NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050906].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 132121 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>06.09.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Oko 400.000 osnovaca i 200.000 srednjoškolaca opet u klupama</p>
<p>Nakon faze cestogradnje, nastupa faza škologradnje, najavljuje ministar Dragan Primorac, kojemu je cilj svesti nastavu što većeg broja škola u jednu smjenu. Naime, problem prenatrpanih škola odražava se na kvalitetu nastave</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Nakon najduljih praznika u godini, za oko 400.000 osnovaca i 200.000 srednjoškolaca u ponedjeljak je bio prvi dan nastave. Školska zvona čula su se u oko 830 osnovnih i 360 srednjih škola u Hrvatskoj. Dio škola, kao i lani, nastavu počinje u neprimjerenim uvjetima. Naime, 60 osnovnih škola (7,5 posto) ima nastavu u tri smjene, u dvije smjene radi njih 600 (oko 75 posto), dok jednu smjenu ima 150 škola (19 posto). Srednje škole nemaju tri smjene. Njih 300 ih radi u dvije smjene, a oko 60 škola u jednoj.</p>
<p>»Nakon faze cestogradnje, nastupa faza škologradnje«, najavljuje ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac, kojemu je cilj svesti nastavu većine škola u jednu smjenu. Naime, problem prenatrpanih škola odražava se na kvalitetu nastave. Primorac najavljuje početak gradnje više od stotinu školskih objekata, no za početak rada svih škola u jednoj smjeni trebat će najmanje 10 godina. Gradnja stotinu škola stoji oko tri milijarde kuna. »Škologradnja je financijski teža od cestogradnje«, smatra predsjednik Školskog sindikata Preporod Željko Stipić, napominjući da bi u takav projekt trebalo ozbiljno ući i uz političku odluku, a ne ga ostaviti na pričama.</p>
<p>Problem s kojim se susreću škole na početku nove sezone su i blokirani računi u više od 160 srednjih i nekoliko desetaka osnovnih škola zbog neisplaćenih regresa. Desetak škola blokirano je i u Podunavlju zbog sudskih ovrha kojima zaposlenici pokušavaju ostvariti uvećanje plaća za rad u područjima posebne državne skrbi. Stipić upozorava da ravnatelji u školama s blokiranim računima nisu u stanju učenicima osigurati čak ni najnužnije higijenske potrepštine. </p>
<p>Ministarstvo znanosti, koje je naslijedilo problem ovrha od prije tri i više godina, krenulo je s isplatama, a očekuje se da će problem biti riješen u najkraćem mogućem roku.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Sve više carskih rezova!</p>
<p>Od 40.211 poroda u 2004., njih 6008 (14 posto) dovršeno je carskim rezom. Godinu prije 12 posto poroda je dovršeno tim zahvatom, a prije 25 godina učestalost toga zahvata bila je samo pet posto</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, broj dovršenja poroda carskih rezom je u porastu. Većina liječnika odlučuje se na takav oblik zahvata zbog straha od sudskih tužbi. Od 40.211 poroda, koliko ih je zabilježeno 2004. u Hrvatskoj, njih 14 posto, točnije 6008 poroda, dovršeno je carskim rezom. U 2003. zabilježeno je 12, a prije 25 godina učestalost tog zahvata bila je samo pet posto.</p>
<p>U susjednoj Sloveniji, primjerice, na 1000 rođenih, njih 145 rođeno je carskim zahvatom, dok je u Mađarskoj taj broj daleko najveći - bilježi se 247 porođaja carskim rezom. U Hrvatskoj je od 1000 poroda njih 148 obavljeno uz carski rez.</p>
<p>Dr. Vladimir Šparac, zamjenik ravnatelja Opće bolnice Sveti Duh, smatra da je carski rez, kao siguran zahvat, sve popularniji i kod odluka majki pri porodu i kod odluka liječnika pri dovršenju poroda. No, kao razlog sve većeg broja ovog zahvata, Šparac navodi povećani broj sudskih tužbi protiv liječnika.</p>
<p>»Znamo rješavati i po šest sudskih tužbi dnevno, pa se danas liječnici i kod najmanje moguće ugroženosti djeteta pri porodu odlučuju na carski rez«, rekao je Šparac. »Carski rez je način dovršenja trudnoće kirurškim zahvatom, porađanjem djeteta kroz trbušnu stijenku, za razliku od prirodnog vaginalnog porođaja«, objasnio je Šparac. Razlog zbog kojeg se trudnoća dovršava carskim rezom može biti zdravlje majke, djeteta ili kombinacija tih dvaju razloga, kaže Šparac.</p>
<p>Iako neke od trudnica žele roditi carskim rezom, to im se ne omogućuje, jer carski rez je ipak operativan zahvat. Komplikacije, naime, nakon carskog reza deset puta su češće nego nakon prirodnog poroda vaginalnim putem. Najčešće su u pitanju krvarenja ili infekcije. Od žena koje su prvi put rodile carskim rezom prilikom drugog porođaja svaka druga rađa prirodnim putem. No, znalo je biti slučajeva da žena rodi i po četiri i više puta carskim rezom. Zahvat carskog reza traje 45 minuta, a može se obavljati i pod općom ili lokalnom anestezijom. </p>
<p>S tvrdnjom da se kod nas i u svijetu povećao broj carskih rezova slaže se i predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode dr. Ivan Kuvačić. »Danas je operativna tehnika uznapredovala, pa se liječnici, ako se ukaže moguća komplikacija, odlučuju na dovršetak poroda carskim rezom, između ostalog i zbog straha od mogućih tužbi i sve češćih napisa o tome u medijima«, kazao je Kuvačić.</p>
<p>Iako se porastom broja carskih rezova smanjuje i perinatalni mortalitet u Hrvatskoj, Šparac ističe da to nema uvijek veze isključivo s carskim rezom. Prošle godine je perinatalni mortalitet bio 5,7 promila, što je daleko ispod prosjeka Europske unije, čiji je prosjek 8,7 promila.</p>
<p>Odluka ovisi isključivo o liječniku</p>
<p>»Carski rez je isključivo medicinska indikacija i ovisi samo o procjeni liječnika, a ne o zahtjevu pacijenta«, rekla je dr. Urelija Rodin iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. </p>
<p>Ana Tadin</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Stari članovi HAK-a diskriminirani</p>
<p>Članovi upisani nakon 1. srpnja imaju pravo na šlepanje vozila do iznosa od 1200 kuna, a stari samo do 300 kuna </p>
<p>Hrvatski autoklub (HAK) nudi veće pogodnosti novim članovima, nego što ih imaju njegovi dugogodišnji članovi. Za godišnju članarinu od 200 kuna HAK novim članovima omogućuje besplatnu pomoć na cesti ili prijevoz vozila u kvaru do iznosa od 1200 kuna. Stari članovi, koji su u HAK upisani prije 1. srpnja ove godine, imaju pravo na besplatnu pomoć na cesti i na samo 20 kilometara besplatnog »šlepanja« (što iznosi oko 300 kuna). </p>
<p>»Stari članovi učlanili su se pod starim uvjetima, koje ne možemo mijenjati«, rekao je u ponedjeljak Vjesniku Zvonko Šmuk, voditelj odjela članstva HAK-a. I oni će, dodaje, dobiti nove uvjete pri idućem učlanjivanju u HAK. </p>
<p>Neki članovi HAK-a žale se također na nekoordiniranost službi, tromost i nestručnost. Vesni Čučković, dugogodišnjoj članici HAK-a, tako se prije nekoliko tjedana na autocesti Rijeka-Zagreb, pri povratku s mora, dogodio kvar na vozilu pa je pokušala nazvati HAK. Prema njezinim riječima, tek je nakon petnaestak minuta uspjela dobiti dežurnog dispečera, a tek nakon punog sata stiglo je vozilo HAK-a. Mehaničar je upalio pokvareno vozilo te je vozačicu uputio prema najbližem izlazu s autoceste gdje će je on pričekati, te će ga ona slijediti do automehaničarske radionice. To je čekanje potrajalo dva sata! U radionici je mehaničar napunio akumulator i naplatio »popravak auta« 268 kuna, koje je Čučković platila kuponom HAK-a, te 50 kuna troškova električne struje, koje HAK ne plaća! </p>
<p>Za trošak struje mehaničar nije izdao nikakav račun. Čučković je potom nastavila vožnju da bi se nakon svega nekoliko kilometara, u tunelu Rožman, automobil ponovo pokvario. Nakon kontaktiranja nekoliko službi HAK-a (iz Ravne Gore, Vrbovskog, Karlovca i Zagreba) i višesatnog čekanja napokon se dogovorila s karlovačkim HAK-om. Nakon nekoliko sati po pokvareni automobil došlo je drugo vozilo HAK-a, te ga prevezlo u Karlovac, gdje je popravljen za 20 minuta. »Od kvara do pravog popravka, koji je trajao samo 20 minuta prošlo je skoro devet sati«, ističe Čučković. Pritom se pita što bi bilo da sa sobom nije imala gotovine, jer ni šlep službu ni majstora nije mogla platiti karticom. </p>
<p>»Ne mogu se svi kvarovi riješiti u trenutku, pogotovo ako se dogode nedjeljom ili blagdanom«, kaže voditelj alarmne centrale HAK-a Denis Marincel i dodaje da vozila HAK-a ne mogu sa sobom imati sve rezervne dijelove svih automobila.</p>
<p>Tomislav Tadić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Prekid sa školskom rutinom</p>
<p>MIRELA LILEK</p>
<p>Sudeći prema najavama, novu školsku godinu trebalo bi obilježiti eksperimentalno uvođenje Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (HNOS) u 49 osnovnih škola, uvođenje državne mature, te provedba bolonjskog procesa na fakultetima. Ministar znanosti uz to najavljuje veliku škologradnju da bi škole mogle raditi u normalnim uvjetima, umjesto u tri do četiri smjene i s po 35 učenika u razredu.</p>
<p>Dugogodišnjim nedovoljnim ulaganjem i krpanjem rupa školstvo je postalo mehanizam koji se (teško) pokreće, ali to uglavnom čini sam od sebe. No, i uz slabo plaćene nastavnike koji poučavaju djecu većinom u lošim uvjetima, školstvo ipak već godinama funkcionira prividno »normalno«, uz rijetke prekide zbog štrajkova sindikalaca (više nego nastavnika). Učenici će zahvaljujući tom starom uhodanom ritmu svakoga dana doći u školu, sjesti u klupu ili stajati pred pločom, listati udžbenike, »loviti« učiteljev monolog u bilježnicu, recitirati definicije, doći kući, pisati zadaće, »bubati« godine... Učitelji će se ponovo svakoga dana pojaviti u zbornici, uzeti imenik, ući u razred, ispredavati, ispitati, ocijeniti...</p>
<p>Stara i nezadovoljavajuća rutina trebala bi se promijeniti od ove godine u 49 osnovnih škola, a krene li im, od iduće školske godine sve bi osnovne škole u Hrvatskoj trebale modernizirati nastavu. Nit vodilja promjena jest obrazovati mlade za život, učiniti njihovo znanje primjenjivim, a ne kao dosad, usađivati im u glave masu nepotrebnih, a često i netočnih informacija koje im nikad neće trebati. Da bi takve promjene imale smisla, potrebni su novi uvjeti. Nije, međutim, jasno kako to da dok ministar znanosti najavljuje škologradnju (umjesto cestogradnje) kao nacionalni prioritet, zagrebački gradonačelnik među dvadeset državnogradskih prioriteta ne uvrštava gradnju škola kojih upravo u Zagrebu najviše nedostaje.</p>
<p>Promjene se očekuju i na fakultetima i visokim školama. Od jeseni bi se visokoškolska nastava trebala reorganizirati prema novim programima usklađenim s onima kakve imaju sveučilišta u Europi. Rezultati famoznog bolonjskog procesa neće biti odmah vidljivi, no i uz otežanu pripremu posloženu u kratkom vremenu, važno je da Bolonja ipak kreće. Mnogi su je, naime, zazivali mnogo ranije, jednako kao potrebu reforme osnovnog i srednjeg školstva. Od ove školske godine, barem i na eksperimentu u 49 škola i ne baš do kraja shvaćenoj Bolonji, promjene su se ipak zakotrljale. Prvi rezultati trebali bi biti vidljivi u osnovnim školama za dvije godine, u srednjima za tri, a na fakultetima za četiri do pet godina...</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Nogomet kao policijski posao</p>
<p>MARIN ŠAREC</p>
<p>Malo je vjerojatno da pomalo besmislena sintagma »prijateljska nogometna utakmica« ikoga asocira na scene viđene u nedjelju na sarajevskom stadionu Grbavica. Jer, prijateljski ogled nogometaša Željezničara i Dinama prekinut je petnaestak minuta prije službenog kraja zbog navijačkog rata na tribinama.</p>
<p>Navijački izgredi, ili bi možda bolje bilo reći »izgrednički izgredi«, postali su, eto, sve češći dekor, ali i svojevrsni balast nogometnih priredbi. Pritom neredi na tribinama i podno tribina nisu više nužno vezani samo za velike derbije i nesnošljivost pojedinih navijačkih skupina. Razlozi za izljeve nezadovoljstva, koji se mogu pretvoriti u masovnu tučnjavu i demoliranje grada, mogu biti i mnogo »racionalniji«. Mogu ih, primjerice, na sasvim nevažnoj i nekonfliktnoj utakmici izazvati navijači Manchestera nezadovoljni time što je Amerikanac postao većinski vlasnik omiljenog im kluba, kao i navijači Dinama nezadovoljni što im je netko ime kluba promijenio u HAŠK Građanski ili Croatia. Bad Blue Boysi su, pak, svojedobno demolirali Milano nezadovoljni cijenom piva u tamošnjim lokalima, što samo potvrđuje da navijačima, odnosno onima koji se tako predstavljaju, ne treba za eksces ni suparnik niti posebno važan povod.</p>
<p>Slijedeći logiku iracionalnosti vrlo je vjerojatno da bi 11. rujna na maksimirskom stadionu više negoli dovoljan razlog za nerede moglo biti ukazanje bivših maksimirskih ljubimaca Ćire Blaževića i Nike Kranjčara u Hajdukovim dresovima. Ishod »prijateljske utakmice« na Grbavici, kao i spoznaja o navijačima i »navijačima« veliki će derbi, tako, prije svega pretvoriti u veliki događaj - za policiju. Nema, naime, dobrih i zločestih navijača, nego samo dobrog i lošeg osiguranja...</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Lažni regionalist Glavaš </p>
<p>Očito je da je Hrvatski demokratski sabor Slavonije i Baranje samo Glavašev pokušaj da se održi u političkom životu. Tisuću potpisa podrške, skupljenih u Slavoniji, nije neka impresivna brojka, posebno ako se vidi da tu dominiraju potrošeni politički kadrovi bez mandata. Riječ je, ukratko, o na brzinu sklepanoj i slabo osmišljenoj političkoj inicijativi</p>
<p>DUBRAVKO GRAKALIĆ</p>
<p>Branimir Glavaš, otpisani osječki šerif, pokušava nastaviti politički život iako je na tom planu odavno, prema mnogim ocjenama, već odavno otpisan </p>
<p>Subotnje okupljanje inicijativnog odbora udruge građana Hrvatski demokratski sabor Slavonije i Baranje (HDSSB), koje je predvodio sam Glavaš, te najava osnivačke skupštine za početak listopada, može se shvatiti kao pokušaj osiguravanja nastavka njegove političke karijere. Točnije, Glavaševo igranje s regionalizmom, koje je trenutačno uobličeno kroz nedavno proklamiran i institucionaliziran Pokret za Slavoniju i Baranju, trebalo bi dobiti »krovnu organizaciju«, a to je HDSSB. Glavaš je šef obje slavonske »regionalističke« udruge koje je osnovao u trenutku kad je isključen iz HDZ-a, te je očito da ni na koji način ne smatra upitnim svoje mjesto na čelu tih organizacija.</p>
<p>Činjenica je pak da Glavaš sad ne može biti prikladan predsjednik ni Pokreta za Slavoniju i Baranju niti HDSSB-a, kao ni bilo koje druge ozbiljnije političke i društvene inicijative. Nekoliko je razloga zbog kojih se to može tvrditi.</p>
<p>Policijska istraga koja se vodi u Osijeku zbog ratnih zločina prema civilnom stanovništvu srpske nacionalnosti, počinjenim 1991. i 1992., u čijem je središtu navodno Glavaš, svakako je najvažniji razlog za izuzimanje iz ozbiljnih javnih poslova. Barem do svršetka policijske i sudske istrage Glavaš nije vjerodostojna politička činjenica. Naravno, policijska istraga - čiji ishod nikako ne želimo prejudicirati - samo je najuočljivija prepreka na putu koji bi Glavaša trebao vratiti u političku orbitu kojoj je pripadao od 1990. Na drugom su mjestu Glavaševi neumjereni i neumjesni potezi koje je vukao od izbacivanja iz HDZ-a do danas. Oni ga, u očima promatrača, razotkrivaju kao fanatiziranog, nedemokratskog, uličnom rječniku sklonog političara koji jedva da je naučio zamotati svoju golu želju za vlašću u nekoliko prigodnih fraza. To što su te fraze danas pune »regionalizma«, dok su jučer bile ispunjene »nacionalnim interesom«, nevažno je u sklopu razmatranja o kome je zapravo riječ.</p>
<p>Razlaz s HDZ-om, prouzrokovan Glavaševom iznenada probuđenom regionalnom orijentacijom koja je u suprotnosti s politikom stranke, izbacio je na javnu scenu ogoljelog lokalnog silnika, punog bijesa prema donedavnim suradnicima i pokroviteljima. Javne iskaze koje si je dopustio u medijskim prepirkama nismo čuli ni od mnogih drugih tvrdih oporbenjaka. Pretvorivši političku arenu, prije svega onu u Osijeku, u mračnu krčmu, Glavaš se odmaknuo od profila civiliziranog političkog dužnosnika koji obavlja taj posao u javnom interesu. Zbog toga je očito da je recentno oživljavanje Glavaševe političke karijere uzaludan posao. Bez obzira na to što njegovi bliski suradnici, poput župana Krešimira Bubala, u koaliciji s HSP-om obnašaju vlast u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji, jasno je da njihov lider sve manje može biti Glavaš. </p>
<p>Njegovo vođenje HDSSB-a moglo bi za tu udrugu biti pogubno, jer je on čovjek s kojim, na nacionalnoj razini, ne želi komunicirati ni jedan ozbiljan političar. Izuzetak su, dakako, čelnici HSP-a, s kojima je sklopio koaliciju zbog podjele fotelja. Samo proklamiranje ideje o slavonskom regionalizmu čini se ishitrenim i zasnovanim na frazama o vječitom nerazumijevanju središnje vlasti u Zagrebu i većih regija. Kao glavnu zadaću svoje udruge, koja će se odmah po osnivanju protezati kroz svih pet slavonskih županija, Glavaševi regionalisti zacrtali su gospodarski razvitak i podizanje životnog standarda, što su poglavito politički ciljevi kojima se udruge građana ne bave. Ekonomske čimbenike koji su važni za gospodarstvo pojedinih dijelova zemlje određuje Vlada i određena ministarstva, koji o tome neće pregovarati s udrugom građana koju vodi predsjednik Glavaševa profila. Očito je da je HDSSB samo Glavašev pokušaj da se održi u političkom životu. Tisuću potpisa podrške, skupljenih u Slavoniji, nije impresivna brojka, posebno ako se vidi da tu dominiraju potrošeni politički kadrovi bez mandata. Riječ je, ukratko, o na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> sklepanoj i slabo osmišljenoj političkoj inicijativi.</p>
<p>Regionalne inicijative nisu novost u hrvatskoj politici. U samoj Slavoniji, primjerice, već godinama prilično bezuspješno djeluje Slavonsko-baranjska hrvatska stranka, čiji program nalikuje na Glavašev regionalistički pokušaj. Regionalne stranke u Dalmaciji također loše stoje, a u Hrvatskom primorju i Međimurju sudjeluju u vlasti. U Istri smo, na primjeru IDS-a, naučili što je regionalizam te vidjeli kakve su bitke oko njega vođene. </p>
<p>Ali, sve se to događalo prije 2000., pa je današnje podgrijavanje tih starih sukoba i njihovo prebacivanje u slavonske županije suvišno. Na političkoj sceni podjednako je suvišan i Branimir Glavaš kao političar bez novih ideja, originalnije politike i pristojnog imidža. Vrijeme ratnih zapovjednika je iza nas. Glavaševa politička generacija, koja se na sceni pojavila na prvim demokratskim izborima, potrošila se i odlazi u zaborav.</p>
<p>Glavaš kao političar nije vjerodostojna ličnost za prezentiranje novih političkih zamisli. Regionalističke ambicije koje je iznio kroz HDSSB ne mogu se promatrati odvojeno od njegove političke sudbine, što znači da im ne predstoji svijetla perspektiva. Drugim riječima, nema te magije koja će oživjeti Glavaša i njegove političke ambicije, bez obzira na sve njegove pokušaje da se prikaže borcem za interese regije. Jasno je da je riječ o posljednjoj, već izgubljenoj, borbi za vlastito preživljavanje.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>S reformom visokog obrazovanja oprezno, ali i odlučno</p>
<p>Bolonjski proces nije gotova stvar, rezistentna na promjene, već »proces« koji je u Republici Hrvatskoj završio prvu fazu i otvoren je za sve potrebne daljnje promjene koje slijede</p>
<p>SLOBODAN UZELAC</p>
<p>U Vjesnikovoj rubrici »Stajališta« u subotu/nedjelju 3. i 4. rujna 2005. objavljen je tekst Denisa Krnića, pravnika iz Splita, pod naslovom: »'Reforma' je jedan od onih izraza s kojim treba oprezno«. Tekst u cjelini, a napose neki njegovi dijelovi, zaslužuju dodatni komentar, a neki i ispravak.</p>
<p>Neka uvodna konstatacija autora kako je Bolonjski proces u Europi započeo uz brojne nejasnoće i nedoumice, a da mu je resorno ministarstvo pristupilo nedovoljno ozbiljno, ostane u sferi njegova prava na dojam. U namjeri da ga uvjeravam u suprotno mogao bih na ovome mjestu navoditi dane i mjesece načelnih i konkretnijih rasprava, ne amatera, već uistinu kompetentnih hrvatskih i europskih stručnjaka i znanstvenika, kako u resornom ministarstvu tako napose na visokim učilištima. </p>
<p>Točno je da su naša visoka učilišta svojedobno podnijela 1.060 prijedloga studijskih programa, ali nije točno, niti je to ikada itko iz resornoga ministarstva izjavio, da su svi oni prilagođeni europskim standardima. O tome jesu li ili nisu i ako jesu, koliko su ti prijedlozi usuglašeni s europskim standardima, kompetentno su sudili anonimni recenzenti, iz Hrvatske i iz inozemstva, čemu je resorno ministarstvo dalo odgovarajuću podršku. Zadovoljstvo mi je konstatirati da je velika većina studijskih programa, neki uz uobičajene korekcije, zadovoljila tražene uvjete i stoga prihvaćena. </p>
<p>Kako je naš stav (a to je stav i svih razvijenih država) da sveučilišni studij bude prilagođen tržištu rada, te da se što veći broj studenata usmjerava da završi petogodišnji ciklus, tako je ključna uloga stručnih studija (koji su uglavnom trogodišnji) pripremiti mladu osobu za tržište rada. Moguće je složiti se s dijelom autorova teksta o rokovima implementacije Bolonjskog procesa. Oni su uistinu okvirni. Naša je međutim procjena, i tu se jako razlikujemo od autora, da Hrvatska u ovome projektu ne žuri, nego kasni. Ne kasni za Europom, nego kasni u svome vlastitom razvoju. Osim toga Bolonjski proces nije gotova stvar, rezistentna na promjene, već je »proces« koji je u Republici Hrvatskoj završio prvu fazu i otvoren za sve potrebne daljnje promjene koje slijede.</p>
<p>Autorovo pitanje o tome kako će naši prenakrcani fakulteti smanjiti broj studenata po profesoru, uistinu pogađa suštinu stvari. Odgovor bi mu mogao biti da će to biti teško. Ali, valja imati na umu odlučnost ne samo resornoga ministarstva nego naše ukupne akademske zajednice da u tome uspijemo. Dodajmo tomu i sasvim aktualne odluke Vlade Republike Hrvatske, napose one u vezi s rebalansom proračuna. Investicije u sveučilišne kampuse (u Republici Hrvatskoj trenutno je 1,7 milijardi u opticaju za izgradnju objekata za potrebe sveučilišta), a splitski je primjer valjda blizak autoru, investicije u nova, tzv. razvojna radna mjesta nekoliko stotina sveučilišnih nastavnika (nakon dugogodišnje zabrane zapošljavanja), sada već višegodišnje sustavno ulaganje u znanstveni pomladak (znanstvene novake, kojih je samo u zadnje dvije godine zaposleno 850), sami su po sebi nadamo se dovoljni odgovori na ta pitanja.</p>
<p> Glede pitanja o broju studenata po profesoru: Nakon ove godine odobrenih 400 radnih mjesta na svim hrvatskim sveučilištima, te imajući u vidu ukupni broj znanstvenih novaka koji su uključeni u nastavu (u sustavu je trenutno 2500 znanstvenih novaka, od kojih je najveći dio na sveučilištima), neka od manjih sveučilišta u RH već danas imaju europski prosjek što se tiče broja studenata/nastavnika. Ostvari li se ministrova logična želja, koja ima podlogu i u zaključcima zadnjeg ministarskog skupa u Bergenu, da se i brojni znanstvenici s javnih znanstvenih instituta (koji su godinama neopravdano isključeni iz dodiplomske nastave na sveučilištima) uključe u sustav visokog obrazovanja, onda će taj omjer biti znatno povoljniji, a nastava bitno kvalitetnija. </p>
<p>Koliko će ova reforma trajati i koliko će stajati? Odgovor bi mogao biti lakonski i već stoga vjerojatno pogrešan. Ali, teško da bi se za tako dugotrajan projekt mogao naći sasvim decidiran odgovor, jer on će stalno biti podložan tržištu znanja i konkurencije, kako domaće, tako i inozemne. Neki će se studijski programi zbog slabe kvalitete gasiti, novi će se zbog potreba društva otvarati, ali prvi put će biti usporedivi sa sličnima u Europi. Prva pretpostavka za pokretnost studenata je ostvarena, a to je usporedivost studijskih programa u Hrvatskoj i u Europi, a onu konačnu i pravu, a tiče se kvalitete trebaju izboriti sveučilišta, te o tome skrbiti nadležna Agencija. Konačno, slažemo se s autorom da s ovom »reformom« treba oprezno, ali bismo dodali – i odlučno. </p>
<p>Autor je državni tajnik za visoko</p>
<p>obrazovanje MZOŠ RH</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Banke krvotok gospodarstva </p>
<p>I Mesićeva zamisao o poljobanci i Hebrangova o nacionalnoj banci ostvarive su </p>
<p>MILAN PULJIZ</p>
<p>Svi kukaju zbog toga što je ravno 94 posto hrvatskoga bankarstva u rukama vlasnika iz zemalja EU. O tome je nedavno u nekoliko navrata i u različitim medijima govorio dr. Andrija Hebrang, vrlo cijenjeni profesor medicine, ali i vrlo dobro upućen i u ekonomske teme. I predsjednik Republike, Stjepan Mesić, primjerice, često ponavlja zamisao o velikoj hrvatskoj poljobanci. </p>
<p> Umne su glave davno utvrdile i dokazale da su banke krvotok gospodarstva. Ako je tako, znači da žilama hrvatskoga gospodarstva ne teče hrvatska, nego tuđinska krv.</p>
<p> Kako sada stvari stoje, banke koje su iz hrvatskih prešle u tuđinske ruke, posluju dobro i dobro zarađuju. Osim vlasnika, u njima se gotovo ništa nije promijenilo. Uprave su ostale gotovo u istom sastavu, direktori u još luksuznijim kabinetima i automobilima, te s nekoliko puta većim plaćama. </p>
<p>Kako se takav pomor hrvatskih banaka mogao odigrati tako brzo i nevidljivo, nečujno? Svaka prodaja ima svoj papir na kojemu je zapisano tko prodaje, tko kupuje, pod kojim uvjetima, pošto i zašto – je li itko od prodavača bio pozvan da javno kaže u čije je ime i za čiji račun prodao?</p>
<p> Sve to skupa, na žalost, spada u tužnu priču o pretvorbi i privatizaciji na hrvatski način. </p>
<p>Mesić i Hebrang misle da nije kasno. I Mesićeva zamisao o poljobanci i Hebrangova o nacionalnoj banci ostvarive su, naravno. To se, pak, ne može ma kako lijepim pričama po javnim govornicama. To mora učiniti Vlada. Ali kako? Ne pozivom na domoljublje. U poslu nema ljubavi, postoji samo interes.</p>
<p> Nova banka, ma tko joj udario temelje i ma kako se zvala, ako želi preoteti poslove strancima, mora ponuditi bolje uvjete vlasnicima novca i korisnicima zajmova. Veća zarada i veća ušteda primamljivije zvuče od bilo kakve ljubavi. </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Komu se obraćati titulom Ekscelencijo?</p>
<p>Kao redoviti čitatelj Vjesnika zapazio sam u rubrici Otvoreno tekst novinara Glasa Koncila Tomislava Vukovića »Degutantno ponašanje«, Vjesnik, 20. i 21. kolovoza 2005., i, kao odgovor na nj, tekst provincijala karmelićanske zajednice Jakova Mamića »Gradonačelnik Zagreba pripada društvu uglednih ličnosti«, Vjesnik, 2. rujna 2005. Mislim da gospodin Mamić, unatoč dobroj nakani, nije sasvim uvjerljiv. Poziva se, doduše, na Rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića, no valjalo je zaviriti i u Hrvatski pravopis (Babić-Finka-Mogušev) gdje je iz navedenih primjera dosta jasno kojim se visokim dužnosnicima možemo obratiti titulom Ekscelencijo (dakle s velikim početnim slovom). </p>
<p>To su danas uglavnom kraljevi i uopće najviši državni dužnosnici, suvereni, zatim oni u visokoj svjetskoj diplomaciji i eventualno zaslužnici u visokoj znanosti, kulturi i umjetnosti. Nema primjera koji bi upućivao na visokog upravnog ili administrativnog dužnosnika. Dakle, gradonačelniku ne bi pripadala ta visoka titula, pa ni gradonačelniku glavnoga i najvećeg hrvatskog grada Zagreba. Ovdje, naravno, nije riječ o osobi gospodina Milana Bandića, koji posjeduje neosporne vrline i sposobnosti, ali – kao i većina nas – i ljudske slabosti, kojih je uostalom i sam svjestan. On je zauzet i zaslužan građanin našega glavnoga grada, no takvih u gradu Zagrebu, i drugim hrvatskim gradovima, ima na tisuće. I zasigurno ih ne bismo obezvrijedili obraćajući im se uobičajenim izrazima: gospodine, poštovani gospodine, odnosno gospodine gradonačelniče, poštovani gospodine </p>
<p>To bi, držim, bilo u skladu s našim ljudskim dostojanstvom, demokratskim odgojem pa i kršćanskim uvjerenjem, bez obzira na to koju društvenu ulogu ili funkciju obavljamo u životu. </p>
<p>KAZIMIR ŠĆIRANZADAR</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Oni su iznad zakona</p>
<p>Na skupu stanara u Ul. Kneza Trpimira 1b u Osijeku nezakonito je donesena odluka kojom se najmoprimac postavlja za predstavnika vlasnika stanova. I unatoč upozorenja pravnika upravitelja zgrade u potpunosti je ignoriran Zakon o vlasništvu u čijem 375. članku doslovno stoji da »najmoprimci ne mogu sudjelovati u donošenju odluka vezanih za upravljanje zgradom«. </p>
<p>I još Zakon u istom članku kaže: »Određuje se vlasnika da zastupa suvlasnike prema upravitelju i trećim osobama«. Takovo tumačenje Zakona potvrđuje pravna služba Sabora RH, Komisija za pritužbe građana Grada Osijeka, Udruga stanara iz Osijeka, ali i sama činjenica da je to jedinstven primjer nasilne odluke. Između ostalog Zakon (375. čl.) propisuje »uvjete i način upravljanja, te pobliže podatke o osobi koja će upravljati zgradom«. Zgradom i stanarima sada upravlja »pravnik« u sjeni, to čini bez ikakve ovlasti, nelegitimno i nelegalno, što je ne samo nezakoniti postupak ovog stanara, već i uvredu za stanare koji ne trebaju upravljanje iz »potaje«. </p>
<p> Sada se na vratima stanara iznuđuju potpisi za odluke koje bi se prema Zakonu morale donositi na skupu stanara, bez obrazloženja ukida se blagajna, falsificiraju se potpisi stanara na listi za izbor novog »predstavnika«, mijenjaju se cilindri brava, poništavaju se odluke donesene prije uz suglasnost svih stanara na njihovim skupovima. A njihov oponent, bivši predstavnik sustanara na žestokom je udaru. Njegov dugogodišnji rad ne priznaju, iako je i tisak pisao o proslavama božićnih i novogodišnjih blagdana u holu zgrade, gdje su djeca uz vlastiti program bila nagrađivana.</p>
<p>BEKIR KRUPIĆOSIJEK</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Studenti lutali gradom tražeći smještaj </p>
<p>Loša organiziranost i neobaviještenost stjerale studente preko vikenda na ulicu</p>
<p>Iako studentski dom Cvjetno naselje slovi kao elitan, točnije, onaj koji mogu dobiti samo studenti s najboljim ocjenama, oni se proteklih dana nisu osjećali ni najmanje povlaštenima jer u svoje sobe jednostavno nisu mogli ući i bili su prisiljeni tražiti prenoćište po drugim domovima. Naime, još od prošlog četvrtka svi su domovi u Zagrebu otvoreni, jedino je dom u Cvjetnom naselju ostao zatvoren za studente jer se koristio kao hostel. Studenti tvrde da ih nitko nije obavijestio da neće moći u svoje sobe do utorka 6. rujna. </p>
<p>Ivan Lešković, pomoćnik ravnatelja Studentskog centra, zadužen za smještaj, rekao je kako je još ljeti na Internetu objavljena informacija da će se Cvjetno naselje useljavati nešto kasnije. »Svi oni koji nisu mogli čekati do utorka dobili su zamjenski smještaj u drugim domovima«, nastavio je Lešković.</p>
<p>No za studente i nije bilo tako lako naći taj zamjenski smještaj. Vjesniku se javila studentica, koja je htjela ostati anonimna, koja je dolaskom u Zagreb upućena s nekoliko svojih kolega iz Cvjetnog naselja u dom Ante Starčevića (gdje je trebala dobiti zamjensku sobu). No i u popularnoj Šari su ih dočekala zatvorena vrata. »Kad smo došli u Šaru, nisu znali ništa o tome da bi nas trebali primiti na nekoliko dana. U domu su rekli da za nas nema mjesta, te smo upućeni u dom Stjepana Radića na Savi. Tamo smo, napokon, nakon tri sata lutanja s teškim koferima u ruci, dobili sobe.« No ni tu nije bio kraj njenim mukama. U domu su joj rekli da je ključ od sanitarija kod njene cimerice, ali od nje je, kaže, u petak je vidjela samo plahte. Cimerica se jednostavno nije pojavila. Kako bi zadovoljila osnovne higijenske uvjete, bila je prisiljena otići i iz tog doma i preseliti se preko vikenda kod prijateljice u Zaprešiću.</p>
<p>Ivan Lešković ispričao se studentici zbog neugodnosti koje je imala, ali ipak nadodao: »Nije mi jasno kako se neki studenti nisu navikli na život u domu i ako nije imala ključ od sanitarija, lako ga je mogla posuditi od kojeg drugog studenta.«</p>
<p>Jelena ObermanKatarina Hrnjkaš</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Hoće li djeca ostati bez terapijskog jahanja ?</p>
<p>Besplatna rehabilitacija i rekreacije za devedeset i petoro djece iz šireg područja grada </p>
<p>Udruga Krila, koja pruža mogućnost besplatne rehabilitacije i rekreacije za devedeset i petoro djece iz šireg područja grada Zagreba, smještena je na Gornjem Bukovcu 18 A, no uskoro će morati potražiti novi smještaj. Preciznije, 21. prosinca udruga se mora iseliti iz svojih prostorija, ali se nada da će joj novo zemljište dodijeliti Grad Zagreb.</p>
<p>»Terapijsko jahanje smanjuje spazme, grčeve u tijelu kod djece s paraplegijom i multiplisklerozom, poboljšava cirkulaciju, tonus mišića, povećava pokretljivost i izdržljivost i, što je najvažnije, potiče integraciju u društvo i proširuje socijalne kontakte djeteta«, objašnjava Tatjana Varga, voditeljica udruge. Međutim, još 90-oro djece čeka takvu vrst terapije. Razlog je nedostatak prostora, posebno natkrivene hale u kojoj bi djeca i u nepovoljnim vremenskim uvjetima mogla vježbati. »Trenutno se terapije održavaju u otvorenoj jahačkoj areni. Održe se tri do četiri dnevno, a izgradnja hale povećala bi taj broj kao i broj korisnika«, kaže voditeljica. Osim toga u udruzi nedostaje volontera, koji pomažu malim jahačima tijekom jahanja. Na jednog je jahača potrebno pet volontera. Stoga će Udruga Krila 9. rujna organizirati volonterski trening u 14, 30 sati. Trening će se održati na njenom sadašnjem terenu. Pozvani su svi (između 14 i 20 godina) koji mogu odvojiti dva sata slobodnog vremena za volonterski rad u ovoj udruzi. Volonterski rad uključuje brigu oko konja te pomaganje jahaču dok jaše. Na treningu će se prikazati rad volontera, a volonterima Udruga Krila, nakon 50 sati uloženog rada, omogućuje i besplatnu školu jahanja. </p>
<p>Ana Grubanović</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Za sve su krive jeftine »talijanke« </p>
<p>Većinom samo popravljam cipele sugrađana iz susjedstva, kaže Milan Plavša </p>
<p>Milan Plavša jedan je od rijetkih »preživjelih« obrtnika u Zagrebu. Kada je, prije 20 godina, otvorio postolarsku radnju u Masarykovoj, bio je osmi u ulici, a danas je, kako kaže, ostao sam samcat. »Za sve je kriva jeftina talijanska obuća. Nikome se ne isplati popravljati cipele kada, za cijenu popravka, može kupiti nove«, žali se Plavša.</p>
<p>Uistinu, Masarykova je, koja je nekoć bila »postolarska« ulica, prepuna prodavaonica obuće. Već za 100 kuna mogu se kupiti, reklo bi se, sasvim pristojne cipele. U prodavaonici Šimecki, na primjer, ima cipela i po - 39 kuna. »Prodamo po 12 pari cipela na dan. Cijene su uistinu prihvatljive, pa kupaca ima mnogo«, govori nam Nada Ptujec, prodavačica u Šimeckom.</p>
<p>I Plavša prodaje cipele, ali vlastite ručne izrade, i samo po jedan par od modela, pa stoje 600 kuna. »Jednostavno ne mogu izraditi jeftinije cipele jer me toliko košta materijal i za svake moram iznova modelirati kalup«, objašnjava nam. Kaže da se u Hrvatskoj ručni rad više ni malo ne cijeni te da većinu narudžaba prima od zagrebačkih kazališta. »Većinom samo popravljam cipele sugrađana iz susjedstva. Tu i tamo ponetko donese kakvu sličicu iz stranog žurnala, pa ja takve cipele izradim«, govori Plavša. Kaže da mu posao kvari ne samo velika ponuda jeftinih cipela po gradu već problem nastaje i kad on te jeftine cipele mora popravljati. »Dobre je cipele lako popraviti, ali šivati po umjetnim materijalima ili lijepiti petu od plastike gotovo je nemoguće«, kaže. Ipak, vrlo rijetko odbija popraviti cipele.</p>
<p> Rupe u đonovima, potpuno razderana koža i izlizane pete Plavši ne predstavljaju nikakav problem. U kakvom god da su stanju cipele koje primi, Plavša ih vraća potpuno obnovljene.</p>
<p>Vera Pfaff</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Stiže i drugi niskopodni </p>
<p>Tramvaj će voziti na liniji broj 11, od Črnomerca do Dupca</p>
<p>Iako je promocija drugog niskopodnog tramvaja najavljena za ponedjeljak, građani će ipak još neko vrijeme pričekati da super-tramvaj počne voziti gradskim ulicama.</p>
<p>»Danas je napravljen zapisnik o preuzimanju, tako da se može očekivati da će tramvaj početi voziti tijekom tjedna«, rekao je za Vjesnik pomoćnik direktora ZET-a za tramvajsku tehniku, Damir Škrinjar. Dodao je da će novi tramvaj voziti na liniji broj 11, od Črnomerca do Dupca.</p>
<p> Za razliku od prototipnog vozila, testiranja kojega su prije puštanja u promet trajala mjesec dana, na svakom budućem novom tramvaju neće biti potrebna dugotrajna ispitivanja, već će tek nekoliko dana otkako ih preuzme ZET biti pušteni u promet. A zatim će građani moći uživati u ugodnoj vožnji s klimom i u komforu novog tramvaja.</p>
<p> Do kraja će godine po jedan niskopodni tramvaj voziti na linijama 1, 2, 4, 6, 9, 11, 12, 13, 14 i 17. Dogodine će se novim tramvajima popunjavati linije 3, 5, 7, 8 i 15. Prema sadašnjem planu, do 2007. u promet će se pustiti svih 70 tramvaja naručenih od konzorcija Crotram. </p>
<p>Što se tiče prvoga niskopodnog tramvaja, koji već više od mjesec dana vozi gradskim ulicama, građani su uglavnom zadovoljni. Svi hvale njegov vizualni izgled, klimatizacijski sustav te sustav videonadzora. Građani najviše primjedaba imaju na stolice koje su, prema njihovim riječima, preuske i potpuno loše raspoređene. Niskopodni je tramvaj dug 32 metra i ima klimatiziran putnički i vozački prostor. Najveća mu je brzina 70 kilometara na sat, a ima mjesta za 202 putnika, od kojih 48 može sjediti u ergonomski oblikovanim sjedalima.</p>
<p>Vozač upravlja tramvajem uz potporu sustava sa 43 računala, ugrađen je videonadzor u cijelom tramvaju. </p>
<p>Do sada je teoretsku i praktičnu obuku za vožnju novih tramvaja moralo proći 29 zetovaca.</p>
<p>Mislav Nekić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Uz potok Vrapčak ipak šetalište, a ne cesta </p>
<p>Građani do 4. listopada u Područnom uredu Susedgrada mogu svakodnevno davati svoje kritike na prijedlog plana </p>
<p>Prema prijedlogu Urbanističkog plana za Oranice, one bi u idućih deset godina mogle postati suvremeno stambeno naselje s velikim parkom, povezano sa središtem grada novom prometnicom. No pojedini se stanovnici žale na neke dijelove planiranog razvoja naselja. Procjenjuju da prema tom prijedlogu nisu označene točne lokacije za školu i vrtić, žale se na predviđenu visinu nekih zgrada i ne sviđa im se što bi u uz potok Vrapčak mogla ići cesta.</p>
<p>Predsjednik Gradske četvrti Stenjevec Mario Jelić nije zadovoljan nekim dijelovima prijedloga Urbanističkog plana za Oranice. »U prijedlog UPU-a nije predviđena točna lokaciju za gradnju škole i vrtića«, kaže Jelić. Objašnjava da sada u Oranicama živi oko tri tisuće stanovnika, a ako bi se uskoro počele graditi zgrade predviđene planom, njihov bi broj u sljedećih petnaestak godina mogao porasti do 20 tisuća. Upravo zbog mogućnosti rasta broja stanovnika treba osigurati lokacije za školu i vrtić«, naglašava Jelić.</p>
<p>Nezadovoljan je i time što bi se prema urbanističkom planu dio zgrada vinuo u nebo, na osam katova, što bi poružnilo vizure naselja, u kojem se većinom nalaze obiteljske kuće. Pohvalio je gradnju produžetka Ulice Ivane Brlić-Mažuranić iz Malešnice prema Trešnjevci jer su Oranice slabo povezane sa središtem grada uličicama koje su svakodnevno zakrčene vozilima. Ističe da ne bi bilo dobro da se uz dio lijeve obale potoka Vrapčaka sagradi cesta koja bi se spajala na Ulicu Ivane Brlić-Mažuranić i Oranice, koja bi se mogla proširivati. »Građani žele da se uz lijevu obalu Vrapčaka napravi šetalište«, kaže Jelić.</p>
<p>Zamjenica pročelnika Gradskog zavoda za prostorno uređenje Jadranka Veselić Bruvo tvrdi da se uz potok Vrapčak neće graditi cesta. »Uz potok će se urediti šetalište«, kaže gospođa Bruvo. Dodaje da će se o svim preostalim primjedbama građana odlučivati tijekom listopada, nakon što završi javna rasprava o prijedlogu UPU-a.</p>
<p>Vladimir Skenderović živi s obitelji u Ulici Srnetički put. Zajedno sa 13 vlasnika kuća u ulici žali se na prijedlog Urbanističkog plana za Oranice. Uz potok bi do njihove ulice prolazila prometnica, a potom bi skretala u Ulicu Oranice, koja je u prijedlogu plana okarakterizirana kao gradska avenija. »To je besmisleno. Ta cesta ne bi bila ni od kakvog značenja jer bi povezivala dvije-tri privatne parcele s glavnom ulicom, i to na naš račun. Zbog gradnje ceste možda bi se morala rušiti susjedova kuća na uglu naše ulice i puta koji ide uz potok«, kaže Skenderović. Predlaže da se umjesto ceste uz lijevu obalu potoka uredi šetalište kao i na desnoj strani. »Uz potok se vikendom šeće masa ljudi koji idu prema Jarunu. Bilo bi šteta da tu naprave cestu«, dodaje Skenderović.</p>
<p>Bilo na lijevoj obali Vrapčaka šetalište ili cesta, moglo bi biti problema. Neki su vlasnici obiteljskih kuća južno od Ulice Ivane Brlić - Mažuranić proširili svoja ograđena dvorišta do samog potoka, pa je između korita i ograda ostalo jedva metar prolaza. Tako uzak prostor nije dovoljan za uređivanje šetališta, a kamoli za gradnju ceste.</p>
<p>Prijedlog Urbanističkog plana za Oranice od ponedjeljka je na javnoj raspravi koja će trajati do 4. listopada. Do tada će u prostorijama Područnog ureda Susedgrad građani moći svakodnevno davati svoje kritike na prijedlog plana. Javno izlaganje bit će u ponedjeljak 19. rujna, s početkom u 17 sati, na istoj adresi gdje će biti i javni uvid.</p>
<p>Tomislav Marinović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Zrakoplov pao na stambenu četvrt, najmanje 137 poginulih </p>
<p>DŽAKARTA </p>
<p> - U padu indonezijskog Boeinga 732-700, avioprijevoznika Mandala Airlines, u ponedjeljak ujutro na stambenu četvrt u gradu Medanu, poginulo je najmanje 107 osoba u zrakoplovu i 30 na tlu. Deset putnika koji su sjedili u repu zrakoplova preživjeli su. Zrakoplov koji se srušio nekoliko sekundi nakon uzlijetanja, pokušao je sletjeti na cestu no, pao je na stambenu četvrt, raspao se i zapalio. Predsjednik uprave zrakoplovne kompanije, Hasril Hamsi Tanjung rekao je da »nije riječ o terorističkom činu«. Glasnogovornik guvernera Sjeverne Sumatre Edi Sofyan izjavio je da se u zrakoplovu nalazio i guverner pokrajine sa zamjenikom i da su obojica poginuli. Zrakoplov Boeing 732-700 izrađen je 1981., a bio je predviđen za još osam godina letenja. [Hina, ck]</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Britanija: Muškarci imaju IQ viši od žena</p>
<p>Studija ipak ženama pruža određenu utjehu jer tvrdi kako rade napornije od muškaraca</p>
<p>LONDON</p>
<p> - Kvocijent inteligencije kod muškaraca u prosjeku je pet bodova viši nego kod žena, zaključak je novog istraživanja provedenog na britanskom sveučilištu u Manchesteru, koje će biti objavljeno u studenome u časopisu British Journal of Psychology. Vođa istraživanja Paul Irwing, viši predavač na sveučilištu u Manchesteru, izjavio za Times da je pronašao dokaze koji potvrđuju njegov zaključak. Irwing je istraživanje proveo u suradnji s Richardom Lynnom, profesorom emeritusom psihologije sa sveučilišta Ulster, koji je već objavio kontroverznu studiju o istoj temi, ustvrdivši 1999. da je IQ u žena tri do četiri boda niži od muškaraca. U prošlosti je Lynn znao tvrditi kako muškarci imaju veći IQ od žena, bijelci od crnaca i istočni Azijati od Europljana. Studija ipak ženama pruža određenu utjehu jer tvrdi kako rade napornije od muškaraca. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Tri djevojke priznale podmetanje požara</p>
<p>PARIZ</p>
<p> - Tri djevojke u ponedjeljak su priznale da su podmetnule požar u kojem je dan prije u jednoj pariškoj stambenoj zgradi poginulo 16 osoba, objavila je francuska policija. Djevojke, stare između 18 i 20 godina, izjavile su da su požar podmetnule »u poštanske sandučiće kao dio igre« a da nikog nisu željele ubiti. Sa silinom vatrene stihije koja se razbuktala, kažu, nisu računale. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Srušile se dvije žičare, devet poginulih </p>
<p>BEČ</p>
<p> - Devet ljudi je poginulo kada su se dvije žičare obrušile niz planinu u zimovalištu Soeldenu, u austrijskomTirolu, priopćila je u ponedjeljak tamošnja policija. Glasnogovornik policije je kazao da je, prema svemu sudeći, u nesreći sudjelovao helikopter, ali nije objavio pojedinosti. Televizija ORF je izvjestila da je helikopter prevozio građevinski materijal na vrh kada je ispustio betonski blok koji je pao na kablove.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Stephen Hawking okom aktivira glas </p>
<p>LONDON</p>
<p> - Britanski fizičar Stephen Hawking, čija se bolest znatno pogoršala, sada pokretima očiju kontrolira svoje računalo pomoću kojeg može govoriti, kazao je njegov pomoćnik David Pond. Aparat, pričvršćen za njegove naočale, emitira infracrvenu zraku koja se mijenja kad se oko zatvori ili facijalni mišići pomiču. Autor »Kratke povijesti vremena« obolio je od amiotrofne lateralne skleroze, odnosno neurološkog oboljenja Lou Gehriga. Bolest mu je dijagnosticirana kad je imao 21 godinu i studirao na Cambridgeu. Hawking (63) je osoba koja dosad najduže živi uz tu bolest. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="21">
<p>Veliki »Dada-Max« vratio se kući</p>
<p>Jedan od najvećih umjetnika nadrealizma, Max Ernst (1891. – 1976.) dobio je muzej u kojem je prigodom otvorenja izloženo 300 njegovih radova, čiji veći broj pripada samom Muzeju, dok je stotinjak prvoklasnih posudbi stiglo iz gotovo svih većih svjetskih muzeja i privatnih zbirki</p>
<p>Nakon niza peripetija i jedne sudske tužbe u gradiću Brühlu, nedaleko od Kölna, u subotu je 3. rujna napokon otvoren Muzej Maxa Ernsta vrijedan više od dva milijuna eura. </p>
<p>Zamršeni odnos između Maxa Ernsta i njegova rodnog grada Brühla započeo je prije više od pola stoljeća. U povodu velike retrospektivne izložbe održane davne 1951. godine u ovome gradu, jedan od najvećih umjetnika nadrealizma, Max Ernst (1891. – 1976.) darovao je gradu Brühlu platno »Rođenje komedije« (1947.). S obzirom na novčane deficite prouzročene tom izložbom, grad je to platno prodao Muzeju Ludwig u Kölnu, što je bio potez koji im Max Ernst nikada nije oprostio.</p>
<p> I iako se taj napeti odnos tek nekoliko godina pred smrt umjetnika malo popravio, promatrajući čitavu zbrku i peripetije oko konačnog otvorenja Muzeja Maxa Ernsta, moglo bi se reći da duh umjetnika još uvijek negdje zlokobno leti nad Brühlom i njegovim građanima. </p>
<p>Obnova klasicističke građevine iz 1844. godine, Benediktusheim, koja je u doba rane mladosti Maxa Ernsta služila kao plesna škola, kasnije preinačenu u dom za azilante, od samog početka je bila suočena s problemima. Zbog prokišnjavanja i vlage u zidovima, otvorenje predviđeno za travanj ove godine moralo je biti odgođeno za čak pet mjeseci. Osim toga, Muzej još uvijek nema ni novoga ravnatelja. Naime, bivša ravnateljica Bettine Mette, koja je pratila radove, nedavno je pod još uvijek neobjašnjivim okolnostima dobila otkaz i morala otići. Uz sve navedeno, treba spomenuti i spor između Muzeja i umjetnikova unuka, Erika Ernsta oko službenog simbola Muzeja.</p>
<p> »No usprkos svemu, Brühl danas konačno otvara vrata muzeja čijom bi konačnom izvedbom i sam umjetnik, siguran sam, bio više nego zadovoljan«, rekao je na otvorenju prof. Werner Spies, jedan od najvećih poznavatelja nadrealizma uopće, kustos Muzeja i osobni prijatelj Maxa Ernsta. </p>
<p> I doista, dodatkom ulaznog staklenog paviljona, postavljenog između dva krila ove klasicističke građevine, arhitekti Thomas van den Valentyn, Seyed Mohammed Orezgi te Glorija Amling uspjeli su proširiti građevinu istodobno čuvajući njezin izvorni pruski duh. Na obnovljenom ulaznom, granitnom platou, postavljene su i tri Ernstove skulpture iz 1967. godine – »jedna vrsta pozdravne komisije«, kako je duhovito primijetio Spies.</p>
<p> No vrhunac toga arhitektonskog trojca nalazi se ispod zemlje, gdje je proširenjem stvoren dodatni prostor u kojem se na plazma monitorima, zidovima, podu te između kolaža i grafičkih serija prikazuju filmovi Petra Schamonija koji daju dodatni uvid u nadrealni svijet Maxa Ernsta. </p>
<p>I sami izloženi radovi, ukupno oko 300, skulpture, platna, crteži, grafike i kolaži, čiji veći broj pripada samom Muzeju, dok je stotinjak prvoklasnih posudbi stiglo iz gotovo svih većih svjetskih muzeja i privatnih zbirki, postavljeni kronološkim redom, raspleću zamršenu životnu priču jednoga od najvećih umjetnika 20. stoljeća. </p>
<p>Pojedina stvaralačka razdoblja dodatno dokumentira i čitav niz privatnih fotografija. U nizu kolaža nastalih u Parizu 20-ih godina za vrijeme zajedničkog rada s Andreom Bretonom posebno se ističe tzv. kolaž roman »La femme 100 tetes«. Koristeći se foto-mehaničkom reprodukcijom jedne stare ilustracije te nasilno-erotske priče, Ernst ovdje uspijeva vlastitu kolaž tehniku učiniti potpuno nevidljivom. </p>
<p>Ono na što su građani Brühla naročito ponosni jest cjelovita serija od 34 tzv. D- paintings. Radi se o seriji slika decentno označene slovom D koje je umjetnik svake godine poklanjao svojoj posljednjoj supruzi Dorotheji Tanning za rođendan. Tako cjelovito predstavljena ta serija stvara jednu malu, profinjenu izložbu samu za sebe.</p>
<p> Put do Brühla pronašla je i velika zbirka skulptura nastalih u azilu, u njujorškome ateljeu, iz koje se mora izdvojiti kapitalni rad »Capricorn« iz 1967. godine. U istom ateljeu nastalo je 1947. godine i sporno, fatalno platno »Rođenje komedije«. </p>
<p>I iako se radi naravno o posudbi, prisutnošću upravo toga rada cijela priča oko Muzeja, čini se, ipak dobiva sretan završetak – »izgubljeni sin Brühla, veliki Dada-Max, vratio se kući«, kako je na otvorenju s osmijehom naglasio prof. Werner Spies.</p>
<p>Željka Telišman</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Bend postao fenomen </p>
<p>Gustafi su svojom glazbenom ideologijom – istarski orkestar, ali u periodu nakon što postmodernizam, citatnost i multikulturalnost postaju način na koji se strukturira – i kultura i glazba i način života</p>
<p>Unatoč običaju da se ovi osvrti ponajčešće posvećuju klasičnoj glazbi, odlučila sam prekinuti kontinuitet bendom koji na jednaki način prekida i abecedni popis autora na mojem iPodu. Dakle, nakon Goldbergovih varijacija u izvedbi Glenna Goulda, nakon Gluckovih opera i patetične, no prelijepe 3. simfonije Henryka Góreckog redoslijed slova G završava: Gustafima! </p>
<p>Nedavno se na tržištu pojavio »Tampon vol. 1«, nosač zvuka i slike s etiketom Gustafa (Dancing bear 2005.). Riječ je o DVD-u s 14 videospotova na hitove iz zadnjih desetak godina te o tri nove kompozicije: »I da san zna« i »Crna žaba« za koje je tekst i glazbu napisao Edi Maružin te obradi tradicionalne roverije »Stara Sura«. Za one gustafofile koji obilaze njihove štale prva su dva naslova već ušla i u uho i u noge, jer se pjesme Gustafa potvrđuju prije svega u živo; one se plešu, skaču, pjevaju, vrište, ispijaju i opet i opet i opet naručuju u rundama što se vrte barem tri koncertna sata – pa ako se tomu nadoda da su njihovi prvi CD-ovi (poput »Sentimento Muto«) u potpunosti rasprodani te se više ne mogu naći ni u jednom CD-shopu – tada treba reći da se mnoge o tih pjesama i održavaju upravo nezaboravnim živim nastupima.</p>
<p> Donekle, na takav su način živjele te se prenosile i narodne pjesme: od usta do usta, od uha do uha, a bendu poput Gustafa takva usporedba, čini mi se, i odgovara (iako se na »Tamponu vol. 1« sada u video obliku nalaze i neke pjesme s rasprodanih albuma!).</p>
<p>U knjizi Philipa Auslandera o živoj izvedbi unutar posredovane medijske kulture, pod nazivom »Liveness«, poznati teoretičar zaključuje kako u društvu gdje, prema Baudrillardu, treća generacija simulakruma briše razlike između originala i kopije svodeći ih na kodove, upravo u živoj izvedbi leži mogućnost potvrde originala. </p>
<p>»Živa izvedba pridonosi procesu autentizacije«, kaže Auslander i kao primjer uzima rock kulturu: »Da bi se netko smatrao autentičnim rockerom, on mora imati povijest živih nastupa (...) Prateći tradicionalni put rockerske karijere, glazbenici se prvo etabliraju pronalazeći svoju publiku kroz živu izvedbu.«</p>
<p> Auslanderov zaključak idealna je referenca za identitet koji su izgradili Gustafi vratolomnim poticanjem energije na koncertima gdje se između katapultiranja i padanja u nesvijest (nakon jednosatnog bisa!) potvrđuje, ne samo glazba, već i specifična komunikacija između izvođača i publike – zajedništvo (štala?, alegromanija?, gustafijada?) koje preskače ideologije i nadilazi marketing jer se vrti uokolo kolektivnog užitka – a užitak je dio razmjene svakog rituala, te ga nužno dijele i šaman i ostali sudionici. </p>
<p>Slušanje i pregledavanje »Tampona vol. 1« vraća me na još jedan razlog ove gustafologije, a taj je eklektičnost što je jednako upisana i u glazbu i u jezik tekstova. Svesti Gustafe na isključivo istarski bend bilo bi moguće jedino kad bi Istra graničila još barem s Meksikom, Kubom i Brazilom, tj. kad bi se u njoj, uz sva lokalna narječja, govorilo i s onomatopejama te s barem dva svjetska jezika koje je Edi Maružin uspio uklopiti i gramatizirati u vokabularu svojih stihova.</p>
<p> No takav spektakularni eklekticizam ne bi otkrilo samo etimološko bavljenje njegovom poezijom, već i lakoća kojom kombinira glazbene žanrove i tradicije. Maružinov je odnos prema lokalnoj ostavštini jednako podložan kreativnom bezobrazluku kao i odnos prema ostalim etno i rock glazbenim referencama, on može spojiti tzv. istarsku kantu s reggeaom i zvukom mariachi truba ili pak utopiti dijalektalnu pejzažnu poeziju u hard-core sound i polifono zborno pjevanje.</p>
<p>S druge strane, ako je maneštra kao istarsko tradicionalno jelo ujedno i paradigma postmodernističke kuhinje, tada su i Gustafi svojom glazbenom ideologijom – istarski orkestar, ali u periodu nakon što postmodernizam, citatnost i multikulturalnost postaju način na koji se strukturira – i kultura i glazba i način života. </p>
<p>»Tampon vol. 1« bio mi je, dakle, razlog reći nešto o Gustafima, ne samo kao o bendu, već kao fenomenu. </p>
<p>Željka Telišman</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Razonoda uzvišenih duhova</p>
<p>Kraj stoljeća i tisućljeća suvremenike uvijek izaziva na svojevrsno svođenje računa. Huysmans je to napravio hrabro, duhovito, cinično i izravno</p>
<p>Užitak u pomicanju postoji gotovo uvijek u sjećanju, ali nikad u sadašnjosti, smatra Jean Floressas des Esseintes, potomak stare obitelji koji, navršivši tridesetu, odlučuje razmišljati temeljem iskustva što ga je dotad stekao, ali i temeljem uvjerenja kako se uživati može i u zamišljenim nasladama, jer se ne razlikuju od pravih. Jean des Esseintes junak je romana »Naopako« francuskog romanopisca nizozemskog podrijetla Joris-Karla Huysmansa. </p>
<p>U početcima svoje spisateljske karijere (druga polovica 19. stoljeća) Huysmans je pripadao naturalističkom smjeru u književnosti, ali romanom »Naopako« njegova književnost odvaja se od Zoline škole i kreće u određenu vrstu simbolizma. Sam roman smatran je »biblijom dekadencije«. Međutim, pitanje je koliko je riječ o stvarnom romanu, a koliko o svojevrsnoj konstrukciji, svojevrsnoj praktičnoj slici – priči kojom autor ponajprije želi izraziti neka svoja razmišljanja, brojne kritike o suvremenicima, umjetnicima kojima se divio i koje je prezirao, religiji na čija je mnoga pitanja želio odgovoriti duhom liberala koji uvažava znanost i čiji skepticizam nije nijekanje unaprijed, ali je pravo da sve bude propitano po mjeri vlastita shvaćanja. </p>
<p>Naravno, autor ne zaobilazi vrijeme koje predstavlja »sramotnu i ropsku vrevu stoljeća«, za koje vrijedi Pascalov aksiom »Duša ne vidi ništa što je ne bi ražalostilo kad na to misli«, a za mnoge nespretnosti vremena dovoljan je i običan pogled na ulicu. Riječ je o kraju stoljeća i kraju tisućljeća, vremenu koje suvremenike uvijek izaziva na svojevrsno svođenje računa. Joris-Karl Huysmans napravio je to hrabro, duhovito, cinično i izravno. </p>
<p> Huysmansenov junak Jean des Esseintes posljednji je i literarno (često i životno) preosjetljivi izdanak stare plemićke obitelji, koji nakon burnog mladalaštva i smrti roditelja rasprodaje obiteljska imanja i dvorce, osiguravajući materaijalno svoj život godišnjom rentom i pomnjivo odabranom kućom u osamljenosti mjesta dovoljno udaljenog od bilo kojeg atraktivnijeg gradskog središta (ponajprije Pariza). Pregled njegove biblioteke i razlozi za naslove koji je čine, izbor zidnih tapeta ili razmišljanje o likerima prekidani halucinacijama, snovima, groznicama i svakovrsnom preosjetljivošću, predmeti svakodnevne uporabe i odnos s poslugom – sve je pitanje autorove esejističke nadahnutosti i povod za sudove. </p>
<p>Bivajući iznad i izvan politike (jer ona je »prostačka razonoda osrednjih duhova«), zatvoren u svijetu u kojem su drugi samo sjećanje ili misao (davno nahranjen drugima), Huysmansenov junak hrani se samim sobom, što je njegov izbor, ali i jedina mogućnost. Praktična verzija tog života odustajanje je od putovanja s kupljenom kartom na kolodvoru na kojem razmišlja o tome gdje će putovati i što vidjeti, u trenutku kad sjećanje o putovanju koje tek treba poduzeti već troši putovanje. </p>
<p> Poetičan u banalnosti, paradoksalan u običnom, ciničan i pri pomisli da ne pretjera u uzvišenom – duh vremena za koji je autor odlučio da bi trebalo uspostaviti račun, mjeru i vrijednosni sustav koji je često neočekivan, ali nikad relativan.</p>
<p>Grozdana Cvitan</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Slika svijeta između klauna i anđela </p>
<p>Festival koji je osmislio flamanski redatelj, koreograf i vizualni umjetnik Jan Fabre uspio je pomaknuti granice kazališnoga govora i još više naglasio multidisciplinarnost suvremene umjetnosti </p>
<p>Od kada su Hortense Archambault i Vincent Baudriller preuzeli vodstvo festivala u Avignonu, koji je još 1947. osnovao slavni Jean Vilar, čini se ništa više nije isto. Godine 2003. smiono su zacrtali nove smjernice toga kultnog europskog ljetnog festivala i odlučili radikalno tradiciju povezati sa suvremenosti. </p>
<p>Odabir predstava prepustili su jakim umjetničkim osobnostima, kazališnim umjetnicima čija biografija upućuje na uspjeh što proizlazi iz rizika, iz želje da se ne pokore konzervativnim sudovima te da ono što rade bude uvijek drugačije, u dosluhu sa senzibilitetom ovoga, ali i budućeg vremena. </p>
<p> Prva je sezona redizajniranoga Avignonskog festivala pripala Thomasu Ostermeieru, nekadašnjem enfant terribleu njemačkog teatra, a danas umjetničkom ravnatelju berlinske Schaubühne am Lehniner Platz. Ovogodišnju je sezonu svojim umjetničkim rukopisom ispisao četrdesetsedmogodišnji flamanski redatelj, koreograf i vizualni umjetnik Jan Fabre. </p>
<p>»On povezuje vizualnu s izvođačkom umjetnošću. Njegove su predstave već upisane u povijest svjetskoga kazališta, i to zbog iznimne kreativnosti te umjetničke snage kojom preskače granice. On je autor videa, skulptura, crteža…, ali i kazališnih i plesnih izvedbi...</p>
<p> Vrlo se rijetko događa da je netko istodobno prisutan u dva različita svijeta, te da tako hrabro postavlja pitanja o tome što znači biti ljudsko biće danas, na ovim prostorima i u ovom vremenu. Volimo njegov rad i iznad svega cijenimo njegovu otvorenost prema drugim umjetnicima«, kažu Hortense Archambault i Vincent Baudriller.</p>
<p> Jan Fabre je u Avignonu ovog ljeta predstavio četiri svoja scenska projekta. »L'Historie des larmes« i »Je suis sang« izvedeni su na kultnom festivalskom prostoru – Papinskoj palači. I dok prva predstava govori o suzama, druga je, osmišljena u formi srednjovjekovne bajke, kazališno svjedočanstvo o krvi. I jedna i druga priklanjaju se metaforičnom teatarskom govoru inspirirane povijesnim sjećanjem i monumentalnom arhitekturom prostora u kojem su izvođene.</p>
<p> Ne postoje pravila evolucije, jer čovjek još uvijek iskazuje dubinsku agresiju koja ga ne razlikuje od životinje te trajnu glad za krvi, što ga usprkos razvoju znanosti i svim globalizacijskim dostignućima čini jednako nemoćnim kao i na evolucijskom početku – poručuju Fabre u te dvije predstave. </p>
<p>»L'Empereur de la perte« i »Le Roi du plagiat« monodrame su u kojima nastupa glumac Dirk Roofthooft. U prvoj je klaun, u drugoj sramežljivi anđeo. I dok kao klaun prihvaća trivijalnu igru tragikomičnih gesta, sljedeći »ritam otkucaja srca i ritam snova«, što sažima našu trajnu izgubljenost u svijetu, kao anđeo polemizira s vremenom sveopćih plagijata, pokušavajući uzalud prisvojiti mozak Einsteina, Wittgensteina, Getrude Stein i Frankesteina te si osigurati posebnost na zemlji gdje »kiša kamenja pada izravno iz raja«.</p>
<p> U jednom i drugom slučaju postavljena su pitanja o identitetu i autentičnosti u zagušljivom prostoru naše suvremenosti, a odgovori su skriveni, odnosno prepušteni gledateljima. </p>
<p>Fabre je u Avignon, uz već proslavljena imena recentnoga europskog teatra, kao što su Thomas Ostermeier, Romeo Castellucci, Jan Lauwers i Needcompany, Jean Michel Bruyere…, doveo i nekoliko atraktivnih plesnih projekata. Prije svega fascinantnu plesnu predstavu belgijskog koreografa Wima Vandekeybusa »Puur« izvođenu u kamenolomu, na brdu iznad grada. </p>
<p>Svijet koji izvođači ocrtavaju pretrpio je civilizacijsku katastrofu te su u njemu preostala tek sjećanja na strast i nasilje, s onu stranu fikcije i stvarnosti, gdje prostor i vrijeme gube svoje dimenzije, a tijelo se još bori protiv pamćenja. »Umrijet ćeš i ponovno ćeš se roditi i opet ćeš umrijeti i ponovno se roditi… Ne boj se, naviknut ćeš se na to…«, riječi su belgijskih umjetnika.</p>
<p> Na tom tragu Josef Nadj izveo je svoj »Last Landscape«, plesno putovanje kroz unutarnje prostore ljudske nemoći. Dijalog između teksta i plesa u osobnoj ispovijesti o sukobima s građanskom prošlošću ponudile su Christine Agnost i Mathilde Monnier u izvedbi »La place du singe«.</p>
<p> Mathilde Monnier autorica je i plesnog projekta »Frere & soeur« u kojem govori o (ne)mogućnosti pojedinca da se prikloni grupi, naciji i postane njenim dijelom, izbriše strahove te se prepusti tjelesnom ritmu nekoga Drugoga.</p>
<p> Većinu tih izvedaba, kao i Fabreov festivalski koncept čija je namjera bila dokinuti čvrste granice između kazališne, plesne i vizualne umjetnosti, te se prikloniti multidisciplinarnom pristupu u odčitavanju mjesta umjetnosti u suvremenom svijetu, francuska je kritika dočekala s izrazitim neodobravanjem. Kritičari, napose oni »La Figaroa«, bili su zgroženi takvom radikalnosti tvrdeći da je ona samo pokriće za posvemašnji izostanak dobrog ukusa. </p>
<p>No, umjetničko vodstvo festivala takvi komentari nisu pokolebali. Na samom festivalskom početku obećali su gledateljima nova umjetnička iskustva i čini se da nisu iznevjerili svoja obećanja.</p>
<p>S namjerom da iskorače iz tradicionalnih okvira Hortense Archambault i Vincent Baudriller ovoga ljeta uz pomoć Jana Fabrea ponudili su ako ništa onda barem drugačiju sliku festivala. Za neke je ona skandalozno opterećujuća, za druge točno ocrtava neriješenosti naše svakodnevice kojoj umjetnost nastoji zadati smjerove.</p>
<p> Je li riječ o alibiju ili potrebi da se iskorači u nepoznato, pokazat će već sljedeća festivalska sezona u Avignonu. Nju već sada promišlja redatelj, koreograf i plesač Josef Nadj.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="25">
<p>Huliganski vrtuljak sve brži </p>
<p>Osnovni je problem osjećaj neograničene moći kakav se uvukao među stadionske vladare</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Što će se dogoditi nakon posljednjega u nizu »pećinskih derneka« kakav su priredili stadionski ratnici? Front je ovaj put pripremljen na sarajevskoj Grbavici, uslijed čega je prekinuta prijateljska utakmica Dinama i Željezničara. Za špicu tv-izvješća s ove, kao i brojnih drugih utakmica na ovim prostorima, mogli bismo, recimo, iskoristiti uvodne kadrove kultnoga filma »2001. odiseja u svemiru«. Prizori i reakcije s tribina podsjećaju baš na početnu scenu Kubrickova filma. Za oruđe ne služe kosti, ali zato fijuče kamenje, plamte buktinje, lete cipele, kišobrani, kovanice...</p>
<p> Sada su divljali Dinamovi i Željezničarovi »navijači«, jučer su to činili Hajdukovi, sutra će osječki, potom opet Dinamovi, pa uvijek budni Zadrovi... Huliganski vrtuljak ne usporava, oni su odavno nametnuli svoje zakone o navijačima, svoje zakone o sportu i svoj pravni sustav. </p>
<p> Doista ne zanima jesu li kraval na »grbavskom polju« isprovocirali domaći navijači, BBB, kakav militantni ogranak neke od ovih organizacija ili nepozvani došljaci. Ostaje tek činjenica da su hrvatski »navijači« opet sudjelovali u neredima. </p>
<p> Stotinjak razbijenih automobila, pepeljara bačena Zajecu u glavu, izbodeni navijači, prevrnuti automobil i pucnji u Maksimiru, samurajski pokliči i batinanje po mirnim i živopisnim austrijskim i švicarskim mjestašcima... To je tek dio repertoara kakav se naslanja na utakmice naših klubova. Sada, eto, govorimo o regrutima iz metropole, iako cjelokupna ta šablona, zapravo, pripada i svoj ostaloj njihovoj »braći po oruđu«. Zavirimo li u kronologiju naših stadionskih huligana, zamjećujemo čvrstu konstantu. Dečki tvrde da nikad nisu ni za što krivi, trgovci i konobari ih provociraju previsokim cijenama proizvoda i usluga, domaćini nakon incidenta uvijek procijene znatno veću štetu od one kakva doista jest, policija je pregruba... Katkad su u pravu, moguće je da domaći ugostitelji ponekad imaju »posebnu« cijenu za strance ili da policajci prekorače ovlasti. No, to se može dogoditi koji put, ali ne i svaki put! Cijene su bile previsoke u Kijevu, Austriji, Milanu...</p>
<p> Povijest nas uči da sâm nogomet i nije njihov predmet interesa. Dakako, nismo skloni generaliziranju i ne možemo status huligana nalijepiti svakom navijaču koji temperamentnije uzvikne »Dinamo!« ili omota klupski šal. No, nedostatak logike i osjećaja za sport kod pojedinih drukera pokazuje i podatak da su pripremnu utakmicu protiv Partizana u Švicarskoj prekinuli kad su »plavi«, relativno rano, poveli sa 2-0! Te tako zaustavili Dinamo u pokušaju da Partizanu ponovno utrpa pet komada.</p>
<p> Nadalje, netko je od njih, svojedobno u Austriji, s tribina dovikivao prema terenu: »Trči Abramoviću, nemoj samo stajat'«! A Domagoj Abramović tada uopće nije igrao u Dinamu... Jedan se navijač, pak, unio u lice Spomenku Bošnjaku: »Što je Mitu, p... ti materina«! Za vrijeme utakmice su mokrili po korner zastavici, dvojica su se veseljaka došetala pred gol i, dok su lopta i većina igrača bili na drugoj strani terena, stali na gol-crtu i vikali: »Ej, Turina, daj se makni, niš' ne vidim!«. Jedan se od njih zakoprcao u mreži i zaspao! Njihov je, ništa manje dovitljivi kolega klizećim startom prekinuo kontranapad češke momčadi po desnom boku!</p>
<p> Čak su se obračunali i s policijskim psima! »Prestani lajat, ideš mi na živce!«, zagrmio je iznervirani regrut s tribine, opalivši psa snažnim, boškobalabanovskim volejem posred njuške... Ove crtice imaju i komičnu notu, ali one zrcale osnovni problem: osjećaj moći kakav se uvukao među stadionske vladare. Jer, osjećaju da taj vrtuljak nitko ne želi ili ne može zaustaviti.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Pršino koljeno usrećilo Kranjčara </p>
<p>LA VALETTA</p>
<p> – Hrvatska nogometna reprezentacija odradila je u nedjelju i ponedjeljak dva treninga na Malti, gdje je stigla u ranim nedjeljnim jutarnjim satima. Izbornik Zlatko Kranjčar iznimno je zadovoljan što je Dado Pršo dobro podnio gotovo osmosatni put od Reykjavika do La Valette. Jer, prema procjenama liječnika postojala je mogućnost da Prši nateknu davno ranije načeta koljena. Od ostalih novosti valja izdvojiti da se reprezentaciji priključio vratar Mario Galinović iz Panathinaikosa koji je pozvan kao zamjena za Tomislava Butinu, koji je naglo obolio od upale pluća. »Ne smije nas zavarati slabost sljedećeg suparnika, trijumfi se postižu pobjedama u 'malim' utakmicama. Ne smijemo se opustiti da nam se ne bi dogodilo nešto slično kao u Reykjaviku«, govori Zlatko Kranjčar. Mlada reprezentacija, koja nastupa u utorak protiv izabrane vrste Malte, stigla je zajedno s A reprezentativcima. Izbornik Bilić sretan je što je i dalje u njegovim redovima Eduardo da Silva, koji se pokazao kapitalnim za ovu selekciju. - Pokazalo se da smo jedna momčad s Euardom, a druga bez njega. Očekujem novu pobjedu, a igrači su osokoljeni dobrim nastupom protiv Islanda. </p>
<p>Inače, domaćini su iznenađeni da će na Malti hrvatsku vrstu bodriti gotovo tisuću navijača. Mnogi od njh već su u La Valetti.... [A. K. K.]</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Hrvatska korak do senzacije</p>
<p>RIM</p>
<p> – Nakon nedjeljne pobjede protiv Portugala, premijerne na europskim prvenstvima, izbornik hrvatskih odbojkaša Rade Malević optimistično je najavio kako će i protiv favorizirane Rusije biti vatre na terenu. I bio je potpuno u pravu. Hrvatski odbojkaši su odigrali sjajnu utakmicu u 3. kolu skupine 1 EP-a u Rimu. Do samog su kraja držali Ruse na vatri, no osvajači bronce na lanjskim Olimpijskim igrama u Ateni ipak su napustili teren uzdignutih ruku. Slavili su sa 3-2 (21-25, 25-18, 25-20, 21-25, 15-11).</p>
<p>Baš kao i protiv Portugala, Hrvatska je odlično otvorila odlučujući set. Tri sjajna servisa Tomislava Čoškovića donijela su nam značajnu prednost (3-0), no Rusi su se brzo vratili u igru. Sve do 9-9 igralo se »poen za poen«, a tada su naši iskoristili pogrešku protivnika i došli do 11-9. No, to je bilo sve što su napravili. Na servis je došao Jegorčev i pravim »bombama« učinio naše reprezentativce potpuno nemoćnima, ostavivši ih na 11 osvojenih poena. </p>
<p>Utakmica je, inače, imala prilično sličan tijek onoj protiv Portugala. Hrvatska je odigrala prvi set na vrlo visokoj razini. Kod zaostatka 12-16, Malevićevi su izabranici, na servise Inoslava Krnića, napravili seriju od 7-0 i rutinski priveli set kraju. Međutim, u sljedeće dvije dionice igre, našim je odbojkašima prijem servisa znatno pao, što su Rusi znali iskoristiti. No, u četvrtom se setu ponovno u našu reprezentaciju vratila koncentracija. Čošković i kapetan Omrčen probijali su visoki ruski blok i odveli jedne od glavnih kandidata za zlato u peti set, što je osim izbornika Malevića, vjerojatno malo tko očekivao. U utorak je u Rimu slobodan dan, a u srijedu je pred našima novi velik izazov, dvoboj protiv domaćina Italije.</p>
<p>• Rezultati, 3. kolo </p>
<p>SKUPINA I (Rim): Hrvatska – Rusija 2-3, Portugal – Ukrajina 3-2, Italija – Poljska 3-0; poredak: Italija 6, Rusija 6, Poljska 4, Hrvatska 4, Portugal 4 Ukrajina 3. [V. B.]</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Šopingholičari u »tornju« </p>
<p>U posljednje tri sezone, u kojima je začudo ostao isti trener, kroz Cibonu je prodefiliralo 30 igrača, praktički nova momčad na početku svake sezone </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Čak je i u nogometnim prilikama mnogo kad osam igrača napusti klub, momčad gubi prepoznatljive obrise, a treneru, ako i ostane isti čovjek na klupi, slijedi mukotrpno slaganje iz početka. U košarci je otprilike dvostruko manje igrača nego u nogometu, tako da je brojka od osam igrača koji su ovog ljeta otišli/došli u Cibonu poprima dramatične obrise. No, tako je svakog ljeta... U posljednje je tri sezone, u kojima je začudo ostao isti trener Dražen Anzulović, kroz klub prodefiliralo 30 igrača, praktički nova momčad na početku svake sezone. </p>
<p>Ovog su ljeta iz »tornja« otišli Popović, Smith, Poljak, Longin, Krstić, Vranković, Morović i Štimac. Još su ranije, tijekom sezone, momčad napustili Žižić, Sesar i Fitch. U suprotnom su smjeru krenuli Penn, Kus, Marcelić, Skelin, Baždarić, Rančić i Davison. Momčad još popunjavaju Rozić, Markota, Žuža, Bader i Ugrinoski. U sezoni u kojoj će Cibona morati pokazati da zaslužuje status euroligaša, malobrojni gledatelji jedva su stigli zapamtiti lanjsku momčad, a već se moraju upoznavati s novim igračima. Oni koji su propustili posljednjih nekoliko sezona, barem će moći prepoznati Marcelića, Skelina i Kusa, a možda neće niti saznati da su isti u međuvremenu promijenili nekoliko klubova i vratili se u Cibonu. No, tako je svake godine... </p>
<p> Anzulović na treninzima prve momčadi još drži Ivana Perinčića, Grbešića, Trepalovca i Andrića. Od mlađih je za prvu momčad zasad siguran jedino Ugrinoski, ne zbog dobrih igara na posudbi u Dubravi, već zbog odlaska Morovića, koji se nije pomirio s ulogom trećeg razigravača. Trepalovac možda »upadne« među dvanaestoricu, ako se Anzulović odrekne Badera. Uglavnom, mladi igrači koji su već zakoračili u treće desetljeće mogu se samo slučajno zateći u prvoj momčadi »vukova«, bez dugoročnog plana. </p>
<p>Ciboni je uvijek bilo lakše kupovati nego stvarati, u »tornju« su se uvijek ponašali poput prave šopingholičarke. U klubu su si znali priuštiti luksuz kupnje, malo je koga bilo briga što računi tijekom sezone dolaze na naplatu. Nakon deblokade računa, kartice, sudeći prema ovoljetnom »ulovu«, još uvijek nisu prerezane. </p>
<p>Klub iz Savske nikada nije bio pravi poligon za razvoj mladih igrača, tako se recimo događa da Cibonina rezerva Damir Markota bljesne na Europskom prvenstvu do 20 godina, a potom ga izbornik pozove u seniorsku reprezentaciju. I sada će Anzulović biti u problemima, jer će sportsku javnost jako zanimati koliko će Markota dobiti prostora pored Amerikanca Bennetta Davisona. </p>
<p>Iva Perdec Augustić</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Prva europska pobjeda hrvatskih odbojkaša</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Hrvatska muška odbojkaška reprezentacija ostvarila je povijesnu prvu pobjedu na Europskom prvenstvu. U dvoboju 2. kola skupine 1 u Rimu naši su odbojkaši pobijedili Portugal sa 3-2 (25-23, 20-25, 21-25, 25-21, 15-7). </p>
<p>Nakon subotnjeg poraza od Poljske, u kojem su naši igrači loše servirali i blokirali, u nedjelju su zaigrali mnogo koncentriranije, manje griješili i iskoristili objektivnu prednost u visini. Naime, hrvatski su odbojkaši u prosjeku pet centimetara viši od Portugalaca, što je i rezultiralo sa 15 blokom ostvarenih poena. Ulazak u dvoboj bio je mnogo mirniji od premijernoga nastupa na EP-u, što je i rezultiralo vodstvom sa 8-4. Do kraja seta hrvatski su igrači mirnom igrom lakoćom održali prednost nad protivnicima. </p>
<p>U drugom se setu ponovio problem iz dvoboja s Poljskom - neprecizni servisi. Treći je set obilježio portugalski libero Ribeiro, odličnom je igrom hrvatski napad ostavio bez rješenja te je serijom 9-2 Portugal došao u vodstvo (14-11) koje više nije ispustio. Poen za poen igrao se sve do pred kraj četvrtog seta. Tada je serijom od tri poena hrvatskoga kapetana Igora Omrčena Hrvatska povela sa 22-19. Portugalci se nisu uspjeli vratiti, a peti je set potpuno pripao hrvatskoj.</p>
<p>• Rezultati, 2. kolo </p>
<p>SKUPINA I (Rim): Portugal - Hrvatska 2-3, Italija - Ukrajina 3-0; poredak: Italija 4, Hrvatska 3, Poljska (utakmica manje), Rusija (-1), Portugal i Ukrajina po 2 </p>
<p>SKUPINA II (Beograd): Francuska - Španjolska 3-2, Češka - Nizozemska 3-0; poredak: Francuska i Španjolska po 5, SCG (-1) i Češka po 4, Grčka (-1) i Nizozemska po 3. [D. J.]</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Agassi spriječio preokret, Davenport blizu savršenstva</p>
<p>NEW YORK</p>
<p> – Prvi četvrtfinalisti US Opena su Andre Agassi i Guillermo Coria. Veličanstveni ćelavac je protiv Xaviera Malissea nakon 2-0 u setovima morao igrati pet set, u kojem je Belgijanac ostao bez pravog odgovora, Agassi je slavio sa 6-3, 6-4, 6-7 (5) , 4-6, 6-2. Pet setova je igrao i Argentinac Guillermo Coria, pobjednik Umaga je nadigao Čileanca Nicolasa Massua s 6-4, 2-6, 6-7 (5), 6-2, 6-2. Druga nositeljica Lindsay Davenport nije imala nikakvih problema protiv Francuskinje Nathalie Dechy, za manje od sat vremena je bilo 6-0, 6-3.</p>
<p>Prvi put medu seniorima Andre Agassi je igrao na US Openu prije 20 godina. Mnogi u današnjoj konkurenciji su tek bili rođeni. Posljednji Grand Slam sezone je osvojio dva puta, a u svom 20. nastupu je potvrdio zašto je s 35 godina na leđima daleko od otpisanog i zbog čega je zaslužio epitet ponajboljeg tenisača svih vremena. Fizički još uvijek superiorniji od većine, Agassi je dočekao peti set protiv osam godina mlađeg Belgijanca Xaviera Malissa. Kad se očekivalo iznenađenje, Agassi je projurio odlučujućim setom do četvrtfinala. Kad se očekivalo kako će Malisse nastaviti s preokretom, izostao je »instinkt ubojice«. Prvi belgijski reket je nadoknadio 0-2 zaostatak u setovima, a onda je ostao bez snage i koncentracije. I nije prvu put da je Malisse pustio nekome da se ustane na noge kad ga je trebao dokrajčiti. Već ga duže vrijeme prati glas iznimno talentiranog tenisača s dijamantnom rukom, ali u isto vrijeme prevelikog hedoniste, koji više uživa izvan, nego na terenu.</p>
<p>U kakvoj je formi Lindsay Davenport najbolje je pokazala u osmini finala protiv Dechy. Za 57 minuta Amerikanka je upisala sedam asova I osam neprisiljenih pogrešaka. A prošle godine je razmišljala o prestanku karijere. Osim toga je pogodila dvostruko više »winnera« od suparnice (30-15).</p>
<p>»Ovo je sigurno vrlo blizu savršenstva. Bila sam jako agresivna, a k tome sam se odlično kretala. I leđa mi nisu radila nikakve probleme«, rekla je Davenport. </p>
<p>• Rezultati US Opena</p>
<p> tenisači, 3. kolo: Verdasco – Đoković 6-1, 4-6, 6-7 (2), 6-4, 6-4, Sanguinetti – Schrichapan 6-3, 4-6, 6-7 (2), 7-6 (6), 7-6 (5), osmina finala: Coria – Massu 6-4, 2-6, 6-7 (5), 6-2, 6-2, Agassi (7) – Malisse 6-3, 6-4, 6-7 (5) , 4-6, 6-2; tenisačice, osmina finala: V. Williams (10) – S. Williams (8) 7-6 (5), 6-2, Šarapova (1) – Mirza 6-2, 6-1, četvrtfinale: Davenport (2) - Dechy 6-0, 6-3 [I. Mi.]</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Kostelići konačno na skijama</p>
<p>ZERMATT</p>
<p> – Savršenstvo je za obitelj Kostelić započelo u nedjelju. Aterirali su na švicarski Zermatt, gdje je započelo jedno od posljednjih razdoblja treninga za novu sezonu. Iako su uvijek puni ushićenja dolazili i ostajali na ljetnom odmoru na Mljetu, s još više bi žara dočekali ljetno skijanje. Uostalom, Ante Kostelić će često dobaciti kako je za njegovu radost dovoljno samo »gledati u planinske masive da se osjeća zdravo i slobodno«. </p>
<p>Jedva je dolazak u Zermatt dočekala Janica Kostelić koja je prva dva dana treninga prokomentirala riječima »savršenstvo«, jer osim što su ona i Ivica Kostelić napokon na skijanju, uz to ih je pratilo prekrasno vrijeme. Uz obitelj Kostelić trenutačno se na Zermattu nalazi austrijska B reprezentacija, kao i švicarska muška reprezentacija. Mnoge od glavnih Janičinih konkurentica bile su ili odlaze na južnoameričke masive, gdje se uostalom nalaze i Nika Fleiss i Ana Jelušić. [S. K.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="32">
<p>Izbjegli se više neće vratiti u New Orleans </p>
<p>Agencije za raseljavanje nude izbjeglicama iz New Orleansa da život nastave u ostalim dijelovima SAD-a </p>
<p>HOUSTON (Od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> - Američki predsjednik Bush dolazi drugi puta u područje pogođeno uraganom Katrina. Njegov posjet Lousiani, Mississippiju i najugroženijim područjima New Orleansa koji je od petka praktički hermetički zatvoren grad i dalje ostaje u epicentru katastrofe, trebao bi biti znak potpore akcijama da se u potpunosti evakuira ovaj grad.</p>
<p> Povratak predsjednika u ovo područje događa se u trenucima oštrih kritika na račun administracije u Washingtonu da je neopravdano i neshvatljivo zakasnila s angažiranjem svih raspoloživih snaga za spašavanje preživjelih. U pravu su čini se i oni koji ističu da je uragan Katrina postao politička oluja s nesagledivim posljedicama za dužnosnike na vlasti.</p>
<p>U međuvremenu nastavlja se izvlačenje stradalih: Samo u nedjelju iz New Orleansa je evakuirano 3000 izbjeglica. Većina ih i dalje pristiže u Houston, svjesni da se vjerojatno više nikada neće vratiti u svoj grad. U Astrodomeu, poznatoj sportskoj i sajamskoj dvorani nedaleko od Houstona prisustvovali smo naporima agencija za raseljavanje da neke od izbjeglica registrira za program po kojem bi se trajno naselili diljem Amerike. Ponude se kreće od Michigana, West Virginije do krajnjeg sjeverozapada na Aljasci. Ovo je naravno sasvim dragovoljan proces. Mnogi bi željeli ostati u Teksasu s obzirom na klimatske i druge sličnosti s njihovom matičnom Lousianom. Izbjeglice će gotovo sigurno dobiti veliku novčanu pomoć savezne vlade. Već se govori da bi te svote mogle biti od 250.000 do milijun dolara s obzirom da su to svote koje su u prosjeku dobivale žrtve 11. rujna. U tijeku je javna kampanja koju zagovara i jedan od afro-američkih lidera, Jassie Jackson, da se postradali od Katrine u tretmanu potpuno izjednače sa žrtvama terorističkih napada od 11. rujna.</p>
<p>U Houstonu je već angažirano oko 300 raznih bankarskih agencija i stručnjaka za kredite koji će pomagati postradalima iz Lousiane da kupe kuću uz povoljne zajmove negdje u Teksasu. Aktivirale su se i agencije za zapošljavanje, koje već nude posao.</p>
<p> Dojam je međutim, da je velika većina izbjeglica smještenih u Astrodomeu i Kongresnom centru, u stanju šoka. Poznati liječnik koji ima svoj talk-show na američkoj televiziji Phill McGrow, u nedjelju je o tom posttraumatskom stanju stradalnika govorio ispred Astrodomea. On je rekao da je prerano ljudima sugerirati da se nikad neće vratiti svojim kućama jer će to još više produbiti šok, bez obzira na realnost koja ih okružuje.</p>
<p>Da je to tako, pokazuje i činjenica da su bez obzira na obajavljivanje podataka po kojima je New Orleans grad u kojem trenutačno vlada velika mogućnost da preživjeli budu zaraženi. Riječ je o dizanteriji, hepatitisu i tuberkulozi. Liječnici tvrde da je razlivena voda po ulicama, po kojoj još plutaju leševi ljudi i uginulih životinja, glavni izvor opasnosti. To stanje bi prema procjenama stručnjaka, moglo potrajati i narednih nekoliko mjeseci. Za isušivanje vode iz ulica-kanala New Orleansa bit će potrebno najmanje 80 dana. Ono što zasad ulijeva zrnce nade je borba gradonačelnika New Orleansa, Reya Nugena za žrtve ove katastrofe. On je preko medija, vrlo otvoreno i oštro kritizirao administraciju zbog kašnjenja Nacionalne garde. </p>
<p>Pripadnici Nacionalne garde, ali i vojnici koji su se tek u petak vratili iz Iraka i Afganistana, razmješteni su sada na ključne punktove. Reporteri sada nazoče nekim istinski herojskim pokušajima spašavanja preživjelih. Prvi čovjek Domovinske sigurnosti Michael Chertoff rekao je u nedjelju da će spasitelji ići od vrata do vrata, ne ostavljajući ni jednu kuću neprovjerenu, samo da bi se svi preživjeli spasili. U Houstonu smo svjedočili i dolasku specijalne postrojbe za spašavanje s psima tragačima, koja je stigla iz San Diega u Kaliforniji. Oni su angažirani na širokom području tri susjedne države, Lousiane, Alabame i Mississippija. </p>
<p>Zasada nema podataka da je netko od Hrvata smrtno stradao u New Orleansu. Pozivi na telefon Hrvatskog počasnog konzulata u ovom gradu u 321 Saint Charles Streetu, (1-504-586-8300) ostaju bez odgovora. Počasni konzul Republike Hrvatske, Thomas Blatse također je zasad nedostupan.</p>
<p>Erol Avdović</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Gotov »rat grudnjaka« </p>
<p>U britanskom izaslanstvu bili su balerina Darcy Bussell i bivši britanski nogometni selektor sir Bobby Robson</p>
<p>LONDON (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Velika Britanija, EU i Kina postigle su načelnu nagodbu o uvozu kineskog tekstila, javile su ponedjeljak iz Pekinga agencije. Time je uklonjena opasnost da će posjet britanskog premijera Tonyja Blaira, koji upravo boravi u Pekingu, biti zasjenjen »ratom grudnjaka« što već neko vrijeme traje između Kine i Europske unije. </p>
<p>Kako je poznato, 80 milijuna komada odjevnih predmeta kineske proizvodnje nagomilalo se zadnjih tjedana po lukama EU. Unija je zatvorila vrata uvozu kineskog tekstila, jer je Kina već premašila svoju ovogodišnju izvoznu kvotu. No, prema načelnoj nagodbi, EU sada ipak pristaje uvesti blokiranu kinesku robu. Polovina od uvezenog tekstila bit će međutim odbijena od kineske kvote za 2006. godinu. Pogodbu je na samom početku Blairovog službenog posjeta Pekingu ugovorio je povjerenik EU za trgovinu Peter Madelson, koji je također stigao u glavni grad Kine. Na spomenuti aranžman tek treba pristati 25 članica EU.</p>
<p>No, »rat grudnjaka« između EU i Kine je vjerojatno gotov. Zbog toga je odahnuo i Tony Blair koji u Pekingu boravi kao predsjednik rotirajućeg šestomjesečnog mandata EU. S njime je u Kinu došao i predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso. Kina ubrzano prerasta u gospodarskog diva, od kojeg se Amerika i dio članica EU žele obraniti uvoznim kvotama. Svađa koja je izbila oko uvoza jeftinog tekstila zorno ilustrira strah što ga mnoge zemlje osjećaju pred Kinom koja svojim obiljem jeftine radne snage znači sve jaču konkurenciju. </p>
<p>Blair je u ponedjeljak u Pekingu razgovarao s kineskim predsjednikom Huom Jintaoom. Britanski premijer se nada da će na godišnjem summitu EU-Kina biti postignuta nagodba o klimatskim promjenama, trgovini i ulaganjima, te potpisan veliki ugovor o izvozu europskih zrakoplova Airbus na kinesko tržište. Dodirnuto je i osjetljivo pitanje ljudskih prava, te niz regionalnih i međunarodnih tema, uključujući reformu UN-a te Sjevernu Koreju.</p>
<p>No, važne su i trgovinska razmjena, te kulturna suradnja. Radi toga je britanski premijer poveo veliku delegaciju sastavljenu od poslovnih ljudi, ali i popularnih osoba kao što su balerina Darcy Bussell i bivši britanski nogometni selektor sir Bobby Robson. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Schröderu pobjeda u tv-dvoboju </p>
<p>Kancelar Gerhard Schröder pobjednik je prvog i jedinog televizijskog sučeljavanja kancelarskih kandidata u ovogodišnjoj kampanji pred izvanredne parlamentarne izbore u Njemačkoj. On je, prema ocjeni većine gledatelja, u 90 minuta tv-duela imao uvjerljiviji nastup od svoje protukandidatkinje Angele Merkel (CDU): televizični socijaldemokratski političar s pravom nosi nadimak »medijski kancelar«. </p>
<p>No, unatoč tome, i Angela Merkel ima razloga za zadovoljstvo - ona je od gledatelja dobila bolje ocjene u raspravi o zapošljavanju i gospodarstvu, što su pitanja koja najbolnije pogađaju većinu Nijemaca. Oporbena čelnica je k tome u tv-dvoboju uspjela izbjeći gafove i zadržati incijativu nepopustljivim napadom na Schröderovu gospodarsku politiku. Solidan ukupni dojam, vjerojatno će dostajati da Merkel i njezini demokršćani zadrže postojeću prednost od 11 posto pred Schröderovim socijaldemokratima. Ipak, utjecaj duela na raspoloženje neodlučnih birača bit će ograničen: samo 13 posto ispitanih reklo je da će tv-dvoboj odrediti kome će 18. rujna dati svoj glas. </p>
<p>Julijana Štrbić</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Bivši Karadžićev ministar novi kandidat za veleposlanika u Zagrebu </p>
<p>SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika) </p>
<p> - Nakon ranijih najava u medijima da srpski član Predsjedništva BiH Borislav Paravac i ministar vanjskih poslova BiH Mladen Ivanić spremaju »osvetu« hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću, kojega smatraju odgovornim što njihov kandidat za veleposlanika BiH u Hrvatskoj Branko Kesić nije dobio agreman iz Zagreba - idući potez ove dvojice srpskih političara iz BiH mogao bi biti iznimno provokativan. </p>
<p>Naime, kako piše sarajevski Dnevni avaz, Paravac će na ovotjednoj sjednici Predsjedništva BiH predložiti Dragana Božanića za novog veleposlanika BiH u Zagrebu, čime bi odnosi Bosne i Hercegovine i Hrvatske došli pred novu kušnju. Božaniću su, naime, suglasnost za obavljanje diplomatske službe već 1998. godine uskratile Sjedinjene Američke Države, a prošle godine i Vijeće Europe. Razlog odbijanja zemalja primateljice je bez ikakve sumnje Božanićev ratni angažman, prije svega dužnost ministra informiranja koju je obnašao u Vladi Republike Srpske pod kontrolom Radovana Karadžića. Prije rata Božanić je bio urednik i voditelj dnevnika tadašnje Televizije Sarajevo, a 1992. otišao je u Karadžićevu prijestolnicu Pale, gdje se pridružio tamošnjem ratnohuškaškom propagandnom stroju. Iz tog razdoblja ostao je upamćen po iznimno radikalnim komentarima. Nakon rata Božanić je kraće vrijeme bio na dužnosti zamjenika ministra vanjskih poslova BiH, a kasnije je poslan za veleposlanika u Južnoafričkoj Republici. Nakon što mu je uskraćen agreman Vijeća Europe, uz brojne kontroverze, radio je u MVP-u BiH. </p>
<p>»Svi su svjesni da Božanić neće proći za predloženu poziciju veleposlanika u Hrvatskoj. Međutim, njegovom kandidaturom za veleposlanika u Zagrebu srpske političke snage žele postići dvije stvari. Otvoriti prostor hrvatskom članu Predsjedništva BiH Ivi Miri Joviću, odnosno HDZ-u, za političku trgovinu i istovremeno držati zategnutim odnose s Republikom Hrvatskom, tvrdi Dnevni avaz, pozivajući se na izvore bliske srpskim političkim strankama koje participiraju u državnoj vlasti BiH.</p>
<p> »Nema dileme da službeni Zagreb neće dati agreman Božaniću. Sanaderovoj vladi veoma je stalo do jačanja veza i suradnje s europskim državama, a poznato je da Božanić nije prošao u Strasbourgu zbog svoje ratne prošlosti«, zaključuje sarajevski list.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Maoisti u borbi za socijalizam </p>
<p>Ujedinjenim narodima je iz Nepala stiglo više izvješća o nestalima nego iz bilo koje druge zemlje</p>
<p>Maoisti u indijskoj državi Chattisgarh proteklog su vikenda eksplozivom podmetnutim pod vozilo ubili 23 policajca. Napad je izveden dva dana nakon službeno objavljenog ujedinjenja maoističkih stranaka Indije i Nepala. U zajedničkoj izjavi pozvali su na zajedničku borbu za uspostavu socijalizma i komunizma, osuđuju indijsko političko vodstvo, a za nepalskog kralja Gyanendru kažu da vodi fašističku feudalnu kliku. </p>
<p> Indijski maoisti oružanu borbu počeli su 1967., pod utjecajem kineske kulturne revolucije i njenog vođe Mao Zedonga. U Nepalu, maoisti su digli ustanak 1966., sada drže veći dio zapadne polovice zemlje, povremeno blokiraju i glavni grad Katmandu. U sukobima je dosad poginulo više od 11.000 ljudi. </p>
<p> Gyanendra vlada Nepalom kao apsolutni monarh od listopada 2002., kad je raspustio izabranu vladu optuživši je za nesposobnost i korupciju. Ove godine, 1. veljače, izveo je i puč s vrha, pod izgovorom da tadašnje vodstvo nije u stanju održati izbore i obnoviti mir usred sve snažnijih sukoba s maoistima koji žele uspostaviti maoističku republiku. Pozatvarao je političke protivnike, uveo cenzuru, zabranio kritiku i sve što bi »moglo štetiti moralu vojske«. A vojska je na zlu glasu zbog tiraniziranja i otmica ljudi. U protekle dvije godine, u Ujedinjene narode je iz Nepala stiglo više izvješća o nestalima nego iz bilo koje druge zemlje. </p>
<p>UN traži obnovu demokracije u toj zemlji. SAD prijeti obustavom vojne pomoći, ali i oklijeva s provođenjem prijetnji jer strahuje da bi pobjedom maoista zavladalo još veće bezakonje, a Nepal mogao postati opasna baza terorista. Kina se već desetljećima odriče »izvoza revolucije« i odbacuje sumnjičenja, osobito iz Indije, da pomaže maoistima. Početkom godine javno se odrekla veza s maoistima u Nepalu i Indiji, štoviše optužila ih je da su ukrali ime nekadašnjeg kineskog vođe. Ujedinjenje maoista Nepala i Indije svojevrsni je odgovor na pritiske velikih.</p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="37">
<p>Kad bi djeca stvarala grad</p>
<p>Projektom »Moj kvart u novom stoljeću« željelo se potaknuti djecu i mlade da svojim zapažanjima i idejama uoče probleme i djeluju na budući izgled urbane cjeline Zagreba kako bi ga učinili ugodnijim za život i rad</p>
<p>Prvoga dana nove školske godine u ponedjeljak, 5. rujna, otvorena je u atriju Gradske vijećnice u Beču izložba projekta »Moj kvart u novom stoljeću«, na kojem su radili učenici zagrebačkih osnovnih i srednjih škola. Na tom projektu autorskog dvojca Jasmine Serdar i Tomislava Buntaka kontinuirano se radilo tri godine. Ideja, koja je korak prema povezivanju djece Zagreba s djecom Europe, javila se 1999. godine u Centru za kulturu Augusta Cesarca. Koncept je napisala koordinatorica i voditeljica programa Jasmina Serdar. Na projektu se počelo raditi u Centru za kulturu i informacije Maksimir. Kako se interes povećavao, pomalo se »umrežilo« svih 12 centara za kulturu Grada Zagreba, a s vremenom im se priključio niz ustanova, nekoliko vrtića, te srednjih i osnovnih škola. </p>
<p>»Moj kvart u novom stoljeću« osmišljen je radi konkretna djelovanja djece i mladih na budući izgled urbane cjeline Zagreba, u kojem će svojim radom dati nove ideje u osmišljavanju interdisciplinarnih sadržaja nadolazeće generacije. </p>
<p>»Projekt je potaknuo kreativne potencijale djece i mladeži u oblikovanju urbane kulture življenja i usmjerio beskrajnu energiju mladoga čovjeka u opće dobro«, kaže Serdar. Kreativnost mladeži i vizije ljepših zagrebačkih kvartova u budućnosti, koje su isplivale na površinu tim projektom, pozdravio je Grad Beč, predloživši suradnju i bratimljenje bečkih i zagrebačkih četvrti. </p>
<p> Organizator dvotjedne izložbe u Beču je Grad Zagreb, a suradnja je ostvarena uz pomoć Borisa Perića, voditelja Kontaktnog ureda Grada Beča u Zagrebu. Dvadesetpetoro učenika zagrebačkih škola nagrađeno je trodnevnim gostovanjem u Beču, uz prigodan program domaćina, radi što boljeg povezivanja i suradnje škola dvaju gradova-prijatelja. Projekt je ujedno i prva realizirana suradnja dvaju gradova, koja je obnovljena 7. srpnja ove godine potpisivanjem izjave o suradnji bečkoga gradonačelnika Michaela Häupla i zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, te je nastavak sporazuma iz 2000. godine.</p>
<p>»Moj kvart u novom stoljeću« nastajao je u nekoliko etapa. »Oboružani« starim fotoaparatima, učenici su krenuli u akciju i fotografirali pročelja svojih zgrada. Razvijene su fotografije djeca obojila prema vlastitim željama i time promijenila staro i osmislila novo, veselije lice grada. Potom su napravili makete svojih četvrti od različitih materijala i tako pristupili praktičnom rješavanju uočenih problema. Problemi koje su zamijetila djeca i na koje su kritički upozorila, najviše se tiču nedostatka zelenila i pješačkih zona, neurednih pročelja i premalo uređenih mjesta za igru i rekreaciju. </p>
<p>Lucija, učenica četvrtoga razreda iz Sesveta, kaže da su uklopili moderne elemente u novi izgled svoje četvrti, ali nisu mijenjali tradicionalne vrijednosti. Na važnost takvih aktivnosti upozorava Europska povelja o sudjelovanju mladih u životu općina i regija, donesena u ožujku 1992. godine. Povelja je sastavni dio Rezolucije 237/92 Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Europe, a regulira sudjelovanje mladih u radu općine ili regije. Budući da se u Hrvatskoj stanovništvo rijetko aktivno uključuje u osmišljavanje lokalnog identiteta, u praksu dulje poznatu u Europi, taj je projekt korak bliže europskim standardima. </p>
<p>»Poštujmo prošlost, živimo sadašnjost, a djeca su naša budućnost«, riječi su autorice Serdar kojima upozorava na važnost uvažavanja prijedloga mladih pri rješavanja određenih problema. Djecu je potrebno učiti da sudjeluju i govore, te da ne budu na marginama društva, jer je njihov doprinos važan Gradu. Slični projekti kojima mladi upozoravaju na probleme svojih gradova poznati su i u svijetu. U Japanu, na primjer, od 10.000 djece koja daje prijedlog za rješavanje problema, barem jedno osmisli nešto što je gradu potrebno pa se dječja vizija realizira. Projektom »Moj kvart u novom stoljeću« mladi su arhitekti, likovnjaci i ekolozi upozorili na potrebne promjene, želeći kulturu življenja podignuti na višu razinu.</p>
<p>Vrijeme za rušenje zidova</p>
<p>Različitost je bogatstvo«, slogan je Europske unije koja razvija programe za povezivanje europskih regija i njihovih gradova. Na tragu projekta »Kvart i susjedstvo« Vijeća Europe, nastao je i projekt »Moj kvart u novom stoljeću« s jasnom porukom da su prošlost, sadašnjost i budućnost Zagreba baština svih stanovnika Europe. Međunarodne je razmjere taj projekt poprimio drugom radionicom i izložbom pod nazivom »Povežimo dva grada«. Uzorit primjer zagrebačkih i austrijskih gimnazijalaca koji su radionicama spajali dijelove svojih gradova dokazao je da je vrijeme za rušenje zidova među zatvorenim i suprotstavljenim gradskim četvrtima koji, na žalost, ne izostaju ni danas. Projekt »Moj kvart u novom stoljeću« predstavljen je 2003. godine u Grazu kojem je, u Kinder Info-zentrumu, oko 50 zagrebačkih učenika ostavilo razglednicu »Pozdrav iz Zagreba«, simbolične poruke »Djeca Zagreba, djeci Europe«. Zahvaljujući kreativnosti mladeži, izložba u Beču će još snažnije predstaviti identitet Zagreba na europskoj sceni i otvoriti vrata ostalim gradovima-</p>
<p>prijateljima Zagreba, poput Bologne, Budimpešte i Sankt Peterburga.</p>
<p>Kristina Jug</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Začarani krug ovisnosti</p>
<p>Ovisnost je kronična i recidivirajuća bolest mozga, a zajednička karakteristika svih bolesti ovisnosti je da joj se osoba teško može oduprijeti unatoč znanju o štetnosti sredstva ovisnosti</p>
<p>U anglosaksonskom jeziku riječ »drug« znači lijek, a riječ narkotik dolazi od grčke riječi narkotikos, narkotikoun, što znači ukočenost, obamrlost. Kako takva stanja mogu izazvati i lijekovi koji nisu »droge«, najbolji izraz u farmakološko-medicinskom smislu je »opojno sredstvo« (izaziva stanje opijenosti) ili sredstvo ovisnosti, jer sve »droge« izazivaju ovisnost; psihičku i/ili fizičku. Pod »drogom« ili narkoticima se smatraju sve farmakološki aktivne tvari iz biljaka; lišće marihuane, koke, ephedra i sl. ili produkti tih tvari sintetizirani u procesu proizvodnje opojnih droga (efedrin, amfetamini, morfij, heroin, ecstasy, itd.) koje mijenjaju funkciju mozga u smislu promjenjenog stanja svijesti, percepcije i sl. </p>
<p>Sredstva ovisnosti podrazumijevaju nemedicinsku zloupotrebu nekih tvari radi psihotoksičnog učinka tj. učinka na funkcije mozga (jer ovisni možemo biti i o hrani, kockanju i sl.). Ovisnost o »drogama« je »...psihičko, a ponekad i fizičko stanje koje nastaje međudjelovanjem živog organizma i sredstva ovisnosti koje karakterizira prinudno ponašanje tj. potrebu za ponovnim uzimanjem sredstva ovisnosti u namjeri da se doživi njegov učinak na psihičke funkcije i često da se izbjegne nelagoda zbog odsutnosti takva sredstva u organizmu (apstinencijski sindrom)... (definicija Svjetske zdravstvene organizacije)«. Tolerancija (navika) na sredstvo ovisnosti (potreba za sve većim dozama) može i ne mora biti prisutna, kao što osoba može istodobno biti ovisna o nekoliko različitih sredstava ovisnosti, što je i najčešće. Zloupotrebu treba razlikovati od ovisnosti, jer je ovisnost razvijena bolest s akutnim i kroničnim posljedicama. Bolesti ovisnosti se dijele na 11 grupa (alkohol, nikotin, kofein, kanabis, opijati, amfetamin, kokain, inhalanti, halucinogeni, sedativi, fenilciklidini) te 12. grupu koja je vezana za zloupotrebu više sredstava istodobno. U posljednjoj grupi neke su od bizarnih ovisnosti poput ovisnosti o kocki, seksu i sl. </p>
<p>Zloraba može i ne mora dovesti do ovisnosti, dok je ovisnost uvijek posljedica učestale dugotrajne zlorabe sredstava ovisnosti. Zajednička karakteristika svih bolesti ovisnosti je da joj se osoba može teško oduprijeti unatoč znanju o štetnosti sredstva ovisnosti. Ovisnost se u psihološkom smislu može nazvati ponašanjem s karakteristikom prisile ili opsesivno-kompulsivnim poremećajem koji ima kliničke simptome svjesnih prisilnih radnji da bi se stvorio osjećaj ugode i otklonio nelagodni osjećaj (apstinencija). Ovisnost je kronična i recidivirajuća bolest mozga. Droge oštećuju i »ubijaju« neurone, živčane stanice mozga, čime se često nepovratno mijenjaju njegova anatomija i funkcija. Najnovija istraživanja pokazuju da sva sredstva ovisnosti stimuliraju specijalizirane centre u mozgu, čime se postiže osjećaj ugode i zadovoljstva, što za posljedicu ima promjenu ponašanja u smislu ponovnoga svjesnog posezanja za sredstvom koje izaziva osjećaj ugode, bez obzira na posljedice. </p>
<p>Opsežna istraživanja o povezanosti stresa i PTSP-a s učestalijom zlorabom sredstava ovisnosti, naročito alkohola i kanabisa, napravljena su 2002., nakon bombardiranja WTC-a u SAD-u, gdje je u kratkom razdoblju zabilježen porast zlorabe kanabisa od 36 posto! Danas se znanstveno opravdano smatra da je ovisnost poremećaj neurobiološke ravnoteže u sustavu »nagrade i kazne« u mozgu putem kojeg svi učimo, pamtimo, stječemo iskustva i u skladu s time se i ponašamo. Mozak upravlja vitalnim funkcijama organizma i svi njegovi dijelovi visoko su specijalizirani za pojedine funkcije i međusobno usko povezani. Neki djelovi mozga »evolucijski« su stariji i jednaki u životinja i ljudi (arhikorteks). Evolucijski novi dijelovi mozga (neokorteks) karakteristični su za čovjeka i upravljaju mišljenjem, pamćenjem, učenjem i ponašanjem. Sustav za »nagradu i kaznu« koji uključuje »centre za ugodu« (n.accumbes), emocije (amygdala) i kratkoročno pamćenje (hippocampus) smješten je u evolucijski najstarijem dijelu mozga arhikorteksu, koji je usko povezan s evolucijski novim dijelom neokorteksom, u kojem se obrađuju podaci iz starog dijela mozga te tako uči i u skladu s naučenim se i ponaša. Arhikorteks služi kao alarmni sustav mozga za osnovne funkcije tj. potrebe i nagone kao što su preživljavanje, održavanje vrste, bijeg, borba, upozorenje, hranjenje, pijenje, seksualni nagon, itd. Budući da je povezan s tzv. novim dijelovima mozga, koji služe za mišljenje i svjesno ponašanje, iskustva o ugodi kratkoročno zapamćena u starom dijelu mozga prenose se u nove dijelove, gdje se pohranjuju u dugotrajno pamćenje. Na tom putu prema novom dijelu mozga doživljena iskustva se oboje emocijama u dijelu mozga koji služi kao emocionalno skladište. Tako se zatvara krug doživljaja potaknutog uzimanjem droge, pamćenja kao ugodnog iskustva tj. nagrade te ponavljanoga naučenog ponašanja i stalnoga svjesnog posezanja za sredstvom ovisnosti. </p>
<p>Neuroni su »tvornice« kemikalija, tzv. neurotransmitera putem kojih se prenose informacije od jednoga do drugog dijela mozga. Mreže neurona upravljaju dijelovima mozga, povezuju ih i time je usklađen rad mozga kao cjeline. Sva sredstva ovisnosti na umjetan način stimuliraju centre »ugode« i podižu razinu neurotransmitera dopamina u mozgu. Informacija o ugodnom doživljaju prenosi se putem dopamina kompleksnim neuronskim krugovima u dijelove mozga zadužene za pamćenje i osjećaj ugode stimuliran drogom se oboji »pozitivnim« emocijama i doživljava kao nagrada.</p>
<p>Riječ »addictio« (eng., addiction=ovisnost) prevedena s latinskog znači da jedna osoba daje nagradu drugoj tj. »addictu«. Djelovanjem na neurotransmitere droge mijenjaju »razgovor« i narušavaju izmjenu informacija među neuronima. Posljedica svega je poremećena »kemija« mozga i iskrivljeni doživljaji vezani uz iskustvo uzimanja neke od opojnih droga. To je temeljni proces pomoću kojeg čovjek uči (kondicionirano tj. uvjetovano učenje putem nagrade/kazne, Pavlov). Posljedica svega je ponovno svjesno posezanje za sredstvom ovisnosti kako bi se ponovio ugodan doživljaj tj. nagrada i/ili izbjegao neugodan doživljaj tj. apstinencijski sindrom koji se u mozgu doživljava kao kazna. Time se stvara začarani krug ponovnog posezanja za sredstvom ovisnosti. </p>
<p>Mr. sc. Sanja Radeljak, dr. med.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="39">
<p>Ubijen zaštitar »Sokol Marića«, drugi teško ranjen</p>
<p>Jedan je razbojnik ostao ispred poslovnice Fine u Zvonimirovoj 54, a dvojica su oko 14,50 sati upala unutra i odmah, bez upozorenja, počeli pucati iz dugog vatrenog oružja</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Drago Renar (56), zaštitar tvrtke »Sokol Marić« ubijen je prilikom pljačke poslovnice Fine u ponedjeljak oko 14.50 sati u Zvonimirovoj ulici, a njegov kolega Stipo Mušan (43) teško ranjen, potvrdio je načelnik ureda načelnika Krunoslav Borovec. Neslužbeno se saznaje da su razbojnici odnijeli 1,8 milijuna kuna.</p>
<p>Dvojica pljačkaša upala su u Finu, dok je treći čekao u automobilu »passat caravan«. Po riječima jedne zaposlenice jedan od pljačkaša prislonio je drugoj zaposlenici pištolj u glavu i zatražio novac. </p>
<p>U Fini se u tom trenutku nalazilo pet stranaka i 18 zaposlenih. Prema podacima s kojima policija raspolaže razbojnici su počeli s rafalnom paljbom iz automatskog oružja, prije nego su uzeli vreću s novcem. </p>
<p> Policija još obavlja razgovore sa svjedocima te građanima koji su se javili sa korisnim informacijama, doznajemo od načelnika ureda načelnika PUZ-a Krunoslava Borovca. </p>
<p>Trojica razbojnika su nakon pljačke pobjegli u »passatu«, koji je, kako doznajemo od očevidaca, bio parkiran u susjednoj Tuškanovoj ulici. Kasnije je automobil, pronađen zapaljen u Rapskoj ulici na zagrebačkoj Sigečici. Povezanost ove pljačke sa pljačkom koja se dogodila u kolovozu prošle godine, kada je na isti način opljačkana Fina u Ininoj zgrad u Novom Zagrebu te je automobil zapaljen na Trešnjevci, u policiji nisu željeli komentirati te dodaju da se veza može samo nagađati. Od očevidaca doznajemo da se radi o trojici mlađih muškaraca, te da su parkirali »passatom« pobjegli Tuškanovom ulicom u smjeru juga.. Također kažu da su čuli rafalnu pucnjavu.</p>
<p>Marina Kovačević</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Prvooptuženi zahtijeva izuzeće sudaca</p>
<p>SPLIT</p>
<p> - U ponedjeljak zakazano, drugo ročište u postupku protiv Velimira Ronkulina (38), jednog od čelnika Hajdukove navijačke skupine Torcida i još 14 osoba, koje se tereti za organiziranje i sudjelovanje u napadu na navijače Dinama u prosincu 2003. godine u Dugopolju, nakon utakmice Hajduk-Dinamo, nije održano. Rasprava je odgođena na neodređeno vrijeme budući da je Ronkulin zatražio izuzeće svih sudaca splitskog Općinskog suda te predsjednika Općinskog i Županijskog suda u Splitu.</p>
<p>Prvooptuženi je prošlog petka protiv suca u postupku Zorana Kežića, podnio i kaznenu prijavu za zloporabu položaja i ovlasti, budući je 17. ožujka ove godine održao ročište u izočnosti jednog od članova sudskog vijeća. Prijavu je Ronkulin podnio i zato što je sudac Kežić ustrajao na njegovom prisilnom dovođenju na sud, unatoč tomu što je imao valjano liječničko opravdanje da je bolestan te iako je znao da mu nedostaje jedan član vijeća. Tom je prigodom, ročištu Ronkulin nazočio u pidžami. U istoj prijavi prooptuženi traži izuzeće općinskog i županijskog državnog odvjetnika, jer su se oglušili na njegovu primjedbu o »krnjem vijeću«.</p>
<p>Nakon utakmice Hajduk - Dinamo skupina Hajdukovih navijača zaustavila je automobil zagrebačkih registarskih oznaka s pet Dinamovih navijača. Kad su trojica od njih izišla iz automobila, Ronkulin je, prema optužnici, u automobil ubacio »bengalku« koja se zapalila. No, kada je vidio da su u auomobilu još dvojica Dinamovih navijača, zajedno s drugima izvukao ih je iz automobila.</p>
<p>U fizičkom napadu zagrebački su navijači teže i lakše ozlijeđeni, a automobil je izgorio.</p>
<p>Prema optužnici, Ronkulin se tereti da je bio vođa skupine navijača koja je izvela napad. On je sa suradnicima već na Poljudu, navodno, dogovorio susret kod benzinske postaje Smokovik u Splitu, odakle su pošli prema Dugopolju. Tamo su na državnoj cesti D1 dočekali navijače Dinama na povratku u Zagreb i napali ih. </p>
<p>Drugooptuženog Jakova Vlastelicu (24) općinsko državno odvjetništvo tereti zbog kažnjiva djela općeopasne radnje, a trećeoptuženog Matu Prlića (25), službenog fotografa Torcide, zbog pomaganja u vođenju skupine koja je počinila kažnjivo djelo protiv javnog reda. Ostala dvanaestorica optužena su za kažnjiva djela nasilničkog ponašanja i sudjelovanje u skupini koja je počinila kažnjivo djelo. Ronkulin je u pritvoru proveo mjesec dana, a nakon toga mu je izrečena zaštitna mjera zabrane dolaska na športske priredbe i približavanja navijačkim skupinama. Jakov Vlastelica u pritvoru je proveo nekoliko dana.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Ubijen nožem na rođendanskoj proslavi</p>
<p>MALI LOŠINJ</p>
<p> - Sejad Kahlimanović (43) iz Maloga Lošinja ubijen je u ponedjeljak oko 50 minuta iza ponoći u obiteljskoj kući na adresi Artatore 111 u vlasništvu D. P. iz Ravne Gore. Kahlimanović je preminuo nakon što je nožem uboden u vrat. Ubojstvo se dogodilo tijekom jedne rođendanske proslave na kojoj je prisustvovao veći broj osoba, a iz neslužbenih izvora moglo se čuti da je riječ o probranom društvu iz Maloga Lošinja. Susjedi su čuli buku sa zabave na kojoj se već od prethodnoga dana konzumirao alkohol i puštali su se narodnjaci, a neposredno nakon ubojstva čuli su nečije povike - Zovite hitnu pomoć! </p>
<p> Stan u kojem je ubijen Kahlimanović koristio je kao podstanar 28-godišnji Mihael Šalov iz Maloga Lošinja koji je naposljetku kao osumnjičenik za ubojstvo uhićen. Sukob između ubojice i žrtve počeo je navodno svađom u kojoj je Šalov optužio Kahlimanovića da je iz kuće, u kojoj se toga dana slavio rođendan zajedničkoga poznanika, ukrao neki novac. Šalov je potom potegnuo nož, a njegovu ubilačku namjeru pokušao je spriječiti sam slavljenik. Šalov ga je nožem zarezao po natkoljenici i nastavio napad prema Sejadu Kalihmanoviću. Svojoj žrtvi zadao je jedan smrtonosan udarac kojim ga je doslovno preklao. Kahlimanović je pao na tlo i ubrzo zbog velike ubodno-rezne rane na vratu iskrvario. Shvativši što je učinio ubojica je zastao pa mu je poznanik oduzeo nož i bacio ga kroz prozor.</p>
<p> Očevid na mjestu zločina, uz djelatnike policije, obavio je Valentin Ivanetić, istražni sudac riječkoga Županijskog suda. Tijelo ubijenoga prevezeno je u riječki Zavod za sudsku medicinu gdje će se obaviti obdukcija. O osumnjičenom Šalovu inače se moglo čuti kako potiče iz dobrostojeće obitelji koja posjeduje restoran u Malom Lošinju te praonicu rublja. </p>
<p>Tomislav Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Osumnjičeni: Smjestili su mi rođaci </p>
<p>SPLIT</p>
<p> - Istražni sudac Županijskog suda u Splitu protiv umirovljenog i neosuđivanog strojobravara Bore Zemunika (60) iz Sumpetra pokraj Omiša otvorio je istragu zbog sumnje da je počinio pet kaznenih djela pedofilije. Prema prijavi radi se o tri spolna odnošaja s jedanaestogodišnjim dječakom tijekom kojih je dijete prisilio na obostrani oralni seks i na analni seks te o dvije bludne radnje nad devetogodišnjim dječakom. Sva kaznena djela koja mu se stavljaju ne teret Zemunik je navodno počinio u svojoj kući u Sumpetru. Osumnjičeni pedofil je u pritvoru. Kako doznajemo, Zemunik se pred istražnim sucem, u dogovoru sa svojim braniteljem, odvjetnikom Vinkom Ljubičićem, branio šutnjom. Rekao je da je u šoku te da su mu cijeli slučaj namjestili rođaci, bračni par Trgo, s kojima je već dulje vrijeme u svađi. Nakon što se Sumpetrom proširila vijest o susjedu pedofilu, mještani su mu kamenovali kuću i trgovinu te zapalili čamac. U požaru su stradale još tri brodice. [Irena Dragićević]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="43">
<p>Stambeni krediti rastu i do 100 posto</p>
<p>Zagrebačka banka je od lipnja do kolovoza odobrila 100 posto više kredita nego u istom razdoblju lani, a E u prvih sedam mjeseci 89 posto više</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Prema ranije objavljenim podacima HNB-a, iznos stambenih kredita koje su banke odobrile građanima krajem lipnja dosegao je 22,931 milijardu kuna što je 6,33 posto ili 1,36 milijardi kuna više negoli krajem ožujka. No, neke banke već su objavile i novije podatke, pa tako iz Zagrebačke, koja ima najveći udjel na tržištu (odobrila je ukupno 9 milijardi kuna stambenih kredita), navode da je u prvih osam mjeseciodobreno novih 1,6 milijardi kuna. Ističu pritom da su ljetni mjeseci donijeli pojačan interes za ove kredite, te je tako u razdoblju lipanj-kolovoz odobreno 826 milijuna kuna ili 100 posto više nego u istom razdoblju lani. Jedan od razloga rasta je koncept Dom po mom (koji je objedinio postojeće i nove stambene kredite) uveden u lipnju, te je taj mjesec plasirano 70 posto više kredita nego u istom mjesecu 2004.</p>
<p>Ersteärkische banka (E) u prvih je sedam mjeseci ove godine odobrila 655 milijuna kuna stambenih kredita, (89 posto više nego u istom lanjskom razdoblju), a udio ove banke na tržištu stambenog kreditiranja je, kako navode, dosegao 8,97 posto, premašivši 2,1 milijardu kuna, kazao je u ponedjeljak direktor Sektora građanstva Zdenko Matak.</p>
<p>E u ponedjeljak je predstavio novi model stambenog kreditiranja pod imenom »Stambeni krediti s ostatkom vrijednosti«, kojeg u ponudi kredita u Hrvatskoj dosad nije bilo. Bit modela je da klijent može odabrati postotak kredita koji otplaćuje mjesečno (od 60 do 80 posto ukupnog iznosa) i dio kredita koji se vraća u cijelosti na kraju otplate (20 do 40 posto). Na ovaj način klijent može podići veći kredit i istodobno imati nižu mjesečnu ratu, no u konačnici banci vraća ukupno veći iznos novca nego kod standardnog stambenog kredita. Stambeni krediti uz ostatak vrijednosti odobravaju se u iznosu do 250.000 eura, na rok do 30 godina i uz valutnu klauzulu. Ako je kredit u švicarskim francima, nominalna je kamatna stopa 4,75, a efektivna 4,93 posto, a ako je kredit vezan za euro nominalna kamata je 5,99 a efektivna 6,25 posto.</p>
<p>Nives Matijević</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Hrvatska: Tri milijuna korisnika mobitela</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Dva operatera mobilne telefonije, T-Mobile i VIPnet, su na kraju lipnja imali nešto više od 2,98 milijuna korisnika, što je 5,3 posto ili oko 150.000 korisnika više nego krajem prošle godine. Stupanj korištenja mobilne telefonije u Hrvatskoj je time dosegao 67,6 posto.</p>
<p>T-Mobile je krajem lipnja imao 1,651 milijun korisnika - što mu daje tržišni udjel od 55,4 posto, dok je VIPnet imao nešto više od 1,33 milijuna, podaci su tih dvaju operatera, naznačeni i u njihovim polugodišnjim izvještajima o poslovanju.</p>
<p>T-Mobile je u prvom polugodištu ove godine, u odnosu na isto razdoblje lani, zabilježio porast broja korisnika za 270.000 ili 19,5 posto. U usporedbi s krajem prošle godine porast je iznosio 7,8 posto.</p>
<p>VIPnet je pak broj korisnika povećao za 30.000 ili 2,3 posto od početka godine do kraja lipnja, dok u odnosu na prvih šest mjeseci prošle godine porast iznosi 7,2 posto, odnosno za oko 90.000 korisnika.</p>
<p>Ako se nastavi sadašnji trend rasta tržišta, broj korisnika će do kraja godine premašiti tri milijuna, a stupanj korištenja mobilne telefonije mogao bi dosegnuti 70 posto.</p>
<p>Treći hrvatski operater mobilne telefonije Tele2 početak komercijalnog rada najavio je za ovu jesen te je najavljeno i raspisivanje natječaja za četvrtu mobilnu GSM mrežu. Podsjetimo, nedavni pokušaj da Hrvatska dobije četvrtog mobilnog operatera, kao što to imaju Slovenija i Njemačka, završio je bezuspješno, ali je i razbudio domaće tržište mobilne telefonije na kojem se konačno nazire kraj višegodišnjeg duopola.</p>
<p>Do kraja ove godine u Hrvatskoj bi, dakle, moglo biti samo oko milijun stanovnika koji neće koristiti mobilnu telefoniju. Međutim, valja voditi računa o tome da pojedinci, kao i u drugim zemljama s visokom stopom broja korisnika mobitela, posjeduju dva ili više mobitela, najčešće različitih operatera. [M. P.]</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Najmlađa tvrtka koncerna – najuspješnija </p>
<p>Poslovni zamah postignut je zahvaljujući i tome što su u tvrtki specijaliziranoj za proizvodnju teške opreme počeli proizvoditi manje strojeve / Ovogodišnji plan od 14,4 milijuna kuna već je prebačen 40 posto</p>
<p>SLAVONSKI BROD</p>
<p> - Dok u Đakovićevim tvrtkama Montaža i Specijalna vozila sa strepnjom očekuju jesen i nadaju se potpisivanju ugovora s HŽ-om i Hrvatskim cestama, u Proizvodnji opreme Đuro Đaković već je ugovoreno 60 posto poslova za iduću godinu. Tvrtka osnovana prije tri godine, nakon stečaja Industrijskih postrojenja, u prvom dijelu ove godine zabilježila je 254.000 kuna dobiti.</p>
<p>»U prvih šest mjeseci imali smo deset milijuna prihoda, što je nešto više nego za cijelu prošlu godinu«, rekao je direktor Proizvodnje opreme Željko Habek. »Počeli smo s dvadeset tisuća kuna kapitala i sedamdesetak uposlenih, uglavnom radnika Industrijskih postrojenja. Početni je plan bio završiti poslove IP-a, a zatim da nam Inženjering i Montaža pribavljaju poslove. No, uposlenost nije bila dovoljna za pokrivanje visokih režijskih troškova. Nakon kalvarije, teškoća i gubitka oko 4,5 milijuna potkraj prošle godine, tvrtka prvi put bilježi dobit. Ovogodišnji plan od 14,4 milijuna kuna već smo prebacili 40 posto«, kaže direktor Habek. </p>
<p>Bez pomoći države uposleno je još stotinjak radnika, pa je u Proizvodnji opreme danas uposleno 160 radnika. Kako ističe Željko Habek, zamah u poslovanju postignut je zahvaljujući i tome što su u tvrtki, specijaliziranoj za proizvodnju teške opreme, počeli prihvaćati i proizvodnju manjih strojeva. </p>
<p>»Obavili smo i posao za koji nam uopće nije trebala naša dvjesto tonska dizalica. Odradili smo ga ručno i donio nam je znatnu dobit«, kaže direktor Proizvodnje opreme. </p>
<p>U izvozu će ove godine realizirati oko 200.000 eura. Proizvodnja opreme radi i za slovenske tvrtke Litostroj i Preis, a većina opreme izrađena je za domaće naručitelje, kao što su Našice cement, Končar, Petrokemija, Alpston ili STSI. </p>
<p>Da je poslovna filozofija ove tvrtke jedina koja osigurava poslove, svjedoči i činjenica što je ugovorena većina poslova i za iduću godinu, u kojoj se planira u izvozu realizirati oko dva milijuna eura. Na pomolu je posao koji će zaposliti kapacitete tvrtke i u 2007., a radnici redovito dobivaju plaće. </p>
<p>Anita Benić</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Radnicima su plaćeni svi doprinosi </p>
<p>ČAKOVEC</p>
<p> - »Nije mi poznata pozadina napada sindikalista Josipa Zidanića i Save Šmitrana na Upravu MTČ grupe. Smatram da su željeli zbuniti dioničare i natjerati ih da ne glasuju za mene. U tome nisu uspjeli jer su me dioničari podržali«, izjavio je Stefan Andreas Kresta.</p>
<p>Svjestan toga da MTČ izaziva veliku pozornost javnosti, opovrgnuo je optužbe Sindikata tekstila, obuće, kože i gume Hrvatske o radu na crno, neisplati sindikalne članarine i nejasnoćama u vezi s trošenjem 25 milijuna kuna kredita, koji je lani putem Hrvatske poštanske banke odobrio HBOR.</p>
<p>»Petnaest milijuna kuna nije ni došlo u MTČ grupu. Sa 9,6 milijuna kuna podmireni su dugovi Croatia osiguranju, Ministarstvu financija, Međimurje plinu i Elektri, a sa 5,3 milijuna deblokirali smo račun, na kojem smo ukupno imali 25 blokada. </p>
<p>Od deset milijuna kuna za poslovanje isplatili smo radnicima zaostale plaće i nastavili proizvodnju«, rekao je Kresta. Od studenoga prošle godine MTČ grupa sa 730 radnika nije nijedan dan bila blokirana, a plaće su redovite. Prosječna plaća radnika u pogonu iznosi 2300 kuna. Nije istina ni da radnici rade na crno jer su prijavljeni i u HZZO-u i HZMO-u, tvrdi direktor. Doista kasni uplata doprinosa i sindikalne članarine, ali da se taj problem rješava postupno. MTČ grupa osam mjeseci radi punim kapacitetom, promet je povećan 26 posto, a proizvodnja 35 posto. Izvozi se 30 posto proizvoda.</p>
<p>»Radnici su vrijedni i sposobni. Među našim kupcima su Moschino, La Perla, Versace i Laura Biagotti. Restrukturiranje MTČ grupe trajat će između 12 i 24 mjeseca, kada bi trebala stati na zdrave noge«, rekao je direktor.</p>
<p>Izjavu sindikalista Zidanića kako su prije dvije godine »stigli ljudi koji ne znaju govoriti hrvatski« nazvao je diskriminirajućom i sramotnom za hrvatsku demokraciju koja teži europskim integracijama.</p>
<p>Nova kolekcija</p>
<p>Ovih dana MTČ grupa počinje osvajati tržište novom kolekcijom u kojoj je 550 artikala. MTČ će se predstaviti na sajmu u Lyonu te na Zagrebačkom velesajmu. Najviše dionica MTČ-a ima Milan Bernik - 22,3 posto, slijede Miljenko Bregović sa 16,6 posto, Stefan Andreas Kresta sa 15,5 posto, HFP 13,7 sa posto, Validus sa 7,5 posto, MTČ tvornica rublja sa 4,1 posto i Alojz Hudiček sa 1,4 posto. Odlučeno je da se gubitci MTČ-a pokrije iz dobiti u sljedećih pet godina.</p>
<p>Zoran Novosel</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="47">
<p>Potrošači ljuti na HEP jer nije očitao brojila</p>
<p>»Ne bi mi bilo teško čekati u redu za svoju korist, al' za korist HEP-a jest«, kaže umirovljenik iz Zagreba</p>
<p>Već 1. rujna</p>
<p> - prvi dan primjene odluke Hrvatske elektroprivrede da potrošači do 10. rujna sami očitaju svoja brojila - građani diljem Hrvatske nahrupili su na HEP-ove šaltere, zbog čega su nastale velike gužve. Budući da je dosadašnja HEP-ova praksa pri poskupljenju struje bila da angažira studente koji su obilazili kućanstva i očitavali brojila, novi je režim zbunio potrošače.</p>
<p>Zbunjenost građana, posebice umirovljenika, najbolje se mogla vidjeti u ponedjeljak u prostorijama zagrebačke elektre, gdje ih velik broj svakodnevno dolazi i strpljivo čeka u redovima. </p>
<p>»Nije pošteno da mi radimo njihov posao. Neka zaposle studente, kao što su dosad činili, i neka sami očitaju brojila«, požalio nam se umirovljeni časnik Branimir Wendler. </p>
<p>Dok se prošli tjedan u redovima čekalo do dva sata, u ponedjeljak su gužve u Zagrebu ipak bile manje pa se za petnaestak minuta moglo doći na red. Usto su postavljene i kutije u koje građani mogu ubaciti papiriće s obračunom, no najviše je strke oko toga koje točno brojeve treba upisati.</p>
<p>»Ovo je grozno. Majka me čeka u autu koji sam ostavio na cesti, a mali mi čuva mjesto u redu«, kazao je Zagrepčanin Zdravko Mirković. Umirovljenik Boško Strkić rekao nam je kako je nezadovoljan i poskupljenjem struje i novom HEP-ovom odlukom. »Mi penzioneri osjetimo svaku kunu u džepu. Ne bi mi bilo teško čekati u redu za svoju korist, al' za korist HEP-a jest«, kaže Strkić.</p>
<p>Glasnogovornik HEP-a Radomir Milišić izjavio je za Vjesnik kako bi bilo skupo i teško da u jedan dan HEP očita dva milijuna brojila. Zato su i ponudili potrošačima da to učine sami, a očitane podatke dostave u prostorije HEP-a ili ih pošalju poštom, Internetom ili putem besplatnog telefona.</p>
<p>Iako je na HEP-ovoj službenoj internetskoj stranici objavljena informacija o tome koje brojeve treba očitati i na koje načine dostaviti podatke, velik broj građana ne služi se Internetom pa su mnogi ostali neinformirani. </p>
<p>»Kad su već rekli da moramo sami dostaviti podatke, mogli su napomenuti da to možemo učiniti i putem telefona«, požalila se Iva Bašić. </p>
<p>Kako doznajemo od Smiljane Županović, voditeljice Službe za odnose s potrošačima u Elektrodalmaciji, gužve ima i na splitskim šalterima za prijavu stanja brojila.</p>
<p>»Pripremili smo se na gužvu. Oslobodili smo dvije telefonske linije, tiskali obrasce, otvorili mogućnost prijave i putem Interneta, no ljudi kao da osjećaju obvezu da to prijave osobno«, kaže Smiljana Županović i napominje: »Ako potrošači do tog datuma i ne prijave stanje, ništa se neće dogoditi. Mi ćemo obračunati linearnu potrošnju, koja je u ljetnom razdoblju izuzetno precizna u odnosu na stvarnu potrošnju«.</p>
<p>U Osijeku se također mnogi građani, posebice oni stariji, odlučuju za onaj stari, provjereni način - prijavom stanja brojila osobnim dolaskom na sva uplatna mjesta HEP-a u gradu. Zbog toga se zadnjih dana na takvim mjestima stvaraju poveći redovi, no duljih čekanja nema.</p>
<p>U sjedištu pak Elektroprimorja u Rijeci već nekoliko dana vladaju gužve zbog velikog broja građana koji osobno žele predati stanje brojila. Iako Elektroprimorje putem medija svakodnevno obavještava građane da stanje brojila mogu predati telefonom, Internetom, poštom, telefaksom i pozivom na besplatni govorni automat, građani, izgleda, rado dolaze to osobno učiniti, jer smatraju kako je to najsigurniji način. </p>
<p>U Slavonskom su Brodu stanja brojila u tvrtkama već očitana, a ona u kućanstvima potrošači svakodnevno javljaju podjednako na call centar, brojeve telefona Elektre u Slavonskom Brodu i Novoj Gradiški te faksom i e-mailom.</p>
<p>Relja Dušek[Surađivali: Anita Benić, Irena Dragičević, Damir Herceg i Maja Sajler]</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Izvješće Del Ponte nije odlučujuće</p>
<p>Diplomati u Bruxellesu kategorički tvrde da će stav haaške tužiteljice biti samo jedno od mišljenja koje će se uzeti u obzir</p>
<p>Izvješće glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte i njezina ocjena o hrvatskoj suradnji s Haaškim sudom bit će važno, ali ne i odlučujuće u odluci o početku hrvatskih pregovora s Europskom unijom. Diplomati u Bruxellesu, naime, kategorički tvrde kako će europski dužnosnici donijeti odluku samostalno, a da će stav tužiteljice biti samo jedno od mišljenja koje će se uzeti u obzir. Bio je to, uostalom, i zaključak na proljetnom summitu EU-a u Bruxellesu, kada je i sastavljena radna skupina za Hrvatsku. Do tada su europski lideri donosili odluku isključivo nakon izvješća Del Ponte unatoč tome što su mnoge zemlje upozoravale kako je ona samo jedna od strana, kao tužiteljica, a da objektivnu prosudbu ipak mora donijeti EU.</p>
<p>Posljednje izvješće haaške tužiteljice u bruxelleskim diplomatskim krugovima nije naišlo na potpuno odobravanje, jer joj je zamjereno da je bila previše ispolitizirana te da je dala neke ocjene koje ne odgovaraju činjenicama. Tvrdila je da hrvatski politički vrh za vrijeme ovogodišnje proslave obljetnice »Oluje« nije spominjao i hrvatske zločine, što ne odgovara činjenicama. Del Ponte nije uzela u obzir ni najnovije elemente u provođenju Akcijskog plana, te je požurila s tvrdnjom da bi Hrvatska nakon početka pregovora »zamrznula« daljnju suradnju s Haagom, što je hrvatski premijer Ivo Sanader odmah demantirao.</p>
<p> Hrvatska će redovno izvještavati europske lidere o provođenju Akcijskog plana. Ako njihov sastanak bude u New Yorku i bude li za Hrvatsku povoljan, očekuje se o brza i reakcija ministara vanjskih poslova EU-a, koji donose odluku o početku pregovora. Bude li Akcijski plan sljedećih dana dao još neke rezultate, radnoj će skupini biti lakše procijeniti ispunjavanje hrvatskih obveza. Signali koji ovih dana dolaze iz Bruxellesa ukazuju na to kako se sve zemlje EU-a sve više slažu s tim da Hrvatska potpuno ispunjava preuzete obveze te kako ne postoji strah da bi to prestala činiti počnu li pregovori.</p>
<p>Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Napredak Akcijskog plana temelj za početak pregovora</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Ne želim spekulirati o datumu otvaranja pregovora s Hrvatskom, jer o tome europska dvadesetpetorica mora postići konsenzus«, izjavila je u ponedjeljak ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Kolinda Grabar-Kitarović nakon što je na međunarodnoj konferenciji »Europska unija: prošla i buduća proširenja«, koja se od 5. do 8. rujna održava u Zagrebu, održala predavanje o proširenju Europske unije. Ministrica je prokomentirala napise o pozitivnim reakcijama EU-a i britanskog predsjedništva na uhićenje Hrvoja Petrača te o mogućnosti otvaranja pristupnih pregovora krajem rujna. »Radna skupina koja će ocjenjivati napredak Hrvatske u suradnji s Haaškim sudom sastat će se krajem rujna i nadamo se da će dosadašnji napredak u provedbi Akcijskog plana biti temelj za donošenje odluke o početku pregovora s Hrvatskom«, dodala je Grabar-Kitarović. Ministrica je ponovila i riječi britanskog šefa diplomacije Jacka Strawa koji je ustvrdio da će mišljenje Carle del Ponte biti vrlo bitno, ali ne i zaključno.</p>
<p>Tomislav Bradić</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Čeka se Petračevo izručenje</p>
<p>Iz Hrvatske je stigla presuda Petraču, kojom je na zagrebačkom Županijskom sudu osuđen na šest godina zatvora. Na osnovi nje Hrvatska će tražiti Petračevo izručenje</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Branitelj Hrvoja Petrača, odvjetnik Alexis Kougias, u ponedjeljak je podnio žalbu na presudu Općinskog suda u Igoumenitsi kojom je njegov branjenik u petak osuđen na pet mjeseci zatvora ili 1500 eura novčane kazne zbog ulaska u Grčku s krivotvorenom hrvatskom putovnicom na ime Vladimir Prelčec.</p>
<p>Kougias, s kojim smo kratko telefonski razgovarali, kazao nam je da se obrana intenzivno priprema za ročište na kojemu bi se trebalo odlučivati o ekstradiciji, a koje će se, prema svemu sudeći, održati za najmanje dva tjedna.</p>
<p>Tijekom vikenda je također iz Hrvatske stigla presuda Hrvoju Petraču zbog otmice sina Vladimira Zagorca kojom je na Županijskom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđen na šest godina zatvora. Ta se presuda, neslužbeno se doznaje iz Grčke, u Ateni prevodi, te će se na osnovu nje tražiti Petračevo izručenje. Obrana će pak, kako nam je najavio Petračev odvjetnik Ljubo Pavasović Visković, koji je zajedno s Petračevom suprugom Alicom i sinom Nikolom u nedjelju kasno navečer doputovao u Igoumenitsu, u svojem očitovanju o zahtjevu za izručenje priložiti i navodni dokument POA-e u kojem se govori o akcijama koje bi obavještajne službe trebale poduzeti protiv Petrača, za kojega tvrde da je glavni financijer bijega Ante Gotovine. </p>
<p>U navodnom dokumentu u kojemu se POA očituje o prijedlozima britanskog MI6, između ostaloga se spominju i pritisci svim sredstvima kojima bi trebalo ishoditi osuđujuću presuda protiv Petrača, a obrana smatra da će on poslužiti kao dokaz da je progon Petrača u Hrvatskoj politički motiviran. </p>
<p>Pozivanje obarane na navodni dokument u slučaju zahtjeva za ekstradicijom Petrača zapravo je očekivan potez, jer ga je nagovijestila već i tužba koju je Petrač putem svojih odvjetnika prije tri mjeseca uputio saborskom odboru za ljudska prava te žalba koju je odvjetnik Pavasović podnio na osuđujuću presudu Novici Petraču u slučaju otmice, jer je u oba slučaja priložen taj dokument.</p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Domaći zrakoplovi ATR 42 pouzdani </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Zrakoplovi marke ATR 42 (Avions de Transport Regional), domaće zrakoplovne tvrtke Croatia Airlines pouzdani su i neće se prizemljiti, rekao je u ponedjeljak Davor Janešić iz Croatia Airlinesa u čijoj floti lete tri zrakoplova ATR 42. »Svi naši zrakoplovi udovoljavaju svim europskim standardima, u izvrsnom su stanju te ne postoji nikakav razlog za njihovo prizemljavanje«, kaže Janešić.</p>
<p>Talijanska nacionalna uprava za civilno zrakoplovstvo mogla bi, nakon što je u subotu jedan zrakoplov ATR 42 zbog kvara motora prisilno sletio na Pantelleriju, izvršiti izvanrednu inspekciju te prizemljiti sve ATR 42 zrakoplove.</p>
<p>Prosječna starost Croatia Airlinesovih zrakoplova ATR 42 je deset godina, a pouzdanost u otpremi 98,96 posto, što je na svjetskoj razini. </p>
<p>Croatia Airlines redovno provodi program praćenja tehničke pouzdanosti svih zrakoplova u floti, a pritom se kao najvažniji parametri pouzdanosti prate tehnička kašnjenja zrakoplova, pouzdanost važnijih komponenti, pouzdanost motora te primjedbe pilota na tehnički status.</p>
<p>Zrakoplovi iz ATR serije zajednički su projekt francuskog Aerospatiala i talijanske Alenie, a danas te zrakoplove koriste razne svjetske zrakoplovne tvrtke kao što su Air Pacific, American Eagle, British Airways i Pan American Express. [T. T.]</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050906].
|
