to više nisu bile na brzinu kopane jame u šatorskom logoru, nego duboko kopani, ozidani bunari, u dvorcu, ponekad ispod samih spavaćih odaja gospodara ili tamničara.

Ipak, bunari su kao tamnice imali samo jednu prednost, takav je zatvor mogao biti u kući i na brizi obitelji, sve ostalo bilo je protiv bunarskog utamničavanja. Bunarska jama, koliko god bila tvrdo ozidana i zakrečena, uvijek je puna mraka i memle što načinje zatvorenikovo zdravlje. Ako se pregovori oko otkupa produže koju godinu, može se dogoditi da u bunaru nađeš lešinu kad ti novac donesu na kapiju. Ali ne napada samo vlaga zdravlje tog zlatnog tovara, jer bogati zatvorenici znadu donijeti cijela imanja, nego i smrad od izmetina, pauci, škorpioni i sve ostalo što čovjeka priječi da ikad postane zdrav stanovnik krtičnjaka.

Čini se da su graditelji samo hinili da dugo razmišljaju i teško nalaze rješenje za uputu “ne bunar, ali isto kao bunar”, da bi povisili cijenu svojih usluga i da bi, zadobivši jednom povjerenje, otvorili put novim narudžbama. Jer, valjda nije bilo teško doći na zamisao da se “ne bunar, ali isto kao bunar” može sagraditi tako da se bunar sazida naopačke.

Gledan izvana, zatvor se nije mnogo razlikovao od četvrtaste kule.

Osim ulaza s morske strane, kuda je Džihangir ušao, postojala su još dva otvora. Jedan je bio na krovu, doista popločenom kruništu s visokim ogradnim zidom, da onaj koji se ovuda kreće ne bi mogao vidjeti ništa osim neba nad sobom i da, poželi li bježati, ne bi mogao prekoračiti, makar da se otuda mogao samo strmoglaviti u more ili u suhu provaliju. Krov je pretvoren u dvorište za šetnju zatvorenicima s posebnim povlasticama ili za onemoćale od mraka, vlage i udaraca kojima su potrebne zračne kupke.

Drugi je otvor bio na zidu prema dvorištu konaka. Dva pedlja u visinu i dva u širinu, s vanjske i unutarnje strane, zatvarala su ga željezna vratašca. Mogla su se otvoriti samo s dvorišne strane, iz kućerka prislonjena uz tamnički zid, tijesna,

Previous page

Next page