NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050510].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 157444 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>10.05.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>HDZ vodi na istoku Hrvatske </p>
<p>Najpopularniji je Sanader, kojeg slijede Đapić i Račan, a najlošije mišljenje u Slavoniji imaju o šefici HNS-a Vesni Pusić</p>
<p>Sudi li se prema istraživanju koje je GfK Hrvatska proveo u 21 hrvatskom gradu, predstojeći lokalni izbori bit će po mnogo čemu izuzetno zanimljivi, ali u nekim gradovima i neizvjesni do kraja. Nema sumnje da će se glavna borba voditi između najjače hrvatske stranke HDZ-a i vodeće oporbene stranke SDP-a, pa već neki ocjenjuju da će te dvije stranke na neki način podijeliti lokalnu vlast u državi. No, sigurno je i da će se o lokalnoj vlasti u mnogim sredinama odlučivati poslije izbora, odnosno da će ona ovisiti o tome tko će biti uspješniji u slaganju koalicija. </p>
<p>O nekakvim apsolutnim pobjednicima, naime, teško se može govoriti, pa će postizborno koaliranje biti ključ kojim će se dolaziti na vlast. Spomenuto istraživanje provedeno je telefonom, i to slučajnim odabirom ispitanika starijih od 18 godina, prema dobi i spolu. Rezultati su ponderirani s obzirom na strukturu obrazovanja koja je uzeta s popisa stanovništva 2001. godine. </p>
<p>Na istoku Hrvatske birači su prednost, vidi se iz ovog istraživanja, dali HDZ-u. Tako u Vukovaru, u kojem je istraživanje provedeno od 30. ožujka do 4. travnja 2005., od onih birača koji su izjavili da će sigurno izaći na izbore njih 26,7 posto izjavilo je da bi glasovalo za HDZ. SDP-ovci su drugi s 10,5 posto, 9,8 posto ispitanika nije željelo otkriti za koga će glasovati, a pet posto prelazi još samo SDSS - točnije 5,1 posto. </p>
<p>Kad bi se danas održavali parlamentarni izbori, u Vukovaru bi 25,1 posto bilo za HDZ, a 14,8 za SDP. Među osobama iz državne vlasti Vukovarci najbolje mišljenje imaju o Ivi Sanader kojem su dali prosječnu ocjenu 3,1. Zanimljivo je i kako se čak 67 posto ispitanika u Vukovaru slaže da Hrvatska uđe u Europsku uniju.</p>
<p>Istraživanje u Vinkovcima provedeno je od 14. do 16. travnja, a i tu, prema rezultatima do kojih je došao GfK, prednost ima tim Ive Sanadera. HDZ među ispitanicima koji će sigurno izaći na izbore ima potporu njih 27,6 posto. Zanimljivo je da HDZ-ovce tu slijedi 11,4 posto onih koji nisu željeli otkriti za koga će glasovati, dok su treći SDP-ovci s 8,7 posto potencijalnih glasova birača. Više od pet posto, točnije 6,6 glasovalo bi za HSP. </p>
<p>I Vinkovčani su, njih 58 posto, za ulazak Hrvatske u EU. Kad bi danas bili parlamentarni izbori, njih 27,7 posto glasovalo bi za HDZ, 11,8 za SDP, a 8,8 posto za HSP. I u tom je gradu najpopularniji Sanader, kojeg slijede Đapić i Račan. Najlošije mišljenje Vinkovčani, kao i Vukovarci, imaju o šefici HNS-a Vesni Pusić. </p>
<p>I u Požegi, u kojoj je istraživanje provedeno od 30. ožujka do 4. travnja, ispitanici su prednost dali HDZ-u.</p>
<p>HDZ-ov tim i tu vodi s 22,4 posto ispred SDP-ova, za koji se izjasnilo 20,1 posto ispitanika. Sve ostale stranke tu su debelo ispod pet posto, a čak 39,1 posto je neodlučnih. </p>
<p>Za HDZ bi u Požegi, da su sada parlamentarni izbori, glasovalo njih 26,8 posto. Drugi su SDP-ovci, a treći pravaši Ante Đapića. Sanader je i tu najpopularniji, a najlošije još je jednom prošla Vesna Pusić.</p>
<p>Za SDP u Vukovaru uglavnom stariji</p>
<p>U Vukovaru bi za SDP, u odnosu na HDZ, glasovalo više žena. Kad je pak riječ o strukturi birača, za SDP-ovce bi, u odnosu na druge stranke, glasovalo najviše birača starijih od 45 godina - njih 62 posto. HDZ-ovci pak imaju 52 posto birača mlađih od 45 godina. </p>
<p>I HDZ i SDP imaju oko 40 posto birača sa ili bez završene osnovne škole, a među SDP-ovima najveći je broj onih s nešto većim primanjima - od 2000 do 3000 kuna.</p>
<p>U Vinkovcima najmlađe birače, njih oko 65 posto mlađih od 45 godina, ima HSP. SDP tu ima 55 posto birača starijih od 45 godina, dok su HDZ-ovi birači podjednako raspoređeni u svim dobnim skupinama.</p>
<p> Više od 60 posto birača HSP-a nema primanja, dok je najmanje osoba bez primanja među SDP-ovim biračima. HDZ-ovi birači su najvećim dijelom radnici i službenici.</p>
<p>Darko Đuretek</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Broj nezaposlenih u gradu smanjili smo s 55 na 38 tisuća </p>
<p>O Maksimirskom stadionu, u koji je uloženo 362 milijuna kuna za vrijeme vlasti HDZ-a i 107 milijuna u zadnjih pet godina, posljednju riječ će imati građani na referendumu / Još 2000. smo utvrdili kriterije za legalizaciju bespravne gradnje u sklopu prostornog plana Zagreba i Sesveta. no bez odjeka od vlada, i bivše i aktualne</p>
<p>Milan Bandić, zagrebački dogradonačelnik i kandidat za gradonačelnika koalicije SDP-HSS-HSU uvjeren je da je njegov najveći adut u borbi za mjesto zagrebačkoga gradonačelnika to što u posljednjih pet godina provodi »363 dana godišnje po 16 sati s ljudima i nastoji rješavati njihove probleme«. </p>
<p>• Kako namjeravate riješiti promet u Zagrebu?</p>
<p>- Donijet ćemo odluke koje se desetljećima odlažu o tunelu ispod Medvednice i podizanju gradske željeznice tj. gradnji lakog metroa. Konačnu odluku donijet će struka u roku godinu dana. U međuvremenu radit ćemo na daljnjem aktiviranju i opremanju željezničkog čvora za javni promet, dovršenju Domovinskog mosta, rekonstrukciji Radničke ceste, produženju Branimirove između Držićeve i Heinzelove, produžetku Šoljanove do Baštijanove i Selske, produžetku Ulice I. B. Mažuranić do Selske, gradnji novog paralelnog mosta u Jankomiru, produžetku ulice SR Njemačke s novim mostom preko Save, produžetku Avenije Vukovar do ulice Ljudevita Posavskog u Sesvetama, počet ćemo gradnju sjeverne obilaznice, gradit ćemo garaže na Tuškancu, Trgu Stjepana Radića i ispod Srednjoškolskog igrališta u Klaićevoj.</p>
<p>• Što planirate sa Sveučilišnom bolnicom i Dinamovim stadionom?</p>
<p>- Dovršenje bolnice ćemo osmisliti u suradnji s Vladom. Grad je svoj dio posla obavio, napravili smo snimku stanja građevinskih radova, ali je bolest ministra Hebranga spriječila da se odredi sadržaj te nove bolnice pa sada čekamo da to učine kolege u Vladi. O Maksimirskom stadionu, u koji je uloženo 362 milijuna kuna za vrijeme vlasti HDZ-a i 107 milijuna u zadnjih pet godina, posljednju riječ će imati građani na referendumu. Pitanje će glasiti: S obzirom da se u stadion uložili 470 milijuna kuna, jeste li za to da se u roku 16 mjeseci stadion dovrši - da ili ne. </p>
<p>• Kako mislite riješiti problem otpada?</p>
<p>- Do 2010. otpad će se odlagati na Jakuševcu, koji je uređen u skladu s najvećim europskim dostignućima, a do tada treba napraviti spalionicu odnosno urediti termičku obradu otpada od koje ćemo imati i dodatnu korist - proizvodnju energije. </p>
<p>• Kako riješiti problem bespravne gradnje, odnosno provedbe GUP-a?</p>
<p>- SDP-ova i moja vizija sanacije socijalne bespravne gradnje - dakle gradnje krova nad glavom a ne profiterske gradnje koja bez primjerenog inspekcijskog nadzora i dalje buja - ista je još od rujna 2000. Tada smo utvrdili kriterije za legalizaciju u sklopu prostornog plana Zagreba i Sesveta te potaknuli donošenje zakona o sanaciji socijalne bespravne gradnje legalizacijom u zonama koje ne ugrožavaju prometne infrastrukturne koridore, gradsko zelenilo i slično. Nažalost, ni za bivše niti za sadašnje vlade nije bilo pozitivnog odjeka, ali mi ćemo i dalje na tome inzistirati. </p>
<p>• Što planirate učiniti da bi oživjeli zagrebačka industrija i obrt?</p>
<p>- U pet godina smo uložili oko 60 milijuna eura u poticaje za obrtnike i male poduzetnike. Na temelju tih kredita otvoreno je 3000 novih radnih mjesta. Širenjem poduzetničke zone na prostoru Robnih terminala otvorit će se još 2000 radnih mjesta. Broj nezaposlenih u gradu smo smanjili s 55 na 38 tisuća i s takvim ćemo programima nastaviti još intenzivnije. </p>
<p>• Što mislite o spomeničkoj renti?</p>
<p>- U suradnji s gradskom obrtničkom komorom prije mjesec dana smo donijeli uravnoteženije kriterije naplate spomeničke rente. </p>
<p>• Kako planirate riješiti socijalnu situaciju u gradu? Trebaju li umirovljenici i dalje dobivati 100 kuna pomoći?</p>
<p>- I dalje ćemo za socijalne programe izdvajati oko 10 posto gradskog proračuna. Uz 100 kuna koje smo zatekli kao dodatak mirovinama, umirovljenicima s manje od 900 kuna mirovine dodajemo 400 kuna, onima s manje od 1200 dajemo 300 kuna a onima s manje od 1500 dodajemo još 200 kuna. Do sada smo otvorili četiri gerontološka centra a u idućih šest mjeseci otvorit ćemo još četiri a u planu je u sljedeće četiri godine da po jedan bude u svakoj četvrti bude jedan dom za starije osobe. </p>
<p>Prvi puta sada najavljujem da ćemo uz 100 i 300 kuna koje roditelji dobivaju za prvo i drugo dijete, predložiti da se za treće i svako sljedeće dijete ne daje 600 kuna nego da se već u rebalansu proračuna ovu godinu osigura novac za plaću majkama s troje ili više djece, koja bi bila blizu prosječnoj plaći u Zagrebu, ali nešto umanjena.</p>
<p>• Što mislite o sadašnjoj gradnji naselja bez škola i vrtića?</p>
<p>- U planu za ovu i sljedeće četiri godine je gradnja najmanje pet vrtića, pet škola i šest sportskih dvorana. U iduće četiri godine ćemo reorganizacijom gradske uprave, racionalizacijom komunalnog sustava i gradskih tvrtki uštedjeti jedan cijeli godišnji proračun i taj ćemo novac usmjeriti u podizanje obrazovnog standarda i projekt po kojem će svaka zagrebačka obitelj u sljedeće četiri godine dobiti vodovod i kanalizaciju. </p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Holjevac optužuje Bandića</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Kandidatkinja za zagrebačku gradonačelnicu Tatjabna Holjevac, optužila je u ponedjeljak, na konferenciji za novinare, Milana Bandića, SDP-ova pretendenta na to mjesto, da je prevario građane Zagreba i ukrao njezin projekt »Digitalni grad«. </p>
<p>Naime, sadašnji gradski oci raspisali su neposredno nakon predstavljanja liste Tatjane Holjevac početkom travnja, kada je ona objavila i projekt »Digitalni grad«, javni natječaj za povezivanje objekata gradske uprave optičkim kablovima. Natječaj je vrijedan milijun eura, no on prema riječima Tatjane Holjevac onemogućuje daljnju digitalizaciju grada i spajanje građana na optičku infrastrukturu, jer nije napisan u duhu modernizacije uprave, nego preferira zastarjelu tehnologiju. Natječaj također unaprijed određuje opremu te potencira daljnje tehnološko zaostajanje domaće privrede, jer nije otvoren domaćim tvrtkama. </p>
<p>Natječaj se zaključuje 13. svibnja, dva dana prije lokalnih izbora, rekla je Holjevac, naglasiviši da treba postaviti pitanje za koga gradski oci otvaraju takve natječaje i zbog čega obvezuju buduće gradonačelnike na tako loše projekte. [D. Z.]</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Učitelji u zamci predizbornog tjedna</p>
<p>Naglu ponudu Vlade o isplati 125 milijuna kuna u tjednu uoči izbora u sindikatima čitaju kao predizborni trik i pitaju - tko im jamči da neće biti izigrani</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Školskim sindikatima neprihvatljiva je Vladina ponuda o povratu 125 milijuna kuna duga prosvjetarima. Zaposlenicima, a njih oko 12.000 u osnovnim i srednjim školama, država toliko duguje zbog neisplate smjenskog rada 2002. godine. Ministarstvo znanosti je u nedjelju ponudilo rješenje problema koje će, čini se, sindikati uskoro i službeno odbiti. </p>
<p>Predsjednik Školskog sindikata Preporod Željko Stipić kaže da zbog svega što se događalo u posljednje tri godine učitelji nisu zaslužili da postanu neka vrsta predizbornog postignuća vladajuće stranke. Naime, naglu ponudu Vlade o isplati 125 milijuna kuna duga u tjednu uoči izbora u Sindikatu čitaju kao predizborni trik i pitaju - tko im jamči da neće biti izigrani.</p>
<p>»Ministar Primorac često ističe svoju nevezanost uz vladajuću stranku, ali predizborni posao u ovome slučaju odrađuje bolje od nekih članova stranke«, kaže Stipić. </p>
<p>»Nijednom sindikatu nije poslana ponuda u pismenom obliku, a u Ministarstvu znanosti kažu da za to nemaju ovlasti. Konačnu odluku donijet ćemo čim stigne službeno pismo Ministarstva«, kaže predsjednik Sindikata učitelja Zvonimir Laktašić. Za njegov sindikat ponuda je neprihvatljiva jer nudi povrat duga samo za tri mjeseca umjesto za devet, koliko se učiteljima u osnovnoj školi u 2002. nije isplaćivao smjenski rad.</p>
<p>U ponudi Ministarstva znanosti stoji da se potraživanja zaposlenika osnovnih škola odnose na razdoblje od 1. travnja do 30. lipnja 2002. i iznose oko 25 milijuna kuna, a nastavnika srednjih škola od 1. svibnja 2002. do 30. travnja 2005. i iznose gotovo sto milijuna kuna. </p>
<p>»Teško je govoriti o ponudi u obliku usmene predaje. Štoviše, stvari su se nekoliko puta mijenjale od kada smo se posljednji put sastali s ministrom prije desetak dana«, dodaje predsjednik Školskog sindikata Preporod Željko Stipić. On tvrdi da je Primorac na sastanku 2. svibnja ponudio isplatu smjenskoga rada učiteljima od 1. siječnja do 1. srpnja. Odjednom se, dodaje Stipić, ministrova ponuda prepolovila sa šest na tri mjeseca ili točnije dva i pol jer lipanj nije cijeli radni. Stipić ističe da se takvom ponudom zaposlenike gura u podnošenje tužbi. Ponuda je neprihvatljiva i za treći sindikat školstva, potvrđuje zamjenik predsjednika Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Nikola Andrić, čiji će se članovi o svemu službeno očitovati do četvrtka. I ostali sindikati najavljuju očitovanje najkasnije do kraja tjedna. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Zagreb postaje glavno zračno čvorište u regiji</p>
<p>Nova zračna luka gradit će se 2,5 kilometara sjeveroistočno od postojeće, imat će kapacitet oko tri milijuna putnika godišnje</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Zračna luka Zagreb do kraja ove godine definirat će strategiju i model razvoja, te raspisati natječaj za izgradnju nove luke.</p>
<p>»Nakon što se prikupi sva dokumentacija, za očekivati je izgradnju i potpuni završetak luke u sljedećih pet godina«, kaže glavni direktor Luke Boško Matković. Nova luka gradit će se na udaljenosti 2,5 kilometara sjeveroistočno od postojeće na području Vojne baze Pleso. Imat će kapacitet oko tri milijuna putnika godišnje, a napravit će se cjelokupna nova infrastruktura, čime bi se zagrebačka zračna luka prometnula u jugoistočni ulaz u Europu, odnosno regionalni hub, središnje zračno čvorište u regiji. Izgled i funkcionalnost nove zračne luke trebao bi biti vrlo sličan »terminalu 2« münchenske zračne luke te lukama u Beču i Budimpešti, a vrijednost radova na njoj stajat će oko 122 milijuna eura.</p>
<p>Direktor Zračne luke kaže da se u ovaj projekt ušlo u situaciji u kojoj je postojeća lokacija Zračne luke iscrpljena, pa razvoj nije moguć. »Stara zračna luka, koja je sagrađena 1962. godine, zastarjela je i infrastrukturno i na niz drugih načina«, ističe Matković, te dodaje da je do nje moguće doći samo jednom prometnicom koja je ionako preopterećena.</p>
<p>Projekti adaptacije postojeće zgrade već su završeni i bit će realizirani tijekom ove godine. Međutim, Zračna luka ima određene rezerve u redu letenja, ali i u vremenima koja nisu atraktivna velikim prijevoznicima, te se tu nastoje grupirati charter-letovi i niskobudžetni prijevoznici. »Prema prognozama prometa, definitivno se dolazi u situaciju da će postojeća Zračna luka imati ozbiljnih problema s kapacitetima do izgradnje nove zračne luke«, objašnjava Matković. Problemi u razvoju Luke svojedobno su nastali, kaže Matković, i zbog restrikcija koje su uvedene na izdavanje državnih jamstava nakon financijske analize stanja budžetskog deficita koje je uslijedilo nakon promjene vlasti, dodaje Matković. Otvorenom opcijom ostaje i model javno-privatnog partnerstva, kaže Matković, te dodaje da će optimalno rješenje izraditi njemačka konzultantska kuća Roland-Berger. </p>
<p>Moguća je, dakle, potpuna koncesija, zatim granična koncesija na putničku zgradu, koja bi se nakon nekog vremena vratila Zračnoj luci Zagreb, te pronalaženje strateškog partnera, a nudi se i mogućnost financijskih ulaganja različitih fondova, kaže Matković.</p>
<p>U namjeri da zagrebačka zračna luka postane središnje zračno čvorište u regiji, mora se, kaže Matković, biti svjestan vlastitih limita, jer sve zračne luke glavnih gradova susjednih zemalja razmišljaju o sličnim konceptima, a naročito Beograd, koji je već počeo obnovu. Međutim, Matković tvrdi kako je na primjeru Beograda vidljivo da sama izgradnja nisu jamstvo uspjeha ako nisu stabilni ekonomski i politički preduvjeti. Prednost Hrvatske u odnosu na Srbiju bolja je umreženost zračnih luka, pa je, uz zagrebačku, aktualna i dubrovačka, splitska, zadarska, pulska i riječka zračna luka, dok Srbija ima samo jednu, beogradsku, kao i susjedne zemlje koje su potencijalni hubovi.</p>
<p>Vedran Kosović / Ivan Smirčić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="6">
<p>Kruh sa sedam kora </p>
<p>MARINKO PETKOVIĆ</p>
<p>Zašto nakon što je brašno pojeftinilo nije pojeftinio i kruh</p>
<p> – ako su dva i dva četiri? Zato što kod domaćih pekara, odnosno trgovaca koji diktiraju pravila igre, dva i dva nisu četiri nego pet, inače nećemo trgovati. Otprilike bi se tako moglo ukratko o(t)pisati stanje na domaćem tržištu mlinarsko-pekarskih proizvoda. No krenimo redom.</p>
<p>Pekari se žale da ne mogu od skupe seljačke pšenice napraviti ni dobar niti jeftin kruh. Zbog loše kakvoće brašna, kruh se teško može jesti drugi dan, a nije ni jeftin, iako je prosječna cijena kilograma pekarskih proizvoda, dakle kruha i peciva, upola jeftinija od one u Sloveniji. No pekari kao da govore gluhom kada upozoravaju da nisu spremni za EU, iako su europski proizvodi, ponajprije oni smrznuti, već na domaćem tržištu.</p>
<p>No problem je kod kuće jer je posljednji priručnik o pekarstvu na domaćem tržištu predstavljen prije tridesetak godina. Veliki pekari, koji teško spajaju kraj s krajem, izgubili su utrku s malim proizvođačima koji peku i prodaju kruh na jednom mjestu, najčešće ne plaćaju PDV i rade na crno. Država je uvođenjem markica na brašno osigurala da kruh na Jadranu ne stoji gotovo duplo više nego u unutrašnjosti zemlje. Ali nije uspjela osigurati da se potrošnja kruha, statistički poveća u nekoliko ljetnih mjeseci. Potrebno je dakle, bolje povezali one koji siju pšenicu s mlinarima, pekarima i trgovcima. </p>
<p>Pekarnice kod nas niču kao gljive poslije kiše, jer sve drugo se ne mora kupiti, ali kruh (i mlijeko) moraju. Na sreću, nema više redova za crni kruh, ta su vremena iza nas. No, niti je bijeli kruh doista bijeli, niti je crni – crni. Raženi još manje. Nema toliko raži koliko pekari mogu »obojiti« kruh različitim poboljšivačima.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Sveti George Promicatelj i - RasPutin </p>
<p>KREŠIMIR FIJAČKO</p>
<p>Prema onome kako su to odigrali pred novinarima, nedjeljni »susret na vrhu« Putina i Busha htio bi se nazvati uspješnim. No, vanjski dojam vara, i njihov je susret bio uspješan utoliko što su spretno izbjegli sve teme o kojima se ne slažu ili čak spore. To što je Putin vozikao naokolo Busha u svojoj Volgi iz 1956., i što je oduševljeni Bush tražio »još jedan đir« bilo je zgodno. Nešto manje zgodno je to što su pred novinarima »tračali« Lauru Bush i njezino »ismijavanje« Georgea W. Busha. Putinu se to jako dopalo.</p>
<p>Ono što se Putinu uopće ne sviđa je Bushevo »miješanje« u demokratske procese u bivšim sovjetskim republikama, što Moskvu čini nervoznom. O tome, međutim, nisu razgovarali. Jer da jesu, Putin bi Bushu morao prigovoriti što putuje po bivšim sovjetskim republikama ponašajući se kao Sveti George Promicatelj demokracije. I, da jesu, Bush bi morao priznati Putinu da Amerika u njemu vidi eminentnog borca protiv demokracije, i reći mu da bi ga na Zapadu uskoro mogli početi doživljavati kao novovjekog Raspućina, ako već ne - RasPutina. Iz one Volge, a pogotovo iz onog boljeg automobila kojim su ga vozili, Bush je po Moskvi mogao vidjeti Staljinove slike, rekli su mu za spomenike Staljinu koji niču posvuda. Čak i čovjek s njegovim senzibilitetom za povijest morao bi zaključiti da se tu radi o ne više previše tihoj Staljinovoj rehabilitaciji. Dojam su eventualno mogle ublažiti mase Moskovljana koji su Bushu mahali - Lenjinovim slikama. Jer, sve je ovih dana u Moskvi - Povijest, oko koje se Putin nešto inati te se ne želi ispričati baltičkim zemljama za Staljinove zločine i okupaciju, što općenito pobuđuje osnovanu sumnju da iz nekog jakog razloga štedi Staljina. Sve je Povijest, oko koje Bush odjednom briljira ne samo priznanjem »stanovite krivice« SAD-a i Britanije koji su na Jalti prihvatili okupaciju Baltika i istočne i srednje Europe. već također briljira naglašavanjem povijesnog paradoksa koji je nakon Drugog svjetskog rata poraženoj Njemačkoj u većem dijelu donio slobodu, dok je sloboda koju je dobio veći dio Europe zapravo značila ropstvo i novu okupaciju.</p>
<p>Sve su to stvari koje Putin ne voli slušati, te je stoga, barem za susreta s Bushem, mogao čuti ono što voli slušati: da SAD treba Rusiju kao strateškog partnera, da Rusija igra važnu ulogu na Srednjem istoku i u borbi protiv terorizma, te da Rusija mora pomoći u onemogućavanju Irana da konstruira nuklearno oružje. To da SAD »neće ponoviti grešku ranijih generacija koje su se u ime lažne stabilnosti mirile s tiranijama«, Putin je dan ranije mogao pročitati u novinama.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Opozicija ne želi vlast</p>
<p>Uspjeh koji će ostvariti na lokalnim izborima bit će važan putokaz za svaku stranku. Izborni rejting i popularnost pojedinih lidera među biračima bit će najvažnije informacije prema kojima će se određivati buduća politika stranaka i njihovo možebitno izazivanje potresa na političkoj sceni</p>
<p>DUBRAVKO GRAKALIĆ</p>
<p>Lokalni izbori na koje ćemo izaći u nedjelju već tjednima žive u sjeni najava izvanrednog biranja saborskih zastupnika. Svakog se tjedna poneki stranački čelnik iz opozicijskih redova osjeti pozvanim proricati izbore za Sabor, dajući tako važnost samome sebi i poručujući glasačima kako su on i njegova stranka upravo ta snaga koja može izmaknuti tepih ispod nogu Ivi Sanaderu i cijeloj Vladi. U tome su najjači čelnici stranaka koji su na izborima u studenom 2003. najviše izgubili - Zlatko Tomčić iz HSS-a i Radimir Čačić iz HNS-a, čija dodatna motivacija za potkopavanje recentne vlasti zacijelo leži i u zanimljivim nalazima koje je o njihovim privatnim poslovima pronašlo saborsko Istražno povjerenstvo.</p>
<p>Građani nemaju neodoljivu potrebu da - nakon izbora 15. svibnja - sljedećih mjeseci još jednom posjete birališta i izaberu saborske zastupnike. Istraživanje jednog dnevnog lista, objavljeno krajem proteklog tjedna, pokazalo je, naime, da samo 37,1 posto ispitanika želi prijevremene izbore, dok njih 40,9 posto nije tome sklono. Kad tome pribrojimo 22 posto neodlučnih, vidjet ćemo da u javnosti ne postoji kritična masa koja bi zahtijevala provjeru Vladina rejtinga na uranjenim izborima. To ne znači da su zadovoljni radom Sanaderova kabineta – više od polovice građana, 53 posto, smatra da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru. Ipak, birači ne traže izborni test vladajuće koalicije, i to je bitna politička činjenica u ovom trenutku.</p>
<p>A što traže najsnažnije opozicijske stranke? Nakon vrludanja u izjavama o traženju povjerenja Vlade nakon odgode pregovora s Europskom unijom, najvažniji su opozicijski lideri priznali da ni njihovim strankama parlamentarni izbori u ovom trenutku ne odgovaraju. Ivica Račan, šef SDP-a, prvi je označio rok do kada neće - zadrži li Sanader većinu na Markovu trgu - provocirati izbore. To je »kraj godine«, do kada, prema Račanovu mišljenju, trebaju započeti pregovori s EU-om. Ne počnu li, provocirat će izbore, za što će morati pridobiti pripadnike tanke HDZ-ove većine. Slične je zamisli iznijela i Vesna Pusić, predsjednica HNS-a. I ona se slaže s Račanovim rokom, što, osim očekivanog opozicijskog »uvažavanja mišljenja«, pokazuje da njezin suradnik Čačić solira u javnosti žučnim lamentacijama o »nesposobnoj Vladi« koja što prije treba otići.</p>
<p>Ni nakostriješeni pravaški vuk Anto Đapić, prema posljednjim tvrdnjama, nije sklon izborima preko reda, na kojima bi HSP mogao izgubiti i ono što ima. Pravaši se u tom ključnom pitanju pokušavaju držati »neutralno« - iz čega se može vidjeti da će možda i podržati Vladu bude li potrebno. Iznenađenje je podrška koju je Sanaderu uputio Ivan Jakovčić, šef IDS-a. Najjača istarska stranka, očito, ne želi parlamentarnu krizu i izbore. Posljednje izjave Milorada Pupovca, koji nije zadovoljan radom Vlade, ali mu imponira »energija« Sanadera i HDZ-a, možda potvrđuju da bi SDSS, već označen kao najslabija karika HDZ-ove koalicije, mogao ostati njegov vjeran politički saveznik.</p>
<p>Dakle, u traženju prijevremenih izbora imamo, od ozbiljnijih stranaka, jedino HSS. Zlatko Tomčić jedini je stranački predsjednik koji smatra da bi to bilo potrebno, bez obzira što za tu opciju nisu ni njegov koalicijski partner, SDP, a kako vidimo, ni šira javnost. Nekoliko je razloga zbog kojih opozicijske stranke - čiji bi interes trebala biti promjena vlasti - ne pokušavaju izazvati parlamentarnu krizu.</p>
<p>Najvidljiviji razlog su nedjeljni izbori. Uspjeh koji će na njima ostvariti bit će važan putokaz za svaku stranku. Izborni rejting i popularnost pojedinih lidera među biračima bit će najvažnije informacije prema kojima će se određivati buduća politika stranaka i njihovo možebitno izazivanje potresa na političkoj sceni. Potvrde li se posljednje ankete, prema kojima su HDZ i SDP izjednačeni u popularnosti, te da će »podijeliti« lokalnu vlast u zemlji, Račanu se ne isplati tražiti parlamentarne izbore, jer nije siguran da će na njima pobijediti.</p>
<p>Sljedeći važan razlog opozicijske mlakosti je nedostatak ideja o rješavanju najvažnijih problema s kojima se susreće Sanaderova vlada. Niti jedna opozicijska stranka ne zna kako - bez Gotovine u Hagu - započeti pregovore s Bruxellessom. </p>
<p>Osim toga, rješavanje »slučaja Gotovina« počelo je raspetljavati i mnogo složenije odnose »podzemnih« veza politike, tajnih službi, utjecajnih poduzetnika, medija i organiziranog kriminala. Posljednje informacije o Hrvoju Petraču, osuđenom prijestupniku čiji su poslovni interesi sezali duboko u državne institucije, pokazuju da je Sanaderova vlada ušla u velik posao isušivanja močvare kriminala u zemlji. To je, nakon 2000., bio Račanov posao, i za vjerovati je da će on sada pričekati da ga obavi netko drugi. Koalicija »petorke«, na čelu sa SDP-om, nije bila u stanju sasvim depolitizirati tajne službe i policiju, te ući u obračun s organiziranim kriminalom. Naposljetku, i sama Vesna Pusić priznala je kako Račan i njihova koalicijska vlast nisu uhitili Gotovinu zbog straha od državnog udara.</p>
<p> Opozicijski su lideri, stoga, predvidjeli dugo, toplo i mirno ljeto te početak ozbiljnijeg političkog posla negdje s jeseni. Do tada ćemo vidjeti do kuda je Vlada stigla sa »slučajem Gotovina«, pa će se, prema potrebi, početi s izazivanjem parlamentarne krize. Prva ozbiljna mogućnost za to vjerojatno je tek izglasavanje državnog proračuna, kada bi Glavaševa trojka mogla napustiti glasačku mašinu svoje bivše stranke i prikloniti se opoziciji.</p>
<p>Napokon, još je jedan razlog, sabornicima važniji od mišljenja javnosti i interesa stranaka, presudan za raspisivanje prijevremenih izbora. To je dvogodišnjica njihova mandata koji im jamči lijepu saborsku mirovinu kad za nju steknu uvjete. On je u prosincu, tako da im raspuštanje Sabora prije siječnja 2006. ne pada na pamet. O tome su razmišljali i stranački čelnici koji su u javnosti govorili o mogućnosti prijevremenih parlamentarnih izbora.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Manipuliranje, žalosno licitiranje </p>
<p>U operaciji »Maslenica« u vrijeme borbenih djelovanja od 22. do 27. siječnja 1993. hrvatske su snage imale dvanaest mrtvih i sedamdeset ranjenih</p>
<p>ANĐELKO MIJATOVIĆ</p>
<p>Doista žalosno licitiranje brojem žrtava hrvatskih osloboditelja Masleničkoga ždrijela i zadarskoga zaleđa od srpskoga okupatora u operaciji »Maslenica« 22. – 27. siječnja 1993., što ga je nedavno u medijima započeo predsjednik Stjepan Mesić, nastavlja se i udaljava od objektivne istine.</p>
<p>Novinar M. B. u članku »Predsjednik žali zbog nedoumica o Maslenici« u Vjesniku 29. travnja piše: »U četvrtak je i Vladin Ured za odnose s javnošću utvrdio da je u 'akciji Maslenica' poginulo 112 branitelja, čime je definitivno opovrgnuta službena brojka kojom se dosad operiralo, a govorila je o 22 poginula.«</p>
<p>Novinar je pritom izbjegao spomenuti da se broj poginulih hrvatskih branitelja koje je naveo Ured Vlade Republike Hrvatske odnosi na razdoblje od 22. siječnja do 31. ožujka 1993., dakle odnosi se na bojna djelovanja u sedamdesetak dana kad je neprijatelj pokušavao ponovo zauzeti oslobođeno područje.</p>
<p>Šestodnevna operacija »Maslenica«, od 22. do 27. siječnja 1993., izvedena je kad je ukupno hrvatsko državno vodstvo, predvođeno dr. Franjom Tuđmanom, ocijenilo da je to najprikladnije (i radi iznenađenja). Toj oslobodilačkoj operaciji prethodile su slične operacije u Zapadnoj Slavoniji i u Pokupju godine 1991., te 1992. oslobađanje vrlo važne kote – Brdo Križ u zadarskom zaleđu, Miljevačke visoravni nedaleko od Drniša i južne Hrvatske od Neretve do Prevlake.</p>
<p>Malo je sličnih operacija u svjetskoj ratnoj povijesti uspješno izvedeno, u kojima analitičari ne nalaze i nedostatke, pa je suvišno operaciju »Maslenica« prosuđivati drukčije. Svakako, ta je operacija bila veoma uspješna: oslobođeno je desetak sela, neprijatelj je odbačen od Zadra i prometnice Karlobag – Maslenica – Zadar, oslobođen je veliki dio zadarskoga zaleđa, pa i zračna luka Zemunik.</p>
<p>Time su stvoreni uvjeti za gradnju novoga Masleničkoga mosta i privremenoga pontonskoga mosta, preko kojega je opet uspostavljen promet između sjeverne i južne Hrvatske. Pod pritiskom međunarodnih čimbenika, borbena djelovanja u operaciji »Maslenica« prestala su 27. siječnja, a potom se prešlo u aktivnu obranu dostignutih položaja.</p>
<p>Prema raščlambi, nastaloj u okviru Glavnog stožera Hrvatske vojske – kojom sam se služio godine 2002. pripremajući u sklopu Vojnog muzeja MORH-a pregled akcija i operacija u Domovinskom ratu (1991. – 1995.) za izložbu »Sjećanje na Domovinski rat (1991. – 1995.)«, predstavljenu u jesen 2002. na zagrebačkomu Gornjemu gradu – u vrijeme borbenih djelovanja od 22. do 27. siječnja 1993. hrvatske su snage imale dvanaest mrtvih i sedamdeset ranjenih. Nakon što je konsolidirao svoje snage, neprijatelj je odmah počeo čestim jakim topničko-raketnim i tenkovskim te povremeno pješačkim napadima i diverzantskim akcijama po hrvatskim obrambenim položajima i po području pod hrvatskim nadzorom. </p>
<p>Iako u vrlo nepovoljnim prilikama, hrvatske su snage uspjele održati svoje položaje, osim manjih izmjena u zaleđu Novigrada i Škabrnje. Tada su padale i nove hrvatske žrtve. Tako su 1. veljače 1993. u području sela Kašića u tijeku preuzimanja tamošnje crte bojišnice poginula 23 pripadnika 3. gardijske brigade.</p>
<p>Dakle, broj od 112 poginulih pripadnika hrvatskih oružanih snaga koji je 28. travnja objavio Ured Vlade Republike Hrvatske odnosi se na razdoblje od 22. siječnja do 31. ožujka 1993., kad se bojišnica donekle stabilizirala, a broj od 185 žrtava može se jedino odnositi na dalji tijek borbenih djelovanja koja su se odvijala cijelu godinu.</p>
<p>Koliko je operacija »Maslenica« bila važna upućuje činjenica da je već 30. siječnja 1993. oslobođena područja: Rovanjsku, Maslenicu, Murvice i Crno obišao predsjednik dr. Franjo Tuđman i položio temeljac za novi Maslenički most. Ubrzo je počela gradnja pontonskoga mosta u Maslenici i obnova zračne luke Zemunika. Ta dva objekta predsjednik Tuđman pustio je u promet 18. srpnja 1993. godine.</p>
<p>Autor je doktor znanosti, povjesničar iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Hrvatski grijeh regionalizacije </p>
<p>Pretvara li se »skupinica« inicijatora regije iz Osijeka s Branimirom Glavašem na čelu u fenomen masa?</p>
<p>MATO DUNKOVIĆ</p>
<p>Regionalizacija je političko-upravni proces kojim se u funkciji gospodarskog i socijalnog razvoja posebnih ali teritorijalno omeđenih područja uobličuju regije kao posebne teritorijalno-političke zajednice, kao međustupanj između nacionalne i lokalnih zajednica u obavljanju funkcija vlasti i samouprave. </p>
<p>Odatle logički proizlazi da je svaki oblik regionalizacije ekvivalentan, dakle jednako dostojan jer njegova nastojanja idu za tim da stvore temeljne naravne i kulturne povezanosti među njezinim članovima.</p>
<p>Regionalizam označava isticanje ili jačanje pojedinih dijelova neke zemlje na štetu cjeline ili zajednice. On izražava regionalnu ideju: kao ideologiju u djelovanju; ideju i koncepciju kao socijalni pokret; te koncepciju i praksu kao teoretsku bazu za regionalno planiranje.</p>
<p>Inicijativa skupine građana iz Osijeka, s g. Branimirom Glavašem na čelu, da Slavonija i Baranja u sklopu Hrvatske održe i razviju svoju samobitnost i svoj relativni ali ne nevažni integritet, težnju da se razriješi problem pretjerane centralizacije vlasti te konačno da jače ili slabije ali svakako politički i ustavno-pravno značajno ima ovlast sudjelovanja u vršenju onih poslova što ih se Ustavom odredilo kao zajedničke državne poslove, ne može se okarakterizirati kao regionalizam. To je jedan od mnogih oblika koji pokazuju kako »mali čovjek« u hrvatskom društvu biva prepušten na milost i nemilost raznim proizvoljnim tumačenjima pojmova »regionalizacija« i »regionalizam«. </p>
<p>Gotovo svi komentari, objavljeni s novinarskom radoznalošću, okupirali su se samo političkim implikacijama te inicijative, ignorirajući joj stvarne motive. Bila su objelodanjena i »pozivanja na razgovor«, a neki su zbog neslaganja s politikom »izgubili i posao«.</p>
<p>Prebrze reakcije nisu uvijek poželjne; usporeno promišljanje ponekad završava boljim respektiranjem osoba. Znati odgađati može se pozitivno odraziti, može dopustiti situaciji da se razbistri, da sazrije, dakle da se razjasni.</p>
<p>Čini se da u Hrvatskoj svaki političar želi biti »kreativan«, premda njihova prava zadaća nije »stvarati« nego produbiti, pomoći shvatiti i razjasniti sve aspekte zajedničkog vrednovanja regionalizacije te pronaći i predložiti nove pravedne putove razvitka svih regija u Hrvatskoj. Jednoj čisto ljudskoj strukturi odgovara ljudski projekt regionalizacije.</p>
<p>Postoji li zajednička strategija u Hrvatskoj kojom bi se odgovorilo na taj prodor regionalizacije? Pretvara li se »skupinica« inicijatora regije iz Osijeka u fenomen masa? Ta pitanja označavaju i praznine i manjkavosti našega društva i našega djelovanja. Iz te perspektive opravdana je ironija, ali zašto srdžba?</p>
<p>Ne trebamo se prepustiti mentalitetu onih »političara« koji misle da je danas dovoljno ponašati se kako se ponaša većina, i da će sve biti u redu. </p>
<p>Autor je magistar društvenih znanosti iz Osijeka.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Javno se ograđujemo od članka o Hrvatskoj pošti </p>
<p>U Vjesniku od 3. svibnja 2005., u rubrici Otvoreno (Stajališta), objavljen je članak pod naslovom »Tko ubija Hrvatsku poštu« u kojem autor iznosi svoje osobne poglede i osobno mišljenje. Budući da smo bili članovi Uprave HP-Hrvatske pošte, d.d., u razdoblju od siječnja 1999. do svibnja 2003. godine, na koje se autor članka također osvrće, želimo se javno ograditi od njegovih osobnih stajališta koji su izneseni i objavljeni u spomenutom članku, čime je za nas svaka polemika s autorom završena.</p>
<p>IVAN VIDEKA, DIPL. ING.za Upravu HP-Hrvatske pošte, d.d.,od siječnja 1999. do svibnja 2003.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Tek sada na domaćem terenu, igra može početi</p>
<p>Državno odvjetništvo odbacilo je kaznenu prijavu odvjetnika generala Gotovine u kojoj su oni tvrdili da su »brijunski transkripti« krivotvoreni. Vjesnikov komentator Vlado Rajić iz toga zaključuje (Vjesnik, 4. svibnja 2005.): »To znači da je nakon provedene istrage potvrđeno kako je Tuđman svojim vojnim zapovjednicima ipak rekao da 'Srbima treba nanijeti takve udarce da praktično nestanu' te da 'im treba dati put, a jamčiti im tobožnja građanska prava'.« Stvari, međutim, ne stoje tako. To što je Državno odvjetništvo odbacilo kaznene prijave ne označuje i pravnu pravomoćnost određenih pogleda i stajališta u svezi s nekim »kaznenim pitanjem«. Riječ je sada samo o tome da je kazneno gonjenje prebačeno iz nadležnosti Državnoga odvjetništva izravno na privatne podnositelje kaznene prijave. Slijede, dakle, sudski postupci na prvostupanjskoj i drugostupanjskoj razini, itd. Tek nakon završetka tih postupaka znat će se što je »prava istina«. Zaključak: Tek smo sada na domaćem terenu! Igra može početi!</p>
<p>DR. SC. TOMISLAV DRAGUNpredsjednik Hrvatskoga uljudbenoga pokreta</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="13">
<p>Farkaš: otkud Bandiću pravo da premješta Zid boli</p>
<p>»Gdje je bio Bandić kada smo gradili taj zid i nosili cigle iz Ciglane na Črnomercu«, pita se predsjednica Centra Apel</p>
<p>Dok su gradski čelnici u ponedjeljak obilježavali početak radova na spomeniku civilnim i vojnim žrtvama Domovinskog rata na Mirogoju, Inicijativni odbor za izgradnju Zida boli iz 1993., na čelu sa Zdenkom Farkaš, i dalje je izražavao protivljenje premještanju Zida boli iz Selske ulice. </p>
<p> Spomenik se gradi iza upravne zgrade Gradskih groblja, čini ga skup skulptura Dušana Džamonje, a njegovo bi podnožje trebalo biti okruženo ciglama iz Zida boli. Spomenik i uređenje parka oko njega koštat će oko devet milijuna kuna, a trebao bi biti gotov za četiri mjeseca. </p>
<p>U otvorenom pismu Milanu Bandiću Zdenka Farkaš ne pristaje na rušenje Zida i tvrdi da se time »istina o stradanju hrvatskog naroda stavlja pod zemlju, na groblju, u temelje betonskog spomenika, koji je umjetnik Dušan Džamonja smislio... bez suglasnosti mene, kao autora ideje i članova Inicijativnog odbora«. Zdenka Farkaš tvrdi da se radi o namjeri razaranja spomenika, odnosno poruke koju je pronosio Zid boli. </p>
<p>Zamjenik gradonačelnice Milan Bandić rekao je na obilježavanju početka radova da se premještanje spomenika »bespotrebno ispolitiziralo«, te da su prije dvije godine tu ideju podržali svi članovi Inicijativnoga odbora iz 1993. Na tu Bandićevu izjavu Zdenka Farkaš odgovara da u gradnju spomenika na Mirogoju nije uključen nitko iz države te da Bandić to koristi za vlastitu promidžbu.</p>
<p>»Gdje je bio Bandić kada smo gradili taj zid i nosili cigle iz Ciglane na Črnomercu? Kako si može uzeti pravo da gradi spomenik svim žrtvama Domovinskog rata, bez moje i suglasnosti drugih koji su ga gradili«, pita Zdenka Farkaš.</p>
<p> Predsjednik Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, Ivan Pšenica, izjavio je da je Zdenka Farkaš prije dvije godine dala svoju potporu projektu ovoga novog spomenika, te da je u zadnji tren, kad se projekt već napravio, od njega odustala. »Već 13 godina prolazim kraj Zida i gledam kako se cigle raspadaju, a među njima je i ona za mog sina. Svih tih godina nitko nije ulagao u održavanje spomenika, a političari su se za državne blagdane slikali pored njega. Premještanje je bilo nužno, kako bi se očuvao preostali dio opeka«, istaknuo je Pšenica. </p>
<p>No, Zdenka Farkaš u pismu Bandiću navodi da je »za vrijeme mandata ministra Ivice Pančića Savezu udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja dodijeljeno 700 tisuća kuna za trajno zbrinjavanje Zida boli«, no da »ta sredstva do danas nisu trošena«. Napominje da je i Grad Zagreb imao obvezu čuvati i održavati spomenik, »prema Odluci o komunalnom redu«, te da »Zid boli ni u kom slučaju nije mogao biti ruglo, kako ga nazivaju neki pojedinci i interesne grupe«. </p>
<p>Dvanaest godina Zida boli</p>
<p>Zid boli počele su graditi 26. rujna 1993. godine majke poginulih i nestalih branitelja i civila ispred nekadašnjeg sjedišta UNPROFOR-a, na uglu Selske i Ilice. Gradnja Zida boli bila je spontana reakcija na izjavu Tadeusza Mazowieckog, nekadašnjeg izvjestitelja UN-a za ljudska prava, da se »u stvari ne zna prva istina o logorima, zatvorima i ubojstvima«, jer »Hrvati pričaju jedno, a Srbi drugo«. Zbog sustavnog propadanja Zida predviđa se njegovo seljenje. Predlagalo se da se premjesti u Vukovar ili Ovčaru, no prijedlozi su odbijeni jer nisu svi stradalnici iz tih mjesta. Zdenka Farkaš, predsjednica Centra Apel, nekad udruge članova obitelji nestalih i poginulih, predlaže čak da se od opeka iz Zida sazida kapelica ispred zgrade UN-a u New Yorku. Izbor mjesta Zida suzio se na tri lokacije u Zagrebu – kod Crkve Mati slobode na Jarunu, na Mirogoju ili kod Oltara domovine na Medvedgradu. Tako je konačno odlučeno da Zid boli bude na Mirogoju ali će manji dio opeka ostati kao spomen na križanju Selske i Ilice. </p>
<p>Hrvoje Dorešić / Katarina Hrnjkaš</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Žute tablice čuvaju mjesta invalidima</p>
<p>»Ako ste uzeli moje mjesto, hoćete li uzeti i moju invalidnost?« piše na žutim pločama koje su postavljene ispod znaka za parkiranje invalida </p>
<p>Prometne ploče za parkirališna mjesta za invalide dobile su ovih dana i dodatne znakove. Žute ploče na kojima piše »Ako ste uzeli moje mjesto, hoćete li uzeti i moju invalidnost?« trebale bi upozoriti građane da ne parkiraju svoja vozila na mjestima predviđenim za invalide. </p>
<p>»Po nalogu Odjela za promet iz Gradskog poglavarstva, Zagrebačke ceste postavile su dodatne znakove za parkirališta za invalide«, izjavio je Milan Golubić, glasnogovornik Zagrebačkih cesta. »Akciju smo pokrenuli u suradnji s Povjerenstvom grada Zagreba za osobe s invaliditetom, s ciljem da spriječimo građane da zloupotrebljavaju invalidska mjesta«, rekla je Milena Kuhta, načelnica Odjela za promet, iz Gradskog poglavarstva. »Znakovi se postavljaju zadnja dva tjedna pa ćemo vidjeti kakav će to učinak izazvati«, dodala je Milena Kuhta. </p>
<p>Mato Kraljević, direktor Zagrebparkinga, rekao je da ljudi često nepropisno parkiraju na mjestima rezerviranim za invalide. »Paukovi često uklanjaju upravo takva vozila«, dodao je Kraljević.</p>
<p>»Drago nam je zbog postavljanja dodatnog upozorenja na prometne znakove, zato što ljudi nemaju razumijevanja za invalide i ne shvaćaju da nam ta parkirališna mjesta puno znače«, rekla je Mirjana Dobranović, predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida. </p>
<p>»Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi zajedno s Ministarstvom mora, turizma, prometa i razvitka, donijelo je pravilnik po kojem će znak invaliditeta glasiti na osobu a ne na vozilo, kao što je to bilo do sada. Time bi se trebala spriječiti zloupotreba invalidskog znaka«, dodala je Mirjana Dobranović. »Ljudi bi trebali shvatiti da je parkirati 10 metara dalje lakše njima, nego osobama s invaliditetom«, rekla je.</p>
<p>Martina Pauček</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Otvoren višeosjetilni park na Jarunu </p>
<p>Slabovidne i slijepe osobe u ponedjeljak su na Jarunu dobile prvi park u Hrvatskoj po kojemu će moći šetati potpuno opušteno, jer će im sve važne informacije park davati putem osjetila kojima raspolažu. </p>
<p>Unatoč hladnom i kišovitom vremenu, na Velikom jezeru, otvorenju višeosjetilnog parka, vrijednog 3,5 milijuna kuna, okupilo se pedesetak građana, mahom osoba s invaliditetom. Izgradnju parka platio je Grad kao dio Programa za osobe s invaliditetom, a cvijeće i stabla posadio je Zrinjevac d.o.o. </p>
<p>Park je namijenjen prvenstveno slabovidnim i slijepim osobama, no zbog atraktivnog izgleda njime će se šetati svi. U parku su posađene biljke i cvijeće jakih mirisa koji će stimulirati osjetilo njuha. Sadilo se cvijeće žarkih boja kako bi ga vidjeli i slabovidni.</p>
<p> Uz stazu parka koja je popločena crvenim ciglama sve oznake bit će na Brailleovu pismu. U parku će se organizirati edukativne radionice za slijepu i slabovidnu djecu, ali i za građane koji se žele više upoznati s njihovim problemima. </p>
<p>»Radosna sam zbog takvog parka jer ćemo se napokon moći šetati bez straha«, rekla je slijepa djevojka u pratnji psa vodiča.</p>
<p>Tomislav Marinović</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Kamo su nestali tramvajski brojevi</p>
<p>Kamo su nestali tramvaji broj 10 i 16, pitaju se građani, uglavnom oni mlađi, koji se zadube u ZET-ov vozni red dok na stajalištu čekaju tramvaj. U ZET-u doznajemo kako je šesnaestica do 1991. godine vozila od Črnomerca, preko Jadranskog mosta do Zapruđa. Tada je privremeno ukinuta zbog nedostatka vozača, uzrokovanog ratom. ZET je, naime, početkom Domovinskog rata bio prisiljen smanjiti prijevozne kapacitete jer su u obrani domovine bili angažirani i brojni vozači tramvaja. Zbog ukidanja ove linije uspostavljena je današnja autobusna linija broj 109, Črnomerec-Dugave, koja se s vremenom pokazala atraktivnijom pa je tramvaj broj 16 ukinut. </p>
<p>Što se desetke tiče, mnogi priupitani građani smatraju da je upravo desetka bila onaj kobni tramvaj što je ukinut nakon tragične nesreće na mirogojskoj trasi. No, zapravo se radilo o nesretnom broju 13. Nesreća mirogojske trinaestice dogodila se 31. listopada 1954. godine, u njoj je poginulo 19 putnika, a presudom je utvrđena vozačeva krivica. Tragedija se dogodila se pri vožnji tramvaja nizbrdo, od Mirogoja do Gupčeve zvijezde. </p>
<p>Dok je tramvaj ulazio u prvi zavoj vozač je htio uključiti tračničku kočnicu, ali je opazio da ona ne radi. Nastavio je s pokušajima tračničkog kočenja, kočenja ručnom kočnicom uz sipanje pijeska, ali su kola dobila takvu <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> da je svaki pokušaj bio uzaludan. Tramvaj je izletio iz tračnica prema drugoj strani ceste i prevrćući se udario u tri stabla i čelični stup.</p>
<p>Juraj Radonjić, tada tek dječak, sjeća se priče o jednom mladiću koji je iskočio iz tramvaja što je jurio u smrt i tako si spasio život. Tramvaj broj 13 je, naravno, ukinut no 42 godine nakon tragičnog događaja linija broj 13 uvedena je na današnjoj trasi od Žitnjaka do Kvaternikova trga. Tramvaj broj 10, neki se možda i sjećaju, do ranih osamdesetih godina vozio je Zagrebom od Borongaja do Črnomerca i nazad, a zbog uvođenja novih linija ova je linija jednostavno postala suvišnom. </p>
<p>Petra Kostanjšak</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Nova naselja, Vjesnik i Lisinski </p>
<p>U vrijeme Josipa Kolara (1967.-1972.) svoje prve trenutke slave imao je zagrebački Dinamo. Plavi su se najprije plasirali u finale Kupa velesajamskih gradova (1967. ), a dvije godine kasnije na maksimirskom stadionu okupilo se 65.000 gledatelja. Utakmica s tadašnjim klupskim prvakom svijeta, Santosom, u čijim je redovima igrao Pele, završila je neriješeno 1:1. </p>
<p>Bilo je to i vrijeme početka »hrvatskog proljeća« u kojem je Kolar, kao prvi čovjek grada, tražio »ne više sredstava, već da se Zagrebu manje uzima«. Građanima je te, 1968. godine, novost bila trajno mlijeko, topla voda u stanovima na Knežiji i Srednjacima, telefoni u Trnskom. </p>
<p>Godine 1970. počinje izgradnja Mosta mladosti i autoputa Zagreb-Karlovac. Otvorena je Palača pravde u Vukovarskoj. Nakon više najava počeo se graditi Hotel Zagreb - Intercontinental (dovršen 1975).</p>
<p>Veliki politički skup na glavnom gradskom trgu održala je Savka Dapčević Kučar, dok su se 23. studenoga 1971. masovnim štrajkom oglasili i zagrebački studenti. Nakon 21. sjednica SKJ, održane u Karađorđevu, promijenio se život mnogim našim sugrađanima. Gradski komitet je »u sklopu svenarodne društvene akcije pokrenute Pismom Predsjednika SKJ izrazio iskrenu nadu da će drug Kolar uviđajući ispoljene slabosti ubuduće naći odgovarajuće mjesto u društveno-političkom životu«. Na mjestu prvog čovjeka grada zamijenio ga je Ivo Vrhovec (1972.-1978). </p>
<p>U vrijeme njegova mandata dovršena je, nakon dvanaest godina izgradnje, dvorana Vatroslava Lisinskog (1973). Grad se širio prema jugu. Gradilo se novo naselje Dugave, a prvi stanari uselili u »mamuticu« u Travnom. Svečano je otvoren Vjesnikov neboder. Zamišljen 1954., započet 1961., pod krovom je bio 1963., a otvoren 1976. Godinu kasnije položen je i kamen temeljac za novi RTV dom u Trnju.</p>
<p> U vrijeme Vrhovca Zagreb dobiva »atomskog susjeda« u Krškom, a njegov će mandat obilježiti i dvije velike prometne nesreće. Najprije je 30. kolovoza 1974. na Glavnom kolodvoru iskočio iz tračnica međunarodni vlak iz Dortmunda, pri čemu je poginuo 151 čovjek, a u rujnu 1976. u zrakoplovnoj nesreći nad Vrbovcem poginulo je 170 ljudi.</p>
<p>Miroslav ŠašićAutor je profesor povijesti</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Dodijeljene nagrade za Europu u školi</p>
<p>Na Dan Europe, u ponedjeljak, u Europskom su domu dodijeljene nagrade za najbolje radove stigle na natjecanju »Europa u školi«, što ga je pokrenulo Vijeće Europe. </p>
<p>U projektu pokrenutom povodom proglašenja 2005. Europskom godinom građanstva u obrazovanju, sudjelovale su u Hrvatskoj 144 osnovne i 85 srednjih škola, te dva veleučilišta. </p>
<p>Među nekoliko prvonagrađenih radova u različitim kategorijama, nalazi se i pjesma koju je napisalo pet učenica Osnovne škole Švarča iz Karlovca. »Dobili smo temu 'Zvijezde svima isto sjaje' i tako se rodio 'Zvjezdani rap' koji pjevamo na tri jezika«, pričaju Karlovčanke Danijela i Anamarija. </p>
<p>Hrvatska je jedina od 36 zemalja sudionica, koja se, osim likovnim i literarnim, predstavile i glazbenim izričajem.</p>
<p>Početak Europske godine građanstva u obrazovanju, koji se obilježava u svim zemljama članicama Vijeća Europe, proglasio je Radovan Fuchs, pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i športa, rekavši: »Naučivši biti demokratski i tolerantni građani, mladi će nam pomoći da živimo u modernom demokratskom društvu«. </p>
<p>Ružica Jakešević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="19">
<p>Vjesnik s likovnom rasprodan već prije osam ujutro</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Gotovo svi primjerci Vjesnika, uz koje su čitatelji besplatno dobili prvi svezak Hrvatske likovne enciklopedije, u Zagrebu su rasprodani već u ponedjeljak ujutro, između 6 i 8 sati! Poslije 8 sati Vjesnik se mogao kupiti još samo na nekim kioscima u užem središtu grada. Građani su svoj primjerak Vjesnika i prvog sveska Enciklopedije najviše kupovali u ranu zoru, već oko 7 sati, prije ili tijekom odlaska na posao.</p>
<p>Prodavačica u kiosku na uglu Badalićeve i Ozaljske rekla nam je da su je neki Zagrepčani još u nedjelju navečer molili da im u ponedjeljak sačuva primjerak Vjesnika i enciklopedije. Umirovljenik Franjo Smiljan, nakon obilaska više kioska na Trešnjevci, oko 8 je sati Vjesnik napokon našao baš na tom kiosku. »Obišao sam već nekoliko dućana i kioska - Vjesnik je posvuda bio rasprodan«.</p>
<p>I u kiosku na tramvajskoj postaji na uglu Savske i Hebrangove kazali su nam da je Vjesnik planuo već prije 8 sati. »Danas su svi tražili i kupovali Vjesnik, čak i oni koji dosad uopće nisu kupovali novine«, dobacila je prodavačica.</p>
<p>U užem središtu grada Vjesnik se najviše prodavao između 8 i 9 sati. Prodavači u kioscima objasnili su nam da se baš u to vrijeme na Trgu bana Jelačića prodaje najviše novina, jer svi lokali i tvrtke u tom dijelu grada uglavnom rade tek od 9 sati. I studentica Sandra Jurica na Trgu je kupila Vjesnik kako bi besplatno dobila prvi svezak Likovne enciklopedije. »Novi Vjesnik vrlo je zanimljiv i kvalitetan, a akcija s besplatnim primjerkom Enciklopedije zbilja je odlična«, rekla nam je Jurica i dodala da će kupiti – sve sveske. »Mislim da je vrlo vrijedno imati sve sveske te vrijedne stručne literature, a kupit ću ih po vrlo pristupačnim cijenama«.</p>
<p>U nedjelju navečer u sat vremena Vjesnik i HLZ besplatno su čitateljima podijelili 1000 primjeraka Vjesnika, prvog sveska Hrvatske likovne enciklopedije i Hrvatskog bibliografskog leksikona. Obje knjige i Vjesnik podijeljeni su u 20 sati u knjižari HLZ-a u Frankopanskoj 26. Već sat vremena prije otvaranja knjižare, red u Frankopanskoj bio je dug oko 200 metara, sve do sredine Dalmatinske ulice iza ugla. Ova Vjesnikova akcija trajat će idućih osam tjedana – svakog će ponedjeljka čitatelji uz naš dnevnik moći, po cijeni od 39 kuna, kupiti jedan primjerak Hrvatske likovne enciklopedije. </p>
<p>Obavijest čitateljima </p>
<p>Zbog golemog zanimanja hrvatske javnosti za akciju Vjesnika i Hrvatskog leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, redakcija Vjesnika sa zadovoljstvom obavještava sve zainteresirane čitatelje koji su u ponedjeljak ostali bez svoga besplatnog primjerka prvog sveska Hrvatske likovne enciklopedije, da će u najkraćem mogućem roku osigurati tiskanje novih primjeraka. O načinu njihova preuzimanja čitatelji će biti pravodobno obaviješteni, a Vjesnik unaprijed zahvaljuje na razumijevanju i strpljenju. </p>
<p>Također, zbog brojnih poziva Vjesnikovih pretplatnika možemo im poručiti da se ne brinu. Svi će pretplatnici, naime, primjerke prvoga besplatnog sveska Hrvatske likovne enciklopedije uskoro dobiti – na svoje kućne adrese.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Šibenčani ugodno iznenađeni</p>
<p>ŠIBENIK</p>
<p> – »Ne vjerujem da bih enciklopediju kupila u knjižari, ali kad je besplatna, dakako da me veseli. Nakon desetljeća kupovanja Vjesnika, lijepo je što ste se sjetili nagraditi svoje čitatelje«, kazala nam je šibenska umirovljenica Marija Gracin koja po svoj primjerak Vjesnika već godinama odlazi na kiosk »Tiska« na šibenskoj tržnici. Prodavačice u šibenskim prodavaonicama ističu pak da su kupci u ponedjeljak bili vrlo ugodno iznenađeni kada su im uz primjerak našega Vjesnika uručile i prvi svezak Hrvatske likovne enciklopedije. Prva je reakcija Šibenčana bila: »Jel' to triba platit?«. »Danas sam mogla otići kući bogatija jer sam bez ikakvih problema mogla kupcima naplatiti knjigu 25 kuna, kao što to čine druge medijske kuće«, nasmijala se prodavačica Vilma Stojanov. [A. R.]</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>U Opatiji novine kupovali i stranci </p>
<p>RIJEKA</p>
<p> – Vjesnik je u ponedjeljak već u ranim jutarnjim satima u Rijeci i Opatiji bio posve rasprodan! Pritom je zanimljivo napomenuti da su ga u Opatiji kupili čak i neki strani gosti ranoranioci, jer su vidjeli da uz naše novine mogu dobiti i privlačan luksuzni suvenir – prvi dio Hrvatske likovne enciklopedije! [D. H.]</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Osijek na nogama već i prije zore!</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> – Brojni su Osječani u ponedjeljak u ranim jutarnjim satima pohitali na kioske kako bi kupili svoj primjerak Vjesnika . Međutim, svi oni koji su po novine došli već poslije 6.30 sati ostali su – kratkih rukava. Kako doznajemo od prodavačica u kioscima u središtu grada, svi pristigli primjerci Vjesnika, zajedno s besplatnim prvim sveskom Hrvatske likovne enciklopedije, razgrabljeni su već oko 6.15 sati! U najpopularnijem kiosku »Tiska«, onome na osječkom Trgu slobode, primjeraka Vjesnika bilo je samo do 6.30 sati, a neki zainteresirani kupci čak su nestrpljivo dočekali prodavačice ispred kioska da ga otvore u 6 sati. [M. S.]</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Oduševljenje i rekordi u Splitu</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Vjesnik s besplatnom Hrvatskom likovnom enciklopedijom u ponedjeljak je ujutro, već do 9 sati, »planuo« na svim splitskim novinskim kioscima i u trgovinama s dnevnim tiskom. Na prodajnim mjestima u središtu Splita, primjerak Vjesnika više tražio se već od 8 sati.</p>
<p>Premda je potražnja za našim dnevnikom - još od izmjene formata i izgleda sredinom ožujka - u gradu Splitu znatno povećana, ovakva prodaja i u ovako rekordnom vremenu, kazali su nam iznenađeni zaposlenici u splitskim kioscima, dosad još nikad nije zabilježena. [I. D.]</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Vjesnik planuo i u Dubrovniku </p>
<p>DUBROVNIK</p>
<p> – Već nakon 10 sati ujutro u Dubrovniku je bilo gotovo nemoguće pronaći Vjesnik. Štoviše, već i prije devet sati na svim kioscima na Stradunu prodani su svi primjerci Vjesnika , a brojni Dubrovčani koji nisu uspjeli kupiti naše novine, u telefonskim pozivima našemu dopisništvu raspitivali su se kako mogu doći do svoga primjerka prvog sveska Hrvatske likovne enciklopedije. Mnogi od njih predlagali su nam da u idućih nekoliko dana iznova na kioske donesemo prvi svezak ovoga vrijednog izdanja Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Prijedlog je - prihvaćen. [A. H.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="25">
<p>Palača kulture za 21. stoljeće </p>
<p>Palače kulture postala je sjedištem triju važnih institucija: Mađarske nacionalne filharmonije, Nacionalnoga baletnog ansambla i Muzeja Ludwig za suvremenu umjetnost</p>
<p>Sa svojom prekrasno projektiranom koncertnom dvoranom Palača kulture postala je omiljeno mjesto posjeta i susreta</p>
<p>U svjetlu mađarske kulturne politike koju je moguće sažeti u već niz puta i službeno izrečenom stavu da »za mađarsku kulturu Mađarima ništa nije preskupo« ove je godine ostvarena prva etapa velikoga projekta u koji je bila uključena i izgradnja Palače kulture.</p>
<p> Zgrada je otvorena 15. ožujka (usput rečeno izložbom »L´énigme de la modernité« u suradnji s pariškim Centrom Georges Pompidou, koja je prije toga bila postavljena u Zagrebu), samo nekoliko dana prije početka najveće mađarske godišnje glazbene manifestacije, Budimpeštanskog proljetnog festivala.</p>
<p> Smještena uz obalu Dunava, blizu novoizgrađenog Nacionalnoga kazališta, Palača kulture pokazala se odmah po otvaranju kao prostor od dalekosežne važnosti ne samo za budućnost festivala, nego i za budimpeštanski kulturni život uopće.</p>
<p>Pogotovo zbog velike koncertne dvorane s kojom Mađari danas mogu konkurirati najprestižnijim svjetskim glazbenim centrima i koja pruža upravo onakav koncertni prostor kakav im je potreban za 21. stoljeće. </p>
<p>Budimpešta ne oskudijeva u koncertnim dvoranama: kultno mjesto budimpeštanskoga glazbenog života već je više od stotinu godina velika dvorana glazbene akademije Ferenc Liszt. Golema dvorana Kongresnoga centra, s otprilike tri tisuće mjesta, socijalistički je produkt i simbolizira dvadeseto stoljeće. Nova koncertna dvorana u Palači kulture, s kapacitetom od 1600 do 1800 mjesta (ovisno o promjenama pozornice, koja se može postaviti u nekoliko veličina) idealno je mjesto za održavanje simfonijskih koncerata, što je za ovogodišnji Budimpeštanski proljetni festival bilo od najveće važnosti. Praktički svi simfonijski koncerti prebačeni su u Palaču kulture. </p>
<p>Smještena samo nekoliko tramvajskih stajališta od najstrožega peštanskog centra, Palača kulture sa svojom je prekrasno projektiranom koncertnom dvoranom postala omiljeno mjesto posjeta i susreta, simbolizirajući u isto vrijeme otmjenost i pristupačnost prostora predviđenog za najelitnije umjetničke sadržaje.</p>
<p> Istinski smisao za kulturne vrijednosti prepoznaje se i u spremnosti najodgovornijih snaga današnjega mađarskog društva da odvoje zamašan novac.</p>
<p> Niz pojedinosti, počevši od samoga načina financiranja gradnje, govori u prilog toj tvrdnji. Budući da država, u kratkom roku predviđenom za izgradnju Palače kulture, nije mogla sama financijski pokriti sve troškove, ušlo se u projekt državnog ulaganja uz pomoć privatnih fondova, pa se uštedjelo na ekonomskom planu i osiguralo traženu svotu unosom svježeg kapitala.</p>
<p> Mađarska država obvezala se da će isplaćivati anuitete za ta sredstva u sljedećih trideset godina. Takav oblik javno-privatnog partnerstva tip je financijske konstrukcije vrlo rasprostranjen u zapadnoj Europi.</p>
<p> Budimpeštanska Palača kulture projektirana je po uzoru na onaj tip višenamjenskog kulturnog prostora koji je, što se koncepta tiče, proizašao iz pariškoga Centra Pompidou. </p>
<p>Osjećaj za drugačiju artikulaciju kulturnog življenja čovjeka današnjice prepoznaje se u unutrašnjoj strukturi i rasporedu prostora. Prvotna zadaća Palače kulture ispunjena je ipak činjenicom da je ona danas postala sjedištem triju važnih budimpeštanskih kulturnih institucija: Mađarske nacionalne filharmonije, Nacionalnog baletnog ansambla i Muzeja Ludwig za suvremenu umjetnost.</p>
<p> Pa ako je za projekt cijele zgrade najvažnija, dakako, bila skupina mađarskih arhitekata (Zoboki, Demeter i Partners Architects Practice), u koncertnoj dvorani posebno se pazilo na kvalitetu akustike, te su u tome pitanju angažirani najveći svjetski stručnjaci. Savršena akustika velike dvorane djelo je američke kompanije za akustički dizajn ARTEC i njezina ravnatelja, inženjera akustike Russella Johnsona.</p>
<p> Dvorana je smještena u samom srcu zgrade i tako izolirana da u nju ne dopire nikakav zvuk izvana, što je osnovni preduvjet za kvalitetu akustičkog prostora iznutra. Riječju, dvorana ljepotom izrade u prirodnom drvu i s pomičnim akustičkim pločama, također u bojama prirodnih elemenata, pravo je čudo elegancije i funkcionalnosti.</p>
<p> Danas se u svijetu zasigurno može ubrojiti među najljepše, akustički najbolje i najmodernije opremljene koncertne prostore.</p>
<p>Bosiljka Perić Kempf</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>»Vjerenica mača« napokon u albumu </p>
<p>Zbog crtanja karikatura, stripova i ilustracija Andriju Maurovića su izbacili s Akademije likovnih umjetnosti, jer kruta sveučilišna pravila takvo što nisu dopuštala</p>
<p>Potražite svi sutrašnji broj jer ćete u njemu naći vrlo zanimljivu i senzacionalnu stvar koja će vas iznenaditi – to je objavio zagrebački dnevni list Novosti 11. svibnja 1935. godine. Idućega dana u tim su se novinama pojavile prve dvije pasice stripa »Vjerenica mača« velikana hrvatskoga, ali i svjetskoga stripa Andrije Maurovića.</p>
<p> Taj se datum, 12. svibnja, uzima kao vrijeme rođenja hrvatskoga stripa, a »Vjerenica mača« prvim hrvatskim stripom. Ove godine hrvatski strip, sa svim svojim usponima i padovima, »slavi« 70. godinu života. </p>
<p>»Vjerenica mača«, za koju je scenarij napisao Krešimir Kovačić, sin hrvatskoga književnika Ante Kovačića, objavljivana je kontinuirano u Novostima, no nikada taj strip nije zaživio ukoričen kao album, odnosno grafička novela. U povodu obljetnice toga se posla prihvatio Vjeko Đaniš, glavni urednik i pokretač Kvadrata – časopisa za strip, posvećenog teoriji stripa. </p>
<p>»Začuđujuće je kako je dobro rađen taj prvi hrvatski strip, a prvim se smatra jer posjeduje sve kvalitete današnjega stripa, iako se i prije pojavljivalo nešto što bi se moglo smatrati stripom«, kaže Đaniš. Tijekom ove godine album bi se trebao pojaviti, no Đanišu predstoji i »muka« oko dobivanja autorskih prava koja se, kao i za ostale Maurovićeve stripove, nalaze u rukama Grada Zagreba, odnosno Gradskoga ureda za upravljanje imovinom.</p>
<p> Ni danas strip kao umjetnost nije dovoljno cijenjen, no u Maurovićevo je doba situacija bila zaista teška. Zbog crtanja karikatura, stripova i ilustracija Maurovića su izbacili s Akademije likovnih umjetnosti, jer kruta sveučilišna pravila takvo što nisu dopuštala. </p>
<p>Kao začetnike hrvatskoga stripa treba svakako istaknuti i crtača Waltera i scenarista Norberta Neugebauera. Za razliku od realističnog Maurovića, Neugebaueri su se uglavnom okrenuli stripu za djecu i dok je Norbert pisao u stihovima i rimama, Walter se crtežom primaknuo onomu Disneyevu. Braća su pokrenula časopis Veseli Vandrokaš, a potom i Zabavnik, koji se ugasio 1945. godine, kada je hrvatski strip pretrpio jedan od težih udaraca. Državne strukture strip su proglasile »kapitalističkom tvorevinom koja kvari mladež« i zabranile ga na pet godina. </p>
<p>Početkom 50-ih kao strip autor pojavljuje se i novijim generacijama poznati i popularni Ivica Bednjanec, koji i danas crta stripove za Modru lastu. Jedan od velikih hrvatskih stripovskih autora je i Jules Radilović, koji je postao i počasnim građaninom Tarzan Cityja, gradića u SAD-u, zahvaljujući oduševljenju koji je u stanovnika izazvao njegov crtež Tarzana. </p>
<p>Cijeli niz autora koji se 70-ih godina okupljaju oko Novoga kvadrata, hrvatskomu je stripu dao novi polet. Prije svega to su Mirko Ilić, Igor Kordej, Ninoslav Kunc, Joško Marušić, Krešimir Zimonić, Krešo Skozret te pokojni Emir Mešić i Radovan Devlić. Velik prinos hrvatskomu stripu dao je i prerano preminuli Edvin Biuković.</p>
<p> Danas je pak strip scena u Hrvatskoj življa no ikada, a svakako treba spomenuti Dubravka Matakovića, Danijela Žeželja, Štefa Bartolića, Darka Macana, Dušana Gačića, Gorana Sudžuku, Esada T. Ribića, Niku Baruna, Roberta Solanovića...</p>
<p>Božidar Trkulja</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Pred zidom matematike i fizike </p>
<p>To pretjerivanje, to natjecanje u idolatriji , isticanju natprosječnosti nekoga iz prošlosti, naglašava na neki način prosječnost našega vremena</p>
<p>Ima jedan vic o radnom učinku radnika koji grade kameni zid: ein Stein (jedan kamen)</p>
<p> – zwei Bier (dva piva). Odabrao sam ga kao uvodnu rečenicu zato što se u njemu pojavljuju dva pojma bitna za ovaj tekst, jedan s početka, a drugi s kraja istoga. To su Einstein i pivo.</p>
<p> Ova je godina naime u Njemačkoj proglašena godinom Alberta Einsteina u povodu stote godišnjice objavljivanja njegove teorije relativnosti. Bezbrojni članci u svim mogućim vrstama tiskovina, plakati sa šareno otisnutim mislima ili citati istaknuti na važnim javnim zgradama zapljuskuju nas već od početka godine.</p>
<p> Objavljene su i biografije, a sigurno ima i na televiziji puno toga, no kako je nemam, ne mogu sa sigurnosti posvjedočiti. I to je sve u redu, no kada sam vidio plakat za izložbu na kojem je pisalo »Albert Einstein – inženjer svemira«, učinilo mi se da su malo ipak pretjerali. Nisam vjernik, ali ako postoji, inženjer svemira je u svakom slučaju jedan drugi. To pretjerivanje, to natjecanje u idolatriji , isticanju natprosječnosti nekoga iz prošlosti, naglašava na neki način prosječnost našega vremena. Možda se opravdanje tolike neumjerenosti može tražiti i u tome da Njemačka svakako želi prigrliti natraga onoga koga se odrekla. Postoje i druga objašnjenja, kao na primjer autor jednoga članka u novinama (na žalost, više ne znam u kojim, ali sigurno nisam izmislio) nada se kako će isticanje Einsteina kao uzora možda potaknuti neko dijete prepušteno lošem obrazovnom sustavu i materijalističkim vrijednostima da ipak krene njegovim putem.</p>
<p> Ne znam kako to ide kada odlučiš biti genij, da li čovjek može uspjeti u tome sve po onoj »sve se može kad se hoće«. </p>
<p>Što se tiče novina i njihovih specijalnih izdanja posvećenih slavljeniku, i sam sam ih pun entuzijazma dosta nakupovao nadajući se da ću preko popularno pisanih i bogato ilustriranih članaka uspjeti shvatiti teoriju relativnosti. U stvari nisam otišao puno dalje od onoga što sam već i prije preko isto tako popularno pisanih tekstova mutno shvatio. Iako sam imao čvrstu volju dublje ući u te čarolije kojima se genij bavio, pred zidom matematike i fizike ostao sam stajati potpuno bespomoćan. Tako sam se prepustio onom što svi mi prosječni možemo od Einsteina shvatiti, njegovoj biografiji, njegovim komentarima o događajima u vremenu u kojem je živio, njegovim mislima o općenitim stvarima.</p>
<p> Mnoge od njih otisnute su na plakatima kojima je oblijepljen Berlin, kao na primjer »da bi bio sretan, moraš imati cilj u životu«, no kada to stoji na zidu predgrađa u kojem je više od 20 posto ljudi nezaposleno, dobiva malo grotesknu notu. Na uredu kancelara istaknuto je velikim crvenim slovima »Vlada služi narodu, a ne narod vladi«, što je točno, ali djeluje kao cinična opaska za vladu koju potresaju skandali i koja je iako socijalistička, potpuno pokleknula pred ipak vjerojatno neumitnim, tvrdim kapitalističkim zakonom tržišta.</p>
<p> U stvari, ne bi trebao gledati na stvari tako negativistički. Naravno da je Albert Einstein zaslužio da ga se slavi jer je jedan kamen na kojem počiva ne samo suvremena znanost nego i naša današnja duhovnost. Osim toga, jubileji su dobra prilika da se popije pivo-dva.</p>
<p>Lovro Artuković</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Oslobađanje fotografije </p>
<p>Ritam povremene bliskosti, raskalašenost koju treba znati dozirati i sjetna nagnuća vrhunac su Nádaseva romana atmosfere </p>
<p>Trenutak u kojem se otvaraju dva zatvarača ipak povezuje</p>
<p> – rečenica je izgovorena među ljubavnicima dok pregledavaju fotografije pod budnim okom sluškinje, koje se zajedno s njezinim uhom smjestilo na ključanici. Isti ti ljubavnici u drugoj će prilici pripaziti da se ne spuste na mravinjak, a djeva će izgubiti šešir padajući u nesvijest tek ukoliko očekuje da će ga netko uspjeti pokupiti i donijeti. Zna i tko. Pitanje je samo koliko je to stvarna slika, a koliko njezin umišljaj. </p>
<p> Poslije svih zbivanja i umišljaja, stvarnost je fotografija i na njoj zaleđena slučajnost, prolaznost, namješteni pojedinačni i skupni portreti, atmosfera kao slutnja, par kao sjena u izmaglici, cvijeće, još cvijeća te, i, & uvijek plavo nebo. Ono se plavi na svom stabilnom mjestu poslije nevremena, noći, poslije nesvijesti, samoizolacije, ukradenih intimnosti, u mislima zaljubljenih ili napuštenih; nebo je u tišini noći i u pogledu budućeg mrtvaca, opće, sveprisutno, plavo… kombinirano s neizgovorenom mišlju ili očekivanom budućnošću, nebo zatvoreno u sliku. </p>
<p> Nakon stresa doživljenog u letećem balonu Kornelija, zaručnica izvjesnog baruna i ljubavnica čovjeka kojeg tituliraju princem, odlazi u sanatorij. Ona je mlada plemkinja koja računa s tuđim novcem u vlastitoj strasti: fotografije ili putenosti? Svejedno, jer sve vrijedno čuvanja ostat će na slikama. Slike su uvertira i pečat svakog zbivanja. Fotoaparat je Kornelijina ovisnosti o stvarnosti. Junakinja sama o sebi izgovorit će kako nije tako dobro odgojena koliko znatiželjna. Sve je iza objektiva: umekšano, podcrtano, uopće postojeće. Objektiv, ma koliko bio privid, uistinu je zid. S koje strane zida je svijet? S one s koje zbivanja promiču ili s one s koje se ta zbivanja bilježe? </p>
<p> Fotografkinja uvijek može izabrati obje strane stvarnosti, biti s obje strane objektiva. Pomak u reakciji fotografske ploče i namještena stvarnost idu zajedno. U nju se uvijek može intervenirati svojom prisutnošću ili odsutnošću. Objektiv je činjenica koja fotografkinju čuva od svijeta ili s njim vezuje, to je zid s vratima. Vrata su strast kroz koja se prelijeva njezina stvarnost, sablazan ili iskrenost? Komentatora je uvijek dovoljno da se nađu različita razmišljanja. </p>
<p> U kratkom romanu »Divna povijest fotografije« Péter Nádas sve će svoje likove izvesti na plesni podij i pustiti ih da mjerom svoje umješnosti, snalaženja ili bijega otplešu quadrille. Ritam povremene bliskosti, raskalašenost koju treba znati dozirati i sjetna nagnuća za koja treba više plesnih susreta, vrhunac su Nádaseva romana atmosfere. Djelo je to u kojem je autor rabio tekstove nekolicine poznatih pisaca koje spominje u posveti. </p>
<p>Šteta što se među njima nije našla Marguerite Duras, autorica čiju nijednu repliku Nádas nije imao potrebu posuditi, ali o čijoj bi atmosferi imao mnogo toga »priznati«. Možda jednu sasvim znakovitu repliku: »Slika uvijek prethodi tumačenju. Ne daje ono što ne želite. Riječi dolaze tek poslije i zbog toga imate želje.« Kao što i sloboda imao smisao samo za one koji je hrabro prihvaćaju u životu. Ma kako je autor podijelio onima koje mu je nužno izvesti iz atmosfere vremenskih i emocionalnih ne/pogoda. </p>
<p>Grozdana Cvitan</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Ča je, Orson Welles?</p>
<p>Zbirka naslovom nedvosmisleno upućuje na svoje tematsko uporište, ali posredno izaziva zanimanje za ono što se u prispodobljavanju dvaju jezika i medija događa</p>
<p>Knjiga pjesama Drage Orlića Filmski versi (Urednik: Kruno Lokotar. Predgovor Renato Baretić. Pogovor Nada Gašić. Naslovnica: Melina Mikulić, AGM, Zagreb, 2005.) naslovom nedvosmisleno upućuje na svoje tematsko uporište, ali posredno izaziva pažnju i zanimanje za ono što se u prispodobljavanju dvaju jezika i medija događa. Što se može dogoditi, otvara li se u njihovu susretu, sudaru i prožimanju, neki drugi prostor izvan kadra, ili: ide li se do »posljednjeg značenja«, neprovjerenog mjesta jezika. </p>
<p>Naravno, pitati se o tomu prije čitanja, i poslije njega, više je vlastita projekcija čežnje za prostranstvima koje nikad potrošeni govor poezije provocira, traži, izaziva i žudi. Sretni smo kad smo njime okrznuti, zahvaćeni tek najavom, špicom ili glazbenom postavom, jer uvijek započinjemo iz mraka i zatječemo se u njegovu prostoru dok film traje. Gledatelju je tek odgonetnuti likove i uloge, priču u kojoj se zatekao, prepoznati situacije, naći se u jeziku i progovoriti, potvrditi ili barem, naznačiti svoju prisutnost u moru/mrmoru glasova, govora, jezika. </p>
<p>Lirski subjekt/komentator u knjizi pjesama Drage Orlića Filmski versi započinje, dakle, od filma koji je »kradljivac emocija i suza, rijeka suza«. Započinje od alkemije filma, jer se uzda u njegovu djelotvornost liječenja od siromaštva, obogaćivanja i razbuktavanja strasti. »Pjesmaricu« posvećuje onima koji su pedesetih i šezdesetih godina zadnjeg stoljeća prošlog milenija bili ovisnici o filma. Međutim, uz tu opću dimenziju savezništva sa sličnima, knjiga ima i intimnu posvetu, adresirana je, ili se vrti za članove filmskog kluba Jelen (8 mm filmska kamera, drveni stativ, Pula, 2x8 filmska vrpca, montažni stol – rekviziti su njihovih uspomena) i za one koji su uživali u ponovljivosti filma i deset, petnaest puta za redom gledali isti film. </p>
<p>Repertoar je, s jedne strane, odredio emocionalnu narav knjige, ali, s druge strane, on zrcali ne samo autorov estetski (filmski) ukus nego i njegov emocionalni psihogram (Prošlog ljeta u Marienbadu, Posljednja obala, Put u raj, Jedan čovjek i jedna žena, Plesala je samo jedno ljeto, Most na rijeci Kwai, Put u Indiju...). Naslov filma, koji je i naslov pjesme, uokviruje na različite načine riješenu »priču filma« i »priču pjesme«: podaci, činjenice, maksime, ironični komentari, vrednovanja imena, stavovi, izreke, napomene, lascivnost, erotičnost – potpomažu da se emocionalna jezgra pjesme još jedanput iskrene, provjeri i prepusti je se nakon toga gledanju, promatranju i uživanju.</p>
<p>Montaža dvaju jezičnih slojeva (matične čakavštine i štokavskog jezičnog standarda), koji su u neprekidnom međusobnom dijalogu, stanju provociranja i komentiranja, neposredne proizvodnje (prizora, scene) i supostavljenog titla, štokavskog dodatka, komentara potpomažu održavanju iluzije o ponovljivosti priče i njezine paradoksalne prisutnosti u odsutnosti i obrnuto, odsutne prisutnosti. Pjesnik je nadomak vlastitom filmu, dodavanja glasa ili bar onomatopeje kad je već na djelu »disperzija duše, ugodan osjećaj spektra raznobojnih zraka«.</p>
<p>Razumljivo da je čakavštini pripala »glavna uloga«, jer se govori iz pamćenja, kao središta lirskog, dok je štokavštini dodijeljeno da nas uvede u svijet »kolektivne memorije«, gdje nas autor ostavlja da »sami kreiramo vlastitu galaksiju emocija« (Nada Gašić), upućujući se sam istodobno u svijet intimne identifikacije. Upravo na mjestu procesuiranja vlastite prošlosti i čakavštine kao moćnog univerzuma, na jednoj strani, i intervencije štokavskim standardom, ironijom i odmakom kao načinom da se izađe iz dvorane uspomena, zrcali se i jezik »filmskih versa«. </p>
<p>Grozdana Cvitan</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="30">
<p>Bez Hajduka u idućoj sezoni? </p>
<p>Komisija za licenciranje Hrvatskoga nogometnog saveza splitskim »bijelima« još nije dala zeleno svjetlo </p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Komisija za licenciranje HNS-a nije dala zeleno svjetlo Hajduku za nastupanje u idućoj sezoni na hrvatskoj i međunarodnoj sceni. Splitski klub nije ispunio više uvjeta, a radi se o neplaćanju igrača, zatim o problemima stadiona i o nedostatku potvrde Policijske uprave splitsko-dalmatinske glede sigurnosnih mjera na stadionu. Sigurno da će Hajduk ubrzo ispuniti uvjete, pa će i ova vijest postati samo jednodnevno strašilo za ptice. Odnosno, mobilizirat će sve da se svi zahtjevi što prije ispune. </p>
<p>Što se, pak, dugova tiče, još četvorica prvotimaca, Pralija, Turković, Đolonga i Balić, ne žele potpisati priznanicu kojom se potvrđuje iznos klupskoga novčanog duga igračima. </p>
<p>»Istina je da nismo dobili licencu, kao i da četvorica grača ne žele potpisati dokument o dugu. No, sve su to administrativni problemi i riješit ćemo ih vrlo skoro«, kazao je direktor kluba Fredi Fiorentini. </p>
<p>U ponedjeljak oko podneva ova su četvorica neposlušnih prvotimaca bili na sastanku sa čelnicima kluba, dogovorili su sve uvjete te možemo zaključiti da će po pitanju novčanog duga sve biti u redu. </p>
<p>Dio Hajdukovih problema oko licenciranja stvar je Javne ustanove, gradske tvrtke koja se brine o održavanju sportskih objekata. Ujedno treba dodati da zapinje i oko uređenja stadiona za prijateljsku utakmicu Hrvatska – Brazil. Vrijeme prolazi, a još ništa konkretno nije napravljeno, pogotovo ne po pitanju novog semafora. Naime, dogovoreno je da na poljudsku ljepoticu za ovaj mega spektakl treba instalirati novi semafor. S obzirom na to da se radi o izdašnoj investiciji, potreban je i javni natječaj, koji još nije raspisan. Tek se doznaje da postoje tri zainteresirane tvrtke za postavljenje semafora, a raspon ponuda je od četiri do devet milijuna kuna. </p>
<p>U utorak će delegcija brazilskog saveza zajedno s generalnim tajnikom HNS-a Zorislavom Srebrićem razgovarati sa čelnicima Grada Splita te obići hotele i stadion. Uglavnom, vrijeme prolazi i trebali bi se zasukati rukavi kako bi se ispunili dogovoreni uvjeti za organizaciju utakmice, pa da Split ipak vidi Brazilce... </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Sezona bez naslova u kupu za nas je upropaštena </p>
<p>RIJEKA</p>
<p> – Na Kantridi smišljaju kako nakon dva gostujuća poraza, u Zaprešiću i Varaždinu, popraviti raspoloženje, podignuti glave te u srijedu dočekati Hajduk u prvom finalnom ogledu Hrvatskoga kupa. Složen je to zadatak za riječke »bijele« i njihova stratega Elvisa Scoriju, koji realno tvrdi da su još daleko od naslova. Istina, računica još obećava, ali činjenice obeshrabruju, jer momčad nije iskoristila ponuđeno - prvi je puta ove sezone doživjela dva uzastopna poraza, a primila je čak šest pogodaka. S trenerom se slaže i najbolji strijelac lige Tomislav Erceg, čija je ocjena ujedno bojni poklič suigračima: »Moramo osvojiti kup!« </p>
<p>»Nitko osim nas samih nije kriv za propušteno. Sada sve snage moramo usmjeriti na kup, jer će cijela sezona za nas biti promašaj ako propustimo tu priliku. Činjenica da ni Hajduk nije u sjajnoj formi ne smije nas smekšati. Očekujem pune tribine, bučno navijanje i našu motiviranost. Ne sumnjam da ćemo dati sve od sebe, a nadam se pobjedi. Čak i minimalna pobjeda, ali bez primljenog pogotka, mogla bi biti jaki adut za uzvrat u Splitu«, dodao je Erceg. Sudeći po prodaji ulaznica, Kantrida će u srijedu biti puna. </p>
<p>Igrači svojim vjernim navijačima Armadi, koja slavi 18. rođendan, žele dati najdraži dar - pobjedu. Nakon što su Armadini predstavnici polaganjem vijenca na spomen-ploču na stadionu u nedjelju odali počast svojim preminulim članovima u Domovinskom ratu, na stadionu se priprema prava proslava. U riječkom se taboru nadaju da će i vrijeme biti na njihovoj strani i da će im se ukazati zrake »Rabuzinova sunca«, koje bi u punom sjaju i velikom slavlju trebalo granuti nakon uzvrata. </p>
<p>U prvoj utakmici pravdu će dijeliti Varaždinac Ivan Novak, a asistirati će mu Dugorešanin Grgić i Vinkovčanin Keškić. </p>
<p>Tonko Kraljić</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Chelsea nudi 100 milijuna funti za Adriana </p>
<p>LONDON</p>
<p> – Chelsea je navodno ponudio milanskom Interu 100 milijuna engleskih funti za prelazak brazilskog napadača Adriana sa San Sira na Stamford Bridge! </p>
<p>»Tko bi mogao ostati miran nakon takve ponude... </p>
<p>No, ako je u pitanju Adriano mislim da bi trebali samo odmahnuti rukom«, rekao je trener Intera Roberto Mancini. </p>
<p>Jose Mourinho, trener Chelseaja, produljio je ugovor s londonskim klubom, a u isprepletnim izjavama njega i vlasnika kluba Romana Abramoviča može se zaključiti kako će i tijekom ovog ljeta biti burno u ovom dijelu Londona. </p>
<p>»Adriano je igrač naše budućnosti«, zaokružit će o njemu mišljenje Mancini.</p>
<p>Inače, unutar Interovih zidina spominje se kako će čelnici kluba ponuditi Adrianu nevjerojatni, desetogodišnji ugovor. No, krucijalno je pitanje što Adriano misli o svemu. </p>
<p>Možda bi Brazilac nešto želio osvojiti u svojoj karijeri, a u Interovu je dresu to, izgleda, nemoguće. [S.K.]</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Došlo je vrijeme za kupnju</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Rukometaši Zagreba završili su europsku sezonu uspješnije nego što se na početku dalo naslutiti. Igrali su finale Kupa pobjednika kupova, u kojem su izgubili od bolje momčadi, Ademara iz Leona, a kod kuće će opet pospremiti u vitrinu dvostruku krunu, ukupno dvanaestu. Reklo bi se narodski - puna šaka brade.</p>
<p>Pogotovo kad se pogleda s kojim novcem oba kluba raspolažu. Zagrebov je proračun za ovu godinu bio 1,4 milijuna a proračun Ademara je 2,7 milijuna eura, gotovo dvostruki od Zagrebova. Tako nije čudno da su Ademarovi »lavovi« osvojili drugi najcjenjeniji europski kup, a Zagrebov se plasman u finale treba tim više cijeniti. Uostalom, jednu je Zagrebovu vrijednost primijetio i Veselin Vujović, jedan od najboljih rukometaša u povijesti, a danas izbornik SiCG-vrste, koji je u Domu sportova gledao sudar Zagreb i Ademara. Vujović je pohvalio Zagreb, jer je, kaže, jedna od rijetkih momčadi koja traje u europskom vrhu već 15 godina.</p>
<p>No, zapravo ovi rezultati i uspjesi skrivaju pravo stanje u Zagrebovoj momčadi. Ne govorimo o atmosferi, već o kvaliteti igračkog kadra. A ta nije sjajna, pogotovo kad se uzme u obzir da je Zagreb klub koji svake godine ima velike ambicije, ponajprije europske. U klubu nitko ne bježi od činjenice da je Zagrebova momčad ove sezone limitirana kvalitetom. Došla je takva momčad do finala, pomazila ju je i sreća kad je trebalo, ali to neće trajati dovijeka. </p>
<p>Zato Zagrebova uprava sad treba krenuti u kupovinu. Razgovara se, pregovara, pa što bude. Čelnici našeg rukometnog prvaka se nadaju da će za sljedeću sezonu uspjeti pribaviti dva milijuna eura u proračun, što je priličan korak naprijed, pogotovo u hrvatskim razmjerima, druga je stvar Europa. Ne tako davno, u »Kutiji šibica« su igrale rukometne zvijezde svjetskog glasa, danas ih je manje. Kako Zagreb ne može parirati bogatim klubovima iz Španjolske i Njemačke, teško će u skorije vrijeme još koja zvijezda trčati »Kutijom«, pa Zagrebu ostaje da se pokrije s onim koliko ima, dobro odvagnuvši kvalitetu svakog igrača. Zagrebova alfa i omega, Zoran Gobac ima odliku da uvijek gleda nekoliko godina unaprijed. Pa ide korak po korak i najavljuje dolazak naših »zlatnih« reprezentativaca i pohod na europski vrh. Za dvije-tri godine, doduše, no već sad postavlja temelje.</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Povratak otpisanog Raikkonena </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Kimi Raikkonen dugo nije bio spominjan kao vozač koji može pomrsiti račune vodećima. Problemi s motorom na njegovu bolidu udaljili su doprvaka iz sezone 2003. od borbe za vrh, a odustajanja i loši plasmani približili ga zaboravu. Samo dvije sezone ranije Raikkonenu je borba za naslov pobjegla za dva boda. Jači je tada bio Michael Schumacher (93-91). </p>
<p>Rezultati »hladnog Finca« kazuju da se nije baš često uspinjao na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja, češće je bio drugi ili treći. No, marljivim je skupljanjem bodova Raikkonen predstavljao konstantnu prijetnju najboljima. Uspjeh u Španjolskoj treći mu je u karijeri. Prije toga pamti slavlje na VN Belgije iz 2004. i prvo mjesto iz Malezije godinu dana ranije. Raikkonen je u Barceloni najavio buđenje sebe kao vozača i McLaren-Mercedesa kao momčadi. »Srebrne strijele« u ovoj su sezoni lelujavo prolazile ciljnom ravninom, promašujući bodovni kolač, no VN Španjolske to je promijenila. </p>
<p>Raikkonen je iskoristio teret na leđima Fernanda Alonsa, od kojeg su navijači očekivali da postane prvi Španjolac na tronu nakon »domaće« utrke. Teret je dovoljno težak da u kombinaciji s Raikkonenovom superiornošću na stazi usmjeri poglede 115 tisuća ljudi u smjeru crno-sivog MP4-20 bolida. Ako problemi postanu tek ružno sjećanje za momčad koja se ponosi s osam naslova najbolje momčadi, a Kimi i Juan Pablo Montoya pokažu što znaju, sigurno će povećati broj dosadašnjih uspjeha. On trenutačno iznosi 139... [K. Đ.]</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Europa bojkotira Marion Jones </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Čini se da će ove godine europska pozornica biti zatvorena za američku atletičarku Marion Jones. Prema američkom atletskom časopisu Track & Field News, čak 45 organizatora atletskih mitinga i natjecanja u Europi bojkotirat će trostruku olimpijsku pobjednicu iz Sydneyja zbog njezine veze s kontroverznim laboratorijem Balco. </p>
<p>Američki časopis citira sjajnoga bivšeg preponaša Jona Ridgeona, koji radi Grand Prix u Norwichu. On smatra da Marion Jones nije najbolja reklama za atletiku. Iako nikad nije bila pozitivna na dopinškom testu, sumnje na uzimanje dopinga nikad nije uspjela posve odstraniti, tvrdi Ridgeon. Zbog sumnje za uzimanje dopinga slavnu je sprintericu i skakačicu u dalj osumnjičio šef laboratorija Balco Victor Conte, koji je i sâm bio ispitivan zbog rasparčavanja dopinških sredstava. Marion Jones ga je zbog toga tužila i traži odštetu od 25 milijuna dolara. </p>
<p>Marion Jones još se nije uspjela izvući iz neuspjele prošle sezone, kad se nije kvalificirala na Olimpijske igre u Ateni u svojim glavnim disciplinama i na kraju završila bez medalje. Ovu je godinu započela s katastrofalnim rezultatom na 400 metara, a prošli je tjedan postigla prvu pobjedu na Martiniku na 100 metara. [V. Boj.]</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Miljković pobijedio »svoje«? </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Košarkaši Zagreba iskoristili su ozljede Ciboninih igrača i nakon dodatnih pet minuta uzeli ponuđeno u utakmici 9. prvenstvenoga kola. Pogotkom Krunoslava Simona sa zvukom sirene na isteku 45. minute zagrebaši su slavili sa 79-78. </p>
<p>Ono što ima dozu ironije, ali mora i radovati buduće (?) poslodavce, jest podatak da je Ciboninu nadu u mogući trijumf, u prvom poluvremenu potkopavao Damir Miljković, igrač kojeg bi Dražen Anzulović sljedeće sezone rado vidio pod »tornjem«. Javna je tajna da se u Ciboninoj svlačionici priprema jedan ormarić s prezimenom Zagrebova kapetana. </p>
<p>Damirov otac već je pohodio urede Cibonina direktora Bože Miličevića, a navodno su posljednjih dana definirani uvjeti Miljkovićeva prijelaza preko Save, iz Trnskog u Savsku. </p>
<p>Najbolje za Cibonine čelnike zvuči činjenica da će kraj sezone spustiti odštetnu vrijednost kapetana Zagreba na primamljivih nula kuna. Naime, istek ugovora s klubom iz Trnskog učinit će Miljkovića slobodnim igračem. Mogućnost ostanka u KK Zagreb upravo je , jer koliko god on volio klub za koji sada nastupa, teško je vjerovati da će u njemu ostati samo zbog ljubavi. Sa svojih 25 godina Miljković se mora otisnuti u vode koje će mu osigurati egzistenciju, što u Trnskom nije moguće ostvariti. </p>
<p>Uz to, kao kapetan bi sljedeće sezone mogao predvoditi tek neke neafirmirane mladiće kojima će uspjeh predstavljati ostanak u Ligi Ožujsko. A, time se jedan košarkaš koji redovito kuca na vrata reprezentacije ne može zadovoljiti.</p>
<p>Krešimir Đureš</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>»Žuti trozub« na krovu Europe </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Da barem minijaturna točkica bude obojana u žuto u crvenoj Moskvi, u kojoj domaćini i svjetski državnici slave 60. obljetnicu pobjede nad fašizmom, pobrinuli su se košarkaši izraelskog Maccabija, koji su u ruskoj metropoli pobjedom protiv Tau Ceramice obranili naslov europskih prvaka, donijeli ukupno peti u Tel Aviv. </p>
<p>Hrvatski reprezentativac Nikola Vujčić pokazao je da je trenutačno najbolji centar u Europi, na »final fouru« su ga mučila leđa, bio je na bezbrojnim masažama i strujama, ali na njegovoj se igri to nije primijetilo. U finalnoj pobjedi protiv Tau Ceramice upisao je 13 poena, četiri skoka i sedam asistencija. Vujčić je centar koji igra leđima košu, zna pogoditi tricu i besprijekorno vidi slobodnog suigrača. </p>
<p>Dosad se govorilo da je Maccabi čista napadačka momčad. Talent nije bio sporan, Šarunas Jasikevičius, Vujčić i Anthony Parker, izabrani u prvu petorku Eurolige, »žuti su trozub« koji ubada svakog suparnika. No, nakon ovogodišnje Eurolige dugo će se pričati o Maccabijevoj »match up« zoni, na koju odgovor nije pronašla ni sjajna momčad Tau Ceramice. To je najbolje osjetio Jasikevičiusov sunarodnjak Arvydas Macijauskas, njegova protrčavanja iz kojih se diže na šut nisu imala učinka, pa je u finalu od 13 poena samo dva ubacio iz igre. Košarkaši iz Vitorije ipak su najveći posao napravili polufinalnom pobjedom protiv CSKA, tad se u Baskiji slavilo kao kad Athletic Bilbao pobijedi madridski Real. </p>
<p>Cijelu se sezonu očekivao veliki finale Maccabija i CSKA, no moskovska momčad nije ponovila uspjeh Barcelone i Izraelaca koji su u posljednje dvije godine slavili kao domaćini »final foura«. Za razliku od nogometaša CSKA, koji su ušli u finale Kupa Uefe, košarkaši nisu uspjeli, veliki projekt koji godišnje vrijedi više od deset milijuna dolara pao je u vodu. Momčad Dude Ivkovića treću je godinu zaredom poražena u polufinalu Eurolige i za očekivati je da će Moskovljani okrenuti novu stranicu. </p>
<p>Iva Perdec Augustić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="38">
<p>Kontroverze nad slavljem</p>
<p>Veliku vojnu paradu pratilo je više od 60 državnika / Litva i Estonija demonstrativno nisu poslale svoje čelnike u Moskvu kada je Putin odbio ispričati se </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Velikom vojnom paradom, koju neki nazivaju grandioznom, pred više od 50 državnika iz cijelog svijeta, Moskva je na Crvenom trgu proslavila 60. obljetnicu pobjede nad fašizmom. Ne »svoje« pobjede, jer, kako je u govoru rekao ruski predsjednik Vladimir Putin, »nikad nismo dijelili pobjedu na svoju i tuđu i uvijek ćemo pamtiti pomoć naših saveznika: danas posvećujemo ovaj dan hrabrosti svih Europljana koji su se suprotstavili nacizmu«.</p>
<p>No, izvjesne kontroverze barem su malo zasjenile ovu veliku proslavu. O onima koji demonstrativno nisu došli (predstavnici Litve i Estonije, ali i Gruzije) naglašavajući tako da pobjeda nad fašizmom nije za sve bila pobjeda - za njih je značila samo novu okupaciju, sovjetsku - gotovo da se pričalo više nego o onima koji su tamo došli. A ovo je bilo prvi put nakon 10 godina da se na proslavi okupilo toliko svjetskih čelnika. Prije 10 godina taj je dan bio zasjenjen teškim borbama u Čečeniji. Vojna parada počela je u 10 sati, u isto vrijeme kad je počela i parada 7. studenoga 1941. godine na obljetnicu Oktobarske revolucije, s koje su ruski vojnici otišli ravno na frontu: Nijemci su bili već blizu Moskve.</p>
<p>Paradu je u ponedjeljak s tribina pratilo oko 8000 ljudi, među kojima i strani gosti, te oko 2500 ratnih veterana. Crveni je trg bio zatvoren za sve ostale. Nedaleko od Crvenog trga okupilo se oko 7000 simpatizera komunizma noseći masovno Staljinove, a manje Lenjinove slike. Pedesetak ljudi s tog skupa policija je uhitila plašeći se »provokacija i izazivanja nereda«. No, atmosfere prošlosti bilo je sasvim dovoljno na Crvenom trgu, kao što je i cijela Moskva bila ukrašena u znaku obljetnice pobjede nad fašizmom. Sada već daleka prošlost sa svojim porukama i poukama ponegdje se grubo miješala s realnostima sadašnjosti. Na nekoliko mjesta u središtu Moskve postavljeni su golemi panoi s fotografijom ruskih vojnika kako vješaju crvenu zastavu na Reichstag u Berlinu. Ponegdje uz te panoe stoje oni na kojima su reklame za - njemačke banke i automobile...</p>
<p>Krešimir Fijačko</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Optužbe za korupciju šire se do Moskve i Pariza</p>
<p>Kongres dobio imena ruskih, francuskih i drugih dužnosnika umiješanih u korupcijski skandal u UN-u</p>
<p>NEW YORK, (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Susret na vrhu, Bush i Putin, protokolarno je osmišljen kao prijateljski, iako dolazi neposredno nakon tjedna rata riječi između Moskve i Washingtona. </p>
<p>O tome pišu američki mediji, naglašavajući i tu kontroverznu notu zahuktale američko-ruske diplomacije proteklog vikenda. Kao dokaz da se u Moskvi o pravim temama više šutjelo nego pričalo, ekskluzivnu vijest, kako je zapravo iza scene punom parom radila diplomatska logistika, donosi tjednik Time.</p>
<p>Kako piše list, dok je Bush putovao po Europi, dok se pred kamerama srdačno rukovao s Putinom, Bijela kuća je urgirala kod Kongresa i to kod sva tri odbora koji analiziraju navode posebnog povjerenstva o korupciji u UN-u, da se pričeka s objavljivanjem najnovijih rezultata. Traže odgodu do povratka predsjednika Busha iz Rusije, jer će se optužbe za korupciju u UN-u, proširiti do Moskve.</p>
<p>Magazin Time navodi, da se među tajnim dokumentima koje je Kongresu dostavio bivši agent FBI-a, Robert Parton nalaze popisi imena ruskih, francuskih, kao i dužnosnika drugih zemalja, koji su navodno umiješani u korupcijski skandal u programu UN-a »Nafta za hranu«. Prema istim navodima, State Department je već izvijestio nekoliko stranih veleposlanstava u Washingtonu, da njihovi građani mogu uskoro biti na popisu osumnjičenih za kriminal.</p>
<p>Na jednom od tih popisa nalaze se i imena savjetnika predsjednika Putina, potom člana britanskog parlamenta, te ime Charlesa Pasquae, bivšeg ministra unutarnjih poslova Francuske, bliskog suradnika predsjednika Jacquesa Chiraca.</p>
<p>Analitičari se pritom slažu da je poslije ovih najava jasno, na što je mislio Paul Volcker kada je prošloga petka također upozorio Kongres da ne žuri s objavljivanjem tajnih dokumenata. Šef povjerenstva za istragu korupcije u UN-a tada je izjavio, da bi zbog toga mnogi životi mogli doći u pitanje. Sada je lakše i pretpostaviti odakle ta opasnost prijeti.</p>
<p>Zato je disonantno zvučala državna tajnica Rice koja je govoreći o susretu Bush-Putin, u Moskvi izjavila CNN-u: »Govorili su o pitanjima koja se tiču kontinuiranog marša demokracije u Europi, ali isto tako i u Rusiji«. Ona je dodala da nije bilo nikakvog lekcija Rusiji, ističući da je u prvi plan došla puna suglasnost dvojice predsjednika oko zajedničke fronte u globalnoj borbi protiv terorizma. O optužbama u vezi skandala u UN-u, niti jedne riječi.</p>
<p>Erol Avdović</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Karadžić viđen u Beogradu</p>
<p>Londonski Guardian piše da su inspektori Haaškog suda vlastima Srbije prenijeli informaciju kako je Radovan Karadžić viđen dva puta u posljednje vrijeme. »Najtraženiji haaški bjegunac prvi put je viđen 14. travnja u društvu supruge u jednom restoranu u jugoistočnoj Bosni, a drugi put tjedan dana kasnije u Beogradu s bratom Lukom. Inspektori su te informacije ocijenili toliko osjetljivima da ih nisu prenijeli zapadnim obavještajnim službama, već Vladi Srbije«, piše list, a prenose beogradski mediji. U daljnjem objašnjenju kaže se da je tako postupljeno jer zapadne službe u prošlosti nisu djelovale temeljem sličnih dojava, a zaključeno je da su najveće šanse da će Karadžića uhititi upravo Vlada Srbije zbog velikog međunarodnog pritiska. Dodaje se da je takvu odluku donijela glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte koja je inače »ogorčena sterilnošću međunarodnih snaga u Bosni po pitanju ratnih zločinaca« pa je zaprijetila da će javno reći kako one ometaju, a ne pomažu, potragu za haaškim bjeguncima«, piše Guardian. [V.F.P.]</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Američki orden uručen kćeri Draže Mihailovića</p>
<p>Izaslanstvo američkih ratnih veterana uručilo je u ponedjeljak u Beogradu Gordani Mihailović, kćeri genarala Dragoljuba Draže Mihailovića Orden za zasluge (Legion of merit) kojim je američki predsjednik Harry Truman 1948. godine posthumno odlikovao Mihailovića, priopćio je Srpski pokret obnove (SPO) i objavio informaciju na svojoj web stranici. </p>
<p>Ratno odlikovanje koje SAD dodjeljuje strancima Mihailoviću je Truman dodijelio na preporuku legendarnog američkog ratnog zapovjednika generala Dwighta Eisenhowera, a uručeno je nakon 57 godina, u povodu 60. godišnjice pobjede nad fašizmom. SPO podsjeća da je »vođa Ravnogorskog pokreta i komandant 'Jugoslovenske vojske' u otadžbini odlikovan zbog velikog doprinosa pobjedi saveznika i zbog spašavanja više od 500 američkih avijatičara 1944. godine, čije su avione Nijemci srušili iznad Srbije«. U priopćenju se kaže da su se avioni vraćali iz akcije bombardiranja njemačkih naftnih postrojenja u Rumunjskoj i da su neki od spašenih ratnih veterana uručili priznanje Mihailovićevoj kćeri. </p>
<p>Beogradski dnevnik Blic izvijestio je u ponedjeljak da je američka administracija podlegla pritiscima Hrvatske i BiH i odlučila da orden Draže Mihailovića ne bude dodijeljen njegovim potomcima u ponedjeljak, na Dan pobjede nad fašizmom. »Predstavnici SAD, kako tvrdi naš sugovornik koji je želio ostati anoniman, odgodili su predaju ordena, ali konačan datum njegova uručenja još uvijek nije dogovoren. Na odluku američke administracije utjecalo je snažno protivljenje Hrvatske da se 'orden dodijeli četničkom vođi koji je predvodio kvislinški pokret u Drugom svjetskom ratu'«, piše Blic u tekstu s nadnaslovom »SAD podlegao pritiscima Hrvata«. [V.F.P./Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>CIA-in zrakoplov uznemirio češke političare </p>
<p>Američki transportni zrakoplov »boeing 737«, koji je u formalnom vlasništvu jedne zrakoplovne kompanije, ali ga navodno koristi američka tajna služba CIA za prijevoz zarobljenika u zemlje trećeg svijeta, uznemirio je češke političare. Prema informaciji privatne televizije TV Prima, zrakoplov je sletio u petak oko 22 sata na praški aerodrom Ruzyne, napunio gorivo i nastavio let. Iz zrakoplova je izašlo nekoliko ljudi koji su šetali oko aviona, a neki su i telefonirali preko satelitskih veza. </p>
<p>Isti takav zrakoplov navodno je viđen u Češkoj i 2003. i 2004. godine, samo što je promijenio vlasnika i identifikacijski broj. »Boeing« je doletio u Prag iz Kandahara u Afganistanu i navodno je nastavio let prema američkom gradu Baltimoreu. Češki su mediji informirali da »boeing« s identifikacijskim brojem N313P koristi CIA za prijevoz terorista na saslušanje u treće zemlje, primjerice u Uzbekistan, gdje su zarobljenici, posebno oni osumnjičeni za veze s Al Qaidom i talibanima, navodno podvrgnuti mučenju pri ispitivanju, što u SAD-u nije dopušteno. </p>
<p>Taj su zrakoplov, javljaju mediji, prijašnjih godina već vidjeli na aerodromima u Njemačkoj i Irskoj. Na avion CIA-e upozorio je 1. svibnja i američki dnevnik The New York Times. Zrakoplov je, prema NYT, krenuo iz Češke u Uzbekistan 21. rujna 2003. godine, što je potvrdila i češka kontrola leta (RLP) s time da je zrakoplov N313P letio u Taškent. A češki internetski server »idnes.cz« objavio je, pozivajući se na specijalizirani portal »planes.cz«, da se isto takav avion pojavio na praškom aerodromu Ruzyne i 9. siječnja 2004. godine. </p>
<p>Zbog slijetanja navodnog zrakoplova CIA-e reagirali su neki češki zastupnici. Međutim, češka ministarstva vanjskih i unutarnjih poslova kao i češke obavještajne službe objavili su da nemaju nikakve informacije o tim zrakoplovima. Predsjednik češkog parlamentarnog Odbora za obranu i sigurnost Jan Vidim ne vjeruje u fame o transportu i mučenju zatvorenika u zemljama trećeg svijeta, već želi samo provjeriti »formalne nadležnosti«. On je najavio da će provjeriti kod ministra prometa jesu li prelet i pristajanje tog aviona u Pragu u skladu s češkim propisima. </p>
<p>No češki zastupnici, socijaldemokrati Jan Kavan (bivši ministar vanjskih poslova) i Petr Lachnit te komunist Vaclav Exner najavili su da će od vlade tražiti precizno očitovanje o tom slučaju.</p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Sastavljena nova iračka vlada </p>
<p>Broj Amerikanaca koji su poginuli u Iraku od početka invazije popeo se na 1600</p>
<p>Sve oči uprte u novog ministra obrane Saduna al Dulamia, sunita koji se mora suočiti s pobunjenim sunarodnjacima</p>
<p>ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Irak je ušao u pravi vrtlog samoubilačkih eksplozija i oružanih akcija gerilskih i drugih snaga otpora koje su samo od ustanovljenja nove bagdadske vlade 28. travnja do danas odnijele oko 300 ljudskih života. </p>
<p>Krnji kabinet premijera Ibrahima al Jaafarija (šijit) popunjen je uz teške nagodbe, osim resora ministra za zaštitu ljudskih prava, s pet novih članova. To pruža izvjesne nade da bi se nova iračka vlada mogla aktivno prihvatiti glavnog posla: borbe protiv pobunjeničkih snaga i pisanja nacrta novog ustava zemlje. Sad su sve oči uprte u novog ministra obrane Saduna al Dulamia, izabranog iz redova sunitske zajednice, koji se na bojnom i pregovaračkom polju mora uhvatiti u koštac s pobunjenim sunarodnjacima.</p>
<p>Dulamijev izbor sračunat je da se ustanovi međuetničko i međuvjersko povjerenje i razbiju sunitske bojazni od šijitske i kurdske osvete, odnosno da su u postsaddamovskom Iraku postali građani drugog reda. </p>
<p>Iznimno važno mjesto ministra nafte, oko kojega su se vodile žestoke zakulisne borbe uz aktivnu američku asistenciju, pripalo je Ibrahimu Baru al Ulumu. Riječ je o sinu visokog šijitskog svećenika, što upućuje na namjeru da se i ta veza koristi u svakodnevne političke svrhe.</p>
<p>Poraziti pobunjeničke snage i terorističke ćelije Al Qaide predstavljalo bi istinski pothvat u Iraku. U samoubilačkom bombaškom napadu na jednu kontrolu postaju na sjeveru Bagdada poginule su tri osobe, a osam ranjeno. Bio je to samo nastavak krvavog vikenda koji je odnio više od 30 ljudskih života. Među njima i osam pripadnika američkih oružanih snaga. Time je broj Amerikanaca koji su poginuli od početka anglo-američke invazije na Bagdad, započete 20. ožujka 2003., popeo se na 1600. </p>
<p>Glavni teret borbe protiv terorista i snaga otpora nose američki vojnici. Kako je u ponedjeljak priopćeno u Glavnom stožeru američkih vojnih snaga u Bagdadu, najžešće borbe s pobunjenicima se vode u sunitskoj provinciji Al Anbar. U posljednja 24 sata, u blizini sirijske granice ubijeno je 75 pobunjenika. U toj akciji sudjeluje više od tisuću američkih marinaca uz potporu borbenih zrakoplova i jurišnih helikoptera. </p>
<p>Amerikanci imaju malo koristi od 168.000 pripadnika iračkih snaga sigurnosti. Razlog za to leži u činjenici da je samo četvrtina tih snaga prošla borbenu obuku. Mnogi od njih čak nisu, kako tvrdi američki senator Carl Levin, ni naoružani. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Nema izgona za dvojne državljane </p>
<p>Hrvati koji su nakon upisa u njemačko državljanstvo ponovo uzeli i hrvatsko samo su hrvatski državljani </p>
<p>Od 1. siječnja 2000., u Njemačkoj je stupio na snagu novi zakon o državljanstvu kojim se, osim u iznimnim slučajevima, ukida institut dvojnog državljanstva. </p>
<p>Prema novim zakonskim propisima, svi koji su nakon tog datuma željeli dobiti njemačke papire morali su zatražiti i priložiti ispis iz dotadašnjeg državljanstva. No, dio »novopečenih« Nijemaca, oko 50.000 Turaka, ali i oko 20.000 Hrvata, je nakon dobivanja njemačkog državljanstva ponovno zatražio i dobio dokumente iz »stare« domovine. Time, međutim, nisu postali dvojni državljani, nego su automatski izgubili njemačko državljanstvo, čega su postali svjesni početkom godine kad je počela stroža primjena zakona. </p>
<p>Naime, kako su nam objasnili u hessenskom ministarstvu unutarnjih poslova u Wiesbadenu, zakon takve ne vidi kao osobe s dvojnim državljanstvom. Oni koji su nakon siječnja 2000. ponovno dobili svoju »staru« putovnicu automatski su izgubili njemačko državljanstvo tako da se pred domaćim zakonodavstvom tretiraju kao stranci. Drugim riječima, Hrvati koji su nakon upisa u njemačko državljanstvo ponovo uzeli i hrvatsko, od toga su dana, unatoč njemačkoj putovnici samo hrvatski državljani. Njemačke vlasti, valja napomenuti, nemaju popis takvih osoba (iako je njemački ministar unutarnjih poslova Otto Schily od službene Ankare zatražio uvid u popise ljudi koji istodobno imaju i njemačko i tursko državljanstvo). No, s obzirom da će drugo državljanstvo kad-tad izaći na vidjelo, vlasti u Njemačkoj upozoravaju da je u njihovom vlastitom interesu da se sami prijave, jer kao stranci moraju regulirati svoj boravak u Njemačkoj. </p>
<p>Zbog toga je MUP Hessena pozvao sve koji uz njemačko imaju i državljanstvo drugih zemalja da do 30. lipnja legaliziraju svoj boravak u zemlji, odnosno ishode potrebne dozvole za boravak. U Wiesbadenu naglašavaju da nema opasnosti od izgona, nego će im, naprotiv, kao bivšim njemačkim državljanima legalizacija boravka biti olakšana. Nakon što dobiju potrebne papire, oni mogu ponovno pokrenuti postupak za stjecanje njemačkog državljanstva. </p>
<p>Julijana Štrbić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="45">
<p>Daj mi plaću da smanjim stres</p>
<p>Adekvatna plaća umanjuje stres u privatnom životu koji se nužno odražava i na vrijeme provedeno na poslu: radnik nije opterećen pukim preživljavanjem i svu svoju pozitivnu energiju usmjerava poslu na kojem je zadovoljan</p>
<p>Istraživanje koje je nedavno proveo web portal Moj-posao.hr u suradnji s tvrtkom Selectio za upravljanje ljudskim resursima, pokazuje da je među 1577, većinom, stalno zaposlenih samo njih 7,2 posto vrlo zadovoljno poslom. Najnezadovoljniji su radnici u državnim i domaćim tvrtkama, za razliku od stranih tvrtki koje zapošljavaju visokoobrazovani kadar (takvih je u anketi bilo najviše). S obzirom na zanimanja, najviše je nezadovoljnih među administrativnim i proizvodnim radnicima, te među onima s vrlo visokim stupnjem obrazovanja (magistri i doktori znanosti). </p>
<p>Istraživanje je pokazalo da za zadovoljstvo nije dovoljno da je posao izazovan i zanimljiv, da ostavlja dovoljno vremena za privatni život i da nije pretjerano stresan nego da je adekvatno plaćen. Kada su radnici adekvatno plaćeni, smatraju Selectijevi stručnjaci, osjećaju se vrednovano i cijenjeno. Adekvatna plaća, dodaju, umanjuje stres u privatnom životu koji se nužno reflektira i na vrijeme provedeno na poslu: radnik nije opterećen pukim preživljavanjem, pa svu svoju pozitivnu energiju usmjerava poslu na kojem je zadovoljan.</p>
<p>Anketiranima je vrlo važna i mogućnost osobnog razvoja te razvoja kompetencija, sigurnost radnog mjesta, osjećaj da poslom ostvaruju svoje potencijale, te da su odnosi s kolegama harmonični. </p>
<p>Ostali podaci (80,5 posto spada u samo zadovoljan, niti nezadovoljan niti zadovoljan i nezadovoljan, a 12,4 je ih vrlo nezadovoljno), samo donekle pokazuje pravu sliku zadovoljstva hrvatskih radnika na poslu. Ona bi, naime, bila mnogo crnja kad bi joj se pridodali i oni koji rade na crno ili oni koji tu anketu, koja je provedena putem interneta, nisu mogli popuniti.</p>
<p>Sudeći prema onome kako su se izjasnili nezadovoljni radnici, odnosno kako se odnose prema poslu - svi poslodavci koji ne shvaćaju da je u poslu najvažniji ljudski faktor - trebali bi se ozbiljno zabrinuti.</p>
<p>Tako na primjer u institucijama i tvrtkama u državnom vlasništvu, njih 66 odnosno 71 posto, »ulaže manje truda u obavljanje zadataka«. U stranim se tvrtkama taj postotak penje na 72,4 posto, dok je u privatnim tvrtkama (neovisno o vlasništvu) nešto manji, oko 60 posto.</p>
<p>Ti radnici ne mare za rezultate poslovanja tvrtke u cijelosti, a frustracije »rješavaju» sukobima s kolegama i nadređenima, »skraćuju si radno vrijeme« (najviše u domaćim institucijama), ne trude se dijeliti informacije s kolegama i ne prihvaćaju nova zaduženja. Istraživanje je pokazalo da se zaposleni u državnim tvrtkama, unatoč silnu nezadovoljstvu, teže odlučuju na promjenu radnog mjesta. Zadržava ih sigurnost, predvidljiv razvoj karijere, stabilna primanja, nezahtjevno radno vrijeme, velika masa koja prikriva pogreške pojedinca...</p>
<p>Kada bi se svemu tome dodala i sveprisutna politička podobnost (smjene pri svakoj promjeni vlasti), dobili bismo recept za neučinkovitu javnu upravu kakvu imamo, a koju političari, posebice u predizborna vremena, obećavaju »napokon« unaprijediti.</p>
<p>I ostali su pokazatelji vrlo zanimljivi. Samo zadovoljan zaposlezaposlenik četiri je puta skloniji promijeniti tvrtku nego onaj tko je vrlo zadovoljan poslom i koji je skloniji raditi i na dodatnom obrazovanju (33 posto), te očekivati napredak cijele tvrtke i sebe zajedno s njom (kao glavno očekivanje - 50 posto).</p>
<p>»Iz rezultata je, dakle, jasno vidljivo koliko poslodavcu vrijede vrlo zadovoljni radnici: čak jedna trećina vidi prigodu za osobni razvoj prije svega ulaganjem u razvoj tvrtke u cijelosti», istakli su Selectijevi stručnjaci. Izneseni podaci govore da je, nažalost, samo malo poslodavaca toga zaista svjesno. </p>
<p>Iz neznanja ili puke bahatosti, radije se odlučuju za opciju koja i njih same vodi u propast: veliku fluktuaciju radnika (pri čemu svakog novog radnika treba učiti poslu), velik postotak bolovanja (posebno ako je prisutan i mobbing), ljude koji koče razvoj (najčešće jer nemaju želje ni vremena unaprijediti svoje znanje), loše međuljudske odnose koji također utječu na poslovanje i slično. Zato je potpuno neshvatljiv trend koji se u posljednje vrijeme sve više pojavljuje u Hrvatskoj. Uz to što radnike zapošljavaju samo na određeno vrijeme (lani je od ukupnog broja novozaposlenih, njih 86 posto radilo na određeno), ljude se sve češće iskorištava tako što ih se na mjesec dana uzme na probni rad, a onda im se - pod izlikom da nisu zadovoljili - taj rad uopće ne plati. </p>
<p>Što je važno ženama, a što muškarcima</p>
<p>Muškarcima su vrlo važni bonusi, povlastice i nagrade. Ženama je važno u kakvoj okolini rade. Ako su pristojno i pošteno plaćene, žene će više cijeniti skladan odnos s nadređenima nego mogućnost zarade. Također, važno je im je da mogu uskladiti poslovni i privatni život, i teže će se, kada su nezadovoljne poslom, odlučiti na promjenu.</p>
<p>Muškarci su spremni uložiti dodatni trud (i žrtvovati slobodno vrijeme) ne bi li se istakli izvanrednim rezultatima i povećali mjesečne prihode, a važan im je i status koji dodatne povlastice osiguravaju. Oni će i mnogo lakše otići iz tvrtke u kojoj su nezadovoljni.</p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Hitni kućni posjeti</p>
<p>Iako se, prema tvrdnjama ravnateljice zagrebačke Hitne pomoći, stanje popravilo građani tvrde da još uvijek sanitetski prijevoz katkad čekaju i po nekoliko sati </p>
<p>»Pet sati čekanja? Nemoguće! Tako je bilo prije dvije godine, ali sada smo bolje ekipirani«, odgovara na kuknjavu pacijenata dr. Vlasta Jasprica-Hrelec, ravnateljica Ustanove za hitnu medicinsku pomoć u Zagrebu. Pretjeruju li pacijenti, koji tvrde da satima čekaju sanitetski prijevoz, ili ravnateljica? Bez obzira na odgovor problem s čekanjem postoji, potvrđuje to i sama ravnateljica, ali i obrazlaže u kakvim uvjetima radi Hitna medicinsku pomoć u Zagrebu. Neki pacijenti zbog svoga stanja teško podnose i »samo« sat čekanja, drugi stoički podnose kašnjenja, jer im drugo ne preostaje, ali mnogo bi im pomoglo kada bi znali koliko će čekati. Nažalost, na to pitanje, s obzirom na organizaciju vozila i timova na raspolaganju, odgovor ne mogu dati ni u Hitnoj. </p>
<p>Većina kroničnih bolesnika suočila se u svom bolesničkom životu sa čekanjem sanitetskog prijevoza, pa je sljedeća priča o teško pokretnoj ženi samo ilustracija stanja hrvatskog zdravstvenog sustava. »Naša« pacijentica zakasnila je na pregled u Klinički zavod za rehabilitaciju u Zagrebu više od jednog sata. Unatoč obećanju da će doći na vrijeme vozilo hitne pomoći je kasnilo, a usput su najprije prevezli drugu pacijenticu na Rebro. Nakon obavljenog pregleda ponovno zove prijevoz, nakon 45 minuta još jednom, a tada joj kažu »što bi vi htjeli, pa ljudi čekaju i do pet popodne«. </p>
<p>Portir potvrđuje da prijevoz katkad dođe za pola sata, a katkad tek u 16 ili 17 sati. Te podatke potvrđuje i nekolicina pacijenata u klinici, također na čekanju. Iz njihova iskustva to bi se moglo produžiti i do pet sati. Naša pacijentica se »snalazi« i zove privatnu ustanovu »Zorica«, te plaća prijevoz do kuće 160 kuna. Ostali si takav luksuz ne mogu priuštiti.</p>
<p>Koliko pacijenti trebaju sanitetski prijevoz govori i to što telefonske linije te službe u Ustanovi za hitnu pomoć stalno zvone. Dr. Jasprica-Hrelec priznaje da je situacija daleko od idealne (»ali nije ni tako loše kao prije«), što je zapravo odraz socijalnih prilika. Većina pacijenata, naročito starijih i kroničnih i onih koji si ne mogu platiti taksi ili nemaju automobil, zovu Hitnu (odnosno njihovi liječnici), jer to je najjeftiniji način da se dođe do bolnice, pregleda i liječenja. Ravnateljica kaže kako postotak zahtjeva za tom uslugom svake godine raste za 30 posto, a toliko raste i broj hitnih intervencija. Dodaje kako je problem i u tome što liječnici primarne zdravstvene zaštite sve manje idu u kućne posjete. Prema njezinoj procjeni više od 70 posto hitnih poziva upućeno je od kuće, a samo 30 posto iz javnih ustanova, s ceste ili radnog mjesta. Od svih kućnih poziva njih sedamdeset posto i završava intervencijom u kući, bez prijevoza u stanicu hitne pomoći ili bolnicu. </p>
<p>Što radi primarna zdravstvena zaštita, pita se pacijentica iz naše priče i navodi kako se danas najlakše riješiti pacijenta davanjem lijekova na recept, iako su injekcije nerijetko učinkovitije. No zbog njih treba u kućni posjet...</p>
<p>Razdvajanje hitnog od »nehitnog« pogona značajno bi rasteretilo hitnu službu kako je zamišljeno i pravilnikom koji čeka da ga nadležni ministar odobri. Pravilnik koji sada regulira rad ustanova hitne pomoći, donesen 2003. godine, uopće ne razmatra sanitetski prijevoz koji, eto, čeka u ladici. Dr. Jasprica-Hrelec smatra da je to vrijeme »bezvlađa« trebalo osigurati prelaznim razdobljem, jer se ništa, pa ni razdvajanje hitnog od hladnog programa, ne može dogoditi preko noći. </p>
<p>Najveće opterećenje ustanovama za hitnu medicinsku pomoć, što se tiče prijevoza, sada su brojni bolesnici koji svakodnevno moraju na hemodijalizu. Svi, pa i oni, financiraju se iz redovite kvote glavarina koje određuje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), paušalno, a ne prema broju učinjenih intervencija i prijevoza. No ove je godine glavarina još i snižena, sa 125 na 119 kuna po stanovniku. Glavarina hitne pomoći u Zagrebu smanjuje se i korektivnim faktorom za 35 posto na račun velikog broja i koncentracije stanovnika. Upravno vijeće hitne medicinske pomoći ovih je dana ipak odlučilo da potpiše ugovor sa HZZO-om za ovu godinu, ali je nezadovoljno odobrenim standardima, te će o tome upozoriti i HZZO i ministarstvo. Dr. Jasprica-Hrelec se nada da se radi o zabuni, jer prema standardima koje plaća HZZO, u ponuđenom ugovoru, ukida se dežurni liječnik na telefonu ustanove za hitnu pomoć. Liječnici (dvojica) koji sada rade taj posao zatrpani su pozivima i procjenama hitnosti intervencije, savjetima kako postupati s bolesnikom ili stradalnikom dok ne dođe vozilo medicinske pomoći. </p>
<p>Privatni sanitetski prijevoz?</p>
<p>Četiri vozila Ustanove za hitnu medicinsku pomoć, u terminu od šest do 14 sati, prevoze bolesnike na dijalizu, isto toliko u tzv. vanjski prijevoz, iz bolnice u toplice ili domove i obrnuto. Samo za sanitetski prijevoz u Zagrebu su angažirana još 22 vozila, a vozači i tehničari imaju »klizno« radno vrijeme. </p>
<p>U očekivanju pravilnika koji će regulirati prijevoz bolesnika u zdravstvenom sustavu, još se ne zna hoće li ovu službu preuzeti privatnici ili će ostati »socijalna«. Dr. Jasprica-Hrelec kaže kako ne bi bilo problema kad bi i njihovu službu plaćali prema cjeniku koji nude privatne ustanove za njegu i rehabilitaciju u kući.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="47">
<p>Šest godina za ubojstvo specijalca</p>
<p>Pripadnika specijalne policije PU zagrebačke, Gorana Komaricu Marko Vuković je ubio ispred lokala »Lake City« na Jarunu, 15. svibnja 2004. </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Dvadesetjednogodišnji Marko Vuković je, u ponedjeljak, na zagrebačkom Županijskom sudu, nepravomoćno osuđen na šest godina zatvora zbog ubojstva pripadnika specijalne policije PU zagrebačke, Gorana Komarice ispred lokala »Lake City« na Jarunu, 15. svibnja 2004. Vuković je Komaricu, koji se u vrijeme događaja nalazio izvana dužnosti, ubio nakon svađe i tučnjave koja je između njih dvojice izbila jer ga je Komarica, koji je navodno radio kao redar u »Lake Cityju«, zajedno s društvom izbacio iz lokala. Vuković je tada izvadio nož na oprugu te ubo Komaricu u prsa, što je dovelo do unutarnjeg iskrvarenja i smrti. Vuković je na suđenju poricao krivnju, tvrdeći da on nije ubo Komaricu, a sam ubod nisu vidjeli niti ostali svjedoci, jer su se Komarica i Vuković naguravali. No, kako je u obrazloženju presude navela sutkinja Lana Petö Kujundžić, vještačenjem je utvrđeno da je krv koja je pronađena na nožu nedvojbeno pripadala Komarici. Vještačenjem je također utvrđeno da je na Komaričinoj vesti, uz njegovu pronađena i Vukovićeva krv. Obrana je, pak, tvrdila da Vuković nije imao rane iz kojih bi mogao ostaviti tragove na Komaričinoj odjeći, te da je za »kontaminaciju« materijalnih dokaza odgovorna policija. No, liječnik koji je nakon događaja pregledao Vukovića je utvrdio da je on imao tri male posjekotine na glavi zadobivene u tučnjavi s Komaricom, te da je krv mogla potjecati od tih ozljeda. Sutkinja Kujundžić je također ustvrdila da je u vrijeme počinjenja djela Vuković bio mlađi punoljetnik, te da je stoga postojala mogućnost da se na njega primjeni i zakon o sudovima za mladež, no, rekla je, način počinjenja te nalaz psihologa i psihijatra ukazuju da je riječ o osobi koja je potpuno svjesna svojih postupaka, te mu je izrekla zatvorsku kaznu.</p>
<p>»Sama činjenica da je sa sobom nosio nož, da ga je zatim izvadio i otvorio, te da je njime zamahnuo prema prsima, govore da je morao znati da svojim postupkom može usmrtiti oštećenoga«, rekla je sutkinja, dodajući da na to ukazuju i nalazi patologa, koji su utvrdili da je moralo biti riječ o snažnom udarcu.</p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Petero poginulih na »cesti smrti«</p>
<p>SISAK</p>
<p> – U teškoj prometnoj nesreći, koja se u ponedjeljak oko 19.30 sati dogodila na prometnici između Sela i Žažine kod Siska, život je izgubilo pet osoba, među kojima i desetogodišnji dječak. Utvrđeno je da se BMW registarskih oznaka SK-050-OO kretao prema Žažini, a u pravcu Sela, odnosno Siska naišla je Kia Sephia, registarskih oznaka SK-884-J. U blagom zavoju došlo je do izravnog sudara dvaju vozila koja su potpuno smrskana. Vatrogasci su gotovo dva sata odvajali limove kako bi došli do žrtava. Kako je rekao načelnik Ureda načelnika PU sisačko-moslavačke Zvonko Smernić, utvrđeno je da su u BMW-u bila dvojica muškaraca. Prema svemu sudeći, vozač je bio Ljoni Kajtazi (1973.) iz Odre kod Siska, dok se suvozačev identitet još utvrđuje. U drugom vozilu bila je obitelj Gomelt iz Siska. Za volanom je bio Ivica Gomelt (1963.). On i njegov sin Tomislav poginuli su na licu mjesta, kao i mladići iz BMW-a, dok je supruga Paulina preminula u vozilu Hitne pomoći, na putu do županijske Opće bolnice »Dr. Ivo Pedišić« u Sisku. Na toj se »cesti smrti« dogodilo već puno teških prometnih nesreća, s poginulima. </p>
<p>Mirjana Gerić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Izašao iz automobila i poginuo</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Vozač »škode« poginuo je u prometnoj nesreći koja se dogodila u ponedjeljak oko 3 sata na sjevernom kolniku autoceste Zagreb-Slavonski Brod. Dalibor Canjer (26), je »škodom octavijom«, kutinskih oznaka, skrenuo u lijevo i naletio na razdjelnik kolnika s južne strane i lijevim bočnim dijelom naletio na zaštitnu metalnu ogradu. Potom se u zanošenju nastavio kretati u smjeru zapada te je prešao na desnu prometnu traku, vratio se u lijevu i zaustavio. Vozač je potom izišao iz vozila, ali je na njega zbog neprilagođene brzine u kočenju prednjim dijelom »opel vectre« naletio V. P. (34) iz SCG. Uslijed naleta Dalibor Canjer je odbačen na metalnu zaštitnu ogradu, a »opel« je potom udario i u njegovo vozilo koje je također odbačeno na metalnu zaštitnu ogradu na razdjelniku kolnika. Dalibor Canjer je na mjestu smrtno stradao, dok je V. P. lakše ozlijeđen. Zbog ove prometne nesreće promet se odvijao otežano do 7.10 sati kada je ponovo normaliziran. [V.M.]</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Istražni sudac: Nema afere Nanbudo </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Istražni sudac zagrebačkog Županijskog suda je u ponedjeljak, nakon što je prošloga tjedna saslušao osumnjičenike, izrazio neslaganje s istražnim zahtjevom Državnog odvjetništva protiv bivšega člana Gradskoga poglavarstva, Srećka Ferenšćaka, te tehničkog direktora Hrvatskog nanbudo instituta, Petra Turkovića, osumnjičenih da su zloporabom položaja i ovlasti stekli oko 10 miljuna kuna. Sudac Zoran Luburić je nakon razmatranja dokaza zaključio da ne postoji osnovana smnja da je počinjeno spomenuto djelo, te je spis proslijedio na odlučivanje izvanraspravnom vijeću Županijskog suda.</p>
<p>Ferenšćaka i Turkovića je istražni zahtjev teretio da su nezakonito preprodali gradsko zemljište koje su dobili kao od Hrvatskog nanbudo instituta. Osumnjičenici su ,pak, u svojoj obrani, potkrijepljenoj i dokumentacijom, tvrdili da su godinama davali pozajmnice institutu kako bi se na zemljištu sagradio dom za invalide. No, kako projekt nije pokrenut niti nakon pet godina, ulagači su zatražili povrat uloženoga novca, a budući da institut novaca nije imao, odlučeno je da se Ferenšćaku i Turkoviću prepusti zemljište koje su kasnije oni prodali »Konzumu«, ustvrdili su Ferenšćak i Turković. Ukoliko izvanraspravno vijeće potvrdi Luburićevu odluku o neslaganju, tužiteljstvo ima pravo žalbe Vrhovnom sudu. [M.D.]</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Obitelj od hrvatske traži 600.000 kuna </p>
<p>Odvjetnik češke obitelji podnio je i kaznene prijave protiv medicinskog osoblja u riječkoj bolnici i dvojice policajaca</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Sudski postupak kojim obitelj češkog državljanina Jirija Kytlera koji je nestao 20. lipnja prošle godine, potražuje 600.000 kuna odštete zbog gubitka bliske osobe, odnosno roditelja, u završnoj je fazi. Naime, iz Češke se čeka potvrda o okončanom postupku koji je pokrenula supruga nestalog, a za proglašenjem nestale osobe mrtvom, što je i uvjet za ostvarivanje prava za naknadu štete. Taj postupak u Češkoj traje godinu dana. Podsjetimo, obitelj Kytler prošlog je lipnja krenula na ljetovanje u Omišalj na Krku, te su se, na trenutak, zaustavili na Plitvicama. Jiriju je po izlasku iz automobila pozlilo, nakon čega je pao i teško se ozlijedio. U pratnji policije prevezen je u bolnicu u Gospiću, gdje je utvrđeno da je zadobio frakturu lubanje, zbog čega je Čeh prebačen u riječku bolnicu, zatraživši pritom od policije pratnju, jer je pacijent, kako su naveli u otpusnom pismu, dezorijentiran te »pokušava skočiti kroz prozor«. Policija je Kytlera dopratila na odjel Hitne pomoći riječke bolnice, gdje su ga ostavili i otišli. Čeh, kojeg su policajci ostavili, a liječničko osoblje još nije primilo, napustio je bolnicu, bez ijednog dokumenta i od tada mu se gubi svaki trag. Odvjetnik obitelji Kytler podnio je tada kaznene prijave protiv liječnika riječke bolnice, te policajaca koji su dopratili Čeha u bolnicu i tamo ga ostavili. U tom kaznenom postupku, kako doznajemo od odvjetnika Krešimira Škarice terete se dvoje liječnika i dvije medicinske osobe, no, on će, nakon što je provjereno kako jedan liječnik te jedna medicinska osoba nisu povezane sa slučajem, protiv njih povući kaznene prijave. Protiv drugo dvoje prijave, istaknuo je odvjetnik, ostaju, jer su mu trebali pružiti zaštitu, te zbog nesavjesnog liječenja, s obzirom da je bila riječ o teško ozlijeđenom pacijentu, kod kojeg je bilo izraženo agresivno ponašanje. </p>
<p>Također bi se do slijedeće rasprave u kaznenom postupku riječkom Općinskom sudu trebalo dostaviti podatak iz policijske postaje Gospić koji su policajci dopratili Čeha u riječku bolnicu i tamo ga ostavili.</p>
<p>U cijeli se slučaj uključilo Veleposlanstvo Češke Republike u Zagrebu, no, niti oni, do danas nemaju novosti o svom nestalom državljaninu. Kako su istaknuli svaki put kada putem medija ili hrvatske policije, s kojom, kako su istaknuli blisko surađuju, doznaju o pronalasku muške nepoznate osobe, zamole za detaljne provjere, no, niti se u jednom slučaju nije radilo o nestalom Kytleru. </p>
<p>Mladen Bokulić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="52">
<p>Kerum za Hotel Marjan ponudio 170 milijuna kuna</p>
<p>Kerumova ponuda za Adriatic gotovo trostruko premašila početnu cijenu od 57,5 milijuna kuna</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Ponudivši čak 170 milijuna kuna za 87,83 posto splitskog Adriatica (u sklopu kojeg je Hotel Marjan), Željko Kerum, odnosno njegova tvrtka Neva Kerum praktički je pomela preostalih osam konkurenata za kupnju jedne od malobrojnih neprivatiziranih turističkih tvrtki, ali iznenadila i predstavnike Hrvatskog fonda za privatizaciju. Naime, ne pamti se da je na neki HFP-ov natječaj stiglo devet ponuda, kao što je bio slučaj s Adriaticom u ponedjeljak, dok su za HTP Korčula stigle samo dvije od kojih je jedna odmah diskvalificirana.</p>
<p>Inače, početna cijena za Adriatic bila je 57,5 milijuna kuna, što znači da ju je Kerumova ponuda gotovo trostruko premašila. Uz to, Kerum je ponudio 190 milijuna kuna dodatnih ulaganja isključivo iz vlastitih sredstava, kako bi se Hotel Marjan doveo na razinu od pet zvjezdica i poslovao bi pod brandom Radisson SAS. Uz prihvaćanje uobičajenih uvjeta natječaja (zadržavanje zaposlenih, izdavanje zamjenskih jamstava za obveze pokrivene državnim jamstvima i podmirenje obveza, koje su preuzeli i drugi ponuditelji), Kerum je obećao i zapošljavanje još 113 radnika.</p>
<p>Druga po visini bila je zajednička ponuda opatijskih Ugo hotela d.o.o. i ljubljanskog Kompasa, koji nude 101 milijun kuna za dionice i i ulaganje 27 milijuna eura (vlastitih sredstava i kredita na teret Adriatica), te zapošljavanje još 55 radnika, a hotel bi poslovao pod imenom Marjan Hilton.</p>
<p>Goran Štrok je preko svoje tvrtke GS Hotels za dionice ponudio 75,15 milijuna kuna, zatim 187 milijuna kuna ulaganja (od čega 154 milijuna kuna kredita), zapošljavanje još tridesetak radnika, a hotel bi bio uključen u lanac Park Plaza. Zajednička ponuda splitskih tvrtki Bošnjak grupa i Eurodom (vlasnici hotela Lav) bila je teška 74 milijuna kuna, uz još 184,35 milijuna kuna ulaganja (pretežito iz kredita), a hotel bi poslovao u sklopu lanca Hyatt. Zagrebačke tvrtke HUP i Metroholding zajedno su ponudile 71 milijun kuna za dionice, te ulaganja od 335 milijuna kuna (od čega su 235 milijuna krediti na teret Adriatica), te uključivanje u lanac Starwood Hotels Milijun kuna manje (70 milijuna kuna) za Adriatic je ponudio konzorcij tvrtki koji čine Centar Škojo u vlasništvu Mate Škoje, trgovački lanac Tommy (Tomislava Mamića) i tvrtka Safir Zvonka Kotarca. Uz to nude 250 milijuna kuna ulaganja (od čega su 160 milijuna krediti).</p>
<p>Tvrtka Aejo nekretnine (u vlasništvu austrijske Falkensteiner grupe) nudi 66 milijuna kuna za dionice, 309 milijuna kuna ulaganja, te uključivanje u lanac Kempinsky. Luksemburška Orco grupa (budući suvlasnik Sunčanog Hvara) za dionice je ponudila 59 milijuna kuna, te još 178 milijuna kuna dodatnih ulaganja (55 posto iz kredita), a hotel bi bio uključen u lanac Marriott. Najniža ponuda stigla je od Zdravka Bubala i zagrebačkog Inženjerskog biroa - 57,6 milijuna kuna za dionice, te 89,4 milijuna kuna ulaganja, a hotel bi bio uključen u lanac Corinthya. Orco je poslao i ponudu za kupnju 72,74 posto HTP Korčula, no ona nije ni pročitana jer su ponudili tek polovicu početne cijene koja je bila 93,05 milijuna kuna. Stoga je jedina važeća ponuda za HTP Korčula stigla od Ugo hotela i slovenskog Kompasa - 104 milijuna kuna za dionice i 298,51 milijuna kuna ulaganja zapošljavanje još 60 radnika i uključivanje u lanac Le Merridien.</p>
<p>Nives Matijević</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>OMV zainteresiran za trećinu ponuđenog udjela u Energopetrolu, Ina i Mol zasad bez komentara</p>
<p>Ina nije službeno primila nikakav prijedlog premijera Federacije BiH Ahmeta Hadžipašića o kupnji dionica sarajevskog Energopetrola, u kojoj bi, uz predložene Inu i mađarsku naftnu kompaniju Mol, sudjelovao i austrijski OMV.</p>
<p>Budući da nisu primili nikakav službeni prijedlog u Ini kažu kako ne mogu govoriti ni o kakvim novim opcijama i njihovom tretiranju s obzirom na uvjete natječaja te da nisu o tome razgovarali s predstavnicima OMV-a. Nikakvu službenu obavijest ni prijedloge nismo primili od nadležnih tijela Federacije BiH, niti od predstavnika OMV-a, ističu u ponedjeljak iz Ine.</p>
<p>Niti Mol, saznajemo, nije primio službeni prijedlog Sarajeva.</p>
<p>Povjerenstvo Vlade Federacije BiH, koje je razmatralo prispjele ponude za ulaganja u Energopetrol i preuzimanje 67-postotnog udjela, krajem travnja je zaključilo kako je zajednička ponuda Ine i Mola najpovoljnija s obzirom da je hrvatsko-mađarski konzorcij ponudio tri puta više novca u odnosu na druga dva konkurenta - OMV Adriatic i tuzlanski Euroinženjering, a obvezali su se i zadržati sve zaposlene.</p>
<p>Iako se očekivalo da će odmah nakon odluke povjerenstva Vlada Federacije zauzeti konačan stav, to se nije dogodilo već je odluka o tome odgođena. U međuvremenu je predsjednik Vlade Federacije BiH predložio da Ina, Mol i OMV zajednički dokapitaliziraju Energopetrol jer to smatra najboljim rješenjem. </p>
<p>U protivnom nije isključena mogućnost poništenja natječaja, prenose tamošnji mediji.</p>
<p>Predstavnik austrijskog OMV-a, direktor podružnice za BiH Haris Kuskunović, putem sarajevskih je medija izrazio spremnost OMV-a za prihvaćanjem iznenadnog prijedloga federalnog premijera, pri čemu bi, kaže, OMV preuzeo jednu trećinu, a Ina i Mol dvije trećine ponuđenih dionica. [Hina/Ž. B.]</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>T-HT protiv H1</p>
<p>Korisnički paketi H1 povoljniji danju, a T-HT-ovi noću</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Prosječnom telefonskom korisniku, koji fiksni telefon koristi ravnomjerno kroz 24 sata, a ne samo po danu (od 7 do 19 sati), H1 mreža nije ponudila povoljnije tarife od T-Hrvatskog telekoma, kazala je direktorica Korporativnih komunikacija T-HT-a Nataša Rapaić. Dodala je da na visinu telefonskog računa najviše utječe trajanje poziva, učestalost razgovora destinacija - odnosno zove li se češće fiksna ili mobilne mreže, te u koje vrijeme se najviše razgovara.</p>
<p>Kada je riječ o lokalnim telefonskim pozivima u trajanju do 30 sekundi, T-HT-ov korisnički paket Super 60 je od 7 do 19 sati 53 posto jeftiniji od H1 korisničkog paketa plavo, a po noći je 23 posto skuplji, tvrde u T-HT-u. Ističu i da korisnički paket H1 plavo ima drukčiju tarifu za lokalne pozive, ali da ona ne uključuje popust na pozive nakon 19 sati. Dakle, lokalni pozivi su najpovoljniji u T-HT-ovoj tarifi Super 60, ako se razgovara po noći.</p>
<p>U T-HT-u su držali da će H1 imati jeftinije cijene međunarodnih poziva, odnosno tvrde da se više isplati njihov korisnički paket Europa 25. Pozivi prema mobilnim mrežama jeftiniji su iz H1 mreže i do 110 posto u odnosu na pozive iz T-HT-ova paketa Super 60.</p>
<p>Direktor pravne regulative u T-HT-u Siniša Đuranović napomenuo je da je T-HT u roku od pet dana obvezan prebaciti korisnika kod drugog operatera na njegov zahtjev. Mjesečna naknada za održavanje sustava (pretplata) ostajat će T-HT-u dok novi operateri ne izgrade vlastitu pristupnu mrežu. Inače, prelazak T-HT-ovih pretplatnika novim operaterima je besplatan. Prvi način je putem predodabira operatera, a drugi je konačan, ali se, prema zakonu, korisnik ne može šest mjeseci vratiti starom operateru ili otići drugome. Nakon početka rada novih operatera T-HT očekuje rast broja korisnika, a ne preraspodjelu postojećih (42 posto stanovništva) korisnika fiksne telefonije. Napominju da neće smanjivati cijene.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Ina i HEP iskazali najveću dobit</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Od osam javnih poduzeća, s gubitkom su lani poslovala dva - Hrvatska pošta (HP), čiji je gubitak iznosio 127,6 milijuna kuna, te Hrvatske željeznice (HŽ), čiji je gubitak premašio 175 milijuna kuna, podaci su Ministarstva financija.</p>
<p>Dok je HŽ nastavio poslovati s gubitkom, jer je i 2003. gubitak iznosio gotovo 190 milijuna kuna, HP je lani od tvrtke koja je poslovala s dobiti (od 950.000 kuna u 2003.) postao gubitašem.</p>
<p>Najveći su napredak ostvarile Hrvatske šume, koje su od 16,76 milijuna kuna gubitka iz 2003. poslovnu 2004. završile s neto dobiti od 15,7 milijuna kuna.</p>
<p>Najveću dobit nakon oporezivanja i dalje ostvaruje Ina, koja je neto dobit u godinu dana povećala za više od 400 milijuna kuna, sa 813 milijuna kuna koliko je iznosila 2003. na 1,22 milijarde kuna s koliko je završena 2004. Hrvatska elektroprivreda je ostvarila skok dobiti sa 53,8 milijuna kuna u 2003. na čak 439 milijuna kuna lani, te je nakon Ine najveća dobitnica među hrvatskim javnim poduzećima. Te dvije tvrtke su uvjerljivo i najveće po ukupnim prihodima. Ina je lani ostvarila prihod od 16,5 milijardi kuna (gotovo dvije milijarde veći nego godinu prije), dok je HEP-ov ukupan prihod premašio 9,1 milijardu kuna i bio je 1,15 milijardi kuna veći nego u 2003.</p>
<p>I ostala javna poduzeća - HŽ, Hrvatske šume, Jadrolinija, Narodne novine i Plovput - lani su povećala svoje ukupne prihode, osim Hrvatske pošte koja je lani imala prihode od 1,44 milijarde kuna, dok su joj godinu prije ukupni prihodi premašili 1,52 milijarde kuna, navodi se u podacima Ministarstva financija o poslovanju osam od 21 javnog poduzeća.</p>
<p>Prema istim su podacima najveće subvencije i dotacije lani dane HŽ-u, u iznosu od 2,13 milijardi kuna te Jadroliniji, koja je koristila 264 milijuna kuna subvencija i dotacija. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Murdoch traži pomoć od EBRD-a za razvoj poslovanja u Rusiji</p>
<p>LONDON</p>
<p> - News Corp, novinsko carstvo australsko-američkog medijskog magnata Ruperta Murdocha zatražilo je o Europske banke za obnovu i razvoj više od 100 milijuna dolara za širenje poslovanja u Rusiji, objavio je Financial Times.</p>
<p>News Corp traži novac za financiranje nekoliko preuzimanja njegove podružnice News Outdoor Russia, najveće inozemne tvrtke za oglašavanje u Rusiji.</p>
<p>Upravni odbor EBRD-a, poznat po financiranju infrastrukturnih projekata u istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom Savezu, razmotrit će idući tjedan davanje kredita od 130 milijuna dolara.</p>
<p>Prema dokumentima EBRD-a objavljenim u dnevnim novinama »kredit je namijenjen olakšavanju stvaranja pro-regionalne inozemne reklamne mreže koja će pokrivati nekoliko bivših sovjetskih republika kupnjom nekoliko lokalnih inozemnih operatera«.</p>
<p>News Corp je ušao na rusko tržište oglašavanja prije više od četiri godine. Murdoch je odlučio razviti sektor oglašavanja smatrajući da su televizija i novinski sektor prerizični, piše FT. U njegovom vlasništvu su britanski Times, Sunday Times, te tabloidi News of the World i Sun. [Hina/AFP]</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Barclays kupuje južnoafričku banku</p>
<p>Dionica UniCredita pala je u ponedjeljak 0,5 posto</p>
<p>Talijanska banka UniCredito potpisala je sporazum s turskim partnerom, industrijskim konglomeratom Koc Holdingom, o zajedničkoj kupnji kontrolnog udjela u Yapi & Kredi Bankasi, četvrtoj po veličini turskoj banci čije dionice kotiraju na burzi. Dionica UniCredita, vlasnika Zagrebačke banke, pala je 0,5 posto.</p>
<p>Uz britansku banku Barclays, koja je u ponedjeljak najavila akviziciju u Južnoafričkoj Republici, značajna nova ulaganja najavila je i banka HSBC. Naime, Barclays će platiti 5,56 milijardi američkih dolara za 60 posto najveće južnoafričke banke na području kreditiranja stanovništva Absa. HSBC, trenutačno najveći inozemni ulagač u kineski financijski sektor, će za 13,2 milijarde hongkonških dolara (1,1 milijardi USD) udvostručiti svoj udjel u osiguravajućem društvu Ping An na 19,9 posto - što je najviši udjel koji kineski zakon dozvoljava. HSBC je porastao 0,1 posto, dok je Barclays pao 0,5 posto.</p>
<p>Europski su indeksi u ponedjeljak pali potaknuti najnovijim podacima o padu proizvodnje u Velikoj Britaniji i Njemačkoj, te padu maloprodaje u eurozoni. Londonski FTSE 100 je tako do poslijepodneva pao 0,35 posto, na 4900,7, slično kao i pariški CAC 40 koji se spustio na 4019,5 bodova. Frankfurtski Dax je pao 0,4 posto, na 4293, a indeks europskih blue chipova DJ Stoxx 50 0,7 posto, na 2873 boda.</p>
<p>Cijena sirove nafte u ponedjeljak je rasla: Nymex Light je u New Yorku ujutro porastao 22 centa, na 51,18 dolara za barel, a IPE Brent je u Londonu do poslijepodneva porastao 38 centi, na 51,15 dolara. Međutim, dionice naftnih kompanija ipak su pale - Royal Dutch/Shell izgubio je 1,1 odnosno 0,8 posto, a BP i Total 0,6 posto.</p>
<p>Među značajnijim dobitnicima je bila diskontna zrakoplovna kompanija EasyJet, čija je dionica porasla četiri posto nakon što je izvijestila o rastu broja putnika u travnju u odnosu na isti mjesec lani od 25,2 posto, na 2,43 milijuna. Iako je irski Ryanair, najbliži konkurent EasyJeta, u travnju prevezao 2,66 milijuna putnika, ostvario je nižu stopu rasta - 24 posto. U godinu dana zaključno s travnjem EasyJet je prevezao 27,4 milijuna putnika, a Ryanair 28,1 milijun. EasyJetova prosječna popunjenost kapaciteta je 85,2 posto, a Ryanairova 81 posto.</p>
<p>U prvih pola sata trgovanja u New Yorku, indeksi Dow Jones Industrial Average i Nasdaq Composite pali su oko 0,1 posto, na 10.339,6, odnosno 1964,7 bodova. Tokyjski Nikkei 225 je u ponedjeljak pao 0,19 posto, na 11.171,3 boda.</p>
<p>Petra Bulić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="58">
<p>Dragušinu je i 20 godina premalo</p>
<p>Nikola Dragušin Niger bio je zapovjednik specijalne postrojbe tzv. MUP-a SAO zapadne Slavonije, jedinice čiji su pripadnici otimali, mučili i ubijali / »Oštro osuđujem Predsjednikovo ponašanje jer u Pakracu svi jako dobro znamo tko je bio 'gospodin' Niger«</p>
<p>PAKRAC</p>
<p> - Odluka predsjednika Stjepana Mesića da na prijedlog Komisije za pomilovanja za godinu dana smanji kaznu ratnom zločincu Nikoli Dragušinu Nigeru (53) iz Skenderovca kraj Pakraca, u gradu podno Psunja koji su Dragušin i njegovi specijalci tijekom agresije na Hrvatsku svakodnevno granatirajući napadali, a građane otimali, mučili i ubijali u četničkom logoru Bučje i na drugim dijelovima okupirane zapadne Slavonije, izazvala je nevjericu, ojađenost i ogorčenje. Pakračani ne vjeruju da se ratnom zločincu Dragušinu kazna može smanjiti. Naprotiv, uvjereni su da je za sva zlodjela koja je počinio 20 godina zatvora premalo.</p>
<p>Ne vjerujući u tu mogućnost, predsjednik pakračke Hvidre Stjepan Grgić kaže da je za počinjene zločine Dragušinu kazna od 20 godina zatvora na koju je osuđen nakon što su ga poslije »Bljeska« u Šeovici kod Lipika zarobili pripadnici hrvatske policije, premala.</p>
<p>»Ogorčeni smo takvom Predsjednikovom odlukom i svi stradalnici Domovinskog rata s područja Pakraca duboko su povrijeđeni«, rekao je Grgić. Doznajemo da je Dragušin bio zapovjednik specijalne postrojbe tzv. MUP-a SAO zapadne Slavonije, jedinice čiji su pripadnici otimali, mučili, ubijali i u logor Bučje odveli oko 300 stanovnika Pakraca i okolice uglavnom civila.</p>
<p>Zvonko Miler, zatočenik zloglasnog četničkog logora na Bučju, za Vjesnik govori da se traga za još 20 osoba koje su bile zatočene na Bučju. Traga se i za počiniteljima i Nigerovim pomagačima, među kojima su Branko Pavić, tadašnji načelnik MUP-a SAO zapadne Slavonije. Tu su i Radovan Arsenić, još u bijegu, nakon što mu je omogućena obrana sa slobode, Ljubomir Banjeglav, zapovjednik milicije SAO zapadne Slavonije, i Dragan Rusmir, zapovjednik zatvorskih čuvara na Bučju. Pavić i Rusmir borave u Australiji odnosno u Kanadi.</p>
<p>Niger je odgovoran za ubojstva civila na cesti Pakrac - Požega te za niz terorističkih akcija prije početka agresije, za vrijeme, ali i za razdoblje nakon dolaska Unprofora na zapadnoslavonske prostore. Dragušina se sjeća i Marijan Štimac kazavši: »On je osnovao prvu jedinicu na ovom području sastavljenu isključivo od domaćih ljudi, a zvali su se Nigerovi specijalci. Pod njegovim zapovjedništvom počinjena su velika zlodjela«. </p>
<p>U gradskoj upravi također šok. Gradonačelnik Davor Huška kaže da je 106 Pakračana izgubilo živote, da se za dvadesetoricom još traga, da ih je velik broj tijekom agresije ranjen, te da je grad pretrpio materijalnu štetu veću od 300 milijuna eura te da takve i slične odluke građani ne mogu prihvatiti. </p>
<p>»Nakon što smo iz Vjesnika doznali za takvu odluku, sazvat ćemo koordinaciju udruga proisteklih iz Domovinskog rata i oglasiti se priopćenjem. Oštro osuđujem takvo Predsjednikovo ponašanje jer u Pakracu svi jako dobro znamo tko je bio Niger i ne želimo da se takvim osobama ublažavaju kazne, jer i ono što je dobio nije realno ni pošteno«, zaključuje Huška. </p>
<p>Zdravko Sever</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Branitelji: Poslana je loša poruka</p>
<p>Braniteljske udruge nezadovoljne su odlukom predsjednika Mesića i Komisije za pomilovanja da za godinu dana smanje kaznu Nikoli Dragušinu.</p>
<p>Josip Đakić, predsjednik Hvidre, kaže da su takve odluke štetne i sramotne. »Ovlast da pomiluje ili smanji kaznu koju predsjednik države ima trebao bi koristiti na onima koji nisu okaljali ruke u agresiji na Hrvatsku. Za ratne zločine nema pomilovanja. Treba se sjetiti koliko je ubijenih, ranjenih, raseljenih na području Pakraca, koji je bio srušen skoro kao Vukovar. S obzirom na to da sam i ja stradao na tom području, to me još više pogađa. Ovakva odluka predsjednika Mesića u duhu je gluposti koje stalno radi, ali narod mu je dao povjerenje i to ne mogu promijeniti«, kaže Đakić. </p>
<p>Nezadovoljni su i Udruzi zatočenih i nestalih. Ivan Pšenica, novi predsjednik Udruge, kaže da ih nitko nije kontaktirao, iako, dodaje, ni kazna ratnim zločincima nije prava zadovoljština. »Predsjednik valjda zna zašto je to napravio, no ako je netko već kažnjen za zlodjela za koje je kazna od 20 godina ionako preniska, onda bi se barem ta kazna trebala izdržati do kraja«, kaže.</p>
<p>Tom Kačinari, predsjednik Zajednica udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, tvrdi da je on u više navrata posjećivao hrvatske branitelje koji, po različitim osnovama, služe kaznu u Lepoglavi. »Znam da u posljednje dvije godine nije pomilovan nijedan od njih«, tvrdi Kačinari. »A ako je sada predsjednik Mesić smanjio kaznu ratnom zločincu, napravio je 'medvjeđu uslugu' hrvatskom pravosuđu i pitam se tko će držati pod kontrolom branitelje koji s velikom pozornošću prate ovakve događaje. Svakako, poslana je loša poruka i mislim da bi se o razlozima smanjenja kazne ratnom zločincu Komisija za pomilovanja trebala javno očitovati«, poručuje Kačinari. </p>
<p>Iz Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata kažu da, iako je riječ o simboličnom smanjenju kazne ratnom zločincu, problem u tome što su tim činom »naši branitelji stavljeni u položaj građana drugoga reda«. Naime, njihovi zahtjevi za pomilovanje se redovito odbijaju, tvrde u toj udruzi. [Branka Valentić]</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Ministarstvo pravosuđa protivilo se smanjenju kazne </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Ministarstvo pravosuđa protivilo se prijedlogu Komisije za pomilovanja predsjednika Stjepana Mesića da za godinu dana umanji kaznu Nikoli Dragušinu, osuđenom na 20 godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjenim na području zapadne Slavonije.</p>
<p>»Predložili smo da se smanjenje kazne Dragušinu odbije, s obzirom na težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela i nekritičnost u odnosu na to djelo i izrečenu kaznu«, rekla je u ponedjeljak ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt Vjesniku.</p>
<p>Ministarstvo pravosuđa sudjeluje u proceduri pomilovanja, odnosno smanjivanja kazne za kaznena djela, no o tome autonomno odluku donosi predsjednik Republike, na prijedlog Komisije za pomilovanje.</p>
<p>Dragušin je bio pripadnik 18. korpusa vojske tzv. republike srpske krajine, a uhićen je 1995. u Šeovici nedaleko od Lipika. On je 1996. pravomoćno osuđen na dvadesetogodišnju zatvorsku kaznu za ratni zločin, koju služi u kaznionici u Lepoglavi. [Biljana Bašić]</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Optužnica se širi na vrh nekadašnje HDZ-ove vlasti </p>
<p>Haaško tužiteljstvo mijenja definiciju zločinačkog udruživanja </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Branitelji haaških optuženika Mladena Markača i Ivana Čermaka dobili su u ponedjeljak ujutro prijedlog proširene optužnice koju je, nakon popravka, tužiteljstvo Carle del Ponte uputilo strankama u postupku. Krug sudionika »udruženog zločinačkog pothvata« u njoj, proširen je na pojedince iz vlade RH, MORH-a, MUP-a, HDZ-a i lokalnih vlasti za vrijeme Oluje. </p>
<p>Naime, Sud je 8. ožujka zatražio od tužiteljstva da popravi optužnicu, a to je učinjeno tako da je optužnica nadopunjena daleko šire od zahtjeva sudskog vijeća. Sud je tražio preciziranje okolnosti iz navoda optužnice koje se tiču tzv. zločinačkog udruživanja, a tužiteljstvo je uz imena osoba koje su ključne - Tuđmana, Šuška, Bobetka, Červenka i Gotovine - dodalo da su u udruživanju sudjelovali i časnici, državni službenici, članovi hrvatske vladajuće i političke strukture na svim razinama. Njima je dodan i popis osoba iz općinskih i drugih razina državne vlasti te članovi HDZ-a. Optužnica završava tvrdnjom da su u zločinačkom udruženju sudjelovali i časnici HV-a, specijalne policije, civilne policije i dviju obavještajno-sigurnosnih službi. Da nešto ne bi propustila, Del Ponte u obnovljenoj optužnici spominje i ostale osobe s kvalifikacijom »znane i neznane«. </p>
<p>»To je više od 1.000 ljudi«, rekao je Markačev branitelj Miroslav Šeparović, a drugi Markačev branitelj Goran Mikuličić je rekao da optužnica nije proširena u smislu činjeničnih navoda već su »drugačije atribuirane situacije iz prve optužnice«. Obrana smatra da je riječ o apsurdu jer se odgovornost za »zločinačku organizaciju« širi na golem broj ljudi, a svaki od njih bi sa stajališta obrane mogao biti izveden kao svjedok branitelja optuženih generala. Odvjetnici smatraju da je ovako napisanom optužnicom isključena mogućnost da dođe do spajanja predmeta njihovih klijenata s onim protiv Gotovine. </p>
<p>Iz optužnice je razvidno da su argumenti branitelja dvojice optuženih generala prihvaćeni i da zasad spajanje postupaka Markač - Čermak s Gotovininim ne dolazi u obzir.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Sanader: Nitko neće umanjiti značenje Oluje</p>
<p>»Što su haške optužnice apsurdnije, bit će ih lakše pobiti. Treba ostati miran. Nitko ne može i neće zatamnjeti povijesnu istinu. Tužiteljstvo je samo jedna od strana u procesu na Haaškom sudu, postoji i obrana, ali ima i još nešto: Hrvatska će se pojaviti u tim procesima u obliku prijatelja Suda i braniti istinu o Domovinskom ratu«, rekao je premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader tijekom središnjeg predizbornog skupa HDZ-a za Zadarsku županiju. Rekao je također da nitko, pa ni Carla del Ponte, neće umanjiti značenje Oluje, koja je bila, kako je rekao, legalna, legitimna i blistava oslobodilačka operacija. Predsjednik najveće oporbene stranke SDP-a Ivica Račan izrazio je pak žaljenje zbog prijedloga Tužiteljstva Haaškog suda, no on smatra da taj prijedlog treba promatrati u kontekstu reduciranja pojma zapovjedne odgovornosti.</p>
<p> »Žao mi je zbog tog poteza, ali ne zagovaram dramatiziranje. Obrana optuženika treba se dobro postaviti. Ono što je istina utvrđuje Sud, a ne Tužiteljstvo«, izjavio je Račan nakon sastanka čelnika SDP-a na Sljemenu. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Ukinut pritvor Anti Jelaviću </p>
<p>SARAJEVO</p>
<p> - Državni sud BiH odlučio je u ponedjeljak pustiti iz pritvora bivšeg člana Predsjedništva BiH Antu Jelavića, protiv kojeg traje sudski proces zbog navodnih zloporaba financijske pomoći koju je Hrvatska putem Hercegovačke banke slala Hrvatima u BiH tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Odluka o ukidanju pritvora uslijedila je na zahtjev obrane nakon što je ponuđena jamčevina i predaja Jelavićevih isprava te jamstvo da neće napustiti BiH.</p>
<p>Predsjednik sudskog vijeća Malcolm Simons objasnio je kako je nakon više od 15 mjeseci Jelavić pušten da se brani sa slobode pod posebnim uvjetima. Jelavić tako neće smjeti napuštati mjesto boravišta u Mostaru i morat će se dvaput dnevno javljati policiji. Svoju kuću neće smjeti napuštati od 19 do pet sati. Za jamčevinu je određeno 500.000 konvertibilnih maraka.</p>
<p>Odbačen je prigovor tužiteljstva da bi Jelavić mogao napustiti BiH jer navodno još uvijek održava veze s moćnim ljudima iz Hrvatske, koji mu mogu omogućiti sklonište i materijalnu pomoć u skrivanju.</p>
<p>Odluka o ukidanju pritvora bila je očekivana jer je gotovo protekla godina od potvrđivanja optužnice, do kada mora biti donesena prvostupanjska presuda. S obzirom na dosadašnjih tijek postupka, nema izgleda da se to dogodi do 19. svibnja. [A. Zornija]</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Nema odlagališta bez studije utjecaja na okoliš!</p>
<p>»Znamo da smo podignuli veliku prašinu i u Sloveniji i u Hrvatskoj. No, to je bila taktika da dobijemo novac za istraživanje terena, što ne znači da bismo i pristali na otvaranje deponija«, kaže načelnik Zavrča Miran Vuk</p>
<p>DUBRAVA KRIŽOVLJANSKA/ZAVRČ</p>
<p> – Odluka slovenske općine Zavrč da na svome području dopusti istraživanje mogućnosti skladištenja nuklearnog otpada i dalje izaziva veliku pozornost i negodovanje javnosti i u Hrvatskoj i u Sloveniji. Prvi je na odluku reagirao načelnik hrvatske pogranične općine Cestica Mirko Korotaj, koji je slovenske susjede pozvao da još jednom preispitaju odluku.</p>
<p>»Život uz granicu odvijao se normalno dok nije stigla vijest da je Općinsko vijeće Zavrča prihvatilo mogućnost istraživanja koje bi trajalo tri godine, a poslije bi se uz granicu mogao skladištiti nuklearni otpad. Mještani Zavrča o tome nisu ništa znali dok vijest nije objavljena u medijima«, kaže Korotaj. Istaknuo je da se njegova općina protivi gradnji takvog deponija samo kilometar od granice, jer će se posljedice eventualnog zračenja osjećati i u Hrvatskoj, a štete koje istraživanje može uzrokovati nemjerljive su.</p>
<p>»Istraživanje će negativno utjecati na ulaganja u ovo područje, a to će se osobito osjetiti u vinogradarstvu. Slovenske se vinske ceste vežu na naše, a tko će, nakon što čuje za ovakvu odluku, željeti kušati vino i ostale proizvode s ovoga područja? Zavrčani kažu da im je država ponudila 2,3 milijuna eura godišnje rente, no Cestica, ako radovi počnu, od toga ne bi imala nikakve koristi, nego samo štetu. Zato tražimo da se takvo odlagalište ne otvara u pograničnoj zoni«, rekao je Korotaj.</p>
<p>Njegovo mišljenje dijele i mještani Dubrave Križovljanske, koji smatraju da bi se otpad trebao skladištiti u Krškom, odakle i dolazi.</p>
<p>»Ne bi im trebalo dopustiti da tu odlažu nuklearni otpad. Ovo je najmirnije područje pa ga zbog toga vjerojatno i žele. Posljedice deponiranja takvog otpada mogu biti nesagledive«, ističu Marijan i Robert Hutinski, koje smo zatekli u poljoprivrednim radovima. Njihova se zemlja nalazi uza samu granicu pa ih, razumljivo je, uznemiruje već i sama pomisao na to da bi u blizini mogao uskoro biti deponij radioaktivnog otpada.</p>
<p>Mnogo se mještana bavi proizvodnjom vina pa se boje i za svoj posao, a ljudi ih, kažu, ionako izbjegavaju zbog problema sa slovenskim graničnim policajcima.</p>
<p>Samo kilometar dalje, na slovenskoj strani, čuli smo različita mišljenja. Dok se neki protive odluci Općinskog vijeća, ističući da je pitanje kako bi to utjecalo na okoliš i život uz granicu, iako ne osporavaju financijsku korist koju bi Zavrč tako dobio, drugi u tome ne vide ništa loše.</p>
<p>»Za općinu je to vrlo dobro i korist bi bila veća od mogućih štetnih posljedica. Uostalom, mislim da to i nije tako opasno«, rekao nam je jedan mladi Zavrčanin koji se nije želio predstaviti. Ipak, pritisak mještana na lokalne vlasti očito je prevelik, jer je pokrenut postupak otkazivanja kandidature. Isto traže i mještani Trnovske Vasi, Lenarta i Velike Polane pa su tako od osam općina, čije su vlasti prijavile kandidaturu za preuzimanje odlagališta radioaktivnog otpada iz nuklearke u Krškome, u igri ostali još Krško, Brežice, Sevnica i Šmartno pri Litiji.</p>
<p>»Znamo da smo svojom kandidaturom podignuli veliku prašinu i u Sloveniji i u Hrvatskoj. No, to je bila taktika da dobijemo novac za istraživanje terena. Da smo nakon trogodišnjeg ispitivanja dobili dozvolu za deponiranje, pitanje je bismo li na to uopće pristali«, kaže načelnik Zavrča Miran Vuk. </p>
<p>U hrvatskom Ministarstvu zaštite okoliša tvrde kako neće dopustiti da se radioaktivni otpad skladišti uz granicu Hrvatske i Slovenije. Hrvatska može utjecati na izbor lokacije za odlagalište ako se ono gradi u blizini granice i o tome mora biti obaviještena. Ako će Slovenci skladištiti otpad uz granicu, Hrvatska će, ističu u Ministarstvu, ustrajati na izradi studije o utjecaju na okoliš. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Kalmeta: Ove godine milijarda kuna za život na otocima</p>
<p>ZLARIN</p>
<p> – »Naši otoci imaju perspektivu jer smo naraštaj koji prihvaća i najveće izazove. Stoga podržavamo provedbu Zakona o otocima i Državnim programima razvitka otoka radi njihova spasa i revitalizacije«, rekao je premijer Ivo Sanader na sjednici Otočnog vijeća na otoku Zlarinu. Istaknuo je da za ulazak u EU moramo biti spremni, a dio je zadaće zaštititi otoke demografski, zaustaviti njihovu rasprodaju i bolje ih povezati s kopnom. Podržao je odluku kojom se poduzetnike želi potaknuti na zapošljavanje na otocima, odnosno dodjelu bruto plaće godišnje za svakoga novog zaposlenika ako je riječ o nerazvijenim, odnosno pola bruto plaće na razvijenim otocima.</p>
<p>»Zadovoljan sam što svi mnogo više govorimo o otocima i poduzimamo konkretne mjere da se zaustavi njihovo daljnje odumiranje«, rekao je Sanader. Često se govori o povezivanju otoka s kopnom, ali on ističe da je jednako važno otoke povezati i međusobno. Potom je svečano u promet pustio obnovljeno sanitarno pristanište na čiju je sanaciju utrošeno 2,5 milijuna kuna. Zlarinski je gat jedan od 39 pristaništa obuhvaćenih dvogodišnjim planom obnove Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka za što je izdvojeno 98 milijuna kuna.</p>
<p>»Ulaganja Vlade u revizalizaciju otoka vrlo su velika – u 2005. će ministarstva i javna poduzeća za projekte kojima se život na otocima želi poboljšati izdvojiti 980 milijuna kuna«, rekao je na drugoj sjednici Otočnog vijeća ministar mora, turizma, prometa i razvitka Božidar Kalmeta. Čak 14 programa koji se bave različitim temama sadrže smjernice gospodarskog i održivog razvitka i programe infrastrukturnih zahvata na otocima.</p>
<p>»Otoci su strateški važni dijelovi Hrvatske stoga smo za otočane smanjili cijenu trajektne karte 30 posto i podijelili 45.000 vinjeta«, rekao je Kalmeta ocijenivši da je, s obzirom na planirana ulaganja i programe za otoke, počeo »puhati novi vjetar koji ulijeva nadu za 130.000 stanovnika otoka«. Državni tajnik Branko Bačić naglasio je da je ova Vlada udvostručila sredstva za razvoj otoka, te veća sredstva namijenila obnovi tristotinjak jadranskih pristaništa. </p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050510].
|
