Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050116].
Next page

<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
                       "http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 172610 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>16.01.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt> 
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>

<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Zebrasta školjka iz Crnog mora je Americi nanijela štetu od milijardu dolara</p>
<p>Unatoč nadzoru,  u   Norveško je more preko balastnih voda useljeno  45 neautohtonih organizama koji su prilično naštetili  tamošnjem ribarstvu i marikulturi. Godišnje se sada u Jadran ispusti 6,4 milijuna tona balastnih voda -  milijun u hrvatskim lukama, 4,5 milijuna u talijanskim i 900.000  tona u slovenskim lukama. Ako se ostvari projekt Družba Adria, u   Jadransko ili Jonsko more ispuštalo bi se dodatnih pet  milijuna tona balastnih voda.  Hrvatska bi uskoro trebala potpisati međunarodnu konvenciju o balastnim vodama, ali i odrediti strategiju postupanja s njima </p>
<p>U nekoliko peruanskih luka prije desetak godina pojavila se epidemija kolere. Zarazilo se milijun ljudi, među kojima je  10 tisuća umrlo. Utvrđeno je da je uzročnik  opake bolesti prenesen  balastnim vodama koje je donio neki brod iz Bangladeša. Sjevernoamerička meduza je preko balastnih voda »izvezena«  u Crno i Azorsko more te u Kaspijsko jezero, gdje je u velikoj mjeri ugrozila ribarstvo. </p>
<p>Iz Crnog mora je pak na isti način u sjevernoeuropske i sjevernoameričke luke dospjela zebrasta školjka, koja prekriva trupove brodova i industrijske objekte pod morem, posebice usise. Ta je školjka  u SAD-u napravila štete od  milijardu  dolara. </p>
<p>Morska buha iz Crnog mora i Kaspijskog jezera dospjela je preko balastnih voda  u Baltičko more, gdje uništava  plankton. Azijska trava dospjela je  u luke Australije, Novog Zelanda, SAD-a i Europe gdje uništava autohtone alge. </p>
<p>To su samo neki od primjera kako se  živi organizmi sele  putem balastnih voda i stvaraju velike nevolje u  novoj sredini. </p>
<p>Prema riječima kapetana Rolanda Ružića, neovisnog međunarodnog pomorskog savjetnika, godišnje se u svjetska mora ispusti deset milijardi tona balastnih voda, što izaziva zabrinutost u cijelom svijetu. </p>
<p> Prema nekim procjenama,  u balastnim vodama diljem svijeta dnevno se prenosi oko tri tisuće raznih živih organizama.  Na nedavnom međunarodnom seminaru u Opatiji o balastnim vodama, odnosno o mogućoj primjeni norveških iskustava za hrvatski Jadran u tretiranju balastnih voda , norveški stručnjaci priznali su da se u toj zemlji postupanje s balastnim vodama uglavnom svodi na pojačani nadzor. </p>
<p> Unatoč tome, u   Norveško je more preko balastnih voda useljeno  45 neautohtonih organizama koji su prilično naštetili  tamošnjem ribarstvu i marikulturi.</p>
<p> Hrvatska bi uskoro trebala potpisati međunarodnu konvenciju o balastnim vodama, ali i odrediti strategiju postupanja s njima. U svemu tome važan je dogovor  Hrvatske, Italije i Slovenije o podnošenju zajedničkog zahtjeva da se Jadran proglasi posebno osjetljivim područjem. </p>
<p>Koliko je naše more ekološki ugroženo, svjedoči i podatak da se svaki dan u Sredozemno more izlije oko 2600 tona nafte. Svi govore o jadranskoj orijentaciji Hrvatske, ali neki pod tim podrazumijevaju samo kupanje u  moru  potkrepljujući to  činjenicom da Hrvatska od turizma godišnje ostvari šest milijardi dolara. No, mnogi ističu  da  to ne može biti jedina gospodarska orijentacija Hrvatske. Uz to, treba uzeti u obzir da  godišnje samo za tršćansku naftnu luku kroz Jadran prođe 365 tankera koji dovezu gotovo 40 milijuna tona nafte. Eventualna nesreća  nekog od tih brodova ne bi zagadila samo talijansku obalu, nego  i hrvatsku.</p>
<p> Sama činjenica da od 9000  tankera koliko ih trenutno plovi svjetskim morima,  njih niti 2000  nema dvostruku oplatu opravdava strah stručnjaka i javnosti od eventualne havarije u zatvorenom Jadranskom moru. </p>
<p>U Hrvatskoj se o problemu balastnih voda glasnije počelo govoriti vezano uz projekt Družba Adria. Naime, godišnje se u Jadran ispusti 6,4 milijuna tona balastnih voda -  milijun u hrvatskim lukama, 4,5 milijuna u talijanskim i 900.000  tona u slovenskim lukama. Prema nekim procjenama,  zbog   velikih tankera koji bi u sklopu projekta Družba Adria dolazili u Omišalj  po rusku naftu, u Jadransko ili Jonsko more ispuštalo bi se dodatnih pet  milijuna tona balastnih voda. Sada u Omišalj godišnje dolazi 66 tankera, a s projektom prijevoza ruske nafte bilo bi ih 35 više,  što bi Hrvatskoj donijelo financijsku dobit od 10 milijuna dolara. </p>
<p>Razvoj tehnologije za pročišćavanje balastnih voda na brodovima očekuje se nakon 2009. Pomoćnik ministra za more kapetan Tomislav Miletić  u razgovoru za Nedjeljni Vjesnik objasnio je da su američki i engleski stručnjaci konstruirali separator koji bi  na brodovima obrađivao   balastne vode. Istaknuo je da je problem u cijeni separatora koja iznosi  čak pet  milijuna dolara. Ako se uzme u obzir da gradnja jednog tankera od gotovo  50 tisuća tona košta 25 milijuna dolara, onda je za brodovlasnika enormno povećanje cijene ako bi se ugrađivao  tako skup separator.  Štoviše, brodaru je velik trošak i  20 tisuća dolara koliko sada košta rebalansiranje tankera  150 tisuća tona nosivosti. Takva operacija zahtijeva zastoj u plovidbi i do pola dana,  što je dodatni trošak. </p>
<p>Kapetan Miletić napominje da, uz  zagađenje koje prijeti od tankera,  treba obratiti pozornost i na druge brodove koji dolaze u naše luke, kao što su  brodovi za rasuti teret. Naime, oni  ne mogu ploviti preko oceana, a da nemaju  potpuno napunjene balastne tankove, te još jedno ili dva skladišta  što je predviđeno u samoj konstrukciji broda.</p>
<p> »Ta se skladišta ne mogu  puniti ili prazniti osim kad je brod privezan uz obalu, ili kad je na potpuno mirnom sidrištu, jer bi se u protivnom mogao prevrnuti«, rekao je Miletić. Upozorava i na zagađenja s kopna koja se ulijevaju u more.  Primjerice, iz industrijski i poljoprivredno razvijenog talijanskog sjevera u more dolazi, posebice rijekom Po, velika količina kemijskih otpadnih tvari,  pesticida. </p>
<p>Svima je jasno, ističe Miletić,   da Jadransko more ne možemo »zaključati« na Otranskim vratima, i namijeniti ga isključivo za kupanje. Ali,  Hrvatska mora vrlo strogo nadzirati svoje more usko surađujući sa susjednim zemljama.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Ne zna se glavni uzrok klimatskih promjena</p>
<p>Kad me kao znanstvenika pitate postoji li veza između čovjekove djelatnosti i klimatskih promjena, izravno vam mogu odgovoriti - ne, a neizravno - da</p>
<p>Moguće promjene klime uvjetovane ljudskom aktivnošću jedan su od najvećih izazova vremena u kojem živimo.  Sadašnji globalni trend zatopljenja, prema procjenama stručnjaka, posljedica je i povećane koncentracije  stakleničkih plinova. Ako se taj trend nastavi, možemo očekivati veću dinamiku topljenja leda na polovima, te porast morske razine za više od pola metra do sredine 21. stoljeća. </p>
<p>O tome razgovaramo s klimatologom u  Državnom hidrometeorološkom  zavodu  prof. dr. Krešom Pandžićem. </p>
<p>»Primijećeno je da je u posljednih tridesetak godina  prosječno porasla temperatura otprilike jedan  stupanj te da  najviše i najčešće ima baš najtoplijih razdoblja. No, donekle je upitno je li to  baš i samo izazvano ljudskom aktivnošću. Moram upozoriti da efekt staklenika u sebi nema samo plinove poput ugljičnog dioksida, već  i vodenu paru koja u  općem mjerenju zauzima čak 90 posto.  I protivnici teze da je čovjek glavni uzrok efekta kažu  da i tek jedan  posto u koncentraciji vodene pare može anulirati sve druge efekte. Dakle, postoji 'prirodna' koncentracija stakleničkih plinova. No sigurno stoji činjenica da kao posljedica čovjekova djelovanja nastaje rast koncentracije tih komponenti. </p>
<p>• Učestala su predviđanja o kataklizmičkih dometima globalnog zagrijavanja. Što Vi mislite o tome?</p>
<p>- Ne bih o tome tako govorio. Već godinama promatram klimu i sudjelujem u nizu svjetskih  kongresa. Ima  različitih pristupa, no poznato je da, prema  teoriji linearnog kaosa, jedan manji poremećaj može izazvati  opći kaos. Primjerice, po tom se principu  mogu vrednovati i  razne pogreške  pri  simulacijama klimatskih stanja.  El Nińo je, primjerice,  ekstremni signal manjeg intenziteta na ograničenom području. No, to je  prirodna pojava. Možemo govoriti o njegovu intenzitetu, kao posljedici ljudske djelatnosti, ali El Nińo je postojao i prije. Potresa je bilo i prije i ja o tome uopće ne bih raspravljao.</p>
<p>• Govorim o tropskim vrućinama u kontinentalnim predjelima, kao što je  Zagreb. </p>
<p>- Kad  me kao znanstvenika pitate  postoji li veza između čovjekove djelatnosti i klimatskih promjena, mogu vam izravno odgovoriti -  ne, a neizravno - da. Izravno ne zato što globalno zatopljenje koje u zadnjih 100 godina iznosi jedva jedan  posto, uistinu nije ništa. Ali, može se dogoditi da ta nevelika preraspodjela energije dovodi do promjene  cirkulacije zraka i da jednostavno dođemo pod utjecaj takvog strujanja koje prije nije bilo karakteristično za neko  područje.</p>
<p>• Ide se za tim da se u budućnosti   predviđaju  cikloni, tsunamiji, poplave...</p>
<p>- Ja sam optimist u znanstvenom smislu, jer će se neke procjene i mjerenja moći napraviti i neke situacije predvidjeti, što danas nije moguće iako ima skeptika.  Danas se ciklon može predvidjeti i samim tim nema toliko žrtava kao prije 30 godina. Ne mogu se složiti s vama kad govorite o kataklizmičkim promjenama koje nam prijete. Više  bih to volio nazvati kratkoročnim kolebanjima.  Znanstvenici  pokušavaju predvidjeti što bi se moglo dogoditi za 50 do 100 godina kada bi čovjek i dalje proizvodio stakleničke plinove. Neki su modeli predvidjeli  da bi se u idućih 50-100 godina moglo nastaviti globalno  zatopljenje. To bi proizvelo otapanje leda na polovima i rast morske razine do metra. No, to podizanje mora neće biti samo potaknuto otapanjem ledenjaka, već i termičkom ekspanzijom vode jer će sve biti puno toplije. </p>
<p>• Neki se znanstvenici ne slažu da je čovjek najvažniji čimbenik klimatskih promjena. </p>
<p> - Na skupu u Španjolskoj  jednog su stručnjaka pitali   prihvaća li tezu da je čovjek najveći uzročnik klimatskih promjena. On je odgovorio: »Službeno - ne, ali privatno - da«.  No, i mnogi su  mediji krivo interpretirali naše izjave. Dakle, razlog bi mogao biti da znanstvenici ne znaju je li čovjekova djelatnost  uistinu glavni čimbenik promjena. Teško je o tome konkretno govoriti. Nijedan znanstvenik neće vam reći da je  čovjek kriv za globalno zatopljenje. Ipak,   u  idućih 50 do 100 godina  možemo očekivati povećanje globalne temperature. </p>
<p>• Vjerujete li  da će klimatske promjene, kako neki tvrde, doći »iznenada i brzo«?</p>
<p>- Ne bi smjelo biti tako  jer to  ne bi odgovaralo prirodnom ritmu Zemlje. Čak i ovo što se trenutno događa brže,  zapravo na Zemlji nije uobičajeno. I  to bi moglo imati veze s izravnim utjecajem naših djelatnosti na globalnu klimu. Primijećena je  svojevrsna preraspodjela i jačanje  ekstremnih situacija, suša i hladnoća. To  intenziviranje poremećaja  nije nelogično. No, navodi se i drugi argument da  čovjek relativno kratko prati  meteorološke promjene.  Postoje bilješke o nekim ekstremima  u prošlosti. No,  naglašavam,  u znanstvenim krugovima nema ni panike niti straha.</p>
<p>Lidia Černi</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Bush može očekivati još žešće prosvjede </p>
<p>Prije četiri godine George W. Bush najavljivao je da će ujediniti Ameriku koja njegov drugi mandat dočekuje još malo više razjedinjena i u ratu koji nije htjela. U sljedeće četiri godine Bush bi želio dokazati kako je dostojan vođa najmoćnije zemlje na svijetu, a ne samo da »nije tako loš kako se njegovi protivnici plaše da jest«</p>
<p>Prije četiri godine u svom inauguracijskom  govoru George W. Bush najavio je da će ujediniti Ameriku,  »razjedinjenu bogatstvom i siromaštvom, a nerijetko i etničkim podrijetlom«. Sada kad je osvojio još jedan mandat u Bijeloj kući i kad ga (u četvrtak,  20. siječnja) čeka još jedna inauguracija, Bush  je suočen s još jednom podjelom za koju je u priličnoj mjeri i sam kriv. Rijetko su kada u povijesti liberalna i konzervativna Amerika bile tako oštro podijeljene pa i sučeljene kao danas. Inauguracijski  govori obično su iznošenje programa novoga predsjednika, pa i onda kad oni ulaze u drugi mandat, no Bushu će ovaj put biti malo teže nego mnogim njegovim prethodnicima. Amerika je podijeljena, zemlja je u ratu, prijetnja terorizma i dalje ugrožava Ameriku i svijet. </p>
<p>Prije četiri godine (kad je pobijedio Ala Gorea), Bush je tijekom inauguracije imao prilično neugodno iskustvo s prosvjednicima na washingtonskoj Aveniji Pennsylvania kojom se kretala kolona vozila.  U jednom dijelu Avenije kolona, na čijem je čelu iz zatvorenog automobila Bush otpozdravljao masi okupljenih, morala je u punoj brzini projuriti pokraj agresivnih prosvjednika (kako bi se skratile muke novome predsjedniku), a onda je ponovo dostojanstveno usporila prolazeći dalje uz  naklonjeniji špalir. Nakon svih kontroverzi koje su pratile njegov prvi mandat, Bush može očekivati još žešće demonstracije na inauguraciji.</p>
<p>Sama inauguracija koja se, kako to ustav propisuje, održava u podne 20. siječnja svake četvrte godine, simbolizira miran prijenos vlasti, i kad se ne radi o drugom  mandatu,  na svečanosti su najvažniji gosti dotadašnji predsjednik i potpredsjednik. Ovaj put taj dio rituala izostaje, ali će na svečanosti biti neki bivši predsjednici - otac Bush svakako, vjerojatno Bill Clinton i Jimmy Carter, te možda John Kerry kojega je Bush pobijedio na izborima u studenom prošle godine. Uz zakletvu (koja se sastoji od uvijek istih tridesetak riječi sa »tako mi Bog pomogao« na kraju), novi/stari predsjednik drži i inauguracijski govor koji je, kad se radi o drugom mandatu, uglavnom izvješće o protekle četiri godine i najava puta kojim će zemlja ići u sljedeće četiri godine.</p>
<p> Neki su inauguracijski govori postali slavni po svojoj kratkoći, neki po dužini, a neki bogme i po smrtonosnim posljedicama. Najkraći govor na inauguraciji održao je George Washington 30. travnja 1789. godine u New Yorku. U travnju zato što  je tek ustavnim amandmanom usvojenim 1933. godine određen 20. siječnja (točno u podne) kao datum inauguracije, a u New Yorku zato što  se Washington tek gradio (i tek će dobiti ime po »ocu nacije«). Uglavnom, govor Georgea Washingtona imao je 135 riječi (novinarskim rječnikom - jedva pola kartice).</p>
<p>S apsolutno najdužim govorom mogao bi se podičiti deveti američki predsjednik William Henry Harrison koji je pobijedio na predsjedničkim izborima 1840. godine, te je svečana inauguracija održana 4.ožujka 1841.</p>
<p> Bio je to hladan i kišovit dan u Washingtonu, a Harrison je bio kao malo tvrdoglav te je odbio odjenuti kaput već je u odijelu hodao do mjesta inauguracije. Pa je onda održao dvosatni govor (8445 riječi ili tridesetak kartica teksta), a potom je nastavio hodati kroz špalire i te stvari. Uglavnom, dobio je strašnu prehladu i upalu pluća od koje je mjesec dana  nakon inauguracije - umro.  Do danas ga u dužini inauguracijskih  govora (a možda i šire) nitko nije, a vjerojatno ni neće nadmašiti. (Govorimo o Americi i, dakako, Fidel Castro iz jedne države dalje i jednog stoljeća kasnije  tu se ne računa.) </p>
<p>Ujedno, Harrison bi mogao ponijeti  morbidnu titulu možda jedinog političara čiji je govor bio smrtonosan za njega samoga. U kategoriji govora koji su bili smrtonosni za druge (najčešće masovno) konkurencija je neusporedivo žešća, no,  to je druga priča.</p>
<p>Što se tiče Georgea W. Busha i njegove inauguracije sljedećeg četvrtka, on i dalje ostaje 43. američki predsjednik i tek 14. predsjednik koji je uspio osvojiti i drugi mandat. Njega, uz polaganje prisege i inauguracijski govor, čeka i svečani prolazak automobilom pokraj  desetaka tisuća pristaša i demonstranata Avenijom Pennsylvania pa zatim serija balova i gala-večera s plesom. I čekaju ga još četiri godine u Bijeloj kući, za koje vrijeme bi želio dokazati Americi i svijetu da je državnik dostojan titule vođe najmoćnije nacije na svijetu, a ne samo predsjednik koji nije tako loš kako se njegovi domaći protivnici plaše da jest...</p>
<p>Krešimir Fijačko</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Pregovori s Hrvatskom bit će zahtjevniji i detaljniji od svih dosad</p>
<p>Kako se tvrdi u nekim diplomatskim izvorima, nije riječ o odluci EU da odigra ulogu pošasti koja će zaprijetiti Hrvatima; poučena iskustvom pregovora s deset zemalja kandidatkinja, EU će  s Hrvatskom imati mnogo više vremena i volje koncentrirati se na više detalja i snažnije ustrajati na provedbi</p>
<p>BRUNO LOPANDIĆ</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Već nakon prvog neformalnog razgovora s povjerenikom Europske komisije za proširenje Ollijem Rehnom, hrvatski će pregovarači s EU na čelu s predsjednikom hrvatske Vlade Ivom Sanaderom u nedjelju u Bruxellesu shvatiti da se za pregovore s Hrvatskom Europska unija ozbiljno priprema. Pregovori s Hrvatskom, kako najavljuju diplomatski izvori, bit će detaljniji i zahtjevniji od svih dosad.</p>
<p>No, nije riječ o odluci Europske unije da odigra ulogu pošasti koja će zaprijetiti Hrvatima; poučena iskustvom pregovora s deset zemalja kandidatkinja, EU će  s Hrvatskom imati vremena i volje koncentrirati se na više detalja i snažnije ustrajati na provedbi. Prije toga, već u nedjelju na neformalnoj večeri, premijer Sanader će Olliju Rehnu, predsjedniku Europske komisije Jose Manuelu Barrosu, ali i Javieru Solani, pružiti dodatne garancije za rješavanje slučaja »Gotovina«, bez čega je, potvrdili su Komisijini diplomati, početak pregovora »teško zamisliti«. </p>
<p>Da Europska komisija misli ozbiljno govori i sljedeći podatak;  dok se u Hrvatskoj dogovaraju povijesni konsenzusi oko sastava pregovaračkog tima, jer on još nije sastavljen, Europska se komisija uvelike bavi najozbiljnijim dijelom posla – sastavljanjem pregovaračke strategije. Olli Rehn taj će pregovarački okvir predstaviti drugim članovima europske vlade već za dva tjedna, 2. veljače, što će omogućiti  Vijeću Europske unije da ga prouči, raspravi i prihvati. </p>
<p>Do početka pregovora, za koje se pretpostavlja da će ipak započeti 17.ožujka, Hrvatska mora imati ne samo već uigran pregovarački tim, već i jasne pregovaračke pozicije oko svih poglavlja pravne stečevine EU – a posebice onih za koje se pretpostavlja da bi mogle biti problematične, tj. one zbog kojih bi hrvatski pregovarači mogli imati problema prije svega kod kuće.</p>
<p>Riječ je o pitanjima podložnim za domaća politička potkusurivanja poput zaštite prirodnih bogatstava, kupnje nekretnina i poljoprivrednih površina. Na popisu naizgled manje atraktivnih, ali potencijalno problematičnih poglavlja nalaze se i ekološki paket, kriteriji konkurentnosti i pitanje državnih poticaja - Hrvatska će se, između ostalog, s Bruxellesom morati dogovoriti i o tome kada će prestati financirati privredne gubitaše.</p>
<p>U pregovore s Hrvatskom Europska unija ulazi poučena iskustvom »velikog praska« kada je morala pregovarati s deset zemalja odjednom. Iako je unaprijed upozoravala zemlje kandidatkinje da popis kriterija EU ne služi samo za upotrebu na stroju za umnožavanje, već i da se sve preslikano mora pretočiti u stvarnost, provedba,  zbog nedovoljne kontrole, nije uvijek bila na visini. Ovoga puta, u slučaju Hrvatske, pa onda i ostalih koje će nakon nje slijediti, iznaći će se poseban mehanizam kontrole primjene europskih zakona. </p>
<p>S druge strane, Komisija će se obvezati, što će biti jasno rečeno hrvatskim pregovaračima već idućega tjedna, na mnogo precizniju metodologiju za otvaranje i zatvaranje pojedinih poglavlja, a osuvremenit će i pojedina poglavlja zbog promjena do kojih je došlo u posljednje dvije godine. To u prijevodu znači samo više posla za zemlju koja pristupa EU-u jer se broj zakona i standarda koje treba prihvatiti iz godine u godinu samo povećava. </p>
<p>U Europskoj komisiji priznaju da je Hrvatska u spremnosti za početak pregovora u tehničkom smislu uvelike uznapredovala. Sad je od najveće važnosti, zapravo ključno, dokazati da Hrvatska u potpunosti  surađuje s Haaškim sudom, tvrde u Komisiji. Ako to pitanje bude riješeno, Hrvatska će 17. ožujka s Europskom komisijom, ali i sa svih 25 zemalja članica, započeti pregovore o pristupanju Europskoj uniji. </p>
<p>Pregovori zapravo znače međusobno razjašnjavanje, približavanje i prihvaćanje pregovaračkih polazišta nakon čega započinje proces preuzimanja zakona, pravila, smjernica i obveza temeljem europskih zakonskih akata – rimskog, maastrichtskog i amsterdamskog ugovora. Kako bi se do toga došlo što bezbolnije, pregovaraju se zapravo prijelazna razdoblja za primjenu.</p>
<p>Pregovaračke strane s obje strane stola, kako je to obično na početku pregovora, tražit će maksimum; u slučaju tržišta nekretnina Bruxelles će inzistirati na jednakopravnosti i izbjegavanju prijelaznog razdoblja, dok će Hrvatska, primjerice, kao što to želi HSP, odrediti zabranu kupnje na 18 godina. </p>
<p>Prijelazno će se razdoblje sasvim sigurno ispregovarati, no bit će mnogo manje od navedenoga, posebice ako se u međuvladin dio pregovora uplete Italija koja je bilateralno po pitanju nekretnina posebice zainteresirana. Na ruku joj ide činjenica da Hrvatska taj dio zakonodavstva nema riješeno u skladu europskim standardima.</p>
<p>Sami su pregovori, ako se izuzme nekoliko tema zbog kojih su se na domaćem terenu uvijek spremne za naklonost birača boriti političke stranke, neatraktivni, stručni i komplicirani. Sasvim je izvjesno da ni mediji neće pomno pratiti pregovore o odgodi primjene mjere za uvođenje standarda za širinu jedne vrste vijka, niti će na naslovnici završiti fotografija zapjenjenog  pregovarača koji demonstrativno napušta pregovore zbog tog istog vijka.</p>
<p>No, zato će natezanje oko toga kad će stranci moći kupovati nekretnine u Hrvatskoj sigurno biti u središtu pozornosti, prije svega kod kuće. Pregovarački će tim sasvim sigurno jednako posla imati i u Bruxellesu, ali i u Zagrebu, posebice ako ih netko u jednom trenutku optuži (što je vrlo predvidljivo) da izdaju nacionalne interese. No, ako se popusti na jednome mjestu, kompenzacija se očekuje na drugom. I tako od poglavlja do poglavlja…</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Zašto se sadnja vinograda samo najavljuje?</p>
<p>Veće eno-gastro akcije nakon niza objavljenih i potvrđenih najava ostale su, na žalost, tijekom lanjske godine uglavnom na tome. Od »Godine ugostiteljstva i gastronomije« kojom je Hrvatski kuharski savez namjeravao ispisati »najbolju turističku pozivnicu« napisan je tek naslov, dok je vinarski prilog »Godina hrvatskih pjenušaca« atraktivno  počeo i ubrzo se – razvodnio... </p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Naša udruženja kuhara i ugostitelja najavila su tzv. godinu gastronomije uz poruku da je ponuda u tanjuru – najbolja turistička pozivnica. Što se tiče naših vinara, ni ovaj put nisu se upisali u listu brojnih hrvatskih promotivnih nastupa na euro-turističkim sajmovima da bi koliko-toliko reklamirali svoje proizvode i ponudu u turističkoj sezoni. Ipak, 2004. proglasili su Godinom hrvatskih pjenušaca. Što se od svega toga lani dogodilo?</p>
<p>Jedan od priloga Vinskih razgovora sa samoga početka prošle godine bio je »posvećen« tim akcijama, ali kasnije, na žalost, uglavnom nije bilo prilika da se to nastavi pratiti jer je ponajviše ostalo na planovima i obećavanjima organizatora.</p>
<p>Naš turistički resor ovu je godinu ('05.) službeno proglasio Godinom domaćeg gosta, što nije neka novost (bilo je toga i dosad), ali u tome projektu vinari baš i nemaju neku ulogu jer su domaćemu gostu »pred očima« svih dvanaest mjeseci svake godine, a drugo je pitanje kako, čime, po kojim cijenama, po kakvim uvjetima, itd. Uostalom, na domaćoj sceni domaći vinari nisu sami – uvoz vina je iz godine u godinu u porastu, izvoz obrnuto... No, s obzirom na našu proizvodnu politiku i, posebno, na stanje kontrole proizvodnje i prometa grožđa i vina, domaći pilci (a i strani turisti) imaju na raspolaganju sve od »betonaca« i »kemije« preko normalnih i korektnih do doista dobrih, pravih vina.</p>
<p>Dakle, izbor je tu, a što se cijena tiče i one prate navedene kategorije, dakle od sitnih desetak kuna pa sve do onih vjerojatno najčešćih 120, 150, 180, 250... i više, a ima, naravno, i vrtoglavih. Već dugim godinama prisutna enigma nazvana »zidanje cijene« na putu vina od proizvođača do krajnjega potrošača i dalje je, naravno, aktualna (porezi, prirezi, razne takse, PDV, trgovačke i ugostiteljske marže...) i jednostavno tjera većinu pilaca u potragu za jeftinijim vinima, a zna se dobro kakve su to tekućine i kako sve nastaju u uvjetima slabašne kontrole proizvodnje i prometa. Dakle, izvlačenje brojnih postotaka iz boce vina doista je skupo pa ako uopće i postoje namjere da se stanje sredi ili dovede u normalne okvire trebat će dosta i vremena i sredstava. No, praksa potvrđuje da te namjere doista postoje, ali uglavnom na papirima i u »držanjima govora«.</p>
<p>Ako se, naime, iz godine u godinu prenose isti upitnici i problemi, kao što je slučaj u našoj vinologiji, onda je sasvim jasno da se malo što rješava ili čak ništa, kao, primjerice, s izradom katastra koja se uporno najavljuje već desetak godina, a još uvijek je, recimo, nasušno podizanje novih vinograda više »u zraku« nego na zemlji, onda se zapravo i nema što ozbiljnoga (ili ozbiljnijega) u ovoj branši razgovarati. Već se najmanje četiri godine naglašava kako Hrvatska do ulaska u EU treba posaditi lozu na trinaest tisuća hektara (i ova je godina u tisku započeta s tom najavom!), sadi se, što bi se reklo, »tu i tamo«, ako se dogodi da uđemo proglasit će tzv. zatečeno stanje i sadnje više nema. Što to zapravo znači? Najvjerojatnije ono što je početkom prošle godine na tu temu rečeno u Badelu 1862 – ...da treba imati na umu i to da EU potiče izvoz jer je puna vina, dakle traži kupce, a ne proizvođače! Kad se to podrobnije analizira ili razmotri možda bi se došlo i do škakljiva pitanja zašto se u nas sadnja uglavnom – samo najavljuje!?</p>
<p>Kao što su splasnule ili se razvodnile razne druge akcije na eno-gastro sceni tako se dogodilo i s onom kontra novoga zakona o »alkoholu i volanu«, poznatijega po nazivu »nula promila«. Bučna reagiranja vinara, vinotekara i, posebno, ugostitelja i njihovih foruma nakon mjesec-dva (od 20. kolovoza prošle godine) spustila su se skoro do »šaputanja«, u ovim prvim danima 2005. godine jedva se i spominje naša prohibicija, dakle »predaja« ili »kapitulacija« je tu, pa se tako dogodilo da je nešto svježine početkom ovoga tjedna unio predsjednik RH Stjepan Mesić koji je u jednome svome agit-nastupu spomenuo taj zakon kao, recimo, neodgovarajući našemu turizmu i ugostiteljstvu. Točno, ako naša jaka turistička konkurencija može »voziti« pod tri, pet ili osam promila, što turistička i vinska Hrvatska sebi »pakira«?</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Što čeka hrvatska vlada </p>
<p>Hitni odlazak Vlatka Markovića prije tri dana na »tajni sastanak« u Budimpeštu bez sumnje je ponajprije bio vezan uz izvješće o tome hoće li hrvatska vlada sljedećih dana dati neophodnu potporu zajedničkoj kandidaturi s Mađarima za nogometni EP 2012. godine, budući da se ponude primaju do 31. siječnja  </p>
<p>ZLATKO ABRAMOVIĆ</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Ražanj pripremljen, a zec još u šumi. Tako bi se mogla oslikati situacija oko neophodne potpore hrvatske vlade ideji o zajedničkoj kandidaturi Hrvatske i Mađarske za organizaciju nogometnog EP-a 2012. godine. Treba naglasiti da je u ovoj priči Hrvatski nogometni savez ona strana koja je ponovno zdušno »za«, kao i prilikom prethodne kandidature za 2008. godinu, dočim vlada tek treba reći svoje mišljenje, i to što prije. </p>
<p>U cijeloj priči najvažniji faktor postaje vrijeme. A ono neumitno ističe poput pijeska u pješčanom satu, budući da postoje i rokovi kojima valja udovoljiti. Znano je da je rok za slanje službenih kandidatura, dakako s nužnim mjerodavnim državnim jamstvima, pred vratima, u ponoć 31. siječnja. Nakon toga se više nitko ne može prijaviti, da bi se krajem godine izbor suzio na samo tri kandidata, među kojima će se presuditi ne samo na temelju toga tko nudi optimalne uvjete. </p>
<p>Naime, Uefina je politika, kao i Fifina, takva da ponekad razmišljaju geostrateško-etnološki, a ne samo isključivo na temelju nečije objektivne moći. Stoga se upravo u toj činjenici krije nada da velike, glavne stvari, a domaćinstvo nogometnog EP-a to nesumnjivo jest, ipak nisu rezervirane isključivo za najveće. Da jesu, takve se priredbe ne bi selile iz četiri ili pet istih europskih i svjetskih zemalja. </p>
<p>Upravo činjenica da hrvatska vlada o pitanju konačne potpore kandidaturi još nije konkretno zasjedala, nego je dio svoga pozitivnog raspoloženja centrirala prije mjesec i pol posredstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, s razlogom u HNS-u potiče blagu nervozu i neizvjesnost. Tko kaže da upravo zbog toga Vlatko Marković, predsjednik HNS-a, nije bio pozvan na »tajnu misiju« u Budimpeštu prije tri dana? Razlog sigurno nije ležao u činjenici što je usput, na proputovanju za Moskvu, u Budimpešti zastao Michel Platini, član IO Uefe, s kojim se Marković susreo i razmijenio važne misli. To je bez sumnje ono drugo, važnije, što Marković nije spominjao u dojmovima s budimpeštanskog sastanaka, a sigurno je bilo vezano uz pitanje - što čeka hrvatska vlada, točnije, kada se namjerava izravno očitovati o potpori? A to je vrlo važno znati kako bi se u slučaju negativnog stava stiglo pronaći novog partnera.  Iako su u HNS-u glumili uvjerenje kako je od premijera Ive Sanadera dobiveno pozitivno mišljenje, određena je nervoza ipak prisutna. Sve bi se, međutim, trebalo znati najvjerojatnije idućeg četvrtka, 20. siječnja, jer se obično tada sastaje vlada. Četvrtak nakon ovoga ne dolazi u obzir, jer je za srijedu, 26. siječnja dogovoreno službeno potpisivanje ugovora o zajedničkoj kandidaturi s Mađarima. Drugim riječima, što se u idućih 10-ak dana dogovori, tako će i biti. Popravnog više nema, osim za 2016. godinu.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Novi    školski kalendar,  manje  frustracija i stresova </p>
<p>Rasprava o kalendaru školske godine najbolji je primjer kako o istoj stvari gotovo svako razmišlja drukčije. Unatoč tome o novom kalendaru školske godine usuglasila se većina stručne javnosti. Dakle, treba uvažavati svekoliku javnost, ali što ako se dio te javnosti koja se oglašava  o kalendaru jedino slaže o tome da on nije dobar i ništa drugo? Odluku o kalendaru školske godine mora donijeti struka</p>
<p>VINKO FILIPOVIĆ </p>
<p>Novi kalendar školske godine najbolji je primjer da svaka promjena u školstvu izaziva otpor određenih segmenata društva pa makar ta promjena bila primarna u interesu učenika. Nekoliko novinskih natpisa o zimskim školskim praznicima uzburkalo je dio hrvatske javnosti iz čega se na prvi pogled stječe dojam da je ta promjena gotovo kataklizma hrvatskog školstva. </p>
<p>Niz je pokazatelja da to uistinu nije tako. Kao roditelj i nastavnik koji je sedamnaest godina radio u školi podržavam novi kalendar školske godine, jer je on pozitivan organizacijski pomak koji je prije svega u funkciji učenika.</p>
<p>Novi kalendar školske godine nepobitno zadovoljava nužne pedagoške kriterije. Promjenom se prije svega željelo izjednačiti trajanje prvoga i drugog polugodišta što je bilo nužno zbog  niza praktičnih i pedagoških razloga.</p>
<p> Treba podsjetiti da je prema starom kalendaru prvo polugodište trajalo  petnaest tjedana, a drugo čak dvadeset jedan tjedan. Ta simetričnost bila je problem za učenike, ali i nastavnike u predmetima koji su u satnici dva, a osobito  jedan sat na tjedan, kao što su likovna, glazbena i tehnička kultura u osnovnim  školama ili psihologija, logika, informatika, likovna i glazbena kultura u gimnazijama. </p>
<p>Prema starom kalendaru prvo polugodište je u praksi efektivno trajalo još kraće ako se uzme u obzir neizbježno uhodavanje na početku školske godine i predbožićni tjedni na kraju polugodišta. U tih jedanaest do dvanaest tjedana nije bilo moguće realizirati predviđeni nastavni program, a istodobno i  zadovoljiti zahtjeve Pravilnika o ocjenjivanju. Sve to je u konačnici najviše štetilo učenicima. </p>
<p>Drugi pozitivan efekt novog kalendara školske godine je da se njime izbjeglo predbožićno stresno razdoblje za učenike i njihove roditelje, ali i učitelje i profesore. Zaboravlja se da je prema starom školskom kalendaru u predbožićno vrijeme bilo niz ispita znanja, kontrolnih zadaća, zaključivanja ocjena. Istodobno su se pripremale božićne priredbe, održavale sjednice učiteljskih i nastavničkih vijeća, dijelile đačke knjižice i izvješća. Sve to je bio uzrok mnogih frustracija i stresova za učenike, što im je kvarilo predbožićno veselje. </p>
<p>Svega toga ove školske godine nije bilo zbog pozitivnih efekata novog kalendara. Zašto su se ti pozitivni učinci već zaboravili?</p>
<p>Namjera je novog kalendara školske godine i da, sukladno dobrim pedagoškim uzusima, učenici svakih mjesec do dva imaju kraće razdoblje praznika koje je dostatno za odmor, koje nije predugo kako učenici ne bi ispali iz školske kolotečine. Konstruktivno gledajući na  školski kalendar, njega treba analizirati cjelovito i nužno je promatrati ga u kontekstu svih čimbenika. </p>
<p>Tako  bi, na primjer, od nekih zagovarano pomicanje početka školske godine na sredinu rujna donijelo nužno i kasnije završetak škole, što bi izazvalo probleme pomicanja rokova upisa u srednje škole i prijemnih ispita na fakultete. Sve to bi te neizbježne upisne aktivnosti pomaklo do kraja srpnja. </p>
<p>Nemam iluziju da je to nepromjenjivo, da je jedino moguće rješenje školskog kalendara. Možda bi trebalo razmisliti o pomicanju svršetka prvog polugodišta za kraj siječnja ili početak veljače čime bi se na četiri tjedna produljilo školsko razdoblje od božićno-novogodišnjih praznika do kraja prvog polugodišta? Možda bi zimski praznici trebali trajati dva tjedna? Možda bi božićno-novogodišnji blagdani mogli biti nešto dulji? Možda...? </p>
<p>Spominjani ispiti znanja i kontrolne zadaće u prvim danima nakon školskih praznika nisu pedagoški opravdani, ali taj problem se ne može riješiti kalendarom školske godine. To treba rješavati nekim drugim mehanizmima. </p>
<p>Smatram da bi u tjednu nakon svakih praznika trebalo izbjegavati testove i kontrolne ispite čime bi se umanjio stres učenika. Mora se naći načina kako to spriječiti i učiniti sve da se ne događa testomanija u prvom tjednu nakon završetka praznika. Moramo učiniti sve da školu što je moguće više humaniziramo pa tako da i početak nastave nakon praznika za učenike bude što je moguće manje stresan. </p>
<p>Rasprava o kalendaru školske godine najbolji je primjer kako o istoj stvari gotovo svako razmišlja  drukčije. Unatoč tome o novom kalendaru školske godine usuglasila se većina stručne javnosti.</p>
<p> Dakle, treba uvažavati svekoliku javnost, ali što ako se dio te javnosti koja se oglašava  o kalendaru jedino slaže o tome da on nije dobar i ništa drugo? Svi prijedlozi kakvih bi on trebao biti dijametralno su suprotni. Mislim da ipak u konačnici odluku o kalendaru školske godine mora donijeti struka, kao što  je to u svemu drugom logično i uobičajeno. </p>
<p>Autor je profesor, ravnatelj Zavoda za školstvo.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Zašto   Bancu koljačko   četništvo  nije  fašistički pokret</p>
<p>Na raznim su stranama političari i mediji suglasni o fašističkom značenju četništva, jedino profesor Banac misli da četnici nisu fašisti nego samo konzervativci skloni pokoljima. U četništvu nedvojbeno ima rasizma, trajnih imperijalističkih težnji, odgovornosti za bezbrojne zločine utemeljene na genocidnoj politici, i pitanje je što to nedostaje da bi ga Ivo Banac, poput ustaštva, označio kao fašistički pokret</p>
<p>ŽELJKO SABOL</p>
<p>Naš javni život ima nekoliko ljudi koji često znaju iznenaditi svojim izjavama. Tako je u razgovoru s Ivom Bancem, objavljenom u Globusu 7. siječnja, na pitanje je li Draža Mihailović bio fašist, Banac odgovorio: »Naravno da nije«. Nadalje je iznio da je četnički pokret bio konzervativan, ali da to nije oznaka fašizma i tvrdi da su za razliku od četnika ustaše nedvojbeno fašisti, kao i da su i jedni i drugi provodili politiku pokolja. </p>
<p>Je li povjesničar s uglednog američkog Sveučilišta Yale, dobar znalac balkanskih uvjeta, u pravu kad smatra da četnici nisu fašisti?</p>
<p>Otvoreni ili prikriveni fašizam pojavio se u Kraljevini Jugoslaviji kad su osnovane organizacije i stranke profašističkog usmjerenja kao Orjuna, Mlada Jugoslavija, Jugoslavenska nacionalna stranka i druge. Fašističke metode i ideologija osobito su ojačale nakon dolaska na vlast Milana Stojadinovića i njegove stranke Jugoslavenske radikalne zajednice. </p>
<p>U takvu okružju narasta i četnička organizacija, uz Ljotićev Zbor, kvislinško uporište okupatora tijekom Drugog svjetskog rata. </p>
<p>Četništvo je rasističko jer polazi od toga da su Srbi izniman, »nebeski«, »Božji« narod. Osvajačko je jer teži proširenju Srbije na »veliku Srbiju« koja bi obuhvaćala sve one dijelove teritorija Bosne i Hercegovine i Hrvatske gdje ima Srba, pa makar bili tamo u manjini. Daljnja značajka fašizma je počinjenje zločina u ostvarivanju ciljeva, a u tome su se četnici itekako iskazali. </p>
<p>U čl. 2 Instrukcija Draže Mihailovića izneseno je genocidno načelo etničkoga čišćenja. Četnici su izvršili pogrom muslimana i Hrvata i to ne samo u Drugom svjetskom ratu nego i u posljednjim ratovima. Zbog ratnih zločina mnogi četnicima je suđeno, a današnji četnički vojvoda Vojislav Šešelj zatvoren je u zatvoru Haaškoga suda. </p>
<p>Pripadnici četničkoga pokreta nedavno su  izjednačeni s partizanima. U povodu skandalozne odluke Skupštine Srbije političari i mediji u BiH jednodušno su četništvo označili kao fašistički pokret. </p>
<p>Crnogorski književni list, dvotjednik državotvornih Crnogoraca, također piše (15. siječnja) kako je »U Skupštini Srbije uvjerljivom većinom glasova donesen zakon o izjednačavanju fašista i boraca protiv fašizma i time zadavljena  svaka pravda...« Taj podgorički list donosi na dvije stranice mnoge fotografije, svjedočanstva o suradnji četničkih vođa s Talijanima i Nijemcima, kao i stravične slike četničkih klanja u Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. </p>
<p>Milorad Pupovac u svom članku (Jutarnji list, 11. siječnja) piše: »ustaštvo i četništvo, kao domaće inačice fašizma i nacizma...«.</p>
<p>Dakle, na raznim stranama političari i mediji su suglasni o fašističkom značenju četništva, jedino profesor Banac misli da četnici nisu fašisti nego samo konzervativci skloni pokoljima. U četništvu nedvojbeno ima rasizma, trajnih imperijalističkih težnji, odgovornosti za bezbrojne zločine utemeljene na genocidnoj politici, i pitanje je što to nedostaje da bi ga Ivo Banac, poput ustaštva, označio kao fašistički pokret. </p>
<p>Autor je doktor pravnih znanosti, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Sljeme spremno za Janicu</p>
<p>Na Crvenom spustu postavljen videonadzor, a topovi su dodatno zasnježivali stazu. Snimljena službena pjesma natjecanja </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Na rasvjetnim  stupovima uz Crveni spust na Medvednici, gdje će se 20. siječnja voziti utrka Svjetskog skijaškog kupa za žene,  u subotu je  postavljen  videonadzor. Direktor hrvatske skijaške reprezentacije Vedran Pavlek rekao je da su sigurnosne kamere, njih deset po cijeloj dužini staze,  postavljene u suradnji s policijom i zaštitarskom tvrtkom Sokol Marić. </p>
<p>Na cilju  Crvenog spusta uređene su tribine za gledatelje, komentatorska mjesta i šatori za novinare i dužnosnike, te druge ugledne goste.</p>
<p>Međunarodna skijaška federacija u petak je ustvrdila da je staza spremna za utrku. U  noći  na subotu temperatura na Sljemenu spustila se ispod ništice pa su topovi dodatno izbacivali snijeg po stazi. </p>
<p>Na prometnici  kroz Donju Bistru postavljene su oznake za novoizgrađenu cestu koja vodi do donjeg dijela Crvenog spusta. Cesta od Gornje Bistre do kraja  Crvenog spusta je uska  pa će autobusi za prijevoz  gledatelja voziti u svakom smjeru u kolonama kako ne bi došlo do mimoilaženja.</p>
<p>Glasnogovornik Skijaškog saveza Ozren Müller rekao je da je snimljena himna Zlatnog medvjeda pod nazivom »Hej ljudi«. Službenu pjesmu natjecanja izvodi grupa Electro team feat. Boris Mutić. »Pjesma će biti pravi navijački hit«, zaključio je Müller. </p>
<p>Tomislav Tadić</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Je li dijete stvar ili dar?</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> –  Mirni prosvjed pod nazivom »Svako dijete je dar« okupio je u subotu u Maksimiru roditelje i djecu rođenu umjetnom oplodnjom. </p>
<p>Prosvjed je organizirala Udruga Roda kao odgovor na brošuru Hrvatske biskupske konferencije u kojoj se djeca začeta postupkom medicinske  potpomognute oplodnje  nazivaju stvarima, a koja je u nakladi od 140.000 primjeraka podijeljena obiteljima  prigodom blagoslova kuća.</p>
<p>Jasna Cindrov, majka jednogodišnjeg dječaka Brune iz Zagreba, rekla je da brošuru smatra diskriminirajućom prema djeci koja nisu rođena »prirodnim putem«.</p>
<p>»Svako je dijete dar i treba podržati majke koje se odluče na umjetnu oplodnju. </p>
<p>Moga sam Brunu neuspješno pokušavala začeti pet godina. Prekrasan je osjećaj kada u tome uspijete.«</p>
<p>U Maksimiru je podršku roditeljima i djeci pružila zastupnica Hrvatskog sabora Milanka Opačić  koja je izjavila da će podržati prijedlog  Zakona o medicinskoj potpomognutoj oplodnji koji je  povučen iz procedure bez dodatnog objašnjenja. </p>
<p>Ana Grubanović</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Škola na ugljen bez zvona i parketa</p>
<p>Osim nedostatka prostora za učenje, škola nema ni dvoranu za tjelesni odgoj pa djeca unatoč tomu vježbaju u malom razredu između klupa, na strunjačama poredanim u hodniku škole, u dvorištu... </p>
<p>Škola sa 37 upisanih učenika -koliko ih se u većini drugih »tiska«  u jednom razredu - funkcionira na prvi pogled sasvim normalno, a radi čak u dvije smjene. Njezine neobičnosti, koje se primjećuju nakon kratkog boravka u maloj školskoj zgradi, su što škola sa samo dvije učionice za osnovce od prvog do četvrtog razreda nema zvono, a do najmanjega razreda u kojemu sjedi šest osnovaca nalazi se učionica s još mlađom generacijom. Vrata dvaju razreda, naime, dijele školu od vrtića i jaslica koji godinama funkcioniraju u istome objektu, grijući se na isti način - na drva i ugljen. </p>
<p>Iako je opis uobičajen za otočke ili planinske škole, koje ulaze u kategoriju škola s posebnim uvjetima rada, škola o kojoj je riječ nije na tom popisu jer se nalazi u podsljemenskoj zoni u Zagrebu. Prije 150 godina  izgrađena je Osnovna škola »Markuševac«, a zbog potrebe mještana prije pedeset godina ta je škola dobila svoju područnu školu Baćun. Osnovna škola Baćun jedna je od  najneobičnijih i vjerojatno najmanjih škola u Zagrebu, no njenim učenicima, kojima je za nastavu dovoljan mali razred nastao iz nekadašnje zbornice i još jedan tek nešto veći, to ne predstavlja nikakav problem. Slično razmišljaju i njihovi nastavnici. </p>
<p>Vanja Arnstein učiteljica je drugom razredu, u kojem je devet učenika. »Odlično mi je raditi s tako malim razredom, to svakako ima svojih prednosti. Gradivo se bez problema stiže obraditi i još mi ostaje dovoljno vremena za individualan pristup radu. Djecu u razredu poznajem u dušu«, kaže učiteljica razreda koji se već priviknuo da kada u susjednoj prostoriji mališani u vrtiću spavaju - oni moraju hodati na prstima... S druge strane, već su se i navikli na česti plač iz vrtića.</p>
<p>Vrtićki mališani, njih 25 vrtićke dobi i deset jasličke, još ne znaju da će se, kad porastu, najvjerojatnije samo preseliti u susjednu prostoriju i u njoj pohađati prva četiri razreda osnovne škole. To će im, kada za to dođe vrijeme, objasniti tete Anamarija Nekić i Liljana Martinović, ili možda kuharica Stjepana Jurin, koja se brine da uvijek ima dovoljno drva za peć.  </p>
<p>Ravnatelj škole Darko Čižmek, i sam se ponekad začudi blagonaklonosti Ministarstva znanosti što svake školske godine daje odobrenje za upis tako malog broja djece u školu. »Čudo je što škola s nepunih 40 učenika u Zagrebu uopće postoji. No, kada bi se kojim slučajem ukinula - to bi ubilo duh mjesta«, kaže on. Uz to, ne bi bilo smisla zatvarati školu sad kad su počele pripreme za izgradnju novog dječjeg vrtića, čime bi školarci napokon dobili više prostora. U planu je i prelazak na centralno grijanje, iako se čini da ravnatelj uopće ne zazire od grijanja na drva. </p>
<p>»Dok je ovako, djeca niti kašlju niti imaju suho grlo. Zrak je zdrav i uvijek je toplo«, objašnjava ravnatelj. </p>
<p>Vanjskim izgledom škola Baćun u Maruševećkoj 30 izgleda poput kuće napravljene baš za djecu. Dok je prilazni put asfaltiran tek prošle godine, kada je škola dobila i ogradu, a tvrtka Zrinjevac uredila dječje igralište, za fasadu su se pobrinuli učitelji, roditelji i djeca. </p>
<p>Osim nedostatka prostora za učenje, škola nema ni dvoranu za tjelesni odgoj pa djeca unatoč tomu vježbaju u malom razredu između klupa, na strunjačama poredanim u hodniku škole, u dvorištu... No, ono što je prioritet u planiranom uređenju školske zgrade, jest promjena starih, drvenih prozora starih 50 godina. Učiteljice kažu da im takvi prozori dobro dođu jedino za razgibavanje zglobova i jačanje mišića - njihovo otvaranje zahtjeva popriličan napor. </p>
<p>Potpuna suprotnost je matična Osnovna škola Markuševac, koja se nalazi stotinjak brojeva više na istoj cesti. Škola s nekoliko stotina učenika prošle je godine dobila polivalentnu dvoranu čija je izgradnja, prema riječima ravnatelja Čižmeka, stajala 11 milijuna kuna.  </p>
<p>I dok se ta škola može pohvaliti luksuzom, škola Baćun jedna je od rijetkih koja još uvijek nema kanalizaciju, a djeca, kaže ravnatelj Čižmek, hodaju po hladnoj betonskoj glazuri koju bi što prije trebalo prekriti parketom.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="12">
<p>Što bi na Harryjeve eskapade rekla njegova majka </p>
<p>Premda privilegiran u mnogim stvarima, mlađi sin princa   Charlesa, Harry, ostao je zakinut za roditeljsku ljubav. Oni koji ga poznaju tvrde kako mladić »nije loš, ali jednostavno nije dovoljno pametan da predvidi posljedice svojih djela«  </p>
<p>Zbog uživanja alkohola, pušenja marihuane i hrvanja s fotografima pred noćnim lokalima, princ Harry čest je gost naslovnica. Ovih dana britanski je kraljević uspio   skandalizirati cijeli svijet pojavivši se na nekoj kostimiranoj zabavi u nacističkoj odori, kakvu je u II. svjetskom ratu nosio ozloglašeni Rommelov Afrički korpus.  Njegov postupak osudili su britanski i međunarodni političari, udruge preživjelih zatvorenika nacističkih logora i  židovske organizacije. </p>
<p>Dvadesetogodišnji princ zadaje velike glavobolje svome ocu Charlesu. Tabloid Sun koji je prvi objavio mladićevu snimku u spornom kostimu nazvao  je Harryja »nacistom«. Princ, dakako, nije nikakav  nacistički simpatizer, nego nepromišljeni momak s mnogo  osobnih problema. On je i treći u nasljednoj liniji za britansko  prijestolje - nakon svog oca Charlesa i starijeg brata Williama. Da se njima dvojici slučajno nešto dogodi, jednog bi dana upravo Harry  ponio kraljevsku krunu. Zbog toga se sve što učini proučava pod povećalom.</p>
<p>Tragična smrt njegove majke, glamurozne  princeze Diane godine 1997., kad je Harryju bilo tek 12 godina, morala je duboko istraumatizirati dječaka. U još nježnoj dobi izgubio je za njega   najvažniju osobu na svijetu koja ga je obožavala. Prazninu je djelomice popunila kraljevska dadilja Tiggy Legge Bourke, koju je princ Charles angažirao  da Harryju i Williamu pokuša barem donekle nadomjestiti majku. Dadilju su nakon nekoliko godina izgurali ljubomorni dvorjanici pa je nestao i taj oslonac. </p>
<p>Premda okružen  bogatstvom i privilegijama, princ Harry danas pokraj sebe nema nikoga tko bi ga upozorio da maskiranje britanskog princa u  nacističkog časnika nije naročito pametna ideja. U vrijeme kad se dogodio taj skandal, mladićev otac, princ Charles, bio je na odmoru u Škotskoj sa svojom milosnicom  Camillom Parker Bowles, s kojom zbog kraljevskog protokola nije mogao provesti Božić. Charles, koji ima mnogo vlastitih interesa i obaveza, i inače je često odsutan iz Harryjeva života.</p>
<p>Neki ljudi iz Harryjeve blizine zabrinuti su za mladića. »Ponekad se zgrozim kad pomislim što bi rekla njegova majka da znade što se  događa  s njim«, izjavio je jedan od kraljevskih dvorjanika listu Daily Mail ovih dana. U očevoj odsutnosti, Harry čini što ga je volja. Nitko tko je u  kraljevskoj službi ne usuđuje se otvoreno proturječiti ni njemu, niti njegovu jednako tvrdoglavom starijem bratu Williamu.</p>
<p>No, za razliku od Harryja, William se ipak mnogo bolje nosi sa životom. U vrijeme kad je ostao bez majke bio je nekoliko godina stariji i stoga  manje ranjiv. Osim toga, posjeduje akademske sposobnosti pa i zdrav razum koje njegov mlađi brat jednostavno nema. Harryjev incident s nacističkom uniformom samo je zadnji u  seriji njegovih eskapada. Prošle godine morao je  drastično skratiti svoj posjet Južnoj Americi, jer mu je tamo zaprijetila otmica kad se sasvim otrgnuo kontroli svojih čuvara.  Dobra djela, koja Harry također povremeno čini obilazeći siromašne i bolesne, nisu više dovoljna da izbrišu njegov imidž  »princa playboya« koga se često viđa s čašom ili cigaretom u ruci.</p>
<p>»Harry nije loš, ali jednostavno nije dovoljno pametan da predvidi posljedice svojih djela«, izjavio je novinarima neki njegov kolega s Etona. Na tom elitnom koledžu princ je uvijek bio među najslabijim đacima, što ga je neminovno moralo obeshrabriti  i ubiti mu moral.  Premda je njegova majka Diana bila protiv toga da Harry ide u tako zahtjevnu školu, svejedno su ga tamo upisali. Navodno mu je nastavnica likovnog odgoja na Etonu morala pomoći da barem iz tog predmeta dobije pristojnu ocjenu. </p>
<p>Obeshrabren lošim uspjehom u školi,  mladi princ pokušao se dokazati na drugi način -  gotovo opsesivnim igranjem pola, pušenjem i uživanjem u alkoholu. Tada su odjeknule glasine da bi njegov pravi otac zapravo mogao biti James Hewitt, bivši ljubavnik princeze Diane - kome je mladić donekle i fizički nalikuje. Sam Hewitt zanijekao je tu neobičnu priču, ali javna naklapanja o Harryjevu očinstvu vjerojatno su dodatno destabilizirala ionako pomalo labilnog princa. </p>
<p>Neki smatraju da Harryju samo treba čvršća roditeljska ruka - no princ Charles rijetko je u njegovoj blizini. Nakon što je buknula afera, Charles je na daljinu odredio Harryju neke odgojne mjere, no i dalje je ostao u Škotskoj sa svojom prijateljicom Camillom. Mladom princu kao da nedostaje kompas, no pitanje je tko bi mu ga mogao pružiti. Neki misle da bi Harryja - koji uskoro treba krenuti na elitni vojni koledž Sandhurst - mogla srediti vojska. Možda je to mladićeva zadnja šansa.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Maškare zavladale Šibenikom </p>
<p>ŠIBENIK</p>
<p> –  Gradonačelnica Šibenika Neda Klarić u subotu  je odstupila s čelne pozicije i ključeve Krešimirovog grada predala zamaskiranim prikazama, pa će bez obzira na nedjeljni ishod predsjedničkih izbora vlast na neko vrijeme obnašati maškare. Primopredaja ključeva upriličena je uz pjesmu i ples u podne na Medulićevom trgu, što je privuklo pažnju brojnih Šibenčana, posebno onih mlađih. Tako su se na trgu okupili vragovi, vile, klaunovi i kauboji.   </p>
<p>Treću godinu za redom Udruga šibenskih maškara Arlekin u suradnji s Uredom za društvene djelatnosti Grada Šibenika organizira karnevalske svečanosti, a ove godine fešta zamaskiranih potrajat će do 5. veljače. Tema karnevala je Trnoružica, princeza koja se budi iz stogodišnjeg sna, što u prenesenom značenju simbolizira Šibenik koji  je prvi put u 100 godina dobio ženu gradonačelnicu.  Iako će na vlasti biti relativno kratko, zamaskirani vladari nadaju se da će uspjeti riješiti sve probleme koji more njihove sugrađane. Vladavina maškara završit će tradicionalnim spaljivanjem Krnje, krivca svih zala. </p>
<p>A. R.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Sve više on-line tečajeva</p>
<p>Cjelokupna se on-line nastava događa putem interneta, predavača se uopće ne vidi, ali se s njim najčešće može dopisivati mailom. Gradivo se usvaja bilo postupno, bilo odmah u cjelini</p>
<p>Kao po nekom dogovoru, u zadnje se vrijeme sve više pojavljuju on-line tečajevi iz različitih IT područja, i to raznih tvrtki koje se bave edukacijom. Vjerojatno je tome uzrok i povećani interes potencijalnih korisnika, jer on-line ima mnogo prednosti. Zanimljivo je da takva nastava e-learninga sve do nedavno nije imala odjeka, jer je ni korisnici nisu odmah prihvatili. Razloge, dakako, treba tražiti u uvriježenom mišljenju da tečaj treba pohađati izravno, u određeno vrijeme i na određenom mjestu, sa živim predavačem i ispitivačem. </p>
<p>Cjelokupna se on-line nastava događa putem interneta, predavača se uopće ne vidi, ali se s njim najčešće može dopisivati mailom. Gradivo se usvaja bilo postupno, bilo odmah u cjelini. I tu postoje razlike, iako su principi rada u mnogočemu slični, a također i usvajanje gradiva. Na stanoviti način ne postoje prepreke za usvajanje gradiva, pa se čak i ispiti odvijaju on-line. Dakako, ne i za certifikate.</p>
<p>Ovakav način učenja na daljinu, kako se inače hrvatski nazivaju tečajevi on-linea, započela je još dosta davno splitska Škola-92 i njen karizmatični direktor Kartelo, koji je bio i autor gotovo svih udžbenika. Njegovi tečajevi bili su na glasu i upisivali su se nakon položenog ispita u radnu knjižicu. Varaždinski PRO-MIL je samo on-line objavljivao knjige i prodavao ih mnogo jeftinije, ali je omogućavao i komunikaciju s autorima. </p>
<p>Postupno su se i velike edukativne kuće i ustanove počele sve više baviti ovakvim metodama informatičke edukacije, pa su to prihvatili i u CARNET-u, gdje upravo počinju dva takva tečaja, a u pripremi je i treći koji će se baviti stvaranjem Web stranica. E-learning je zaživio, primjerice, i u tvrtci Cognita, kao nekadašnjem dijelu IT Centra, a prije dvije godine i u poznatoj edukativnoj tvrtki Algebra. Nakon završenog ispita dobiva se diploma o položenom tečaju, isto kao da je polaznik pohađao tečaj s nastavnikom, ali se za certifikat ipak mora polagati ispit u jednom od centara ECDL-a, kojih već ima dvadesetak u cijeloj Hrvatskoj.</p>
<p>Korištenje e-learninga ili edukacije on-line, koji se negdje razlikuju u širem ili užem stupnju te educiranosti, kao što je to slučaj u CARNET-u, u mnogočemu je pokazao velike prednosti. U prvom redu nije potrebno dolaženje i provođenje određenog vremena u učionicama za tečajeve, a učenje se odvija kad je korisniku najzgodnije. Osim toga, korisnik odabire materiju koju ne poznaje i želi je svladati, a uštede su i na režijskim troškovima edukativnih tvrtki. Zadovoljstvo je, dakle, obostrano pa je učenje na daljinu danas već sofisticirano uporabom i glasa i raznim drugim interakcijama. Takvo je učenje, naravno, i dosta jeftinije. </p>
<p>Mario Bazina</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Ne postoji znanstveno dokazana veza  između bora i starosti  </p>
<p>Koliko bora imate  oko očiju, koliko su one duboke, imate li bore na čelu,  ili vam možda pak bore između obrva pružaju ljutiti izgled? A možda su tanke pa se toliko ne vide? Postoje i bore ispod očiju, pa bore u uglovima usana, pa one od nosa  prema  ustima, bore kod gornje usnice  i bore na vratu. Ukupno nas napadaju deset kategorija bora. Kako se obraniti i jeste li znali  da  ne postoji znanstveno dokazana  veza između bora i starosti? Odnosno,  starenje je moguće  bez pojave bora i obrnuto – pojava dubokih bora na čelu, primjerice,  moguća je i kod   mladih.  U Vichyju su, kako tvrde, uveli novi klinički pristup  starenju  koji pomoću  samo jedne vrijednosti prikazuje sve vidljive  znakove starenja kože. U više od dvije godine  istraživanja na ženama u dobi između  25 i 75 godina izdvojeni su svi znakovi  starenja i dobiven je tzv. klinički indeks starosti, pri čemu su se ocjenjivali  znakovi starosti poput navedenih kategorija bora, ali i  kriteriji čvrstoće  kože lica, vrata kao i očnih vrećica.  Pri promatranju lica najveću pozornost obično posvećujemo najizraženijim borama lica te stoga često krivo ocjenjujemo starost sobe. Neki starenjem dobiju jedva koju boru i izgledaju mlađe nego što doista jesu, a neki u mladosti već imaju izražajne bore.</p>
<p>Starenje kože je, između ostalog, posljedica tijeka vremena koje uzrokuje usporavanje njenih sposobnosti obnavljanja.  Posljedica starenja je smanjenje prirodne zalihe vlakana. Stoga je  Vichy predstavio inovaciju u borbi protiv starenja kože – kremu Liftactiv Pro koja obnavlja zalihu vlakana  te izglađuje bore iznutra i koži vraća elastičnost i čvrstoću.  Kliničko je ispitivanje nakon 12 tjedana upotrebe pokazalo 43-postotno poboljšanje kliničkog indeksa starenja.</p>
<p>Liftactiv Pro je hipoalergeni proizvod ispitan pod dermatološkim nadzorom. Sadrži termalnu vodu Vichy. Njegova iznimno hidratantna i nemasna tekstura brzo se upija te je idealna podloga za šminku. Dostupna je i varijanta za suhu kožu, bogata i iznimno hranjiva njega koja suhoj koži daje osjećaj ugode tijekom cijeloga dana. Za intenzivnu noćnu njegu protiv bora i za čvrstoću kože je Liftactiv Nuit. Za  osjetljivu kožu oko očiju dostupan je i Liftactiv Yeux, krema protiv bora i podočnjaka koja izglađuje bore, vraća elastičnost, uklanja podočnjake i vraća koži sjaj i svježinu. </p>
<p>N. K.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Kako predvidjeti  El Niňo?</p>
<p>Rezultati istraživanja koje je financirala Nasa mogli bi pomoći znanstvenicima da lakše predvide kišne oborine tijekom tog klimatskog fenomena i ponuditi nove ideje o nastajanju El Nińa?  Nakon otkrivanja zajedničkog nazivnika kiša nad Pacifičkim oceanom, otkrivena je još jedna tajna El Nińa - način na koji prenosi padaline širom zemaljske kugle. </p>
<p> Istraživanje dvoje znanstvenika sa Sveučilišta Maryland predviđa nastanak kiše iznad Pacifičkog oceana koja može promijeniti globalne vjetrove i preusmjeriti padaline na različita područja širom svijeta. Dvojac je pronašao zajednički nazivnik za kiše tijekom sezone El Nińa od 1979. godine, s vlagom iznad istočne Kine, sušom iznad Indonezije i vlagom iznad južnog Indijskog oceana i Australije. Primijetili su da se taj klimatski obrazac kreće istočno kako El Nińo postaje slabiji te  da se uzorci kiše mijenjaju od jednog geografskog područja do drugog. U istočnom Pacifiku prisutna je vlaga iznad ekvatora, suše su iznad obale Meksika, a vlaga iznad kalifornijske obale. </p>
<p>Događanja u sklopu El Nińa, poput pojedinačnih oluja, razlikuju se po svom intenzitetu, trajanju, količini oborina i drugim karakteristikama, što ih čini nemogućim za mjerenje, kažu znanstvenici. Stoga su  postavili parametre kako bi identificirali El Nińo na temelju oborina iznad ekvatorijalnog Pacifika. </p>
<p>Promatrali su razdoblja prije početka kiša, kad je El Nińo započinjao, bio na vrhuncu, pri kraju, te nakon što je završio. Također su identificirali područja širom svijeta koja su bila konstantno vlažna ili suha tijekom svake od faza evolucije El Nińa. Takva istraživanja pomoći će pri određivanju gdje će El Nińo uzrokovati poplave ili suše kao i promjene u padalinama širom svijeta. </p>
<p>Lidia Černi</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="17">
<p>Mnogi su mi zamjerili što sam dirnuo u ikonu Dukea Ellingtona </p>
<p>Neki put ne smijete objaviti nešto što ste dokazali ili što je neupitna istina, a ja sam učinio baš to. Napisao sam    da je jedan od najvećih američkih skladatelja Duke Ellington volio ponekad potpisati skladbu koju nije napisao, što sam  muzikološki dokazao. Slučajevi  poput »Caravan«, »Things Ain't What They Used To Be« ili »Take The 'A' Train«  dobro su poznati. Ali, ni glasovita »Creole Love Song« ne potječe iz pera znamenitog Dukea, već  je od note do note prepisana skladba  »Cat Meaning Blues« legendardnog Kinga Olivera </p>
<p>Pri samom kraju prošle godine u Zagrebu je  boravio jedan od najeminentnijih svjetskih jazz-publicista i povjesničara jazza, James Lincoln Collier. Unatoč kratkom  neplaniranom dolasku, bilo je ipak prilike za iscrpan i zanimljiv razgovor. </p>
<p>•  Kad ste se i zašto odlučili pisati o jazzu?</p>
<p>- Ljubitelj sam jazza od svoje desete godine i školovani jazz trombonist. Do 1974.  pisao sam o nekim drugim stvarima, no tad  sam pročitao zapaženu knjigu Marshalla Stearnsa »The Story Of Jazz«. Pronašavši u njoj neke stvari s kojima se nisam mogao složiti, odlučio sam napisati »The Making Of Jazz«. (Inače, Marshall Stearns (1908-1966), profesor klasične engleske filologije,  posjetio je Zagreb u sklopu europske turneje Big Banda Dizzyja Gillespiea 1956. - op. a.)</p>
<p> •  Ta knjiga, objavljena u New Yorku 1979.,  priskrbila Vam je međunarodnu reputaciju. Među brojnim američkim autorima koji su pisali i pišu o jazzu  kao što su Gitler, Giddins,  Hantoff, Cascuna i  Williams, gdje vidite svoje mjesto kao jazz-publicista? </p>
<p>- Mnogi od mojih kolega pisali su dobre članke, osvrte pa čak i kritike, te tako ušli u povijest američke jazz-publicistike. No, mnogi su od njih bez temeljne glazbene edukacije pa nisu mogli doprijeti do  srži problematike. Bilo je, istina, i takvih koji su koncerte jazza provodili za šankom, a poslije pisali o njima. </p>
<p>Uz to što sam profesionalni pisac, nasreću  sam i glazbeno školovan trombonist pa jazzu pristupam znatno šire. Još aktivno sviram svaki tjedan pa sam  u tijeku i s najrecentnijim zbivanjima. U tom kontekstu vidim u jazz-publicistici svoje mjesto. No, za utjehu, poluinformiranih  ljudi koji smatraju da o jazzu mogu pisati sve i svašta bez posljedica susretao sam u mnogim zemljama. Nije to samo američki fenomen.</p>
<p>•  Kako ocjenjujete činjenicu da su prve knjige o jazzu  napisali baš Europljani, Belgijanac Robert Goffin i Francuz Hugues Panassie, a ne neki od američkih autora? Ipak je jazz američki glazbeni fenomen.</p>
<p>-  To je točno za Europljane kad je riječ o  knjigama, no prvi  relevantni jazz-kritičar i pisac bio je Amerikanac, Rob Donaldson Darryil. Pisao je izvrsne objektivne kritike i prikaze. Knjige koje ste spomenuli osobno ne držim dobrima, naročito onu Panassieovu, a slično mislim i o osvrtima nekadašnjeg londonskog časopisa Melody Maker.</p>
<p>•  Boraveći u Sjedinjenim  Državama bio sam impresioniran brojem  knjiga o jazzu, ali i činjenicom da prosječni Amerikanac malo zna o toj vlastitoj glazbenoj pojavi?</p>
<p>- Vezano uz  doista velik broj svih mogućih knjiga o jazzu, vrijedi moja već ranije iznesena ocjena. Među njima ima vrlo malo dobrih, istinitih, znanstveno dokazanih, a time i vrijednih. Na  drugi dio pitanja odgovor je  jednostavan - jazz je vrlo specifična i kompleksna glazba. Jazz nije ni rock ni popularna niti zabavna, najširem krugu pristupačna glazba. Poslušajte  samo jedan solo legendarnog Lestera Younga od prije šezdesetak godina pa ćete shvatiti o čemu govorim, a da ne spominjem mnogo drugih  primjera. Uostalom, prosječan Amerikanac ne samo da malo zna o jazzu, on gotovo ništa ne zna o Mahleru, Stravinskom ili  Schönbergu, pa ni o baletu Čajkovskog. </p>
<p>S druge  strane, jazz je već davno prestao biti američko leno. On pripada svakome tko ga shvaća i može prihvatiti. Kao što određena klasična glazba ili talijanska opera Verdija i Puccinija može biti prihvatljiva svakom pa tako i nekom Amerikancu.</p>
<p> •  A kako kotirate u Sjedinjenim Državama?</p>
<p>- Neki me u mojoj domovini smatraju kontroverznim jazz-autorom.</p>
<p>•  Zašto?</p>
<p>-  Neki put ne smijete objaviti nešto što ste dokazali ili što je neupitna istina, a ja sam učinio baš to. Primjerice, napisao sam nešto što sam muzikološki dokazao, a to je da je jedan od najvećih američkih skladatelja Duke Ellington volio ponekad potpisati skladbu koju nije napisao. Slučajevi nekih najpoznatijih kompozicija poput »Caravan«, »Things Ain't What They Used To Be« ili »Take The 'A' Train« u tom su smislu  dobro poznati i u stručnoj literaturi već nekoliko puta opisani. No, muzikološki sam istraživao i dokazao da ni glasovita »Creole Love Song« ne potječe iz pera znamenitog Dukea, već  je od note do note prepisana skladba  »Cat Meaning Blues« legendardnog Kinga Olivera. Prepisan je  doslovce i aranžman te skladbe! Ili, poznata tema »Mood Indigo« dokazano je autorsko djelo Ala »Fatsa« McCooa, klarinetista i učitelja Barneya Bigarda, koja se u originalu zvala »Dreamy Blues«. Bilo je zbog toga i sudskih procesa pa već duže vrijeme »Mood Indigo« potpisuju dvojica autora. </p>
<p>No, Duke Ellington nedodirljiva je ikona američkog jazza u koju jamačno nisam smio dirnuti. Mnogi su mi Dukeovi štovatelji, ali i ne samo oni, to jako zamjerili.</p>
<p> •  Pripremate li kakvu novu knjigu?</p>
<p>-  Da. Riječ je o kompliciranom edukativnom projektu koji vodim  s grupom relevantnih suradnika iz europskih zemalja, a obuhvaća  povijest jazza pojedinih europskih, istočnoeuropskih, odnosno tranzicijskih država. To zahtijeva velik trud i popriličan broj stručnih suradnika, no tješi me moj entuzijazam, originalnost  pothvata i činjenica da smo uspjeli prikupiti inicijalna sredstva.</p>
<p> •  Ne bih želio biti zloguki prorok, no čini mi se da će suradnici napose iz nekih srednjoeuropskih i  istočnoeuropskih zemalja imati dosta problema s rekonstrukcijom, odnosno određivanjem samih početaka pojave jazza. U SAD-u je sve to bilo znatno jednostavnije i lakše.</p>
<p>- To je točno, no uzdajem se u stručnost suradnika. Zacijelo će biti  razlika  u pristupima, ali s druge strane, ne postoji osoba koja bi bila u stanju napisati kompletnu povijest europskog jazza. Pokušat ćemo sve to uskladiti. </p>
<p>•  Prevalili ste dalek put te  došli neplanirano i u Zagreb. Jeste li za svoj novi europski spisateljski pothvat našli i  ovdje stručnjaka za povijest jazza u Hrvatskoj?</p>
<p>- Jesam.</p>
<p>Mladen Mazur</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Crvena točka plakatima Borisa Ljubičića</p>
<p>Želio sam predmet koji na kulturološkoj, povijesnoj i simboličkoj razini povezuje raznorodne osobine Hrvatske, rekao je Ljubičić</p>
<p>Crvena točka, odnosno Red Dot, jedna je od najcjenjenijih dizajnerskih nagrada čije se proglašenje čeka s nestrpljenjem. Upravo takvo raspoloženje vladalo je među više od tisuću dizajnera prije mjesec dana, kad je u  Filharmonijskoj koncertnoj dvorani u Essenu održano svečano proglašenje. Ovoga puta, glavnu nagradu dobila je agencija Segura za realizaciju  serije kataloga »CROP«, te Daniel Janssen koji je nagrađen u juniorskoj kategoriji za izuzetno uspješnu filmsku antiratnu kampanju. </p>
<p>Gotovo tri tisuće dizajnera prijavilo je svoje radove u nekoj od kategorija, među kojima su i one posvećene kampanjama iz područja kulture i sporta. Uz Laboratorium Ivane Vučić i Orsata Frankovića i njihov plakat izložbe »Svjetlo«, Crvenom točkom nagrađena je i serija plakata Borisa Ljubičića prijavljena pod naslovom »Hrvatska - svijet različitosti. Mediteran kakav je bio nekad«, naručitelja Hrvatske turističke zajednice. Radi se o seriji pomalo neobično koncipiranih plakata koji pred publiku stižu sprešani, odnosno složeni u uzak predmet umotan u plastiku zajedno sa za vješanje potrebnim dodacima (konopcem i čavlićima). </p>
<p>»Želio sam predmet koji na kulturološkoj, povijesnoj i simboličkoj razini povezuje raznorodne osobine Hrvatske. U tu svrhu odabrao sam niz snimaka Ive Pervana koje sam povezao kombinirajući višeznačne značenjske razine koje je kod njih moguće prepoznati«, rekao je Boris Ljubičić opisujući osobite interijerne »plakatne predmete« koje turisti odnose u svoje domove. </p>
<p>Plakate iz ove serije je nemoguće zamisliti zaštićene staklom. Okarakterizirani kao »potrošna roba«, oni se pomoću dva čavlića i konopca vješaju na zid gdje nakon nekog vremena dobivaju lepezasti oblik. Njihovo oblikovanje podsjeća na plakat kolokvijalno nazvan »Kvadrat i krug«, također trodimenzionalno rješenje lepezaste konfiguracije kod kojeg se dva geometrijska oblika preklapaju u jedan. Apstraktni oblici su crni, dok je pozadina bijela, a dva u načelu nekompatibilna lika Ljubičić je nastojao »usložiti« pomirujući pritom dvije kulture koje su ti likovi osobito obilježili (kvadrat grčku, a krug kinesku). To je rješenje 2001. godine nagrađeno s Red Dot - Best of the Best nagradom, a neke od tada začetih ideja transponirane su na prošlogodišnje plakate Hrvatske turističke zajednice. </p>
<p>»Spojio sam snimak falkuše i snimak mora. Ovisno o kutu gledanja, promatrač s bočne strane vidi jedan od snimaka, a kad stane frontalno, ukazuje se snimka - odnosno montaža - mora po kojem je falkuša prošla. Želio sam postići utisak promjenjivosti slike, jer me inspirirao način na koji se turisti kreću po prostoru. Birao sam snimke čija vrijednost nije isključivo u njihovu sadržaju, već u kolorističkim odnosima, odnosno povijesnim vezama«, komentirao je Ljubičić spojeve motiva baroknih putta sa snimkom splitskoga Peristila, kao i kupole Umjetničkog paviljona koju je »presložio« sa snimkom Manduševca. </p>
<p>Neki od motiva ironični su komentari iskazani specifičnim spojem visoke razine umjetničkih postignuća s onima lokalnog, periferijskog značenja, poput figure Apolona iz Arheološkog muzeja i skromnog rezbarenog ukrasa s nekih klasicističkih vratnica. Drugi pak računaju na efekt suprotnosti koji kod gledatelja izaziva čuđenje, poput »Bičevanja Krista« Jurja Dalmatinca i ljepuškastog ugođaja zalaska sunca na namreškanoj površini mora. </p>
<p>»Slike koje sam koristio nisu razrezane, već su njihovi razmaci prošireni da bi se dijelovi što bolje povezali. Turizam smatram doživljajem i pritom nije važno je li slika koju netko vidi i pamti potpuno točna, važan je izgled sadržaja zbog kojeg se odlazi na određeno mjesto. Upravo to omogućuje rast fantazije«, pojašnjava Ljubičić radove za čiju izvedbu su osobito razumijevanje pokazali odgovorni ljudi Hrvatske turističke zajednice, spremni promovirati različitost hrvatskog turizma i na ovakav način. </p>
<p>Sandra Križić Roban</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Tarik  Filipović i Bojana Gregorić prodaju predstave</p>
<p>Uvijek ima mjesta za dobro kazalište i uvijek postoji potreba za dobrom predstavom. Željka Udovičić i Paolo Magelli su vrlo iskusni profesionalci i sigurno ne bi krenuli u tako ozbiljan projekt bez razrađenog financijskog plana, kaže Vitomira Lončar,  direktorica Male scene / Ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih Dubravka Vrgoč smatra da je zdrava konkurencija uvijek dobrodošla i ne bi nikome smetala, no da bi privatno kazalište preživjelo mora imati vrlo jasno profilirani repertoar   </p>
<p>Imamo li u Zagrebu potrebu za još jednim kazalištem kad su ionako gledališta često poluprazna? Je li problem u nezanimljivim naslovima, slabim redateljskim rješenjima ili nedovoljnoj promidžbi? </p>
<p>  Poznati kreativni dvojac - dramaturginja Željka Udovičić i redatelj Paolo Magelli -predložili su postavljanje montažne »Barake« sa 400 mjesta, a tu ideju iznijeli su Gradskom poglavarstvu i Gradskoj skupštini, tražeći financijsku podršku koja im za sada nije odobrena. Baraka bi se kupila, u pola cijene i to za 300.000 eura, (trenutačno se nalazi u Baselu), a riječ je o objektu koji se vrlo lako i brzo može »rastaviti« i smjestiti  u kamione te bi na taj način bilo vrlo lako organizirati gostovanja. Gradski ured za kulturu je podržao taj projekt, no nije u skupini prioriteta. </p>
<p> Na pitanje čime će takvo kazalište  pridobiti publiku Udovičić kaže:</p>
<p>»Birali bismo klasiku ili avangardne drame, tri ili četiri naslova godišnje, no svakako ne bismo podilazili publici. Računali bismo na 200 izvedbi godišnje, od prilike 40 izvedbi po naslovu, jer više od toga Zagreb ne može apsorbirati. Bilo bi to igranje iz dana u dan, posebno iskustvo za dvadesetak glumaca koji bi kod nas bili na ugovoru i zbog satnica proba i predstave ne bi istovremeno mogli raditi još neki projekt«. </p>
<p>No, može li takvo kazalište uspjeti, bude li smješteno u Novom Zagrebu, gdje unatoč, broju stanovnika, kulturne inicijative propadaju? Udovičić naglašava da lokacija svakako može biti problem te da bi bilo daleko bolje da se »Baraka« mogla postaviti, primjerice, na mjesto izgorjelog njemačkog paviljona u dvorištu SC-a, no kazalište u Novom Zagrebu je jedina šansa da se taj dio grada probudi.   </p>
<p>Zlatko Vitez, voditelj »Histriona«, pozdravlja tu kazališnu inicijativu, no skeptičan je kad je u pitanju Novi Zagreb, prisjećajući se već nekih neuspjelih projekata u tom dijelu grada.    </p>
<p>  Je li »veće« privatno kazalište održivo u našoj zemlji, s upitnom navikom odlaska u teatar i niskom platežnom moći, ali i vrlo limitiranim  običajima trošenja novca kad su u pitanju tzv. kulturne potrebe.  S druge strane, bi li baš jedno takvo kazalište bilo ponajbolji ispit kako može u praksi funkcionirati Zakon o kazalištu koji za sada ima samo svoj prijedlog nacrta. Dakle, s glumcima koji će biti angažirani isključivo po pojedinoj predstavi, što kod nas još uvijek izaziva strah od »nepoznatog« kod umjetnika,  Udovičić nije iznosila konkretne brojke financijske konstrukcije, no  svjesna je da cijena ulaznice ne bi mogla biti viša od, primjerice, 50 kuna. To  znači da bi se u slučaju vrlo visoke popunjenosti  na blagajni moglo utržiti oko 20.000 kuna. Pitanje je bi li se time mogli pokriti troškovi »Barake« koja bi imala, dakako, mnogo manje izdataka od drugih kazališta, jer bi se broj uposlenih smanjio na minimum, no opet bi ostale brojne režije. </p>
<p>Iskustva ravnatelja te propagandista zagrebačkih subvencioniranih kazališta, oslikavaju sve probleme s kojima se kazališta suočavaju u prodaji i prezentaciji predstava u vremenu u kojem vlada kriza publike. U posebnom režimu su privatna kazališta koja su također u svakodnevnoj teškoj borbi za gledatelja više. </p>
<p>  Koji će naslovi, redatelji i glumci lakše prodati predstavu, kakvim vrstama propagande i koja je cijena ulaznica aposlutni »plafon« koji se može postići u našim prilikama, bilo da je riječ o privatnom ili kazalištu koje živi na gradskim ili  državnim jaslama.   </p>
<p>»Uvijek ima mjesta za dobro kazalište i uvijek postoji potreba za dobrom predstavom. Željka Udovičić i Paolo Magelli su vrlo iskusni profesionalci i sigurno ne bi krenuli u tako ozbiljan projekt bez razrađenog financijskog plana. Privatno kazalište  može uspjeti, no sigurno da treba uložiti ogromna sredstva u reklamu. A ona nije jeftina. Primjerice, kad bi trebala platiti spot na televiziji, morala bi izdvojiti kompletan utržak jedne predstave«, kaže Vitomira Lončar, direktorica kazališta »Mala scena«. Lončar, također, kaže da bi agresivna promidžba bila itekako potrebna u »komercijalnom kazalištu«, jer je riječ o neatraktivnoj lokaciji.</p>
<p> »Kako bi se ocijenilo je li neko kazalište uspjelo ili nije trebaju proći barem tri sezone, stvoriti kritičnu masu, naviknuti ljude, a ulogu ima i mund-reklama«, sigurna je Lončar. </p>
<p>Večernja scena »Male scene« probujala je tek s predstavama Davida Harea »The Blue Room« i medijski eksponiranim zvijezdama Tarikom Filipovićem i Bojanom Gregorić, no uspjeh je i postignut odabirom hitova svjetskih pozornica, kao što je »Život puta tri«, predstave koje se u »Maloj sceni« odlično prodaju. Konkretno, »Mala scena« ima 150 mjesta, a cijene ulaznica se kreću do 40 do 70 kuna. Lončar tvrdi da je platežna moć u Hrvatskoj ograničena i karta ne može stajati 100 kuna. »No, ja se ne bunim i zadovoljna sam i pokrivam se i s ovakvim cijenama«, tvrdi Lončar te dodaje: »Zamislite da je u Zagrebu neko privatno kazalište produciralo 'Karolinu Riječku' sa Severinom. Takva predstava bi sigurno našla itekako mnogo zainteresiranih«, tvrdi Lončar.      </p>
<p>Redatelj i umjetnički ravnatelj te selektor Festivala svjetskog kazališta Ivica Buljan, optimističan je u vezi života zagrebačkog privatnog kazališta. »U Ljubljani odlično funkcionira kazalište Branka Đurića »Teatar 55«, koji doduše unajmljuje dvorane. To isto vrijedi za kazalište »Špas« za koje režira Vito Taufer  i koji često nastupaju u domovima kulture u predgrađima. To su redom vrlo posjećene predstave.  Dakle, privatno kazalište koje, naravno, djeluje po komercijalnoj osnovi, itekako je moguće i kod nas, ali samo s profiliranim repertoarom te glumačkim zvijezdama. Angažirate li televizijsku zvijezdu kao što je Tarik Filipović i postavite komediju - ne možete pogriješiti«, mišljenja je Buljan. </p>
<p>Sudeći da »Magic Act Show« praktično ne silazi s pozornice »Kerempuha«, pa je uz komediju »Balkanski špijun« jedna od najgledanijih predstava, estradni pristup u lakom bulevarskom kazalištu i dobra komedija formula je uspjeha i u subvencioniranim teatrima. Ulaznice u »Kerempuhu« stoje od 20 do 45 kuna (za noćne programe) i to je kazalište, zasigurno jedno od rijetkih, koje se ne treba brinuti za svoju popunjenost.</p>
<p>Ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih Dubravka Vrgoč smatra da je zdrava konkurencija uvijek dobrodošla i ne bi nikome smetala no, da bi takvo privatno kazalište preživjelo mora imati vrlo jasno profilirani repertoar.   Inače, kako saznajemo u propagandi ZKM-a, unatoč brojnim i razvikanim naslovima, posebice u režiji Branka Brezovca, predstava »Brat magarac« Renea Medvešeka definitivno je najgledanija i to ne samo u protekloj godini, već u protekle dvije i pol sezone te je doživjela 130. izvedbu.  </p>
<p>Što se tiče kazališta »Gavella«, njihov marketing odlično funkcionira, a predstave koje su proteklih godina punile gledalište bile su »Mjesec dana na selu« Paola Magellija s jakom glumačkom postavom koju čine: Anja Šovagović-Despot, Boris Svrtan, Ksenija Pajić i drugi, te »Breza« u režiji Kreše Dolenčića (koja je i lansirala Bojanu Gregorić), a još i danas se dobro prodaje komedija »Ribarske svađe« redatelja Joška Juvančića u kojoj sudjeluje veliki »Gavellin« ansambl.  </p>
<p> »'Kako ubiti predsjednika' Mire Gavrana bila je, u protekloj sezoni, jedna od, što se prodaje tiče, najuspješnijih   predstava našeg kazališta«, kaže Janja Bilopavlović, dugogodišnja voditeljica propagande Teatra ITD, nastavljajući kako legendarne »Stilske vježbe« s Perom Kvrgićem i Lelom Margetić, uvijek pronađu svoje gledatelje. Prisjećajući se nekih drugih vremena, sklonijih kazalištu, kad je ITD bio kultno mjesto, Bilopavlović naglašava da se ne može na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> niti paušalno naći razloge zbog čega se danas zanimanje za kazalište promijenilo. »Između sličnog i sličnog je ponor«, kako bi rekao Nietzsche. Bilo je to vrijeme bogatijeg teatra, vrijeme bez tolike prevlasti televizije, interneta  i novih medija. </p>
<p>Ipak, kako danas uspješno prodati kazališnu predstavu? Lakše uz promidžbu, za koju su financijska sredstva, kad je ITD u pitanju, ograničena.  »Obiteljski radio daje nam 30 najava, a i uspjeh Gavranova komada u ITD ostvaren je zbog nešto značajnije medijske potpore.  Na žalost, mi nemamo sredstava za reklamiranje i repriznih predstava, što je također potrebito. ITD, kao i druga kazališta daju popuste učenicima, studentima i umirovljenicima, a studentima uz predočenje iskaznice iksice i besplatnu predstavu.«   </p>
<p>Teatar »Exit« koji je upravo obilježio 10 godina postojanja, u protekloj je sezoni najbolje prodavao predstave »To samo bog zna« u režiji Saše Anočića te »Pas, žena, muškarac« redatelja Zijaha Sokolovića.  </p>
<p>»Nemamo pretplate ni kartice, nemamo blagajnu u centru grada, a cijena ulaznica je od 40 do 45 kuna. Prodaja uvijek ovisi o mjesecu u godini, slabije ide u prosincu i siječnju, bolje od ponedjeljka do četvrtka. Jer naši mladi gledatelji, uglavnom srednjoškolci, vikendom izlaze, pa ih u to vrijeme nitko ne bi mogao natjerati u kazalište«, kaže voditeljica propagande Maja Jurić, dodajući da osim mladeži, onu najvjerniju exitovsku publiku čine odrasli od 25 do 40 godina starosti, točnije ona dobna skupina koja je odrastala na predstavama po kojima je »Exit« poznat, a to su »Izbacivači«, »Dekadencija«, »Istok«. »Živimo od publike, imamo 300 mjesta, dislocirani smo izvan centra, za što smo u početku mislili da je to naša prednost, računajući na tzv. kvartovsku publiku, no pokazalo se da to baš i nije sasvim točno predviđanje. Mogu samo držati palčeve ideji Željke Udovičić, no naša su iskustva pokazala da ljudi vole ići u kazalište u centar grada«, kaže Maja Jurić. </p>
<p>»Najprodavanija predstava prošle godine svakako je bila 'Glorija' u režiji Božidara Violića s visokom stopom gledanosti od 90 posto. To je također predstava koja nam je u takovoj popunjenosti donijela zaradu od 26.000 kuna po izvedbi, zbog korištenja vlastitog ansambla. Predstava koja je već duže na programu, a uvijek nalazi gledatelje je i 'Što je muškarac bez brkova' Ante Tomića i u režiji Aide Bukvić na sceni Habunek s popunjenošću od 90 do 100 posto«, objašnjava Sanja Ivić, ravnateljica Drame HNK te dodaje:  »Također, važno je istaknuti da je u zadnjem kvartalu prošle sezone Drama HNK imala gledanost 86 posto, zbog iznimnog interesa za predstavu 'Romeo i Julija', dakle bolju od Opere i Baleta«.</p>
<p>Inače, cijene dramskih predstava u zagrebačkom HNK kreću se od 35 do 70 kuna, odnosno od 50 do 100 kuna za premijerne predstave, dok na sceni KNAP-a, ulaznica stoji od 20 do 25 kuna, dok HNK raspolaže sa 610 mjesta.   </p>
<p>Što se tiče održivosti ideje Željke Udovičić i redatelja Paola Magellija, Sanja Ivić smatra kako 200 izvedbi, koliko planira projekt »Baraka« nije nemoguće, no važno je odabrati primamljiv program. Hoće li to biti bulevarske predstave, kao što nudi »Kerempuh« jer to je jedino kazalište koje nerijetko igra jednu predstavu više od sto puta, pokazat će vrijeme ako projekt saživi. </p>
<p>Kazalište »Komedija« ima 440 mjesta, a prošlu je godinu lansiralo predstavu »Chicago« u režiji Dore Ruždjak-Podolski koju su dosad odigrali 55 puta. To je i u povijesti »Komedije« poseban mjuzikl, jer je potražnja toliko velika, da bi se lako mogla prodati cijela tekuća sezona. Cijene se kreću, s raznim mogućnostima popusta, do 100 kuna, što je, po tvrdnjama ravnatelja Nika Pavlovića, realna cijena za naše prilike. »U Parizu sam tu predstavu platio 62 eura, no mi ne možemo tako razmišljati. Konkretno, »Chicago« na blagajni ima utržak po izvedbi 35.000 kuna, dakle nije riječ o čistoj zaradi, dok se za glazbene predstave tako može skupiti od 17.000 do 25.000 kuna, odnosno za dramske komade od 10.000 do 14.000. </p>
<p>»Da bi na predstavama stvarno moglo zaraditi, glazbene predstave bi trebale stajati barem 500 kuna, što je kod nas nemoguće ostvariti«, zaključuje Niko Pavlović.</p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Obogaćena slika razdoblja</p>
<p>Dugogodišnje istraživanje autorice zahvatilo je, osim samostana smještenih od Istre do Vojvodine, i određena središta u Austriji, Mađarskoj, Sloveniji i Njemačkoj gdje su pojedini slikari ostavili svoja potpisana djela koja su poslužila pri identifikaciji nekih, nama dosad neznanih autora</p>
<p>Najobilnije i najraznolikije razdoblje, kako su barok nazvali stručnjaci koji su se njime bavili, u hrvatskim je krajevima ostavilo osebujne spomenike. Mnogi od njih postali su dijelom opće svijesti o razvoju i vrhuncima umjetničkih postignuća u nas, dok su drugi čekali, odnosno još uvijek čekaju priliku za valorizaciju i uvrštenje na kartu zbivanja koja su uvelike utjecala na prostor u kojem živimo. Putevi pristizanja baroka u nas bili su neujednačena ritma, a ni razvoj se nije svuda odvijao istodobno. Mnogi su spomenici iz ranijih razdoblja dobili novo »ruho«, dok su strani umjetnici, majstori i njihovi pomoćnici postupno osvajali hrvatske prostore, utječući na sve intenzivniju promjenu ukusa kao i potrebe domaćih majstora i radionica da preuzmu stilske karakteristike koje su im bile posredovane.</p>
<p>Ne bez razloga, upravo se u kontinentalnom dijelu Hrvatske ističu brojni spomenici iz razdoblja baroka, koji su obilježili urbane jezgre gradova i manjih naselja jednako kao i krajolik. U ovome se dijelu zemlje očituju veze upostavljene unutar srednjoeuropskoga kulturnog kruga, gdje su autori slovenskoga, štajerskoga, tirolskoga i zapadnomađarskoga porijekla, kao i oni iz Italije, zajedno s domaćim majstorima prenosili i izmjenjivali odraze velike stilske epohe. Ta je epoha, pak, preko isusovaca i feudalaca te potom nižeg plemstva i građanstva, postala širom prihvaćena.  </p>
<p>Iako se isusovački red smatra najzaslužnijim za promicanje novog stila u Hrvatskoj, franjevci su također bili zaslužni kao naručitelji zdanja i djela što su nam prenijela raznovrsna umjetnička postignuća baroknog doba. Među njima osobito je zanimljivo slikarstvo kojim se dugi niz godina bavi dr. Mirjana Repanić-Braun, čija je knjiga »Barokno slikarstvo franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda« promovirana ovih dana. </p>
<p>Franjevci u našoj sredini borave od 13. stoljeća nadalje, a nekoliko je njihovih povijesnih provincija početkom 20. stoljeća objedinjeno u dobro organiziranu cjelinu sv. Ćirila i Metoda, koja okuplja samostane i rezidencije na širokom području, između Trsata i Zemuna. »Barokno slikarstvo franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda« u izdanju Instituta za povijest umjetnosti i Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda reprezentativna je knjiga koja donosi pregled zbivanja povezanih uz opremanje samostana i rezidencija te izvanredne snimke oltarnih i zidnih slika istražene građe, koje je fotografirao Mario Braun. Iako su razine pojedinačnih dosega slikara oscilirajuće, a ishodišta raznorodna, knjiga u potpunosti rastvara razdoblje od dva »barokna stoljeća«, evidentirajući djelatnost slikara i istražujući njihove međusobne odnose i putanje kojima su se kretali u to doba. Dugogodišnje istraživanje autorice zahvatilo je, osim samostana smještenih od Istre do Vojvodine, i određena središta u Austriji, Mađarskoj, Sloveniji i Njemačkoj gdje su pojedini slikari ostavili svoja potpisana djela koja su poslužila pri identifikaciji nekih, nama dosad neznanih autora. </p>
<p>Slikarska baština franjevačke provincije broji više od četiri stotine slika i, jednako kao mnoge druge slikarske ostavštine, bila je podvrgnuta neprimjerenim, često drastičnim preslikavanjima i »obnovama«. Interes autorice za franjevačku slikarsku baštinu potaknuo je i nove, ovoga puta primjerene metode obnove zahvaljujući kojima su se ukazali rukopisi daleko kvalitetnijih majstora nego što se moglo zaključiti iz dosadašnjeg stanja. Jedan od njih, Hans Georg Geiger, doživio je svoju »malu renesansu« izložbom koja se krajem studenoga otvorila u ljubljanskoj Narodnoj galeriji. </p>
<p>Dva su kruga kulturnoumjetničkih utjecaja iščitana tijekom višegodišnjeg istraživanja: štajerski, tirolski i talijanski utjecaji primjetni su na oltarnim i zidnim slikama samostana koji se nalaze pretežito u zapadnim i središnjim dijelovima Hrvatske, dok će bečka Likovna akademija i njezini epigoni - Budim i Pečuh - uglavnom utjecati na slikare djelatne u istočnim područjima, sve do Vojvodine. </p>
<p>Upravo rasprostranjenost i brojnost očuvanih djela govore u prilog važnosti i reprezentativnosti opusa utemeljena na poslijetridentskim temama, Starome i Novom zavjetu kao i pričama iz života svetaca.</p>
<p> Zanimljivi su portreti donatora, pripadnika vlastele i svećenstva, kao i alegorijski prikazi za koje su kao modeli vrlo izvjesno poslužili pojedinci iz slikarevih okružja. Domaći i udomaćeni majstori, što je praksa tipična za prostor i vrijeme, osobnim su postignućima pridonijeli bogatstvu scene na kojoj je Mirjana Repanić-Braun izdvojila i pojedinačno obradila tridesetak slikara, uz one koji su i dalje ostali neimenovani. Na taj je način obogaćena slika o razdoblju i njegovim stilskim značajkama, koje su uvelike ovisile o zbivanjima i promjenama nastalima u umjetnički jačim sredinama. No, kao što je odavno zapisao Ljubo Karaman, i u ovome se slučaju potvrđuje teza o graničnoj i periferijskoj sredini. One su rezultat osobita razvoja umjetničke djelatnosti kod koje se, unatoč striktnim ikonografskim programima razvilo osebujno slikarstvo koje bez ustezanja možemo promatrati u kontekstu srednjoeuropskoga baroka. </p>
<p>Sandra Križić Roban</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>U očekivanju znanstveno-fantastičnih spektakala</p>
<p>Ova će 2005. biti filmski uzbudljiva a vidjet ćemo  ostvarenja nekoliko najvećih američkih redatelja današnjice</p>
<p>Ako su prošlu godinu u hrvatskim kinima obilježili povijesni filmovi poput »Pasije«, »Troje« i »Aleksandra«, 2005. bit će godina znanstveno-fantastičnih spektakala. Koji su najiščekivaniji filmovi u Hrvatskoj u 2005. godini? Krenimo redom.</p>
<p>Nesumnjivo najiščekivaniji film u svjetskim razmjerima su »Ratovi zvijezda - epizoda III - Osveta Sitha«. U ovom, dosad najmračnijem nastavku sage, moći ćemo vidjeti prelazak Anakina Skywalkera na tamnu stranu Sile i njegovo pretvaranje u Dartha Vadera. Jedan od najdojmljivijih negativaca svih vremena vraća se na filmsko platno u velikom stilu. Vadera pod maskom trebao je glumiti nepoznati glumac (u izvornoj trilogiji bio je to David Prowse, a glas je dao James Earl Jones), ali je Hayden Cristensen uspio nagovoriti Georgea Lucasa da glumi i scene pod maskom, pa će mladi Vader biti nešto sitniji. Nakon filma »Imperij uzvraća udarac« ovo će biti prvi film iz serijala u kojem će snage zla odnijeti pobjedu, ali će ona ovaj put biti znatno veća, a red vitezova Jedija biti će gotovo istrebljen. Kancelar Palpatin provest će svoje planove o pretvaranju Republike u moćni galaktički Imperij, a za taj će mu posao biti ključna pomoć mladog i snažnog Jedija. Neka Sila bude uz Lucasa!</p>
<p>Rane od terorističkog napada na New York su zacijelile pa se Hollywood vraća svojoj omiljenoj zabavi - filmskom razaranju simbola Amerike i svijeta. Lucasov kolega i drugi redatelj koji je svojim filmovima obilježio stvaranje novog Hollywooda je Steven Spielberg koji se pola stoljeća nakon posljednje ekranizacije odlučio pozabaviti »Ratom svjetova« Herberta Georgea Wellesa, fascinantnim futurističkim romanom napisanim davne 1898. Više od filma Byrona Haskina iz 1953. u povijesti je zabilježena radioadaptacija Orsona Wellesa iz 1938. zbog koje su brojni Amerikanci svojedobno uspaničeno bježali iz kuća. Razvoj specijalnih efekata omogućit će konačno da se razaranje zemaljskog svijeta dočara u primjereno kolosalnim razmjerima. U glavnoj ulozi nastupa Tom Cruise uz Tima Robbinsa i Mirandu Otto. Marsovski napad na zemaljski svijet moći ćemo gledati iz pozicije jedne američke obitelji koja će nastojati preživjeti tu kataklizmu. Dakle, nakon »Armagedona«, »Dubokog udara«, »Dana nezavisnosti« i »Godzille« - vraćamo se dobrim, starim Marsovcima.</p>
<p>U svom prvom projektu nakon impresivne trilogije »Gospodara prstenova«, Peter Jackson će poput Spielberga napraviti remake klasika žanra »King Konga« iz davne 1933. godine (filma čije su kulise bile toliko ogromne da su zapaljene glumile požar Atlante u »Prohujalo s vihorom«), a Fay Wray (koja je preminula prije nekoliko mjeseci u 97. godini života) u ulozi plavokose ljepotice Ann Darrow koja osvaja srce ogromnog gorile zamijenit će Naomi Watts (»Mulholland Drive«), uz koju nastupa i oskarovac Adrien Brody. </p>
<p>U dočaravanju najslavnije igrano-filmske priče o ljepotici i zvijeri, proslavljeni redatelj vratit će se na lokacije netaknute prirode Novog Zelanda, koje su mu služile i za »Gospodara prstenova«, te će pritom proširiti dio priče koji se odvija u opasnim šumama Kongovog otoka Skull (otoka dinosaura koji je nadahnuo Crichton-Spielbergov »Jurski park«) nakon čega se kreće na slavno penjanje po neboderima Manhattana.</p>
<p>Nakon što je Joel Scumacher uz pomoć Georgea Clooneyja kao Brucea Waynea i Arnolda Schwarzeneggera kao Mr. Freeza gotovo dokrajčio serijal o Batmanu, producenti su se odlučili vratiti njegovim počecima pa su Cristopheru Nolanu (zapaženom po dojmljivim filmovima »Memento« i »Nesanica«) povjerili režiju filma »Batman begins« koji će dočarati Wayneove mlade dane i njegovo preuzimanje drugog identiteta, maskiranog borca protiv nepravde u velegradu kojim je zavladalo podzemlje. Uz vrlo sugestivnog mladog Christiana Balea (»Američki psiho«) u glavnoj ulozi u filmu će nastupiti i impresivna ekipa hollywoodskih zvijezda: Michael Caine, Liam Neeson, Morgan Freeman, Gary Oldman i Rutger Hauer. Nakon eksplozivnog šarenila trećeg i četvrtog dijela serijala, vidjet ćemo znatno mračniju priču o tome kako je čovjek-šišmiš postao čuvar reda u Gotham Cityju.</p>
<p>Kultni redatelj Ridley Scott se nakon »Gladijatora«, »Hannibala« i »Pada crnog jastreba« (četvrti put uz producenta Branka Lustiga) vraća povijesnom spektaklu. Film je romantično-epska priča smještena u 12. stoljeće tijekom križarskih pohoda na Jeruzalem, a u središtu radnje je mladi kovač koji će se naći na zadatku spašavanja kraljevstva i osvajanja princeze u okruženju sukoba, spletki i zavjera. Tema sudara kršćanstva i islama i okršaja među njihovim najzagriženijim pripadnicima vjerojatno nikad nije bila toliko aktualna. U glavnim su ulogama Orlando Bloom, Eva Green, Liam Neeson i Jeremy Irons, a Ridley Scott je opet došao u priliku afirmirati se kao redatelj koji stvara svjetove.</p>
<p>Slavni Martin Scorsese nakon »Bandi New Yorka« snimio je trosatnu filmsku biografiju filmaša, pilota i milijunaša Howarda Hughesa s Leonardom Di Caprijem u glavnoj ulozi. Za razliku od dosad spomenutih filmova čija se premijera tek očekuje, ovaj se već prikazuje u Americi, gdje su ga kritičari ocijenili vješto režiranom životnom sagom bez velikih rizika i eksperimentiranja, djelom koje je dostojno Scorsesejevog dosadašnjeg opusa, ali ne i njegovom vrhu. Važnu ulogu u uspjehu filma imale su i glumice koje su oživjele hollywoodske dive, osobito sjajna Cate Blanchett kao Katharine Hepburn, dok je Avu Gardner odglumila Kate Beckinsale, a fatalnu plavušu Jean Harlow Gwen Stefani. Život ekscentričnog milijunaša, celuloidnog mogula i neodoljivog zavodnika konačno je dobio dostojno uprizorenje.  </p>
<p>Dnevnici motociklista</p>
<p>»Last, but not least«, biografska drama o mladim danima jednog od danas najslavnijih ljevičarskih revolucionara - Ernestu Che Guevari, premijerno prikazana na prošlogodišnjem Cannesu, sa sjajnim Gaelom Garcijom Benalom (»Pasja ljubav«, »I tvoju mamu također«, »Loš odgoj«) u glavnoj ulozi, odvodi publiku na vizualno zadivljujuće putovanje kroz cijelu Južnu Ameriku u kojem mladi Che stječe svoje ideale.</p>
<p>Ukratko, očekuje nas uzbudljiva filmska 2005. u kojoj ćemo vidjeti ostvarenja nekoliko najvećih američkih redatelja današnjice, godina u kojoj će hrvatska publika vidjeti filmove u kojima su veliki studiji odlučili posegnuti za provjerenim, već proslavljenim predlošcima i mistificiranim junacima.</p>
<p> Zlatko Vidačković</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Dendi stigao u Zagreb</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Izložba engleske muške mode »Dendi 21. stoljeća« otvorena je u subotu u Gliptoteci HAZU. Izložbu, koja je nakon Moskve, Budimpešte i Kijeva stigla i u Zagreb, otvorio je Vladimir Stojsavljević, pročelnik Gradskog ureda za kulturu. </p>
<p>»Odjeća čini čovjeka ako pokazuje 'duhovni sadržaj'«, rekao je Stojsavljević i dodao da je to samo podsjetnik Zagrepčanima na ono što već i sami dobro znaju.</p>
<p>Izložba je predstavljena kao multimedijska prezentacija  dendija, a nastala je kao projekt Odjela za dizajn 2003./2004. British Councila. »Dendi 21. stoljeća« istražuje šest samosvjesnih modnih tipova muškaraca u suvremenoj britanskoj kulturi i oslikava što svaki od njih duguje dendijevskoj filozofiji. Autor izložbe Christopher Breward rekao je da, iako su rijetke, izložbe muške mode važan su izvor kreativnosti i imaju utjecaj na stvaranje ženske odjeće. Tom prigodom naglasio je i važnost Hrvatske, zemlje u kojoj je nastala kravata, u stvaranju muške mode. »Izložba je koncipirana na šaljiv način, stoga pozivam posjetitelje da joj pristupe sa osjećajem za igru i šalu«, poručio je Breward.</p>
<p>O važnosti izložbe govorio je i Ante Tonči Vladislavić, profesor na Tehnološko-tekstilnom fakultetu u Zagrebu:  »Za hrvatsku modu ovo je trenutak odmjeravanja snaga. Slaveći dendizam, slavimo i vlastitu povijest«. Za ljepotu i kulturu rekao je da su dvosmjerna ulica i prostor razmjene te podsjetio posjetitelje da na modu gledaju kao na dizajnersko i kulturalno područje.</p>
<p> »Dendi 21. stoljeća«  može se razgledati do 10. veljače u Gliptoteci HAZU, u Medvedgradskoj 2, nakon toga seli u  Mexico City, a potom u Čile. </p>
<p>Željka Sruk</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="23">
<p>Janica dočekala spustaško postolje</p>
<p>U donjem dijelu staze u Cortini Götschl je pred svim konkurenticama ostvarila veliku razliku, pred svima osim pred Janicom. Maksimalno skraćena putanja i strmoglavi juriš prema cilju u tom dijelu Janicu su približili Austrijanki na samo pola sekunde i da je staza bila duža još stotinjak metara pitanje je tko bi slavio pobjedu u Cortini </p>
<p>CORTINA D'AMPEZZO</p>
<p> – Oni koji bolje poznaju Janicu Kostelić rekli bi kako je ovo bilo pitanje vremena. Na prvom je spustu u Cortini d'Ampezzo Janica Kostelić zaposjela dio spustaškog podija - hrvatska je skijašica osvojila sjajno drugo mjesto iza Austrijanke Renate Götschl, koja se ponovno pokazala vladaricom staze u najmondenijem talijanskom zimovalištu. To je uvjerljivo najbolji spustaški doseg Janice u karijeri i tko zna koji dokaz kako je neponovljiva u današnjem skijaškom svijetu. </p>
<p>– Ako ste u Cortini drugi iza Renate, to znači da ste zapravo pobjednica, govorila je Janica Kostelić nakon drugog mjesta i sitnih 29 stotinki koliko je zaostala za Götschl. </p>
<p>Uspješnu je subotu u Cortini Janica najavila na treningu u četvrtak, kad je zauzela drugo mjesto i time sebi prišila startni broj 29 na službenoj utrci. No, kako su treninzi tek prividno ogledalo kvalitete, nismo baš bili uvjereni u subotnju reprizu. Uoči Janičina starta semafor je govorio sljedeće - uvjerljivo vodstvo Renate Götschl s njemačko-austrijskom pratnjom Gerg i Dorfmeister. No, prve Janičine sekunde na stazi zorno su upozorile one najbolje kako će ulazak Hrvatice u cilj promijeniti izgled semafora. Na prvom je prolazu Janica zaostajala 57 stotinki, kasnije i 83, no donji je dio bio najjače upozorenje. </p>
<p>Naime, u tom je dijelu Götschl pred svim konkurenticama ostvarila veliku razliku, pred svima osim pred Janicom. Maksimalno skraćena putanja i strmoglavi juriš prema cilju u tom dijelu Janicu su približili Austrijanki na samo pola sekunde i da je staza bila duža još stotinjak metara pitanje je tko bi slavio pobjedu u Cortini.</p>
<p>Ovako je ipak treću zaredom utrku u Cortini dobila Götschl i odjednom se prometnula u glavnu Janičinu prijetnju u Svjetskom kupu. Baš kao 2001. godine, kad su vodile borbu »prsa o prsa« za Kristalni globus... </p>
<p>U nedjelju je u Cortini novi spust i nova dobra oklada – pobjeda Renate Götschl.</p>
<p>• Rezultati, spust: 1. Götschl (Aut) 1:37.27, 2. KOSTELIĆ +0.29, 3. Kildow (SAD) +0.44, 4. H. Gerg (Njem) +0.53, 5. Dorfmeister (Aut) +0.88... 29. Pärson (Šve) +2.15... redoslijed, spust: 1. Götschl (Aut) 355, 2. Kildow (SAD) 335, 3. H. Gerg (Njem) 315, 4. Montillet (Fra) 257, 5. Dorfmeister (Aut) 242, 6. KOSTELIĆ 207... ukupni redoslijed Svjetskoga kupa: 1. KOSTELIĆ 739, 2. Götschl (Aut) 718, 3. Poutiainen (Fin) 706, 4. Pärson (Šve) 661, 5. Kildow (SAD) 625, 6. Dorfmeister (Aut) 612... 49. FLEISS 93... 52. JELUŠIĆ 89... </p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Podgorica domaćin Hrvatskoj</p>
<p>Hrvatski će košarkaši igrati u skupini B s Litvom, Turskom i Bugarskom,  »Dobro je što ćemo igrati u Podgorici, gdje će vjerojatno doći mnogo hrvatskih navijača i pružiti nam pravu podršku«, kazao je tajnik HKS-a Željko  Drakšić  </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Kuglice su u beogradskom Sava centru odlučile, hrvatski će košarkaši na Europskom prvenstvu (15. do 25. rujna)  igrati u skupini B s Litvom, Turskom i Bugarskom. Te će reprezentacije biti prva prepreka Spahijinoj momčadi u ostvarenju glavnog cilja u Beogradu - plasmana među prvih šest koji će osigurati nastup na  Svjetskom prvenstvu u Japanu sljedeće godine. </p>
<p>Hrvatski košarkaši nakon više od desetljeća apstinencije s najvećih natjecanja (SP i OI) nisu u situaciji da mogu bilo kakav ždrijeb proglasiti lakšim od drugog, no opća je ocjena da je dobro što je naša reprezentacija izbjegla domaćina SCG, koji će kod kuće biti teško prolazan. Vrlo je važno koje su reprezentacije u skupini A, s kojom će se u nastavku natjecanja križati Hrvatska, a tu su: Italija, Njemačka, Rusija i Ukrajina. U skupini C igrat će Grčka, Francuska, Slovenija i BiH, dok će u skupini D igrati SCG, Španjolska, Latvija i kvalifikant, mjesto za koje konkurira devet reprezentacija u dodatnim kvalifikacijama.  </p>
<p>Sustav natjecanja nije se mijenjao, nakon dvoboja po skupinama, prvoplasirane će momčadi izravno u četvrtfinale, dok će druga i treća reprezentacija iz susjednih skupina razigravati za mjesto među osam najboljih. Baš su u tom razigravanju hrvatski košarkaši zapeli protiv Rusije na prošlom EP-u u Švedskoj. Završnica, od četvrtfinala, igrat će se u beogradskoj Areni. </p>
<p>Željko Drakšić, tajnik Hrvatskoga košarkaškog saveza, bio je član naše delegacije na ždrijebu u Beogradu. </p>
<p>– Dobili smo normalnu skupinu, nadam se prolazu dalje. Nema velike mudrosti, za uspjeh na EP-u Hrvatska će morati pobijediti nekog od favorita na prvenstvu. Dobro je što naša reprezentacija igra u Podgorici, gdje će vjerojatno doći mnogo hrvatskih navijača. Mogli bismo imati pravu podršku, kazao je Drakšić.  </p>
<p>Kapetan hrvatskih košarkaša Nikola Vujčić je najavio:  </p>
<p>– Bit će velike borbe u skupini, Turska i Litva vrlo su jake reprezentacije, a Bugarska je dobra momčad. Ne treba unaprijed ići na treće mjesto u skupini i pomiriti se s razigravanjem za četvrtfinale, trebamo pokušati biti prvi u skupini, izjavio je jedan od najboljih igrača Maccabija, koji je propustio prošli EP u Švedskoj zbog operacije nosa. </p>
<p>Inače, ždrijeb u Sava centru protekao je u »veselom« ozračju, protkanom pogreškama domaćina. Prvo je službena prevoditeljica koš preimenovala u gol, a zatim je kazala da je Beograd prvi put domaćin EP-a, a ne treći. U kratkom je reklamnom spotu prikazano kako se u »zemlji košarke« taj sport može igrati i - glavicom kupusa. Niti u SCG košarka nema sreće s televizijom, prijenos ždrijeba je prekinut zbog utakmice Liverpoola i Manchestera...  </p>
<p>Iva Perdec Augustić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Kranjčar u Hajduku samo do ljeta? </p>
<p>Na površinu se odjednom probija ideja prema kojoj bi Portsmouth i splitski Hajduk krenuli u zajedničku akciju.  Ovakva bi »koalicija«  u praksi značila da bi Niko Kranjčar do ljeta igrao na Poljudu, a od sljedeće sezone na Otoku </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Veldin Karić sigurno odlazi, ali još uvijek trenira s Dinamom. Boštjan Cesar sigurno dolazi, ali još uvijek trenira s ljubljanskom Olimpijom. Jasmin Agić sigurno odlazi, ali i dalje trenira s Dinamom. Goran Rubil je figurirao kao sigurna prinova, ali je u posljednji trenutak posao propao. Bolivijac Diego Cabrera u subotu se trebao priključiti Dinamovim pripremama u Medulinu, no istoga je dana osvanuo na treningu svoga novoga kluba Bolivara u La Pazu. Da ne zaboravimo - i Niko Kranjčar sigurno odlazi, ali još uvijek trenira u Maksimiru.</p>
<p>   Već smo, primjerice, naveli da nas ova dugotrajna licitacija oko Kranjčara, po svojoj serioznosti, polako podsjeća na aukcije u izvedbi Zoran Krivića, u kojima do publike dopiru priče o senzacionalnim ponudama iako konkretnih poziva zapravo i nema. Jedna je u nizu priča i ona koja bi dojučerašnjega maksimirskoga kapetana preselila u Englesku. Uostalom, premierligaš Portsmouth, na čelu s vlasnikom Milanom Mandaricem i izvršnim direktorom Velimirom Zajecom, kontaktirao je Nikina menadžera Dinu Pokrovca. No, malo tko može reći koliko su Englezi uopće ozbiljni u nakani angažiranja Nike Kranjčara. </p>
<p> Na površinu se odjednom probija ideja prema kojoj bi Portsmouth i splitski Hajduk krenuli u zajedničku akciju. Tako bi, primjerice, Englezi uložili (veći) dio novca, a ostatak bi investirali Splićani. Ovakva bi »koalicija« Portsmoutha i Hajduka u praksi značila da bi Niko Kranjčar do ljeta igrao na Poljudu, a od sljedeće sezone na Otoku. Javnost bi nešto više na tu temu mogla doznati u ponedjeljak. Toga bi dana, naime, na pregovorima u Zagrebu trebali osvanuti predstavnici oba ova kluba. </p>
<p>   A, što je s Dinamom i idejom o Kranjčarevu ostanku u Maksimiru? Ne treba zaboraviti da je i menadžer Pokrovac još prije 15-ak dana naglašavao da bi volio kad bi njegov klijent ipak ostao u Dinamu, a i sam je Kranjčar prije koji dan kratko dobacio: »Ja sam Dinamov igrač.« Pritom je lako moguće očekivati i naglo otupljivanje naoko krutog stava maksimirskog dopredsjednika Zdravka Mamića, koji je donedavno grmio o tome kako Kranjčar više nije član Dinamove prve momčadi i kako tu više nema povratka. No, i taj se Mamić voli predstavljati kao pobornik doktrine »fućkaš čovjeka koji ne promijeni mišljenje«. </p>
<p>  Trener Ilija Lončarević u međuvremenu uvježbava momčad bez donedavnoga kapetana, koji je, zajedno s ostalim igračima s transfer-liste, ostao trenirati u Zagrebu i nije putovao s momčadi na pripreme u Medulin. I sam Lončarević ima određenih problema pri kreiranju momčadi za proljetni dio sezone. Tako se, primjerice, u Medulinu nalaze i neki igrači koji najavljuju siguran odlazak - Karić i Agić. S druge strane, još uvijek nema najavljenog povratnika Cesara, koji bi na proljeće, uz Gocu Sedloskog, trebao figurirati kao ključar maksimirske obrane.</p>
<p>  Prvu utakmicu u novoj godini Dinamo će odigrati u nedjelju u 15 sati protiv slovačke Žiline u Medulinu. Lončarević je, primjerice, u startnoj postavi najavio i - Agića. U formaciji 4-4-2 bi trebali istrčati: Vasilj – Buljat, Sedloski, Mijatović, Pranjić – Bošnjak, Agić, Tomić, Mujčin – Eduardo, Zahora.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Niko sâm bira lokaciju za svoju vilu</p>
<p>Hajdukova je ponuda »al pari« s inozemnom, pa je za očekivati da će se realizirati transfer svih transfera, a da Niku raširenih ruku dočekuju Hajdukovi navijači potvrđuje i grafit na zidu poljudskog stadiona: »Hajduk – Dinamo 1-0; Kranjčar 90. minuta« </p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Hajduk je, obznanivši da Niki Kranjčaru za dolazak na Poljud daje vilu vrijednu 500.000 eura, definitivno pokazao da je najozbiljniji od svih potencijalnih kupaca. Hajdukova je ponuda al pari s inozemnom, pa je za očekivati da će se realizirati transfer svih transfera, a da Niku široko raširenih ruku dočekuju Hajdukovi navijači potvrđuje i grafit na zidu poljudskog stadiona: »Hajduk – Dinamo 1-0; Kranjčar 90. minuta«. </p>
<p>Podsjetit ćemo također da je Igor Štimac za Nikin raskid ugovora s Dinamom spreman uložiti svojih milijun i pol eura. Novi je detalj da dalmatinsku vilu Niki nude prijatelji kluba, tvrtka Peristil d.o.o., a svemu tome treba dodati i Nikin ugovor s Hajdukom. Uglavnom, Hajduk je spreman »nemoralnom ponudom« privući dojučerašnju ikonu atomskog Dinama. Igor Štimac, prvi operativac Hajduka, pojašnjava: </p>
<p>– Istina je da je tvrtka Peristil d.o.o. spremna Niki dati vilu. Ljudi koji vode tu tvrtku Hajdukovi su navijači koji žele marketinški podignuti tvrtku. Peristil d.o.o. bavi se gradnjom autohtonih dalmatinskih vila i ovim potezom žele ojačati i Hajduk i svoju tvrtku. Između Hajduka, Nike i ove tvrtke ne postoje nikakvi uvjeti ni ograničenja. Vila od 500 četvornih metara s bazenom i zemljište od 1500 četvornih metara trebali bi biti izgrađeni u roku godinu dana, a na Niki je da izabere lokaciju na kojoj će biti izgrađena. Nikino dovođenje nije samo nogomet već i ozbiljan posao i nitko se od nas ovdje ne šali. Želimo Niku na Poljudu, a s ponudom ćemo doći u ponedjeljak, eventualno utorak. No, tu je i pitanje procedure, a čini mi se da su naši izgledi da dobijemo Niku bolji nego prije nekoliko dana. Za mene je sveti zadatak realizirati ovaj transfer, koji je ipak zajedničko djelovanje i čelnika kluba i prijatelja. </p>
<p>Druga je vijest iz Hajduka također senzacionalna, iako je negativnog predznaka za prvotimce. Naime, Hrvoje Vejić je zbog razgovora za Sportske novosti, u kojem je negativno govorio o radu uprave, kažnjen sa 20.000 eura, a s dodatnih je 5000 kažnjen zbog komentiranja ulaganja milijun i pol eura za transfer Nike Kranjčara. Iz istog je razloga sa 5000 eura kažnjen i Dragan Blatnjak, dok su svi igrači koji su igrali protiv irskog Shelbournea i ispali iz Europe kažnjeni sa po 10.000 eura. Tako je splitski klub »uštedio« skoro 200 tisuća eura. </p>
<p>– Došlo je vrijeme da podvučemo crtu i kažemo što se smije, a što se ne smije. Sad znam što mogu, ali i koliko i što košta, kazao je Igor Štimac, koji je pravilnik o nagrađivanju i kažnjavanju predočio prvotimcima splitskoga kluba u petak navečer. </p>
<p>Ovaj je novi pravilnik zapravo izrađen u doba trenera Slavena Bilića, ali su kazne mnogo rigoroznije. </p>
<p>Brojnost Hajdukova igračkoga kadra izaziva čuđenje, više se od 40 igrača bori za mjesto pod suncem. Takva gužva mora remetiti normalan rad. Međutim, Štimac ima drukčije mišljenje i prenosi stav struke: </p>
<p>– Danas je mnogo teže djelovati na nogometnom tržištu nego prije 20 godina. Kvalitetni mladi igrači vrlo rano odlaze u inozemne klubove i prisiljeni smo prilagoditi se trenutačnoj situaciji. Zato smo doveli mladog Lukačevića, a stvar je trenera da ga izbruse. Oformit ćemo drugu momčad, vodit će je Ivo Šeparović, a igrat će utakmice tijekom tjedna. Svi su ti mladići koji su došli iz okolnih klubova dobri igrači i prije će ili kasnije zaigrati u Hajduku. Zaslužili su biti na ovim pripremama. Što se tiče prinova, mogu kazati da će nam Šimić donijeti agresivnost, da je Crnogorac pouzdan igrač, a da je Bišćević pojačanje, zaključio je Štimac. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Zlatni su spremni za Tunis</p>
<p>Naporne pripreme nisu bolje ni mogle završiti, jer su Riječani znali dočekati svjetske i olimpijske pobjednike, a i njihova izbornika Linu Červara, koji je na predstavljanju dobio ovacije. Uz to, ovo je prvi put da su naši rukometaši pobijedili SCG u dosadašnjim ogledima</p>
<p>RIJEKA</p>
<p> – Krasnom utakmicom i pobjedom 33-31 (19-15) protiv reprezentacije Srbije i Crne Gore u trećoj utakmici Croatia kupa, hrvatski su rukometaši završili pripreme za SP, koje 23. siječnja počinje u Tunisu. Naporne pripreme nisu bolje ni mogle završiti, jer su Riječani znali dočekati svjetske i olimpijske pobjednike, a i njihova izbornika Linu Červara, koji je na predstavljanju dobio ovacije. Uz to, ovo je prvi put da su naši rukometaši pobijedili SCG u dosadašnjim ogledima. A to je i te kakvo ohrabrenje uoči svjetske smotre. </p>
<p>Posljednji je dvoboj Croatia kupa, na kojem su rukometaši SCG bili drugi, a Tunisa treći, pokazao da su Hrvati spremni za afričke dvoboje. Doduše, mučili su se naši u početku sa srpsko-crnogorskom 3-2-1 obranom, no nije im dugo trebalo da se poslože. Jednako su se tako i suparnici mučili s 3-2-1 formacijom, koju su naši igrali jako dobro dok je bilo snage. Postavio je Červar i 5-1 obranu, što je našima u prvi mah vratilo osjetniju prednost. No, kako je umor nakon ovako napornih priprema sasvim jasna stvar, nije bilo čudno što su obje momčadi u drugom dijelu počele griješiti. Ali, vratar Vlado Šola i njegove obrane bili su prevaga za pobjedu. </p>
<p>Uoči Tunisa dobro je znati da su naši šuteri Petar Metličić i Blaženko Lacković u dobroj formi, vratari također, a malo više vremena treba Ivanu Baliću da uđe u pravo raspoloženje. No, ne treba ni sumnjati da je veliko natjecanje u Tunisu pravo mjesto za to. </p>
<p>– Ovo je dobra lekcija Ivanu da mora igrati krvavih koljena. Ali, dobro je da smo dobili bekove Peru i Blaža. Napravili smo prednost dok je bilo koncentracije, a kasnije, kad smo se umorili, počeli smo griješiti i dali suparnicima šansu. Ali ipak, ovo je velika pobjeda, hvala Riječanima što su nas ovako toplo dočekali, rekao je izbornik Červar. </p>
<p>Inače, liječnički bilten nije najsjajniji. </p>
<p>– Metličića boli šaka, Balić je istegnuo gležanj, ali će biti dobro za nekoliko dana, Losertu se pogoršalo stanje s mišićem, a Lacković je nagnječio ovojnicu patele, nabrajao je mr. Stanislav Peharec, šef liječničke službe.</p>
<p>Međutim, ni ozljeda nije pokvarila Lackoviću raspoloženje nakon dobre partije koju je pružio.</p>
<p>– Ma boli, ali bit će to u redu. Ovo je dobra uvertira za Tunis.</p>
<p>• Dvorana Mladosti</p>
<p>HRVATSKA – SRBIJA I CRNA GORA 33-31 (19-15)</p>
<p>HRVATSKA: Losert (1), Šola (14+1), Blažičko (0), Kaleb 3, Balić 1, Lacković 6, Zrnić, Bilić, Vori 2, Dominiković, Džomba 7, Jeftić, Goluža 3 (3), Šprem 2, Špoljarić, Metličić 9, Buntić.</p>
<p>SCG: Šarić (3), Šterbik (6+1), Đurković, Kojić 1, Ma. Krivokapić 3 (1), Mi. Krivokapić 2, Nikčević, Eklemović, Đukanović 1, Stojanović 5, Toskić, Petrić 2, Sudžum 5 (4), Milosavljević 6 (3), Anđelković, Vulković, Nikolić 2, Muratović 4.</p>
<p>SUCI: M. i D. Načevski (obojica iz Makedonije). GLEDATELJA: 3.000.</p>
<p>SEDMERCI: Hrvatska 4 (3), SCG 6 (5).</p>
<p>ISKLJUČENJA: Hrvatska 10 minuta (Špoljarić, Vori, Goluža, Dominiković, Šprem), SCG 16  (Đurković 2+2, Nikčević, Mi. Krivokapić, Anđelković, Sudžum, Kojić, Đukanović).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Petar METLIČIĆ </p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Slovačka veza odvela Medveščak u polufinale</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Hokejaši Medveščaka  plasirali su se u polufinale Interlige, svladavši DAC rezultatom 3-2 (1-0,1-1,1-1). Fanatičnom borbenošću u odlučujućem dvoboju četvrtfinala ostvarili su najveći uspjeh u ovom natjecanju. Uraganski početak urodio je plodom u desetoj minuti kada na asistenciju Chovaneca Mahdalik dovodi »medvjede« u vodstvo. Tijekom prve četvrtine Zagrepčani su imali još nekoliko prilika povećati prednost, ali šanse nisu iskoristili. </p>
<p>Drugi peroid igre donio je bolju igru gostiju, koji su vršili konstantan pritisak na domaće čija je obrana kapitulirala u 33. minuti, strijelac je bio Borsos. Slavlje gostiju nije bilo dugog vijeka, Chovanec i Šlamiar izveli su munjevit kontranapad koji je zaustavio vratar DAC-a Szurek, ali u nastaloj  gužvi pred vratarom najbrže je reagirao Chovanec i vratio domaće u vodstvo. Početkom posljednje trećine gosti su opet izjednačili, Szilard je iskoristio propust obrane i neometan vratio dvoboj na početak. Domaći su krenuli na sve ili ništa, a Ledena dvorana je eksplodirala u 50. minuti, najbolji strijelac Šlamiar na asistenciju odličnog Chovaneca, postavio je konačnih 3-2. Do kraja dvoboja »medvjedi« su nošeni navijanjem uspjeli obraniti mrežu i obradovati više od 2000 navijača. </p>
<p>Igrači Medveščaka nemaju dugo vremena za slavlje, u polufinalu ih čeka Alba Volan, a prvi dvoboj već je 18. siječnja u Szekesfehervaru.</p>
<p>•   Ledena dvorana Doma sportova</p>
<p> MEDVEŠČAK – DAC 3-2 (1-0, 1-1, 1-1)</p>
<p> MEDVEŠČAK  : Ulčar, D. Ljubić, Brumerčik, Novosel, Šlamiar, Mahdalik, Chovanec, Sertić, Belić, Žibret, Kos, Mlađenović, Mikulić, Teuber, Kopajtić, Gojanović, Kužnar, Kire, Ulaga.</p>
<p>DAC: Szurek, Halmosi, Tokaji, Horvath, Ladany, Vas, Bali, Vargas, Lenoses, Borsos, Erdosi, Szilard, Zselig, Hegy, Mintel, Revak, Kaszala. </p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Mahdalik (10, Chovanec), 1-1 Borsos (33, Erdosi), 2-1 Chovanec (35), 2-2 Szilard (42), 3-2 Šlamiar (50, Chovanec). </p>
<p>ISKLJUČENJA:  Medveščak  2 minute, DAC 8 minuta</p>
<p>SUCI: Hrelja, Beganović i Krčelić. GLEDATELJA: 2000.</p>
<p>Danijel Jelenek</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Ciboni dovoljno 20 minuta </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Ciboni je za pobjedu protiv košarkaša Budućnosti 83-78 u 18. kolu Goodyear lige bilo dovoljno 20 minuta dobre igre. Bez obzira što je Anzulović dao Vrankoviću slobodnu večer, što je Žižić igrao deset minuta, a Popović 12, Zagrepčani su došli do pobjede koja ih je vratila u vrh regionalnog natjecanja. No, cibosi su pokazali kako nisu zaboravili komplicirati dobivenu utakmicu.  </p>
<p>Do prednosti koja je u krajem poluvremena iznosila 21 razlike (49-28, 53-32) Cibonu su doveli Fitch i Štimac s po 11 poena, Popović je dodao 10. U nastavku su  počeli problemi za domaće igrače koji su u drugom poluvremenu uspjeli izgubiti čak 13 lopti, ukupno 18. Cibose je spašavao i ovog puta dobar šut za tricu (12-21). Do 27. minute petorka Krstić, Fitch, Rozić, </p>
<p>Omerhodžić i Poljak držala je razmak na sigurnih +20, a onda je Poljak pri izbacivanju lopte pod svojim košem »počastio« Podgoričane s dva dodavanja, dvije čiste asistencije. Tricom Marjanovića u 31. minuti Budućnost je smanjila zaostatak na 60-69. </p>
<p>Krstić i Štimac nakratko su otklonili opasnost, a u posljednje dvije minute gosti su serijom 8-0 došli na 78-83, 26 sekundi prije kraja. Kada se očekivao totalni pritisak Budućnosti, gosti su izabrani najneočekivanije rješenje, pustili su Morovića da mirno prevede loptu i potroši Cibonin napad.  </p>
<p>– Utakmica je bila podijeljena u dva dijela, u prvom poluvremenu smo bili odlični u svemu, dok smo u drugih 20 minuta imali katastrofalan pristup, kazao je trener Cibone Dražen Anzulović. </p>
<p>– Zamjeram svojim igračima što su pobjedu manje željeli od Cibone. Za zadnji napad dogovor je bio da pokušamo udvajati igrača, ići agresivno, ali prošlo je sedam, osam sekundi i nismo napravili ništa. izjavio je trener Podgoričana Zoran Martić. </p>
<p>• KC »Dražen Petrović«</p>
<p>CIBONA VIP – BUDUĆNOST 83-78</p>
<p>CIBONA VIP: OMERHODŽIĆ 2, Longin 9 (2-2), ŽIŽIĆ 4, FITCH 16 (4-7), Sesar, Štimac 16 (1-1), Bader 7 (2-2), Poljak, ROZIĆ 4, Morović 4, POPOVIĆ 10, Krstić 11. </p>
<p>BUDUĆNOST: MINIĆ (2-2), Pajović 2, Popović, Bulajić 2 (0-1), Stevović 5 (2-4), KOLJEVIĆ 24 (12-14), Rakočević 1 (1-2), VRANEŠ 10 (0-1), MARJANOVIĆ 17 (2-2), Dasić 2, VUKČEVIĆ 11 (0-2), Maraš. </p>
<p>SUCI: Jeršan i Jelen (oba Slovenija), Zurapović (BiH). GLEDATELJA: 500. </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Andrej ŠTIMAC. </p>
<p>Iva Perdec Augustić</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Boroš ponovno bez finala </p>
<p>Hongkonžanka Lin Ling bila je bolja od naše stolnotenisačice sa 4-1</p>
<p>VELENJE</p>
<p> - Tamara Boroš još je jednom zaustavljena u polufinalu turnira iz Pro Tour serije. Na kraju prošle godine polufinala su joj bila krajnji doseg u Poljskoj, Njemačkoj i Austriji, a ulazak u finale Otvorenog prvenstva Slovenije u Velenju sada joj nije dopustila ni Hongkonžanka Lin Ling, bila je bolja od naše stolnotenisačice, pobijedivši je sa 4-1. </p>
<p>Tamara je do Slovenije dvaput igrala protiv Lin Ling i oba je puta poražena, u finalu Pro Toura 1999. i u Svjetskom kupu 2002. Neugodna se serija za najbolju europsku stolnotenisačicu nastavila i u Velenju, Lin Ling bila je uvjerljivo bolja. Tamara je osvojila prvi set sa 11-5, no nakon toga ju je Hongkonžanka potpuno »razbila«. Do kraja meča Boroš je skupila samo 14 poena, a najneugodnije je bilo u četvrtom setu u kojem je Lin Ling ostavila petu igračicu svijeta na samo jednom osvojenom poenu. Nakon uvjerljive četvrtfinalne pobjede protiv Zhang Rui, činilo se da je Tamara pronašla formu, ali ovaj je meč pokazao da je čeka još dosta posla. No, prva nositeljica Velenja ionako je istaknula da su joj svi turniri prije Europskog prvenstva samo priprema za smotru najboljih stolnotenisačica Staroga kontinenta, što joj je glavni cilj u sezoni. </p>
<p>Lin Ling je, inače, trenutačno 26. na svijetu, ali radi se o vrlo iskusnoj igračici koja je 2000. bila prvakinja Azije, a godinu potom na Svjetskom je prvenstvu u Osaki došla do finala, gdje je poražena od Wang Nan. Još je prije dvije godine bila treća na svijetu, a rezultat iz Velenja potvrđuje da je ponovno na putu prema svjetskom vrhu. </p>
<p>• Rezultati, stolnotenisačice, polufinale: Lin Ling (Hkg) – BOROŠ 4-1 (5-11, 11-3, 11-7, 11-1, 11-3), Li Jia Wei (Sin) – TanPaey Fern (Sin) 4-1 (11-9, 11-4, 12-10, 8-11, 11-5). </p>
<p>V. B.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="31">
<p>Unatoč skepticima, pregovori kreću  na vrijeme</p>
<p>Signali koji dolaze iz Bruxellesa za Zagreb su više nego povoljni. Pregovori će početi na vrijeme iako su dežurni skeptici  prognozirali prolongiranje. U Bruxellesu vlada  raspoloženje da se cijeli proces ubrza i  završi za dvije godine. Ocjena je da će pregovori ići lakše nakon  konsenzusa Vlade i oporbe  te da se neće,  kao u nekim zemljama,   pregovarački tim mijenjati  i da nacionalni parlament ne potvrdi dogovoreno</p>
<p>BRUXELLES (Od Vjesnikovih posebnih izvjestitelja)</p>
<p> – Hrvatski pregovarački tim u ponedjeljak će, na čelu s premijerom Ivom Sanaderom, započeti prve službene razgovore s bruxelleskom administracijom. Uz premijera, u Bruxelles su otputovali Miomir Žužul, ministar vanjskih poslova u ostavci, Kolinda Grabar Kitarović, ministrica za europske integracije, i Vladimir Drobnjak, glavni hrvatski pregovarač s Europskom unijom.</p>
<p>Hrvatski će se tim sastati s povjerenikom Europske komisije za proširenje  Ollijem Rehnom, čelnikom Komisije Joseom Manuelom Duraom Barrosom i Javierom Solanom, visokim europskim predstavnikom za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.  Bit će to prilika reći europskim čelnicima da pripreme za početak pregovora teku dobro, posebice što je  Vlada postigla suglasnost i s oporbenim strankama o  najvažnijim pitanjima vezanim uz  pregovore Hrvatske i EU.</p>
<p>Signali koji dolaze iz Bruxellesa za Zagreb su više nego povoljni. Pregovori će početi na vrijeme, usprkos dežurnim skepticima koji su prognozirali  prolongiranje. Isto tako, u Bruxellesu vlada raspoloženje da se pregovori ubrzaju  i završe  za dvije godine. Naravno, takav tijek  ponajviše ovisi o hrvatskoj strani. </p>
<p>Ocjena je da će pregovori ići lakše nakon postignutog konsenzusa Vlade i oporbe te da se neće ponavljati slučaj kao u nekim zemljama da se mijenja pregovarački tim te da nacionalni parlament ne potvrdi ono što se dogovori u pregovorima.</p>
<p>Nitko u ovom trenutku u Bruxellesu više ne spekulira s datumom kad bi Hrvatska mogla postati punopravnom članicom Unije. Isključeno je da će ući u Uniju zajedno s Bugarskom i Rumunjskom, ali postoji opcija da se to dogodi godinu  kasnije.  Bruxelleska administracija, na čelu s predsjednikom Europske komisije Barrosom, naglašava kako je najvažnije da pregovori dobro prođu i da Hrvatska ispuni  svoje obveze.</p>
<p>U Bruxellesu se ne zaboravlja na slučaj Ante Gotovine i sigurno je da će Hrvatska ubrzo biti ponovno upozorena da treba ostvariti punu suradnju s Haaškim sudom. Na to, uostalom, računa i sam premijer Sanader, koji naglašava kako je Hrvatska svjesna da pregovori mogu biti blokirani i nakon ožujka kad će službeno započeti. Ali, Hrvatska i dalje naglašava spremnost da se riješi svaki slučaj pa tako i Gotovinin. Postoji i mogućnost da hrvatski premijer zatraži pomoć  drugih europskih država u razmjeni informacija o  Gotovini.</p>
<p>Činjenica što  ministar Žužul odlazi, a da se još ne zna tko će ga zamijeniti,  za Bruxelles nije nikakav problem. Riječ je o unutarnjim stvarima Hrvatske, a europska administracija s tim nema nikakve veze. Žužul će do početka pregovora obavljati svoj dio posla, ali se  pretpostavlja  da će se u skoro vrijeme ipak znati  njegov nasljednik. U Vladi ne žele kalkulirati tko bi to mogao biti, a premijer Sanader i njegovi suradnici donijet će tu odluku  najvjerojatnije odmah poslije predsjedničkih izbora.  Potpuno je isključeno da premijer sam preuzme taj resor, kao što je to bio slučaj u Italiji kad je Silvio Berlusconi jedno vrijeme bio  i predsjednik vlade  i ministar vanjskih poslova.</p>
<p>Iz diplomatskih krugova u Bruxellesu može se čuti zadovoljstvo hrvatskim približavanjem Uniji. Prepreka više i nema, i ako  Hrvatska nastavi poduzimati sve kako bi i slučaj »Gotovina« napokon bio riješen,  pregovori će ići brzo. </p>
<p>Bruxelles zna da je hrvatsko gospodarstvo spremnije za europske integracije nego  rumunjsko i bugarsko te da je Hrvatska otvorena  za potrebne reforme.</p>
<p>Andrea Latinović Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Abbas prisegnuo za predsjednika Palestinske samouprave </p>
<p>Dok je Abbas prisezao,  predstavnik Hamasa je izjavljivao da se o primirju s Izraelom ne može razgovarati sve dok ne prekine »agresiju«</p>
<p>RAMALLAH</p>
<p> - Mahmoud Abbas svečanom je  prisegom u subotu službeno preuzeo položaj predsjednika Palestinske  samouprave na kojem je naslijedio Yassera Arafata.</p>
<p>Abbas je, držeći jednu ruku na Kuranu, prisegu položio u Ramallahu pred članovima Palestinskog zakonodavnog vijeća (parlamenta), šest dana  nakon uvjerljive pobjede na izborima za palestinskog predsjednika. Prilikom prisege obećao je štititi interese palestinskog  naroda, a izbornu je pobjedu posvetio svojem prethodniku Arafatu  koji je preminuo 11. studenoga. »U ime cijelog našeg naroda, posvećujem ovu pobjedu duhu i sjećanju  na našeg vječnog vođu, simbol naše borbe Yassera Arafata«, izjavio je  Abbas u inauguracijskom govoru. </p>
<p>Dužnosnik Hamasa, glavnog  palestinskog islamskog pokreta izjavio je u subotu, nedugo pošto je  novi predsjednik Palestinske samouprave Abbas položio prisegu, da se o primirju ne može razgovarati sve dok Izrael ne prekine svoju  »agresiju«. »Mi smo okupirani narod koji se brani«, kazao je glasnogovornik  Hamasa Sami Abu Zahri. »Pitanje o primirju s izraelskim neprijateljem ne treba postavljati  sve dok on ne prekine svoju agresiju. Palestinski narod moći će tek  tada donijeti odluku i vidjeti je li to u njegovu interesu«, dodao  je. Savjetnik Ariela Sharona  potvrdio je u petak da je izraelski premijer do daljnjega zamrznuo  odnose s Palestincima nakon napada na nadzornu točku u Karniju u  pojasu Gaze u kojemu je poginulo šest Izraelaca. »Premijer je odlučio zamrznuti odnose, pa i na području sigurnosti,  sve dok Palestinci ne budu ništa poduzimali protiv terorizma«, kazao  je Assaf Shariv, Sharonov savjetnik za medije. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Zlostavljač iz zatvora   Abu Ghraib  osuđen na deset godina zatvora  </p>
<p>Američki vojnik Charles Graner postao je »poznat« zajedno s nekolicinom kolega kad su u javnost dospjele fotografije o sadističkom iživljavanju nad iračkim zatvorenicima</p>
<p>WASHINGTON</p>
<p> -   Američka vojna porota  osudila je  u subotu   vojnika  Charlesa Granera na deset dogina  zatvora  zbog    zlostavljanje zatočenih Iračana  u zatvoru Abu Ghraib.  Kazna je izrečena dan nakon  što je    proglašen krivim  po svih deset točaka optužnice u slučaju koji je izazvao zgražanje međunarodne  i američke javnosti.  Graner (36), pričuvni vojnik i bivši civilni čuvar u zatvoru, proglašen je  krivim za fizički napad, zavjeru, zlostavljanje zatvorenika,  nećudoredno ponašanje i zanemarivanje dužnosti.    Za to  mu je mogla  biti izrečena kazna do   najviše 15 godina zatvora. </p>
<p>  Presuda desetočlane vojne porota u vojnoj bazi Fort Hood u Teksasu   stigla je nakon pet i pol dana suđenja     na kojem je  tužitelj predstavio Granera kao kolovođu zlostavljača i sadista koji  je uživao u patnjama zatvorenika. Optužen je da je obnažene zatočenike nagomilao u piramidu i zatim im  naredio da masturbiraju.  Povrh toga jednoga je zatočenika srušio udarcem u glavu te metalnim štapom tukao drugoga koji se oporavljao od  ranjavanja. Prema navodima optužnice, seksualno je zlostavljao  zatočenike natjeravši dvojicu da simuliraju oralni seks, a trećem  zatočeniku je stavio uzicu oko vrata.</p>
<p>Mnoge od optužbi dobro su dokumentirane fotografijama zlostavljanja i  seksualnog ponižavanja snimljenim u listopadu i studenom 2003. koje su  procurile u javnost u travnju prošle godine. Porota je odbacila tvrdnju obrane da su Graner i drugi čuvari u  američkom vojnom zatvoru Abu Ghraib kod Bagdada samo poštivali naredbe  obavještajnih časnika kad su zlostavljali zatočenike. Obrana je  tvrdila da su Graner i drugi čuvari bili pod pritiskom agenata vojne  obavještajne službe da rabe fizičko nasilje kako bi omekšali  zatočenike za saslušavanje.</p>
<p> Tijekom suđenja zatočenik Sirijac Amin al-Sheikh nazvao je Granera  glavnim mučiteljem koji se smijao dok ga je zlostavljao i tjerao ga da  jede svinjetinu i pije alkohol što se protivi njegovoj vjeri. Drugi irački svjedok posvjedočio je da je bio u skupini koju su  Graner i drugi zatvorski čuvari natjerali da se svuku do gola, potom  ih naslagali u piramidu dok su vojnikinje gledale i kasnije im  naredili da masturbiraju.  Graner je prvi američki vojnik kojem se sudilo za slučaj  zlostavljanja u Abu Ghraibu, dok je još četvero upletenih pripadnika  372. satnije vojne policije priznalo krivnju. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Bush žali zbog prejakih riječi </p>
<p>WASHINGTON</p>
<p> - Američki predsjednik George W. Bush  nema nikakvih sumnji oko rata u Iraku, ali sada žali zbog svojih  prejakih riječi koje su mogle izazvati krivi dojam u javnosti. Inače poznat po tome što teško priznaje svoje pogreške, Bush je u  razgovoru s novinarima 14 regionalnih američkih novina u petak izrazio  dvojbe oko dvije svoje poznate izjave: prve u kojoj je, odgovarajući  na pitanje što može poručiti onima koji se namjeravaju suprostaviti  američkoj misiji u Iraku, odgovorio »samo ih dovedite«, i druge kad je  izjavio da  Osamu bin Ladena želi »mrtvog ili živog«.  Samo tjedan dana uoči svoje inauguracije na drugi predsjednički  mandat, Bush je upitan zbog čega najviše žali u svom prvom mandatu i  koja mu je najveća želja za drugi. Rekao je da je naučio da njegove riječi ponekad mogu imati  neželjene posljedice.  Bush je kao drugi primjer svoje problematične retorike naveo izjavu u  Pentagonu tjedan dana nakon terorističkih napada na SAD 11. rujna  2001. Upitan želi li smrt vođe al Qaide Osame bin Ladena rekao je: »Želim pravdu, a postoji stari plakat  na Zapadu kojega se prisjećam koji kaže - 'Traži se, mrtav ili živ«.   Bush je rekao novinarima da ponekad govori otvoreno, ali da je  shvatio da mora paziti na posljedice svojih riječi. »Zapišite to kao,  kako bi se to nazvalo, priznanje ili žaljenje, tako nešto«. Kao svoju najveću želju za drugi mandat američki je predsjednik, koji  je proglasio globalni rat protiv terorizma i poveo Sjedinjene Države u  dva rata, u Afganistanu i Iraku, kratko naveo: »Mir. Ne samo kratkoročni, nego dugoročni mir«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Kriza položaja, identiteta i ugleda Vojske SCG</p>
<p>Jesu li ubojstva vojnih osoba, smjene, ostavke eksperata  i nedostatak novca dokazi spore ali suštinske reforme ili samo slabljenja vojske</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Savjetnici ministra odbrane Srbije i Crne Gore za reformu sustava obrane i obavještajno-sigurnosne poslove Veljko Kadijević i Miloš Ladičorbić podnijeli su prošlog tjedna ostavke uz objašnjenje  da im je onemogućeno da i dalje pridonose reformskim procesima u sustavu obrane. Kadijević je medijima izjavio da su, zbog neugodnih događaja koji u posljednje vrijeme potresali sektor obrane, on i Ladičorbić odlučili da ne objašnjavaju dublje svoju odluku »kako ne bi dolijevali ulje na vatru«. Obojica su inače članovi Atlantskog vijeća Srbije i Crne Gore. </p>
<p>Konkretni razlozi ostavki još uvijek nisu poznati, a u međuvremenu sve su glasnija i zalaganja za smjenu ministra obrane Prvoslava Davinića, ranije predsjednika Atlantskog vijeća SCG-a, i to zbog čitavog niza incidenata koji su posljednjih mjeseci erodirali ugled vojske u javnosti. Neslužbene pretpostavke govore da su otpori projektu reformi u vojsci, koje inače svesrdno pomaže NATO, dolazili iz nekih generalskih krugova starog kadra.</p>
<p>Još do prije nekoliko mjeseci Vojska SCG uspijevala je, zajedno s crkvom, održati veliki ugled kod pretežitog dijela građana. Međutim, serija incidenata dramatično je erodirala povjerenje u tu instituciju. Nakon Socijaldemokratske partije, smjenu ministra Davinića zahtijeva i zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke Tomislav Nikolić koji kaže da su civili preuzeli zapovijedanje vojskom umjesto da je kontroliraju.  </p>
<p>Svi nemiri u Vojsci, tvrdi lider radikala, događaju se uoči burnog proljeća koje predstoji na Kosovu i na jugu Srbije. »Vojska se ne smije povući ni sa jedne lokacije na kojoj se trenutačno nalazi. Mora samo dodatno ojačati. Za mene policija nije zamjena za vojsku«, tvrdi najbliži Šešeljev suradnik.</p>
<p>Osim političara, smjenu Davinića traže i neki analitičari zamjerajući mu da se nije povukao unatoč brojnim aferama i tragedijama. Sam ministar odbija kritike i negira ocjene stanja u vojsci: »Po našoj ocjeni situacija u regiji i u cijeloj našoj zemlji vrlo je stabilna. Međutim, kad se radi o incidentima i mogućim terorističkim izazovima, nikad ne možete biti sto posto sigurni. </p>
<p>U povodu još nerazjašnjena ubojstva dvojice ročnika-gardista u Beogradu, odnosno ukupno šest (samo)ubojstava vojnih osoba u posljednja tri mjeseca u Vojsci SCG-a, množe se polemike radi li se o slučajnostima ili smišljenom ugrožavanju vojske i njezinu ionako srozanom ugledu. </p>
<p>Za razvoj događaja na tom planu od velikog je značaja i teško materijalno stanje kao i plan reforme vojske koji predviđa smanjenje njezina sastava za dvije trećine, sa 60 na dvadeset tisuća vojnika, kao i veliku, dosad navodno za Srbiju neviđenu čistku u zapovjednom kadru. Ostavke dvojice stručnih ljudi u samom vrhu i njihovo šturo objašnjenje probleme čine još većima ako se pretpostavi da je političko opredjeljenje države ka euroatlantskim integracijama iskreno. </p>
<p>Paralelno s ovim događajima, u pozadini i daleko od očiju javnosti mijenjaju se odnosi u vrhu vojne organizacije. U skladu s izmjenama zakona o civilnoj kontroli, ministarstvo obrane uspostavlja dominaciju nad Generalštabom (pukovnik Miloš Ladičorbić je svojedobno izjavio da je »Generalštab država u državi«), a kao mentora u tom poslu međunarodna je zajednica imenovala Veliku Britaniju. U skupštini je izglasana Strategija obrane,  na čelo vojske došao je general-major Dragan Paskaš, a ministar obrane Prvoslav Davinić od ranije  uživa priličan ugled i vani i kod kuće. </p>
<p>Kako se još problemi mogu tumačiti pokazuje i mišljenje Milana Pašanskog, predsjednika Foruma za terorizam, političko nasilje i nasilje u politici koji tvrdi da je jasno kako je vojska ostala posljednji kohezijski faktor SCG i u popriličnom je rasulu pa će zbog toga biti na udaru različitih stranih strategija i doktrina koje imaju za cilj njezinu dezintegraciju. </p>
<p>Smatra da strani čimbenik oko vojske stvara predispozicije za dalekosežni utjecaj na kadrovska rješenja, a  posljednji problemi predstavljaju plaćanje danka nepostojanju nacionalne strategije koja bi definirala takozvani vitalni nacionalni interes koji je čvrsto utemeljen na nacionalnoj sigurnosti. Pašanski tvrdi da u Srbiji i Crnoj Gori postoji više obavještajnih službi koje se ne bave osnovnim zadaćama, nego su stranački instrumenti u funkciji diskreditiranja političkih protivnika.</p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>SAD shvaća želju Indonezije da strana vojska ode</p>
<p>BANGKOK</p>
<p> - Sjedinjene Države povući  će svoju vojsku iz operacije pomaganja žrtvama tsunamija čim to bude  izvedivo i ne smeta im što je Indonezija odredila krajnji rok da to  učine, izjavio je u subotu zamjenik ministra obrane Paul Wolfowitz. »Mi se želimo povući što prije to bude moguće«, rekao je na kratkoj  konferenciji za novinare u Tajlandu na početku turneje po zemljama  Indijskoga oceana pogođenima potresom i plimnim valom koji je 26.  prosinca ubio više od 160 tisuća ljudi.  Indonezija je završetak ožujka odredila kao krajnji rok za povlačenje  stranih snaga što su došle u pomoć preživjelima u uništenoj pokrajini Aceh na krajnjem sjeveru otoka Sumatre. Tim rokom Indonezija želi  ostvariti svoj cilj preuzimanja humanitarne operacije, rekao je  Wolfowitz. »Ne samo da mi to razumijemo«, rekao je, »mi to pozdravljamo«. Sjedinjene Države poslale su više od 15.000 pripadnika oružanih snaga  i obalne straže u pomoć preživjelima u Acehu, pokrajini u koju stranci  prije uglavnom nisu odlazili zbog lokalnih sukoba i borbe za  nezavisnost koji ondje već dugo traju. (Reuters/Hina)</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="37">
<p>Zgrožen sam izjavom dr.  Matijevića,  profesora na Učiteljskoj akademiji</p>
<p>U izradi je novi Pravilnik o ocjenjivanju, te je o njemu otvorena rasprava na web stranicama Ministarstva znanosti,  obrazovanja i sporta. O tome je objavljen članak i u jednom našem dnevnom listu 13. siječnja pod naslovom »Prijedlog: Ukinuti ocjene na polugodištu«. </p>
<p> Ne bih želio komentirati prijedloga koji se mogu pročitati na tim web stranicama jer su jedni anonimni, a neki i ispod svake razine. Prijedloga ima koliko i ljudi. Međutim,  ostao sam zgrožen izjavom profesora na Učiteljskoj akademiji  dr. Milana Matijevića. On naime izjavljuje: »Djecu treba zaštititi od učitelja i nastavnika kojima je jedini cilj uloviti dijete u neznanju.«</p>
<p> Odakle gospodinu taj podatak da je to učiteljima jedini cilj i koji su to učitelji?   Meni to nikad nije bio cilj,  te me takve izjave duboko vrijeđaju. Žalosno je da to govori čovjek koji je tim istim učiteljima predavao ili im i sada predaje. Možda takvi učitelji, kad on to zna, dolaze iz njegove »radionice«. Gospodinu bih želio reći da se djeca ne štite od »zločestih«  nastavnika i učitelja samo na kraju prvog polugodišta, već ih treba štititi  cijele školske godine. </p>
<p>Gospodin bi otišao i korak dalje. On bi zabranio, kao u starim dobrim vremenima kad je riječ zabrana bila vrlo atraktivna, »zločestim«  učiteljima da u osnovnoj školi u imenik djeci upisuju negativne ocjene. Trebali bi ih valjda upisivati na salvete.</p>
<p>Želio bih gospodina, ne želim ga zvati kolegom jer je oblatio moju profesiju, podsjetiti da ocjena nije sredstvo za iživljavanje »zločestih«  nastavnika i učitelja nego mjerilo znanja učenika, pa bila ona i negativna. Često  je ta ocjena poticaj učeniku da se trgne i popravi svoje neznanje.</p>
<p>Nadalje u istom listu citirana je i izjava  umirovljenog savjetnika Zavoda za školstvo Vinka Bajrovića koji je pobornik ukidanja polugodišta jer djeca na polugodištu imaju znatno više negativnih ocjena nego na kraju školske godine.</p>
<p>To nije vrijedno komentara. Zanimljivo je što se gospodin umirovljeni savjetnik nije toga sjetio dok je bio radno aktivan. Želio bih da konačnu odluku o tome donesemo mi koji sada radimo.                  </p>
<p>IVAN TUĐA profesor  Strukovnog  i umjetničkog  učilišta,   Zabok</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Spomenik u Hrvatskom Leskovcu i samovolja lokalnih moćnika  </p>
<p>Još u mjesecu ožujku 2004. godine Gradsko poglavarstvo i Skupština grada Zagreba odobrili su mjesto gdje bi se u Hrvatskom Leskovcu postavio  spomenik poginulim braniteljima  u Domovinskom ratu. Saznavši to, obratio  sam se Inicijativnom odboru za izgradnju spomenika i zamolio  da se tu stavi i ime mojega sina Željka Sakomana, koji je poginuo 16. prosinca 1991. godine kao pripadnik Hrvatske vojske kod Vuke s još dva branitelja.</p>
<p>Moja je zamolba odbijena s motivacijom da moj sin nije bio u Hrvatskom Leskovcu.</p>
<p>No, to je notorna laž. Moj je sin  rođen u Hrvatskom Leskovcu 30. siječnja 1960. godine. U Hrvatski Leskovac naša se čitava obitelj doselila  još 1956. godine iz Klinča sela. Sada u Hrvatskom Leskovcu žive dvije moje kćeri, njegove sestre s obitelji, te treća u Blatu, dok mlađi sin živi  s nama Zagrebu.</p>
<p>O tome je bila prepiska, čak s prosvjedima upućenim gradskoj upravi, ali nažalost nitko, od načelnika, pomoćnika načelnika do  pomoćnika načelnika za brigu o braniteljima, nije reagirao. Načelnik se nije udostojio niti odgovoriti. Zašto? Sredstva za izgradnju spomenika  iz gradskoga su proračuna. </p>
<p>Zatražio sam da mi se dostavi  popis članova Inicijativnog odbora odnosno komisije, ali ni na to nema odgovora. Zato mislim da opravdano sumnjam u korektni njihov odnos, a što se može povezati i s  prošlim  sustavom, kada smo bili proganjani, posebno moj sin Željko.</p>
<p> Očito je da u ovom slučaju nisu postavljeni objektivni kriteriji, već se djeluje na temelju stava lokalnih moćnika! Bilo bi vrijeme da se odgovorni »trgnu« i da počnu postupati korektno, bez osvete.</p>
<p>JOSIP SAKOMAN Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Maloljetnice u akciji: u većini slučajeva alkoholno piće nam je bilo posluženo </p>
<p>Pred božićne blagdane započeli smo akciju »Zabrana prodaje alkohola mlađima od 18 godina«  u četvrti  Črnomerec u Zagrebu. Učenice Škole za primalje bile su glavne sudionice akcije. Obilazile su sve trgovine, kioske i lokale na području Vinogradske ceste, Ilice i Vodovodne. Bile smo na mnogim prodajnim mjestima. U početku smo akciju provodile uz pomoć dr. Darka Breitenfelda, a  poslije  smo se osamostalile i same krenule u borbu »protiv prodaje alkoholnih pića maloljetnim osobama«, uz podršku naših nastavnika.</p>
<p>Akcija je tekla tako da smo mi, maloljetne djevojke,  na prodajnom mjestu zatražile od prodavača ili konobara alkoholno piće. U većini slučajeva alkoholno piće nam je bilo posluženo. Tada smo se predstavile da smo učenice Škole za primalje i da provodimo akciju »protiv prodaje alkohola maloljetnim osobama« u okviru zdravstvenog odgoja. Rekle smo  da smo im mi upozorenje pred inspekciju i  zamolile ih da im više ne padne na pamet prodavati alkoholna pića maloljetnicima.</p>
<p>Svi su bili veoma iznenađeni. Bilo je zanimljivo kako su se opravdavali: »Pa njoj nitko ne bi dao ispod osamnaest.«  Izgled ponekad vara pa bih srdačno preporučila svim prodavačima da od  mladih osoba traže na uvid  osobne iskaznice.</p>
<p>Vrlo  je važno spomenuti  prodajna mjesta na kojima nam nisu bila poslužena alkoholna pića, a to su Ugostiteljski obrt »Domino«, Vinogradska cesta; kiosk »Tisak«, Vinogradska cesta; Ugostiteljski obrt »Premium«, Ilica. To je manje od deset  posto od  ukupno obiđenih  mjesta. </p>
<p>U Zagrebu, a i u cijeloj Hrvatskoj treba stati na kraj prodaji i usluživanju alkohola maloljetnim osobama jer bi nam mladi, a oni su budućnost naše predivne domovine Hrvatske, trebali biti ispred zarade! Svi želimo napredak naše domovine, što ćemo postići samo ako inspekcija  napokon  počne raditi svoj posao, a odrasli se držati pravila i mlade  usmjeravati na pravi i trijezni put života.</p>
<p>KATARINA DRUŽAK učenica 3. b Škole za primalje u Zagrebu</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Kome  su se »crnolegijaši«  priključili  – napadačima ili braniteljima</p>
<p>Neki  pisci  tekstova u Vjesniku  uobičajene jezične  norme tumače na nekakav svoj »novi«  način.</p>
<p>Na primjer, u Stajalištima od  13. siječnja  povjesničar dr.  Ivo Mažuran na jednom mjestu svojega teksta, objavljena pod naslovom »Većina  naših povjesničara povijesno je nepismena«,  tvrdi da su pripadnici »Crne legije«  bili poslani  u Sovjetski Savez 1942. godine radi »obrane«  Staljingrada.</p>
<p>Općepoznato je da su taj stari ruski grad od njemačke ofenzive branili pripadnici Crvene armije. Sad mi nije jasno što  je autor mislio: kome  su se »crnolegijaši«  na Istočnoj fronti priključili  – napadačima ili braniteljima?</p>
<p>DRAGOSLAV PETROVIĆ Beč, Austrija</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="41">
<p>Pokopan policijski inspektor Ranko Grković</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Na splitskom groblju Lovrinac u subotu je, uz najviše počasti, pokopan policijski inspektor Ranko Grković koji je ubijen u srijedu na dužnosti u splitskoj četvrti Kman. U nazočnosti obitelji, prijatelja, kolega te predstavnika civilnih, vojnih i crkvenih vlasti od Grkovića se, u ime Ministarstva unutarnjih poslova, oprostio ravnatelj policije Ivica Franić.  Izrazivši najdublju sućut i ogorčenost mučkim ubojstvom splitskog policajca, Franić je upozorio kako javnost ponekad ne shvaća svu težinu i odgovornost policijskog posla. Franić je rekao da se u javnosti često govori o prekoračenju službenih ovlasti, iako tragično ubojstvo Ranka Grkovića pokazuje kako su one prilično ograničene. Franić je poručio da Grkovićeva žrtva neće biti uzaludna te da bi trebala dovesti do promjene percepcije javnosti o težini policijskog posla, kao i do strožeg kažnjavanja napadača na policijske službenike. Njegovoj obitelji, nezaposlenoj supruzi Draženi te djeci Goranu, Stefani, Toniju i Melani, Franić je u ime MUP-a i Ravnateljstva policije obećao kako će učiniti sve da im umanje bol i pomognu u najtežim trenucima. </p>
<p> Brzojav sućuti uputio je i vojni ordinarij msgr. Juraj Jezerinac koji je upozorio kako je ubojstvo Ranka Grkovića veliki gubitak, no vjeruje da nije uzaludan jer će potaknuti na razmišljanja o promjenama položaja hrvatskih redarstvenika. Od ubijenog kolege oprostili su se i predsjednik Udruge hrvatskih ratnih veterana grada Splita Nikola Bekavac te Željko Đolić, zapovjednik Druge policijske postaje PU splitsko-dalmatinske, u kojoj je pokojni Ranko Grković radio kao inspektor u Kriminalističkom odjelu. Ubijen je na dužnosti u srijedu navečer u splitskoj četvrti Kman, kada je na njega pri pokušaju identificiranja bez ikakva povoda pucao Stanko Bubuć  koji je idućeg dana  počinio samoubojstvo. </p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Zaplijenjeno 2000 tableta ecstasyja</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Zagrebačka je policija u četvrtak i petak u tri odvojena slučaja zaplijenila više od 2000 tableta ecstasyja i oko 43 grama amfetamina. Kod jednog 22-godišnjaka na području Trnja pronađena je 1051 tableta ecstasyja i vrećica sa 42,8 grama amfetamina. Policija je pronašla i torbu s novcem za koji se sumnja da potječe od preprodaje droge. Mladić je kazneno prijavljen, a već je od ranije poznat policiji.</p>
<p>U noći na petak u Velikoj Gorici nedaleko benzinske postaje u Vukomeričkoj ulici policajci su legitimirali 19-godišnjaka i 27-godišnjaka koji su stajali kraj parkiranog »fiat tipa«, mlađi je pokušao odbaciti vrećicu, međutim, policajcima to nije promaklo pa su u vrećici pronašli 500 tableta ecstasyja. U policijskom priopćenju se navodi da je mlađi muškarac prodavao drogu, dok se stariji došao s njim naći radi kupnje, ali je policija prekinula transakciju. Prodavač je priveden dok je nesuđeni kupac pušten. Obojica su od ranije poznati policiji.</p>
<p>U petak je pretražen i stan jednog 21-godišnjaka, a u stanu je pronađena samo jedna tableta ecstasyja. Policija je zatim pretražila automobil »fiat ritmo« koji mladić koristi i tu je pronađeno 510 tableta, zatim tehnička roba za koju se sumnja da je ukradena, a na kraju je utvrđeno da su i registarske tablice na automobilu neodgovarajuće. I u ovom slučaju je osumnjičenik već od ranije poznat policiji. Glasnogovornica zagrebačke policije Gordana Vulama izjavila je kako se sumnja da je sva zaplijenjena droga u Hrvatsku stigla iz Nizozemske. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Nakon samoozljeđivanja,  zatvorenici u riječkom zatvoru sad i štrajkaju glađu</p>
<p>RIJEKA</p>
<p> – Nakon što se prošloga tjedna šest zatvorenika riječkog zatvora samoozlijedilo po podlaktici britvicama za brijanje, u petak ujutro stotinjak zatvorenika i pritvorenika započelo je štrajk glađu iskazujući na taj način nezadovoljstvo (ne)uvjetima u riječkom zatvoru.</p>
<p>Ta »akcija« najavljena je nakon samoozljeđivanja. Naime, kako je Vjesniku nedavno rekao riječki odvjetnik Tomislav Sabljar, ne čude ga ovakvi »prosvjedi« zatvorenika jer, po njegovoj tvrdnji, u riječkom zatvoru vlasti »vježbaju strogoću« izvan okvira propisanih zakonom.</p>
<p>Iz Ministarstva pravosuđa najavili su priopćenje u vezi ovog najnovijeg prosvjeda zatvorenika. U riječkom zatvoru trenutno boravi 150 osoba, što je 40 više od njegovog kapaciteta. Osim što je zatvor prenatrpan, zatvorenici su nezadovoljni i pravosudnim tretmanom Županijskog suda u Rijeci. Dosad se u znak prosvjeda ukupno »izrezalo« 10 zatvorenika, od kojih posljednja dvojica prošle srijede. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Napadnut vozač autobusa</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U petak oko 19 sati na križanju Avenije Dubrovnik i Avenije SR Njemačke napadnut je 40-godišnji vozač autobusa ZET-a. Kako je priopćila policija, vozač je na stanici u Središću od jednog putnika zatražio voznu kartu. Ovaj nije imao kartu, a nije ni poslušao vozača koji ga je htio izbaciti, već ga je opsovao. </p>
<p>Vozač je  putniku oduzeo torbu i stavio je kod svog sjedala što se putniku nije svidjelo pa ga je udario šakom u glavu i pobjegao. Ubrzo nakon toga do autobusa je došao drugi mladić koji je htio uzeti torbu, no vozač je bio brži i zatvorio vrata. </p>
<p>Razljućeni mladić tada je dohvatio metalnu kantu za smeće i razbio staklo na vratima autobusa te pobjegao. ZET-ov vozač je lakše ozlijeđen. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Pretukli ga  na Hipodromu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Petorica muškaraca u petak oko 17 sati na zagrebačkom Hipodromu letvama i bejzbol palicama pretukli su Božidara K. (48), vlasnika nekoliko konja koje je došao timariti. Božidar je teško ozlijeđen, na dva mjesta mu je slomljena podlaktica, a ima i brojne ozljede na vratu, grudnom košu i po nogama. Prevezen je u KBC Zagreb (Rebro), gdje je policiji ispričao kako sumnja da je napad posljedica izgreda koji se na Hipodromu dogodio istog dana ujutro. Tvrdi da se pokušao parkirati na parkiralištu Hipodroma, međutim, zaštitar mu to nije dopustio jer nije imao kodnu parkirnu karticu. Došlo je do svađe i Božidar je udario zaštitara, a ovaj njega poprskao suzavcem. Obojica su tada završili u bolnici. Božidar se popodne pokušao vratiti svojim konjima, ali je završio u bolnici. Policija je izvijestila kako kriminalistička obrada slučaja još traje. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="46">
<p>Pauković: Ponuda radnika je najbolja</p>
<p>ŽUPANJA</p>
<p> – Direktor županjske Sladorane Marinko  Pauković izjavio je u subotu kako vjeruje da odluka Upravnog  odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP) o odgodi prodaje  nekoliko tvrtki, među kojima je i Sladorana, vodi prema poništenju  natječaja za privatizaciju Sladorane.</p>
<p> »Vjerujem u hrvatsku Vladu i nadam se da će ona poništiti natječaj za  privatizaciju Sladorane te sama zaključiti kako je ponuda radnika  Sladorane dugoročno gledano najbolja i najkvalitetnija«, rekao je  Pauković. Dodao je kako sve aktivnosti Uprave, radnika i sindikata  Sladorane idu prema konačnome cilju – privatizaciji Sladorane po tzv.  modelu radničkog dioničarstva.</p>
<p> Predsjednik Stožera za obranu Sladorane Željko Arnold vjeruje da je  odgoda odluke Upravnog odbora HFP-a o prodaji Sladorane u interesu  radnika i svih onih koji se zauzimaju da vlasnici te tvrtke postanu  oni koji su je i stvarali.</p>
<p> »No, potpuno ćemo biti zadovoljni tek kada Vlada poništi sadašnji  natječaj za privatizaciju Sladorane«, poručio je Arnold.</p>
<p> Upravni odbor HFP-a na sjednici u petak prihvatio je ponude  Agrokora za kupnju dionica Belja i PIK-a Vrbovec, a odluka o izboru  najboljih ponuđača za Sladoranu i još neke tvrtke odgođena je za  sljedeće sjednice Upravnog odbora HFP-a.</p>
<p> U vlasništvu HFP-a je 95 posto Sladorane, a HFP je do sada proveo dva  kruga privatizacije te tvrtke.  Nakon što u prvom krugu nije bilo zainteresiranih za kupnju, u drugom je krugu ponuđeno 68,1 posto dionica iz portfelja  HFP-a, vrijednih 54,5 milijuna kuna.</p>
<p> Ponude za kupnju 68,1 posto Sladorane zajedno su dale tvrtka Žito d.o.o. i bračni par Bubalo, te tvrtke Viro d.o.o. iz Virovitice i  Robić d.o.o. iz Velike Gorice. Ponudu je dala i tvrtka ESOP d.o.o.  koju su osnovali radnici Sladorane, a ponudila je 55 milijuna kuna i  ulaganje od 191,3 milijuna kuna.</p>
<p> Kako bi spriječili pokušaj ponovne tajkunizacije Sladorane, od  polovice prosinca prošle godine na ulazu u tu tvrtku su radničke  straže kojima koordinira u međuvremenu osnovani Stožer za obranu  Sladorane.</p>
<p> Uz potporu Uprave, Radničkog vijeća, sindikalne podružnice PPDIV-a  te gradskih i županijskih vlasti, radnici Sladorane dosad su održali  nekoliko prosvjednih skupova na kojima su od Vlade tražili da poništi  natječaj o privatizaciji te raspiše novi u kojem bi prednost pri  kupnji dionica dobili radnici i kooperanti Sladorane. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Ove godine bijela flota jača za dva trajekta i tri katamarana</p>
<p>Bijela Jadrolinijina flota, koja broji 51 brod, svakodnevno povezuje otoke s kopnom kao i neke skupine otoka međusobno, a  život znači otočanima kojima su najveći neprijatelji nevere koje ih unatoč moćnoj bijeloj floti često znaju odsjeći od kopna</p>
<p>Brodovi, more i pomorski promet na Jadranu mnoge zanimaju ponajprije u ljetnim mjesecima kada, kako domaći tako i strani gosti, kreću put jadranske obale odakle će katamaranima, trajektima, hidrogliserima ili »običnim« brodovima nastaviti putovanje u neku od mirnih oaza jadranskih otoka.</p>
<p>Bijela Jadrolinijina flota, koja broji 51 brod, svakodnevno povezuje otoke s kopnom kao i neke skupine otoka međusobno, a  život znači otočanima kojima su najveći neprijatelji nevere koje ih unatoč moćnoj bijeloj floti često znaju odsjeći od kopna.</p>
<p>Informacije o planovima za 2005. godinu dobili smo od Ministarstva mora, prometa, turizma i razvitka te Jadrolinije.</p>
<p>Trenutno Jadrolinija u hrvatskim brodogradilištima gradi dva trajekta koji bi trebali zaploviti u sezoni ove godine.</p>
<p>Jedan trajekt gradi se u brodogradilištu Split i identičan je prošlogodišnjim novogradnjama »Supetar« i »Sveti Krševan« koji plove na zadarskom području, kapaciteta 600 putnika, 100 vozila i brzine 12 čvorova,  a svaki je vrijedan 5,7 milijuna eura.</p>
<p>Drugi veći trajekt gradi se u brodogradilištu Kraljevica, kapaciteta 130 vozila i 1200 putnika, od kojih 800 može boraviti u klimatiziranim salonima, a čija je vrijednost 8,1 milijun eura. Novi trajekt tipa »Supetar« plovit će na liniji Valbiska - Merag, a drugi veći namijenjen je održavanju linije između Splita i Supetra, napominju u Jadroliniji.</p>
<p>Osim novih trajekata Jadrolinija će za novu sezonu nabaviti i tri putnička brza katamarana, identična postojećim katamaranima »Judita« i »Dubravka«, a kojima se namjerava poboljšati brzobrodski promet na riječkom i zadarskom području, gdje već prometuje brzi katamaran »Silba«, vrlo sličnih karakteristika.</p>
<p>Osim državnog brodara Jadrolinije, putnički dužobalni prijevoz obavljaju i privatni brodari,  primjerice Rapske i Mediteranske plovidbe.</p>
<p>U Jadroliniji su mišljenja kako neki privatni brodari koji sada održavaju trajektne linije zadovoljavaju kriterije u pogledu zamjenskih brodova koji moraju uskočiti u slučaju većeg kvara na brodu koji održava određenu liniju, te također u pogledu osposobljenosti posada. Prema njihovom mišljenju, osim Rapske plovidbe svi ostali brodari u Hrvatskoj imaju daleko stariju i lošiju kvalitetu flote u odnosu na Jadrolinijinu bijelu flotu.</p>
<p>Do 2008. godine  Jadrolinija u hrvatskim brodogradilištima namjerava sagraditi sedam novih brodova vrijednih 130 milijuna eura. U 2005. godini isporučit će se dva trajekta, dva su isporučena u 2004.,  dok će se gradnja još pet novih trajekata nastaviti  do kraja 2008. godine kada se planira isporuka posljednjeg. U Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka napominju kako se planira nabava i dva brza broda kapaciteta 350 putnika, koji će moći »potegnuti« brzinom većom od 30 čvorova. Realizacijom spomenutog programa, dodaju u Ministarstvu, Jadrolinijina flota pomladit će se sa 28 na 19 godina, što je manje od sadašnjeg europskog prosjeka, a kapacitet flote će se povećati za 10 posto. Jadrolinija kao državni brodar održava i tzv. državne linije, a nekima od tih linija više otoka ili grupa otoka povezani su s kopnom.</p>
<p>Tako je uspostavljeno i međuotočno povezivanje na liniji Olib - Silba - Premuda, Novalja - Rab, Jelsa - Bol, Unije - Ilovik - Susak, Mali Lošinj - Cres, Vela Luka - Hvar.</p>
<p>U ovogodišnjem sezonskom redu plovidbe novost je uspostavljanje linije Split - Korčula - Mljet - Dubrovnik - Bari, čime će se otoci Korčula i Mljet povezati međusobno, a istovremeno će imati bolju vezu sa Splitom i Dubrovnikom uz direktnu povezanost s talijanskom lukom Bari.</p>
<p>U planu je i uspostavljanje stalne trajektne linije (umjesto klasične brodske) za otoke Kaprij i Žirje, uz pristajanje na Zlarinu. </p>
<p>U Jadroliniji napominju kako je na šibenskom području kočnica bržeg razvoja lučka infrastruktura, a trajektno pristanište postoji samo na Žirju, dok se manja vozila prevoze i na Zlarin, unatoč tome što nema trajektno pristanište.</p>
<p>U Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka očekuju skori dovršetak luke Kosirača na otoku Istu u vrijednosti 9,75 milijuna kuna,  zatim luke na  Srakanama Velim čija je vrijednost 2,5 milijuna kuna te na otoku Premudi u uvali Krijal, vrijednosti 17,1 milijun kuna.</p>
<p>U planu za 2005. godinu je izgradnja luke  Prapratno, Stinica i Mertvačka, rekonstrukcija luka Kaprij, Lopar, Iž Mali te dogradnja luke Merag i Rogač.</p>
<p>U Jadroliniji također napominju kako će novo trajektno pristanište na otoku Istu i Premudi, koje se ovih dana privodi kraju, imati veliku važnost za otočane jer će se omogućiti siguran ukrcaj putnika i vozila koji su do sada često zbog lošeg vremena znali ostajati odsječeni od kopna, budući da se je jedina luka nalazila okrenuta prema strani koja je izložena buri, gdje je pogotovo tijekom zime i iskusnim kapetanima bilo nemoguće pristati i istovremeno izbjeći veća oštećenja na brodu. Dokaz Jadrolinijine kvalitete i sigurnosti prijevoza, čime se u toj brodarskoj tvrtci ponose, je i podatak kako u 57 godina postojanja smrtno nije stradao niti jedan mornar, a u istraživanju koje je na 34 trajekta koji plove europskim morima proveo ADAC, hrvatski su trajekti dobili prolaznu ocjenu, dok su na ispitu pali Grci. Hoće li nam se bijela flota, kako najavljuju, još više zabijeliti te tako  još više zasjati na čistom i plavom Jadranu, pokazat će već i ova sezona kad će mnogi opušteno uživati na palubama brodova, ploveći u neku od svojih omiljenih luka.</p>
<p>Ivan Smirčić</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="48">
<p>Izlazne ankete ne smiju zbunjivati birače</p>
<p>U subotu je više građana Državnom izbornom povjerenstvu, ali i Vjesniku prijavilo slučajeve  kršenja izborne šutnje  jer su im tijekom dana u poštanske sandučiće ubačeni promidžbeni materijali kojim ih se poziva da glasuju ili ne glasuju za predsjedničke kandidate.  DIP je pozvao sve da se tijekom izborne šutnje,  koja traje do ponoći u nedjelju, suzdrže od svih promidžbenih aktivnosti. Drugi krug izbora prati 222 promatrača više</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Predsjednik Državnog izbornog povjerenstva (DIP) Ivica Crnić pozvao je birače da u nedjelju iziđu na izbore jer je njihov glas »doprinos demokraciji i izraz volje naroda«. </p>
<p>U drugom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju natječu se Stipe Mesić i Jadranka Kosor. Mesić je u prvom krugu osvojio  48,92 posto, a  Jadranka Kosor  20,31 posto glasova. Hrvatski predsjednik postaje onaj kandidat koji osvoji natpolovičnu većinu glasova birača izišlih na izbore.</p>
<p>Izbori će se održati na 6724 birališta  u Hrvatskoj i inozemstvu. Biračkih mjesta u inozemstvu najviše je u Bosni i Hercegovini - 42,  te u Australiji i Njemačkoj -  po 15 mjesta.  U biračke popise upisano je 4,404.976 birača, od čega njih 400.226 u dijaspori. Izbore promatra 2039 promatrača, od toga 23 strana iz OESS-a koji će pratiti izbore u Bosni i Hercegovini te u SCG-u.  Izbore u nedjelju  prati 222 promatrača više nego u prvom krugu.</p>
<p>Crnić je rekao da DIP može reagirati samo na konkretne dojave o nepravilnostima, a ne na paušalne tvrdnje bez konkretnih dokaza. Rok za prigovore iznosi 48 sati od održanih izbora, a kada on istekne, DIP više nema učinkovitih mehanizama za djelovanje.</p>
<p>Osvrnuo se i na konkretne  prigovore i  nepravilnosti  na pojedinim biračkim mjestima u BiH. Kako je naglasio Crnić,  te pogreške nisu takve da mogu utjecati na konačne izborne rezultate te stoga ni na koji način nisu mogle promijeniti redoslijed predsjedničkih kandidata pa se  zato  može održati drugi izborni krug.</p>
<p>Crnić je rekao da se DIP u najavljenim promjenama izbornog zakonodavstva zauzima  za to da se izbori ne ponavljaju na pojedinim biračkim mjestima gdje su uočene nepravilnosti ako one nisu mogle promijeniti  ukupni izborni rezultat. </p>
<p>Crnić je izrazio i nadu da izlazne ankete više neće zbunjivati birače, koji ih mogu, ali  i ne moraju  prihvatiti.</p>
<p>Birališta su u nedjelju otvorena od sedam do 19 sati.  Jedino biralište na   Novom   Zelandu otvoreno je  već u subotu, 15. siječnja,  u 19 sati po hrvatskom vremenu, a  zadnja se zatvaraju u SAD-u 17. siječnja,  u tri sata po našem vremenu. </p>
<p>Birački odbori dobili su naputke da iziđu ususret invalidima i omoguće im glasovanje kod kuće. Prve službene rezultati izbora  DIP će objaviti u nedjelju u ponoć. </p>
<p>U BiH glasovale najviše četiri »mrtve duše»</p>
<p>Predsjednik Državnog izbornog povjerenstva  rekao je  da  je  na  biračkim mjestima u Čapljini i Orašju zaokruženo da su glasovale dvije mrtve osobe, o čemu je DIP dobio obavijest iz hrvatskog konzulata. Očekuje se izvještaj konzulata o još dva slučaja gdje su navodno također »glasovali« mrtvi.</p>
<p>»To su propusti biračkih odbora u  Čapljini i Orašju koji su smijenjeni i imenovani su novi«, rekao je Crnić dodajući da to ne prejudicira njihovu krivnju. Birački odbori izjasnili su se kako je moguće da je došlo do  pogreške  jer je  netko zloupotrijebio tuđu identifikacijsku ispravu. U odborima tvrde da su ti propusti nenamjerni, izjavio je predsjednik DIP-a.</p>
<p>»Svi ti propusti ostavili su ružnu sliku na izborni proces i nanijeli štetu ne samo biračkim tijelima, nego i ugledu Hrvatske kao zemlje koja je postigla visoke standarde u provedbi izbora«, naglasio je Crnić.</p>
<p>Komentirajući tvrdnje iz GONG-a o navodnoj organiziranoj izbornoj prijevari u BiH, Crnić je rekao da DIP može reagirati isključivo na prijavljene slučajeve. »Ako  se što dokaže, DIP  neće nikoga štititi i tražit će  da se utvrdi odgovornost svih mjerodavnih«, najavio je ističući kako su izbori previše ozbiljna stvar da bi se dopustilo nekome da se igra s njihovom provedbom.</p>
<p>Crnić je pozvao sve biračke odbore, koji imaju oko 40.000 članova, da s punom odgovornošću provedu nedjeljne izbore. </p>
<p>Leci  u poštanskim sandučićima</p>
<p>Državno izborno povjerenstvo izvijestilo je kako  im je više građana telefonom javilo da  su im tijekom subote u poštanske sandučiće ubačeni promidžbeni materijali kojim ih se poziva da glasuju, odnosno  ne glasuju za kandidate na predsjedničkim izborima. Građani također javljaju o dijeljenju  letaka u kojima se na negativan način govori o jednom od kandidata, a i u Vjesnikovu je redakciju u subotu stiglo pritužbi naših čitatelja koji nas upozoravaju da se, primjerice u Koprivnici, dijele promidžbeni leci jednoga kandidata. DIP je pozvao sve da se suzdrže od takvih ili drugih promidžbenih aktivnosti u vrijeme izborne šutnje koja traje do ponoći u nedjelju.</p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Bozanić: Žene mogu spasiti ljudski rod od propasti</p>
<p>»Sveti je Otac hrvatskim ženama poručio da 'svojom velikodušnošću, osjetljivošću i jakošću obogaćuju poimanje svijeta i pridonose punini istine o međuljudskim odnosima'. Možda je današnjem dobu kao nikada prije potrebna umnost žene. Hrvatske žene, vaša je nazočnost prijeko potrebna u obitelji, društvu i crkvi«</p>
<p>ZADAR</p>
<p> – »Za okrutnoga Dioklecijanova progonstva Sveta je Stošija krvlju posvjedočila vjeru, ističe u svome pismu Sveti Otac koji danas na osobit način želi biti nazočan na jubilejskom slavlju u Zadru. U velikom sam poslanju Ivana Pavla Drugog kao njegov izvanredni izaslanik da u njegovo ime predsjedam ovome velebnom slavlju o 1700. obljetnici mučeništva Svete Stošije. Zajedno s vama želim zahvaliti Sv. Stošiji, čije tijelo počiva u ovoj katedrali, za dar divnog uzora kršćanske supruge«, rekao je  kardinal Josip Bozanić u subotu na početku misnoga slavlja u čast Svete Stošije u njezinoj katedrali u Zadru. Na misnome slavlju sudjelovali su i svi hrvatski biskupi i nadbiskupi te biskupi iz susjednih država te apostolski nuncij Francisco Xavier Lozano.</p>
<p>Anastazija (Stošija), zadarska nebeska zaštitnica i naslovnica katedrale, Rimljanka podrijetlom, zbog kršćanske vjere spaljena je u Sirmiumu, današnjoj Srijemskoj Mitrovici, 304. godine. »U ovome trenutku velikih promjena čovječanstva žene zadojene duhom Evanđelja mogu ljudski rod spasiti od propasti. Sveti je Otac hrvatskim ženama poručio da 'svojom velikodušnošću, osjetljivošću i jakošću obogaćuju poimanje svijeta i pridonose punini istine o međuljudskim odnosima'. Možda je današnjem dobu kao nikada prije potrebna umnost žene. Hrvatske žene, vaša je nazočnost prijeko potrebna u obitelji, društvu i u crkvenoj zajednici«, istaknuo je kardinal Bozanić.</p>
<p>»Ova 1700. obljetnica mučeništva Sv. Stošije jasno razotkriva odlučnost evanđeoske alternative: s jedne strane stoji život sačuvati, a s druge život izgubiti. Zašto se Sv. Stošija odlučila za život, prihvativši strašne muke? Danas smo ovdje jer osjećamo da je njezina odluka bila ispravna. Duša daje život čovjeku, čak ni nasilna mučenička smrt ne može je uništiti, ona je najveća vrijednost«, nastavio je  Bozanić, dodavši: »Krist nas želi izvući iz naših okvira u kojima se vrtimo oko vlastitih prohtjeva, želja i interesa i stavlja pred nas jedini ispravni i vječni zakon ljubavi koji naše biće okreće Bogu i bližnjemu. Danas je ponekad ravno umiranju odreći se nekih svojih navika, privilegija i komfora, ali Krist poručuje da drugoga puta nema. Vrijednost mučeništva nije samo stvarnost prošlih vremena, nego i naše svakodnevice. Unatoč vlastitim slabostima i vanjskom ozračju, trebamo biti dosljedni u svome kršćanskome životu. Križ je sadržaj naše vjere, znak osobnog i identiteta našega naroda. Središte je naše vjere i snaga naše civilizacije. Ne ograničava, ne vrijeđa, ne sputava. Križ na javnim mjestima baština je naše povijesti i nitko nema razloga bojati se toga dragocjenog znaka, a mi kršćani nemojmo ga pretvoriti u beznačajan ukras«.</p>
<p>Završetkom euharistijskog slavlja u čast jubileja Sv. Stošije u Zadarskoj nadbiskupiji završena je i Godina obitelji te je započela Godina mladih.</p>
<p>Ljubica Ivićev-Balen</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Frankenstein u školstvu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U posljednjih 14 godina u školstvu se ništa bitno nije promijenilo. Kao i u društvu, dominira konzervativna svijest koja se protivi promjenama, čulo se u subotu na okruglom stolu »Mogu li katalozi znanja i vještina promijeniti školstvo« u organizaciji Foruma SDP-a.</p>
<p>O obrazovanju se često govori kao o nogometu ili izboru za miss, a male akcije poput promjena kataloga znanja zapravo znače glumiti reformu, primijetio je dekan Učiteljske akademije Mile Silov. Ravnatelj Privatne klasične gimnazije Zlatko Šešelj osnovnim problemom smatra što ne postoji nacionalna ideja čemu služi školstvo. »Ono nije samo sebi svrha, već alat za ostvarenje nacionalnih ciljeva. Znamo li uopće koji su naši«, pita se Šešelj.</p>
<p>Školstvo ne mogu promijeniti hit ideje poput kataloga znanja, zaključili su sudionici, no katalozi napravljeni pravom metodologijom mogu potaknuti promjene. Prof. Rudolf Krsnik smatra da kataloge koje je izradilo 300 stručnjaka okupljenih oko Ministarstva znanosti, treba zaustaviti da sustavu ne bismo napravili još štete. Materijal na oko 3000 stranica naziva »Frankensteinom programiranim s greškama, stvorenim za šezdesete«. </p>
<p>»Zbog tih grešaka možda smo izgubili generaciju ili dvije učenika, a to je luksuz kakav smo smjeli dopustiti još ovaj put«, zaključila je SDP-ova zastupnica Marija Lugarić. Ministar znanosti Dragan Primorac misli da se katalozi mogu odlično implementirati u nastavne planove i programe jer razrađuju što učenici određene dobi moraju znati. »Redovno školstvo više nema cilj pružiti sva nužna znanja, već osnove za uspješan start u posao«, rekao je ministar Primorac. Prof. Nikola Pastuović smatra da je vlast pod pritiskom promjena pa pokušava kataloge proglasiti revolucionarnom promjenom što oni nisu.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Karlovački branitelji obilježili 13. godišnjicu priznanja Hrvatske</p>
<p>KARLOVAC</p>
<p> – Koordinacija udruga proizašlih iz Domovinskog rata Karlovačke županije položila je u subotu vijenac na spomen obilježju poginulim braniteljima Karlovca u prigradskom naselju Turnju. </p>
<p>Minutom tišine odana je počast svim poginulim hrvatskim braniteljima za neovisnu i slobodnu Hrvatsku. Turanjska komemorativna svečanost održana je povodom 15. siječnja 1992. godine, 13. godišnjice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. </p>
<p>Izaslanstvo Koordinacije udruga iz Domovinskog rata posjetilo je na Turnju i Muzej Domovinskog rata u osnivanju. Brigadir HV-a u mirovini Dubravko Halovanić pritom je govorio o aktivnostima i radu na osnivanju muzeja.  </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Sjećanje na zatočenike logora Bučje</p>
<p>PAKRAC</p>
<p> – Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pred spomen-obilježjem na mjestu gdje se tijekom Domovinskog rata u Bučju nedaleko Pakraca nalazio četnički logor, Udruga civilnih invalida i stradalnika Domovinskog rata Požeško-slavonske županije u subotu je obilježila 13. obljetnicu razmjene posljednje grupe preživjelih zatočenika.</p>
<p>U ime preživjelih zatočenika na patnje i tragediju koju su prošli podsjetio je dr. Vladimir Solar. Tom prigodom dr. Solar je rekao da se nikada neće znati točan broj zatočenih civila iz Pakraca, Lipika te okolnih naselja koje su oteli i u logor odveli četnici, pri tome naglašavajući: »Mislimo da bi nam u tome mogli pomoći povratnici«. </p>
<p>Logor Bučje četnici su osnovali u kolovozu 1991. godine i kroz njega je prošlo preko 120 zatočenika, a sudbina dvadesetorice, među kojima je i dr. Ivan Šreter, još uvijek je nepoznata.</p>
<p>Nakon rasformiranja logora zatočenici su prebačeni u zatvor Stara Gradiška, a potom pod nadzorom Međunarodnog Crvenog križa, 16. siječnja 1992. godine, razmijenjena je i posljednja grupa preživjelih zatočenika logora Bučje.</p>
<p>Z. S.</p>
</div>
</div>

</body>
</text>
</TEI.2>


Next page


NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050116].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar