NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050409].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 169239 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>09.04.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Svetac, Svetac!</p>
<p>»Svetac, svetac«, odjekivalo je u petak točno u podne Trgom Sv. Petra u Rimu, kada se svijet oprostio od Ivana Pavla II., Velikog / Najimpresivnijem pogrebu u povijesti prisustvovalo je oko 200 svjetskih dostojanstvenika i dužnosnika, stotine tisuća vjernika, a putem televizije i cijeli svijet.</p>
<p>RIM (Od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> - »Svetac, svetac«, odjekivalo je u petak točno u podne Trgom Sv. Petra u Rimu, kada se svijet oprostio od Ivana Pavla II., Velikog. </p>
<p>Najimpresivnijem pogrebu u povijesti, koji je počeo u 10 sati ujutro, nazočilo je oko 200 svjetskih dostojanstvenika i dužnosnika, stotine tisuća vjernika, a putem televizije i cijeli svijet. </p>
<p>Među državnicima bio je i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, koji je sa suprugom Milkom sjedio u drugom redu, što je po vatikanskom protokolu vrlo istaknuto mjesto.</p>
<p>Svečanost pogreba počela je misom u bazilici Sv. Petra, prije koje su se na svim rimskim crkvama oglasila zvona, a u 10 sati čula se i glazba s orgulja koja je označavala početak liturgije.</p>
<p>Trgom se prolomio snažan pljesak, znak poštovanja i ljubavi vjernika prema Ivanu Pavlu II. Kardinali Camillo Ruini, Angelo Sodano i kamerlengo Eduardo Martinez Somalo izašli su iz bazilike Svetog Petra, a za njima je 12 nosača nosilo kovčeg s tijelom Ivana Pavla II., koji je postavljen ispred bazilike. »Možemo biti sigurni da je naš voljeni Papa sada na prozoru Gospodinove kuće, da nas vidi i daje nam blagoslov. Preporučamo tvoj duh Božjoj majci, tvojoj Majci koja te je svaki dan vodila i vodit će te i dalje u vječnu slavu Njezina Sina, Isusa Krista, našega Gospodina«, kazao je kardinal Ratzinger, uz burni pljesak i vijorenje tisuća zastava.</p>
<p>»Dostojanstveno je podnosio starost i bolest. Odlazi spokojno«, rekao je njegov prijatelj Andrzej Maria Deskur.</p>
<p>Nakon što je zbor otpjevao »Gospodin je uskrsnuo«, kardinal Ratzinger zaključio je pogrebne obrede. Procesija kardinala uputila se u 12.30 prema ulazu u baziliku Svetog Petra, gdje je Ivan Pavao II., prema vlastitoj želji, pokopan u golu zemlju, u neposrednoj blizini grobnice Pavla VI., koji ga je imenovao krakovskim nadbiskupom i kardinalom.</p>
<p>Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Svijet se oprostio od Ivana Pavla II.</p>
<p>»Salve, Regina, madre di misericordia«, posljednje je što su kardinali izgovorili prije nego što je tijelo Ivana Pavla II. položeno u zemlju</p>
<p>RIM (Od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> - Svijet se u petak u Vatikanu oprostio od Ivana Pavla II., Velikog.</p>
<p>Bio je to dan tuge i boli, ali i ponosa i kršćanske snage. U vatikanskim grotama, u blizini kostiju svetog Petra, posljednje je počivalište Karola Wojtyle, sina Poljske, čovjeka svijeta. Pokopan je, prema vlastitoj želji, u golu zemlju, u neposrednoj blizini grobnice Pavla VI., koji ga je imenovao krakovskim nadbiskupom i kardinalom.</p>
<p>Cijeli je svijet u petak bio u Rimu, na jednom od najimpresivnijih pogreba u povijesti. Kraljevi, predsjednici i premijeri, crkveni dostojanstvenici i stotine tisuća vjernika koji su stajali na Trgu Svetog Petra i u okolnim ulicama, oprostili su se od 264. Petrova nasljednika.</p>
<p>Svjetski državnici došli su se pokloniti Papi koji je mijenjao svijet nabolje. U 26 godina pontifikata, taj izniman čovjek zagovarao je mir, otvarao viziju za treće tisućljeće, zagovarao modernu Europu. </p>
<p>Tu, na Trgu Svetog Petra, u petak je bio i George W. Bush, prvi američki predsjednik koji je došao na pogreb jednom papi. Bili su i brojni predsjednici iz Latinske Amerike, Afrike, cijele Europe, moćni ljudi iz Azije. </p>
<p>Koliko je samo puta na Trgu Svetog Petra za života Ivan Pavao II. izgovarao riječi razuma, pravde i poštenja koje su bile upućene i svjetskim političarima. </p>
<p>Slijevanje rijeke vjernika prema Trgu počelo je u petak prije sedam sati, kada su probijali policijske kordone i tražili: »Otvarajte prepreke«. Policija je imala velikih problema i u jednom trenutku nije bilo moguće kontrolirati situaciju u Vatikanu.</p>
<p>Prvi državnici počeli su stizati na Trg oko devet sati. Među njima je bio njemački kancelar Gerhard Schröder, talijanski premijer Silvio Berlusconi, ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko, poljski predsjednik Alexander Kwasniewski i glavni tajnik UN-a Kofi Annan. Procjenjuje se da je na Trgu i pokrajnjim ulicama bilo oko 400.000.</p>
<p>Španjolski kralj Juan Carlos i kraljica Sofija došli su među prvima, kao i iranski predsjednik Mouhammad Khatami. Njegov dolazak i činjenica da je sjedio u blizini američkog predsjednika svjetski su mediji već opisali kao »posljednje Wojtylino čudo«. Talijanski predsjednik Carlo Azeglio Ciampi došao je u pratnji supruge France. Američki predsjednik Bush, držeći za ruku suprugu Lauru, koja je kao i sve žene imala crni veo na glavi, došao je na Trg Svetog Petra u 9.50 sati u pratnji svog oca Georgea Busha, bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona i državne tajnice Condoleezze Rice.</p>
<p>Državnici su se srdačno pozdravljali i razgovarali. Bili su tu i britanski premijer Tony Blair, francuski predsjednik Jacques Chirac, predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso, jordanski kralj Abdullah, afganistanski predsjednik Hamid Karzai.</p>
<p>Među njima je bio i hrvatski premijer Ivo Sanader hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, koji je sa suprugom Milkom sjedio u drugom redu, iza talijanskog predsjednika Carla Azeglija Ciampija, što je po vatikanskom protokolu iznimno istaknuto mjesto. </p>
<p>Tri je puta Papa došao u Hrvatsku, u njoj se osjećao kao kod kuće, veselio se svakom susretu s Hrvatima, bio prijatelj s Franjom Šeperom, Franom Franićem, Marijanom Oblakom, Franjom Kuharićem i Josipom Bozanićem. Dobro je poznavao križni put Alojzija Stepinca. Dvojicu Hrvata proglasio je svetima, troje blaženima. Imenovao je trojicu hrvatskih kardinala - Franju Kuharića, Vinka Puljića i Josipa Bozanića - a Josip Uhač umro je noć prije nego što ga je imenovao kardinalom.</p>
<p>Hrvatska nikad neće zaboraviti što je Papa učinio za nju u najtežim danima Domovinskog rata. I na kraju njegova životnog puta Hrvati su bili posljednji koje je Wojtyla primio. Saslušao je premijera Ivu Sanadera i rekao da Hrvatska zaslužuje svoje mjesto u Europi.</p>
<p>Na Trgu, ispred bazilike Svetog Petra gomile mladih, kao i sve dane dosad. Otišao je papa pjesnik, pisac, čovjek vedar i dobronamjeran. Obožavale su ga mase, prepoznao je novo vrijeme, komunicirao s medijima. </p>
<p>Najviše je volio mlade, koji su došli kad mu je bilo najteže. Onih dana kada se borio za život, ispod njegova prozora strpljivo su stajali i čekali. »Ja sam vas zvao, došli ste i na tome vam se zahvaljujem«, skromne su riječi skromnog čovjeka, posljednje koje je napisao.</p>
<p>U devet sati u bazilici Svetog Petra, iza zatvorenih vrata, kardinal Piero Marini pročitao je na latinskom biografiju Ivana Pavla II. Zatim su kardinal Marini i Papin dugogodišnji osobni tajnik Stanislaw Dziwisz stavili preko njegova lica bijeli veo, znak da »papa više ne vidi«. U kovčeg od čempresovine, prije nego što je zatvoren, stavljeni su medaljoni.</p>
<p>U 10 sati čula se glazba s orgulja označivši početak liturgije nakon čega se Trgom prolomio snažan pljesak u znak poštovanja i ljubavi prema Ivanu Pavlu II. </p>
<p>Kardinali Camillo Ruini, Angelo Sodano i kamerlengo Eduardo Martinez Somalo izašli su iz bazilike Svetog Petra, a za njima je 12 nosača nosilo kovčeg s tijelom Ivana Pavla II., koji je postavljen ispred bazilike. Na kovčegu je bio urezan križ, a na njega postavljeno otvoreno Evanđelje. Kardinali su poljubili oltar, a liturgiju je predvodio kardinal Joseph Ratzinger.</p>
<p>»Slijedi me, kaže Gospodin Petru«, riječi su koje mogu biti ključ za razumijevanje poruka koje dolaze iz života Ivana Pavla II. »To su osjećaji naše duše«, rekao je kardinal Ratzinger. Ratzinger je pozdravio visoke goste, vjernike i sve koji su pratili pogreb putem televizijskih ekrana. Posebno je pozdravio mlade, »koje je Ivan Pavao II. smatrao budućnošću i nadom Crkve«, nakon čega je ponovo gromoglasan pljesak odjeknuo Trgom.</p>
<p>Prisjetio se detalja iz života Ivana Pavla II. rekavši da je bio entuzijast u literaturi, poeziji, glumi. Kao mladi radnik doživio je nacistički teror, a onda osjetio Gospodinov poziv da ga slijedi. Pozvan je da bude biskup u Krakovu, a Gospodinove riječi »Slijedi me« ponovo je čuo 1978. godine.</p>
<p>»Sveti Otac je našao najčišću odanost prema Božjoj majci. On, koji je izgubio svoju majku koju je izuzetno volio«, rekao je Ratzinger, podsjetivši da će ostati nezaboravni posljednji tjedni kada se borio za život i kada je zadnji put blagoslovio vjernike sa svog prozora. </p>
<p>»Možemo biti sigurni da je naš voljeni Papa sada na prozoru Gospodinove kuće, da nas vidi i daje nam blagoslov. Preporučamo tvoj duh Božjoj majci, tvojoj Majci koja te je svaki dan vodila i vodit će te i dalje u vječnu slavu Njezina Sina, Isusa Krista, našega Gospodina«, kazao je Ratzinger, uz burni pljesak i vijorenje tisuća zastava na Trgu Svetog Petra.</p>
<p>Prior iz Tezeja prvi je koji je primio svetu pričest. I svjetski državnici sudjelovali su u molitvi, a Trgom su se miješali suze i pljesak. Liturgiju su zajedno vodili kardinali i vjerski dostojanstvenici drugih crkava.</p>
<p>Točno u podne kardinali su okružili tijelo Ivana Pavla II., uz gromoglasno skandiranje »Svetac, svetac« i pljesak tisuća vjernika. </p>
<p>Započeo je molitveni oproštaj od tijela Ivana Pavla II., obred preporuke Bogu da primi Papinu dušu u svoje kraljevstvo. Molitvu Svih Svetih izrekao je rimski vikar Camillo Ruini, a zatim su se molitvi pridružili svećenici istočnih crkava.</p>
<p>Zbor je otpjevao »Gospodin je uskrsnuo«, a tada je kardinal Ratzinger zaključio pogrebne obrede.</p>
<p> »Predragi Oče, predajem ti dušu koju si pozvao sebi. Crkva je ostala bez svog pastira, podaj utjehu vjere i snagu nade tebi, Oče izvoru života, po Kristu, pobjedniku nad smrću, svaka čast i slava u sve vijeke vjekova«, zaključio je Ratzinger.</p>
<p>Procesija kardinala uputila se u 12.30 prema ulazu u baziliku Svetog Petra. Ivan Pavao II. otišao je prema posljednjem počivalištu, u zemlju Rima. Nosači, njegovi najbliži ukućani, kleče pred kovčegom i klanjaju se Papi, i u 12.35 kovčeg odlazi prema bazilici. </p>
<p>Posljednji pozdrav Papi, pljesak koji odzvanja Rimom. U 12.40 kovčeg je ušao u baziliku. Adio Karol, papa Veliki! </p>
<p>Tiha molitva među svjetskim moćnicima u trenucima neizmjernog uzbuđenja. Trg skandira »Ivan Pavao« i u jednom trenutku - tišina. Čuje se samo zvono s crkve Svetog Petra.</p>
<p>U kovčeg od čempresova drva s tijelom Ivana Pavla II. stavljena je i cinkova tuba s njegovim dokumentima i zapisima. Kovčeg od čempresovine stavlja se u kovčeg od cinka.</p>
<p>Posljednjem obredu u kripti nazoče kardinali, oni ga vode na zadnje putovanje, pokraj kostiju svetog Petra. </p>
<p>Polako se stubama spuštaju u grote, uz čitanje psalama. Kovčezi su stavljeni u treći kovčeg od orahovine i ponovo zapečaćeni. Na gornjem dijelu kovčega je ime Ivana Pavla II. i vatikanski grb.</p>
<p>Papa, prema vlastitoj želji odlazi u zemlju. »Salve, Regina, madre di misericordia«, posljednje je što su kardinali izgovorili prije nego što je tijelo položeno u zemlju.</p>
<p>Na Trgu Svetog Petra jedan od prozora privatnih Papinih odaja zatvoren, dva otvorena.</p>
<p>Pljesak za posljednje zbogom.</p>
<p>Mesić i Sanader o Papi </p>
<p>Ivan Pavao II. započeo je svoj pontifikat porukom »Ne bojte se«, a završio s »Veselite se«, rekao je Stjepan Mesić neposredno nakon pogreba pape Ivana Pavla II. hrvatskim novinarima u Rimu. »Dvojaki su osjećaje vladali na Trgu Sv. Petra - tuga i razdraganost. Bili smo ponosni kad smo vidjeli hrvatske zastave«. Mesić je rekao da je Papa učinio veliku osobnu uslugu Hrvatskoj kada je među rijetkima došao do spoznaje da Jugoslavija više nema šanse i da treba dopustiti osamostaljenje republikama. »Tek nakon njega mnogi su drugi državnici to shvatili. Da su shvatili kad i Papa, rat bi se mogao prije zaustaviti«, rekao je Predsjednik. </p>
<p>Premijer Ivo Sanader rekao je da se Papa prigodom njegova posljednjeg susreta u Vatikanu zanimao za budućnost Hrvatske. »Nisam želio biti posljednji koji će razgovarati s Papom, ali mi je to bila velika čast i ponos, a to i pokazuje koliko je Papa bio sklon Hrvatskoj. Papa je kao vatikanski poglavar širio mir i ravnopravnost svih u svijetu, te je od početka razumio da hrvatski narod ima pravo na samoopredjeljenje«, rekao je Sanader. »Za vrijeme našeg posljednjeg susreta Papa se zanimao za budućnost Hrvatske u odnosu prema EU. Nije mogao mnogo govoriti i ispričao mi se što mu je glas slab, i time je pokazao svoju veličinu. Bio je velik čovjek i on je dar Božji našem vremenu«.</p>
<p>Premijer Sanader se u petak susreo i s mnogim europskim dužnosnicima među kojima i sa Jose Manuelom Barrosom i svi su oni izrazili nadu da će Hrvatska uskoro početi pregovore s EU-om. </p>
<p>Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Sakralna glazba umjesto veselog školskog zvona</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Zagrebačke osnovne i srednje škole u petak su obilježile dan žalosti zbog smrti pape Ivana Pavla II. minutom šutnje na početku nastave.</p>
<p>U O. Š. Tina Ujevića prvi školski sat bio je prilagođen Papinu ispraćaju, pa je djeci pročitan tekst o životu i djelu Ivana Pavla II. Nešto prije 10 sati u svim su učionicama upaljeni televizori da bi se mogao pratiti prijenos iz Vatikana. </p>
<p>Prema riječima ravnateljice Nade Celestin Jelić, cijeli je dan bio prilagođen ovom događaju, pa je tako, umjesto veselog školskog zvona, svirala sakralna glazba. </p>
<p>U O. Š. Matije Gupca sprovod se pratio u učionicama, školskoj knjižnici te u predvorju. Na ulazu u školu djeca su zajedno s učiteljima napravila mali pano u sjećanje na Papu. </p>
<p>»Danas u školi vlada mir i tišina u skladu s trenutkom«, rekla je ravnateljica Mirjana Pavlinović Pivac i dodala: »U dvorištu škole 1994. je godine, za Papina prvog posjeta Hrvatskoj, njemu u čast posađena lipa koja će i dalje simbolizirati njegov lik«.</p>
<p>U Hotelijersko turističkoj srednjoj školi dan žalosti je obilježen minutom šutnje na početku nastave i u jutarnjoj i popodnevnoj smjeni. U 3. b razredu vjeroučitelj Tvrtko Beus govorio je učenicima o Papinu životu i djelu, te se osvrnuo na njegov odnos s mladima. »Papina skromnost, jednostavnost i karizma uspjela je ujediniti sve vjere svijeta«, rekao je Beus. Na pitanje koliko su zaživjele Papine poruke u Hrvatskoj, odnosno jesu li našle plodno tlo među mladima, učenik Domagoj Porobić kazao je da ga je Papa »naveo na razmišljanje o oprostu i kako se odnositi prema vršnjacima«. </p>
<p>Taj izvanredni sat vjeronauka završio je Papinom pjesmom »Krist na žalu«. [P. K./M. K.]</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Ne razmišljamo o koaliciji s HNS-om i SDP-om</p>
<p>Statistički pokazatelji ne mogu odmah napuniti želudac. Oni samo pokazuju da smo na dobrom putu / Kao pravna država, moramo poštovati zakone koje smo donijeli, a oni nas upućuju na to da ćemo nedužnost naših generala moći obraniti jedino u Haagu / Uz Bandića se vežu brojne afere. Da je toliko toga učinio političar desne opcije, već bi davno bio politički pokopan za sva vremena </p>
<p>Bivši potpredsjednik Vlade, a sada saborski zastupnik Andrija Hebrang uspješno se oporavlja od teške bolesti. Ponovo je jedan od oslonaca HDZ-ove politike, ali sada u Hrvatskom saboru.</p>
<p>• Je li vrijeme za izvanredne parlamentarne izbore?</p>
<p>- Nema ni jednog razloga za njih. Vlada premijera Sanadera je stabilna i ima stabilnu većinu u Saboru. Neka nagađanja da dolazi u pitanje parlamentarna potpora Vladi neutemeljena su. HDZ može i zamijeniti dio koalicijskih partnera drugima, te dalje zadržati svoju većinu. </p>
<p>• A što je sa samim radom Vlade?</p>
<p>- Tu ima još manje razloga za prestanak njezina mandata. U prvoj godini svoga rada, u usporedbi s prethodnim godinama, ova je vlada napravila velik iskorak. Nažalost, medijski to nije popraćeno, a njezine su aktivnosti često izvrgnute ruglu i neistinama. Postignuti su dobri rezultati u gospodarstvu i na području vanjske politike.</p>
<p>• Ali upravo tu vas kritiziraju - da je gospodarstvo na rubu propasti, siromaštvo sve veće, da smo dobili košaricu od Unije?</p>
<p>- To govore oni čije smo rezultate nadmašili! To su politikantske, paušalne ocjene koje su motivirane željom za rušenjem Vlade. Postoje, međutim, čvrste brojke, činjenice i podaci Državnoga zavoda za statistiku...</p>
<p>• Kome vjerovati?</p>
<p>- Prošle je godine ova vlada preuzela gospodarstvo u, blago rečeno, nezavidnoj situaciji. Postojao je porast bruto nacionalnog dohotka od četiri posto, ali on se temeljio gotovo isključivo na izgradnji novih cesta. Ni jedan porast gospodarstva koji se temelji na samo jednom elementu ne može biti dugotrajan. Gradnja cesta ide svome kraju i potrebno je naći zamjenu. </p>
<p>• U čemu?</p>
<p>- Mi smo je pronašli u pokretanju malog i srednjeg poduzetništva, u pomoći za izvoz srednjim i velikim poduzećima, u restrukturiranju poduzeća i politici privatizacije. Posljedice toga su gospodarski pokazatelji koji su definitivno bolji nego godinu prije.</p>
<p>• Konkretno?</p>
<p>- To je porast proizvodnje od 3,6 posto. Prvi put se povećanje bruto nacionalnog dohotka temelji na porastu proizvodnje, a ne na potrošnji na malo i na prolaznim građevinskim projektima. Prvi put od postojanja hrvatske države izvoz je rastao brže od uvoza. I plaće su, bruto i neto, prosječno rasle. Kad odbijemo inflaciju i povećanje cijena, realni porast plaća u jednoj godini iznosi 2,6 posto! Takav rast zabilježila je malo koja zemlja u tranziciji. </p>
<p>Tu je i trend smanjenja nezaposlenosti koja je u 2004. godini 0,3 posto niža nego 2003. Brži trend pada nezaposlenosti nije zabilježila ni jedna zemlja. </p>
<p>• No, gladan sitomu ne vjeruje pa ni nezaposleni i siromašni ne vjeruju statistici.</p>
<p>- Statistički pokazatelji ne mogu odmah napuniti želudac. Oni samo pokazuju da smo na dobrome putu. Sve što smo postigli, postigli smo u vrlo negativnim financijskim okvirima. Naslijedili smo prekoračenje državnog proračuna od 6,3 posto. Sveli smo ga na 4,6 posto. Naslijedili smo 7,5 milijardi kuna koliko je prekoračen proračun. To smo morali vratiti u godinu dana, i vratili smo! </p>
<p>Usporili smo golem vanjski dug, odnosno njegov rast. Dok su pokazatelji pozitivni, momčad koja pobjeđuje se ne mijenja.</p>
<p>• A što je s kritikom na račun vanjske politike?</p>
<p>- Od međunarodnog priznanja Hrvatske, upravo je Vlada premijera Sanadera postigla najveće uspjehe u vanjskoj politici. U samo godinu dana dobila je poziv za pregovore i status pregovarača. Na određivanju datuma početka pregovora malo smo se popiknuli, ali vjerujem da će taj datum biti uskoro određen. Takvi uspjesi ne mogu rezultirati zahtjevom za prijevremenim izborima. </p>
<p>• Samo vjerujete ili imate nešto novo i sasvim konkretno za takav optimizam?</p>
<p>- Vrlo se intenzivno radi na tome da se jedina primjedba - suradnja s Haaškim sudom - objektivizira preko povjerenstva koje će to doći ispitati. </p>
<p>• Znači li to da više neće biti najvažnije zadovoljiti interese Carle del Ponte?</p>
<p>- U slučaju dolaska povjerenstva, stav Carle del Ponte neće biti jedini stav o suradnji Hrvatske s Haagom. </p>
<p>• To će glavnu tužiteljicu jako razljutiti?</p>
<p>- Gospođa del Ponte bit će to ljuća što se bliži kraj njezinu mandatu i mandatu tužiteljstva koje zastupa. Interes većine zemalja Europske unije je da Hrvatska što prije uđe u integraciju jer može biti lokomotiva koja će povući sve ostale buduće članice Unije, današnje članice Balkana. </p>
<p>• A je li taj što brži ulazak naš interes? </p>
<p>- Zemlje EU naš su apsolutno najvažniji gospodarski partner. Odustanak od Unije bio bi odustanak od svih povlaštenih ugovora i položaja koje imamo u toj trgovini. To bi Hrvatsku definitivno gospodarski bacilo unatrag.</p>
<p>• No, ne bismo li ipak mogli sami?</p>
<p>- U današnje doba globalne ekonomije, prekid političkih veza s Unijom značio bi kompletnu izolaciju hrvatskoga gospodarstva.</p>
<p>• Jesu li oni koji na sve strane lijepe slike generala Gotovine najveći domoljubi ili nas guraju sve dalje od Unije, u neku novu Jugoslaviju?</p>
<p>- Suzdržao bih se od nekakvih velikih osuda. Riječ je o ljudima koji izražavaju bunt, revolt protiv određenih pritisaka koje smatraju nepravednima. Mi znamo da general Gotovina, kao i svi drugi naši generali koji su optuženi za ratne zločine, nisu krivi. To su ljudi koji su svojim umijećem, domoljubljem, znanjem i hrabrošću pridonijeli oslobađajućim akcijama od srpskog terorizma. </p>
<p>Kriminalizacija takvih ljudi izaziva, naravno, određene otpore. Sliku generala Gotovine vidim kao sliku tog otpora.</p>
<p>• Ali... </p>
<p>- Tim ljudima treba reći sljedeće: svi mi koji smo sudionici Domovinskog rata znamo da ne postoji krivica, ali naša je država potpisnica suradnje s Haaškim sudom. Hrvatski sabor donio je zakon o toj suradnji. Kao pravna država, moramo poštovati zakone koje smo donijeli, a oni nas upućuju na to da ćemo nedužnost naših generala moći obraniti jedino u Haagu.</p>
<p>• Biste li prihvatili utrku s Milanom Bandićem za zagrebačkog gradonačelnika?</p>
<p>- Bilo je govora o tome, ali ja sam to odlučno odbio. Od mene bi bilo krajnje neozbiljno da u fazi svoga najintenzivnijeg liječenja preuzmem tako veliku odgovornost. </p>
<p>• Znači li to što se odugovlači s isticanjem HDZ-ova kandidata za gradonačelnika da nemate protukandidata Bandiću?</p>
<p>- Milan Bandić već je nekako istaknut kao budući pobjednik. Tako je bilo i prije predsjedničkih izbora. Mediji - a većina ih je politički lijevo orijentirana - gledaju lijevog kandidata da bi amortizirali Vladu desnoga centra. Ne biraju previše, već uzimaju onoga koji ima najviše šansi. I tu onda imate paradoksalnu situaciju. Kao što je gospodin Mesić godinu dana prije izbora bio proglašen pobjednikom, evo sada, mjesec dana prije izbora u Zagrebu, pobjednikom je proglašen i gospodin Bandić. </p>
<p>Ta je konstrukcija na labavim nogama jer uz njega se vežu afere: dodjela radova na sljemenskim skijaškim stazama, fiktivna rasprava zbog materijalne dobiti, vožnja u pijanom stanju, bijeg s mjesta gdje ga je policija zaustavila...</p>
<p>• Tko radi, taj i griješi...</p>
<p>- To nisu pogreške, nego kaznena djela. Da je toliko toga učinio političar desne opcije, već bi davno bio politički pokopan za sva vremena. Naravno da za Zagreb imamo dovoljno kandidata koji su časni i pošteni ljudi.</p>
<p>• No, jesu li dovoljno jaki?</p>
<p>- Svaki je kandidat onoliko jak koliko ga jakim učine mediji. Rekao sam na čijoj su strani mediji, ali vjerujem da će naši građani progledati i vidjeti koga im mediji serviraju. Zato vjerujem da budući kandidat HDZ-a nije bez izgleda.</p>
<p>• Je li već došla ponuda Ante Đapića za transfer u njegovu stranku?</p>
<p>- Ne znam kome?</p>
<p>• Vama.</p>
<p>- Ne. S gospodinom Đapićem nikada o tome nisam raspravljao.</p>
<p>• A biste li jednoga dana razmišljali o tome?</p>
<p>- U životu nisam imao druge stranke osim HDZ-a, niti ću je imati. </p>
<p>• Na koga ste mislili kad ste rekli da HDZ može zamijeniti dio koalicijskih partnera? Na SDP? HNS?</p>
<p>- HDZ, kad gleda moguće koalicijske partnere, traži stranke sličnoga programa. Stranke koje ste naveli nisu takve, s njima ne razmatramo nikakve koalicijske odnose. </p>
<p>• Znači, pravaši?</p>
<p>- U Saboru ima i drugih stranaka, neovisnih zastupnika koji su zainteresirani za koaliciju s nama. </p>
<p>• Kritični ste prema deklaraciji u povodu obljetnice pobjede antifašizma?</p>
<p>- SDP je to nazvao - deklaracijom u povodu 60. obljetnice pobjede antifašizma u Hrvatskoj i Europi. Antifašizam je pokret koji je apsolutno prihvaćen u cijelome svijetu jer je pobijedio najveće zlo 20. stoljeća i vjerojatno najveće zlo u povijesti čovječanstva - fašizam. No, brkati antifašizam u Europi i antifašizam u Hrvatskoj veliko je zlo za današnju hrvatsku političku scenu.</p>
<p>• Zašto?</p>
<p>- Hrvatski antifašizam je od '43. do '45. potpuno pometen od jugoslavenskog antifašizma i 1945. više uopće nije postojao. Cijelo vodstvo hrvatskog antifašističkog pokreta degradirano je prije kraja rata. Podsjetit ću samo na pismo Edvarda Kardelja iz 1944. godine koji je od Tita tražio da skine »nacionalističkog komunističkog antifašističkog vođu Andriju Hebranga«. </p>
<p>Taj jugoslavenski antifašizam ne može se uspoređivati s europskim jer je zloupotrijebio pokret za najveća zlodjela u hrvatskoj povijesti. Pod maskom antifašizma likvidirali su svoje protivnike. Nakon završetka rata pobili su desetke tisuća nenaoružanih civila. Pod krinkom antifašizma punili su jame, otvarali logore, unesrećili desetke tisuća obitelji. Zbog toga inzistiramo da u tu deklaraciju uđe i isprika žrtvama jugoslavenskog i hrvatskog antifašizma.</p>
<p>• Kako protječe Vaš oporavak nakon operacije? </p>
<p>- Sada sam u fazi višemjesečnog liječenja. Svi su rezultati zasad vrlo optimistični, pokazuju gotovo potpunu regresiju bolesti. No, konačne zaključke ne treba postavljati prerano. Terapiju moram zaokružiti, održati do kraja i onda raditi nove planove. Terapija nije ugodna, ali čvrsto sam odlučio provesti je i njome pobijediti opaku bolest. U to čvrsto vjerujem i dalje.</p>
<p>Darko Đuretek</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Neprobavljiva parlamentarna blamaža</p>
<p>DARKO ĐURETEK</p>
<p>Po kratkom postupku premijer Ivo Sanader smirio je prekjučer strasti na Markovu trgu, gdje su se neki »mudri« narodni tribuni izblamirali do boli. Ovaj put lamentirajući o vremenu od prije šezdesetak godina. Sanader je pokazao da je velik političar koji vrlo dobro zna da emotivno i posve neznanstveno kopanje po prošlosti i njezino tumačenje kako je kome drago, ni u kojem slučaju ne pomaže Hrvatskoj na putu u Europsku uniju. Posebno kada je riječ o antifašizmu, jednom od temelja današnjeg demokratskog svijeta. Politički patuljci podvili su rep pred njegovim autoritetom, ali i otkrili da u njima još žive mržnja i netolerancija te da im je raščišćavanje starih ideoloških računa važnije od interesa Domovine. O antifašizmu, partizanima, ustašama, velikim povijesnim pogreškama, ali i pozitivama trebaju suditi povjesničari, znanost. Ne političari! Jer, oni nikada nisu do kraja objektivni. I zato, umjesto da mire ljude u njihovim strahovima, sumnjama i pitanjima, da ih zbližavaju, oni ih dijele. Posao je političara da ljudima osiguraju bolju sadašnjost! Ništa više.</p>
<p>Esdepeovci su u politički ring uvalili nešto za što su morali znati da će, dijelom, biti neprihvatljivo većini, te da će se u Saboru naći pojedinci koji to neće moći mirno podnijeti. Šteta, jer namjera da se i mi uključimo u obilježavanje 60. obljetnice pobjede nad fašizmom u svakom je slučaju pozitivna. I baš zato, minus za esdepeovce. A mogao je biti veliki plus. Apsolutno je neprihvatljivo kada Milorad Pupovac teško optužuje da se u Hrvatskoj »dopušta prisutnost fašizma, čak i u Saboru«. Sramotna optužba! Jer, mudri političari nikada tako ne reagiraju. Ne žele oni ponavljati pogreške drugih. A kad se u cijelu igru bez ikakve kontrole uključi inače uspješan novinar, ali ne baš i uspješan političar Ivo Lončar, tada sve postaje krajnje neapetitljivo. Može Lončar govoriti što hoće, ali žalosno je ako nije svjestan toga da kao narodni tribun ima iznimnu odgovornost za mir u ljudima. On je jedan od većih novinarskih autoriteta u poljoprivredi, ali nije nikakav autoritet da sudi o Titu i antifašizmu, o povijesti. Jer je i političar. A ono što ni on ni bilo tko drugi ne smije jest vrijeđati Hrvatski sabor ocjenom da u njemu sjede dva četnika. </p>
<p>A pojedini hadezeovci? Oni, na sreću, imaju mudrog Sanadera da ih, kad zaglibe, s vremena na vrijeme izvede na pravi put. A ne bi bilo loše da malo pročitaju i što je o onom vremenu govorio povjesničar Franjo Tuđman. I sjete se njegova poziva na pomirbu svih Hrvata.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Na riječ kultura uhvatim se za loptu </p>
<p>TIHOMIR PONOŠ</p>
<p>Nogometni klub Dinamo je dugom koji je 2791 puta veći nego Močvarin ostvario strateško financijsko partnerstvo s gradom Zagrebom i njegovim čelnicima. Vjerojatnost da će partnerstvo biti raskinuto nakon izbora zanemariva je</p>
<p>Pretvaranje ugodnog stadiona u stakleno-betonsku rugobu koštat će u sljedeće dvije godine još 166 milijuna kuna, a Zagreb će imati objekt čija je sjeverna tribina izgrađena pod takvim kutom da bi na njemu i Stipe Božić mogao vježbati</p>
<p>U tjednu u kojem je smrt Ivana Pavla II. zasjenila sve druge događaje (dapače, omogućila da drugih događaja takorekuć i ne bude), a koja je globalno-medijski doživljena kao odlazak na vječni počinak kolektivnog »voljenog pokojnika« (takvu počast Wojtyli mediji globalno nisu davali za života); u tjednu u kojem se pokazalo da je, barem za medije, smrt osjetno lukrativniji posao nego život (jer se pokazalo da je na mrtvom Papi mnogo lakše zaraditi nego na živome, što pak dokazuje da je Wojtyla bio u pravu tvrdeći da živimo u kulturi smrti, pritom još predominantno kršćanskoj, dapače katoličkoj), pa tko želi može tvrditi da je smrt veća od života, gotovo su neprimjetno medijski (ne)odjeknule dvije vijesti iz sad već predizbornog Zagreba. </p>
<p>Rekonstrukcija maksimirskog stadiona koštat će do završetka 635 milijuna. Naravno, moguće je da ni to neće biti dovoljno. Višegodišnje pretvaranje ugodnog stadiona u stakleno-betonsku rugobu koštat će u sljedeće dvije godine još 166 milijuna kuna. Kada (i ako) jednoga dana stadion bude rekonstruiran, Zagreb će imati sportski objekt čija je sjeverna tribina izgrađena pod tolikim kutom da bi na njemu i Stipe Božić mogao vježbati. Dakle, 635 milijuna kuna (ili više) uložit će se u stadion na kojem se po utakmici okuplja nekoliko stotina ljudi. </p>
<p>Istoga dana kad je objavljeno koliko će stajati rekonstrukcija stadiona, saznali smo da u Zagrebu nema novca koji bi se uložio u prostore alternativnih kulturnih udruga kakve su Attack, Močvara i Mama. Attack godinu i pol nema prostor, Močvara više od godinu dana ne uspijeva obnoviti ugovor o korištenju prostora s Gradom, a Mama je smještena u skromnom prostoru neriješene vlasničke i katastarske strukture. Sa 635 milijuna kuna riješio bi se problem nekoliko desetaka Močvara, Attacka i Mama. Međutim, velika je razlika u publici koja posjećuje stadion i onoj koja posjećuje, primjerice, Močvaru.</p>
<p>Malobrojna stadionska publika zbog nekog potpuno nerazumljivog razloga godinama se doživljava politički važnom. Gradski čelnici u posljednjih nekoliko godina, posebno isprva gradonačelnik, a zatim gradonačelnik u sjeni Milan Bandić, čine sve ne bi li se dodvorili Bad blue boysima. Ništa manje napore u dodvoravanje nije uložio ni Zdravko Mamić. Rezultat i toga (uz skromnost prikazivane nogometne vještine na travnjaku maksimirskog stadiona) jest da na stadion publika jednostavno ne dolazi. Dodvoravanjem onima koji su sami sebe nazvali lošima (a kojih ima koja stotina) i koji učestalo divljaju, sa stadiona su otjerani oni koji, ako već nisu dobri, barem ne divljaju (a njih je bilo koja tisuća). </p>
<p>Približavanjem izbora njihova se važnost i važnost kluba povećava. U one koji su politički važni, za koje se procijeni da mogu priskrbiti koji glas više na izborima, nije zgorega u sedam-osam godina investirati više od 80 milijuna eura. Oni su važni i zato što im mediji daju nepotrebno velik prostor tretirajući ih kao kakvu zaštićenu gradsku ikonu u čiju restauraciju svi moramo uložiti i pritom ne pitati zašto se to čini i koliko košta. Osim što su važni, nogometaši su i pogodni za investiranje. Ne razbijaju svoju glavu društvenim problemima (što ne znači da »navijači« povremeno ne razbiju nečiju glavu), ne pokreću nikakva važna društvena pitanja, ne nastoje se obrazovati. Osim financijsko-estradnih, nikakvih drugih zahtjeva nemaju. Oni ne propituju rad gradske uprave ni funkcioniranje politike i zato su bezopasni. </p>
<p>Istodobno u Močvari, Attacku ili Mami organiziraju se koncerti, kazališne predstave, tribine, projekcije filmova, izložbe... Osim što ispunjavaju kulturnu funkciju, počesto djeluju, propitujući politiku i raspravljajući o društvenim temama, sa stajališta politike subverzivno. Mnogi koji se okupljaju na takvim mjestima, žele se (samo)obrazovati. Dakle, oni su potencijalno opasni za političku nomenklaturu. Međutim, to što mogu biti opasni ne znači i da su važni. Jedan od razloga za njihovu nevažnost jest logika malih brojki. Dok za održavanje jednoga lošeg nogometnoga kluba i rekonstrukciju sada ružnog nogometnog stadiona trebaju stotine milijuna, za njihove djelatnosti potrebno je stotinu puta manje novca. Političarima su partneri oni koji troše i traže mnogo novca, dok su oni skromnih zahtjeva nevažni. </p>
<p>Uostalom, država funkcionira po istom principu. Duguje li tkogod državi koju tisućicu kuna, taj će dug sudski biti utjeran. Duguje li tkogod milijune, ima dobre izglede da postane partner. Tako je i s posljednjih dana spominjanim dugom Močvare koji je, navodno, razlog za neproduljivanje ugovora. Riječ je o 120.000 kuna duga. Istodobno, Dinamu je oprošteno, što u vremenu Marine Matulović Dropulić, što u vremenu Milana Bandića, 335 milijuna kuna. Nogometni klub Dinamo je dugom koji je 2791 puta veći nego Močvarin ostvario strateško financijsko partnerstvo s gradom Zagrebom i njegovim čelnicima. Vjerojatnost da će partnerstvo biti raskinuto nakon izbora, bez obzira na rezultate, zanemariva je.</p>
<p>U prošlotjednom broju Vjesnikova priloga 7dana članica Gradskog poglavarstva zadužena za kulturu Andrea Zlatar kazala je da je jedan od osnovnih ciljeva njezina mandata uvjeriti političare u važnost i isplativost ulaganja u kulturu jer i dalje vjeruje »u točnost te tvrdnje koja je, inače, parafraza rečenice Borisa Budena da je kultura nastavak politike drugim sredstvima«. Umjesto Clausewitza, a imajući na umu sljubljenost novca i nogometa, može se parafrazirati drugi poznati Nijemac: »Kad čujem riječ kultura, dođe mi da se uhvatim za loptu«.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Za mir i dobro stvarati i vjerovati</p>
<p>Ivan Pavao II. čovjek je kojeg sam volio, učitelj od kojeg sam učio i vođa kojeg sam slijedio</p>
<p>SLOBODAN LANG</p>
<p>Cilj medicine nije vječni život. Ona se zauzima za unapređivanje zdravlja, sprječavanje i liječenje bolesti te za kvalitetu života – za pojedinca i zajednicu. Čovjek treba živjeti što duže, umrijeti što je kasnije moguće. Kao liječnik smatram da je Sveti Otac u biti ostao zdrav do smrti. U životnom vijeku koji je trajao 84 godine, on je proživio fizički, mentalno, socijalno i duhovno pun život.</p>
<p>Prvi veći kontakt s medicinom Ivan Pavao II. imao je u šezdesetoj godini nakon ranjavanja u atentatu. U 71. godini operiran je zbog crijevnoga tumora, a iste su se godine javili i prvi simptomi Parkinsonove bolesti. Idućih se nekoliko godina Sveti Otac više puta ozlijedio pri padovima, a sa 74 godine zbog bolesti nije bio na božićnoj misi. U 81. godini javljaju mu se jači simptomi artritisa, a u veljači 2005. odlazi u bolnicu i od tada traje stalna medicinska skrb.</p>
<p>Cijelo vrijeme koristio je sve što je medicina pružala i suočavao se s granicama njenih mogućnosti. Bolovao je od bolesti (Parkinson) koju medicina još ne zna ni spriječiti ni izliječiti, nego samo može olakšati patnju. Četvrt stoljeća Papa se s dostojanstvom nosio s teškom kroničnom bolesti, i u punoj mjeri pokazao dubok smisao patnje u ljudskom životu, dostojanstvu i vjeri. On je bez ikakva prikrivanja cijelom svijetu pokazivao vlastitu patnju, bilo zbog ratova u svijetu, bilo zbog nemogućnosti da sam progovori.</p>
<p>Ivan Pavao II. pokazao je da starenje, bolest i patnja nisu prepreka socijalnog sudjelovanja, angažiranja, odgovornosti i doprinosa. Odbio je odstupiti s dužnosti zbog starosti i pokazao da patnja može izravno pridonijeti razumijevanju, promišljanju i vjeri. Sveti Otac nije obavljao posao nego misiju i pokazivao smisao svakog čovjeka.</p>
<p>Zadnja dva mjeseca o sebi je govorio kao o »pacijentu među pacijentima«, uz potpuno povjerenje u medicinu, a zadnjih nekoliko dana ocijenio je da su dosegnute granice mogućnosti medicinske tehnologije i opredijelio se za palijativnu skrb u vlastitu domu.</p>
<p>Tijekom Domovinskoga rata bio sam višestruko i duboko povezan sa Svetim Ocem: u opkoljenom Dubrovniku, razaranom Mostaru, pri stvaranju bolnice u Novoj Biloj, molitvi pred Ranjenim Kristom u Sarajevu, za osobnoga susreta u Zagrebu i u Mariji Bistrici i prolaženja kalvarijom po ratištima Hrvatske i Bosne i Hercegovine.</p>
<p>Sasvim sam svjestan pune dubine, neumornosti i djelotvornosti zauzimanja Svetoga Oca za mir, ekumensko i međureligijsko razumijevanje. On je nastojao da prije ulaska u treće tisućljeće iskažemo vlastito žaljenja nad međusobno počinjenim zlom i nerazumijevanjem kroz stoljeća.</p>
<p>Sve je to činio isključivo putem razuma i vjere, odbacujući svaku mržnju i nasilje a oslanjajući se na strpljivost, upornost, mir, ljubav i vjeru. Ivan Pavao II. čovjek je kojeg sam volio, učitelj od kojeg sam učio i vođa kojeg sam slijedio. Papa je pokazao i vrijednost starih ljudi i snagu pacijenata. Samoj Hrvatskoj i hrvatskom narodu pridonio je više od bilo kojeg stranog lidera kroz povijest.</p>
<p>Kako mu reći hvala? Mise zahvalnice i zadušnice, dani žalosti, zastave na pola koplja, davanje njegova imena ulicama i trgovima, postavljanje spomenika..., sve to dobro smo obavili, obavljamo i obavit ćemo. Ali na crti trajne zahvalnosti Svetom Ocu Hrvatska, primjerice, može pokazati više poštovanja i razumijevanja za ulogu, prava i doprinos starijih ljudi u društvu.</p>
<p>Također, Hrvatska je premala za otkrivanje uspješnoga liječenja Parkinsona, ali nove medicinske spoznaje o toj bolesti treba što prije primijeniti u pomoći našim bolesnicima. Nipošto ne bi trebao biti cilj trošiti što manje nego, dapače, što više, ali i kvalitetnije, za zdravstvenu zaštitu. Medicina i zdravstvena zaštita trebale bi u počast Ivanu Pavlu II. snažno potaknuti jačanje palijativne skrbi u Hrvatskoj.</p>
<p>Dragog čovjek Ivana Pavla II. danas više nema, ali nismo sami; zajedno s drugima možemo se zauzimati za mir i dobro – stvarati i vjerovati.</p>
<p>Autor je liječnik, član Nacionalnoga zdravstvenoga vijeća.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Oprema je nabavljena, plaćena i isporučena</p>
<p>Kaznenu je prijavu, tek u jesen 2003., podnio bivši direktor Rikard Pompe kako bi prikrio svoje štetne i kriminalne postupke</p>
<p>IVAN BOŽIČEVIĆ</p>
<p>U vezi s priopćenjem PU zagrebačke, Vjesnik je 5. travnja objavio napis »Zbog zloporabe položaja...«, a ovim reagiranjem ispravljam temeljne tvrdnje iznesene u njemu.</p>
<p>Budući da se iz intonacije priopćenja PU zagrebačke može zaključiti da sam kao direktor Vjesnika 1997. sklopio ugovor o nabavi računalne opreme s tvrtkom koja nije niti postojala u vrijeme objave natječaja i da plaćena oprema nije isporučena, istine radi i objektivnog informiranja javnosti, a posebice zaposlenika i suradnika iz Vjesnika, kojima je istina ionako poznata, iznosim činjenice.</p>
<p>Uprava na čijem sam bio čelu nije raspisivala nikakav natječaj o nabavi računalne opreme niti je to bila dužna činiti na temelju Uredbe o postupku nabave roba i usluga od 28. ožujka 1996. Istina je da je prethodna uprava, u prethodnoj tvrtki pod nazivom Novi Vjesnik, 16. lipnja 1996. raspisala natječaj o nabavi razne opreme na temelju kojega nije ništa učinila jer u to vrijeme nije imala novca.</p>
<p>Novoj upravi, koja je imenovana u studenome 1996., nije predana dokumentacija o tijeku i sudbini toga natječaja niti je pravna služba upravi utvrdila i signalizirala da postoji bilo kakva njezina obveza glede natječaja. Uz velike napore uprava je u srpnju 1997. osigurala sredstva za nabavu računalne opreme, izvršila temeljitu provjeru ponude na tržištu te uz suglasnost Nadzornog odbora i odluku uprave izabrala najkvalitetnijeg dobavljača opreme. Ispravnost odluke potvrđuje činjenica da je i dandanas veći dio opreme u radnom stanju.</p>
<p>Prema tomu, istina je da je oprema nabavljena, plaćena i isporučena od pravne osobe koja je u vrijeme odabira i odlučivanja o izboru dobavljača bila uredno registrirana na Trgovačkom sudu. Također je neistina da je pri kupoprodaji Vjesnik-pressa bilo prebijanja na temelju fiktivnih ugovora.</p>
<p>Na kraju, ono što je zaposlenicima poznato, ali možda nije javnosti. U razdoblju dok sam bio direktor (1996. – 2000.) Vjesnik nije primio niti kune subvencija iz državnog proračuna, plaće su uredno isplaćivane, a redakcija i oprema su iz derutnog stanja pretvoreni u modernu redakciju, obnovljen je vozni park, među prvima u svijetu uvedeno je internetsko izdanje, a novinskoj redakciji pripojena je moderna tiskara.</p>
<p>Istina je da je kaznenu prijavu protiv mene, tek u jesen 2003. godine (!), dakle prije parlamentarnih izbora i očevidne smjene, podnio bivši direktor Rikard Pompe, kako bi prikrio svoje štetne i kriminalne postupke (primjerice, kupnja nepostojećih i kasnije propalih nakladničkih prava i izdanja, otpis gotovo deset milijuna nenaplaćenih potraživanja bivše Hrvatske tiskare, mnoštvo besplatnih oglasa i sl.) te kako bi svojoj tvrtki »Sljeme-papir« omogućio što veću prodaju nepotrebnoga papira Vjesniku.</p>
<p>Autor je bivši predsjednik Uprave Vjesnika.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Nisu krive mine nego ljudi koji pale raslinje</p>
<p>Ne osporavajući činjenicu da minirana područja u Hrvatskoj jesu važan problem o kojemu svakako treba i pisati, članak pod nazivom »Mine spriječile vatrogasce« (Vjesnik, 7. travnja) potpuno je promašen, jer za požar i situaciju u vezi sa zatvaranjem dionice Autoceste Zagreb – Split između Gospića i Gornje Ploče nisu krive mine nego ljudi koji nekažnjeno, namjerno pale raslinje. Vozila sam se tom dionicom 4. travnja i već se tada svuda unaokolo vidjelo na desetke požara, od kojih neki neposredno uz Autocestu (od pet do deset metara). Na jednome su mjestu stajali vatrogasci s vatrogasnim kolima i samo promatrali vatru. Već tada je bilo očito da će doći do onoga što se dogodilo dva-tri dana poslije. </p>
<p>DR. JAGODA LUKATELASPLIT</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Spomenički izraz neprilagođen vremenu</p>
<p>Nedavno oštećeni spomenik u Murteru prikazuje čovjeka u raskoraku koji baca bombu. Gledano ljudsko-razumski i kroz današnje demokratske naočale, to bi neki mogli očitavati i doživljavati kao spomeničko veličanje terorizma. Tako to može djelovati i na mlade, a u očima nekih stranih turista, na koje se toliko pozivamo, takvi spomenici teško mogu ostaviti dojam da se nalaze u zemlji koja je članica antiterorističke koalicije. Naša bi zato demokratska vlast trebala među svim takvim spomenicima, koji su inače izraz vječite borbe za slobodu protiv okupatora i kojih bi trebalo, spomeničkim izrazom prilagođenim vremenu, još puno podići, izvršiti selekciju, pa takve i njemu slične ili prepraviti ili smjestiti u prostore za to namijenjenih ustanova.</p>
<p>ŽARKO MARIĆZAGREB</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Divlji plakati prekrili izloge napuštenih trgovina </p>
<p>Prostor u Ilici 142 zapušten je već godinama jer se sudski spore oko vlasništva </p>
<p>U središtu Zagreba na desetke je zapuštenih poslovnih prostora, čiji su izlozi oblijepljeni plakatima za razne koncerte, izložbe i druga događanja. Divlje plakatiranje na većini tih izloga traje godinama, a ako se u međuvremenu zatvori još neka trgovina, u roku tjedan dana na staklu njezinih izloga ili vrata stvori se debeli sloj plakata. Neki od izloga razbijeni su i u njima talože stotine starih plakata, bačenih da bi napravili mjesta novima. </p>
<p> Takav slučaj je u Ilici 142, na mjestu bivšeg kafića Zborište i bivše trgovine PPK Varaždin. Kao i u većini zapuštenih prostora u gradu, stvar je zapela u postupku povrata nacionalizirane imovine.</p>
<p>»Taj prostor je zapušten već godinama. Problem je u tome što se šest ili sedam ljudi sudski spori oko vlasništva i nikako se ne mogu dogovoriti. Staklo na izlogu razbijeno je, a unutrašnjost je puna starih plakata. To stvarno nije na ponos gradu Zagrebu«, kaže prodavačica cipela u susjednom Borovu, Suzana Tomkić.</p>
<p>Tomislav, elektrostrojarski tehničar, u nemogućnosti da pronađe posao u struci, bez imalo straha lijepi plakate na izlog svake zatvorene trgovine u Ilici. </p>
<p>»Mjesečno zaradim oko tisuću kuna, naravno, na crno. Imam obvezu skidati plakate koje zalijepim, no to nikad ne radim, zato što za to nisam plaćen«, rekao je Tomislav. Ponekad ga uhvati policija, no plaćanje kazne ne zabrinjava ga, jer kaznu redovito plaća poslodavac.</p>
<p>U Gradskom uredu za upravljanje imovinom skidaju odgovornost sa sebe i kažu da ne upravljaju većinom tih zapuštenih prostora. Da bi spriječio nekontrolirano plakatiranje, Gradski ured iznajmio je nekoliko gradskih izloga pojedinim tvrtkama da bi na njih postavile svoje reklame, kao npr. na kavani Corso u Gundulićevoj.</p>
<p>Komunalno redarstvo naplaćuje vlasnicima prostora kaznu za neuredne izloge u iznosu od sto kuna. No, kako naplatiti kaznu vlasniku, kad se ne zna tko je on?</p>
<p> Grad je do sada vlasnicima vratio oko 1800 nacionaliziranih poslovnih prostora a trenutno raspolaže s oko 1000 poslovnih prostora, no ima problema s naplatom najamnina. </p>
<p>Prema Izvješću Gradskog ureda o stanju gradske imovine, zakupci su tijekom godina Gradu ostali dužni ukupno oko pola milijarde kuna, a većinu tog duga Grad utužuje na sudu. Kad bi Grad uspio naplatiti ta dugovanja za najamnine, Ilica bi vjerojatno vrlo brzo ostala bez većine sadašnjih unajmitelja tih poslovnih prostora. Onda bi vjerojatno u samo tjedan dana i ti izlozi bili oblijepljeni plakatima za koncerte i izložbe... </p>
<p>Hrvoje Dorešić</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Kajkavski možeš čuti samo na placu</p>
<p>Rođen sam kao Zagrepčanin, da volim taj grad. Kao dijete mama me je gotovo svakodnevno vodila iz Preradovićeve ulice na Dolac. Na tom bismo putu obično stali kod današnje Francuske čitaonice gdje je bio moj ujak Zlatko Šenoa, javni bilježnik, pa bi mama popričala s njim. Meni bi to bilo dosadno pa sam se zabavljao gledajući kroz prozor njegova lijepog ureda na ulicu punu veselih i temperamentnih ljudi.</p>
<p>Krenuli bismo na Dolac, koji je sav bio u bojama. I danas ga volim, posebice zbog toga što pravi zagrebački, ili ako hoćete kajkavski jezik još možeš čuti samo na placu.</p>
<p>Naravno, Zagreb osim Dolca ima i mnogo drugih lijepih mjesta kojima se i danas možemo diviti – Mirogoj, katedralu, biblioteke, muzeje. Ne bismo trebali zaboraviti ni na naše šume, parkove, da ne govorim o Maksimiru, koji je nekad bio daleko, a danas je praktički u gradu. Tu je i Jarun, a s obzirom na to da mu stanujem u blizini, često odlazim u njegov život mira i tišine. Budući da sam strastveni kupač, ulazim u naše zagrebačko more puno prije drugih 'plesnivaca'. Voda je izvrsna, čista, tam se kupam od Univerzijade do danas i nikad nisam ni od čega obolio. </p>
<p>Zagreb volim iskonski jer je nemoguće ne voljeti ga. A to preporučam i onim ljudima koji su došli u njega, a često jamraju, gunđaju i psuju ga.</p>
<p>Bezbroj su me puta, kao glazbenika u hotelu Esplanade, ljudi koji su došli sa svih strana svijeta pitali što mogu vidjeti u Zagrebu. Posavjetujem ih da odu do spomenika kralja Tomislava, da uživaju u Paviljonu, njegovu restoranu, a s druge strane u vječitim izložbama, u toj prekrasnoj građevini koju Zagrepčani više i ne primjećuju, jer su se priviknuli na sve te ljepote. Vrate se natrag u svoju domovinu i kažu da su vidjeli nešto lijepo.</p>
<p>Trebalo bi poraditi i na čistoći grada. Uvijek spominjem Singapur, u kojem sam bio sa Stevom Karapandžom, a gdje se za sitnicu bačenu na cestu plaća 50 singapurskih dolara. Zamislite kako bi Zagreb bio čist. </p>
<p>Dražen Boić, pijanist</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Kad soma nema, sitne ribe kolo vode</p>
<p>Jezera na Savici Šancima poprište su sukoba Športsko-ribolovnog društva Peščenica i bivših članova</p>
<p>Unatoč okolišu prepunom smeća, jezera na Savici Šancima i dalje su tiha patnja ljubitelja prirode i ribolova. Biserka Kasap-Sabolić jedna je od njih. Prije dvije godine, međutim, zabranjen joj je ribolov na tom području, zbog toga što je, kaže, upozoravala na nepravilnosti u radu Ribolovnog društva Peščenica, koje je dobilo pravo ribolova na tom području.</p>
<p>»Tužno je kada grupica ljudi uzme bič u ruke i odluči o vašoj sudbini, umjesto da poštuje zakone koje propiše država«, kaže gospođa Kasap-Sabolić, te dodaje da je dobila doživotnu zabranu ribolova na tom području, »iako nijedan zakon ne kaže da mi se to kao građaninu i ribiču može dogoditi«. Ona navodi da se borila protiv kršenja Zakona o slatkovodnom ribarstvu, prema kojemu društvo mora voditi brigu o ribljem fondu.</p>
<p>»Kada sam primijetila da se događa suprotno, reagirala sam. U proljeće 2003. godine trebalo je organizirati izlov ribe što Društvo nije napravilo. Som je tada pojeo jako puno ribe, a izlov je napravljen tek u jesen kada som ide na spavanje. Uz to, statut Društva trebao bi biti javan i dostupan članovima, a nije. Jezerima šetaju ribočuvari bez dozvole, a kada sam postavila pitanje o tome, Društvo me optužilo da napadam osobnost članova i isključilo me je iz članstva«, rekla je Biserka.</p>
<p>A što kaže druga strana? »Što se tiče gospođe Kasap, Društvo je reklo svoje. Stegovni sud donio je odluku o njezinom destruktivnom djelovanju i odstranjenju iz Društva«, rekao je bivši tajnik Društva, Milan Gudelj. </p>
<p>Ribiče pak brine upravo taj sud koji, kako tvrde, primjenjuje pravila koja nisu u skladu sa statutom Društva i zbog toga su nezadovoljni njegovim funkcioniranjem. »Već niz godina dolazim ovamo i ribičijom odmaram dušu i tijelo, no bojim se da će me prilike u Društvu natjerati da se povučem«, ogorčeno kaže ribič Tomo. On tvrdi da se na dozvoli za ribolov nalazi jedna cijena, a uplatio je, navodno, 200 kuna veći iznos. »Plaćam upisninu, iako sam samo na papiru član Društva. Novi zakon kaže da se ribolovstvom ne možete više baviti rekreativno, ali nitko se ne trudi uključiti članove u natjecanja što je obavezno, ako ribolov više nije rekreacija«, kaže ribič Tomo.</p>
<p>Anita Krmek</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>U Maksimiru opasni otpad? </p>
<p>Čuvar poduzeća Vodovoopskrba i odvodnja našao je u četvrtak navečer dvije bačve s još uvijek nepoznatom tekućinom. Bačve su ostavljene sa zapadne strane vodotornja na Bukovcu, kraj odložene gomile glomaznog otpada iz obližnjih kućanstava. Na bačvama je bio znak opasnosti i natpis »Dimetil sulfat«, priopćila je policija. Mjesto na kojem su bačve ostavljene obišla je dežurna inspektorica zaštite okoliša, a policija je tamo dežurala do petka ujutro, kad je bačve odvezao kamion Čistoće.</p>
<p>»Bačve su prevezene na naše skladište, predviđeno za odlaganje takve vrste otpada. Kad se obavi analiza tekućine i utvrdi što to točno jest, zbrinut ćemo ih na odgovarajući način«, rekao je Žarko Momčilović iz Čistoće, dodavši da se vjerojatno ipak ne radi o opasnom otpadu. »Vjerojatno je netko od stanara odnekud uzeo te bačve i one su mu za nešto služile, a sada ih je, pošto se odvozi glomazni otpad, bacio na gomilu«, rekao je Žarko Momčilović. [T. B.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="15">
<p>Novi tata profesora Baltazara</p>
<p>Koncepcija Baltazara neće se mijenjati: i dalje će to biti serija bez nasilja, s naivnim i maštovitim rješenjima, ali i nenadanim preokretima, kaže animator Marijan Lončar </p>
<p>Najpoznatija i najpopularnija hrvatska animirana serija svih vremena »Profesor Baltazar« nakon 26 godina dobit će nove nastavke. Za stvaranje novih epizoda, kreiranje likova i izuma zadužen je animator Marijan Lončar.</p>
<p> »Mali leteći medvjedići« bio je prvi filmski serijal na kojem je radio kao animator, a zatim je nastavio na dugometražnom animiranom filmu »Čudnovate zgode Šegrta Hlapića«. </p>
<p>Od samostalnih projekata, među kojima su i filmovi »2r Pi«, »Peglanje« i »Trica«, treba izdvojiti »Sretnoga cvrčka« za kojeg je dobio nagradu na Danima hrvatske animacije za najbolji film u 2004. godini.</p>
<p> »Velika je razlika između rada na autorskome filmu i rada na serijalu kakav je 'Profesor Baltazar'. Autorski film uvijek daje potpunu slobodu stvaranja za razliku od serijala koji se radi po zadanom receptu. U ovom slučaju bilo je potrebno zadržati mnoge elemente koje je izvorni 'Baltazar' imao«, ističe Lončar napominjući da je upravo na »Malim letećim medvjedićima« ispekao zanat.</p>
<p>»Na tom je projektu radilo stotinjak ljudi što je danas nezamislivo. Tad sam radio samo kao animator i tek sam na 'Čudnovatim zgodama Šegrta Hlapića' počeo kreirati likove. U 'Sretnom cvrčku' idejno rješenje likova prepustio sam ilustratorici Piki Vončini, a priču je napisala Nada Zidar Bogadi. To je animirani film za djecu, dok su prva tri autorska filma namijenjena odraslima«, objašnjava autor. </p>
<p>»Još prije dvije godine inicirao sam novu seriju 'Profesor Baltazar' kad smo napravili pilot epizodu 'Kolekcionar' na temelju kojeg smo od grada Zagreba dobili novčanu potporu«, prisjeća se Lončar. </p>
<p>U rujnu prošle godine za rad na »Profesoru« oformljena je ekipa od dvadesetak suradnika i krenulo se s ozbiljnim radom. Trenutačno se dovršava četvrta epizoda, ali i priprema priča za novih 30 nastavaka. »Često me inspirira neka bezazlena sitnica ili problem iz stvarnog života. Tako sam ideja za epizodu 'Robot Spirit' preuzeo iz stvarnog događaja kada se robot koji je sletio na Mars nije javljao neko vrijeme. No, moj robot ima malo sofisticiraniji problem od onoga stvarnoga. Naravno, ima tu mnogo pomaknutih i filozofskih ideja. Tako je u epizodi 'Sveopća praznina' glavni problem u tome što je zima otišla, a proljeće još nije stiglo. U gradu je nastala sveopća praznina, jer su sa zimom otišle i sve boje, grad je postao razgolićen, sve intimno je postalo javno, i to je sada pravi izazov za Profesora Baltazara. 'Kaktus Ombre' je, pak, prava ljubavna priča rađena prema provjerenom receptu, ali s više kvasca«, otkriva novi tata Profesora Baltazara.</p>
<p>S obzirom na silnu ljubav praćenu nostalgijom koju prosječan hrvatski gledatelj ima prema omiljenom Profesoru, zanimljivo je čuti i što će ostati isto, a što će se promijeniti.</p>
<p>»Nastavljamo tamo gdje su prije 25 godina stali Zlatko Grgić, Boris Kolar i Ante Zaninović. Koncepcija serijala je ista. I dalje će biti bez nasilja, s naivnim i maštovitim rješenjima, s nenadanim preokretima, a svi likovi, osim Baltazara, bit će novi. Profesor će kao i dosad smisliti rješenje problema koji muči stanovnike Baltazargrada, osmisliti izum, pokrenuti svoj uređaj i čekati s epruvetom u ruci«, kaže Lončar. </p>
<p>Epizode će biti dinamičnije i bavit će se suvremenim temama, a zahvaljujući Zlatku Boureku, Baltazar će dobiti i novo likovno rješenje scenografije. Uz Boureka scenografiju potpisuje Tom Šporiš, a za scenarije je zadužena Nena Lončar, dok će se glazbom pozabaviti Tomislav Babić.</p>
<p>»Budući da je namijenjen svjetskome tržištu, Baltazargrad će postati kozmopolitski grad, bolje rečeno pravo globalno selo, bit će tu crnih, crvenih, kosookih, tronogih, točkastih, nevidljivih, ali i posve neidentificiranih«, ističe Lončar.</p>
<p>Božidar Trkulja</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Vidimo ih, čujemo, samo ih ne možemo mirisati</p>
<p>Čini se da je jedino u čemu otok bilježi napredak - školstvo. Mala kontradikcija je što je napredak vezan uz školovanje samo tri otočke učenice</p>
<p>Drvenik Veli nema mnogo mogućnosti gospodarskog razvoja. Budući da nema kafića, sportskih terena, hotela i pretjerano uređenih plaža ili bilo kakvih drugih sadržaja koji bi motivirali turiste na dolazak, ni razvitak turizma zasad nema pretjerano šanse.</p>
<p> Turiste bi se s otoka dalo i otjerati, smiju se na svoj račun ribari Marin i Piko Đeldum. Jer, da nema čovjeka koji im svaka dva mjeseca dolazi iz Splita podijeliti otrov za štakore, beštije bi odavno pojele i onih preostalih 200 otočana. Vodovoda nema pa i ako dođe koji turist više, velike su šanse da ubrza odlazak kad ljeti ponestane vode u cisternama. Da bude gore, otok je katastrofalno povezan s Trogirom. »Lošinjanki« koja plovi u zoru i kasno poslijepodne treba sat i pol, katkad i dva za osam milja do Trogira (lošijem gliseru za taj put treba 20 minuta).</p>
<p> »Svi bi mi htjeli preskočiti do otoka, ali ne ide. Tu nam fali pekar, zidar, električar, doktor, veterinar i sto mladih žena«, nabraja Igor Benić koji nije previše zadovoljan ponudom Drvenika Velog (pošta, trgovina i posjet doktora jednom tjedno) pa je sa suprugom preselio na brod. Boljih vremena sjeća se osamdesetpetogodišnja Nada Vulas, no samo u pjesmi o zaljubljenim mornarima. </p>
<p>Čini se da je jedino u čemu otok bilježi napredak - školstvo. Mala kontradikcija je što je napredak vezan uz školovanje samo tri otočke učenice. </p>
<p>Područna škola na Drveniku Velom prva je škola u Hrvatskoj koja je dobila »smart board«. Riječ je o tzv. pametnoj ploči koja omogućava da Nada Meštrović, Nane i Julija Vulas u svom razredu na Drveniku slikom i glasom prate nastavu za tridesetak učenika u centralnoj školi »Majstor Radovan« u Trogiru.</p>
<p> »To vam je jednostavno. Mi ih vidimo, čujemo, jedino ih ne možemo mirisati«, objašnjavaju nam sestre Vulas. </p>
<p>»Kada je počeo prvi oblik takve nastave videotelefonom prije tri godine, nismo poznavale učenike u Trogiru, samo smo ih gledale, kao i oni nas. A kada smo prvi put došle k njima 'uživo' u školu, dočekali su nas kao zvijezde i dali nam cvijeće«, prisjećaju se Nada, Nane i Julija. Moglo bi se reći da zaslužuju barem toliku slavu, jer su njih tri prva generacija on-line učenica u Hrvatskoj, ali i rijetka u Europi. Naime, ono što je omogućeno Drveniku, kao prvoj školi koja ima videokonferencijski oblik nastave, imaju tek neke škole u Engleskoj, Danskoj i Kanadi i, tvrde informatički stručnjaci, nigdje drugdje. </p>
<p>Projekt nastave na daljinu krenuo je 2002., no tada postavljena tehnologija imala je svojih nedostataka. »Događalo se da smo s učiteljicom na Drveniku provodili pola noći isprobavajući vezu, sliku i ton. Sve bi noću funkcioniralo, no ujutro ne bi bilo slike i nastava bi propala. Tek kasnije smo shvatili da je problem u HT-ovom serveru koji je ujutro preopterećen da bismo imali normalnu vezu. Stalno je pucala«, prisjeća se ravnatelj škole »Majstor Radovan« Ćiro Ivković.</p>
<p> Prije mjesec dana Akademska istraživačka mreža CARNet pružila je osnovnoj školi na Drveniku ono što je dosad osigurala za 14 visokoškolskih ustanova u zemlji - postavljanje »pametne ploče«, kamere, projektora, razglasa, mikrofona i ostale opreme podebljane sa 2 Mb linka između Drvenika Velog i Trogira. On-line nastava otad radi bez greške, potvrđuje CARNetov postavljač opreme, koji katkad posjeti otok, Robert Maček. </p>
<p>Dvije sedmašice i jedna šestašica, koje već sada slove kao informatički najobrazovanije učenice u zemlji, na pitanje kako im je pratiti nastavu uz pomoć suvremenih tehnologija u koje je u zadnjoj fazi uloženo 300 tisuća kuna, kažu da za drugo više i ne znaju. »Ne sjećam se kako je bilo prije u običnom razredu. Znam da je ovo suvremena tehnologija i njene nedostatke nisam primijetila otkad imamo 'pametnu ploču'. U zadnje tri godine tehnologija se tri puta mijenjala, ali ja se lako priviknem na svaku«, objašnjava Nada Meštrović.</p>
<p> Julija Vulas čak i više voli ostati na Drveniku nego otići u školu u Trogir. Naime, njihova učiteljica Jelena Pleić objašnjava da sve tri učenice zbog socijalizacije ipak svaki drugi tjedan odlaze na nastavu u školu »Majstor Radovan«. Da bi im to omogućili, roditelji moraju iznajmljivati stan u Trogiru. Nadini imaju sreću jer je baka Trogiranka. »Dobro mi je tako, ne bih voljela nikako drukčije«, kaže Nada. </p>
<p>Nanina i Julijina majka Snježana Vulas, koja je 14 godina poštarica na otoku, prezadovoljna je organizacijom nastave. Cure su sretne, vole otok i dobro im je u takvoj školi. Da nema tih modernih čuda morali bi plaćati nekog da ih školuje, kaže, ponosna što su »baš njene dvi prve on-line đakuše«. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Sajam u svjetskom vrhu</p>
<p>Splitski se nautički sajam ove godine svrstao među deset najkvalitetnijih svjetskih sajmova, odmah iza Genove, Düsseldorfa, Cannesa, Barcelone</p>
<p>Sedmi splitski Croatia Boat Show, ove godine s prvim South East European Mega Yacht Showom</p>
<p> - izložbom velikih brodova dužih od 24 metra - svrstao je Split uz bok najvećih svjetskih nautičkih sajmova. Splitska je nautička priredba sada među prvih deset u svijetu i među šest najvećih europskih sajmova, odmah iza Genove, Düsseldorfa, Cannesa i Barcelone te po imidžu i Monaca, koji je, zapravo, manji od Splita, ali je zbog bolje ponude megajahti još uvijek kvalitetniji sajam. Splitski je sajam najsličniji Cannesu zbog uravnotežene ponude. </p>
<p>Sve je počelo prije sedam godina u splitskoj ACI marini sa samo dvadesetak izloženih brodova. Sajam je iz godine u godinu rastao, preselivši se na rivu, da bi danas, prema riječima mladoga i agilnoga maga splitskoga sajma, njegova osnivača, direktora i vlasnika, 28-godišnjeg Vicenca Blagaića, bilo izloženo 195 brodova u moru i 97 na kopnu. I prema broju plovila i prema najsitnijim detaljima sajam je ove godine na razini najkvalitetnijih svjetskih nautičkih priredaba. </p>
<p>»Ove smo godine brodove izdvojili po vrsti i namjeni, pa su zasebno izloženi jedrilice, prosječni motornjaci i megajahte. Oko 270 izlagača predstavlja se s oko tisuću nautičkih brandova, a među njima su plovila velikih tvrtki kao što su Sunseeker, Princess, Pershing, Maiora, Elegance, Ferreti...«, objašnjava Vicenco Blagaić, koji potječe iz skromne radničke obitelji, a u biznisu je od 17. godine. Počeo je s organizacijom koncerata, sajmovima namještaja i prehrane, da bi produciranjem filma »Posljednja volja«, s Goranom Višnjićem i Angelicom Bridges u glavnim ulogama, u 19. godini počeo organizirati nautičke sajmove.</p>
<p>»Važno je biti uporan, dosljedan i nikad se ne predavati, ali i inteligentan i sposoban«, ističe Vicenco. Kako sam kaže, nije se imao vremena školovati, ali ne drži da bi s fakultetom bio sposobniji.</p>
<p>Na splitskome sajmu sve je razrađeno do najsitnijih detalja. U moru su novi murinzi, na pratećem trajektu zavidan press centar. Prosjek dužine plovila je 50 stopa, dok je najveći brod u Zagrebu, primjerice, bio dug 43 stope.</p>
<p>Igor Michieli</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Samo za bogate i slavne</p>
<p>Glavni razlog balzamiranja je odgađanje procesa raspadanja tijela, pa preminula osoba nekoliko dana, tjedana i mjeseci, a u nekim slučajevima i godinama, može izgledati uščuvano i »lijepo« kao da spava </p>
<p>Kako nakon smrti postati vječan? Egipćani su to znali još 5000 godina prije Krista. Stara egipatska molitva za mrtve: »Ti ponovo živiš. Ti si opet mlad. Zauvijek!«, izgovarala se nakon mumifikacije tijela preminule osobe. </p>
<p> Najstarije egipatske mumije nastale su sušenjem mrtvog tijela na visokim temperaturama. Kako je ondašnja tehnologija napredovala, tijela su se mumificirala na različite načine. Pronalaskom čuvene grobnice faraona Tutankhamona, 1922. godine, otkrivene su brojne tajne. To otkriće Howarda Cartera bilo je od nevjerojatne znanstvene važnosti, jer je većina grobnica faraona do tada već bila oskvrnjena i opljačkana. Rendgenske snimke Tutankhamonove lubanje pokazale su kalcificirane ugruške krvi što je najčešće rezultat udarca tupim predmetom u glavu. Mumificirani Tutankhamon tako je napokon otkrio misterij svoje prerane smrti. </p>
<p>Balzamiranje i mumifikacija su tada, ali i u novijoj povijesti, uglavnom bili rezervirani za one bogate i slavne. Kako su to radili stari egipatski majstori? Koristeći se instrumentom poput tanke metalne kuke kroz nosnice su izvukli dijelove mozga kako bi ispraznili lubanju. Zatim je slijedilo vađenje ostalih organa. Kroz vrlo mali otvor na trbuhu izvukli su želudac, crijeva, jetru, slezenu i ostale organe. Glavna tajna egipatskih majstora krila se u specijalnoj soli zvanoj natron, koja je isušila mišiće i istodobno upijala sve mirise. Trbušna šupljina ispunjavala se paketićima natrona, nakon čega je tijelo bilo posuto sa 200 kilograma ove čarobne soli. Poslije 35 dana sol se odstranjivala i tijelo je bilo potpuno osušeno. Zatim se mazalo mirišljavom smolom i dezinficiralo te je bilo pripravno za umotavanje u specijalni lan. Svaki sloj lana dekoriran je hijeroglifskim molitvama. Jedini organ koji su Egipćani ostavljali unutar tijela bilo je srce na koje su stavljali maleni talisman.</p>
<p> Inke su pak svoje mrtve nosili na veće nadmorske visine, jer su vjerovali da su tako blizu božanstvima, a tamo bi se tijelo smrzlo. Jedna pronađena mumija na brdu Ampato, nazvana Juanita, potpuno je bila očuvana tako da se i nakon 500 godina mogao vidjeti zadnji obrok koji je pojela. Mumificirana tijela plemena Chachapoya, stara 400 godina, otkrivena su u peruanskim prašumama. Također nisu imala unutrašnje organe, dok je lice očuvano tako što je lubanja napunjena komadima vate.</p>
<p> Balzamiranje zapravo znači umjetno očuvanje mrtvog tijela. Kršćanska tradicija nema u svojim korijenima balzamiranje, iako se u nekim slučajevima, zbog svjetskog značenja pokojnika te želje da ga na posljednji počinak isprati mnogo štovatelja, balzamiranje mora obaviti. Balzamiranje je često i uobičajeno u SAD-u i Kanadi, dok se kod Židova i muslimana smatra oskvrnućem i blasfemijom. Danas se obavlja u slučaju prijenosa tijela na velike udaljenosti kako se ne bi širila infekcija. Glavni razlog balzamiranja je odgađanje procesa raspadanja tijela, pa preminula osoba nekoliko dana, tjedana i mjeseci, a u nekim slučajevima i godinama, može izgledati uščuvano i »lijepo« kao da spava.</p>
<p>Neke stvari oko balzamiranja ipak treba pojasniti. Taj postupak ne može zauvijek očuvati tijelo nego samo odgoditi proces raspadanja, što ovisi o različitim faktorima - vrsti lijesa, temperaturi i vlazi. Osobe koje su umrle od zaraznih bolesti zabranjeno je balzamirati. Cijena balzamiranja u SAD-u je oko 3000 dolara. </p>
<p>Nakon smrti Svetog Oca, obitelj Signoracci koja tradicionalno balzamira vatikanske poglavare čekala je poziv kako bi obavila neke od postupaka balzamiranja. Ta obitelj balzamirala je posmrtne ostatke nekoliko papa, a tijelo pape Ivana XXIII., koji je preminuo 1963. godine, bilo je u izvrsnom stanju kada su ga 2001. premještali u baziliku Sv. Petra, dakle 38 godina nakon smrti. U postupku beatifikacije i kanonizacije radi se ekshumacija zbog identifikacije tijela, te bi ono trebalo biti maksimalno uščuvano. Poseban lijes s trostrukim slojem metala i drva sprječava ulaz kisika kako bi tijelo pape bilo maksimalno zaštićeno. </p>
<p>Dr. Sanja Radeljak</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Bioničko oko </p>
<p>Američki znanstvenici sa Sveučilišta John Hopkins uspjeli su dizajnirati tzv. bioničko oko koje će slijepima vratiti vid.</p>
<p>To je revolucionarno tehnološko otkriće koje će, prema mišljenju znanstvenika, u potpunosti promijeniti živote mnogih ljudi. No, za to ipak treba malo pričekati. Ugrađeni računalni čip, koji je smješten iza oka čovjeka, povezan je s mini videokamerom koja se nalazi na naočalama. Slike su potom digitalizirane i prebačene na čip koji »prevodi« slike u impulse koje mozak može pročitati. </p>
<p>Ovo će otkriće pomoći velikom broju slijepih čija je sljepoća uzrokovana tzv. makularnom degeneracijom oka od koje samo u Velikoj Britaniji boluje 500.000 ljudi. Makula je središnji dio retine oka gdje se fokusira sva svjetlost i mijenja u živčane signale u središtu mozga. Čip koji se ugrađuje u oko sadrži minijaturne elektrode, pa ako se stimulira pojedinačna elektroda, čovjek može vidjeti točku svjetlosti. Tako će ova jednostavna spravica omogućiti slijepima da vide kamo hodaju, da izađu iz neke zgrade ili pak da nađu vrata ili prozor te izbjegnu razne prepreke. No, za neku čišću sliku, poput prepoznavanja lica, trebat će još mnogo rada. [L. K.]</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Kokošja jaja surogat za ljudske živce </p>
<p>Znanstvenici iz Osla pretvorili su matične stanice koštane srži odraslog čovjeka u živčane stanice, transplantirajući ih u oštećene pileće embrije</p>
<p>Skupina znanstvenika sa Sveučilišta u Oslu nada se da bi najnoviji uspjeh stvaranja živčanih stanica od koštane srži mogao dovesti do novih izvora stanica za liječenje moždanih bolesti poput Parkinsonove ili Alzheimerove bolesti.</p>
<p>Znanstvenici su uspjeli pokrenuti »unutarnji mehanizam« popravka embrija, koji je djelovao na stanice tako da su potpuno promijenile svoj izgled. Matične stanice su osnovne stanice u čovjeku sa sposobnošću oblikovanja različitih vrsta tkiva. No, one iz koštane srži odraslog čovjeka normalno proizvode krvne stanice i stanice imunološkog sustava. Ipak, brojna su istraživanja nagovijestila da bi ih se moglo navesti da postanu živčane stanice. Pokušaji da se to postigne u prošlosti su uglavnom bili neuspješni. U malobrojnim slučajevima znanstvenici su uspjeli identificirati molekularne znakove neurona, ali nisu mogli stvoriti ispravno oblikovane, međusobno povezane stanice. Ipak, matične stanice koštane srži implantirane u pileća jaja razvile su u potpunosti funkcionalne fizičke oblike. Ovo najnovije istraživanje može otvoriti nove mogućnosti za uspješnu proizvodnju neurona iz pacijentove vlastite koštane srži.</p>
<p>Znanstvenici su se koristili mikrokirurškom metodom kako bi izrezali djelić leđne moždine pileta još u jajetu. U oštećeno su područje zatim implantirane ljudske matične stanice iz koštane srži. Jaja su izlegnuta prije nego što su embriji uklonjeni, a komadići leđne moždine, koji su sadržavali ljudske stanice, su analizirani. Oštećenje mozga i leđne moždine u razvoju pilećeg embrija automatski je »popravljeno« kroz proces nazvan regulativna regeneracija. Signali iz tog popravljenog mehanizma opskrbili su matične stanice ključnim uputama, učinivši da se razviju u neurone. </p>
<p>U 60 posto od 154 embrija u kojima se odvijala regulativna regeneracija matične stanice koštane srži integrirale su se u leđnu moždinu u razvoju. Nije bilo znakova odbacivanja ljudskih stanica niti upalnih reakcija. Analiza je pokazala da nije bilo moguće da su se matične stanice spojile sa svojim domaćinom kako bi proizvele hibridne ljudsko-pileće stanice, što bi spriječilo bilo kakav mogući tretman. Znanstvenici se nadaju da će biti moguće razviti živčane stanice u laboratoriju, oponašajući stanične signale pronađene u pilećim zamecima.</p>
<p>Naglašavaju da mozak i leđna moždina ne obnavljaju tkivo na način kako to čine druga tkiva, poput kože, kostiju i krvi. Postoje matične stanice u mozgu i leđnoj moždini, no očito ih je premalo ili su ograničenog kapaciteta kako bi omogućile prirodni popravak mehanizma. Znanstvenicima je cilj da pronađu način implantiranja matičnih stanica u mozak i leđnu moždinu kako bi ubrzali oporavak. Matične stanice koštane srži odraslog čovjeka u tom su smislu vrlo privlačne, jer ih je lako dobiti, brojne su i već su proučavane i korištene godinama u kliničkom liječenju bolesti krvi i poremećaja imunološkog sustava. Sve je više situacija u kojima je promjena okoline stanica sposobnih za razvoj pokazala da se može djelovati na njihovu sudbinu. Postoji tako i teorija da neke stanice iz većine tjelesnih organa i tkiva pronalaze svoj put u koštanu srž preko krvi tijekom razvoja embrija. </p>
<p>Prof. Sandra Baksa</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Kava bolja no što se misli</p>
<p>Kava je zdrava i može pomoći u zaštiti jetre od određenih patoloških promjena, ustvrdili su znanstvenici pobijajući dosadašnje uvriježeno mišljenje kako taj napitak šteti. </p>
<p> Kava pomaže i pri mršavljenju, sprečava nastanak tumora, štiti jetru, ne šteti razvoju fetusa i općenito blagotvorno djeluje na organizam. Nekoliko šalica kave na dan može smanjiti mogućnost pojave nekih vrsta tumora.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="22">
<p>Kad glumica glumi glumicu </p>
<p>Kad se u subotu na večer utrnu svjetla riječkog HNK Ivana pl. Zajca, na pozornici će započeti komedija u četiri čina »Galeb«, rađena po predlošku Antuna Pavloviča Čehova, a u redateljskom viđenju Jagoša Markovića. Riječka publika će nakon preduge stanke, na sceni, i to u ulozi glumice Irine Nikolajevne Arkadine udane Trepljov, napokon moći vidjeti hrvatsku dramsku prvakinju i Sušačanku Nevu Rošić. Tom ulogom, iznimna interpretkinja Krležinih dramskih likova – Laure, Klare, barunice Castelli – proslavit će 50. godina umjetničkog stvaranja, a njoj u počast bit će postavljena, u foyeru kazališta, i prigodna izložba. Njezinim boravkom u kazalištu rodnoga grada simbolički se zatvara krug, jer je upravo na istome mjestu Neva Rošić napravila prve glumačke korake u predstavama »Hasanaginica« i »Umišljeni bolesnik«. Nakon toga, sve iz biografije Rošić, glumice i profesorice, vrsne dramske pedagoginje, ulazi u legendu, jer slijedi niz od 80-ak glumačkih kreacija, što u njezinu matičnom HNK ili na Dubrovačkim ljetnim igrama, Varaždinu... U Rijeci je ostavila neizbrisiv trag u predstavama »Leda«, »Posjet stare dame«, »Vježbanje života« (izvrsna Manfalada) i »Višnjik«, a dobitnica je, osim brojnih najviših državnih priznanja (Nagrada grada Zagreba i Nagrada »Vladimir Nazor«), i Vjesnikove nagrade »Dubravko Dujšin«. </p>
<p>Svoje dugo izbivanje sa scene Neva Rošić, u pretpremijernim medijskim izjavama, nije željela bojiti ni gorčinom, ni srditošću, kao niti komentirati zašto jubilej ne slavi u zagrebačkom HNK. Samo je često ponavljala »da je zadnjih deset godina bila na prisilnoj apstinenciji, jer ju hrvatsko kazalište nije pripustilo na pozornicu«. Uz to je dodala da joj je upravo to pomoglo da sačuva neku vrstu svježine. </p>
<p>Neva Rošić je u karijeri već interpretirala glumice, i to Sarah Bernardt u predstavi »Sara i vrisak languste« te Mariju Ružičku Strozzi u »Ostavci«, a sasvim se zgodno poklopilo da i na jubileju »glumica glumi glumicu«. Prisjećajujći se prošlosti Neve Rošić, intendantica riječkog HNK Mani Gotovac (koja je dugo birala komad koji bi mogao odgovarati njezinu slavlju) zapisala je: »Neva Rošić bila je mladica i neobično lijepa kad su je pozvali da bude 'Tirena' na Dubrovačkim ljetnim igrama. Već je imala dva oca, dva doktora: Đuru Rošića, teatrologa i intendanta riječkog kazališta, i Branka Gavellu, profesora na Akademiji. Kao treći u tom trenutku pojavio se i Marin Držić, pisac 'Tirene'. Tako se Neva Rošić nije rodila 'kao' nego se naprosto urodila u prvu damu hrvatskoga glumišta«. </p>
<p> Osim toga, riječko kazalište odlučilo se za Čehova i u povodu 145. obljetnice rođenja toga ruskoga književnika poznatog po mišljenju da se »vještina pisanja sastoji u vještini brisanja onoga što je loše napisano«, što je kritični liječnik zdušno i činio. Inače, »Galeb« je praizveden prije 109 godina u Sankt Peterburgu, kao totalni promašaj. No, kad je 1898. godine osnovan Moskovski hudožestveni akademski teatar (MHAT), Čehov nakon duljeg kolebanja pristaje da »Galeb« bude ponovno izveden. Od tada je neprekidno prisutan na svim pozornicama, kao još jedan velik doprinos toga oca moderne drame svjetskoj dramskoj književnosti. U riječkoj predstavi još glume i Alen Liverić, Zdenko Botić, Leonora Surian, Adnan Palangić, Olivera Baljak, Biljana Torić, Žarko Radić, Predrag Sikimić, Denis Brižić i Dragana Tomšić. Kostimograf je Leo Kulaš, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, skladatelj Igor Savin, a govor tijela je osmislila Marija Momirov. </p>
<p>Svečanoj izvedbi riječkog »Galeba« nazočit će premijer Ivo Sanader, pomoćnik ministra kulture Srećko Šestan, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, predsjednik HDDU-a Goran Grgić, ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara Ivica Prlender, ravnateljica Drame zagrebačkog HNK Sanja Ivić, ravnatelj »Gavelle« Darko Stazić i drugi. </p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Biškupićeva čestitka Vesni Parun</p>
<p>Riječi su ipak alati koji Vama pripadaju, rekao je ministar kulture čestitajući 83. rođendan velikoj pjesnikinji</p>
<p>Ministar kulture mr. Božo Biškupić čestitao je poznatoj hrvatskoj pjesnikinji Vesni Parun rođendan.</p>
<p> »Draga Vesna, u povodu Vašega 83. rođendana upućujem Vam najiskrenije čestitke! Iako sa svakim rođendanom postajemo svjesni svojih godina, oni su ipak samo brojevi koji ne uspijevaju, a što Vi stalno dokazujete, zatomiti talent i poetiku. Riječi su ipak alati koji Vama pripadaju, a ja Vam samo od srca želim mnogo zdravlja i pjesničkog nadahnuća«, stoji u Biškupićevoj čestitki Vesni Parun. Vesna Parun (Zlarin, 10. travnja 1922.), pjesnikinja, esejistica, književnica za djecu, satiričarka, kritičarka i prevoditeljica, prvu pjesmu »Pramaljeće« objavila je u osnovnoj školi u listu »Anđeo čuvar« 1932.</p>
<p> U književnost je ušla zbirkom »Zore i vihori« 1947. Knjiga pjesama »Crna maslina« smatra se pjesničkim stupom Vesne Parun i svečanošću u umjetnosti riječi.</p>
<p> Objavila je čitavu biblioteku knjiga, od kojih su mnoge knjige pjesama prevedene na strane jezike. (Hina) </p>
<p>Vesna Parun</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Neovisna kultura bez prostora, ali s novcem</p>
<p>Projekte »Clubture«, »Zagreb</p>
<p> – Kulturni kapital Evrope 3000.« i »Nevidljivi Zagreb« Berlinska konferencija o europskoj kulturnoj politici i Europski kulturni parlament uzimaju kao primjerne projekte u raspravama o europskim kulturnim strategijama. No, dok Europa očigledno cijeni hrvatsku neovisnu, odnosno neinstitucionalnu kulturnu scenu, njezin rad i suradnju na međunarodnom planu, može se učiniti da Grad Zagreb nema sluha za neke njezine osnovne potrebe. No, je li zaista tako ili je ipak riječ o nečem drugom?</p>
<p>Ovih dana neovisna scena pokrenula je svojevrsnu kampanju, kako bi ostvarila jednu od temeljnih potreba, onu za primjerenim prostorom u kojem bi mogla djelovati i razvijati programe. Kako bi svrnuli pogled javnosti na svoje probleme, predstavnici neovisne kulture odlučili su to učiniti putem medija, no na isti se korak odlučio i Ured za kulturu grada Zagreba.</p>
<p>Iako neovisna scena u potpunosti cijeni rad Gradskoga ureda za kulturu, odnosno njegova pročelnika Vladimira Stojsavljevića, koji je za nju najviše i napravio, za svoje probleme optužuju birokraciju Grada. Kada se, pak, spomene birokracija i posao koji mora proći kroz njezine ruke, istom počinju izbijati grašci znoja, i zaista nije teško poistovjetiti se sa svakim »jadnikom« koji se s njom mora suočiti. Tako je i u slučaju neovisne scene, koja ju je prozvala i odmah stekla naklonost medija. </p>
<p>No, Grad nije želio prešutjeti neke činjenice, iako smatra da je pozitivno to što se tema otvorila, niti je pokazao da neovisnoj sceni zamjera na optužbi da ju je gurnuo na rub. Andrea Zlatar, članica Gradskoga poglavarsta zadužena za kulturu, na koji je dio kritike bio upućen, rekla je da Gradski ured za kulturu kao i onaj za upravljanje imovinom jesu taj Grad i da su od njega neodvojivi. To bi trebalo biti prilično jasno, jer Zagreb kroz svoje urede financira neovisnu scenu, i to sredstvima koja nisu zanemariva, o čemu je javnost obaviještena na konferenciji za novinare u četvrtak. Najvećim se dijelom razgovaralo o klubu »Močvara«, jednom od najvidljivijih predstavnika neovisne urbane kulture.</p>
<p> Sve je na mjestu što se tiče toga kluba, pa čak i »upad za 0 kuna« na velik broj događanja. Osim klubu pohvala bi kako se čini ipak trebala ići i tom »birokratskom Gradu«, jer novac najvećim dijelom dolazi upravo iz njegova džepa. S druge strane, »Močvara« je grad zadužila odličnim programima. U čemu je onda problem?</p>
<p>»Grad ne potpisuje ugovor o korištenju prostora već godinu dana«, što je, ističe Kornel Šeper, voditelj »Močvare«, »vrlo demotivirajuće«. No, za Grad je vrlo demotivirajuća i činjenica da »Močvara« ne ispunjava zakonske obveze i ne plaća ZAMP (zaštita autorskih muzičkih prava), a taj se iznos popeo na oko 120.000 kuna. </p>
<p>»Sve što su od nas i koliko tražili, dobili su, a ono što se od njih očekuje prije potpisivanja novoga ugovora jest to da plate svoj dug. Nositelje programa, pa tako i ovaj klub, gledamo kao partnere u kulturnoj strategiji grada«, rekao je Stojsavljević, istaknuvši kako su uz »Močvaru«, što se tiče gradskoga novca, zbog kvalitetnoga rada privilegirane i udruge »Klubtura«, »MaMa«, »Blok« te »Attack«. Sve te udruge također imaju problema s prostorom, no to su ujedno i problemi Grada, a razlog su neriješeni vlasnički odnosi, odnosno štetni ugovori kojima su neki prostori, koji bi zadovoljavali potrebe neovisne kulture, zaključani. </p>
<p>Stoga su mnoge udruge, odnosno organizacije i inicijative za svoj svakodnevni rad upućene na vlastite stanove, nedostupne komercijalne prostore ili terminski ograničene javne kulturne ustanove. S druge strane, dok se ti prostorni problemi ne riješe, Grad izdvaja i veće količine novca, kako bi se programi tih udruga mogli održavati u unajmljenim prostorima. Dakle, u interesu obje strane, odnosno jedne jedine, a to je kultura Grada Zagreba, jest što prije pronaći odgovarajuće prostore.</p>
<p>Božidar Trkulja</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>»Deveti krug« ponovno u Americi</p>
<p>LOS ANGELES (Posebno za Vjesnik)</p>
<p> – Nakon punih 45 godina u Hollywood se vratio »Deveti krug«, hrvatski film Franca Štiglica s Borisom Dvornikom i Dušicom Žegarac u glavnim ulogama. Film je nastao prema scenariju Zore Dirnbach, a govori o dramatičnim nastojanjima jedne hrvatske obitelji da spasi židovsku djevojku, kćer njihovih prijatelja. To je istodobno ljubavna priča i saga o humanosti, ali i prikaz ludila jednog vremena u kojem je zlo bilo sastavni dio mnogih života, bilo kao uzrok ili posljedica. A posebno je zanimljivo što, unatoč 45 godina od njegova nastanka, »Deveti krug« i dalje osvaja gledatelje svojom snagom, dramatikom i potresnom uvjerljivošću.</p>
<p>»Deveti krug« je prikazan u dvorani Aero u Santa Monici, u sklopu predstavljanja hrvatskih filmova koje je omogućilo Ministarstvo kulture Hrvatske, ne samo financiranjem te manifestacije, nego i izradom nove kopije toga filma koja je poslana u Los Angeles. </p>
<p>Uoči projekcije na kojoj su bili nazočni predstavnici mnogih židovskih organizacija i udruženja u Los Angelesu, a koja je posvećena 60. godišnjici oslobođenja Auschwitza, govorili su hrvatski veleposlanik u SAD-u Neven Jurica i filmski producent međunarodnog ugleda Branko Lustig.</p>
<p>Veleposlanik Jurica je naglasio da je »Deveti krug« dojmljiv i depresivan film koji u isto vrijeme pokazuje zlo i užas zločina, najstrašnijeg u povijesti čovječanstva, a isto tako i ideologiju koja je stajala iza njega, no s druge strane, film je pokazao i plemenitost ljudskog srca. </p>
<p>»Čak je 96 Hrvata do danas proglašeno Pravednicima među narodima, za pomaganje i spašavanje života Židova. Moderna, demokratska Hrvatska danas je ponosna na svoju antifašističku prošlost i na ulogu koju su mnogi od njezinih stanovnika odigrali suprotstavljajući se tom zlu«, zaključio je Jurica, zahvalivši na kraju Lustigu za napore oko organizacije projekcije filma.</p>
<p>Branko Lustig, i sam jedan od, srećom, spašenih iz Auschwitza, rekao je, između ostalog, da je film 1960. bio nominiran među pet stranih filmova za Oscara. Također je naglasio da je ta projekcija posvećena i svim žrtvama Jasenovca. »Vjerujem da je dužnost i odgovornost nas iz filmske struke da sačuvamo povijest za buduće generacije, jer ako u tome ne uspijemo, naša djeca nikada neće znati pravu istinu«, zaključio je. </p>
<p>Branko Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Lučonoša hrvatske kulture</p>
<p>Svečana sjednica HAZU: Obilježavanje 190. obljetnice rođenja i 100. obljetnice smrti J. J. Strossmayera</p>
<p>Možda baš danas, kada mode potiskuju humanistička znanja, još uzvišenije zvuči Strossmayerov znameniti govor u Saboru 1861. godine o utemeljenju učenoga zavoda, doma znanosti i umjetnosti, koji će kasnije dobiti naziv Jugoslavjanska akademija znanostih i umjetnostih, i novoga, modernog sveučilišta. Te obrazovne, kao i crkvene i političke zasluge biskupa Strossmayera bile su teme svečane sjednice HAZU, održane u petak u palači Akademije, kojom se obilježila 190. obljetnica rođenja i 100. obljetnica smrti našega velikog erudita i teologa, inicijatora i osnivača mnogih kulturno-prosvjetnih i znanstvenih projekata u hrvatskoj povijesti, jedne od najvećih europskih ličnosti sedamdesetih godina 19. stoljeća.</p>
<p>Predsjednik HAZU Milan Moguš u opširnom je izlaganju zaokružio životni put i opus J. J. Strossmayera, koji se sveukupnim djelovanjem zauzimao za bolji položaj slavenskih naroda, posebno Hrvata, u ondašnjoj Monarhiji. »Briga za sjemeništa, za obnovu i izgradnju crkava, pa i velebne katedrale u Đakovu, pastoralni rad, vizitacije, proučavanje crkvenih nauka... sve bi to moglo ispuniti knjigu djela u vrijeme Strossmayerova biskupovanja«, kazao je Moguš.</p>
<p>Sjednica, u kojoj su sudjelovali i izaslanik predsjednika Stjepana Mesića Izet Aganović te glumac Joško Ševo, nastavljena je razgledanjem Strossmayerove galerije umjetnina, klasičnih djela koje je Strossmayer sakupljao uglavnom po Italiji i darovao Akademiji. </p>
<p>Program obljetnice, koja se održava pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Mesića, obuhvaća mnoge glazbene, likovne i književne nastupe u Zagrebu, Osijeku i Đakovu, do 21. svibnja. </p>
<p>Lada Žigo</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="27">
<p>Červar: Vori i Kaleb moraju odigrati bolje </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »Uz veliko zalaganje i pametnu igru možemo do finala«, kaže Lino Červar, šef struke RK Zagreb uoči uzvratnog dvoboja polufinala Kupa pobjednika kupova između rukometaša Zagreba i Vardara. Odlučujući dvoboj za finale ovog europskoga kupa igrat će se u nedjelju, u dvorani II Doma sportova (17.15 sati), a rukometaši Zagreba za europski bi finale trebali pobijediti Vardar sa tri ili više pogodaka, jer je pobjedu rezultatom 23-21 u prvom dvoboju izborio Vardar. Inače, zagrebaši imaju priliku plasirati se u europski finale nakon pet godina, otkad su 1999. posljednji put igrali finale Lige prvaka i izgubili od Barcelone. </p>
<p>Zagrebova je struka analizirala Vardarovu igru i Červar je rekao da je Vardar opasniji od Partizana, jer ima više brzih igrača, pa tako i brzo zabija golove. No, Vardar nije nikakva tajna, Červaru i njegovim suradnicima veći je problem vlastita momčad. </p>
<p>»U Skopju je bilo dobro dok smo kontrolirali igru. No, imali smo rupu od 19 napada u kojima smo postigli samo tri gola. A to nikako ne vodi u finale. Trebamo bolje kažnjavati Vardarove pogreške. Napad nam mora biti brži, a igra agresivnija, i obrambena i napadačka«, govorio je Červar i osvrnuo se na dvojicu igrača čiji je učinak izostao u prvoj utakmici. </p>
<p>»Igor Vori i Nikša Kaleb moraju odigrati bolje. Može se shvatiti da su imali loš dan u Skopju, ali ne mogu ga imati opet. Svaki od Zagrebovih igrača mora dati zadnji atom snage, jer će biti teško, ali može se doći do finala«, kaže Červar. </p>
<p>Iskusni Slavko Goluža bio je, uz Zvonimira Bilića, svjetla točka Zagrebove momčadi u Skopju. I on ističe koliko je važno da svaki igrač da svoj maksimum. </p>
<p>»Ne trebamo se opterećivati suparnikom. Naša najveća briga mora biti naša igra. Trebamo misliti o sebi i slijediti upute naših trenera. Bude li tako, uspjeh neće izostati«, tvrdi Goluža. </p>
<p>U momčadi će biti i oporavljeni Lazo Majnov, no upitno je koliko će moći odigrati nakon 20-ak dana ležanja zbog vodenih kozica i s nekoliko kilograma manje. </p>
<p>U Zagrebu svi odreda tvrde da je hrvatska momčad bolja od makedonske. To zagrebaši nisu uspjeli pokazati prošle nedjelje, ali bi mogli na svom terenu i za nagradu izboriti finale Kupa pobjednika kupova. </p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Talijan Di Luca pobjednik utrke »Kroz Baskiju« </p>
<p>Talijanski biciklist Danilo Di Luca pobjednik je utrke »Kroz Baskiju« koja se boduje za »ProTour«. Na drugo mjesto u ukupnom redoslijedu probio se još jedan Talijan Davide Rebellin koji je za Di Lucom zaostao tri sekunde, dok je na treće mjesto ukupno stigao Contador sa 11 sekundi iza Di Luce. Hrvatski vozač Vladimir Miholjević u 5.a etapi je bio 65. sa točno pet minuta zaostatka za Voigtom, u 5.b etapi je bio 53. sa 1:29 minuta slabijim vremenom od Contadora, te je ukupno utrku okončao na 87. poziciji sa 17:19 minuta iza momčadskog kolege Di Luce. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>S Urnautom do Pekinga</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Špekulacije su dobile i službenu potvrdu: novi je izbornik hrvatskih odbojkaša Andrej Urnaut, nekadašnji igrač Mladosti, koji je posljednje dvije godine trener belgijskog Everbeura. Urnaut bi trebao ostati na čelu reprezentacije do završetka Olimpijskih igara u Pekingu 2008., ali nemojmo ipak zaboraviti da se to mislilo i za prethodna tri izbornika koji su u posljednjih godinu dana vodili Hrvatsku. Direktor reprezentacije Ivan Donald Marić naglasio je da su među kandidatima bili i talijanski treneri Silvano Prandi i Andrea Anastasi te bivši trener Mladosti Oleg Antropov i bivši izbornik Igor Arbutina. </p>
<p>Novi će izbornik paralelno u sljedeće tri godine raditi u Belgiji i voditi Hrvatsku. </p>
<p> »Ovogodišnje reprezentativne akcije podijeljene su u tri faze. Prva se odnosi na kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, a pripreme ćemo započeti 5. svibnja. Tjedan dana ćemo se pripremati u Poreču, a od 13. do 15. svibnja igrat ćemo na Trofeju Zagreba protiv Češke, Francuske i Danske. Kvalifikacije su u Finskoj od 27. do 29. svibnja, a nakon toga slijede i druge dvije faze, pripreme za Mediteranske igre i Europsko prvenstvo«, poručio je 40-godišnji Slovenac. </p>
<p>Urnaut je za prvu fazu priprema pozvao 15 igrača. To su: Jevtuhovič, Polgar, Omrčen, Kvesić, Puljić, Zelić, Kovačević, Čošković, Krnić, Sikirić, Strelec, Vulin, D. Nojić, Boriskijevič i Gotal. Jasno, odmah se nametnulo pitanje eventualnih otkaza, budući da je kapetan Igor Omrčen najavio da više ne želi igrati za reprezentaciju. Predsjednik HOS-a Ante Baković i direktor Marić ipak vjeruju da će se svi odazvati jer će nakon dolaska u Zagreb dobiti zaostatke, a sređene su im i dnevnice, oprema i osiguranje - sve što je nekad bilo problematično. </p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Protiv Bugara bez njemačkog dvojca </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U nedjelju započinje Svjetsko prvenstvo Divizije II u hokeju na ledu, a hrvatsku reprezentaciju muči neočekivani problem - dva igrača koja igraju u Njemačkoj još se nisu priključila reprezentaciji. Vrataru Siniši Martinoviću i napadaču Oliveru Ciganoviću još nisu završile klupske obveze. Naime, njihovi su klubovi neočekivano napredovali u doigravanju druge i treće lige te sigurno neće nastupiti na prvoj utakmici protiv Bugarske. Martinovića će na vratima zamijeniti Belić iz Zagreba ili Škrapec iz Mladosti. </p>
<p>Naša izabrana vrsta unatoč hendikepu ne bi trebala imati problema u dvoboju s kvalitetom nedoraslim protivnikom. Bugarska reprezentacija nema igrača koji nastupaju u inozemstvu, to je zapravo momčad Slavije iz Sofije, čiji pojedinci uz tri igrača Levskog čine reprezentaciju koja će se boriti za ostanak. Povratnik u reprezentaciju, kapetan Damir Gojanović ne sumnja u pobjedu: </p>
<p>– Situacija u reprezentaciji je odlična, dobro smo odradili pripreme. Nitko nije otkazao nastup, a zaobišle su nas i ozljede. Nadam se da će uskoro Martinović i Ciganović stići u Zagreb. Kvalitetniji smo od Bugara i bez njemačkog dvojca ne bismo trebali imati problema. Sve bismo utakmice do Australije trebali odigrati bez opuštanja. Trebamo stvoriti što veću razliku pogodaka pred utakmicu s Korejom. </p>
<p>Dvoboj s Bugarskom u Ledenoj dvorani Doma sportova počinje u nedjelju u 20 sati, cijena ulaznice je 20 kuna.</p>
<p>Danijel Jelenek</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Za kandidaturu potrebna i suglasnost Sabora </p>
<p>BUDIMPEŠTA (Od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> – Iako su projekti zajedničke kandidature Hrvatske i Mađarske za organizaciju Europskoga nogometnog prvenstva 2012. već duboko u realizaciji, delegacije oba saveza na sastanku u Budimpešti artikulirale su još jedno pitanje za koje se ne sumnja da neće naići na pozitivan odjek. Radi se o tomu da osim suglasnosti vlade i ostalih mjerodavnih struktura valja dobiti i suglasnost sabora.</p>
<p>O dogovorenome na sasranku novinare je izvijestila Romana Caput-Jogunica, pomoćnica ministra znanosti, obrazovanja i športa:</p>
<p>»Najprije smo definirali članove organizacijskih odbora hrvatske i mađarske strane, a to su upravo predstavnici vladinih i nevladinih tijela, što je vrlo važno za projekt.« </p>
<p>Spomenutu komisiju, naknadno je priopćeno, čine ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac, njegova pomoćnica Caput-Jogunica, Željko Klarić, Zorislav Srebrić, Zoran Cvrk, Vlatko Marković i Drago Katalenić. </p>
<p>Attila Abraham, šef mađarskoga ureda za sport, primijetio je kako zajednički projekt zahtijeva paralelne zadaće za obje strane. Također je istaknuo da očekuje da će sabori obje države spomenutom projektu dati potporu već zbog toga što time cijeli projekt dobiva na političkoj težini. </p>
<p>Dakako da je predmet razgovora bio i preliminarni razgovor o zajedničkoj vizualnoj prezentaciji kroz odgovarajući znak, kao i slogan. Predsjednik Mađarskoga nogometnog saveza Imre Bozoky primijetio je kako valja brzo i stručno raditi, a podsjetio je da Mađari još nisu točno definirali svoja četiri grada u kojima će se igrati.</p>
<p>S hrvatske strane, međutim, nema dvojbe. Bude li joj organizacija povjerena, igrat će se u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci, s naglaskom da bi prva utakmica prvenstva bila u Zagrebu, a finale u Budimpešti. Istom je prilikom Zoran Cvrk predstavljen kao voditelj hrvatskog projekta, a valja istaknuti da su u hrvatskom izaslanstvu, osim njega i doministrice, još bili Vlatko Marković, Zorislav Srebrić, Željko Klarić i Drago Katalenić. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Mamić i Barišić bez protukandidata </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Kad bismo uspoređivali sportsko-organizacijsku strukturu Dinama i, primjerice, Tikveša iz Kavadaraca, nismo baš sigurni kome bismo u toj konkurenciji dali prednost. Pritom nam nije namjera ironizirati nogometne entuzijaste iz ovoga makedonskog drugoligaša, no činjenica je da je Dinamo kroz povijest na ovim prostorima ipak figurirao kao jedan od primjera uzorno sređenoga kluba u gotovo svim organizacijskim segmentima. Danas nam se čini kao da je maksimirska družina, u usporedbi s tim vremenima, ustrojena po »indigo efektu«... </p>
<p> U ovome kontroliranom kaosu na vrhu se vladajuće nomenklature, zapravo, i dalje nalazi donedavni dopredsjednik Zdravko Mamić. Tako je barem u praksi iako on teoretski više nije vezan za klub nikakvom funkcijom. Pritom ne računamo ulogu člana Skupštine. Kako, dakle, izgleda Dinamova svakodnevica danas?</p>
<p>Klupska vlast: Mamić i dalje figurira kao glavni maksimirski ulagač, i dalje financijski potpomaže cjelokupni pogon, što, dakako, znači da i ona tri milijuna eura, koliko mu klub duguje - rastu. Predsjednik Mirko Barišić donedavno je tvrdio kako će na sadašnjoj funkciji ostati do 29. svibnja kada je na rasporedu izborna Skupština na kojoj bismo trebali doznati i izgled nove vladajuće piramide. No, i Barišić polako popušta u »odlučnoj« nakani odlaska i dojam je da će i nakon ljeta (u simbiozi s Mamićem, dakako) kormilariti »plavom barkom«.</p>
<p>Kandidati: Na vidiku zasad nema - protukandidata. Uostalom, sada je vidljivo da je silno »dinamoljublje«, na kakvo se mnogi vole javno pozivati, ipak lažno i deklarativno. »Predizbornu« scenu možda najbolje ilustrira izjava hrvatskoga poduzetnika i nekadašnjega maksimirskog direktora Tomislava Horvatinčića u Sportskim novostima: »Kad bi mi davali 100.000 eura mjesečno, a da samo moram pokazati posjetnicu da sam direktor ili predsjednik Dinama, ne bih pristao. Bilo bi me sram.«</p>
<p>Momčad: Iako postoje igrači koji su, kako je to otkrio donedavni Dinamov trener Ilija Lončarević, odmah nakon skliznuća u Ligu za ostanak panično zvali svoga menadžera ultimativno tražeći odlazak iz kluba, vrlo će vjerojatno većina njih ipak ostati. Pa, kakav uopće status na tržištu mogu imati regruti iz sedmoplasirane momčadi hrvatske lige!? Određenu cijenu mogu dostići tek Eduardo i Bošnjak, i to zbog statusa (povremenih) reprezentativaca. </p>
<p>Intertoto: Neshvatljiv je i gotovo iritantan ignorantski odnos Dinamovih čelnika prema Intertoto kupu. Predsjednik Barišić nedavno je odbio ideju da Dinamo zaigra u ovome natjecanju, očito smatrajući da bi to bilo ispod časti maksimirskoga kluba. Na Dinamovu žalost, Ligu za ostanak ipak nisu mogli odbiti... Slično razmišljaju i direktor Damir Vrbanović i sam Mamić. Obojica naglašavaju da je Intertoto za Dinamo preskupo (!?) natjecanje. No, za ono je malo preostaloga ugleda maksimirskog kluba znatno skuplje izbivati iz Europe više od godinu dana.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Nervoza, svađe, kazne</p>
<p>POSTIRE</p>
<p> – Hajduk s primjetnim nespokojstvom dočekuje prvenstvenu derbi utakmicu protiv Rijeke. Nervoza je kulminirala u samoj završnici treninga u Postirama na Braču, kad su se porječkali Vejić i Dragičević. Kapetan Vejić potom je samovoljno napustio teren i to pet minuta prije kraja vježbanja, što ga po pravilniku stoji 2000 eura. Međutim, mnogo je gore što ovaj incident dvojice prvotimaca ostavlja gorak okus suživota prvotimaca. Trener Blaž Slišković u petak je ujutro nakon prospavane noći objasnio: </p>
<p>»U prvom trenutku ni ja nisam znao što se dogodilo, ali sam kasnije iz razgovora spoznao da se dogodio verbalni sukob između Vejića i Dragičevića. Porječkali su se, a da se nesporazum ne bi produbljivao Vejić je napustio teren. Razumijem da je nervoza zbog utakmice protiv Rijeke prisutna i to se osjeća među igračima.« </p>
<p>U petak ujutro, nakon dugih noćnih razgovora, struka je odlučila presjeći probleme i vratiti u Split četvoricu igrača - Dragičevića, Turkovića, Roglića i Šimića. Shvatili su da određeni broj igrača živi u neizvjesnosti hoće li upasti u zapisnik pa potencira nemir momčadi prije derbija. No, čudo je što su među ovom četvoricom igrači iz užega kruga kandidata za prvu momčad Dragičević i Turković. Iz ovoga sasvim razložno proizlazi pitanje je li sukob s Vejićem utjecao na to da Dragičević bude vraćen u Split? </p>
<p>»Jest, i to je utjecalo. Vejić je kapetan, a kapetana se mora poštivati i tu nema govora da Dragičević mora snositi svoj dio krivice. S cijelim je slučajem upoznat i šef struke Igor Štimac, a on će s Vejićem porazgovarati nakon susreta s Rijekom.« </p>
<p>Hoće li biti kažnjen po pravilniku sa 2000 eura? </p>
<p>»Ne mogu ništa prejudicirati, tek kad Vejić bude razgovarao s Igorom Štimcem znat ćemo što će se napraviti. Međutim, moj je stav da se kapetan na terenu mora poštivati. To što je Dragičević učinio Vejiću jest kao da je učinio meni.« </p>
<p>Je li uzdrmano ozračje prije velike utakmice? </p>
<p>»Nije, po mom je mišljenju pozitivnije nego što je bilo prije.</p>
<p> Na sâm je incident utjecala nervoza zbog utakmice i ne radi se ni o kakvom animozitetu među igračima. Zbog nervoze su poletjele nepotrebne riječi.« </p>
<p>A što je s Turkovićem? </p>
<p>»Na okupu smo imali 23 igrača, što je povećavalo nervozu, jer su se mnogi pitali hoće li biti na klupi. Sada smo riješili sve dvojbe, na okupu je ostalo 18 igrača uz Blatnjaka, koji ima problema s gležnjem, te ćemo pred sam početak susreta odrediti hoće li biti na klupi. Ova su četvorica u drugom planu.« </p>
<p>Zapravo je najveće iznenađenje u cijelom tom događaju što je Turković vraćen u Split. On od početka proljeća lebdi između prve i druge momčadi i iako je Slišković razložno objasnio njegov povratak s Brača može se čuti i da je jedan od razloga što Turković ispod glasa zna ubosti komentarima pojedine odluke struke, a i klupskih čelnika....</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Sanja Ančić u četvrtfinalu ITF turnira u Makarskoj</p>
<p>Hrvatska tenisačica Sanja Ančić plasirala se u četvrtfinale ITF turnira u Makarskoj, prvog iz ciklusa »Biseri Dalmacije«. Mlađa sestra Marija Ančića u 2. je kolu sa 6-2, 6-3 bila bolja od Rumunjke Diane Gae, a u četvrtfinalu je čeka Talijanka Agnese Zucchini. Ostale su dvije hrvatske tenisačice poražene u 2. kolu. Ani Mijačika je izgubila od Slovenke Sandre Volk sa 6-2, 6-0, dok je Tamara Bunić poražena od Poljakinje Magdalene Kiszczynske 6-2, 7-6 (7). [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Loeb u vodstvu</p>
<p>Svjetski prvak Sebastien Loeb u Citroenu Xsari u vodstvu je nakon prvog dana Novozelandskog relija, četvrte utrke Svjetskog prvenstva u reliju, koja se vozi u okolici Aucklandu. Loeb na novozelandskom makadamu ima 23 sekunde prednosti u odnosu na Finca Marcusa Grönholma (Peugeot), dok je treći Belgijanac Francois Duval (Citroen) sa 27 sekundi zaostatka. </p>
<p>Rezultati: 1. Sebastien Loeb/Daniel Elena (Fra/Citroen Xsara) 1:12:01.1, 2. Marcus Grönholm/Timo Rautiainen (Fin/Peugeot 307) +23.1, 3. Francois Duval/Stephane Prevot (Bel/Citroen Xsara) +26.7, 4. Petter Solberg/Philip Mills (Nor/VBr/Subaru Impreza) +31.7, 5. Chris Atkinson/Glen MacNeal (Aus/Subaru Impreza) +54.3... [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Efes Pilsen u završnici Eurolige</p>
<p>Košarkaši Efes Pilsena izborili su »majstoricu« za prolaz na završni turnir Eurolige. U drugom dvoboju četvrtfinala pobijedili su Panathinaikos 75-63 i izjednačili rezultat na 1-1. Hrvatski reprezentativac Nikola Prkačin bio je uz Willya Solomona najbolji u redovima turske momčadi. Za samo 25 minuta provedenih na parketu Prkačin je postigao 16 poena i imao pet skokova, dok je Amerikanac Solomon postigao 24 poena. Najbolji u redovima Panathinaikosa bio je slovenski reprezentativac Laković sa 20 poena. Odlučujuća utakmica igra se 14.4. u Ateni. Plasman na završni turnir u Moskvi već su osigurali domačin CSKA, Tau Ceramica i Maccabi. [D. J.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="37">
<p>Zločinci boluju od »partizanskog sindroma«</p>
<p>Nakon što je radna skupina za provedbu zaključaka iz konačnoga izvješća povjerenstva Vlade RS o događajima u Srebrenici iz srpnja 1995. godine identificirala čak 892 osobe koje se spominju u Izvješću, a još uvijek su zaposlene u općinskim, entitetskim ili državnim tijelima vlasti u Bosni i Hercegovini, ne prestaju nagađanja o imenima koja se nalaze u tom dokumentu.</p>
<p>Spomenuti podaci namijenjeni su Tužiteljstvu BiH, a s popisom su upoznati i u Uredu visokog predstavnika (OHR) međunarodne zajednice u BiH Paddyja Ashdowna. </p>
<p>No, budući da je izvješće radne skupine registrirano kod Povjerenstva za zaštitu podataka pri Vijeću ministara BiH, imena identificiranih osoba neće biti službeno objavljena dok ne budu obavljene procedure u Tužiteljstvu. Preciznije, u svakom pojedinačnom slučaju bit će odlučivano o eventualnom podizanju optužnice.</p>
<p>Sarajevski listovi tvrde da se na popisu nalaze i neka »zvučna« imena, među ostalima zamjenik ravnatelja Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Risto Zarić, nedavno izabrani direktor Uprave policije MUP-a RS Dragomir Andan, te još neki srednje i visoko rangirani djelatnici službi za provedbu zakona.</p>
<p>Upućeni izvori tvrde da postoji prava panika među službenicima koji pretpostavljaju da bi se njihova imena mogla naći na popisu povezanih s zločinom u Srebrenici. No, na marginama ovog događaja polako na vidjelo izlaze i neki bizarnosti vezane za pokolj gotovo 8000 Bošnjaka u Srebrenici u srpnju 1995. godine.</p>
<p>Tako je visoko rangirani službenik jedne agencije za provedbu zakona, govoreći pod uvjetom zadržavanja diskrecije, posvjedočio za Vjesnik o neobičnom događaju tijekom sudjelovanja izaslanstva iz BiH na jednom međunarodnom seminaru. Član izaslanstva, bosanski Srbin, državni službenik, odjednom se počeo krajnje neuobičajeno, gotovo paranoično ponašati. Kasnije se otkrilo da je riječ o osobi koje je povezana s događajima u Srebrenici, ali i da nije riječ samo o izoliranom događaju. Štoviše, izgleda da veći broj osoba koje su izravno ili neizravno sudjelovale u srebreničkom pokolju pate od teških psihičkih posljedica, sličnim onome što se nakon Drugog svjetskog rata opisivalo kao »partizanski sindrom«. </p>
<p>Stariji Zagrepčani ili Sarajlije sjećaju se neobičnog ponašanja pojedinih pripadnika partizanskih postrojbi na koje su ratne traume i nazočnost tragičnim događajima ostavili teške posljedice. Komunističke vlasti ove su slučajeve brzo zataškale, a na sličan način sada, čini se, reagiraju i vlasti Republike Srpske.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>»Rover« pred slomom</p>
<p>Britanska automobilska kompanija Rover nalazi se pred slomom, a tisućama njenih namještenika prijeti otpuštanje. Na napetoj konferenciji za novinare u četvrtak navečer britanska ministrica za trgovinu i industriju Patricia Hewitt rekla je da se radi o »teškom udarcu za sve radnike i njihove obitelji, dobavljače te širu zajednicu«. Objavljeno je, pa opovrgnuto, da su već pozvani ovrhovoditelji, no firma je očito u dubokoj krizi.</p>
<p>Najave o tome uslijedile su nakon prekida proizvodnje u Roverovoj tvornici Longbridge u srednjoj Engleskoj. Do toga je došlo jer su dobavljači prestali isporučivati automobilske dijelove, zabrinuti za budućnost kompanije koja već dugo loše posluje. Firma je u četvrtak pozvala savjetnike, nakon što su propali razgovori s mogućim kineskim ulagačima. Rover je zadnja preostala velika britanska automobilska firma. No i on bi, nakon dugogodišnjih teškoća, ranijeg neuspjelog braka s BMW-om te propalog partnerstva s Kinezima, sada mogao otići »na bubanj«. U neku ruku, to je udarac britanskom industrijskom ponosu te prestanak automobilske proizvodnje u Longbridegu nakon više od 100 godina. S druge strane, britansko gospodarstvo danas se sve manje oslanja na industrijsku proizvodnju, a sve više na uslužni sektor.</p>
<p>Britanska vlada objavila je da kani pomoći u prekvalificiranju otpuštenih Roverovih radnika. Slom Rovera mogao bi postati i političko pitanje u britanskoj predizbornoj kampanji.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Napokon vjenčanje...</p>
<p>Civilni brak Charlesa i Camille bit će sklopljen u gradskoj vijećnici gradića Windsor blizu Londona, a crkveni obred održat će se u kapeli obližnjeg Windsorskog dvorca</p>
<p>Nakon ljubavne veze koja je s prekidima trajala više od tri desetljeća, britanski prjestolonasljednik princ Charles i njegova pratilja Camilla Parker Bowles ozakonit će u subotu svoj odnos. Poslije civilnog vjenčanja, brak će biti blagoslovljen u anglikanskom crkvenom obredu. Tijekom obreda, Charles i Camilla izgovorit će neobično strogu molitvu pokajanja u kojoj priznaju svoje prošle »grijehe i opačine«. </p>
<p>Civilni brak bit će sklopljen u gradskoj vijećnici gradića Windsora blizu Londona, a crkveni obred održat će se u kapeli obližnjeg Windsorskog dvorca. Za ceremonijal blagoslova Charles i Camilla odbacili su suvremene pokajničke molitve koje u anglikanskoj crkvi moraju pročitati rastavljeni parovi. Umjesto toga, odabrali su vrlo tradicionalnu molitvu koja najjače i najdublje izriče kajanje, riječima: »Priznajemo i kajemo se nad našim mnogim grijesima i opačinama, kojima povremeno sagriješismo vrlo mnogo, mišlju, riječju i djelom protiv tvoje Božanske Svetosti, izazvavši tvoju pravednu srdžbu i gnjev«. Mnogi će protumačiti da se te riječi odnosi na ranije brakove Charlesa i Camille u kojima su oboje bili nevjerni. </p>
<p>Pravo crkveno vjenčanje nije dolazilo u obzir jer je Camilla razvedena, dok je Charles udovac. No, mladenci ne samo odabirom molitvi, već i u drugim pojedinostima slijede tradiciju, pa su zadnju noć prije vjenčanja proveli odvojeno. Planovi za kraljevsko vjenčanje bili su od početka praćeni problemima. Zadnji je iskrsnuo kada je objavljeno da će sahrana Pape biti u petak, na dan kada je trebala biti Charlesova ženidba. Stoga je princ pomakao datum svog vjenčanja na subotu kako bi u petak mogao nazočiti sahrani Pape u Rimu. Ranije je civilni dio vjenčanja morao biti prebačen u obližnju vijećnicu jer se pokazalo da dvorac Windsor nema za to odgovarajuću licencu. No, Kraljica je odbila doći u vijećnicu jer vjerojatno smatra da joj to kao monarhu ne priliči. No biti će nazočna na crkvenom blagoslovu u Windsoru, nakon čega daje i primanje za 800 gostiju. Među gostima su mnoge poznate ličnosti, uključujući i britanskog premijera Tonyja Blaira. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Sumrak na East Riveru</p>
<p>UN-ova je mašinerija spora, neučinkovita, odluke se teško provode, a mirovne misije nižu neuspjehe. Na posljednjem sastanku Opće skupštine prošloga listopada UN se našao pod najsnažnijim pritiskom u 56 godina postojanja da napokon počne ozbiljne reforme. No, i dalje nitko ne zna kako ih provesti</p>
<p>Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan prošloga je tjedna mogao na trenutak odahnuti. Izvješće istražnoga povjerenstva lišilo ga je svake odgovornosti za zloporabe u programu Nafta za hranu, kojim je svrgnutom iračkom diktatoru Saddamu Husseinu omogućeno da novcem za naftu kupuje hranu. No, i bez tog skandala, koji mu je ozbiljno uzdrmao karijeru, Kofi Annan dijeli sudbinu organizacije kojoj je na čelu. Ujedinjene narode trese najsnažnija kriza dosad, a cijeli sustav pati od kronična nedostatka kredibiliteta. UN-ova je mašinerija spora, neučinkovita, odluke se teško provode, a mirovne misije nižu neuspjehe i prepune su skandala. Nakon 56 godina postojanja, na posljednjem sastanku Opće skupštine prošloga listopada, UN se našao pod najsnažnijim pritiskom dosad da napokon počne ozbiljne reforme. No, i dalje nitko ne zna kako ih provesti. </p>
<p>Ujedinjeni narodi najstarija su i najveća međunarodna organizacija kojoj su potrebne reforme kako bi mogla odgovoriti suvremenim izazovima i zadržati, ako ništa drugo, primat u političkom pokroviteljstvu kako bi se održao međunarodno-pravni okvir u globalnim odnosima. </p>
<p>Formalno, UN je već desetljećima u reformama, ali se ništa nije promijenilo. I dalje djeluje prema nedemokratskom principu da o sudbini svih odlučuje samo njih pet. Ima mirovne snage koje su zabilježile više neuspjeha negoli uspjeha, a zemlje koje upravo na East Riveru imaju najveći utjecaj i koriste najefikasnije mehanizme moći, poput SAD-a i Velike Britanije, u pravilu ga ignoriraju kad god procijene da bi reakcija UN-a bila prespora, preblaga ili suprotna njihovim interesima. </p>
<p>Velike zemlje, osobito SAD, živcira to što u Vijeću sigurnosti na svaku odluku veto mogu staviti Rusija ili Kina. Zbog toga zapadne zemlje ignoriraju UN kad je riječ o važnom strateškom interesu (poput Iraka), kad prijete opasnost veta i prespora reakcija (primjerice, napad NATO-a na SRJ). Četiri zemlje - Njemačka, Brazil, Indija i Japan - na listopadskom su zasjedanju pokrenule inicijativu da se stalni sastav Vijeća sigurnosti proširi i na njih. </p>
<p>O potrebi hitne rekonstrukcije tijela koje donosi obvezujuće odluke za sve zemlje članice govore svi, no još nitko nije dao konkretan prijedlog. Iako se svi slažu da su promjene potrebne, dogovor o tome tko će još odlučivati u Vijeću sigurnosti nije lako postići jer su posrijedi jaki interesi najmoćnijih članica. </p>
<p>Njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fisher prošle je godine uoči Opće skupštine i kampanje za proširenje Vijeća sigurnosti ovoga ljeta pokrenuo veliku diplomatsku inicijativu na Srednjem i Dalekom istoku ne bi li Njemačkoj osigurao potporu za ulazak u stalno članstvo Vijeća sigurnosti. Lobiranje za dobivanje stalnoga mjesta u Vijeću sigurnosti u suprotnosti je s namjerama službenoga Bruxellesa da se sve zemlje članice pokušaju dogovoriti o zajedničkom mjestu u Vijeću sigurnosti koje bi predstavljalo svih 25 zemalja. </p>
<p>U vrlo predvidljivoj svađi koja bi mogla potrajati - jer je Kina rezervirana zbog Japana, Rusija i Francuska su suzdržane, a nejasnih su opredjeljenja Argentina, Čile i Meksiko - nitko ne može reći kada će se i kako provesti reforme Vijeća sigurnosti.</p>
<p>UN-ov sustav u političkom je i organizacijskom smislu u dubokoj krizi. Očekuju ga temeljite reforme koje obuhvaćaju i mirovne operacije. UN-ove mirovne operacije, posebice one koje su djelovale pod takozvanim poglavljem 6., koje ne pretpostavlja agresivnu uporabu sile u očuvanju mira, oslanjale su se više na snagu moralnoga uvjeravanja. No, upravo su na tom planu zakazale. U Srebrenici je UN ispisao jednu od najsramotnijih epizoda u povijesti. U Ruandi je, primjerice, uz nazočnost mirovnih snaga pobijeno 800.000 ljudi. </p>
<p>Sve veću »konkurenciju« u mirovnim operacijama UN doživljava od ambicioznoga NATO-a. Operacije toga saveza vode organizirane, obučene i tehnički opremljene države članice, dok se za UN-ove najčešće prijavljuju Bangladeš, Etiopija, Nepal i Gana.</p>
<p>UN se voli pohvaliti da je najuspješnija mirovna misija bila ona u istočnoj Slavoniji, pod nazivom UNTAES, kojom se otuđeni dio Hrvatske integrirao natrag u državni teritorij. No, u prvom mandatu u Hrvatskoj, nakon njihova dolaska, i dalje su se palile kuće, ubijali i protjerivali ljudi. UN-ove mirovnjake trenutačno potresa i skandal zbog seksualnih delikata u Kongu.</p>
<p>U političkom smislu, važan će biti stav službenoga Washingtona, osobito nakon Busheva prijedloga da se na dužnost američkoga veleposlanika pri UN-u imenuje poznati protivnik te organizacije John Bolton. Unatoč katastrofičnim najavama da bi Boltonov odlazak na East River bio najava konačna Busheva obračuna s Ujedinjenim narodima, stvari bi mogle krenuti u posve drugom smjeru. Već je, naime, ustanovljeno kako UN-u ne treba politička rasprava o liberalizmu ili konzervatizmu nego o efikasnosti. SAD je već najavio kako će podržati reformske zahvate poput ukidanja načela da se u komisiju za ljudska prava zemlje uključuju abecednim redom. Tako se u rad uključuju i nedemokratske države koje još uvijek u zatvorima drže političke zatvorenike. Nadalje, SAD-u odgovara UN jer, iako uživa status supersile, SAD ne može biti prisutan u svim dijelovima svijeta. </p>
<p>Ipak, vrlo je upitno hoće li reforme međunarodnoga birokratiziranog mastodonta uspjeti i hoće li biti volje za njihove provedbe. Da su promjene nužne govori i podatak da iz povelje UN-a iz 1945. godine još nije izbrisano spominjanje »neprijateljskih država«, što se odnosi na Njemačku i Japan. Upravo te dvije zemlje kandidiraju se za mjesto u stalnom članstvu Vijeća sigurnosti. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Tsunamiji iz vojnih laboratorija </p>
<p>Ostat će zabilježeno (a to treba dobro zapamtiti) da su vodeće vojne sile svojedobno sebi dale za pravo makar teorijski igrati se Boga... </p>
<p>Nakon dvaju razornih potresa u kratko vrijeme koji su pogodili područje Indonezije (prvi jakosti 9,3 stupnja po Richteru, drugi 8,7), u cijelom Indijskom oceanu zavlada je »tsunami-panika«, odnosno osjećaj da to nisu ni prirodne katastrofe niti nešto nadnaravno, nego da je čovjek na neki način u sve umiješao svoje prste.</p>
<p>Iako su područja pogođena potresom i tsunamijem nastanjena mahom neobrazovanim stanovništvom, među njima ima dosta onih koji su sedamdesetih godina prošloga stoljeća načuli da postoje »oružja sudnjeg dana« koja nisu atomske bombe, ali imaju gotovo jednak učinak. Stručnjaci su ih nazivali geofizičkim i geoprostornim sredstvima za masovno uništavanje. </p>
<p>Suvremeniji izraz za cijeli niz strahota koje je doista smislio čovjek je ekocid. Riječ je o ratovanju promjenom čovjekova okoliša. Dvije tadašnje velike sile SAD i SSSR natjecale su se koja će biti originalnija u nastojanju da potkopa drugu stranu. Istraživanja su vođena s ukupno 19 metoda za promjenu čovjekova okoliša. Tri glavne kategorije bile su promjena atmosfere (uključujući visoku atmosferu i ionosferu), promjene oceana i zemaljskih mora te vodnih sustava povezanih s njima.</p>
<p>Znanstvenici koji su radili za vojsku u SSSR-u i osobito u SAD-u predlagali su da bi se modificiranje kiše ili snijega moglo koristiti u ratu i kao taktičko i kao strateško oružje. U prvom slučaju moglo bi se koristiti kao izravno oružje: pojačavanjem kiše može se ometati kretanje trupa i njihova opskrba. Povećanjem količine snijega zasipavanjem oblaka posebnim kemikalijama u planinskim predjelima moguće je otežati vojni prijevoz i komunikacije. Strateško oružje tog tipa posebno je podmuklo: kiša se modificira tako da se oblaci prvo zasipavaju (kontaminiraju) iznad vlastite zemlje. Tako zasipani oblaci prolaze iznad teritorija susjeda ili udaljenih neprijateljskih država. Obilne kiše stvaraju velike poplave. I obrnuto: razbijanjem kišnih oblaka kod neprijatelja se izaziva suša. </p>
<p>Istraživanja i razvoj provedeni su i u vezi s promjenama žestokih oluja (tornada i orkana). Vojni znanstvenici hladnokrvno su tvrdili da se, primjerice, tornado (s energijom od 50 kilotona TNT-a) može usmjeriti na razaranje protivnikove protuzračne obrane i sustava zapovijedanja. Tornado se sastoji od snažnih kovitlaca zraka u dodiru sa zemljom, a stvara također tuču i munje. Orkani su još razorniji, s nagomilanom energijom koja može odgovarati energiji 1000 megatona TNT-a. Stvaraju se iznad toplih voda i počinju slabiti ubrzo nakon prelaska preko hladne vode ili zemlje. Mogu se upotrijebiti kao oružja ako se utječe na njihovo pojačavanje, slabljenje ili ako se njima upravlja zasipavanjem oblaka. </p>
<p>Američki su znanstvenici proučavali kako bi se orkan mogao iskoristiti protiv neke zemlje s dugom obalnom linijom. Za izazivanje orkana bitno je prenošenje topline mora u atmosferu. Isparavanje velikih količina vode može se posti prekrivanjem vodene površine tankim slojevima tvari kao što je ulje. Ta tehnika, zajedno sa zasipavanjem oblaka mogla bi se teoretski iskoristiti za upravljanje orkanom radi uništavanja jake protivničke obalne obrane.</p>
<p>Vojna istraživanja provođena su i u vezi s promjenama oceana i izazivanja potresa. Središnje mjesto pritom imaju tsunamiji, vrsta vrlo jakih plimnih valova. Često nastaju kad sedimenti i stijene vodoravnog kamenitog sloja površine kontinenta padaju ili klize u oceanske dubine, ili su rezultat potresa. Pokretanjem takvih sedimenata i stijena oslobađaju se goleme količine energije. Takvo pokretanje moglo bi se izazvati i nizom uzastopnih detonacija klasičnim eksplozivom. Druga metoda za izazivanje tako snažnih plimnih valova može biti i korištenje nuklearnih eksplozija ili pod vodom ili duž osnovice velike ploče leda kako bi otklizala u vodu. Ako se postigne da led padne velikom brzinom, to bi moglo izazvati tsunami-valove koji bi nanijeli goleme štete obalnim predjelima a da se sve pripiše prirodnoj sili.</p>
<p>Svjesni da bi njihov »geofizički« i »ekocidni« rat upropastio i cijeli svijet, Amerikanci i Sovjeti su se ipak dogovorili na bilateralnoj razini o zabrani primjene metoda za promjenu čovjekova okoliša u vojne ili bilo kakve druge neprijateljske svrhe. U dogovor je uključen i svaki način mijenjanja (namjernim upravljanjem prirodnim procesima) dinamike, sastava i strukture Zemlje, života na njoj, litosfere, hidrosfere i atmosfere. </p>
<p>Stoga nije vjerojatno da jedina preostala super-sila svijeta ima prste u nedavnom stradanju gotovo 300.000 ljudi u Indijskom oceanu, tim prije što bi onda tsunamijima bila uništena i američka strateška vojna baza Diego Garcia bez koje Amerikanci ne mogu zamisliti bilo kakvu ozbiljniju vojnu intervenciju na Srednjem istoku, u Africi i središnjoj Aziji.</p>
<p>No, ostat će zabilježeno (a to treba dobro zapamtiti) da su si vodeće vojne sile svojedobno dale za pravo da se makar teorijski igraju Boga. U jednom trenutku na strani nekog hladnoratovskog moćnika postojala je politička volja da se u razračunavanju s protivnikom u propast povuku i svi ostali. </p>
<p>Fran Višnar</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="42">
<p>Hrvati čitaju</p>
<p>Raste zanimanje za domaće pisce i terapeutsku priručnu literaturu, ne jenjava potražnja za Coelhom i za majstorima kriminalističkih romana, ali klasika zanima sve manje čitatelja</p>
<p>Svakoga tko kaže da će internet zasjeniti književni tekst, moguće je »pobiti« jednostavnim statističkim podatkom. U zagrebačku je Knjižnicu Medveščak, naime, u jednom danu - 30. ožujka - samo na odjel za odrasle došlo 258 registriranih korisnika, a posuđeno je čak 528 knjiga. Knjižnica nije nikakvo »arhivsko« mjesto gdje se krati vrijeme, nego, očito, živi poput galerije, prodavaonice, kafića... Besplatno korištenje interneta, dječje igraonice, programi za mladež – sve to knjižnicu čini obrazovnim, a ne samo izložbenim mjestom. Iako knjižnice u Hrvatskoj ne zadovoljavaju u svemu propisane standarde (narodna knjižnica trebala bi na svom području, prema zakonu, imati u fondu jednu knjigu po stanovniku), brojke kojima barata knjižničarska struka čine se i prevelikima, s obzirom na podatak da je u našoj zemlji manje od deset posto visokoobrazovanih ljudi. Broj korisnika na nacionalnoj razini uopće ne opada, nego, dapače, raste jer je u posljednjih desetak godina otvoren veliki broj novih knjižnica. Prema podacima Nacionalne i sveučilišne knjižnice, u 2003. godini u svim narodnim knjižnicama u Hrvatskoj, a ima ih 200, bilo je ukupno 550.000 korisnika, slično kao i u prethodnoj. Knjige su uvijek u modi! Broj korisnika je uglavnom isti, no nabava raste - u 2004. godini porasla je, u odnosu prema prethodnoj, za 50.000 svezaka. </p>
<p>Na policama je gomila knjiga, ali što se izdvaja iz ponude? Unatoč različitim štivima i ukusima, top-liste knjižnica uvijek može poslužiti kao najbolji pokazatelj masovnog ukusa.</p>
<p>Epidemija koja trenutačno vlada u svim knjižnicama jest »Da Vincijev kod« Dana Browna. Čak četrdeset rezervacija za tu popularnu knjigu u pojedinim knjižnicama ruši sve rekorde čitanosti, (a i petnaestak primjeraka koliko ih ima pojedina knjižnica više je nego što ih se inače naručuje). »Kada ću više doći na red? Nabavite još knjiga!«, telefonski se ravnateljici Knjižnice Bogdana Ogrizovića, Jasni Kovačević, obratio jedan korisnik. Ravnateljica ističe blagi otpor knjižničara prema razvikanim naslovima, jer veliki hitovi, naručeni u većem broju primjeraka, poput knjige »Mein Kampf«, ostaju poslije u knjižnicama kao »mrtvi fond«. </p>
<p>Velika je potražnja i za knjigama »Madona Inšallah» Miljenka Jergovića, »Osmi povjerenik« Renata Baretića, »Christkind« Borisa Dežulovića, »Brazil u 77 priča« Roberta Pauletića… Fakovci su postigli svoje - znatno je porasla potražnja za domaćom literaturom, a mediji sve više diktiraju i ukus korisnika knjižnica. Televizija je, na žalost, mnogima bolji vodič od knjižničara-informatora. Upravo zato je danas informatoru dodijeljena važnija uloga - utjecati na korisnike, usmjeravati ih na neke druge naslove. »Kada, primjerice, informator preporuči korisniku mistično-religioznu knjigu »Znak i pečat« Grahama Hancocka, poslije se ustanovi da se čitatelju jako svidjela, te se daljnjom preporukom i taj naslov kasnije nađe među najčitanijima«, kaže informatorica Knjižnice Medveščak Mirna Maljenović.</p>
<p>»Knjižničari su uglavnom profesori jezika i književnosti i znaju što je dobra knjiga. Čitatelja nastoje što više odgojiti, a što manje podilaziti njegovu ukusu. Trude se ne uvrštavati u fondove one knjige koje su pune pomodnih prostota ili na neki način degradiraju jezik«, objašnjava ulogu informatora Vesna Mihanović, voditeljica matične službe za knjižnice Splitsko-dalmatinske županije.</p>
<p>Knjižnice su, u skladu s hitovima odnosno s ponudom i potražnjom, zatrpane i izdavačima. Biznis i brzina ponekad ne ostavljaju vremena za provjere. Tako je VBZ prodavao »Atlas svijeta« stranoga autora, na čijoj je karti jugoistočne Europe još uvijek upisano - Krajina. Ravnateljica Knjižnice Bogdana Ogrizovića, Jasna Kovačević, primijetila je na vrijeme pogrešku i, logično, spriječila da atlas dođe do korisnika. </p>
<p>Iako je teško generalizirati ukuse, mogu se izdvojiti neke »opće« promjene u knjižnicama u posljednje vrijeme - spomenuti porast zanimanja za domaće pisce, pad interesa za klasiku (tu je, dakako, veliku ulogu odigralo »kiosk – izdavaštvo«) i veći porast zanimanja za publicistiku, posebice za knjige o globalizaciji. U Knjižnici Bogdana Ogrizovića kao najtraženije knjige navode - »Hijerarhija zavjerenika: komitet 300« Johna Colemana, »Duge sjene: istina, laži i povijest« Erne Paris, a tražena su i književna djela Noam Chomsky i Pascala Brucknera. »Bum« terapeutske priručne literature dogodio se davno i, dakako, još traje, a rezervacije se i dalje bilježe za Coelha. Ne jenjava ni interes za autore krimića kao što su Harlan Coben, Patricia Cornwell, Mary H. Clark i drugi.</p>
<p>Djeca su možda najbolje mjerilo ukusa, jer ona čitaju ono što im se zaista sviđa. Od naših književnika, uz Baloga, Kušana i druge, vrlo su popularni Zoran Pongrašić, Sanja Lovrenčić, Hrvoje Kovačević, Sanja Pilić… Trenutačni dječji hit, kažu nam u u knjižnici Bogdan Ogrizović, jest »Balada o Buginim gaćicama« Tomislava Zagode.</p>
<p>Naše narodne knjižnice dobro funkcioniraju, i to najviše zahvaljujući Ministarstvu kulture koje svake godine financira redovnu nabavu knjižne i neknjižne građe. Ministarstvo godišnje pomaže knjižnicama sa dvadesetak milijuna kuna. Za Knjižnice grada Zagreba izdvaja se 910. 000 kuna. Jednako sredstava trebali bi, prema zakonu, ulagati i lokalni osnivači knjižnica. No oni često zakažu te se knjižnice, iz godine u godinu, »pokrivaju« Ministarstvom, ne iskazujući živim djelovanjem financijski manjak. Lijepo lice – korisnicima, a financije – administraciji! </p>
<p>Lada Žigo</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Papučari stižu prvi</p>
<p>Čim roda osvane seljanima Čigoča je to najpouzdaniji znak da dolaze topliji dani</p>
<p>Rode u hrvatske krajeve stižu na Josipovo, 19. ožujka. Međutim, zbog izrazito duge, hladne i snježne zime, ove su godine kasnile. Prva tri štrka,</p>
<p>kako ih zovu žitelji Lonjskog polja, doletjela su u Čigoč 22. ožujka. Mještani tvrde kako će do kraja travnja stići i ostali mužjaci te sve njihove partnerice. Jer, kod bijelih</p>
<p>roda mužjaci su pravi »papučari«,oni zauzmu svoje staro gnijezdo i urede ga prije nego što im dođe ženka. Prošle tri godine rode su došle puno prije Josipova, jer, sjetimo</p>
<p>se, zime su bile kratke i blage. U svakom slučaju, čim osvane prva roda, to je seljanima najpouzdaniji znak da dolaze topliji dani.</p>
<p>U Posavini je puno roda. No mnogima je poznato da je Čigoč, zbog velikog broja roda, većeg od broja stanovnika, 1994. godine proglašen prvim Europskim selom</p>
<p>roda. U pedesetak gnijezda, u kojima će vrlo brzo zaklepetati i mladi, bit će možda i dvije stotine tih dostojanstvenih, elegantnih i inteligentnih</p>
<p>ptica. Zanimljivo je da su se rode rasporedile po krovovima kuća i gospodarskim zgradama samo u jednom dijelu sela. Zašto je tome tako, a tako je već</p>
<p>stoljećima, nitko ne zna. Najviše je gnijezda u domaćinstvu Zlatka Sučića. Svih sedam već je zauzeto. Fenomen je da jedan štrk gnijezdo gradi na stablu</p>
<p>kruške. Naime, samo crne rode »stanuju« i na drveću, dok se njihove puno poznatije, bijele »kolege «, gnijezde isključivo na krovovima starih posavskih korablji. S</p>
<p>prvim rodama stižu i prvi turisti. Kako govore mještani, za sada je tek nekoliko skupina djece i nešto malo inozemnih i domaćih turista izletnika, u vlastitom aranžmanu</p>
<p>posjetilo selo. A ono se polako budi iz zimskog sna. Predsjednica Turističke družbe Čigoč, Nevenka Rastovac, tek je počela proljetno umivanje stare hiže i dvorišta, gdje</p>
<p>se nalazi informativni punkt za posjetitelje a tako će uskoro biti postavljen i sanitarni čvor. Zvuči pomalo tragikomično, no ljubitelja nedirnute prirodne i kulturne</p>
<p>baštine u Čigoču i ostalim selima Parka prirode Lonjsko polje iz godine u godinu sve je više, a infrastruktura ne prati taj turistički procvat.</p>
<p>U desetak sela Lonjskog polja samo su 34 kreveta u starim hižama, uređenima za prihvat gostiju. Uprava Parka prirode Lonjsko polje nizom mjera i akcija potiče</p>
<p>brže stvaranje ekološki prihvatljive ugostiteljsko-turističke ponude, no, novca za razvoj kontinentalnog turizma nema, pa se tek malen broj poduzetnijih seljaka</p>
<p>odlučio na novu djelatnost. Zanimljivo je da kod turista, posebice inozemnih, slabo »prolaze « kreveti i ugostiteljska ponuda u novogradnjama. Svi se žele</p>
<p>buditi u starim drvenim kućama, uz klepet roda sa krova. Za sada taj jedinstven doživljaj mogu osjetiti samo u obnovljenim objektima obitelji</p>
<p>Rastovac u Čigoču, Nikolić u Lonji i Ravlić u Mužilovčici. Obitelj Sučić gostima nudi i razgled bogate etno zbirke. Sudeći prema poticajima nadležnog ministarstva,</p>
<p>Uprave Parka prirode, lokalne samouprave i kreditima banaka, obnovljenih će kuća biti sve više. Međutim, treba još sanirati glavnu prometnicu, doraditi</p>
<p>infrastrukturu, urediti ulaz u Park prirode, uspostaviti niz atraktivnih sadržaja vezanih uz boravak u netaknutoj prirodi. A za sve ostalo brine se priroda.</p>
<p>Mirjana Gerić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="44">
<p>Bjegunac se nakon »počinka« predao policiji</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Dan nakon što se bjegunac Zdravko I. (45) »zabarikadirao«, u svojem stanu u Vajdinu vijencu 2 u Dugavama, sa svoje troje maloljetne djece i višesatnih pregovora koji su okončani u petak ujutro, policija se i službeno oglasila o samom događaju.</p>
<p>O drami koja se odvijala na prvom katu stambene zgrade u Dugavama novinare je izvijestio donačelnik PU zagrebačke Dubravko Novak, koji je i sam bio u pregovaračkom timu. Novak je kazao da je zagrebački Županijski sud u četvrtak za Zdravkom I. raspisao tjeralicu zbog nasilja u obitelji te su ga policajci u četvrtak poslijepodne locirali u njegovu stanu i sukladno tjeralici došli uhititi. Kad su policajci pozvonili na vrata Zdravko I. ih je zatražio da se legitimiraju službenom značkom preko »špijunke«, što su oni i učinili. No, Zdravko, koji je u to vrijeme bio u stanu s jednim djetetom, policajcima nije htio otvoriti, kazavši da će pucati i sve dignuti u zrak bombom.</p>
<p>Uskoro je stiglo policijsko pojačanje, među kojim i pripadnici Interventne policije te su počeli višesatni pregovori. Kasnije je do stana došlo još dvoje Zdravkove djece koji su od policajaca zahtijevali da uđu u stan, što su im oni i dopustili smatrajući da nema nikakve izravne opasnosti za njih, s obzirom da su provjerama doznali da Zdravko I., inače branitelj iz Domovinskog rata, blefira, odnosno da nije naoružan.</p>
<p>Oko ponoći Zdravko I. je policajcima preko zatvorenih vratiju kazao da je umoran i pospan te da se želi naspavati, pa je pregovarački tim donio odluku prema kojoj je pametnije Zdravka pustiti da se naspava te da će se pregovori nastaviti ujutro, kada bude svježiji. No, cijelo vrijeme od ponoći pa do jutra policajci su osluškivali što se događa u stanu, a za intervenciju su bili pripravni i policajci izvan zgrade.</p>
<p>Ujutro oko 7.30 sati jedan od policajaca iz pregovaračke ekipe ponovno je pozvonio na Zdravkova vrata te ga je on pustio u stan i nakon kraćeg razgovora uspio ga je nagovoriti da se mirno preda. Zdravko I. je zatim priveden u sjedište Kriminalističke policije na obradu, te će nakon nje biti doveden u Istražni odjel zagrebačkog Županijskog suda. Tijekom petka temeljem naloga istog suda pretražen je i stan ne bi li se pronašlo navodno oružje kojim je Zdravko prijetio. Inače, njega se sumnjiči za psihičko i fizičko maltretiranje supruge s kojom ne živi zajedno već nekoliko mjeseci. Troje, pak, djece kako doznajemo živi s njim u stanu u Dugavama. </p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Mopedisti poginuli u sudarima s kamionima </p>
<p>ŠIBENIK</p>
<p> – Damir Stošić (35) i Ivica Maretić (22) preminuli su uslijed zadobivenih ozljeda u prometnim nesrećama koje su se dogodile u četvrtak na području Šibenika odnosno Vodica. </p>
<p>Na raskrižju Bilice-Dubrava u predgrađu Šibenika nastradao je oko 15.20 sati Damir Stošić kad je u nepreglednom zavoju upravljajući mopedom pokušao nepropisno preteći kamion. Prednjim dijelom mopeda udario je u nadolazeći kamion s prikolicom kojim je iz suprotnog smjera upravljao 41-godišnji A.D. iz Metkovića. Od siline udarca Stošić je pao s mopeda i potom na kolnik. Iako je teško ozlijeđenom vozaču koji je mopedom upravljao sa zaštitnom kacige ukazana hitna liječnička pomoć u šibenskoj Općoj bolnici, Stošić je preminuo oko 16.15 sati. </p>
<p>Druga prometna nesreća s tragičnim ishodom u kojoj je život izgubio mladić Ivica Maretić dogodila se oko 21.30 sati u Vodicama u Ulici Ante Lasana Kabalera. Upravljajući teretnim vozilom J.M. iz Vodica dolaskom na raskrižje s Ulicom Stablinac i skretanja, vozač nije propustio motocikl kojim se iz suprotnog smjera kretao 22-godišnji Ivica Maretić. Od siline udarca motocikl je zajedno s vozačem odletio na zadnji dio parkiranog vozila. Iako je imao zaštitnu kacigu ona mu nije uspjela spasiti život jer je Ivica Maretić na putu do bolnice preminuo u vozilu hitne pomoći. Materijalnu štetu pretrpio je i vlasnik još jednog parkiranog vozila a oštećen je i rasvjetni stup. Protiv vozača kamiona bit će podnijeta kaznena prijava. </p>
<p>Voditelj Odsjeka za sigurnost cestovnog prometa PU šibensko-kninske Edi Pervan naglasio je važnost poštivanja prometnih propisa. »I ovi su nas nesretni događaji ponovno upozorili na važnost poštivanja brzine kretanja i strpljena tijekom vožnje. To se posebno odnosi na vozače mopeda i motocikala kojih je s dolaskom toplijih dana na prometnicama sve više«, kaže Pervan. Stanica za tehničke preglede vozila bit će uskoro osposobljena pa će policija moći, napominje Pervan, provjeravati skidaju li vozači blokade s mopeda. »To vlasnici mopeda vrlo često rade pa umjesto 50, mogu razviti maksimalnu <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> od 70 kilometara na sat. Ukoliko utvrdimo da je blokada skinuta odmah ćemo mopede isključiti iz prometa«, kaže Pervan. </p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Priznao zadovoljavanje pohote pred djevojčicom</p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> – Muškarac s ivanečkog područja dobio je tri mjeseca uvjetnog zatvora zbog zadovoljenja pohote pred maloljetnicom. Kazna se neće izvršiti ako optuženi u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. On je prije godinu dana u Stažnjevcu pred šesnaestogodišnjakinjom spustio hlače i gaće te počeo masturbirati, doviknuvši joj: »Ej, mala«.</p>
<p>Muškarac je priznao djelo, rekavši da se vozio u automobilu kad je primijetio mladu djevojku sitnije građe. Automobil je zaustavio na dijelu ceste gdje nije bilo kuća, izašao je van i počeo masturbirati, a to se moglo jasno vidjeti ako je netko prolazio. Djevojku koja mu je prilazila dozvao je samo zato da bi na sebe skrenuo pozornost i nije namjeravao s njom ostvariti nikakav fizički kontakt. Djevojka nije ništa odgovorila, samo je prošla kraj njega. I prije tog događaja je u nazočnosti ženskih osoba znao učiniti istu stvar, jer u trenutku kad bi mu došla želja da to učini, on bi jednostavno i učinio. Nije znao da je to zakonski zabranjeno, a nakon ovog događaja to nikad više nije ponovio niti će to ikad više činiti. </p>
<p>Optuženoga je u tijeku postupka vještačio i psihijatar, koji je utvrdio da je muškarac vrlo nesiguran i duboko frustriran te da je bio i ostao neuspješan u seksualnim i aseksualnim kontaktima sa ženama. Njegove sposobnosti da upravlja svojim postupcima kritične zgode bile su osrednje smanjene, ali je znao što radi. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Navodi su izvučeni iz konteksta, a intervju nije autoriziran</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Na zagrebačkom Općinskom sudu u petak je nastavljeno suđenje književnici Luciji Stamać optuženoj da je oklevetala Vlatku Pokos.</p>
<p> Stamać je ponovo izjavila da se ne osjeća krivom te je ostala kod obrane iznesene u ožujku prošle godine. Podsjetimo, Pokos je tužbu podigla zbog intervjua književnice Stamać u Jutarnjem listu pod naslovom »Skidanje je pošten način zarade za ženu«, u kojem je navela: »Žene koje su u ovoj zemlji neosporne ili su cajke ili prostitutke, skupe kurtizane. A ja budući da nisam ni Severina niti Vlatka Pokos, više sam nego sretna zbog te pažnje«. Budući se na raspravi ponovo nije pojavila pozvana svjedokinja Pavica Knežević, novinarka Jutarnjeg lista, tužiteljica je zatražila da se odustane od njenog saslušavanja.</p>
<p> »Okrivljena je u obrani istaknula kako nije izrekla navode iz tužbe, već da su navodi izvađeni iz konteksta te da nije autorizirala sporni intervju«, rekao je branitelj optužene, inzistirajući da se svjedokinja ipak sasluša što je sud i prihvatio. </p>
<p>Martina Smoljanec</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Stradao pod prikolicom</p>
<p>Podlegavši ozljedama koje je zadobio u teškoj prometnoj nesreći u četvrtak u 16 sati, četrdesetogodišnji Velimir Lasić iz Piškorevaca preminuo je oko 20 sati u osječkoj Kliničkoj bolnici. Prema policijskom izvješću, do nesreće je došlo kada se Velimir Lasić na križanju Gupčeve i Ulice Augusta Šenoe vozio u prikolici ručne izdare koja je bila priključena za neregistrirani traktor marke »mtz« kojim je upravljao Ivan I. (54) iz Piškorevaca. Traktorist je skrenuo je iz Gupčeve u Ulicu Augusta Šanoe, a prilikom skretanja, Velimir Lasić, koji je stajao u prikolici, izgubio je ravnotežu i pao na kolnik, ravno pod kotače prikolice koja je potom prešla preko njega. [M.S.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="49">
<p>Previše trošite na mirovine i zdravstvo</p>
<p>Hrvatska je, prema podacima Ministarstva financija, prošlu godinu zaključila s deficitom opće države od 4,9 posto BDP-a, što je više od stand-by aranžmanom planiranih 4,5 posto BDP-a. K tomu, udjel vanjskoga duga u BDP-u i lani je nastavio rasti. Pa ipak, čini se da u Međunarodnom monetarnom fondu nisu zabrinuti. O tome zašto je tako, kao i o potezima koji u sljedećem razdoblju stoje pred Vladom, razgovaramo s voditeljem Ureda MMF-a u Hrvatskoj Athanasiosom Vamvakidisom.</p>
<p>• Ministarstvo financija je potvrdilo da je deficit opće države lani bio veći od prvotno planiranog. Kakve će to imati posljedice na daljnju provedbu aranžmana?</p>
<p>- Iako je deficit u prošloj godini bio veći od plana, fiskalna se politika kretala u dobrom pravcu. Ovdje treba uzeti u obzir da je 2003. Hrvatska zaključila s fiskalnim deficitom od 6,3 posto BDP-a, što je vrlo visoko i neodrživo. Stoga je očito da je tijekom prošle godine napravljen veliki korak na planu fiskalne prilagodbe.Otprilike polovica prekoračenog iznosa proračunskog deficita posljedica je kašnjenja uplate dijela dividende T-HT-a u državni proračun, kao i kašnjenja s uplatom prihoda od treće GSM mreže, pa nas to ne zabrinjava. Veću zabrinutost izaziva slabija naplata proračunskih prihoda od očekivane.</p>
<p>• Je li u takvim uvjetima i dalje ostvariv cilj da se manjak opće države u ovoj godini smanji na 3,7 posto BDP-a?</p>
<p>- Definitivno jest, iako se suočava s nekoliko rizika. To se, prije svega, odnosi na opasnost od nastavka prošlogodišnjeg trenda slabijeg punjenja proračuna. Drugi je rizik velika potrošnja za mirovine, budući da se ovogodišnji proračun temelji na pretpostavci da će se formula za usklađivanje mirovina promijeniti. Treći rizik proizlazi iz zdravstvenog sektora, u kojem raste potrošnja.</p>
<p>• Jeste li zabrinuti zbog rasta vanjskoga duga u prošloj godini, s obzirom da je njegova stabilizacija ključni dio stand-by aranžmana?</p>
<p>- Kretanje vanjskoga duga zemlje u prošloj godini dokazuje da stand-by aranžman funkcionira. Točno je da je inozemni dug lani porastao, ali činjenica je da je taj rast znatno manji nego u 2003. Naime, hrvatski je vanjski dug 2003. porastao za čak 15 postotnih bodova BDP-a, što je posve neodrživo na dulje staze.</p>
<p> S druge strane, od kolovoza prošle godine, kada je Odbor izvršnih direktora Fonda odobrio novi stand-by aranžman s Hrvatskom, pa do kraja siječnja ove godine, vanjski je dug porastao za manje od dva posto BDP-a, mjereno u stalnom tečaju.S druge strane, činjenica da vanjski dug i dalje raste upućuje na potrebu nastavka fiskalne konsolidacije.</p>
<p>• Stalno naglašavate potrebu promjene formule za usklađivanje mirovina, no to se još nije dogodilo?</p>
<p>- Izdaci za mirovine u Hrvatskoj su jako visoki i neodrživi na duge staze. Hrvatska za mirovine izdvaja 14 posto BDP-a, dok je u EU prosjek ispod 10 posto. Ne želim time reći da su hrvatske mirovine visoke, već da je u Hrvatskoj velik broj umirovljenika, što jako opterećuje proračun. Nastave li se mirovine usklađivati s nominalnim rastom plaća - što je model koji ne postoji ni u jednoj drugoj europskoj zemlji - taj će jaz i dalje rasti.</p>
<p>K tome, proračun za ovu godinu - za koji su u Hrvatskom saboru glasovali i predstavnici HSU-a - temelji se na pretpostavci da će se promijeniti formula za usklađivanje mirovina, a to se još nije dogodilo. Bez prelaska na tzv. švicarsku formulu, koja podrazumijeva usklađivanje rasta mirovina kako s rastom plaća, tako i s rastom troškova života, teško će biti ostvariti planirani deficit opće države od 3,7 posto BDP-a. Hrvatske su vlasti promjenu formule za usklađivanje mirovina u pismu namjere Fondu najavile još za srpanj prošle godine, no nisu u tome uspjele. Shvaćamo da je to politički osjetljivo pitanje, ali da je to tada učinjeno, Hrvatska bi u 2004. imala mnogo niži deficit.</p>
<p>• Kakvu tehničku pomoć MMF namjerava pružiti vlastima pri ubiranju trošarina i kada će biti gotovo najavljeno izvješće o tome?</p>
<p>- Radi se o tehničkoj pomoći kakvu pružamo i cijelom nizu drugih zemalja. Tim naših stručnjaka, koji će ispitati način naplate PDV-a i trošarina, došao je u srijedu, nakon čega će sastaviti listu prijedloga za unaprjeđenje rada Porezne i Carinske uprave. Preliminarne prijedloge naši će stručnjaci dati za najviše dva tjedna, a njihovo se konačno izvješće može očekivati za dva mjeseca. Ipak, treba naglasiti da će uspjeh njihova rada ovisiti o implementaciji prijedloga, što je posao Porezne i Carinske uprave. Moram reći i da je teško očekivati prve konkretne učinke već u ovoj godini.</p>
<p>• Je li točno da ste tražili rebalans ovogodišnjeg proračuna?</p>
<p>- Nije. Razgovarali smo o mogućnosti uvođenja pojedinih dodatnih mjera, bude li za njima potrebe, no o tome će se razgovarati tek kada u Hrvatsku ponovno dođe Misija MMF-a, najvjerojatnije u drugoj polovici svibnja, nakon što budu poznati podaci o proračunu u prvih nekoliko mjeseci ove godine.</p>
<p>• Hoće li tada Misija zaključiti prvo izvješće o dosadašnjoj provedbi aranžmana?</p>
<p>- Razmotrit ćemo poteze koje su fiskalne vlasti poduzele u prvoj polovici godine. Zaključimo li da će politika koja se vodi rezultirati ispunjenjem ciljeva iz stand-by aranžmana, predložit ćemo da se zaključi prvo izvješće o njegovoj provedbi. Sve, dakle, ovisi o politici koju će voditi vlast.</p>
<p>Zadovoljni provedbom aranžmana</p>
<p>• Čini se da je Fond zadovoljan dosadašnjom provedbom aranžmana?</p>
<p>- Uglavnom smo zadovoljni. Politika se kreće u dobrom pravcu, no u nekim je područjima potrebno ostvariti dodatne napore. To se posebno odnosi na rezanje izdataka zdravstvenog sustava, u kojem troškovi stalno rastu, kao i na segment potrošnje za mirovine. Također, potrebno je ubrzati privatizaciju, koja je lani bila vrlo spora, što bi otvorilo prostor za razvoj privatnog sektora i smanjilo pritisak na proračun, te dodatno usporilo rast vanjskoga duga.</p>
<p>Moram reći i da bi pogrešno bilo promatrati provedbu stand-by aranžmana samo kroz prizmu ostvarenja fiskalnog deficita, jer taj program sadržava cijeli niz kontrolnih točaka u raznim područjima i sve se, osim visine fiskalnog deficita i akumulacije dospjelih neplaćenih potraživanja u zdravstvu, te privatizacije, ostvaruju prema planu.</p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Opasna zaduženost države </p>
<p>POREČ</p>
<p> – Mirovinski fondovi postali su najveći institucionalni ulagač u Hrvatskoj s imovinom od 8,4 milijardi kuna, rekao je ravnatelj Hagene Dragan Kovačević u petak, drugog dana konferencije »Suvremena financijska praksa u Hrvatskoj«, koja se održava u Poreču u organizaciji tvrtke Infoarena.</p>
<p>Kovačević je konstatirao kako je mirovinska reforma prvi projekt od javno privatnog interesa u Hrvatskoj, te procjenjuje da će u Hrvatskoj ostati četiri postojeća obvezna mirovinska fonda. Istaknuo je da je već milijarda eura državnog duga u portfelju mirovinskih fondova, te da je inozemni dug dosegnuo 30 milijardi dolara. </p>
<p>U tom kontekstu Kovačević postavlja pitanje, gdje je granica zaduženosti države, te upozorava na mogućnost da država, dosegne li primjerice inozemni dug 40 milijardi dolara, ne bude u mogućnosti vraćati dugove. Tada će, kaže, mirovinski fondovi prvi stradati, što se već i događalo u pojedinim zemljama. On napominje da bi trebalo izraditi analizu krajnjih mogućnosti zaduženosti države u zemlji, a govoreći o strukturi ulaganja najavio je izmjene ulagačke politike fondova. Naime, uz postojeću strukturu ulaganja, gdje glavninu portfelja čine državne obveznice, upitan je smisao mirovinske reforme. Uz visoku razinu zaduženosti, kazao je Kovačević, ulaganja u državne obveznice sada možda predstavljaju najveći rizik, a sigurnija su ulaganja recimo u Inu ili Hrvatske šume. </p>
<p>Fondovi su samo četiri posto svoje imovine uložili u domaće dionice. Kovačević upozorava, da uprave poduzeća iz JDD burzovne kotacije ne žele uvrštenje u prvu kotaciju hrvatskih burzi i time sprječavaju fondove da investiraju u njihove dionice. On drži da investicijske mogućnosti hrvatske fondovske industrije nisu dovoljno iskorištene. </p>
<p>»Dok 52 posto imovine u Hrvatskoj nije privatizirano, mi tražimo strateške partnere za pojedine tvrtke. Ako je prodaja Sunčanog Hvara luksemburškom Orcu cijena za hrvatski ulazak u EU, onda to još ima smisla«, rekao je Kovačević.</p>
<p>Ravnatelj Hagene smatra da i u Hrvatskoj ima dovoljno kapitala. Depoziti u bankama, primjerice, iznose 120 milijardi kuna. Napominje da bi u daljnjoj privatizaciji Ine trebali sudjelovati i mirovinski fondovi, a zauzeo se i za privatizaciju Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke. Croatiju bi, kaže Kovačević, trebalo privatizirati tako da se dionice prodaju građanima, fondovima i Crkvi. [Darko Markušić]</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Česi će spaliti višak žitarica</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Problem s viškovima žitarica potresa cijelu Europu, a u Češkoj će ga pokušati riješiti elektrane. Kako pišu Hospodarske noviny, najveće češko energetsko poduzeće ČEZ otkupit će od seljaka tisuće tona žitarica i iskoristiti ih kao gorivo u svojim pećima. To originalno rješenje ima dvostruki efekt: poljoprivrednicima će pomoći da se riješe prekomjernih zaliha koje se vrlo teško prodaju jer u cijeloj Europi postoji višak prošlogodišnjeg uroda žitarica, a ČEZ će dobiti relativno jeftino gorivo. Naime, zbog natprosječnog uroda i velikih viškova cijena žitarica je pala te ČEZ smatra povoljnim kupovanje tih viškova po tržišnim cijenama. No glasnogovornik ČEZ Ladislav Križ oprezno je izjavio: »Odluka još nije donesena. Moramo još dobiti odgovarajuće dozvole, a prosuđujemo i etičku stranu takvog koraka.«</p>
<p>S takvim bi se rješenjem složili i češki seljaci i njihove profesionalne organizacije. Čelnik poljoprivrednog saveza Miroslav Jirovsky tvrdi da bi se na taj način iskoristile žitarice lošije kvalitete, poljoprivrednici bi dobili barem neku novčanu naknadu i ujedno bi ispraznili skladišta za novu žetvu.</p>
<p>U usporedbi s prošlom godinom cijena kvalitetnih žitarica pala je sa 4500 na 2700 kruna (sa 1300 na 650 kuna) za tonu. Spaljivanje žitarica pozdravila bi i država jer prema pravilima Europske unije mora svu ponuđenu prehrambenu pšenicu otkupiti za 3100 kruna, a prošlogodišnji je urod bio iznimno velik pa država ima velikih teškoća oko uskladištenja žitarica. Procjenjuje se da će u skladištima i silosima u vrijeme žetve ostati još oko 1,5 milijuna tona žitarica od lani.</p>
<p>Sličan problem s viškovima žitarica ima i Slovačka pa predsjednik slovačke poljoprivredne i prehrambene komore Ivan Oravec ne isključuje preuzimanje rješenja sličnog češkome. »Takvo korištenje žitarica je, doduše, s ljudskog stajališta neetično, ali s ekonomskog razumljivo«, rekao je Oravec, naglasivši da postoje i drugi načini iskorištavanja viška žitarica. »Primjerice za proizvodnju alkohola«, izjavio je Oravec.</p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Bruto premija hrvatskih osiguravatelja lani 6,6 milijardi kuna</p>
<p>ROVINJ</p>
<p> - Hrvatski su osiguravatelji lani ostvarili ukupnu bruto premiju od 6,62 milijarde kuna, 9,24 posto više nego u 2003., najnoviji su nerevidirani podaci koje je direktor Direkcije za nadzor osiguravajućih društava Ivan Vrljić iznio u petak, završnog dana dvodnevne financijske konferencije »Razvoj hrvatskog financijskog tržišta u uvjetima približavanja Europskoj uniji«, u organizaciji tvrtke TEB Poslovno savjetovanje.</p>
<p>Ukupna premija u neživotnim osiguranjima, u kojima gotovo 45 posto čine osiguranja od automobilske odgovornosti i kasko, porasla je za oko sedam posto, na 5,05 milijardi kuna. Rast u životnim osiguranjima premašio je 15,5 posto i dosegnuo 1,56 milijardi kuna ili 23,6 posto ukupne premije hrvatskih osiguravatelja, kazao je Vrljić. S današnje razine od oko 900 milijuna eura, ukupna premija hrvatskih osiguravatelja, očekuje Vrljić, trebala bi u 2006. premašiti milijardu eura, dok je, primjerice, 12 slovenskih osiguravatelja lani ostvarilo premiju veću od 1,2 milijarde eura.</p>
<p>Ipak, kazao je Vrljić, premija osiguranja u Hrvatskoj na razini je 3,3 posto BDP-a, jednako kao i u deset novih članica EU, ali i iznad 2,6 posto prosjeka ostalih zemalja kandidatkinja za članstvo u EU. Premija osiguranja po stanovniku u Hrvatskoj iznosi 170 eura, u novim članicama EU 202 eura, a u zemljama kandidatkinjama 61 euro. Iako je to znatno ispod EU razine od više od 2000 eura po stanovniku, Vrljić je ocijenio da ovi podaci govore o značajnoj razvijenosti hrvatskog sektora osiguranja.</p>
<p>Ukupna aktiva sva 24 osiguravatelja lani je premašila 13 milijardi kuna, a ostvarili su ukupnu dobit od oko 270 milijuna kuna, dodao je Vrljić. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Prepolovljena dobit Badela 1862</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Badel 1862, proizvođač alkoholnih i bezalkoholnih pića u prošloj je godini neznatno (0,57 posto) povećao ukupni prihod na 323,71 milijun kuna, dok je ostvarena neto dobit u usporedbi s 2003. gotovo prepolovljena i iznosi 1,78 milijuna kuna. Više od 70 posto ukupnih prihoda (ukupno 228,95 milijuna kuna) Badel je lani ostvario na domaćem tržištu, s tim da njihov rast u prošloj godini iznosi tek 0,27 posto. Istodobno, prihodi od prodaje na inozemnim tržištima su smanjeni za 5,58 posto i iznose 50,95 milijuna kuna. [N. M.]</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Prosječna neto plaća po satu u siječnju 24,43 kune</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu zaposlenih u pravnim osobama u Hrvatskoj za siječanj iznosila je 24,43 kune, 6,6 posto više u odnosu na prosinac i na lanjski siječanj, objavio je Državni zavod za statistiku. Najbolje je plaćen bio sat rada u zračnom prijevozu (44,42 kune), u osiguranju i mirovinskim fondovima (36,98 kuna) te u financijskom posredovanju (35,53 kune), a najslabije u štavljenju i obradi kože (12,84 kune) te proizvodnji odjeće (13,22 kune). Prosječna bruto plaća po satu za siječanj iznosila je 34,63 kune, 6,4 posto više nego u prosincu, te 5,9 posto nego u siječnju 2004. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="55">
<p>Želi li BiH izgurati Inu sa svog tržišta</p>
<p>U pozadini je, kažu stručnjaci, želja Vijeća ministara BiH da olakša poslovanje zastarjeloj rafineriji u Bosanskom Brodu</p>
<p>Ako se ostvare najave da će BiH, unatoč Ugovoru o slobodnoj trgovini, uvesti carine na više proizvoda, među njima i naftne derivate, to bi Ini stvorilo velike probleme jer je lani izvoz u BiH činio čak 35 posto njihova ukupnog izvoza, doznaje Vjesnik u Ini.</p>
<p>Prema neslužbenim informacijama, Ina u BiH godišnje izveze 600.000 do 700.000 tona naftnih derivata čijom prodajom pokriva više od polovice potreba tržišta BiH. Zato bi eventualno uvođenje carina jako pogodilo Inu i pogoršalo njezine financijske rezultate, kažu u hrvatskoj naftnoj kompaniji.</p>
<p>Naime, uvođenje carina na uvoz naftnih derivata smanjilo bi konkurentnost njihovih proizvoda, što bi sigurno utjecalo na smanjivanje Inina udjela na tom tržištu. Zato u Ini smatraju kako treba poduzeti sve da se izbjegne uvođenje carina na naftne derivate izvezene u BiH.</p>
<p>U pozadini najave o uvođenju carina na Inine derivate vjerojatno je želja Vijeća ministara BiH da olakša poslovanje zastarjeloj i u ratu znatno oštećenoj rafineriji u Bosanskom Brodu, komentiraju hrvatski stručnjaci. Ta posljednjih godina dijelom obnovljena rafinerija vrlo teško plasira svoja nedovoljno kvalitetna goriva na tamošnje tržište pa nešto bolje prodaju jedino »crne«, najmanje kvalitetne derivate. </p>
<p>Ako se ostvare neslužbene najave da će BiH uvesti carine na uvoz naftnih derivata, to će biti njihov treći pokušaj da bar dijelom izguraju Inu s tamošnjeg tržišta kako bi olakšali poslovanje rafineriji u Bosanskom Brodu, kažu hrvatski stručnjaci. </p>
<p>Prema njihovim riječima, prvi pokušaj bilo je određivanje vrlo malog broja graničnih prijelaza za uvoz naftnih derivata nakon određivanja koridora za kretanje autocisterni s gorivom po Hrvatskoj, čime se hrvatskim tvrtkama htjelo otežati transport derivata i tako umanjiti njihovu konkurentnost.</p>
<p>Drugi put su to pokušali prije nekoliko godina kada su odredili da svi uvezeni naftni derivati moraju poštivati najstrože europske standarde kvalitete goriva. Međutim, ta odluka vrijedila je samo za uvezene derivate (uglavnom Inine), a ne za goriva proizvedena u BiH. Pritom su vjerojatno računali da Ina u svojim također zastarjelim rafinerijama neće moći osigurati dovoljno goriva europske kvalitete. Međutim, i tu su se preračunali, jer je Ina zahvaljujući ranijim ulaganjima u postrojenja uspjela osigurati dovoljno naftnih derivata odgovarajuće kvalitete.</p>
<p>Tako nijedan od dosadašnjih pokušaja nije uspio što pokazuju i podaci da je Ina uz domaće tvrtke i dalje glavni opskrbljivač tržišta BiH preko svoje mreže benzinskih postaja i crpki drugih tvrtki koje gorivo u veleprodaji kupuju od Ine. </p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Identificirana tijela deset branitelja i civila poginulih u Domovinskom ratu.</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku na Šalati u petak su DNK metodom identificirani posmrtni ostatci deset hrvatskih branitelja i civila poginulih u Domovinskom ratu. Kako je rečeno na Zavodu, sedam ih je ekshumirano iz masovnih i pojedinačnih grobnica u Vukovarsko-srijemskoj i troje u Osječko-baranjskoj županiji.</p>
<p> Potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor izjavila je novinarima da je od deset identificiranih tijela njih devet bilo na popisu zatočenih i nestalih a za jednog branitelja se od prije znalo da je poginuo. Dodala je da su među identificiranima tri osobe pronađene u najvećoj masovnoj grobnici na vukovarskom Novom groblju na kojem je pronađeno 938 posmrtnih ostataka. Dvije identificirane osobe pronađene su na području masovne grobnice na Ovčari iz koje je do sada identificirano 188 osoba od ukupno 200 koliko je tijela u grobnici otkriveno. </p>
<p>Nakon ove identifikacije, na popisu zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i civila je 1159 osoba, rekla je Kosor, napominjući kako su se i u petak obitelji koje od 1991. tragaju za svojim najmilijima suočile s potresnom istinom. </p>
<p>Novinari su iskoristili priliku da bi ministricu pitali za komentar prijetnji smrću koje joj je ovih dana odaslao branitelj obolio od PTSP-a. Kosor to nije htjela komentirati kratko rekavši kako nije primjereno da o tome govori na identifikaciji. [M. R.]</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Broj ruskih turista mogao bi se prepoloviti</p>
<p>Malta je nakon uvođenja viza registrirala manjak ruskih turista od čak 400 posto</p>
<p>Uvođenje viza koje je Rusima predložila hrvatska strana moglo bi biti pogubno za dolazak ruskih turista na našu obalu. Države koje su nedavno ušle u Europsku uniju imale su loše iskustvo kada su posegnule za tim receptom. Posjeta Rusa pala im je i do 50 posto u odnosu na dotadašnju. </p>
<p>Budući da je očekivala kako će pregovori o pristupanju Europskoj uniji početi u ožujku, hrvatska vlast predlaže ruskoj uvođenje viza. To je jedan od uvjeta ulaska u cijenjeno europsko društvo. Pregovori s EU-om odgođeni su, ali ne i konzultacije hrvatske i ruske strane o uvođenju viza. </p>
<p>Nakon što su Rusima uveli vize, države poput Mađarske, Cipra, Češke ili Bugarske imale su pad posjete iz te mnogoljudne zemlje i 50 posto u odnosu na ranije statistike. Malta je nakon uvođenja viza registrirala manjak ruskih turista od čak 400 posto. </p>
<p>Prvi su reagirali Česi dopustivši Rusima bezvizni ulazak u Češku ako se radi o turističkim putovanjima. </p>
<p>Sličan liberalni režim sada imaju Hrvatska i Rusija. Rusi, naime, mogu u Hrvatsku na temelju turističkog (hotelskog) vaučera. I obratno, hrvatski građanin, kaže Mladen Falkoni, direktor predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Moskvi, može u Rusiju također bez vize ako posjeduje aranžmanski vaučer. Pojednostavljena ulazna procedura razlogom je što iz godine u godinu raste broj ruskih turista na našoj obali. Lani smo ih registrirali oko 70 tisuća, 22 posto više nego godinu ranije. Podsjećamo, najčešće nas bira tek formirajući ruski srednji sloj. Tamošnjim bogatašima Hrvatska nije zanimljiva zbog loše izvanpansionske ponude. Stasajuća srednja klasa, s druge strane, iz Hrvatske odnosi pozitivne impresije. </p>
<p>»Čak i najava uvođenja viza usporila je buking prema Hrvatskoj. Takva je informacija izazvala pomutnju i zabrinutost među turoperatorima, te su neki od njih odgodili potpisivanje ugovora za čartere ili pripremaju varijantu ozbiljnog skraćivanja programa letenja prema jadranskim destinacijama. Mislim da hrvatske vlasti trebaju oprezno prići ovome problemu«, predlaže Falkoni.</p>
<p>Ove godine vjerojatno neće doći do uvođenja viza, do sljedeće bi trebalo naći soluciju koja će zadovoljiti sve tri strane - i EU i Rusiju, ali i Hrvatsku. Naime, ako bismo mi Rusima uveli vize, isti bi se postupak primjenjivao i prilikom ulaska hrvatskih građana u Rusiju. </p>
<p>Nakon godina izolacije, Rusima je dugo trebalo da postignu punu slobodu i demokraciju u putovanjima po svijetu. Imaju ozbiljan otklon prema državama koje im za turistička putovanja uvode vize. Najviše, naravno, putuju prema destinacijama koje taj dokument ne traže. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Sessa, Rigljan i Konjić kandidati za DSV</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U srpnju prestaje mandat članovima Državnog sudbenog vijeća (DSV) i već je pokrenuta procedura izbora novog saziva. Predsjednik Vrhovnog suda Ivica Crnić zatražio je od sudova svih razina da predlože kandidate za izbor sudaca. Doznaje se da je zagrebački Županijski sud, između šest kandidata, za članove DSV-a predložio suce Đuru Sessu, Zdenka Konjića i Mirjanu Rigljan, a iz Općinskog suda u Zagrebu predloženi su Marijan Vugić, Marija Zrilić i Dražen Jakovina. Na temelju prikupljenih kandidatura, Vrhovni sud, odnosno njegova Opća sjednica, uz sudjelovanje predstavnika svih najviših, te županijskih sudova, sastavlja listu kandidata za članove DSV-a i dostavlja je saborskom Odboru za pravosuđe. Na toj listi mora biti osigurana zastupljenost sudaca iz sudova različite vrste. </p>
<p>Članove DSV-a bira Hrvatski sabor, a kandidata mora biti trostruko više od broja izabranih, što znači 33. Naime, i novi saziv DSV-a imat će 11 članova. No, prema predloženim zakonskim izmjenama, u DSV-u će biti devet sudaca, umjesto dosadašnjih sedam, a iz redova odvjetnika i sveučilišnih profesora, birat će se po jedan član, umjesto sadašnja dva. </p>
<p>Procedura predlaganja članova DSV-a mora se provesti i među odvjetnicima i sveučilišnim profesorima, a to provode Hrvatska odvjetnička komora (HOK), odnosno sjednica dekana pravnih fakulteta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. HOK će svoje kandidate predložiti do lipnja. </p>
<p>Novi saziv DSV-a radit će na nešto drukčiji način nego do sada. Naime, predlaže se da će stegovne postupke protiv sudaca DSV voditi u vijećima po tri člana, a ne više u cijelom sastavu, što bi trebalo povećati efikasnost. Novost je i da bi ti postupci ubuduće bili tajni, te ih novinari ne bi mogli pratiti, nego bi o ishodu bili upoznati putem šturih priopćenja. </p>
<p>No, ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt nedavno je rekla da to nije konačan prijedlog, pa mogućnost da ostane sadašnje rješenje s javnim sjednicama DSV-a, nije posve odbačena. [Biljana Bašić]</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Smjena državnog tajnika nema veze s blokadom cesta</p>
<p>Neozbiljno je smjenu državnog tajnika Josipa Bartolčića, kojeg je u četvrtak smijenila Vlada, povezivati s blokadom cesta, rekao je u petak na konferenciji za novinare Vladimir Novotny, predsjednik Kluba osnivača Nezavisnih hrvatskih seljaka (NHS). Dodao je da nezadovoljni seljaci, među kojima i predstavnici Čeha, Slovaka i Srba, nisu ni od koga, osim od MUP-a da oslobode jedan prometni trak, dobivali naputke za blokadu ceste Pakrac-Daruvar u Dežanovcu. Nitko od Vlade nije se tamo ni pojavio, kaže Novotny. Prema njegovim riječima, iza smjene državnog tajnika stoji kadrovska politika HDZ-a, jer je se Bartolčić bio kandidat za župana, odnosno tajni dogovor HSS-ova župana Damira Bajsa i Gorana Jandrokovića, čelnika HDZ-a. Predsjednik NHS-a Mato Mlinarić rekao je kako zabrinjava da je Vlada spremna izručiti hrvatske generale, ali ne i vratiti otetu zemlju seljacima. »Ako se ministar Petar Čobanković u roku 14 dana ne pojavi u Općini Dežanovac, imat ćemo izvanredno stanje«, upozorava Mlinarić. Predsjednik Slavonsko-baranjskog sindikata Ivan Mačeš ističe da država konačno mora početi rješavati pitanje poljoprivrednog zemljišta, a ne braniti seljacima da prosvjeduju. Ovako bi za jednu kunu postojeći kralj vode i žita (Agrokor) mogao postati i kralj zemlje, upozoravaju iz NHS-a. [M. P.]</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Potrebno bolje predstavljanje Istre</p>
<p>PULA</p>
<p> – Sa 16.873.856 noćenja Istra je lani ostvarila 35,55 posto turističkog prometa u Hrvatskoj, rečeno je na godišnjoj skupštini Turističke zajednice Istarske županije u petak u hotelu Histria.</p>
<p> Predsjednik Veljko Ostojić i direktor TZ-a Branko Curić zadovoljni su postignutim rezultatima i najavili su nove projekte. Program rada podijeljen je u dvije osnovne skupine; one koje su kontinuitet i već su se pokazale uspješnima u promicanju Istre kao prepoznatljive turističke destinacije na domaćem i strasnom tržištu, te nove, usklađene s Master planom, osnovnim dokumentom za razvoj istarskog turizma do 2012. godine.</p>
<p>Naglasak je novih aktivnosti na marketingu, a najvažniji su stvaranje novog branda Istre, baze fotografija i marketinške baze podataka, te šest paket-aranžmana za pred i poslijezonu: Terapija umjetnošću, Mediteranska prehrana, Od grožđa do vina, Traženje i pripremanje tartufa, Bicikliranje i mountain biking te Branje šparoga. Tu su i istarski Internet sustav, tiskani i elektronički vodič za planiranje godišnjeg odmora, projekt Obiteljskoga godišnjeg odmora, brošura Uživajte u doživljajima i događajima u Istri, jaka proljetna kampanja oglašavanja i drugo.</p>
<p>Podijeljena su i godišnja priznanja Zlatna koza-Capra d'oro 2004. Nagradu su dobila dva projekta - porečki Matija grafički centar za Internet stranice www.istra360.com, i TZ općine Fažana za projekt mala ribarska akademija Sardela. </p>
<p>Daniela Knapić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Kninsko znanje izlazi na svjetsko tržište</p>
<p>Knin dobiva temelje na kojima može graditi svoj razvoj utemeljen na znanju i novim tehnologijama</p>
<p>KNIN</p>
<p> – Kninski projekt proizvodno-znanstvenog laboratorija ovih je dana obranjen pred članovima Tehnologijskog vijeća pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, a konačna se ocjena o prihvaćanju projekta očekuje ovih dana. Njegov je idejni začetnik i voditelj Kninjanin dr. Marko Jelić, koji je za otvaranje proizvodno-znanstvenog laboratorija dobio podršku i suradnju Sveučilišta u Münchenu, na kojem je doktorirao, Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu i Sveučilišta u Osijeku.</p>
<p>Dr. Hrvoje Zorc, pomoćnik ministra znanosti zadužen za tehnologiju, rekao je Vjesniku: »Poduprli smo dr. Jelića u njegovim nastojanjima da Knin dobije taj projekt, odnosno da Knin dobije temelje na kojima kasnije može graditi svoj razvoj utemeljen na znanju i novim tehnologijama. Osim proizvodno-znanstvenog laboratorija, koji će djelovati u sklopu kninskog Inovacijskog središta, već je primijenjen projekt eko–stada. U Hrvatskoj ima devet pokusnih stada iz projekta Eko–janje od kojih se dva ostvaruju na kninskom području: u Oklaju i Radučiću. Na kninskom će području uskoro početi i prerada ljekovitog bilja«.</p>
<p>»Glavni cilj kninskog projekta je razviti metode za izolaciju i poboljšanje analiza biljnih komponenti, a ubuduće i životinjskih komponenti te gljiva«, tvrdi dr. Marko Jelić. Razvoj i poboljšanje metoda za potrebe komercijalne proizvodnje od velikog je značenja za znanost. U Kninu će, očekuje se, zaživjeti jedna posve nova grana gospodarstva, utemeljena na novim tehnologijama u čemu Hrvatska zaostaje. U laboratoriju će se zaposliti šest djelatnika, a neke će se tvrtke naslanjati na njegov rad, što je također od velikog značenja. Koncentracija znanja u srednama kao što je to Knin od velike je važnosti, osobito kad se zna da Šibensko-kninska županija ima 10 puta manji broj doktora i magistra znanosti od državnog prosjeka.</p>
<p>Knin će sad imati priliku školovati ljude i time dobiti kompetentne stručnjake koji će biti u stanju praktično raditi i pisati znanstvene radove, ističe dr. Jelić, jer će laboratorij imati i znanstvenu i edukativnu djelatnost. Proizvodi tog laboratorija plasirat će se uglavnom na strano tržište, jer tamo postoji veliko zanimanje za istraživanja bioloških ciklusa u biljnim stanicama. Zainteresirane su i komercijalne multinacionalne kompanije, koje se bave proizvodnjom hrane ili poljoprivrednog materijala te znanstveno-istraživačke skupine kojima su ti proizvodi važni za istraživanja.</p>
<p>Dobit za Knin i Hrvatsku je višestruka, dodaje dr. Marko Jelić.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050409].
|
