore. A u nedavno predstavljenom Ljetopisu Karlovačke županije navodi se da je Grad Karlovac prvi od hrvatskih gradova po broju malignih oboljenja, i to uglavnom među mlađom populacijom. </p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Što je sredina siromašnija, jači je utjecaj farmaceutskog lobija </p>
<p>Liječnici su pod utjecajem industrije, ali to nije uvijek nužno negativno. Ipak, utjecaj industrije lako se regulira listom lijekova s više generika, ali i uz participaciju jer, ono što je badava lako se bagatelizira, kaže dr. Igor Francetić, voditelj Nacionalnog centra za nuspojave lijekova i pročelnik Zavoda za kliničku farmakologiju KBC-a Zagreb / Odličan je danski model osiguranja: sve do 600 kuna za lijekove plaćate sami. Kad potrošite više, uskače država, jer ste očito bolesni i do 1000 kuna plaćate 75 posto cijene lijeka. Svugdje u svijetu propisuje se što je moguće više generičkih lijekova, u Engleskoj je takvih 75 posto. U Španjolskoj razliku u cijeni generičkog lijeka i skuplje inačice plaća proizvođač, jer se vjeruje da je »nagovorio« liječnika da propiše baš njegov proizvod. Rješenja postoje, samo treba skupiti glave i napraviti novi zakon</p>
<p>Grupa bolesnika s riječkog područja tužit će multinacionalnu farmaceutsku tvrtku MSD zato što su uzimali njihov antireumatik Vioxx koji je zbog nuspojava prošle jeseni povučen s tržišta. Jedna pacijentica opisala je aktivistici lokalne udruge za zaštitu prava pacijenata da je osjetila srčane smetnje malo nakon popijene kapsule. Nju i druge oštećene zastupat će riječka odvjetnička tvrtka povezana s njemačkom tvrtkom koja vodi kampanju za naplatu štete u tamošnjem predstavništvu MSD-a. A farmaceutska kompanija je navodno, obećala odštetu svim konzumentima Vioxxa koji je zatraže bez obzira je li im bilo loše... </p>
<p>Vrijedi li to obećanje nakon najave američke uprave za lijekove (FDA) da se Vioxx vraća na tržište, jer su istraživanja pokazala da donosi više koristi nego štete, još se ne zna.</p>
<p> O nuspojavama lijekova, čije opasnosti mnogi nisu svjesni i gomilaju kućnu ljekarnu i fenomenima koji prate farmaceutsku industriju, razgovaramo s prof. dr. Igorom Francetićem, voditeljem Nacionalnog centra za nuspojave i pročelnikom Zavoda za kliničku farmakologiju KBC-a Zagreb. Dr. Francetić se više od 30 godina bavi lijekovima, koliko postoji i Nacionalni centar.</p>
<p> • Kakve su Vaše spoznaje o štetnosti Vioxxa?</p>
<p>- Taj se lijek u Hrvatskoj malo trošio jer nije bio na listi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Nuspojave lijekova razmjerno su i inače rijetke, ali jedna na tisuću smatra se ozbiljnom - kad je razlog za hospitalizaciju, produženje bolničkog liječenja, oštećenje organa i smrt. Zbog toga je u svijetu i Hrvatskoj zakonska obveza prijaviti nuspojave. </p>
<p>One koje su se pojavile u slučaju Vioxxa (rofekoksiba) ubrajaju se u ozbiljne, jer je to svaki kardiovaskularni incident. Prema nekim istraživanjima, selektivni inhibitori oksigenaze 2 (rofekoksib, celekoksid i drugi iz te skupine, a tu ulazi i Vioxx) dvostruko povećavaju učestalost kardiovaskularnih incidenata kod onih koji su uzimali takve lijekove. Priča je zanimljiva jer se u njoj oslikava sav paradoks registracije, praćenja i promocije lijeka.</p>
<p> • Kažu da je to poboljšani aspirin?</p>
<p>- Aspirin je lijek bez konkurencije, a selektivne inhibitore pratila je agresivna propaganda nakon koje se dobilo tzv. blockbustere, lijekove koji u jednoj godini donesu zaradu višu od milijardu dolara.</p>
<p> Drugi je fenomen što je inače rigorozna FDA registrirala Vioxx, a onda ga je povukao sam proizvođač. To pokazuje da se odnos farmaceutskih kompanija prema nuspojavama promijenio. Ranije bi pokušale razuvjeriti ili ušutkati liječnika koji bi prijavio kakav osip. Danas same ispituju o čemu je riječ kako bi što manje ljudi stradalo ili da bi se eventualno poboljšao lijek i vratio na tržište s novim upozorenjima. </p>
<p>Svojedobno je povučen i jedan lijek za smanjenje masnoće u krvi, a pokazalo se da se pacijenti nisu pridržavali uputa. </p>
<p>No, rad farmaceutske industrije ima dvije strane medalje. Od nje se traže uvijek novi lijekovi, a, opet, mora nadživjeti konkurenciju.</p>
<p>• Kako se u tom društvu snalazi domaća farmaceutska industrija?</p>
<p>- Relativno je snažna, jer je u vrijeme Jugoslavije bila apoteka istočnih zemalja, a vezano uz nuspojave ponaša se kao i drugi. No, s obzirom da radi generike, sve se o lijekovima koje proizvodi zna iz prvih godina proizvodnje samog originala.</p>
<p> U slučaju azitromicina, Plivinog originala, bilo je nuspojava za koje se nije znalo nakon kliničkih ispitivanja u kojima je ograničen broj bolesnika. Neke nuspojave iskažu se tek u četvtoj fazi rađanja lijeka, nakon registracije kad ga uzimaju milijuni. </p>
<p>• Koliko prijava nuspojava stiže Nacionalnom centru?</p>
<p>- Primamo ih između 1300 i 1500, a svaki prijavitelj dobije pismeni odgovor čime širimo njegovo objektivno znanje i stimuliramo ga da to i dalje čini. Prijavitelji u Hrvatskoj su uglavnom liječnici iz bolničkih ustanova, ali raste udio i onih iz primarne zdravstvene zaštite. To treba zahvaliti i tome da Hrvatska liječnička komora daje pola boda liječniku po prijavi, koji na temelju stečenih bodova obnavljaju dozvole za rad. </p>
<p>• Jeste li ikad zatražili povlačenje nekog lijeka zbog nuspojave?</p>
<p>- Ne, osim u slučaju Baxter, jer Nacionalni centar prati i nuspojave medicinskih proizvoda. No, dragocjeno je što postoji Centar jer smo povezani s drugim takvim institucijama. Svaki dan nam iz svijeta stiže pet, šest novih obavijesti. </p>
<p>Sada smo primili informaciju o Fenerganu, antialergiku, da se ne smije davati djeci mlađoj od dvije godine jer može izazvati fatalnu depresiju respiratornog trakta. Taj lijek kod nas nije registriran, a liječnici ne smiju propisivati neregistrirane lijekove. Izuzetak su lijekovi koje traže liječnici preko bolničkih povjerenstava i HZZO-a, na primjer, za transplantacije.</p>
<p>Za novu generaciju antidepresiva, inhibitora ponovne pohrane serotonina, pokazalo se da povećavaju broj samoubojstava među mladima. To su Fluoxitin, Fluoxamin, Prozac... a koriste se i u Hrvatskoj. </p>
<p>• Što ste poduzeli s tim u vezi?</p>
<p>- Najčešće se uz uputu o lijeku dodaju upozorenja.</p>
<p>• Nema povlačenja?</p>
<p>- Teško je odrediti omjer korisnosti u odnosu na štetu ako se jednim lijekom izliječe deseci tisuća bolesnika od depresije, a jedan od njih počini suicid. Važno je upozoriti liječnika koji će procijeniti rizik. No, ako je opasnost veća, obavještavamo Agenciju za lijekove.</p>
<p>• Kako to da Centar nema financijsku potporu?</p>
<p>- Navikli smo na to od samog početka, a Zavod za kliničku farmakologiju smatra i svojom dužnošću podržavati Centar. Mislim da su Zavod i njegova visokoeducirana ekipa farmakologa premalo iskorišteni u sustavu lijekova što je šteta za pacijente. </p>
<p>Inače, najveća nam je poteškoća zbog manjka novca osigurati logističku potporu, od telefona preko kompjutera i veze sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. No KBC je velika ustanova i Zavod je u njezinom interesu. Trenutačno razmatramo mogućnost da Centar postane suradna ustanova Agencije za lijekove u sklopu Ministarstva zdravstva. Takva je praksa i u svijetu.</p>
<p> • U nas se mnogo govori o kliničkim ispitivanjima i sukobu interesa liječnika koji ih provode za farmaceutske tvrtke. Koliko je sad kliničkih ispitivanja lijekova?</p>
<p>- Šezdeset do sedamdeset na godinu, ali lani znatno manje što je posljedica mnogih negativnih konotacija. Šteta jer ta su ispitivanja korisna za zemlju: jedni pacijenti besplatno dobivaju lijekove koji se ispituju, a drugi, radi usporedbe, registrirane lijekove; liječnici ostaju u kontaktu s novim spoznajama i medikamentima, a ujedno dobiti ispitivanje je i priznanje. Ni jedna oziljna farmaceutska tvrtka neće organizirati ispitivanje u nepouzdanim zdravstvenim sustavima, jer neće moći iskoristiti rezultate. </p>
<p>Trošak ispitivanja čini 10 do 20 posto cijene lijeka; bolesnicima koji dobro reagiraju na novi lijek tvrtka je dužna osigurati nastavak liječenja do registracije medikamenta. Uz to, provedba ispitivanja donosi dodatnu zaradu bolnici jer joj se izravno plaća za razliku od zdravstvenog fonda koji plaća s velikim zakašnjenjem. </p>
<p>Bolnice su u našem sustavu zapravo kažnjene ako rade više. Mora doći do promjena da pacijenti participiraju za svoje liječenje kao svugdje u svijetu gdje više plaćaju oni koji se ne pridržavaju liječničkih savjeta.</p>
<p> • Izmjene zakona, kako se čini, idu tim smjerom...</p>
<p>- Odličan je danski model osiguranja: sve do 600 kuna za lijekove plaćate sami. Kad potrošite više, uskače država, jer ste očito bolesni i do 1000 kuna plaćate 75 posto cijene lijeka. Svugdje u svijetu propisuje se što je moguće više generičkih lijekova, u Engleskoj je takvih 75 posto. U Španjolskoj razliku u cijeni generičkog lijeka i skuplje inačice plaća proizvođač, jer se vjeruje da je »nagovorio« liječnika da propiše baš njegov proizvod.</p>
<p> Rješenja postoje, samo treba skupiti glave i napraviti novi zakon. U nas to ide presporo i bez konzultacije sa strukom, a katastrofalna je odluka o dopunskom osiguranju bez financijske simulacije. </p>
<p>Dopunsko plaćaju oni koji troše najviše lijekova, a milijun ljudi je oslobođeno participacije. Loša je i odluka o interventnom uvozu umjesto da se plati ono što je potrošeno. Interventni uvoz je problematičan jer na tržištu nema »tone« potrebnih lijekova. Osim toga, farmaceutske tvrtke pažljivo planiraju potrebnu proizvodnju. </p>
<p>• Vratimo se kliničkim ispitivanjima. Jesu li liječnici ovdje podmićeni? Što je s onima što propisuju lijekove pod utjecajem farmaceutskih tvrtki koje im plaćaju studijska putovanja?</p>
<p>- Da, pod utjecajem su, ali to nije uvijek nužno negativno. Nažalost, u nas u edukaciji liječnika dijelom sudjeluje industrija, a tek se sada počinje stimulirati kontinuirana edukacija putem Hrvatske liječničke komore gdje se utvrđuju pravila.</p>
<p> Što je sredina siromašnija, veći je utjecaj industrije. Ipak, to se lako regulira listom lijekova s više generika, ali uz participaciju jer, ono što je badava lako se bagatelizira. Posljedica toga su gomile u kućnim apotekama u kojima ne treba biti ništa više nego zavoji i aspirini. </p>
<p>• Je li budućnost medicine u razvoju lijekova?</p>
<p>- I u tome, ali u usporedbi s razdobljem prije desetak godina, danas se na tržište stavlja mnogo manje novih lijekova. Tada ih je bilo između 50 i 60, a lani, primjerice, 26. Tako je jer svaki novi lijek košta između osamsto milijuna i milijardu dolara. Ali, trećina cijene je trošak marketinga, a na samo istraživanje otpada 15 do 20 posto.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Gradit će se »krbavska katedrala« u Udbini</p>
<p>U temelje Crkve hrvatskih mučenika bit će postavljen kamen izvađen iz temelja krbavske katedrale. Taj kamen je blagoslovio Sveti Otac prigodom svoga trećeg posjeta Hrvatskoj. Možemo reći da ta crkva želi biti duhovna katedrala cijelog hrvatskog naroda, u zemlji i inozemstvu. Ona želi imati duboku povijesnu vertikalu i široku suvremenu horizontalu. U pravnom smislu neće uopće biti katedrala, kaže biskup Gospićko-senjske biskupije dr. Mile Bogović</p>
<p>Monumentalna Crkva hrvatskih mučenika na Udbini gradit će se prema projektu arh. Nikole Bašića, izabranom na urbanističko-arhitektonskome natječaju, čiji su radovi prošloga tjedna bili izloženi u Muzeju Like u Gospiću. Ta nova »krbavska katedrala«, nedaleko arheoloških ostataka one povijesne, posvećene sv. Jakovu, trebala bi povezati povijesnost i suvremenost, ne samo arhitektonskim oblicima koji u modernom izričaju sadrže i memoriju srednjovjekovnog katedralnoga mjesta, nego i konotacijama i asocijacijama na tragična događanja iz kojih se ipak na tome prostoru rađaju nove nade. Inicijator ovoga kompleksnoga projekta, biskup je Gospićko-senjske biskupije dr. Mile Bogović koji se rado odazvao molbi da za Vjesnik objasni put od prvotne ideje do njezina ostvarenja na Udbini.</p>
<p>• Vi ste rodotvorac ideje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Kako se u Vama rodila ta ideja? </p>
<p> - Propješačio sam svojevremeno zajedno s dr. Milanom Kruhekom i dr. Zorislavom Horvatom ličko i krbavsko područje tražeći tragove srednjovjekovne arhitekture. Primijetio sam brojne spomenike na Krbavi, ali nigdje nije bilo zabilježeno da je ondje 9. rujna 1493. palo oko 10.000 ljudi zato jer su onamo došli da brane svoje obitelji, svoj zavičaj, svoju domovinu i svoj narod. Povodom 500. obljetnice krbavske tragedije 1993. nije bilo moguće postaviti nikakav znak zahvalnosti onima koji su ondje poginuli jer je područje bilo pod okupacijom. Imao sam osjećaj da u slobodnoj Hrvatskoj treba proraditi taj osjećaj zahvalnosti koji je zbog nenaklonih okolnosti do tada izostao. Dodatna motivacija bila je žalosna činjenica da su se mnogi nezahvalno postavljali i prema žrtvama koje su za svoj zavičaj, za svoj narod i za svoju domovinu padale pola tisućljeća nakon Krbavske bitke. To su bili neki od motiva da se krene u izgradnju spomenika zahvalnosti svim žrtvama na ovim našim hrvatskim prostorima, od prvih mučenika pa do onih najnovijih koji su stradavali zato što su ljubili svoju rodnu grudu i svoj narod. </p>
<p> • Jeste li Vi dali okosnicu natječajnom programu? Mislim pri tome da ste odredili karakter Crkve, vezu križnim putem od Krbavskoga polja, nedaleko današnje i negdašnje ruševne Crkve sv. Marka, do Crkve hrvatskih mučenika, te uz crkveni i otvoreni bogoslužni prostor kao nacionalno svetište i župski centar?</p>
<p> - Moja je bila početna ideja. Ona je poput malog potoka primala druge potočiće i obogaćivala se. Priključiše se malo po malo i drugi koji su na sličan način razmišljali. Nije ideja nešto originalno ni pod kršćanskim ni pod povijesnim vidom. Razgovarao sam s jednim kiparom koji mi reče da je već dugo sanjao kako bi na Krbavi trebalo postaviti jedan spomenik koji bi izražavao našu hrvatsku sintezu i ravnotežu jer je Krbava u našem povijesnom i zemljopisnom središtu, simbol naših stradanja i nadanja. Natječajni program pisali su oni koji se bolje razumiju u taj način govora: Celio Cega, Premerl, Fabijanić, Salaj, Giaconi, Kruhek, Škunca, Šuljić. Ja sam im neprestano, kao predstavnik investitora, samo ponavljao da od autora traže takvu građevinu koja će biti izdaleka prepoznatljiva kao crkva, da se u nju ugradi duh našeg povijesnog graditeljstva i da se istakne što jasnije mučeničku crtu naše prošlosti. Nakon što je od 28 ponuđenih rješenja izabran rad Nikole Bašića drago mi je bilo čuti od spomenutih stručnjaka da iz Bašićeva rješenja iščitavaju ideje koje sam želio da budu ugrađene. Istina je da sam također tražio da se ima u vidu da će mjesto stradanja, Krbavsko polje, i mjesto nadanja, Crkva hrvatskih mučenika, biti povezani križnim putom, Kristovim i hrvatskog naroda. Ta ideja dobivala je sve jasnije konture u razgovoru s drugima koji su bili nošeni sličnim osjećajima kao i ja.</p>
<p>• Što Vas je nagnalo da tu crkvu namijenite hrvatskim mučenicima, kojima i što to zapravo znači?</p>
<p> - Papa Ivan Pavao II., koji nas je tri puta posjetio kad smo bili u velikim mukama, pozvao je sve narode da popišu iz svoje prošlosti one koji su znali živjeti i umrijeti za dobro svoga bližnjega. On je pojam mučenika protegnuo tako da obuhvaća ne samo mučenike za vjeru nego i one za slobodu svoje braće, ali samo ako je njihova žrtva bila motivirana ljubavlju prema braći, a ne mržnjom prema neprijateljima. Kad se ovdje govori o hrvatskim mučenicima ne misli se samo na »etničke Hrvate«, nego na sve koji su živjeli i djelovali na ovom našem hrvatskom prostoru tamo od Sv. Duje do Stepinca.</p>
<p>• Bi li ta crkva trebala nadomjestiti negdašnju krbavsku katedralu sv. Jakova, arheološki ostatci koje se naziru u podnožju udbinske visoravni, odnosno jednu od sedam povijesnih srednjovjekovnih katedralnih crkava Krbavsko-modruške biskupije?</p>
<p> - U temelje Crkve hrvatskih mučenika bit će postavljen kamen izvađen iz temelja krbavske katedrale. Taj kamen je blagoslovio Sveti Otac prigodom svoga trećeg posjeta Hrvatskoj. Možemo reći da ta crkva želi biti duhovna katedrala cijelog hrvatskog naroda, u zemlji i inozemstvu. Ona želi imati duboku povijesnu vertikalu i široku suvremenu horizontalu. U pravnom smislu neće uopće biti katedrala.</p>
<p>• Smatrate li da je današnja Gospićko-senjska biskupija svojevrsna slijednica Krbavsko-modruške koja je tijekom povijesti mijenjala i granice i nazivlje?</p>
<p> - Krbavska biskupija osnovana je 1185., dakle u vrijeme kada se cijeli hrvatski prostor osjećao povezanim u jednu cjelinu. Na Krbavi je 9. rujna 1493. ta povezanost dobila težak udarac. Pet stotina godina nakon toga na sceni su pozitivni procesi u kojima se otvaraju šanse za jaču povezanost cijelog područja u državnu cjelinu. Time se otvaraju mogućnosti i za jedno jače crkveno središte. Crkva je te prilike prepoznala i osnovala biskupiju, kao što je prepoznala prilike 1185. kad je osnovana Krbavska biskupija. Nema dvojbe da je srednjovjekovna Krbavska biskupija bila most između hrvatskog sjevera i hrvatskog juga, što je također današnja Gospićko-senjska biskupija pa se doista može reći da je i po toj ulozi jedna drugoj prethodnica, odnosno nasljednica. </p>
<p>• Nije li negdašnja Senjska biskupija, uz slične mijene, a danas pridružena Gospićkoj, odredište koje ima povijesnu katedralu danas u funkciji župne crkve?</p>
<p> - Senj ima i danas svoju katedralu u kojoj na sve važnije blagdane biskup predvodi bogoslužje. On ima i svoj kaptol, što Gospić nema. Uspostavom Gospićko-senjske biskupije, rečeno mi je u Vatikanu, nije dokinuta ni Senjska biskupija, ni Senjski kaptol, ni senjska katedrala. No sve je to uklopljeno u zajedništvo Gospićko-senjske biskupije. </p>
<p>• Crkva hrvatskih mučenika na Udbini čini mi se ima obrnuti put. Ona bi zapravo trebala biti župna crkva, ali se stalno o njoj govori kao o katedrali. Zašto? Pridaju li joj se neke druge konotacije ili povijesne asocijacije?</p>
<p> - Kada se govori o Crkvi hrvatskih mučenika kao o katedrali, to ima samo simboličko značenje. Ona želi povezati sve katolike Hrvate u domovini i inozemstvu - iako nije samo za njih - jednim duhovnim, a ne pravnim vezom. Ta crkva bit će nedaleko stare krbavske katedrale, ali nije njezin pravni slijednik. Možemo reći da će ona biti svehrvatsko svetište koje će biti na uporabi i vjernicima udbinske župe. U Mariji Bistrici također imamo sličnu crkvu koja je nacionalno svetište i ujedno župna crkva. </p>
<p> • Na natječaju izabrano arhitektonsko rješenje arh. Nikole Bašića doima se upravo kao svojevrsno reprezentativno katedralno zdanje koje u sebi sadrži mnoštvo simboličkih znakova: memorijalno, spomeničko, povijesno, mučeničko, sakralno, dakako. Je li to bilo dio natječajnoga zadatka? </p>
<p>- Široki krug ljudi već je odavno upoznat s idejom Crkve hrvatskih mučenika. Tiskan je poseban broj časopisa »Vile Velebita« koji je u cijelosti posvećen toj ideji. Časopis je poslan na sve hrvatske župe u domovini i inozemstvu, na sve županije, općine i gradove, na sve medije i značajnije ustanove u nas. Oni koji su tu ideju osjećali svojom polako su se približavali i nastala je jedna komunikacija kroz koju se sama ideja obogaćivala. Članovi natječajne komisije imali su pred sobom dovoljno razvijenu ideju te crkve da su je mogli formulirati na način da je arhitekti razumiju. U rješenju Nikole Bašića prepoznajemo kreativan doprinos ne samo u smislu arhitektonskog izražaja nego i u smislu razvoja same ideje Crkve hrvatskih mučenika. </p>
<p>• Jeste li zadovoljni rezultatom i kako stanovnici Udbine i Gospića, ali i čitave biskupije prihvaćaju tu ideju i predloženi odnosno izabrani projekt?</p>
<p> - Trudim se, kako rekoh, da se ideja neprestano obogaćuje kao potok koji svojim tokom prima nove pritoke i da to postane velika rijeka. Ideja nije statična nego dinamična, pa i prihvaćanje treba gledati u procesu te dinamike. Meni je žao da dobar dio redovnih posjetitelja naših crkava neće biti na prvi pogled najzadovoljniji Bašićevim projektom, ali vjerujem da će ga i oni malo po malo sve više čitati i bolje razumijevati. On nije nešto na što su naši vjernici naviknuti, ali je nešto na što se dobro navikavati. Ima nekih elemenata koji ga zorno tumače: crkva ima oblik slova M(učenici) i glagoljskog slova H(rvatski). Jedna gospođa vidjela je veliko slovo V(ictoria). Bašićev projekt ne može se na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> pročitati, ali je svako čitanje korisno. </p>
<p>• Razgovor koji je upriličen u Gospiću uz izložbu natječajnih radova ostavio je dojam da na ovome natječaju nije bilo većih problema između Crkve i arhitekata, odnosno teologa i liturgičara s jedne strane i projektanta s druge, što je obično izvor raznih prostornih nesporazuma pri projektiranju i gradnji suvremene sakralne arhitekture. Mogu li oni iskrsnuti tijekom gradnje, ili je snagom Vaše iznimne osobnosti uspostavljena tako potrebna harmonija?</p>
<p> - Među članovima ocjenjivačkog suda ja sam bio najnepismeniji u pogledu razumijevanja govora arhitektonskih oblika. Meni je bilo doista žao što druge nisam mogao uvjeriti kako bi bilo najbolje uzeti kao inspiraciju crkvu sv. Križa u Ninu kroz koju bi moglo progovoriti vrijeme od Višeslava i Grgura Ninskog do Tuđmana i Kuharića, ili još dalje od Sv. Duje do Stepinca. U isto vrijeme nastojao sam što jasnije iznositi ideju same Crkve. Malo po malo sam se trudio dosegnuti taj govor suvremene arhitekture. Autori rješenja, svaki na svoj način, pokušali su svojim govorom, arhitektonskim oblicima, izraziti istu ideju. Najbolje je to učinio Nikola Bašić. Ta dva govora trebaju i dalje biti ustrajna, ali nipošto tvrdoglava. Vjerujem da će tako i biti.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Presudni razgovori s Barrosom i Solanom </p>
<p>Predsjednik Stjepan Mesić trebao bi uvjeriti sugovornike u sjedištu Europske unije i NATO-a da je Hrvatska zaslužila početi pregovore s EU 17. ožujka</p>
<p>BRUNO LOPANDIĆ</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić boravit će u utorak i srijedu u posjetu Bruxellesu. U ta dva dana vodit će razgovore na najvišoj razini u objema, za Hrvatsku najvažnijim institucijama - Europskoj uniji i NATO-u. Bit će to prilika da predsjednik Mesić uvjeri sugovornike na objema adresama kako je Hrvatska zaslužila početak pregovora s Europskom unijom 17. ožujka. Istodobno, u glavnom sjedištu NATO-a moći će potvrditi hrvatsku predanost načelima Saveza i vojno-političke suradnje u sklopu NATO-a na međunarodnoj razini. </p>
<p> Mesić će se susresti s predsjednikom Europske komisije Joseom Manuelom Barrosom te s visokim predstavnikom Europske unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Javierom Solanom. Obojica sugovornika su bitna, jer će na temelju procjena tijela, kojima su na čelu, odlučiti hoće li Komisija otvoriti pregovore s Hrvatskom o punopravnom članstvu 17. ožujka. </p>
<p>Nekoliko dana prije odlaska u Bruxelles, Mesić je razgovarao s glavnom haaškom tužiteljicom Carlom del Ponte izvijestivši je o svemu što Hrvatska trenutačno radi ne bi li locirala i uhitila haaškog bjegunca generala Antu Gotovinu. </p>
<p>Službeni Bruxelles razgovarat će o tome s predstavnicima svih zemalja članica tako da će se stajalištu glavne haaške tužiteljice pridodati i mišljenja ključnih zemalja. </p>
<p>U glavnom sjedištu NATO-a Mesić će razgovarati s glavnim tajnikom Sjevernoatlantskog saveza Japom de Hoopom Scheferrom, a očekuje se da će glavne teme biti nastavak hrvatske suradnje u sklopu NATO-a. Hrvatska je članica Partnerstva za mir i već je preuzela niz obveza, među kojima je i sudjelovanje vojnika i civila u međunarodnim misijama Saveza. </p>
<p>Predsjednik Mesić sastaje se s glavnim tajnikom NATO-a samo nekoliko dana nakon što je u sjedištu Saveza održan uspješan sastanak na vrhu s američkim predsjednikom Georgeom Bushom. Na tom skupu NATO je od američkog predsjednika dobio snažnu podršku za daljnje jačanje te organizacije pa je Mesićev sastanak prilika da se utvrdi još snažniji hrvatski angažman u NATO-u, ne samo u vojnom i logističkom već i političkom smislu.</p>
<p> Samo dan nakon Mesićeva posjeta Bruxellesu, u Hrvatsku u dvodnevnu inspekciju dolaze NATO-ovi eksperti da bi provjerili je li i koliko Hrvatska napredovala u posljednjih godinu dana u provedbi reformi, kako je to zacrtano u posljednjem ciklusu Akcijskog plana za članstvo (MAP). </p>
<p>Posljednji sukobi između Ministarstva obrane i Glavnog stožera Oružanih snaga sasvim sigurno nisu pomogli da se reforme ubrzaju. </p>
<p>No, predstavnici hrvatske vlasti će vrlo brzo nakon NATO-ove inspekcije još jednom otići u Bruxelles da bi u sjedištu Saveza predočili što je postignuto u posljednjih godinu dana. Za NATO je važno pitanje suradnje s Haaškim sudom, prije svega zbog SAD-a koji inzistira na potpunom poštivanju te obveze. Na jednom od posljednjih susreta s bivšim ministrom vanjskih poslova Miomirom Žužulom, američki veleposlanik pri NATO-u Nicholas Burns je ustvrdio kako nema nikakve šanse da zemlja napreduje u Sjevernoatlantskom savezu ako ne surađuje u potpunosti s Haaškim sudom. SAD je dosljedan u blokiranju ulaska Srbije i Crne Gore u Partnerstvo za mir sve dok i ta država ne ispuni haaške obveze. </p>
<p>Hrvatska se nada da će ako se sljedeći NATO-ov summit održi 2006. godine, kako se to neslužbeno najavljuje, dobiti pozivnicu za punopravno članstvo. To znači da bi nakon ratifikacijske procedure, mogla postati članicom 2008. ili 2009. godine.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Iračka »purpurna revolucija« i »manjkava američka demokracija«</p>
<p>Što kažu, što kažu: kako je Bush inaugurirao termin koga se još nitko nije sjetio (s razlogom), i kako je Putin »dočekao« Busheve zamjerke na račun usporavanja ruske demokratizacije </p>
<p>KREŠIMIR FIJAČKO</p>
<p>Nekoliko američkih predsjednika u proteklim je desetljećima izgovaralo povijesne rečenice, najčešće u Njemačkoj, a ponekad i na njemačkom jeziku. Eventualnu top listu »The best of american presidents« uvjerljivo predvodi John F. Kennedy koji je 1963. godine došao u zapadni dio zidom podijeljenog Berlina i, na njemačkom, uzviknuo »Ich bin ein Berliner!« (Ja sam Berlinčanin!), u znak podrške podijeljenom gradu. Godine 1987. u Zapadnom je Berlinu i predsjednik Ronald Reagan koji, gotovo sa zida, viče: »Gospodine Gorbačov, srušite taj zid!« Dvije godine poslije zid je bio srušen. </p>
<p>Godine 1989. predsjednik George Bush (otac) u Mainzu je uskliknuo: »Neka Europa bude jedna i slobodna!« (I to se ostvarilo.) Zatim je godine 1994. u tada već godinama slobodan i jedinstveni Berlin došao predsjednik Bill Clinton koji je pokušao ponoviti Kennedyjev »hit« uzviknuvši (također na njemačkom): »Berlin ist frei!« (Berlin je slobodan!), no to je već bilo tako očito da je Clintonova izjava na rečenoj top listi relativno nisko plasirana. Male šanse da se probije na vrh ima i najnoviji usklik Georgea W. Busha u Bratislavi ovih dana, premda je izgovoren na slovačkom jeziku pred oduševljenim Slovacima: »Dobry den!« Taj je usklik, dakako, lišen bilo kakvog političkog naboja, ostao u domeni lingvističkih postignuća, i to ne bogzna kakvih (papa Ivan Pavao II. o Božiću i Uskrsu nadmašuje Busha čestitkama na stotinjak jezika...)</p>
<p>Ljubitelji »aforizama« i efektnih političkih poruka mogli su već uoči Busheve turneje po Europi znati kako se tu zasad radi o tome da je »najvažnije razgovarati« i ublažavati ne male nesporazume, te da će sve ostalo doći poslije, pa i povjerenje. Ronald Reagan je govorio: »Vjeruj, ali provjeravaj«. Europa i Amerika sada su u fazi - »najprije razgovaraj, vjeruj poslije«. Ono u što bi Europa trebala povjerovati jest da bi Bush, nakon što je sada pokazao da zna i želi slušati, na koncu mogao i uvažavati mišljenja svojih europskih saveznika. S Putinom je već bilo malo delikatnije. Čak i nakon neočekivano žestokog ruskog reagiranja na »lekcije iz demokracije« koje je Rusiji podijelila Condoleezza Rice, Bush je, došavši u Europu najavljivao kako će »pritisnuti« Putina da mu objasni zašto usporava i unazađuje demokratske reforme. </p>
<p>Na konferenciji za novinare nakon razgovora na vrhu (koja je bila iščekivana kao mogući »obračun«), Bush se iščahurio u diplomata: »Rusija je prošla čudesan put transformacije prema demokraciji«, kaže, »ali u razgovoru s ruskim predsjednikom na prijateljski sam mu način izrazio zabrinutost što ne vidim da se na tome putu ide do kraja«. U odgovoru, evo i Putina-diplomata: »Da, točno, mislim da ću neke ideje predsjednika Busha morati uzeti u obzir, ali neke druge njegove ideje ne želim komentirati«. Putinovo pariranje Bushevim primjedbama na račun usporavanja demokratskih procesa u Rusiji, gotovo je podsjetilo na onu slavnu hladnoratovsku razmjenu »argumenata« u kojoj ruska strana na slične zamjerke odgovara »protuargumentom«: »Da, a što vi radite svojim crncima!?« Putin je parirao primjedbom kako ni u Americi demokracija nije baš uzorita, navodeći kao primjer elektorski sustav glasovanja koji je nazvao »lažnim glasovima«, ali se »ne želi miješati u to«.</p>
<p>Govoreći pred tisućama oduševljenih Slovaka na onom bratislavskom trgu jedva izgovorljivog imena (Hviezdoslavovo), Bush se, čini se, ipak malo zanio kada je češku i slovačku »baršunastu revoluciju« (u kojoj je bez nasilja srušen komunizam, pa se onda bez nasilja Slovačka odvojila od Češke) usporedio s događajima u Iraku. »Neposlušna« usporedba: »Kad čovjek, nedavno, gleda oduševljene Iračane kako, nakon izbora, slave na ulicama, mora se sjetiti onih dana 'baršunaste revolucije' u Češkoj i Slovačkoj«. No, no, ali Bush ide dalje: »U novije vrijeme bili smo svjedoci prekretnica označenih kao 'ružičasta revolucija' u Gruziji, 'narančasta revolucija' u Ukrajini, 'purpurna revolucija' u Iraku«. U svakom slučaju, predsjednik Bush se tu potpuno zanio, a naziv događaja u Iraku »purpurna revolucija« s konotacijom koja bi htjela značiti nenasilnu promjenu vlasti, koliko se sjećamo, nitko dosad nije upotrijebio, pogotovu ne u svezi s Irakom. Valjda zato što bi to bilo netočno i deplasirano?</p>
<p>Nešto pažljiviji bio je američki predsjednik kada su ga u Mainzu, nakon susreta sa Schröderom i svih onih razmjena ljubaznosti i uvažavanja, novinari upitali znači li to sada da je on spreman ponoviti obećanje svoga oca koji je najavljivao da će Njemačka postati američki »partner u vodstvu«. Nije ponovio, već je naglasio da je Njemačka dobrodošla kao partner, ali ne kao kolider. </p>
<p>Pet europskih dana američkog predsjednika u Europi nisu (još) promijenili svijet, ali su, između ostaloga, obogatili zbirku anegdotalnih situacija i izjava. Jedna svakako pripada Bushu i njegovoj bratislavskoj usporedbi »baršunaste revolucije« u Češkoj i Slovačkoj s »purpurnom revolucijom« u Iraku(!), dok se za drugo mjesto izborio ruski predsjednik koji je na Bushevo »jamranje« o stanju demokracije u Rusiji uzvratio primjerom kojim, kao, dokazuje, da ni u Americi demokracija nije bez zamjerki - »lažni glasovi u elektorskom sustavu«. Tu ga je stvarno »dočekao«, ali to nije važno. Važno je da se razgovara...</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>Duhovna oporba boljševističkim inženjerima duša</p>
<p>U konstelaciji interesa kad našim sudbinama vladaju cinične međunarodne korporacije i raznoliki profiteri, Ivan Pavao II. bio je i jest ono što se u novinarskim izvješćima uvriježilo nazivati moralnom vertikalom i autoritetom. Papa možda umire, svakako stari i kopni, ali njegovo složeno i veliko djelo ostaje građa koju tek treba proučiti, kao i poruka o konačnoj kušnji naše (kršćanske) zemaljske borbe (protiv svega što nas udaljuje od Boga)</p>
<p>ZVONIMIR BADURINA DUDIĆ</p>
<p>Dok cijeli svijet pozorno prati, a većina ljudi pritom i strepi nad vijestima iz klinike Gemelli, iz koje stižu informacije o papinu zdravstvenom stanju, lik tog velikog čovjeka, nedvojbeno najveće figure svjetske pozornice u (barem) drugoj polovici dvadesetog stoljeća i pri početku ovoga, postaje još jedan ispit savjesti ovog svijeta, ali i njegov lakmus-papir.</p>
<p>U konstelaciji interesa kad našim sudbinama vladaju cinične međunarodne korporacije i raznoliki profiteri, kojima ništa nije sveto osim zarade na bilo čiji račun i bilo koji način, Ivan Pavao II. bio je i jest ono što se u novinarskim izvješćima uvriježilo nazivati moralnom vertikalom i autoritetom.</p>
<p>No Papa je i puno više od toga. Nasuprot onima koji bi htjeli zavladati našim ne samo financijskim, nego i duhovnim tokovima, njegov je glas jedan od rijetkih koji se nasuprot sekulariziranoj i liberalnoj javnosti zauzima za najnemoćnije i najnezaštićenije, bolesne i stare, te za nerođene. Zato su moćnici jednoglasni u svojoj sramotnoj odluci da mu ne dodijele Nobelovu nagradu jer se Papa bori i govori protiv pobačaja i eutanazije.</p>
<p>Bolje od bilo kojeg recentnog slučaja na političkoj pozornici, takav stav prema čovjeku koga svi cijene ili barem poštuju kao protivnika, govori o toleranciji prema drukčijem, što u današnjem svijetu znači prema kršćanskom mišljenju, te puno govori i o »prostituiranju« same Nobelove nagrade, koja se često dijeli prema prizemnim političkim a ne humanističkim načelima. Papa je drukčiji jer se ne skanjuje reći ono što misli, ne suobličujući se prema novozavjetnom naputku »duhu ovog svijeta«.</p>
<p>Njegova najnovija knjiga, još i neprevedena na hrvatski jezik, ima svoju prethodnicu u bjesomučnim (medijskim) napadima. S jedne strane, napadači su oni koji ne mogu prihvatiti da embrio nije samo »potencijalno ljudsko biće«, nego čovjek, i to ne samo prema vjerskim, nego i prema znanstvenim zasadama.</p>
<p>Stoga Papinu usporedbu nasilja nad tim nevinim životima s još jednom velikom tragedijom u povijesti čovječanstva, sramotnim holokaustom, dočekuju na nož, iako ovaj papa, osim što gaji veliko poštovanje prema Židovima i što ih naziva našom (kršćanskom) starijom braćom u vjeri, i sam ima dubok osobni odnos s prijateljima koji pripadaju tom narodu, o čemu ima literature i na hrvatskom jeziku.</p>
<p>No raznovrsni lobiji i interesni krugovi moćnog novčanog potencijala ne mogu podnijeti uzvik koji ih podsjeća da je – car gol. Jednako tako, mnogima se ne sviđa i Papina konstatacija da Zapad oplakuje komunizam, iako on kao čovjek s iskustvom (i) tog strašnog totalitarizma dobro zna o čemu govori.</p>
<p>Za komunizmom žale ili oni koji u njemu nisu živjeli, ili pak oni kojima je u njemu bilo dobro, pa u svojoj ideološkoj ograničenosti vide samo neke njegove dobre strane zanemarujući objektivnu istinu o zločinima na kojima je komunističko društvo stvoreno i održavalo se. (Dobrodušni koji nikad nisu prozreli Titova Potemkinova gospodarska sela ne ubrajaju se u te kategorije.) Bili su to zločini na materijalnoj ali i na duhovnoj razini.</p>
<p>Ti ljudi ne vide da osobe i umjetnici duha poput Veselka Tenžere nisu dokaz o divoti komunizma nego njegova najveća osuda, jer su nastali i djelovali nasuprot njemu a ne zbog njega, prema načelu svjetla u tami. Da nije bilo tako, ne bi veliki Tenžera svoje blage društvene opservacije skrivao u sportskim esejima ili televizijskim kritikama.</p>
<p>Ako je Tenžera dokaz da je »komunizam bio dobar«, onda je prema toj izvrnutoj logici to i Stepinac, te sam Papa, iako su oni i milijuni njima slični rasli i živjeli u duhovnoj oporbi prema boljševističkim inženjerima duša.</p>
<p>Papa možda umire, svakako stari i kopni, ali njegovo složeno i veliko djelo ostaje građa koju tek treba proučiti, kao i poruka čiji potpuni smisao možda još nismo do kraja obuhvatili u svjetlu onog što piše »Katekizam Katoličke crkve« u broju 2849. o konačnoj kušnji naše (kršćanske) zemaljske borbe (protiv svega što nas udaljuje od Boga).</p>
<p>Autor je svećenik, župnik u Lunu na Pagu.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Sređivanje unutarnjega stanja najbolji put u Uniju</p>
<p>Ako smo dosad kroz dugu povijest opstali u raznim konstelacijama, zar je moguće da ćemo sada, kada smo napokon slobodni i priznati, postati nečija kolonija i sluge u vlastitoj kući na putu nestanka bez oporavka i povratka</p>
<p>JOSIP KOKIĆ</p>
<p>Promatramo li samo razdoblje od 2000., sva aktivnost političara bila je usmjerena na tzv. vanjsku politiku, posebice u prošloj godini. Tomu je više razloga, od onih najbizarnijih pa do narcisoidne potrebe za komunikacijom izvan Hrvatske. Kod kuće ih svi jako dobro znaju i nikoga istinski previše ne zanimaju jer ne žele, a niti su sposobni, raditi posao za koji su, uvjetno govoreći, izabrani najviše zahvaljujući mediokraciji a ne demokraciji. </p>
<p>Kao bizaran razlog jest glad za putovanjem i skupim hotelima te sve ono što uz to ide, pa do nepotrošene keš-dnevnice. Svoju tzv. potvrdu političara velikog formata i tzv. važnosti koja uz to ide traže u brojnim susretima i fotografiranjima s inozemnim političarima, jasno, za domaću uporabu.</p>
<p>Istodobno, ti inozemni političari kao kopci vrebaju samo svoj interes, tj. interes svojih zemalja. Rijetki su oni koji doista žele pomoću u granicama obostranog interesa. Dokaz je tomu da je u tuđinskim rukama gotovo sve bitno privatizirano u Hrvatskoj, a banke su u tome ključne, pa i bivši ministri postaju predsjednici uprava.</p>
<p>Susjedna Slovenija nije upala u tu zamku. Za malu zemlju to je porazna politika ili, izravno rečeno, antinarodna, antidržavna, a ponekad svjesno i veleizdajnička. Političari koji vode takvu politiku, očigledno u sebi nemaju ni zrnce domoljublja niti imalo brige za bližnjega, za svojeg sunarodnjaka, za svoju obitelj, djecu i njihovu budućnost. Narodski rečeno, bez srca su i duše, poput Bukare iz Mrduše Donje: u se, na se i poda se. Realnost u kojoj žive hrvatski građani još je i gora.</p>
<p>U naših ključnih političara vidljiva je golema opsjednutost članstvom u Europskoj uniji, za razliku od građana koji jako dobro predviđaju probleme koji ih ulaskom očekuju – ako se to ubrzano dogodi, kako to priželjkuju domaći i prikriveno inozemni političari, jasno, oni koji nam nisu skloni, a to je većina u Uniji.</p>
<p>Nadmeno i nadmoćno nam nameću tzv. slučaj Gotovina, koji je uza sve tzv. i stvarne negativnosti koje mu se pripisuju, pravo janje nasuprot onima koji su uvelike podupirali očuvanje Jugoslavije za svoje potrebe i za potrebe Velike Srbije, te prouzročili, uz pomoć Miloševića, najveću klaonicu i najveći genocid u suvremenoj Europi nakon Drugog svjetskog rata, ako izuzmemo Bleiburg.</p>
<p>Tu je korijen njihova dvoličnog ponašanja i želje da generala Gotovinu, koji je vodio obrambeni rat protiv stravičnog velikosrpskog agresora, učine zločincem u obrani – prvi takav slučaj u suvremenoj povijesti – kako bi skrili svoje namjere i zablude.</p>
<p>Sjetimo se samo oduševljenja, radosti, zanosa, veselja u narodu nakon akcije »Oluja« i konačnog oslobođenja okupiranog hrvatskog teritorija. Zar smo to zaboravili?! Zar na OTV-u nismo gledali dokumentarne filmove iz razdoblja agresije, koji nam dosad nisu bili dostupni, o stravičnom gaženju i ubijanju Srba od vlastite vojske u trajanju od tri dana...</p>
<p>A mi smo dosad vidjeli samo jedan dan – kada je američki veleposlanik sjedio na traktoru u srpskoj koloni, s onima koji su najmanje krivi i koji su najveća sirotinja, na putu prema Srbiji. Otvorena televizija prikazala je to nekoliko puta, a odjeka nimalo. Zar naši ključni političari to ne žele vidjeti?</p>
<p>Je li uopće moguće graditi vanjsku politiku bez sređene i dobre unutarnje politike? Da je Europska unija razumnija i poštenija, sama bi nas upozoravala na unutarnje probleme, koji su doista golemi, a ne sve to zamijenila s jednim čovjekom, bjeguncem s generalskim činom, dok sama ne može ili ne želi uhvatiti najveće zločince suvremenog svijeta u zemlji u kojoj imaju čak i vlast i vojsku i tehniku...</p>
<p>Sređivanje unutarnjeg stanja i donošenje dobrih zakona, koji će štititi opravdane nacionalne interese, najbolji je i najbrži put ulaska u Uniju, ali ulaska kao subjekta sa sviješću o vlastitoj vrijednosti i snazi. Mi smo mali narod i stoga moramo biti kudikamo oprezniji kako ne bismo postali nečiji objekt, ili bili jednostavno usisani i izgubljeni u mnoštvu.</p>
<p>Ako smo dosad kroz dugu povijest opstali u raznim konstelacijama, zar je moguće da ćemo sada, kada smo napokon slobodni i priznati, postati nečija kolonija i sluge u vlastitoj kući na putu nestanka bez oporavka i povratka.</p>
<p>Autor je katolički laik, predsjednik udruge »Siniša Glavašević«.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="8">
<p>U Španskom novi sportski i zdravstveni sadržaji </p>
<p>U tijeku su pripreme za proširenje i dogradnju zdravstvene stanice, gradit će se polivalentna rukometna dvorana, a Osnovna škola Tituša Brezovačkog nakon 40 godina konačno bi trebala dobiti novu školsku dvoranu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Gradski čelnici i predstavnici gradskih trgovačkih društava u subotu prilikom obilaska gradske četvrti Stenjevec posjetili su naselje Špansko koje bi u 2005. trebalo postati veliko gradilište.</p>
<p>Naime, u tijeku su pripreme za proširenje i dogradnju zdravstvene stanice, gradit će se polivalentna rukometna dvorana, a Osnovna škola »Tituš Brezovački« nakon 40 godina konačno bi trebala dobiti novu školsku dvoranu.</p>
<p>»Ukoliko se riješe imovinsko-pravni problemi u proljeće ove godine trebali bi krenuti s proširenjem ambulante u Španskom.</p>
<p>Investicija je vrijedna šest i pol milijuna kuna, a planirani kraj radova je za godinu dana«, rekao je okupljenim novinarima ravnatelj Doma zdravlja - Zapad Đim Pavičić. Proširenjem zdravstvene stanice građani bi dobili ambulante za radiologiju, fizikalnu medicinu, ortodonciju, tri nove ordinacije opće prakse i ordinaciju zdravstvene zaštite djece.</p>
<p>Uz proširenje zdravstvene stanice kreće se i s izgradnjom školske sportske dvorane u sklopu Osnovne škole Tituša Brezovačkog koja bi trebala biti gotova do početka nove školske godine.</p>
<p>Dvoranu će biti moguće pomičnim zastorom podijeliti na dva dijela. </p>
<p>»U sklopu dvorane bit će dvorana za korektivnu gimnastiku za učenike s posebnim potrebama, pomične tribine, spremište sprava za vježbanje, četiri svlačionice, dvije grupne praonice s nužnicima, dva kabineta za nastavnike i ambulanta s kartotekom«, rekao je za Vjesnik ravnatelj škole Željko Vidmar. </p>
<p>Osim školske sportske dvorane, planira se i izgradnja polivalentne rukometne dvorane u sklopu ŠRC Špansko. »Čitav objekt sastojat će se od velike i male dvorane, svlačionica za sportaše i trenere, ambulanta, sanitarnih čvorova, spremišta za rekvizite, saune, solarija i pomoćnih prostora poput ugostiteljskog objekta, prostora za novinare i upravu objekta«, pojasnio je pročelnik Gradskog ureda za školstvo Ivica Lazanja.</p>
<p>Počinje se i s velikim projektima gradnje novog Jankomirskog mosta i rekonstrukcije Škorpikove ulice kako bi se riješio veliki problem s prometom. Što se tiče malih komunalnih akcija na području gradske četvrti Stenjevec najviše novca potrošit će se za rekonstrukciju prometnica te uređivanje dječjih igrališta i zelenih površina. </p>
<p>»Oko dječjih vrtića Malešnica, Kustošija i Špansko planira se postavljanje novih ograda, a oko škola na području četvrti planira se uređenje eksterijera«, rekao je predsjednik Vijeća gradske četvrti Mario Jelić.</p>
<p>Mislav Nekić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="9">
<p>Promocija spota grupe Raspashow </p>
<p>ZAGREB </p>
<p> – Promociju svog prvog videospota za pjesmu »Svaki dio srca mog« u petak je imala grupa Raspashow, predvođena Kristijanom Rahimovskim, sinom popularnog Akija Rahimovskog. Režiju spota potpisuje Milo Ostović, a produkciju glazbe Miro Buljan. Spot je rađen za prvu singlicu debitantskog albuma peteročlane grupe, a album se očekuje na tržištu za dva mjeseca. Kristijan Rahimovski nije skrivao zadovoljstvo zbog reakcija ljudi na promociji: »Drago mi je što su ljudi odmah osjetili našu emociju, iako nas prvi put slušaju i gledaju. Znam da će biti usporedbi mene i oca, ali takve usporedbe me ne zanimaju. Ja svoju karijeru gradim samostalno, iako oca cijenim kao velikog glazbenika«.</p>
<p>Glazbeni urednik Croatije Recordsa Anđelko Preradović izrazio je nadu u uspjeh grupe i dodao: »Ovo je mlada grupa koja tek počinje svoju karijeru. Dečki sviraju pop-rock glazbu, koja zvuči toliko 'normalno' da bi ih lako mogli svrstati među alternativce na estradi«. O njihovom uspjehu nije htio davati prognoze, no istaknuo je da dečki itekako imaju šanse. </p>
<p>K. H.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Šibenčanka Ivana Brnić prva pratilja najgospođe </p>
<p>ŠIBENIK</p>
<p> – Plavokosa Šibenčanka Ivana Brnić u subotu prijepodne vratila se u Šibenik iz Indije gdje je sudjelovala na svjetskom izboru ljepote za najljepšu gospođu svijeta. Na ovom prestižnom natjecanju Ivana je izabrana za prvu pratilju, najljepšom gospođom svijeta proglašena je ljepotica iz Izraela, a druga pratilja je natjecateljica s Novog Zelanda. Po dolasku u Šibenik Ivana je za Vjesnik iznijela svoje prve dojmove. Iako umorna i iscrpljena od napornog puta i samog izbora, rekla nam je da je cijeli izbor i boravak u Indiji bio savršen: </p>
<p>»Smještaj, zabavni i sportski sadržaji te pripreme i sam završni izbor bili su odlični i zaista iz Indije nosim prekrasna iskustva. Nas 40 natjecateljica iz cijelog svijeta družile smo se, pripremale i ujedno zabavljale. Sve suvenire koje sam ponijela sa sobom podijelila sam natjecateljicama, članovima žirija i gradonačelniku Amby Vallyja, a model katedrale svetog Jakova koji je izradio šibenski kipar Aleksandar Guberina išao je na aukciju za žrtve razornog plimnog vala«. </p>
<p>J. K.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Deset avanturista krenulo kroz Rječinu </p>
<p>RIJEKA</p>
<p> – S izvora Rječine u subotu je rijekom krenulo deset speleologa i ljubitelja prirode, hodajući kroz vodu i plivajući, prema njezinu ušću, do kojega bi trebali stići u nedjelju poslijepodne. Akciju, nazvanu »Hladno-mokro-tvrdo«, potaknuli su Željko Fućak i Zlatko Karajić, članovi speleološke udruge »Estavela« iz Kastva. Oni su sami prvi put 2003. prošli Rječinom, dugom dvadeset kilometara.</p>
<p> Namjera im je bila upozoriti na vrijednosti prirode u neposrednoj blizini Rijeke te potaknuti ekološke i ostale civilne udruge na čišćenje Rječine. U tome su i uspjeli jer su se mnogi, posebice s područja Grobinštine, gdje je veći dio toka, na njihov poticaj uključili u čišćenje rijeke i njezinih obala te u prevenciju daljnjeg onečišćenja.</p>
<p>Ove godine Fućku i Karajiću pridružilo se još osmero avanturista. Oni će prijeći tok Rječine isključivo vodenim putem, odjeveni u gumena ronilačka odijela, bez pomoći speleološke opreme. Usput će obaviti mjerenja i ucrtati riječni tok. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Pušenje povećava rizik od impotencije </p>
<p>NEW YORK</p>
<p> – Još jedan dokaz da je pušenje loše za seksualni život muškaraca dodaje nova znanstvena studija koja ukazuje da pušenje povećava rizik od impotencije, posebice kod mlađih muškaraca.</p>
<p> Američki znanstvenici pratili su za potrebe istraživanja 1300 muškaraca i utvrdili da pušači imaju mnogo veći rizik za razvoj erektilne disfunkcije od nepušača.</p>
<p> Pušači u svojim četrdesetim godinama, najmlađoj dobnoj skupini u ovom istraživanju, imaju najveći rizik razviti erektilnu disfunkciju. U usporedbi s njihovim vršnjacima nepušačima, taj je rizik trostruko veći. Pušenje također povećeva rizik od impotencije u 50-im i 60-im godinama, ali ipak ne u tolikoj mjeri, dok je kod 70-godišnjaka utjecaj pušenja na impotenciju zanemariv.</p>
<p> Takvi podaci nimalo ne iznenađuju, tvrde američki znanstvenici. Stariji muškarci imaju mnogo drugih problema koji izazivaju impotenciju, poput dijabetesa, srčanih bolesti, visokog tlaka... Kod mlađih muškaraca poveznica između impotencije i pušenja neće biti »zamaskirana« drugim medicinskim razlozima, kažu stručnjaci. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Žene češće piju vitamine i minerale nego muškarci </p>
<p>Takvim su proizvodima skloniji ispitanici višeg stupnja obrazovanja i viših primanja. Više je korisnika takvih pripravaka u Zagrebu i u sjevernoj Hrvatskoj nego u ostalim područjima, pokazalo je istraživanje GfK </p>
<p>Vrijeme je gripa, viroza i prehlada kad stručnjaci preporučuju dodatke prehrani kako bi se pomoglo organizmu da ojača i odupre se napadu bolesti. Kako su stanovnici u Hrvatskoj prihvatili te proizvode? O tome je GfK proveo istraživanje na reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika starijih od 15 godina. </p>
<p>Prema rezultatima istraživanja, nešto više od polovice odraslih uzima vitamine i minerale kao dodatak prehrani. Osim toga, 20 posto koristi se posebnim proizvodima na prirodnoj bazi tj. dijetetskim dodacima prehrani.</p>
<p> Najveći broj korisnika proizvoda na prirodnoj bazi ujedno uzima vitamine i minerale. Potrošačima su najpoznatiji proizvođači vitamina i minerala Cedevita i Pliva čije su artikle najčešće i kupovali u 2004. godini.</p>
<p> Korisnici im iskazuju veću lojalnost i vjeruju da će više trošiti te proizvode i u ovoj godini. Na trećem mjestu je Natural Wealth, pa Dietpharm, Belupo, Encian...</p>
<p>Kad je riječ o proizvodima na prirodnoj bazi, prvo mjesto zauzima Natural Wealth, a slijede Belupo, Dietpharm i Encian. U toj grupi proizvoda lani se najčešće uzimalo ginko, omega 3 - masne kiseline, jabučni ocat i aloa veru.. </p>
<p>Pokazalo se da žene više uzimaju vitamine i minerale, te dijetetske pripravke nego muškarci. Takve proizvode češće upotrebljavaju ispitanici višeg stupnja obrazovanja i viših primanja. Više je korisnika u Zagrebu i općenito u sjevernoj Hrvatskoj nego u ostalim područjima. </p>
<p>Zanimljivo je da su odluku o korištenju tih proizvoda mnogi donijeli samoinicijativno, radi održanja dobrog zdravlja i iz uvjerenja da će se uzimanjem upravo takvih preparata osjećati bolje. Na odluku su utjecale i preporuke liječnika te iskustvo obitelji, prijatelja. Za odabir marke i proizvođača najvažnija je bila preporuka ljekarnika ili poznate osobe koja je već isprobala proizvod. </p>
<p>Istraživanje je također ukazalo na to da zbog velikog šarenila ponude na tržištu, ispitanici često nemaju »svog« proizvođača, odnosno marku. Postojeći ponuđači tek se trebaju ozbiljnije potruditi kako bi stekli vjerne korisnike.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="14">
<p>Kažnjen jer nije slušao Tita, sumnjiv jer je živio u Mačekovoj obitelji</p>
<p>Na Meštrovićevoj izložbi 1938. godine u Zagrebu bio sam najmlađi, a sada sam najstariji hrvatski slikar, kaže prof. Mladen Veža. Veža je u galeriju »Mona Lisa«, u nedavno uređenoj Tkalčićevoj ulici, donio sa svojim slikama duh i dah dalmatinskoga podneblja. Riječ je o pejzažima kakvi se rijetko susreću </p>
<p>Kad je u veljači bilo najviše snijega i kad su u Zagrebu temperature bile najniže, mnogi su ljubitelji umjetnosti uživali o toplini mora, maslinama, šipcima, grožđu i drugim plodovima podno Biokova i rodnoga Brista akademskoga slikara Mladena Veže. Slikar toplih pejzaža ušao je tih dana u devedesetu i sada je najstariji hrvatski slikar, a po godinama do lani je na ljestvici bio Željko Hegedušić (95). </p>
<p>Veža je u galeriju »Mona Lisa«, u nedavno uređenoj Tkalčićevoj ulici u kojoj su stare obrte i radionice zamijenile moderne prodavaonice, saloni i kafići, donio sa svojim slikama duh i dah dalmatinskoga podneblja. Riječ je o pejzažima kakvi se rijetko susreću. Gdje su slikari pejzažisti, pitamo Mladena Vežu, koji si u hodu pomaže štapovima?</p>
<p>»Pejzaži su napadnuti, ali je napadnuto i cjelokupno hrvatsko slikarstvo. Dobro je ako slikari rade nešto drugo što može zamijeniti pejzaž, ali se bojim da je ta 'zamjena' nastala stvaranjem teško razumljivih sadržaja, a meni osobno takvi su sadržaji neprihvatljivi. Pitanje me asocira i na odnos prema zavičaju i domovini. Mnogi su, izgleda, zaboravili i naslov naše himne - 'Lijepa naša'. Ona je zaista tako lijepa, a sada i naša da je meni osobno nemoguće odustati od slikanja njezinih pejzaža.«</p>
<p> l I na najnovijim slikama vraćate se krajolicima djetinjstva? </p>
<p>– Ne vraćam se, jer iz njih nisam nikad ni otišao. Fizički sam u Zagrebu, ali su mi izvorišta u zavičaju. Zagreb i Brist su u mom krvotoku.</p>
<p> l Pejzaž i ljudi su se mijenjali kad su se s kamenjara, kamenih kućica i maslinika počeli spuštati na obalu?</p>
<p>– Bilo je to davno, a neka mjesta koja su bila od starine na sredini puta od razine mora do vrhova Biokova, u vrijeme gusarenja su bila uvelike zaštićena. Tako je i Brist, pa i rodna kuća Andrije Kačića Miošića, bila ispod takozvanih crljenih stina. </p>
<p>Nakon potresa u Makarskom primorju mnoge su kuće gore bile porušene. Ostali su zidovi, a ljudi su napustili i maslinike i vinograde. Razvojem turizma porastao je standard i počelo se živjeti na novi način, a tome su pridonijeli i odlasci u svijet i povratci kućama. Turizam je promijenio sliku divnoga dojma toga kraja, ali se taj pokret nije mogao ni trebao zaustaviti. Ljudi se dive svjetskom graditeljstvu, povijesnim čudima, kao primjerice piramidama i hramovima u svijetu, a rijetko pitamo što su naši ljudi radili i koliko su stoljećima kamena prenijeli preko svojih ruku za svoja obitavališta, za svoje ograde, za svoje staje. Težačke ruke prenosile su kamen i spašavale svoje kutke od tolikih vododerina. To se radilo mukotrpno i znalački. To je najljepši dio graditeljske povijesti, a mi se tome ne divimo. To me nikad nije nitko pitao i baš ste me dirnuli. Jer obično ljudi pitaju kako sam počeo slikati, pa se onda uvijek ponavlja ista priča. </p>
<p> l Ostanimo još u prošlosti. Vjerujem da su se i u vašoj kući čitali stihovi Andrije Kačića Miošića, a lani je bila tristota godišnjica njegova rođenja?</p>
<p>– Kačićev kult bio je jako prisutan u srcima i dušama naših ljudi, osobito u zimskim večerima. Sjedilo se u kužinama, čitalo i razglabalo o junacima. Bile su mi to i prve inspiracije, shvaćanje svjetonazora i domoljublja. Jednoga sam dana i napravio crtež konjanika i s tim sam crtežom stigao u Zagreb i u njemu ostao. Postao sam slikar u Zagrebu i na sreću sudjelovao sam na povijesnoj izložbi »Pola vijeka hrvatske umjetnosti«. Sada sam najstariji, a onda sam bio najmlađi hrvatski slikar. Izložba je održana u prosincu 1938. godine u Meštrovićevu Domu umjetnosti. I tada je bilo nekih sučeljavanja. Bilo je i protivnika te izložbe, jer neki nisu bili skloni Meštroviću. Naime, pojedinci nisu shvatili da djela i događaji pripadaju nacionalnoj baštini. Nije mnogima bilo jasno kako su Ljubo Babić i Krsto Hegedušić, uvaženi slikari i profesori Akademije, bili protiv izložbe. Meštrović je svojom mirnoćom rekao: »Gospodo nemojte se svađati, izložba će se održati. Svi će biti pozvani, a tko ne želi neka se ne pojavi«.</p>
<p> l Znadete li, gospodine Veža, tko je pripremio katalog i životopise autora?</p>
<p>– Ne sjećam se. Morao bih tražiti knjigu, čuvam je kao svetinju.</p>
<p> l Autor je bio, sada čovjek u stotoj, bard hrvatskog pjesništva, Dragutin Tadijanović, a njegova supruga Jelica bila je, kao povjesničarka umjetnosti, Meštrovićeva tajnica. Sada ste se sjetili, zar ne?</p>
<p>– Naravno. Pa, ja sam u devedesetoj, a moj Tadija u stotoj. Bili smo na prošlom Interliberu. Prekrasno je govorio svoje stihove. Slavili smo 55. godišnjicu izlaženja dječjeg lista »Radost« na poziv dr. Jože Skoka. Bože moj, koliko sam ilustracija objavio! U teškom vremenu od njih sam i preživio.</p>
<p> l No vratimo se izložbi u Meštrovićevoj organizaciji. Kakav je bio odjek?</p>
<p>– Velik i značajan. Otvorenju je nazočio nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac, a izložbu je otvorio dr. Vladko Maček. </p>
<p> l U nekim ranijim susretima spominjali ste samo usput neke vaše neprilike?</p>
<p>– Bilo ih je više i različitih naravi od materijalnih, socijalnih do političkih. Stan, hranu i boravak u Zagrebu osigurao mi je divan čovjek prof. Viktor Živić. On je jednog ljeta ljetovao u Bristu. Bio sam učenik Obrtne škole i molio me da portretiram njegovu djevojčicu. Izradio sam je u akvarelu. Taj »slučaj« me spasio. Govorim o vremenu iz 1928. godine. Gospodin Živić je zbog svojih hrvatskih osjećaja bio smijenjen s dužnosti kustosa u kninskom muzeju. Bio je obrazovan i situiran, ali je kasnije davao instrukcije, jer nije mogao javno djelovati u ondašnjoj državi.</p>
<p> l I vi ste imali zabranu djelovanja?</p>
<p>– To je bilo davno, 1945. godine, uz obrazloženje da mi se zabranjuje javno djelovanje, jer se nisam odazvao pozivu druga Tita. Naime, nisam otišao u partizane. </p>
<p> l A nekoliko godina kasnije niste mogli otići na usavršavanje u Pariz, jer vas je zaustavila Udba? </p>
<p>– Iz Beograda smo dobili obavijest da ćemo biti državni stipendisti i da ćemo stanovito vrijeme boraviti u Parizu. Među odabranima iz Hrvatske su bili kipari Vojin Bakić i Kosta Angelli Radovani te Nikica Reiser i ja kao slikari. Oni su otputovali, a ja sam ostao u Zagrebu. Nisam dobio tadašnji pasoš, odnosno putovnicu. Bio sam nepoćudan, jer sam za vrijeme studija slikarstva živio u obitelji Vladka Mačeka. A gospodin Maček mi je bio u to vrijeme kao drugi otac. Da nije bilo njegove obitelji ne bih mogao studirati, jer mi to moji roditelji ne bi mogli omogućiti. Kasnije sam dobio pasoš i otputovao u Pariz. Moji su prijatelji već bili tamo, a onda sam im se iznenada i ja pridružio. Posjetio me prije puta jedan službenik Udbe i rekao kako su morali provjeriti neke teške optužbe, ali da putovanje nije upitno. No, i stipendija mi je bila umanjena. Dobio sam trideset posto manje novca u francima nego što su primali moji kolege. To sam rekao kulturnom atašeu u Jugoslavenskoj ambasadi, srpskom slikaru Marku Čelebonoviću, koji je i inače djelovao u Parizu, a ambasador je bio Marko Ristić. Bili smo, naime, na prijamu i Čelebonoviću sam rekao da ću se vratiti u Zagreb, ako se to ne ispravi. Bakića je mučio moj slučaj i rekao mi je neka napišem pismo u Beograd. Tako sam i postupio. Nekoliko dana nakon pisma stigao je i poziv u ambasadu. Došao sam i na ruke mi je isplaćena razlika stipendije. Ambasadoru sam potvrdio da sam Hrvat po narodnosti, a on je dvaput ponovio kako bi mogao biti i Srbin. Ispričao sam to kasnije Vojinu Bakiću, svom kolegi, koji je bio srpske narodnosti, ali u Zagrebu nikad nije srbovao, jer mu je umjetnost bila glavna preokupacija.</p>
<p> l Nakon povratka iz Pariza, Vi i drugi stipendisti prihvatili ste se još snažnije svojega posla. Karijere su vam rasle. Vi ste bili i poznati pedagog. Što je za Vas značio rad sa studentima?</p>
<p>– Bio je to ugodan osjećaj, jer sam želio pomoći, mlade podučiti, da im prenesem dio znanja i iskustva, ali da im pristupim i kao čovjek i kao roditelj.</p>
<p> l Kažu da ste fenomen zavičajnoga slikarstva. Kako gledate na takvu ocjenu?</p>
<p>– To su vaše riječi, ali to je dio moje istine. Imamo veliki broj nadarenih slikara i svjetskih formata, ali je istina i to da su mnoga djela samo nastala u Zagrebu, a ni po čemu nisu ni zagrebačka ni hrvatska. Htio sam vratiti dostojanstvo hrvatskim krajevima i ljudima i miljeu iz kojega sam ponikao, a da baš tako moram raditi shvatio sam još više nakon povratka iz Pariza.</p>
<p>Da ne bi ispalo kako sam samo slikar pejzaža, u galeriji »Mona Lisa« u Tkalčićevoj ovih se dana mogu vidjeti i aktovi. Slikao sam djevojke i žene, ali i portrete. Dr. Franjo Tuđman strpljivo mi je pozirao i s radošću sam ga portretirao, a gospođa Ankica i obitelj ga čuvaju. </p>
<p>Milan Sigetić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Antički brodolom kod Silbe</p>
<p>Grčki trgovački brod, dug dvadesetak i širok pet do šest metara, potonuo je sredinom prvog stoljeća prije Krista na Grebenima kod otoka Silbe. Najvjerojatnije je potonuo pod naletima velebitske bure jedreći prema nekoj od antičkih luka sjevernog Jadrana</p>
<p>Odjel za podmorsku arheologiju Arheološkog muzeja priredio je u Zadru izložbu nalaza s hidroarheološkog lokaliteta antičkog brodoloma na Grebenima kod otoka Silbe. Riječ je o trgovačkom brodu, dugom dvadesetak i širokom pet do šest metara, koji je sredinom prvog stoljeća prije Krista dolazio negdje s prostora istočnog Mediterana, gdje je i ukrcao svoj teret. Brod je najvjerojatnije potonuo pod naletima velebitske bure jedreći prema nekoj od antičkih luka sjevernog Jadrana. </p>
<p>Istraživanja Odjela za podmorsku arheologiju, na čelu s hidroarheologom Smiljanom Gluščevićem, započela su 2000. godine, a spoznaje o tom brodolomu sežu otprije 20-ak godina, no iako su se na tome području povremeno vadile amfore, točna lokacija nije bila poznata. </p>
<p>U prvim akcijama hidroarheolozi obilazili su podmorje na Grebenima i utvrdili točan lokalitet na sjevernoj strani Južnog grebena koji se nalazi na strmoj pjeskovitoj padini okruženoj stijenama, koja se u formi nepravilnog lijevka širi prema dubini. Strma pjeskovita padina predstavljala je i veliki problem istraživačima jer se pijesak uvijek obrušavao i zatrpavao ono već otkriveno. Nakon što su postavljene mjerne trake udaljene 23,40 metara i četiri kontrolne točke, istraživanje je počelo otvaranjem sonde na mjestu gdje su bili vidljivi ostaci dviju amfora.</p>
<p>Početnim sondiranjem tzv. mamut-sisaljkama utvrđeno je da se radi o dubokom nanosu pijeska te da su glavninu tereta činile amfore, našlo se nešto drvenih ostataka brodske konstrukcije, brončani čavli i nekoliko komada kuhinjske keramike. Podaci su dopunjeni snimkama pomoću kojih je napravljen plan istraženog dijela odnosno tlocrtna slika i raspored pronađenih ostataka. U sljedećoj akciji, 2001. godine, postavljena je čvrsta metalna mreža koja je na okolne stijene bila pričvršćena željeznim štiftovima i čeličnim sajlama. Prvi su put nakon 40 godina upotrebe metalnih sisaljki upotrijebljene plastične mamut-sisaljke, mnogo učinkovitije od starih zbog lakše manipulacije i preciznosti pri radu. Značajka ovog istraživanja su i prvi put upotrijebljeni digitalni fotoaparati. Snimanjem s dvama fotoaparatima prvi se put u našem podmorju mogla napraviti stereo fotogrametrijska slika cijelog lokaliteta, a istodobno se obavljalo i videosnimanje. </p>
<p>U plićem dijelu nalazišta izvan mreže pronađeni su periferni dijelovi broda i nešto posuđa. U nastavku istraživanja 2003. godine željelo se potpuno istražiti prostor južno od kvadranta gdje je bilo ostataka rebara broda, manjih ulomaka oplate i kontraoplate. Najveću poteškoću stvarala je golema količina nepravilnog kamena, za koji se pretpostavlja da je bio dio tereta. Preliminarna ispitivanja na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu pokazuju da bi mogla biti riječ o bitumenoznom kamenu. </p>
<p>Nakon otklanjanja kamena otkriveno je sveukupno 50 brodskih rebara, čija širina i prostor između njih variraju te brončani čavli raznih dimenzija i nekoliko brončanih spojnica vanjske i unutarnje brodske konstrukcije. Analizom je utvrđeno da drvo s kobilice, oplate i s rebara plovila pripada raznim vrstama borova.</p>
<p>Najveći dio tereta broda bile su izdužene amfore za vino s oštro rezanim bifidnim ručicama tipa Dressel 2-4, koje su bile najrašireniji tip amfora za vino na zapadnom Mediteranu tijekom ranog carstva, a javljaju se sve do sredine drugog stoljeća nakon Krista. Osim njih pronađene su još dvije amfore od kojih je jedna tzv. rodskoga tipa koji se razvio od kasnog helenističkog prototipa u prvom stoljeću prije Krista, a druga tipa Kingsholm 117 iz prvog i ranog drugog stoljeća nakon Krista, koja je dosad nađena na vrlo malom broju nalazišta.</p>
<p>Od keramičkih nalaza ističu se zdjela s pečatom i poklopac većeg lonca-urne, tzv. egejskog tipa kojemu pripada i manji vrč s otvorom u obliku trorežnjaka, lončić s dvije ručice, plitka zdjela grublje izrade, čaša s crvenim premazom te plića bikonična zdjela s urezanim grčkim slovima. </p>
<p>Pronađena je i staklena čaša s brušenim ukrasom kakvih je u antičkoj luci u Zatonu pronađeno nekoliko. Nekoliko je i metalnih nalaza poput olovnih dijelova cijevi i veće ploče te dvije ovalne brončane posude. Pronađeni materijal sigurno je bio inventar broda iz brodske kuhinje ili za tehničko održavanje broda i navigaciju poput koničnog olovnog dubinomjera kojim su antički pomorci mjerili dubinu mora i kvalitetu dna. </p>
<p>Po završetku istraživanja u zadnjoj akciji preko čitavog je nalazišta stavljen prekrivač od geotekstila preko kojega je posut pijesak. Potom su poviše prekrivenih ostataka broda složene vreće s pijeskom koje su još dodatno zasute, što bi trebalo sačuvati nalazište do sljedeće akcije.</p>
<p>Ljubica Ivićev-Balen</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Glavni favoriti veterani eastwood i scorsese</p>
<p>Ovogodišnju dodjelu nagrada Akademije filmskih znanosti i umjetnosti, koja će se održati u Los Angelesu u noći na ponedjeljak, obilježit će činjenica da je za nagradu nominirano čak pet tamnoputih glumaca u šest različitih kategorija što predstavlja rekord u povijesti najprestižnije filmske nagrade. Pored toga, većina se stručnjaka slaže, 77. dodjelu Oscara obilježit će borba iz među dvojice redatelja veterana: Clinta Eastwooda, već nagrađenog za film »Nepomirljivi«, te Martina Scorseseja, koji bi konačno mogao osvojiti svog prvog Oscara.</p>
<p>Scorsese bi napokon s »Avijatičarem« mogao osvojiti Akademijinu nagradu, ako ništa barem zbog činjenice da njeni glasači nerijetko pokušavaju ispraviti svoje greške iz prošlosti, a redatelj filmova »Taksist«, »Pobješnjeli bik« i »Dobri momci« spada u njihove najveće grijehove. Njegov glavni konkurent je 74-godišnji Eastwood koji je prevalio velik put od fašistički nastrojenog i na obaraču lakog detektiva Prljavog Harryja, do jednog od najvažnijih suvremenih redatelja čiji se svaki novi film pretvara u filmski događaj godine. Filmski su kritičari uglavnom složni kako bi Oscar trebao otići u ruke Eastwooda iako se čini da je u startu u prednosti Scorsese čiji film ima ukupno 11 nominacija za Oscara, dok ih Eastwood ima četiri manje. </p>
<p>Ukoliko Scorsese ne potvrdi niti svoju petu nominaciju za Oscara, to će ga svrstati u skupinu genijalnih filmaša koji su nepovratno zadužili filmsku umjetnost, a pri tome nikad nisu nagrađeni Oscarom, poput Alfreda Hitchcocka i Ingmara Bergmana. </p>
<p>U sjeni »Million Dollar Baby« i »Avijatičara« mogao bi ostati hvaljeni i kritičarima omiljeni film »Sideways« Alexandra Paynea. Iako sjajan, naprosto se radi o vrsti filmova kakvu Akademija rijetko pretpostavlja razvikanim hollywoodskim filmovima, no razloga za zadovoljstvo nema jer se Payneov film do sada okitio nagradama kritičara New Yorka, Los Angelesa, Bostona, Chicaga, San Francisca, te Zlatnim globusom. </p>
<p>Što se tiče glumačkih nominacija čini se kako je najsigurnije novac uložiti na Jamie Foxxa. On je, naime, nominiran u kategoriji za najbolju mušku ulogu kao Ray Charles, dok je za ulogu u »Collateralu« nominiran u kategoriji najboljeg sporednog glumca. Jedna od dvije nominacije zasigurno će biti i potvrđena, najvjerojatnije ona za glavnu mušku ulogu. Foxx je ujedno prvi Afroamerikanac kojemu je pošlo za rukom iste godine osvojiti dvije nominacije, a ukoliko osvoji Oscara postat će tek trećim tamnoputim glumcem koji osvaja Oscara u toj kategoriji, nakon Sidneya Poitiera 1963. i Denzela Washingtona 2002. godine. Konkurenciju mu predstavlja Don Cheadle što je tek drugi put u gotovo osam desetljeća dugoj povijesti Oscara da se u kategoriji za najboljeg glumca natječu dva Afroamerikanca. Prvi put su to bili Will Smith i Denzel Washington na dodjeli prije tri godine. </p>
<p>U kategoriji najboljih glumica situacija je nešto neizvjesnija mada ne bi bilo preveliko iznenađenje da glavna junakinja Eastwoodova filma, Hillary Swank, osvoji svog drugog Oscara, a planove bi joj mogla pomrsiti Annette Bening za ulogu u filmu »Being Julia«: Točnije, riječ je o jednoj od kategorija u kojima je najteže predvidjeti pobjednika. Pored njih dvije sjajnu je ulogu ostvarila britanska glumica Imelda Staunton u filmu »Vera Drake« Mikea Leigha, kao i preostale dvije nominirane glumice: Kate Winslet i Catalina Sandino Moreno. Sporedne glumačke kategorije mogle bi ostati u znaku Morgana Freemena koji također iza sebe ima nekoliko nominacija, ali niti jednog Oscara, te Cate Blanchett koja je u »Avijatičaru« odglumila Katherine Hepburn, no iznenađenja su moguća. Clive Owen je nagrađen Zlatnim globusom za »Closer«, pa bi mogao postati i iznenadnim vlasnikom Oscara, baš kao i Natali Portman koja je za ulogu u istom filmu također nagrađena Zlatnim globusom. </p>
<p>U kategoriji najboljeg stranog filma nominirano je nekoliko zanimljivih naslova, no čini se da »The Sea Inside - Mar Adentro« nema pravu konkurenciju. Novi film darovitog španjolskog redatelja Alejandra Amenabara temeljen je na istinitoj priči (kao uostalom i najveći dio filmova s ovogodišnje dodjele) o borbi kvadroplegičara za pravo na eutanaziju, a Akademija obožava takve filmove pa se čini da je tu sve riješeno. </p>
<p>Hvaljeni i od kritičara obožavani ali uvjetno rečeno mali filmovi »Sideways« i »Vječni sjaj nepobjedivog uma« mogli bi na svoje doći u kategorijama za najbolji adaptirani scenarij (Sideways) odnosno za najbolji originalni scenarij (Vječni sjaj nepobjedivog uma) iako je i u tim kategorijama konkurencija prilično žestoka. </p>
<p>No, za osvojiti Oscara ionako nikad nije bilo dovoljno biti najbolji već to prilično ovisi o lobiranju producenata, dugovima Akademije iz prošlosti i kojekakvim drugim, naizgled filmski nevažnim, stvarima. </p>
<p>Denis Vukoja</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Proglašeni pobjednici »Zagrebdoxa«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »Tri sobe melankolije«, finski film redateljice Pirjoe Honkasaloe dobio je Veliku nagradu u međunarodnom natjecanju prvog hrvatskoga festivala dokumentarnog filma »Zagrebdoxa« koji se prošloga tjedna održavao u Zagrebu. Bosanskohercegovački film »Slike s ugla« redateljice Jasmile Žbanić Veliku je nagradu dobio u regionalnom natjecanju. Najboljim filmom u kategoriji mladih autora proglašen je rusko-švicarski film »Miran život« redatelja Antoinea Cattina i Pavela Kostomorova, a posebno priznanje je dobio bugarski film »Georgi i leptiri« Andreja Paounova.</p>
<p>Dobitnici nagrada proglašeni su u subotu ujutro na konferenciji za novinare u Kulturno-informativnom klubu, gdje su se uz kina Europu, Tuškanac i Jadran održavale sjajno posjećene projekcije. O Velikim nagradama odlučivao je tročlani žiri: Adriek van Nieuwenhuyzen, Tue Steen Müler i Krsto Papić kao predsjednik. Žiri je posebna priznanja u međunarodnoj konkurenciji dodijelio kanadsko-kirgistanskom filmu »Otimanje nevjesti u Kirgistanu« Petra Loma, filmu »Miran život« i njemačkom filmu »Njemačka tajna« Larsa Johanssona.</p>
<p>U regionalnom natjecanju posebna su priznanja zaslužili »Georgi i leptiri«, bugarski film »Park za medvjede koji plešu« Eldore Trajkove, njemački film »Djeca dekreta« Florina Iepana i hrvatskom filmu »Plavi Pony« redateljice Ivone Juke. </p>
<p>B. T.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Broadway čeka Montyja Pythona</p>
<p>»Oduvijek sam razmišljao da bi Gral bio dobar mjuzikl«, riječi su Erica Idlea koji je uz Johna Du Preza autor glazbe i tekstova za »Spamalot« </p>
<p>Legendarni montypythonovci napravili su mjuzikl »Spamalot«, kazališnu verziju jednog od njihovih suludih filmova »Monty Python i Sveti Gral«, čija se priča temelji na poznatoj legendi o kralju Arturu i vitezovima okruglog stola u potrazi za Svetim Gralom. Režiju potpisuje slavni Mike Nichols, a glume isto tako slavni David Hyde Pierce, Tim Curry i Hank Azaria. Nakon tri godine priprema i rada mjuzikl je premijerno izveden u Chicagu krajem prošle godine, a na Broadway dolazi u veljači. Inicijator cijelog projekta je Eric Idle koji je zajedno s kompozitorom Johnom Du Prezom napravio nove songove uz koje će se pojaviti i tri originalna iz filma.</p>
<p> »Oduvijek sam razmišljao da bi Gral bio dobar mjuzikl. U jednom trenutku smo samo krenuli. Napravili smo nekoliko songova i poslali ih drugim pythonovcima kojima se svidjela cijela ideja«, ispričao je Idle u jednom intervjuu. </p>
<p>Glumačku družinu besmislenog naziva »Leteći cirkus Montyja Pythona« osnovali su 1969. John Cleese, Michael Palin, Terry Jones, Terry Gilliam, jedini Amerikanac, pokojni Graham Chapman i Idle. Snimaju niz bizarnih skečeva (leteća ovca koja s dobrom mehanikom može poslužiti za masovni prijevoz ljudi) povezanih genijalnim animacijama Terryja Gilliama. Ismijavali su ne samo britansku ukočenost i pompoznost nego način života na otoku općenito, sjetimo se samo epizode o Ministarstvu smiješnog hoda. Iako je specifičan pythonovski humor našao poklonike po cijelom svijetu, pa tako i kod nas, on postaje još razumljiviji i smješniji nakon vremena provedenog u Engleskoj. Danas su oni jedan od neizbježnih elemenata britanske kulture, a na ulicama Londona, najviše u zapadnom dijelu - Ealingu, nalaze se plave oznake na kojima piše da je na tom mjestu snimljen određeni skeč. </p>
<p>Kultni status dobili su zahvaljujući filmovima u kojima se, kao važan faktor, pojavljuju songovi za koje je najčešće bio zadužen Idle. Idle potpisuje i pjesmu koju znaju i oni koji za Monty Python nikada nisu čuli - »Always Look on the Bright Side of Life«. Nakon zadnjeg filma »Smisao života Montyja Pythona« koji su snimili 1983. svatko odlazi na svoju stranu. Chapman umire 1989., a posljednja želja bila mu je da ima pythonovski sprovod. Idle i Cleese sele se u Kaliforniju, Gilliam režira »Brazil«, »Kralja ribara«, »Dvanaest majmuna«, Jones također režira filmove i piše za Guardian, a Palin po svijetu snima putopisne dokumentarce za BBC. U jednome od njih za vrijeme boravka u Tunisu pokazuje i mjesta gdje su snimane pojedine scene iz »Brianovog života«. </p>
<p>Na zajedničkim počecima Pythonovci su se dogovorili da svatko ima pravo veta na moguće projekte vezane uz Monty Python. Iako su se prije često koristili tim pravom, »Spamalot« ih je uspio ponovo sve okupiti. A da su još uvijek zanimljivi, genijalni, bizarni, smiješni, jedinstveni i sve ostalo dokazuje svima pristupačna internetska stranica i rasprodane ulaznice za komični mjuzikl. </p>
<p>Sonja Tešinski</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Gdje su ostaci stare crkve dubrovačkog parca</p>
<p>Od 1993. traju istražni radovi na temeljima crkve koja je pretrpila znatna oštećenja koja su posljedica ne samo zuba vremena već i granatiranja Dubrovnika u Domovinskom ratu</p>
<p>Jedan od simbola Dubrovnika, crkva zaštitnika Grada svetog Vlaha bit će tijekom iduće godine u potpunosti sanirana. Naime, od 1993. godine traju istražni radovi na temeljima crkve koja je pretrpila znatna oštećenja koja su posljedica ne samo zuba vremena već i granatiranja Dubrovnika u Domovinskom ratu. Zbog pješčane podloge na kojoj se nalazi crkva je počela doslovce pucati pa su pukotine posebice vidljive na samom pročelju. Nakon niza sondiranja tla u posljednje dvije godine početkom ovog mjeseca oko parčeve crkve započela su i arheološka istraživanja koja vodi mr. Ivica Žile iz dubrovačkog konzervatorskog odjela Ministarstva kulture RH.</p>
<p> Istraživanja će završiti za mjesec dana kad bi se trebalo otkriti gdje se točno nalaze i u kakvom su stanju ostaci stare crkve koja je izgorila u velikom požaru 1706. godine, a na kojima je venecijanski graditelj Marino Grapelli sagradio današnju crkvu u baroknom stilu. Prva crkva sv. Vlaha, kojeg je Dubrovnik kao zaštitnika počeo štovati u 10. stoljeću, prije čega su se zaštitnicima smatrali sveti Srđ i sveti Bah, inače bizantski sveci, nalazila se bliže Velikoj Onofrijevoj fontani no širenjem Grada odlučilo se izgraditi veću i ljepšu crkvu u parčevu čast. </p>
<p>Tako je 1384. godine krenula gradnja crkve u romaničko-gotičkom stilu koja je u velikom potresu 1667. godine oštećena, a potom ubrzo i popravljena. </p>
<p>Zbog činjenice da je bila posvećena gradskom zaštitniku, crkva je bila pod upravom vlade Dubrovačke Republike i od nje je kao i od pojedinaca bila bogato darivana no velebno zdanje nije izdržalo požar koji je Dubrovnik poharao 1706. godine. U tom požaru izgorjele su brojne darivane umjetnine, a samim čudom ostao je netaknut zlatni kip svetog Vlaha, koji se i danas nalazi na glavnom oltaru »nove« crkve. Uz taj zlatni kip iz požara je spašen još jedan kip svetog Vlaha te svetog Jerolima, oba rad bračkog kipara Lazanića s početka 16. stoljeća. U razdoblju između 1706. i 1715. godine prema nacrtima Marina Gropellija izgradila se današnja crkva svetog Vlaha u baroknom stilu zbog kojega i plijeni pažnju među okolnim građevinama. </p>
<p>Crkva svetog Vlaha već je dvije godine »okovana« skelama kao zaštitom za prolaznike nakon pada kamenog dijela vanjskog vijenca, a prije toga odronio se i dio unutrašnjeg kamenog vijenca. Rezultati arheoloških istraživanja dat će neophodne podatke za dovršetak izrade projektne dokumentacije kako bi se započelo s cjelovitom sanacijom tog sakralnog projekta, koja će prema nekim procjenama potrajati punih pet godina.</p>
<p> Prema riječima voditeljice projekta obnove crkve svetog Vlaha mr. Ivanke Jemo iz Zavoda za obnovu Dubrovnik, odmah nakon završetka arheoloških istraživanja pristupit će se radovima na sanaciji vanjskog kamenog vijenca te restauraciji kipova anđela i drugih ukrasnih ornamenata. Za obnavljanje tog dijela crkve te za istražne arheološke radove kao i za izradu projektne dokumentacije u ovoj godini Ministarstvo kulture RH te Društvo prijatelja dubrovačke starine izdvojit će 600.000 kuna.</p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="20">
<p>Dinamo zaglavljen u maksimirskom blatu</p>
<p>Opreznom igrom, uz nadahnutu vratarsku »hobotnicu« Dragana Stojkića te uz pozamašnu injekciju sreće Zagrebovi su nogometaši »dotukli« Dinamo usred Maksimira, te tako »plavu podmornicu« još dublje zagnjurili u tamu Lige za ostanak</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Sve Dinamove priče o furioznom lovu na naslov prvaka, o proljetnoj renesansi, o svih 14 pobjeda do kraja sezone... stropoštale su se već u prvom izlasku na travnjak. Opreznom igrom, uz nadahnutu vratarsku »hobotnicu« Dragana Stojkića te uz pozamašnu injekciju sreće Zagrebovi su nogometaši na startu proljetnog dijela sezone »dotukli« Dinamo usred Maksimira sa 2-1 (0-0). Momčad iz Kranjčevićeve je tako nastavila impresivan niz »nokauta« kojima je ove sezone po dva puta na pod složila i Hajduk i Dinamo. </p>
<p>»Plava« je podmornica ovim porazom još dublje zaronila u tamu Lige za ostanak i veliko je pitanje može li nekakvim periskopom ugledati kakav tračak nade i barem donekle spasiti sezonu. A, ovo je zasigurno najlošija sezona u Dinamovoj povijesti!</p>
<p>Nevjerojatno je, zapravo, da je maksimirska momčad gotovo cijelu utakmicu uspijevala lomiti Zagrebovu obranu i rafalnom paljbom rešetati Stojkićeva vrata, no teško se prisjetiti kada je neku momčad zapljusnuo baš takav val pehova kao Dinamo i kad je neku momčad toliko čuvala sreća kao što je to sad bio slučaj sa Zagrebom. Stojkić se, dakle, sjajnim bravurama prometnuo u ponajboljeg igrača utakmice i bio je pravi generator Zagrebove pobjede.</p>
<p> Vasiljevu je mrežu prvi put »probio« Sandro Klić u 50. minuti nakon nespretne reakcije maksimirskog vratara. Prvo je Jakirović pucao prema golu, a Vasilj se nespretno izvio i reagirao kao da se nalazi u plićaku i igra picigin. Loptu je odbio do Klića koji je iz okreta, s desne strane, uspio ugurati loptu u mrežu. Kada je Rajko Vidović 11 minuta prije kraja uspješno realizirao Jakirovićevu asistenciju već je bilo jasno da se grogirani Dinamo više neće uspjeti osoviti na noge. Vidović je, uostalom, već i naviknuo pobjeđivati u Maksimiru. Zabijao je on ovdje pobjedonosne golove i za Rijeku i za Kamen Ingrad, a sad i za Zagreb... Samo minutu prije kraja Ljubojević je uspio nekako iskoristiti silne Dinamove napade te tako ostaviti svojoj momčadi šest minuta nad, računajući pritom pet minuta sudačke nadoknade, u lov na barem jedan bod. U tom su razdoblju čak triput bili nadomak izjednačenju, no prvo je Ljubojević krivo zahvatio loptu, potom je nespretno reagirao glavom, da bi u završnim sekundama Zagrebovi braniči izbijali loptu sa same gol crte.</p>
<p>Istina, Zagreb se drugog pogotka domogao u trenucima kad je imao igrača više na terenu. Pranjić je, naime, u 70. minuti dobio izravni crveni karton nakon starta na Zagrebovog napadača, Brazilca Roniellea, u trenucima kad se ovaj sam sjurio prema vratima. Raspored snaga izjednačen je odmah nakon drugog pogotka. Strijelac Vidović je u euforiji skinuo dres i automatski zaradio - drugi žuti. U smiraju utakmice teren je, također zbog drugog žutog kartona, napustio i Jakirović nakon grubog starta na Eduardu.</p>
<p>Dinamu je, dakako, mala utjeha što je na ovoj utakmici triput pogodio vratnicu, što je Zagrebov vratar bio pred stalnom kanonadom i što je, pogotovo u prvom dijelu, maksimirska momčad izgledala superiornom. Stojkić je skinuo čak šest sigurnih Dinamovih prilika za pogodak. Redom je »bekendirao« udarce Bošnjaka, Zahore, Eduarda, potom opet Zahore iz slobodnog udarca, pa Pranjića, Ljubojevića... U svakom slučaju, glavni je »krivac« što je Zagrebova momčad Maksimir napustila sa širokim smiješkom i što je Dinamo ostao zaglavljen u maksimirskom blatu.</p>
<p>• Stadion u Maksimiru.</p>
<p>DINAMO - ZAGREB 1-2 (0-0)</p>
<p>DINAMO: Vasilj 6, Drpić 5,5, Sedloski 6, Cesar 5,5, Pranjić 5 - Bošnjak 5,5 (od 65. Agić 5,5), Buljat 6, Tomić 5,5 (od 73. Mijatović 5,5), Zahora 5,5 (od 65. Ljubojević 6) - Eduardo 6, Karić 5,5</p>
<p>ZAGREB: Stojkić 8 - Brnas 6; Nadarević 6,5, Ivanković 6 - Pelaić 6 (od 51. Marić 6), Brkljača 6, Jakirović 6,5, Ibričić 6, Čutura 6 - Klić 7 (od 68. Ronielle 6,5; od 81. Čunčić -), Vidović 6,5.</p>
<p>SUDAC: Kovačić (Križevci) 7. GLEDATELJA: 3.500.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Klić (50.), 0-2 Vidović (79.), 1-2 Ljubojević (89.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Ivanković, Buljat, Jakirović, Cesar, Ronielle; CRVENI KARTONI: Pranjić (70. - prekršaj), Vidović (79. - drugi žuti), Jakirović (84. - drugi žuti)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Dragan STOJKIĆ</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Zagreb sve riješio u 20 minuta</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Rukometaši Zagreba i dalje redaju pobjede u hrvatskom prvenstvu. U dvoboju 7. kola Lige za prvaka zagrebaši su bez ikakvih problema pobijedili Medveščak-Infosistem 36-26 (19-9). Medveščak je igrao bez ozlijeđenih Ivankovića, Jeftića i Čale, a Zagreb bez Vorija. No, kolika je razlika u kvaliteti vidjelo se već u 20. minuti, kada je Zagreb dosegao deset pogodaka prednosti. Treba li reći da do kraja utakmice nije bilo ni traga neizvjesnosti ili uzbuđenju?</p>
<p>Obje momčadi sljedeći vikend igraju prve utakmice četvrtfinala Kupa pobjednika kupova i u ovom trenu igra Zagrebove momčadi izgleda bolje nego dosad. Uostalom, Zagrebova struka, Červar, Ivandija i Maglajlija su ionako pripremali momčad za Partizan, a ne domaće prvenstvo. Što se tiče Medveščaka, valja se nadati da će se ozlijeđeni trojac vratiti što prije, jer skopski Vardar nije lak suparnik.</p>
<p>Inače, obje će momčadi u utorak igrati četvrtfinale Kupa Hrvatske. Zagreb će ugostiti Metković, a Medveščak, pak, čakovečku Perutninu PIPO IPC. </p>
<p>• Dvorana II Doma sportova</p>
<p>MEDVEŠČAK-INFOSISTEM – ZAGREB 26-36 (9-19)</p>
<p>MEDVEŠČAK-INFOSISTEM: P. Lelić (11+1), Bilušić (5+1), Prole, Pohovski, Mulabdić, Pavelić 1, Knežević 8 (4), Brčić 3, Pašalić 4, Kopljar 2 (1), Paljar 4 (1), Buntić 4, Musa, Maravić</p>
<p>ZAGREB: Blažičko (8), Matošević (11+1), Pongračić 2 (1), Vuković 1, F. Lelić 9 (1), Kaleb 7 (4), Bilić 3, Valčić 1, Štritof 2, Majnov, Horvat, Knez 6</p>
<p>SUCI: Čačić i Seferović (obojica iz Zagreba). GLEDATELJA: 300</p>
<p>SEDMERCI: Medveščak-Infosistem 7 (6), Zagreb 8 (6)</p>
<p>ISKLJUČENJA: Medveščak-Infosistem 12 minuta (Knežević 2+2+2, Pašalić, Paljar, Buntić), Zagreb 8 minuta (Valčić, Bilić, Knez, Štritof). CRVENI KARTON: Knežević (55 - treće isključenje).</p>
<p>• Ostali rezultati 7. kola Lige za prvaka: Moslavina – Osijek-Elektromodul 26-32, Metković – Perutnina PIPO IPC 36-29; redoslijed: Zagreb 15, Metković, Perutnina PIPO IPC, Medveščak po 7...</p>
<p>• Rezultati 2. kola Lige za ostanak: Gorica – Zadar 25-29, Split – Zamet 30-25, EKOL Ivančica – Dubrava 31-33, Crikvenica – Đakovo 26-27, Karlovac – Varteks-Di Caprio 36-24; redoslijed: Split 9, Zamet 7, Crikvenica i Gorica po 6, Đakovo 5...</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Tadić propustio mat u 90. minuti</p>
<p>U momčadi Hajduka više se očekivalo od već podosta izreklamiranog srednjeg reda Kranjčar - Leko - Biščević</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> – U nadasve zanimljivoj, uzbudljivoj, ali i kvalitetnoj utakmici Osijek i Hajduk podijelili su bodove, iako svaka momčad ima pravo žaliti se na nesretne okolnosti koje im nisu omogućile puni plijen. Konačnih 2-2 (2-1) zorno opisuje zbivanja na travnjaku; efikasnost i prodornost, napose Osijekovih igrača, bile su obilježje ove utakmice...</p>
<p>Početak utakmice pripao je domaćinima koji su Splićane iznenadili hrabrošću i beskompromisnošću, s time što se Hajduk u igri tražio cijelo prvo poluvrijeme. Štoviše, iako su Splićani poveli, na terenu je igrao Osijek te su domaćini smogli snage da nakon Vejićevog zgoditka glavom u 17. minuti, što je bio plod fine asistencije Ivana Leke iz slobodnog udarca, još pojačaju ritam što je Osijeku ubrzo dalo i rezultat. Najprije je prodorni Primorac promašio vrata s tri metra, da bi u 34. minuti s ruba kaznenog prostora poslao naoko sporu, ali preciznu loptu u desni kut Kaleovih vrata. Splitski golman na krivoj nozi loptu je samo mogao ispratiti pogledom. Ipak, dojma smo da je mogao bolje reagirati.</p>
<p>Dvije minute prije kraja poluvremena opet se potkrala greška Kali, ali i posljednjem obrambenom redu Splićana, Žiliću i Bartuloviću. Primorac se, naime, probio između njih dvojice i uspio loptu »odalamiti« poluvolejom. Put lopte bio je zanimljiv; udarila je u zemlju i preskočila u padu splitskog golmana. Bilo je to 2-1 za Osijek koji je u prvom poluvremenu doista oduševio svoje navijače. </p>
<p>Nastavak je ponudio drugačiji scenarij. Već u 48. minuti drugi žuti karton dobio je Ostopanj, što je Splićanima omogućilo premoć na terenu, ali ne i konkretne akcije koje očito nisu znali stvoriti. Ruku na srce, više se očekivalo od već podosta izreklamiranog srednjeg reda Kranjčar - Leko - Bišćević. Hajduk je ipak uspio izjednačiti, nakon što je Rački glavom dodao loptu u prostor Bušiću, ali bio je to plod greške obrane Osijeka, a ne Hajdukovog organiziranog i kvalitetnog pritiska. Ipak, iako je Hajduk imao gotovo cijelo drugo poluvremene igrača više, za pobjedom moraju žaliti Osječani. Promašili su u drugom dijelu tri zaista krasne prigode, Milardović u 73. minuti, te mladi Tadić u doslovce zadnjoj minuti, kada se dvaput našao sam oči u oči s Kaleom. </p>
<p>Dvoboj možemo ocijeniti izvrsnom ocjenom. Uz fanatičan ritam Osječana koji su »zasolili« ovo dobro nogometno jelo možemo samo poželjeti da u našem prvenstvu ovakvih utakmica imamo što češće. </p>
<p>• Stadion Gradski vrt</p>
<p>OSIJEK – HAJDUK 2-2 (2-1)</p>
<p>OSIJEK: Skender 6, Ostopanj 5,5, Gusić 6, Nađ 6, Milardović 6,5, Tokić 6,5, Primorac 7 (56. Mišić 6,5), Balatinac 6,5, Jukić 7,5 (od 71. Tadić -), Verhas 6,5, Babić 6,5</p>
<p>HAJDUK: Kale 5,5, Vejić 6, Vučko 6, Žilić 5,5 (od 52. Rački 6), Blatnjak 6, Biščević 6, Leko 6, Kranjčar 6, Bartulović 6, Bušić 6,5, Dragičević 5,5 (od 78. Lovrek -)</p>
<p>SUDAC: Mlinar (Zagreb) - 6; GLEDATELJA: 10.000.</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Milardović, Jukić, Leko, Dragičević</p>
<p>CRVENI KARTON: Ostopanj (48., drugi žuti)</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Vejić (17.), 1-1 Primorac (34.), 2-1 Jukić (43.), 2-2 Bušić (59.)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Stjepan JUKIĆ</p>
<p>Andrija Kačić Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Liga za prvaka bliže Interu</p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> – Nogometaši Intera u Varaždinu su strpljivom igrom na teškom terenu slavili protiv Varteksa 1-0 (0-0) i osvojili tri važna boda u trci za Ligom za prvaka. Zaprešićani su se organizirano branili dok su Varaždinci imali terensku inicijativu ali ju nisu znali pretočiti u opasnije akcije i pogotke.</p>
<p>Već u 16. minuti Zekić je opasno pucao a mladi Varteksov vratar Mance je krajnjim naporom skrenuo loptu u korner. I Franja je zaprijetio u 31. minuti kada je smireno gađao ali ipak nije pogodio iz vrlo povoljne situacije. Varaždinci su prvi puta bili opasniji u 33. minuti kada je Halilović prihvatio dugo dodavanje, istrčao pred vratara Šarliju koji je lakoćom zaustavio njegov slab udarac. </p>
<p>U drugom poluvremenu odnos snaga je bio isti. U 50. minuti Halilović je proigrao Jolića koji je iz blata pucao preslabo. Gosti iz Zaprešića znalački su se branili i čekali svoju priliku koju su dočekali u 57. minuti. Franja je prošao po korner liniji i vratio loptu na pet metara gdje se našao iskusni Zekić. Pucao je po sredini gola i mladi vratar Mance umalo je obranio ali se lopta ipak otkotrljala iza gol linije. Samo nekoliko minuta kasnije Inter je mogao povećati vodstvo, no ovaj put Mance je bio spretniji od Babića. Gosti su zatvorili igru a Varteks je s puno truda i napora mladih igrača pokušao bar izjednačiti. U tome su umalo uspjeli u posljednjim sekundama utakmice kada je netko iz buketa Varteksovih napadača glavom uputio loptu ispod grede odakle ju je izvadio Šarlija pa je ostalo 0-1. </p>
<p>Ovim neočekivanim porazom Varteks je najavio da će u preostala tri kola morati pružiti puno više ukoliko želi ući u Ligu za prvaka. Da će to biti vrlo teško najavio je potez vratara Rumbaka koji nije želio nastupiti zbog dugovanja kluba. </p>
<p>• Stadion NK Varteksa</p>
<p>VARTEKS – INTER: 0-1 (0-0)</p>
<p>VARTEKS: Mance 6, Pokrivač 6 (od 75. Melnjak 5), Kristić 6, Plantić 6, Mujanović 5, Šafarić 6,5, Ipša 6, Benko 5, Jolić 6 (od 54. Ramadani 5), Vukman 6 (od 63. Jertec 6), Halilović 6,5</p>
<p>INTER ZAPREŠIĆ: Šarlija 6, Ceraj 6, Čorluka 5, Pecelj 6, Radeljić 6, Krznar 6,5, Skulić 6, Janjetović 7, Zekić 7 (od 81. Čičak 6), Gondžić 5 (od 56. Kukec 6), Franja 6,5 (od 63. Babić 6)</p>
<p>SUDAC: Alen GEREK (Zagreb) 6. GLEDATELJA: 2000.</p>
<p>STRIJELAC: 0-1 (57. Zekić)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Janjetović, Čorluka, Krznar, Mujanović, Radeljić, Pecelj.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Zoran ZEKIĆ.</p>
<p>Dražen Dretar</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Golijada u Koprivnici </p>
<p>KOPRIVNICA</p>
<p> – Nogometaši Slaven Belupa konačno su pobijedili momčad Kamen Ingrada. Uvjerljivih 4-1 (1-1) otvorilo je Koprivničancima vrata Lige za prvaka.</p>
<p>Strah od snijega bio je bezrazložan, jer je teren bio počišćen, ali trava je bila sivo-zelena, a teren blatnjav, kaljužast. Zato su igrači dosta koristili duge lopte, u kombinatoriku su se upuštali tek znalci poput Muse, Posavca, Bajsića i Rendulića. U 7. minuti domaćin je poveo. Kurilić je srušio Karabogdana, a siguran realizator s bijele točke bio je Posavec. Prva prigoda gostiju bila je u 25 minuti, kada je Rendulić dao loptu na lijevo do Mijatovića, a ovaj iskosa prebacio Lisjaka i pogodio stativu.</p>
<p> U 31. minuti Lisjak je u padu uhvatio loptu ispred Mijatovića, a u 37. minuti gosti su zaradili 11-erac. Posavec je na rubu kaznenog prostora srušio Šaranovića, a Rendulić s bijele točke postavio rezultat poluvremena, 1-1. Prikazani nogomet u prvom poluvremenu, terenu usprkos bio je zadovoljavajući. Slaven Belupo je u 50. minuti poveo sa 2-1. Viškovića je ubacio loptu pred gol, ondje su na nju nisko krenuli Čavlina i Karabogdan, koji je bio brži i spremio ju u mrežu. U 57. minuti Višković je s lijeva uposlio Musu, on je uklizao, ali je Čavlina spasio iz lijevog donjeg kuta. Pritom je ozlijeđen i u 60. minuti zamijenio ga je Šomoci. Kasnije se doznalo da je Musa dobio lakši potres mozga, što je utvrđeno u koprivničkoj bolnici. Slaven je tražio treći gol i posigao ga u U 73. minuti Šomoci je ubacio za Karabogdana u 16-erac, a ovaj smjestio loptu pod gredu za 3-1. Golijada se nastavila, Karabogdan je izbio pred Čavlinu, ovaj odbio, pucao najprije Bošnjak, a ničiju loptu prihvatio je izvan 16 metara Posavec i zabio za 4-1.</p>
<p>• Gradski stadion.</p>
<p>SLAVEN BELUPO – KAMEN INGRAD 4-1 (1-1)</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Lisjak 6,5 - Gal 6,5, Karabatić 7, Bodrušić 6,5 - Bošnjak 7,5, Vukojević 7,5, Musa 7,5 (od 60. Šomoci 7), Posavec 7,5, Višković 7,5 - Pejić 6,5 (od 72. Vručina - ), Karabogdan 8,5 (od 85. Brgles - ).</p>
<p>KAMEN INGRAD: Čavlina 5,5 - Smoje 5,5, Kurilić 5, Vuica 5,5, - Božinovski 5 (od 66. Balašković 5), Čižmek 5 (od 71. Darmopil -), Bajsić 6, Kralj 5, Rednulić 6 - Šaranović 6, Mijatović 5,5 (od 66. Lišnić 5).</p>
<p>SUDAC: Alojzije Šupraha (Kolan-Pag) 7,5, pomoćnici Tomislav Šetka (Đakovo) i Ivica Grgić (Duga Resa). GLEDATELJA: 1500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Posavec (7, 11 m), 1-1 Rendulić (38, 11 m), 2-1 Karabogdan (50), 3-1 Karabogdan (73), 4-1 Posavec (79).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Karabogdan, Vuica, Bošnjak.</p>
<p>CRVENI KARTONI: -</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivica KARABOGDAN</p>
<p>Ivo Čičin-Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Gudelj donio pobjedu Zadru</p>
<p>ZADAR</p>
<p> – U derbiju začelja vidjeli smo utakmicu s dva potpuno različita poluvremena. U prvom dijelu Čakovčani su djelovali kao da su domaćini u zadarskim Stanovima, dok je nastavak pripao Zadranima koji su pobijedili sa 2-1 (0-0). Gosti su u prvom dijelu došli čak u pet izrazitih prilika od kojih su dvije bile stopostotne. U 24. minuti Buljat je s gol crte izbacio loptu u korner, a potom Guvo u 30. minuti pogodio vratnicu. U nastavku je zadarski trener Mršić u igru umjesto Krivića uveo Lojića koji je odmah pokazao svoj igrački talent. U 51. minuti provukao je loptu po lijevoj strani do Ćustića, a ovaj je produžio do Gudelja koji je iz trka pogodio pod gredu gostiju.Za nekoliko minuta Zadrani su povećali prednost. Ćustić je proigrao Gudelja, a ovaj produžio do Terkeša koji je s desetak metara precizno pogodio mrežu. Gosti su se trgnuli i u 64. minuti smanjili zaostatak. Nakon Dujmovićevog »slobodnjaka«, vratar Zadra Subašić nije dobro reagirao i lopta se našla u mreži.</p>
<p>• Stadion na Stanovima</p>
<p>ZADAR – MEĐIMURJE 2-1 (0-0)</p>
<p>ZADAR: Subašić 6, Zebić 6,5, Modrić 6,5, Buljat 6,5, Bilaver 6,5, Surać 6, Ćustić 6,5, Prpić 6, Krivić 5,5 (od 46. Lojić 6,5), Terkeš 6,5, Gudelj 7 (od 75. Barnjak)</p>
<p>MEĐIMURJE: Buljat 5, Vincetić 5,5 (od 60. Kovačević 5,5), Bratković 5,5, Kulenović 5,5, Polovanec 5,5, Cavrić 5,5, Dujmović 6, Kresinger 5,5, Guvo 5,5, M. Šarić 5,5 (od 60. Martins 6), Žuljević 5,5</p>
<p>SUDAC: Edo Trivković 7 (Split). GLEDATELJA: 3000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 (51.) Gudelj, 2-0 (56. Terkeš), 2-1 (64.) Dujmović</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Bilaver (80.), Gudelj (51.min)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Hrvatin GUDELJ</p>
<p>Ivan Petrović</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Puljani disciplinom do iznenađenja</p>
<p>RIJEKA</p>
<p> – Opravdano se trener Riječana Elvis Scoria pribojavao ogleda s Puljanima. Njegova strahovanja su se i obistinila. Puljani su u Rijeku došli s jasnom namjerom ne primiti pogodak, odnosno izvući barem bod. To im je i pošlo za rukom, Kantridu su napustili odigravši 1-1. Na samome početku gosti su nenadano došli do značajne prednosti. Već u petoj minuti lopta je završila u mreži domaćeg vratara Radmana. Nakon kornera kojega je izveo Lukunić Jerneić je u gužvi pred vratima bio spretniji od domaćeg vratara i iz blizine ubacio loptu u mrežu za 0-1. Ovim pogotkom Riječani su se našli na »sto muka«. Bilo im je jasno da će vrlo teško pronaći put do vratiju visokog i požrtvovnog pulskog vratara Iveše. Ipak, do odmora su - uspjeli izjednačiti. Proboj Novakovića s desne strane u 18. minuti rezultirao je centaršutom pred vrata. Lopta je prohujala mimo Ercega i Mitua, ali je Tadić bio na mjestu i s lijeve strane točno pogodio suprotni kut.</p>
<p>Do odmora smo vidjeli još dva veća uzbuđenja. Najprije dobra neiskorištena prigoda Dunkovića u 37. minuti kad je iz blizine glavom pucao pored vratia. Uzvratili su gosti, Jerneić se našao săm pred vratima, ali je domaći vratar Radman pravodobno intervenirao. Puljani su u nastavku discipliniranom igrom u obrani dobro zatvorili sve prolaze i izolirali domaće napadače. Erceg i Mitu su bili nemoćni, a ne zna se radi čega je trener Scorija povukao iz igre najagilnijeg Novakovića zamijenivši ga u 68. minuti Butićem.</p>
<p>• Stadion Kantrida</p>
<p>RIJEKA – PULA 1856: 1-1 (1-1)</p>
<p>RIJEKA: Radman 6 – Šarić 6, Tkalčević 6, Lerant 6, Mujdža 5,5 – Tadić 6,5, Linić 5,5 (od 77. Katulić -), Dunković 6, Novaković 6,5 (od 68. Butić -) – Erceg 5,5, Mitu 5,5 (od 87. Sharbini -)</p>
<p>PULA 1856: Iveša 6,5 – Iftić 6, Pauletić 6, Božac 6 – Lukunić 6 (od 57. Mijatović), Pamić 5,5, Rajić-Sudar 6, Jerneić 6,5, Prijić 5,5 – Deranja 5,5 (od 79. Kontešić -), Mostarlić 5,5 (od 68. Šehić</p>
<p>SUDAC: Batinić (Osijek) 6,5; GLEDATELJA: 4000.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Jerneić (5.), 1-1 Tadić (19.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Jerneić, Mostarlić, Mijatović, Iftić i Tkalčević </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Josip JERNEIĆ.</p>
<p>Tonko Kraljić</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>»Mravi« prosuli 17 poena prednosti</p>
<p>Zadrani su do pobjede došli 13 sekundi prije kraja kada je Šime Špralja pogodio obruč za, pokazalo se, konačnih 83-82 / Nikola Garma nije uspio iskoristiti posljednji napad</p>
<p>ZADAR</p>
<p> – U dramatičnoj završnici košarkaši Zadra košem su Šime Špralje 13 sekundi prije kraja utakmice došli do minimalne 83-82 pobjede protiv Zagreba. Gosti iz Zagreba su tijekom cijele utakmice kontrolirali i igru i rezultat, ali su u presudnim trenucima izgubili utakmicu. Trinaest sekundi prije kraja kod vodstva domaćih 83-82 gosti su imali napad, ali na sreću Zadrana pokušaj Nikole Garme završio je ispod obruča. </p>
<p>Zanimljivo je da su košarkaši Zagreba u prve četiri minute nastavka utakmice napravili seriju od 13-2 te su u 23. minuti došli do osjetnog vodstva od 48-34, a najveće vodstvo tijekom utakmice imali su u 25. minuti od 17 poena razlike (54-37). U tim trenucima Zadrani su zaigrali čvrsto u obrani, te su tricama Vladovića, Tvrdića i Hilla treću četvrtinu završili sa zaostatkom od osam poena (57-65). U posljednjoj dionici utakmice prisebniji su bili Zadrani i na kraju su zasluženo slavili.</p>
<p>• Dvorana Jazine</p>
<p>ZADAR – ZAGREB 83-82 (18-17, 14-18, 25-30, 26-17)</p>
<p>ZADAR: Štemberger 13 (8-8), Vladović 10 (2-2), Barać, Johnson, Ćiklić, Špralja 2, Gečevski 14 (0-4), Hill 12 (2-1), Banić 15 (6-5), Lalić, Naglić 2 (2-2), Tvrdić 15 (4-2)</p>
<p>ZAGREB: Miljković 28 (10-7), Simon, Babić, I. Tomas 6 (8-4), Previšić, Vrsaljko 4, Tomić, N. Garma 11 (2-1), Alihodžić 5 (2-1), M. Tomas 28 (2-1).</p>
<p>TRICE: Zadar 11 od 30 (Hill 3, Tvrdić 3, Vladović 2, Gečevski 2, Štemberger 1); Zagreb 8 od 23 (Miljković 3, M. Tomas 3, N. Garma 2)</p>
<p>SUCI: Herceg (Hrvatska), Kralj i Pehar (obojica BiH) GLEDATELJA: 2000. </p>
<p>Ivan Petrović</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Prvaci uzeli prvi bod mladostašima</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Odbojkaši zagrebačke Mladosti ostali su neporaženi i nakon 17. kola Prvenstva Hrvatske. Doduše nisu ostali potpuno neokrznuti, izgubili su prvi bod u ovogodišnjem prvenstvu jer su u derbiju kola svladali aktualnog prvaka Varaždin sa »samo« 3-2. Kako se u utakmicama sa pet setova bodovi dijele u omjeru 2-1 u korist pobjednika, Varaždinci iz Zagreba ipak nisu otišli potpuno praznih džepova.</p>
<p>Nakon prva dva seta teško je, međutim, bilo predvidjeti takav rasplet događaja. Mladost je vodila sa 2-0 i u trećem setu imala prednost 16-12, ali gosti iz »baroknog grada« nisu potonuli. Na krilima kapetana Eduarda Patafte napravili su preokret, došli do 2-2 u setovima, ali za konačan udarac mladostašima više nisu imali snage. U odlučujućem setu napravili su previše pogrešaka, većina njihovih servisa završavala je izvan terena ili u mreži. Zagrepčani nisu bili posebno dobri, blok im je tijekom cijele utakmice slabo funkcionirao, no prevaga na njihovoj strani bila je vrlo dobra suradnja tehničara Gavrančića i pucača Ćuka.</p>
<p>• Dom odbojke »Bojan Stranić«</p>
<p>MLADOST – VARAŽDIN 3-2 (25-19, 27-25, 23-25, 20-25, 15-11)</p>
<p>MLADOST: Tešić 12, Ivanišević, Radoš 0, D. Nojić 7, Urnaut 13, Ž. Nojić 0, Vulin 6, Radošević, Ćuk 22, Gavrančić 3, Strelec (L), Jakovčević 5.</p>
<p>VARAŽDIN: Muharemović 21, Rogina, Kurteš 2, Gotal 2, Rastovčan (L), Anđelković, Patafta 31, Kapustić, Trgo 0, Jenunči 14, Jošić 5, Rančić 4.</p>
<p>SUCI: Stipaničev i Brlas (obojica Rijeka). GLEDATELJA: 300.</p>
<p>• Rezultati 17. kola: Čakovec – Karlovac 0-3, Mladost KL – Centrometal 3-0; redoslijed: Mladost Zg 50, Varaždin 39, Rijeka (-1) 38, Karlovac i Mladost KL po 30...</p>
<p>• Rezultati 17. kola PH odbojkašica: Mladost – Kaštela DC 3-1, Rijeka – Tifon Azena 3-2, Šibenik – Pivovara Osijek 3-0; redoslijed: Mladost 50, Tifon Azena 38, Rijeka 35...</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Lokomotivi derbi sa TVIN-om</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Derbi 15. kola prvenstva rukometašica zasluženo je pripao Lokomotivi. »Loksice« su svladale TVIN Trgocentar rezultatom 33-29 (19-14). Početkom utakmice Lokosice su imale problema s pokretnom 5-1 obranom gošći, ali sredinom poluvremena profunkcionirao je napad. Najveća prednost domaćih u prvom dijelu bila je konačnih 19-14. Gošće su se u dva navrata rezultatski približile Lokomotivi, no golovima Čop i raspoložene Pusić, naše prvakinje su se opet odvojile na pet razlike 31-26 osam minuta prije kraja dvoboja. Snage u redovima gošći za povratak nije bilo i Lokomotiva je zasluženo slavila. </p>
<p>• Dvorana II Doma sportova</p>
<p>LOKOMOTIVA - TVIN TRGOCENTAR 33-29 (19-14)</p>
<p>LOKOMOTIVA: Grubišić (10+1), Jelčić (6), Čop 4,Lovrić 2, Pašičnik 4(1), Penezić 1, Arslanagić 7, Pušić 9 (2), Levanić, Horvat 2, Veselovac, Mitrović 1, Golubić, Pensa 3.</p>
<p>TVIN TRGOCENTAR: Krstevska (13+1) 1, Smiljčić (0), Batelka 1, Rončević, Me. Begović, Krušilj 4 (3), Šarić 6, Maloča 1, Ma. Begović. Sabol 9, Noveska 6 (4), Kožnjak, Đud, Rendulić. </p>
<p>SUCI: Bukorov (Trogir) i Musulin (Kaštel Gomilica). GLEDATELJA: 200.</p>
<p>SEDMERCI: Lokomotiva 4 (3), TVIN 8 (6). </p>
<p>ISKLJUČENJA: Lokomotiva 10 minuta (Penezić 2+2+2, Pasičnik, Pensa), TVIN 8 minuta (Šarić, Ma. Begović, Sabol, Noveska).</p>
<p>CRVENI KARTON: Penezić (60 - treće isključenje).</p>
<p>IGRAČICA UTAKMICE: Nikica PUŠIĆ </p>
<p>• Rezultati 15. kola: Lokomotiva – TVIN 33-29, Lipovac – Osijek 25-22, Split - Arena 29-16, Zamet – Koka 26-23, Sesvete – Požega 16-23; redoslijed: Podravka 28, Lokomotiva 26, TVIN 19, Lipovac 18... </p>
<p>D. J.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="30">
<p>Pet mrtvih, pedesetak ranjenih u napadu bombaša samoubojice</p>
<p>I palestinska i izraelska strana slažu se da se u najnovijem napadu bombaša samoubojice u Tel Avivu, prvom nakon dogovora Sharona i Abbasa, radi o pokušaju sabotiranja izraelsko-palestinskog mirovnog procesa</p>
<p>TEL AVIV</p>
<p> - Palestinski bombaš-samoubojica u petak u 23.30 aktivirao je smrtonosnu napravu pred noćnim klubom u Tel Avivu, usred mase mladih ljudi koji su čekali pred ulazom. Pet je osoba poginulo (uključujući i bombaša-samoubojicu), a najmanje pedeset ih je ranjeno.</p>
<p>Ova bombaška akcija prvije veći teroristički napad nakon što su izraelski premijer Ariel Sharon i palestinski vođa Mahmoud Abbas 8. veljače na sastanku u Egiptu pozvali na prekid nasilja. Novinske agencije identificiraju bombaša-samoubojicu kao Abdullaha Badrana, 21-godišnjeg studenta, i najprije je javljeno da iza ovog zločina stoji libanonska teroristička grupa Hesbollah, da bi potom u anonimnim telefonski pozivima zločin »autorizirale« grupe Islamski džihad i Brigade mučenika Al Aqse. Službeni glasnogovornici obje grupe opovrgnule su povezanost s napadom. Tijekom noći na subotu javljeno je da su palestinske vlasti uhitile dvojicu osumnjičenika za povezanost s napadom u Tel Avivu, dok su izraelske snage sigurnosti uhitile dvojicu braće Abdulaha Badrana i četvoricu njegovih susjeda u selu na Zapadnoj obali.</p>
<p>Palestinski je vođa Mahmoud Abbas ovaj napad nazvao sabotažom (mirovnog procesa), najavljujući da palestinske vlasti žele otkriti, uhvatiti i »odgovarajuće kazniti« odgovorne za taj čin. Glasnogovornik izraelskog premijera Sharona rekao je kako su »pod Abbasovim vodstvom palestinske vlasti poduzele neke korake koji su važni, ali nisu poduzele mjere koje su nužne za razoružavanje terorističkih organizacija«. Izrael ostaje pri dogovoru iz Egipta o prekidu nasilja, ali, dodao je Sharonov glasnogovornik, »u slučaju da palestinske vlasti ne uspiju, mi ćemo poduzeti sve mjere nužne za zaštitu naših građana«.</p>
<p>S palestinske strane, uz vijesti o uhićenjima osumnjičenih, stižu i žestoke osude napada. Saeb Erekat, glavni palestinski pregovarač (s Izraelom), kaže: »Tko god stajao iza ovog čina ima samo jedan cilj, a to je sabotiranje mirovnog procesa. Taj bombaški napad potkopava palestinske nacionalne interese«.</p>
<p>Napad bombaša-samoubojice dogodio se u vrijeme kada su, nakon dogovora u Egiptu 8. veljače, mnogi u Izraelu povjerovali da su takve terorističke akcije prošlost. Zatišje je vladalo jedva tri tjedna, a posljednji se bombaški napad u Izraelu dogodio 1. studenoga prošle godine, kada su poginule tri osobe. Sada se bombaš samoubojica umiješao među stotine mladih ljudi koji su se gurali da uđu u popularni karaoke-klub u Tel Avivu, a zatim je aktivirao bombu koju je nosio. (Reuters/Hina, K.F.)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>SAD i Rusija pozivaju Palestince da kazne krivce i spriječe nasilje </p>
<p>MOSKVA/WASHINGTON</p>
<p> - Rusija je u subotu pozvala palestinske čelnike da poduzmu potrebne mjere sprečavanje novih atentata nakon samoubilačkog napada u petak u Tel-Avivu. »Moskva najoštrije osuđuje taj teroristički zločin i poziva palestinsku upravu da poduzme sve mjere sprečavanja ekstremističkih akcija«, prema priopćenju ministarstva vanjskih poslova. »Važno je ne dozvoliti protivnicima mirovnog procesa da unište prve naznake bolje budućnosti za Palestince i Izraelce«, dodalo je ministarstvo. Kao članica srednjoistočnog kvarteta u kojem se nalaze Rusija, Sjedinjene Države, Europska unija i Ujedinjeni narodi, Moskva će učiniti sve što je u njezinoj moći da spriječi bilo kako narušavanje kontakata Izraelaca i Palestinaca, navodi se u priopćenju. </p>
<p>Američka državna tajnica Condoleezza Rice zatražila je od palestinskih vođa da nađu odgovorne za najnoviji zločin i tako »pošalju jasnu poruku da teror neće biti dopušten«. (Reuters/AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Sastavljena »vlada RSK u progonstvu« </p>
<p>Za predsjednika je izabran Milorad Buha iz Belog Manastira, te šest ministara bez ovlasti, čija imena nisu priopćena.</p>
<p>BEOGRAD </p>
<p> - U beogradskom Domu sindikata u subotu je održana »obnoviteljska sjednica« Skupštine »Republike Srpske Krajine«, na kojoj je sastavljena »vlada RSK u progonstvu«, a za njezina predsjednika je izabran Milorad Buha iz Belog Manastira, te šest ministara bez ovlasti, čija imena nisu priopćena. »Srbi iz 'Republike Srpske Krajine' nikada neće prihvatiti etničko čišćenje kao metodu rješavanja političkog pitanja, u ovom slučaju srpskog pitanja u Krajini«, kaže se u priopćenju podijeljenom novinarima nakon skupa zatvorenog za javnost. </p>
<p>Prije početka sjednice predsjednik nekadašnje Skupštine »Republike Srpske Krajine« Rajko Ležajić rekao je novinarima da je riječ o »prvom izvanrednom zasjedanju u progonstvu«, na koje su pozvani zastupnici koji su izabrani na »redovitim parlamentarnim izborima« godine 1993. Od tadašnja 82 zastupnika skupu se, inače, odazvalo njih 40-ak. Na novinarsko pitanje, jesu li organizatori »obnoviteljske sjednice« kontaktirali s predstavnicima srpske manjine u Hrvatskoj Ležajić je odgovorio: »Ne, s njima nismo u vezi. Oni su predstavnici srpske manjine, a mi smo predstavnici srpskog naroda.« Dodao je da su Srbi u Hrvatskoj do godine 1990. bili konstitutivan narod.</p>
<p> Na »obnoviteljskoj sjednici« prihvaćena je i rezolucija u kojoj se, među ostalim, ističe da »okupacija nije pravno, već privremeno stanje«, te se »izražava uvjerenje da se srpsko nacionalno pitanje i opstanak Srba može ostvariti samo prekidom takve okupacije i osiguranjem sigurnosti i slobodnog odlučivanja svih koji su do okupacije 'RSK' živjeli na tom teritoriju. Također, smatramo da Hrvatska ne može i ne smije postati sastavni dio europskih integracija, a da pritom bude stvorena etničkim čišćenjem nad srpskim narodom. Srbi nikad, pa ni danas ne traže ono što im ne pripada, već samo pravo na samoopredjeljenje, pravo koje imaju svi narodi Europe i svijeta«, kaže se u tekstu rezolucije.</p>
<p>Na skupu je viđen i dužnosnik Srpske radikalne stranke, Dragan Todorović, koji je svoj dolazak objasnio »moralnom podrškom«. Nitko od srbijanskih dužnosnika još nije službeno reagirao na sastavljanje »vlade RSK u progonstvu«. (Hina, M.J.)</p>
<p>Pupovac: Osnivanje »vlade« protiv je interesa Srba u Hrvatskoj</p>
<p>ZAGREB - Osnivanje »vlade RSK u progonstvu« protiv je interesa Srba u Hrvatskoj, rekao je Vjesniku saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac. »To su isti oni ljudi koji su 1995. godine odbili pregovarati o statusu srpskog naroda s međunarodnom zajednicom i hrvatskom Vladom, isti oni ljudi koji su svojom politikom uzrokovali egzodus Srba», rekao je Pupovac. »Srbi u Hrvatskoj imaju svoje predstavnike i na područjima bivše krajine. Njih su birali Srbi koji ovdje žive. Birali su ih i oni koji su u izbjeglištvu i birat će ih ponovo. Stoga ne vidim nikakvu svrhu da pored već postojećih, legalno izabranih predstavnika, onih koji su tu ostali, onih koji su se tu vratili i onih koji se žele vratiti, stvaraju takva tijela. Riječ je o inicijativi protivnoj interesu povratka Srba u Hrvatsku, protivna interesima Srba u Hrvatskoj i protivna dobrim odnosima između Hrvatske i Srbije«, smatra Pupovac. (M.J.)</p>
<p>Sanader: Velika Srbija poražena je u Oluji, nema više šansi za takve fantazije </p>
<p>ZAGREB - »Velika Srbija doživjela je definitivni poraz prije deset godina pa više nema šansi za bilo kakvu realizaciju takvih fantazija«, rekao je hrvatski premijer Ivo Sanader komentirajući osnutak »vlade u progonstvu« tzv. RSK. »Riječ je o grupici ljudi koji misle da je 'velika Srbija' aktualna, izjavio je premijer Sanader za Dnevnik Hrvatske televizije. Komentirajući novinarima obnoviteljsku skupštinu tzv. RSK, premijer Sanader je rekao kako je riječ je o ljudima koji nisu shvatili što je politički realitet. »Politički realitet je da je Hrvatska pobijedila u nametnutom ratu i da smo apsolutno i definitivno, što se Hrvatske tiče, završili s idejom velikosrpskih osvajača«, rekao je, ističući da te ljude ne treba shvaćati ozbiljno. »Što se Hrvatske tiče, za nas je to završeno u Oluji, onoj veličanstvenoj Oluji kada smo pobijedili i oslobodili zemlju«, istaknuo je predsjednik Vlade Ivo Sanader. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Srbijanska vlada tvrdi da Mladić nije u Srbiji</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Ministar pravosuđa u Vladi Srbije Zoran Stojković izjavio je da Ratko Mladić nije u Srbiji. »Koliko sam shvatio, haaški optuženik Radovan Karadžić je najvjerojatnije u Bosni, a pročešljali smo cijelu Srbiju i nemamo nijedan validan podatak koji bi ukazao na to da je Ratko Mladić u Srbiji«, rekao je Stojković u subotu, prenio je radio B92. </p>
<p> Stojković je naglasio da pregovori o predaji s nekim haaškim optuženicima teku dobro i normalno i da nema pritisaka na Srbiju povodom ispunjavanja obaveza prema Haaškom sudu.</p>
<p> »Radimo sve kako bismo osigurali predaju haaških optuženika, ali ne mogu govoriti o detaljima«, rekao je Stojković. </p>
<p>Glavna tužiteljica Haaškog suda zaprijetila je da će objaviti sve što zna o pokušajimauhićenja Karadžića i Mladića. Carla del Ponte je za pariški Liberacion rekla da će, ako Karadžić i Mladić ne budu uhićeni do kraja godine, objaviti dokumente o uzaludnoj desetogodišnjoj potrazi NATO-a za njima, prenio je BBC.</p>
<p> Carla del Ponte je ponovila ocjenu da u Beogradu nema dovoljno volje za uhićenje optuženih i optužila međunarodnu zajednicu da na Srbiju ne vrši dovoljan pritisak. »Vlada Srbije, kad bi doista odlučila uhititi Mladića, to bi i mogla učiniti u roku od nekoliko sati«, rekla je Del Ponte.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Prodi: Slovenija i Hrvatska imaju veliku budućnost u snažnoj i zajedničkoj Europi </p>
<p>LJUBLJANA</p>
<p> - Slovenija i Hrvatska imaju veliku budućnost u snažnoj i zajedničkoj Europi, izjavio je u razgovoru za subotnje izdanje ljubljanskog Dela bivši predsjednik Europske komisije Romano Prodi, založivši se ujedno za jačanje ekonomske suradnje u srednjeeuropskom i jadranskom prostoru te nastavak procesa širenja Europske unije.</p>
<p>»Europa je velika i jaka samo ako djeluje zajednički. Prvi put u europskoj povijesti male države nemaju osjećaj da su pod pritiskom makar su dio velikog političkog saveza«, rekao je Prodi kojemu će slovenski predsjednik Janez Drnovšek u Ljubljani uručiti najviše državno odlikovanje, Zlatni časni znak slobode.</p>
<p> »Slovenija i Hrvatska imaju veliku budućnost. Luke u Rijeci, Kopru i Trstu trebalo bi ujedniti u jedno veliko lučko središte, raditi zajedno za veću nazočnost u Sredozemlju i vratiti tržišta Mađarske i Austrije. Ta se europska logika može postići samo kolektivno. Logika podjela ne koristi ni Sloveniji, ni Italiji niti Hrvatskoj. Nadamo se da će Hrvatska u Europskoj uniji slijediti Sloveniju«, rekao je Prodi.</p>
<p> Prodi je naglasio da slovensko iskustvo u integraciji u Europsku uniju može biti indikativno za Hrvatsku i da se sporna pitanja Ljubljane i Zagreba mogu riješiti brzo uz dovoljno političke volje. »S pogledom u budućnost sve se može riješiti brzo, ako ne i odmah, a ako se gleda u prošlost stvari se neće riješiti nikada.</p>
<p> Problem zajedničke nuklearne elektrane Krško bio je ekonomsko gledano najteži, pa su ga Slovenci i Hrvati riješili. I pitanje granice bit će riješeno«, rekao je Prodi. Naglasio je da je optimist kad se radi o budućnosti EU-a. »Optimist sam jer smo pobijedili kad su izazovi bili najteži. Dobro se sjećam ironičnih primjedaba u vezi lanjskog proširenja, ali smo u najvećem dijelu uspjeli. Struktura Europske unije je otvorena«, rekao je Prodi.</p>
<p> Bivši predsjednik Europske komisije koji se nakon prestanka mandata vratio u talijansku politiku i okuplja lijevi centar pred parlamentarne izbore koji će se održati iduće godine, izjavio je da Italija opet može za sebe naći jaku ulogu u Europi bude li vodila »jaku europsku politiku«. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="35">
<p>Svoje izjave Carla del Ponte valjda će pretvoriti u pisanu veleoptužnicu</p>
<p>Gospođa Carla del Ponte rekla je Austrijskoj televiziji da se general Gotovina nalazi u Hrvatskoj i ona ima pravo na takve izjave, ali bi za njih trebala snositi i nekakvu odgovornost. </p>
<p>A odgovara li za takve izjave gospođa Del Ponte? Naravno da ne, jer je svemoćna s međunarodnim mandatom, uzapravo očajna, jer joj izlazna strategija Haaškog tužiteljstva ovisi o hapšenju generala Gotovine. Ostali okrivljeni su, vjerojatno, ekskulpirani.</p>
<p> Hoće li gospođa Del Ponte odgovarati što je spomenutom izjavom učinila prvi konkretan, izvan optužnice, korak protiv određenih slojeva hrvatskog naroda i države. Naravno da neće jer ne može odgovarati na pitanja koja nitko ne postavlja, počevši od hrvatske vlasti, intelektualaca, naroda do famozne međunarodne zajednice.</p>
<p> Što zapravo kaže ta poznata dama? Kaže, prema Vjesniku, da se general Gotovina nigdje ne može skrivati tako kao što to može u Hrvatskoj, dodajući da Gotovinu veliki broj Hrvata doživljava kao Hrvata, i zatim poentira: »Dakle, zašto bi se negdje drugdje zadržavao gdje bi više riskirao«, te ponavlja da Gotovini pomažu »određeni slojevi naroda i vlasti«.</p>
<p> Dakle, glavna je haaška tužiteljica verbalno za suučesnike generala Gotovine označila određene slojeve hrvatskog naroda i vlast, a država je ionako već okrivljena kao na zločinu nastala... Onda je valjda samo pitanje vremena kada će te svoje riječi iz javnog televizijskog nastupa formulirati u pisanu veleoptužnicu?!</p>
<p>ANTUN DRNDELIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Svjetski nam srbofili to neće oprostiti koliko god se mi klanjali i ponižavali </p>
<p>Običnom čovjeku, kojega ne zanima politika i sve ono što se, najviše prljavog, vrti oko nje, teško je objasniti a još teže razumjeti to da pojedine države šalju svoju vojsku diljem svijeta, vrše takove zločine koji su kažnjivi po svim važećim civilnim i vojnim konvencijama, traže izuzeće od kaznenih progona za činjeno – i oličenje su demokracije, dok se maloj Hrvatskoj nikako ne može oprostiti što je bila toliko hrabra i »drska«, pa nije mogla više trpjeti okupaciju dijela svojega područja te je izvela veličanstvene vojnoredarstvene akcije »Bljesak« i »Oluju« – i to ju je svrstalo u zemlje upitne demokracije.</p>
<p>Da nije bilo dalekovidnosti i hrabrosti prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana, njegove odluke da se krene u oslobađanje okupiranog dijela Lijepe naše, još i danas bi se u Kninu i Vukovaru šepurili Martić, Babić, Stanivuković, Dokmanović, Hadžić, a Hrvatska bi bila kooperativna, demokratska, spremna na svekoliku suradnju i klimanje, iako ne znači da se opet nešto ne bi našlo čemu bi se prigovaralo. Dugo nam svjetski srbofili to neće oprostiti, a mi se možemo klanjati i ponižavati u nedogled.</p>
<p>Sadašnjem tretmanu Hrvatske u svijetu i sami smo pridonijeli često neshvatljivim odlukama naših državnih dužnosnika, kao i onih koji idu po svijetu i za sitan novac olajavaju svoju državu, narod, a time i same sebe. </p>
<p>Sada kada su nas preplašili da neće s nama razgovarati o ulasku u Europsku uniju dok im se ne preda general Ante Gotovina, jedan od najzaslužnijih za briljantno izvedene oslobodilačke akcije, opet smo spremni na nepromišljene odluke. Prijeti mu se oduzimanjem mirovine, kako bi ga se privoljelo da se stavi u žrvanj Carle del Ponte i da mu ona dokaže da je kriv, bez obzira što je njezina optužnica navrlo klimavim nogama.</p>
<p>A Gotovina znade što bi mu se dogodilo u Haagu i kako bi ga tamo tretirali. Dosadašnje presude, odluke, bezrazložno odugovlačenje i izjednačavanje agresora i žrtve, teško ga mogu uvjeriti da će mu se pošteno, nepristrano suditi. Da je Nürnberški sud sudio nacistima i njihovim kvislinzima na način kako to radi Sud u Haagu, on bi još i danas zasjedao, ako bi tko od optuženih bio tako dugo živ.</p>
<p>STJEPAN BUČAR Zabok</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Tako se i želju prognanika za povratkom proglašava zločinom </p>
<p>Sad se najednom pojavljuju podaci o kriminalnim radnjama generala Gotovine. Sigurno su sve te podatke imali novinari i prije, ali dosad Carla del Ponte nije toliko jasno rekla da vlast u Hrvatskoj dovoljno ne ocrnjuje generala u narodu. Sad je tisak odlučio udovoljiti haaškoj tužiteljici. Da je na Gotovininu mjestu bila druga osoba, našli bi nešto drugo. </p>
<p>U optužnici se generalu Gotovini stavlja na teret »zločinački pothvat«. Usredotočimo li se na taj dio optužnice i stanemo li ga promišljati, logično se dolazi do vrlo neugodnog zaključka. Budući da pripadnici UN-a ni nakon pet godina progonstva nisu vratili kućama nijednog prognanika s okupiranih hrvatskih područja, niti su im oni obećavali povratak, znači da se uspjela akcija povratka prognanika oružanom silom shvaća kao »zločinački pothvat«, čime se i želju prognanika za povratkom proglašava zločinom. </p>
<p> Za one prognanike kojima je omogućio povratak, general će Gotovina, što god o njemu tko govorio, uvijek biti heroj. Što se to moralo učiniti oružanom snagom, Hrvatska nije kriva. </p>
<p>BISERKA TOMPAK Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Mladi danas puno znaju o seksualnim odnosima, ali malo o seksualnosti</p>
<p>Reagiramo na članak prof. Duška Miličića koji je pod naslovom »Dok odrasli o seksu filozofiraju, mladi ga prakticiraju« objavljen u Stajalištima (Vjesnik, 9. veljače).</p>
<p>Autor piše u povodu trenutno aktualne rasprave o potrebi informiranja mladih o seksualnosti u sklopu nastavnih programa. Pri tome se dotakao pitanja institucija i/ili osoba koje bi trebale mlade ljude podučavati o seksualnosti, razine informiranosti mladih o seksualnosti, te homoseksualnosti.</p>
<p>Slažemo se s autorom da većina mladih danas zna puno o seksualnim odnosima. No, rekle bismo da mladi puno manje znaju o seksualnosti, iako imaju vrlo mnogo izvora gdje se mogu o tome informirati – ne bismo tu navodile scene seksualnih odnosa u filmovima, jer seksualnost nije samo to. Također nas zanima zašto se uz seksualnost uvijek veže pitanje morala. Doduše, u svom članku, autor ističe pitanje morala kod djevojaka, dok o dečkima jedva da i govori.</p>
<p>U članku piše: »Tko god danas spomene da je heteroseksualnost bolja i prirodnija, trpa se u koš nazadnjaka, antieuropejaca...«</p>
<p>Osoba koja smatra da je heteroseksualnost bolja i prirodnija od homoseksualnosti ne smatra se nazadnom već needuciranom ili krivo educiranom. Naglasile bismo da je važno spomenuti i biseksualnost, a ne se stalno vrtjeti u binarnosti heteroseksualnost – homoseksualnost.</p>
<p>Homoseksualna i biseksualna orijentacija prirodne su dimenzije ljudske seksualnosti. To nije nešto što su izmislile osobe koje pripadaju seksualnim i rodnim manjinama (LGBTIQ osobe), već je to znanstvena činjenica koja se temelji na spoznajama stručnjaka.</p>
<p>»LORI« Lezbijska organizacija Rijeka</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="39">
<p>Ubijena starica, počinitelj nepoznat</p>
<p>VINKOVCI</p>
<p> – Sedamdesetpetogodišnja Radmila Knežević iz Vinkovaca ubijena je između ponedjeljka i petka u svojoj obiteljskoj kući u Kardeljevoj ulici gdje je živjela sama. Pregledom tijela pokojnice utvrđeno je da je smrt nastupila zbog nanošenja više ozljeda, odnosno ubodnih rana po cijelome tijelu koje su, najvjerojatnije, počinjene nožem. </p>
<p>Prema prvim informacijama, nesretnu ženu u kući je u petak u jutarnjim satima pronašao njezin brat koji ju je došao posjetiti nakon što mu se učinilo sumnjivo to što mu se nekoliko dana nije javila. S obzirom da je posljednji put viđena još u ponedjeljak, ne zna se točno kada je starica ubijena. </p>
<p>Još se ne može sa sigurnošću reći ni to je li zasad još nepoznati počinitelj u kuću Radmile Knežević provalio ili, pak, ušao na prijevaru, kao ni što je bio motiv ubojstva. </p>
<p>Po riječima glasnogovornika PU vukovarsko-srijemske Miroslava Janića, policija je očevid na mjestu događaja započela odmah u petak, a nastavljen je i u subotu kako bi se pronašli i najmanji tragovi koji bi otkrili počinitelja. Stoga nisu htjeli izlaziti u javnost s detaljima oko ovoga događaja. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Napadnuti policajci </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Dvadesetjednogodišnji muškarac u petak je sa svojom 41-godišnjom majkom i 26-godišnjim prijateljem napao dvojicu policajaca koji su na poziv njegove supruge pokušavali spriječiti iznošenje njezinih stvari iz zajedničkog stana u Dujšinovoj ulici.</p>
<p>Naime, supruga 21-godišnjaka je zatražila policijsku intervenciju i kada su došli na mjesto događaja i rekli mu neka ne iznosi stvari dok ne prikupe sve podatke, 21-godišnjak i njegova majka počeli su ih vrijeđati. </p>
<p>U jednome trenutku 21-godišnjak je 36-godišnjeg policajca uhvatio za jaknu i udario ga u prsa pa je policajac udario leđima u zid. Kako nije prestao udarati policajca, drugi 40-godišnji policajac mu je priskočio u pomoć, no tada su prema njima krenuli 26-godišnji prijatelj i još dvojica nepoznatih muškaraca te ih počeli odguravati. </p>
<p>Nastali metež je iskoristio 21-godišnjak pa je istrčao iz zgrade kako bi pobjegao, no u naumu ga je spriječio 40-godišnji policajac koji ga je sustigao i spriječio u daljnjem bijegu. </p>
<p>Nakon što su ih svladali, policajci su priveli 21-godišnjaka, njegovu majku i prijatelja u policijsku postaju u Maksimiru, a nakon provedene obrade, protiv njih će biti podnijeta prekršajna prijava zbog remećenja javnog reda i mira. U tijeku je i kriminalistička obrada kako bi se utvrdili elementi teške krađe i sprečavanja službene osobe u obavljanju dužnosti. </p>
<p>M. Sm.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Istukao dječaka jer je grudom pogodio njegovu kćer</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Otac (44) učenice OŠ Ksavera Šandora Đalskog iz Sv. Ivana Zeline, koji je u četvrtak udario glavom u glavu i nekoliko puta šakom po tijelu 14-godišnjeg dječaka zato što je grudom pogodio njegovu kćer dok su čekali školski autobus, u petak je doveden u Istražni centar Županijskog suda zbog nasilničkog ponašanja. Podsjetimo, 14-godišnji dječak je u četvrtak s još desetak djece čekao školski autobus te su se počeli grudati i netko je slučajno pogodio djevojčicu u glavu. Ona je otišla kući po svoga oca koji se vratio na stanicu i počeo vikati na djecu.Otac napadnutog dječaka slučaj je prijavio policiji te je 44-godišnjak priveden u policijsku postaju, a nakon kriminalističke obrade i u Istražni centar Županijskog suda. Dječak nije imao vidljivi ozljeda pa je nakon pregleda u KB Dubrava pušten kući. </p>
<p>M. Sm.</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Divlja svinja ozlijedila osoblje hitne pomoći </p>
<p>ŠIBENIK</p>
<p> – Teške tjelesne ozljede zadobila je 38-godišnja A. B. iz Šibenika u prometnoj nesreći koja se dogodila u noći na subotu na benkovačkom raskrižju nakon što je na kolnik istrčala divlja svinja. Upravljajući vozilom Hitne pomoći V. G. (62) iz Dubrave zbog iznenadnog istrčavanja divlje svinje bio je prisiljen zakočiti, nakon čega je udario životinju te izletio izvan kolnika. Divlja svinja se, stoji u policijskom izvješću, odbila i udarila u prometni znak, te potom uginula. Ozljede su utvrđene medicinskoj sestri A. B. Opće bolnice u Šibeniku koja je bila u vozilu, a zbog težine ozljeda zadržana je na liječenju, dok su 42-godišnjoj liječnici G. R. konstatirane lakše tjelesne ozljede. </p>
<p>A. R.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="43">
<p>Loši uvozni brodovi ispraznili domaće škverove </p>
<p>Turska daje graditeljima drvenih brodova olakšice i stipendira mlade za brodograđevna zanimanja. Zabranila je i uvoz brodova, a svoje prodaje po cijelom svijetu pa i u Hrvatskoj. Hoće li država napokon pomoći domaćim brodograditeljima da očuvaju tradiciju visokokvalitetne gradnje drvenih brodova i ponovo omogući da morem zaplove gajete, bracere i trabakuli? </p>
<p>Otok Murter smatra se kolijevkom drvene gradnje brodova, posebice mjesta Murter i Betina. Unatoč apelima da se ne dopusti izumiranje tradicije stare nekoliko stotina godina, drvena brodogradnja i dalje stagnira, a država ne čini ništa da se stanje promijeni nabolje, govore nam otočani. </p>
<p> Na prvi pogled se čini kako u tamošnjim škverovima vlada velika živost, no to je privid. Riječ je o godišnjim održavanjima brodova i rekonstrukcijama dok se drvena novogradnja može izbrojati na prste jedne ruke. »Najjači« murterski brodograditelj Marko Bašić, vlasnik marine Vinici u kojoj je i škver, navodi da Turska posljednjih godina forsira drvenu gradnju dajući graditeljima olakšice i subvencije, stipendira mlade za brodograđevna zanimanja i pomaže u nabavi opreme. Ta je zemlja istodobno zabranila uvoz brodova, ali svoje nekvalitetne prodaje po cijelom svijetu pa i u - Hrvatskoj. </p>
<p>Naime, Hrvatska je uvezla više od tisuću turskih brodova, te znatan broj iz Italije i to onih koji su već bili na listi za - rezalište. </p>
<p>Kad je riječ o izradi drvenog broda i materijalu od kojeg se gradi, naši su brodovi daleko kvalitetniji i zapravo ih je nemoguće uspoređivati sa »strancima«. </p>
<p>»Drveni brod triput je jeftiniji od plastičnog, ali pojavili su se neki novi materijali pa je nastala prava pomama za takvim brodovima. Dotle je naših tradicionalnih gajeta, bracera i trabakula sve manje. No, istina je da za gradnju drvenog broda treba više vremena, a danas nitko ne želi čekati brod. Izrada plastičnog broda dužine osam metara s dva motora košta između 150.000 i 250.000 eura, a ja za tu cijenu mogu izgraditi brod dug 25 metara«, ističe Bašić.</p>
<p>I on je poput drugih poduzetnika prije tri godine uzeo kredit od milijun kuna s kamatama od 7,5 posto za kupnju dizalice. Stroj je koštao 1,4 milijuna kuna pa je morao podići još nekoliko manjih kredita. No, njegovi zahtjevi za reprogramom kredita ili dobivanjem novog povoljnijeg, redom su odbijeni bez obrazloženja, a Centar za poduzetništvo ne čini ništa da pomogne brodograditeljima.</p>
<p>Kad već nema novogradnje, u marini Vinici se obnavljaju brodovi. Posla će biti jer su ribarski brodovi vrlo stari, a oni uvezeni iz Turske i Italije trebaju rekonstrukciju odmah nakon uvoza. Zato bi država, ističu mnogi, trebala subvencijama i obrazovanjem mladih zaštititi tradicijsku drvenu gradnju brodova, jer tako kvalitetne izrade više nema na Mediteranu. </p>
<p> »Država je prije pet godina dovela jedan brod u moj škver, a nakon toga me nitko nije nazvao i pitao za njegovu sudbinu. Komu ću ispostaviti račun za petogodišnje čuvanje broda«, pita se Bašić koji je proteklih godina u svom škveru obučio desetke mladih zanatu kalafatstva.</p>
<p>U Betini već desetljećima djeluje brodogradilište u čijem je sastavu i marina. Direktor betinskog škvera Perica Elez bez sustezanja kaže kako drvena brodogradnja danas stagnira, a da za to nikoga nije briga. »Drvene brodogradnje nema ni u ovom brodogradilištu kojim caruju plastični i željezni brodovi. Održavamo staru flotu, a novogradnja je izolirani slučaj. Rat nas je zaustavio u razvoju«, tvrdi Elez, dodajući da ga raduje turooperator Riva-tours koji za svoja krstarenja želi isključivo domaće brodove. </p>
<p> »Brodovi uvezeni iz Turske su instant-gradnju. Izrađeni su od trulog bijelog bora, dok mi gradimo brodove od kvalitetnog slavonskoga hrasta. Ribari i oni koji se bave turizmom, zaslužuju državnu pomoć za kupnju brodova, a mi u škverovima trebamo pomoć radi opreme i školovanja mladih«, kaže Elez. Od njega doznajemo da je u šibensku srednju školu za brodograditelje upisan samo jedan učenik, a samo u betinskom škveru potrebno je petnaestak mladih meštara. </p>
<p>U škveru radi četrdesetak uposlenika uglavnom na rekonstrukcijama i godišnjim održavanjima. Tamo je dovršena replika dubrovačke karake koja je u osnovi željezni brod. No, zbog nadgrađa obloženog kvalitetnim drvom stječe se dojam da je drveni brod. </p>
<p>Betinjani pokušavaju sve da tradicija ne izumre. Zato je svaka kuća mini-škver, ali uglavnom se rade popravci na starim brodovima. Kako bi promovirali stare brodove s kojima se stoljećima plovilo na latinska jedra, u Betini i Murteru već četvrtu godinu organiziraju regatu »Latinsko idro« koja čuva od zaborava drvenu brodogradnju i kalafatstvo.</p>
<p> Ivo Marušić, načelnik općine Murter, smatra kako čine sve da bi se kod njih otvorila srednja škola za brodograditelje. Prostor su osigurali, ali je sve zapelo zbog manjka profesora.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Možda se neće dogoditi da opet bude - »slabije nego jučer, a bolje nego sutra«...</p>
<p>Kome je, zapravo, zagrebačka »Vinovita« zanimljivija – organizatoru (ZV) ili vinarima? Dojam je da organizator ustraje na provođenju toga dijela svoga sajamskog programa, dok izlagači (vinari, vinotekari...) pomalo gube volju što je potvrđeno na posljednje dvije-tri priredbe koje su, kad se sve zbroji i odbije, bile uglavnom nedorečene ili su pružile manje od očekivanoga. Vinima je promocija potrebna i kad sve ide kako treba, a kamoli u ovim našim okolnostima koje im nisu naklonjene</p>
<p>Ovo je prijedlog poznatog hvarskog vinara i vinskog promotora Andre Tomića koji je ovih dana navratio u Zagreb. </p>
<p>Reče kako bi bilo dobro da se ovogodišnja »Vinovita« na Zagrebačkom velesajmu barem dijelom pozabavi s famoznih »nula promila«! Na tome tradicionalnom skupu bit će valjda dosta vinara i vinogradara, te vinotekara i ugostitelja, a svi su oni itekako zainteresirani za ublažavanje te mjere.</p>
<p>To je sasvim točno, a Tomićeva intervencija nije neočekivana jer je taj vinar uvijek u tijeku događanja, pitanje je samo kako će reagirati organizatori »Vinovite«, te posebno vinari i vinogradari, da se o ugostiteljima i ne govori jer prema dosadašnjim iskustvima ne bi, nažalost, trebalo očekivati neke ozbiljne poteze: svi su se navedeni nakon nekoliko akcija u kolovozu i rujnu brzo »ohladili«, posustali, čak bi se moglo reći i »ispuhali« kao probušena lopta...</p>
<p> Uglavnom zadnje duže vrijeme svi šute. Što zaključiti? Ili su se totalno pomirili sa sudbinom ili im i ovako ne ide loše, uostalom manji promet nadoknađuje se »odgovarajućim« cijenama, a to je odavno prokušani recept... </p>
<p>Ipak, nijedna »Vinovita« dosad nije prošla bez neke određene aktualne teme ili rasprave, vjerojatno će ih i slijedeća imati, ali bilo kako bilo »prohibicija« u vinogradarsko-vinarskoj i turističkoj Hrvatskoj i dalje je aktualna, tim više što do početka turističke sezone '05. preostaje još oko mjesec dana. No, dogodi li se da na ovoj »Vinoviti« ne bude (službenog!) govora o promilima onda za to ipak ne treba prozivati organizatora!</p>
<p>Inače, aktualna »Vinovita« je ovaj put – jubilarna. Dakle, »krštena« prije deset godina, 1995.), a u ovakvim prigodama uvijek je aktualno pitanje što je postignuto i kako dalje? Evo nekoliko naslova s te priredbe u našim »Vinskim razgovorima« u posljednje četiri godine! »S ovom Vinovitom što bude, a slijedeća će vjerojatno biti u znaku 'ili–ili'« (2001. godine u fazi završnih priprema), »Nezgodno je kad se nešto ocjenjuje odmahivanjem rukom...« (2002.), »Turistička prezentacija 'spasila' Vinovitu...« (2003.), te »Ministar se nije 'razbacivao' s hektarima novih vinograda« (otvorenje priredbe) i »Može li se ikako zaustaviti 'razvodnjavanje' Vinovite?« (2004. godina).</p>
<p>U komentarima je, uz ostalo, pisalo da se »...teško sjetiti zanimljivije rasprave na sastancima organizatora Vinovite od one u četvrtak, a nezgoda je jedino u tome što je održana u 'minutu prije dvanaest, što mora imati posljedice« (2001.), zatim »Zar se baš mora dogoditi da naš glavni vinski sajam svake godine biva slabiji od lanjskog i bolji od slijedećeg?« (2002.), pa ovako »Ovo je deveta godina da su na ZV vinska i turistička izložbe u susjednim paviljonima u istome terminu, ali i da se nikako ne mogu 'naći' iako su usko povezane. </p>
<p>Hoće li napokon uslijediti kakav odlučniji rez?« (2003.), te nakon lanjske ('04.) smotre najbliža opisna ocjena bila je »...kad ne može bolje dobro je i ovako, a zašto ne može neka odgovore i organizatori i vinari«, itd.</p>
<p>Da, upravo tako jer svaki od njih ima svoje argumente i svoje planove, troškovnike, ciljeve, očekivanja... i normalno je da se ti »elementi« razlikuju, ali nije baš normalno ako nema dovoljno nastojanja da se razlike smanjuju.</p>
<p>Što se tiče domaćina i organizatora proljetne priredbe »Zagrebački dani gastronomije i turizma« domaćini (Zagrebački velesajam) učinili su korak naprijed kad su lani u istome terminu spojili nekoliko sajmova koji pod gore spomenutim imenom doista imaju zajednički nazivnik! </p>
<p>Uostalom, eno-gastro priredba, turizam i ugostiteljstvo, lov i ribolov, Vrt i dom... imaju puno toga zajedničkog i čine cjelinu u punudi na tržištu.</p>
<p>Kako će ovogodišnja »Vinovita« (od 16. do 20. ožujka) proći vidjet će se, a ako se ponovo dogodi ono neželjeno da bude »slabija od lanjske i bolja od buduće« onda je neodgodivo potrebna temeljitija i ozbiljnija reorganizacija (najkraće rečeno). Naravno, ne samo u redovima organizatora, iako su njihovi potezi presudni!</p>
<p>Pero Gabrić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="45">
<p>Osuda fašističkih izjava </p>
<p>Istarski HNS i Udruga antifašističkih boraca reagirali su na izjavu tršćanskog zastupnika Roberta Menije kako Hrvatska treba vratiti Istru, Rijeku i Dalmaciju Italiji nakon ulaska u EU</p>
<p>PULA</p>
<p> - Istarska Hrvatska narodna stranka-liberalni demokrati i Udruga antifašističkih boraca općine Marčana najoštrije osuđuju nedavnu izjavu tršćanskog zastupnika Roberta Menije kako Hrvatska mora biti spremna da će vratiti Istru, Rijeku i Dalmaciju Italiji kad uđe u Europsku uniju. O tome je u subotu na konferenciji za novinare u Pavićinima izvijestila Nives Tomišić, članica Županijskog vijeća stranke. Istarski HNS proziva Vladu i političke snage što o tome šute, a uskoro se otvaraju hrvatski pregovori s Bruxellesom. </p>
<p>Predsjednik HNS-a Istre Boris Vareško kaže da na izjave talijanskih dužnosnika, ministra vanjskih poslova Gianfranca Finija i Roberta Menije treba reagirati. </p>
<p>»Pozivamo sve političke opcije da se odupru talijanskoj iredenti i zaštite Istru od takvih pritisaka. Mi u Istarskoj županiji pozvani smo prvi reagirati. Oni u Istru mogu doći samo kao gosti, nikako kao vladari. HNS se danas izdiže nad ideologijom i zastupa ideju građanskog društva u kojem svi imaju jednaka prava«, ističe Vareško.</p>
<p>Članovi Udruge antifašističkih boraca Marčane Antun Zenzerović i Viktor Jakša naglasili su da je na području Pavićina, odnosno Proštine istarski narod 1921. podigao ustanak protiv fašističkog terora, koji je ugušen jer su sela spaljena, a stanovništvo mučeno i prognano. Italija je nastavila vladati Istrom do kraja II. svjetskog rata, a u to vrijeme istarski je narod na silu talijaniziran. Pamte se i batinanja, te drugi načini mučenja ljudi poput klečanja na soli i gutanja ricinusova ulja.</p>
<p> Smatraju da prošlost ne treba zaboraviti kako se iste pogreške ne bi ponavljale. Uz to, odbijaju uveličavanje broja žrtava u fojbama i optužbe iznesene u nedavno prikazanom kontroverznom talijanskom filmu »Srce u bunaru«.</p>
<p>»Partizanski se pokret časno borio za vlastitu državu, a pod Italijom nije se smjelo ni reći da si Hrvat. Kao i prije šezdesetak godina, i danas nas se ponovo pokušava spriječiti da uhvatimo korak s Europom. Zašto vlast u Hrvatskoj šuti? Zar je nekome stalo da se fojbe ne postave na pravo mjesto ako je dokazano da je u njima završilo 289 osoba«, kaže Zenzerović.</p>
<p>Istarski HNS i Udruga antifašističkih boraca smatraju da krivnju i onda i danas treba individualizirati, a izjave talijanskih dužnosnika osuditi. </p>
<p>Saša Brnabić</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>U Šibeniku sjedište Obalne straže?</p>
<p>ŠIBENIK </p>
<p> - U subotu je u Šibenskom kazalištu svečano obilježena 15. obljetnica osnutka ŽO HDZ-a. Prije točno 15 godina podružnica HDZ-a osnovana je u sportskoj dvorani na Baldekinu, a nazočan je bio i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.</p>
<p>Tijekom prošlih godina, HDZ je odigrao značajnu ulogu u životu Županije, čulo se u prigodi svečanog obilježavanja kojem su bili nazočni ministar Božidar Kalmeta i dr. Darko Milinović kao izaslanici Predsjedništva stranke, zatim HDZ-ovi saborski zastupnici Perica Bukić, Jozo Topić i Rade Ivas, te pomoćnik ministra prometa Igor Maly i drugi. </p>
<p>O stranci u prošlih 15 godina govorili su gradonačelnica Šibenika Neda Klarić, dogradonačelnik Tomislav Ninić, župan Duje Stančić i Ante Kulušić, predsjednik ŽO HDZ-a. </p>
<p>»HDZ je i danas, a bio je to i jučer, najjača stranka u Županiji. Stranka je pobijedila i na prošlogodišnjim prijevremenim izborima za Gradsko vijeće Šibenika, a pobjedi se nadamo i na novim lokalnim izborima«, rekla je Neda Klarić. Župan Stančić se prisjetio da je klapa »Maslina«, koja je i u subotu nastupila na HDZ-ovoj svečanosti, bila jedina klapa koja je i daleke 1990. pristala pjevati na njihovom skupu. </p>
<p>»Te godine nitko nije htio voditi naše skupove i zato zahvala svima onima koji su u našim redovima od prvog dana do danas. HDZ u ovoj Županiji ne zna za poraze, ova je Županija tvrđava HDZ-a«, izjavio je župan.</p>
<p>Ante Kulušić je nazvao HDZ pobjedničkom strankom, te izrazio uvjerenje u novu pobjedu na lokalnim izborima, jer je stranka u vrlo kratkom vremenu učinila jako puno za dobrobit Šibenika. Naveo je primjer dobijanja 1,3 milijuna četvornih metara zemljišta u vlasništvo Šibenika u industrijskoj zoni Podi, uspješnu privatizaciju Remontnog brodogradilišta, skori početak izgradnje Tehnološke ceste, poticaje gospodarstvu i malom poduzetništvu...</p>
<p>Ministar Božidar Kalmeta obećao je da će se u Zakonu o Obalnoj straži, koji će uskoro na saborsku raspravu, predložiti da upravo Šibenik bude sjedište Obalne straže, jer to po svemu zaslužuje. </p>
<p>»Šibeniku pomažemo koliko je to moguće i pomagat ćemo mu i nadalje«, istakao je Kalmeta te najavio skori početak izgradnje Tehnološke ceste u Šibeniku, te izgradnju novih kilometara suvremenih prometnica.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Novi predsjednikovi savjetnici </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Još u izbornoj noći predsjednik Stjepan Mesić najavio je promjene u savjetničkom timu. </p>
<p>U petak navečer okupio je na Pantovčaku novi tim u kojem su Željko Mataja, savjetnik za sport, Boro Vučković, tajnik za društvene i humanitarne odnose, Siniša Tatalović, zadužen za politički sustav, Budimir Lončar, konzultant za međunarodne odnose, Vlatko Cvrtila, savjetnik za obranu, Izet Aganović za znanost, Tomislav Jakić za vanjsku politiku, te Saša Perković, savjetnik za nacionalnu sigurnost. </p>
<p>S novim kadrom predsjednik kreće u nove pobjede od 1. ožujka. Koliko uspješno, pokazat će se vrlo skoro čim se stiša bura oko generala Ante Gotovine i početka pregovora s Unijom, u čemu je s Vladom i premijerom lako uskladio aktivnosti. No, tek treba vidjeti hoće li se skladna kohabitacija nastaviti i na domaćem terenu.</p>
<p>M. R.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>ZVO: Svijet radi strašan pritisak zbog Gotovine, a zanemaruje sve pozitivno </p>
<p>VUKOVAR </p>
<p> - Vijeće srpske nacionalne manjine u Vukovarsko-srijemskoj županiji u subotu je u sjedištu Zajedničkog vijeća općina u Vukovaru proslavilo svoju krsnu slavu, blagdan zaštitnika Sv. Simeona Mirotočivog. Proslavi sveca zaštitnika i krsne slave toga vijeća nazočili su čelnici ZVO-a i Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Jovan Ajduković i dr. Vojislav Stanimirović, te načelnici vukovarsko-srijemskih općina u kojima je SDSS na vlasti. Predsjednik ZVO-a Ajduković rekao je da je 22. veljače poslao pismo premijeru Ivi Sanaderu u kojem podupire hrvatska nastojanja da 17. ožujka počnu pregovori o ulasku u Europsku uniju. U pismu koje su dobili i novinari, Ajduković ističe kako je Vladi i hrvatskoj državi u procesu približavanja Uniji »u ovom trenutku najpotrebnije ostvariti svekoliko jedinstvo«. Izražava i spremnost da i sam, bude li potrebno, učini ono što može »ići na dobrobit sveukupnoj zajednici u Republici Hrvatskoj« kako bi pregovori započeli 17. ožujka. Ajduković napominje da međunarodna zajednica čini »strašan« pritisak na Hrvatsku u vezi s optuženim generalom Gotovinom, a s druge strane »neopravdano zanemaruje« sve pozitivno što je Hrvatska učinila u demokratizaciji društva, zaštiti ljudskih i manjinskih prava i u vladavini prava. </p>
<p>Molitvu su molili pravoslavni svećenici iz hrvatskog Podunavlja. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Izašao prvi broj tjednika »Splitske novine« </p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Na kioscima u Splitu u subotu se pojavio prvi broj novog tjednika »Splitske novine«, u izdanju tvrtke Hemar. Prvi broj tjednika tiskan je na 32 stranice u boji i u formatu dnevnih novina, naklada mu je 5000 primjeraka, a prodaje se po cijeni od pet kuna. </p>
<p>Bavi se u prvom redu gradskim temama koje su, kako u uvodniku piše glavni urednik Vladimir Urukalo, »presitne za nacionalno orijentirane tjednike«. Glavni urednik ističe da je tjednik u prvom redu namijenjen stanovnicima Splita te da će do pojedinosti pratiti zbivanja u Splitu.</p>
<p> Također napominje da tjednik želi potaknuti gradsku vlast na odgovornost građanima, ali i poticati same građane na veće sudjelovanje u životu grada.</p>
<p> U prvom broju piše o, kako se navodi, »nekim zaslužnicima koji su dobili stanove na uporabu, ali ih ne vraćaju ili su ih otkupili«.</p>
<p> Na naslovnici su najavljene i teme o zapuštenosti prostora u Dioklecijanovoj palači, gradskom prijevozu, za koji tvrde da je najskuplji u Hrvatskoj, a tjednik obrađuje i tzv. životne teme, priče o ugroženim ljudima i obiteljima, zanimljivosti, estradu, kulturu, sport. Donosi i anketu u kojoj građani Splita podupiru izlazak tjednika, uz ocjenu da Splitu treba lokalni tjedni list.</p>
<p> Iza projekta »Splitske novine« stoji skupina splitskih poduzetnika na čelu s vlasnikom kompanije SEM Juroslavom Buljubašićem. Direktor je Tomislav Radman, a izvršna direktorica tjednika Tanja Jakovčev.</p>
<p> Tjednik »Splitske novine« tiska se u tiskari Zagreb, u Zagrebu, distribuira se putem mreže »Slobodne Dalmacije«, a prvi broj nije bilo moguće kupiti u mjestima izvan Splita. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050227].
|
