– Ne tari glavu, radosti srca moga – nasmije se Potrka – sve ću bez soli pojesti što ne ode do svete Kate, zaštitnice udavača. Bolan, rodna je ova godina, prerodna. Eno ti ih šesnaest u Golubincima, devet u Putincima, jedanaest u Pećincima, četrnaest u Hrtkovcima… – i nabroji sva sela od Zemuna do Šida i Iloka – urodiše udavače bolje od kupina.

Kad napomenuše da udavače opremu nabavljaju i u varoških trgovaca, a ni ona petnaestorica odmetnika neće sjesti i zjati i barila vjetra nizati, Matan ih umiri:

– Što se tiče moje neharne paščadi i kučkinih sinova… na brzinu obletite sva sela i došapnite ljudima da njihovu robu ne kupuju dok je ne povonjaju. I to će biti dosta. Što se pak varoških trgovaca tiče, raznesite po selima glas da ove godine s deset od sto Matan časti sve udavače, da mu to dođe kao porez na njegovo neženstvo.

I zaredaše po selima, a roba iz ruku kao u žedna konja voda iz korita.

U međuvremenu, licem na Martinovo, petnaest gnjevnih ljudi, predvođeni sićušnim Kekom, bjesomučno udariše na vrata Totice udovice. A kad im ona otvori i spočitnu da se tako ne lupa ni na vratima krčme, Keko se u ime sviju savi do koljena:

– Neka nam oprosti gospođa od meka kucanja, ali uzrujani jesmo odjedared, tražeći uzročnika zla našega, onog tvog grebenog švalera, krmka, da ne kažemo svinju debelu odjedared!

– Prvo i prvo – poučno će Juliška – nikad se jednoj gospođi ne kaže da ima švalera, pa ih i sto imala; drugo i drugo: svakoj je gospođi njen švaler najljepši, pa ga ne smiješ nazvati svinjom debelom; treće i treće, moj vam mačor u krčmi čika Mikleuša pomaže svetom Martinu krstiti vino.

Nahrupiše u krčmu kao jedan, jedan vepar a sto kljova, svaka kljova Potrki u vrat, Kekove najdublje:

– Što ti nama odjedared, mačore i krmče debeli! Što nam robu skudi ko curu ofrancanu! Što svojoj cijenu obori ko željudu kad krmadi nema! Ovo ti ga više nije na riječ, već na nož!

– A ti ga potegni – nasmiješi se Potrka s očitim potcjenjivanjem, a onda će dobrodušno – sjedni kume Keko, meso moje srdito, sjedni i napij se s kumom, Martinje je. Što se posla tiče, čist ko sunce. Nije te kum učio da surutku pod mlijeko i otresine

Previous page

Next page