Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20051217].
Next page

<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
                       "http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 139017 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>17.12.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt> 
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>

<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Poticajima do zaposlenja</p>
<p>Uz Rome i invalide, kao ugrožene skupine nezaposlenih, ocijenjeni su samohrani roditelji, žene, branitelji, azilanti, bivši ovisnici i zatvorenici</p>
<p>Vlada će uskoro usvojiti nove mjere aktivne politike zapošljavanja koje će se početi primjenjivati početkom sljedeće godine. Iako o detaljima još svi šute, neslužbeno smo doznali da bi s novim mjerama mnogi mogli biti zadovoljni. </p>
<p>Nezaposleni, posebice oni koji su dosad bili diskriminirani - mladi bez radnog iskustva, invalidi, samohrani roditelji, žene, Romi i stariji radnici, jer će se za njihovo zapošljavanje davati poticaji, a moći će se kroz tromjesečne programe doškolovati ili prekvalificirati. </p>
<p>Poslodavci će biti zadovoljni jer će im država sufinancirati doškolovanje radnika za prijelaz na nove tehnologije, te zato što poticaje neće moći dobiti nelojalna konkurencija - oni koje su radnike držali na crno ili im nisu isplaćivali plaću. </p>
<p>Sindikati će vjerojatno prigovoriti zato što je za nove mjere predviđeno samo 150 milijuna kuna (bilo je obećavano 500), no složit će se s većinom mjera jer se njima započinju rješavati problemi na koje oni godinama ukazuju. </p>
<p>To su nedovoljna obrazovanost, diskriminacija žena i starijih osoba, te invalida.</p>
<p>Ukupan iznos sredstava na ime sufinanciranja zapošljavanja, kaže Vjesnikov izvor, neće moći premašiti 15 posto u slučaju malih poslodavaca (do 50 radnika i s prometom od 16 milijuna kuna), 7,5 posto u slučaju srednjih poslodavaca (do 250 radnika i promet manji od 60 milijuna), odnosno tri posto u slučaju velikih poslodavaca (više od 250 radnika i s prometom većim od 60 milijuna kuna). </p>
<p>Iznos će se izračunavati kao postotak prosječnog troška bruto plaća isplaćenih tijekom posljednje dvije godine.  Duljina isplata subvencije za mlade (do 29 godina života) bez radnog iskustva (najviše 50 posto od osnovice za stručnu spremu) ovisiti će o stručnoj spremi novozaposlenog radnika, s tim da će se za nižeobrazovane moći dobivati 18, a za visokoobrazovane (izuzev u rijetkim slučajevima), 12 mjeseci. Za zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba (koji su na burzi prijavljeni 12, odnosno šest mjeseci za mlađe od 25 godina), subvencija će se moći dobivati 15 odnosno 10 mjeseci za visokoobrazovane osobe (VSS). Najdulje subvencije od 18 mjeseci, i to bez obzira na stručnu spremu, predviđene su za žene starije od 45 godina i muškarce s 50 i više godina života. </p>
<p>Kao što je Vjesnik već pisao, dugotrajno nezaposleni moći će se o trošku države doškolovati ili prekvalificirati. Uz to, nastavlja se i plaćanje pripravničkog staža u zdravstvu (VŠS i VSS), za što je osigurano je 25 milijuna kuna.  Nije manje važno nije ni to što će se broj zaposlenih u ustanovama socijalne skrbi (centri za socijalnu skrb, domovi za djecu i invalide) povećati za 113 radnika različitih struka (najviše socijalnih radnika, psihologa, pravnika i defektologa). </p>
<p>Novo zapošljavanje potaknut će kvalitetniji rad s onima koji su ugroženi zbog nezaposlenosti. Uz Rome i invalide, kao posebno ugrožene skupine nezaposlenih, ocijenjeni su samohrani roditelji malodobne djece, nezaposlene žene koje su bez posla ostale zbog porodnog dopusta za treće i četvrto dijete, branitelji, djeca i supružnici poginulih roditelja, žrtve trgovanja ljudima, azilanti, liječeni ovisnici i bivši zatvorenici, te roditelji s četvero i više djece. Za njih će se subvencija, isto kao i kod starijih, moći dobivati 18 mjeseci. Uvjet je da su na burzi prijavljeni najmanje šest mjeseci.</p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>	2 RTEXT</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Zagreb dobiva svoj 'Kunsthaus'</p>
<p>Unutar deset metara visoke i široke kocke nalazila bi se kugla za projekciju izložbi, spotova, kratkih filmova i koncerata</p>
<p>Zagreb bi uskoro mogao dobiti jedinstvenu kulturno-umjetničku i turističku atrakciju. Riječ je o multimedijalnoj interaktivnoj skulpturi koju je, zajedno sa skupinom autora iz kreativnog tima Dubrovnik produkcija, osmislio akademski slikar i performer Branimir Čilić.</p>
<p>Deset metara visoka i široka, otvorena kocka unutar koje bi se nalazila kugla promjera sedam i pol metara koja bi služila za projekciju raznih izložbi, spotova, kratkih filmova i koncerata, trebala bi biti postavljena na jedan od zagrebačkih trgova u najužem gradskom središtu.</p>
<p>Osim što bi se na kugli, uz glazbu skladatelja Frane Đurovića, stalno projicirala umjetnička djela suvremenih autora, ispod skulpture trebao bi se nalaziti i info-centar opremljen internetskom vezom. Donji dio skulpture zamišljen je kao zatvoreni prostor od 100 četvornih metara u kojem bi se nalazilo 12 soft touch ekrana putem kojih bi građani i posjetitelji Zagreba dolazili do raznih informacija. Primjerice, na nekim ekranima turisti bi, na raznim jezicima, mogli pronaći sve informacije o Zagrebu te kulturne, turističke i gastronomske vodiče. </p>
<p>U info-centru posjetitelji se mogu na različitim jezicima informirati i o gradskim znamenitostima te o procesu priključenja Hrvatske Europskoj uniji.</p>
<p>Svi koji se nađu u blizini skulpture, mogli bi tako u nju i ući te, prema riječima autora, putem Interneta komunicirati s cijelim svijetom.  </p>
<p>»Ideja je došla spontano, nakon što me nekoliko prijatelja zamolilo da pokušam osmisliti kako bi se uredio Britanski trg, na kojemu se sada nalazi 'buvljak' antikviteta. Nisam želio samo postaviti komad kamena pokraj kojeg bi građani prolazili kao da ne postoji, nego je moj cilj bio da se upravo na ovakav način umjetnost dovede među ljude, da s njom mogu komunicirati i u njoj sudjelovati. Korištenjem modernih tehnologija želimo privući te u umjetnost uključiti i mlade koji možda nikad nisu posjetili umjetničku galeriju«, kaže Čilić.</p>
<p>»Skulptura bi trebala postati jedinstvena zagrebačka turistička atrakcija koja će postati toliko prepoznatljiva da će se nalaziti i na gradskim razglednicama. Namjerno joj nismo dali ime jer to želimo prepustiti građanima«, ističe Nikola Mihaljević iz Dubrovnik produkcije koji je, uz Čilića i Daria Bajurina radio na projektu. Mihaljević dodaje da će skulptura imati još jednu važnu osobinu - bit će mobilna. »Tako će se moći prenositi i postaviti na bilo kojem trgu bilo kojega grada u svijetu«, kaže Mihaljević.</p>
<p>Projekt pod nazivom »Kulturom u Europu« trebao bi se realizirati u prvoj polovici sljedeće godine.</p>
<p>Mihaljević je za Vjesnik rekao da je projekt vrijedan oko 7,5 milijuna kuna te da će za izračune statike, kao i za izgradnju interaktivne i multimedijalne skulpture biti potrebno oko šest mjeseci. Dodao je da su čelnici Grada Zagreba načelno podržali projekt, a potencijalnih sponzora za izgradnju ne nedostaje. Naglasio je da je cilj projekta postati simbolom Zagreba, a njegova je bit da potakne komunikaciju i interakciju među ljudima. </p>
<p>»Želimo pokazati Europi da smo na ovim prostorima više od tisuću godina«, rekao je Mihaljević istaknuvši da bi se time, poput susjednoga Graza, u Zagrebu dodatno naglasio kulturni identitet grada.</p>
<p>»Uz današnju tehnologiju moguće je na kugli, primjerice, uživo projicirati Venecijanski biennale ili koncert Bečkih dječaka«, kaže Mihaljević i dodaje da je to moderan pristup kojim bi se umjetnost mogla približiti većem broju ljudi, jer bi se, primjerice, uz ispijanje kave na obližnjoj terasi kafića moglo uživati u umjetničkim djelima.</p>
<p>Mihaljević smatra da je ovakva kulturnoumjetnička skulptura nešto sasvim novo i suvremeno što Zagreb treba imati. »Duboko sam uvjeren da će se u ljeto 2006. godine, dok se jedna lopta bude vrtjela po travnatim terenima u Njemačkoj, u Hrvatskoj vrtjeti jedna interaktivna kugla koja bi mogla postati simbolom Zagreba kao što je Kunsthaus u Grazu«, zaključio je Mihaljević.</p>
<p>Tomislav BradićTomislav Tadić</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Vladin tim vrhunskih stručnjaka branit će hrvatske generale</p>
<p>Posvemašnje  nezadovoljstvo građana, brojnih braniteljskih i inih udruga diljem Hrvatske uspješno je kanalizirano  iz incidentnih  prosvjeda u dostojanstvene skupove potpore  generalu  Gotovini i Vladi  da zajedničkim snagama obrane čast Domovinskog rata, a i cijele Hrvatske </p>
<p>Vjerojatno će mnogi hrvatski građani  godinu koja je na izmaku u političkom smislu pamtiti po dva velika, bez pretjerivanja možemo reći povijesna  događaja  za Hrvatsku, emotivno posve suprotno popraćena u javnosti. </p>
<p>Prvi je, svakako, onaj sretni,  kad je konačno objavljena radosna vijest da je Hrvatska nakon Scila i Haribda, koje je aktualna vlast morala proći, dobila toliko željeno zeleno svjetlo za početak pristupnih pregovora s Europskom unijom. Drugi događaj je šokantna vijest o uhićenju generala Ante Gotovine,  za golemu većinu hrvatskih građana heroja Domovinskog rata. </p>
<p>No, zanimljivo je da se Sanaderova vlada u oba slučaja ponijela baš u stilu one stare narodne poslovice:  »U dobru se ne ponesi, ni u zlu se ne pokudi!« Kad je u noći   na 4. listopada stigla vijest da nam je Europa širom otvorila vrata, hrvatski premijer Ivo Sanader bio je zadovoljan kao i cijela Hrvatska, ali nije  raspirivao trijumfalizam niti bahato isticao svoje zasluge i zasluge svoje stranke za taj veliki međunarodni uspjeh. No, premijer Sanader bio je i »prvi u rovu« kad je šokiranoj  hrvatskoj javnosti priopćavao zlu  vijest o generalovu uhićenju. Objavu takve dramatične  vijesti ne bi poželjela ni jedna hrvatska vlast, bilo desna ili lijeva, jer mnogi su analitičari procijenili da bi generalovo uhićenje uzdrmalo njezinu poziciju. </p>
<p>No, Sanader i njegova vlada odradili su i taj težak posao, te pokazali da su  dovoljno jaki  da ne popuste pritiscima. Premijer  je odmah pozvao hrvatske građane na razumno djelovanje, naglasivši da se neće tolerirati jezik ulice, ali i obećavši  puni  angažman Vlade u obrani generala Gotovine, kao i digniteta  Domovinskog rata. Opravdano nezadovoljstvo građana, brojnih braniteljskih i inih udruga diljem Hrvatske uspješno je kanalizirano  iz incidentnih  prosvjeda u dostojanstvene skupove potpore i generalu  Gotovini i Vladi  da obrane ugled Domovinskog rata, a time i  cijele Hrvatske. </p>
<p>Bivši načelnik Glavnog stožera HV-a  general Pavao Miljavac  smatra da će uvijek  biti onih koji će u takvim kriznim situacijama  previše emotivno reagirati  i  pomalo ekscesno iskazivati  potporu uhićenom generalu Gotovini.</p>
<p>»Ipak mislim da  većina u Hrvatskoj  daje  potporu i zbog  samog generala Gotovine, ali i zbog same Hrvatske, s obzirom na težinu optužnice koja je kao takva  neodrživa.  Jer ako je Haaški sud  u cijelosti prihvati, to bi imalo dalekosežne posljedice za državu. Ljudi su ipak svjesni da možemo protestirati koliko hoćemo, ali da to neće promijeniti optužnicu niti pomoći samom Gotovini«, kaže general Miljavac. Dodaje da moramo upregnuti sve sile kako bismo dobro pripremili  obranu i pobili sve neodržive  točke optužnice koje se odnose ne samo na generala Gotovinu  nego i na cijelu  Hrvatsku. </p>
<p>»Očito više  nećemo moći pisati  povijest nego to priprema Haaški tribunal. Prema tome sve te teške optužbe moraju se pobiti  upravo tamo«, ističe  general Miljavac. Smatra da za  takvo što  ima i dovoljno pisanih argumenata i  živih svjedoka.</p>
<p>Miljavac nije propustio spomenuti sposobnost vlasti da nedavni prosvjedi ipak  proteknu dostojanstveno. A svaka vlast koja ozbiljno i stabilno misli vladati mora, prema njegovom mišljenju, na neki način povezati se s raznim udrugama koje mogu pokrenuti veće prosvjede. </p>
<p>»Ova vlast znala je  iskoristiti te mehanizme, pozvavši na razum i dostojanstvo prilikom održavanja brojnih skupova. To ne znači da neće biti  pojedinaca koji će istupati neprimjereno baš kao što i neke izjave na tim skupovima nisu bile primjerene. Vlada sada treba maksimalno pomoći u pripremi  dokumenata i svjedoka za  presudni proces koji će se voditi pred Haaškim sudom«, zaključuje general Miljavac.</p>
<p>Dr. sc. Anđelko Milardović, voditelj Centra za politološka istraživanja, mišljenja je da je Hrvatska danas  zrelija nego prije nekoliko godina.  </p>
<p>»Godine 2001., kad  su Hrvatskoj stigle optužnice za generale  osjećao se veliki socijalni i politički naboj. Taj politički naboj diktirala je tadašnja oporba na čelu s HDZ-om. Danas je taj naboj izostao opet zahvaljujući HDZ-u koji je nastojao amortizirati nezadovoljstvo i napetost dopustivši oblik političke komunikacije s kojim  smo se susreli. Ova vlast uspostavila je  nadzor nad Hvidrom, koja nije tako manifestirala svoje nezadovoljstvo u usporedbi sa 2001. godinom. Tim prije što je čelnik te organizacije i član HDZ-a«, tvrdi dr. Milardović.</p>
<p>Ocjenjuje da je sada izostalo to radikalno ponašanje što je dobra vijest za Hrvatsku. No, dramatični događaj s Tenerifa, prema njegovu mišljenju, uvelike će utjecati na raspoloženje birača. I sadašnja vlada, i bilo koja druga, mora imati  strategiju obrane koja se, po Milardovićevom mišljenju treba sastojati od minimalno dvije točke:</p>
<p>»Prva  je obraniti pojedinca jer on nije vodio privatni rat nego  rat za  obranu Republike Hrvatske. U drugoj točki  moramo pružiti sva moguća jamstva, dokaze i materijale kako bi se oborile najteže kvalifikacije optužnice koje dovode u pitanje sam način nastanka države. Vlada  mora  položiti ispit, jer  u protivnome mogu biti dalekosežne posljedice i za pojedinca i za budućnost ove države, kad se bude pisala povijest o njezinu nastajanju«, kaže dr. Milardović.</p>
<p>U tom kontekstu, drži, hipotetički gledano nije nebitno  za obranu generala Gotovine, a i cijelog oslobodilačkog Domovinskog rata,  to što je  Sanaderova vlada  na europskom  planu  postigla veliki uspjeh te da zbog svoje  vjerodostojnosti  ima potporu međunarodne zajednice.</p>
<p>»Sanaderova vlada sada ima taj vanjskopolitički kredibilitet pa se može pretpostaviti da će i u ovoj operaciji obrane pojedinca i države, odnosno otklanjanja teških optužaba, biti uspješna, jer bi mogla dobiti veću  potporu međunarodne zajednice.  Međutim, to su hipoteze jer ne znamo kako će se ponašati akteri međunarodne zajednice kad se počne raspravljati o tom predmetu. Zanimljivo je kako će se postaviti i veliki akteri koji su na strani Hrvatske, kao što su Njemačka, Austrija i  Francuska, jer je general Gotovina francuski državljanin. Bitno je i kako će reagirati Velika Britanija te  SAD koji je bio aktivno upoznat s akcijom 'Oluja'. Bit će potrebna  velika diplomatska umješnost da se pridobije privola svih tih važnih partnera, kako bi oni odigrali pozitivnu ulogu na temelju stvarnih činjenica, kad se isključe  svi politički interesi«, zaključuje dr. Milardović. </p>
<p>Dr. Mate Granić, bivši ministar vanjskih poslova, a sada savjetnik HSP-a, drži da su emotivne reakcije  hrvatske javnosti i braniteljskih udruga sasvim prirodne i očekivane.  Prirodno je to bilo i 2001. a i danas, no sada je situacija drukčija.</p>
<p>»Gotovina je u Haagu, a to znači da se u ovom trenutku  sva energija mora usmjeriti ka tome  da se obrani ne samo njega nego i Domovinski rat,  posebno u ključnom  dijelu optužnice o zločinačkom pothvatu. To je laž koju se mora  odbaciti pred Haaškim sudom. Mislim da o tome postoji  svijest i konsenzus u Hrvatskoj. Vlada je najodgovornija  u ovom trenutku da se odbaci ta monstruozna optužnica, posebno dio koji govori o  zločinačkom pothvatu«, kaže dr. Mate Granić. </p>
<p>Đurđa Adlešić, potpredsjednica Sabora i HSLS-a, podsjeća da su se neke optužnice mijenjale, a da se oni koje se teretilo nisu pojavili na sudu u Haagu. Ona je i bliska suradnica i prijateljica  Dražena Budiše, koji je u vrijeme dok je bio na čelu HSLS-a upravo zbog neslaganja s tadašnjim koalicijskim partnerom Ivicom Račanom u vezi s optuženim  generalima  napustio aktivnu politiku.</p>
<p>»Podsjećam da smo mi kao dio vladajuće koalicije još tada od Račanove vlade tražili osporavanje dijelova optužnice u kojima se navode  neprihvatljive političke kvalifikacije. Uvjerena sam da je već tada Račanova vlada to mogla učiniti. Morala je i mogla osporavati politički dio optužnice. Upravo ta činjenica što se  taj politički dio nije osporavao kad je trebalo dovela je do ovakvog ishoda«, kategorična je Đurđa Adlešić. </p>
<p>U optužnici su, prema njezinu mišljenju, izrečene teške kvalifikacije koje sadašnja vlada mora osporiti na sudu u Haagu. </p>
<p>»Mislim da je  postignuto jedinstvo vlasti i opozicije i cijelog hrvatskog naroda, da to nije optužnica protiv jednog čovjeka. Aktualna vlast to mora osporiti svim snagama,  od prijatelja suda do pravnih eksperata. Mora, naravno, pomoći odvjetnicima«, izjavila je potpredsjednica HSLS-a.</p>
<p>Činjenica je, smatra ona, da  udruge koje su zapravo pokazale najviše emocija, što im se ni u kom slučaju ne može i ne smije zamjeriti, više vjeruju Sanaderovoj vladi nego prethodnoj, što je dokaz njezine sposobnosti.</p>
<p>»Aktualna vlast sada  ima priliku promijeniti optužnicu ne samo protiv jednog čovjeka nego protiv cijele oslobodilačke operacije. To je, bez patetike, povijesni zadatak koji se postavlja pred Sanaderovu vladu, i njezina obveza«, naglašava Đurđa Adlešić. </p>
<p>Ratko Maček, glasnogovornik Banskih dvora, kaže da će Vlada upotrijebiti sva pravna sredstva, te pružiti cjelovitu logističku potporu u procesu protiv generala Gotovine i drugih hrvatskih državljana optuženih pred Haaškim sudom.</p>
<p>»Vlada je već osnovala stručni tim vrhunskih pravnih stručnjaka od kojih je dvojicu predložila Republička koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Taj će stručni tim prikupiti sve potrebne dokumente i druge dokaze iz privatnih i javnih arhiva, te ih proslijediti skupini prijatelja suda. Naime, putem tog instituta Republika Hrvatska  uključit će se u proces. Za Vladu su potpuno neprihvatljive pojedine točke optužnice protiv hrvatskih državljana. Domovinski rat i akcija 'Oluja' bili su legitimni, obrambeni i oslobodilački. Hrvatska je bila žrtva velikosrpske agresije i imala je pravo obraniti se i osloboditi svoja okupirana područja. To je jedina istina i uvjeren sam da će se ona dokazati i na sudu«, ističe Vladin glasnogovornik Ratko Maček. </p>
<p>Zoran Milanović</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>30 tisuća kuna za ozljedu u školi</p>
<p>Ako dijete nije osigurano preko škole, roditelj može zatražiti odštetu od osnivača škole - lokalne zajednice</p>
<p>Na putu do škole u Velikoj Gorici, školska torba od osam kilograma</p>
<p> - pokazalo je naknadno mjerenje - prignječila je ruku učeniku koji se pridržavao za rukohvat školskog autobusa. Pritisak je bio takve snage da je dječaku polomljena kost u šaci. </p>
<p>»Moja dva sina krenula su u popodnevnu smjenu u školu. Jedan ide u prvi a drugi u šesti razred, no torbe su im podjednako teške. Svaka čast školi što organizira prijevoz djece školskim autobusom, ali zamislite pedesetak djece svakoga dana u vozilu bez pratnje odrasle osobe. Od vozača je nemoguće tražiti da pazi na sigurnost u autobusu«, požalio se otac ozlijeđenog dječaka, opisujući kako je došlo do nezgode. </p>
<p>Djeca su se, kao i obično, u autobusu naguravala i bacala stvari. U jednom trenutku jedanaestgodišnjak je osjetio bol od naslonjene torbe, koja se pojačala dolaskom u školu. Nakon što je nastavnici iz hrvatskog rekao da ga jako boli ruka, ona ga je uputila nastavnici iz prirode i društva »koja se bolje razumije u takve stvari«, a ova ga je pak poslala liječniku. </p>
<p>»Dijete od 11 godina je samo, bez pratnje, otišlo liječniku na pregled ozlijeđene ruke, obavio je  slikanje i potom se s dokumentacijom vratio u školu«, kaže otac, ljutit jer njegovo dijete nije dobilo pratnju a majka je pozvana tek nakon što je dječak obavio pregled kod liječnika.  Prijelom kosti iznad prsta desne šake ustanovljen je u Klaićevoj bolnici u koju su ga odveli roditelji. </p>
<p>Roditelji dječaka ističu da je torba mlađeg školarca u prvome razredu jednake težine kao i starijeg u šestom razredu. »Torba s opremom profesionalnog fotoreportera teži šest i pol kilograma. Moje dijete koje ima 33 kilograma nosi teret od osam«, želi se otac, tvrdeći da to nije prva nezgoda koja se dogodila u škola. </p>
<p>Ako roditelji  žele zatražiti odštetu, treba provjeriti je li dijete osigurano u školi. Škole, naime, na početku svake školske godine nude roditeljima mogućnost osiguranja djeteta od ozljeda kod osiguravajućih društva. Pritom postoje različiti ugovori, pa se primjerice dijete može osigurati od ozljeda u školi, ali i na putu od škole do kuće. Ako dijete nije osigurano preko škole, roditelj može zatražiti odštetu od osnivača škole - lokalne zajednice.</p>
<p>U zagrebačkom Uredu za obrazovanje ističu da roditelj u tom slučaju mora prikupiti medicinsku dokumentaciju, nakon čega slijedi vještačenje medicinskog stručnjaka. Procedura je slična kao i kod većine drugih slučajeva traženja odštete pa se i kod ozljede školskog djeteta slučaj najčešće rješava - nagodbom.</p>
<p>Zanimljivo je da se roditelji vrlo rijetko odlučuju na traženje odštete, najvjerojatnije zato - komentiraju u školama - jer ni ne znaju za mogućnost isplate. Grad Zagreb je, tako, ove godine isplatio samo dva zahtjeva za odštetom, a ovih je dana primio još jedan. Za svega desetak djece od ukupno 600 tisuća školaraca, roditelji su u 2005. u Hrvatskoj zatražili i dobili odštetu, koja se u prosjeku kretala između 25 i 30 tisuća kuna.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>U »Pleter« odlazi 850 službenika MORH-a</p>
<p>Predloženi model nije dobar; ne može se od neprofitne ustanove na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> stvoriti profitna, kažu u  Sindikatu vojnih službenika i namještenika </p>
<p>Hrvatska vlada donijela je na posljednjoj sjednici Odluku o izmjeni unutarnjeg ustrojstva MORH-a i osnivanju novog trgovačkog društva Pleter - usluge d.o.o., čime počinje izdvajanje Službe za gospodarenje nekretninama iz sustava Ministarstva obrane.</p>
<p>Obrambeni ministar Berislav Rončević o tome je u srijedu i četvrtak počeo razgovore s predstavnicima obaju sindikata. Najprije s čelništvom Sindikata državnih službenika i namještenika (SDLSN), a zatim i s vodstvom Sindikata vojnih službenika i namještenika (SVSN).</p>
<p>Načelnica Službe za odnose s javnošću MORH-a Marijana Klanac rekla je  Vjesniku da zasad može jedino potvrditi da su razgovori o izdvajanju Službe za gospodarenje nekretninama i osnivanju tvrtke »Pleter« - počeli.  </p>
<p>S druge strane, tajnik SDLSN-a Siniša Kuhar objašnjava da osnivanje »Pletera« označava kraj Službe za gospodarenje nekretninama, kao ustrojstvene jedinice MORH-a. Prema njegovim riječima, ministar Rončević je obećao da će nova tvrtka preuzeti svih 849 zaposlenika bivše službe MORH-a, uključujući i dodatnih osamdesetak službenika i namještenika iz Oružanih snaga, iz šest kuhinja po vojarnama. »Pleter - usluge« će napustiti djelatnosti poljoprivrede i stočarstva, a šume će se odmah predati na upravljanje »Hrvatskim šumama«. Nakon toga, nova će se tvrtka fokusirati samo na poslove pružanja usluga MORH-u i drugim zainteresiranima na tržištu. </p>
<p>Sindikalci tvrde da su od ministra Rončevića dobili objašnjenje da će se službenicima i namještenicima koji su dosad radili u Službi za gospodarenje ponuditi sporazumni prekid državne službe i novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Prekobrojni, i oni koji ne žele potpisati sporazumni prekid službe, bit će stavljeni na raspolaganje Vladi,  u skladu s važećim propisima. Omogućit će im se i izlazak iz sustava uz 50 posto uvećanu otpremninu, ako za njih nema mjesta u novoj sistematizaciji. </p>
<p>Sindikalcima je u MORH-u rečeno da bi nova tvrtka, »Pleter - usluge«, trebala sklopiti sporazum o poslovnoj suradnji na neodređeno vrijeme, čime bi se zajamčila zaposlenička prava na rok od pet godina.  Unatoč tomu, oba sindikata nisu zadovoljna jer  imovina »Pletera« uključuje tek 20.000 kuna temeljnog kapitala, pismohranu, sredstva za rad i drugu opremu.</p>
<p>Čelnik Sindikata vojnih službenika i namještenika Radomir Delić smatra, naime, da bi u vlasništvo »Pletera« trebalo prebaciti i nekretnine kojima MORH trenutačno upravlja.</p>
<p>»Predloženi model nije dobar. Ne može se od jedne neprofitne ustanove na brzinu stvoriti profitna«, smatra Delić te dodaje kako su sindikati predlagali osnivanje agencije. Predsjednik SVSN-a očekuje da MORH uključi sindikate u proces izdvajanja, kao što je to učinjeno na primjeru vojnih hotela i odmarališta. </p>
<p>Prema Vladinoj odluci, tvrtka »Pleter - usluge« bavit će se kupovinom i prodajom robe, trgovačkim posredovanjem, pripremanjem hrane i pružanjem usluga prehrane, upravljanjem i održavanjem zgrada te čišćenjem svih vrsta građevina. </p>
<p>Najavljujući prije dva tjedna nov unutarnji ustroj MORH-a, ministar Rončević objasnio je da će Služba za gospodarenje nekretninama biti potpuno izdvojena iz sustava Ministarstva do 1. siječnja 2006. To nipošto ne znači da u MORH-u više ne trebaju njihove usluge, upozorio je ministar. Naprotiv, u Ministarstvu vjeruju da na tržišnim osnovama mogu dobiti još kvalitetniju, povoljniju i bolju uslugu!</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="7">
<p>Hrvati će i zimovati  na kredit </p>
<p>DAVOR VERKOVIĆ</p>
<p>Prošle je subote samo prema austrijskom Nassfeldu iz Hrvatske krenulo oko 60 jednodnevnih autobusnih tura. Zimska sezona ove je godine počela rano, prvi skijaši krenuli su na glečere još u listopadu. Studeni je također bio rezerviran za glečere, a onda je od 3. prosinca, zahvaljujući obilnom snijegu, većina austrijskih, talijanskih i slovenskih staza bila spremna za pravi nastup. </p>
<p>Skijaška je sezona  iznad svih očekivanja i ako se, što se snijega tiče, nastave ovi senzacionalni uvjeti, imat ćemo jako dobru godinu. Prosinačka otvorenja nama zanimljivih skijališta prošla su bolje nego ikad, većina vikenda je rasprodana, kaže Ivan Pukšar, predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija.</p>
<p>Najagilniji skijaši svakoga vikenda putuju prema bližim skijalištima Austrije, Italije i Slovenije.  Većina od 200 tisuća Hrvata, međutim, na skijanje kreće 7. siječnja. Bolji aranžmani za razdoblje hrvatskog skijaškog tjedna odavno su rasprodani. Mjesta ima samo u relativno nezanimljivim odredištima. Uz spomenuti tercet zemalja ove se godine dobro prodaje i Bosna i Hercegovina iako je broj prodanih aranžmana neusporediv s glavnim skijaškim mekama. Čak i egzotika, Dubai, ima svoje poklonike koji će dobar šoping (možda) upotpuniti i  spuštanjem niz umjetni snijeg. </p>
<p>Nažalost, hrvatska se skijališta katastrofalno prodaju. Jedna od najvećih domaćih agencija dosad je ukupno prodala 7500 aranžmana za skijanje po cijeloj Europi, od toga samo sedam za domaća skijališta. Konkretno, prodala je sedam aranžmana za Bjelolasicu, za zimsku destinaciju što još nema topove za snijeg. Platku nedostaje kvalitetnih smještajnih kapaciteta, Sljeme ih ima, ali sezona još nije počela. Iako  je lani na uređenje samo jedne  staze potrošena svota kojom se mogla popraviti krvna slika nekoliko gradića u unutrašnjosti države. </p>
<p>Skijanja će dobro isprazniti novčanike naših građana. Kalkulacije govore da se za tjedan  na inozemnom snijegu ne može potrošiti manje od 5000 kuna. To je neki minimum koji jamči donekle komotan odmor i, naravno, smještaj u apartmanu. Hotelski gosti potrošit će, s druge strane, najmanje 8000 kuna, ali se i osloboditi kuhanja, pospremanja, čišćenja... Prema anketama, ovdašnji su poklonici zimskog turizma sve skloniji hotelskom odmoru, pogotovo u objektima viših kategorija.</p>
<p>Hrvati će zimovati na kredit. Više od 80 posto aranžmana prodaje se na kreditne kartice, na rate.  Zimsko zadovoljstvo otplaćivat će se šest mjeseci, do početka ljeta. Rijetko tko dođe s gotovinom, možda samo oni što uplaćuju najskuplje aranžmane.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Svako pravosuđe  može pogriješiti</p>
<p>Schwarzenegger bi zbog odbijanja čina milosrđa Williamsu mogao imati problema u svojoj (pra)domovini Austriji. Stanovnici Graza traže da se preimenuje gradski stadion nazvan po njemu, a stanovnici njegova rodnog Thala traže da mu se oduzme titula počasnog građanina</p>
<p>TIHOMIR PONOŠ</p>
<p>Drugog prosinca smaknut je Kenneth Lee Boyd, tisućiti Amerikanac osuđen na smrt i smaknut nakon ponovnog uvođenja smrtne kazne u Sjedinjenim Američkim Državama prije 30 godina. Njegovo je smaknuće izazvalo nešto veću pozornost javnosti, no glavni je razlog za to bila okrugla brojka smaknuća. </p>
<p>U utorak je u Kaliforniji smaknut Stanley »Tookie« Williams. Njegovo smaknuće je 1002. nakon ponovnog uvođenja smrtne kazne i mnogo je više uzbudilo javnost negoli »jubilarno« smaknuće Kennetha Lee Boyda. </p>
<p>Williams je sedamdesetih godina prošlog stoljeća osnovao zloglasnu uličnu bandu Crips koja je terorizirala stanovnike Los Angelesa. Uhićen je i 1981. godine osuđen na smrt zbog četverostrukog ubojstva:  tročlane obitelji Yang i prodavača Alberta Owensa. Od 1981. pa do smrti prije nekoliko dana Williams je poricao da je ubio četvero ljudi. </p>
<p>U zatvoru je Williams napisao nekoliko knjiga za djecu kojima je pedagoški djelovao i demaskirao pripadnike uličnih bandi koji su, dobrim dijelom zahvaljujući Hollywoodu (dakle susjedstvu teritorija na kojem je Williams sa svojim Cripsima operirao), postali svojevrsni junaci popularne kulture. Williams je čak bio nominiran za Nobelovu nagradu. </p>
<p>Milosrđe su za Williamsa tražili crnački lider Jesse Jackson, glumci Sean Penn, Jamie Foxx i mnogi drugi Amerikanci. Milosrđe je Williamsu uskratio guverner Kalifornije, bivši glumac Arnold Schwarzenegger. Tim je činom filmski Terminator Williamsov život doveo u terminalnu fazu. Mnogi su smatrali da se Williams za četvrt stoljeća provedenih u zatvoru doista promijenio. Schwarzenneger nije, a jedino je njegov sud bio relevantan. Samo je, obrazlažući odbijanje pomilovanja, konstatirao da odluke o pomilovanju nikada nisu jednostavne. Nije se izjasnio o tome je li izricanje smrtnih kazni jednostavno. </p>
<p>Schwarzenegger bi zbog odbijanja čina milosrđa Williamsu mogao imati problema u svojoj (pra)domovini Austriji. Stanovnici Graza traže da se preimenuje gradski stadion nazvan po njemu, a stanovnici njegova rodnog Thala traže da mu se oduzme titula počasnog građanina te da se preimenuje planinska staza nazvana njegovim imenom. </p>
<p>Smaknuće Williamsa bila je prilika i za raspravu o vrijednostima i pamćenju pa je zamjenik zemaljskog poglavara Štajerske Kurt Flecker zaključio da je najpoznatiji Austrijanac u svijetu zaboravio vrijednosti i stečevine društva iz kojeg je došao. Dakle, u novom društvu u kojem živi desetljećima Schwarzenegger je usvojio nove vrijednosti, a one su očito, prema Fleckerovom sudu, moralno inferiorne onima austrijskima. </p>
<p>Pitanje koje se redovito postavlja SAD-u kad se pokrene rasprava o ljudskim pravima jest postojanje smrtne kazne u državi koja se smatra rodnim mjestom suvremene demokracije i zaštitnicom (dapače, globalnom) ljudskih prava. Što se ove godine i smrtne kazne u SAD-u tiče, optimisti bi kazali da je učinjen velik korak naprijed ukidanjem smrtne kazne za maloljetnike. Pesimisti bi zaključili da, usprkos tome, Sjedinjene Američke Države i dalje ostaju pri svjetskom vrhu po broju izvršenih smrtnih kazni, a Kina koja predvodi na toj listi im baš i nije neka utjeha. </p>
<p>Slučaj »Tookieja« Williamsa otvorio je (ponovo) i pitanje svrhe kazne (ne samo smrtne, o kojoj zapravo nema svrhe raspravljati jer je besmislena), ali i pitanje tko ima pravo raspolagati nečijim tijelom, a time i životom. </p>
<p>U  svakoj državi u kojoj u kaznenom pravu još postoji smrtna kazna država si je zadržala pravo raspolaganja tijelima državljana, što pak znači da ih još uvijek (barem u tom slučaju) tretira kao podanike, a ne kao građane. Država tim tjelesima, u slučaju izvršenja smrtne kazne, više ne raspolaže kao što je raspolagala primjerice Francuska 2. ožujka 1757. godine (istoga datuma 248 godina kasnije Sjedinjene Države uspjele su ukinuti smrtnu kaznu za maloljetnike), kada je kraljoubojicu Damiensa osudila na smrt i zastrašujuće  pogubljenje, a o čemu veoma detaljno izvještava Michel Foucault u knjizi »Nadzor i kazna - rađanje zatvora«.</p>
<p>U slavu čovjeka i njegovih prava civilizacija je izvršenje smrtne kazne »humanizirala« pa država svoju žrtvu više ne mrcvari i ne razuđuje kako je učinjeno Damiensu, nego joj se uštrca otrov u venu. Brutalnost je, dakle, vremenom iščezla, ali je smrtna kazna danas zaogrnuta plaštem cinizma. U svrhu svoje zaštite država dokida fundamentalno ljudsko pravo na život, a njeni predstavnici još tvrde da se to zove pravnim poretkom. </p>
<p>Svaki zahtjev za ponovnim uvođenjem smrtne kazne je, uz ostalo, i poziv na djelomični povratak u predgrađansko društvo. Svako inzistiranje na ostanku smrtne kazne u kaznenom pravu je inzistiranje na djelomičnom ostanku u predgrađanskom društvu.</p>
<p>Višedesetljetni dvoboj zagovornika i protivnika smrtne kazne u Sjedinjenim Američkim Državama nije samo borba oko načela nego i doslovce utrka protiv vremena za ljudske živote koja je dosad izgubljena 1002 puta. Ako netko misli da postoje razlozi za smrtnu kaznu neka se prisjeti konačno argumenta protiv: svako pravosuđe griješi.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Budimo lučonoše, a ne mračnjaci</p>
<p>Izborna skupština HSS-a presudna je ne toliko u smislu tko će biti izabran za predsjednika, već da se krene u nedvosmisleno i djelotvorno ostvarivanje temeljnih načela radićevštine</p>
<p>BOŽIDAR BREZINŠČAK BAGOLA</p>
<p>Općinska organizacija Hum na Sutli, u sjeverozapadnom kutku Krapinsko-zagorske županije, ima osam ogranaka i više od 350 članova Hrvatske seljačke stranke.</p>
<p> Na lokalnim izborima u svibnju ove godine dobila je 47 posto glasova te ima sedam vijećnika, načelnika, zamjenika načelnika, osam predsjednika općinskih tijela te 24 člana u raznim komisijama i povjerenstvima. Ostvarila je najbolje izborne rezultate te su članovi općinskog odbora HSS-a s pravom očekivali da će županijsko predsjedništvo, a i predsjedništvo stranke u Zagrebu, odmah poslije izbora pozvati sve predsjednike čije organizacije su na izborima dobile više od 30 posto glasova na svečano-radni sastanak i barem ih pitati kako su to postigli, ako im već nisu htjeli čestitati.Ali ništa od toga.</p>
<p>Na glavnoj programskoj skupštini HSS-a u Zagrebu 12. ožujka ove godine predsjednik Zlatko Tomčić u svom je govoru, između ostalog, ustvrdio da »pozitivni kvalitetni procesi koji mogu dati potreban zamah stranci vrlo često ostaju negdje zaustavljeni na razini županijskih organizacija.« To je živa istina, a najbolji primjer za nju je Krapinsko-zagorska županija, čije predsjedništvo HSS-a već godinama djeluje linijom manjeg otpora i nezamjeranja koalicijskim partnerima, pa makar to bilo i po cijenu velikog poraza na parlamentarnim izborima, po cijenu velikih i nedopuštenih ustupaka koalicijskim partnerima, po cijenu gubitka četiri načelnika i jednoga gradonačelnika na lokalnim izborim.</p>
<p> Naše županijsko predsjedništvo je na izbornoj skupštini Županijske organizacije 30. rujna ove godine svjesno i hotimično  zanemarilo i preskočilo pozitivne kvalitetne procese u nekim općinskim organizacijama. A što je najžalosnije, u tom zanemarivanju i preskakanju pozitivnih primjera imalo je punu podršku najviših stranačkih dužnosnika iz Zagreba koji su bili na skupštini. - Predsjednik Stranke, Glavni tajnik, Predsjednik regionalne organizacije, Predsjednik Časnog suda i Predsjednica Hrvatskog srca.</p>
<p> Svim izaslanicima na glavnoj izbornoj skupštini postavljam u ime 359 članova općinske organizacije Hum na Sutli presudno pitanje: Kakvog smisla ima da najviši dužnosnici dolaze na županijske izborne skupštine i laskavim riječima daju podršku nevaljalim postupcima i nimalo časnom ponašanju županijskih dužnosnika? Ako to čine radi simpatije prema pojedincima, nisu na visini zadatka, a ako se iza toga kriju neki osobni, karijeristički interesi, onda nisu dostojni obnašati najviše dužnosti u stranci.  </p>
<p>Predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić pozvao nas je u ožujku ove godine »da radimo na omasovljenju članstva, na oživljavanju ogranaka, na pravednim odnosima među članstvom«. To je lijepo rečeno, ali u praksi nije podržano. Prema članku 61. stavku 3. Statuta HSS-a »svaka županijska organizacija na svakih upisanih 50 članova iz redova članova bira u glavnu skupštinu HSS-a po jednog predstavnika«. Dakle, na svakih upisanih 50 članova jedan izaslanik!</p>
<p>U krapinsko-zagorskoj županijskoj organizaciji ima čak 18 općinskih i gradskih organizacija s manje od 50 članova, svega tri organizacije s više od 100 i jedino humska organizacija s više od 300 članova. Očekivali smo da će županijsko predsjedništvo prilikom predlaganja predstavnika u Glavnoj skupštini biti barem toliko uviđavno da uzme u obzir tu činjenicu, pa da se konzultira s predsjednicima najbrojnijih organizacija jesu li spremni za neki vid solidarnosti, primjerice da se zadovolje s manjim brojem predstavnika, kako bi i neke druge organizacije mogle imati svog predstavnika, premda ne ispunjavaju statutarni uvjet od 50 članova. Mi smo svakako za solidarnost, ali ne pod bilo koju cijenu.</p>
<p> Nismo za to da županijsko predsjedništvo jednostavno odredi da će svaka organizacija imati po jednog izaslanika, pa tako ispadne da u glavnoj skupštini ima svog predstavnika organizacija koja pet ili više godina nije ama baš ništa uradila glede povećanja članstva i boljih izbornih rezultata. Međutim,  ni glede tog prijedloga nismo imali sreće na županijskoj izbornoj skupštini. Glavni tajnik glatko je podržao prijedlog županijskog predsjedništva i pravničkom suhoparnošću naredio nam da moramo biti solidarni. Ponavljam, mi nismo protiv solidarnosti, ali ne želimo podupirati stranačku ustajalost i žabokrečinu, ne želimo podupirati lijenčine i razaratelje pozitivnih kvalitetnih procesa u stranci. I žao nam je što na županijskoj razini takve negativnosti podupire upravo glavni tajnik.</p>
<p> Mi želimo izgrađivati pravedne odnose među članstvom, da oni koji se neumorno zalažu i rade budu za to priznati i nagrađeni, da budu na pravedan način zastupljeni u najvišim tijelima stranke.</p>
<p>Budimo lučonoše, a ne mračnjaci. Prisjetimo se da je osnovno polazište osnivača Hrvatske pučke seljačke stranke bila spoznaja »kako naš narod živi i što mu treba«. Braća Antun i Stjepan Radić uvidjeli su da hrvatskom narodu treba prosvjeta i znanje, da mu treba suvremena Europa u koju će ući na vlastitim nogama, a ne na koljenima, uspravan i ponosan na svoju seljačku tradiciju, narodni život i običaje. To je naša stranačka baština, koju smo zanemarili i prepustili da se drugi njome diče.  Nije li predsjednik Vlade RH dr. Ivo Sanader upravo to naglašavao u svom govoru na nacionalnoj konferenciji »Hrvatska prema gospodarstvu znanja« održanoj prije nekoliko dana? Tako nam i treba, kad se pred hrvatskim biračima nismo uspjeli dokazati kao ugledna i uzorna hrvatska stranka koja nema potrebe priklanjati se ni SDP-u ni HDZ-u. </p>
<p>Zato je ova skupština  presudna ne toliko u smislu tko će biti izabran za predsjednika, već u smislu da od danas počnemo nedvosmisleno i djelotvorno ostvarivati temeljna načela radićevštvine, a to su: europska pripadnost, hrvatsko domoljublje, vjera u Boga, seljačka i socijalna sloga te pravica i poštenje. Neka nam ta načela , a ne ovaj ili onaj predsjednički kandidat, budu jedini i najviši autoritarni vođa! Prihvatimo i poštujmo demokratsku hrabrost i odgovornost svakog kandidata za predsjednika. I učinimo sve, uz malo dobre volje, da u našoj Stranci bude što više jakih i uglednih pojedinaca. </p>
<p>Autor je profesor teologije i filozofije, načelnik općine Hum na Sutli</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Prenaseljeni Zagreb i pusta provincija</p>
<p>Istina je da ne samo Hrvatska, već ni EU ne vode računa o starenju vlastita stanovništva</p>
<p>MIROSLAV KRŽAK </p>
<p>Svjedoci smo forsiranja »gradodgradnje« iznad svih objektivnih i subjektivnih mogućnosti. I kao što se to u socijalizmu ostvarivalo gradnjom premalih stanova, tako se danas ostvaruje nenamjenskim trošenjem novca od komunalnog doprinosa i poreza na promet nekretninama tako da se postojeće naslijeđene uske ulice i asfaltom »ušminkani« seoski putovi opterećuju peteroetažnim građevinama koje se grade zbog prodaje stanova,  jer zbog nenamjenskog trošenja »sredstava za uređenje tih ulica nema!«</p>
<p> Prema nekim prognozama, zbog centralizacije novca Republike Hrvatske i njegovoga nenamjenskog trošenja za 50 godina 75 posto stanovnika Hrvatske živjet će u prenaseljenom i upropaštenom Zagrebu, a provincija će biti upropaštena time što će ostati prazna. No, to ne znači da će tada u Zagrebu živjeti više od tri milijuna ljudi, već možda 2,5 milijuna, dok će u ostatku Hrvatske živjeti samo nešto više od jednog milijuna.</p>
<p>No, pitanja infanticida i gerontocida ne mogu se razmatrati izolirano, pa čak niti samo kao kršćansko, religijsko ili moralno pitanje. U najširem smislu to je pitanje održavanja čovječanstva u cjelini koje je prirodnim redom riješeno tako da sve one etničke skupine i narodi koji ne mogu osigurati svoju prokreaciju ustupaju svoj životni prostor onima koji to mogu. A priroda sama po sebi to i čini: na taj su način Slaveni i Hrvati na ovom prostorima zamijenili Rimljane i dijelom poromanjene barbare, iako su ovi posljednji preživjeli do današnjeg dana asimilacijom, jer se rimsko društvo potrošilo. A očigledna je istina da se u prokreativnom smislu potrošila gotovo čitava Europa, osim Albanije, Kosova i Turske.</p>
<p>Istina je također da ne samo Hrvatska već ni EU ne vode računa o starenju vlastitog stanovništva, tvrdoglavo i dalje insistirajući na čuvanju stečenog bogatstva (u Hrvatskoj možda i siromaštva), među ostalim i nerađanjem. No, dok se problem nedovoljne prokreacije dosad rješavao kontroliranim useljavanjem Europljana s juga i istoka, proces je zbog »kopernikanskog obrata« u kapitalizmu izmaknuo kontroli i danas se rješava seobom kapitala u Kinu, Indiju i Brazil te useljavanjem Kineza u Europu.</p>
<p>Ima li svemu tome lijeka? Ima, ali taj lijek ima za Europljane vrlo neugodan okus: treba rađati djecu, pa makar to u prvoj fazi ubrzalo siromašenje Europe, koje je, uostalom, neizbježno. To treba činiti i učiniti tiho i bez pompe, jer bi pompozno proglašavanje takve politike izazvalo reakcije zasad još moćne Europe. Ulaskom Hrvatske u EU tako osiromašeni Hrvati bi u njoj stekli iste, ako ne i bolje šanse od Kineza.</p>
<p>A za takav je cilj potrebno da i mi starci svjesno prihvatimo žrtvu kao nužnu posljedicu nametnutog ili dobrovoljnog nerađanja i prestanemo isticati samo svoje probleme u ovom društvu.  </p>
<p>Autor je doktor znanosti, redoviti sveučilišni profesor u mirovini</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Do kada ćemo čekati biodizel u Hrvatskoj</p>
<p>Već nekoliko godina razvija se ideja o biodizelu</p>
<p> – pogonskom gorivu za automobilske motore proizvedenom od uljne repice ili od suncokreta. To znači da je gorivo biorazgradivo i ne utječe na poremećaj prirodne ravnoteže.</p>
<p>Neke države, poput Njemačke, već imaju tvornice koje to proizvode, a samim tim i benzinske crpke na kojima se distribuira. U Hrvatskoj se o tome na javnoj razini zna malo ili gotovo ništa. No, neki ipak znaju da su u toj istoj Hrvatskoj već izrađene studije proizvodnje, skladištenja, distribucije i isplativosti svega toga, ali u realnosti praktično nema pomaka.</p>
<p>Smatram da Hrvatska ima komparativne i apsolutne prednosti da bi mogla od toga dobro živjeti, a u isti mah čuvati prirodu i okoliš, zapravo budućnost naše djece. Nažalost, do današnjeg dana nisam primijetio da se netko iole ozbiljniji – tko ima utjecaj na javno mnijenje – upustio u stručno kontinuirano istraživanje razloga zbog kojih to sve stoji na mjestu, da ne kažem u nečijim ladicama. Pitam se do kada ćemo morati čekati biodizel u Hrvatskoj? Je li zaista potrebno čekati da neka multinacionalna kompanija kupi ključne segmente naše privrede, pa da nam onda pokažu kako mi za njih i za njihovu dobrobit proizvodimo gorivo umjesto da damo osobni doprinos i sami upravljamo takvim resursima.</p>
<p>U Hrvatskoj su neki slatkorječivi i vole davati obećanja da će bolje biti – a da pritom ne čine apsolutno ništa da tome i osobno pridonesu – upravo suprotno, tim i takvima i odgovara status quo dok ne slože stvari tako da profiti idu u njihovom pravcu, a ne za opće dobro. Gorivo budućnosti ne želim čekati dok to njima paše, želim ga odmah, jer znam da je to  moguće.</p>
<p>Marijan Rodin</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Jedna lasta ne čini proljeće</p>
<p>Slučaj male slijepe i gluhe djevojčice  stopostotnog invalida s Plitvičkih jezera koja nema pravo na prijevoz jer živi »preblizu« Karlovcu, u koji mora dolaziti na terapiju, uzbudio je cijelu javnost, ali nedovoljno i one koji bi prvi trebali reagirati. Sabornici su u stanju mjesec se dana svađati o visini saborskih plaća i saborskih mirovina, danima o naknadama za prijevoz. Samo od sebe nameće se pitanje: za koga gore sjede u najčešće polupraznim klupama. Većina tih sabornika ima privatni uglavnom jako dobar biznis, uz to dobru plaću, mobitel, kreditne kartice i razne beneficije. </p>
<p> Svaka čast gospodinu Piculi, njegova gesta povrata naknade za prijevoz zaslužuje svaku pohvalu! Samo, jedna lasta ne čini proljeće.</p>
<p>Željko Zimaogorčeni akademski kipar</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="13">
<p>Pasji život uz trešnjevačku tržnicu </p>
<p>Kažite gospodinu Bandiću da nas posjeti i vidi kako živimo! Ne tražimo kuću, ali svaka pomoć je dobrodošla, kaže Mirjana Jelenić</p>
<p>Beskućnica Mirjana Jelenić još će jedan Božić dočekati na otvorenom. Njezin »dom«, skriven u kutu trešnjevačke tržnice, kraj štandova s obućom i odjećom, omeđen parkiralištem, koje gleda Namu s jedne, i parkiralištem u Srebreničkoj ulici s druge, prije bi se mogao nazvati smetlištem nego mjestom za stanovanje. </p>
<p>Među odbačenim krpama, perilicama rublja, ormarima i automobilskim olupinama, međutim,  nalazi se garaža u kojoj živi Mirjana s nevjenčanim suprugom. U njezinom dvorištu je i olupina »fiće« u kojoj spava njihov prijatelj.  Na pitanje, gdje se on trenutno nalazi, odmahuje rukom i kaže da imamo sreće što ga nema kod kuće. »Kad si popije,  zna biti jako nezgodan«, kaže Mirjana. </p>
<p>Naviknula je,  kaže,  da joj je teško te zahvaljuje vlasniku obližnje zgrade koji živi u Njemačkoj i koji joj je prepustio garažu da u njoj živi. </p>
<p>»Teško je, ali negdje moramo živjeti«, dočekala nas je Mirjana kuhajući ručak u improviziranoj kuhinji koja se sastoji od otvorenog ognjišta i dva odbačena ormara.  </p>
<p>Suznih očiju ispričala je o svojoj tragičnoj sudbini. Do prije pet godina živjela je s djetetom i suprugom alkoholičarom u  unajmljenom stanu u Sokolgradskoj ulici. Kada joj je   suprug umro,  završila je na ulici jer više nije mogla plaćati najam, a kako je i sama počela piti,  Centar za socijalnu skrb oduzeo joj je dijete i smjestio ga u dom. </p>
<p>»Ne živim, već preživljavam zahvaljujući dobrim ljudima koji mi povremeno donose odjeću, drva i hranu«. Kaže da povremeno i »nažica« koju kunu za cigarete, hranu... navikla se na prosjačenje u ovih pet godina.</p>
<p> Nikada je nitko nije  pokušao potjerati iz improviziranog doma, ali nitko joj  od ljudi iz Grada nije ponudio ni pomoć. »Molim vas, kažite gospodinu Bandiću da nas posjeti, da vidi kako živimo. Ne tražimo da nam se dodijeli kuća, svaka nam je pomoć dobrodošla«, nastavlja svoju priču Mirjana. </p>
<p>Jedinu joj radost predstavljaju dva psića,  Đina i Klempo,  i tri mršave kokoši koje joj je nabavio suprug.</p>
<p>»Pse sam udomila kad su bili  štenci, imaju i kućice koje sam im napravila od krpa i dasaka. U ovo hladnije vrijeme, zavuku se pokraj mene u garažu, pa je svima toplije. Ponekad se uz mene i muža dolaze grijati  Romi i trgovci s tržnice,  ali uglavnom ostajemo sami i zaboravljeni«.</p>
<p>Ana GrubanovićMislav Nekić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Crkva pod  krovom, gradi se toranj</p>
<p>Župnik  Mario Bičak vjeruje da će sljedeći Uskrs, zajedno s vjernicima, dočekati u barem djelomično uređenom novom prostoru </p>
<p>Sljedeću uskrsnu misu vjernici župe Blagovijesti navještenja Gospodinova na Vrbanima mogli bi slaviti u novoj crkvi, koja je dobila svoje prve konture. Podignuti su zidovi i krov, gradnja napreduje na pastoralnom centru, kao i na tornju koji će biti visok 37 metara.</p>
<p>Crkva, čija je gradnja počela u ožujku, nalazi se između zgrade Jadranskog osiguranja i Rudeške ceste. Potreba za novom crkvom iskazana je prije pet godina, kada je dekretom nadbiskupa Bozanića od 25. travnja 2000. osnovana župa na Vrbanima, gdje danas živi više od deset tisuća stanovnika. Zbog stalnog širenja naselja, kao i gradnje novih 30 zgrada u Vrbanima 2 i Vrbanima 3, taj će se broj, u idućih nekoliko godina, povećati na 15 tisuća.</p>
<p> »Sadašnja  crkva smještena je u prizemlju zgrade u Listopadskoj ulici. To je preuređeni poslovni prostor od 140 četvornih metara, koji ne može odgovoriti potrebama vjernika naselja, u kojemu broj rođenih trostruko nadmašuje broj umrlih«, rekao je župnik Mario Bičak i dodao da svaka od četiri nedjeljne mise okuplja dvjesto ljudi. Crkva je pretijesna za davanje sakramenata krštenja i pričesti, a o velikim vjenčanjima, kaže, možemo samo sanjati. </p>
<p>»Ne samo da će u novoj crkvi biti lakše prisustvovati obredima, nego će vjernici u budućem pastoralnom centru, koji se gradi uz crkvu, dobiti veliku dvoranu i prostorije za druženja i raznolike aktivnosti svih generacija«, kaže župnik Bičak, a planiraju se urediti šetalište i park. </p>
<p>U gradnju Zagrebačka nadbiskupija ulaže 4,6 milijuna kuna, a ostatak se prikuplja milodarima. Značajan obol u podizanju i uređenju crkve dali su vjernici. Župnik je zahvalan za svaki i najmanji doprinos gradnji crkve, koji je, naglašava, presudna kap u moru potreba, volje i želja stanovnika Vrbana.</p>
<p>Oko petsto obitelji redovito daje novčane priloge - zasad je za novu crkvu skupljeno 160 tisuća kuna, ali trebat će još mnogo novca za njezino uređenje. Župnik Bičak ne gubi nadu, nego vjeruje da će sljedeći Uskrs, zajedno s vjernicima, dočekati u novoj crkvi. </p>
<p>»Svjestan sam da nam je za potpuno uređenje potrebno nekoliko godina. Sada ćemo biti zadovoljni dovršimo li toranj, krov i prizemlje pastoralnog centra. Za ostalo ima vremena. Radit ćemo polako i prema mogućnostima«, kaže Bičak. </p>
<p>Oduševljen brzim napredovanjem radova bio je i student Šimun Kurkut, redovni sudionik aktivnosti župe. »Radujem se. Bilo je krajnje vrijeme da naše veliko naselje dobije novu crkvu«, zaključuje Šimun.</p>
<p>Branimir Markač</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Moje srce je ovdje</p>
<p>Nisam se u njemu rodila. Došla sam s hrvatskog juga, imala sam 15 godina,  upisala sam se u prvi razred I. gimnazije na Rooseveltovu trgu i s puno južnjačkog temperamenta i pubertetske znatiželje krenula u novi početak samostalnosti  u za mene tada velikom gradu. </p>
<p>Polako sam ga otkrivala, ubrzo zavoljela. </p>
<p>Sada, kad  pokušavam napisati zašto ga volim, sve što mi pada na pamet čini mi se nevažno. </p>
<p>Ali, je li to  upravo to!</p>
<p>Jesu li to  prva iskrena prijateljstva, koja traju i danas, je li  to prva simpatija, ljubav? Jesu li to prvi plesnjaci u gimnaziji, u Tucmanu, Brešćenskom, Studentskom centru? Jesu li to »žurevi« s rijetkim stranim pločama nabavljenim teškom mukom  u inozemstvu, je li  to maturalna večer u Glazbenjaku? </p>
<p>Jesu li to  naši cijenjeni profesori  ili  »švercanje« u plavom zagrebačkom tramvaju, jesu li to muzeji našeg grada koje smo obilazili?  Je li to  kupovanje karata za kino u »švercu«,  kad su sve dvorane bile popunjene? Jesu li to  odlasci u kazališta ili rijetki koncerti sa stranim izvođačima, kada smo za karte prodavali stare knjige? Je li to Šalata i brojne stepenice koje smo šest godina prolazili?  Je li  to Hitna pomoć u kojoj sam svladavala prve strahove mlade liječnice? Jesu li to sve ulice dragog grada, koje sam upoznala odlazeći  brojnim bolesnicima? Je li  to moj mali podstanarski tavanski stan na Trešnjevci, moja draga »gazdarica« teta Draga? Je li to moj suprug, rođeni Trešnjevčanin, kojega sam tamo upoznala, ili možda dvoje naše prekrasne djece rođene u istom stančiću? Jesu li  to mostovi na Savi i Novi Zagreb gdje smo kupili na kredit naš prvi stan?  Je li  to Sljeme i prva sanjkanja  na Činovničkoj livadi? Jesu li  to parkovi gdje smo se šetali s djecom? Je li  to Prečko u kojem sada živimo?  </p>
<p> I izgleda li  sada na kraju sve ovo nevažno? Meni svakako ne, jer to je moj život. Zagreb ne može  zamijeniti ni jedan drugi grad na svijetu,  ma kako lijep bio. Moje srce je ovdje i u malom mjestu na jugu Hrvatske gdje sam se rodila, podjednako.</p>
<p>Vlasta Jasprica - Hrelecravnateljica  Hitne pomoći,Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Medalja Josipu Marottiju</p>
<p>Za cjelokupan doprinos hrvatskom glumištu Josip Marotti primio je Medalju grada Zagreba u petak navečer u palači Dverce. Medalja je uručena i glumačkoj družini Histrion povodom 30. obljetnice djelovanja i 20. godišnjice Zagrebačkog histrionskog ljeta. »Vidjelo nas je milijun ljudi u tri tisuće predstava u ovih 30 godina na 51. premijeri. Dobili smo 63 nagrade i priznanja, a uz ove dvije ukupno 65.«, rekao je Marotti na dodjeli medalje pred publikom iz glumačkog miljea. [K.Š.]</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Strpljivošću očuvati baštinu</p>
<p>Edukativno-prodajna izložba Bogatstvo tradicionalnih zanata Zagrebačke županije otvorena je u petak u Pučkom otvorenom učilištu. »Mladi, nažalost, ne pokazuju interes za stare zanate. Ovom izložbom želimo doprinijeti očuvanju vlastite kulturne baštine», rekao je kovač Stjepan Popović, predsjednik Udruge Tragovi, jedan od rijetkih kovača koji je održao svoj obrt. Posljednjih godina, u suradnji sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture, sve više radi i umjetničku bravariju. </p>
<p>Obitelj Ivana Perovića iz Buševca posljednje dvije godine se bavi izradom maketa turopoljskih i posavskih čardaka, a Vlado Čehulić iz Šiljakovine ručnim tkanjem platna i izradom narodnoga ruha. »Za liniju proizvoda Ruho za stol čekamo certifikat Izvorno hrvatsko. Radi se o ručno tkanim stolnjacima, nadstolnjacima i tabletićima», ispričao je Čehulić, koji mlade podučava  radu na tkalačkom stanu. </p>
<p>U selu Rastoki kod Jaske nekada je bilo petnaestak lončara, a danas se tim zanatom bavi još samo Stjepan Stipković. »To mi je u srcu. No, mlade to danas više ne zanima jer se u tom poslumoraju prljati ruke», rekao je Stipković, koji se lončarstvom bavi od 13. godine života. Na Sajmu, koji traje do nedjelje, posjetitelji mogu kupiti i prigodne blagdanske darove.</p>
<p>Dražen Kopač</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Božićni sajam u Samoboru</p>
<p>Turistička zajednica Samobora, u suradnji s Gradom, u subotu i nedjelju na Trgu kralja Tomislava, od 10 do 18 sati, organizira Božićni sajam.</p>
<p>»Samobor nema tradiciju organiziranja božićnih događanja, ali jednom se mora početi», rekao je Marijan Dumić, v.d. direktora Turističke zajednice Samobora. Dumić kaže da je želja organizatora predstaviti ono što je prikladno blagdanima, a opet samoborsko.  </p>
<p> »Bio bih najsretniji kad bi sajam saživio i kada bi se krenulo razmišljati  da Samobor, osim Fašnika i Dana vatrometa, može osmisliti i još nešto na način velikog grada kakvim postajemo», napominje Dumić i dodaje: »Htjeli bi primijeniti sve naše resurse kako bi naši građani, ali i oni iz rubnih područja metropole dobili specifičnu ponudu koja bi privukla ljude da dođu kupovati u Samobor.» </p>
<p>Na samoborskom Božićnom sajmu obitelj Oslaković predstavit će se licitarskim proizvodima, obitelj Filipec ponudit će muštardu i bermet, a obitelj Perković rakije i staklene suvenire. Obitelj Suban će ponuditi pripravke od ljekovitog bilja, a božićni nakit, keramiku i prigodne čestitke izrađivat će, i prodavati, djeca osnovnih škola Samobor i Bogumil Toni te djeca iz dječjih vrtića Izvor i Grigor Vitez. </p>
<p>»Potrudili smo se osigurati i dodatnu ugostiteljsku ponudu tako da će ljudi moći uživati uz kuhani čaj, kuhano vino i domaće, samoborske češnjofke, naravno, po popularnim cijenama»,  istaknuo je Marijan Dumić.  Prigodni štandovi bit će smješteni  pod šatorsko krilo kako eventualno loše vrijeme ne bi pokvarilo prvo izdanje Božićnoga sajma u Samoboru.</p>
<p>Kruno Solenički</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="19">
<p>Vatra progutala  39 pacijenata</p>
<p>PEKING</p>
<p> – Najmanje je 39 pacijenata poginulo u velikom požaru koji je izbio u glavnoj bolnici grada Liaoyuana, na sjeveroistoku Kine. Prema tvrdnjama vatrogasaca i spasilaca, u samom su požaru izgorjela najmanje 24 pacijenta, dok ih je petnaestak, od ukupno 152 evakuiranih umrlo tijekom evakuacije. Među mrtvima navodno nema ni sestara niti liječnika.</p>
<p>Očevici na požarištu svjedoče o dramatičnim prizorima. Grozomorni povici i vrištanje parali su hladan večernji zrak, a mnogi su pacijenti u panici skakali kroz prozore ili se pak spuštali niz svezane plahte. Uz povike »uhvatite ga, uhvatite!« jedna je medicinska sestra kroz prozor s drugoga kata bacila tek 12 dana staro djetešce. Dječak je pao u ruke vlastitoga oca. Osim žrtava, bilo je, jasno, i junaka – jedan je policajac tako sam spasio devetero pacijenata, a onda se onesvijestio.</p>
<p>Požar je vjerojatno izbio zbog iskrenja u prostoriji s generatorom, a potom se brzo proširio po cijeloj četverokatnici. Vatrogasci su ga gasili više od pet sati. Osim što je najmnogoljudnija, Kina je, moglo bi se reći, i »najopožarenija« zemlja svijeta. U prvih 11 mjeseci ove godine bilo je 222.000 požara s 2048 mrtvih. [A. K. B.]</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>TBF, Neno Belan i Dino Dvornik na dočeku 2006!</p>
<p>SPLIT</p>
<p> –  Nakon niza prijepora i optužbi između gradskih vlasti i koncesionara javnog dočeka Nove godine Tonća Šundova, vlasnika tvrtke »Valentino fashion«, konačno je objavljen službeni program Silvestarske noći  na splitskim Prokurativama. Umjesto najavljivane Colonije, Splićani i gosti Staru će godinu ispratiti uz TBF, klapu Kamen, Nenu Belana i Band te Dinu Dvornika. Šundov je s Colonijom morao prekinuti dogovore zbog nedostatka novca. »Splitski đir« dočeka kulminirat će puštanjem u zrak više tisuća balona. Iako su Šundov i Grad Split vodili burnu prepirku oko sudjelovanja vlasti u financiranju dočeka, na što čelnici Splita nisu htjeli pristati - koncesionar se nada da će oni ipak novčano pripomoći. Direktor TZ Splita Vedran Matošić objašnjava pak da Grad po ugovoru o koncesiji nije dužan pomagati Šundovu. [M. Jurković]</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Sirijska molitva za kišu</p>
<p>DAMASK</p>
<p> – Deseci tisuća Sirijaca okupili su se u petak u džamijama diljem zemlje moleći da napokon padne kiša. Jedna od najgorih tamošnjih suša posljednjih godina ozbiljno je zaprijetila seljacima, ali i zalihama pitke vode. »Neka nam Bog oprosti grijehe i podari kišu«, molili su muslimanski vjernici. [akb]</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Skuterom na posao</p>
<p>TOKIO</p>
<p> – Japanski premijer Junichiro Koizumi ovaj je neobičan skuter prije mjesec dana dobio na dar od američkog predsjednika Busha, a u petak je njime napokon krenuo i na posao.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Japanaca do 2100. dvostruko manje?</p>
<p>TOKIO</p>
<p> – Ne poduzmu li se hitne mjere pronatalitetne politike, japansko će se stanovništvo  u roku od stoljeća smanjiti na polovicu sadašnjeg broja, objavila je japanska vlada. [Hina]</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="24">
<p>Dijalog sa stvarnosti</p>
<p>Izvankazališna stvarnost ponekad je frapantno pogođena kulisa dramskim događanjima na pozornici. Tako je predstava nastala po drami Mate Matišića »Sinovi umiru prvi« (dio »Posmrtne trilogije«), u režiji Božidara Violića, premijerno prikazana u četvrtak na večer u DK »Gavella«, koja se bavi svježim ranama hrvatskoga poraća, omotana u dnevnopolitičke vijesti, od uhićenja generala Gotovine do snažnih reakcija javnosti  na emisiju »Latinica« o ostavštini predsjednika Tuđmana. </p>
<p>Osim pogođenoga tajminga, što dodatno napinje svaki živac tog ionako prenapregnutoga Matišićeva dramskoga tkiva, ta predstava koja se prati u jednom dahu i u jezovitoj tišini, svojom znakovitom realističnošću i vrlo klasičnim, no preciznim i odmjerenim redateljskim postupkom, koji prati i prikladni estetski okvir (scenograf je Ivo Knezović, kostime je kreirala Irena Sušac, etno glazbu je skladao sam Matišić) otvara, već od prve (od svojih šest slika) beskompromisni, opori i bespoštedni dijalog s publikom.</p>
<p> Matišić na jeziku Imotske krajine, u profinjeno strukturiranoj i uravnoteženoj drami konciznih dijaloga, uzima ulogu glasnogovornika naroda za koji jedan mučni i iscrpljujući rat ne može završiti. I dok u srcu, za njegove aktere, on nikada neće biti gotov, duša bi bila mirna kad bi barem mogli pokopati svoje mrtve. I upravo na tom polju otvara se prostor  tragedije na tragu antičkih predšasnika, ali i dobra trilera, a poznavatelji  Matišićeve poetike su svjesni da je njemu najlakše krenuti u ekstatični crni humor, što i čini u ovoj drami, pa i u satiru, kojom se »otkriva skriveno i skriva bjelodano«.</p>
<p>Trgovina mrtvim tijelima  koju vodi Nepoznat Netko iz najviših hrvatskih vojnih krugova, sitni korumpirani bivši časnici ogrezli u kriminalu, branitelji oboljeli od PTSP-a, pravi i lažni invalidi, ogorčeni očevi »s obiju  strana«...  samo su dijelovi  te pripovijesti o hrvatskome poratnom martiriju. </p>
<p> Riječju, nova Violićeva  predstava je unatoč mračnoj i teškoj temi življa i veća od većine izvedenih ove godine,  za što je posebice zaslužan ugođen glumački ansambl. U njemu prednjače Dražen Kühn (Mićun), koji oblikuje   punokrvni lik idealne ekvilibristike između komičnoga i tragičnoga, te Sreten Mokrović (Ivica), koji je još jedanput pokazao zavidnu moć glumačke tranformacije, dok su vrlo solidne nastupe ostvarili Biserka Ipša kao dojmljiva žena iz naroda Franka, te očekivano na visini zadatka, naši doajeni Ljubomir Kapor (Jakov) i Pero Kvrgić (Dragoljub). </p>
<p>Dojmljive glumačke minijature  ponudili su: Darko Milas filigrantski izgradivši lik strica Luke, Sven Šestak u ulozi Ante zasljepljenoga  u svojim čvrstim idealima, Vlasta Knezović kao fascinatna Marta, Zoran Gogić (Galib). Daleko slabije interpretacije dali su Ivana Bolanča (Marija)  te  Enes Vejzović (Mijo), Janko Rakoš (Božo) i Siniša Ružić (Tihomir). </p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Tko djeci zatvara kazališna vrata</p>
<p>Tragom inspekcijskoga nalaza u osječkome HNK: Zašto je problematičan nastup malodobnika u večernjim predstavama  </p>
<p>Osječki HNK našao se na  meti Državnoga inspektorata, a povod je bila anonimna dojava o okolnostima oko rada stranaca u predstavama. Inspekcija je podnijela 14  prekršajnih zahtjeva, a javnost je osobito uzburkao onaj što se odnosi na  nezakonit nastup djece mlađe od 15 godina u kazališnim predstavama.  </p>
<p> U obrazloženju Državnog inpektorijata stoji da se takav nastup tretira kao posao »dramskoga glumca« i »redovita djelatnost poslodavca« te da se  predstave u kojima nastupaju djeca izvode u večernjim terminima, a prema zakonu noćni rad (vrijeme između 20 sati na večer i šest u jutro) maloljetnika je zabranjen.</p>
<p>Inspektorat dopušta, pak, da osobe mlađe od 15 godina smiju raditi za potrebe filmske, kazališne i slične djelatnosti prije 20 sati, »ali samo nakon prethodnog pregleda za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti« prema kojem će se ocijeniti  »da li poslovi koje obavlja ugrožavaju njegovo zdravlje ili razvoj«. </p>
<p>Iz svega toga proizlaze mnoga pitanja, od onoga zašto je tek ili upravo sada Inspektorat odlučio na takav način reagirati (kazalište je javna institucija u koju vjerojatno zalaze i sami inspektori) do toga kako da do sada nastup maloljetnika u predstavama, što je česta pojava u hrvatskim kazalištima, nikada prije nije bio upitan.  </p>
<p>A na pretpostavku da bi sudjelovanje u umjetničkom stvaranju »moglo ugroziti dječje zdravlje ili razvoj« zasigurno bi nabolje bi mogli odgovoriti brojni, sada, odrasli glumci što su prvi put na scenu stali  još kao djeca, a danas se s velikim veseljem sjećaju svojega kazališnog djetinjstva.  </p>
<p>No temeljno je pitanje može li se u ovome slučaju uopće govoriti o posloprimcu i poslodavcu, odnosno o radnom odnosu?  Božidar Šnajder, pomoćnik intendanta osječkoga HNK, smatra da se ne može govoriti o radnom odnosu jer je riječ o povremenim i kratkotrajnim nastupima maloljetnika u predstavama.</p>
<p> »S druge strane ako određeni dječji zbor ne smije sudjelovati u programu HNK poslije 20 sati, kako može nastupati na nekoj priredbi, također u večernjem terminu«, ističe Šnajder, dodajući kako takav stav Inspektorata otvara i brojne druge teme, od kojih i pitanje Dječjeg festivala u Šibeniku, gdje već dugi niz godina djeca nastupaju u večernjim satima pred brojnom odraslom i dječjom publikom.</p>
<p>U međuvremenu osječko kazalište zatražilo je svu potrebnu dokumentaciju za   maloljetnike što igraju u njihovim produkcijama, a predstavu »Sam čovjek« u kojoj glumi jedan dječak pomaknulo u raniji termin od 17, umjesto uobičajenih 20 sati kada se igrala pred polupraznim gledalištem.</p>
<p> Istodobno se u drugim hrvatskim kazalištima i dalje izvode predstave u uobičajenom večernjem terminu, u kojima  glume, plešu ili pjevaju i djeca.  </p>
<p>Sonja Tešinski</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Što je smeće, a što cvijeće?</p>
<p>Je li izložba pod nazivom »Smeće«, priređena u Galeriji Forum u Zagrebu, »prilog javnoj riječi u hrvatskim medijima«, kako to tumače organizatori, ili možda obračun s emisijom »Pola ure kulture« u kojoj je sredinom listopada emitiran kritički prilog o »nekad slavnom likovnom okupljalištu« koje je danas izgubilo rejting?</p>
<p>Sigurno je sljedeće: prilog novinarke Ivane Antunović Jović toliko je iziritirao savjet Galerije Forum da je njenih sedam članova (Stanko Jančić, Igor Zidić, Milan Bešlić, Nikola Koydl, Eugen Kokot, Andrej Smrekar i Dominique Narran) odlučilo braniti čast na vlastitome terenu i istodobno uzvratiti parafrazom stare kršćanske maksime: »Tko tebe kamenom, ti njega izložbom«!</p>
<p>Tako je prvoj polovici prosinca u Galeriji Forum priređena sedmodnevna izložba na kojoj je, pod nazivom »Smeće«, predočeno birano cvijeće petnaestero umjetnika: Šime Vulasa, Ede Murtića, Kuzme Kovačića, Vasilija J. Jordana, Ivana Kožarića, Dubravke Babić, Vatroslava Kuliša, Fadila Vejzovića, Đure Sedera, Zlatka Kesera, Nikole Koydla, Eugena Kokota, Ante Kuduza, Dalibora Jelavića i Miroslava Šuteja. </p>
<p>Izložba je, kako se otkriva u popratnome tekstu, odgovor na emisiju »tendenciozne urednice« Branke Kamenski koja »ispunjava skupe minute programa HTV-a« tvrdnjama da Galerija Forum umjesto umjetničke provokacije nudi bezličnost praznih zidova. Ona je, ujedno, reakcija na »nemušti« prilog »neinformirane novinarke« koja »podvaljuje gledateljstvu HTV-a«.</p>
<p>No, pozornije čitanje otkriva da je članove Savjeta Galerije Forum krajnje uzrujala i, zapravo, ponizila izjava poznate povjesničarke umjetnosti i akademkinje Vere Horvat-Pintarić. </p>
<p>Kritičarka pred kojom su mnogi godinama strijepili uistinu se nije mučila biranim riječima. Pripremala se za put, pa je gledateljstvu kratko i jezgrovito poručila da je Galerija Forum »nekad predstavljala nešto na ovim prostorima, a danas se u njoj izlaže smeće«.Da su ukusi različiti, na jedinstven je način posvjedočio i kipar Stanko Jančić u emisiji »Pola ure kulture«.  On, naime, smatra da »nijedna izložba ne može biti loša«. Može se samo dogoditi, tumači Jančić, da »posjetitelj bude u određenom nesuglasju s eksponatima«. No, ističe, doći će i »drugi gledatelj koji će biti u suglasju«. Drugim riječima: što je za jednoga smeće, to je za drugoga cvijeće!</p>
<p>Jelena Mandić-Mušćet</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Izniman božićni dar </p>
<p>Božićni koncert Simfonijskog orkestra HRT-a koji je osmislio šef dirigent maestro Nikša Bareza s programom božićnih pjesama, blistavih zvukova trublji i prigodnih orkestralnih partitura održan je u četvrtak u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu.</p>
<p> Gost Majstorskog ciklusa bio je u ovoj svečanoj prigodi vrsni Djevojački zbor Zvjezdice, koji je na podij velike dvorane »Lisinskog« bogato okićen crvenim božićnih zvijezdama ušetao s upaljenim svijećama pjevajući gregorijanski uvod poznatog ciklusa »A Ceremony of Carols« Benjamina Brittena. </p>
<p>Uz pratnju harfistice Diane Grubišić-Ćiković nizalo se devet vrlo zahtjevno oblikovanih i pod vodstvom dirigenta Zdravka Šljivca pomno nastudiranih britanskih božićnih pjesama s epilogom istovjetnim uvodu uz koji su se Zvjezdice, ponovivši ga, udaljile s pozornice praćene pljeskom zadovoljne publike. Upitno je bilo jedino nesavršeno, možda čak i nepotrebno ozvučenje. </p>
<p>Program u nastavku večeri bio je gotovo nepoznat širem auditoriju. Prvi put u Hrvatskoj izvedena su dva efektna koncerta za trublju iz pera autora 20. stoljeća, u virtuoznoj izvedbi dvojice istaknutih članova Simfonijskog orkestra HRT-a.</p>
<p> Dario Teskera svirao je pretežito romantično obojen Koncert za trublju i gudače francuskog autora Roberta Planela, a Vedran Kocelj Concerto Piccolo na temu B-A-C-H za trublju, gudače, čembalo i glasovir Estonca Arva Pärta, koji je u svoj apartni suvremeni skladateljski izričaj domišljato utkao elemente baroknog stila. </p>
<p>Program su upotpunile dvije lijepe romantične simfonijske partiture, obje inspirirane novelom »Noć uoči Božića« Nikolaja Vasiljeviča Gogolja. Bila je to predigra operi »Caričine cipelice« Petra Iljiča Čajkovskog i simfonijska suita iz opere »Badnja noć« Nikolaja Andrejeviča Rimski-Korsakova. Posebno se svidjela ova potonja u majstorskoj obradi i orkestraciji bajkovite priče iz seljačkog života u Ukrajini u 18. stoljeću. </p>
<p>Maestro Nikša Bareza uzorno je predstavio taj dosta ozbiljan, ali i zanimljiv program sa svojim uigranim orkestrom i njegovim odličnim solistima (violinom, flautom, klarinetom, gostujućim trubačima i drugima) kao izniman božićni dar pretplatnicima Majstorskog ciklusa HRT-a i široj publici u skorašnjim odgođenim radijskim i televizijskim prijenosima.</p>
<p>Višnja Požgaj</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Otkriveni  stari kršćanski grobovi</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Arheolozi splitskog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u četvrtak su uz istočne zidine Dioklecijanove palače u Hrvojevoj ulici otkrili još tri starokršćanska groba s 15 skeleta, koji potječu iz 4. stoljeća.</p>
<p> Prije nepuni mjesec dana na istom je mjestu pronađeno sedam sličnih grobova, što je bio prvi slučaj otkrivanja starokršćanskih grobova uz same zidine palače iz ranijeg razdoblja Dioklecijanove vladavine.</p>
<p> Prema riječima više savjetnice-konzervatorice splitskoga Konzervatorskog odjela Tajme Rismondo, jedan ukop na groblju obavljen je pod tegulama – rimskim crjepovima četvrtastog oblika, jedno je dijete pokopano u amfori, dok su ostala tijela položena u kamene obložnice i zemlju. »Pokojnici su pripadali običnom puku, a uz njih su pronađene ukrasne kopče te dijelovi nošnje i uporabnih predmeta kao što je preslica«, ističe Rismondo. Groblje bi moglo imati veze s crkvicom sv. Katarine Aleksandrijske, starokršćanske mučenice, za koju se pretpostavlja da je bila izgrađena u blizini toga arheološkog nalazišta i čiji se titular čuva u Crkvi sv. Dominika.</p>
<p> Nalazište će nakon istraživanja biti konzervirano i zasuto zemljom, a osteološki materijal će se poslati na analizu u zagrebački HAZU.  [Mira Jurković]</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="29">
<p>Za Australce Hrvati, za Hrvate Australci  </p>
<p>Australija više ne želi plaćati skupocjen razvoj igrača  kao što je to učinila Šimuniću, koji je onda odlepršao konkurentima</p>
<p>Nakon što je ždrijeb za SP u Njemačkoj 2006. odredio da u istoj skupini igraju Australija i Hrvatska, uz Brazil i Japan, u australskoj javnosti ne prestaju polemike kako će izgledati  ta utakmica. Jasno je i zašto, većinu australske reprezentacije čine momci hrvatskog podrijetla, od roditelja koji su iz Hrvatske u potrazi za kruhom stigli u Australiju. Svi imaju razvijen osjećaj domoljublja prema zemlji njihovih korijena, no beskompromisno nastupaju za svoju sadašnju domovinu. </p>
<p>Neki od njih, poput Josipa Skoke, tvrde da će se u toj utakmici osjećati i teško i ponosno, jer bi s istim žarom s kojim nastupa za Australiju igrao i za Hrvatsku. S druge su strane neki igrači iz hrvatske reprezentacije, poput Didulice, Šerića i Šimunića, rođeni u Australiji, gdje su i stekli državljanstvo, no intencijom HNS-a i  željom njih samih te njihovih roditelja našli su se u hrvatskoj nacionalnoj vrsti. </p>
<p>Stoga nisu čudni neki napisi u australskim novinama kako se više ne smije događati da Australija plaća skupocjen razvoj igrača po kampovima i pripremama kao što je to učinila Šimuniću, koji je onda odlepršao konkurentima. Fenomeni australsko-hrvatskih nogometnih odnosa tako se produbljuju do usijanja, koje će biti neizbježno ako se u posljednjoj utakmici skupine, kad će igrati Australija i Hrvatska, dogodi da pobjednik baš s tim bodovima prođe u idući krug.  </p>
<p>Razvoj australskog nogometa najuže je povezan s hrvatskom iseljeničkom zajednicom, koja je držala dvije Croatije, iz Melbournea i Sydneyja. To su svojedobno bili najkvalitetniji australski klubovi, osvajači brojnih trofeja. Međutim, zabranom isticanja etničkih znakovlja i imena, ali i osnivanjem neovisne hrvatske države, žar i strast naših ljudi za nogometom je splasnula. Klubovi su zapali u financijski glib, kvaliteta se smanjila pa oni danas tavore u nižim ligama. </p>
<p>»Kad se Australija kvalificirala na Svjetsko prvenstvo pobjedom protiv Urugvaja, mi smo Hrvati ovdje osjećali smo se kao otac koji je udao kćer. Toliko ju je pazio, njegovao i čuvao, a ona je onda otišla bez pozdrava. Tako je i s australskim nogometom. Australski su mu Hrvati dali sve, sada će morati i igrati protiv Hrvatske, a u ovdašnjoj javnosti kao da se želi zaboraviti doprinos Hrvata australskom nogometu. Zato smo malo tužni«, kazao je urednik sporta u Hrvatskom Vjesniku Tonči Prusac, dugogodišnji aktivan član uprave Melbourne Knightsa, bivše Croatije iz Melbournea. </p>
<p>Nema dvojbe, bit će paradoksalno vidjeti možebitnu situaciju na terenu u ovoj utakmici -  na igralištu bi moglo biti 20 Hrvata i dva Australca.</p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Hugo Rodallega u Dinamu</p>
<p>Povijest uči da ne postoji Dinamov transfer koji nije u stanju »propasti« u posljednjim sekundama</p>
<p>Kolumbijac Hugo Rodallega od sljedećeg bi tjedna trebao postati igrač Dinama! Kolumbijsko »čudo od djeteta« u završnim je pregovorima s maksimirskim klubom i uskoro bi trebao postati svojevrsni hit hrvatskoga prvenstva, i to, kako neki predviđaju - veći i od brazilskog dvojca Eduardo-Etto. Dakako, Dinamo će biti presretan bude li Rodallega i na tragu Eduarda, a pogotovo ako dosegne njegovu kvalitativnu razinu. </p>
<p>Maksimirski je sportski direktor Zvjezdan Cvetković trenutačno u Kolumbiji gdje, kako nas uvjeravaju u klubu, za koji dan treba zgotoviti i posljednje detalje vezane uz transfer mlade kolumbijske zvijezde. Rodallega je 20-godišnji napadač koji se, između ostalog, diči i epitetom najboljega mladog nogometaša Južne Amerike! Tako je, barem, pokazala anketa tv-postaje Fox sports u kojoj je Rodallega bio ispred velike zvijezde Argentine i Barcelone Lionela Messija. </p>
<p> »Posao bi trebao biti zgotovljen u ponedjeljak ili utorak. Njegov ga je menadžer ponudio Dinamu, pogledali smo videozapise i procijenili da bi bio pojačanje za Dinamo. Uslijedio je službeni kontakt s njegovim klubom, a sportski direktor Cvetković otišao je u Kolumbiju uživo se uvjeriti u Rodallegine igračke kvalitete. Promatrao ga je u finalnoj utakmici kolumbijskog prvenstva, gdje je bio najbolji igrač i zabio dva gola«, izvijestio je Siniša Jagodić, Dinamov član Uprave za komunikacije. </p>
<p>U prvoj je finalnoj utakmici Rodallegin Deportivo Cali pobijedio Real Cartagenu sa 2-0, a uzvratni je dvoboj na rasporedu u nedjelju. No, i prvi je finalni okršaj bio sasvim dovoljan uzorak za procjenu kvalitete...</p>
<p> Rodallega je ujedno bio predvodnik mlade kolumbijske selekcije na njenom putu do naslova kontinentalnog prvaka početkom ove godine. Na turniru je propustio samo dvije utakmice, a u svojih je sedam nastupa ukupno zabio 11 golova. Boliviji je na startu natjecanja, i to od 47. do 88. minute, utrpao četiri pogotka za konačnih 5-0! </p>
<p>  Sredinom sezone napustio je svoj dotadašnji klub Deportes Quindio, za kojeg je zabio sedam golova te prešao u Deportivo Cali, u kojem je 12 puta tresao suparničku mrežu.</p>
<p>  Ipak, kad je Dinamo u pitanju, valja i te kako biti oprezan pri rabljenju termina poput »gotovo«, »dogovoreno«, »definirano«... Povijest uči da ne postoji Dinamov transfer koji nije u stanju »propasti« u posljednjim sekundama. </p>
<p> Na upit ima li još Dinamu zanimljivog materijala u Južnoj Americi kojeg bi mogli dovući u Maksimir ove zime, Jagodić je uzvratio:</p>
<p>»Ima, ali to je periferno...«</p>
<p>U Dinamu nas ujedno uvjeravaju da još nisu odustali od angažmana mladog hrvatskog reprezentativca Ognjena Vukojevića, trenutačno člana belgijskog Liersea.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Nadoveza sportski direktor do lipnja? </p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Predsjednik Hajduka Branko Grgić najavljuje da će većinu odluka glede formiranja momčadi i stručnog stožera prolongirati za početak siječnja, a najvažnija je vijest da će Pero Nadoveza po svemu sudeći postati v. d. sportskog direktora. Grgić pojašnjava: </p>
<p>»Postavljanje Nadoveze za sportskog direktora najsvrsishodnije nam je rješenje u ovom prijelaznom razdoblju do lipnja. Tada očekujemo da tu funkciju preuzme Sergije Krešić.« </p>
<p>Prema tome, Hajduk će čekati Krešićev povratak iz Španjolske, a do tada će Nadoveza osmišljavati stručnu politiku kluba. Gudelj, pak, želi osnažiti stručni stožer dovođenjem Marina Fradelića, kondicijskog trenera koji surađuje s Lukom Peruzovićem. </p>
<p>»Trener sâm bira svoje suradnike i ova se Hajdukova uprava nikad nije miješala u odluke čovjeka odgovornog za rezultate. Tako će biti i sada«, kaže Grgić. </p>
<p>Sve ovo i ne bi bilo čudno da na Poljudu ne rade dva fakultetski obrazovana trenera za tjelesnu spremu - Duje Poljak i Boro Peyrek. Uglavnom, pripreme startaju 5. siječnja i do početka prvenstva trenirat će se u gradovima u blizini Splita, od Makarske, preko otoka Brača, do Kupresa i Međugorja. Takvim raspletom nije oduševljen direktor Fredi Fiorentini, koji je naprasno otkazao već dogovorene pripreme u Turskoj, pa i s dozom sarkazma kaže: </p>
<p>»Najveći su nam problem ovih priprema u okolici Splita travnjaci. Lako je za hotele, iako su mnogi zatvoreni, ali se brinem da će nam igrači trenirati po blatnjavim travnjacima.«</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Janica druga na treningu spustu </p>
<p>VAL D'ISERE</p>
<p> – Hrvatska skijašica Janica Kostelić ostvarila je sjajno drugo vrijeme na drugom treningu spusta u francuskom Val d'Isereu prije službene utrke, koja je na rasporedu u subotu. Tako je među svim spustašicama Janica ostavila najbolji dojam, nakon petog i drugog mjesta na treninzima. [S. K.]</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Spasonosni plan u osam točaka  </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Dva je mjeseca nakon prvog istupa u javnosti Generacija '92, skup igrača i trenera uz koje su vezani najveći uspjesi hrvatske košarke, objavila nacrt programa rada HKS-a i poboljšanja hrvatske košarke.  </p>
<p>Generacija '92, koju su u petak predstavljali Stojko Vranković, Aleksandar Petrović, Veljko Mršić, Danko Cvjetićanin i Franjo Arapović, objedinila je ideje u osam točaka, u kojima se redom spominju: davanje prioriteta nacionalnom prvenstvu, reogranizacija saveza kroz tri neovisna, ali koordinirana sektora (upravljački, marketinški, stručni), promjene u radu reprezentacije, davanje prioriteta trenerskoj struci, program popularizacije košarke, osnivanje Doma slavnih i jačanje utjecaja hrvatske košarke unutar svjetske organizacije. </p>
<p>»Nama je program najjači adut. Neke od točaka postoje u HKS-u, ali su navedene samo formalno«, kazao je Danko Cvjetićanin. </p>
<p>Dugo očekivani sastanak s predstavnicima HKS-a trebao bi se održati sljedećeg tjedna. </p>
<p>»Čekali smo poziv HKS-a i dobili ga tek ovaj tjedan. Stvari koje su se dogodile u prošla dva mjeseca vrlo su loše. Izrečeno je mnogo ružnih stvari, najviše se napadalo Dina Rađu«, kazao je Veljko Mršić. </p>
<p>I Generacija '92, poput mnogih, čeka izglasavanje Zakona o sportu, koji u Hrvatskom saboru nije još došao na čitanje. Najbolje je upućeni član Generacije '92 za takva pitanja saborski zastupnik Franjo Arapović. </p>
<p>»Indikativno je da su iz Hrvatskog olimpijskog odbora stigle primjedbe na dva članka koja govore o sukobu interesa u vođenju sportskih društava.« </p>
<p>Po pitanju novog izbornika, Generacija '92 slaže se da bi to trebao biti Jasmin  Repeša. No, Arapović je izrazio sumnju: </p>
<p>»Ne vjerujem da je moguća Repešina suradnja s Dankom Radićem. Je li Repeša pozvan znajući da neće moći prihvatiti reprezentaciju?«</p>
<p>Generacija '92 dotaknula se još mnogo pitanja - popularizacija košarke, rad s mlađim selekcijama, domaća liga, kult reprezentacije... Sve odgovore neće moći dobiti u Lipovečkoj, a možda ih tamo neće ni tražiti.</p>
<p>Iva Perdec Augustić</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="34">
<p>Eritreja više nije sigurna </p>
<p>»Svi naši časnici su jako dobro i zdravo«,  poručuje iz Etiopije šef hrvatskog promatračkog tima, brigadir Vlado Čondić</p>
<p>Sigurnosna situacija u Etiopiji i Eritreji je napeta i potencijalno nestabilna, a to se posebno odnosi na  eritrejsku stranu, potvrdio je u petak, u ekskluzivnom javljanju za Vjesnik, brigadir Vlado Čondić, šef sedmeročlanog hrvatskog tima u mirovnoj operaciji UN-a u Etiopiji i Eritreji (UNMEE).</p>
<p>Prema Čondićevim riječima, u ovom trenutku ne postoje naznake da bi moglo doći do oružanog sukoba između dviju zemalja. Mirovne snage i dalje provode redoviti monitoring uzduž crte razgraničenja, a bez obzira na novonastalu situaciju, nisu zabilježeni pokreti vojnih snaga. </p>
<p>»Obje zemlje poštuju mirovni sporazum, pa se vojne postrojbe ne nalaze unutar pograničnog područja«, otkriva šef hrvatskih mirovnjaka.</p>
<p>Usprkos tomu, pripadnici međunarodnih  mirovnih snaga, među kojima i  petorica časnika Hrvatske vojske, prebačeni su u susjednu Etiopiju, nakon što su eritrejske vlasti od mirovnog osoblja UN-a, Kanađana i Europljana, zatražile da napuste tu zemlju. </p>
<p>»Objektivno gledano, Eritreja više nije bila sigurna zemlja za vojnike/civile, naznačene u pismu koje je UN zaprimio prije desetak dana«, objašnjava Čondić. </p>
<p>Vjesnikov sugovornik potvrđuje da su svi hrvatski vojni promatrači u petak sretno stigli na teritorij Etiopije, svi su dobro i nalaze se u sigurnom okruženju. Štoviše, već su raspoređeni u promatračke timove na etiopskoj strani i nastavljaju raditi svoje redovite poslove.</p>
<p>»Bitno reći da su svi hrvatski promatrači u ovoj situaciji obveze izvršavali krajnje profesionalno i korektno, poštujući odluke zapovjedništva UNMEE-a«, naglašava Čondić. </p>
<p>Objašnjava nam kako su naši mirovnjaci u stalnom kontaktu i s MORH-om i s našim vojnim savjetnikom pri UN-u brigadirom Ivicom Kinderom. Svi su na vrijeme bili upoznati mogućnom evakuacijom iz područja misije kao i drugim mogućim scenarijima  koji su bili razmatrani za rješavanja ove krize, a ugodno ih je iznenadio i dopis hrvatskog veleposlanstva u Egiptu u kojem se nudi sva potrebna pomoć u slučaju potrebe. </p>
<p>»Svi naši časnici su jako dobro i zdravo te koristim ovu priliku da putem vaših novina o tome obavijestim sve njihove obitelji«,  poručuje iz Etiopije šef hrvatskog promatračkog tima brigadir Vlado Čondić.</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Beograd ipak popušta   </p>
<p>Velikodržavni projekt bit će pospremljen u ladicu, a nova platforma ne bi trebala predstavljati trn u oku kosovskih Albanaca</p>
<p>Srbija bi uskoro mogla donijeti novu platformu za pregovore o budućem statusu Kosova. </p>
<p>Grupa suradnika predsjednika Borisa Tadića i premijera Vojislava Koštunice dobila je zadatak da do početka siječnja sastavi tekst koji će biti prihvatljiv za dvojicu glavnih pregovarača, ali i za međunarodnu zajednicu.</p>
<p>Tadić, Koštunica i ministar vanjskih poslova SCG Vuk Drašković suglasili su se na sastanku pregovaračkog tima, održanom u srijedu, da bi se službeni Beograd trebao suzdržati od prejudiciranja statusa koji vjerojatno neće biti u skladu sa željama Srbije i, umjesto toga, usredotočiti se na prioritete za koje se čini da imaju potporu SAD i EU.</p>
<p>Poslije sastanka pregovaračkog tima, izdano je šturo priopćenje da je donijeta odluka o formiranju radnih grupa za očuvanje vjerskih objekata, zaštitu manjina, decentralizaciju, imovinsko-pravne odnose i povratak izbjeglih. Kako svi znaju da je povratak izbjeglih propagandni trik Beograda, jer se kosovski Srbi uglavnom ne žele vratiti na Kosovo, a mnogi se i nemaju na što vratiti,  jer su u međuvremenu prodali svoju imovinu, nitko to nije uzimao ozbiljno. </p>
<p>No, u četvrtak i petak, razgovori najviših srbijanskih dužnosnika sa zamjenikom UN-ova pregovarača Marrtija Ahtisaarija, austrijskim diplomatom Albertom Rohanom pokazali su da je Beograd uvažio zahtjeve međunarodne zajednice i usuglasio četiri relativno razumna prioriteta  koji se mogu nazvati legitimnim interesima Srbije na Kosovu. Velikodržavni projekt bit će pospremljen u ladicu, a nova platforma ne bi trebala predstavljati trn u oku kosovskih Albanaca.</p>
<p>Do kopernikanskog obrata ipak nije došlo preko noći. Jedno od vjerojatnih objašnjenja polazi od toga da je predsjedniku Tadiću prilikom posjeta Washingtonu krajem studenoga predočeno da su perspektive da će Kosovo na bilo koji način ostati u sastavu Srbije mršave, te da bi Beograd morao razumnije pristupiti pregovorima. </p>
<p>U zamjenu, međunarodna zajednica bi razmotrila otpis svih postojećih dugova (13 milijardi dolara), podržala velike investicije u Srbiji i na Kosovu, i predstavila jasnu shemu ubrzanog pridruživanja EU-u i NATO-u.</p>
<p>Sličan plan napravio je prije mjesec dana utjecajni Savjet za međunarodne odnose u Washingtonu. Detalji nisu poznati, ali neslužbene informacije govore o tome da se u uskom krugu najviših dužnosnika ponuda ozbiljno razmatra. Razumije se, milijarde dolara ne mogu zamijeniti »prazninu u duši srpskog naroda koja bi nastala gubitkom Kosova«. </p>
<p>Najviši dužnosnici ponudu razmatraju samo zato što Srbija već dovoljno živcira međunarodnu zajednicu odbijanjem izručenja Ratka Mladića, Radovana Karadžića i ostalih  optuženika za ratne zločine. A ponuda sadrži i mogućnost da se SAD suzdrži od daljnje potpore  crnogorskoj neovisnosti, u slučaju da se Beograd pokaže veoma kooperativnim.</p>
<p>Bojan al Pinto-Brkić</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Teški pregovori o novoj vladi</p>
<p>Iračka izborna komisija priopćila je da će biti potrebno najmanje dva tjedna kako bi se prebrojali glasovi s općih parlamentarnih izbora održanih u četvrtak i proglasili pobjednici. To se objašnjava strogim mjerama kontrole, odnosno nastojanjem da se spriječe bilo kakve nepravilnosti i zloporabe. </p>
<p>Iako je prerano davati prognoze o izbornim pobjednicima, gotovo je sigurno da nijedna politička stranka ne može računati na apsolutnu većinu. Stoga se mogu očekivati  mukotrpni međustranački pregovori o uspostavi nove iračke vlade. </p>
<p>Vjeruje se da bi se u tim kombinacijama mogli naći i predstavnici sunitske zajednice i sekularističkih stranaka. Suniti su uglavnom bojkotirali privremene izbore održane 30. siječnja. Uključivanje sunita u politički proces bilo bi od ključnog značaja za osiguranje mira i iračku budućnost u cjelini. Neki analitičari ne isključuju i mogućnost uspostave vlade iračkog nacionalnog jedinstva. </p>
<p>Vjerovati da će nakon izbora  pobuna u Iraku neće prestati bila bi samo još jedna u čitavom nizu dosadašnjih obmana. Naime, bez obzira na rezultate izbora (neće se najvjerojatnije mnogo razlikovati od siječanjskih), samo pregovori s iračkim pobunjenicima mogu donijeti mir i sigurnost zemlji. Tek tada bi Amerikanci stvarno mogli odahnuti, a već zamoreni vojnici počeli konačno izlaziti iz iračkog pakla.</p>
<p>Glasnogovornik Bijele kuće je izbore opisao kao »povijesni dan« koji će pomoći slobodi u Iraku, a britanski šef diplomacije Jack Straw kao izraz želje Iračana da žive u demokratskom društvu. Moskva, koja je ranije imala velike poslovne interese u Iraku, označila je izbore kao »otvaranje nove stranice iračke povijesti«.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Al Zarqawi uhićen, pa pušten!</p>
<p>Irački dužnosnik potvrdio da je prošle godine uhićen drugi čovjek Al Qaide, no vlasti ga  nisu prepoznale, pa je oslobođen</p>
<p>Abu Musab al Zarqawi, drugi čovjek Al Qaide, prošle je godine uhićen, ali je pušten na slobodu jer ga iračke vlasti nisu prepoznale! Tu vijest, koju je u četvrtak navečer CNN-u potvrdio irački zamjenik ministra unutarnjih poslova Hussain Kamal, s određenom dozom nevjerice prenose  svjetski mediji u petak, pitajući se je li to moguće.</p>
<p>Najtraženiji čovjek u Iraku,  tridesetdevetogodišnji Jordanac Al Zarqawi, bio je prošle godine u pritvoru, no vlasti ga nisu prepoznale pa je oslobođen, priznao je  Kamal CNN-u,  ne htijući ulaziti u pojedinosti tog slučaja. </p>
<p>No, činjenica je da čovjek za kojim je raspisana nagrada od 25 milijuna dolara i za kojega se tvrdi da je zamjenik Osame bin Ladena i vođa Al Qaide u Iraku, dosad uspijevao izbjeći uhićenje. Na njega je još od 2003. otvoren lov, nakon što ga je Colin Powell povezao s Osamom bin Ladenom u jednom svom govoru. Kako se tvrdi, upravo Al Zarqawi stoji iza brojnih terorističkih napada u Iraku i prošlomjesečnog napada na hotel u Jordanu u kojemu je poginulo oko 60 ljudi.</p>
<p>Irački general Nasser Abadi u četvrtak je izrazio sumnju u točnost Kamalovih tvrdnji, rekavši da je iračka vojska u nekoliko navrata provjeravala dobivene informacije, no nije uspjela ući u trag Al Zarqawiju.</p>
<p>Američki dužnosnik kojega je CNN sada kontaktirao, nije želio potvrditi, ali ni opovrgnuti vijest koju mnogi smatraju šokantnom. Mediji  podsjećaju da iračke vlasti i američka vojska u Iraku često dobivaju informacije o navodnom boravištu Al Zarqawija. </p>
<p>Tako su u travnju, američki vojnici upali  u bolnicu u Ramadiju nakon što su primili  navodno pouzdane obavještajne podatke da se Al Zarqawi tamo skriva, no nisu ga pronašli. </p>
<p>Prema riječima anonimnih dužnosnika Pentagona, Al Zarqawi je gotovo bio uhićen i u veljači ove godine kad je navodno išao na jedan sastanak u Ramadiju.  Američke trupe postavile su mu zasjedu na nekoliko točaka na cesti prema tom gradu, no uspio im je pobjeći. </p>
<p>Lov je nastavljen nekoliko kilometara, a kad je njegovo vozilo napokon zaustavljeno, on je nestao.  Tada su uhićeni njegov vozač i tjelohranitelj, a u vozilu je pronađeno računalo s »važnim informacijama« koje su  ukazivale da se Al Zarqawi redovito dopisuje s  Osamom bin Ladenom,  kažu dužnosnici. </p>
<p>I dok je svjetska javnost uskraćena za pravu informaciju o  Al Zarqawiju i njegovu navodnom uhićenju, on (ili netko u njegovo ime) i dalje povremeno upućuje militantne pozive svojim sljedbenicima u svijetu da »nastave napade na američke snage u Iraku« i upozorava kako »predsjednik Bush nikad neće popustiti«.</p>
<p>Gordana Tintor</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Policijsko upozorenje u Sydneyju </p>
<p>SYDNEY</p>
<p> - Australska policija pozvala je u petak stanovnike Sydneya da ovog vikenda ne posjećuju plaže južno od grada, koje bi mogle, prema tim informacijama, biti poprište novog nasilja. Šef policije ističe da najnovija izvješća govore o velikom broju pojedinaca koji namjeravaju ondje otići u nedjelju kako bi pravili probleme.  [AFP/Hina]</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="39">
<p>Sajam u školi</p>
<p>Sajam je svima u školi »događaj sezone« u čijoj su pripremi sudjelovali, izravno ili neizravno, svi: i učenici i nastavnici i roditelji</p>
<p>Zagrebačka Osnovna škola Matije Gupca izdvaja se iz mnoštva drugih škola po mnogo čemu, na njoj nema grafita, okolo nje nema smeća, puna je cvijeća, slike i plakati na zidovima, u njenu se sklopu održava nastava internacionalne škole i svake godine uoči Božića imaju Božićni sajam. Pokrenut je prije desetak godina na inicijativu majke jedne učenice kojoj su se svidjeli takvi sajmovi u inozemstvu i zahvaljujući angažmanu svih zaposlenika i učenika škole, na čelu s ravnateljicom Mirjanom Pivac, opstao do danas na opću radost učenika koji ga vrlo ozbiljno shvaćaju. </p>
<p>U četvrtak se, stoga, nije moglo naći parkirališno mjesto na prilazu školi, jer sajam je svima, na bilo koji način vezanima uz školu, »događaj sezone« u čijoj su pripremi sudjelovali, izravno ili neizravno svi: i učenici i nastavnici i roditelji, među kojima je mnogo pripadnika diplomatskog zbora u Republici Hrvatskoj čija djeca polaze internacionalne razrede. </p>
<p>Tipično školska buka sjedinjena s božićnom glazbom samo je pojačala uzbuđenje oko štandova na kojima su se učenici iz petih žila trudili prodati sve do posljednjeg izloška. Razredi se natječu u tome čiji će štand biti najljepši, a potrošačka se groznica može usporediti samo s onom na vrlo povoljnim rasprodajama, jer svi roditelji moraju kupiti sve radove svoje djece kako bi razred još više zaradio. </p>
<p>To je događanje postalo proslavom kojoj ne parira niti završna priredba za kraj godine. Od početka prosinca u svim se razredima zahuktala prava učenička manufaktura iz koje su kao na traci izašle neobične čestitke, nakit za bor, svijećnjaci i ukrasi svih vrsta koji su se našli na štandu. Tome su još mame pridodale kolače iz svojih kuhinja koje mali, ali vješti, prodavači prodaju punih usta. Nakon zatvaranja blagajni i zbrajanja utrška, novac će otići onima kojima je najpotrebniji, a ostane li koja kuna za nju će se učenici u razredu počastiti uoči polugodišta. </p>
<p>Snježana Babić Višnjić</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Središte mašte na vrhu svijeta</p>
<p>Kako stigne obići Zemlju za 24 sata, kako se postaje Djedom, otkad živi na sjeveru? Djed se malo toga sjeća, pa ni toga ima li letačku dozvolu za saonice i kako je prije dostavljao darove</p>
<p>Djecu ne donose rode, u redu. Ali Djed Mraz postoji. Donosi li on osobno darove, kako sve stigne, slaže li se s pomagačima i gospođom Mraz, to  mogu biti pitanja za raspravu. No postoji li nije upitno, u to se može uvjeriti svatko tko se uputi na sjever. </p>
<p>Kad je, prije četiri godine, u Zagreb došao Djed Mraz ravno iz Finske, susrevši se s poklonicima najprije na aerodromu, a potom na Trgu, mnoga su djeca bila tužna. Zapravo, ona koja su ga vidjela bila su tužna jer je otišao. A ona koja nisu… Pa, tuga je najblaža riječ koja se može upotrijebiti. </p>
<p>»Vi ste najgori mama i tata na svijetuuuuuu. Kakvi ste! Dobro, dobro. Tako ću i ja vama jednog dana napraviti«, slušala sam satima. U strahu da će dan kojim petogodišnje dijete prijeti doći i prije nego se okrenemo, obećali smo da ćemo je iduće godine voditi na Trg. Ali Djed je, onaj finski, otišao na neke druge trgove. Još su jedni blagdani prošli u prigovaranju na račun roditeljstva, bez prijetnji, ali s provokacijama tipa »ah, baš me briga, kao da on uopće postoji«. </p>
<p>»Pa postoji, vidjela si ga«, pokušavali smo. »Aha, možeš si misliti.« Naravno, upalilo je, kao i uvijek. »Obećavamo ti, iduće godine idemo u Finsku.« </p>
<p>Godinu i pol nakon zagrebačkog posjeta, počela je »operacija Rovanijemi«. Usred ljeta na mreži smo gledali što Djed radi, planirali rutu - odlučili putovati automobilom jer je saonicama neudobno - rezervirali smještaj. Svi su na plaži znali da idemo Djedu, ali su mislili na djeda s malim d. Srećom, jer teško bi bilo objasniti da ćemo se voziti 3640 kilometara tamo i toliko natrag da bismo vidjela Djeda. I sami smo sebi mogli teško objasniti, ali obećali smo. Povratka nije bilo.  </p>
<p>Došao je i taj prosinački dan. Auto smo natrpali najdebljom odjećom koja postoji za uvjete na Sjevernom polu, iako Selo Djeda Mraza nije baš na polu, prikupili internetske rezervacije za smještaj u Luebecku, Gaevleu i, napokon, u hotelu u Rovaniemiju, a u kojem nego hotelu Djeda Mraza. Uz sve i printana karta za prelazak Oresundskim mostom. Dakako, mogli  smo izabrati i rutu s finske strane, a ne Švedskom, ali 18 sati vožnje trajektom po, kako tvrde preživjeli, ne baš miroljubivu Baltiku činilo se previše. Ako uopće nešto može biti previše na putu dugom 7280 kilometara. </p>
<p>Dođe li netko na sličnu ideju, koja je sjajna, da ne bi bilo zabune, neka najveću pozornost posveti izboru glazbe. Zapravo, neka ponese sve što ima i još toliko posudi. Tako su veći izgledi da svaki treći CD neće biti s božićnom glazbom. U malim količinama je super. Ali do Finske i natrag, pa recimo to ovako, predozirali smo se zvončićima. Sama autokarta, ni najpreciznija, neće pomoći kad smještaj rezervirate internetom, bogznagdje. Zato je za takav put nužan i navigator, jer seoskih cestica i proplanaka u kartama nema. A naći Djeda nije jednostavno. </p>
<p>Naravno, tako dugo putovanje krasna je prigoda vidjeti kako se živi u Europi. Uređenoj, obrađenoj, punoj vjetroelektrana na najboljim mjestima, gdje upravljač vozila treba podupirati i koljenom da se ne odleti s ceste. Mostova nema. Nositi hranu na tako dalek put besmisleno je, a šteta je i ne kušati specijalitete raznih regija, pa smo odlučili češće stajati. No imate li izbirljivo dijete, situacija postaje zamršenom. Krafnu ne bi, to ima i doma. Peciva su tvrda i nekako tamna, prema sjeveru sve crnja i zrnatija. Naresci od lososa i soba izazivaju stravu u očima. Haringa u slatkom soku? Umak od rajčice na špagetima nema veze s bakinim, ima kožice, a nisu ni špageti nego makaroni. Pa neke istine nije lako dokučiti, objašnjavali smo djetetu. Dalek je to put, drukčije zemlje, drukčija hrana. Moraš jesti, uvjeravali smo je. No ona se već mjesecima »hranila« božićnom bajkom. </p>
<p>Nije ni odraslima lako. Recimo kavopijama. Situacija dijametralna pecivima: što sjevernije, to svjetlije i rjeđe. I skuplje, dakako, pa se daleko od domovine začas aktivira patriotizam. Evo, na jugu Švedske šalica kave, jedine koja postoji, stoji oko 25 kuna. Nisam prigovarala, ulila sam to nešto u sebe, ali kao za vraga, konobarica je htjela znati kakav je bio doručak. Ostatak obitelji pristojno je gledao u tanjure prekrivene salvetama - crno zrnje, džem od nebeskih bobica, slatki namaz s dimljenim sirom - a ja sam, u napadu iskrenosti i jutarnje nervoze, rekla da je kava bila slaba. Na odgovor otkud smo, gospodična je imala dodatak da ni na našem moru nije jeftinije. Prvo, jest (švedski doručak koštao je oko 170 kuna), drugo, mi pijemo kavu, a treće, piti je s pogledom na autocestu ne da se uspoređivati s Jadranom. </p>
<p>Prvi nas je strah, umorne i gladne, zatekao u potrazi za hotelom u Luebecku. Na internetu je izgledao sjajno, potpuno obnovljena farma, namještaj od borovine, malo izvan grada. Malo izvan svega. Da nismo imali neizmjerno povjerenje u GPS navigacijski sustav i nimalo zdrava razuma nakon 16 sati vožnje, utekli bismo negdje gdje ima svjetla. Ovako, dijete je najprije tražilo da se zaključamo, a onda pitalo jesmo li mi gledali »Obitelj Adams«. Da, gledali. Crno se drveće pod snijegom pod udarima vjetra svijalo do ceste, proizvodeći zastrašujuće zvuke. Da skratim, kad smo našli hotel na kraju ničega, kao da je već došao Božić. Prevalili smo gotovo pola puta. </p>
<p>Nakon vožnje trajektom s kojeg svi izlaze zelenkasti, iduće nas je jutro čekalo proputovanje Danskom i čudo graditeljstva, Oresundski most. Naizgled mu nema kraja, u obliku jedra apsolutno plijeni pozornost i prekrasan je način da se uđe u Švedsku. Mraku, hladnoći i ledu unatoč, put obalom prema sjeveru je nezaboravan. Turistička odredišta koja od proljeća do jeseni postaju ribičke oaze, crvene kuće, okićeni prozori, bjelina i mir… krasan uvod u bajku koja nas je tek čekala. U to se posve uklopila i vožnja, čak 15 sati, koja je pravi užitak. Teško je bilo gdje na svijetu susresti tako disciplinirane i pristojne vozače koji će se odmah pomaknuti u stranu vide li da vozite brže. I ne samo to. Kamioni će vam, pomaknuvši se, još osvijetliti bjelinu u koju ulazite. Nevjerojatno. </p>
<p>Kao i upoznavanje s Djedom. Istina, čovjeku se treba najaviti, pribilježiti za audijenciju, što smo učinili odmah ujutro i rupu željeli, kao i svi osviješteni turisti, iskoristiti za razgledanje Rovaniemija, grada na ušću rijeka Kemijoki i Ounasjoki, vrata Laponije čiju je obnovu (1944./1945.) osmislio jedan od najpoznatijih finskih arhitekata Alvar Aalto.  </p>
<p>U planu je bio i muzej Arktikum, kupola iznad Ounasjokija, u kojem je prikazana povijest Laponaca, naroda osam godišnjih doba, kako sami sebe nazivaju. Tamo se može doznati kako su se nekad brinuli o svojim sobovima u tih osam godišnjih doba, kao i da se danas koriste mobitelima i helikopterima. Na kraju, sve su to bila samo mjesta kratkih predaha dok se Djed odmarao. Kultura je jedno, a bajka nešto drugo.         </p>
<p>Kakav je susret s Djedom? </p>
<p>Kad je riječ o kolonama Japanaca koji posjećuju Selo - čudno, ali bez djece - kliktanje, škljocanje fotoaparata i zujanje kamera gotovo je zaglušujuće. Susret s ostalima je pak dirljiv, nježan i bojažljiv. Ne, on se ne boji, ali pojava omiljenog lika u crvenom, na finskom Joulupukki, uglavnom izaziva muk: djeca ostaju bez riječi - u što je teško povjerovati - odrasli se smješkaju i, što bi drugo, postavljaju konkretna pitanja. Kako stignete saonicama obići Zemlju za 24 sata, kako se postaje Djedom, otkad živite na sjeveru? Na žalost, Djed se malo toga sjeća. Pojma nema  kad se doselio, davno je to bilo. Ne sjeća se ni ima li letačku dozvolu za saonice, ali još ga nikad nisu zaustavili i tražili dokumente, ne sjeća se ni kako je prije dostavljao darove. </p>
<p>Pa ne treba mu zamjeriti, glavno da se sjeti ispuniti želje. One većinom stižu u pisanom obliku, iako je e-pošta sve popularnija, a izložene su u poštanskom uredu. Pod slovom »k« za Hrvatsku (Kroatia) ima pisama iz Splita, Vukovara, Zagreba.  </p>
<p>Kakvo je Selo? Gotovo obično. Na dalekom sjeveru nema ni tračka glamura, samo nekoliko prodavaonica u kojima se kupuju laponski suveniri - izvan sela našli smo i Kraševe čokoladice, ali prodavačica nije imala pojma iz koje zemlje stižu - ništa nije višak. Skroman je to dom čovjeka koji je, prije otprilike pola stoljeća, odlučio omogućiti ljudima da ga posjećuju. Naravno, tamo ne živi, to mu je samo službena rezidencija. Kad završi s poslom u svom uredu u Selu, povlači se na tajanstvenu goru Korvatunturi, u divljinu finske Laponije. Skriven od ljudi, tamo živi sa svojom gospođom, pomoćnicima i sobovima. Tvrdi da je tamo i opjevani Rudolf, ali je veoma sramežljiv i malo ga je tko vidio. O svome domu ne voli previše pričati, ali sam naziv, planina Uho, sugerira da je riječ o mjestu na kojem se ne mogu prečuti želje i snovi, većinom djece, iz cijelog svijeta. </p>
<p>Da, on postoji. Kad ga jednom vide, djeca žele k njemu svake godine. Ne smetaju im ni samo tri sata danjeg svjetla, ni minus 30, ni vjetar, ni neobična hrana. Ledeni tobogan, Djed, susretljivi pomoćnici, sobovi koji šeću uokolo, a jedan je sigurno Rudolf, spilja Djeda Mraza, skroman, ali šarmantan park - sve su to razlozi za povratak. Nije djecu teško razumjeti i sve je u redu dok o tome ne odluče pisati Djedu. Jer on ispunjava sve želje.</p>
<p>Marijana Mikašinović</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="41">
<p>Nakon masakra sjeli pa se kartali</p>
<p>»Za ono što me se tereti ne osjećam se krivim, ali  osjećam moralnu i ljudsku krivnju jer sam prisutvovao tim strašnim događajima« </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Ne osjećam se krivim za ono što me se tereti, ali osjećam moralnu i ljudsku krivnju što sam prisustvovao tim strašnim događajima.  Iskreno žalim zbog svega što se događalo na ovim prostorima i želim skinuti ljagu sa svog imena«. Tim riječima je Slobodan Davidović u petak završio svoju obranu na zagrebačkom Županijskom sudu.</p>
<p>»Kada smo te noći krenuli prema Bosni, prošli smo kroz moje rodno selo, Šidske Banovce. Vidio sam svoju rodnu kuću i osjetio da se nešto gadno sprema«, kazivao je Davidović svoju obranu. Ispričao je da se u odred priključio u studenome 1992., kada se još nisu ni zvali »Škorpioni«, a, prema njegovim riječima, jedina njihova zadaća je tada bila čuvanje naftnih polja u Đeletovcima. Službeno su prozvani »Škorpionima« 1993. godine, a zapovjednik im je bio Slobodan Medić Boco, koji je Davidovića i pozvao da im se pridruži na putu u Bosnu. Kako je sam Davidović opisao, nije mu bilo jasno zašto on treba ići jer je bio bolestan te nije mogao aktivno sudjelovati u borbama. Naime, imao je bruh pa je svog zapovjednika upitao »Šta ću vam ja ovakav kilav?«, na što mu je on odgovorio da ipak ide jer »naši trebaju pomoć«. </p>
<p>Prema Davidovićevom opisu, oko 130 ljudi krenulo je na put te noći, a stacionirali su se u napuštenim kućama u blizini mjesta Trnovo. Nadalje, Davidović je ispričao da ga je jednog dana Medić pozvao i rekao »Momci, imamo akciju«, a odnosilo se na šest Bošnjaka vezanih žicama, koji su se nalazili u kamionu ispred kuće. Kada je prešao na opis događaja koji su uslijedili, točnije egzekuciju nad tih šest muškaraca, od kojih je najmlađi imao samo 16 godina, Davidović je počeo plakati. Opisao je da su muškarci bili toliko pretučeni da su im lica bila gotovo neprepoznatljiva, a da se maltretiranje nastavilo i pored kamiona. </p>
<p>Što se tiče video snimke na kojoj su svjedoci prepoznali Davidovića, rekao je kako je Slobodan Stojaković cijeli događaj ciljano snimao kamerom kako bi se njega, Davidovića, optužilo. Istovremeno je odlučno tvrdio kako on sam nije pucao već je samo držao pištolj kako ne bi bio sumnjiv ostalim »Škorpionima«.</p>
<p> Napomenuo je i da su vojnici nakon likvidacije tijela ostavili, sjeli za stol i počeli kartati nad čime se, navodno, Davidović zgrozio. </p>
<p>Što se tiče druge točke optužnice, koja ga tereti za mučenje hrvatskih zarobljenika u Boboti 1991. godine, Davidović je negirao da je ikad tamo bio, a zašto ga svjedoci navode kao svog zlostavljača, nije znao objasniti. Istaknuo je da zna tko je odgovoran za te događaje, međutim da zbog vlastite sigurnosti ne može imenovati te pojedince.</p>
<p>Maja Ibrišimović</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Predozirao se i umro u dilerovu stanu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Zbog smrti Viktora Novaka koji je u siječnju 2004. umro od predoziranja drogom, na zagrebačkom Općinskom sudu nastavljeno je suđenje njegovu prijatelju Vladimiru Štimcu (31), kojeg se tereti da je Novaku, za kojeg je od ranije znao da je ovisnik o drogama, omogućio uživanje heroina. Optužnicu protiv Štimca, također ovisnika, koji je 2003. već osuđen zbog zloporabe droga, zasigurno je podebljala i činjenica da je mladi Viktor umro je u njegovu stanu u Preradovićevoj ulici. Policija je naime, po dolasku u stan, tijelo nesretnog Novaka pronašla na podu Štimčeve spavaće sobe. Kola hitne pomoći, policija je zatekla na mjestu događaja, no već je bilo prekasno. Smrt je, prema nalazu medicinskih vještaka, zbog akutnog trovanja metadonima i heroinom, kod mladića nastupila trenutačno. U Novakovim lakatnim jamama pronađeni su tragovi injekcijskih uboda, a u Štimčevu ormariću ispod kreveta, policija je pronašla medicinski špric s iglom. Sam Štimac pred istražnim se sucem ponajprije branio šutnjom, no poslije se predomislio i u siječnju ove godine, Županijskom sudu u Zagrebu podnio prigovor na optužnicu. »Nisam znao da je Novak ovisnik, a policija nije provela nikakvu istragu, osim što je ispitala mene. To je bila jedina istražna radnja«, tvrdio je Štimac. Prigovor na optužnicu protiv njega je odbijen, a njegov branitelj Dragutin Gajski, zatražio je sada pak Štimčevo psihijatrijsko vještačenje, jer je on, koji nije navodno nije znao za Novakov »problem«, i sam dugogodišnji ovisnik o drogama. Štimac se inače, od listopada ove godine, po drugom spisu, nalazi u pritvoru, odakle čeka premještaj u Lepoglavu gdje bi trebao do siječnja 2007.izdržavati kaznu. Sudac Nenad Lukić prihvatio je prijedlog tužiteljstva da se na sljedeću raspravu, kao svjedok pozove otac pokojnog Novaka, Ivan Novak.</p>
<p>Anita Krmek</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Sedam provala u jednome danu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Tijekom četvrtka u jutarnjim i popodnevnim satima, provaljeno je u ukupno sedam stanova i kuća na području grada, a ukupna šteta je oko 80 tisuća kuna. </p>
<p>Iz kuće u Ulici Vince, koju koristi 40-godišnji Nizozemac D.V.D.E., nepoznati je provalnik uzeo novac, kreditne kartice i zlatni nakit. provaljeno je između 16.30 i 18.30 sati, a šteta je procijenjena na oko 35 tisuća kuna. </p>
<p>U Novotnijevoj ulici na Trešnjevci je provaljeno u jedan stan i kuću. U stan 55-godišnjakinje je provaljeno između 7.30 i 13.30 sati, a nestao je zlatni nakit i mobitel. Šteta je oko dvije tisuće kuna. U kuću 56-godišnjaka, u istoj ulici, provaljeno je između 9.30 i 14 sati. Nestao je lap-top, zlatni nakit i mobitel, vrijedni nekoliko tisuća kuna.</p>
<p>U Brdovcu je provaljeno u dvije kuće.</p>
<p> U Zagorskoj ulici između 7 i 15.30 sati nepoznati je počinitelj iz kuće 58-godišnjaka ukrao novac i nakit vrijedan oko deset tisuća kuna. Iz Anićeve ulice, iz kuće 47-godišnjaka je nestao zlatni nakit. Šteta je par tisuća kuna.</p>
<p>Šesta zabilježena pljačka dogodila se u Gavellinoj ulici na Peščenici, u vremenu između 10 i 13.30 sati. Stan je u vlasništvu 55-godišnjaka, a ukraden je električni bojler, usisavač, televizor, krevet, mikser, mlinac za kavu, šivača mašina, mašina za krojenje i drugi kućanski aparati. Šteta se cijeni na dvadesetak tisuća kuna.</p>
<p>Zadnja zabilježena  pljačka odigrala se u Susedgradu u Ulici Kostanjek i to između 13.20 i 20.10 sati. Radi se o kući 45-godišnjaka odakle su nestali dokumenti i novac.</p>
<p>Marina Kovačević</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Iz SCG preko Hrvatske vozio drogu u Španjolsku</p>
<p>LJUBLJANA</p>
<p> - Slovenska policija izvijestila je u  petak o nekoliko zapljena droge i zaštićenih ptica koje je u zadnje  vrijeme otkrila pri pokušaju ulaska u Sloveniju trojice državljana BiH  preko Bregane.</p>
<p> Kako je rečeno na konferenciji za novinare policijske uprave Krško,  na graničnom je prijelazu Obrežje u utorak u automobilu njemačkih  registarskih oznaka, koji je vozio 29-godišnji državljanin BiH,  otkriveno je 30 paketića heroina ukupne težine 16 kilograma. Na osnovi  zaplijenjene dokumentacije, vjeruje se da je osumnjičeni, protiv  kojega je određen pritvor, drogu dobio u Crnoj Gori, a trebao ju je  isporučiti u Španjolskoj.</p>
<p> Na istom je graničnom prijelazu početkom ovog mjeseca kod  44-godišnjeg BiH državljanina koji je kamionom prevozio trupce  otkriveno više od 2.600 zamrznutih zaštićenih ptica, među njima  najviše prepelica, a vjeruje se da ih je trebao predati u Italiji. U  istom je vozilu nađeno i 20.000 sakrivenih cigareta.</p>
<p>U osobnom vozilu s austrijskim oznakama koje je vozio 32-godišnjak iz  BiH otkriveno je pak šest paketa s indijskom konopljom koja je bila  sakrivena u rezervnom kotaču. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Ukrao ovna pa pao u potok</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Đuro R. (41) zaradio je kaznenu prijavu zbog sumnje da je 8. prosinca ukrao i zaklao ovna iz dvorišta Mirka C. (52) u Dedićima, a potom prijavio krađu mopeda s kojim je pobjegao. On je navodno ušao u ograđeno dvorište Mirka C., u kojem se nalaze koze i ovce. Nožem je ubio jednog ovna i natovario ga na svoj moped »APN«, bez registracijskih oznaka i pobjegao. Mirko C. je primijetio da kradljivac bježi, pa je Đuro R. bacio ovna s mopeda, izgubio ravnotežu i pao u potok. Ostavio je moped u potoku i otišao kući pješice, a nešto kasnije tog dana lažno je prijavio krađu mopeda da bi prikrio svoje nedjelo. [M.K.]</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="46">
<p>Za ruralni razvitak nepovratna sredstva</p>
<p>Korisnik mora vratiti novac ako ne realizira odobreni projekt u roku od dvije godine</p>
<p>Europski odbor za poljoprivredu u potpunosti je prihvatio sve predložene mjere hrvatskog plana za poljoprivredu i ruralni razvoj - SAPARD plan 2005./2006., kazao je pomoćnik ministra poljoprivrede Srećko Selanac.</p>
<p>Nakon što je osnovana, SAPARD agencija u okviru Ministarstva poljoprivrede mora biti akreditirana do travnja iduće godine, kako bi se mogla početi koristiti sredstva iz SAPARD fonda EU u vrijednosti od 25 milijuna eura, kazao je Selanac.</p>
<p>Riječ je o pretpristupnom fondu EU za podršku strukturnim reformama poljoprivrednog sektora te mjerama usklađivanja s acquisom EU na tom području.</p>
<p>Cilj SAPARD-a je ojačati konkurentnost poljoprivrednih proizvođača i prerađivača budućih zemalja članica na zajedničkom tržištu usklađivanjem s EU standardima.</p>
<p>Ministarstvo poljoprivrede kao prioritetna je izabralo ulaganja u poljoprivredna gospodarstva, preradu i trženje poljoprivrednih i ribarskih proizvoda te ruralnu infrastrukturu.Kod ulaganja u poljoprivredna gospodarstva prioritetni sektori su proizvodnja mlijeka, mliječnih prerađevina, govedine, svinjetine eg, svinjskog mesa i mesa peradi, proizvodnja povrća i voća te skladištenje žitarica.</p>
<p>Udio sufinanciranja iz sredstava SAPARD programa na tom području je 50 posto od ukupne investicije, a najviši iznos SAPARD potpore po jednom korisniku je 2,5 milijuna kuna za ulaganja po jednom poljoprivrednom gospodarstvu.</p>
<p>Cilj ulaganja u unaprjeđenje prerade i trženja poljoprivrednih i ribarskih proizvoda je, uz ostalo, povećati konkurentnost tih proizvoda, izgraditi nove i unaprijediti postojeće preradbene kapacitete i modernizirati pogone za preradu.</p>
<p>Najviši iznos potpore po korisniku je 10 milijuna kuna kad je riječ o području prerade i trženju poljoprivrednih i ribljih proizvoda.</p>
<p>Kao prioritetni sektori kod ulaganja u ruralnu infrastrukturu izdvojeni su cestovna infrastruktura, kanalizacijska infrastruktura i ulaganja u toplane.</p>
<p>Selanac vjeruje da će sredstva iz SAPARD programa biti iskorištena te ističe da već imaju upite zainteresiranih koji već imaju spremne projekte s kojima će se javiti na natječaj.</p>
<p>Osim toga, u Hrvatskoj ima dovoljno kreditno sposobnih tvrtki i pojedinaca koji će moći isfinancirati projekte, a 50 posto sredstava refundirat će im se nakon što projekt bude izvršen, dok je za ulaganja u ruralnu infrastrukturu cjelokupan iznos nepovratan.</p>
<p>Nakon što Agencija odobri projekt, korisnik ga mora u potpunosti realizirati kroz dvije godine, i to sukladno projektu. U suprotnom neće mu se refundirati novac već će se projekt tretirati kao privatna investicija, zaključio je Selanac.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Hrvatska za istraživanje i razvoj dala 300 milijuna eura</p>
<p>Europska unija je lani na istraživanje i razvoj potrošila nešto više od 195 milijardi eura ili 1,9 posto svoga BDP-a</p>
<p>Hrvatska je za istraživanje i razvoj u 2004. godini izdvojila 292 milijuna eura ili oko jedan posto svog bruto domaćeg proizvoda, pokazuju najnovije procjene Eurostata. Istodobno, EU je za istraživanje i razvoj prošle godine utrošila nešto više od 195 milijardi eura ili 1,9 posto svoga BDP-a.</p>
<p>Za istraživanje i razvoj u EU najviše izdvajaju skandinavske članice. Ulaganja u te svrhe u Švedskoj dosežu 3,74 posto BDP-a, u Finskoj 3,51 posto BDP-a, a u Danskoj 2,63 posto BDP-a. Zanimljivo je da su, po visini ulaganja u istraživanje i razvoj, Švedska i Finska već ispunile cilj koji pred Uniju postavlja agenda iz Lisabona, prema kojoj bi Unijina izdvajanja za istraživanje i razvoj do kraja ovog desetljeća trebala doseći barem tri posto BDP-a. Povećanje ulaganja u te svrhe smatra se ključnim u nastojanju da EU do 2010. preraste u najkonkurentnije svjetsko gospodarstvo. Osim nordijskih zemalja, na EU-ljestvici ulaganja u istraživanje i razvoj dobro kotiraju i Njemačka, Austrija i Francuska, koje za te svrhe izdvajaju između dva i 2,5 posto BDP-a. Među novim članicama za istraživanje i razvoj najviše se izdvaja u Sloveniji, 1,61 posto BDP-a.</p>
<p>Začelje ljestvice drži većina novih članica, koje za istraživanje i razvoj izdvajaju manje čak i od Hrvatske. Najmanje se za te svrhe izdvaja na Malti, samo 0,29 posto BDP-a, a samo neznatno više - 0,37 posto BDP-a - na Cipru. Po izdvajanjima za istraživanje i razvoj loše stoje i baltičke zemlje, kao i Poljska, Slovačka i Mađarska, koje za te svrhe izdvajaju manje od jedan posto svog BDP-a. Među starim članicama Unije sličnu razinu ulaganja imaju Grčka i Portugal.</p>
<p>Još je teža situacija među kandidatima, u čijem klubu Hrvatska po izdacima za istraživanje i razvoj uvjerljivo drži prvo mjesto. Tako je, primjerice, Bugarska za te svrhe lani utrošila samo 99 milijuna eura ili 0,51 posto BDP-a, a Rumunjska 235 milijuna eura ili 0,4 posto BDP-a. Turska je za istraživanje i razvoj izdvojila razmjerno velik novčani iznos - 1,28 milijardi eura, no to čini manje od jedan posto njezina BDP-a, tvrde u Eurostatu.</p>
<p>Prema ulaganjima u istraživanje i razvoj, EU loše stoji u usporedbi sa svoja dva glavna rivala na svjetskoj sceni - SAD-om i Japanom. Naime, američko je društvo za te svrhe prošle godine izdvojilo preko 250 milijardi eura, a Japan oko 120 milijardi eura. U odnosu na BDP tih zemalja, izdaci za istraživanje i razvoj u SAD-u su 2003. godine iznosili 2,59 posto, a u Japanu 3,15 posto. Slabu utjehu Bruxellesu može predstavljati podatak da Kina po izdacima za istraživanje i razvoj znatno kaska za Unijom, budući da je njeno društvo za te svrhe 2003. izdvajalo samo 1,31 posto njezina BDP-a.</p>
<p>Previše nade u postizanje ciljeva iz lisabonske agende Uniji ne ulijevaju ni trendovi. Naime, Unijina ulaganja za istraživanje i razvoj u razdoblju od 2001. do 2004. godine rasla su po prosječnoj godišnjoj stopi od 1,3 posto. Pritom je najvišu prosječnu stopu rasta imala Estonija - čak 15,6 posto, dok je najgore prošao Portugal, čija su se izdvajanja za istraživanje i razvoj u istom razdoblju čak smanjivala po prosječnoj godišnjoj stopi od -4,3 posto. Među kandidatima najviši prosječni godišnji rast ulaganja u istraživanje i razvoj između 2001. i 2004. imala je Bugarska, 8,2 posto, a za njom slijedi Hrvatska, sa stopom rasta izdvajanja za te svrhe od 6,7 posto na godinu.</p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>HBOR potpisao ugovor o kreditu od 100 milijuna eura</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatska banka za obnovu i razvitak te konzorcij banaka koji čine Bank Austria Creditanstalt AG, DZ Bank AG Deutsche Zentral-Genossenschaftbank Frankfurt am Main, Calyon, Mizuho Corporate Bank i Privredna banka Zagreb potpisali su u petak u dvorcu Bežanec ugovor o kreditu u iznosu od 100 milijuna eura.</p>
<p>Kredit je odobren na rok od pet godina, a postignuta je dosad najpovoljnija cijena zaduženja HBOR-a. Sredstva tog zajma namijenjena su financiranju svih programa kreditiranja HBOR-a. Prilikom potpisivanja ugovora Anton Kovačev, predsjednik Uprave HBOR-a, istaknuo je da osim što je to najpovoljnije zaduženje te banke istodobno i najpovoljnije zaduženje koje je, do sada, dobio jedan kreditoprimac u Hrvatskoj. Kovačev je izrazio i nadu da će zaduženja postajati sve jeftinija kako se budemo približavali Europskoj uniji. Izrazio je i zadovoljstvo dugogodišnjom dosadašnjom suradnjom s bankama sudionicima tog konzorcija koje su osigurale vrlo povoljnu cijenu kredita, dodavši da će to novo HBOR-ovo zaduženje postaviti nove standarde za sve buduće hrvatske dužnike.</p>
<p>Predsjednik Uprave PBZ-a Božo Prka kazao je, pak, da je toj bankarskoj grupi avizera čast sudjelovati u tom kreditu. To pokazuje da je HBOR uspio steći ugled i pokazao da može ostvariti sve programe koje je dobio, dodao je Prka. [V. A.]</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Sporazum o konsolidaciji duga po Pariškom klubu s Italijom</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Ministar financija Ivan Šuker i talijanski veleposlanik u Zagrebu Alessandro Grafini potpisali su u petak bilateralni Sporazum o konsolidaciji hrvatskoga duga, kojim su u potpunosti regulirane obveze naše zemlje prema Pariškom klubu.</p>
<p>»Potpisivanjem ovoga sporazuma u potpunosti su regulirane obveze Hrvatske prema Pariškom klubu, koje je ona preuzela kao pravna sljednica bivše Jugoslavije«, ocijenio je Šuker.</p>
<p>Pojasnio je kako je Hrvatska još 1995. godine sklopila multilateralni sporazum s 15 članica Pariškog kluba o konsolidaciji i reprogramiranju duga bivše SFRJ. U razdoblju od 1996. do 1998. sklopljeni su i bilateralni ugovori s 14 zemalja vjerovnica Pariškog kluba, dok su pregovori s Italijom započeli 1996. i trajali su sve do prošlog mjeseca. Reguliranjem odnosa s Pariškim klubom 1995., i godinu kasnije s Londonskim klubom, osigurana je financijska stabilnost zemlje i dobivanje investicijskog kreditnog rejtinga, kao i samostalan nastup zemlje na međunarodnom tržištu kapitala, istaknuo je Šuker.</p>
<p>Ukupan dug Hrvatske prema 14 zemalja Pariškog kluba iznosi oko 735 milijuna eura, od čega je do danas isplaćeno 346 milijuna ili 47 posto, a u 2006. na naplatu dolazi 71 milijun eura. Sporazumom koji je u petak potpisan s Italijom preuzet je dug Hrvatske u iznosu od 42 milijuna eura, od čega 32 milijuna otpada na dug po kreditima i drugim poslovima koje su koristile pravne osobe s hrvatskog teritorija, dok se ostatak od 10 milijuna eura odnosi na neraspoređeni dug, za kojeg nije bilo moguće utvrditi krajnjeg korisnika s područja bivše SFRJ. Slijedom ovoga sporazuma, Hrvatskoj u siječnju sljedeće godine na naplatu dospijeva 32,8 milijuna eura ili 51,78 posto glavnice i kamata, dok se 9,1 milijuna eura reprogramira do 2009. godine.</p>
<p>Sastavni dio bilateralnog sporazuma s Italijom je i Popratno pismo, koje je u petak također potpisano u Ministarstvu financija. </p>
<p>Njime su regulirane četiri financijske konvencije potpisane nakon 2. prosinca 1982., te se utvrđuje da je za tri konvencije potpuno podmiren dug hrvatskih korisnika prema talijanskoj strani, dok se za četvrtu konvenciju utvrđuje da će Zagrebačka banka nastaviti otplatu duga. [A. M.]</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Nužno društveno odgovorno poslovanje </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Priručnik za društveno odgovorno poslovanje»Časno do pobjede«, izrađen u sklopu Programa Ujedinjenih naroda za razvoj, bit će predstavljen 20. prosinca u Zagrebu. Cilj projekta koji se provodi u suradnji s Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetništva RH, a financira ga Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške, je promicanje koncepta i prakse društveno odgovornog poslovanja (DOP) u Hrvatskoj.</p>
<p>»Društveno odgovorno poslovanje je jedan od osnovnih preduvjeta za ostvarivanje održivog gospodarskog i društvenog razvoja«, rekla je voditeljica projekta Heidi Eterović. Pojam i praksa DOP-a odnosi se na cjelokupan raspon njegova djelovanja, od toga što neko poduzeće proizvodi, kako kupuje i prodaje, kako utječe na okoliš, kako utječe na razvoj vlastitih ljudi, do toga kako ulaže u društvenu zajednicu i poštuje ljudska i radna prava. Priručnik pokriva sedam područja društveno odgovornog poslovanja relevantnih za svako poduzeće, s konkretnim savjetima za njihovu provedbu. [R. D.]</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>H1 ima 18.000 korisnika</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Tvrtka Portus (H1) je u pokretanje posla i  mreže u fiksnoj telefoniji uložila 70 milijuna kuna, a iduće godine planiraju ulaganje od oko 350 milijuna kuna, kazao je predsjednik Uprave Portusa Zoran Ćurković.  H1 ima 18.000 korisničkih linija, a do kraja ove godine očekuju oko 20.000 korisnika, od kojih oko 500 poslovnih. [M. P.]</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="52">
<p>Pohvale Hrvatskoj </p>
<p>Ivo Sanader želi osigurati iz budućeg proračuna EU-a sredstva i za Hrvatsku</p>
<p>BRUXELLES (Od Vjesnikovih izvjestitelja)</p>
<p> - Iako Hrvatska nije na dnevnom redu posljednjeg ovogodišnjeg summita Europske unije u Bruxellesu, na marginama skupa čuju se samo pohvale našoj zemlji.</p>
<p>Doslovce svi hvale Hrvatsku zato što je dokazala vjerodostojnost i predanost Unijinim načelima. Pohvale Hrvatskoj dolaze i od visokih dužnosnika Europske unije, među kojima i od Ollija Rehna, povjerenika Europske komisije za proširenje, koji je kazao da od Hrvatske očekuje i daljnju suradnju s Haagom.</p>
<p>Ivo Sanader sastao se u Bruxellesu s mnogim europskim kolegama koji su mu čestitali na naporima Hrvatske da dokaže punu suradnju s Haagom i otkloni posljednju smetnju na putu za EU. Sanader je razgovarao s nekoliko europskih premijera, a svi oni koji su bili sumnjičavi prema Hrvatskoj jasno su rekli da su bili u krivu. Bila je to i satisfakcija hrvatskim dužnosnicima koji su tvrdili da Gotovina nije u Hrvatskoj, što se na kraju pokazalo točnim.</p>
<p>Hrvatskog premijera za vrijeme boravka u Bruxellesu posebno je zanimao stav dužnosnika Europske unije glede spornog proračuna, jer je i Hrvatska zainteresirana za korištenje novca iz proračuna koji treba vrijediti do 2013.</p>
<p>Iako se na summitu EU-a nije izravno govorilo o proširenju i konkretnim datumima kada će zemlje kandidatkinje biti primljene u EU, sve češće se oko Hrvatske neslužbeno spominje 2009. godina. Naime, hrvatski premijer želi da pregovori budu što prije i kvalitetnije završeni i da hrvatski građani sudjeluju u izboru za Europski parlament u lipnju 2009. Ta inicijativa iz Hrvatske dobiva podršku zemalja koje su i dosad podržavale našu zemlju.</p>
<p>Europska komisija, koja vodi pregovore s Hrvatskom, u tehničkom smislu smatra da je Hrvatska dobro pripremljena, a i s druge strane postoji, kako je rekao Olli Rehn, »uhodana mašinerija« za pregovore. Stoga u Komisiji smatraju da će pregovori biti brzo završeni, iako ne žele govoriti o točnom datumu.</p>
<p>Vruća tema graničnog spora Hrvatske i Slovenije očito se neće naći na dnevnom redu europskih institucija. Granični problem Europska unija ne namjerava tretirati kao »europski problem«, nego će ostaviti da se u bilateralnom kontaktu dvije države dogovore ili odluče na međunarodnu arbitražu. To nije slučaj s pitanjem jurisdikcije na moru, gdje Europska komisija ima punu ovlast i pravila koja obvezuje sve europske države.</p>
<p>Jurica KörblerBruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Sanader je napravio velik posao</p>
<p>Bili su u pravu oni koji su tvrdili da Hrvatska u potpunosti surađuje i ispunjava svoje obveze</p>
<p>Austrijskog kancelara Wolfganga Schüssela u Meiseu su, na sastanku Europskih pučkih stranaka, novinari tražili da odgovara na brojna pitanja vezana za europsku budućnost, s obzirom na to da će Austrija uskoro preuzeti predsjedanje Europskom unijom. Na pitanje Vjesnikovih novinara je li Hrvatska primjer za regiju, austrijski kancelar je odgovorio:</p>
<p> - Ivo Sanader je učinio velik posao i dokazao vjerodostojnost Hrvatske. Hrvatskoj su otvorena vrata i ta se odluka pokazala potpuno ispravnom. </p>
<p>•Bili ste među političarima koji su od početka vjerovali Hrvatskoj?</p>
<p>- Pokazalo se da je Hrvatska bila u pravu. Bili su u pravu i oni koji su tvrdili da Hrvatska u potpunosti surađuje i ispunjava svoje obveze.</p>
<p>•Hoće li biti poštovani rokovi kada je riječ o prijamu Rumunjske i Bugarske u EU?</p>
<p>- O tome nismo ovih dana razgovarali. Sigurno je da obje države imaju europsku budućnost i osobno vjerujem da će s rokovima sve biti u redu. </p>
<p>•Jeste li optimisti kada je riječ o usvajanju proračuna?</p>
<p>- Pripremili smo sve da tako i bude. Na summitu EU-a je samo prvi korak, a slijedi dugotrajna procedura da sve to zaživi i u praksi. Potrebno je izjašnjavanje nacionalnih parlamenata i sve će to trajati još mjesecima. Ali svi trebaju ujedinjenu Europu i treba biti optimist.</p>
<p>Jurica KörblerBruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>U potrazi za kompromisom</p>
<p>BRUXELLES</p>
<p> - ( Od Vjesnikovih izvjestitelja) - Šefovi država i vlada Europske unije u Bruxellesu bezuspješno pokušavaju doći do kompromisa kojim bi se otvorila financijska perspektiva za razdoblje od 2007. do 2013. godine.</p>
<p>Drugog dana summita pozicije ključnih igrača ostale su nepomirljive - Britanci se ne žele odreći rabata, Francuzi novca za svoje poljoprivrednike, a nove članice traže isti, a ne smanjeni iznos, kako je to predložio britanski premijer Tony Blair.</p>
<p>Blair je petak ujutro proveo na bilateralnim sastancima s europskim kolegama da bi razradio novi prijedlog proračuna nakon što je njegov revidirani prijedlog od srijede odbijen.</p>
<p>»Sve zemlje su krajnje ozbiljne. Želimo  da do dogovora dođe i zalažemo se za realističan pristup«, ustvrdio je  Blairov glasnogovornik i dodao da dogovor,  »neće ni za koga biti idealan«. »Danas je dan D«, izjavio je u dramatičnom tonu predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso, pozivajući europske vođe da se odgovorno postave prema tom izazovu.  Dogovor o proračunu najvažniji je novim članicama EU-a koje od Unije očekuju znatan novac da bi pokrenule zapuštena gospodarstva i obnovile infrastrukturu. Blair za dogovor mora osigurati dovoljno novca za njih te odustati od znatnog dijela rabata na britanske uplate u proračun, koji je glavni kamen spoticanja. </p>
<p>Bez donesenog proračuna EU bi ostao bez dugoročnog proračunskog okvira za sedmogodišnje razdoblje i pregovori o proračunu morali bi se voditi svake godine.[J. Kö, B. L.]</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>NATO je jedan od hrvatskih prioriteta</p>
<p>»Duboko sam uvjeren da će Rezolucija biti dodatni poticaj za nastavak reformi koje će omogućiti što skoriji ulazak Hrvatske u NATO«</p>
<p>Predsjednik Hrvatskog sabora u petak je poslao pismo Dennisu Hastertu, predsjedniku Predstavničkog doma kongresa SAD-a, u kojem se zahvalio na Rezoluciji kojom se poziva na što brži prijam Hrvatske u NATO. To je Vjesniku u petak kazao Boris Abramović, predstojnik Ureda predsjednika Sabora. U pismu Šeks ističe da je  u Hrvatskoj snažno odjeknula vijest o jednoglasno usvojenoj Rezoluciji Predstavničkog doma Kongresa. Naše je zadovoljstvo tim veće, navodi se u pismu predsjednika Šeksa, što Rezolucija  kao i prijašnje izvješće State Departmenta o radu hrvatske vlade, nedvosmisleno ocjenjuju da je Hrvatska ostvarila znatan napredak u zadovoljavanju političkih, ekonomskih, vojnih i drugih zapadnih demokratskih standarda nužnih za učlanjenje u NATO, te Hrvatsku ističu kao pouzdanog partnera SAD-a.</p>
<p>Predstojnik Abramović dodaje kako u pismu također stoji da se Rezolucija shvaća prije svega kao potvrda vjerodostojnosti hrvatske politike i podrška svim hrvatskim nastojanjima usmjerenima na daljnje jačanje demokratskih institucija i pravne države, poštivanje ljudskih prava i borbu protiv globalnog terorizma. </p>
<p>Predsjednik Sabora je također napisao kako »priključenje Hrvatske NATO-u ostaje jedan od prioriteta hrvatske vanjske politike«. </p>
<p>»Duboko sam uvjeren da će ova rezolucija Zastupničkog doma Kongresa biti dodatni poticaj za nastavak reformi koje će omogućiti što skoriji ulazak Hrvatske u NATO i time osnažiti hrvatski doprinos širenju zona mira i stabilnosti u cijelom svijetu. Raduje nas stoga da je u Rezoluciji s posebnim naglaskom spomenuto hrvatsko sudjelovanje u međunarodnim sigurnosnim snagama u Afganistanu kao i u Inicijativi protiv širenja oružja masovnog uništavanja«, zaključio je Vladimir Šeks u pismu Dennisu Hastertu. [vj]</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Sanader: Povlači se rješenje o naplati PDV-a</p>
<p>Premijer je rekao da je riječ o drugostupanjskom rješenju, ali da je odluku o naplati PDV-a donijela vlada Ivice Račana, te je potrebno istražiti o čemu riječ</p>
<p>VUKOVAR/ZAGREB</p>
<p> - Premijer Ivo Sanader kazao je u petak u Vukovaru da je ministru financija Ivanu Šukeru naložio da se povuče rješenje o naplati PDV-a na pristojbu HRT-a.</p>
<p>Sanader je rekao da je riječ o drugostupanjskom rješenju, ali da je odluku o naplati PDV-a donijela vlada Ivice Račana, te je potrebno istražiti o čemu riječ. </p>
<p>Premijer je također, komentirajući ovotjednu saborsku raspravu o HRT-u, naglasio da će Vlada učiniti sve kako bi poticala slobodu medija. »Bez slobode medija nema demokracije, no mora postojati i odgovornost za izgovorenu i napisanu riječ«, kazao je Sanader te izrazio žaljenje zbog neprimjerenih riječi koje su se čule tijekom saborske rasprave. </p>
<p>Rješenje koje je Porezna uprava poslala Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) nema nikakve veze ni s emisijom »Latinica«, niti sa saborskom raspravom o HRT-u, prokomentirao je novinarima u petak ministar financija Ivan Šuker. Prema njegovim riječima, netočna je i tvrdnja da je HRT spomenuto rješenje zaprimio 12. prosinca, dan nakon saborske rasprave o »Latinici«. Rješenje je poslano 5. prosinca, a na HRT-u su ga zaprimili 6. prosinca, istaknuo je ministar financija, dokazavši to poštanskom povratnicom. Demantirao je i tvrdnje da je riječ o naplati PDV-a za prvih šest mjeseci 2002. </p>
<p>Riječ je samo o drugostupanjskom rješenju Porezne uprave, kojim se odbija žalba HRT-a na prvostupanjsko rješenje i na što HRT ima pravo pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom, tijekom kojega se ne može naplatiti dug, tvrdi ministar financija. </p>
<p>»U tom rješenju nema govora o naplati dugovanja HRT-a na ime PDV-a, a posebno ne o prisilnoj naplati 'sjedanjem' na žiro-račun«, poručio je Šuker. Dodao je i da Porezna uprava svake godine donese oko 13.000 sličnih rješenja hrvatskim tvrtkama. Riječ je o »tehnikalijama« kojima se ministar financija ne bavi, kazao je Šuker, naglasivši da je i on sam za navedeni slučaj doznao od novinara.</p>
<p>Šuker je pojasnio i kako je dokument nastao temeljem zaključka Sabora iz 2002., u kojem se traži da se provede nadzor nad poslovanjem HRT-a. Sukladno tome, u studenom iste godine na HRT-u je obavljen inspekcijski nadzor, a zapisnik o njemu bio je gotov u ožujku 2003. No, taj je zapisnik HRT-u uručen tek 23. prosinca 2003., na dan kada je Sabor potvrdio vladu Ive Sanadera, iako je uobičajeno da se on strankama dostavlja samo nekoliko dana nakon izrade, istakao je Šuker, zapitavši se »zašto je zapisnik devet mjeseci ležao u ladici Porezne uprave«.</p>
<p>Potom je izdano i porezno rješenje na koje se HRT žalio, pa je Porezna uprava Zagreb 5. prosinca donijela rješenje u drugostupanjskom postupku. To se rješenje, inače, ne odnosi samo na 65 milijuna kuna neplaćenog PDV-a, nego i na 14 milijuna kuna duga HRT-a po osnovi neisplaćenih doprinosa, poreza i prireza, kao i na oko devet milijuna kuna kamata, tvrdi Šuker, naglasivši da je riječ samo o prvoj polovici 2002. Ističe i da nije riječ o plaćanju PDV-a na pretplatu, odnosno pristojbu, nego o plaćanju poreza na proizvedeni i emitirani program.</p>
<p>Goran ČorkaloAdriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Ljubičić potvrdio zabranu azbesta od 1. siječnja 2006.</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Udruga oboljelih od azbestoze i Udruga za zaštitu okoliša Barbarinac podnijele su Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu kaznenu prijavu protiv 30 bivših i sadašnjih članova Uprave i Nadzornog odbora Tvornice Salonit u Vranjicu, koja u proizvodnji salonitnih ploča i raznih cijevi koristi azbest. </p>
<p>Trideset osoba tereti se za teško kazneno djelo protiv okoliša kojim je prouzročena teška tjelesna ozljeda i teško narušavanje zdravlja te smrt više osoba, za dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom i sredstvom, te za ubojstvo iz nehaja. Objavili su to u petak na konferenciji za novinare predstavnici udruga. </p>
<p>»Trenutačno je oboljelo 200 radnika, a 400 ih je umrlo, ali to nisu točne brojke jer nema sustavnog praćenja stanja. Da je situacija kritična govori i podatak da je u Hrvatskoj registrirano čak 90 oboljelih od mezotelioma, rijetkog oblika raka čiji je glavni uzročnik azbest. Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije, od mezotelioma u prosjeku oboli jedan na milijun stanovnika«, rekao je Lovre Grgić, predsjednik Udruge za zaštitu okoliša Barbarinac.</p>
<p>Uoči konferencije ministar zdravstva Neven Ljubičić u odgovoru udruzi navodi kako »potvrđujemo da 1. siječnja 2006. na snagu stupa zabrana proizvodnje, prometa i uporabe azbesta, sukladno Listi otrova čija se proizvodnja, promet i upotreba zabranjuju«. </p>
<p>Prema toj listi, azbest se trebao zabraniti 2. ožujka ove godine, međutim, zbog pritisaka gospodarstva u Listu su, 16. ožujka, unesene izmjene i dopune kojima je odgođena zabrana azbesta do 1. siječnja 2006. Ljubičić u dopisu navodi i da će u izradi mjera i programa pregleda svih koje se dovodi u vezu sa Salonitom d. d. sudjelovati Hrvatski zavod za medicinu rada te Hrvatski i županijski zavodi za javno zdravstvo.  U Europskoj uniji zabrana azbestnih vlakana počela je osamdesetih godina prošlog stoljeća. Azbest je, naime, kancerogen. Udisanje azbestne prašine može uzrokovati bolest azbestozu, rak pluća i plućne opne. Prema Smjernicama EU-a o razvrstavanju, pakiranju i označavanju opasnih tvari, kancerogeni su svi proizvodi koji sadrže više od 0,1 posto tvari iz »skupine I kancerogena«, u kojoj je i azbest. [Gordana Petrovčić]</p>
</div>
</div>

</body>
</text>
</TEI.2>


Next page


NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20051217].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar