NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20051112].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 140918 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>12.11.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Općinski sudovi pod nadzorom inspektora</p>
<p>Od 4144 kaznenih spisa starijih od pet godina zagrebački Općinski sud riješio tek 296</p>
<p>Stanje sudske uprave u Općinskom sudu u Zagrebu je katastrofalno. Temeljnih akata za rad suda nema. Zbog toga se iz godišnjeg rasporeda rada sudaca ne zna tko što radi i koliko«, kazala je Vjesniku Martina Maršić, načelnica sektora za pravosudnu upravu Ministarstva pravosuđa, opisujući trenutačnu situaciju u zagrebačkom općinskom sudu, najvećemu u državi.</p>
<p>»Neki poslovi u tom neredu povjereni su službenicima sa srednjom stručnom spremom, a mnogi od njih nemaju čak ni stručni ispit, na što su obvezni. Sudski upisnici su kao da je pala bomba«, kaže načelnica.</p>
<p>»Da Općinski sud u Zagrebu nema predsjednika u statusu v. d., nakon nalaza pravosudne inspekcije morali bismo smijeniti čelnog čovjeka tog suda«, kažu u Ministarstvu pravosuđa.</p>
<p>Martina Maršić opisuje razloge za tu ocjenu: »Ako je prioritet rješavanje sporova starijih od pet godina, kako je moguće da se prošle godine od 4144 spisa riješenih u kaznenom odjelu takvih riješi samo 296? Kako je moguće da se u građanskom odjelu od 41.264 predmeta riješi samo 1423 takva spisa i to starija od deset godina«, pita se Vjesnikova sugovornica.</p>
<p>Do listopada ove godine Ministarstvo pravosuđa dobilo je oko 2500 predstavki građana na rad suda. S obzirom da se taj broj predstavki ponavlja iz godine u godinu, u listopadu prošle godine ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt odlučila je to prekinuti. Aktivirala je ovlast iz Zakona o sudovima da Ministarstvo i viši sudovi moraju i mogu provoditi sudsku inspekciju pravosudne uprave. Nalazi u proteklih godinu dana su različiti.</p>
<p>Spomenute su predstavke tako natjerale Ministarstvo da ode u Općinski sud u Supetru i da, nakon provjere, smijeni njegovu predsjednicu Ivanu Domić. </p>
<p> Bez predstavki, po sistemu slučajnog odabira, inspektori Ministarstva otišli su u Općinski sud u Makarskoj - i pronašli katastrofu.</p>
<p>Predsjednik tog suda se nalazi pred razrješenjem, jer je stanje jednostavno neobranjivo. Ponajprije, sve funkcije financijskog nadzora rada suda obavlja sam predsjednik svojim potpisom na platnim nalozima. Bilo bi to još u redu da nije problem s »izvanproračunskim« prihodom suda. Riječ je o polozima, taksama i drugom novcu koji po zakonu stranke plaćaju u dijelovima postupka koji vode pred sudom. Koliko je tog novca i gdje je, ne zna se. Uza sve to, sud radi bez godišnjeg rasporeda poslova, nema kućnog reda suda, a upisnici se vode tako da u relativnom malom sudu nitko ne zna gdje se pojedini spis nalazi.</p>
<p>Zanimljiv je i slučaj Općinskog suda u Vrbovcu. Odatle u Ministarstvo dolaze predstavke dviju sutkinja protiv predsjednice Suda. Njima se pridružio i bivši predsjednik tog suda protiv kojeg se, usput rečeno, vodi i kazneni postupak. </p>
<p>Tvrdnja iz predstavki da se Sud vodi nepravilno i nezakonito, inspekcijskim se nalazom pokazao - netočnim.</p>
<p>Zajedno sa sucima Županijskog suda u Sisku inspektori Ministarstva su otišli u Općinski sud u Gvozdu. Taj sud ima predsjednika Zvonimira Josipovića i suca - Zvonimira Josipovića. Taj jedini pravosudni uposlenik Suda osumnjičen je da je jednu presudu donio u korist stranke koja mu je platila 200 tadašnjih njemačkih maraka. Inspekcija je pokazala - optužbe nisu utemeljene.</p>
<p>Perfektno stanje pronađeno je i u Općinskom sudu u Splitu. Predsjednik Vlado Madunić zaradio je nakon inspekcije sve same odlične ocjene, od organizacije prostora, rada sudaca do smanjenog broja zaostalih spisa. Slično je pohvaljen i predsjednik i sud u Kaštel Lukšiću.</p>
<p>Šakre-Ožbolt: Inspekcije ne ugrožavaju neovisnost sudova</p>
<p>Zakon o sudovima nam daje pravo da provodimo inspekciju rada sudske uprave. Ta inspekcija nema nikakve veze sa sudskim odlukama, pa primjedbe na inspekcijske izlete po sudovima da to Ministarstvo ugrožava samostalnost i neovisnost sudova nema nikakve veze. Svjedoči to i podrška koju u obnovi inspekcijskog rada dobivamo u Vrhovnom sudu«, kaže ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt. »Međutim, stvari ne idu glatko. Utvrdili smo da se ne primjenjuje zakonska obveza da sucu koji se nalazi pod stegovnim ili čak i kaznenim postupkom i dalje na račun dolazi cijela plaća, umjesto umanjena za trećinu kako to kažu propisi. Utvrđeno je nadalje da se stegovni i drugi postupci protiv sudaca ne vode brzo i efikasno, pa nam se i dalje događa da utvrđen nerad, nekvaliteta, pa čak i korupcija ili slična nezakonita ponašanja ne dobivaju i brzu sankciju. Ne trebam ni govoriti kolika je to šteta za ugled pravosuđa. A tvrdim da smo propisima sve učinili za efikasnu kontrolu sudske uprave i kažnjavanje onih koji se ne drže Zakona o sudovima. Te se odredbe ne slijede u zaštiti radne i profesionalne odgovornosti, pa se ne postiže ni opći interes«, kazala je ministrica.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Stop tajkunima, dionice radnicima </p>
<p>Nakon analize stanja, te usklađivanja s ciljevima Vlade i zakonodavstvom Europske unije bit će odlučeno hoće li se mijenjati postojeći ili izraditi potpuno novi zakon </p>
<p>Kako je Vjesniku izjavio potpredsjednik Vlade Damir Polančec, povjerenstvo Hrvatskog fonda za privatizaciju, odnosno stručna radna skupina koju je odabralo, priprema izmjene i dopune Zakona o privatizaciji. U radnoj skupini su poznati stručnjaci Pravnog i Ekonomskog fakulteta (Darko Tipurić, Zoran Parač i Siniša Petrović), predstavnici Vlade (uz Polančeca i ministar gospodarstva Branko Vukelić), HFP-a (Grga Ivezić), Državne revizije i Državnog odvjetništva te pravnica Meri Uvodić uime sindikata. </p>
<p>Stručnjaci će nakon analize stanja te usklađivanja s ciljevima Vlade i zakonodavstvom Europske unije uskoro odlučiti hoće li se mijenjati postojeći ili izraditi posve novi zakon. U svakom slučaju, rekao je Polančec, zakonski tekst bit će u Vladinoj proceduri već tijekom siječnja, što znači da će ubrzo nakon toga biti poslan u Sabor. Kao što se očekivalo, najava novog zakona koji bi možda mogao ispraviti i stare nepravde hrvatske pretvorbe i privatizacije, izazvala je veliko zanimanje sindikata. Pogotovo zato što se odavno zauzimaju za uvođenje instituta radničkog dioničarstva, posebice tzv. ESOP-a (Employee Stock Ownership Plan - plan po kojem radnici postaju vlasnici dionica). Taj model već dulje postoji u nekoliko uglavnom vrlo uspješnih hrvatskih tvrtki kao što su Zagrebačka banka, Kraš, Pliva, AD Plastika, Atlanska i Tankerska plovidba, Dalekovod, Vindija...</p>
<p>Prema riječima predsjednika Hrvatske udruge sindikata Ozrena Matijaševića, sindikati su, baš zato što su zainteresirani da se u privatizaciju uključe i radnici, izradili vlastiti prijedlog zakona o ESOP-u koji su prije dva mjeseca poslali Vladi. </p>
<p>Njime predlažu model po kojem bi radnici mogli kupovati dionice po cijeni 30 posto nižoj od one »fer« (obično je to cijena koja trenutno kotira na burzi), te uz dodatni popust od jedan posto za svaku godinu staža. Predlažu i odgodu plaćanja na dvije godine te otplatu na 20 godišnjih obroka i to bez kamata ili uz eskontnu (povoljniju) kamatnu stopu. </p>
<p>Kako bi se spriječilo manipuliranje dionicama, sindikalni prijedlog predviđa da vlasništvo nad dionicama ne može biti nasljedno, odnosno da u slučaju otkaza radnik ne može ponijeti dionice sa sobom te u drugoj tvrtki pod istim povoljnim uvjetima kupovati nove. </p>
<p>»Ja sam zagovornik ne samo ESOP-a, nego i modela koji radnicima, bez menadžmenta ili s njim, omogućuje otkup većinskog dijela portfelja neke tvrtke«, komentirao je Polančec. Jedan od tih modela poznat je pod nazivom Management out Employee Buyots. </p>
<p> »ESOP je model privatizacije koji je uvelike prisutan u Europi, ali želio bih da se u nas ne mistificira previše. On podrazumijeva manjinsko sudjelovanje radnika - do 25 plus jedan posto u vlasničkoj strukturi kompanije. Riječ je, prije svega, o modelu pomoću kojeg većinski vlasnik uključivanjem zaposlenika u vlasništvo pojačava lojalnost tvrtki. Sklon sam takvom modelu, ali smatram da je pogodan za velike kompanije koje su već uspješne u poslovanju. U situacijama gdje su zaposlenici zainteresirani za kupnju kompletnog ili većinskog dijela portfelja, primjerenija su druga dva modela«, rekao je potpredsjednik Vlade naglasivši da podupire sva tri modela. Prema njegovim riječima, neki od tih modela već postoje u hrvatskim tvrtkama tako da imamo vrlo pozitivnih primjera. </p>
<p>Polančec je podsjetio da je prije odlaska u Vladu bio voditelj tima u Podravki koji je pripremao uvođenje ESOP-a, no model nije proveden iz više razloga. Prvi je što je naglo visoko skočila cijena dionica na burzi kapitala pa je cijena koja je trebala biti ponuđena zaposlenicima bila gotovo dvostruko viša od one s kojom je započela kalkulacija. Drugo, on više nije u Podravki i izabrano je novo vodstvo. No, koliko mu je poznato, nova uprava priprema provedbu svih triju modela.</p>
<p>Sudeći prema izjavama Polančeca i Matijaševića, očito je da će biti još mnogo rasprava o modelima buduće privatizacije, odnosno načinima njihove provedbe. U svakom slučaju, ne ostaje im baš previše vremena da usuglase stavove. </p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Zadarska metropolija bila bi dobitak za crkvu</p>
<p>Od Svete Stolice očekujemo i konkretne savjete kako i u kojem smjeru rješavati pitanje, uvijek gledajući dobrobit Crkve</p>
<p>Zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa na jesenskom je zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije u Splitu pokrenuo inicijativu za rješavanje statusa Zadarske nadbiskupije radi vraćanja u redovitu strukturu Crkve u Hrvatskoj tako da Zadar opet bude sjedište crkvene pokrajine ili metropolije. Naime, ta nadbiskupija već 80 godina ima neredovit status, nametnut kao posljedica političkih događanja u 20. stoljeću. Nakon I. svjetskog rata Zadar je anektiran Italiji, a nadbiskupija podijeljena na dio pod Italijom i hrvatski dio u prvoj Jugoslaviji. Nakon II. svjetskog rata nadbiskupija je ujedinjena, ali je do danas izuzeta iz redovite strukture Crkve u Hrvatskoj i izravno podložna Svetoj Stolici. Rješavanjem tog pitanja bilo bi dovršeno i rješavanje cjelokupnog crkvenog ustrojstva u Hrvatskoj. Novi moment je potpora koju je u ponedjeljak u Tallinu tome dao premijer Ivo Sanader. </p>
<p>»Nisam izravno upoznat s izjavom premijera Sanadera jer sam u to vrijeme sudjelovao na zasjedanju Francuske biskupske konferencije u Lourdesu. Međutim, činjenica da sam premijer o tome govori ukazuje na odjek ovog crkvenog pitanja i na građanskoj razini. Iako je to ponajprije crkveno i pastoralno-duhovno pitanje, jasno je da je to na svoj način i društveno-građansko pitanje te ima odjeka u kontekstu naše države. Drago mi je čuti o toj podršci i moj je dojam da postoji značajna potpora građanstva toj inicijativi«, kaže Vjesniku mons. Ivan Prenđa.</p>
<p>• No, dok se s jedne strane stječe dojam o značajnoj podršci vjernika i građana, čini se da je najsuzdržaniju reakciju imala Biskupska konferencija?</p>
<p>- Možda tako izgleda viđeno izvana, ali unutar HBK je bilo različitih mišljenja. Naime, u Zagrebačkoj metropoliji pokrenuto je pitanje uzdignuća na razinu metropolije Đakovačke i srijemske biskupije. U kontekstu tih mogućih promjena i sređivanja struktura naše crkve, htio sam potaknuti i rješavanje 80 godina dugog, nametnutog i nezadovoljavajućeg statusa i Zadarske nadbiskupije. No, dok je zagrebački nadbiskup prepoznao da bi promjene oko Đakovačke biskupije bile, pastoralno gledano, pozitivne za Crkvu, u rješavanju zadarskog pitanja su se stvari pokrenule, ali u ovom trenutku nisu još sazrele. Smatram da je to ozbiljan problem za redoviti život i rad ove nadbiskupije i da ga treba požurivati prema rješenju. Činjenica je da biskupi žele rješavanje sadašnjeg statusa. </p>
<p>• Je li oživljavanje metropolije u Zadru jedino rješenje i koje bi biskupije u tom slučaju ušle u njezin sastav?</p>
<p>- Bilo je i prijedloga da se Zadarska nadbiskupija uklopi u jednu od tri postojeće hrvatske crkvene metropolije (Zagrebačku, Riječku i Splitsku op. a.). Međutim, to nije redovito i najbolje rješenje za jednu drevnu nadbiskupiju, kakva je i Zadarska. Što se ujedinjavanja biskupija tiče, crkveno pravo govori o stvaranju crkvenih pokrajina tako da se mogu ujediniti susjedne biskupije.</p>
<p>• Stječe se dojam da nema potrebe za posebnom dramom vezanom uz politiku, nego da je više riječ o želji za konačnim »sređivanjem stvari u kući«. Koliko je realno očekivati rješenje kakvo predlažete i koja su vaša predviđanja?</p>
<p>- To pitanje traži rješenje unutar Crkve. Očekujem da će biti još razgovora i odlučivanja na razini HBK. Sveta Stolica ima odlučujuću riječ. Ona pak na stvari gleda iz jedne više perspektive, s razine sveopće crkve. Od Svete Stolice stoga očekujemo i konkretne savjete kako i u kojem smjeru rješavati pitanje, uvijek gledajući dobrobit Crkve. Teško je nešto konkretno predviđati, koliko vremena treba za rješenje. No u svakom slučaju potrebno je vrijeme za rješavanje tog pitanja. Poznato je da Sveta Stolica stvari rješava temeljito. U svakom slučaju, riječ je o dugotrajnom rješenju jednog crkvenog pitanja u Crkvi u Hrvatskoj. </p>
<p>Pomanjkanje vrijednosti</p>
<p>• Došli ste sa zasjedanja francuskih biskupa. Biste li komentirali njihove zaključke vezane uz ta mošnju krizu.</p>
<p>- U tjeskobi i potrebi za crkvenim očitovanjem biskupi su jasno podržali red i mir u zemlji, ali i potaknuli da se ozbiljno uzme u razmatranje bunt koji se dogodio među doseljenicima u siromašnim predgrađima, da se više posveti izgradnji tih ljudi, dajući im dostojnu pozornost. Ova događanja su posljedica pomanjkanja pristupa čovjeku na temelju duhovnih vrijednosti, misleći da se blagostanje ostvaruje tako da pukotine pokrivaju neeuropejci. </p>
<p>Davor Maček</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Nedovoljna samokontrola opasnija od alkohola</p>
<p>Protivim se tvrdnjama da alkohol u malim količinama - do 0,5 ili 0,8 posto, bitno utječe na svijest i psihomotorne sposobnosti zdravih ljudi</p>
<p>Zakon o sigurnosti u prometu izazvao je mnoge rasprave i političke debate, ponajviše zbog mogućih gospodarskih šteta koje je uvjetovala odredba o alkoholu u krvi od nula promila. Ovih je dana predsjednik Sabora najavio da Vlada ozbiljno razmišlja o ukidanju te odredbe Zakona koji neurolog prof. dr. Boško Barac smatra - neuspjelim eksperimentom. </p>
<p>• Zašto neuspjeli eksperiment?</p>
<p>- Jer se takvim restrikcijama ne može postići ozbiljan rezultat u sigurnosti u prometu. Tu je zabunu donijela tvrdnja da postoje dokazi o progresivnom smanjenju psihomotornih sposobnosti pri postojanju malih količina alkohola u krvi. </p>
<p>• Znači, vi se protivite takvim tvrdnjama?</p>
<p>- Mogu razumjeti frustracije stručnjaka koji se bave alkoholizmom, jer sam i sâm žestoki protivnik alkoholizma koji je u mnogim narodima, pa i u našem, uzročnik mnogih individualnih i obiteljskih tragedija. No, protivim se tvrdnjama da alkohol u malim količinama - do 0,5 ili 0,8 posto - uvijek i bitno utječe na svijest i psihomotorne sposobnosti zdravih ljudi. </p>
<p>• Kako su se onda kod nas uvriježili takvi stavovi?</p>
<p>- To možda vrijedi u ispitivanjima štakora, ali ne može imati relevantan utjecaj na promjene svijesti i ponašanja zdravih odraslih osoba. Ta nametnuta restrikcija maskira i stavlja u pozadinu mnoge druge uzroke prometnih udesa i tragedija, a posve sigurno šteti ozbiljnom rješavanju postojećih problema koji se u prvom redu odnose na neodgovornost, bahatost, netoleranciju, neopreznost, lakoumnost, te istodobno na nedovoljnu učinkovitost policije, a osobito sudstva. </p>
<p>• Postoji li kod nas kultura pijenja?</p>
<p>- Umjereni alkoholozi s pravom govore o kulturi pijenja, u čemu je srž problema. Osobno sam bio svjedokom u SAD-u, Austriji, Italiji ili Njemačkoj, da su ugledni kolege profesori neurologije, u društvu popili tijekom večeri čašu ili dvije vina, nazdravivši kolegama, te posve normalno i krajnje odgovorno dovezli svoje prijatelje do njihovih hotela ili svoju obitelj kući.</p>
<p>• Je li riječ o individualnom odnosu prema čašici pića?</p>
<p> - Normalnu osobu, koja je popila malu količinu alkohola, svijest potiče na veći oprez i odgovornost, jer pri mogućem prekršaju i dokazanoj grešci krivnja postaje veća što, naravno, treba i sankcionirati.</p>
<p>• Ako nije čašica, koji su uzroci tolikih nesreća u prometu? </p>
<p>- Na vožnju utječe niz stvari koje imaju bitnije djelovanje od minimalne količine alkohola: neprospavana noć, umor, frustracije, svađe u obitelji, neugodnosti na radnom mjestu, ali i veselje, uspjeh, radost... Riječ je o nizu čimbenika koje ne možemo prepoznati vanjskim pregledom ili kontrolom, a koji mogu, osobito kod neiskusne osobe s nedovoljnom samokontrolom, jače remetiti procese svijesti, osobito pozornosti, te izazvati veće nesreće nego umjereno uživanje alkohola. </p>
<p>• Kako upozoriti vozače na takve pojave? </p>
<p> - Ni mediji, a ni obrazovne institucije, osobito autoškole, ne djeluju odgojno, pa većini ljudi uopće ne pada na pamet da su kamioni, automobili ili motocikli, u našoj situaciji, potencijalno opasnije smrtonosno oružje nego puška ili revolver. Svatko tko sjeda ili namjerava sjesti za volan mora biti toga u potpunosti svjestan. Mediji i istaknute osobe moraju stalno upozoravati na opasnosti i zamke koje i savjesnog vozača stalno vrebaju u prometu, poput djece, životinja, starijih osoba, biciklista, pijanaca... Zašto policija, ministarstva unutarnjih poslova ili zdravstva, ne vode kontinuiranu, agresivnu poduku i promidžbu u elektroničkim medijima i tiskovinama o takvim pitanjima, umjesto da dnevno gledamo agresivne i nepristojne poruke o važnosti pijenja pojedinih brandova piva? </p>
<p>• Vi ste, dakle, kao stručnjak, prije za odgoj nego za represiju? </p>
<p>- Smatram da taj zakon ni u pitanjima represije, usprkos strogosti, nije pokazao pravu mjeru u nastojanju da pronađe i kazni prave krivce za stvarne opasnosti. </p>
<p>• Zašto? </p>
<p>- Za male prekršaje predviđaju se relativno visoke kazne, dok je naglasak trebao biti na drastičnim kaznama za opasno i kriminalno ponašanje u prometu, koje ne vodi računa o drugim sudionicima u prometu. </p>
<p>• Možemo li se možda koristiti tuđim iskustvima? </p>
<p>- Treba koristiti i iskustva europskih zemalja, ali i inicirati istraživanja, kakva smo imali ranije, gdje smo prednjačili i među europskim zemljama. Prije rata imali smo medicinske institute za promet i redovite znanstvene sastanke za prometnu medicinu. U njima su se posebno istaknuli neuropsihijatri iz škole profesora Hudolina iz Zagreba i Maglajlića iz Osijeka, zainteresiravši za tu problematiku širi krug liječnika, neurologa, psihijatara, internista i naših suradnika psihologa, pedagoga, socijalnih radnika, pravnika i drugih. </p>
<p>• Koja je Vaša poruka onima koji će odlučivati o toj problematici? </p>
<p>- Preporučujem odgovornima da preispitaju neke propise iz na brzinu donesenog Zakona o sigurnosti u prometu. Neka donesu i strože propise za teže prijestupe, i neka se inzistira na njihovom punom izvršavanju, bez iznimaka i »olakotnih« okolnosti. Za kompleksna stručna pitanja neka konzultiraju stručnjake. Jer, to je pitanje sviju nas, osobito naše djece, a ne samo političara i policije. </p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Mjera za očuvanje vrijednosti</p>
<p>DAVOR VERKOVIĆ</p>
<p>Nakon pet godina priprema i dorada, Prijedloga zakona o turističkom zemljištu Vlada je proslijedila Saboru, tako da je pred zastupnicima jedan od najtežih ispita mandata. Odlučivati će, naime, o 40 do 50 milijuna četvornih metara zemljišta vrijednog više od četiri milijarde eura. Predlaže se da država dobije najveći dio kolača, što je, nakon sramotne pretvorbe, najbolji dio priče, ali i segment koji će prije svega mobilizirati vrlo moćan hotelijerski lobi (samo jedna rovinjska tvrtka posjeduje kapital kojim može kupiti pola hrvatske obale). Kada su, istinabog, za bagatelu kupovali hotele, računali su da će se uskoro domoći i iznimno vrijednog okolnog zemljišta. Štoviše, pojedine su se hotelske tvrtke već uknjižile na okolna zemljišta i sada vode sudske sporove. Zakon, uz ostalo, sada predlaže da država, jedinice lokalne uprave i županije postanu suvlasnici turističkog zemljišta koje trenutačno koriste hoteli. Hoteli(jeri)ma bi pripalo samo zemljište ispod objekata te ono što čini tehnološku cjelinu (parkirališta, garaže i slično). Za ostalo bi mogli dobiti koncesiju. Državi bi, prema prijedlogu, pripalo i zemljište uz kampove koje bi se također davalo u dugogodišnju koncesiju. Riječ je, dakle, o prijedlogu koji je trebao biti primijenjen i na hotele, cjelokupnu olako rasprodanu državnu imovinu. Da je »izumljen« prije petnaestak godina, danas ne bismo govorili o promašenoj pretvorbi i privatizaciji, opljačkanoj državi. No prava borba tek predstoji. Hotelijeri su vješti, posjeduju strahovit kapital. Nekad socijalistički direktori sada agresivno grizu za nove gazde i neće se lako predati. Prije dvije godine predsjednici uprava najvećih istarskih turističkih poduzeća tražili su da im se turističko zemljište proda po cijenama iz doba pretvorbe. Željeli su otplatu na 30 godina, a za četvorni metar nudili su smiješnih deset eura. Neće se lako pomiriti s opcijom gubitka onoga zbog čega su i ulazili u posao. </p>
<p>Ne treba napominjati da se turističko zemljište nalazi na prvorazrednim pozicijama, uglavnom uz more, i da zbog toga ima neprocjenjivu vrijednost. Osim toga, eventualnim rješenjem ovog pitanja otvorio bi se prostor za nove investicije. Glasovita Park Plaza nedavno je odustala od ulaganja u okolici Zadra baš zbog neriješenog statusa zemljišta. Potencijalni strani investitori sada barem znaju na čemu su. Isto tako, dugogodišnji izostanak ulaganja u kampove vlasnici su objašnjavali istim razlogom. I oni će sada moći odvagnuti što im je najbolja mogućnost. Pakleno klupko zvano turističko zemljište počelo se odmotavati. Prihvaćanjem Prijedloga zakona barem bi se malo anulirala štetna pretvorba i privatizacija.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Tko se boji reformi još</p>
<p>Barbaso nam je uputio poruku, dobronamjerno i prijateljski, da moramo biti uporni do kraja. Toga su Banski dvori svjesni i nikakvog predaha ili opuštanja nema i neće biti. Premijer će i dalje nevjerojatnom upornošću juriti Europom, a reforme ćemo nastaviti</p>
<p>JURICA KÖRBLER</p>
<p>Glavni pregovarač Europske komisije Fabrizio Barbaso u Zagrebu je najavio da Hrvatsku čekaju bolne reforme na putu za punopravno članstvo u Europskoj uniji. Hrvati, koji su u svojoj povijesti često dobivali ponude poput slavne Churchillove o »krvi, znoju i suzama« kao pretpostavci boljeg života, ovaj put ipak s mnogo manje suza trebaju gledati u budućnost. Reforme o kojima je govorio Barbaso neće biti tako bolne, a osigurat će hrvatskim građanima budućnost, prije svega u miru i europskom blagostanju.</p>
<p>Oni skeptičniji, a kod Hrvata uvijek takvih ima, reći će da ni europska budućnost nije baš posve sigurna, ali će pri tome zaboraviti da Europa nikad tako dugo nije živjela u miru i prosperitetu kao poslije Drugog svjetskog rata. Nikad nijedan europski projekt nije donio toliko koristi Starom kontinentu kao ideja o zajedničkoj Europi, i to je cilj za koji se isplati ponešto i žrtvovati. </p>
<p>U našem slučaju prije svega treba »žrtvovati« balkanski mentalitet i sve ono što se pod tim podrazumijeva, koliko god se grozili i same riječi Balkan. Europa ima svoja pravila i ona se zaista vide i osjete od Portugala do Estonije ili Grčke. Preciznost u dogovorima, držanje riječi i obećanja, efikasna državna uprava, pravosudni sistem koji funkcionira - sve su to pojmovi koji se povezuju s modernom Europom iako nitko nema iluzija da je sve skladno i u europskoj obitelji. I tamo se na ulicama predgrađa odigravaju drame koje će se neminovno odraziti na europsku budućnost, ali Europa ne poznaje improvizacije u stilu »lako ćemo«, koje su tako dugo imale plodno tlo u Hrvatskoj. </p>
<p>Očito, i kod nas dolazi vrijeme kad ćemo se zauvijek rastati s negativnim ponašanjem koje je tako dugo imalo korijena u Hrvatskoj. Za neke će to zaista biti bolno, jer u modernoj Europi nema, barem ne izraženo u toj mjeri kako je to znalo biti do sada kod nas, čekanja satima da se dođe do dokumenata, neljubazne državne uprave, maratonskih sudskih sporova, ugovora kojih se nitko ne drži, financijske nediscipline... </p>
<p>Za mlade ljude u Hrvatskoj, koji su prošli bolnu tranziciju, reforme koje slijede nikako neće biti tako bolne. One će donijeti samo red za buduće naraštaje koji će ih dočekati s olakšanjem, jer će živjeti lakše i perspektivnije. Veze i protekcije neće biti presudne za uspješnost u europskoj Hrvatskoj, a znanje i sposobnost postat će osnovni kriterij bude li Hrvatska željela uhvatiti korak s drugim europskim državama.</p>
<p>Zbog toga se Hrvati baš i ne boje predviđanja o teškim reformama, jer su sigurno ono najteže prošli. Europljani možda ni sada još uvijek ne znaju koliko su bile velike hrvatske žrtve u borbi za samostalnost i državu. To je bio i glavni razlog što smo zaostali za drugim srednjoeuropskim državama koje su se riješile komunizma i zbog čega smo i danas iza nekih od njih. Treba, međutim, biti pošten i reći da do prije dvije godine nismo ni imali pravih vizija o europskoj Hrvatskoj. Spominjali smo je samo kao jezičnu figuru, a na mnogim smo poljima nastavljali po starom.</p>
<p>Sanaderova vlada je pravodobno shvatila da na taj način Hrvatska neće nikad ući u Europu. Jedino nas hrabre reforme vode u Bruxelles. Kada smo Europu uvjerili da smo ih sposobni provoditi, dobili smo početak pregovora. </p>
<p>Mnogi su se pitali kakve veze ima bitka protiv organiziranoga kriminala i preduvjeta za početak pregovora, ali se pokazalo da je i to jasan test je li Hrvatska sposobna za provođenje europskih standarda. Pokazalo se da jest, a novi veliki test bit će reforma pravosuđa. Bit će još mnogo otpora; usvajanjem europskih zakona mnogi će biti nezadovoljni, više neće biti prostora za poznate »hrvatske manevre«. Zakoni će vrijediti za sve, koliko god to nekima sada tako bolno zvučalo.</p>
<p>Nitko se u Hrvatskoj ne treba bojati europske budućnosti. Možda jedino oni koji su se do sada obogatili prema balkanskim receptima života u Hrvatskoj i kojima je bio i cilj što dulje zadržati Hrvatsku izvan ujedinjene Europe. Njihovo vrijeme polako ističe, a računi će kad-tad doći na naplatu. Ali oni su ionako u manjini, dobro zbrinuti, bar zasad.</p>
<p>Hrvatska budućnost je u rukama Europe koliko je i europska budućnost u rukama svih europskih naroda i država. Odgovornost je podjednaka, a cilj isti. Mir u Europi, kao kruna svega. Ekonomsko blagostanje kao preduvjet mirnog života. Naoko fraze, ali zapravo veliki ideali koji generaciji koja dolazi osiguravaju miran život. Mi u ovom nemirnom kutu Europe dobro znamo što to znači, a Hrvatskoj se prvi put u njezinoj povijesti nudi šansa za mirni razvoj, bez obzira na turbulentne (istočne) granice koje ostaju. Šansa je to koja se ne smije propustiti.</p>
<p>Barbaso nam je uputio poruku, dobronamjerno i prijateljski, da moramo biti uporni do kraja. Toga su Banski dvori svjesni i nikakvog predaha ili opuštanja nema i neće biti. Premijer će i dalje nevjerojatnom upornošću juriti Europom, a njegovi će suradnici nastaviti s reformama čiji se pozitivni efekti već osjećaju. Na sreću, raste i euroentuzijazam koji je Hrvatskoj toliko potreban.</p>
<p>A što je sa sirom i vrhnjem? Iako su nas neki plašili da će kumice nestati s tržnica, u Europi budućnosti panike baš i nema. Estonija je punopravna članica Unije, a njezine kumice i dalje prodaju sir i vrhnje. Tako je i drugdje, jer Europa baš i nije tako oštra kako se to na prvi pogled čini.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Nasilje u temeljima društva</p>
<p>Može li suvremeno društvo osigurati trajno sprečavanje i uklanjanje nasilja iz obitelji, škola, radnih sredina i drugih prostora</p>
<p>RENATO MATIĆ</p>
<p>U hrvatskoj je javnosti sve prisutnija zabrinutost za neke oblike nasilja koji su se do sada uglavnom nesmetano događali u obiteljskim, školskim, radnim sredinama, ali i na javnim mjestima poput nogometnih stadiona. Jednaka zabrinutost prati i ulično nasilje koje je uzdrmalo francuske gradove i trajno obilježilo jesen 2005. te uz već ukorijenjeni strah od terorističkih akcija na prostoru Europske unije oživjelo i još jednu prijetnju za koju se mislilo da, uz postojeće visoke demokratske standarde i brigu o ljudskim i građanskim pravima, ne može biti realna.</p>
<p> Može li suvremeno društvo osigurati trajno sprečavanje i uklanjanje nasilja iz obitelji, škola, radnih sredina i drugih prostora? Mogu li brojna medijska otkrića pojedinih slučajeva, nadljudski napori civilnih udruga, pa i zajednički programi raznih vladinih i nevladinih skupina imati učinka ako se ne prepozna zajedničko podrijetlo svakoga pojedinačnog nasilja. </p>
<p>Nasilje je svaka ljudska akcija koja izaziva štetu, trpljenje, bol, patnju ili smrt, a unutar zajedničkog modela uvijek je na jednoj strani moguće prepoznati izvor moći, a na drugoj strani žrtvu. Zdrav razum nalaže da je nasilje opravdano samo ako se njime izravno i izvjesno štiti život, zdravlje i opće dobro ili ako se počinitelja sankcionira temeljem neovisne sudske odluke.</p>
<p>O čemu ovisi hoće li uporaba moći na jednoj strani i žrtva kao posljedica tog čina na drugoj strani nositi ime: zločin ili herojski čin, pljačka stoljeća ili uvođenje tržišnoga gospodarstva, prijevara ili poslovna sposobnost, terorizam ili borba za slobodu, agresija ili uspostava demokracije, poziv na linč ili sloboda izražavanja, ekološko uništenje ili ekonomski razvoj, kolonizacija ili širenje civilizacije, seksualno iskorištavanje ili bračna dužnost, obiteljsko zlostavljanje ili vrsta odgoja, odmazda ili izvršenje pravde?</p>
<p>Ovisi o koncentraciji moći kojom nasilnik raspolaže i kojom će nasilje biti opravdano i ozakonjeno ili osuđeno i kažnjeno. Ovisno o vremenu i prostoru, svako je nasilje moguće opravdati u ime neke »vrijednosti«, koju će više ili manje uvjerljivo braniti neka ideologija. U totalitarnim se režimima i diktaturama opravdava, promovira i nagrađuje svaki tip nasilja koji ne dovodi u pitanje vladajući poredak. Isto je tako promjenom »većinskog vlasnika« društvene moći i njegovog ideološkog obrasca moguća i promjena kriterija kojim će neki tip nasilja u idućem razdoblju biti označen kao više ili manje poželjan.</p>
<p>U suvremenim je demokracijama moć nešto više disperzirana, pa će žrtvovanje ljudi i njihovih prava postati zanimljivo ovisno o tome može li neku vrst nasilja jedna interesna grupa upotrijebiti protiv druge te može li bavljenje ponekim tipom nasilja koristiti u svrhu skupne ili osobne promocije. </p>
<p>Nasilje se unatoč razvoju svijesti o jednakosti, slobodi, pravima čovjeka i građana te uspostavljenim mehanizmima njihove zaštite trajno uprisutnilo kao oblik društvenog djelovanja kojim se neovisno o vremenu i prostoru najlakše i najbrže ostvaruju poželjni ciljevi od osvajanja prostora i država, pljački narodnih bogatstava, porobljavanja ljudi i iskorištavanja radne snage do individualnog stjecanja materijalne koristi, te nametanja svoje volje drugim osobama u obitelji, školi, na radnom mjestu i sl.</p>
<p>Isto tako u svakom vremenu i prostoru usporedo egzistira i ideja bezuvjetnog mirotvorstva kao potpuno jasna svijest o tome da je svako žrtvovanje čovjeka i njegovih prava zlo po sebi, jer dovodi u pitanje nezamjenjive i nenadomjestive vrijednosti života, zdravlja i općeg dobra, te kao takvo ne može biti opravdano bez obzira događa li se nasilje u ime rasnih, etničkih, religijskih ili demokratskih i ekonomsko-razvojnih motiva. Bezuvjetno nenasilje ili mir kao iskustveno poželjna vrijednost nameće se kao jedina istinska protuteža nasilju tj. svakoj primjeni moći koja proizvodi žrtvu. Ta se ideja može operacionalizirati kao socijalno odgovorno djelovanje koje uključuje normativnu podršku međusobnoj solidarnosti i uvažavanju svake ljudske osobe. Dvije su velike zapreke ugrađene u društvenu stvarnost neovisno je li riječ o tradicionalnim ili suvremenim društvima, koje ne dopuštaju da ideja bezuvjetnog nenasilja bude prepoznata i prihvaćena u kritičnom opsegu za nekakvu ozbiljnu društvenu promjenu.</p>
<p>S jedne strane, s obzirom da bezuvjetno mirotvorstvo ne uključuje skriveni interes i kompromisno djelovanje, nije podložno manipulaciji i potkupivosti, pa je neprihvatljivo za svaki oblik ideologije ili djelovanja s nekim drugim skrivenim interesom. Stoga je na primjer u nedemokratskim društvima često etiketirano kao naivno, subverzivno ili izdajničko, a u demokratskim se pokazuje jednako opasnom jer razotkriva svaki partikularni interes koji se želi prikazati kao opći.</p>
<p>S druge strane bezuvjetno mirotvorstvo nije duboko i iskreno prihvaćeno čak ni u civilnim društvenim grupama koje ga programski zastupaju, pa za sada ne predstavlja ozbiljnu prijetnju modelu nasilja koje je na svim društvenim razinama prešutno prihvaćeno kao najbrži put do cilja, ali uz kompromis da mora biti prikriveno općim frazama suvremene demokracije. </p>
<p>Autor je sociolog, predavač na Visokoj policijskoj školi, doktorirao je s temom</p>
<p> iz sociologije devijatnosti.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Istinom se osloboditi prošlosti</p>
<p>Neumitno vrijeme i povijest smještaju ličnosti prošlosti na mjesta koja su za života zaslužili</p>
<p>FRANJO MARTINEZ</p>
<p>U komentaru »Preopterećeni prošlošću« (Vjesnik, subota-nedjelja, 29. i 30. listopada), novinar Tihomir Ponoš aludira i citatom Winstona Churchilla potkrepljuje našu tobožnju krivnju za preopterećenost prošlošću. Prošlost je onakva kakva nam se uistinu dogodila, a druga je stvar njene subjektivne interpretacije. Nastojanja da se prošli povijesni događaji prikažu onakvima kakvi idu u prilog našem svjetonazoru i našim političkim opredjeljenjima baš su ta obremenjivanja prošlosti, čega se ni naš autor u komentaru nije uspio osloboditi. Ovo ću obrazložiti na, po njemu, tri izabrana primjera: izjavi predsjednika Stjepana Mesića, Nikola Tesla kao brand i Tito kao marginalac.</p>
<p> Predsjednik Mesić je kazao da je antifašistička borba zlatno poglavlje naše novije povijesti. No, nije li sjaj toga zlatnog poglavlja zatamnila činjenica da je rezultat (plod) te borbe bio jedan od najrepresivnijih totalitarnih sustava s nemalim brojem nevinih žrtava. Nadalje, povijesna je činjenica koje se sjećamo mi nešto stariji da je to poglavlje naše povijesti, želimo li ga označiti najprimjerenijim epitetom, bilo ne "zlatno", već "čelično", a i krvavo. Bratoubilački rat, potaknut narodu stranim ideologijama - komunizma i fašizma- za strane interese.</p>
<p> Tvrdnja da ne postoji sustavno prisjećanje na Nikolu Teslu je netočna. U svim našim enciklopedijama, školskim udžbenicima, pogotovo onima iz fizike, govori se o Tesli i njegovim izumima. U Zagrebu jedna od ljepših ulica nosi njegovo ime. U Smiljanu je uređena rodna kuća (za mine oko nje ne snosi odgovornost Hrvatska), mnoštvo knjiga, slika i simbola govori o Tesli, a međunarodna jedinica za gustoću magnetskog toka u SI sustavu nosi njegovo ime, što je sve primjereno njegovim izumiteljskim dostignućima. Uvlačenje Tesle u politiku ili njegovo pretvaranje u ikonu i širu komercijalizaciju te stvaranje nekakvog branda je u najmanju ruku neukusno i nedostojno Tesline znanstvene reputacije. Napuhavanje Tesline veličine, najava organizacije pompoznih proslava, pa čak i nekakvoga trojnog pokroviteljstva (SAD, Hrvatska, Srbija) te održavanje skupova na kojima bi govorili i političari ukazuje na to da se sve to nije radi odavanja dužnog poštovanja zaslužnoj osobi, već u političke svrhe dodvoravanja nečemu i nekome. Usput rečeno, ovako potrošen nemali novac bilo bi pametnije uložiti u školovanje talentiranih učenika i studenata.</p>
<p> Posebno isticanje samo jedne veličine odmah postavlja pitanje što s ostalima, na primjer s našim nobelovcima, ili recimo s Mislavom Demercom ili Zdravkom Lorkovićem, genetičarima svjetske reputacije o kojima se u našoj javnosti gotovo ništa ne zna, ili što je s književnicima kojima se unatoč njihovih sjajnih umjetničkih djela ni za grob ne zna, a njihove se spomen-ploče u maniri boljševičke prakse nasilno skidaju.</p>
<p> Lamentiranje oko toga da se danas naša javnost interesira samo za raskošan i nadasve rastrošan život J. Broza Tita, a da ga se zanemaruje kao »jednu od najvažnijih osoba u hrvatskoj povijesti«. Ovakvi nebulozni izričaji opovrgnuti su brojnim djelima povijesnog karaktera, a posebno u onima u kojima se obrađuje naša prošlost neposredno poslije II. svjetskog rata.</p>
<p> Isključiv interes javnosti za Titov glamurozan život razumljiv je i zadnjem laiku, jer ako se šezdeset godina nije smjelo ni razmišljati, a kamoli govoriti o tomu, onda se to čini danas. I dobro je da se javnost u detalje upozna što se sve radilo za narodni novac, znoj i suze. Na to ima moralno i demokratsko pravo. Dok je narodu govorio: "Drugovi, moramo stegnuti kaiše !", on i njegova oligarhija konzumirala je sve blagodati ovozemaljskog života dostojnog i najrazmetljivijih šeika. Državnička mudrost, koja mu se pripisivala, rezultirala je krvavim krahom države.</p>
<p> Čitajući komentar novinara Ponoša čovjek se pita na temelju kojeg predloška je napisao izričaj »jedna od najvažnijih osoba hrvatske povijesti«. Mala je veza između Tita i hrvatske povijesti, bar prema njegovim osobnim očitovanjima, ako ona postoji, onda objektivno nosi negativan predznak. Ne treba posebno dokazivati da Tito nikad nije bio za neovisnu Hrvatsku državu. U stvari je sreća da smo imali samo tu "jednu od najvažnijih osoba", jer da smo ih imali na primjer deset, hrvatskoga naroda danas više ne bi bilo.</p>
<p> Jugonostalgičari na razne načine nastoje ponovno uskrisiti taj u narodu omraženi kult koji guraju čak u promotivne svrhe nastojeći stvoriti brand. Zaboravljaju da neumitno vrijeme i povijest smještaju ličnosti prošlosti na mjesta koja su za života zaslužili.</p>
<p> Na kraju: kad se obrađuju (piše o) povijesne teme, treba nastojati što je više moguće približiti se istini navođenjem stvarnih, a ne uljepšanim ili izmišljenim činjenicama, jer samo istina nas može osloboditi tereta preopterećene prošlosti.</p>
<p>Autor je profesor iz Čakovca.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Most i novi stadioni je razbacivanje novca</p>
<p>Ponukan sam tekstovima u vašem listu u vezi gradnje mosta za Pelješac, koji će navodno koštati 250,000.000 eura. Smatram da je to razbacivanje za jednu, ipak siromašnu zemlju, u kojoj dobar dio gradova nema kvalitetnu cestu do većih regionalnih središta.</p>
<p>Najbolji primjer je Osijek, koji nema nikakvu vezu do posavske autoceste, a riječ je o gradu od oko 100.000 stanovnika. Postavljam pitanje zašto gradovi kao Bjelovar ili Koprivnica nemaju normalnu cestu u pravcu Zagreba, zašto od Varaždina prema Sloveniji vodi izrazito loša prometnica koja je naseljena cijelom dužinom. Cijela Podravska magistrala je u prilično lošem stanju, jer prolazi kroz veća gradska naselja, puna je zavoja, te se na njoj odvija promet tegljačima, biciklima i traktorima. Po istoj toj prometnici djeca idu u školu jer često nema nogostupa.</p>
<p>Sve su to stvari koje očito nisu prioritet iako je riječ o naseljima-gradovima koji dosta izdvajaju za državni proračun. Potpuno mi je neshvatljivo plaćati 250,000.000 eura tehnički zahtjevan i rizičan posao za koji nitko ne može jamčiti da će biti valjanije napravljen od novoga Masleničkog mosta, koji je svako malo zatvoren. Zar je Hrvatska toliko bogata da može novac poreznih obveznika razbacivati za projekte koji su možda u konačnici potrebni kad postoje mnogo prioritetniji. Napominjem da većina turista koji dolaze u Dubrovnik dolaze preko aranžmana, a s obzirom na profil turista koje Dubrovnik priželjkuje bolje je uložiti u aerodrom nego graditi cestu u ovom trenutku. Netko će reći da cesta treba za lokalno stanovništvo ali njega će s vremenom biti sve manje. U zadnjih desetak godina Dubrovnik je izgubio oko 5000 stanovnika, a dio razloga leži u činjenici da je postao preskup i za svoje građane.</p>
<p>Slična stvar je i s nogometnim prvenstvom, koje je zbilja nešto što Hrvatsku ne bi trebalo veseliti, jer imamo dva normalna stadiona koja su puna možda jedanput u nekoliko godina, pa je sve to bacanje novca poreznih obveznika.</p>
<p>Za zemlju koja je siromašna, gdje umirovljenici i stariji poljoprivrednici žive na rubu bijede, gdje djeca idu u informatički neopremljene škole, gdje imamo zdravstvo sa zastarjelom medicinskom opremom i gdje većina sudova radi u lošim uvjetima, to je bacanje novca i skupljanje jeftinih političkih bodova.</p>
<p>JOSIP JELIĆBJELOVAR</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Nismo smatrali nužnim mijenjati obrazloženja</p>
<p>U Vjesniku od 9. studenoga objavljen je članak »Nagrađeni i nagrđeni« o »nemuštim obrazloženjima dodjele varaždinskih javnih priznanja«. U članku se ističe da »nitko nema primjedbi na predložene osobe«, ali da su »sporna jedino nedopustivo nemušta obrazloženja napisana uz odluku«, koja su, prema mišljenju novinarke, trebala biti lektorirana.</p>
<p>Želimo istaknuti da su obrazloženja priložena uz imena nagrađenih napisali ovlašteni predlagatelji i Stručna služba Grada nije smatrala oportunim ta obrazloženja mijenjati ili iz njih izostavljati dijelove teksta. </p>
<p>Možda je autorici teksta sporno što u obrazloženju za jednoga nagrađenog liječnika piše da je »medicinski fanatik... koji svoj pravi medicinski identitet pronalazi u anesteziologiji«, ali takvo obrazloženje je Odboru za javno priznanje uputio Upravni odbor Hrvatskoga liječničkog zbora – Podružnica Varaždin. Za nagrađenoga književnika, koji je dobio priznanje Grada, obrazloženje je napisao drugi književnik. Kod trećega spomenutog dobitnika priznanja, dio životopisa u kojem se spominje i »pad sa svega četiri metra visine« napisao je upravo sam nagrađeni. </p>
<p>ROBERT PODOLNJAKTAJNIK GRADA VARAŽDINA</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Svetište u spomen na poginule branitelje</p>
<p>Misu će predvoditi pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić</p>
<p>Opeku po opeku, svetište u spomen svim poginulim braniteljima gradimo točno deset godina. Nadam se da ćemo već iduće godine iza oltara crkve imati uklesana imena svih junaka koji su svoj život dali za slobodu Hrvatske i da ćemo tako gradnju privesti kraju. Kaže to don Petar Šimić uoči subotnje i nedjeljne proslave desete obljetnice početka gradnje crkve Svete Mati Slobode na Jarunu.</p>
<p>Vrhunac proslave bit će u nedjelju kada će, s početkom u 10.30 sati, misu u crkvi predvoditi pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić. U sklopu slavlja organizirana je i duhovna obnova koju će u subotu i nedjelju od 18 sati voditi karizmatski fra Zvjezdan Linić. »Pozivam sve građane, a posebno mlade, da nam se pridruže u proslavi«, kaže don Šimić. Uoči proslave, u petak, akademski kipar Kuzma Kovačić je ubrzano mahao »penzlom« kako bi na vrijeme obojao novi reljef iza oltara, rad njegovih ruku.</p>
<p>»Reljef sam zamislio s motivima Krista, Bogorodice te u ratu stradalih gradova Vukovara i Dubrovnika. A ispod raširenih ruku Isusa su duše branitelja«, opisuje svoj rad poznati kipar. Don Šimić, koji je upravitelj svetišta i idejni začetnik gradnje, oduševljen je reljefom. Želi da uz sakralni, crkva ima i spomenički karakter. »Kada iza oltara izgradimo kenotaf s imenima palih branitelja, na istočnoj strani crkve otvorit ćemo dva ulaza za posjetitelje«, objašnjava. Nada se da će privući brojne znatiželjnike i tako očuvati sjećanje na Domovinski rat.</p>
<p>Na zapadnoj strani crkve planira se izgradnja pastoralnog centra za mlade, u kojem će se organizirati programi rekreativnog, duhovnog i kulturnog sadržaja. No ipak, zbog svoje veličine i skupoće crkva se gradi polako pa će pastoralni centar još pričekati. Radnici trenutno opekama oblažu toranj crkve. </p>
<p>»Za sve što smo dosad izgradili, mogu zahvaliti prilozima vjernika i pomoći Grada«, tvrdi don Šimić. Priča da se često prisjeća 1993. kada mu je u jeku rata sinula ideja da se izgradi svetište. »Bila su to teška, a ujedno i ponosna vremena. Sjećam se da je većina branitelja, bez obzira bili vjernici ili ne, nosila na bojišta krunice, nadajući se da će ih čuvati Božja providnost«, govori. Kaže da su nakon oslobađanja Hrvatske odlučili početi graditi svetište. Kamen temeljac položio je 11. studenoga 1995. pokojni kardinal Franjo Kuharić. Crkva je posvećena 2000. kada je dobila ime Sveta Mati Slobode. »Ime smo joj dali iz drevnih hrvatskih litanija koje je Katarina Zrinska tiskala davne 1560. godine u Padovi«, veli Šimić. Tvrdi da se tako ne zove ni jedna druga crkva u svijetu. »Bogorodicu tako zovu samo Hrvati«, ponosno objašnjava. </p>
<p>Tomislav Marinović</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Bivši stanari bez krova nad glavom</p>
<p>Tvrtka koja je počela graditi u Krapinskoj promijenila je ime, gradnja je zaustavljena, a stanari čekaju </p>
<p>Nekadašnji stanovnici triju kuća, na brojevima 8, 10 i 12 u Krapinskoj ulici na Trešnjevci, ogorčeni su, jer su izgubili stambeni prostor a za to nisu dobili ni novčanu naknadu niti stan u zgradi koja je podignuta na njihovu zemljištu. Poslovno-stambeni objekt, naime, još uvijek nije dovršen – gradilo se oko dvije godine a već pet godina sve stoji. </p>
<p> Jedan od oštećenih stanara je gospođa Anđela Besek koja je u Krapinskoj 8 imala kućicu i lokal u kojem je suprug vodio obrt. »S tvrtkom koja je počela graditi zgradu, Konzaltingom, potpisala sam ugovor o tome da će mi plaćati podstanarstvo dok traje gradnja, no plaćene su mi samo dvije godine podstanarstva pa sad živim kod kćeri. Da nema nje, bila bih na ulici. U zgradi sam trebala dobiti i poslovni i stambeni prostor. Razboljela sam se od svega toga«. Ogorčena umirovljenica dodaje: »Imam svu potrebnu papirologiju a predmet je i dalje na sudu, već više od dvije godine, samo što Konzalting još uvijek ne plaća dugove. </p>
<p> Radove je 1997. započela tvrtka Konzalting, poduzeće za arhitekturu i graditeljstvo, no ona je u međuvremenu prestala postojati pod tim nazivom i preimenovana je u Arhitrav d.o.o., u vlasništvu Mladena Zelenike.</p>
<p>»Projekt je odobrilo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, imali smo sve potrebne dozvole, no zbog spora s jednim od susjeda predmet je završio na Upravnom sudu. On pak je poništio rješenje Ministarstva – zbog formalnosti i pravopisa, ne zbog struke! To je nepravda!« objašnjava Zelenika i dodaje: »Pretpostavljam da će do Nove godine papiri biti sređeni pa će se gradnja napokon nastaviti«.</p>
<p>Mladen Zelenika dodaje: »Gospođa Anđela misli da ja nisam oštećen! A u naslovu građevinske i lokacijske dozvole, uz moje, stoji i njezino ime, ona je ravnopravni partner u dozvolama. Oštećeni smo i ona i ja!«</p>
<p>Jedan od suvlasnika susjedne kuće, na broju šest, Alen Braun kaže: »Gradnja je počela 1997. godine, za buduće garaže iskopana je ogromna rupa koja je tako stajala još dvije godine, nakupljajući smeće i kišnicu. Nakon što je Konzalting nabavio lokacijsku a onda i građevinsku dozvolu, počelo se graditi dalje«.</p>
<p> Nekadašnji stanari ustupili su svoje parcele za gradnju poslovno-stambenog objekta, jer su živjeli u dotrajalim kućicama a obećana im je i nadoknada. »Dvije godine gradilo se normalnim tempom ali tada je sve stalo i mi susjedi dalje ne znamo ništa. Načuli smo da je cijeli projekt preuzela jedna banka, a spominjala se i dražba«, objašnjava gospodin Braun. On tvrdi da su stanovnici broja 6 odlično surađivali sa Zelenikom i radnicima i da su dopustili da se za potrebe radova struja i voda uzimaju preko njihove kuće. </p>
<p> Nikola Abramović, također s broja šest, žali se: »Ne možemo normalno koristiti naše dvorište jer su skele za susjednu zgradu još uvijek tu, a radovi su stali prije otprilike dvije godine. Dali smo suglasnost za gradnju, ali nitko nije pretpostavljao da će se ona toliko odužiti«. </p>
<p>Najgore je što su se stanovnici Krapinske ulice nadali da će dobiti ljepšu ulicu, a zapravo su dobili ruglo koje s vremenom propada i postaje odlagalište smeća i utočište beskućnika. </p>
<p>Petra Padjen</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Nema više moje mladosti</p>
<p>Zatečen sam tim pitanjem. Malo je, kratko, a kada ga otvorite, sruči se na vas pregršt novih, sve većih i zamršenijih. Primjerice: A što je uopće Zagreb? Što je Zagreb meni? Što ja, zapravo, poznajem od Zagreba? Što ja imam od njega? Odgovori me smućuju i kao da se protive ishodišnom pitanju.</p>
<p>Zagreb je grad. To je jasno. Glavni grad Lijepe naše, i to je poznato. Zagreb je utočište. Treba li ga zato voljeti? Kada se prije 65 godina svijet počeo raspadati, našao sam sklonište u njemu. Čuo na fašnik kako bombe razaraju Haulikovu i Kumičićevu. Odlazio sam iz njega i uvijek mu se vraćao, a on, kao dobri prijatelj, nikada mi to nije zamjerio. Volim li ga zato? </p>
<p>U njemu sam se školovao. Čemu me je naučio? Pokušam li se prisjetiti znanja i vještina koje sam stekao u školsko doba, padaju mi na pamet bizarne stvari. Naučio sam se pikulati (najviše sam volio na lujnicu), ne tući se s jačim dečkima. Naučio sam šaptati u školi, ali to mi nije u životu ničemu poslužilo. Što sam još naučio? Ruski? Ali njega sam odmah i zaboravio, pa sam se kasnije morao mukotrpno probijati kroz stručnu literaturu. Matematiku nisam naučio. Nema veze, naše financije vodi žena. I što sa svime time ima, molim lijepo, Zagreb?</p>
<p>Što Zagreb ima, a nemaju drugi gradovi? Sitnice. Ima, primjerice, moje prijatelje. Samo u Zagrebu mogu na ulici sresti Pavla i skočiti s njim na konjak i politiziranje (otkad nisam čuo tu riječ! Ni nje više nema). Zagreb ima sjećanja. Mojih. Na šetnje do Cmroka, na plesnu školu (kod Coronellica, ali ništa mi nisu pomogle), na hakl usred Gajeve (svakih desetak minuta omeo bi nas kakav auto, pa smo se ljutili). Zagreb ima i moju djecu i unuke, pa moje studentice i studente koji se, ne znam zašto, vesele ako me sretnu na ulici. Ali u Zagrebu nema više mira, spokojnih šetnji. Kumice, što su nekoć stajale na uglovima pa sam mogao usput kupiti stručak cvijeća za doma, rastjerale su gradske vlasti. Odavna nema Miškeca (Klanjam se, gospon doktor), nema više starih uličnih svirača koji su svirali po dvorištima, nema više belega pesk?, KU-KU, ali nema više ni mladosti. Barem ne moje. Zagreb je danas veliki grad. Bučan, uvijek sav prekopan. Promet, galama, norijada u svibnju, bajkeri oko Ribnjaka, trubeće svadbe subotom, sve to mi želi uništiti povoljni dojam što ga ostavljaju sitnice. Treba li zato voljeti Zagreb? Ne znam. Ne znam zakaj bi ga moral imati rad, ali imam ga!</p>
<p>Vitomir Belaj, sveučilišni profesor</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>I mlada vina imaju svoje pilce</p>
<p>Službeno nema više slađahnog mošta jer ga je sv. Martin (11. studenoga) krstio i prekrstio u vino, pa je prema tome riječ o mladome vinu. Ono također ima svoje pobornike i pilce, a narodni običaji i iskustva dodali su mu i odgovarajuća jela. Tako jedno s drugim zapravo »produžuje« Martinje i na svoj način krati vrijeme u očekivanju dozrijevanja vina iz aktualne berbe.</p>
<p>A do dozrijevanja doista valja imati strpljenja! Istina, mošt je posebno sladak, ne samo »fizički«, ima on svoje navijače, ali ipak, pravo govoreći, nije za piće i šteta ga je trošiti jer kasnije biti toliko manje i mladoga i, posebno, staroga vina!</p>
<p>No, mnogi pilci često ne mogu odoljeti zovu mladoga vinca, što je i razumljivo, pa im je ovo razdoblje do božićnih dana pravo vrijeme za uživanje u »svome« piću. Rasprave o razlikama između mladoga i staroga vina nisu rijetke, i jedna i druga strana imaju argumente s plus i minus predznacima, ali ipak na kraju »pobjedu« odnosi staro vino koje je, uostalom, sve bolje što je starije, naravno, pod uvjetom dobra ili odgovarajućeg tretmana u podrumima. </p>
<p>Ipak treba razumjeti i shvatiti poklonike mladih vina i vjerovati im da su mlada vina pravi užitak ili bolje – osvježenje. Uostalom ove i slične rasprave nikad nisu dale niti će prave odgovore na pitanja je li bolja piletina ili stara koka! Tako je i s vinima, uz napomenu: ako sv. Martin već stoljećima krsti mošt i prevodi ga u mlado vino, a ovo s vremenom ostari i pije se dok ga god ima, onda je rezultat – neodlučen. Nazdravlje! </p>
<p>Pero Gabrić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Ubijena bijesna lisica u Zaprešiću </p>
<p>Građani su zamoljeni da pripaze na kućne ljubimce, osobito mačke </p>
<p>U dvorištu obiteljske kuće u zaprešićkom naselju Jablanovec lovci su, nakon dojave građana, ustrijelili bijesnu lisicu. Veterinari su potom dezinficirali područje gdje je lisica ubijena te je poslali na Veterinarski institut u Zagrebu, koji je potvdio bjesnoću. Zbog pojave bjesnoće u Zaprešiću i suzbijanja njenog mogućeg širenja, u subotu će se održati izvanredan sastanak predstavnika gradskih vlasti, lovačkih društava i zaprešićke veterinarske službe. Gradonačelnik Zaprešića Vinko Morović u petak je zatražio i da nadležne službe u subotu podnesu potpuno izvješće o stanju na terenu.</p>
<p> Iako je bolesna lisica odmah uklonjena, a lovci neprestano nadziru teren, Vladimir Cvetko, predsjednik Lovačkog društva Zaprešić i dopredsjednik Gradskog vijeća, zamolio je građane da pripaze na svoje kućne ljubimce, posebice kad ih vode u šetnju. Zaprešić je, naime, okružen lovnim područjem i šumama koje se nalaze na samo 300 metara od centra grada, a u koje građani često zalaze kad vode svoje pse u šetnju.</p>
<p>»Zbog toga što je okružen šumama i lovištima, Zaprešiću prijeti stalna opasnost od bjesnoće. No, lovci sustavno cijepe lisice, imaju pravo odstrela bijesnih lisica, neprestano su na terenu i vrlo lako mogu prepoznati radi li se o bolesnoj životinji. Zato nema potrebe dizati paniku«, kaže Silvija Bosner, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Zaprešića.</p>
<p>Prema njezinim riječima građanima ne prijeti nikakva opasnost od pasa, jer se u Zaprešiću svake godine sustavno provodi cijepljenje čak i gradskih pasa lutalica. Osim lutalica, Grad o svom trošku cijepi i pse onih vlasnika koji zbog svoje socijalne situacije to sami ne mogu platiti. Napominje također da Veterinarsko-higijenski servis reagira na svaku dojavu građana o psima koji slobodno lutaju gradom. Smješta ih zatim u gradski azil ili u ambulantu za pse u Podsusedu. </p>
<p>»Iako od pasa ne prijeti nikakva opasnost, problem su mačke, nad kojima nema sustavne kontrole. Zakon, naime, ne propisuje za mačke tako sustavnu kontrolu kao za pse. Iako ima i vlasnika koji cijepe svoje mačke, zakonom nije propisano da je cijepljenje protiv bjesnoće obavezno za sve mačke. Tako su one opasnije za ljude, s obzirom na nametnike i bolesti koje mogu prenijeti na čovjeka«, ističe pročelnica Silvija Bosner.</p>
<p>Jelena Oberman</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Nagrade Plavog telefona malim herojima </p>
<p>U Kazalištu Gavella svečano će se 20. studenoga dodijeliti nagrade Nipetnišest kojima se nagrađuju iznimno humana i hrabra djela što su ih počinila djeca i mladi od osam do 18 godina, objavljeno je u petak na konferenciji za novinare što ju je sazvala Udruga Plavi telefon, koja dodjeljuje te nagrade. </p>
<p> Jedan od nagrađenih za hrabro djelo je i dvanaestogodišnji Antonio Marušić iz zagrebačke Dubrave koji je prošle godine spasio život svojoj baki, bolesnoj od šećerne bolesti. »Nije mi odgovorila kad sam je pitao kako je«, prisjetio se Antonio one noći kad je došao pozdraviti baku i zaželjeti joj laku noć. Nepokretna baka Vilima živjela je na prvom katu obiteljske kuće, a Antonio s roditeljima i mlađim bratom živi na drugom katu. Majka Jasna objašnjava kako iznenađuje što je Antonio posumnjao da s bakom nešto nije u redu i sjetio se izmjeriti joj šećer, iako je izgledalo kao da spava. Kad se vidjelo da je šećer pao ispod minimalne razine obitelj je pozvala hitnu pomoć. Ustanovljeno je da je baka Vilima bila u komi te da joj je život bio u opasnosti. »Nije se ničega sjećala pa sam joj sve ispričao ujutro, samo je rekla ‘Dragi moj dečec’«, rekao je Antonio. Nažalost, baka Vilima preminula je u kolovozu.</p>
<p>»Promoviramo ono što je humano u ovo doba nasilja i loših vijesti«, rekla je Višnja Biti, novinarka Hrvatskog radija i članica žirija za dodjelu Nagrade Nipetnišest. Ove godine stigle su ukupno 24 prijave. Miroslav Vučenović, predsjednik Udruge Plavi telefon, naglasio je pak kako su ovdje su svi pobjednici i svima će se uručiti staklene skulpture, orden za hrabrost i humanost te zahvalnica. </p>
<p>Kristina Šober</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="17">
<p>»Dobro jutro, Amerika« uživo iz Dubrovnika</p>
<p>DUBROVNIK</p>
<p> – Najpoznatiji hrvatski glumac u svijetu Goran Višnjić te jedan od naših najvećih hotelijera Goran Štrok, u petak su gostovali u emisiji američke tv-mreže NBC »Good morning, America« koju prati više od šest milijuna gledatelja. </p>
<p>Emisija NBC-a iz Dubrovnika je išla uživo, a vodio ju je poznati novinar Matt Lauer. On se gledateljima, koji moraju pogoditi gdje se nalazi, svakog dana javlja iz drugoga grada u svijetu. Višnjić je novinarima kazao da NBC producira seriju »Hitna služba« u kojoj već godinama glumi dr. Kovača te da je poziv u emisiju rado prihvatio ne samo zbog reklamiranja Hrvatske, već i zbog prigode da posjeti roditelje u Šibeniku i prijatelje u Dubrovniku. Najavio je mogućnost da se jedna od epizoda »Hitne službe« snimi i u njegovu rodnom Šibeniku.</p>
<p>Višnjić je također kazao da mu nije žao što nije dobio ulogu Jamesa Bonda jer »bilo bi glupo da agenta 007 glumi Hrvat, kao što bi bilo glupo da Englez glumi kralja Tomislava«. Tijekom javljanja uživo sa Straduna za NBC, dr. Luku Kovača prepoznala je skupina američkih turista koji su ga okružili tražeći autograme. [A. Hauswitschka]</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Na Malom Lošinju otvorena najveća otočna škola na Jadranu</p>
<p>MALI LOŠINJ</p>
<p> – Mali Lošinj u petak je dobio najveću školu na jadranskim otocima. Novu osnovnu školu »Maria Martinolića« svečano je otvorio ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac. Škola ukupno ima 4400 četvornih metara i četiri etaže s 27 učionica, a moći će primiti 600 učenika u jednoj smjeni. Ministar je obećao da će pomoći i u izgradnji sportske dvorane. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Pet maskota za OI u Pekingu</p>
<p>PEKING</p>
<p> – Točno 1000 dana prije početka Olimpijskih igara u Pekingu 2008., Kinezi su u izravnom tv-prijenosu održali spektakularnu prezentaciju novoizabranih maskota Igara. Ovoga puta maskota će biti čak pet. Riječ je o pet stiliziranih lutaka koje predstavljaju pandu, tibetansku antilopu, lastavicu, ribu i duh Igara, te »simboliziraju Kinu kao multietničku zemlju«. Pet maskota - pet boja. [akb]</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Počela sezona karnevala</p>
<p>KÖLN</p>
<p> – Ulice njemačkoga Kölna preplavile su tisuće klaunova i ljudi pod maskama. Jer, u petak, 11. 11 (studenoga), točno u 11.11 sati, otpočela je sezona karnevala, a time i poznati kölnski ulični karneval. [akb]</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Koncert u svemiru</p>
<p>LONDON</p>
<p> – Idući američki koncert bivšeg člana Beatlesa Paula McCartneya prenosit će se – i u svemir. Osim svemiraca, moći će ga slušati i dva astronauta koja na Međunarodbnoj svemirskoj postaji kruže oko Zemlje - Amerikanac Bill McArthur i Rus Valerij Tokarev. [akb]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="22">
<p>Zvonimir Mihanović na komercijalnom tronu </p>
<p>Najviše cijene na tržištu, oko 1.000.000 kuna, postižu stari majstori, klasici poput Vlahe Bukovca i Josipa Račića, a djela umjetnika srednjega i mlađega naraštaja plaćaju se između 2.500 i 44.000 kuna </p>
<p>Sudeći prema informacijama nekoliko galerista, na hrvatskome tržištu najviše cijene (816.000 kuna) postižu djela hiperrealista Zvonimira Mihanovića, slikara i grafičara koji fotografskom preciznosti slika vedute, more i brodove. </p>
<p>Slijede ga uvijek poželjni stari majstori, klasici poput Vlahe Bukovca i Josipa Račića, a osviješteni kupci posljednjih godina pokazuju veće zanimanje za vrijedna, a cijenom pristupačna djela umjetnika srednjega i mlađega naraštaja. Cijene su varijabilne, formiraju se prema formatu, godištu, motivu i tehnici u kojoj je djelo izvedeno. </p>
<p>Osim što dominira na hrvatskome komercijalnom tronu, Zvonimir Mihanović je slikar koji u usporedbi s domaćim kolegama postiže najviše iznose i na međunarodnom tržištu. Cijene njegovih djela u Americi dostižu za naše prilike fascinantnih 200.000 dolara (1.255.000 kuna), dok je na hrvatskome tržištu, prema podatcima Mirne Hromadko Reiser, vlasnice Galerije Mala, za trideset posto jeftiniji. </p>
<p>Po njenim saznanjima, Mihanovića na inozemnom tržištu slijedi Ivan Rabuzin, jedini slikar hrvatske naive kojemu cijena nije pala, a značajan uspjeh vani bilježi i Mersad Berber, autor tražen i na domaćem terenu, gdje najbolje prodaje serigrafije vrijedne 7.500 kuna. </p>
<p>Domaćim je galeristima uvijek najlakše prodati najskuplje slike, pogotovo ako je riječ o djelima starih majstora, koje u svojim kolekcijama žele imati mnogi hrvatski skupljači umjetnina. To je pogotovu važno novopečenim bogatašima koji više drže do slavnog potpisa nego do umjetničke vrijednosti djela. Njima se može podvaliti manje vrijedna slika razvikanoga autora po cijenama koje su namijenjene za vrhunska platna. </p>
<p>Ozbiljni kolekcionari, tvrdi Mirna Hromadko-Reiser, rado ulažu u Vlahu Bukovca, Miroslava Kraljevića ili Celestina Medovića. Djela Josipa Račića rijetko se pojavljuju u galerijama, ali prema procjenama naše sugovornice mogu postići cijenu od 590.000 do 1.106.000 kuna. </p>
<p>Kad su posrijedi suvremeni autori, na vrhu popisa najskupljih nalazi se Edo Murtić, čija se djela u Galeriji Mala prodaju po cijeni od 73.000 kuna (koliko treba izdvojiti za ulje na platnu iz 1990. godine formata 80x90 cm) do 221.000 kuna (ulje na platnu iz 70-ih ili 80-ih godina, dimenzija 150x150 cm). U galeriji i art agenciji Zona vlasnika Ranka Murtića cijene radova njegova oca dosežu i do 368.000, pa i 730.000 kuna! </p>
<p>»Na našu komercijalnu žalost, na tržištu umjetnina najviše se traži ono što mi ne prodajemo«, kroz polušalu kaže Murtić, čija galerija i art agencija Zona već tri godine predstavlja, prodaje i zastupa suvremene autore mlađe i srednje generacije. »Nemamo puno komercijalnog uspjeha jer publika nije dovoljno informirana ni osviještena. Pogotovu je to tako s kolekcionarima, među kojima su samo dva-tri hvalevrijedna imena sa stručno formiranim zbirkama«, navodi Murtić. </p>
<p>Murtiću je teško navesti koja imena, osim njegova oca, postižu najviše cijene u Galeriji Zona. Autori mlađega i srednjega naraštaja, tvrdi, prodaju djela po standardnim cijenama od 11.000 do 14.700 kuna za slike srednjeg formata (80x100 cm) te od 25.800. do 44.000 kuna za dvometarske komade. Osim domaćih autora, Galerija Zona nudi i internacionalne mastere, vrijedne pola milijuna eura. </p>
<p>Situacijom na tržištu umjetnina nije pretjerano zadovoljan ni Damir Grubić, suvlasnik Galerije Grubić. U galerijama se, ističe, kupuje znatno manje nego devedesetih godina, kada je dio hrvatskih građana naglo došao do novca.</p>
<p> Bez obzira na trendove, uvijek se traže autori s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Najbolje prolaze Vlaho Bukovac, Emanuel Vidović, Menci Clement Crnčić i Celestin Medović, a nešto slabiji prijam imaju Bela Čikoš-Sesija, Ferdo Kovačević i Ivan Tišov. </p>
<p>»Kolekcionari uvijek traže samo pet najpoznatijih slikara jer im netko savjetuje da ulažu novac u ono što se najviše financijski isplati. Kod nas još ne postoje pravi kolekcionari koji oblikuju zbirke s punom svijesti o njihovoj umjetničkoj vrijednosti«, tvrdi Grubić, preporučujući iz svoje galerije djela »skromnih, ali značajnih slikara koji su djelovali između dva rata«, poput Branka Šenoe, Ljudevita Šestića, Mihovila Krušlina, Miljenka Smokvine, Nike Miljana i Sonje Kovačić Tajčević. Riječ je o raritetnim radovima odličnih slikara koji se slabo prodaju unatoč niskim cijenama, samo zato što ne spadaju u krug razglašenih autora. </p>
<p>Na pitanje koji umjetnici postižu najviše cijene na domaćem tržištu, Grubić nema egzaktnog odgovora. »Nemamo preciznih parametara. Kod nas se povremeno pojavi neki Bukovčev rad, ali nemamo standardne vrijednosti na koje se možemo pozvati. Kod određivanja cijene važnu ulogu igraju godište, format, tehnika, ali i motiv. Kod Bukovca portret postiže neusporedivo manju cijenu od akta i figure u interijeru.</p>
<p> Posljednji Bukovčev rad koji se pojavio na tržištu (formata 75x55 cm) prodan je prije mjesec dana u Pragu za 420.000 kuna«, navodi Grubić, ističući da prilikom formiranja cijena poseban problem jesu djela Josipa Račića jer se na tržištu pojavljuju vrlo rijetko, a potrebno je uložiti dodatni oprez zbog falsifikata.</p>
<p>Najviše cijene na aukcijama Konture postigla su platna Josipa Račića (256.000 kuna), potom Vjekoslava Karasa (198.000 kuna) i Roberta Auera (118.000 kuna). Velika imena uspijevaju prodati djela izvedena u svim tehnikama. </p>
<p>Kod njih nema velikih iznenađenja, smatra ravnatelj Konture Zdravko Mihočinec, ističući da najzanimljivije novosti na tržištu umjetnina donose najmlađa likovna imena koja su se uspjela izboriti za svoje mjesto samo par godina nakon završetka studija. </p>
<p>»Umjetnici oko 30-e godine uspijevaju se solidno pozicionirati na tržištu, dijelom zahvaljujući i činjenici da su banke počele kupovati njihova djela. Prema našim iskustvima, to su Domagoj Kačan, Zdravko Pal, Viktor Daldon, Paulina Jazvić, Goran Manić... Oni postižu cijene od 2.500 do 5.600 kuna za svoje slike, ali postignuti iznosi nisu bitni. Važno je da uspijevaju prodati radove, što je prije šest-sedam godina bilo vrlo teško«, navodi Mihočinec. </p>
<p>Slične informacije iznosi i Radovan Beck, vlasnik Galerije Beck i predsjednik Hrvatskoga udruženja galerista. I on potvrđuje tvrdnje Damira Grubića da galeristi, pa čak i oni koji zadovoljavaju najširi ukus, bilježe pad prometa. »Tržište umjetnina je trenutno u krizi. U medijima piše da smo prezaduženi, što se osjeća i u galerijama. Pada interes širega kruga publike«, ustvrđuje Beck. </p>
<p>Srećom, bliži se kraj godine, kad raskošne novčanike otvaraju ne samo kolekcionari i vlasnici velikih korporacija, već i odvjetnici, bankari i ravnatelji manjih kompanija koji svojim poslovnim partnerima nerijetko daruju umjetnička djela, ponekad vrijedna i više desetaka tisuća eura.</p>
<p> I dok su to devedesetih činili »na crno«, kupujući izravno kod umjetnika, ispod cijene, danas i oni pridonose legalnom poslovanju na tržištu umjetnina koje je u Hrvatskoj, budimo iskreni, još uvijek u pelenama. </p>
<p>Jelena Mandić-Mušćet</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Vrhunski prizor ludila</p>
<p>Donizettijeva »Lucia di Lammermoor« u HNK u Osijeku: Atraktivna predstava oduševila publiku</p>
<p>Lucia di Lammermoor Gaetana Donizettija u 99. kazališnoj sezoni, uoči velike obljetnice Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku, urodila je atraktivnom predstavom koja će, sudeći po oduševljenju publike, puniti kuću. Njome se nastavlja solidan i promišljen rad toga dobro vođenog kazališta koje, u najskromnijim financijskim okvirima među hrvatskim nacionalnim kazalištima, ostvaruje optimalan program bez potresa uobičajnih u drugim sredinama. </p>
<p> Osječki HNK aktivno se uključio u nedavno dogovorenu suradnju i međusobnu pomoć četiriju hrvatskih opernih kuća u razmjeni opreme za predstave. Tako će dvije trećine ovosezonske produkcije biti ostvareno na taj način. »Čarobna frula« postavit će se u opremi zagrebačkog HNK, dok su kostimi Ane Savić-Gecan i scenografija Andreja Rehaka za »Luciju« stigli iz Splita. </p>
<p>Ta Donizettijeva opera s libretom Salvatorea Cammarana omiljena je zbog melodioznosti i raspjevanosti. Nastala prema romanu Waltera Scotta, opera obiluje velikim arijama i duetima, poznatim vokalnim sekstetom i prizorom ludila naslovne junakinje. Redatelj Krešimir Dolenčić istakao je ispod te površine romantične melodrame snažne dramske elemente ljubavnih strasti, ljubomore, mržnje i ubojstava. Sklad modernog scenskog okvira s projekcijama, ali i nepotrebnim grmljavinama između slika, naznačio je univerzalnost teme o nemogućnosti ljubavnog sjedinjenja osim u smrti. Predstava se dobro smjestila na maloj osječkoj pozornici, a svi izvođači, zbor i solisti angažirano su prihvatili pojačane glumačke zahtjeve.</p>
<p>Predstava s dvije pjevačke podjele okuplja nekolicinu zanimljivih mladih solista. To je u prvome redu makedonska sopranistica Ana Durlovski u naslovnoj ulozi s kojom je prije šest godina debitirala u Skopju. U siječnju ima ugovorene nastupe u Bečkoj državnoj operi u ulozi Kraljice noći u »Čarobnoj fruli«. Upravo je visoki koloraturni registar njezino najjače oružje. Sigurno i s lakoćom vlada ljestvičnim nizovima, pasažama, staccatima, trilerima i najvišim sopranskim tonovima. Njihovom je preciznošću, bistrinom lijepa glasa i dinamičkim sjenčanjem u više navrata oduševila publiku i vrhunac predstave postigla u prizoru ludila. Glumački je primjereno ocrtala sva Lucijina psihološka stanja i dvojbe. Kako bi ulogu još bolje dotjerala, potrebno je unijeti više legata u oblikovanje belkantističke fraze. </p>
<p> Uloga Edgarda nije najidealnija za tenora Miljenka Đurana, što se naročito čulo u prvom dijelu predstave kada je morao forsirati glas. Zadnju sliku ostvario je pjevački mnogo bolje, a glumački i interpretativno nadahnuto.</p>
<p> Glazbena izvedba pod vodstvom dirigenta Mladena Tutavca počela je u premijernom uzbuđenju koje su ubrzo zamijenili staloženo sviranje orkestra, dobri zborski nastupi (zborovođa Dejan Čačija) i raspjevani veliki ansambli. Bariton Vlaho Ljutić indisponiranim glasom nije mogao primjereno ostvariti ulogu Enrica. </p>
<p> Predstava sadrži i dvije vrijedne, dojmljive kreacije manjih uloga. To je zvonki tenorski Arturo u tumačenju Claudija Continija i osobito potresni Raimondo sonorna glasa i raskošne fraze basa Berislava Puškarića.</p>
<p>Davor Schopf</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Tine, nasmiješite se!</p>
<p>Evo me ponovno, nakon dugo vremena, u Kazališnoj kavani, na onom istom mjestu, gdje sam prije nešto više od pola stoljeća, sjedio tog jesenskog dopodneva i čekao Tina Ujevića. Naime, moj prijatelj, režiser Rudolf Sremec, zamolio me da odigram jednu malu rolu u vjerojatno našem najkraćem filmskom dokumentu u kojem je glavnu ulogu imao naš znameniti pjesnik – Tin Ujević.</p>
<p>Prije početka snimanja Sremec je održao s Tinom i sa mnom malu »glumačku probu« i rekao nam što trebamo činiti. »Ti, Fedore, sjedni za onaj stol, uz prozor, a vi, Tine, krenite polako trgom prema ulazu u kavanu i stanite trenutak uz prozor. Iznutra će vam domahnuti Vidas i vi se s njim pozdravljate, a zatim ulazite u kavanu i sjedate nasuprot njemu...«</p>
<p>Eto, tako je započeo taj naš film u kojem sam ja bio u neku ruku Tinov »sparing-partner«. Tin je te prve kadrove odlično odigrao, bez ijedne repeticije, na svu sreću, jer filmske vrpce nije bilo baš napretek. No, nije sve teklo tako glatko s tim filmom. Trebalo je najprije ishoditi odobrenje od Sekretarijata za prosvjetu i kulturu, kako bi se zatim dobila filmska traka i osigurala novčana sredstva za sanimanje filma. I kad je sve to, napokon, bilo obavljeno, nastale su nove komplikacije. Tina je bilo vrlo teško pronaći, a još teže nagovoriti da »odigra« tu malu filmsku rolu, na što je on, u jednom kratkom prethodnom razgovoru sa Sremcem, pristao, očito uvjeren da se to ionako neće realizirati. A onda je na sve moguće načine izbjegavao nastupiti u tom filmu. Sremec ga je neumorno lovio, moljakao i uvjeravao, kako bi bilo neoprostivo, da jedino on, naš najznamenitiji pjesnik, ostane bez takva filmskog zapisa, kakav je dosad snimljen s mnogim našim prominentnim slikarima, kiparima i piscima. Tin je pokušavao uvjeriti Sremca, da on baš i nije takav velikan, kojeg bi trebalo filmski ovjekovječiti, ali je Rudolf Sremec bio tako uporan, da je Tin na kraju ipak pristao i došao tog jutra u Kazališnu kavanu, gdje je započela ta naša mala filmska priča...</p>
<p>Iz Kazališne kavane krenuli smo zatim do Meštrovićeva Zdenca života i tu smo sjeli i pričali, uglavnom o našim zajedničkim prijateljima – Franu Alfireviću i Petru Bakuli.</p>
<p> Tom prilikom snimio sam dva Tinova portreta. Jedan, ispred Kazališne kavane, nakon što smo iz nje izašli, a drugi – na Zdencu života, gdje su Tina ubrzo okružili brojni studenti.</p>
<p>To jesensko dopodne... a sjećam se i datuma... šesnaesti listopada pedeset i četvrte ... bilo je prilično sivo i tmurno. I odjednom, kad sam usmjerio objektiv prema Tinu, između oblaka prodrla je zraka sunca i obasjala Tina, poput kazališnog reflektora. Rekao sam mu brzo: »Tine, nasmiješite se, molim vas!« I istog trenutka na njegovu lijepu licu pojavio se srdačan, krasan smiješak... </p>
<p>Taj malo nahereni šešir i sivi hubertus, što ih vidimo i na ovim fotografijama, nosio je gotovo uvijek, ali pogledajte, molim vas, kako je lijepo i pažljivo vezao ovu prugastu kravatu i lagano odgurnuo šal, da bi se i ona dobro vidjela ... </p>
<p>Tin Ujević je bio boem, to je činjenica ... neki čak kažu »najveći hrvatski boem«, koji se »kretao između gostionica i biblioteka«. Ali, u svakom slučaju nije bio klošar, ni vagabund, među koje su ga neki za njegova života ubrajali. </p>
<p>Fedor Vidas</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Hrvatska matica iseljenika na Interliberu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Interliber svake godine otvara neka zanimljiva pitanja vezana uz knjigu. </p>
<p>Ove je godine jedno od tih pitanja bilo središnjom temom okrugloga stola što ga je pod nazivom »Hrvatska knjiga izvan Hrvatske – iskustva, današnje stanje i perspektive« priredila Hrvatska matica iseljenika, posebni gost ovogodišnjega Međunarodnoga sajma knjiga. Govoreći »iz kuta hrvatskih književnika koji nisu imali nesreću da budu u progonstvu«, Hrvoje Hitrec u petak je istaknuo da je na emigrantske pisce pala teška ploča u doba »totalitarnoga komunizma«, kada se u domovini ništa nije moglo doznati o njima. »Više od nas znala je Udba, ona je bila najvjerniji čitatelj pisaca koji su stvarali izvan domovine.« Ipak, dodao je Hitrec, čitali smo ono što se dalo probiti kroz tešku zavjesu, i to ponajprije zahvaljujući privatnim kanalima. </p>
<p>Nakon pada komunizma 80-ih godina, ploča se počela dizati, a pošiljke s informacijama o emigrantskoj književnosti stizale su sa svih strana svijeta. Mnogo smo doznali zahvaljujući i knjigama poput »Hrvatske književnosti u egzilu« Vinka Grubišića, istaknuo je Hitrec.</p>
<p>Hrvatski emigrantski pisci postali su samo hrvatski pisci, kazao je, a izdržali su oni koji su opravdali umjetničko-estetske kriterije. Hrvatska književnost, zaključio je Hitrec, i dalje živi u domovini i izvan nje na bezgraničnom kontinentu koji se zove hrvatski jezik.</p>
<p>Vinko Grubišić, koji već dugo živi i radi u Kanadi, istaknuo je da je na hrvatske pisce, kad su došli u egzil, bio organiziran lov kao na divlje zvijeri. Najviše je bilo onih, kazao je, koji su pisali poeziju, a najmanje onih koji su pisali drame, jer nije bilo kazališta. Memoaristika je bila najzastupljenija i najznačajnija književna vrsta u egzilu.</p>
<p>Dašak svijeta na Interliberu u petak, koji je bio dosad najposjećeniji dan, donio je i Leksikon svjetske književnosti – Pisci, nedavno objavljen pod okriljem »Školske knjige«. Osim što je i ove godine dobio prvu nagradu za sveukupni dojam svoga nastupa na Sajmu, taj je zagrebački izdavač tim sveskom zaokružio velik projekt započet prije četiri godine.</p>
<p> Nadovezujući se na Leksikon svjetske književnosti – Djela, Leksikon svjetske književnosti – Pisci, koji je uredila Dunja Detoni-Dujmić, donosi 2700 natuknica o piscima iz stotinjak književnosti, uključujući i hrvatsku. Na njemu je pet godina radilo 150 znanstvenika. [Sandra-Viktorija Antić]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="26">
<p>Ne bojimo se Marakane</p>
<p>»Oni se samo hrabre, mislim da su svjesni kako možemo biti opasni«, poručuje izbornik Bilić</p>
<p>BEOGRAD (Od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> – Mlada hrvatska nogometna reprezentacija u subotu u 20 sati na beogradskoj Marakani imat će pravi ispit zrelosti - prvi dokvalifikacijski dvoboj za plasman na EP. Da sve bude teže, naši reprezentativci neće moći računati na izbornika Slavena Bilića, koji je ostao u zagrebačkoj bolnici zbog oporavka nakon operacije leđa.</p>
<p> Međutim, tu je Aljoša Asanović, koji je kao Bilićeva desna ruka temeljito upućen u procjene moći naših mladih reprezentativaca. Kako sam kaže, uz Bilićevu je pomoć složio strategiju kojom će pokušati parirati namjerama SCG reprezentativaca.</p>
<p> U Beogradu se priča samo o pobjedi domaće reprezentacije. Izbornik Dragan Okuka, ali i mladi reprezentativci, tvrde kako će Hrvati šaptom pasti na Marakani. S druge strane izbornik Bilić iz bolnice poručuje: </p>
<p>»Oni se samo hrabre, mislim da su svjesni kako možemo biti opasni. , tim više što su pogledali naše utakmice na videokazetama, kao i mi njihove. Zar doista smatraju da su toliko bolji od nas?«</p>
<p>Možda je najteže Asanoviću, , igraču koji je prošao toliko bitnih utakmica za hrvatsku reprezentaciju, a danas mladom treneru koji još nikad nije samostalno vodio nijednu utakmicu. Poklopilo da svoj trenerski debi ima baš na ovako zahtjevnom zadatku. Ipak, njemu nikad nije nedostajalo hrabrosti i drskosti. Iako na terenu neće moći udarati laktom, sigurni smo da je spremio »laktašku« strategiju za Dragana Okuku.</p>
<p>»Mislim da igrači na pravi način čekaju ovu utakmicu, lijepo smo razgovarali, objasnili smo im da se ne trebaju bojati njihove publike. Još kao igrač znam da je domaća publika u ovakvim 'biti ili ne biti' utakmicama više opterećenje nego prednost. Stanemo li na loptu kako znamo, vidjet će da nas ne mogu baš tako otvoreno napasti, inače su brzo gotovi«. </p>
<p>Očekuje se uzbudljiva utakmica, te da naša reprezentacija dosegne dobar rezultat za uzvrat 16. studenoga u Velikoj Gorici. Naši tvrde: »Ne zadovoljava nas minimalni poraz, želimo neodlučeno ili pobjedu!« </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>I Hrvatska ima svog Ronalda</p>
<p>Kranjčar je portugalskim novinarima rekao da i Hrvatska ima svog Ronalda te neka sami prosude o kome je riječ</p>
<p>COIMBRA (Od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> – Čim je Dado Pršo kao najiščekivaniji »eksponat« hrvatske nogometne vrste stigao u Portugal, odmah je upitao igra li Ronaldo u subotu za domaćina. Nije mislio na Realova Ronalda, nego na njegova imenjaka Portugalca, u kojem Pršo vidi dovoljno jamstvo za spektakularnost subotnjeg prijateljskog ogleda između Portugala i Hrvatske (22.15). Upitao je zatim igraju li domaćini kompletni, misleći u prvom redu na zvijezde Figa i Deca. </p>
<p>Kad smo rekli da im je izbornik Scolari uvažio isprike zbog nedolaska, kao i standardnom Manicheu i iznenada ozlijeđenom Simau, Pršo je želio znati je li hrvatska vrsta kompletna. </p>
<p>Kao da mu je bio prvi glas što je Klasnić još prije dva tjedna operirao slijepo crijevo i nije ovdje te da zbog ozljede nema Tudora ni Šerića. Nasmijao se, pak, kad je čuo da je Hrvatska došla sa samo 18 igrača i da je jedino Pranjić naknadno pozvan: </p>
<p>»Kranjčar je zaista dosljedan u opredjeljenju da što manje mijenja i eksperimentira. Možda to i nije loše...« </p>
<p>Posebno se zanimao za stanje Ivice Olića, teško ozlijeđenog u susretu s Brazilom. Viješću da se osjeća dobro i već polako trčkara ubacio se Zorislav Srebrić, glavni tajnik HNS-a, kojeg je, kao i nas, zanimalo u kakvom je stanju Pršo: </p>
<p>»Fizički se osjećam dobro, ali to je stanje krhkije čim Rangersi ne igraju kako treba. Ne ide nas, a rešetaju nas i ozljede. Osim toga, izbor igrača nam je preskroman pa neki pojedinci neumorno vuku. Trener je stalno na rubu otkaza, a u takvoj se psihozi ne može normalno igrati. Na životu nas još održava nada u rezultate u Ligi prvaka i škotskom kupu, budući da nas je Celtic izbacio iz Liga kupa i pokazao da je ovogodišnji gospodar škotske lige.« </p>
<p>Budući da je klupsku sezonu već sad označio promašenom, Prši su misli okrenute prema Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj: </p>
<p>»Samo da me posluži zdravlje, sve će ostalo ići samo.« </p>
<p>Pršo se obradovao Srebrićevim riječima da zbog SP-a sva nacionalna natjecanja završavaju već u svibnju iduće godine i da će reprezentativci imati najmanje šest dana odmora prije početka priprema: </p>
<p>»Ako nešto sanjam to je odmor, ali niti dan više od tih šest, kako se ne bi počela topiti nagomilana snaga.« </p>
<p>Pršu je posebno raspoložila vijest s Malte o hrvatskom plasmanu u završnu bitku za dobivanje organizacije nogometnog EP-a 2012. godine. </p>
<p>»Nije to mala stvar, znači da svijet ima povjerenja u nas«, zaključio je Pršo, koji jedva čeka subotnje nadmetanje s Ronaldom, da se procijeni čiji je Ronaldo bolji, budući da je u najavi utakmice izbornik Kranjčar znatiželjnim portugalskim novinarima rekao da i Hrvatska ima svog Ronalda, ali neka sami prosude tko je on. </p>
<p>Hrvatska će vjerojatno nastupiti u sljedećem sastavu: Butina – Tomas, R. Kovač, Šimunić – Srna, J. Leko, N. Kovač, Babić – N. Kranjčar – Pršo, Balaban. Mogući je sastav Portugalaca: Ricardo – Paulo Ferreira, Carvalho, Jorge Andrade, Jorge Ribeiro – Costinha, Petit – Cristiano Ronaldo, Tiago, Boa Morte – Pauleta.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Iz Bitolja će se gledati Schaffhausen </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U subotu će rukometaši Zagreba krenuti u Bitolj, gdje će u nedjelju (17.30 sati) odigrati utakmicu posljednjega kola Lige prvaka, protiv Pelistera. Zagreb je, kao drugi u skupini G, siguran u osmini finala Lige prvaka. </p>
<p>No, isto tako, Zagreb može biti i prvi u skupini, no za to mu treba pobjeda Schaffhausena protiv Portland San Antonija. Tada će i Zagrebu protiv Pelistera trebati pobjeda za prvo mjesto. U slučaju remija u Schaffhausenu, Švicarci su treći, Portland je prvi, a Zagreb drugi. Pobijedi li, pak, Portland, Pelister će loviti pobjedu kako bi preskočio Schaffhausen i bio treći u skupini, što mu donosi nastavak europskog natjecanja u Kupu pobjednika kupova. </p>
<p>Situaciju oko posljednjega kola zakuhao je još prošle nedjelje trener Schaffhausena Goran Perkovac, rekavši, nakon poraza u Zagrebu, da će upozoriti Europski rukometni savez (EHF) na bitoljski dvoboj, jer bi bilo čudno da Zagreb izgubi od Pelistera nakon što ga je u Zagrebu pobijedio sa 24 pogotka razlike. No, Perkovac pritom ne gleda da je njegova momčad imala solidnu prednost u Bitolju, izgubila je u posljednjih nekoliko minuta i na kraju otišla pognute glave. </p>
<p>Zagreb je favorit u dvoboju protiv Pelistera, to nije sporno, no činjenica je da Zagreb u ovom trenutku ima pet ozlijeđenih igrača, što je svakoj momčadi veliki problem. Blažo Lisičić ne trenira zbog bolnih leđa, Goran Djukanović zbog ramena, Beno Lapajne zbog trzajne ozljede vrata, Nikola Blažičko je propustio trening zbog puknute arkade, a Drago Vuković trenira unatoč bolnoj ruci.</p>
<p>S obzirom na to Zagrebovi će treneri Lino Červar i Silvio Ivandija na put voditi Blažička, Lapajnea, Totića, Horvata, Lelića, Kapisodu, Pongračića, Anušića, Toskića, Lisičića, Džonu, Golužu, Špoljarića, Djukanovića, Terzića i Vukovića. Tko će istrčati u Bitolju, odlučit će prije utakmice. [I. M.]</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Ozljede određuju favorita?</p>
<p>ŠANGAJ</p>
<p> – Samo David Nalbandian i Gaston Gaudio očekuju početak završnog turnira najboljih osam tenisača svijeta potpuno zdravi. I to uvelike zbog toga što se ove sezone nisu previše naigrali, odnosno nisu upisali dovoljno pobjeda za izravan plasman na Masters, već su u Šangaj stigli kao zamjene. U prijevodu, nisu se previše fizički »potrošili«. </p>
<p>Safin i Roddick otkazali su zbog ozljeda, Hewitt zbog djeteta, iako se i on oporavlja od operacije palca. Ostala šestorica tenisača na Mastersu igrat će s »načetim« leđima, ramenima, koljenima, što još jednom u prvi plan »gura« priču o (pre)dugačkoj sezoni. Jednako tako, pitanje je koliko će ozljede utjecati na igru tenisača, odnosno određuju li ozljede favorita 3,7 milijuna američkih dolara vrijednog turnira »osam veličanstvenih«, koji je na rasporedu od 13. do 20. studenoga u Šangaju. </p>
<p>Prije četiri tjedna Federer je ozlijedio ligamente u koljenu i tek je prije nekoliko dana počeo trenirati. No, i dalje prvi favorit Mastersa. Najveća će mu prijetnja u skupini biti Nalbandian i Ljubičić. Argentinac je pobijedio Federera u prvih pet međusobnih dvoboja, no ne i posljednja tri. A Ljubičić je u četiri ovogodišnja dvoboja protiv 24-godišnjeg Švicarca uvijek bio blizu. Moglo bi se reći da je najviše izvukao iz Federera od onih koji ga nisu uspjeli pobijediti. Inače, Ljubičić je finale Pariza igrao s povezom oko noge, a kasnije se žalio na probleme s koljenom. S druge strane, Coria svojoj medicinskoj ekipi može zahvaliti što ga uspjela osposobiti za Masters. </p>
<p>»Na Mastersu nema slabih igrača, ali moja je skupina teža od druge. Jedino sam se uspio 'izvući' s Corijom. Federer je favorit skupine i turnira, a za drugo mjesto borit ćemo se Nalbandian i ja«, rekao je Ljubičić.</p>
<p>Prvi je favorit Zlatne skupine Rafael Nadal. Španjolac je propustio posljednji turnir sezone zbog problema s koljenom. Najstariji sudionik Mastersa Andre Agassi nije odigrao službeni meč već dva mjeseca, koliko se bori s ukliještenim leđnim živcima. Nikolaj Davidenko očekuje premijerni nastup u Šangaju s bolovima u ramenu. Možda na račun njihove nepotpune fizičke spremnosti do polufinala »dogura« Gaston Gaudio. </p>
<p>Davenport pala pred Mašom </p>
<p>LOS ANGELES – Četvrtog dana Mastersa susrele su se dvije igračice koje su posljednjih mjeseci »stanovale« na prvom mjestu ljestvice. Istina, Šarapova je bila tamo samo tjedan dana, ali je ovaj put svladala Davenport.</p>
<p>Rezultati, zelena skupina: Schnyder – Petrova 6-0, 5-7, 6-4, Šarapova – Davenport 6-3, 5-7, 6-4; redoslijed: Šarapova 2-0, Davenport 2-1, Schnyder 1-2, Petrova 0-2.</p>
<p>crna skupina: Mauresmo – Dementijeva 6-2, 6-3; redoslijed: Mauresmo, Pierce 2-0, Clijsters, Dementijeva 0-2. [I. Mi.]</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Mladostašima nedostaju dva boda</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Subotnje četvrto kolo vaterpolskog prvenstva donosi sudar dva naša ponajbolja kluba, Juga CO i Mladosti u Dubrovniku. Ovaj je prvi međusobni sudar »gospara« i »žabaca« zagrijavanje za središnjicu klupske sezone. Iduće subote počinje i Liga prvaka, pa treneru Dubrovčana Nikoliću, te Zagrepčana Bonačiću ovaj dvoboj dolazi kao vrhunska provjera za europske izazove. Čini se da ovaj derbi ipak malo više opterećuje »žapce«, jer su na otvaranju prvenstva neočekivano izgubili o Mornara i u minusu su dva boda od planiranog. </p>
<p>»Ni mi još nismo u optimalnoj formi. Neuigrani smo, a Bošković i Bušlje su iscrpljeni nastupima za reprezentaciju. Nismo favoriti, bez obzira na to što igramo u svom bazenu. Prošlosezonska završnica prvenstva to je i pokazala kad su nas dva puta pobijedili u Gružu.«, rekao je trener Juga CO Emil Nikolić. </p>
<p>Mladost je ove sezone jaka momčad i treba joj samo malo vremena pa da stvari legnu na svoje mjesto. Ipak je to skup hrvatskih reprezentativaca sposobnih otići do kraja i trofeja u sva tri natjecanja. Jedno je sigurno - dvoboji dva klupska diva Juga i Mladosti bit će vaterpolske poslastice za sportske zaljubljenike. </p>
<p>Zanimljiv je i dvoboj splitskog Jadrana SD protiv Šibenika u Splitu, a »mali derbi« donjeg dijela ljestvice igra se u Splitu, gdje POŠK dočekuje Primorje. Mornar BS nada se bodovima na gostovanju protiv Medveščaka, pa da sa stopostotnim učinkom u 5. kolu dočeka Jug CO. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Cibona u Pioniru, Zagreb dočekuje Laško </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Košarkaši Cibone gostovat će u subotu u Pioniru, gdje ih u 16.30 sati dočekuje Crvena zvezda. Kako je najavio trener cibosa Dražen Anzulović, sastav Cibone neće doživjeti veće promjene s obzirom na utakmicu u Poljskoj, no priliku bi prvi puta u sezoni trebao dobiti David Grbešić. U Jazinama u subotu u 20 sati gostuje momčad Heliosa, što je prava prilika da košarkaši Zadra ponovno krenu pobjedničkim putem. Zagrebaši, baš kao i u subotnjem dvoboju (Trnsko, 19 sati) gostujuća košarkaška momčad Pivovarna Laško grca u porazima ovosezonske Goodyear lige. Upravo bi zbog toga igrači Davora Vučkovića trebali iskoristiti domaći parket i trenutak ne bi li došli do treće pobjede u 7. kolu toga regionalnoga košarkaškog natjecanja. [I. P. A. /K. Đ.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="32">
<p>Suradnja s UN-om ili sankcije</p>
<p>Assad je objavio da će »igrati zapadnu igru« samo do granice koja ne ugrožava nacionalne interese</p>
<p>SAD i Francuska su ponovno stavile režim sirijskog predsjednika Bashara al Assada pred izbor: ili puna i bezuvjetna suradnja s istražiteljima UN-a (ispituju atentat na bivšeg libanonskog premijera Rafika Haririja) ili nametanje gospodarskih sankcija. Američka državna tajnica Condoleezza Rice je takvo stajalište Washingtona iznijela u petak u Bahrainu, prvoj postaji svoje četverodnevne turneje po zemljama Srednjeg istoka. </p>
<p>Ona je još u zrakoplovu upozorila da nije zadovoljna dosadašnjim stupnjem suradnje sirijskog predsjednika Assada. Rekla je da od režima u Damasku očekuje pozitivan odgovor na sve zahtjeve Detleva Mehlisa, šefa istražiteljskog tima međunarodne zajednice. </p>
<p>Rice je odbacila i sirijski prijedlog da se pripremi »pravni ugovor« s Mehlisovim povjerenstvom o cjelokupnoj provedbi istrage Haririjevog ubojstva izvršenog 14. veljače u Bejrutu. Kazala je da Rezolucija UN-a broj 1636 ne može biti jasnija, te da ne predviđa mogućnost bilo kakvih pregovora Damaska s UN-om. </p>
<p>Francuski predsjednik Jacques Chirac, čija zemlja važi za dugogodišnjeg sirijskog prijatelja bio je također oštar prema svom sirijskom kolegi Assadu. »Za međunarodnu zajednicu nije prihvatljivo da Sirija odbija surađivati s UN-om«, rekao je. </p>
<p>Chirac je u poruci službenom Damasku otvoreno zaprijetio uvođenjem sankcija ako Assad ne bude, kako je kazao, »slušao« ili »razumio« ono što se od njega traži. Sirijski veleposlanik pri UN-a Faysal Makdad predložio je da se istraga o atentatu na Haririja obavi u nekoj trećoj zemlji. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Napade u Jordanu izveli Iračani</p>
<p>Samoubilačke napade na tri hotela, u kojima je ovog tjedna u Ammanu poginulo 57 i ranjeno 96 ljudi, izvelo je četvero Iračana, među kojima i jedan bračni par, objavio je u petak irački ogranak Al Qaide u priopćenju na internetu.</p>
<p> »Skupina mučenika, u kojoj su bili samo Iračani, isplanirala je, pripremila i izvela napade. U njoj su bila tri muškarca i žena koja je odlučila pratiti svojeg muža na putu u mučeništvo«, kaže se u internetskom priopćenju Al Qaide. Jordan je bliski saveznik SAD i jedna od samo dviju arapskih zemalja koje su potpisale mirovni sporazum s Izraelom. Dan ranije, Al Qaida je objavila da su bombaški napadi na tri hotela u glavnome gradu Jordana izvedeni jer su se njima služili američki, izraelski i drugi špijuni. Više tisuća osoba prosvjedovalo je u četvrtak u Amanu i u drugim jordanskim gradovima kako bi rekli »ne« terorizmu. Prosvjednici su osudili Al Qaidu i njezina iračkog vođu Al Zarqawija. [Reuters/Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Sarajevo strahuje od odcjepljenja RS </p>
<p>Premijer RS Pero Bukejlović izjavio da eventualna nezavisnost Kosova daje i drugima pravo na samoopredjeljenje </p>
<p>Javnost u Bosni i Hercegovini zabrinuta je špekulacijama po kojima bi u slučaju da Kosovo dobije neovisnost, moglo biti zatraženo da u okviru nekakve »prekompozicije« sličan status dobije i Republika Srpska (RS). Premda su sličnosti između RS i Kosova tek prividne, o ovakvoj mogućnosti govori se u srpskim krugovima.</p>
<p>Najnoviju priču o tome objavio je Glas javnosti koji tvrdi kako učestali susreti premijera Srbije Vojislava Koštunice i predsjednika RS Dragana Čavića nisu slučajni, te da je jedan od razloga tajna inicijativa da se, ukoliko Kosovo dobije nezavisnost, RS izdvoji iz BiH. List podsjeća da se za to zalagao i ubijeni srpski premijer Zoran Đinđić.</p>
<p>Premijer RS Pero Bukejlović nije izravno potvrdio postojanje takvih planova, no u ovotjednom intervjuu agenciji Tanjug dao je indikativnu izjavu po kojoj bi eventualna nezavisnost Kosova »otvorila pitanje imaju li i drugi narodi u području pravo na samoopredjeljenje«.</p>
<p>Jasno je stoga zašto mnogi u BiH i dalje misle kako Srbija zapravo predstavlja prijetnju za BiH, pa i u vojnom smislu.</p>
<p>Iako se o tome previše ne govori u javnosti, u BiH ipak postoji strah da bi se Republika Srpska mogla pokušati »odcijepiti« u nekom za njih povoljnom trenutku uz pomoć Beograda, a takvim razmišljanjima doprinijele su i spomenute mogućnosti »zamjene RS za Kosovo«.</p>
<p>Posebno je takva bojazan raširena među Bošnjacima, a nedavno ga je neizravno iznio predsjedatelj Vijeća ministara BiH Adnan Terzić.</p>
<p>Naime, na marginama konferencije o budućnosti BiH održane potkraj listopada u Ženevi, Terzić je kazao da je u BiH i dalje potrebna međunarodna vojna nazočnost, »jer je na posljednjim izborima u susjednoj Srbiji 1,3 milijuna ljudi glasovalo je za čovjeka čija stranka ima program velike Srbije ... a taj program podrazumijeva da nema moje zemlje«, rekao je Terzić.</p>
<p>Ogorčenje Terzićevom izjavom iskazale su neke stranke u Republici Srpskoj (RS), pa je tako Demokratska stranka RS zatražila Terzićevu ostavku, ukoliko se utvrdi da u Vijeću ministara nije usuglašena tvrdnja po kojoj je Srbija vojna prijetnja BiH.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Obnovljene priče o »legionarskoj vezi«</p>
<p>Kako se suđenje za ubojstvo premijera Zorana Đinđića polako privodi kraju, tako su neki krugovi u Srbiji sve više uznemireni. Beogradski tjednik NIN i dnevni listovi Kurir i Glas javnosti, koji otvoreno negiraju navode optužnice, objavili su u četvrtak i petak detalje o prelasku granice izvjesnog hrvatskog državljanina, bivšeg pripadnika francuske Legije stranaca čiji opis odgovara opisu osobe koja je 12. ožujka 2003. godine viđena blizu mjesta sa kojeg je pucano na Đinđića. Spomenuti hrvatski državljanin Rajmond Rojnik ili Nedeljko Duduković prešao je granični prijelaz dan prije ubojstva premijera i napustio Srbiju sljedećeg dana.</p>
<p>Spomenute novine špekuliraju, na osnovi povezanosti podzemlja Hrvatske i Srbije te starih poznanstava iz Legije stranaca, da su naručitelji atentata na Đinđića možda imali strijelca ili potporu »s onu stranu granice«. Pisanje beogradskih listova pobudilo je zanimanje javnosti, iako je specijalni sud u čijoj je nadležnosti predmet odbacio foto-robot načinjen na osnovi iskaza troje svjedoka kao irelevantan. NIN, Kurir i Glas javnosti, koji bivšeg legionara i vođu Miloševićevog eskadrona smrti Milorada </p>
<p>Ulemeka Legiju, prvooptuženog za ubojstvo premijera Đinđića nazivaju herojem, trude se dokazati kako je Đinđića ubio netko izvana. </p>
<p>Bojan al Pinto-Brkić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="36">
<p>Krojač špijunskog romana </p>
<p>Planetarno poznat pisac čiji je svaki roman bestseler, javnosti nije zanimljiv samo zbog napeto ispričanih priča iz tajnog života obavještajaca nego i zbog svog iskustva agenta Njezina Veličanstva</p>
<p>Kad se prosječni čitatelj domogne knjige britanskog majstora špijunskih trilera Johna Le Carréa, ni ne sluti da je piščevo ime aristokratskog prizvuka samo zgodno sročen pseudonim. No to mu ionako nije važno, dok ne »proguta« nekolicinu od dvadeset romana i tako pronikne u živote prekaljenih obavještajaca Georgea Smileyja, Aleca Leamasa, Harryja Pendela, Jerryja Westerbyja... Jer ti odvažni momci srednje dobi obvezno zagolicaju znatiželju tajnovitim špijunskim zaduženjima i akcijama, smještenim u vremenu hladnog rata. Zapravo u desetljeća obavještajnog nadmetanja agenata Istoka i Zapada, u kojima Le Carréovi junaci, odnosno britanski špijuni, imaju važnu ulogu. Budući da su njihovi poslovi, dvojbe i nadmetanja u »Smileyjevim ljudima«, »Špijunu«, »Ruskoj kući«, »Plemenitom đaku«, »Dečku, dami, kralju i špijunu«, »Ratu ogledala«, nevjerojatno podrobno opisani i neupućeni ljubitelj krimića naslućuje da danas sedamdesetčetverogodišnji John Le Carré ima obavještajnog iskustva. Baš zato postaje razumljiv i njegov razlog što se čitalačkoj publici nije predstavio pravim imenom David John Moore Cornwell, nego ju je zavarao davno prokušanim manirom iskusnog špijuna. </p>
<p>No i te šture pojedinosti o planetarno poznatom piscu potiču želju za usporedbom njegova i života knjiških obavještajaca. </p>
<p>Zavjetovan na doživotnu šutnju ili samo engleski nepričljiv, John Le Carré i danas, nakon više od desetljeća rušenja Berlinskog zida i kraja hladnog rata, ljubomorno čuva svoj pravi život tog vremena. Da je intrigantan dao je naslutiti 1993. godine kad javnim priznanjem londonskom dnevniku Gardian obznanjuje da se bavio špijunažom. Time je napokon potvrdio višegodišnje sumnje da je obavještajac s međunarodnim iskustvom. Tako je postavio branu između sebe i znatiželjnika, koji su namjeravali pošto-poto dublje zaviriti u njegov životopis. Zato je pitanja o sebi vješto izbjegavao kad bi mu kolege i izdavači dodjeljivali nagrade, ili kad su ga pozivali na svečane premijere popularnih televizijskih serija i filmova snimljenih prema njegovim krimićima. </p>
<p>S vremenom se John Le Carré toliko izvještio u zaobilaženju novinara da je samo nekolicini probranih dosad dopustio da ga nakratko posjete u njegovu domu u provincijskom Cornishu. A zahvaljujući njima i rijetkim fotografijama, milijuni obožavatelja upoznali su ga kao sjedokosog dugajliju, živih očiju i profinjenih crta lica, koji pozornost obvezno plijeni uglađenošću gentlemana, znanjem i lijepo sročenim rečenicama. Ni u trenucima opuštanja uz čašicu votke ili dobrog vina, ne želi govoriti o svojoj privatnosti. Ako se netko i usudi nešto upitati, dosjetljivo odgovara da je njegova svakodnevica posve nezanimljiva. No možda je takva danas, ali je nekad ipak bila uzbudljivija.</p>
<p>Život ispunjen uzbuđenjima i dramatičnim događanjima za Johna Le Carréa, bez pretjerivanja, počeo je 18. listopada 1931., kad je rođen u mjestašcu Pooleu, u pokrajini Dorset. Nakon godina tijekom kojih je u sebi gomilao prizore iz nesretnog djetinjstva, ničim izazvan to javnosti iznenada povjerava 2001. godine na stranicama The Sunday Timesa. Kao autor članka »Sin prevaranta« opisuje dječaštvo u obitelji lažnog bogataša Ronnieja Cornwella, nesigurnog oca i svim mastima premazanog nepopravljivog prevaranta. Odrastajući uz starijeg brata Anthonyja (novinara koji je za čuvenog Le Carréova posjeta Rusiji 1987. radio kao dopisnik Independenta), otkriva da mu se u šestoj godini počeo rušiti svijet. Tada ih je napustila majka (ponovno je s njom stupio u kontakt kad je imao 21 godinu), a potom im je otac završio u zatvoru. Priznaje da ni to nije opametilo njegova oca, pa je nastavio varati i prijateljevati s bogatim prijateljima, živjeti u raskošnom domu, voziti brze automobile. Tako je tata Cornwell lažima uspio očarati i drugu suprugu Jean, s kojom ima kćer i dvojicu sinova. Iako na bankovnom računu nikad nije imao novca, Johna je upisivao u elitne škole i internate. No nastavnička stega začinjena batinama i odvojenost od obitelji uzrokovali su piščev živčani slom. Riječ je o osjetljivu tinejdžerskom dobu, pa je zato u šesnaestoj uspio nagovoriti oca da se nastavi školovati u Švicarskoj. Tako je John Le Carré dospio u Bern i besprijekorno naučio njemački. To mu je bila preporuka za služenje vojske u Beču, ali ne kao običnog vojnika. Mladi Englez postaje vojnim obavještajcem, kojeg je u tajnovit svijet špijuna za boravka u Švicarskoj uveo nikad imenovani diplomat.</p>
<p>»To su bili toliko obični i sitni poslovi da su, zapravo, bili posve beznačajni, ali ja sam mislio kako sam najveći špijun na svijetu. Otišao sam u Ženevu i tražio nekog tko je pod rukom nosio Time od prošlog tjedna, te vjerovao da sam muška verzija Mate Hari«, bilo je to jedno od rijetkih Le Carréovih prisjećanja na prva obavještajna iskustava, ali nikad nije otkrio što je radio u Austriji.</p>
<p>Iako se iščitavajući piščevu biografiju može učiniti da je po povratku u Britaniju isključivo bio zaokupljen studentskim obvezama i proučavanjem njemačke književnosti na Lincoln koledžu u Oxfordu, ipak kruži priča da nije samo učio. Navodno je špijunirao kolege koji su drukčije mislili od službene politike. Bilo kako bilo, diplomirao je 1956., pa je iduće dvije godine predavao njemački i francuski na elitnom Eaton koledžu. Taj je posao, navodno, prihvatio zbog stjecanja većeg društvenog ugleda, ali kad je u pitanju John Le Carré teško je razlučiti istinu od obmane. To više što potom službeno postaje članom Intelligence Servisea, odnosno britanske tajne službe. Vrijeme je razbuktalog hladnog rata, pa kao što u to doba dolikuje špijunu i profesoru njemačkog privremeno seli u Bonn. Paravan njegovim zaduženjima je diplomatska putovnica i službeničko mjesto u britanskoj ambasadi. Potom je unaprijeđen u generalnog konzula u Hamburgu, ali ni tada nije bio angažiran kao operativac na terenu. Zato se mnogo godina poslije požalio da je obavljao nevjerojatno dosadne zadatke. Navodno uvijek za radnim stolom, pa nikad nije dospio do Check point Cherlieja, čuvenog berlinskog prijelaza iz zapadnog u istočni Berlin, na kojem su pravi obavještajci, barem u knjigama i filmovima, uvijek imali pravog posla. Umjesto jurnjave u automobilima, skrivanja u prtljažniku, zavođenja ruskih ili istočnonjemačkih agentica, John Le Carré tvrdi da je bio samo šef skupine nisko rangiranih obavještajaca. Odjeven u bezlična odijela i razočaran bračnim životom sa suprugom Ann, koja ga je osvojila tijekom studija, spas je potražio u pisanju. </p>
<p>Inspiriran događajima na poslu, svakog je jutra putujući vlakom osmišljavao junake i nizao komadiće špijunske priče koja se ubrzo pretvorila u roman »Poziv za mrtvaca«. No kao agent s iskustvom znao je da mu se pišući mogao potkrasti kakav podatak zanimljiv »drugoj strani«, pa je rukopis odnio na čitanje nadređenima. Nakon provjere svake stranice, knjiga je tiskana 1961. kada je tada još anoniman David Cornwell navršio 30 godina. Tada se iz sigurnosnih razloga zauvijek pozdravio s pravim imenom i izabrao novo.</p>
<p>»Izmislio sam priču da sam to ime vidio iz autobusa u dućanu s obućom. Mogla bi biti istina, ali mislim da nije. Dosadilo mi je govoriti zašto sam se odlučio za to ime. Mislio sam kako ime Britanaca koje u sebi sadrži John ima tri dijela, te da sadrži određenu uvjerljivost i snagu«. </p>
<p>Tako je kao neka posve druga osoba počeo osvajati naklonost čitatelja i kritičara. No ne književnim prvijencem, pa ni drugim romanom »A Murder of Quality«. Tek godinu dana poslije Le Carré je uskovitlao prašinu objavivši »Špijuna«, knjigu koju je napisao u rekordna četiri tjedna. Preko noći postaje bestseler, a njegov spisateljski takmac Graham Green rekao je da je to najbolje špijunsko štivo koje je ikad pročitao. </p>
<p>Otad se romanima s potpisom Johna Le Carréa divio i legendarni rusko-britanski obavještajac Kim Philby. Tako je početkom šezdesetih pisac špijunskog iskustva zauvijek lansiran u društvo cijenjenih pisaca. No kad mu je londonski izdavač javio da mu tantijemi premašuju 20.000 funti, istog je trenutka dao otkaz i iz Njemačke se vratio u Englesku. Postaje poznato lice zavodljiva šarma, kojem ne odolijevaju mnoge ljepotice. Javno su ga obasipale ljubavnim ponudama, pa je razumljivo što nije mogao svaku odbiti. Daroviti zavodnik o kojem se govorilo sve je češće izbivao iz obiteljskog doma, pa je brigu o trojici sinova prepustio bijesnoj Ann. Kad je o njegovim avanturama počelo brujati susjedstvo, povrijeđena supruga pokreće brakorazvodnu parnicu. </p>
<p>Slijedi razvod i Le Carréovo pisanje romana za romanom. Njegovi junaci i dalje su agenti, čiji posao izjednačuje s drugim uslugama. To više što u špijunaži ne vidi ništa glamurozno, pa njegovi agenti nisu naočiti trgovački putnici u tajnoj službi, poput Flemingova Jamesa Bonda. Valjda je zato osvojio toliko ljubitelja svojih knjiga, osim romanom »Naivan i sentimentalan ljubavnik«. No od tog debakla ubrzo se oporavio i nastavio redati uspjehe. Zato mu i nije bilo teško i prije okončanja hladnog rata radnje svojih knjiga preseliti u neke druge dijelove svijeta. Tako, primjerice, u »Maloj bubnjarici« opisuje izraelsko-palestinski sukob, potom u srednju Ameriku smješta »Krojača Paname«, u »Single & Singleu« opisuje međunarodne financijske prijevare, u »Absolute Friendsu« terorizam i rat u Iraku…</p>
<p>Upravo te i brojne druge od dvadeset knjiga John Le Carré napisao je u tišini svog prostranog imanja na jugozapadnoj obali Engleske. Riječ je o impozantnom komleksu triju zgrada opasanih visokim zidinama, gdje s drugom ženom Jane živi odvojeno od drugih. Suprugu velikog pisca sumještani opisuju kao smeđokosu i nenametljivu damu nježne građe. U londonskim književnim krugovima i danas se govorka da je osvojila Johna Le Carréa dok je bila zaposlenica njegova izdavača. Zbog ljubavi je napustila velegrad, rodila sina Nicolasa i postala piščeva desna ruka. Godinama predano brine o njihovom raskošno uređenom domu, muževim radnim obvezama, ide u nabavku… Do kupnje računala pretipkavala je njegove kemijskom olovkom ispisane stranice romana, a svakog je poslijepodneva i njegova pratilja u obveznim dvosatnim šetnjama. No Jane je i najveća podrška piscu, koji se očito nikad neće odreći pisanja špijunskih romana.</p>
<p>»Odreći se špijunskih priča je kao odreći se ljubavnih priča. Diplomatska prijateljstva su opasnija od neprijateljstava. Lakše je napraviti špijuna od prijatelja, i to treba uvijek raditi, jer već sutradan oni mogu postati vašim neprijateljima. Svijet tajnih službi je za mene mjesto imaginacije kao što je za Agathu Christie kuća na engleskom selu«. </p>
<p>Marinka Đaković</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Pilates za majku i kćer </p>
<p>Ela i Matea Lilić odabrale su tu metodu jer lijepo oblikuje i zateže tijelo, posebice bedra, trbuh i leđa, a neagrasivna je </p>
<p>Metoda vježbanja pilates u posljednje vrijeme osvaja sve više poklonika. Njegove su blagodati istezanje i zatezanje mišića, lijepo oblikovanje tijela, te pravilno i elegantno držanje. On pridonosi zatezanju bedara, trbuha i leđa. Tijelo nakon vježbe postaje gipkije, elastičnije i čvršće. </p>
<p>Osim u trenirci, najbolje ga je prakticirati u tajicama. </p>
<p>Pilates je kao neagresivna metoda vježbanja odgovarajuća za sve životne dobi. Privlačnost održavanja kondicije loptom nedavno su otkrile i Ela i Matea Lilić, supruga i kćer Miroslava Lilića.</p>
<p>One su prije mjesec dana pošle u fitnes-centar Dream gym (u dvorištu Graditeljske škole u Sopotu). </p>
<p>»Upravo zato što vodimo bogat društveni život, koji često uključuje i večere odlučile smo to nadoknaditi tjelovježbom«, rekla nam je Ela Lilić.</p>
<p>Matea nam je pak otkrila da se uvijek bavila nekom vrstom rekreacije, a dosad je iskušala trbušni ples, balet i vježbanje u teretani.</p>
<p>Za pilates su se odlučile nakon što su o njemu mnogo slušale od poznanika i čitale u medijima. Ta im se metoda odmah svidjela, jer ne uključuje mnogo znojenja, a »obećaje« vitkiju figuru. </p>
<p>»Tijekom vježbanja treba slušati svoje tijelo, a tek onda instruktora «, napomenula je Jana Ćuc, trenerica pilatesa i aerobika. Ona nam je otkrila da je svejedno koriste li se pri vježbi male ili velike lopte, jer je na kraju učinak isti. Istaknula je da se na samom početku bavljenja pilatesom ne treba pretjerivati nego se tijelo mora postupno privikavati na zahtjevnije vježbe. </p>
<p>»Pri određenoj se vježbi treba zaustaviti na stupnju na kojem se osjećate sigurno i stabilno«, istaknula je Jana. </p>
<p>Njezina kolegica Korina Muhek, trenerica thai boa nadovezala se riječima da ako netko želi skinuti i koji kilogram uz pilates treba kombinirati i neke aerobne vježbe i kardiosprave poput stepera, bicikla ili eliptera. Osim toga može se uključiti i u aerobik miješani program koji uključuje step, thai bo, kao i »body styling« program koji obuhvaća vježbe za bedra, leđa, trbuh i stražnjicu.</p>
<p>Muhek je dodala da je pilates odlično rješenje i za sve one koji rade u uredima i mnogo sjede na poslu. On je, također dobar i za sve koji imaju problema s kralježnicom, ili im je potrebna rehabilitacija. </p>
<p>Ela i Matea nastoje biti redovite na treninzima dva puta na tjedan. Rekle su nam da im je drago što se u svom fitnes-centru »iz snova« mogu konzultirati s visokoobrazovanim trenerima koje uvijek osim o treningu mogu upitati i sve što ih zanima o pravilnoj prehrani.</p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="38">
<p>Policija pritisnula automafiju </p>
<p>BMW 730 njemačkih registracijskih oznaka otkriven je na području Zagreba</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U sklopu akcije pojačanog nadzora i sprečavanja krađa i krijumčarenja automobila visoke i više klase koje su u posljednje vrijeme sve učestalije, zagrebački policajci u četvrtak su na dvije lokacije uspjeli locirati dva automobila, BMW 730 i »VW touareg« koji su ukradeni u Njemačkoj, a koje su od preprodavača kupili jedan hrvatski te jedan rumunjski državljanin, čiji identitet policija nije priopćila.</p>
<p>Policajci su najprije u Zagrebu zaustavili hrvatskog državljanina u novom BMW-u 730 njemačkih registracijskih oznaka te su provjerom otkrili kako je taj skupocjeni automobil ukraden 20. travnja ove godine na području Njemačke. Nešto kasnije, na graničnom prijelazu Bregana policajci su zaustavili rumunjskog državljanina koji se vozio u »VW touaregu« talijanskih oznaka. Provjerom je, pak, utvrđeno kako je skupocjeni terenac također ukraden na području Njemačke krajem listopada prošle godine.</p>
<p>Oba vozača su privedena na informativni razgovor tijekom kojega su naveli da su automobile kupili te kako im se ništa nije učinilo sumnjivim, a inače, obojica dosad nisu poznata hrvatskoj policiji po kriminalnim djelatnostima, dok se automobili do povrata vlasnicima nalaze u posjedu policije. Zagrebački policajci, pak, u cilju razbijanja lanca međunarodnih krijumčara skupih automobila nastavljaju kriminalističku obradu u suradnji s njemačkom policijom i Interpolom.</p>
<p>Inače, u noći na četvrtak ukradena su još tri automobila. S parkirališta u Ehrlichovoj ulici ukradena je »škoda superb« zagrebačkih oznaka vrijedna 100.000 kuna, dok je u Kulmerskoj ulici ukradena »škoda fabia RS« iste vrijednosti. S parkirališta u Ulici Brune Bušića ukraden je »VW golf IV« vrijedan 150.000 kuna.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Priveden porečki policajac</p>
<p>PULA</p>
<p> - Pomoćnik načelnika za promet porečke policijske postaje Luciano Geržinić (48) i njegov sin Marko (23) privedeni su u petak u istražni zatvor Županijskog suda u Puli zbog osnovane sumnje da je Luciano počinio kažnjivo djelo zlouporabe položaja i ovlasti, dok je njegov sin osumnjičen za izazivanje prometne nesreće i davanja lažnog iskaza, rečeno je konferenciji za novinare u PU. </p>
<p> Po riječima glasnogovornika PU-a Roberta Pavlekovića, Marko G. još je 3. rujna oko 5 sati ujutro na cesti Tar - Labinci skrivio nesreću o kojoj je izvijestio svoga oca, visoko pozicioniranog policijskog dužnosnika u Poreču, koji je, došavši na mjesto nesreće, pozvao policijsku ophodnju.</p>
<p> Policajci su na mjestu nesreće zatekli »opel vectru« te Luciana i Marka, koji je policajcima rekao kako je u automobilu bio sam, a da je s kolnika sletio jer su ga zaslijepila duga svjetla, rekao jer Pavleković, dodavši da protiv njega tada nije podnesena niti prekršajna prijava.</p>
<p> Međutim, nakon anonimne prijave je utvrđeno da Marko u vozilu nije bio sam, već su s njim bili jedan 22-godišnjak te 20-godišnja djevojka, oboje iz Vižinade, koji su naknadno zatražili liječničku pomoć u Lovranu. Liječnicima su naveli drugi uzrok ozljeđivanja - djevojka je rekla da je pala u kupaonici, a mladić da je pao na stubištu.</p>
<p> Otac i sin Luciano i Marko G. to su zatajili policiji, pa su zbog toga obojica u četvrtak uhićena, a nakon ispitivanja u petak su privedeni u istražni zatvor Županijskog suda u Puli. Nakon saslušanja kod istražnog suca Eugena Pustijanca obojica su puštena na slobodu. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Zapljenjeno 260 grama heroina </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Policija je između srijede i petka uhitila i provela kriminalističku obradu nad 27-godišnjim K.G., osumnjičenim za zloporabu heroina na području Malešnice, te nad 27-godišnjom T.Z. i 26-godišnjim J.V., prijavljenima za posjedovanje droge. Prilikom obrade kod sve trojice je zaplijenjeno 260 grama heroina, pola grama hašiša i 44 komada tableta heptanona koji se na ilegalnom »narko« tržištu cijene na najmanje 150 tisuća kuna. </p>
<p>Tragom policijske istrage u srijedu ujutro je uhićen J.V., kod kojeg je pronađeno 0.2 heroina, a uvečer istog dana uhićena je i T.Z. sa 0.7 grama heroina i 0.6 grama hašiša. </p>
<p> Kriminalističkom obradom je utvrđeno da su obojica drogu kupili od 27-godišnjeg K.G. koji je u četvrtak uhićen. Pretragom njegova podstanarskog stana, u kojem nije prijavljen, policija je pronašla veću količinu heroina i heptanona, namijenjenih preprodaji. Radi se o 259 grama heroina upakiranog u 3 vrećice, 44 komada heptanona, 11.100 kuna i jedna novčanica od 50 eura. </p>
<p>Policija je utvrdila da je K.G. nabavljao drogu, od još nepoznate osobe, a zatim tu pakirao i prodavao konzumentima. </p>
<p>Općinski sudovi u Varaždinu i Sisku za njim su raspisali tjeralice, pa je on nakon dovršene obrade u Zagrebu otpremljen u varaždinski zatvor. K.G. je dosad evidentiran za 72 kaznena djela imovinskih delikata i zloporabe opojnih droga. </p>
<p>Marina Kovačević</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Od bivše drage iznuđivao novac</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Zbog pokušaja iznude nad bivšom djevojkom policajci iz Odjela organiziranog kriminaliteta dovršili su kriminalističku obradu nad Predragom Jankovićem (43), inače dobrom poznaniku policije zbog utjerivanja dugova. Janković je, inače, bio poznati karatist, a surađivao je i sa vlasnicima zaštitarskih tvrtki »Sokol Šafranić« i kasnije »Sokol Marić«.</p>
<p>Tijekom istrage utvrđeno je da je Janković od 16. rujna do 11. studenoga ove godine u nekoliko navrata presretao svoju bivšu 34-godišnju djevojku prijeteći joj smrću ukoliko mu ne isplati iznos od 50.000 eura, ili mu ne preda jedan od svojih automobila. Nakon mnogobrojnih poziva osumnjičeni Janković i 34-godišnjakinja sastali su se prošle srijede u jednom kafiću u Štefanovečkoj ulici i ona mu je u strahu za vlastiti život obećala isplatiti dio traženog iznosa.</p>
<p>No, nakon obećanja kojeg je dala bivšem dečku, oštećena je o svemu odlučila obavijestiti policiju, koji su temeljem članka 180. Zakona o kaznenom postupku počeli provoditi tajne mjere i uskoro uhitili Jankovića. Temeljem naloga zagrebačkog Županijskog suda policajci su pretražili Jankovićev sportski centar i osobni automobil tijekom kojeg je pronađen pištolj marke »crvena zastava«, 15 komada streljiva, jedne lisice te putovnica Bosne i Hercegovine na tuđe ime. Nakon dovršene kriminalističke obrade Janković je prepraćen u Istražni odjel zagrebačkog Županijskog suda. [V.M.]</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Šefica i savjetnica oštetile proračun </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Policajci iz Odjela gospodarskog kriminaliteta podnijeli su tzv. posebno izvješće protiv dvije zaposlenice Gradskog ureda za imovinsko - pravne poslove zbog osnova sumnje da su zloporabili svoj položaj te oštetili Državni proračuna RH za višemilijunske iznose, a u korist jedne slovenske državljanke.</p>
<p> Iako policija nije željela otkriti identitet prijavljenih osoba, neslužbeno se saznaje da je riječ o šefici Odsjeka za upravno-pravne poslove D.K. (57), te upravnoj savjetnici za imovinsko - pravne poslove u Odjelu upravno-pravnih poslova ureda, P.E.(65). Prema sadržaju izvješća, sumnja se da je savjetnica namjerno vodila i okončala postupak povrata nacionalizirane imovine vrijedne više milijuna kuna jednom slovenskom državljaninu, na osnovi krivotvorenih dokumenata opunomoćenika, te da je njezina šefica potpisala to rješenje, premda nije provjerila dokumntaciju, što je bila dužna učiniti. Naime, u lipnju 1997. godine P.E. je zaprimila zahtjev za povrat stana i dva poslovna prostora u Maksimirskoj 18, kojega je podnio slovenski državljanin Jožef Bezjak, koji je, pak, preminuo mjesec dana kasnije (u srpnju 1997.) i kojega je prema punomoći zastupao 68-godišnji hrvatski državljanin. No, policija je provjerom otkrila da domovnica koju je opunomoćenik priložio u zahtjev krivotvorina te da navedeni opunomoćenik nije uopće hrvatski državljanin, što po zakonu mora biti da bi zastupao stranke u pravnim poslovima. Postupak je na osnovi takve krivotvorene dokumentacije okončan, te je riješenje o povratu oduzete imovine postalo pravomoćno 29. travnja prošle godine. </p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="43">
<p>Vukelić: Vlada je učinila veliki izvozni zaokret</p>
<p>Hrvatsko bi gospodarstvo ove godine moglo ostvariti 50-postotnu pokrivenost uvoza izvozom</p>
<p>ZADAR</p>
<p> - »Posljednjih je godina u nas vrijedilo pravilo 'uvezi jeftino i prodaj skupo'. No, izvoz u prvih devet mjeseci ove godine nadmašio je cjelokupni izvoz u 2004. godini, kad je Vlada učinila veliki izvozni zaokret te je ostvarena 48-postotna pokrivenost uvoza izvozom, a nadam se da ćemo ove godine doseći pokrivenost veću od 50 posto«, rekao je ministar gospodarstva, rada i poduzetništva Branko Vukelić na otvorenju Prve konvencije hrvatskih izvoznika u petak u Zadru.</p>
<p>Izvoz je pitanje opstanka hrvatskog gospodarstva, kazao je ministar, naglasivši da nas taj postotak ne treba zadovoljavati, osobito jer nas s ulaskom u EU očekuje jaka međunarodna tržišna utakmica.</p>
<p>Na prvom okupljanju izvoznika, među ostalim, raspravljalo se o načinima poboljšanja konkurentnosti naših proizvoda na vanjskom, ali i domaćem tržištu. »Proizvodnja treba biti usmjerena prema izvozu, dakako prema standardima i normama EU, a Vlada je kao partner na raspolaganju izvoznicima, ne samo u davanju kredita nego uopće«, naglasio je i najavio osnutak centra za certifikaciju i akreditaciju, kao i udruživanje poduzetnika radi lakšeg plasmana proizvoda i uravnoteženja uvoza i izvoza. </p>
<p>Posebnu podršku ima malo i srednje poduzetništvo, koje je već dobilo šest milijuna kuna bespovratnih sredstava, nastavio je Vukelić dodavši da je osigurano 40 milijuna kuna za automobilsku, a 20 milijuna kuna za tekstilnu i kožarsku industriju.</p>
<p>Poticaji Hrvatske banke za obnovu i razvitak za izvoznike u 2004. godini bili su 4,5 puta veći u odnosu na 2003., a u devet mjeseci 2005. kreditirali smo izvoz kao u cijeloj prošloj godini, istaknuo je predsjednik HBOR-a Anton Kovačev. </p>
<p>Predsjednik Organizacijskog odbora Konvencije i predsjednik udruge Hrvatski izvoznici Darinko Bago, navodeći da hrvatsko gospodarstvo godišnje izvozi osam milijardi dolara, ustvrdio je da to nije malo, ali da je pritom potrebno stalno usavršavanje i organiziranje kako bi se rizici sveli na najmanju moguću mjeru. Konvencija je završena usvajanjem Programske deklaracije.</p>
<p>Ljubica Ivićev-Balen</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Otvaranje tržišta nekretnina dugoročno nosi veliku korist</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Liberalizaciji tržišta nekretnina u Hrvatskoj treba pristupiti oprezno uz postupno otvaranje tržišta, naglasili su sudionici okruglog stola na temu prostornog planiranja, tržišta nekretnina i turizma u procesu pridruživanja Europskoj uniji, u petak u organizaciji Instituta za javne financije i Zaklade Friedrich Ebert.</p>
<p>Dubravko Mihaljek iz Banke za međunarodna poravnanja u Baselu istaknuo je kako postoje velike dugoročne koristi od otvaranja tržišta nekretnina, ali i da bi rezultat brze liberalizacije bez prijelaznih razdoblja mogao dovesti do nekontroliranog rasta cijena zbog naglog porasta potražnje, kao i do pretjerane izgradnje uz zaobilaženje propisa.</p>
<p>Mihaljek dodaje kako je većina novih članica EU prijelazno razdoblje za kupovinu kuća za odmor produljilo na razdoblje od pet godina, a za poljoprivredno zemljište od pet do sedam godina.Napomenuo je da prioritet kod pregovora treba staviti na provedbu propisa o gradnji, zaštiti okoliša, prostornih planova, a ne na dugoročno ograničavanje vlasništva nerezidentima iz EU.</p>
<p>Jasenka Kranjčević iz Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva istaknula je da ne postoji zakon o prostornom uređenju u EU koji bi se morao izravno prepisati u hrvatsko zakonodavstvo. [I. S.]</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Hrvati sve više pričaju na mobitel</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U Hrvatskoj se i dalje bilježe visoki porasti u korištenju mobilnih telefona. Tako su hrvatski građani koristeći usluge dviju mobilnih mreža, T-Mobilea i VIPneta, u devet mjeseci ove godine ostvarili 1,96 milijardi minuta razgovora ili 20,2 posto više nego u istim mjesecima prošle godine, dok su u fiksnoj telefoniji razgovarali 7,46 milijardi minuta ili sedam posto manje, podaci su Državnog zavoda za statistiku.</p>
<p>U statistiku su, osim fiksne mreže T-Coma, uvršteni i podaci o ostvarenim minutama razgovora kod dvaju novih fiksnih operatera, Optima Telekoma i Portusa-H1, koji su s radom počeli i prve korisnike uključili u ovogodišnjem lipnju. U unutrašnjem su prometu u fiksnoj telefoniji Hrvati razgovarali 7,3 milijarde minuta ili sedam posto manje, dok su s inozemstvom razgovarali 165 milijuna minuta ili 4,6 posto manje nego u lanjskih devet mjeseci.</p>
<p>Od ukupnog trajanja razgovora u mobilnoj telefoniji 38 posto ili 748 milijuna minuta razgovora ostvareno je u trećem tromjesečju ove godine, što je u odnosu na drugo ovogodišnje tromjesečje porast od 11 posto, dok je u odnosu na treće tromjesečje 2004. to 25,3 posto više. U prvih devet mjeseci poslano je ukupno 1,8 milijardi ili 5,4 posto više SMS (tekstualnih) i MMS (multimedijalnih) poruka više nego u istom razdoblju lani.</p>
<p>Po posljednjim podacima, s kraja lipnja, u Hrvatskoj je bilo oko 2,98 milijuna korisnika mobilne telefonije, od kojih je oko 1,65 milijuna imao T-Mobile, a oko 1,33 milijuna VIPnet. U fiksnoj T-HT telefonskoj mreži (T-Com), prema posljednjim podacima s kraja prošle godine, bilo je nešto malo više od 1,67 milijuna korisnika. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Nastavak suradnje hrvatskih i slovenskih obrtnika</p>
<p>MOKRICE</p>
<p> - Suradnja i razmjena iskustava Hrvatske obrtničke komore (HOK) i Obrtne zbornice Slovenije (OZS) bile su najvažnije teme sastanka ovih dviju ustanova. Poseban je naglasak bio na iskustvima slovenskih obrtnika u pregovorima s Europskom unijom, koji Hrvatsku tek čekaju, te mogućnostima zajedničke kandidature pojedinih projekata i nastupa na međunarodnim sajmovima.</p>
<p>U okviru susreta dviju komora predsjednik HOK-a Stjepan Šafran i Miroslav Klun, predsjednik OZS -a, potpisali su Aneks Sporazuma o recipročnim pravima vezanim za pogodnosti prilikom korištenja obrtničkih kartica. Važnost suradnje hrvatskih i slovenskih obrtnika, kao gospodarske baze obiju država, potvrdili su svojom nazočnošću hrvatski ministar gospodarstva, rada i poduzetništva Branko Vukelić i njegov slovenski kolega Andrej Vizjak. [L. C.]</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Ina i Mol ipak u Energopetrolu</p>
<p>MOSTAR</p>
<p> - Predsjednik vlade Federacije BiH Ahmed Hadžipašić odbacio je, u razgovoru u jednim dnevnim novinama, mogućnost promjene nedavne odluke njegove vlade kojom je za strateškog partnera u dokapitalizaciji bosansko-hercegovačke naftne tvrtke Energopetrol odabran hrvatsko-mađarski naftni konzorcij Ina-Mol sa 67 posto vlasničkog udjela u toj dokapitalizaciji. Zastupnički dom parlamenta Federacije BiH na svom izvanrednom zasjedanju prošlog ponedjeljka zatražio je od federalne vlade da u idućih 15 dana podrobnije objasni svoju odluku o prihvaćanju konzorcija Ine i Mola za strateškog partnera u dokapitalizaciji naftne tvrtke Energopetrol, te da odgovori na brojna zastupnička pitanja. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="48">
<p>U veljači gradnja autoceste Zagreb-Sisak! </p>
<p>Od Zagreba i Velike Gorice te Zagrebačke županije zatraženo da u roku šest mjeseci izmijene svoje prostorne planove</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U veljači iduće godine na dionici od Hrašća do Velike Gorice počet će gradnja 46,4 kilometra duge autoceste od Zagreba do Siska, najavio je u petak premijer Ivo Sanader. </p>
<p>Autocesta do Velike Gorice trebala bi biti izgrađena 2007. godine, godinu kasnije do Lekenika, a nakon 2008. i do Siska, odnosno Mošćenice.</p>
<p>Vrijednost te autoceste u cijeloj dužini iznosila bi 1,5 milijardi kuna. </p>
<p>U odnosu na ranije planove, novost je drukčiji prilaz Zagrebu, radi čega je od Zagreba i Velike Gorice te Zagrebačke županije zatraženo da u roku šest mjeseci izmijene svoje prostorne planove. </p>
<p>»Promjena prostornih planova neće utjecati na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> izgradnje«, naglasio je Sanader, te je dodao da će novo rješenje omogućiti povezivanje Zagreba i Velike Gorice s četiri kvalitetne prometnice.</p>
<p>Novo rješenje predviđa novi južni ulaz u Zagreb preko Sarajevske ulice, novi čvor Buzin koji bi produžetkom Ulice Većeslava Holjevca služio kao novi ulaz u Zagreb. </p>
<p>U sklopu projekta izgradio bi se i čvor Kosnica koji bi, preko Domovinskog mosta i istočne obilaznice, također povezao Zagreb i Veliku Goricu.</p>
<p>Ministar mora, turizma, prometa i razvitka Božidar Kalmeta napomenuo je da će novo rješenje olakšati i ubrzati pristup Zračnoj luci »Zagreb« čija bi modernizacija, najavio je, mogla početi 2006. </p>
<p>Investicija vrijedna između 150 i 180 milijuna eura predviđa potpuno novi terminal i stajalište, dok se u postojeće piste ne bi diralo. Kako je izjavio Kalmeta, ocijenjeno da piste mogu podnijeti promet u idućih 10 do 15 godina. </p>
<p>O načinu financiranja ove investicije nije još odlučeno, no, prema riječima ministra Kalmete, najizglednije je da Zračna luka bude nositelj investicije. </p>
<p>Na pitanje novinara premijeru Sanaderu hoće li se, s obzirom na preporuku MMF-a da se do kraja ove godine zatvore računi HAC-a i HC-a, mijenjati način njihova financiranja, premijer Sanader odgovorio je da to još nije odlučeno.</p>
<p>Ministar financija Ivan Šuker objasnio je da će se prihodi evidentirati kroz Državnu riznicu radi transparentnosti kako bi se kroz stavke resornog ministarstva vidjelo koliko novca ide Hrvatskim autocestama i Hrvatskim cestama.</p>
<p>»Tako bi se 60 lipa koje iz svake litre benzina idu cestogradnji preko Državne riznice isti dan prebacivalo na račune HAC-a i HC-a«, objasnio je Šuker. </p>
<p>Na upit novinara o nedavnoj izjavi guvernera HNB-a Željka Rohatinskog da je MMF proteklih godina tolerirao veći proračunski deficit i zbog toga što je dio tog deficita išao za autoceste koje je gradio Bechtel, premijer Sanader je odgovorio da je proračunski deficit Vladina, a ne MMF-ova zadaća te da MMF nije ništa diktirao Hrvatskoj.</p>
<p>»Sve radimo zbog nas i mi želimo smanjiti deficit«, kazao je premijer, te dodao da je njegova vlada deficit od 6,3 posto BDP-a 2003. smanjila na 4,2 posto ove godine, ne smanjujući nego povećavajući intenzitet cestogradnje.</p>
<p>Sanader je neizravno najavio i da će postojeći stand by aranžman s MMF-om biti produljen. </p>
<p>»Vlada može prekinuti suradnju, stand by s MMF-om, razgovarati o novom aranžmanu, ili produljiti postojeći i najvjerojatnije ćemo biti blizu te odluke«, kazao je Sanader.</p>
<p>Tomislav Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Želimo obnoviti odnose sa starim prijateljima</p>
<p>Premijer Sanader podsjetio je kako je Hrvatska nekad imala iznimne gospodarske odnose s Libijom te da ih želi ponovo</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Riješili smo sve probleme s onim zemljama s kojima smo ih imali, a sad želimo obnoviti odnose sa starim prijateljima«, poručio je u petak u Zagrebu libijski premijer Shukri Ghanem nakon razgovora s hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom. »Da bismo u tome uspjeli, moramo razmjenjivati posjete, pa je i ovaj moj posjet dokaz toga«, dodao je libijski premijer. </p>
<p>Ghanem je istaknuo da su mogućnosti suradnje dviju zemalja velike, i na političkom, a osobito na gospodarskom planu, pa i kroz mogućnost stvaranja zajedničkih poduzeća.</p>
<p>Premijer Sanader podsjetio je kako je Hrvatska nekad imala iznimne gospodarske odnose s Libijom te da ih želi ponovo, a priliku za to vidi u sudjelovanju hrvatskih tvrtki u velikim infrastrukturnim projektima u Libiji.</p>
<p>»Hrvatska je još u bivšoj Jugoslaviji imala iznimno razvijene gospodarske odnose s Libijom kad su hrvatske tvrtke radile velike poslove. Želimo to i ubuduće«, rekao je Sanader u izjavi za novinare nakon sastanka.</p>
<p>»Danas postoji veliko zanimanje s hrvatske strane, jer je Libija pokrenula brojne infrastrukturne projekte i mi u tome želimo sudjelovati«, kazao je Sanader i dodao da su tvrtke poput Ingre i DIOKI-ja već u Libiji te da im se žele pridružiti mnoge druge poput Ine i Crosca, uključujući brodogradilišta koja su zainteresirana za izgradnju brodova za Libiju. </p>
<p>U prvom dijelu razgovora hrvatskog i libijskog izaslanstva bilo je riječi i o kulturnoj i znanstvenoj suradnji, a Sanader i Ghanem razmijenili su mišljenja o stanju u regijama koje okružuju obje zemlje. Libijski premijer rekao je da se njegov posjet nastavlja na posjet hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića Libiji u kolovozu 2003. godine. Ponovio je riječi koje su prilikom tog posjeta izrekli predsjednik Mesić i libijski čelnik Moamer Gadafi da su objema zemljama u interesu dobri odnosi jer Libija Hrvatskoj može biti prag Afrike, a Hrvatska Libijcima prag Europe. Ghanem je Sanaderu uputio poziv za posjet Libiji, što je on prihvatio. [Tomislav Grdić]</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Sada je vrijeme za reforme</p>
<p>Nema razloga misliti da bi novo proširenje moglo dovesti u opasnost EU, kazao je Barbaso</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Hrvatsku čekaju reforme koje će biti zahtjevne, ali će se na kraju pokazati da su koristi veće od loših strana«, izjavio je u petak u Zagrebu Fabrizio Barbaso, glavni ravnatelj Opće uprave Europske komisije za proširenje i glavni Komisijin pregovarač.</p>
<p>Barbaso je doputovao u Zagreb mjesec dana nakon početka pregovora Hrvatske i EU-a kako bi uputio jasan signal da pregovori idu dobro, ali kako Hrvatsku još čeka velik i težak posao.</p>
<p>»Sada kad su pregovori počeli i traje screening, vrijeme je za reforme«, kazao je Barbaso nakon susreta s ministricom vanjskih poslova i europskih integracija Kolindom Grabar-Kitarović.</p>
<p>Glavni pregovarač Europske komisije je posjetio Hrvatski sabor, te je razgovarao s premijerom Ivom Sanaderom. Barbaso je rekao da se očekuje reforma javne uprave, pravosudnog sistema, ali i sklopa razmišljanja. Posebno je naglasio da će biti potrebno uložiti velike napore u borbu protiv korupcije. Kazao je i kako će sljedeće godine biti presudne za Hrvatsku, a da će reforme iznijeti i građani i država. </p>
<p>Premijer Sanader i ministrica vanjskih poslova Grabar-Kitarović s Barbasom su razgovarali i o najnovijem Komisijinu izvješću koje pokazuje velik napredak Hrvatske, a premijer je izrazio zadovoljstvo što je Bruxelles prepoznao hrvatske napore. Hrvatski su dužnosnici svjesni da reforme treba nastaviti, posebice u pravosuđu i reformi državne uprave. Također, obavijestili su Barbasa da će Hrvatska i dalje voditi brigu o povratku izbjeglica i reguliranja pitanja njihove imovine, a da će manjinska prava biti u središtu zanimanja.</p>
<p>Hrvatska će se uskoro i pismeno očitovati o Komisijinu izvješću s napomenama da su neka pitanja u međuvremenu riješena.</p>
<p>Sanader je kazao da se Hrvatska dobro pripremila za pregovore, da su pregovarači stručni ljudi i da se uopće nije gledalo na stranačku pripadnost. Hrvatska je spremna nastaviti reforme te očekuje i logističku pomoć. </p>
<p>»Nakon što se ovo izvješće analizira, pristupit će se reviziji nacionalnog programa za pridruživanje i unošenju onih elemenata koji su uneseni i u Partnerstvu o pristupanju s Hrvatskom«, najavila je Grabar-Kitarović. </p>
<p>Barbaso je ponovio da je proširenje Unije »bitan dio europskog projekta«.</p>
<p>Vinka DrezgaJurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Domar iz Brezovice i službeno optužen</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Pet mjeseci nakon što je pritvoren, bivši domar i stolar u Caritasovu domu »Blaženi Alojzije Stepinac« M. B. i službeno je optužen zbog spolnog zlostavljanja maloljetnog, mentalno retardiranog štićenika doma M. V. </p>
<p>Županijska državna odvjetnica u Zagrebu Višnja Lončar u petak je priopćenjem izvijestila javnost kako je Odvjetništvo podiglo optužnicu protiv M. B. (53) zbog kaznenog djela spolnog odnosa s djetetom iz članka 192. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona. </p>
<p>Bivšeg domara tereti se da je od 1995. do 1999. seksualno zlostavljao tada maloljetnog štićenika doma, danas dvadesetogodišnjaka. Premda se u priopćenju ne navode detalji iz optužbe, navodno je optužen za spolni odnos s djetetom na osobito okrutan ili osobito ponižavajuć način, za što je predviđeno najmanje pet, a najviše osam godina zatvora. </p>
<p>I premda je domar u nekoliko navrata, a u siječnju 2003. i pred samom ravnateljicom Caritasa Jelenom Brajšom te tadašnjim pomoćnikom ministra socijalne skrbi Ninom Žganecom priznao da je imao spolni odnos s M. V., a do istih spoznaja u istrazi je došla i policija, zlostavljač je tek prebačen u drugi dom, a slučaj zataškan. Za zataškavanje je odgovorna zamjenica državnog odvjetnika Božica Cvjetko koja je zbog toga suspendirana. [M. Pulić]</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Buconjić: Bit ćemo maksimalno represivni</p>
<p>Bit ćemo maksimalno represivni, koliko nam god to zakon dopušta, a u korist građana, kazao je državni tajnik</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Nećemo prekriženih ruku promatrati sve teža kaznena djela u kojima počinitelji iskazuju neviđenu brutalnost, ne ustručavajući se ni od bezobzirnih ubojstava službenika u novčarskim ustanovama. Nikome neosnovano ne prijetimo, ali nećemo razbojnicima pjevati ljubavne pjesme. Bit ćemo maksimalno represivni, koliko nam god to zakon dopušta, a u korist građana koji su opravdano zabrinuti. Poručio je to državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova Ivica Buconjić oporbenim zastupnicima koji su oštro kritizirali izmjene Zakona o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima.</p>
<p>Obvezni video-nadzor i alarmni sustav, neprobojne staklene barijere za službenike, zapošljavanje stalnih zaštitara - neke su od novih mjera kojima će država odgovoriti na porast kaznenih djela teških razbojstava u bankama, ali to je samo »kamenčić u mozaiku« seta mjera usmjerenih na njihovu prevenciju i suzbijanje koje pripremamo, najavljuje Vlada.</p>
<p>Oporba je, međutim, uvjerena da predložene mjere »ni za promil« neće pridonijeti smanjenju kaznenih djela, ocjenjujući ih neprovedivima i skupima, bacanjem prašine u oči, što će izazvati još veću brutalnost pljačkaša, predviđa narodnjak Srećko Ferenčak. </p>
<p>Posebno oporbi smeta mogućnost koja se daje ministru policije da privremeno zatvori bankarsku ustanovu koja ne uvede sve mjere zaštite. Šime Lučin (SDP), uvjeren je da se razbojnicima učinkovitije može stati na put »mrežom doušnika, nego dugim cijevima«. Oporbenim kolegama koji su iskazali zabrinutost zbog financijske nemogućnosti banaka da uvedu skupe sigurnosne sustave odgovorio je Krunoslav Markovinoć (HDZ) rekavši da strane banke u Hrvatskoj očito štede na mjerama zaštite koje u svojim zemljama bez pogovora moraju uvesti. </p>
<p>Zastupnici su raspravili i izmjene Zakona o socijalnoj skrbi kojima se predviđa ukidanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad te razgraničenje nadležnosti između Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi te Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. </p>
<p>Zavod se ukida jer nije profunkcionirao te stoga što se reformom sustava socijalne skrbi predviđa decentralizacija u sklopu koje će se istoimeni zavodi osnivati u županijama. Za većinu oporbe te su izmjene samo administrativne naravi, a ocjenjuje i da su korak prema destrukciji sustava socijalne skrbi. Podršku je najavio HSP, što je Ruža Tomašić obrazložila time da su izmjene dio najavljene reforme socijalne skrbi.</p>
<p>Odbijene SDP-ove interpelacije</p>
<p>Sabor je ovotjednu sjednicu zaključio odbijanjem dviju SDP-ovih interpelacija o radu Vlade, o razvoju HŽ-a te o kupovanju vijećnika nakon lokalnih izbora. HDZ-ova je većina interpelacije odbacila sa 67 glasova, dok je za njih glasovalo samo 25, odnosno 27 oporbenjaka. U drugo čitanje upućen je prijedlog izmjena Zakona o socijalnoj skrbi. </p>
<p>Ivka BačićMarijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>HDZ analizira stranačko djelovanje i provedbu programa</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Analiza provedbe stranačkog programa u obnašanju vlasti i kreiranje platforme za djelovanje do 2007. godine glavna je tema HDZ-ove »klauzure« koja se u petak i subotu održava u Varaždinskim Toplicama. Na zatvorenoj stranačkoj konferenciji okupit će se oko 150 dužnosnika vladajuće stranke, među njima i saborski zastupnici, ministri, župani, gradonačelnici, državni tajnici i direktori nekih državnih poduzeća. </p>
<p>»Klauzura« se održava uoči druge godišnjice HDZ-ove pobjede na parlamentarnim izborima i u trenutku kada HDZ bilježi svoj do sada najbolji rezultat u anketama o popularnosti stranaka, što se pripisuje početku pregovora s EU-om. Nakon uspjeha na vanjskopolitičkom području, iz HDZ-a poručuju da će im u drugoj polovici mandata prioritet biti gospodarstvo, posebice rast standarda, primanja i broja zaposlenih, kako bi na izborima 2007. izborili još jedan mandat u Banskim dvorima. </p>
<p>U HDZ-u kažu da su provedbom Vladina programa na unutarnjem planu uglavnom zadovoljni, posebice s nastavkom usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s europskim, reformama u zdravstvu, pravosuđu i školstvu te vraćanjem duga umirovljenicima.</p>
<p>Tema »klauzure« bit će i stranačke aktivnosti i analiza rezultata na zadnjim lokalnim izborima s kojima su u HDZ-u vrlo zadovoljni jer je iz njihovih redova devet župana i više od 50 gradonačelnika. </p>
<p>U sredinama gdje su rezultati bili slabiji Središnjica očekuje da lokalni čelnici snose odgovornost, pri čemu se ističe da je došlo do konsolidiranja mnogih ogranaka, posebice u Osječko-baranjskoj županiji. </p>
<p>Početak mobilizacije HDZ-a za iduće izbore označit će deseti izvještajni sabor u proljeće 2006., a prije toga će predsjednik stranke i premijer Ivo Sanader obići sve županijske ogranke. [Marijan Lipovac]</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20051112].
|
