NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050809].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 133438 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>09.08.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Poreznici love utajivače!</p>
<p>Upitan svojedobno prilikom odlaska u Liverpool o plaćanju poreza, Igor Bišćan je, primjerice, odgovorio kako ne zna da je potrebno platiti ikakav porez! </p>
<p>Legalnost poslovanja nogometnih i općenito sportskih klubova oduvijek je pod lupom javnosti. Uvijek, naime, postoje sumnje da se kod prijelaza sportaša iz kluba u klub pojedincima nešto može »zalijepiti za prste«. Sport je kod nas u razdoblju stvaranja države dobio prešutno povlašteni status u društvu. To se posebice odnosi na nogomet, čiji je povlašteni status mnogima smetao. Zbog toga je u proljeće 2000. godine došlo do logične akcije porezne policije, a administracija tadašnjeg premijera Ivice Račana izašla je sa šokantnom objavom, po kojoj je Dinamo na ime poreza i prireza državi dužan 330 milijuna kuna, Hajduk 188 milijuna kuna, dok su Rijeka i Osijek bili dužni nekoliko desetaka milijuna kuna. </p>
<p>Klubovi su se tada žalili, utvrđeno je da su se inspektori preračunali, pa je dug smanjen na otprilike trećinu spomenutih iznosa. Još uvijek traju sudski sporovi i žalbeni postupci, pa dugovi nisu naplaćeni. Neosporno je, međutim, da je ta akcija porezne uprave uz stalne kontrole uvela više reda u poslovanje sportskih kolektiva. U tom kontekstu treba gledati i najavu ministra financija Ivana Šukera o novim kontrolama poslovanja sportskih klubova i »češljanju« pojedinih transfera. </p>
<p>Naime, sportašima profesionalcima iz devedesetih godina klubovi su bili obvezatni plaćati mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Nisu plaćali, a vremenom je država individualizirala dugove te potraživanja prebacila na poreznu upravu. Problem je što su kamate udvostručile iznose i porezna uprava može blokirati plaće uglavnom sada već bivšim sportašima. A sve to nije bio njihov dug. </p>
<p>Klubovi su, s obzirom na moguće zakonske reprekusije, svoje poslovanje doveli u zakonske okvire, no nisu se riješili grijeha iz prošlosti. Hajduku je, tako, blokiran račun od 1996. godine i prešutno mu je dozvoljeno poslovanje preko sestrinske tvrtke Hajduk Sirio sport. Stoga ne može kupovati igrače pod ugovorom te dovodi slobodne igrače starije od 23 godine. A ako i dovede nekog s ugovorom, tada uskače neka menadžerska tvrtka i plaća odštetu. Svoja nova potraživanja menadžeri naplaćuju kod idućeg transfera istog igrača, što obično bude regulirano ugovorom raspodjele zarade od prijelaza igrača. Dinamo je, pak, svoje probleme iz prošlosti riješio elegantnije. Proglasio je stečaj Dinama d.d. te anulirao dugove, ali je i sve korisno iz te sada »mrtve« tvrtke prisvojio. Naime, stečaj bi sportski klub trebao gurnuti u najniži natjecateljski rang.</p>
<p>Porezne obveze</p>
<p>Danas većina igrača u prvoligaškim klubovima ima svog računovođu koji im vodi knjige, evidentira svaki ulaz i izlaz te brine da se plaća porez i prirez državi. Nije više nikakva novost da vidite sportaša kako skuplja račune kako bi umanjio poreznu osnovicu. Upitno je, međutim, jesu li sa svojim poreznim obvezama upoznati baš svi sportaši. Upitan svojedobno prilikom odlaska u Liverpool o plaćanju poreza, Igor Bišćan je, primjerice, odgovorio kako ne zna da je potrebno platiti ikakav porez! </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Plaća li Niko Kranjčar i porez na nekretnine</p>
<p>Transfer koji je izazvao najviše zanimanja u Hrvatskoj onaj je Nike Kranjčara iz Dinama u Hajduk. Papirologija cijelog prijelaza nije bila nimalo jednostavna i radila se desetak dana. U posljednjim sekundama dogovorenog roka Hajduk je prezentirao Dinamu dokumentaciju o uplati. Zbog blokiranog računa splitskoga kluba do tog transfera ne bi ni došlo da se u priču nisu uključili zainteresirani poslovni ljudi i uz pomoć bankovnih jamstava osigurali potrebna sredstva. </p>
<p>Prijelaz je napravljen na relaciji klub-klub, bez posredovanja menadžera. Hajduk je putem Hypo Adria banke uplatio milijun i pol eura u kunskoj protuvrijednosti, ali i 330 tisuća eura PDV-a. Taj bi se PDV trebao vratiti Hajduku kad Niko Kranjčar ode u inozemstvo. Porez će platiti i Dinamo, no porez bi na prihodovani iznos, kao i na dobivene nekretnine, trebao platiti i Niko Kranjčar.</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Milijarda dolara od izvoza hrane</p>
<p>Poruka proizvođačima pšenice je da povećavaju referentne prinose jer poticaji moraju prestati biti socijalna kategorija i postati ono što jesu - razvojna kategorija</p>
<p>O ovogodišnjoj žetvi pšenice te problematici otkupa i poticaja za pšenicu, pretpostavkama za smanjenje uvoza i povećanje izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, kao i ključno važnim programima u sklopu priprema za članstvo u EU, razgovarali smo s ministrom poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Petrom Čobankovićem.</p>
<p>•Kako je protekla žetva i koliko se pšenice očekuje?</p>
<p>- Površine zasijane pšenicom su oko 25 posto manje nego lani, a prinos je oko 15 posto slabiji. Kvaliteta pšenice, iako slabija nego lani, nije alarmantna kao što se moglo pretpostaviti s obzirom na jake oborine. U silose je smješteno oko 450.000 tona, a uz prošlogodišnje zalihe od oko 250.000 tona, neće biti nestašice. Znači, i stabilnost opskrbe i stabilnost cijena su osigurane. Najbitnije je to što smo prvi put donijeli uredbu o tržnom redu za pšenicu. Regulirali smo zajamčenu cijenu od 75 lipa, što je nešto više nego u okruženju, i minimalnu cijenu od 92 lipe, od čega je 10 lipa subvencija države prema otkupljivaču. Bez tih 10 lipa otkupljivači ne bi plaćali više od 80 do 82 lipe jer po toj cijeni pšenicu mogu uvesti. Slijedi provjera i upis referentnih prinosa i očekujemo da ćemo nakon toga početi isplatu poticaja od 1650 kuna po hektaru. Dakle, uzme li se u obzir slabiji prinos, krajnja cijena pšenice je čak i nešto viša nego što bi bila da je cijena iznosila jednu kunu uz poticaje jednake prošlogodišnjima. Znači, proizvođači nisu oštećeni.</p>
<p>•Ne vidite, dakle, razlog za prosvjede seljačkih udruga?</p>
<p>- Jasno je da postoje udruge poljoprivrednih proizvođača koje za svoje članstvo pokušavaju izboriti za što bolje uvjete, i ni najmanje im ne zamjeram. Ali, situacija se stabilizirala i Ne očekujem prosvjede niti za njih ima razloga. Godina 2004. je bila početak procesa koji ide prema tome da pšenica što više bude podložna tržištu, iako pšenica jest osjetljiva roba i nećemo je nikad moći apsolutno prepustiti tržištu. U interesu Hrvatske je isključivo zadovoljavati vlastite potrebe, jer za izvoz pšenice nismo konkurentni. U skladu s tim definirat ćemo ukupan iznos poticaja, i to prije sjetve. Očekujem da će ove godine biti jasno naznačeno koliki se poticaji i cijena pšenice mogu očekivati, tako da proizvođači mogu odlučiti što će sijati i koliko. </p>
<p>•Ove godine ne bi trebalo biti viškova.</p>
<p>- Eventualne viškove ćemo početi otkupljivati nakon 1. rujna. Potrebe se kreću između 550.000 i 600.000 tona. Lani smo prvi put imali točnu snimku stanja pšenice koja je pokazala da potrebe nisu 650.000 tona, kao što se ranije iskazivalo. Cilj je povećanje prinosa i može se očekivati da će Hrvatska poticati negdje 100 do 110 tisuća hektara pšenice. Poruka proizvođačima je da ćemo povećavati referentne prinose jer poticaji moraju prestati biti socijalna kategorija i postati ono što jesu - razvojna kategorija povećanja konkurentnosti naše proizvodnje. Nije logično poticati proizvodnju od dvije do tri tone po hektaru. </p>
<p>•Može li se povećanje referentnih prinosa očekivati već sljedeće godine?</p>
<p>- I pitanje referentnog prinosa, koji je ove godine 4,2 tone po hektaru, dio je procesa s nekoliko međufaza koji je počeo lani. Naravno, uvažavat ćemo vremenske uvjete, kao što ove godine nismo išli na maksimalan referentni prinos jer bi tako velik broj proizvođača ostao izvan sustava poticaja.</p>
<p>•Možemo li biti zadovoljni programima povećanja stočarske proizvodnje i mljekarstva?</p>
<p>- Oživljavanje stočarske proizvodnje mi zadaje puno više problema. Od 1992. su postojala razdoblja u kojima se sustavno povećavalo matično stado i stočarska proizvodnja, da bi se potom zbog poremećaja - uključujući nedostatak hrane radi suše i trenutni višak stoke, što rezultira slabim otkupom i niskim cijenama - u godinu ili dvije uništilo ono na čemu se radilo tri ili četiri godine. Moja osnovna zadaća jest uspostaviti stabilnost ciklusa. U mljekarstvu već ostvarujemo rezultate - otkup mlijeka je porastao oko 15 posto. Međutim, uvoz žive stoke i mesa je još uvijek velik, na njega otpada gotovo cijelo ovogodišnje povećanje uvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda od oko 10 posto. Imamo veliko povećanje izvoza mesnih prerađevina, što pokazuje da naša mesna i općenito prehrambena industrija ima potencijal i proizvode koje može plasirati za izvoz.</p>
<p>•Kako komentirate rast izvoza hrane i poljoprivrednih proizvoda?</p>
<p>- U prvih šest mjeseci 2005. izvoz je u odnosu na isto razdoblje lani porastao 31 posto i Hrvatska će ove godine dosegnuti gotovo milijardu dolara izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, kod kojih imamo i najveću stopu pokrivenosti uvoza izvozom. Bitno je povećanje izvoza u EU od 68 posto, dok je, primjerice, izvoz u BiH porastao za 14 posto. Rast izvoza u zemlje europske petnaestorice je pritom veći od 80 posto. Ne može se zanemariti ni broj turista - turizam znači izvoz bez prelaska granica, i držim kako bi se, uračuna li se taj čimbenik, pokazalo da hrvatska ima puno manji vanjskotrgovinski deficit za poljoprivredno-prehrambene proizvode. Zacrtao sam si do kraja mandata - možda preoptimistično - da bismo trebali dosegnuti gotovo 80 posto pokrivenosti uvoza izvozom, u usporedbi s lanjskih 49 posto, ali to se temelji na pokazateljima koji ukazuju na to da je plan ostvariv.</p>
<p>•U kojoj je fazi određivanje kvota za izvoz hrvatskog šećera u EU?</p>
<p>- Nultoj. Pregovori još nisu počeli.</p>
<p>•Imaju li naši proizvođači šećerne repe i šećera razloga za zabrinutost? </p>
<p>- Ne moraju uopće biti zabrinuti. Ovo ministarstvo i Vlada znaju da je to naš glavni izvozni proizvod u EU i sukladno tome ćemo voditi pregovore. Osim toga, proizvodnja šećerne repe se kroz politiku poticaja maksimalno potiče. To su najviši poticaji - od 3000 kuna po hektaru. Ono nad čim se proizvođači šećerne repe i šećera moraju zamisliti jest reforma u EU, najava da će zaštitna cijena šećera u EU pasti za 39 posto u dvije godine.</p>
<p>Petra Bulić</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Tko vara vozače - HAK ili radio?</p>
<p>Izvješća se medijima šalju svakih pola sata, a često se događa da mediji zbog rokova objave informaciju o tome kakvo je bilo stanje prije pola sata, kaže Ljiljana Cmrk iz HAK-a </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Vozači koji su se proteklog vikenda oslanjali na obavijesti o stanju na cestama Hrvatskog autokluba imali su dojam da ih netko vuče za nos te da im se popodne daju informacije - od jutra. Zagrepčanin koji je prošlu nedjelju u 15 sati krenuo iz Pule dobio je tijekom cijelog puta samo jednu točnu informaciju - i to od lokalnog radija - da je na izlazu iz Pule prometni čep.</p>
<p> Kad se nakon sat vremena izvukao iz grada i počeo voziti Istarskim ipsilonom, HAK-ova informacija je glasila: »Na Istarskom ipsilonu promet je jako gust«. Međutim, u šezdesetak prijeđenih kilometara, promet je bio tek pojačan. Onda u sljedećem javljanju HAK objavljuje vijest od koje se vozaču diže kosa na glavi: da je pred Tunelom »Učka« petkilometarska kolona. Nakon dvojbe okrenuti se ili čekati dva sata, ipak kreće dalje, ali kod »Učke« - ni traga koloni.</p>
<p> Prvi ozbiljan zastoj dočekao ga je nakon Vrbovskog, kad se na autocesti prije nadvožnjaka prelazi u jedan trak. Iako je tu izgubio najmanje sat vremena, u HAK-ovim obavijestima ni riječ o zastoju. HAK zatim gotovo dramatično najavljuje gužve na čvoru Bosiljevo, gdje se spajaju splitska i riječka autocesta. Vozač se nada da je Hrvatski autoklub opet u krivu. Doista, Bosiljevo prolaze kao od šale.</p>
<p>Približava se Karlovac i ponovo se javlja HAK, s preporukom vozačima da izaberu zaobilazne pravce za Zagreb, po mogućnosti staru karlovačku cestu. Vozač ne izabire alternativni pravac, nego kreće autocestom. HAK ponovo plaši: »Sedam kilometara duga kolona pred Zagrebom, odgodite putovanje za koji sat«. Naravno, novi pucanj u prazno. Kolona je duga tek četiri kilometra, a vozilo se pristojnih 15 kilometara na sat. Izvrsna organizacija na naplatnim kućicama. Radilo je svih 12 ulaza, pa se čekalo jedva pet minuta.</p>
<p>Inače, svaki član HAK-a godišnje plati 200 kuna članarine, između ostaloga i za servisne informacije o stanju na cestama.</p>
<p>Kako je Vjesniku rekla Ljiljana Cmrk, voditeljica smjene Alarm-centra, koji je u HAK-u zadužen za izvještavanje o stanju na cestama, pogreške su moguće, ali se, kaže, najčešće događaju zbog - zbog toga što ih mediji pogrešno interpretiraju medija. </p>
<p>»Mi informacije o stanju u prometu dajemo u realnom vremenu, u odmaku s najviše 10 minuta«, kaže Ljiljana Cmrk i dodaje da se izvješća medijima šalju svakih pola sata, a često se događa da mediji zbog rokova objave informaciju o stanju od prije pola sata. »Kod gustog prometa to ne mora biti točno, jer se u roku pola sata kolona može raščistiti«, kaže Ljiljana Cmrk i dodaje da se često u eter radio-postaja javljaju i sami vozači s okvirnim procjenama, koje znaju biti pogrešne.</p>
<p>U tijeku turističke sezone u Alarm-centru u jednoj smjeni radi 13 ljudi koji prikupljaju podatke s terena, a izvješća svakih pola sata objavljuju na svojim internetskim stranicama (www.hak.hr) te ih šalju radijskim postajama. Osim toga, HAK ima 84 kamere na najfrekventnijim dionicama autocesta.</p>
<p>»Podaci se prikupljaju od Hrvatskih autocesta, Autoceste Rijeka-Zagreb, Trans cesta, Hrvatskih cesta, Županijskih cesta, iz trajektnih luka, od prometne policije, djelatnika HAK-a zaduženih za nadzor prometa, mehaničara, djelatnika vučnih službi, ali i građana koji se mogu javiti na besplatni telefon 080 464 464«, kaže Ljiljana Cmrk.</p>
<p>Zlatko HerljevićMislav Nekić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Austrijski račun izazvao sumnju</p>
<p>DARKO MARKUŠIĆ</p>
<p>Mirna Omišanka, šezdesettrogodišnja krojačica u mirovini Sonja Antičević preko noći je postala medijska zvijezda. Na njezinu žalost, američke su je vlasti optužile za prijevaru na burzi i zamrznule 2,04 milijuna dolara stečenih kupnjom Reebokovih dionica. U njezino je ime teksaška brokerska kuća kupila za 130.000 USD pravo na kupnju dionica Reeboka uz zajamčenu cijenu i nakon što je objavljeno da Adidas preuzima Reebok, njihova je cijena porasla. Teksaški broker tada dobiva nalog da realizira pravo na kupnju dionica, proda ih i gotovo polovicu novca (870.000 USD) odmah proslijedi na bankovni račun u austrijskom Salzburgu.</p>
<p>Američku komisiju za vrijednosne papire (SEC) slijed zbivanja nije iznenadio. U samo nekoliko sati spriječili su prijenos novca u inozemstvo, zamrznuli račun i podnijeli kaznenu prijavu. Prvo ročište zakazano je već za četvrtak u New Yorku. Američke vlasti ustvrdile su da je uoči preuzimanja potražnja za Reebokovim dionicama neuobičajeno porasla. To znači da ovo nije jedini slučaj koji SEC istražuje, no zbog naloga za prijenos novca u inozemstvo, u ovom slučaju u Austriju, američke su vlasti reagirale bučnije i žurnije nego u drugim slučajevima.</p>
<p>Američke vlasti ne zanima pritom previše Sonja Antičević. Njih zanima tko joj je i odakle dojavio da se priprema preuzimanje Reeboka, odnosno tko je sve iskoristio povlaštene informacije za stjecanje zarade. Krug potencijalnih sumnjivaca je širok jer je njemačka tvrtka preuzela američku. No, kako je sudskim nalogom brokerskoj kući koja je putem Interneta zaprimila kupoprodajne naloge zabranjeno uništavanje dokaza, uskoro bi se, slijedeći trag novca, moglo pokazati koliko je uistinu umirovljena krojačica upletena u slučaj. Ona tvrdi da se netko bez odobrenja koristio njezinim imenom te da je nevin i David Pajčin, njezin nećak iz SAD-a kojeg je dio medija već označio kao krivca. Ne dokaže li istraga njezinu povezanost s nekim od zaposlenika Reeboka, Adidasa ili njihovih financijskih savjetnika, odnosno ne dokaže li se svjesno korištenje povlaštenih informacija, Sonji Antičević novac će se morati vratiti. U Hrvatskoj uglavnom nitko nije ozbiljno odgovarao u nekoliko sličnih slučajeva, od kojih je najpoznatiji onaj Radimira Čačića iz 2002. kada je tadašnji ministar neposredno uoči sloma Riječke banke prodao 801 bančinu dionicu za 192.000 kuna. U SAD-u se, međutim, slične stvari strogo kažnjavaju, a ponajbolji je primjer Marthe Stewart, koja je zbog transakcije (temeljene na povlaštenoj informaciji) kojom je uštedjela 40.000 USD, osuđena na pet mjeseci zatvora i isto toliko kućnog pritvora.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Politika ispala iz alkarskog sedla</p>
<p>MILE FRANIČEVIĆ</p>
<p>Od prošlog su vikenda bilježnice kroničara Sinjske alke pune nekih potpuno novih, do jučer nezamislivih detalja. Viteško natjecanje koje slavi pobjedu Sinjana u borbi protiv turskih osvajača vratilo je, čini se, stari sjaj istinskog bisera hrvatske kulturne baštine koji je važan dio naše turističke ponude. </p>
<p>Unatoč kišnom vremenu, Alka je u nedjelju opet bila - kako se to voli reći - na čast i ponos cijele Hrvatske, jer uz sinjsko trkalište nije bilo ni traga nekadašnjem skandiranju i zviždanju. </p>
<p>Umjesto prozivanja političkih protivnika, svaki je nastup alkara pojačavao dobar dojam. Sa svakim alkarskim pogotkom potvrđivalo se da se Sinjska alka vraća kao kulturni i sportski događaj. Sa svakom se trkom najavljivalo da dolazi vrijeme u kojem će ta turistička atrakcija nadići granice Sinja i kraja uz rijeku Cetinu slavljenjem drevne vještine i junaštva.</p>
<p>Jubilarno se, 290. alkarsko nadmetanje pokazalo u punom svjetlu i na trkalištu i na tribinama i zato će - nakon dosta godina - ostati zapamćeno ponajprije po uspjesima alkara, a ne po aferama koje su se znale rastezati mjesecima nakon natjecanja. </p>
<p>Pamtit će se 290. sinjska alka po tome što je baš u njoj prvi put pobijedio Mladen Vučković, sin peterostrukog slavodobitnika Anđelka Vučkovića iz Brnaza. </p>
<p>Kroničar će zabilježiti i da je te nedjelje publika zadnji put zapljeskala alajčaušu Ivanu Zorici, koji se nakon 34 godine oprostio od trkališta. Jer, bez Zorice natjecanja ispod sinjske tvrđave više neće biti ista. Ostat će zapisano i to da je kiša istuširala više od 10.000 posjetitelja, da su čudno pucala alkarska koplja, a konji zbacili čak trojicu od 17 natjecatelja. </p>
<p>Pamtit će se dosta toga s ove alke, a najviše činjenica da je iz alkarskog sedla napokon izletjelo politikantstvo, a uskočio - turizam.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Čačić bi opet Vijeće općina</p>
<p>Kada je Vitez Sabor proglasio kokošinjcem, mnogi su spremno zakukurikali. Danas se »premijera« Čačića ne kritizira zbog njegova političkog vandalizma. Možda je to dobra taktika - prije izbora će samo trebati podsjetiti da je primao plaću ni za što, spavao u ministarskoj fotelji i parazitirao u sabornici te sve to sam priznao u novinama. Čačić je javnosti pokazao kakav je bio njegov dosadašnji politički angažman. Čisti promašaj </p>
<p>DUBRAVKO GRAKALIĆ</p>
<p>Prošlog je tjedna Radimir Čačić, lider Hrvatske narodne stranke i varaždinski župan, demantirao vlastitu ambiciju da postane hrvatski premijer. Čačić nije, naravno, rekao da više ne želi postati predsjednik hrvatske vlade, no dao je nekoliko izjava koje ga unaprijed diskvalificiraju za taj posao. Preciznije, u opširnom intervjuu jednom dnevnom listu Radimir Čačić ponizio je i izvrijeđao instituciju Hrvatskog sabora, kao i same zastupnike, na dosad neviđen način. Ne pamti se kada je netko - a osobito ne dojučerašnji saborski zastupnik, bivši ministar i nekadašnji predsjednik HNS-a te recentni župan - izlio na javnu scenu takvu količinu uvreda, niskih udaraca i priličnih besmislica.</p>
<p>Čačić je u intervjuu najprije ustvrdio da mu nikad u karijeri nije bilo toliko dosadno kao za posljednjeg, trećeg saborskog mandata koji je provodio u opoziciji. Doduše, priznao je da tu dosadu nije previše osjetio - jer u Sabor »gotovo da i nije dolazio«. Dosadno mu je bilo i u Vladi, gdje je bio ministar obnove, pa je na sjednicama Račanova kabineta, kaže, »spavao« za svih točaka dnevnog reda što nisu imale veze s njegovim ministarstvom.</p>
<p>No, unatoč posvemašnjoj dosadi i uspavanosti, i Saboru, i u Vladi, Čačić je ustanovio da je »Sabor nevažan«. »Sabor je institucija koja ne donosi odluke, niti ima takav sastav. U najvećem broju slučajeva tamo, po definiciji, sjede politički ovisni i društveni paraziti. Nažalost, osobno sam se uvjerio da je osnovna funkcija te institucije da stalno, kontinuirano, s beskonačnom dozom samoomalovažavanja izglasava hrpe bedastoća, podržava hrpe bedaka, odlučuje licemjerno i protiv svoje savjesti«.</p>
<p>Čačić misli da bi Sabor trebali sačinjavati gradonačelnici i načelnici općina te da bi oni bili kompetentni za rasprave u sabornici vode. O sabornicima čiji je mandat u tijeku kaže: »Trenutačni sastav na granici je s kretenizmom, glasa se bez ikakvih kriterija, ovisno o tome kako naredi vođa«. Najoštrije ocjene Čačić je dao o saborskom istražnom povjerenstvu koje, legitimno i legalno, radi na provjeri zakonitosti poslovanja njegovih tvrtki za vrijeme dok je obnašao ministarsku dužnost. »Ispred sebe imam gomilu jadnika, polupismenih, zločestih, prljavih, u funkciji raznih struja? Ljudi koji sjede u tom besmislenom povjerenstvu (…) za mene su intelektualno krajnje inferiorni, a stručno kao da ne postoje«, objasnio je Čačić, dodajući da je on za sve njih »prejak i prepametan«. Dakle, »s visine prepametnog i prejakog« ustvrdio je da u nepotrebnom parlamentu sjede »paraziti« koji su na »granici kretenizma«, te izglasavaju »hrpe bedastoća«. </p>
<p>Prošlo je dovoljno vremena da se sam Čačić, posredno ili neposredno, osobno ili preko glasonoše HNS-a, odrekne tih svojih riječi. On to nije učinio jer očito tako doista misli. Stoga je neobično važno - u vrijeme kad se skupljaju buduće kandidature za najvažnije državne dužnosti - pokazati što Čačićeve poruke znače.</p>
<p>Prvo, Čačić ne poštuje demokratske institucije i proceduru, zakone i ljude s kojima je do jučer radio. Ustav za njega ne postoji, kao ni institucija parlamenta kao najvišeg zakonodavnog tijela. Drugo, priznajući da je spavao na poslu, samoga sebe ubraja u društvene »parazite« što su, po njemu, saborski zastupnici. Čačić, koji je izbjegavao dolaziti na sjednice (za što je primao plaću), naziva svoje kolege skoro pa »kretenima«, što je niskost koju sebi nitko prije njega nije dopustio. Treće, posve nekompetentno predlaže da Sabor izgleda kao nekadašnje socijalističko vijeće općina, u tadašnjem parlamentu, u kojem su sjedili predstavnici određenih teritorijalnih cjelina. Prijedlog je ozbiljan poput svojedobnog bisera Zlatka Canjuge o potrebi ustroja staleškog parlamenta. Četvrto, ismijavajući istražno povjerenstvo koje bi trebalo ispitati poslove njegovih tvrtki s državom - kao i istovjetni biznis Zlatka Tomčića - Čačić pokazuje da ga se, zapravo, boji.</p>
<p>Čačić sebe proglašava »prejakim, prepametnim i presposobnim«, što u kombinaciji s ukidanjem parlamenta, koji čine »paraziti«, znači da želi postati moćan lider bez nadzora. Politički nadčovjek u zemlji gdje u Saboru obitavaju nikogovići. To je najopasniji dio Čačićeva istupa, jer pokazuje kako se u njemu, srednje rangiranom političaru punom sebe, rađa autokrat, da ne upotrijebimo neku snažniju riječ.</p>
<p>Napokon, nevjerojatno je da nitko iz plejade hrvatskih zaštitnika demokratskih stečevina nije reagirao na Čačićevo ponižavanje Sabora, Vlade i osnovnih društvenih načela. Političari koji su, poput Ivice Račana, omogućili njegovo spavanje na sjednicama Vlade, trebali bi reći što o tome misle. Isto vrijedi za Vesnu Pusić, predsjednicu HNS-a, koja je s Čačićem u bliskim političkim odnosima. I vladajuća bi koalicija mogla komentirati Čačićev ispad, baš kao što se komentiraju drugi događaji u sferi političke crne kronike.</p>
<p>Kada je prije nekoliko godina Zlatko Vitez Sabor proglasio kokošinjcem, mnogi su pijetlovi spremno zakukurikali. Među njima i Čačić. Opravdano, jer se granice pristojnoga komuniciranja, ako ništa drugo, moraju poštivati. </p>
<p>Danas se »premijera« Čačića ne kritizira zbog njegova političkog vandalizma. Možda je to dobra taktika - prije izbora će samo trebati podsjetiti da je primao plaću ni za što, spavao u ministarskoj fotelji i parazitirao u sabornici - te sve to priznao u novinama. Čačić je sada javnosti pokazao kakav je bio njegov dosadašnji politički angažman. Čisti promašaj.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Prostorima Kureta </p>
<p>Svijetu bi se mogla skrenuti pozornost da prolazi prostorom jednog od najstarijih europskih naroda</p>
<p>EDUARD PAVLOVIĆ</p>
<p>Mediji nerijetko za našu napokon dočekanu autocestu rabe ime Dalmatina. Drži se da će to stranci bolje upamtiti kao i neke druge naše ceste poput Jozefina, Rudolfina, Marmontova... </p>
<p>Bilo bi opravdano tu tzv. Dalmatinu nazvati Autocestom kralja Tomislava (slijedom hrvatskoga proljeća) ali i Kuretskom jer većim dijelom prolazi kroz prostore koje su nastanjivali pramediteranski Kureti – od kojih najvjerojatnije rizničimo i narodnosno ime Hrvati, a koje Homer spominje u Ilijadi kao »ratoborne Kurete« u Trojanskom ratu 1184. godine prije Krista. </p>
<p>Vrstan poznavatelj Kureta ili Koribanta bio je nedavno preminuli erudit Stjepan Pantelić (rođen 1942. u Koriji kod Virovitice). Napose o njegovoj poveznici Kureta i baltičkih naroda može se pročitati u knjizi »Hrvatska krstionica« (2000.). Nadalje u svezi s najnovijim genetskim istraživanjima vrsni genetičari diljem Europe ustvrđuju da je u genetičkoj strukturi Hrvata visok postotak haplotipa Eu7 zbog kojega ga neki autori nazivaju i »hrvatskim haplotipom«.</p>
<p> Inače vremenski slijed pristizanja tog haplotipa na područje Hrvatske je od prije oko 24 tisuće godina . Prije njega jedino je bio pristigao haplotip Eu18 ili »baskijski haplotip« – prije oko 40 000 godina. Uostalom, danas nitko ne dvoji da su Baski jedan od najstarijih europskih naroda. </p>
<p>Usporedbe radi, neolitski haplotipovi Eu4, Eu9, Eu10 i Eu11 pristigli su prije oko osam tisuća godina , Eu19 ili »slavenski haplotip« prije oko četiri tisuće godina a Eu16 ili azijatski haplotip prije oko 1 600 godina. Tako su u uzorcima iz Hrvatske u postotku nađeni: haplotip Eu7 (44,83 posto), haplotip Eu19 (29,31 posto), neolitski haplotipovi Eu4, Eu9, Eu10 i Eu11 (13,79 posto), haplotip Eu18 (10,34 posto) i haplotip Eu16 (1,73 posto).</p>
<p>Rezultati tog istraživanja bili su objavljeni još 2000. u svjetski poznatom časopisu Science (voditelj istraživačkog tima bila je Ornella Semino a jedan od suradnika Dragan Primorac, naš sadašnji ministar znanosti). Inače je o genetičkom podrijetlu Hrvata Ivan Jurić (rođen 1940. u Starim Mikanovcima, redoviti profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu) objavio je 2003. knjigu »Genetičko podrijetlo Hrvata: etnogeneza i genetička otkrića« (s predgovorom Dragana Primorca). </p>
<p> Poradi svega toga autocestu Zagreb – Split mogli bismo nazvati /častiti i imenima: Kralj Tomislav (ujedinitelj hrvatskih zemalja), Kuretskom (zbog jamačnih pokazatelja da su se Kureti bili proširili i do Baltika pa je svijetu sa sjevera Europe reći i da se na stanovit način »vraćaju«/putuju putem njihovih davnih predaka, a nadasve nam je tu važnu autocestu nazvati cestom »hrvatskoga haplotipa« ili Eu7 – kada bi se svekolikom svijetu mogla skrenuti i pozornost da prolazi prostorom jednog od najstarijih europskih naroda – zemljom Hrvata.</p>
<p>Autor je doktor znanosti,docent, doktor medicine iz Opatije</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Doista ružno </p>
<p>Dajte, televizijci i ini medijci, nemojte biti takvi neznalci i neznalice!</p>
<p>ALEMKO GLUHAK</p>
<p>U Dnevniku Hrvatske televizije 6. kolovoza, dok se govorilo o prvoj vijesti, da je jedan zrakoplov pao u more nedaleko od Palerma, u pozadini voditelja i urednika Danka Družijanića vidjela se karta s Italijom i susjednim Sredozemljem, karta na kojoj su bile neobične granice. Naime, Bosna i Hercegovina bila je podijeljena na neke cjeline, kao da su »Srpska« i Federacija Bosne i Hercegovine dvije različite države, po svojem položaju jednake drugim državama, kao što su Hrvatska, Slovenija, Italija, Austrija...</p>
<p>Što li o takvim »pametnim« kartama misle oni koje je »Srpska« protjerala sa »svojega«, tojest njihova teritorija?</p>
<p>Da podsjetim i na jedan imenski podatak: prvotna je zamisao upotrebe pridjeva »Srpska« bila da se cijela Bosna i Hercegovina nazivala srpskom Bosnom i Hercegovinom. Kako je vojnom i diplomatskom silom smanjivano područje pod srpskom okupacijom, oni koji ignoriraju postojanje Bosne i Hercegovine »riješili su« to jednostavno: ne spominju to mrsko im ime, i dogodila se redukcija prostora i imena: od »Srpska Bosna i Hercegovina« nastalo je »Republika Srpska«. Ironija jezične sudbine, jer je ime Srbija načinjeno po latinskomu obrascu, a »Srpska« po slavenskomu. Također i ovo: Hrvati su u devetnaestom stoljeću ondašnju, malu Srbiju, onu »pašalučke« i nešto veće veličine, nazivali i tako: Srpska.</p>
<p>Postavljati u hrvatskom dnevniku karte na kojoj je ta današnja »Srpska« prikazana kao da je taj teritorij jednake, državne razine kao prave države, neukusno je isto koliko i moguće takvo prikazivanje onoga fantoma »SAO Krajine«.</p>
<p>Dajte, televizijci i ini medijci, nemojte biti takvi neznalci i neznalice!</p>
<p>Autor je jezikoslovac,radi u Zavodu za lingvistička istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Vlast što hitnije treba riješiti »slučaj Osijek«</p>
<p>Nijedan čovjek ne može biti izvan zakona, pa tako ni Branimir Glavaš. Zato podržavamo istraživanje zločina u Osijeku. Nadamo se da će i u Bjelovaru i drugim gradovima u Hrvatskoj tako postupiti. Pravna država mora profunkcionirati, te pravda mora stati na kraj svima onima koji su činili bilo kakve zločine. Osječki gradonačelnik Anto Đapić svojim izjavama o tim događajima ne pridonosi, nažalost, tome da svoj grad štiti od svih oblika nasilja. Glavaš se još ponaša bahato, što dokazuje njegov odnos prema novinarima koji iznose istinu. Državna vlast treba što hitnije riješiti »slučaj Osijek« a ne lokalna vlast, koja je sklona tražiti opravdanja za zločine. Hrvatska se mora potvrditi kao zemlja koja je spremna procesuirati sve osumnjičene za ratne zločine i profiterstvo, kao država koja je čvrsto na putu civiliziranoga društva. </p>
<p>Branko Stojkovićpredsjednik Udruge »Štit«</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Bruno Bušić živio je vrlo skromno, bio je fenomen</p>
<p>S obzirom na Udbu i njezinu zločinačku rabotu bilo bi nenormalno da nitko od Hrvata nije uzvratio nasiljem na nasilje. Najveću pogrešku čini g. Gojko Borić kada u polemici na ovoj stranici s g. Markom Bušićem kritizira pokojnog Brunu Bušića. Nije bio nikakav kicoš, kako ga Borić opisuje. Prema svjedočenju Hrvata u čijem je stanu boravio i pisao, Bruno Bušić živio je vrlo skromno. Uzimao je dnevno samo jedan obrok, ostale je odbijao s obrazloženjem da mu prisjedne kada se sjeti supatnika s robije u Staroj Gradišci... Uporno je branio one doista rijetke Hrvate poput devetnaest Bugojanaca koji su činili najveće žrtve darujući na oltar Domovine svoje živote. Za Borića i njegovo društvo može se kazati da su odlični publicisti i novinari, Bruno Bušić je pak fenomen kakav se rađa svakih nekoliko stotina godina u malom narodu kao što je hrvatski.</p>
<p>Mihovil UdovičićStuttgart,Njemačka</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Zagreb još nema rješenje za bespravnu gradnju </p>
<p>U rujnu počinje rušenje dijelova zgrada i kuća koji su izgrađeni mimo građevinskih dozvola</p>
<p>Prema najavama iz Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, u rujnu slijedi nastavak uklanjanja bespravno izgrađenih objekata. U Zagrebu će rušiti dijelove zgrada i kuća koji su izgrađeni mimo građevinskih dozvola: garaže, radionice i objekti koji, kako je to nedavno za Vjesnik rekla ministrica Marina Matulović - Dropulić, »godinama izazivaju međususjedske i međuljudske konflikte«.</p>
<p> Takvih objekata i dalje ima na tisuće, što čudi, ako se zna da traje proces legalizacije bespravnih objekata. To znači da legaliziranje uklapanjem u planove ne daje rezultate i da divlja gradnja nije zaustavljena. Prema podacima Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, naime, od 1998. do 2004. naknadnim je građevinskim dozvolama legalizirano 2390 bespravno sagrađenih objekata, odnosno petina od ukupno 10.877 zahtjeva za legalizaciju.</p>
<p>Gradske četvrti, poput Pešćenice ili Kozari puta, toliko su zagušeni da se, na primjer, stup rasvjete nalazi gotovo na sredini prometnice. (napomena uredniku ova slika mora biti kod Ivanke).. </p>
<p>Kvaliteta života u njima da se i ne spominje. Unatoč svemu, veći dio tih kvartova u planu je legalizacije, što je u suprotnosti sa stavovima struke. Prema dokumentu Gradskog zavoda za planiranje, koji se nalazi u posjedu Vjesnika, na žalost ne predlažu se rješenja ali se ističu loše strane bespravne gradnje i upozorava na to kamo zapravo vodi aktualna politika »legaliziranja uklapanjem u planove«. </p>
<p> U prvome redu, stoji u dokumentu, riječ je o tipu klasične bespravne gradnje u kojemu značajan dio gradskog teritorija Zagreba pokriva bespravna, neregulirana izgradnja koju odlikuje kaotičnost, neopremljenost pratećim sadržajima, velika gustoća izgradnje. Ukratko, izgradnja bez pravila. Drugi tip, a zapravo podtip prvoga jest legalizirani prostor koji se i ne razlikuje od spomenutog primjera, a najvidljiviji je u kvartovima poput Trešnjevke, Trnja i Pešćenice, izraslima na periferijskim tipologijama predratnog Zagreba, koji su u novije vrijeme izgrađeni uglavnom mimo urbanističkih propozicija. </p>
<p>Tako izgrađeni, povećali su gustoću izgradnje bez prethodnog širenja prometnica, novih parkova i slično. Danas, recimo, za ove kvartove postoje »planovi«, ali samo zato kako bi bespravnu gradnju mogli nazvati planiranom. Slično bi se moglo dogoditi s još nekim dijelovima grada koji, gusto naseljeni, mogu donijeti poene onima koji ih odluče legalizirati.</p>
<p>Koliko to košta?</p>
<p>Stvarna cijena takve legalizacije »preko noći« zapravo je nemjerljiva. Lako se, doduše, može izračunati koliko stoji opremanje takvih kvartova infrastrukturom i pratećim sadržajima koji se plaćaju iz gradskog proračuna, bez sudjelovanja bespravnih graditelja u stvarnim troškovima. Ali manjak – onaj gospodarski, ali i prostorni – upravo je nemjerljiv. Također, takva politika prema bespravnim graditeljima, koja je sama po sebi zapravo stimulirajuća, ne donosi rezultate, odnosno ne umanjuje šansu budućih bespravnih graditelja da i oni jednom »uđu u krug za legalizaciju«.</p>
<p>Claudio Kramarić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Vinogradska opet prima hitne slučajeve </p>
<p>HZZO je uložio 3,3 milijuna kuna, nakon što je sanitarna inspekcija prije dvije godine zaključila da se prostor mora adaptirati</p>
<p>Od ponedjeljka, 8. kolovoza, Hitna služba Kliničke bolnice Sestara milosrdnica opet je otvorena je za sve pacijente, osim za traumatološke i hitne vaskularne bolesnike. Ti pacijenti zbrinjavaju se u drugim ustanovama, najčešće u Klinici za traumatologiju, a prema riječima pomoćnika ravnatelja KB-a Sestara milosrdnica za kontrolu kvalitete zdravstvenih usluga, kirurga dr. Marija Zovaka, za hitne operacijske zahvate koriste se i sale odjela ginekologije, neurokirurgije i urologije te bolnice. »Proteklog mjeseca, kad su radovi tek počeli, svi su kirurški pacijenti slani i bili zbrinuti u drugim bolnicama«, naglasio je dr. Zovak.</p>
<p>Od početka srpnja rekonstruira se, naime, Kirurški operacijski blok Kliničke bolnice Sestara milosrdnica, a predviđa se da će radovi završiti sredinom listopada. Na ovom odjelu Kliničke bolnice Sestara milosrdnica, izgrađenom 1956. godine, ima mjesta za 110 pacijenata i četiri operacijske sale. Rekonstrukcijom će se dobiti još jedna sala a od aparata dva operacijska stola i lampe. Broj mjesta za pacijente neće biti povećan, no oni će ipak doći na svoje: kraće će vrijeme čekati na operaciju. Kroz taj odjel, naime, godišnje prođe do 4500 pacijenata, što znači da se u jednoj sali operiralo 1200 pacijenata. Sad će oni biti raspoređeni u pet sala. </p>
<p>»Od ukupnog broja operacija čak 40 posto su hitne. A ovom rekonstrukcijom povećat ćemo broj operacija u jednom danu za 20 posto i na taj način skratit ćemo liste čekanja«, rekao je dr. Mario Zovak. Prema liječnikovim riječima, prioriteti pri sastavljanju lista čekanja su hitnost, maligne bolesti i komplikacije kod bolesti krvnih žila, primjerice moždani udar. Za druge operacije, primjerice za operaciju bruha, čeka se oko dva mjeseca. </p>
<p>U rekonstrukciju Kirurškog operacijskog bloka uloženo je 3,3 milijuna kuna iz proračuna Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Obnovi se prišlo nakon što je odjel prije dvije godine posjetila sanitarna inspekcija i zaključila da se prostor mora adaptirati.</p>
<p>Ana Tadin</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Na Crvenom spustu i muški slalom</p>
<p>Sljemenski Crveni spust zadovoljava sve kriterije za mušku slalomsku utrku, izjavio je u ponedjeljak nakon obilaska staze Günther Hujara, direktor Svjetskog skijaškog kupa za muškarce. Hujara je rekao da će, uz žensku, na Sljemenu sigurno biti i muška slalomska utrka, ali nije mogao reći koje sezone, jer je kalendar muškog svjetskog kupa pretrpan. »Sve utrke koje se trenutno održavaju u sklopu Svjetskog kupa imaju vrlo visoke standarde pa ne možemo izbaciti niti jednu, ali će prvi slobodan termin svakako pripasti Sljemenskoj utrci«, izjavio je Hujara. </p>
<p>Vedran Pavlek, direktor budućeg muškog slaloma, rekao je da će dati sve od sebe da utrci osigura termin. Pozornost Günthera Hujare privukla je i sjajna organizacija prošlogodišnjeg ženskog noćnog slaloma. »To je najbolji dokaz da je Hrvatski skijaški savez spreman za Svjetski kup«, objasnio je Hujara.</p>
<p>Vera Pfaff</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Branimirova dobila prvi sloj asfalta </p>
<p>U ponedjeljak je na križanju Branimirove i Držićeve položen prvi sloj asfalta. Tako su radovi ušli u završnu fazu, a Branimirova već izgleda kao novouređena cesta. Uz to što se asfaltira, u ponedjeljak su na gradilište stigle tračnice i križališta, tako da se nastavlja montaža tramvajske pruge koja bi trebala biti dovršena do kraja tjedna. Na dio tramvajske pruge između tračnica već je nabačeno kamenje, a radnici ZET-a vare i spajaju tračnice. </p>
<p>U usporedbi s prošlim tjednom, gradilište je puno čišće, nema toliko prašine, tako da se čini kao da su radovi pri kraju. To su primijetili i građani koji su u ponedjeljak onuda prolazili. »To su veliki poslovi i divim se radnicima da uspijevaju tako brzo raditi«, rekao je gospodin Vlado koji svakodnevno dolazi na tržnicu u Branimirovoj pa usput baci pogled na gradilište. Dodaje da mu je žao što još nisu riješeni imovinski odnosi pa da se Branimirovu probije sve do Heinzelove.</p>
<p> Melinda Andrijić, koordinatorica radova, kaže da je jako zadovoljna izvođačima, pogotovo radnicima koji su podnijeli najveći napor na gradilištu. </p>
<p>Nada se da će ih do kraja tjedna poslužiti vrijeme i vjeruje da 15. kolovoza, kao rok za završetak radova, ne dolazi u pitanje. [R. D.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Spašavanje vode Slovenci i Hrvati!</p>
<p>Najiskusniji gorski spasioci, pilot Gerald Biner i Bruno Jelk, članovi švicarske gorske službe spašavanja, otputovali su u Pakistan. Tamo će pokušati spasiti promrzlog slovenskog alpinista Tomaža Humara (36), koji je u stijeni pakistanskog ledenjaka Nanga Parbat na oko 6000 metara nadmorske visine, zarobljen punih šest dana!</p>
<p>Spasioci će u utorak helikopterom pakistanske vojske krenuti u prvu akciju spašavanja u stijeni Himalaje. Akciju vode Slovenska i Hrvatska gorska služba spašavanja, koje su alarmirale Svjetsku spasilačku asocijaciju, pregovarale s pakistanskom Vladom te se »bacile« na potragu za pogodnim helikopterom s kojim je jedino moguće izvesti spašavanje.</p>
<p>»S Humarom sam se čuo u nedjelju. Kaže da je loše, ponestaje mu hrane i pothlađen je, no da još može izdržati koji dan«, rekao nam je splitski alpinist i gorski spasioc Stipe Božić, koji je s Humarom bio u podnožju Nanga Parbata, no zbog poslovnih se obveza prošli tjedan vratio u Hrvatsku. »Helikopter se ne smije približiti stijeni u kojoj je Humar da propelerom ne udari u stijenu i da ga ne sruše lavine. Spašavanje se može izvesti samo metodom long-line, što znači da spasioc treba iz helikoptera visjeti na užetu i Humaru dobaciti uže«, objasnio je Vjesniku Vinko Prizmić, pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja. Dodaje da ta iznimno složena akcija, izvedena nikad prije, ovisi o vremenu. »Spašavanje treba obaviti brzo, u vremenskoj rupi, kad se oblaci na čas raziđu«. Nade ima jer u spašavanju sudjeluju najiskusniji spasioci. Humar ih čeka u strahu od ozeblina, već šest dana stojeći na površini veličine jednoga četvornoga metra! Liječnik mu je preporučio aspirin i kretanje – što je više moguće. [G. Petrovčić, A. K. Buterin]</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Najveći mozaik na svijetu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Svoju digitalnu fotografiju još možete uvrstiti u najveći mozaik na svijetu, onaj s likom pokojnoga pape Ivana Pavla II., koji se izrađuje u okviru Svjetskoga susreta mladih što će se od 11. do 21. kolovoza održati u Kölnu. Deseci tisuća ljudi sa svih strana svijeta već su poslali svoje fotografije u taj živi digitalni mozaik koji će u sklopu proslave biti izložen i na kölnskoj katedrali kao divovski poster. Postupak slanja fotografija vrlo je jednostavan, a detaljnije je opisan na internetskoj adresi www.thank-you-jpii.net.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>»Hrvatska je kao torta s puno, puno slojeva«</p>
<p>NEW YORK</p>
<p> – U programu radija Glas Amerike ovoga je vikenda gostovao Charles Sullivan, autor Enciklopedije kalifornijskih vina te niza knjiga i članaka u američkim publikacijama. Sullivan je pred dvije godine izdao i knjigu »Zinfandel: Povijest grožđa i njegova vina«, gdje je istražio njegove hrvatske korijene, a u razgovoru s voditeljicom Jagodom Bush bio je pun hvalospjeva o nedavnom posjetu Hrvatskoj...</p>
<p>U 12 dana putovanja, uz Zagreb i Plitvice, sa suprugom je obišao cijelu obalu, od Istre do Dubrovnika, a oduševljenju nije bilo kraja. »Vrlo impresivno. Znate, tesko je zadiviti nas iz Kalifornije s pacifičkom obalom, ali vaša je zbilja predivna. U Hrvatskoj nam je najprivlačnija kombinacija povijesnog s prirodnim ljepotama.... Hrvatska je obala kao kolač, kao torta s puno, puno slojeva. Nemam boljih riječi kojima bih to opisao«.</p>
<p>Sullivan je prezadovoljan i smještajem te uslugama dobivenim za obilaska države. »Svatko u Hrvatskoj, za razliku od drugih europskih zemalja, trudi se da ljude kao nas, posjetitelje, učini zadovoljnima i sretnima. Kao da je cijela zemlja išla u školu i naučila kako treba s turistima«. Na kraju razgovora u kojemu je iskazao i zadivljenost hrvatskom hranom i vinima, Sullivan je zaključio: »Supruga i ja često putujemo, ali rijetko kad kažemo - vratit ćemo se. U slučaju Hrvatske, siguran sam da ćemo se vratiti!« [akb]</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>U glavi se uvijek čuju muški glasovi</p>
<p>MÜNCHEN</p>
<p> – Glasovi što ih čuju ljudi koji haluciniraju, gotovo su uvijek muški, piše medicinski časopis »Liječnička praksa«. Pozivajući se na istraživanje britanskog Sveučilišta Sheffield, izvješće navodi da razlozi možda leže u različitim glasovnim kvalitetama muških i ženskih glasova. Zvuk ženskih glasova složeniji je pa ga mozak teže imitira.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Hrvatica sakrila nakit u 'intimni dio'</p>
<p>NICA</p>
<p> – Mlada žena, porijeklom Hrvatica, izaći će u rujnu pred sud zbog krađe nakita koji je sakrila u intimne dijelove tijela. Do tog je otkrića došlo na RTG-pregledu kojem je podvrgnuta kako bi joj se utvrdila dob jer je pri uhićenju tvrdila da je maloljetna. Pregledom je utvrđeno ne samo da je starija od 18 godina, već i da u vagini skriva vrećicu s nakitom. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="21">
<p>Rijetki bestseleri u književnom panteonu</p>
<p>Malo je autora bestselera svoju tržišnu slavu upisalo i u književnu povijest poput Jamesa Fenimorea Coopera, Johna Fowlesa, Tolkiena i Le Carrea</p>
<p>U jednoj njujorškoj luci 1841. godine gomila ljudi okupila se čekajući brod koji je dovozio primjerke knjige Charlesa Dickensa »The Old Curiosity Shop« i usklično pitala: »Je li Nell umrla?« Planula je još onda (mnogo prije Pottera) znatiželja za knjigom u kojoj će se konačno dovršiti priča što ju je Dickens u nastavcima objavljivao u tisku.</p>
<p> Dickens, čije bogatstvo britanski tisak procjenjuje na današnjih 12 milijuna funti i koji je na svojoj posljednjoj turneji u SAD-u zaradio današnjih milijun i pol funti, uzima se za primjer prvoga svjetskog pisca koji je svoju književnost bio sposoban uzdići do razine tržišne senzacije.</p>
<p> Dakako, Dickens je jedan od rijetkih pisca koji je bio slavan za života, koji je doživio sjajni spoj ugleda i popularnosti (kao Mark Twain ili Ernest Hamingway) i čija je veličina poslije smrti odletjela još i na panteon književne klasike. Povijest književnosti može se pohvaliti samo s nekoliko takvih slučajeva, a sva vrvi od onih koji su svoj ugled platili životnim bijedom (Edgar Allan Poe pokrivao se čak mačkom u kolibi da ne umre od hladnoće) ili onih koji su svoj životni sjaj platili zaboravom svoje slave poslije smrti.</p>
<p>Ništa ne izaziva toliko zabune u književnosti kao bestseler (uspješnica) koji je razapet između publike i književnosti, između dva oceana, a da se odmah ne vidi (ili ne procjenjuje) na kojoj mu je strani zapravo mjesto. Povijesni korijen mu je donekle jasan – razvio se u 19. stoljeću, kada je planuo roman (koji su čitale uglavnom žene!), kada su tehničke inovacije pojeftinile knjigu na tržištu i dovele tridesetih i do džepnih izdanja, no današnja krošnja u industriji knjige toliko mu se rascvala da je nemoguće pohvatati grane. No, vrijeme ga brzo odbacuje kao prezreli plod, te se čiste tako književni vidici.</p>
<p> Jacqueline Sussan, koja je još šezdesetih književnost povezala sa seksom, showom i turnejama, autorica velikoga bestselera »Dolina lutaka«, koji se prodao 1966. godine u više od milijun primjeraka, teško će se danas naći u leksikonima svjetske književnosti. Nema mjesta u ozbiljnim pregledima ni za Betty Smith, koja se proslavila tih godina ljubićem »Jedno drvo raste u Brooklynu«.</p>
<p> Malo je autora uspješnica svoju tržišnu slavu upisalo i u književnu povijest, poput Jamesa Fenimorea Coopera (autora »Posljednjega Mohikanca«), koji se smatra prvim američkim piscem bestselera, Johna Fowlesa, čiji je književno priznati roman »Ženska francuskoga poručnika« bio u Engleskoj i Americi 157 tjedana na top-ljestvicama bestselera ili poput Tolkiena i Le Carrea.</p>
<p> I u našoj književnosti ima primjera velikih hitova – »Zagrepčanka« Branislava Glumca doživjela je osamdesetih čak 11 izdanja, a danas se rijetko (možda i neopravdano) spominje u kontekstu hrvatskoga romana. Hoće li istu sudbinu doživjeti i roman Ante Tomića »Što je muškarac bez brkova?«, čija novinarska jasnoća više prijeti povijesnim bljedilom nego li pamćenjem i hoće li umjesto toga hita, prodanog u desetak tisuća primjeraka, ipak u hrvatsku književnu klasiku ući roman »Pristajanje« Slobodana Novaka, koji je prodan u samo tisuću i nešto primjeraka? Valja biti oprezan – buka često ostavlja za sobom sve slabiju jeku. Prostor (u kojem živi nečija slava) obično zaobiđe protežno vrijeme.</p>
<p>Uspješnica se danas pomamila još jače – ne stvara ju više čitateljski ukus, kao što su pokazali stariji bestseleri, nego reklama, tj. volja, koja uvjerava prije no što je knjiga dokazala svoje.</p>
<p>Negdašnja avanturistička slika ljudi u luci koji dočekuju Dickensa, omiljenog i pročitanog pisca, danas je zamijenjena kratkim kadrom showa u kojoj Oprah podiže ruku i elegantno preporuča neku uspješnicu. Što ona preporuči, izdavač smjesta tiska u milijun primjeraka.</p>
<p> Slava je danas čak i slučajni odabir! A zamislimo slučaj s top-listom! Britanski časopis Granta početkom devedesetih lansirao je Monicu Ali kao veliku nadu britanske književnosti, i prije no što je napisala ikakvu knjigu. Dakako, njezin roman »Bricklane« smjesta je postao komercijalno štivo. Danas mu je, kao gotovo svakom bestseleru, opala slava.</p>
<p> Nabrajati današnje primjere knjiga koje su odrasle prije rođenja bio bi poseban statistički rad – nemoguće je danas razotkriti književne i tržišne razloge ikakve slave, te je na mjestu onaj Rilkeov uzdah »Slava je često plod nesporazuma«. </p>
<p>Pa možemo pitati: tko je danas od najslavnijih bestselerskih pisaca koji književnost povezuju s holivudskom slavom (od Marry Higgins Clark, preko Stephena Kinga do Daniele Steele ) plod književnog sporazuma ili industrije nesporazuma? Pokazat će to skoro vrijeme, jer sudbina bestselera je, kako vidjesmo, slatka, ali i poprilično kratka. </p>
<p>Bestseler se brzo mistificira, ali, srećom, i demistificira na tržištu sreće. Ne ubija ga samo strast za novim senzacijama, nego i film – tko se još, zaboga, zanosi američkim mega bestselerom »Ralje« Petera Benchleya otkako ga je preuzela filmska verzija Stevena Spielberga? Ili, tko će Maria Puza, autora knjige »Kum«, prodane u 20 milijuna primjeraka, smatrati klasičnim piscem otkako je ekranizacija romana ušla u filmsku klasiku? Je li i slučaj Tarzana primjer lika koji je nadvisio pisano djelo – živi u stripovima i na filmovima, a malo tko će znati da ga je u 26 knjiga oživljavao Edgar Rice Burroughs. Multimedijska pohlepa stvara paradoksalne obrate – čak je u modi danas i da se po snimljenim filmovima pišu romani. </p>
<p>Ako padaju svjetski bestseleri u more zaborava, ne valja se zanositi ni našima i forsirati njihovu vrijednost, pa ni uz slike bankomata Zagrebačke banke, koje su svojedobno u Globusu naivno pokušale prikazati naše pisce kao tražene i bogate zvijezde što hvataju koračić sa svjetskim trendovima. Smiješno zaostajemo za trendom, sjetimo li se da svjetski bestseler bilježi daleko dulju povijest od trgovina iz našega sokaka. Začeo se u svijetu još u 18. stoljeću, a do pedesetih godina dvadesetog stoljeća bilo je čak 1800 iznimno uspješnih svjetskih bestselera.</p>
<p> Tako su pokazala istraživanja University Virginia Library, organizatora velike izložbe uspješnica i proučavatelja toga fenomena. A u nas se pomama za njim rodila tek nedavno – plakati pisaca na Interliberu ili medijska pompa oko nekih, već potrošenih zvijezda, djeluje kao naivna utrka ponija za stilom najrasnijih konja svijeta.</p>
<p> Dodamo li tome i podatak iz Jutarnjega lista da je prodaja knjiga u kiosk aranžmanu spala na nekoliko tisuća (izuzev Jergovićeve knjige, koja se prodala u planiranih četrdesetak tisuća), onda je jasno da je naša stara Zagorka ipak i dalje »majka« svoj djeci kapitalizma.</p>
<p>Naše kiosk izdavaštvo također je naivni odraz kapitalističkoga književnog svijeta. Još 1942. godine u New York Timesu pojavile su se tjedne top-liste, a šezdesetih godina 20. stoljeća pušten je korijen industrije knjige – pojavili su se prvi književni agenti (u nas ih još uvijek uopće nema!), koji su dogovarali s izdavačima plaćanje još nenapisanih knjiga budućih zvijezda.</p>
<p> Bestseler je unio danas totalnu zbrku u književnom svijetu. Ne samo što je postao izvanknjiževni biznis, nego je pomiješao i književne putove, jer se ne zna točno što on u književnosti više znači. Nekada je značio barem pitku priču, garantirao je barem pristojnost književna zanata, odnosno, uglavnom je bio žanrovski »slučaj« (bio to krimić Johna Grishama, ljubić Grace Metalious ili western Zanea Graya), no danas može biti sve i svašta, ovisno o htijenju agenta i sudbini u industriji knjige.</p>
<p> Tu sada spada i »mistični« »Da Vincijev kod« kao i fantazija Harryja Pottera, koja je skočila u svijet možda samo zahvaljujući sposobnom agentu koji ju je ponudio izdavaču »Bloomsbery«. Dakako, postoje i pravi književni bestseleri poput Kunderine »Šale« ili Hellerove »Kvake 22«, no oni ulaze u posebnu, zaštićenu skupinu – u onu u kojoj nije »marka«, nego ipak pismo jamstvo kakvoće. </p>
<p>Govorimo li u ovom svjetskom kontekstu o hrvatskom bestseleru, onda se i zapitajmo zašto je među novijim piscima tako malo majstora čistog žanra ili fabularne spletke. Ako mnogima Zagorka može biti majka, Janko Matko može im, po umijeću pričanja priče, slobodno biti tata! Hrvatskoga novijega bestselera zapravo i nema (Pavličić i Tribuson još su klasični primjeri našega krimića), te nije jasno otkud u nas toliko medijskih krošnji bez posijanog zrnja.</p>
<p>Lada Žigo</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Osamljeno oko koje vreba</p>
<p>U objektivu Andriane Škunce pretežno je optička istinitost otočnog krajolika. U nj unosi stav ženskog šetača, lovca na vizualne dojmove i silovite poruke iz prošlosti</p>
<p>Otkad znam za sebe progonio me je neodređeni strah od fotografiranja. Mučila me je čudna neugoda pred vlastitim likom u putovnici ili groznom fotografijom u tramvajskom »pokazu«. Nisam sigurna mogu li to protumačiti kao svojevrsnu povredu taštine zbog sve vidljivijih tragova prolaznosti ili, u najboljem slučaju, kao blago razočaranje zbog optužujućega raskoraka između predodžbe o vlastitom izgledu i kamerom zabilježena »stanja stvari«. Možda u toj zebnji ima i nešto od prastara iracionalnog straha od fotografiranja u primitivnih naroda, koji i danas vjeruju da im se fotografiranjem oduzima dio njihova bića. Možda je Balzac imao pravo kad je tvrdio da kamera zapravo opasno troši slojeve tijela čineći od njega skup »sablasnih pojedinosti«; možda se njegov osobni »posvemašnji užas« nad fotografiranjem nije slučajno usukladio s teorijom realizma te idejom da se uz pravi kut promatranja može otkriti beskrajno mnogo naoko tajnih značenja i na taj način promatrani predmet gotovo posve iscrpsti.</p>
<p> A možda i sami u to vjerujemo jer nerado spaljujemo stare obiteljske snimke s mora, iz dnevnog boravka ili vlastita vrta bojeći se da time ne ugrozimo one do kojih nam je najviše stalo. </p>
<p>Također, ti su nam fotosi godinama služili kao ritualna, odnosno virtualna obrana od samoće ili tjeskobe, upozoravali su nas na zavaravajuće tragove onoga što je preostalo od prošlosti i stvarali iluziju zaustavljanja mučnoga tijeka prolaznosti. Na taj su način ipak bili znak svojevrsne obrane pa i sretna preživljavanja. Bilo kako bilo, nema dvojbe da fotografija, kako reče Susan Sontag, istodobno krade i čuva, denuncira i posvećuje; možda su mi zato snimci prirode draži od portretnih snimaka koji su katkad, zbog brutalna razotkrivanja izgubljena vremena, na rubu karikaturalnosti pa i uvrede. Naime, priroda nije ohola ni razmetljiva, nije ni osjetljiva poput ljudi koji tako nerado priznaju nagovještaje vlastite trošnosti; štoviše, ona je vječna pa joj zapravo pogoduju znakovi starenja, jer ju obogaćuju kakvoćom pa time i daju na važnosti. </p>
<p>Uz to priroda je i manje posesivna pa lako prelazi preko činjenice da svaka umjetnička snimka u isti čas produžuje, ali i nagriza predmet svojeg interesa, jer, prikazujući ga u svjetlu nove, oplođene informacije, ona ga istodobno kontrolira, osvaja pa i prisvaja. </p>
<p>O tome sam razmišljala dok sam se, ne tako davno, vraćala s izložbe umjetničkih fotografija paških vizura pjesnikinje Andriane Škunce, naslovljene Solarni vjetar i održane u Galeriji Josip Račić u Zagrebu. Postalo mi je jasno da je umjetnost fotografiranja sadržana u njezinoj otkrivačkoj ulozi, u traženju novih rakursa, u prepoznavanju predmetnosti, a ne predmeta, u autorskom otklonu od uobičajena načina viđenja, u nekoj »povišenoj«, posredovanoj, intenziviranoj stvarnosti predstavljenoj na poseban način iz »druge ruke«. U Škuncinu objektivu pretežno je optička istinitost otočnog krajolika. U nj unosi stav ženskog šetača, lovca na vizualne dojmove i silovite poruke iz prošlosti. Osamljeno oko u otočnoj izoliranosti putuje, razmišlja i inventarizira. Usredotočeno je na prirodu koja se stalno preobražava, vidi u njoj nehotično pohranjeni inventar prošlosti, arhetipske ostatke, nagrižene tragove temeljnog otočnog materijala - živa kamena i solarne snage koja ga troši te melankoliju starih uporabnih predmeta koje je uljudba odbacila.</p>
<p> Vidljiv je pritom autorski izoštren pogled na raskošan sadržaj inzularnog svijeta, svojevrsno vježbanje senzibiliteta. </p>
<p>U tomu je sadržana i neka vrsta paradoksa: u beskrajnom prostoru otočnih vizualizacija, kamera traga baš za onim što je nevidljivo. Konkretnost predmeta, ulomci iz života priproste prirode donose se u zamalo okrutnom spoju s promatračevim podsvjesnim slikama i na taj se način stvara spektar novih opažaja. Tako nevidljiva autorica prerađuje zbilju i bistri naš pogled. Način na koji promatra otočne interijere, trošne kuće, konobe, škure, stolove, raspela, krevetnu čipku i škapulare ili pak divlji kameni pejsaž, ispucalu koru debla, stoljetni trag vjetra, mora i soli u izbrazdanim stijenama – pripada onome što bismo mogli nazvati senzibilni voajerizam, koji uključuje vrebanje oka, <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> okidača, usitnjavanje ili uvećavanje pogleda, zagledanje ispod i iznad, potkopavanje i proricanje, traženje izvora stvari i širenje granica, ukratko otkrivanje »povišenog krajolika« kao slike mediteranskog prasvijeta. </p>
<p>Postupak je uvijek isti: požudan pogled kamere lovi slučajne fragmente u dinamičnoj strukturi materijala, oprezno i mudro skuplja i vrednuje ono marginalno i propadljivo, lako prelazi granicu neživog i živog, sadašnjeg i prošlog, lijepog i ružnog, neznatnog i važnog, božjeg i ljudskog. Nakon razgradnje dolazi do eliptične dogradnje: apstraktne neočekivanosti, zaumni početci, arhetipski tragovi pokazuju da je na vidiku neka nova alternativna zbilja dramatičnija od ove postojeće. Sve bi ostale umjetnosti u utrkivanju s tako hitro oduhovljenim slikama nesumnjivo bile prespore. No iako se prošlost sustavno razgrađivala da bi se zapravo očuvala, kroz sve se snimke i u svakom kadru provlači autorska spoznaja da je potpuna rekonstrukcija minuloga zapravo nemoguća. Zato je ova fotografska igra prošlog i sadašnjeg, poput nekog slikovnog dnevnika melankolije, sustavno prožeta samoćom. </p>
<p>A ako se na kraju zapitamo čemu uopće to vizualno poigravanje s naglo zaustavljenim trenutkom prolaznosti, tada možemo dati bunuelovski britak odgovor: zato da bi se pokazalo kako svijet u kojem živimo ipak nije najbolji od mogućih svjetova.</p>
<p>Dunja Detoni Dujmić</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Služenje Petrarci – služenje Petrarcom?</p>
<p>Knjiga pjesama (soneta) Mile Pavićević i Luke Paljetka Lovorenje (Likovna oprema: Luko Paljetak. Biblioteka Solus, knjiga 2, vlastita naklada, Dubrovnik, 2005.), s nedvosmislenim podnaslovom: Laura Petrarci. Petrarca Lauri – određena je zajedničkim formalnotematskim i formativnim okvirom: dijaloškom situacijom, kojoj prethodi iznimno bogato i značenjima razvedeno književnopovijesno (i kulturološki označeno i vrednovano) zaleđe, i namjerom da se poznatom da novi impuls pustolovnosti i jezične protežnosti. </p>
<p>Naizgled pravedna podjela i umnožavanje snaga garantiraju uspjeh, ali i čitatelju se nameće pitanje u kojem omjeru sudjeluju ženski i muški glas, s kojim se ulogom i ulogama razvija priča, nastala na osnovi Petrarcina glasovitoga ljubavnog kanconijera, u četveroručnoj izvedbi dvoje pjesnika iz Dubrovnika, nejednako prisutnih na mapi suvremenoga hrvatskog pjesništva. </p>
<p>Pitanja su zanimljiva, jer izvan neposrednog povoda (700. godišnjice rođenja F. Petrarce i 656. godišnjice smrti Laure de Noves) odvija se dijalog o formi i pravu na destrukciju zadane teme i mogućnostima izmicanja otežalom značenjskom težištu. </p>
<p> Lovorenje izrasta kao odgovor na poticaj »vile Lovorke« (ime iz naše tradicije za Petrarcinu muzu) i kao da je time određena i uloga pjesnika, zagovarača ljubavi s pravom odlučujućega pjesničkog glasa. Naravno, nije zanemariva uloga Grada u kojem je petrarkizam u svojoj drugoj kući i njegovi se pjesnici, gotovo s punim pravom, upuštaju u dijalog s naslijeđem koje od renesanse ima svoje nasljedovatelje i nasljedovateljice. </p>
<p>Poticajan pogovor Tonka Maroevića (Jeka tananog odaziva) u bitnom koordinira četveroručnu pjesničku akciju »koja je već po sebi svojevrsna igra zrcala, a ogleda se u višestrukoj projekciji uzora i presedana«, sugerirajući da u raspodjeli arhiteksta i teksta, preuzimanju slika i situacija iz Petrarcina Kanconijera »ženski glas dijakrono komunicira s poetskim predloškom u ime Laure, dok muški glas na razmaku vjekova obnavlja izražavanje afektivne vezanosti s adresatom«. </p>
<p>Što će reći da je pjesnikinja Mila Pavićević upućena na mjeru ozbiljnosti spram smrti i velike teme odsutnosti, gubitka (Nemam ni dana, ni sata,/ ni godina, ni tame/ otkad si umro.), kretanje u prostoru poznatih i karakterističnih ulomaka talijanskih stihova i pokazivanju sposobnosti svladavanja stege stroge forme. </p>
<p>Što će reći da pjesnički glas Luke Paljetka u iskorištavanju prava na odgovor (muškoj dominaciji) uživa u igri i izigravanju pravila... On se konstituira u prostoru vlastitih suprotnosti i nejednakosti (petrarkizma kao neposrednog okvira i teme žudnje, kojoj se umiče ironijom, ismijavanjem, prerušavanjem i presvlačenjem) pišući »repate« sonete kao vlasnik značenja kojem mijenja konačnost i presudnost u beskrajnoj priči o Lauri i Pjesniku, o muškarcu i ženi, o ljubavi i smrti.</p>
<p>Hoće li čitatelj uživati u pjesničkoj meštriji ili se zapitati o dvostrukosti i nejednakosti glasova u knjizi? Pomisliti da dominacija u poeziji nema figuru pobjede, jer inverzija u području samo jednoga glasa zahvaća i rečeno i prešućeno, erodira status pjesničkog djelovanja: Velika Tema nerijetko guta glasove koji simuliraju da su joj nasuprot i, naizgled, bogat stol siromaši pred našim očima, troši obilje značenja usprkos umijeću i znanju...</p>
<p> Očito da se mora izmicati imaginacijom i snagom koja je drukčija od zaleđa Grada, od zaleđa tradicije, od opasnog lica Znanja i prošlosti.</p>
<p> Nije služenje Petrarci bez opasnosti da ostane samo igra i umješnost koja teško nadilazi vlastitu konstruktivnost i zadovoljstvo ispunjenog povoda.</p>
<p>Miroslav Mićanović</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Rumizov povratak na Itaku</p>
<p>Istočnom jadranskom i jonskom obalom po moru povijesti Paolo Rumiz vraćao se na Itaku nakon Iraka ne bi li mjerom Mediterana (Mediterana sjećanja i Mediterana mogućnosti) sagledao vrijeme u kojem je Mediteran posustao i dopustio drugima da ga »preplove«, marginaliziraju i zaobiđu. Je li ipak ostao i most, mjera i mogućnost kojoj se treba vratiti? Koliko je simbolično traženje Lepanta koje Rumizu završava na Itaci, koja je »skromna i démodé, nostalgična, izvan svijeta, skoro metafizička. Mislim da se ništa nije promijenilo, sukob između civilizacija uvijek je postojao. Postoji već jedan milenij prije islama, vjera s tim nema ništa. To je sukob između istoka i zapada, teokracije i demokracije«.</p>
<p> Povjesničar Braudel izazov je Rumizu tvrdnjom o liniji sukoba civilizacija upravo na Lepantu. Tršćanin Rumiz, poslije ratova u Bosni i Iraku (iz kojih je izvještavao), nakon čudesnih putovanja i slijedom njih putopisa Europom, ali Europom na svim onim mjestima gdje ona više nije ni samo zapad ni samo Europa, gdje je dakle i most i istok i Orijent, odlučuje se na putovanje jedrenjakom do Lepanta. Pola milenija nakon bitke koja je proglašena linijom sukoba, bitke u kojoj nitko nije pobijedio, jer ako jest, kasniji rezultati to nisu pokazali, Rumiz se odlučuje na »demontiranje igračke« ploveći po moru povijesti doslovno i preneseno, ne žureći susresti kraj, zatvoriti dekonstrukciju vlastitoga intelektualnog izazova. </p>
<p> Pazeći da ne zaobiđe važnije misaone ili zemljopisne točke obale uz koju plovi, pokazujući iznimno poznavanje ne samo vlastite povijesti nego i povijesti svih svojih susjeda (Slovenije, Hrvatske, Crne Gore, Albanije), razvivši zastavu sv. Marka, istražuje razmišljanje venecijanskog dužda (ili venecijanskog trgovca) u trenutku dok se (preko admirala na Lepantu) odlučivao spustiti zastavu na kojoj lav drži otvorenu knjigu (mirnodopsku) kako bi razvio onu sa zatvorenom knjigom (ratnu). </p>
<p> Čini se da je autorovo privatno uvjerenje regionalista širokog poteza izabralo zastavu po simpatijama i krenulo u slavu Mediterana, jer Mediteran je Rumizova regija i svijet, mjesto sukoba i pomirenja, povijest u kojoj je ponovno stiglo vrijeme razgovora i preispitivanja. Ili bi barem to želio, jer »Irak označava kraj međusobnog poznavanja, to je kuga koja uništava percepciju kompleksnosti«. On koji, čini se, pozna sva mjesta posvećena Gospi od Ružarija, hodočasti povijesti ne bi li je čitao drukčijom i stvarnijom u potpalublju jedrenjaka na način srednjovjekovlja (ili nekog drugog vremena) koje nije daleko i tamno nego zaobiđeno i zaboravljeno, prepušteno.</p>
<p> Osim što je dobar način da sami o sebi naučite sve ono što niste ni pokušali doznati (jer se mnogo toga činilo važnijim i suvremenijim), Rumizov intelektualni izazov »Odavde do Lepanta« još je jedna potvrda nove senzibilnosti prema putovanju: stvarnom i intelektualnom.</p>
<p>Grozdana Cvitan</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Demistifikacije ojađenog egocentrika</p>
<p>Sudeći prema onome što, većinom, posljednjih godina dopire do nas iz tekuće francuske književne produkcije i dobiva medijsku pozornost (vrlo važan čimbenik, ako ne i presudan), ispada da je jako chic ogovarati, prostačiti, obrušiti se na sve i sva, biti krajnje ciničan, bezobrazan, beskompromisan, neuviđavan, drzak, bahat, nekorektan i slično. </p>
<p>U jednom dijelu tog pomodnog »pljuvačkog« podžanra uvelike se sociologizira, filozofira i mudro kritizira stanje ljudskog bića, društvenih odnosa, državnog uređenja i tendencija u svijetu koji se tako traljavo globalizira u dosadno, nepravdom ispunjeno, medijsko i mediokritetsko selo. Prokazati bivšu firmu, ogoliti bivše kolege, demistificirati bivšu profesiju, objesiti sve familijarno i ino prljavo rublje, obeščastiti tuđu intimu i tajne, samoironično se karikirati, pokopati sve prošlo i bivše, gnjevno odbijati sadašnje itd. – formula je (francuskog književnog) uspjeha i dakako dobre zarade.</p>
<p>Ako se već ubrajate u klub obožavatelja Michela Houellebecqua i Frédérica Beigbedera, na svoju listu dodajte i Pierrea Mérota, jer on je nepriznati bastard njih dvojice. U svim već pobrojanim odlikama nimalo ne zaostaje za svojim slavnijim sunarodnjacima, a vjerojatno je čak ciničniji od njih. Na posljetku dobio je baš za svoj četvrti roman, »Sisavce«, 2003. godine nagradu Prix de Flore (nazvanu prema kafiću u kojem se okuplja takav svijet: Caffé de Flore) u nastanku koje je 1994. sudjelovao Beigbeder i koju je 1996. dobio Houellebecque, a koju žiri sastavljen od novinara dodjeljuje mladom autoru koji svojim talentom obećava originalnost, neovisnost, slobodoumnost. </p>
<p>Po količini alkohola i primjerenih stanja, Mérota uspoređuju s Bukowskim, ali ako je za vjerovati, roman je većim dijelom autobiografski – pa mu na količini očaja ni američki razvratnik ne bi pozavidio. Riječ je o muškarcu, oglednoj slici modernog luzera, od četrdeset godina, koji je zatrajbao u životu sve što se dalo (obitelj, poslove, stanove, ljubavi…), nezaposlen je, opija se po barovima, na vratu mu nerazriješen odnos s majkom, neuspjeli brak, katastrofa od seksualnog života, traume sazrijevanja i traumice preživljavanja. Znakovita, poučna, amblematična i što sve ne, priča o njegovu životu, mijenjanju poslova (što je svaki put dobra prilika da se čitatelju ogadi neko zanimanje, od čega se meni najviše dopao zloglasni izdavač ne manje zloglasnog i znamenitog imena Ubu, premda u oštroj borbi s prikazom sustava školovanja, nastavnog osoblja i izgledne budućnosti djece koja izlaze iz takvih koledža), osamljenosti, tuzi, bespomoćnosti, nevoljenosti jest dakako slika našeg doba u kojem se ljudi »raspadnu« prije nego što stignu u nešto vjerovati.</p>
<p> On je sisavac jer se još nije odvojio od dominantne majke koja je isto tako sisavac jer ne pušta svoje mladunče u svijet. Pa i gore od toga. Taj ujak, onaj neuspjeli član familije koji »ništa u životu nije postigao«, k tome je od mladosti depresivan pa je autor, stavivši ga na razne terapije, usput ishračkao i psihoanalizu i biheviorizam i sve ostale terapije. Na kraju je, doduše, priznao kako ne možemo baš za sva zla optužiti obitelj, ali zato je tu uvijek za optužbe na raspolaganju neučinkovita, traljava i apsurdna država sa svojim službama, institucijama i cjelokupnim uređenjem. </p>
<p>U svojoj ojađenosti, frustriranosti, egocentričnosti (radeći u nakladničkoj kući Ubu, rekao je kako je to povlastica jer »tu upoznaš najveće egocentrike na kugli zemaljskoj« – što je velika istina, primjenjiva posvuda, ali i na njega), infantilizmu i posvemašnjoj neuspješnosti, Pierre Mérot uspijeva biti crnohumorno duhovit, nesladunjavo liričan, pronicav u kritici, dosadan u samosažaljevanju, zanimljiv u sociologiziranju, izvoran u hračkanju, dosjetljiv u preradi općepoznatih »istina«.</p>
<p>Jadranka Pintarić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="26">
<p>»Stotka« bez pravoga šarma </p>
<p>Justin Gatlin trčao je protiv sedmorice likova bez prave karizme</p>
<p>Muška utrka na 100 metara praktički je oduvijek središnji dio svih velikih atletskih priredbi. Disciplina koja je uvijek obilovala superzvijezdama i uzbuđenjima, koju su gledatelji na stadionima uvijek očekivali s najviše nestrpljenja. No, nedjeljna je »stotka« u Helsinkiju definitivno bila bez pravoga šarma, bez sjaja koji ju je nekad krasio. Ukupno gledajući, rezultati su bili bolji nego prije dvije godine u Parizu, no daleko je to od zlatnih vremena svjetskog sprinta. </p>
<p>Iz ove priče možemo isključiti tek svjetskog prvaka Justina Gatlina, a ostatak društva u ovom trenutku nudi vrlo, vrlo malo. Ne tako davne 1997. u Ateni su u finalu trčali Maurice Greene, Donovan Bailey, Tim Montgomery, Frankie Fredericks, Ato Boldon, Bruny Surin - imena koja kod svakog ljubitelja atletike izazivaju istinski respekt. Vratimo li se vremeplovom još malo u prošlost, u Tokio 1991., dolazimo do jedne od najspektakularnijih utrka u povijesti, utrke u kojoj su čak šestorica finalista trčala ispod deset sekundi - Carl Lewis, Leroy Burell, Dennis Mitchell, Linford Christie, Frankie Fredericks i Ray Stewart. Imena i rezultati od kojih zastaje dah. </p>
<p>A što smo vidjeli u nedjelju? Odličnog Justina Gatlina, koji jedini može stajati uz bok spomenutima, i sedmoricu likova bez prave karizme, daleko od kvalitete svojih prethodnika. Michael Frater, Dwight Thomas, Leonard Scott, Marc Burns, Aziz Zakari - imena su to koja jednostavno ne mogu izazvati uzbuđenje i ponuditi spektakl, štoviše za većinu njih vjerojatno ni mnogi pažljiviji pratitelji atletike donedavno nisu čuli. Čak ni svjetski prvak iz Pariza Kim Collins, u nedjelju brončani, nije daleko od nabrojanih. Miljama je udaljen od svojih prethodnika Lewisa, Christiea, Baileyja i Greenea, i po rezultatima i po popularnosti. O razlici između prijašnjih »stotki« i današnje govori i podatak da su nekad bile sasvim uobičajene četvrtfinalne utrke ispod deset sekundi. S druge strane, na posljednja se dva svjetska prvenstva samo jedan jedini čovjek tijekom cijelog natjecanja spustio ispod 10.00. </p>
<p>U takvoj situaciji, u nedjelju je mnogo zanimljivije bilo u prolazu ispod Olimpijskog stadiona. Motali su se onuda ozlijeđeni svjetski rekorder Asafa Powell, Maurice Greene, Frankie Fredericks. Imena koja bi puno ljepše bilo gledati na stazi.</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Kranjčar: »Ravni smo brazilu« </p>
<p>»Utakmica protiv Brazila za nas je vrlo zanimljiva, bit će to istinski spektakl. Svi govore da u Split dolazi najbolja momčad na svijetu, ali ni mi nismo ništa slabiji« </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Kranjčar odlučio se za 23 igrača koji će konkurirati za prijateljsku utakmicu protiv Brazila u Splitu 17. kolovoza u 21.15 sati. Većih iznenađenja nema, a svojevrstan je poziv odaslan i Danielu Bilosu iz Argentine, koji bi se ovih dana trebao odlučiti hoće li nastupati za hrvatsku reprezentaciju. </p>
<p>Dakle, na Kranjčarevu su popisu: vratari Tomislav Butina (Club Brugge), Stipe Pletikosa (Šahtar Donjeck), Joseph Didulica (Austria Beč); braniči Robert Kovač (Bayern), Josip Šimunić (Hertha Berlin), Igor Tudor (Juventus), Stjepan Tomas (Galatasaray), Mario Tokić (Graz AK), Darijo Srna (Šahtar), Anthony Šerić (Panathinaikos), Dario Šimić (Milan); vezni igrači Jurica Vranješ (Stuttgart), Marko Babić (Bayer Leverkusen), Niko Kovač (Hertha Berlin), Ivan Leko (Club Brugge), Niko Kranjčar (Hajduk), Jerko Leko (Dinamo Kijev), Ivan Bošnjak (Dinamo); napadači Ivan Klasnić (Werder Bremen), Dado Pršo (Rangers), Boško Balaban (Club Brugge), Eduardo da Silva (Dinamo), Ivica Olić (CSKA). </p>
<p>»Vidite da sam pozvao nogometaše koji će biti i na pripremama za utakmice kvalifikacija za SP, protiv Islanda i Malte 3. i 7. rujna. Utakmica protiv Brazila za nas je vrlo zanimljiva, bit će to pravi, istinski spektakl. Svi govore da u Split dolazi najbolja momčad na svijetu, ali ni mi nismo ništa slabiji. Naravno da ćemo tražiti pozitivan rezultat, to je naša obaveza u svakom nastupu. Međutim, nama su ipak najvažnije predstojeće kvalifikacijske utakmice u kojima bi nam osvajanje svih šest bodova jamčilo odlazak na svjetsku smotru u Njemačku«, objašnjavao je Kranjčar. </p>
<p>Dakako, povela se riječ i o Bilosu.</p>
<p>»Čeka se njegova odluka. Samo on može odlučiti hoće li igrati za Hrvatsku, ne mi«, rekao je Kranjčar, dodavši da bi ga želio imati upravo za ove akcije, iako predmnijeva da bi s Bilosom valjalo biti strpljiv. </p>
<p>Hrvatski će se reprezentativci početi okupljati u nedjelju 14. kolovoza u Splitu u hotelu President. Treninzi će biti u ponedjeljak i utorak. </p>
<p>Svi se organizacijski detalji privode kraju, novi semafor samo što nije stigao, sustav za navodnjavanje i dvostruki nadzor ulaznice praktički su već postavljeni, lože su proširene, a svlačionice dotjerane. Najavljene su i velike mjere osiguranja.</p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Protiv Karlovca kao protiv Rijeke </p>
<p>Mamić je naglasio da se Dinamu Osijek ne smije ponoviti</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U utorak je stadion u Maksimiru pod pravom opsadom. Dok će na travnjaku škole Hitrec-Kacijan nogometašice Maksimira u konkurenciji s prvakinja iz Irske, Italije i Austrije voditi polufinalnu bitku za proboj u idući krug Lige prvakinja, Dinamo će u 18 sati na središnjem travnjaku imati važnu provjeru, jer im na noge stiže novi drugoligaš Karlovac. </p>
<p>Iako je naizgled jedan od konvencionalnih dvoboja kakvi su redovito zamišljeni za igrače koji tek očekuju pravu priliku, susret s Karlovcem imat će dublje značenje. Trener Kuže, naime, i u toj utakmici očekuje potpunu angažiranost svih raspoloživih snaga, a lako je pretpostaviti i zašto. Jedino se ozbiljnim pristupom u svakoj prigodi, bila ona prijateljska ili za bodove, Kuže može nadati onome što je osnovni preduvjet svakoga većeg dosega, a to je sposobnost ponavljanja. Utakmica s Rijekom s te je strane podigla visoke standarde, pa povratka više nema. </p>
<p>U tom je pogledu dva dana nakon vrlo modernoga Dinamova izdanja govorio i Zoran Mamić, kapetan Dinama. Naglasio je za uvod da se osječka epizoda, u kojoj je Dinamo naletio na vlastitu minu, više neće i ne smije ponoviti: </p>
<p>»Dobro je da se to dogodilo u tako ranoj fazi, kad smo i te kako ozbiljno shvatili da nikoga ne smijemo podcijeniti i da bez potpunog angažmana nema snova o pobjedi u prvenstvu i kupu.« </p>
<p>Ističući kako je izvedba protiv Rijeke stil i način koji žele i moraju slijediti te da ne sumnja u to da Dinamo to može činiti u duljem neprekinutom nizu, Mamić je pojasnio kako gleda na činjenicu mogućeg javljanja nezadovoljstva kod pojedinaca. Znano je, naime, da je Dinamov izbor dobrih igrača vrlo širok, a mjesta u prvoj postavi ima samo za 11. Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, Kuže za nedjeljni susret s Interom u Zaprešiću najavljuje istu jedanaestoricu koja su započela dvoboj protiv Rijeke, tako da barem do daljnjega otpada bilo kakva fluktuacija i rotacija igrača: </p>
<p>»Važan je preduvjet uspješnosti poštivanje trenerova opredjeljenja, a još prije uvažavanja činjenice da smo profesionalci, u ovom slučaju u službi interesa kluba i njegovih ciljeva. Jedino što onda tim navodno nezadovoljnicima ili nesretnicima preostaje jest da na svakom treningu ili utakmici kao što je ova protiv Karlovca daju 300 posto pa će im trud kad-tad biti honoriran. Znam to iz osobnog iskustva«, kazuje Zoran Mamić, temperamentom i staloženošću potpuna suprotnost svome bratu Zdravku. </p>
<p>Priznao je Zoran Mamić kako je s jedne strane ugodno čuti i pročitati komplimente dinamovcima nakon susreta s Rijekom, ali zna da se od toga ne živi, a misli da zbog toga Dinamo, kao i bilo tko drugi, nije imun na moguće zamke tijekom prvenstva.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Generalka za Island </p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Izbornik mlade reprezentacije, do 21 godine, Slaven Bilić obznanio je popis igrača za prijateljski ogled sa Slovačkom, koji će naši mladići odigrati 16. kolovoza u Senecu. Za taj je sraz Bilić pozvao 20 igrača, i to Vranjića, Radmana, Pelajića, Mujanovića, Labudovića, Čorluku, Vukmana, Vrdoljaka, Benka, Tomića, Vukojevića, Grgurovića, Modrića, Tadića, Ćustića, Primorca, Bušića, Lozu, Čalu i Brkljaču. Od standardnih igrača nema Eduarda, kojeg je izbornik Zlatko Kranjčar pozvao pod svoju zastavu za utakmicu s Brazilom, te Vučka i Bartulovića, koji su ozlijeđeni, a nema ni Mišića, Marčića i Bodrušića, koji nisu u punoj natjecateljskoj formi. : </p>
<p>»Sraz sa Slovačkom dobro će nam doći kao generalna proba za utakmicu s Islandom koju igramo 3. rujna u Islandu, a to nam je i te kako važna utakmica u kvalifikacijama za Ligu prvaka«, kratko nam je Slaven Bilić pojasnio zbog čega njegovi izabranici igraju protiv Slovačke. [R. P.]</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Svjetski rekord Lenton na 100 m slobodno </p>
<p>MELBOURNE</p>
<p> – Australska plivačica Lisbeth Lenton oborila je nacionalnom prvenstvu u Melbourneu svjetski rekord na 100 m slobodno u malim, 25-metarskim bazenima. Lenton je dionicu plivala za 51.91 sekundu, a bila je 26 stotinki sekunde brža od prijašnjega najbržeg rezultata, koji je držala Therese Alshammar iz Atene 2000. godine. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="31">
<p>Strah od Amerike jača veze Teherana i Damaska</p>
<p>Zajedničke prijetnje ukazale su više nego ikad dosad na nužnost jačanja zajedničke iransko-sirijske fronte, rekao je iranski predsjednik</p>
<p>ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Samo dan nakon što je u subotu položio zakletvu kao novi iranski predsjednik, Mahmoud Ahmadinejad je bio domaćin prvom inozemnom gostu - sirijskom kolegi Basharu al Assadu. Grozničava brzina tog summita, gotovo sama po sebi ukazuje na sve dramatičniju nužnost održavanja stalnih političkih kontakata Damaska i Teherana.</p>
<p>Iransko-sirijski razgovori na najvišoj razini rezultat su zajedničkog straha od najveće svjetske supersile SAD-a koji se je nakon okupacije Iraka u proljeće 2003. »smjestio« između tih dviju zemalja. Riječ je o nekoj vrsti samoobrane u stilu »zajedno smo jači«, nakon što je administracija američkog predsjednika Georgea W. Busha proglasila Damask i Teheran podstrekačima međunarodnog terorizma i silama osovine zla. </p>
<p>Dvije zemlje shvatile su to američko stajalište kao jasnu prijeteću poruku da bi ih, ne prestanu li, navodno, podupirati Hesbollah i radikalne palestinske skupine, mogla zadesiti turobna iračka sudbina. Ahmadinejad i Al Assad su stoga u igru s Amerikancima ušli otvorenih karata. »Zajedničke prijetnje ukazale su više nego ikad dosad na nužnost jačanja zajedničke iransko-sirijske fronte«, rekao je iranski predsjednik. </p>
<p>Iranski svjetovni vođa nije javno prozvao SAD, već je samo rekao bi jačanje iransko-sirijskih odnosa moglo zaštititi regiju od vanjskih prijetnji i izazova. No, ono što nije izravno rekao Ahmadinejad, izgovorio je komentator iranske državne RTV mreže. »Suradnja naših dviju zemalja je izuzetno važna jer su SAD i Izrael vojno zaposjeli dijelove ove regije«. </p>
<p>Al Assad je kazao da bi Teheran i Damask trebali usmjeriti pozornost na terorizam koji hvata zamaha na Srednjem istoku. No, iza te floskule krije se saznanje da je posjet sirijskog predsjednika u funkciji nastojanja da se jačanjem veza s Iranom smanji postojeći pritisak Busheve administracije na njegov režim. To potvrđuju i četiri dosadašnja Assadova posjeta Teheranu. </p>
<p>Sirija je bila jedina arapska zemlja koja je stala na stranu Irana tijekom osmogodišnjeg rata s Irakom (od 1980. do 1988.).</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Mornari već napisali oproštajna pisma </p>
<p>Britancima odličja nakon što su spasili posadu ruske podmornici</p>
<p>U znak zahvalnosti za pomoć pri spašavanju posade s ruske podmornice AS-28, ruski ministar obrane Sergej Ivanov odlikovat će posebnim odličjem spasilačku ekipu britanske kraljevske mornarice. Zasad im je poklonio ručne satove s oznakom ruske mornarice.</p>
<p>Istodobno, ruske su vlasti odlučile pokrenuti temeljitu istragu o uzrocima nesreće. Istražno će povjerenstvo predvoditi zapovjednik ruske mornarice admiral Vladimir Masorin. Glavna pouka nesreće s podmornicom AS-28, ustvrdio je zapovjednik ruske pacifičke flote admiral Viktor Fjodorov, da Rusija ima »odlične podmornice, ali ne i djelotvornu opremu za spašavanje«. </p>
<p>Da ruska mornarica ima lošu spasilačku službu potvrdilo se u kolovozu 2000. kad je na nuklearnoj podmornici Kursk stradalo 118 mornara. Nakon Kurska, ruska je mornarica nabavila novu spasilačku opremu i plovila tipa »tigar« koja, međutim, nisu nisu osposobljeni za spašavanje na dubinama od 200 metara. Dodao je da je odmah nakon Kurska trebalo kupiti skuplje, ali znatno učinkovitije »škorpione« odnosno »super škorpione«. »Da smo imali opremu te vrste, spasili bismo podmornicu za jedan dan«, istaknuo je Fjodorov. Nakon što su spašeni, mornari s podmornice odmah su prevezeni u bolnicu. Tijekom četverodnevne agonije gotovo 200 metara pod morem nedaleko istočne obale Kamčatke, mornari su pisali oproštajna pisma svojim obiteljima. S ograničenim rezervama hrane i vode, svaki od njih sedmorice dnevno bi pojeo mrvice kruha te popio po tri do četiri gutljaja vode. Kako bi trošili što manje kisika, kretanje po unutrašnjosti podmornice sveli su na minimum. U vrijeme kada su minule nedjelje uz pomoć britanskoga robota »škorpiona« konačno spašeni, računalo se da im preostaje kisika za najviše četiri sata. Britanski časnik Ian Riches koji je zapovijedao operacijom spašavanja izjavio je da su jedine informacije koje su dobivali od sedmorice mornara bile »da se uvjeti na podmornici dodatno pogoršavaju«. Najdramatičniji trenutak uslijedio je kad je zarobljenim mornarima rekao da unište balast koji je podmornicu prikovao za morsko dno. »Tada je podmornica nestala iz vidokruga kamere. Nismo ništa vidjeli; nismo znali kamo je krenula i je li opet uhvaćena u zamku«, opisao je te trenutke Riches. I nakon što se činilo da je pokušaj spašavanja propao, podmornica je sama isplivala na površinu.</p>
<p>Vinka Drezga</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Izraelci se povlače iz tri naselja </p>
<p>Ariel Sharon ponovio je da nema pomicanja roka povlačenja i da je to proces koji se više ne može zaustaviti</p>
<p>Iako je službeno najavljeno da će izraelsko povlačenje iz Gaze početi 17. kolovoza, već ovog vikenda Izraelci su se počeli povlačiti iz tri naselja, Kfar Darom, Morag i Nezarim. U znak prosvjeda zbog Sharonove odluke, izraelski ministar financija Benjamin Netanyahu podnio je ostavku, a novi ministar najvjerojatnije će biti Ehud Olmert. </p>
<p>Netanyahu se snažno suprotstavio Arielu Sharonu, tvrdeći da će sadašnja premijerova politika dovesti do kaosa u zemlji i jačanja islamskog radikalizma koji može ugroziti Izrael. »Ne mogu biti dio procesa koji ignorira realnost«, rekao je Netanyahu. Zatražio je da se odluka o povlačenju produži za tri mjeseca, ali Sharon o tome nije htio ni čuti. Nakon njegove ostavke, izglasano je povlačenje i to sa 17 glasova »za« i pet ministarskih glasova »protiv«. Sharon je ponovio da nema pomicanja roka povlačenja i da je to proces koji se više ne može zaustaviti. Do rujna bi se Izraelci trebali povući iz 21 naselja. </p>
<p>Izraelska televizija prenijela je dramatične slike na kojima se vidi kako izraelski doseljenici iz Gaze pakiraju stvari i ostavljaju kuće Palestincima, ali odnose sve do posljednjem vijka iz kuća. Skidaju i parkete, prozore, vrata, demontiraju kuhinje, pa čak i cijevi, uz objašnjenje da Palestincima neće ništa ostaviti. Izraelski doseljenici optužuju Sharona da ih je izdao i da povlačenje ne vodi miru na Srednjem istoku. S druge strane, Palestinci se boje da će se nakon povlačenja iz Gaze Izraelci učvrstiti na Zapadnoj obali. </p>
<p> Nitko pouzdano ne može prognozirati što će se u Izraelu događati sljedećih mjeseci, ali je očito da će biti i nasilja i prosvjeda protiv Sharonove odluke koja je donijeta dijelom i zbog pritisaka SAD-a koji želi da u tom dijelu svijeta dođe do pomaka i stabilizacije.</p>
<p>Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Prijetnje američkim predstavništvima </p>
<p>Američko veleposlanstvo i konzulati u Saudijskoj Arabiji zatvoreni su u ponedjeljak i utorak zbog prijetnje upućene Amerikancima u toj državi, priopćilo je veleposlanstvo. U priopćenju veleposlanstvo dodaje kako će diplomatsko osoblje imati ograničeno kretanje u iduća dva dana te savjetuje Amerikancima da budu »vrlo oprezni«. U priopćenju nije navedeno o kakvoj se prijetnji radi, no podsjeća da su u prošlosti teroristi napadali rezidencijalne četvrti i zgrade u kojima žive i rade zapadnjaci. Nekoliko sati nakon objave priopćenja glasnogovornik saudijskog ministarstva unutarnji poslova Mansur al Turki je izjavio kako njegova vlada nema informacija o mogućim prijetnjama. Ovo priopćenje američkog veleposlanstva je drugo u dva tjedna. [AP/Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Odlazak legende američkog novinarstva </p>
<p>NEW YORK (Od Vjesnikova dopisnika) </p>
<p> - Punih četrdeset godina Peter Jennings bio je apsolutno mjerilo vrijednosti za sve koji se bave televizijskim novinarstvom. Nakon vijesti u nedjelju navečer da je od raka pluća preminuo glavni voditelj deska vijesti najveće američke nacionalne TV mreže ABC na svim najvažnijim TV postajama odmah su se pojavili najugledniji novinari koji su evocirali najsvjetlije trenutke jedne izuzetne reporterske karijere.</p>
<p>Sa samo 26 godina postao je glavni voditelj i urednik udarnog programa TV vijesti, koji je po njemu nazvan »Večeras s Peterom Jenningsom«. </p>
<p>Jennings je izvještavao sa svih ratišta, od Vijetnama do Iraka. Više puta je boravio u Sarajevu tijekom srpske opsade ovoga grada. Ostat će zapamćena njegova rečenica poslije masakra na Markalama, (sarajevskoj glavnoj tržnici) 1994: »Ono što mnoge Sarajlije čini posebno bijesnima je činjenica da američki avioni samo nadlijeću ovaj grad i ... ništa«. </p>
<p>Jennings nije pristajao da bude politički servis moćnika. Bio je hrabar izvjestitelj koji nije bio previše impresioniran predsjednicima ili kraljevima. Često je govorio da je njegova najveća obaveza ona koju ima prema gledateljima.</p>
<p>Na dan njegove smrti, predsjednik ABC-a, David Westin rekao je da ga je Jennings tretirao kao da je on njegov šef, dodajući kako je »to tako s novinarima njegovog kalibra«. Westin je priznao da se d Jenningsom često nije slagao; posljednji put kada mu je Peter rekao da ne treba biti toliko siguran da će se oružje za masovno uništenje u Iraku pronaći. »Bio je kao i toliko puta ranije u pravu«, dodao je Westin. </p>
<p>Ovaj rođeni Kanađanin, tek je prije dvije godine postao naturalizirani Amerikanac. Mnogi se slažu da je vrhunac njegovog izvještavanja bilo neprekidno javljanje za vrijeme terorističkih napada na New York i Washington 11. rujna 2001. Iako u bolesničkoj postelji, iz koje više nije ustao, prilikom nedavnih bombaških napada na London, Jennings je odaslao e-mail poruku u svoju redakciju: Svi smo sada Londončani.</p>
<p>Erol Avdović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="36">
<p>Halo Bing, pošto Zagor</p>
<p>Stripovi su opet u modi, i to oni isti koji su prošlih desetljeća željno dočekivani na kioscima, samo im se cijena s vremenom povisila, i po nekoliko tisuća eura za kolekciju omiljenoga crtanog junaka</p>
<p>Stripovi su opet u modi. I to oni stari, uz koje su odrastali današnji četrdesetogodišnjaci i pedesetogodišnjaci, od Alana Forda, preko Riba Kirbyja do Zagora, koji se danas ponovno čitaju, komentiraju, kupuju i skupljaju. U poplavi sveopće retromanije, koja nam katkad treba kao utjeha, zaboravljeni stripovi ponovno su našli svoj put do starih, ali i novih čitatelja. Skupljanje starih stripova – uz neobvezno praćenje svježe produkcije »devete umjetnosti« – postalo je društveni fenomen dostojan drugih uočljivih retropojava. Pomalo je neobično, doduše, danas slušati Bijelo dugme, čitati komandanta Marka i nostalgično skupljati predmete iz osamdesetih, no to je izbor na koji svatko ima pravo. </p>
<p>Na stripovskoj se nostalgiji, baš kao i na svakoj drugoj, može fino zaraditi. Nekoliko specijaliziranih prodavaonica, smještenih uglavnom u Zagrebu, internetska prodaja i sajmovi starih stvari – na kojima se okupljaju kolekcionari raznih profila – glavni su načini za prodaju i kupnju stripova. Kao i sa starim knjigama, slikama ili gramofonskim pločama, tako i u svijetu stripa ima rariteta, neobičnosti i teško dobavljivih primjeraka, koji bude maštu i prazne džep upornih skupljača. </p>
<p>Skuplja se sve – od originalnih ploča stripa koje su nacrtala najveća domaća imena strip-publicistike, od Andrije Maurovića do Julesa Radulovića – do edicija što su ih u masovnoj nakladi tiskali novinski izdavači u bivšoj Jugoslaviji. Lunov Magnus Strip, Zlatna serija, Stripoteka, CAK, ZOV, Spunk i druge strip-revije, koje su, manje-više godinama izlazile u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Gornjem Milanovcu i Novom Sadu danas su najčešće skupljana stripovska roba. Dakako, skuplja se prema osobnim afinitetima, a cijene određuje sve bogatije tržište. Neki se skupljači »pale« samo na prvu seriju Alan Forda, koju je izdavao »Vjesnik«, a drugima je vrjedniji Zagor, što ga je objavljivao novosadski »Forum« u seriji sa 334 nastavka.</p>
<p>Cjenik jedne poznate zagrebačke stripoteke pokazuje kako se na stripomaniji može pristojno zaraditi, ali i što su skupljački prioriteti i realne, novčane vrijednosti. Kolekcija svih Zagora, izvrsno očuvanih, gotovo neprelistanih, stoji čak tri tisuće eura, što je skuplje, zapravo, i od najnovijeg izdanja enciklopedije Britannice! Zbirka sa 446 epizoda Alana Forda, kultna stripa iz sedamdesetih i osamdesetih godina, može se kupiti za 1200 eura. Najskuplji »pojedinačni« primjerak stripa je »Blago crvene planine«, četvrti nastavak serije Lunov Magnus Strip. On vrijedi otprilike 1500 kuna, no teško ga je nabaviti ili kupiti čak i po to cijeni, jer je vrlo rijedak.</p>
<p>Kolekcije iz Gornjeg Milanovca, poput svih stripova koji su izašli u »Zlatnoj seriji«, stoje po pet tisuća eura, odnosno oko pet eura po stripu. To se može činiti velikom svotom, no poznavatelji uvjeta na stripovskom tržištu tvrde da kolekcionari toliko plaćaju.</p>
<p>Pojedinačne cijene za domaće stripove – što je kategorija u koju se ubrajaju svi izdavači iz bivše države – nisu tako impresivne. Za neki od prvih desetak brojeva Alana Forda može se dobiti do tristo kuna po komadu, dok Zagor, Tex Viler, Blek Stena, Dilan Dog i drugi, očuvani primjerci, vrijede deset-dvadeset kuna po primjerku. Na internetu se može pronaći velika ponuda spomenutih stripova, koji se ponekad rasprodaju i po tri-četiri kune po primjerku.</p>
<p>U poznate skupljače stripova, koji se kreću po specijaliziranim prodavaonicama, ubrajaju se pjevač Goran Karan i roker Davor Gobac, kao i mnogo imućnih odvjetnika, liječnika i poduzetnika. Visoke cijene popularnih strip-kolekcija vjerojatno su rezultat interesa što ga za te, može se reći, uspomene na mladenačke dane, pokazuju upravo takvi, dobro stojeći kupci.</p>
<p>Osim starih stripova u njihovu originalnom obliku – dakle, na papiru – digitalno doba iznijelo je na tržište skenirane stripove na CD-ima i DVD-ima. Još se prije nekoliko godina pojavilo dvostruko CD izdanje s osrednjim skenovima svih epizoda Alana Forda, čija je cijena bila oko sto kuna. Trenutačno se na CD-ima i DVD-ima nude Talični Tom, Zagor, Rib Kirby, Asterix, Manara, Dylan Dog, Jeremiah, te drugi poznati stripovi. Skenirani stripovi obično se mogu printati, što zasad ne ugrožava tržište starih, originalnih strip-izdanja.</p>
<p>Tržište starih stripova – možemo ga opisati kao skupljanje djelića vlastite prošlosti – očito je vrlo živo i aktivno. Stare zbirke stripova iz garaža probile su se u krugove skupljača, čija platežna moć više nije mala i nevažna. Stripovi su postali traženi poput starih knjiga, neki od njih doista vrijede cijelo bogatstvo.</p>
<p>Dubravko Grakalić</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Alkari su vitezovi</p>
<p>Slavodobitnik ovogodišnje Alke zahvalio je na pobjedi ocu Anđelku koji mu je savjetovao da se, postane li slavodobitnikom, ne ponaša kao nogometaš kad zabije gol, da ne viče i ne diže koplje, nego da, u duhu drevne tradicije, dostojanstveno, gotovo hladno, primi pobjednički plamenac</p>
<p>Dok su u nedjelju navečer plotuni mačkula sa zidina starog grada odjekivali cetinskim krajem, a Mladen Vučković primao slavodobitnički plamenac kao prvi vitez 290. sinjske Alke, u njegovoj se kući, nekoliko stotina metara udaljenoj od alkarskog trkališta, razmišljalo samo o tome hoće li slavodobitnikov dom dostojanstveno i bogato ugostiti sve čestitare koji, u duhu drevnih običaja, pohode alkarskog pobjednika nakon što utihnu slavljeničke trube.</p>
<p>Kada smo došli u Vučkovićevu kuću, dočekao nas je njegov otac Anđelko, peterostruki slavodobitnik sinjske Alke, koji nije mogao sakriti suze radosnice i ponos što je ime njegova sina, tridesettrogodišnjeg inženjera građevine, upisano u povijesnu knjigu - Potomstvu na znanje.</p>
<p>»Pet puta sam nosio slavodobitnički plamenac, ali nikada nisam dopustio da me ushićenost svlada i da zaboravim kako se treba ponašati pravi alkarski vitez, koji mora dostojanstveno i ponosno, bez pokazivanja unutarnjeg uzbuđenja na licu, dočekati svečani trenutak proglašenja pobjednika. No ja sam svoje otrčao i sada sam samo slavodobitnikov otac, koji može pustiti suzu radosnicu i otvoreno pokazati koliko je ponosan na sina i njegovo viteško držanje«, govori Anđelko Vučković, pokušavajući dozvati sina koji je primao čestitke.</p>
<p>A Vučkovićeva kuća bila je pretijesna za sve uzvanike i goste, među kojima su bili alkari i njihovi momci, rodbina i prijatelji. Svi oni htjeli su se fotografirati sa slavodobitnikom, nazdraviti vinom »koje puca drito u templa, a ne presiječe noge«, zapjevati u desetercu i osladiti se delicijama sa svečarskog stola. I dok su Mladen i njegov otac mogli uživati u društvu raspjevanih čestitara, slavodobitnikova supruga Merica prvo je morala uspavati dvogodišnju kćerkicu Anu, a potom i preuzeti ulogu domaćice, brinući se da ne nedostaje vina, pršuta i sira, da raznovrsni kolači budu lijepo servirani, a janjetina, arambašići i pašticada na vrijeme posluženi.</p>
<p>Kad smo napokon otrgnuli slavodobitnika iz zagrljaja čestitara, njegove prve riječi bile su zahvala upućena »ćaći Anđelku, koji ga je svitovao kako trčati alku i proslaviti pobjedu, pazeći pritom da se, postane li slavodobitnikom, ne ponaša kao nogometaš kad zabije gol, da ne viče i ne diže koplje, nego da, u duhu drevne tradicije, dostojanstveno, gotovo hladno primi pobjednički plamenac«. </p>
<p>Mladen kaže da ga kiša, koja je za trajanja druge trke padala nad cetinskim krajem, nije omela u gađanju alke, štoviše, baš tada je trčao i gađao najbolje, okitivši se na kraju slavodobitničkim plamencem. Priča nam kako je u posljednjih mjesec dana uspio smršavjeti 12 kilograma, a uoči Alke počela ga je tresti groznica, mučiti želučane tegobe i malaksalost, ali je njegova supruga, po zanimanju medicinska sestra, brižljivo njegovala bolesnika, koji se u nedjelju poslijepodne živ i zdrav pojavio na alkarskom trkalištu. Pojavio i pobijedio.</p>
<p>»Naravno da sam sretan, a bit ću još sretniji kad politika konačno napusti Alku i kad ona postane prvorazredni kulturno-sportski događaj. Ne zanima me politika i nikad nisam gledao tko od alkara pripada kojoj stranci ili političkoj opciji, a tako bi trebali razmišljati svi koji žele da se očuva gotovo tri stoljeća staro viteško nadmetanje. Alkari su vitezovi, a ne političari«, objašnjava slavodobitnik i dodaje da će se iduće godine na izbornoj skupštini Viteškog alkarskog društva kandidirati za alaj-čauša.</p>
<p>Još bismo razgovarali sa slavodobitnikom, ali pravila ponašanja u kući alkarskoga pobjednika vrijede za sve uzvanike, pa tako i za novinare, a to znači malo priče, malo više vina, a najviše pjesme. I tako sve do zore. Tada i posljednji čestitari napuštaju slavodobitnikov dom, a život se polako vraća u kolotečinu, sve do prve nedjelje u kolovozu kada će mačkule sa zidina starog grada oglasiti početak 291. sinjske Alke.</p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="38">
<p>»Povoljno«, uz 162 posto godišnje kamate!</p>
<p>Više od stotinu štedno-kreditnih zadruga, nakon zakonskih promjena, posluje »na crno«, bez potrebne dozvole</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Prema nekim procjenama, broj građana vezanih uz »lihvarske kredite« u Hrvatskoj prelazi 60 posto, nedavno je upozorila Udruga za borbu protiv korupcije i lihvarenja (UZKL). U Udruzi navode da više od 50 štedno-kreditnih zadruga nakon zakonskih promjena 1998. godine nije dobilo dozvolu za rad, a dodatnih 58 još se nalazi u fazi dobivanja dozvole. To znači da više od stotinu štedno-kreditnih zadruga i dalje radi bez dozvole za rad.</p>
<p>Pritom u UZKL-u posebno upozoravaju da kamatne stope na glavnice kredita koje odobravaju štedno-kreditne zadruge i štedionice iznose i do 10 posto mjesečno, što znači da njihova vrijednost višestruko prelazi vrijednost glavnice.</p>
<p>Dobro je poznato kako su brojni građani i poduzetnici prisiljeni pozajmljivati novac od štedionica i štedno-kreditnih zadruga po izrazito nepovoljnim uvjetima zato što poslovne banke propisuju za svoje kredite uvjete koje malo tko može ispuniti. Takva nepovoljna situacija odnosi se na slučajeve malih poduzetnika koji su sredinom 1990-ih godina od štedno-kreditnih zadruga i štedionica pozajmljivali manje svote novca (do 5.000 DEM), a danas im dug s kamatama doseže i do 100.000 kuna. Stoga su mnogi zbog lihvarenja morali prekinuti s poslovanjem, zbog čega je veliki broj ljudi ostao bez posla i zapao u dugove iz kojih se nikako ne mogu izvući.</p>
<p>Na jedan takav slučaj upozorio nas je umirovljeni sudac križevačkog Općinskog suda i nekadašnji odvjetnik Zvonko Stipić koji je i sam 1994. postao dužnička žrtva Zanatlijsko štedne kreditne zadruge iz Križevaca nakon što je postao jamac sumještaninu, a godinu dana kasnije i jednoj sumještanki koja je u međuvremenu napustila Hrvatsku i odselila u Njemačku ostavivši dugove prema zadruzi na teret jamaca.</p>
<p>Stipić je nakon neizdržive situacije zajedno s ostalim jamcima podnio tužbu protiv spomenute zadruge kako bi se ugovor prema kojoj je zakonska zatezna kamata od osam posto utvrdila nedopuštenom te je nakon dugotrajnog parničenja križevački Općinski sud donio presudu u korist tužitelja.</p>
<p>U obrazloženju presude navodi se kako zajmoprimac nije redovno otplaćivao rate, zadruga je poslala opomenu pred tužbu i zaprijetila blokiranjem žiro računa jamaca i pozvala ih da umjesto zajmoprimca podmire dospjelo dugovanje. Da bi izbjegli blokadu svojih žiro-računa jamci su prihvatili ponudu zadruge da za podmirenje dugovanja uzmu novi zajam. No, jamci su tada odlučili istjerati pravdu, s obzirom da je zadruga kod sklapanja ugovora koristila stanje nužde i teško materijalno stanje, kao i nedovoljno iskustvo Križevčanke koja je uzela kredit. S obzirom na ugovornu kamatu prethodnog ugovora od 3.5 posto redovne kamate mjesečno i ugovorene zatezne kamate od 10 posto mjesečno, sud je donoseći presudu došao do računice da je godišnja kamata, uz takvu računicu, iznosi 162 posto! Budući da križevačka štedno kreditna zadruga nije imala pravo na zateznu kamatu od 10 posto mjesečno, već na zakonsku, odnosno ugovorenu zateznu kamatu, sud je poništio sklopljeni ugovor.</p>
<p>Pravo je pitanje koliko je,međutim, u Hrvatskoj sličnih slučajeva i koliko dužnika i jamaca još uvijek šuti i ne poduzima ništa, čime zapravo samo podržavaju lihvarenje i zelenaštvo.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Koban vikend za češke turiste</p>
<p>ZADAR</p>
<p> - Na zadarskom području od četvrtka do nedjelje navečer, zabilježena su tri slučaja u kojima je bilo ozlijeđenih, nestalih ili poginulih čeških državljana. Od petka ujutro traje potraga za 29-godišnjim M. U. koji se u četvrtak navečer, po olujnom nevremenu, odvažio otisnuti gumenim čamcem iz Lukovog Šugarja prema otoku Pagu. Nacionalna središnjica za traganje i spašavanje na moru organizirala je odmah potragu za nestalim turistom, ali zbog jake bure nitko osim trajekta nije mogao pretraživati područje. U ponedjeljak ujutro potraga je nastavljena, a češkog turista u Velebitskom kanalu traži helikopter HV-a, brod Lučke kapetanije Senj i pripadnici GSS-a Splita, Zadra i Gospića. Gumeni čamac pronađen je u subotu uz pašku obalu. Nevrijeme koje je u nedjelju popodne zahvatilo zadarsko područje bilo je kobno i za 16-godišnjeg Čeha.Prema informacijama PU zadarske, mladi je Čeh u nedjelju oko 16.20 sati poginuo od udara groma. Nevrijeme ga je zateklo na gumenom čamcu na kojem se otisnuo oko 300 metara od obale u kojega je nedugo zatim udario grom. </p>
<p> U nedjelju je oko 21.30 teško stradala 19-godišnja Čehinja koju je, dok se šetala po Selinama, automobilom udario 34-godišnji talijanski državljanin. Talijan se automobilom kretao iz Zadra prema Starigradu. U jednom trenutku izgubio je kontrolu i prešao s kolnika na rubni dio kojim se prolazila djevojka. Automobil ju je odbacio dva metra dalje od mjesta udara, a mlada Čehinja zadobila je teške ozljede. Ubrzo je prebačena u Zadar gdje je podvrgnuta operativnom zahvatu zbog višestrukih prijeloma. Djevojka je izvan životne opasnosti. [Mia Veršić]</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Zlostavljao zbog duga</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Zbog osnovane sumnje da je prijetio 59-godišnjaku i 29-godišnjaku, policajci su kriminalistički obradili N.M. (54). Naime, osnovano se sumnja da je N.M. 28. srpnja ove godine s mobitela nazvao 29-godišnjaka te je njemu i njegovom ocu, 59-godišnjaku zaprijetio smrću ukoliko mu ne isplate dug za izgradnju objekta u iznosu od 200.000 eura. Nakon toga je N.M. došao na zemljište u vlasništvu 59-godišnjaka na Lašćinskoj cesti, ušao u automobil »hyundai« i sjeo na mjesto suvozača te 59-godišnjaka, koji se nalazio u automobilu, udario šakom u glavu ispod lijevog oka. Budući da je ozlijeđeni muškarac htio mobitelom nazvati policiju, N.M. mu je oteo mobitel i opet mu zaprijetio smrću ukoliko mu ne vrati dug. Osumnjičeni N.M. je i 29-godišnjeg vlasnikovog sina s dvojicom nepoznatih muškaraca 2. kolovoza presreo ispred kuće na Rabu s namjerom da ga izmlati, no, vidjevši da je mladić u društvu prijatelja od namjere je odustao. </p>
<p>Uvidjevši da N.M. neće odustati od prijetnji i fizičkih nasrtaja, otac i sin su slučaj prijavili policiji, koja je kriminalistički obradila N.M., te ga prepratila istražnom sucu Županijskog suda u Zagrebu. [Mladen Bokulić]</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Amerikanac snimao gole dječake</p>
<p>POREČ</p>
<p> - U blizini jednog restorana u Funtani porečka policija u nedjelju je uhitila 47-godišnjeg američkog državljanina za kojega je utvrđeno da je na raznim lokacijama uz obalu snimao golu uglavnom mušku djecu, u dobi od 10 do 15 godina.</p>
<p> Policija je prvo u subotu na području Funtane u grmlju nakon dojave građanina pronašla ruksak u kojemu se nalazilo više VHS kaseta, DVD-a i časopisa s dječjom pornografijom.</p>
<p> Na temelju opisa građanina u nedjelju je policija u Funtani pronašla 47-godišnjeg D.L.O., koji je, uočivši policajce, pokušao pobjeći, ali je ubrzo sustignut i uhićen. Kriminalističkom obradom utvrđeno je da je D.L.O. iz New Yorka, po zanimanju vozač, u Hrvatskoj boravio od 22. lipnja i to na nepoznatim adresama u Funtani, Splitu i Poreču, a pritom kao stranac nije prijavljivao boravak. Zasad je utvrđeno da je on na raznim lokacijama uz obalu snimao uglavnom mušku golu djecu od 10 do 15 godina. Amerikanac je saslušan i priveden u istražni centar Županijskog suda u Puli zbog osnovane sumnje da je počinio kažnjivo djelo iskorištavanja djece ili maloljetnih osoba za pornografiju. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Izbio mu oko,pa ga odvezao u bolnicu</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> - Nepravomoćnom presudom osječkog Općinskog suda, dvadesetosmogodišnji Osječanin Mladen Manojlović u odsutnosti je osuđen na deset mjeseci zatvora zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda Mariu S. zbog kojih je izgubio vid na lijevom oku. </p>
<p> Manojlović je 7. prosinca 2000. godine u caffe baru »Demode« u Osijeku, nakon kraće prepirke, udario Maria S. staklenom čašom u lijevo oko. Staklo se razletjelo te je Mariu S. probilo rožnicu, bjeloočnicu, šarenicu i staklovinu lijevoga oka, a razderan mu je i donji lijevi kapak. Mario S. je na oštećenom oku u potpunosti izgubio vid. </p>
<p>Optuženi Manojlović pojavio se samo na nekoliko prvih sudskih rasprava tijekom prvoga suđenja, a nakon toga prestao se odazivati na sudske pozive. Općinski je sud, stoga, u svibnju 2003. izdao nalog za njegovo uhićenje i privođenje. Manojlović je u međuvremenu pobjegao iz Hrvatske, a navodno se nalazi u Velikoj Britaniji.</p>
<p>Tijekom provedenog dokaznog postupka, oštećeni Mario S. ispričao je da je te večeri sjedio sa društvom za stolom, udaljenom metar od šanka za kojim je stajao Manojlović. </p>
<p>Manojlović je bio pijan te, unatoč njihovu odbijanju, uporno nudio piće djevojkama koje su sjedile za stolom s Mariom S. U jednom trenutku, Mario mu je rekao: »Ostavi djevojke na miru«. Revoltiran upozorenjem, Manojlović je uzeo čašu i njome Maria udario u lijevu stranu lica. Kada mu je potekla krv niz lice, Manojlović je, vidjevši što je učinio, odmah Mariu ponudio da ga odveze u bolnicu. Iako se oštećeni u početku tome opirao, na koncu je ipak na to pristao, jer ga nitko drugi nije mogao odvesti. </p>
<p>Odlučujući o visini kazne, sud je uzeo u obzir, kao olakotne okolnosti, činjenicu da je optuženi dijabetičar, da je odvezao oštećenog u bolnicu i njegovu neosuđivanost.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="43">
<p>Više novca za mirovine, plaće i porodiljne naknade</p>
<p>Vlada u 2006. očekuje rast prihoda od PDV-a i trošarina </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Vlada očekuje da će ovogodišnji realni gospodarski rast iznositi 3,7 posto BDP-a, u 2006. predviđa gospodarski rast od četiri posto, u 2007. rast od 4,1 posto, a u 2008. godini očekuje gospodarski rast od 4,3 posto. Uz kontinuirani, ali umjereni, rast osobne potrošnje poticaj gospodarskom rastu trebale bi dati pojačane privatne investicije i rast izvoza. BDP po stanovniku razdoblju trebao bi sa sadašnjih 6220 eura porasti 7139 eura u 2006. godini, odnosno na 8250 eura u 2008. godini. </p>
<p>U razdoblju do 2008. Vlada očekuje stabilan tečaj kune i nisku inflaciju, pa čak i usporavanje rasta maloprodajnih cijena. Inflacija bi se sljedećih nekoliko godina trebala kretati u rasponu od 2,9 posto (2005.) do 2,5 posto (2008.). Do 2008. ukupni vanjski dug trebao bi se smanjiti ispod 80 posto BDP-a, a udio javnog duga u BDP-u sa postojećih 50,5 posto BDP-a na 46,7 posto BDP-a u 2008. godini - navodi se u smjernicama ekonomske i fiskalne politike za razdoblje do 2008. godine, koje je na prošlotjednoj sjednici prihvatila Vlada. </p>
<p>Kao glavni cilj fiskalne politike navodi se jačanje gospodarskog razvoja i održavanje makroekonomske stabilnosti, koja se u prvom redu odnosi na stabiliziranje i smanjenje vanjskog i javnog duga. </p>
<p>Deficit konsolidirane opće države s 4,2 posto BDP-a predviđenih za 2005. u 2006. godini iznosio bi 3,5 posto, u 2007. godini tri posto BDP-a, a u 2008. trebao bi se smanjiti na 2,8 posto BDP-a.</p>
<p>Konsolidirani državni proračun za iduću godinu trebao bi, prema projekcijama Ministarstva financija, biti težak 114,67 milijardi kuna, a uz planirane prihode od 106,23 milijardi kuna, proračunski manjak u 2006. će iznositi 8,44 milijardi kuna ili 3,5 posto BDP-a. Od toga se na deficit središnje države odnosi 5,34 milijarde kuna ili 2,2 posto BDP-a, deficit izvanproračunskih fondova iznosit će daljnjih jedan posto BDP-a ili 2,41 milijardu kuna, a 0,3 posto BDP-a bit će manjak lokalne države. </p>
<p>Vanjski dug u 2006., predviđa Vlada, iznosit će 25,5 milijardi eura (79,7 posto BDP-a), a do 2008. premašit će 28,7 milijardi eura (77,7 posto BDP-a). Vlada najavljuje daljnju opredjeljenost većem finaniciranju deficita na domaćem financijskom tržištu, te odlučnost da vanjski dug u što većoj mjeri zamijeni novim zaduživanjem na domaćem tržištu. </p>
<p>Prema projekcijama za razdoblje do 2008. proračunski prihodi trebali bi iduće godine porasti za 3,3 posto, u 2007. za 5,9 posto, odnosno u 2008. za šest posto. U 2006. Ministarstvo financija očekuje da će porezni prihodi biti četiri posto veći nego u 2005. godini, odnosno da će premašiti 52,44 milijarde kuna.</p>
<p>Iduće godine Vlada očekuje da će prihod od PDV-a porasti za 5,8 posto, na 33,53 milijarde kuna, a od trošarina za 3,1 posto, na 8,48 milijardi kuna. Vlada očekuje najveći porast prihoda od trošarina na bezalkoholna pića i kavu, a ne očekuje nikakav rast prihoda od posebnih poreza na alkohol, pivo i luksuzne proizvode. Prihod od trošarina na osobne automobile trebao bi porasti za 4,3 posto, a od posebnih poreza na naftne derivate i duhanske prerađevine za po tri posto.</p>
<p>Iako Vlada najavljuje da će do 2008. smanjiti masu plaća u javnom sektoru s 10,8 posto BDP-a na 9,5 posto BDP-a, u idućoj godini je predviđeno povećanje plaća u državnoj upravi od tri posto. Za plaće je u 2006. predviđeno 24,17 milijardi kuna (930 milijuna kuna više nego ove godine), za mirovine 28,33 milijarde kuna (1,5 milijardi kuna više nego ove godine). Državne subvencije ostale bi u 2006. na istoj razini (5,25 milijardi kuna), kao i izdaci za zdravstvo (16,22 milijarde kuna). Proračunski izdaci za isplatu porodiljnih naknada povećali bi se za 20 milijuna kuna, na 1,278 milijardi kuna, dok će izdaci za isplatu dječjeg doplatka ostati isti - 1,5 milijardi kuna.</p>
<p>Vlada u predstojećem razdoblju najavljuje i nastavak strukturnih reformi, od jačanja porezne administracije i poboljšanja ulagačke klime, do nastavka reforme pravosuđa, restrukturiranja i privatizacije javnih poduzeća. Do kraja 2007. Vlada namjerava završiti privatizaciju poduzeća u većinskom vlasništvu države iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju. U Hrvatskim željeznicama do 2008. planira se odvajanje transportnih aktivnosti i upravljanje infrastrukturom, kao i razdvajanje temeljnih od sporednih djelatnosti, te dovršetak privatizacije tvrtki-kćeri HŽ-a i smanjenje broja zaposlenih na HŽ-u.</p>
<p>Darko Markušić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Kinezi pregovaraju o preuzimanju Marconija</p>
<p>Cijena sirove nafte u ponedjeljak je dosegla novi rekord od 62,9 dolara za barel</p>
<p>Glasine o ponudama za preuzimanje Nokije i Marconija, britanskog proizvođača opreme za mobilnu telefoniju, potaknule su u ponedjeljak rast europskih indeksa.</p>
<p>Za Nokiju je, nakon prošlotjedne ostavke Jorme Ollile, izvršnog direktora finske kompanije, navodno zainteresirana američka informatička grupacija Cisco Systems. Dionica Nokije, koja je znatno pala nakon objave razočaravajućih polugodišnjih rezultata, u ponedjeljak je porasla dva posto. </p>
<p>Marconi je, pak, izvijestio kako je trenutačno u početnoj fazi pregovora s neimenovanim ponuđačem, ali medijski izvori tvrde kako se radi o kineskoj grupaciji Huawei Technologies. U Velikoj Britaniji vjerojatno neće biti ksenofobnog protivljenja prodaji domaće tvrtke kineskoj kompaniji kao što je slučaj u SAD-u, gdje su nedavno propale dvije ponude - ona Kineske nacionalne offshore naftne kompanije (CNOOC) za Unocal, i ponuda Qindao Haiera za američkog proizvođača kućanskih uređaja Maytag. </p>
<p>Naime, Shanghai Automotive Industry Corporation je nakon intervencije britanskih vladinih dužnosnika pristao preuzeti MG Rover spasivši ga time od stečaja nakon medijski dobro pokrivenih prosvjeda Roverovih 6000 radnika. Dionica Marconija skočila je 1,5 posto. </p>
<p>Inače, Whirlpool je u ponedjeljak iznio ponudu za preuzimanje Maytaga vrijednu 2,6 milijardi dolara. Spajanjem Whirlpoola i Maytaga, čija je dionica porasla tri posto, nastao bi najveći proizvođač kućanskih uređaja na svijetu, ispred Electroluxa.</p>
<p>Londonski indeks FTSE 100 porastao je do poslijepodneva 0,6 posto, na 5347,9, a frankfurtski Dax 0,7 posto, na 4861,5 bodova. DJ Stoxx 50 dobio je 0,9 posto, dosegavši 3141,9 bodova. </p>
<p>Cijene nafte i u ponedjeljak su nastavile rasti. Nymex Light je u New Yorku ujutro porastao 59 centa, na 62,90 dolara za barel - što je novi rekord. IPE Brent je do poslijepodneva porastao 65 centi, na 61,72 dolara.</p>
<p>Petra Bulić</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Skupština Slobodne Dalmacije prihvatila odluku o dokapitalizaciji </p>
<p>Protiv odluka na skupštini je glasao samo mali dioničar Mate Vekić</p>
<p>SPLIT</p>
<p> - Na glavnoj skupštini splitske Slobodne Dalmacije, održanoj u ponedjeljak prihvaćena je odluka o povećanju temeljnog kapitala društva sa 70,79 na 154,26 milijuna kuna, (odnosno za 83,46 milijuna kuna), izdavanjem 834.680 novih dionica svaka nominalne vrijednosti 100 kuna u korist Europapress holdinga. </p>
<p>Potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju Josip Matanović novinarima je nakon skupštine kazao da je prihvaćanjem ove odluke završena prva faza privatizacije. Do kraja kolovoza EPH će s HFP-om sklopiti ugovor o kupnji dionica, nakon čega će imati 70-postotni vlasnički udjel u Slobodnoj Dalmaciji. EPH će HFP-u za dionice uplatiti 24 milijuna kuna. Fond će sklopiti ugovore s oko 2000 bivših i sadašnjih zaposlenika koji imaju pravo na 25 posto besplatnih dionica. Očekuje se, kazao je Matanović, da će EPH nakon toga objaviti javnu ponudu za preuzimanje preostalih dionica, odnosno malim dioničarima ponuditi otkup dionica pod istim uvjetima pod kojima ih je kupio od Fonda.</p>
<p> Matanović je kazao kako računa da će cijeli proces preuzimanja biti dovršen najkasnije do sredine rujna. Skupština je imenovala i nove članove Nadzornog odbora - EPH će u NO zastupati Stipe Orešković, Sanja Mlačak i Dražen Rajković, a Ljubica Vuko kao predstavnica zaposlenika Slobodne i Ivan Mužić kao predstavnik države ostaju članovi NO. NO bi se trebao sastati u roku od tjedan dana, te izabrati svog predsjednika i novu upravu Slobodne Dalmacije.[Dobrila Stella / Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Tržište leasinga vrjednije od osiguranja</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Višegodišnji sporiji rast imovine osiguravajućih društava u odnosu na ostale financijske posrednike prošle je godine omogućio da iza banaka, na koje otpada 81,6 posto ukupne imovine hrvatske financijske industrije, drugo mjesto zauzmu leasing kuće, s udjelom od 5,7 posto, dok su osiguravatelji pali na treće mjesto s udjelom od 5,2 posto. </p>
<p>Prema podacima Hrvatske narodne banke, iako je hrvatski financijski sektor još uvijek izrazito bankocentričan, udio banaka sve se više smanjuje - 1999. godine je iznosio 87,7 posto, da bi 2002. pao na 84,7 posto, 2003. na 83,2 posto, a lani na 81,6 posto. Osim leasing kuća, u prošloj godini povećanje udjela u ukupnoj imovini hrvatskog financijskog sustava u odnosu na 2003. bilježe i obvezni mirovinski fondovi, s dva na 2,9 posto, otvoreni investicijski fondovi (s 1,4 na 1,8 posto) te stambene štedionice (s 1,5 na 1,8 posto). </p>
<p>Prošla je godina, zbog uzleta na domaćem tržištu kapitala, bila osobito povoljna i za investicijske fondove, posebice za 37 otvorenih, čija je neto imovina porasla za gotovo 25 posto, na 4,9 milijardi kuna. Najveći udio su imali novčani fondovi (3,1 milijardu kuna ili 63 posto ukupne imovine), a slijede mještoviti, koji su lani prestigli obvezničke, dok su na zadnjem mjestu dionički fondovi. Stambene štedionice pak u ukupnoj imovini financijskog sektora sudjeluju s 1,8 posto, iako im je prošle godine imovina porasla za 43 posto, dok je najmanji udio, od 0,6 posto, imala najbrojnija skupina - 118 štedno-kreditnih zadruga. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>U Zagrebu najtraženiji Opel, u Puli Volkswagen</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Broj prodanih automobila u Hrvatskoj u srpnju se spustio ispod 7000 vozila, odnosno točnije 6886 vozila u odnosu na lipanj, a na vodeće mjesto prodanih automobila probio se Renault, izvijestila je agencija Puls. U srpnju je Renault preuzeo primat sa 1073 prodanih vozila čime je ostvario tržišni udio od 15,58 posto. Opel je u srpnju ostvario tržišni udio od 15,54 posto, što mu je donijelo drugo mjesto. Među prvih pet prodanih marki nalaze se još Volkswagen, Peugeot i Škoda. Među najprodavanijim modelima vodeće mjesto drži Opel Astra. U Dubrovniku i Zagrebu najprodavaniji je Opel, u Vukovaru Citroen, a u Puli Volkswagen. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="48">
<p>Plin će biti spaljen, nema evakuacije</p>
<p>U cisterne će se uvući čelične cijevi kojima će se plin prebaciti 250 do 300 metara od postaje i tamo - spaliti</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Nakon što su razmotrene sve mogućnosti prebacivanja plina iz tri prevrnuta vagona-cisterne u Deanovcu kod Ivanić Grada, u ponedjeljak je odlučeno da je najsigurnije i najjeftinije 120 tona propan-butana spaliti na baklji, rekao je Vjesniku Kruno Horvat, pomoćnik direktora Proplina, Inine tvrtke specijalizirane za propan-butan.</p>
<p>Prema njegovim riječima, u cisterne će se kroz njihove dostupne i neoštećene ventile uvući čelične cijevi kojima će se plin prebaciti 250 do 300 metara od željezničke postaje u Deanovcu i okolnih kuća i tamo spaliti.</p>
<p>»Zasad još nije određeno mjesto spaljivanja jer u blizini prolaze naftovodi i plinovodi pa treba odrediti dovoljno udaljeno i sto posto sigurno mjesto. Naime, sve što radimo mora biti potpuno sigurno da nikome, uključujući i okolne stanovnike, ne bi zaprijetila nikakva opasnost od požara ili eksplozije«, ističe Horvat. Zato i nije predviđena evakuacija stanovnika iz nekoliko kuća koje su blizu željezničke postaje gdje se nesreća dogodila.</p>
<p>Kad odrede lokaciju spaljivanja, do koje će plin iz vagona prebaciti čeličnim cijevima, prvo će trebati očistiti okolni prostor kako bi se izbjegla opasnost od požara. Spaljivanje će početi tek kad budu ispunjeni svi sigurnosni preduvjeti, napominje Horvat. On očekuje da će spaljivanje plina trajati nekoliko dana, a moglo bi početi u utorak. Navodi da će se u slučaju bilo kakvih neočekivanih problema ispuštanje plina iz vagona-cisterni i njegovo spaljivanje odmah prekinuti.</p>
<p>Stručnjaci su izabrali takvo rješenje jer su zaključili da bi pokušaj dizanja punih vagona-cisterni dizalicom bio prerizičan zbog mogućeg oštećenja vagona i izlaska plina. Osim toga, procijenili su da će ovako troškovi sanacije biti podjednaki ili čak manji nego kod podizanja punih vagona čime bi se spasio dio plina.</p>
<p>Nakon pražnjenja i spaljivanja plina HŽ će dizalicom podići prevrnute cisterne i odvesti ih do Ranžirnoga kolodvora u Zagrebu te popraviti oštećenu prugu. Uzroci nezgode još se istražuju, a nakon završetka rada istražnog povjerenstva javnost će biti obaviještena o rezultatima istrage, priopćeno je u ponedjeljak iz Hrvatskih željeznica.</p>
<p>Željko BukšaTomislav Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Italija: Pregovori što prije!</p>
<p>Rim ocjenjuje da se Hrvatska dobro pripremila te da bi početak pregovora s Bruxellesom bio snažan signal i drugim zemljama u regiji</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – I Italija će se na jesen pridružiti skupini zemalja koje će snažno podržati Hrvatsku da bi pregovori Bruxellesa i Zagreba počeli što prije. Iz diplomatskih izvora Vjesnik doznaje da talijanska vlada na čelu s premijerom Silvijem Berlusconijem smatra kako Europska unija, koja je u velikoj krizi, treba povući neke poteze koji bi djelovali optimistički, a to je ponajprije odluka o širenju na jugoistok Europe.</p>
<p>Italija je i dosad davala potporu Hrvatskoj, ali u presudnim trenucima nije bila među zemljama koje su bezrezervno tražile početak hrvatskih pregovora. Od jeseni bi se, međutim, Italija mogla priključiti kvartetu stalne potpore Hrvatskoj koji će biti znatno proširen.</p>
<p>Rim procjenjuje da bi početak pregovora s Hrvatskom bio snažan signal i drugim zemljama u regiji, što bi oživjelo i gospodarstvo i stvorilo uvjete za bolju suradnju zapadne i jugoistočne Europe. Italija ima dobru gospodarsku suradnju s mnogim zemljama u regiji, od Hrvatske do Srbije i Crne Gore i Albanije te procjenjuje da bi to mogao biti strateški interes i drugih zemalja EU-a. </p>
<p>Rimu je stalo pokazati inicijativu i zbog činjenice da Austrija sve više preuzima primat i postaje zemlja koja snažno gura širenje EU-a na jugoistok, pa jačanje te potpore i na Italiju može samo koristiti zemljama u regiji, ali i EU. Beč, uoči austrijskog predsjedanja Unijom 1. siječnja sljedeće godine, želi pokazati inicijativu i pravac kojim će voditi Uniju za vrijeme predsjedanja, pa se očekuje da će austrijski kancelar Wolfgang Schüssel prihvatiti poziv crnogorskog premijera Mila Đukanovića i sudjelovati na radnom vikendu lidera jugoistoka u Crnoj Gori, koji bi uskoro trebao biti organiziran. Ali i snažniji angažman talijanske diplomacije koristio bi stabilizaciji u regiji, što sve više postaje strateški interes Europe.</p>
<p>Italiju čekaju i parlamentarni izbori te »povijesni« duel Silvija Berlusconija i Romana Prodija, ali to ne znači da će slabjeti interes Rima za europske teme. Talijani smatraju da se Hrvatska dobro pripremila za početak pregovora i da je došlo vrijeme za snažnu potporu Zagrebu. Osim toga Prodi je i kao predsjednik Europske komisije davao snažnu potporu Hrvatskoj i izuzetno mu je stalo da pregovori počnu što prije.</p>
<p>Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Poruka shuttleu: Dođite sutra!</p>
<p>»Nestabilno« vrijeme na Floridi navodi se kao razlog odgode povratka: umjesto u ponedjeljak, shuttle bi trebao ući u atmosferu u utorak oko 10 sati i sletjeti u 11.07 ili 12.43 sata</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Povratak shuttlea Discovery na Zemlju - ionako praćen neizvjesnošću i strahovanjima za sigurnost letjelice i sedmeročlane posade - odgođen je za jedan dan zbog »lošeg vremena na Floridi«. Poruka iz NASA-e zapovjednici shuttlea Eileen Collins glasila je: »Dođite sutra«, a upućena je neposredno prije nego što su upaljeni motori za povratak u atmosferu. Shuttleu je prije toga bilo poručeno neka napravi još jedan krug oko Zemlje, da bi potom stigla poruka o definitivnom odgađanju za jedan dan.</p>
<p>Ulazak u atmosferu - najkritičnija faza povratka - za shuttle će početi s druge strane Zemlje, negdje iznad istočnog dijela Indijskog oceana, gdje će brzinom od oko 25.000 kilometara na sat početi spuštanje. Od tog trenutka pa sve do ulaska u Zemljinu atmosferu, kada će brzina biti smanjena na oko 13.000 kilometara na sat, ne će biti radio-veze između shuttlea i kontrolnog centra u NASA-i zbog ionizacije. Nakon ulaska u atmosferu, radio-veza ponovo će biti uspostavljena. Na visini od oko 3000 metara od Zemlje isključuje se auto-pilot i vođenje shuttlea preuzima pilot. Shuttle će se spuštati iznad Kalifornije, Meksika i Teksasa, zatim iznad Kariba pa će skrenuti prema Floridi i svemirskom centru »Kennedy«. Samo ateriranje u toj fazi bit će 20 puta brže i šest puta strmije nego kod ateriranja putničkih zrakoplova, da bi, prema planu, shuttle dodirnuo pistu pri brzini od 346 kilometara na sat.</p>
<p>Za slučaj da i u utorak ujutro na Floridi bude nestabilno vrijeme, NASA ima još dvije opcije za spuštanje shuttlea: Teksas i Kaliforniju. No, šefovi programa Discovery apsolutno preferiraju Floridu, jer bi to uštedjelo milijune dolara, koliko bi stajalo prebacivanje shuttlea s alternativnog mjesta spuštanja u Kennedyjev svemirski centar na Floridi. </p>
<p>Nije, međutim samo riječ o novcu, nego i o vremenu. Ovaj bi shuttle, naime, trebao biti pripremljen kao eventualni »shuttle za spašavanje« sljedećeg shuttlea čije je lansiranje bilo planirano već za rujan. Bude li sve u redu s povratkom Discoveryja i detektiraju li se u tom kratkom vremenu izvori kvarova koji su ovoj misiji zadali toliko brige i straha, NASA bi možda mogla povući svoju odluku da do daljnjega više ništa ne lansira kako bi se izbjegli svi rizici. </p>
<p>Zanimljivo je da ovaj shuttle nije u pripremi imao »shuttle za spašavanje«, pa se u jednom trenutku, kada se činilo da je siguran povratak na Zemlju u pitanju, pomišljalo i na mogućnost da Rusija pošalje po njih letjelicu za spašavanje, no to je otpalo kad su Rusi priznali da to nisu u stanju učiniti.</p>
<p>Zasad je, međutim, glavno pitanje hoće li se shuttle sretno vratiti na Zemlju nakon svih peripetija koje je doživljavao u protekla dva tjedna. U NASA-i su i dalje optimistični da nijedan od nekoliko kvarova i »puknuća« otkrivenih nakon lansiranja neće izazvati katastrofu prilikom povrataka u atmosferu. I premda to ni u NASA-i ni u shuttleu ne pokazuju, odgađanje povratka za jedan dan vjerojatno je samo pojačalo napetost, neizvjesnost, ali i strahovanja.</p>
<p>Kao i u ponedjeljak, i u utorak postoje samo dvije šanse za ateriranje na Floridi (zbog putanje letjelice pri povratku): u 11.07 ili u 12.43 sata (po srednjoeuropskom vremenu) te po dvije za eventualno ateriranje u zračnoj bazi »Edwards« u Kaliforniji (u 14.12 i 15.39 sati) ili u bazi »White Sands« u New Mexicu (12.39 ili 14.13 sati). Sve ovisi o vremenskim prilikama u utorak, kažu u NASA-i.</p>
<p>U međuvremenu shuttle kruži oko Zemlje, iznad atmosfere, čekajući odluku iz kontrolnog centra na Floridi.</p>
<p>Krešimir Fijačko</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Protiv Brajše ublažena optužnica</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Protiv bivše ravnateljice zagrebačkoga Caritasa Jelene Brajše u ponedjeljak je podnesen optužni prijedlog zbog kaznenog djela sprječavanja dokazivanja, za što je predviđena maksimalna kazna od jedne godine zatvora. </p>
<p>Kako se navodi u priopćenju koje je potpisala općinska državna odvjetnica Vesna Abramović, Brajšu se tereti da je namjerno skrivala dnevnik bivšega kuhara iz Caritasova doma za nezbrinutu djecu u Brezovici, a u kojem su opisana seksualna zlostavljanja štićenika. Zagrebačko općinsko državno odvjetništvo podnijelo je optužni prijedlog nakon kriminalističke obrade, koju je u Domu »Blaženi Alojzije Stepinac« policija provela protiv bivšega kuhara Mije Penića te još pet odgojiteljica od kojih su tri časne sestre. </p>
<p>Sporni dnevnik je krajem srpnja pronađen pretragom Brajšine kuće, a tjedan dana kasnije protiv nje je policija podnijela kaznenu prijavu zbog »pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela«, za što je predviđena kazna do tri godine zatvora, te za »sprječavanje dokazivanja kaznenog djela«. Iz optužnog prijedloga vidljivo je da je tužiteljstvo »ublažilo« policijsku prijavu. </p>
<p>Brajšin odvjetnik Silvije Degen rekao nam je da je o svemu saznao od novinara, te dodao kako smatra da će tužiteljstvo jako teško dokazati kazneno djelo za koje se tereti Brajšu. </p>
<p>»Sumnjam da bi Brajša, s obzirom na svoju dob i zdravstveno stanje, namjerno čuvala ili čitala dnevnik osumnjičenog psihopata, a prema našem zakonu, mora se dokazati umišljaj prikrivanja«, rekao nam je Degen. Također je izrazio sumnju da je sporni dnevnik netko podmetnuo, objasnivši kako nema logike da bi ona taj dnevnik ostavila na svom stolu iako je pretraga kuće bila najavljena. </p>
<p>Inače, Brajša je ranije u javnosti i u razgovorima s policijom zanijekala da zna gdje se dnevnik nalazi, a nakon što ga je policija pronašla, njoj je pozlilo zbog čega je jedno vrijeme bila i u bolnici. Prošli je tjedan »iz zdravstvenih razloga« smijenjena s mjesta ravnateljice zagrebačkoga Caritasa. [D. Grdić]</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Nitko nije odgovoran za rad djece na poljima</p>
<p>Djeca dobrovoljno pomažu u poljoprivrednim radovima; nitko ih na to ne sili, rečeno je u PU međimurskoj</p>
<p>ČAKOVEC</p>
<p> – Djeca koja međimurskim poljoprivrednicima pomažu u poljoprivrednim radovima čine to dobrovoljno i na to ih ne prisiljavaju ni roditelji ni zemljoposjednici. Na taj način stječu radne navike i socijaliziraju se, a to što im poljoprivrednici za rad plaćaju, može se nazvati džeparcem. Taj se zaključak može izvesti s konferencije za novinare održane u ponedjeljak u Policijskoj upravi međimurskoj u povodu nedavnog utapanja troje malih Roma u šljunčari u Ivanovcu i napisa o nadničarenju. </p>
<p>Voditelj Odsjeka kriminalističke policije u toj upravi Darko Dragičević rekao je da djeca često pomažu lokalnim poljoprivrednicima na polju i to samo za vrijeme školskih praznika. Na rad odlaze dragovoljno, nitko ih na to ne tjera i roditelji vrlo dobro znaju gdje su im djeca i za koga rade. »Sve se to radi na prijateljskoj osnovi i ne možemo reći da su roditelji djecu povjerili strancu. Nitko ih nije silio, a upravo je prisila osnova za podnošenje kaznene prijave«, rekao je Dragičević. </p>
<p>Na novinarsko pitanje ne bi li poljoprivrednik za kojeg su djeca te nedjelje radila ipak trebao snositi odgovornost, jer je djecu poslao u šljunčaru, iako je znao da je tamo kupanje zabranjeno, Dragičević je odgovorio da je poljoprivrednik djecu poslao da se operu, a ne da se kupaju. »Tamo je veliki plićak koji je od dubokog dijela ograđen šljunkom i tamo su se svaki dan prali nakon obavljenog posla«, rekao je Dragičević. </p>
<p>Izvješće o cijelom slučaju podnijeto je Općinskom državnom odvjetništvu za mladež, koje će odlučiti ima li elemenata za kaznenu prijavu. </p>
<p>Načelnik PU-a međimurskog Ivan Sokač naglasio je da je veći problem od navodnog nadničarenja kamatarenje. »Socijalna pomoć i dječji doplatak završavaju kod lihvara i to je najveći razlog što djeca idu raditi ili prosjačiti«, rekao je Sokač. </p>
<p>Glasnogovornik MUP-a Zlatko Mehun kazao je pak da su kvalifikacije dječje pravobraniteljice vezane uz cijeli slučaj bile ishitrene i pretjerane. [Mihaela Zagoršćak]</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050809].
|
