NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050103].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 185580 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>03.01.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Stjepan Mesić i Jadranka Kosor u drugi krug</p>
<p>Mesić sa 49,03 posto osvojenih glasova ispred Jadranke Kosor koja sa 20,18 posto zatvara vrata drugoga kruga najvećem iznenađenju predsjedničkih izbora Borisu Mikšiću, kojemu je povjerenje dalo 17,80 posto birača </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Stjepan Mesić i Jadranka Kosor idu u drugi krug predsjedničkih izbora koji će se održati za dva tjedna, 16. siječnja. Neslužbeni su to i privremeni rezultati koje je u nedjelju u ponoć objavilo Državno izborno povjerenstvo. Po podacima DIP-a na temelju 99,06 posto biračkih mjesta, aktualni predsjednik Stjepan Mesić uvjerljivo je u vodstvu s osvojenih 49,03 posto ispred Jadranke Kosor koja sa 20,18 posto zatvara vrata drugoga kruga najvećem iznenađenju predsjedničkih izbora Borisu Mikšiću, kojemu je povjerenje dalo 17,80 posto birača.</p>
<p>Nijedan od preostalih 10 kandidata nije osvojio više od tri posto glasova, primjerice Đurđa Adlešić dobila je 2,69, Slaven Letica 2,60, Ljubo Ćesić Rojs 1,85, Ivić Pašalić 1,82 posto, dok je ostalih šest kandidata osvojilo manje od jedan posto glasova. Tako je Anto Kovačević osvojio 0,86 posto, Miroslav Blažević 0,80, Miroslav Rajh 0,66, Doris Košta 0,37, Mladen Kešer 0,32 te Tomislav Petrak 0,12 posto. </p>
<p>Preliminarni su to rezultati u nedjelju održanih predsjedničkih izbora koje je obilježila neizvjesnost do posljednjeg trenutka, relativno slab odaziv birača - izašlo ih je 50,95 posto - te iznenađujući izborni rejting Borisa Mikšića.</p>
<p>Rezultati DIP-a koji su nešto poslije 23 sata procurili iz Sabora nagovijestili su velik preokret, jer su prve projekcije GONG-a i agencije Puls govorile o jednom izbornom krugu. Prema tim rezultatima na drugom je mjestu, ispred Jadranke Kosor, bio Boris Mikšić. </p>
<p>Na temelju pet posto obrađenih biračkih mjesta diljem Hrvatske GONG je Mesiću davao 51,65 posto, Mikšiću 18,53, a Jadranki Kosor 17,74 posto glasova izašlih birača.</p>
<p> Mogućnost standardne pogreške pri ovakvoj metodi bila je jedan do dva posto za tri najbolje plasirana kandidata, što se na kraju pokazalo kobnim za Borisa Mikšića. </p>
<p>Rezultati te nevladine udruge koja je u nedjelju nadzirala provedbu izbora ne odstupaju bitno od prvih neslužbenih projekcija specijaliziranih agencija objavljenih nakon zatvaranja birališta. Po njima je Mesić uvjerljivo vodio ispred Mikšića i Jadranke Kosor. Sudeći prema anketi exit polla, koju je za HRT provela agencija Puls, Mesić je vodio sa 50,93 posto glasova, drugi je bio Mikšić sa 19,87 posto, a Jadranka Kosor treća s oko 17 posto glasova. Istraživanje GfK, agencije koja je izlaznu anketu provela za RTL televiziju, pokazala se najtočnijom. Mesić je također uvjerljivo vodio, no prema njihovim rezultatima odluka o predsjedniku trebala se dobiti u drugom krugu. Prema istraživanju te agencije, Mesić je dobio 48,7 posto glasova, Boris Mikšić 19,1, a Jadranka Kosor 16,5 posto.</p>
<p>Budući da je riječ bila o privremenim podacima, u kojima nije bilo rezultata dijaspore, očekivao se rast izbornih rezultata, prije svih Jadranke Kosor, za čiju je stranku na prošlim parlamentarnim izborima glasala većina od 60.000 glasača u BiH.</p>
<p>Predsjedničke izbore održane u nedjelju obilježio je slab odziv birača. Prema službenim podacima Državnog izbornog povjerenstva, na birališta je izašlo 50,96 posto birača. Glasovalo je 2.220.151 birača od ukupno njih 4,356.770.</p>
<p>Milan Jelovac</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Jadranka Kosor: Radila sam izvan svojih mogućnosti</p>
<p>U kampanju sam ušla s izvjesnim teretom i u tim sam okolnostima sa svojim malim timom uspjela ući u drugi krug / Čestitam Borisu Mikšiću na odličnom rezultatu i iznenađenju izbora, kazala je Jadranka Kosor </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »U drugom krugu dat ću sve od sebe da pobijedim Stjepana Mesića«, kazala je HDZ-ova kandidatkinja Jadranka Kosor, nakon što je u stožeru u 22.45 objavljeno da je ona - prema dotad dostupnim podacima - osvojila 20,08 posto glasova, Boris Mikšić oko 17 posto, a Stjepan Mesić 49,10 posto.</p>
<p>U HDZ-u su ustvrdili da je njihova kandidatkinja u BiH osvojila 72,6 posto glasova, a u dijaspori 67 posto. Nešto prije 23 sata, Kosor je dala i prvu izjavu za javnost, iako je bilo najavljeno da će to učiniti tek nakon objave rezultata iz Državnog izbornog povjerenstva.</p>
<p>»Moj prvi cilj je ostvaren, ulazim u drugi krug, zadovoljna sam i potpuno mirna nakon svega što sam napravila. Učinila sam sve što sam mogla, a radila sam izvan svojih mogućnosti. U kampanju sam ušla s izvjesnim teretom i u tim sam okolnostima sa svojim malim timom uspjela ući u drugi krug. Čestitam Borisu Mikšiću na odličnom rezultatu i iznenađenju izbora«, kazala je Kosor najavivši da će za nekoliko dana održati tiskovnu konferenciju u kojoj će se očitovati o ponašanju medija tijekom kampanje, te da će u drugom krugu voditi znatno oštriju kampanju. </p>
<p>Na novinarsko pitanje koji su to konji za trku koje je spominjala u kampanji, Kosor je rekla: »Upravo stiže konjica«. Također je kazala da će u stranci načiniti posebno istraživanje kako bi vidjeli kako su glasovali tradicionalni HDZ-ovi birači. Atmosfera u središnjici HDZ-a mijenjala se tijekom večeri nekoliko puta. Početno razočarenje nakon objave anketa gfk oko 20.30 sati zamijenilo je bolje raspoloženje. Ratko Maček, šef kampanje Jadranke Kosor, tada je, naime, objavio prve rezultate koji su u HDZ stigli s terena s uzorka od pet do šest posto, a po kojima je Jadranka Kosor vodila nekoliko postotaka ispred Borisa Mikšića. Jadranka Kosor u središnjicu je stigla oko 19 sati, no navijačima u stožeru pridružila se zajedno s premijerom Ivom Sanaderom i predsjednikom Sabora Vladimirom Šeksom tek nakon 21 sat. Nešto prije 22 sata Ivo Sanader izrazio je puno uvjerenje u drugi krug, ali i priznao »mrtvu trku« koja se u tom trenutku vodila između Jadranke Kosor i neovisnog kandidata Borisa Mikšića, a koju su potvrdili i GONG-ovi rezultati. Šeks je rekao kako se također nada da će se nakon ovih izbora »u parlamentu malo drukčije posložiti snage«.</p>
<p>I Sanader je priznao da je Mikšić iznenađenje izbora, objasnivši njegov uspjeh tvrdnjom da dolazi iz nekonvencionalne politike i da je vodio nekonvencionalnu kampanju, što je naišlo na dobar odziv birača. Sanader je odgovorio i na kritike da nije dovoljno sudjelovao u kampanji HDZ-ove kandidatkinje.</p>
<p>»Oni koji su Jadranki Kosor ranije prigovarali da nema svoje ja, sada tvrde da je u kampanji nisam dovoljno podupro. Predsjednički izbori nisu izbori u kojima se natječu stranke nego osobe, i veoma su personalizirani« rekao je Sanader dodavši da misli kako je Kosor vodila dobru kampanju. Atmosfera se značajno popravila nakon 22.40 kada su u stožer stigli neslužbeni podaci po kojima Jadranka Kosor sigurno odlazi u drugi krug odnosno da je Stjepan Mesić pao ispod 50 posto. U 23.15 sati u HDZ-ovoj središnjici nazdravljalo se nastavku utrke za mjesto predsjednika države. </p>
<p>Branka Valentić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Račan: Pobjeda sada, ili za dva tjedna</p>
<p>Predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić »očekuje da će iza ponoći popiti pobjednički šampanjac sa Stipom« / Predsjednik SDP-a Ivica Račan »spreman pobjedu proslaviti večeras ili za dva tjedna«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U izbornom stožeru Stjepana Mesića u Hrvatskom novinarskom društvu već se oko 20 sati stvorila velika gužva jer se okupilo mnogo političara, novinara, ali i poznatih imena javne scene. Prisutni su bili i čelnici svih stranaka koje su podržale Mesićevu kandidaturu (SDP, HNS, HSS, LS, Libra, IDS, SDA, PGS), od kojih mnogi i u pratnji članova obitelji. Sam predsjednik Mesić se u pratnji supruge pojavio tek oko 21 sat, oko sat vremena nakon što su u stožer stigle njegove kćeri Dunja i Saša.</p>
<p>Nakon objave preliminarnih projekcija izbornih rezultata, Mesićevi pristaše nisu krili optimizam. Predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić rekao je da »očekuje pobjedu u prvom krugu« odnosno da će »iza ponoći popiti pobjednički šampanjac sa Stipom«. Predsjednik SDP-a Ivica Račan bio je nešto oprezniji, pa je rekao da je »spreman pobjedu proslaviti večeras ili za dva tjedna«, a relativno nizak postotak izlaza birača na izbore po njemu je »logičan jer se ovi izbori razlikuju od onih 2000., jer se ovaj put predsjednik bira u sustavu parlamentarne demokracije a ne u predsjedničkom sustavu«.</p>
<p>Ako bude potrebno, najavio je Milorad Pupovac, »SDSS će Mesića podržati i u drugom krugu jer su ga Srbi podržali i u prvom, ali i na prošlim izborima«.</p>
<p> Počasna predsjednica HNS-a Savka Dabčević Kučar dobre je Mesićeve rezultate komentirala kao rezultat »dobro obavljenog posla na funkciji predsjednika Republike«. »Mesić je predstavio Hrvatsku kao naprednu građansku zemlju. On požuruje budućnost Hrvatske, a to je rijetkost kod hrvatskih političara«, tvrdi Savka Dabčević Kučar.</p>
<p>U pretrpanom Novinarskom domu bili su i gotovo svi značajniji zaposlenici Ureda predsjednika, od savjetnika do šefa kuhinje, ali i neki već pomalo zaboravljeni Mesićevi politički istomišljenici, poput Josipa Manolića, Perice Jurića i Jerka Doke. U mnoštvu su primijećeni i liječnica iz Padove Nela Sršen, slikar Braco Dimitrijević, književnici Branislav Glumac i Ivo Brešan, režiser Veljko Bulajić, jedan od utemeljitelja HSLS-a Slavko Goldstein, glumac Relja Bašić, predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević, voditelj Vojo Šiljak, dramaturg Vjeran Zuppa, prof. dr. Boris Vucelić, predsjednik Transparency Internationala za Hrvatsku Zorislav Antun Petrović...</p>
<p>No, iako su svi prisutni bili uvjereni u Mesićevu pobjedu već u prvom krugu, euforije nije bilo, jer su preliminarni rezultati ipak bili preblizu granice od 50 posto. Najviše se, pak, komentirala početna prednost Borisa Mikšića pred Jadrankom Kosor, što je Mesićeve pristaše očito veselilo. Za zabavu u glavnoj dvorani pobrinuo se, među ostalim, Dražen Turina Šajeta.</p>
<p>Sanja Kapetanić i Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Mesić: Kad svi zbroje, imaju manje od mene</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Mi smo pobjednici«, rekao je predsjednički kandidat i aktualni hrvatski predsjednik Stjepan Mesić nakon što je Državno izborno povjerenstvo objavilo prijevremene izborne rezultate.</p>
<p>»Pitao sam Ivicu Račana zašto je kod nas ova euforija toliko veća. Pa kaže: 'Čovječe, kad oni svi zbroje, imaju manje od nas'«, kazao je Mesić.</p>
<p>»Oni koji su mi poklonili glas, sigurni su da Hrvatska ide pravim putem i da sve što radimo, radimo za čovjeka. Mnogi su u tome prepoznali moju politiku i politiku stranaka koje su me podržale«, naglasio je Mesić istaknuvši da je »u kampanji, ali i prije nje bilo je podvala i laži na moj račun, no u nastavku kampanje sve ćemo to razotkriti«. </p>
<p>»Želio sam sučeljavanje na programima, viziji i na idejama. Međutim, nudilo nam se podmetanje, laži i priče. Na takav način nisam mogao prihvatiti razgovore s onima koji nisu razumjeli demokraciju«, dodao je Mesić. </p>
<p>»Za sljedeći krug pozivam sve građane, i one koji su ostali u kućama jer su bili sigurni da ću proći u prvom krugu. Ne smijemo dopustiti da dođe do nesporazuma i podmetanja. Da bi pobijedila istina, svi moraju izaći na izbore. Čak i oni koji su danas glasovali za druge, razmislit će što zaista odgovara Hrvatskoj. Hrvatska mora biti moderna, europska, demokratska, sa zadovoljnim građanima. U drugome krugu odlučujemo kuda hrvatska ide - u 21. stoljeće ili se vraća natrag. Ja nudim 21. stoljeće, modernu Hrvatsku«, zaključio je Mesić.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Mikšić: Nisam siguran da rezultati nisu namješteni</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Nisam siguran da rezultati nisu namješteni«, rekao je nezavisni predsjednički kandidat Boris Mikšić nakon objave DIP-ovih privremenih neslužbenih rezultata u nedjelju nešto nakon ponoći.</p>
<p>»Moja kampanja je bila poštena, sve troškove smo objavili«, kazao je, te istaknuo da je bio u uvjerljivom vodstvu ispred predsjedničke kandidatkinje HDZ-a te da zbog toga »postoji razlog za sumnju«.</p>
<p>Boris Mikšić, koji je definitivno je najveće iznenađenje predsjedničkih izbora 2005., dodao je kako misli »da je došlo do nekih neregularnosti«. Dodao je da će njegov stožer uložiti žalbu. »Nisu mi dopustili da moji promatrači dođu u DIP, dva moja automobila su pod policijskim nadzorom i dolazi do sumnjivih stvari«, istaknuo je Mikšić i dodao kako je jasno da je Jadranka Kosor slabiji kandidat, te spomenuo mogućnost »dogovora Sanadera i Mesića da ja izgubim u ovoj utrci«. »Mislim da je najviše izgubio hrvatski narod«, rekao je.</p>
<p>Na upit što će preporučiti svojim biračima za drugi izborni rug, Mikšić je odgovorio: »Moji birači su dovoljno inteligentni da daju svoj glas kome god žele«.</p>
<p>U Mikšićevu je stožeru od popodnevnih sati u nedjelju vladalo oduševljenje, jer su prve procjene govorile da Mikšić dobiva čak 20 posto glasova. Ni sat prije ponoći nije se sa sigurnošću moglo reći hoće li biti drugoga kruga i hoće li u njemu protukandidati Stjepanu Mesiću biti Jadranka Kosor ili Boris Mikšić. Bez obzira na to, Mikšić je nadmašio sva očekivanja.</p>
<p>»Ovo što se događa pokazuje da su hrvatski građani umorni od političara iz prošlog stoljeća koji ih godinama vuku za nos«, kazao je Mikšić Vjesniku prije objavljivanja prvih neslužbenih izbornih rezultata.</p>
<p>Mikšić je odbacio spekulacije da je u kampanji potrošio 4,7 milijuna kuna i da je to najviše od svih kandidata. Kazao je da su od njega puno više potrošili Jadranka Kosor i Stjepan Mesić, što se, dodao je, najbolje vidi po broju njihovih plakata i spotova. </p>
<p>Mikšićev pravni zastupnik Mićo Ljubenko rekao je novinarima da je izborni stožer DIP-u uložio prigovor jer jedino Mikšiću nije dopušteno da ima svog promatrača. »Očito postoje manipulacije i favoriziranje nekih kandidata, ne znam zašto oni mogu imati promatrače, a ja ne«, rekao je Mikšić. </p>
<p>Govoreći o financiranju predizbornih kampanja, poručio je da su birači trebali znati prije izbora tko je potrošio koliko novca, a ne nakon njih.</p>
<p>Komentirajući rezultate do 23 sata, Mikšić je kazao da je, bez obzira na očita podmetanja, prepoznat kao nešto novo na političkoj sceni. Potkrepljuje to i broj stranih televizijskih ekipa koje su pratile zbivanja u Mikšićevu stožeru.</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>GONG-u se žalilo više od 400 građana</p>
<p>Izbori su provedeni uglavnom u skladu s propisima, procijenio je GONG/ DIP je vrlo dobro odradio svoj posao, Središnji državni ured za upravu vrlo loše/ U Splitu Boris Dvornik fizički napao promatračicu GONG-a</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Više od 400 građana žalilo se GONG-u u nedjelju tijekom izbora, što je osjetno više nego na predsjedničkim izborima 2000. godine«, kazala je predsjednica Upravnog odbora GONG-a Suzana Jašić na konferenciji za novinare u nedjelju navečer. </p>
<p>Suzana Jašić ocijenila je da su se izbori uglavnom provodili sukladno izbornim propisima, a problemi su zabilježeni s glasovanjem birača koji nisu mogli pristupiti izbornomu mjestu, popisima birača, nezakonito sastavljenim izbornim odborima u kojima su bili i članovi političkih stranaka, poštivanjem biračke procedure samih biračkih odbora i kršenjem izborne šutnje. </p>
<p>Teži incident zbio se u Splitu gdje je Boris Dvornik u alkoholiziranom stanju fizički napao promatračicu GONG-a. Među nepravilnostima, zabilježen je i višak glasačkih listića na nekoliko biračkih mjesta, a 40 biračkih mjesta bilo je smješteno u neprikladnim objektima - kafićima, restoranima i župnim kućama.</p>
<p>Suzana Jašić ocijenila je da je Državno izborno povjerenstvo vrlo dobro odradio posao, ali da je DIP potrebno ustrojiti kao stalno profesionalno tijelo. </p>
<p>Središnji državni ured za upravu je, ocjenjuje GONG, vrlo loše obavio svoj posao, kako u izdavanju naputaka nižim uredima u vezi popisa birača i nadzora rada nižih ureda, tako i u informiranju javnosti koje je bilo nedovoljno, nepravodobno i biračima nerazumljivo. </p>
<p>GONG navodi da su uredi za opću upravu davali uglavnom netočne informacije, što je potvrdilo i njegovo istraživanje provedeno 23. i 24. prosinca. Od 25 ureda čiji je rad telefonski provjeren, njih samo šest je na pitanje »je li moguće danas podići potvrdu za glasovanje« (24. prosinca bio je zadnji dan rok za podizanje potvrde za glasovanje izvan mjesta prebivališta) odgovorilo potvrdno.</p>
<p>GONG je ocijenio da su mediji birače, unatoč nepreciznim i nepotpunim odredbama zakona, dovoljno informirali o kandidatima. </p>
<p>Mediji su u više slučajeva kršili propis o izbornoj šutnji, a Nova TV je objavila procjene rezultata glasovanja prije zatvaranja birališta, čime je mogla utjecati na izbore.</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Dajući glasove Mikšiću, birači su poručili: Želimo nekoga tko se nije pokvario</p>
<p>Da je Jadranka Kosor bila vezana uz neko drugo biračko tijelo, a ne HDZ-ovo, postigla bi bolje rezultate / Slaven Letica je kandidat koji je uspio najviše zbuniti biračko tijelo, kaže Smiljana Leinert-Novosel</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »Predsjednički izbori nisu donijeli ništa novo, a jedini komet je Boris Mikšić. Glasovi koje je prikupio mogli bi se prevesti u poruku: 'Ljudi, dosta nam je karijerista koji se bave politikom zbog sebe. Želimo nekoga tko se politikom bavi iz ideala'«, komentira Smiljana Leinert-Novosel s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.</p>
<p>Iako su rijetki očekivali da će Mikšić pokupiti tolike glasove, Leinert-Novosel smatra da je poduzetnik iz Minnesote medijski promišljeno izvodio kampanju. Jedini je problem, dodaje, što je još nejasno što zapravo Mikšić nudi i tko je on uopće.</p>
<p>»O njemu kao ličnosti vrlo se malo zna, pojavio se preko noći i zapravo je njegov uspjeh potpuno neočekivan. Bez obzira na to, biračko tijelo u njemu je prepoznalo osobu koja u politici nije iz koristi. </p>
<p>Postavlja se pitanje: zašto čovjek koji je toliko postigao želi ući u politiku? Njegovi rezultati odlična su poruka da birači žele ljude koji nisu opterećeni. </p>
<p>Dajući glasove Mikšiću, neizravno su poručili da im je dosta igara i da žele nekoga tko se još nije pokvario«, kaže Leinert-Novosel. </p>
<p>HDZ-ova kandidatkinja Jadranka Kosor postigla je rezultat koji je više razočaravajuć za stranku nego za nju osobno, komentira Novosel, smatrajući da je Kosor svoj dio posla odradila maksimalno koliko je mogla. No, biračko tijelo HDZ-a je tradicionalno i teško je bilo očekivati da će prihvatiti ženu za predsjednika, ma koliko se ona trudila. Da je Kosor bila vezana uz neko drugo biračko tijelo, a ne HDZ-ovo, Leinert-Novosel smatra da bi postigla bolje rezultate. Zanimljivo je da Kosor nije uspjela prikupiti glasove žena, jer žene koje žele vidjeti predsjednicu na čelu Hrvatske ne podržavaju ideološko usmjerenje Jadranke Kosor. Novosel stoga smatra da su moderne žene dale glas Đuri Adlešić.</p>
<p>Rezultat kakav je Kosor uspjela postići na predsjedničkim izborima Novosel smatra svojevrsnim testom popularnosti HDZ-a, dok za Mesićevu premoć tvrdi da je bila očekivana, samo je varirala u iznosima. </p>
<p>Jedini problem Novosel vidi u tome što su Mesićevi simpatizeri bili nonšalantni i presigurni.</p>
<p> Očekivali su pobjedu, zbog čega dio njih nije imao razloga izlaziti na birališta.</p>
<p>Leinert-Novosel smatra da je HSLS-ova kandidatkinja Đurđa Adlešić u kampanju išla samo da reanimira stranku, a to joj je odlično uspjelo. »Smatram da je Adlešić kvalitetna političarka, no mislim da ni ona sama nije vjerovala da u ovoj utrci ima ozbiljne šanse. Ipak, uspjelo joj je skrenuti pozornost na sebe«.</p>
<p>Za kandidata koji je uspio najviše zbuniti biračko tijelo Novosel izabire Slavena Leticu koji »ni sam ne zna što mu se događalo, a čestim mijenjanjem platforme koju zastupa zbunio je ljude koji su ga pratili«. </p>
<p>Letica je, zaključuje Novosel, zbunio izbornu bazu, bez obzira što se poprilično trudio osmisliti kampanju.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Svjetske agencije prognozirale Mesićevu pobjedu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Gotovo svi svjetski mediji u prvim javljanjima nakon zatvaranja birališta u Hrvatskoj prognozirali su da će pobjednik hrvatskih predsjedničkih izbora biti Stjepan Mesić ističući kao neočekivano iznenađenje izbora dvadesetpostotni uspjeh nezavisnoga kandidata Borisa Mikšića.</p>
<p>BBC je neposredno nakon zatvaranja birališta objavio da je, ako Mesić ne prijeđe prag od 50 posto, vjerojatan drugi krug izbora ističući kako je nezavisni kandidat, »bogati američki biznismen« Boris Mikšić »neočekivano izbio na drugo mjesto«. Agencija Reuters neposredno nakon zatvaranja birališta objavila je, na temelju anketa provedenih među građanima nakon izlaska s birališta, »kako izgleda da će predsjednik Stjepan Mesić osvojiti drugi mandat«. Agencija je, pozivajući se na Hrvatsku televiziju, sat prije ponoći objavila fotografiju Borisa Mikšića uz informaciju da je nezavisni kandidat osvojio iznenađujućih 20 posto glasova.</p>
<p>Reutersovu prognozu prenijela je i američka postaja ABCNews. Agencija AP, osim opisa najizglednijih kandidata, Mesića i Jadranke Kosor, ističe da su Hrvati prvi put od stjecanja nezavisnosti izašli na izbore bez prisutnosti međunarodnih promatrača. </p>
<p>Glas Amerike prenio je izvješće svog dopisnika iz Budimpešte u kojoj se navodi prognoza o pobjedi Stjepana Mesića na temelju anketa objavljenih u hrvatskim medijima. </p>
<p>Deutsche Welle istaknuo je kao zanimljivost predsjedničkih izbora u Hrvatskoj slab odziv birača izvijestivši da je do 11 sati na birališta izašlo manje od 15 posto birača dok je na prethodnim izborima 2000. godine do 11 sati glasovalo 22,5 posto birača. </p>
<p>M. B.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Mesićev prvi poraz</p>
<p>DUBRAVKO GRAKALIĆ</p>
<p>Izbori za predsjednika Republike donijeli su više iznenađenja nego što je itko predviđao. Neuspjeh Stjepana Mesića da pobijedi u prvom krugu, slab prolaz Jadranke Kosor kod vlastitih birača te velik izborni dobitak Borisa Mikšića obilježit će ove predsjedničke izbore i ponukati na detaljne raščlambe gibanja na hrvatskoj političkoj pozornici.</p>
<p>Predsjednik Mesić će fotelju na Pantovčaku braniti u drugom krugu, čime je pokazao, zapravo, vlastiti neuspjeh. S potporom sedam parlamentarnih stranaka, odnosno cjelokupne opozicije, Mesić je samouvjereno najavljivao pobjedu u prvoj izbornoj rundi, ali je to bio račun bez birača. Ostvarenih 49,3 posto glasova nije bilo dovoljno za pobjedu.</p>
<p>Mesićeve glasove odnio je, najvjerojatnije, Boris Mikšić, koji je sa 17,8 posto glasova pokvario planove gotovo svim ostalim natjecateljima u utrci za Pantovčak. Uzeo je, prema istraživanjima anketnih agencija, 40 posto pravaških glasova namijenjenih Slavenu Letici, te 15 posto glasova HDZ-ovih simpatizera, koji bi se pridodali Jadranki Kosor.</p>
<p>Prolaz Jadranke Kosor u drugi krug, koji je bio neizvjestan zbog uspjeha Borisa Mikšića, obećava zanimljiv i snažan nastavak kampanje, gdje će se javnost i političke stranke oštro polarizirati. Za očekivati je da će se u kampanju Jadranke Kosor znatnije uključiti premijer Ivo Sanader, kojeg u prvoj kampanji nije bilo na skupovima HDZ-ove kandidatkinje. Premijer Sanader već je najavio da očekuje potporu svih koalicijskih partnera, dakle i manjina, iako su one do sada podupirale Mesića. </p>
<p>Jadranki Kosor svaki će glas i podrška biti važni da bi svojih 20 posto glasova podigla na respektabilniju razinu. Još prije izbora, podršku i svoje, ne tako brojne glasove, obećao joj je dr. Slaven Letica. Sad bi, ipak, važnija bila podrška Borisa Mikšića.</p>
<p>Prvi politički poraz Stipe Mesića nakon 2000. i tadašnjih izbora znak je njegova očito slabijeg rejtinga, poljuljanog javnog povjerenja, te slabije popularnosti koju uživaju stranke lijevog centra i ljevice što ga podupiru. Bez obzira na moguća opravdanja o lošem izbornom datumu ili kratkoj kampanji, Mesić je doživio relativni neuspjeh što ga nije očekivao.</p>
<p> Kampanja koja slijedi bit će, izgleda, vrlo važna za budućnost hrvatske politike. Dva preostala kandidata, sudeći prema prvim postizbornim reakcijama, to su već shvatila.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="10">
<p>Spomenička renta opet na popravnom ispitu</p>
<p>Umjesto predviđenih 200 milijuna kuna, spomeničkom je rentom u 2004. prikupljeno tek 60 milijuna kuna. Zakon koji je naknadnim dopunama propisao način naplate rente, nema ugrađen sustav za kažnjavanje onih koji ga ne provode. Zbog toga su opet kažnjeni samo spomenici</p>
<p>VESNA KUSIN</p>
<p>Nećete vjerovati! Spomenička renta ugrađena je u hrvatsko zakonodavstvo prije malo više od pet godina. Bilo je to 1999. godine, kada je donesen novi Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Uvođenjem spomeničke rente u taj zakon, Hrvatska je napravila veliki iskorak ne samo u europskom zakonodavstvu, nego i u svjetskoj praksi, pobravši laskave ocjene o jednom od najboljih zakona o kulturnim dobrima.</p>
<p>Pa ipak, taj »primjeran« zakon doživio je već 2003. svoju doradu, čiji se dio odnosio upravo na spomeničku rentu koja se dotad nije uspjela gotovo nigdje naplatiti. Tada se tvrdilo da će se renta napokon učinkovito početi naplaćivati od 1. siječnja 2004. te da će prve efekte postići već u travnju, prema kvartalnom obračunu. </p>
<p>Ti efekti se, međutim, nisu osjetili kako je najavljeno, a na početku 2005. i dalje ne funkcionira sustav djelotvorne spomeničke rente koja je trebala navijestiti bolju budućnost zapuštenoj i oštećenoj hrvatskoj spomeničkoj baštini.</p>
<p>U čemu je problem? I zašto Zakon ne funkcionira? Je li riječ samo o potvrdi nefunkcioniranja pravne države, i na toj razini, ili su teškoće negdje drugdje? </p>
<p>Kad je Zakon 1999. donesen, tvrdilo se poslije da u tom njegovom segmentu nije bio razrađen sustav djelotvorne provedbe. Za to je najvećma okrivljeno Ministarstvo financija koje nije pružilo primjerenu potporu Ministarstvu kulture u osiguravanju mehanizama naplate rente.</p>
<p>Međutim, dopunu toga zakona godine 2003. (donesen po hitnom postupku) poduprlo je upravo u tome dijelu Ministarstvo financija, koje je koncipiralo mogući model naplate rente prema dvjema osnovama: izravnoj i neizravnoj. Umjesto da rentu vežu uz dobit (dva posto od ostvarene dobiti), kako je prvotno bilo predviđeno, novim je odredbama Zakona propisano da će se ona svima koji gospodarsku djelatnost obavljaju u nepokretnim kulturnim dobrima ili na području zaštićene kulturno-povijesne cjeline, naplaćivati po četvornom metru korištenja i to u iznosu od tri do deset kuna, ovisno o odluci gradova ili općina u kojima se kulturna dobra nalaze.</p>
<p>Tome je pridodana i obveza plaćanja neizravne spomeničke rente prema Nacionalnoj kvalifikaciji djelatnosti, prema stopi od 0,05 posto na ukupni prihod od svih koji se u svom poslovanju koriste spomenicima kulture, što pak znači da svi koji se neizravno koriste baštinom te ostvaruju prihod obavljanjem trgovine, bankarstva, prijevoza, ugostiteljstva, ali i bavljenjem turizmom te brojnim drugim djelatnostima (popis je podugačak), moraju platiti svoj dio rente za spomenike.</p>
<p>Dok se o prihodu iz paketa neizravne spomeničke rente, što je trebao težiti 100 milijuna kuna, sada uopće ne govori, ona izravna, koja se trebala naplaćivati poput ostalih komunalnih usluga po četvornom metru korištena prostora, nije uprihodila očekivanu svotu. Tvrdilo se, naime, da će se i na taj način uspjeti skupiti sto milijuna kuna, od kojih bi 60 posto trebalo ostati sredinama u kojima je renta naplaćena, dok bi 40 posto odlazilo u Ministarstvo kulture, koje bi ih solidarno dodjeljivalo onim sredinama u kojima nema gospodarskih djelatnosti, stoga u njima nije moguće naplatiti rentu.</p>
<p>No u 2004. godini na taj je način skupljeno tek 60 milijuna kuna, dakle 40 milijuna manje od predviđenih 100 milijuna kuna. Od toga je 36 ostalo u gradovima i općinama u kojima je renta naplaćena, a 24 milijuna završila su na računu Ministarstva kulture, koje će ih rasporediti »siromašnim sredinama«.</p>
<p>Zbog čega je, dakle, opet zakazala naplata spomeničke rente? Zbog toga što gradovi i općine nisu na vrijeme donijeli odluke o visini i naplati rente. Iako je od dopune Zakona koji regulira naplatu rente prošlo već gotovo godinu i pol dana, još ima sredina (na primjer Split) koje nisu donijele takve odluke. Zapravo, to ih je učinilo samo tridesetak, često nakon mnogo otpora u lokalnim sredinama. Međutim, neki od tih gradova, poput Pule, odgodili su inkasiranje novca za rentu do 1. siječnja 2005. Tako se svake godine početak djelotvorne naplate rente ponovo odgađa. Je li to u skladu ili suprotno Zakonu?</p>
<p>Zakon točno propisuje da lokalne sredine trebaju odlučiti o visini rente i o početku naplate, ali ne ograničava rok, iako predviđa naplatu rente od početka 2004. godine. Ono što Zakonu opet nedostaje, pa bi ga valjda opet trebalo nadopuniti, jesu kaznene mjere. </p>
<p>Što učiniti kad oni koji trebaju provesti Zakon to ne izvedu? Postoji li kazna? Novčana ne! Ali ni neka druga, propisana. No svaka sredina koja nije provela Zakon tj. propisala visinu rente – e kako bi se ta onda mogla naplatiti – kaznila je samu sebe jer nije skupila dodatan novac od kojeg bi 60 posto mogla uložiti u obnovu vlastite baštine.</p>
<p>Druga, neizravna kazna slijedi joj od Ministarstva kulture u raspodjeli novca namijenjenog obnovi i očuvanju kulturnih dobara (u ovoj godini iz proračuna je u tu svrhu izdvojeno 80 milijuna kuna), jer će zbog toga dobiti manje novca i iz državne blagajne. </p>
<p>A tko će i kako biti kažnjen za nenaplatu one neizravne rente, kojom se trebalo skupiti još 100 milijuna kuna? Spomenici! To je jedino sigurno.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Tsunami ujedinio svijet</p>
<p>JURICA KÖRBLER</p>
<p>Valjda se moraju dogoditi strašne katastrofe poput plimnog vala u Aziji ili epidemija neizlječivih bolesti, potresa i požara da se svijet ujedini i da solidarnost bude ispred politike, podjela i mržnje. Na samom prelasku jedne godine u drugu cijeli je svijet pokazao solidarnost s nesrećom u Aziji simboličnom minutom šutnje (zašto ne i Hrvatska). Prikupljala se pomoć koja je krenula prema Indoneziji, Tajlandu...</p>
<p>Kako se iz dana u dan povećavao broj poginulih u Aziji, tako je i svijet počeo utrku u solidarnosti. Nakon početne rezerviranosti i škrte pomoći najbogatijih, sada prema Aziji putuju znatne količine hrane, lijekova... a i novca je sve više. Francuska šalje nosač helikoptera, a Kofi Annan pohitao je koordinirati dodjelom pomoći.</p>
<p>Tsunami je nakratko ujedinio svijet i uspio u onome što godinama neuspješno pokušavaju svjetski lideri. Nesreća je u tome da svijet pokazuje osjećajnost samo prema onima kojih više nema, a prema onima koji žive u bijedi i neimaštini, koji su u epicentru besmislenih ratova, svi su kudikamo ravnodušniji.</p>
<p>Stari i mudri Ivan Pavao II. poručuje da se nada u bolje dane temelji na osjećaju ljudske solidarnosti, ali je, naravno, pitanje mogu li se tako izbrisati sve bolnije razlike između siromašnih i bogatih koje prijete pravim civilizacijskim »plimnim valom«, koji bi cijelu zemaljsku kuglu mogao odvesti u katastrofu.</p>
<p>Dok se Blair zabrinuto ispričava što nije prekinuo odmor nakon nesreće u Aziji, važnije je da prihvati svoj dio odgovornosti za sve što se događa u svijetu. Jer priroda ne bira žrtve, ali loši potezi političara nažalost uzimaju svoj danak – nedužne žrtve. Kao one u Iraku. Hrvatima je Azija očigledno daleko pa su novogodišnji nastupi Severine i društva za 40.000 eura valjda važniji od podsjećanja na žrtve tsunamija. Naši »plimni valovi« koji nas dohvaćaju s raznih strana povukli su stanovnike Lijepe naše da se u novogodišnjoj noći opuste, ali stvarnost je tu već prvim danom nove godine. Ona, kako podsjeća kardinal Bozanić, puna je tragičnih svjetskih sukoba, patnji i nepravdi.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Više vatre, manje krvi</p>
<p>DRAGAN GRDIĆ</p>
<p>Hrvati su Novu godinu dočekali eksplozivno, ali uglavnom bez uporabe teške artiljerije. Ukratko se može reći da je doček prošao uz više vatre a manje krvi i propucanih prozorskih stakala te uz samo nekoliko lakše ozlijeđenih, što uz podatak da je Božić prošao doista mirno svjedoči o nastavku pozitivnog trenda koji traje već nekoliko godina.</p>
<p>Sve do kraja devedesetih hrvatski su se gradovi (s naglaskom na predgrađa) već od početka prosinca pretvarali u prava ratišta, na kojima su ljudi ginuli, sakatila se djeca, a većina mirnih građana, zaglušena detonacijama petardi i bombi te rafalima iz strojnica i mitraljeza, doživljavala psihičke traume i stresove.</p>
<p>Uporni i višegodišnji napori dijela javnosti, a mora se istaknuti i policije (akcijom Mir i dobro), ipak su uspjeli i kod najzadrtijih probuditi svijest o opasnosti i nemoralnosti uporabe oružja. Ove smo godine u Zagrebu mogli čuti samo nekoliko pucnjeva iz vatrenog oružja, što je u usporedbi s prijašnjim godinama gotovo zanemarivo.</p>
<p>Budući da su dočeci Nove godine ipak i dalje nezamislivi bez vatrometom podignute razine adrenalina , profitirali su trgovci pirotehnikom. Na noćnom nebu sijevalo je na Staru godinu i prvih dvadesetak minuta Nove kao nikada. Visoko u zrak letjele su neviđene količine rasprskavajućih raketa pa su slavljenici, osim u zvuku detonacija, mogli uživati i u efektnim »figurama«, ocrtanima na tamnoj noćnoj pozadini.</p>
<p>Neki su se projektili ipak vratili na Zemlju ne rasprsnuvši se u zraku, tako da je u novogodišnjoj noći samo u Zagrebu izazvano desetak požara, srećom uglavnom manjih i bez ljudskih žrtava. Proizvođači i prodavači petardi i raketa morali bi prema zakonu poštovati stroge standarde o kakvoći robe koju prodaju. S obzirom na već tradicionalnu neučinkovitost naše policije kad je riječ o »eksplozivnim« slučajevima (kažu da im visoke temperature pri detonacijama uništavaju tragove), prodavači čija je neispravna pirotehnika prouzročila požare, ne moraju strahovati od zakona.</p>
<p>Javnost i policija trebaju i dalje nastaviti promicati kulturu civiliziranih slavlja, kako se micanje smrtonosnog vatrenog oružja s popisa slavljeničkih rekvizita ne bi, umjesto u pobjedu zdravog razuma, pretvorilo u uspjeh trgovaca pirotehnikom.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="13">
<p>Spretnim manipuliranjem postao medijska zvjezdica</p>
<p>Ako je u posljednjih dvadeset godina na nacionalnom planu bila potrebna koncepcija za jedan veliki muzej, onda je trebala za Hrvatski prirodoslovni muzej! A upravo tu je kolega Radovčić, nakon dvogodišnjeg napora muzejskog Povjerenstva kojemu je bio na čelu, svjesno i nakon javnih povlačenja za nos cijeloga stručnog kolegija Muzeja nakraju izveo perfidnu opstrukciju: nije objedinio zajednički rad, ništa nije učinio</p>
<p>JOSIP BALABANIĆ</p>
<p>Vjesnik i drugi javili su da je Gradska skupština u Zagrebu smijenila Upravno vijeće Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja, jer je otkazom uposleniku Jakovu Radovčiću osramotilo zemlju i otežalo naš hod u EU. Čovjek bi mislio da je Vijeće radilo protuzakonito, prekršivši demokratska načela, te može biti začuđen što nije maknut i ravnatelj kojega g. Radovčić, očito s pravom, nije htio slušati!? </p>
<p>Prema člancima u medijima, na samom startu započeo je zatiranjem najboljega u svojoj kući, samo zato što nije »kao drugi«, što »nije redov«. Uostalom, tko da od zaposlenih traži da se zna gdje i kako odrađuje vrijeme za koje prima plaću? Strašan je to i neprihvatljiv teror!</p>
<p>Neke bitne stvari o ovome »slučaju« rekao sam u svome ranijem istupu u javnosti (Vjesnik, Stajališta, 13. srpnja 2004.). Opet pišem prosvjedujući što je jedan hirovit čovjek vrlo spretnim manipuliranjem javnošću uspio postati medijska zvjezdica, što se HPM njegovim sitnim »igrama« našao u još dubljoj krizi, umjesto da mu je nakon imenovanja novog ravnatelja omogućeno da krene putem ozdravljenja.</p>
<p> Što i službeno kreće dalje podržavanjem samovolje.</p>
<p>Apsolutno se prešućuje ili karikira sve što ne ide u prilog tezi o progonu nezaštićenog, a sigurno najvrsnijeg djelatnika. </p>
<p>Nezrelo i olako ljudima lijepimo etikete, a nekritički i svakovrsne superlative. Tako se najprije bojažljivo reklo, a onda se punim ustima piše kako je riječ o znanstveniku svjetskoga glasa, blistava znanstvenog opusa, s kojim stoji i pada jedan europski projekt o neandertalcima, autoru koncepcije novog muzeja krapinskog pračovjeka. A glupi birokrati daju mu – otkaz. Bezrazložno, iz puke sitne činovničke samovolje; štoviše, tu je posrijedi notorna sljepoća za iznimne kreativce, valjda i poslovični naš hrvatski jal.</p>
<p>Novinarka (?) efektno izvukla Bukovca, Šuleka, Pogorelića... Eto nam i progonjena »svjetskog paleontologa« Radovčića da se upiše u niz velikih izgnanika hrvatske kulture; još jedna hrvatska »sramota«. Eto, na posljetku, sramotni otkaz našao odjeka i u likovnom stvaralaštvu: »glupost« uprave Muzeja nadahnula je i jednog skulptora da, u humanitarne svrhe, izradi »glinene pločice« na temu jednoga »sramotnoga i neutemeljenoga«, dakle, »glinenog otkaza«. Uz insinuiranje da to postane »kulturna sramota« godine.</p>
<p> Slažem se, ali bavljenje »slučajem Radovčić« jest naša sramota, i ne samo u polju kulture. Zaista, ovakvi sigurno nećemo u EU! Umjetnik i ne zna jadan da mu je glineni otkaz na glinenim nogama, da je manipuliran. Dokaz? Kratko, koliko novinski prostor dopušta. Sada i ovdje nije mjesto za raspravu o raznim tvrdnjama, primjerice, je li kolega zaista svjetsko ime u paleoantropologiji (nije mi znano da je itko od struke to izjavio ili napisao za njega, osim njega samoga i novinara kojima je to on, vjerojatno, rekao ili napisao). Čekajući da to netko upućen kaže, pomalo gorko ironično, ovdje bih upozorio da nitko u Hrvatskoj to možda i ne može pravo ocijeniti! Sic! Sam se Radovčić za to »pobrinuo«. </p>
<p>Ima, naime, u Hrvatskoj ljudi koji o evoluciji hominida, pa i o krapinskim neandertalcima, nešto znaju, ali više teorijski jer do krapinskog nalaza – onima u nas koje je »krapinac« zanimao – put je bio zatvoren. U posljednjih dvadesetak godina, kako se čini, nitko od mladih stručnjaka nije mogao u zbirku, kojoj je uvaženi kolega čuvar. Mogli su Amerikanci, Europljani, ali ne i Hrvati. Jedna mr. sc. doktorirala je na temu Gorjanovića i kostiju neandertalaca, ali – u Zagrebu! – morala je raditi prema odljevcima.</p>
<p> Čujem od starijih upućenih kolega da je i jedan naš mladi kolega izradio magisterij na temu neandertalaca – u Americi, kod svjetski priznatog stručnjaka – i, ne dobivši dopuštenje ulaska u našu zbirku, i on je magistrirao na odljevcima! Doktorat, kod istog profesora, nastavlja na istu temu – i dalje na odljevcima. Hrvatski magistri i doktori paleoantropologije koji nisu mogli do izvornika! Koje onda čudo da je zaista »nezamjenjiv« u međunarodnom projektu? Sam se za to pobrinuo, a to je sigurno zasluga.</p>
<p>No nije sve tako crno. Možda ima nade da će ga ipak u zbirci moći naslijediti netko iz Hrvatske. Zlobnici su opazili da je u Americi na specijalizaciji iz paleoantroplogije jedna osoba s prezimenom Radovčić. Bit će da je sve skupa neka slučajnost! Utješno je da će ipak netko kompetentno moći preuzeti palicu, nastaviti (obiteljski) obrt. Čak s biološkim, genetičkim jamstvom kakvoće, a valjda je i društveno prihvatljivo. </p>
<p>Bitno je ovdje da sve što takneš upozorava na isti sindrom privatizacije javnog dobra, samovoljna ponašanja, nepoštivanja osnovnog reda, dubokog neuvažavanja drugih, neobaziranja na probitak vlastite ustanove. </p>
<p>Ako je u posljednjih dvadeset godina na nacionalnom planu bila potrebna koncepcija za jedan veliki muzej, onda je trebala za HPM! A upravo tu je kolega Radovčić, nakon dvogodišnjeg napora muzejskog Povjerenstva kojemu je bio na čelu, svjesno i nakon javnih povlačenja za nos cijeloga stručnog kolegija Muzeja nakraju izveo perfidnu opstrukciju: nije objedinio zajednički rad, ništa nije učinio! Tu je bio Rodos, tu je valjalo i povijesno skočiti! S mnogo manje pompe i novca!</p>
<p>Ako su novinske vijesti točne, skupštinski zastupnici su također izmanipulirani, potvrđene su metode bezakonja, nereda i neodgovorna ponašanja. Tko će činiti novo upravno vijeće? Oni koji će partijsku središnjicu ili nešto slično slušati po svaku cijenu? Hvala na toj i takvoj demokraciji! Deja vu. Tko iz prošlosti nije ništa naučio, morat će je ponoviti.</p>
<p>Autor je doktor znanosti, znanstveni savjetnik, muzejski je savjetnik Hrvatskoga prirodoslovnoga muzeja.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Kosovo i Crna Gora: Srbija na političkim mukama </p>
<p>Potpuna neovisnost Crne Gore višestruko je rizična jer bi mogla izazvati lančanu reakciju: izazvati nemire izazvane prosrpskom stranom u podijeljenoj Crnoj Gori, potaknuti kosovske Albance na traženje samostalnosti, a ako im to uspije, može se dogoditi da Srbi u Republici Srpskoj zatraže ujedinjenje sa Srbijom. Sve su to prijetnje potresima na politički trusnom području</p>
<p>ŽELJKO SABOL</p>
<p>Državna zajednica Srbija i Crna Gora ima dvije Ahilove pete: Kosovo i Crnu Goru. To su goruća pitanja o čijim rješenjima ovisi budući ustroj i opseg Srbije.</p>
<p>Kosovo je formalno autonomna pokrajina u Srbiji, međutim, stvarno Beograd nema nad tim područjem nikakvu vlast. Čelnik Alijanse za budućnost Kosova Ramuša Haradinaj postao je premijerom Kosova, a njegov izbor kao »izraz legitimne volje zastupnika kosovskog parlamenta« potvrdila je Civilna misija UN-a na Kosovu (UNMIK) odbacivši zahtjev Vlade Srbije da poništi »provokativan i rizičan čin izbora predsjednika Vlade Kosova«. Taj zahtjev donesen je na izvanrednoj sjednici Vlade Srbije na kojoj je izneseno da izbor Haradinaja »ugrožava proces iznalaženja zajedničkog rješenja problema u pokrajini« jer je taj političar »osoba s kriminalnom prošlošću« i »pod istragom Haaškog tribunala«.</p>
<p>Ramuš Haradinaj je 6. prosinca 2004. službeno preuzeo dužnost predsjednika Vlade Kosova. Bio je jedan od vođa borbe kosovskih Albanaca i ponosan je na svoju ulogu u obrambenom ratu. Izjavljivao je kako će se dragovoljno predati ako ga optuže u Haagu. Zbog Haradinajeva izbora Srbija se povukla iz pregovora s kosovskim političarima, a novi kosovski premijer je nagovijestio da želi nastavak tog dogovaranja.</p>
<p>O Kosovu je govorio ministar vanjskih poslova SiCG Vuk Drašković na ministarskom zasjedanju OESS-a u Sofiji. Iznio je kako su na Kosovu Srbima uskraćena temeljna ljudska prava, kao i da Kosovo treba postati europska regija u sklopu SiCG. Na sastanku Draškovića sa Sergijem Lavrovom, šef ruske diplomacije je istaknuo da Povelja UN-a brani proglašenje nezavisne države na teritoriju druge države ako se ona tome protivi, te je podržao stajalište o Kosovu u sastavu Srbije.</p>
<p>Dušan Proroković, predsjednik Odbora za Kosovo i Metohiju Skupštine Srbije, izjavio je za beogradski Blic kako postoji opasnost da u 2005. godini kosovski Albanci raspišu referendum o nezavisnosti Kosova. To sudi prema pisanju kosovskog tiska, a smatra kako bi takav događaj ugrozio sigurnost kosovskih Srba i položaj UNMIK-a, pa ga treba spriječiti.</p>
<p>Kosovskim pitanjem bavi se list Ria novosti i ističe kako međunarodne organizacije postupno stvaraju uvjete za put prema nezavisnosti, premda je Kosovo srbijanska pokrajina. Iznose da Srbija ne može sama riješiti pitanje cjelovitosti svog teritorija i predlažu da joj u tome Rusija pruži veliku pomoć.</p>
<p>U istim moskovskim novinama potom je objavljen tekst koji navodi da nijedna politička snaga u Srbiji ne pristaje na neovisnost Kosova pa srpske političare upućuje na stvarnost i činjenicu da neće moći zadržati tu pokrajinu, a da ona niti nije potrebna Srbiji. To obrazlaže albanskim demografskim rastom, zaostalošću pokrajine koja je bila i bit će trajni remetilački čimbenik.</p>
<p>Stoga kompromisno rješenje nalazi u podjeli Kosova. </p>
<p>Dok je sudbina Kosova neizvjesna, crnogorski put prema samostalnosti je izgledniji. Beograd nastoji održati SiCG kao federaciju, nametnuti neposredne izbore i usklađivanje gospodarskih sustava, dok podgorička vladajuća koalicija ustraje na nezavisnosti.</p>
<p>Na tvrdnju srpskog premijera »Crna Gora je suviše mala, samo četvrtina Beograda, i zato ne može biti nezavisna država«, Crnogorski književni list je odgovorio svojom naslovnicom na kojoj je pobrojano četrdeset zemalja u svijetu manjih od Crne Gore. Naveden je i njihov dohodak po glavi stanovnika koji pokazuje da ne žive loše.</p>
<p>Na pitanje što je s obećanim referendumom, odgovor se može naći u razgovoru s premijerom Milom Đukanovićem u moskovskim Ria novostima, koje se često bave pitanjima zemalja europskog jugoistoka.</p>
<p> Upitan o budućnosti zajednice SiCG, odgovorio je da teče treća godina od odgode crnogorskog programa za uspostavu neovisnosti, da SiCG nema perspektive i da očekuje demokratsko rješenje: proglašenje nezavisne Crne Gore, uzajamno priznanje Crne Gore i Srbije i, ako su obje strane suglasne, savez dviju samostalnih država. Očekuje da će se to dogoditi tijekom 2005. godine. Ako to konfederativno nastojanje ne uspije, slijedi ostvarenje prava na referendum o nezavisnosti na početku godine 2006.</p>
<p>Potpuna neovisnost Crne Gore višestruko je rizična jer bi mogla izazvati lančanu reakciju: izazvati nemire izazvane prosrpskom stranom u podijeljenoj Crnoj Gori, potaknuti kosovske Albance na traženje samostalnosti, a ako im to uspije, može se dogoditi da Srbi u Republici Srpskoj zatraže ujedinjenje sa Srbijom. Sve su to prijetnje potresima na politički trusnom području.</p>
<p>Ipak, od Crne Gore se ne može tražiti da se pomiri s neravnopravnim odnosima u SiCG i valja joj priznati pravo da slobodno, demokratski odluči o svojoj samostalnosti.</p>
<p>Autor je doktor pravnih znanosti, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="15">
<p>»Leclercku« zaraslom u ambroziju građevinska dozvola ili rušenje </p>
<p>Za dobivanje takve dozvole parcela u cijelosti treba biti u vlasništvu investitora, koji mora dokazati da su riješeni imovinsko-pravni odnosi-kaže Davor Jelić pročelnik Gradskog ureda za graditeljstvo / A predsjednik gradske četvrti Stenjevac Mario Jelić misli da se objekt što prije treba legalizirati ili srušiti</p>
<p>Velika nedovršena grdosija u Španskom najvjerojatnije neće ni u dogledno vrijeme biti završena jer investitor Urba-zapad d.o.o. nije priložio dokaz o rješenim imovinsko-pravnim odnosima koji su neophodni za izdavanje građevinske dozvole. </p>
<p>»Za dobivanje takve dozvole parcela u cjelosti treba biti u vlasništvu investitora,koji mora dokazati da su rješeni imovinsko-pravni odnosi. Objekt je građen na čestici koja je dijelom u vlasništvu investitora, trgovačkog društva Urba zapad d.o.o., a dijelom u vlasništvu fizičkih i drugih pravnih osoba. Dok se cijela parcela ne stavi u vlasništvo investitora građevinska dozvola neće biti izdana«" kaže Davor Jelić, pročelnik Gradskog ureda za graditeljstvo ...</p>
<p>Tako ni u skoro vrijeme veliki nesuđeni trgovački centar Leclerc, uz koji su se u prošlosti vezale mnoge kontroverze neće biti stavljen u funkciju. Gradnja velikog francuskog trgovačkog centra počela je 1999. godine,bez građevinske dozvole a povjerena je švicarskom arhitektu s hrvatskim korjenima Anti-Neni Baradi. Kada je gradnja već uznapredovala a građevinska dozvola bila pitanje formalnosti, jednu privatnu parcelu prodala je vlasnica špekulantu, koji ju je nekoliko puta preprodao, a njena cijena je narasla sa 66 tisuća eura na 1,7 milijuna eura. Takva radnja bila je moguća jer je investitor dobio lokacijsku dozvolu bez napravljene parcelizacije.. Nepoštivanje roka završetka, koji je zakazan za ljeto 2002. godine, nezakonito poslovanje i spor oko male parcele, veličine «1886 četvornih metara, tjera Leclerc iz Hrvatske, a investitora ostavlja u velikim dugovima.</p>
<p> »Sporna parcela onemogućavala je dobivanje građevinske dozvole, otvorila prostor za špekulacije, a grad nije osigurao uvjete za kupnju te parcele po gradskim uvjetima. Budući su nerješeni imovinski odnosi zaustavili radove predlagali smo razne projekte kako bi se problem rješio, ali svugdje gdje smo imali suglasnost struke doživjeli smo neodobravanje iz gradske vlasti. Na spornoj parceli trebala se graditi cesta što znači da je grad trebao intervenirati jer se radi o javnim površinama i njihov otkup treba biti po gradskim cijenama«,kaže Vlado Knezović, nadzorni inžinjer. </p>
<p>I tako se nastavlja petogodišnja saga koja upozorava na nedjelotvornost pravne države, a stanovnike u neposrednoj blizini tjera u letargiju.</p>
<p> »Mi koji živimo u okolnim kućama zovemo taj objekt mrtvačkim sandukom i to najbolje govori što mislimo o zgradi. Ovdje su sukobljeni interesi pojedinih ljudi iz vlasti i zato znamo da ništa ne možemo promijeniti«,kaže rezignirani predsjednik kućnog savjeta Mate Simunović. </p>
<p>»Ljudi su tu svašta doživjeli, kamioni od nekoliko tona i bageri su svakodnevno prolazili kroz uske ulice. Radnici su radili danonoćno.. Kada smo već prošli razne gungule želja nam je da se sve što prije završi. Ovako gledamo ogromnu nezavršenu zgradetinu u kojoj se skuplja ambrozija i služi kao parkiralište bagera i kamiona«, kaže Ivan Sirović, stanovnik kuće u neposrednoj blizini. No, izjave novih ulagača ipak daju nadu u nastavak radova.</p>
<p> »Za nastavak radova potrebna nam je samo građevinska dozvola«,kaže Suzana Lazić djelatnica trgovačkog poduzeća Tuš d.o.o iz Celja, inače jednog od investitora.</p>
<p>" Rješili smo sve nagomilane dugove i sporove. Pokušat ćemo rješiti i zaostale plaće te upotpunosti dovesti objekt u funkciju, premda znamo da je njegova cijena višestruko veća od predviđene. Također činimo sve da okoliš oko objekta bude u redu, kosimo travu,a angažirana je i zaštitarska služba« ističe Suzana Lazić.</p>
<p>A predsjednik gradske četvrti Stenjevac Mario Jelić misli da se objekt što prije treba legalizirati ili srušiti. U protivnom ta sablasna građevina ne samo da će i dalje deprimirati brojne okolne stanovnike svojim zastrašujućim izgledom nego će s nezaustavljivim cvjetanjem ambrozije početi ozbiljno ugrožavati i njihove živote. </p>
<p>Zvonimir Fabić</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Sad je gužva čak i u garažama </p>
<p>Garaže u užem centru, u Palmotićevoj i Petrinjskoj, radnim su danima uglavnom pune, na mjesto u njima čeka se pa je često zapriječen i promet u tim ulicama </p>
<p>Kronični nedostatak parkirnih mjesta u gradu stvorio je u vrijeme blagdana gužve i u javnim garažama. Pod najvećim su pritiskom garaže u Importanne Centru i Importanne Galleriji, te garaže Zagrebparkinga u Petrinjskoj i Palmotićevoj. </p>
<p>Garaža u Petrinjskoj najveći je problem, jer stvara poteškoće u ionako već teško prohodnoj ulici. Naime, kada se popune parkirna mjesta u užem centru, oko 10 sati, pred garažom počinje gužva. Iako crveno svjetlo na ulazu pokazuje da je garaža puna, vozači i dalje čekaju ispred nje, stvarajući čep, a neoprezni vozači ulaze i u raskrižje Petrinjske s Ulicom Pavla Hatza (zeleni val).</p>
<p>Prometni policajac zadužen za regulaciju prometa u Petrinjskoj, sliježe ramenima i kaže da je grad dozvolio da automobili stoje ispred garaže, označivši jedan trak žutom bojom. »Ja im ne mogu zabraniti da stoje tu, jer imaju pravo na to. Radovi na fasadi u produžetku Petrinjske također usporavaju promet, te se vozi samo jednim trakom«, dodao je policajac. </p>
<p>Iako treba reći da je podzemna garaža na Langovu trgu smanjila pritisak na ostale garaže jer vozači sve češče odlučuju parkirati automobil u njoj, to još nije dovoljno pa su sve gradske garaže u užem centru od 10 do 16 sati, uglavnom pune. </p>
<p>Velika je navala i na najmanju garažu u centru, u Palmotićevoj, u koju stanu samo 62 automobila. Vozačima ne smeta što ključeve automobila moraju ostavljati kod zaposlenika jer se automobili dižu na rampe, te je upravo ta garaža puna već oko devet sati.</p>
<p>»K nama uglavnom dolaze stranci i odvjetnici koji idu na sud, i oni nam svi bez problema, povjeravaju automobile na čuvanje«, kažu radnici u Palmotićevoj.</p>
<p> Zaposlenik na blagajni garaže u Importanne Centru potvrdio je za Vjesnik priču da se ovih dana čekalo i do 20 minuta na izlazak iz nje. </p>
<p>»Točno je da smo na Badnjak imali 'totalni show', ali to je normalno za prosinac, jer su ljudi išli u kupovinu«, rekao je zaposlenik u naplatnoj kućici. </p>
<p>Hrvoje Dorešić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Hlače za 50, suknje od 35 do 50 kuna</p>
<p>U Zagrebu ima desetak prodavaonica s rabljenom robom /Poslije praznika možda i Hrvati masovno krenu u trgovine rabljene odjeće, jer za 200 kuna mogu kupiti i do pet vesti </p>
<p>Božićni blagdani su vrijeme masovne kupovine, a prvi računi stižu na naplatu u siječnju. Početkom godine većina građana ostaje plitkih džepova i rješenje nalazi u kupovini što jeftinijih proizvoda. Idealna mjesta za to su i prodavaonice rabljene odjeće.</p>
<p>Europa je odavno navikla na takve trgovine i tamo one nisu simbol siromaštva i neimaštine, već trend. U Zagrebu ima desetak prodavaonica s rabljenom robom, a Vjesnik je provjerio stanje u nekoliko njih. Većina prodaje robu uvezenu iz europskih zemalja – Austrije, Njemačke, ali i iz Nizozemske. U svima su cijene podjednake – ženske veste 40, hlače 50 a suknje od 35 do 50 kuna. Sva roba je dobro očuvana, a mogu se naći i kvalitetne kožne jakne po 200 do 300 kuna. Za 400 kuna mogu se kupiti i jakne od pravoga krzna. Neke od trgovina nude i raznovrsne modne detalje – bižuteriju, kape, rukavice, šalove i marame. </p>
<p>Dječja odjeća košta tridesetak kuna po komadu, a igračke 15 kuna. »Sve za malo kuna«, glavni je moto tih trgovina. Prodavači kažu da su najčešći kupci žene srednjih godina, ali navraća i sve više mladih. Jedna od prodavačica u prodavaonici u Ozaljskoj ulici kaže kako je i nekoliko »poznatih« ljudi kupilo ponešto od njihove povoljne ponude.</p>
<p>Možda je najposebnija od tih trgovina ona na tramvajskom okretištu na Borongaju u kojoj, između ostaloga, može naći odjeća poznatih europskih i svjetskih marki. Vlasnik kaže da je ta trgovina dio norveškog lanca trgovina rabljenom robom, kod kojega se po istoj cijeni prodaje komad odjeće s modnom markom ili bez nje. »U Europi je normalno da osoba proda Bossovo odijelo po bilo kojoj cijeni, pa makar za pet eura, ako je prekasno, kad ga je već kupila, shvatila da joj ne pristaje najbolje. Kod nas ljudi žele prodati kaput po cijeni od dvije tisuće kuna, jer kažu da su za njega ipak platili tri tisuće te da nije u redu prodati ga za manje. </p>
<p> Zato mi i ne otkupljujemo odjeću, nego je isključivo uvozimo«, kaže vlasnik koji je želio ostati anoniman. Od najpoznatijih marki, u njegovoj se trgovini mogu naći Boss, Benetton, La Costa...</p>
<p>Vlasnik primjećuje da u takve trgovine dolazi sve više Zagrepčana, ali ne zato što bi bili primorani zbog socijalnog stanja, nego zato jer su shvatili da u njima mogu naći jako dobru odjeću po vrlo pristupačnim cijenama. Tako mogu, primjerice, za 200 kuna kupiti pet vesti i mijenjati ih svaki radni dan, umjesto da za istu cijenu imaju jednu majicu istaknute modne marke iz nekog prestižnog butika u središtu Zagreba. </p>
<p>U trgovinama ističu da im se vraćaju svi koji kod njih jednom nešto kupe. </p>
<p>Katarina Hrnjkaš</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Već 30 godina Možar »budi« Zagrepčane</p>
<p>Stjepan Možar već 30 godina najavljuje podne pucnjem iz topa na Lotrščaku / Top je poklon Zagrebu za Univerzijadu / Dobra volja i ljubav prema gradu najvažniji su za obavljanje ovog posla</p>
<p>»Gospodin duge sijede kose, nižeg stasa, trebao bi stići uspinjačom oko pola 12«, tako nam je stanar obližnje kuće opisao Stjepana Možara, čovjeka koji svaki dan točno u podne »budi« Zagrepčane topom s kule Lotrščak. </p>
<p>Nakon posljednje, 74. stepenice, stigli smo do 600 kg teškog Gričkog topa, u koji svakodnevno, već punih 30 godina, Možar stavlja kilogram teški metak. Unatoč kišnom danu, nije bilo razloga za brigu, makar cijev topa nije pod krovom. »Topu neće biti ništa, jer je zaštićen voskom i bojom«, uvjerio nas je Možar prilikom pripremanja metka za ovaj brdski top, kalibra 66 mm. Možar je nekad sam radio punjenje, no danas taj posao obavlja specijalizirana radionica. U nju se jednom mjesečno šalje 30 čahura koje se iz nje vraćaju pune.</p>
<p> No, osim metka, top zahtijeva čišćenje i održavanje, pa ga tako Možar svakodnevno zaštićuje sprejem protiv korozije. Jednom tjedno na rasporedu je generalno čišćenje, dok se jednom godišnje obavlja tehnički remont radi sigurnosti i ispravnosti.</p>
<p> Ovaj top, peti top po redu, Zagreb je dobio kao poklon za Univerzijadu. Može trajati stoljećima, objašnjavao nam je Možar sve dok ga zvona obližnje crkve nisu podsjetila na njegovu dužnost. Ni danas nije iznevjerio Zagrepčane. Njemu, kako kaže, buka ne smeta, zaštitne slušalice ne koristi, a problema sa sluhom nikad nije imao. </p>
<p> Možar nije zaboravio spomenuti svog prethodnika, Marijana Frebea, koji je nakon 35 godina morao napustiti svoj posao zbog bolesti. Od Frebeova povlačenja top se pune dvije godine nije oglasio ni jedanput. To je potaklo Možara, priča, da se sâm prijavi za taj posao, koji obavlja »tek 30 godina«, kako govori u šali. No, 12. travnja 1974., kad je počeo raditi, nije ni slutio o kakvoj se velikoj obavezi i odricanjima radi. »Ovaj posao obavlja se svakodnevno, i praznicima i vikendima, a osoba koja se time bavi, žrtvuje se za grad«, rekao je Možar. Posljednjih 10 godina on ipak ima godišnji odmor. Za to vrijeme zamjenjuju ga djelatnici iz firme »Atir« koja se bavi izradom eksploziva i streljiva za vojsku. </p>
<p>Ne zna tko će biti njegov nasljednik, no nada se da će to biti čovjek koji, prije svega, voli Zagreb i kojemu neće biti teško obavljati ovaj posao. Iako dobiva plaću za svoj rad, najdraža mu je, kako kaže, »duhovna plaća« koju dobiva od brojne djece i stranaca koji ga posjećuju i često mu se javljaju. »Nadam se da će Zagrepčani očuvati povijest i da neće zaboraviti na čovjeka koji se odriče svega iz ljubavi prema gradu«, poručio je Možar prilikom silaska s Lotrščaka, s kojeg, osim topa, puca i prekrasan pogled na Zagreb.</p>
<p>Željka Sruk</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Pas u hotelu košta 60 do 90 kuna dnevno</p>
<p>Najvažnije je da vlasnik provjeri hotel prije nego što u njemu ostavi svojega kućnoga ljubimca, da se ne priprema na putovanje pred njim i da kratkodlakom psu osigura grijani smještaj </p>
<p>Mnogi Zagrepčani provest će nekoliko dana zimskih praznika izvan grada, a imaju li psa, možda će poželjeti ostaviti ga u nekom od hotela za pse. </p>
<p>Veterinarka Tamara Stipetić kaže da bi u vrijeme blagdanske gužve najbolje bilo da pas bude zatvoren u nekoj zaštićenoj prostoriji, pod stalnim nadzorom. Zimski praznici razlikuju se od ljetnih upravo po pucnjavi petardi i raketa, koja psa potpuno dezorijentira i on najčešće doživi šok. Zato je najbitnije da pas ostvari kontakt s osobom kod koje će ostati. </p>
<p>»Životinja ne smije pomisliti da njezin vlasnik odlazi«, upozorava Tamara Stipetić. »Vlasnik se pred njom ne smije pakirati niti s njom otići u obilazak hotela u kojima bi ga mogao ostaviti«, rekla je.</p>
<p> Prije nego što vlasnik ostavi psa u nekom hotelu, najbolje je da provjeri kakvi su uvjeti u njemu. </p>
<p>»Kratkodlaki psi, s dlakom do dva centimetra, ne smiju biti smještani vani, jer su skloni bolesti, zbog toga je važno da preko noći budu unutra«, istaknula je Tamara Stipetić.</p>
<p>Veterinar i vlasnik hotela za pse u Paukovcu, »Zlatna ogrlica«, Zvonimir Olujić, kaže da je najveća potražnja za čuvanje tijekom prosinca, siječnja, veljače, te srpnja i kolovoza. Cijena jednog dana boravka iznosi 65 kuna (uključujući i pseću hranu). Boksovi su grijani, a sa psima rade dva veterinara.</p>
<p>Oni, koji bi za svojega ljubimca željeli obiteljski smještaj, odnosno boravak psa u kući, uz obitelj, mogu se uputiti u Čulinec, u »Geu«. Silva Đirlić Šoštar, veterinarka i vlasnica hotela, kaže da uglavnom ima stalnu klijentelu. </p>
<p>Čuvanje psa košta po danu od 60 do 90 kuna, ovisno o pasmini, starosti i težini psa. Psi se tu mogu kretati po cijeloj kući, po prizemlju, prvom i drugom katu, a u cijenu je uključena hrana, šetnja i ostalo. u dogovoru sa vlasnicima. Primaju male i srednje pse i to najviše njih sedam u isto vrijeme.</p>
<p>U Podsusedu je ambulanta s hotelom za pse »Podsused«. Dr. Miroslav Veršić, direktor, rekao je da se za vrijeme boravka u hotelu psu osigurava veterinarska skrb a psi su smješteni u grijanim boksovima različitih veličina, ovisno o pasmini. </p>
<p>Cijena dnevnog boravka iznosi 60 kuna, a primaju se psi koji su uredno cijepljeni.</p>
<p>Po reakciji psa nakon povratka kući može se vidjeti kako se u hotelu za pse postupalo prema njemu. </p>
<p>Ako pas ne bude agresivan ili pak tužan, znači da se prema njemu postupalo slično kao i kod kuće, objasnila je Tamara Stipetić.</p>
<p>Ana Tadin</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Velika Gorica odbila povećanje cijene grijanja</p>
<p>Gradsko poglavarstvo Velike Gorice u petak je ponovo odbilo zahtjev HEP-a za povećanje cijene grijanja i tople vode. HEP traži povećanje cijene za 30 posto, što znači da bi prosječna mjesečna cijena grijanja i zagrijavanja vode na području Velike Gorice iznosila 6,24 kune po četvornom metru. </p>
<p>Taj zahtjev obrazlaže se povećanjem cijena lakog i ekstra lakog ulja te gubicima u održavanju energetskih postrojenja, amortizaciji i troškovima osoblja. Zapravo, u HEP-u tvrde da bi stvarna cijena koja bi pokrivala ukupne troškove proizvodnje i distribucije toplinske energije trebala biti 80 posto viša a do toga iznosa trebalo bi doći postupno, za tri godine. </p>
<p> HEP podsjeća da je Gradsko poglavarstvo i u rujnu odbilo novu cijenu grijanja »bez valjanog obrazloženja i bez imalo odgovornosti za redovitu opskrbu toplinskom energijom, čime dovodi u pitanje funkcioniranje ove djelatnosti u Samoboru i Zaprešiću koji su prihvatili ponuđeni cjenik«. </p>
<p>Zamjenik velikogoričkog gradonačelnika Krešo Hubak ističe pak da bi ovakvo visoko povećanje direktno udarilo na standard oko 22.000 građana i predlaže dodatne razgovore s HEP-om o postotku povećanja cijene grijanja. Hubak predlaže i postupni prelazak trinaest velikogoričkih kotlovnica na plinsko grijanje. </p>
<p>Renato Đurđević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="21">
<p>Kupci ulaznica »zaradit« će po 20 kuna</p>
<p>Zbog nesretnog slučaja s Metallicom i s još nekim koncertima koji u prošloj godini nisu održani, Hrvati su postali skeptični slušajući najave o inozemnim gostovanjima, od kojih je prvo – R.E.M. – zakazano za 19. siječnja</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Tvrtka Impresario d.o.o. ponovno je otkazala povrat novca nesretnim kupcima ulaznica za neodržani koncert američke heavy-metal skupine Metallica. Koncert se trebao održati 27. lipnja na stadionu Radniku u Velikoj Gorici, a većini ljubitelja »čvrstog zvuka«, koji su za ulaznice izdvojili čak po 330 kuna, novac još nije vraćen.</p>
<p>Na internetskoj stranici organizatora propalog koncerta www.impresario.hr, osvanula je ovih dana nova obavijest, u kojoj rok povrata novca više nije preciziran. Prije toga bilo je obećano da će se ulaznice zamijeniti novcem do kraja 2004.. Štoviše, vlasnik Impresarija Marijan Crnarić u medijima je najavio da će kupcima ulaznica, zbog (višekratne) odgode isplate, biti isplaćena i kamata.</p>
<p>»Ovim putem želimo uputiti ispriku svim kupcima ulaznica za neodržani koncert Metallice u Zagrebu kojima novac još nije vraćen. Tvrtka Impresario je za vraćanje novca do kraja 2004. godine pokrenula nekoliko inicijativa, no nažalost se pokazalo da je za njihovo ostvarenje potrebno više vremena«, piše u priopćenju.</p>
<p>Osim što su ostali zakinuti za žestoke rifove Jamesa Hetfielda i Kirka Hammeta, oni su tako (tko zna dokad) ostali zakinuti i za svoj novac. U Impresariju se, međutim, opravdavaju da je razlog odgode taj što im međunarodni partner i dalje odbija pokriti i najmanji dio potrošena novca u organizaciju koncerta.</p>
<p>»Zato je potraživanje tog novca prenijeto na međunarodni tim odvjetnika i vjerujemo da će biti ostvareno sudskim putem«, nadaju se u Crnarićevu Impresariju. Nadalje, tvrde da je potraživanje od police osiguranja započelo odmah nakon otkazivanja koncerta, ali da je u tijeku proces utvrđivanja svih činjenica vezanih uz neodržavanje koncerta, što odgađa isplatu.</p>
<p>»Potpuno svjesni situacije u kojoj ostavljamo sve vas koji ste nam kupnjom ulaznica ukazali povjerenje, molimo vas za dodatno strpljenje. Povrat novca bit će ostvaren iz pozitivnih realizacija spomenutih aranžmana i iz prihoda od budućih projekata«, nastavlja se u priopćenju i zaključuje da će se pri konačnoj isplati obračunati i kamata te će svakom kupcu umjesto 330 kuna biti isplaćeno 350 kuna.</p>
<p>Ne bi li dokazali svoju ozbiljnost i »povjerenje što ga uživa na međunarodnom planu«, Impresario na svojim stranicama najavljuje nove projekte u 2005. godini, među kojima i gostovanja velikih imena poput R.E.M.-a, Bo Didleyja, Stinga.... No cjelokupna slika »povjerenja i ugleda« nekako pada u vodu prisjetimo li se da je isti Marijan Crnarić, koji sada vodi Impresario, nekada bio na čelu Udruge »Kajda«, koja je nekim građanima također ostala dužna novac od također otkazanog koncerta The Rolling Stonesa prošle godine.</p>
<p>K tome prema pisanju svjetskog magazina posvećenog koncertima Pollstara od listopada, ne stoje niti tvrdnje da je menadžment Metallice dužan Impresariju vratiti svotu od prodanih ulaznica u Hrvatskoj jer ga od njega navodno nije niti dobio.</p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Band Aid za žrtve tsunamija</p>
<p>Pjesma nazvana »Grief Never Grows Old« (Tuga nikada ne ostari) opisana je kao melankolična balada, a napisao ju je DJ Mike Read. Sastav čiji je naziv One World Project okupit će desetak pjevača, među kojima su sir Cliff Richard, Boy George, Chris Rea, Ronan Keating i Olivia Newton-John</p>
<p>LONDON</p>
<p> – Glazbene zvijezde, među kojima su sir Cliff Richard i Boy George, okupili su se ovih dana kako bi snimili humanitarni singl, od kojega je sav prihod namijenjen žrtvama tragedije u Aziji. Pjevači se nadaju da će pjesmom zaraditi više od dva milijuna funti, koja će žrtvama tsunamija i te kako dobro doći.</p>
<p>Pjesma »Grief Never Grows Old« (Tuga nikada ne ostari) opisana je kao melankolična balada, a napisao ju je DJ Mike Read. Bivši frontman skupine Boyzone, Ronan Keating, neće se osobno pridružiti izvođačima te pjesme, ali će svoje dionice snimiti u Švicarskoj, gdje se nalazi na odmoru.</p>
<p>Među ostalim zvijezdama koje su se odazvale pozivu organizatora su Robin i Barry Gibb, članovi skupine The Bee Gees, džez senzacija Jamie Cullum, Chris Rea i Olivia Newton-John. Sir Cliff Richard svoj je dio pjesme snimio na Barbadosu, dok je Boy George snimao u New Yorku.</p>
<p>Read je tu pjesmu napisao prije same tragedije, ali je smatrao da je pretužna da bi je objavio »tek tako«. Sada je snima s najvećim svjetskim glazbenim zvijezdama, a nada se da će ih se pridružiti još više. Taj će bend dobiti zajednički naziv One World Project.</p>
<p>»Sasvim mi je normalno da pjesmu snimim s tim povodom, jer su mi svi koji su je čuli rekli da je izvrsna ali pretužna«, rekao je Read. »S obzirom na humanitarni povod te pjesme, volio bih da postane svjetski broj jedan na radijskim ljestvicama«.</p>
<p>Read navodi da je riječ o laganoj baladi koju bi, prema njegovu mišljenju, trebalo otpjevati desetak glazbenika. »To mi je draže nego da se okupi onoliko ljudi koliko je pjevalo u Band Aidu«.</p>
<p>Organizatori cijele akcije nadaju se da će pjesma biti dovršena do kraja tjedna te da će se na početku sljedećega već naći u prodavaonicama.</p>
<p>»Bio sam šokiran tragedijom, rasplakale su me fotografije napuštene, tužne djece koja su hodala ruševinama tražeći svoje roditelje«, rekao je Read objašnjavajući odakle mu zamisao da pjesmu posveti žrtvama tsunamija.</p>
<p>S obzirom na to da je pjesma »We Are The World«, koja je nastala prije dvadeset te okupila prvi svjetski Band Aid, za gladnu djecu Afrike prikupila lijepu novčanu svotu, organizatori ove humanitarne akcije nadaju se da će se i »Grief Never Grows Old« prodati u dovoljnom broju primjeraka kako bi djeca koja su izgubila roditelje i obitelji u tsunamiju mogla preživjeti tu tragediju. (pbp)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Turski derviši i japanski bubnjari u Lisinskom</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U siječnju će ljubitelji glazbe, uz najavljeni koncert R.E.M.-a, moći uživati i u dva prilično zanimljiva ali bitno drukčija glazbena gosta. U sklopu ciklusa Svjetske glazbe u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 16. siječnja nastupit će tradicionalni turski glazbenici Whirling Dervishes, a 31. siječnja legendarni japanski bubnjari Za Ondekoza. Japanski bubnjari nastupit će i u Rijeci 29. siječnja u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku.</p>
<p>Whirling Dervishes će otvoriti ciklus Svjetske glazbe, a čak 35 derviša predstavit će 700 godina staru tursku tradiciju glazbeno-plesnom ceremonijom Sema, uz glazbenu podlogu izvorne derviške skladbe iz 12. i 13. stoljeća. Whirling Dervishes sljedbenici su učenja pjesnika i mistika Rumija, koji već stoljećima prenose tradiciju sve do današnjih dana.</p>
<p>Koncert u Lisinskom bit će integralni Sema ritual, a 35 derviša izvest će ga pjevanjem, njihanjem i plesom prema tradicionalnom sufističkom obrascu, u kojem plesač pokretima postavlja pitanje, a vječnost daje odgovor. Riječ je o koncertu jedne od vodećih kulturnih turskih atrakcija, koja će u Lisinskom nastupiti u punom sastavu što se rijetko viđa i u njihovoj domovini.</p>
<p>Legendarni japanski bubnjari Za Ondekoza, iz kojeg su potekli Kodo bubnjari, skupina je čije nastupe kritičari nazivaju »dramom i energijom života«. Instrumenti na kojima sviraju su tradicionalni japanski instrumenti poput nekoliko vrsta taiko bubnjeva (uključujući 400 kg težak veliki bubanj, čiji je promjer 1,5 metara), flaute od bambusa, različite udaraljke i zvona.</p>
<p>Zbog svoje atraktivnosti, nastupali su po cijelom svijetu, izvodeći svoj koncert i na najglamuroznijim događajima, primjerice na Christian Dior Haute Couture 2002, a koncert u Zagrebu bit će posljednji nastup na njihovoj velikoj europskoj turneji.</p>
<p>Cijene ulaznica za Whirling Dervishes iznose 100, 130 i 160 kuna, a za japanske bubnjare 90, 120 i 150 kuna. </p>
<p>D. V.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>»Pun(k)ondom spo(r)tova« Hladnog piva rasprodan u samo tjedan dana</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »Pun(k)ondom Spo(r)tova«, prvi DVD Hladnog piva koji donosi atmosferu s velikog zagrebačkog koncerta u Domu sportova, održanog 20. travnja 2004., rasprodan je u samo tjedan dana. Kako je riječ o ograničenom izdanju, iz izdavačke kuće Dancing Bear priopćili su da će novo izdanje biti u prodaji na početku godine.</p>
<p>Koncert kojim je Hladno pivo proslavilo uspjeh na Porinu, i Zagrebu predstavilo izniman album »Šamar«, oduševio je sve koji su bili u maloj dvorani Doma sportova, a sastavu su se toga dana na pozornici pridružili brojni gosti i prijatelji: Sale i Tusta (Kud Idijoti), Edo Maajka, Ibrica Jusić, Krešo Končevski (Zadruga), Stanko Kovačić (Stampedo), Superhiks i Tomislav Bekić (bariton).</p>
<p>Osim izvrsnog koncerta, na DVD-u je i dokumentarni film koji su Mile i dečki iz Piva snimali u planinarskom domu Glavici: pozvali su svoje prijatelje, suradnike, ljude koji su im pomagali od samih početaka i bivše članove, koji su se uz dobar grah i kobasice, pivo i bučnicu dobro zabavljali do kasnih večernjih sati.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Jelena Buljan više ne vodi »24 sata«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Jelena Buljan, voditeljica središnje informativne emisije »24 sata« na Novoj TV, od ponedjeljka više neće raditi taj posao. Nju će, naime, u voditeljskoj ulozi zamijeniti Jasmina Gruić (27), dosadašnja novinarka u redakciji Vanjske politike. Po svemu sudeći, ovu su odluku donijeli urednici, a ne Jelena, koja je u paru s Petrom Vlahovom taj posao obavljala nekoliko godina. Jelena Buljan, međutim, tvrdi da je sama odlučila kako više neće voditi »24 sata«, jer je došlo do zasićenja tom formom. »Pripremam autorski projekt, čija je koncepcija već osmišljena«, veli Buljan, no ne želi otkrivati detalje emisije, nego samo njezin dokumentarno-zabavni karakter. Buljan dodaje da je još u vrijeme dolaska novog direktora najavila svoj odlazak iz Središnje informativne emisije, no trebalo je proći vrijeme da se nađe adekvatna zamjena za nju. </p>
<p>»U vođenju informativne emisije više nisam osjećala profesionalni izazov«, kaže Buljan te dodaje da će napokon u novom projektu biti i novinarka.</p>
<p>Jasmina Gruić u medijima radi šest godina, a prva novinarska iskustva stekla je na radio Martinu i Zagrebačkom radiju, gdje je radila kao novinarka i urednica vijesti. Na Novoj TV je već tri godine. Svoj novi zadatak Gruić je objasnila riječima: »Izuzetno mi je drago da svoj novinarski rad nastavljam i kao suvoditeljica središnje informativne emisije '24 sata'. Vjerujem da je to uspješna nadogradnja moje novinarske karijere«.</p>
<p>Iva Gačić, direktorica informativnog programa dolazak nove kolegice komentira riječima: »Znam da će Jasmina svojim znanjem i novinarskim iskustvom kvalitetno prenijeti vijesti, a svojom ih pojavom i interpretacijom dodatno osvježiti«. </p>
<p>Anuška Fjorović</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Izmaknuo stolicu britanskoj kraljici</p>
<p>LONDON</p>
<p> - Revni poslužitelj izazvao je mali incident na božićnoj večeri na britanskom dvoru kada je hitro izmakao stolicu nakon što se kraljica Elizabeta II. ustala. </p>
<p> Naime Frazer Marlton-Thomas izmaknuo je stolicu čim je vidio da se kraljica ustaje misleći da ona želi otići do nekoga od uzvanika večere. </p>
<p>Međutim ona se samo ustala da dohvati nešto sa stola što joj je bilo izvan domašaja i nakon toga odmah sjela - na pod. </p>
<p> Mail on Sunday piše, pozivajući se na izjave osoblja, da se kraljica nije ozlijedila a da su gosti na večeri prasnuli u smijeh. Marlton-Thomas (25) je odmah priskočio u pomoć kraljici koja se, kako kažu svjedoci, od srca nasmijala vlastitoj nezgodi. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Obiteljska drama razriješena bacanjem novčića </p>
<p>RIM</p>
<p> - Kada se rastavljeni roditelji petogodišnjeg dječaka nisu mogli dogovoriti u čijoj će kući dijete dočekati Božić, sudac je odlučio spor riješiti bacanjem novčića u zrak, pišu talijanski mediji. Rastavljeni je par svađu iznio pred sud nekoliko dana prije Božića i jako su se iznenadili kada je sudac, kazavši da nema dosta vremena da sazove sud, bacio novčić u zrak kako bi donio odluku. »Učinio sam to u interesu djeteta«, kazao je sudac Carlo Alberto Agnoli. »Nisam mogao glumiti kralja Solomona i podijeliti dijete. Zato sam vjerovao sreći« dodao je sudac. Pobijedila je majka, koja inače ima skrbništvo nad djetetom. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Indijka rođena na dan katastrofe dobila ime Tsunami </p>
<p>PORT BLAIR</p>
<p> - Djevojčici rođenoj 26. prosinca, na dan kada je Aziju pogodio smrtonosni potresni val, roditelji koji žive na otoku u indijskom otočju Andamani, dali su ime Tsunami. »Kada se osjetio potres, počeli su trudovi, potrčali smo u šumu i ja sam pala«, priča Namita Rai koja je smještena u prijestolnici Andamana u Port Blairu, pošto joj je u četvrtak pružena prva pomoć na njezinu otoku Hut Bay. »Izgubila sam svijest, ali me muž nosio 500 metara kroz šumu«, dodala je. »Tsunami je rođena mjesec dana prije termina, u trenutku kada je vodeni val srušio našu kuću«, kaže muž Laxminarayan Rai. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="29">
<p>Balet je moja strast</p>
<p>U Zagrebu me oduševilo kad sam vidio koliko klasičnih baleta ima na repertoaru jer je to iznimno teško postići, ne samo zbog visokih troškova, nego zbog toga što to traži mnogo odličnih plesača – kaže Mathieu Ganio </p>
<p>Na samo kraju protekle godine, 30. i 31. prosinca, u baletu »Orašar« u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu ulozi Princa gostovala je zvijezda (étoile) baleta Pariške opere i jedan od najperspektivnijih plesača današnjice – Mathieu Ganio. Tim povodom razgovaramo s umjetnikom koji je oduševio i domaću publiku.</p>
<p> • Što ste pomislili kada ste prvi put doznali da već u dvadesetoj godini dobivate najviši plesački status u Francuskoj i što Vam je konkretno donijela ta titula? </p>
<p> – Kada sam prvi put čuo za to, doista nisam mogao vjerovati – kaže Mathieu Ganio. – Kada je prva nevjerica prošla, bio sam neopisivo sretan jer je to iznimno veliko priznanje. Kao étoile plešem isključivo velike solističke uloge, što je iznimno zahtjevno jer je riječ o vrlo uglednoj baletnoj kompaniji s dugom tradicijom. </p>
<p> Novo sam ime u plesnom svijetu i stoga zanimljiv mnogima. Trenutačno se dosta govori o meni, no mislim da će se to promijeniti kad izborim svoje mjesto. Slava mi nije lupila u glavu i isti sam kao i prije no što sam dobio status étoile. Družim se s istim ljudima i u mom se privatnom životu malo toga promijenilo. </p>
<p> • Ostale zvijezde od Vas su prilično starije. Stvara li Vam to probleme, osjećate li se ponekad premladim? </p>
<p> – Istina je da su drugi stariji i iskusniji od mene i to mi ponekad predstavlja poteškoću jer nemam njihovu zrelost. Ponekad osjetim da sam premlad za neke uloge, no to me previše ne opterećuje jer znam da će mi godine donijeti iskustvo. </p>
<p> • Možete li nam nešto više reći o svojoj ulozi u baletu koji je kod nas gotovo nepoznat, »Ivanu Groznom«, koreografiranom po glazbi što ju je za istoimeni film Sergeja Ejzenštajna napisao Sergej Prokofjev? </p>
<p> – Uloga Princa Kurbskog bila je moj solistički debi i kao takav mi je iznimno značajan. Uloga nije bila tehnički zahtjevna, ali je bila teška jer je trebalo publici prenijeti snažne osjećaje, sukobe koji pustoše srce Kurbskog što se bori između zaljubljenosti u Anastaziju i odanosti prema njezinu mužu Ivanu Groznom. </p>
<p> • Plešete li ulogu Princa u »Orašaru« u Zagrebu prvi put u karijeri? </p>
<p> – Nastupao sam kao dječak u ulozi Klarinog brata Fritza u »Orašaru« u Marseillesu, u koreografiji Rolanda Petita, a u Zagrebu sam prvi put dobio priliku plesati Princa. »Orašar« je bio prva predstava s kojom sam išao na turneju, a bila su to tri prelijepa tjedna u Italiji. </p>
<p> • Što mislite o zagrebačkome Baletu?</p>
<p> – U Zagrebu me oduševilo kad sam vidio koliko klasičnih baleta ima na repertoaru jer je to iznimno teško postići, kako zbog visokih troškova koje produkcija klasičnih baleta traži tako i zbog toga što to traži mnogo odličnih plesača. Zagrebački je balet vrlo dobra baletna kompanija. </p>
<p> • Koja je najteža uloga što ste je plesali, a koje uloge najviše priželjkujete?</p>
<p> – Uloga Basilia u »Don Quijoteu« bila mi je teška, no još je teža bila uloga u baletu »Etida« koji je pokazni balet i nalikuje radu na satu baleta. Volio bih plesati Romea u Prokofjevom »Romeu i Juliji«, kao i u Massenetovom baletu »Manon«. Najviše volim romantične uloge i Neumeierove koreografije. Volio bih plesati i moderni balet te neoklasiku, no zasad kao solist plešem samo klasiku.</p>
<p>• Što Vam je najljepše u baletnom pozivu? </p>
<p> – Lijepo je biti solist i imati mogućnost plesati sam ili s partnericom na pozornici. Balet nudi mogućnost putovanja, a to je i jedan od razloga zašto sam ovdje u Zagrebu. Uvijek nastojim dati najviše što mogu – kaže Mathieu Ganio. – Balet je moja strast i sretan sam kad uspijem to prenijeti publici.</p>
<p>Goran Ivanišević</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>I revolver je pucao</p>
<p>Već tradicionalno, Zagrebačka je filharmonija dan poslije Dana dvorane u »Lisinskom« priredila Filharmonijski bal. Ove godine, pod vodstvom svog šefa dirigenta Vjekoslava Šuteja, odlučila se na zanimljiv repertoarni zahvat. Umjesto uobičajenih bečkih valcera i operetnih melodija, posegnula je isključivo za domaćim mjuziklima i rok-operama, što je logično dovelo do glazbenih djela kojih je nastanak vezan uz zagrebačko kazalište »Komediju«.</p>
<p> Da je ta zamisao bila odlična, pokazao je uspjeh pred rasprodanom Velikom dvoranom »Vatroslav Lisinski« koja je, na kraju, ovacijama ispratila izvođače. Režija i vodstvo priredbe povjereno je doajenu kazališta »Komedije« Vladi Štefančiću, čije su redateljske zamisli obilježavale uspjeh tih djela na čelu s »Jaltom« Alfija Kabilja i Milana Grgića, izvedenom više od 500 puta.</p>
<p> Valja istaći još jednu dobru zamisao toga projekta – angažiranje mladih pjevačkih snaga među kojima se jedino, zbog iznenadne bolesti najavljenog tenora Miljenka Đurana, našao još jedan veteran kazališta na Kaptolu – član ekipe »Jaltine« praizvedbe, popularni Boris Pavlenić. Organizatori su na priredbu pozvali i skladatelje izvođenih djela, a tom prilikom je, kao i svake godine na Filharmonijskom balu, predana nagrada Filharmonije i American expressa najboljemu mladom glazbenom umjetniku godine, ovaj put sopranistici Valentini Fijačko.</p>
<p> Na programu se našlo najviše djela Alfija Kabilja, orkestralni odlomci i pjevane točke iz mjuzikala »Car Franjo Josip u Zagrebu«, »Kralj je gol«, »Tko pjeva zlo ne misli« i, naravno, »Jalte, Jalte«. Bio je tu i neizbježni »Gubec-beg« Karla Metikoša, zatim »Dundo Maroje« Đele Jusića i »O'kaj« Stipice Kalođere. Potpuri iz toga zadnjeg, vestern-mjuzikla, naveo je dobro raspoloženog maestra Šuteja da ga započne s nekoliko pucnjeva iz revolvera, što je još više podiglo veselost u publici.</p>
<p> Od triju mladih pjevačica, mezzosopranistica Mirna Orehovec i sopranistica Vlatka Burić već su krenule međunarodnim karijerama, potvrdivši i nastupima te večeri zamjerne glasovne i interpretativne kvalitete. No posebno se vidjela temperamentna sopranistica Danijela Pintarić, potekla iz klase Lidije Horvat-Dunjko na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Njoj su opravdano pripale dvije od završnih točaka programa iz Kabiljove »Jalte«, izvedenih na kraju večeri.</p>
<p> Od muških solista tu su bili mladi, ali već afirmirani baritoni Siniša Hapač i Đani Stipaničev, a uz njih obradovali su nastupi Borisa Pavlenića, posebno u njegovoj antologijskoj interpretaciji pjesme o Jalti. Svi pjevači pjevali su s mikrofonom u ruci i bez nota, odlično suživljeni sa zamislima redatelja. U prizorima gdje partitura zahtijeva zbor, nadomjestili su ga grupnim sudjelovanjem sami solisti. </p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Dobra stara vremena</p>
<p>Jedini film iz ovogodišnjeg Tjedna češkog filma koji je dobio hrvatsku kinodistribuciju jest komedija »Pupendo« Jana Hrˇebejka, u nas najpoznatijeg po ratnoj komediji »Moramo se pomagati«. Nakon što je privremeno iščezao, nezapažen nakon tjedna prikazivanja u Broadway Tkalči, film se vratio na repertoar u zagrebačku Kinoteku. Taj veliki filmski hit u matičnoj državi, koji ima web stranicu o kakvoj bilo koji hrvatski filmaš može samo sanjati, imao je premijeru u konkurenciji prošlogodišnjeg festivala u Karlovym Varyma. </p>
<p> »Pupendo«, snimljen po pričama Petra Sabacha, po nekim karakteristikama uklapa se u trend filmova »nostalgičnog« prikaza vremena socijalizma, čiji je najistaknutiji predstavnik film »Good Bye, Lenjin!«, dok su kod nas to donekle filmovi »Kraljica noći« Branka Schmidta (koji skreće u kritičniji, tragični smjer) i »Ne dao Bog većeg zla« Snježane Tribuson. Istina, njegov odnos prema komunizmu daleko je od idealiziranja, ali i najgore stvari što se junacima filma dese dočarane su blago, duhovito i bez gorčine. </p>
<p> Protagonist film je nekoć ugledni kipar, a u 1984. cinični boem Bedrich Mára kojemu je izlaganje zabranjeno zbog odbijanja poslušnosti Partiji, dok njegova neugledna supruga izdržava obitelj proizvodnjom kič skulpturica. Kad se činilo da je izrada kasica-prasica poniženje, stigla je nova narudžba – serijska izrada skulpturica u obliku stražnjice s velikim ušima. Kiparova bivša studentica i ljubavnica te njezin muž, ravnatelj škole, pokušat će ga rehabilitirati državno važnom narudžbom.</p>
<p> U svijetu u kojemu je san ljetovanje na »jugoslavenskoj obali«, autor svoje junake provodi kroz niz maštovitih situacija. Da je odustao od manje atraktivnih podzapleta s mlađim junacima, bilo bi to kompaktnije ostvarenje. No, i ovako je riječ o filmu kojeg vrijedi pogledati, slatkogorkoj komediji o češkoj socijalističkoj prošlosti, sporog ritma i rafiniranijeg, intelektualnog humora kakav je na našem kinorepertoaru rijetkost.</p>
<p>Zlatko Vidačković</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Na granici svjetova</p>
<p>Zoran Mužić prilagodio je predstavu uzrastu gledatelja i trajanjem i dinamičnošću, uz maštovitu i funkcionalnu upotrebu svjetla</p>
<p>Bajke danskog književnika Hansa Christiana Andersena već više od stoljeća dio su djetinjstva svakog Europljanina. </p>
<p>Postoji li ijedno dijete koje nije čulo barem za neku od njegovih priča kao što su »Mala sirena«, »Djevojčica sa žigicama«, »Snježna kraljica«, »Palčica« ili »Carevo novo ruho«? »Mala sirena« nadahnula je mnoge umjetnike: njezina skulptura krasi ulaz u kopenhagensku luku, a ni filmaši te pisci i ilustratori nisu ostali imuni na njezin šarm. </p>
<p>U »Maloj sireni«, priči o odrastanju, ljubavi, odgovornosti te dobroti i zloći, fantastično i mitsko preklapaju se sa stvarnim i upravo to daje mogućnost mašti autorskog tima predstave kao i gledatelja da se razmaše. </p>
<p> Nakon slabog početka na staro-novoj adresi u Ulici baruna Trenka 3 odnosno na Tomislavovu trgu 19 s »Odisejom Miroslava Melene, druga ovosezonska premijera u Zagrebačkom kazalištu lutaka povjerena je provjerenom timu suradnika, autorici teksta Željki Turčinović i redatelju Zoranu Mužiću koji stoje i iza jedne od njihovih najuspješnijih predstava zadnjih godina – »Pepeljuge« Charlesa Perraulta.</p>
<p> Željka Turčinović napisala je »Malu sirenu« prema motivima Andersenove bajke. Izbjegavši disneyjevsku zašećerenost, sačuvala je bit samoga djela i prilagodila ga uzrastu posjetitelja ZKL-a, djeci predškolske i školske dobi. Treći član provjerena tima je skladatelj Arsen Dedić. Njegova glazba, na početku obojena melodioznošću Mediterana čime je naglašena univerzalnost priče, mišljena je gotovo filmski, no nenametljiva je i skladno uklopljena u predstavu. </p>
<p> Scenograf Darko Bakliža odlučio se za jednostavan i monumentalan scenografski okvir napuknuta portala antičkoga hrama, uz povremene manje intervencije u sam prostor pozornice. Lutke koje je osmislila Gordana Krebelj izražajnih su lica i uvjerljive, a zahvaljujući rukama umješnih lutkara iznimno gipke i »ribolike«. Vrlo je uspjela glasovna podjela u kojoj se istaknuo topao, sjetan i blag glas Male sirene – Maje Nekić. </p>
<p> Zoran Mužić prilagodio je predstavu uzrastu gledatelja kako trajanjem (nešto više od pola sata) tako i dinamičnošću, umjereno brzom izmjenom prizora te bogatom vizualizacijom, uz maštovitu i funkcionalnu upotrebu svjetla. Na kraju treba spomenuti programski letak koji sadrži dva teksta. </p>
<p>Onaj Petre Mrduljaš očito nije pisan za tu prigodu jer je rasplet u predstavi drugačiji, dok u tekstu »Andersen, častohlepni sanjar« autora I. M. (urednik izdanja je Igor Mrduljaš) ima zlonamjernih redaka o Andersenu kojima u letku predstave, nastale po motivima njegove priče, nije mjesto. </p>
<p>G. I.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Otvorena Galerija tigARTeatar</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Uoči Nove godine na vrhu peterokatnice u Vlaškoj 80 otvoren je novi izložbeni prostor – Galerija tigARTeatra, a prvi izlagač bila je Željka Gradski Galić koja se predstavila recentnim ciklusom slika pod nazivom »Svetište«. Riječ je o 15-ak radova u ulju s motivom djece i majki u svakodnevici. Organizaciju čine Iva-Matija Bitanga, Ida Mati i Leo Vukelić, a zamišljena je kao umjetnička platforma. Sklona provokaciji, Željka Gradski Galić u svome radu nastoji obrnuti postavljene vrijednosti. Po njezinim riječima, motivi djece i majki, preslikani s rođendanskih fotografija, oslobođeni su poze, uzvišenosti trenutka. Zato je, kao znak prepoznatljivosti, svojim likovima dodijelila krila i aureole, određenu masku prema kojoj bi nešto mogli imenovati i smjestiti u pravu kategoriju. </p>
<p>I. S.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Patnje gospodina Mockinpotta </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U glavnoj ulozi kao tužno melankolični gospodin Mockinpott u Weissovoj klaunskoj igri »Patnje gospodina Mockinpotta«, što se kao pretpremijera daje u kazalištu »Komediji« 3. i 4. siječnja, a premijera je 5. siječnja, nastupit će Damir Lončar. Osim njega, nastupit će Igor Mešin, Dubravka Ostojić, Davor Svedružić, Saša Buneta, Dražen Čuček, Željko Duvnjak, Vinko Kraljević, Otokar Levaj, Vanja Ćirić i Mila Elegović Balić. Scenografiju potpisuje Vesna Režić, kostimografkinja je Mirjana Zagorec, koreografiju i scenski pokret potpisuju Ksenija Zec i Blaženka Kovač, svjetlo je oblikovao Deni Šesnić, a skladatelj je Dinko Appelt. </p>
<p>K. R.</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Retrospektiva Fotokluba »Split« </p>
<p>SPLIT</p>
<p> – U Galeriji fotokluba »Split« otvorena je retrospektivna izložba. Postav sadrži 60 fotografija, a »krivci« toga nimalo lakog izbora jesu doajen splitske fotografije Ante Verzotti i fotograf mlađe generacije Ivan Bura. Postav, u kojem su se na okupu našli radovi oko 40 autora svih generacija – nastali od klupskih početaka do danas – potpisuju, uz Buru, Feđa Klarić i Valentino Bilić Prcić. Umjesto uobičajenog kataloga, organizatori su izradili set od 15 razglednica s fotografijama što ih potpisuju istaknuti članovi. Edicija je ostvarena u timskom radu – povjesničari umjetnosti prof. dr. Duško Kečkemet, Sandi Bulimbašić, Jasna Gluić i Jasminka Babić potpisali su pregledne znanstvene radove kojima upućuju na mjesto Kluba u slojevitu fotografskom i političko-sociološkom okružju. </p>
<p>M. J.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="36">
<p>Siječanjska kriza zaustavlja Tanju Poutiainen</p>
<p>U najboljoj situaciji su Janica Kostelić i Anja Pärson, jer marljivo skupljanje u sve četiri discipline je njihova najveća snaga. Iako Janica više ne pobjeđuje kao nekad u slalomu, iako Pärson u posljednje vrijeme skupo plača svoju agresivnost, još uvijek su tik uz Poutiainen</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Neke tradicionalne vrijednosti u obitelji Kostelić se godinama ne mijenjaju. Jedan od običaja govori kako se Nova godina dočekuje u austrijskom Innerkremsu, gdje u malim količinama potekne šampanjac i vrlo brzo nakon ponoći završava novogodišnja fešta. Jer, sljedećeg jutra, u svitanje zore, slijedi najljepše skijanje u godini. Bez i jednog nepozvanog gosta i sve staze su samo u »vlasništvu« Janice, Ivice i Ante...</p>
<p>Kratka pauza u Svjetskom kupu može poslužiti za rekapitulacija viđenog i čačkanje u budućnost natjecanja, gdje je zasad situacija apsolutno zgusnuta. Jer, redoslijed kaže: 1. Poutiainen 626, 2. Pärson 538, 3. Kostelić 523, 4. Dorfmeister 357, 5. Schild 337, 6. Gerg 336, 7. Kildow 305, 8. Götschl 288, 9. Ertl 244, 10. Maze 240...</p>
<p>Premda se zaključno sa završnicom u švicarskom Lenzerheidu održava još 21 utrka Svjetskog kupa i premda je još mnogo skijašica u konkurenciju za krunu »kraljice sezone«, čini nam se kako će se do »drugog kruga« i Lenzerheidea zadržati četiri djevojke: Kostelić, Pärson, Dorfmeister i Götschl. Zasad je najugodnije iznenađenje sezone Finkinja Taja Poutiainen, koja maksimalno koristi pozitivni nalet u slalomu i veleslalomu i isključivo iz te dvije discipline crpi sve bodove i trenutačni pogled s vrha. Međutim, jako rijetko se događalo da skijašica s takvim »polovičnim« nastupima u Svjetskom kupu izdrži do kraja. Serija bi trebala trajati do završnice u Lenzerheidu ukoliko Finkinja želi nastaviti maštati o Kristalnom globusu. No, Poutiainen je i ranijih godina pokazivala slabosti, gubila se u amplitudama i pokazivala slabiju stranu psihe. Iako je njeno samopouzdanje danas veliko poput Lahtija, predviđamo njen pad tijekom siječnja.</p>
<p>Realno, u najboljoj situaciji su Janica Kostelić i Anja Pärson, jer marljivo skupljanje u sve četiri discipline je njihova najveća snaga. Iako Janica više ne pobjeđuje kao nekad u slalomu i iako Pärson u posljednje vrijeme skupo plača svoju agresivnost, još uvijek su tik uz Poutiainen.</p>
<p>Veći broj brzih disciplina do kraja Svjetskog kupa ostavlja nadu i skijašicama tih navika. Tako su mogućnosti Michaele Dorfmeister još uvijek jako velike, a sasvim je logično očekivati proboj i Renate Götschl prema vrhu. No, sezona je mlada i brojne preinake u vrhu Svjetskog kupa tek se očekuju...</p>
<p>Stipe Karadžole</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Finac koji se nije stigao smijati </p>
<p>Janne Ahonen u ovom je trenutku jedan od najdominantnijih pojedinaca u svjetskom sportu. Skijaši-skakači lako će ga prepoznati po stavu »nismo se ovdje došli smijati već skakati«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Hladan poput leda, smiren i vrlo samouvjeren, a opet skroman. I bez osmijeha na licu unatoč mogućnosti izjednačavanja rekorda koji je 2002. godine postavio Sven Hannawald osvojivši svaku etapu novogodišnje turneje Četiri skakaonice. Janne Ahonen u ovom je trenutku jedan od najdominantnijih pojedinaca u svjetskom sportu. Skijaši-skakači lako će ga prepoznati po stavu »nismo se ovdje došli smijati već skakati«.</p>
<p>Nakon deset ovogodišnjih odrađenih natjecanja devet je puta »hladni Finac« bio najbolji, pa ga prednost od 443 boda ispred Čeha Jakuba Jande može uljuljkati u sigurnost bez opasnosti da mu se to na kraju obije o glavu. Ipak, uljuljkavanje je posljednja stvar koja se od Ahonena može očekivati. </p>
<p>Već je deset godina prošlo od njegovog premijernog osvajanja Garmischa, a on ne samo da još uvijek traje u vrhu svjetskog skakanja na skijama, već je uvjerljiviji no ikada. Ta uvjerljivost rezultat je, kaže, smirenog obiteljskog života. Vrlo se dobro zna da je raskalašen način života odnio mnoge karijere onih koji su obećavali, a malo je onih koji nisu osjetili tvrdoću poda na koji su pali iz rezultatskih visina. Ahonen je, pak, ona iznimka koja će dobro poslužiti u potvrđivanju tog pravila. </p>
<p>Mukotrpni treninzi koje traju od ljeta vode ka sigurnom cilju – osvajanju Svjetskog kupa i novogodišnje turneje. Postoji li netko kome se Janne treba dokazati? Teško, možda tek sebi samome. Jer, sakupilo se prašine na uspomeni iz 1999. godine kada je prvi puta osvojio »skakački Grand Slam« na nesvakidašnji način. Naime, Ahonen tada nije niti jednom pobijedio, no konstantnost koju je letovima pokazivao donijeli su mu prvu novogodišnju turneju. Uspjelo mu je to i 2003. godine, no nitko osim Hannawalda nije uspio to prestižno natjecanje osvojiti 100-postotnim uspjehom. Nitko do ove godine? Možda, čak i vrlo vjerojatno...</p>
<p>Krešimir Đureš</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Bilić i Asanović se povlače iz Upravnog odbora Hajduka</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Dvojica proslavljenih bivših nogometaša Hajduka, Slaven Bilić i Aljoša Asanović, koji su ujedno posljednje tri godine slovili kao članovi Upravnog odbora kluba i ulagači, odlučili su se povući iz svih aktivnosti vezanih uz splitski nogometni klub. Naime, kako saznajemo, Bilić i Asanović predožili su čelništvu kluba svoju odluku, kao što su odlučili i izaći u javnost sa svojim namjerama. </p>
<p> No, odmah se postavlja pitanje znači li njihov odlazak iz Upravnog odbora kluba i povlačenje novca (i Bilić i Asanović su posudili Hajduku po pola milijuna eura). Odgovor je bio kako su »obojica svjesni da tako nešto nije moguće upravo u ovome trenutku«. Novac bi trebao biti vraćen naknadno, no želja je obojici da im se vrati sto tisuća eura koje su posudili klubu za izgradnu terena s umjetnom travom. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Hajduk moći udovoljiti toj želji, s obzirom na financijsku nelikvidnost kluba. </p>
<p>– Zauzeti smo s obavezama u mladoj reprezentaciji, a k' tome u Hajduku smo slovili samo kao fikusi. Držimo da je ovako najbolje i najsvrsishodnije. Željeli smo ovo napraviti još prije one nesretne utakmice protiv Shelbournea, no nismo tada napravili da ne bi naštetili ozračju u momčadi, uglas vele Bilić i Asanović. </p>
<p>A. K. K.</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>U novoj godini novi čin maksimirske komedije</p>
<p>Odlaze Šarlija, Milinović i Agić, vjerojatno odlaze Zekić, Poldrugač i Hrman, dolaze Modrić, Čale, Sedloski i Cesar. Zlatko Kranjčar zagonetno napomenuo da je lako moguće da Niko ostane u Dinamu, a da klub napusti vladajuća garnitura</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U kakvom li će kostimu maksimirska »starleta« zakoračiti na proljetnu pozornicu? Jasno je tek da je i ove zime, jednako kao što je to učinila i prošloga ljeta, Dinamova momčad ponovno morala u kabinu na kompletno - presvlačenje. Ljetos je, primjerice, gromko i samouvjereno najavljivala suvereni pohod po hrvatskim travnjacima, no na kraju se doimalo kao da je ispod tog, »ratničkog Ahilovog« kostima plesao kakav plahi baletan. Dinamo je jesen okončao na sedmom mjestu...</p>
<p> Kakva će uopće biti završna točka maksimirske komedije? Kako, uostalom, drukčije nazvati posljednja zbivanja u kojima borba taština i koloplet različitih menadžerskih interesa doista poprima komične obrise. Maksimirska bi predstava, sa svojom sadržajnom skriptom, doista mogla pronaći neki termin u rasporedu kazališta Kerempuh.</p>
<p> Bjegovi »preko ograde« će, čini se, biti dio i novogodišnjeg repertoara. Nova godina praktički još nije niti zaživjela, a Dinamo je ostao bez glasnogovornika. Ado Kožul je, nezadovoljan svojom ulogom u zamršenom mozaiku odnosa kluba i novinara, podnio ostavku te tako, nakon trojice trenera, jednog sportskog direktora i ponekih igrača, nastavio niz uzmaka. A, tko će se još uputiti ka izlaznim vratima? Pri kreiranju kadrovske križaljke još uvijek postoje određene nepoznanice, neovisno o tome što je trener i sportski direktor Ilija Lončarević inzistirao da sve upitnike otkloni najkasnije do 31. prosinca. Posljednjih je desetak dana intenzivno pregovarao sa svim maksimirskim igračima ponaosob, a primarna je tema, dakako, bila revizija ugovora koja je nalagala smanjivanje prihoda igračima od 20 do 50 posto.</p>
<p>Marko Šarlija: U Maksimiru je u statusu trećega vratara, a karijeru će nastaviti na posudbi u zaprešićkom Interu.</p>
<p>Damir Milinović: S Dinamom je dogovorio sporazumni raskid ugovora i trenutačno traži novi klub.</p>
<p>Jasmin Agić: U utorak će potpisati ugovor s korejskim Incheon Unitedom.</p>
<p>VJEROJATNO ODLAZE:</p>
<p>Zoran Zekić: Trener Lončarević inzistira na maksimalno pet klasičnih napadača u sastavu. Zekić je - peti. Nije pristao na posudbu i vjerojatno će razvrgnuti ugovor.</p>
<p>Dalibor Poldrugač: Trebao je na posudbu u Inter, a kad se činilo da je to već dogovoreno, odbio je reviziju ugovora i posudbu. Nastavak očekujemo...</p>
<p>Danijel Hrman: Ljetos je potpisao četverogodišnji ugovor za 350.000 eura, a klupski su mu ga čelnici sada htjeli smanjiti gotovo 50 posto. Odbio je i status mu je neizvjestan.</p>
<p>VJEROJATNO OSTAJU:</p>
<p>Vedran Ješe: Unutar samo četiri dana dvaput je bio otpisan i dvaput pomilovan. Čini se da će mu Lončarević ipak pružiti novu priliku.</p>
<p>Veldin Karić: Sredinom tjedna bi trebao konačno obznaniti je li prihvatio ponudu njemačkoga drugoligaša. No, i sam kaže da je 90-postotna vjerojatnost da će ostati u Dinamu.</p>
<p>Dino Drpić: U ponedjeljak bi trebao potpisati revidirani ugovor.</p>
<p>Luka Modrić i Hrvoje Čale: Obojica s posudbe iz Intera</p>
<p>VJEROJATNO DOLAZE:</p>
<p>Goce Sedloski i Boštjan Cesar: U klubu kažu da je na putu njihovog povratka u Dinamo preostalo obaviti samo još neke formalnosti.</p>
<p>POSEBNA KATEGORIJA:</p>
<p>Niko Kranjčar: Njegov otac i izbornik Zlatko zagonetno je napomenuo da je lako moguće da Niko ostane u Dinamu, a da klub napusti aktualna vladajuća garnitura. Kako god bilo, otrovne strelice između Nike i klupske vrhuške toliko su snažne da je teško povjerovati u bilo kakvu pomirbenu misiju. Neovisno o tome što se čini da verbalne oštrice s obje strane polako tupe...</p>
<p>Vasilj, Turina, Lučić, Mijatović, Pranjić, Buljat, Bošnjak, Štrok, Mujčin, Tomić, Šarić, Eduardo, Ljubojević i Zahora.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Dinamova nemoguća misija</p>
<p>»Hajduku je primjerice dovoljno da s Dinamom na Poljudu odigra neodlučeno i već je napravio pola posla u očuvanju svoje prednosti. Ne treba pritom zanemariti niti Rijeku čije ambicije nimalo ne treba podcijeniti«, kaže Barić </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Slučajni susret s Ottom Barićem nije nudio previše »mesa« jer bivši nogometni izbornik baš nema puno povjerenja prema načinu interpretacije i novinarskih namjera. Ipak, kao donedavnom kratkotrajnom Dinamovom sportskom direktoru nesvjesno je pobjegao komentar na račun izjave Ilije Lončarevića kako je u proljetnim modrim planovima zacrtano ostvarenje svih 14 pobjeda. Otto Barić takvo što ocijenio je – nemogućom misijom.</p>
<p>– Da je to Lončarević tako i rekao, sumnjam da i vjeruje u takvu mogućnost. Hajduku je primjerice dovoljno da s Dinamom na Poljudu odigra neodlučeno i već je napravio pola posla u očuvanju svoje prednosti. Ne treba pritom zanemariti niti Rijeku čije ambicije nimalo ne treba podcijeniti.</p>
<p>Ističući kako i postojeća situacija u Dinamu ne ide u prilog željenoj mobilizaciji koja bi trebala stabilizirati momčad, Barić je dometnuo:</p>
<p> – Ovo moje najsvježije kratkotrajno iskustvo s Dinamom samo me učvrstilo u uvjerenju da bih kao trener sigurno propao da sam stalno bio u Hrvatskoj. Zaista je ovdje teško pohvatati sve konce. </p>
<p>O slučaju Nike Kranjčara Barić nije želio ništa reći jer smatra kako bi se, po običaju, svaki komentar shvatio preosobno i s određenim namjerama. Samo je podsjetio kako se radi o podijeljenoj krivici Nike i ostalih čimbenika koji su doveli da igrač koji je lanjsku sezonu završio na prvom mjestu HNL-a, ovu polusezonu završava sto mjesta niže.</p>
<p> Nije želio Barić zbog istih razloga komentirati niti reprezentaciju, bez obzira na velikih sedam bodova iz tri prve i najteže kvalifikacijske utakmice.</p>
<p>– Samo bih primijetio da je sve ostalo unutar istih igrača koje sam imao na raspolaganju, s jednom, dvije nebitne korekcije. Mislim da sam time dovoljno rekao, zaključio je Otto Barić.</p>
<p>O svojim planovima Barić je rekao tek toliko da osim spominjane dobre ponude iz Egipta ima još četiri jednako dobre, pa mu se ne žuri donijeti odluku...</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Čeka se samo Lacković</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U nedjelju su rukometni reprezentativci službeno započeli put prema obrani svjetskog zlata. Dva će se tjedna pripremati 22 igrača, a izbornik Lino Červar će dan uoči puta u Tunis odlučiti kojih će 16 igrača nositi dres na Svjetskom prvenstvu od 23. siječnja do 6. veljače.</p>
<p>Na okupljanju se pojavio 21 igrač, nedostajao je samo Blaženko Lacković, koji je u nedjelju još igrao bundesligašku utakmicu za svoj Flensburg protiv Mindena. Lacković je postigao tri pogotka u pobjedi 35-27 protiv momčadi Velimira Kljaića, a dobra je vijest da je 24-godišnji šuter zdrav.</p>
<p>– Koljeno je odlično, ne boli me, a bilo je i vrijeme da prestane. Odradio sam tu utakmicu, iako sam u glavi već u Poreču, jedva čekam da vidim dečke, kaže Lacković koji će se momčadi pridružiti u utorak. Dakle, u Poreču su vratari Vlado Šola, Venio Losert i Nikola Blažičko; desna krila Mirza Džomba, Vedran Zrnić i Zlatko Horvat; lijeva krila Nikša Kaleb, Goran Šprem i Ivan Pongračić; kružni napadači Igor Vori i Zoran Jeftić, te vanjski napadači Petar Metličić, Denis Buntić, Ivano Balić, Slavko Goluža, Denis Špoljarić, Davor Dominiković, Drago Vuković, Zvonimir Bilić, Josip Čale i Alen Blažević. </p>
<p>Pripreme su započele ručkom, a potom je Červar poslao igrače na trčanje.</p>
<p>– Tako ću vidjeti jesu li se igrači pazili tijekom blagdana ili su dobili koji kilogram viška, kaže izbornik.</p>
<p>U 20 planiranih treninga rukometaši će odigrati i tri utakmice, protiv Slovenije, Tunisa te Srbije i Crne Gore. Vrijeme nikako ne radi za našu rukometnu reprezentaciju, koju u Tunisu čekaju velika iskušenja. No, to ne plaši stručni stožer i igrače. </p>
<p>– Morat ću malo promijeniti metodiku treninga, jer nemamo mnogo vremena. Nama je najvažnije da posložimo igru i trebamo razmišljati samo o sebi, a manje o suparnicima, rekao je Červar.</p>
<p>Kapetan reprezentacije, Slavko Goluža opet je na čelu svoje momčadi. Njemu i suigračima su isplaćene nagrade za olimpijsku medalju, kako je čelništvo Saveza i obećalo.</p>
<p> To znači da razloga za nezadovoljstvo nema i da se igrači mogu mirno posvetiti treninzima i borbi za mjesto među 16 putnika za Afriku.</p>
<p>– Dobro ćemo se pripremiti, u to ne sumnjam. Činjenica je da smo u Tunisu favoriti, ali to trebamo pokazati i na terenu. Odigrat ćemo najbolje što možemo, a onda ćemo vidjeti koliko to vrijedi, veli Goluža.</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Reprezentacija objedinila interese Lokomotive i Podravke </p>
<p>KOPRIVNICA</p>
<p> – Izgleda da se situacija u ženskom rukometu poboljšava. Zaslužna je za to – reprezentacija. Ona je objedinila interese klubova, a tvrtku Podravka potpuno primakla tom sportu. Sadašnja i buduća logistika iz Koprivnice mogla bi značiti i bolje odnose između metropole i provincije, Zagreba i Koprivnice, pogotovo zato što je reprezentacija zbog sudjelovanja Podravkinih igračica bila smatrana i koprivničkom. To do izražaja osobito dolazi sada, nakon što je Podravkin marketing preuzeo pokroviteljstvo. Preveliko suparništvo Lokomotive i Podravke Vegete donijelo je i nelagodu između HRS-a i Podravke, umjesto da to bude poticaj za napredak hrvatskoga rukometa. Ozračje je postalo konstruktivno, potaknuto i postavljanjem novoga koordinatora HRS-a za ženski rukomet predsjednika Podravke Vegete Damira Polančeca. </p>
<p>– U Hrvatskoj ligi ne želim samo dva jaka kluba, veselio bih se da ima 12 ili 15 vrlo jakih klubova, da nam liga bude jedna od najjačih u Europi, jer samo kroz jake utakmice u borbi s dobro organiziranim klubovima i mi možemo biti bolji, rekao je Polančec. </p>
<p>Odnose s HRS-om neće obilježiti tihim antagonizmom već neadekvatnim razumijevanjem, koje je trajalo je dugi niz godina: </p>
<p>– Toga je bilo i prije mog dolaska u klub. Mislim da se ono potenciralo pomalo nerazumnom odlukom Organizacijskog odbora Svjetskog prvenstva rukometašica, kad je na neprincipijelan način donesena odluka da Split bude domaćin skupine u kojoj igra naša reprezentacija. Napravljeno je to prije nego što je trebalo, već u prosincu, i mislim da to nije bilo fer prema Koprivnici. No, ne želim nijednu riječ reći protiv Splita, jer je dobro odradio svoj posao. Ta gesta sigurno nije pomogla u našem približavanju, ali to je sad iza nas. Podravka je uvijek davala najviše igračica u reprezentaciju, bez obzira na to kakav nas je glas pratio. Sada materijaliziramo »Podravkin« ulazak u partnerski odnos s HRS-om i reprezentacijom, a na taj način potvrđujemo uvjerenost da je reprezentacija iznad svega. </p>
<p>Ivo Čičin-Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Hewittov povratak na mjesto sreće </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Ponovno u okruženju obitelji, australski tenisač i bivši broj 1 s ATP ljestvice Lleyton Hewitt (23) nada se novim teniskim uspjesima. Nakon prekida veze sa zaručnicom, belgijskom tenisačicom Kim Clijsters, Australac se vratio u domovinu, gdje se, među ostalim, nada premijernom osvajanju prvoga Grand Slama sezone Australian Openu. Sljedeći će tjedan Hewitt zaigrati na turniru u Adelaidu, za koji ga vežu lijepe uspomene. Upravo je ondje, rangiran kao 550. igrač svijeta, stupio na scenu 1998. godine, osvojivši taj turnir. </p>
<p>– Lijepo je ponovno biti kod kuće. Ovdje ne doživljavam onaj stres uzrokovan hotelima i putovanjima. Uz to, ovdje je sve počelo, riječi su trenutačno trećeplasiranog igrača svijeta. </p>
<p>I ove će mu godine, kako se očekuje, najveći »trn u oku« biti najbolji svjetski igrač Švicarac Roger Federer. No, kako sâm Hewitt kaže, važnije će od svega biti podići razinu vlastite igre, a nakon toga: </p>
<p>– Mogu ga pobijediti, no ne zavaravam se da će biti lako. Uz njega ima još mnogo igrača protiv kojih će se na terenu trebati dobro oznojiti. </p>
<p>Što se Federera tiče, koji je prošle godine osvojio 11 turnira, uključujući tri od četiri Grand Slama, od 2005. godine očekuje: </p>
<p>– Ponoviti ili poboljšati lanjske uspjehe. Otvorim li sezonu na pravi način, ostat ću vodeći svjetski tenisač, a to je ono što mi u ovom trenutku mnogo znači, rekao je Švicarac. </p>
<p>K. Đ.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="44">
<p>Za Europljane godina počela poskupljenjima</p>
<p>U Italiji znatno poskupljuju struja i plin, Nijemce čekaju bolne i skupe reforme zdravstvenog sustava, Švicarci će plaćati drakonske kazne za saobraćajne prekršaje / Teški dani, očito, čekaju i one koji su tek ušli u Europsku uniju, poput Slovenaca</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Za mnoge Europljane ova je godina počela drastičnim poskupljenjima. U Italiji znatno poskupljuju struja i plin, Nijemce čekaju bolne i za njih skupe reforme zdravstvenog sustava, Švicarci će plaćati drakonske kazne za saobraćajne prekršaje. Jedino Francuze, navodno, čeka znatnije povećanje životnog standarda, kako barem najavljuje Jacques Chirac. No, takva su obećanja Francuzi već čuli, a rijetko su se i ostvarila.</p>
<p>Najlošije se piše - automobilistima i pušačima. Kazne za prekršaje u prometu poskupljuju u gotovo svim europskim državama, pa će jače pritiskanje papučice za gas Švicarce na primjer stajati i 15 posto godišnjih prihoda. Talijani, poznati po brzoj vožnji, od sada će morati biti jako oprezni, jer se kazne za brzu vožnju penju i do 1000 eura, a za neke prekršaje i 2000 eura. A Nijemci će uskoro plaćati i vožnju autocestama.</p>
<p>Europljani će imati i sve manje mjesta gdje će moći pušiti. Strogi zakon stupa na snagu u Italiji, a zabranjeno je pušenje na svim javnim mjestima. Poskupljuju i cigarete, a slični trend uskoro bi mogle pratiti i druge europske zemlje koje su do sada bile tolerantnije prema pušačima. Za pet-šest godina, navodno će sve zemlje članice Unije uvesti jedinstven zakon koji će zabranjivati pušenje na javnim mjestima.</p>
<p>»Agenda 2010« reforma je njemačkog socijalnog sustava koju je kancelar Schröder »darovao« Nijemcima baš za 1. siječnja. Besplatno liječenje i lijekovi sve više pripadaju prošlosti. I mnoge druge socijalne beneficije doživljavaju restrikcije pa mnoge njemačke udruge najavljuju prosvjede, iako im kancelar poručuje da je to sve za njihovo dobro.</p>
<p>Njemačko gospodarstvo, iako nakon velike recesije polako doživljava blagi uspon, više ne može financirati socijalnu državu u kojoj su dosad Nijemci uživali. Reforme su, kako ocjenjuju vladajući socijaldemokrati, nužnost. Ni oporba ne osporava da Njemačkoj trebaju reforme, iako će se oko njih tek ove godine sukobljavati političke stranke.</p>
<p>Teški dani, očito, čekaju i one koji su tek ušli u Uniju, poput Slovenaca. Janez Janša je najavio restrikcije, i već se polako povlači od obećanja da će sljedeće godine donijeti jaki vjetar u leđa poduzetnika. Sloveniju tek čeka uvođenje eura, a da bi se to dogodilo mora se smanjiti inflacija, ali i javni troškovi.</p>
<p>Svi ti negativni trendovi u zemljama Europske unije događaju se u trenutku kad se očekuje velika rasprava o proračunu od koje najviše očekuju države koje su tek pristupile Uniji. Najavljene su nove restrikcije i mnogo manja davanja novim zemljama članicama, što izaziva nervozu, posebno u zemljama tzv. istoka Europe. Kako će u Uniju 2007. najvjerojatnije ući Rumunjska i Bugarska, to će se odnositi i na njih.</p>
<p>Međutim, Europu čeka ove godine i izjašnjavanje o ustavu, pa će bruxelleska administracija nastojati loše vijesti o poskupljenjima i manjem proračunom nekako kompenzirati optimizmom koji je potreban uoči odlučivanja o ustavu. Francuska je najavila da će referendum o ustavu biti organiziran prije ovog ljeta. »Tako ćete vi, kao pripadnici jednog suverenog naroda biti pozvani da sami izaberete svoju sudbinu«, kazao je predsjednik Chirac najavljujući referendum.</p>
<p>Kako sada stoje stvari, Francuzi će se odlučiti za primjenu novog ustava, a slijedit će ih Nijemci i Talijani. Kako će se opredijeliti Britanci, zasad je teško prognozirati, iako brojke pokazuju da stanovnici Velike Britanije ne žive loše unutar europske obitelji.</p>
<p>Nova godina u Europi je, dakle, počela negdje između najava poskupljenja i nade da će 450 milijuna Europljana živjeti bolje i biti bogatiji. Kako je istina uvijek negdje u sredini, očito će i pesimisti i optimisti doći na svoje.</p>
<p>Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Američki mediji kritiziraju Bushevu sporost i škrtost </p>
<p>»The New York Times« je napisao kako se nada da je državni tajnik Colin Powell barem privatno bio u neprilici kad je novinarima spomenuo iznos pomoći žrtvama katastrofalnog potresa i tsunamija upućen od države koja će samo za Bushevu predstojeću inauguraciju potrošiti dvostruko više </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Američki predsjednik George Bush je po tko zna koji put olakšao posao svojim kritičarima - trebala su mu tri dana od katastrofalnog potresa i tsunamija na jugu Azije da s odmora na svome ranču u Teksasu telefonski izrazi suosjećanje vođama Indije, Šri Lanke, Tajlanda i Indonezije. A i tada je pokazao neprimjerenu neosjetljivost za tuđa stradanja - najavio je pomoć od samo 15 milijuna dolara žrtvama katastrofe iz 12 država koje su među najsiromašnijima na svijetu i kojima će trebati milijarde dolara da ublaže posljedice. </p>
<p>Osuđujući nezainteresiranost i škrtost Amerike, The New York Times je napisao kako se nada da je državni tajnik Colin Powell barem privatno bio u neprilici kad je novinarima spomenuo iznos pomoći žrtvama upućen od države koja će samo za Bushevu predstojeću inauguraciju potrošiti dvostruko više. </p>
<p>Poslije potpunijih saznanja o razmjerima katastrofe, i sama posramljena svojom škrtošću, administracija je objavila da će za pomoć odvojiti 35 milijuna dolara. Mediji su i taj iznos proglasili mizernom kapljicom u moru potreba, ali i potpuno u skladu s iznosima koje inače SAD daje kao nevojnu pomoć siromašnijim zemljama. Pod pritiskom javnosti, konačno je objavljeno da će SAD dati deset puta više - 350 milijuna dolara. </p>
<p>Kao dodatni znak zanimanja i brige, najavljeno je da će u pogođeno područje otići posebno američko izaslanstvo. Vodit će ga Bushev brat Jeb, guverner Floride, svjetski poznat poslije optužbi demokrata za sumnjivo prebrojavanje glasova u njegovoj državi, na izborima 2000., koji su Georgea odveli u Bijelu kuću. Jeba će pratiti i Colin Powell, a cilj im je da se osobno uvjere u razmjere katastrofe i procijene nužnu pomoć. Da se može učiniti znatno više i brže, samo ako se hoće, pokazalo je slanje helikoptera s nosača zrakoplova »Abraham Lincoln« koji su u subotu prvi počeli dostavljati pomoć najteže pogođenima na nedostupnim područjima Sumatre. </p>
<p>Kritičari podsjećaju da je poslije terorističkih napada 11. rujna 2001. Bush objavio kako će saveznike procjenjivati prema brzini uključivanja u borbu protiv terorista i da ga je upravo indonezijska predsjednica Megawati Sukarnoputri prva posjetila i obećala priključenje lovu na Al Qaidine operativce u svojoj zemlji, što je i učinila. A on je sad tako sporo reagirao, umjesto da tragediju iskoristi kako bi poboljšao narušeni ugled SAD i poremećene odnose s nizom država. </p>
<p>Američka prvotna škrtost uspoređena je s velikodušnoću ostalih. Španjolska je najavila pomoć od 68 milijuna dolara, Australija 27 milijuna, a gospodarstva tih zemalja neusporedivo su manja od američkog. Japan je, valjda po uzoru na SAD, prvo najavio pomoć od 30 milijuna, a u subotu je iznos povećao na 500 milijuna dolara, što je dosad pojedinačno najviše. Do 2. siječnja obećano je ukupno dvije milijarde dolara. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Logistički nered u Aziji </p>
<p>Ionako siromašno područje pogodila je tragedija. Pomoć stiže ali nedostaje logističke koordinacije. S druge strane, ljudi se na svakakve načine snalaze kako bi došli do vode ili hrane. </p>
<p>BANDA ACEH</p>
<p> – Najmanje 50 međunarodnih medicinskih organizacija aktivno je na sjeveru indonezijskog otoka Sumatra gdje ozlijeđene broje na tisuće, izjavio je u nedjelju dužnosnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). </p>
<p>Georg Petersen, predstavnik WHO-a u Indoneziji, istaknuo je kako pokušava uskladiti različite nevladine organizacije, od kojih su neke počele na vlastitu inicijativu operacije pružanja medicinske pomoći u poharanu području. </p>
<p> »Jako smo zabrinuti zbog mnoštva raseljenih osoba koje nemaju dovoljno čiste vode i namirnica«, kazao je on. Dodao je kako nije primio informacije o eventualnom širenju bolesti. </p>
<p>Više od milijun osoba na Sumatri ovisi o vanjskoj pomoći u hrani, javlja UN. Indonezijska vlada procjenjuje da je 200.000 preživjelih bez krova nad glavom. </p>
<p>Istovremeno, podjela pomoći unesrećenima u Aziji glavni je izazov ekipama zbog »logističkog začepljenja« na terenu, rekao je dužnosnik Ujedinjenih naroda Jan Egland.</p>
<p>Koordinator hitne pomoći UN-a rekao je da je sada najveći problem »logističko začepljenje«. »Pomoć vojske ili civilne službe sigurnosti iz nekoliko zemalja zlata je vrijedna«, rekao je.</p>
<p> »Sredstva komunikacija i prijevoza su odjednom nestala. Trebamo mnogo helikoptera za transport što je jako skupo. Isporuke pomoći zrakoplovima su otežane zbog uništenih pista za slijetanje«, dodao je.</p>
<p>Egland smatra da će za akciju pomoći unesrećenima nakon potresa i razornih tsunamija koji su pogodili područje južne Azije biti potrebno dovesti nosače helikoptera kako se ne bi opteretile zračne luke.</p>
<p> Bit će potrebne i ekipe za nadzor zračnog prometa, stotinjak brodova, nekoliko stotina kamiona, jedinice za pročišćavanje vode, veliki transportni zrakoplovi tipa C-17 ili manji kao C-130, te tisuće električnih generatora. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Indonezijski znanstvenici nisu mogli upozoriti na tsunami </p>
<p>DŽAKARTA</p>
<p> – Indonezijski znanstvenici kažu da zbog nedostatka odgovarajuće tehnologije nisu bili u stanju upozoriti susjedne zemlje na veliki plimni val koji je izazvan potresom 26. prosinca. Seizmološki sustav nadzora bio je u fazi modernizacije kad je zemlju pogodio razoran potres, a sustav upozoravanja na plimne valove na području Indijskog oceana dosad nije uspio proći birokratske zapreke indonezijskog sustava. »Točno smo odredili jakost i epicentar potresa ali nismo znali da je izazvao tsunami«, rekao je jedan od stručnjaka Nacionalnog seizmološkog centra pri Uredu za meteorologiju i geofiziku (BMG) u Džakarti. Sustav za upozoravanje na tsunamije postavljen je u Japanu, koji je na obalama Tihog oceana, ali na području Indijskog oceana takav sustav je još u fazi rasprave i studija. »Pokušali smo definirati 'regionalni sustav upozoravanja' jer je 1992. godine plimni val preplavio otok Flores i tada je poginulo oko 2000 osoba«, rekao je ravnatelj Odjela za geofizičke podatke i informacije BMG-a dr. Prih Harjadi. On je dodao da je cijena sustava za upozoravanje najmanje dva milijuna dolara te da birokracija u Indoneziji smatra kako to relativno skupim. Kad je potres pogodio Indoneziju znanstvenici u BMG-u nisu znali da će plimni val pogoditi druge zemlje. »Još smo radili proračune o posljedicama potresa kad su do nas stigle vijesti o tome da je plimni val pogodio Bandu Aceh«, kazao je Harjadi.</p>
<p>Indonezijski stručnjaci nisu sigurni da bi i sustav za rano upozoravanje na plimne valove uspio smanjiti žrtve u Indoneziji, s obzirom na veliku <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> kojom je tsunami putovao morem, ali kažu da bi to ipak dalo vremena susjednim zemljama za smanjenje štete jer je tamo tsunami došao gotovo dva sata kasnije. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Kofi Annan ide u Indoneziju zbog koordinacije pomoći </p>
<p>WASHINGTON</p>
<p> – Glavni tajnik UN-a Kofi Annan rekao je u subotu da će u četvrtak otputovati u Indoneziju kako bi koordinirao međunarodnu pomoć za unesrećene u tsunamiju koji je prije šest dana poharao obalu više zemalja Indijskog oceana.</p>
<p> Kako je rekao u intervjuu za američku televizijsku mrežu ABC, koji treba biti emitiran u nedjelju, »obnova će stajati milijarde dolara« i trajat će pet do deset godina, ovisno o zemlji.</p>
<p> U Džakarti će Annan biti istoga dana kad se tamo održava međunarodni summit zemalja donatorica Aseana i drugih zemalja. »Dakle, otputovat ću u Džakartu kako bi od tamo uputio poziv za pomoć i surađivat ću s dužnosnicima regije koji su također spremni odigrati svoju ulogu«, dodao je Annan. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Britanski »šaljivac« slao lažne poruke o poginulima</p>
<p>LONDON</p>
<p> - »Šaljivac« koji se lažno predstavljao u ime britanske vlade poslao je e-mail poruku prijateljima i rodbini osoba koje se smatraju nestalima u tsunamiju u južnoj Aziji prošli tjedan, u kojoj ih je obavijestio da je potvrđeno da su njihovi najbliži poginuli, objavila je policija u nedjelju.</p>
<p> »Šaljivac« koji se predstavljao kao član Ureda za vanjske poslove u Tajlandu ciljao je na ljude koji su pozive za informacijama o svojima najbližima slali na web site televizijske postaje Sky News. Britanska je policija objavila kako je ovu ružnu šalu shvatila vrlo ozbiljno. Sve su poruke poslane s lažne adrese ukgovfofficeŽaol.com.</p>
<p> »Britanska se vlada ne bi služila e-mailom da pošalje informacije o poginulima njihovoj rodbini«, navodi se u policijskom priopćenju. »Svatko tko primi takvu obavijest trebao bi se prema njoj odnositi s najvećim oprezom«. Sky News je objavio da je »zgrožen« zbog zlouporabe poruka s njihovog web sitea. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Pobunjeničke snage preuzimaju glavnu ulogu u Iraku</p>
<p>Automobil bomba zaletio se u autobus pun iračkih gardista kod Balada / U Bagdadu ubijeni policijski časnik i šijitski svećenik</p>
<p>ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Automobil bomba s vozačem samoubojicom zaletio se u nedjelju ujutro u blizini Balada, 70 kilometara sjeverno od Bagdada, u autobus prepun pripadnika iračke nacionalne garde. Prva izvješća govore o 19 poginulih i 6 ranjenih osoba. </p>
<p>Sve ubijene i ozlijeđene osobe su, osim bombaša samoubojice i slučajne prolaznice, irački gardisti. Glasnogovornik američke vojske Robert Powell je potvrdio da je do napada došlo u zloglasnom sunitskom »trokutu smrti«. Tvrdi da je to novi pokušaj da se zaustavi irački put prema demokratizaciji zemlje.</p>
<p>Bio je to samo nastavak krvavog dočeka Nove 2005. godine koji je već prvoga dana odnio 13 ljudskih života. Irački pobunjenici koji se predstavljaju kao pripadnici snaga što se protive američkoj okupaciji Iraka ubili su i jednog američkog vojnika i libanonskog poslovnog čovjeka. U južnom dijelu Bagdada, nepoznati atentatori su iz jurećeg automobila otvori vatru iz automatskog oružja na iračkog policijskog časnika. Policijski dužnosnik Naim Eid potvrdio je časnikovu smrt. Dodao je da je na drugoj strani grada, u predgrađu Amil ubijen poznati šijitski svećenik.</p>
<p>Serija novogodišnjih napada uslijedila je samo dan nakon što su pripadnici iračke terorističke skupine povezane s Al Qaidom prikazali videosnimku smaknuća petorice pripadnika iračkih snaga sigurnosti. Izvršenje tog čina, iza kojega najvjerojatnije osobno stoji jordanski terorist Abu Musab al Zarqawi (ucijenjen na 25 milijuna američkih dolara), obavljeno je na ulici. </p>
<p>Tu užasavajuću scenu ispaljivanja smrtonosnih hitaca u potiljak nesretnih Iračana vidjeli su mnogi prolaznici. Svi ubijeni nazvani su »američkim psima«. Na taj način nastoje se očito zastrašiti svi oni koji žele pristupiti iračkim snagama sigurnosti, ali i pokazati da pobunjeničke snage sve više preuzimaju glavnu ulogu u zemlji.</p>
<p>Premijer iračke prijelazne vlade Iyad Allawi je u novogodišnjem televizijskom obraćanju Iračanima poručio da se svi ti i drugi slični napadi usmjereni na diskreditiranje općih izbora koji su zakazani za 30. siječnja. Rekao je da je 2005. odlučujuća za iračku budućnost. Dodao je da će iračka policija i Nacionalna garda učiniti sve da se osiguraju izbori. </p>
<p>Dvodnevnu iračku misiju završio je zamjenik američkog državnog tajnika Richard Armitage. On je u Glavnom stožeru američke vojske u Bagdadu razgovarao o vrućim iračkim temama, naročito o održavanju izbora. Rezultat tog posjeta je i slanje novih američkih vojnih pojačanja u Mosul na sjeveru zemlje kako bi se osiguralo održavanje izbora.</p>
<p>Armitage je također posjetio grad Erbil na sjeveru Iraka gdje se susreo s vođom Kurdske demokratske stranke Massoudom Barzanijem. Detalji tog Armitageovog izleta u Erbil nisu poznati. No, prema nekim saznanjima, viski američki gost upozorio je Barzanija da ne pokušava ustanoviti neovisnu kurdsku državu na iračkom tlu. Vjeruje se da bi takav radikalni iskorak neminovno doveo do rasplamsavanja građanskog rata i izravnog miješanja Turske u sukobe. </p>
<p>Službena Ankara se, naime, pribojava da bi kurdska država na sjeveru Iraka mogla potaknuti i oko 12 milijuna turskih Kurda da krenu putem neovisnosti. U turskoj se također strahuje za sudbinu oko tri milijuna iračkih Turkmena. </p>
<p>Kurdi koji čine između 18 i 20 posto cjelokupnog iračkog pučanstva izrazili su, nešto ranije, plebiscitarnu želju da uspostave prvu neovisnu državu u svojoj 3500 godina dugoj povijesti. U tom cilju, kako javljaju kurdski mediji, prikupljeno je oko 1,9 milijuna potpisa iračkih Kurda. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Zapatero: Baskijski plan nije u skladu s ustavom</p>
<p>MADRID</p>
<p> - Planu statusa slobodnog udruživanja sa Španjolskom, koji je u četvrtak usvojio regionalni baskijski parlament, nema mjesta u španjolskom ustavu, rekao je čelnik španjolske socijalističke vlade Jose Luis Rodriguez Zapatero. </p>
<p> Podrška koju je Sozialista Abertzaleak (SA, bivša zabranjena stranka Batasuna, bliska ETA-i) pružila tom planu samo ga je pogoršala, dodao je on u intervjuu koji je u nedjelju objavio barcelonski dnevnik El Periodico. </p>
<p> »Taj plan pripada prošlosti i morao je biti povučen«, ocijenio je on. Upitan o činjenici kako se čini da se SA angažira na političkoj pozornici, Rodriguez Zapatero je rekao da će to »očito biti nedovoljno« dok ne osudi nasilje i ne zatraži od baskijske separatističke organizacije ETA-e da prekine s oružanom borbom. Plan šefa baskijske autonomne vlade Juana Josea Ibarretxea, kojim se predviđa slobodno udruživanje baskijske autonomne regije sa Španjolskom, odobrio je u četvrtak navečer, suprotno očekivanjima, baskijski autonomni parlament u Vitoriji, zahvaljujući glasovima troje zastupnika iz SA.</p>
<p> Ibarretxeov plan predviđa širenje nadležnosti tog područja, nastanjena s 2,1 milijun stanovnika, posebice kad je riječ o socijalnoj politici i pravosuđu. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Idi Amin nudio novčanu pomoć Britaniji</p>
<p>Šef Foreign Officea Antohny Eden predlagao je početkom pedesetih godina prošlog stoljeća da se prognani rumunjski kralj Michael zaposli kao pilot aviona / U isto vrijeme, predstavnici kenijskog pokreta Mau Mau smrću su prijetili supruzi Winstona Churchilla </p>
<p>LONDON (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - U studenome 1973., britanski diplomati javljali su iz Ugande da tamošnji diktator general Idi Amin Dada nudi Britaniji financijsku pomoć. Tu činjenicu otkrivaju dokumenti koje je upravo obznanio britanski Nacionalni arhiv u Richmondu kraj Londona. Dokumenti su dospjeli za objavljivanje nakon što je istekao rok od 30 godina, koliko su bili zaštićeni oznakom službene tajne. </p>
<p>Ranije se Idi Amin bio proglasio i tobožnjim škotskim kraljem i počeo nositi kilt. Britanska financijska kriza činila mu se kao prava prilika da pokuša poniziti ili barem uvrijediti bivšeg kolonijalnog gospodara Veliku Britaniju. »Narod iz područja Kigezi poklonio je pun kamion povrća i žita - pošaljite avion da brzo pokupi tu donaciju prije nego se sve pokvari«, telegrafirao je ekscentrični ugandski diktator u London.</p>
<p>Britanci su ga uglavnom ignorirali. Na to je tiranin, koga mnogi nazivaju Afričkim Hitlerom jer je prouzročio smrt 300.000 ljudi, izašao s novom idejom, nudeći da će biti mirovni posrednik u Sjevernoj Irskoj. Inače, nakon smrti Idi Amina u izgnanstvu 2003., lord Owen je priznao da je sedamdesetih godina, kao tadašnji britanski ministar vanjskih poslova, osobno predlagao likvidaciju ugandskog diktatora. </p>
<p>Nacionalni Arhiv upravo je objavio i neke dokumente stare 50 godina, poput onih koji otkrivaju da je 1953. došlo do velikog sukoba između britanske i španjolske vlade oko Gibraltara. Tadašnji španjolski diktator general Francisco Franco tvrdio je da mu je Britanija obećala Gibraltar nakon Drugog svjetskog rata ako Španjolska u tom ratu ostane neutralna. Britanci i njihov premijer sir Winston Churchill nijekali su da su ikad dali takvo obećanje. </p>
<p>Kako pak pokazuje jedan upravo objavljeni dokument iz ožujka 1954., u to se vrijeme prijetilo smrću supruzi Winstona Churchilla. Lady Churcihll primila je, naime, pismo u kome se kaže: »Ja i moja hrabra vrlo nemilosrdna banda spremamo se ustrijeliti vas svakog trena u Britaniji«. Pismo su poslali predstavnici pokreta Mau Mau koji se u to vrijeme borio protiv britanske kolonijalne vlasti u Keniji. Iz pratećih dokumenata u Nacionalnom arhivu vidi se da je prijetnja uzeta vrlo ozbiljno, pa je Scotland Yard dodijelio jednog detektiva za zaštitu premijerove supruge. </p>
<p>Nakon Drugog svjetskog rata, u Britaniji se u izgnanstvu nastanio rumunjski kralj Michael. Upravo objavljeni dokumenti Foreing Officea otkrivaju da je kralj imao »ozbiljnih financijskih teškoća«. Stoga je Winston Churchill zatražio od svog ministra vanjskih poslova Anthonyja Edena da bivšem kralju (koji je abdicirao 1947.) dodjeli diplomatske privilegije. </p>
<p>»Imam veliku naklonost prema rumunjskom kralju koji se hrabro nosio s teškom situacijom u svojoj zemlji i prema kome su sovjeti postupili s velikom nezahvalnošću«, napisao je premijer Churchill. Dodao je kako se nada da će se prema kralju postupati »s obzirom i uljudnošću«. No, u povjerljivim dopisima Foreign Officea konstatira se kako ne postoji zakonski presedan da se pomogne prognanom monarhu te da se malo što može učiniti. Dodaje se kako šef Foreign Officea Anthony Eden predlaže da se rumunjski kralj zaposli, i to kao - pilot aviona. »Kralj Michael je kvalificirani zračni pilot i mnogo zna o motorima s unutarnjim sagorijevanjem«, kaže se u dokumentu. Izgnani rumunjski kralj i njegova obitelj na kraju su dobili neke manje povlastice, kao što je izdavanje besplatnih dokumenta o identitetu i besplatna prometna dozvola. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="53">
<p>Hrvatsku je javnost predizborno trebalo uplašiti nečim velikim, opasnim </p>
<p>Rušenje spomenika Titu izazvalo je očekivane odjeke u medijima i optužbe za to uistinu bezumno djelo usmjerilo na desnicu, ustašoidne teroriste te na vlast koja se nije energično obračunavala s dosadašnjim rušiteljima spomenika. Uglavnom očekivano, prvi su se oglasili Mesić, Račan, Fumić i njihovi ideološki istomišljenici. Kao i inače, ukazali su na počinitelje tog nedjela i prije istrage i policije, te je, prema njima, sve jasno i policija zapravo tu i nema što tražiti. Tako je ta orkestracija krenula u medije...</p>
<p>Kada sam na radiju ujutro čuo tu vijest, bio sam zgranut kao i, vjerujem, velika većina normalnih ljudi, bez obzira na simpatije ili neslaganje s Titovom politikom. Tito je dio naše povijesti, dio folklora koji u Kumrovec dovodi turiste, znatiželjnike, simpatizera, nostalgičare. Osim toga, spomenik je antologijsko djelo našeg velikog kipara Antuna Augustinčića. Sve to živi s nama godinama, iznad i izvan svakodnevnih političkih prepucavanja.</p>
<p>Nakon prvoga šoka nametnula su mi se dva pitanja: zašto se je to nedjelo dogodilo baš sada, desetak dana prije predsjedničkih izbora, te – kome to može koristiti a kome štetiti?</p>
<p>Rušenjem Titova spomenika javnosti se šalje otvorena i jasna poruka kako jačaju desne snage, »fašizam diže glavu!«, miješa se u to Gotovinu, Budaka, Francetića, a sve to nakon što se u Saboru počelo raspravu o osudi svih totalitarizama, onog sa slovom »U«, ali i crvene zvijezde.</p>
<p>U politici se ništa ne događa slučajno. Prašina oko rušenja spomenika najmanje je odgovarala predsjedničkim kandidatima koji su u medijima svrstani »desno« ili u »desni centar«. Trebalo je javnost uplašiti nečim velikim, nečim što se u nekoliko dana do izbora nije moglo istražiti, što će kao orkestrirana galama u mnoge neodlučne birače unijeti zebnju i strah, da bi se okrenuli svom starom predsjedniku kojega su novi ljudi u predizbornoj kampanji svojim idejama i svježinom bili dobrano načeli.</p>
<p>Policija radi svoj posao, ali bi bilo dobro da radi krajnje objektivno i ne zanemari nijednu moguću opciju. Možda se rješenje nalazi blizu mjesta toga nedjela. Krađa partizanske glave u Dubrovniku trebala je samo pokazati kako su »zločinci« svuda po Hrvatskoj. Hrvatska policija morala bi i zbog ličnosti Tita i Augustinčića, ali i zbog moguće velike podvale hrvatskoj javnosti taj slučaj korektno istražiti i, ma kakvi rezultati bili, ne dozvoliti političarima da ih zataškaju.</p>
<p>SLAVKO BJAŽIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Neovisno o ideologiji, važna im je negativna slika o Hrvatima </p>
<p>Začudilo me rušenje Titova spomenika upravo sada. Uspoređujem to sa sličnim zbivanjima u bliskoj prošlosti. Zaključila sam da su ona uslijedila svaki put kada bi svijet dobio pravu sliku o Hrvatima. Onu koja pokazuje da je većina njih bila za vrijeme Drugoga svjetskoga rata među aktivnim borcima protiv fašizma. Od običnog radnika, seljaka i ribara do sveučilišnoga profesora.</p>
<p> Zato imamo dovoljno razloga zaključiti da rušitelje spomenika treba tražiti među onima koji su od 1945. godine cijelom svijetu Hrvate neprestano prikazivali samo kao fašiste. Svejedno koju ideologiju zastupaju, važna im je negativna slika o Hrvatima. </p>
<p>Čudi me samo kako neke odgovorne ličnosti u Hrvatskoj olako za to djelo mogu optužiti naše ekstremne desničare. Tako je bilo i 1991., kad je bačena bomba kod Židovske općine u Zagrebu, a optužbe su se pokazale neutemeljenima. I onda je trebalo pokazati lošu sliku o Hrvatskoj, o Hrvatima, kad već oni sami svojim ponašanjem nisu davali razloga za stvaranje takve slike o sebi.</p>
<p> Zar to nije dovoljan razlog za opreznije zaključivanje? </p>
<p>BISERKA TOMPAK Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Oblik specijalnoga rata protiv hrvatskoga naroda i hrvatske države </p>
<p>Skidanje plakata Ante Gotovine i miniranje Titova spomenika u vandalističkom slijedu izazivaju čuđenje hrvatskog naroda, međutim, pažljivom političkom analizom moguće je te događaje povezati. Naime, ako prihvatimo definiciju međunarodne zajednice da Gotovina predstavlja hrvatski nacionalizam, a Tito komunizam, odmah se nameće i odgovor tko je počinitelj toga vandalizma.</p>
<p>Za to nam je dakako potrebna kratka povijesna analiza. Uoči Drugoga svjetskoga rata Njemačka je imala pakt sa Sovjetskim Savezom i da ga Hitler nije prekršio, obje te sila zavladale bi svijetom. Ovako su kapitalističke velesile pomoću Sovjetskoga Saveza pobijedila nacionalsocijalističke protivnike i ostale suočene samo s jednim takmacem za svjetsku prevlast u hladnom ratu – sa SSSR-om.</p>
<p> Znamo, kako se svojedobno urušio Sovjetski Savez, a SAD su preuzele svjetsku velevlast, koju žele realizirati raznim zahvatima globalizacije. Ostatke pobijeđenih neprijatelja, tj. nacionalista i komunista, nastoje dotući, bojeći se revanša, budući da društveno-politički sustav globalizacijskoga kapitalizma, koji nameću, pa makar i ratom (Afganistan, Irak), sve više kritizira većina naroda. </p>
<p>Jasno je da bi po toj analogiji grabežnom kapitalizmu najviše smetao upravo samoupravni socijalizam, koji je pokušao zastupati Josip Broz Tito, te je radi stvaranja konfrontacije u hrvatskom narodu bilo pri tome potrebno podjariti i nacionaliste uklanjanjem njihovih simbola (Gotovina i Budak).</p>
<p> Naravno, sustavnim cenzuriranjem potiskuju se u zaborav važne povijesne činjenice, a za ovu prigodu to je ova: od travnja do lipnja 1941. Tito je, boraveći sa svojim partijskim rukovodstvom u Zagrebu, pregovarao s dr. Antom Pavelićem, poglavnikom NDH, i u ime 1937. konstituirane KPH nudio Paveliću suradnju i preuzimanje Ministarstva unutarnjih poslova, jer je u tom času sa svojih nekoliko tisuća komunista bio jača snaga od nekoliko stotina ustaša.</p>
<p>Pavelić je morao prihvatiti pregovore, jer je postojao analogni pakt (Molotov – Ribbentrop) njegovih njemačkih mentora s onim Titovim, no odugovlačio je s odlukom i tako dočekao samoubilački Hitlerov napad na Sovjetski Savez te se okrenuo otvoreno protiv komunizma.</p>
<p>Uništavanje nacionalističkih i komunističkih simbola na hrvatskom teritoriju oblik je specijalnog rata protiv hrvatskoga naroda i hrvatske države radi sprječavanja narodne konsolidacije u borbi protiv grabežnoga kapitalizma. </p>
<p>VJENCESLAV ROČIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Sramotna odluka Srbije, molim Hrvate da uzvrate istom mjerom </p>
<p>Prije nekoliko dana Srbi vrlo jednostavno donesoše sramnu odluku</p>
<p> – da se četnici, ti sramni koljači, proglase za uzorne borce u Drugom svjetskom ratu te su ih u svemu izjednačili s partizanima. Zaprepašćujuće sramotno!</p>
<p>Zato molim Hrvate da uzvrate istom mjerom, te da donesu odluku da se svi ustaše proglase za poštene i časne borce u Drugom svjetskom ratu na čelu s Antom Pavelićem. </p>
<p>Jer, poznato je da neki Srbi veličaju i hvale četnika Dražu Mihailovića. Posebno ga veliča Vuk Drašković, do sada najveći izrod što smo ga imali, određen da nas Srbe predstavlja u svijetu, a on nas kao takav svugdje bruka. </p>
<p>MILKA MILINKOVIĆ bivša partizanka, Beograd</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="57">
<p>U prva dva dana 2005. na cestama poginulo pet osoba</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Prva dana Nove godine širom Hrvatske zabilježeno je pet prometnih nesreća u kojima je poginulo pet osoba.</p>
<p>Kod mjesta Trojstveni Markovac blizu Bjelovara u subotu oko 3.10 sati dogodila se nesreća u kojoj je poginuo Rolando Mihalić (31). On se, naime, velikom brzinom kretao u BMW-u te je u jednom trenutku izgubio nadzor nad upravljačem i sletio s kolnika udarivši u betonsku ogradu, nakon čega je eksplodirao motor. Vozač je ispao iz vozila pa je od zadobivenih ozljeda i siline udarca na mjestu preminuo.</p>
<p>Na Županijskoj cesti 2032 kod Donjeg Kraljevca u blizini Čakovca u subotu oko 7.15 sati dogodila se prometna nesreća u kojoj je poginuo Zlatko Filipčić (20). Do nesreće je, naime, došlo kad je Tihomir Ž. zbog neprilagođene brzine kretanja u oštrom desnom zavoju izgubio kontrolu nad vozilom i udario u zaštitnu metalnu ogradu mosta. Od siline udarca vozilo se prepolovilo pa su Tihomir i njegov suvozač Zlatko Filipčić ispali iz vozila pri čemu je potonji na mjestu poginuo.</p>
<p>Na državnoj cesti broj 23 kod Generalskog stola u subotu oko 14 sati poginula 15-godišnja djevojčica. Nesreća se dogodila kad je Ilija K. (50) zbog neprilagođene brzine izgubio nadzor nad upravljačem »opel astre« te je udario u stablo. U nesreći je poginula Ilijina kćer, dok su on, njegova supruga i druga kćer zadobili samo lakše ozljede.</p>
<p>Na državnoj cesti broj 8 kod Bakra u subotu oko 21.40 sati u prometoj nesreći poginuo je Marino Gulić (27). On se, naime, kretao »mercedesom« bez položenog vozačkog ispita te je uslijed velike brzine udario u odbojnik i zatim u kamen, uslijed čega se vozilo prevrnulo. Vozač je na mjestu poginuo, dok su dvojica njegovih putnika zadobili teške ozljede te su prevezeni u KBC Sušak u Rijeci.</p>
<p> U prometnoj nesreći koja se dogodila u nedjelju oko 10.40 sati na ulazu u Poreč, poginula je talijanska državljanka, suvozačica u osobnom automobilu talijanskih registarskih oznaka. </p>
<p>Talijanka je smrtno stradala u sudaru dvaju automobila, talijanskih i pulskih registarskih oznaka na raskrižju Vukovarske ulice i ceste Poreč-Baderna. U sudaru je ozlijeđen i vozač u vozilu talijanskih registarskih oznaka. </p>
<p>V. M., S.B.</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Kulturi smrti pogoduju i blage kazne za vlasnike ilegalnog oružja</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Tragedija koja se u subotu poslije podne dogodila u kući obitelji Preindl, u Velikoj Gorici, pokazuje da tzv. obiteljske razmirice i dalje prevladavaju kao glavni motiv zbog kojega se u Hrvatskoj poseže za oružjem.</p>
<p> Pravi razlozi zbog kojih je Stjepan Preindl, razvojačeni branitelj, posegnuo za pištoljem te ubio svoju suprugu a zatim i sebe, vjerojatno nikada neće biti niti poznati javnosti, no obrazac po kojima se ovakve stvari događaju, gotovo je uvijek isti. Iako takvih tragičnih događaja ima svugdje u svijetu, njihov broj je, u odnosu na broj stanovnika, ipak pokazatelj opće prevladavajuće klime i nekih vrijednosnih obrazaca u pojedinim društvima. Tako će se, čini se, ovakve tragedije još dugo vrijeme vezivati u traumatična iskustva rata u kojemu je na ovim prostorima sudjelovao znatan udio stanovništva. No, osim neposrednih učesnika u ratu, tzv. sekundarna traumatizacija, o kojoj se u posljednje vrijem sve više govori u Hrvatskoj, zahvatila je i šire društvene slojeve, dok su njezine nasilne manifestacije pustile korijen i među mlađim naraštajima. Ovakvo percipiranje ove problematike ne može se smatrati samo naklapanjima, već ono svoje znastveno uporište ima i u empirijskim istraživanjima. Naime, istraživanja provedena u Izraelu pokazala su da su djeca roditelja koji su preživjeli holokaust tijekom Drugog svjetskog rata, puno sklonija razvijanju post traumatskog stresa od ostatka populacije. Sociolozi koji su se bavili takvim istraživanjima, uspoređivali su efekt širenja traume u društvu s efektom kamena bačenoga u vodu i koncentričnim krugovima koji se šire.</p>
<p>Često se kod istraživanja tzv. neutilitarnog nasilja, odnosno onog koje se ne čini planirano, radi neke materijalne i druge koristi, spominje i koncept anomije, odnosno određene disfunkcije čitavog društva, temeljene na nepostojanju nekih društveno zadatih ciljeva, čije bi ispunjavanje kod pojedinca izazvalo osjećaj uspješnosti. U takvim (anomičnim) društvima stoga uvijek postoji nesrazmjer između previsoko postavljenih ciljeva, koje kao standard društvo stavlja pred pojedinca, te onih realno ostvarivih, što na kraju rezultira osjećajem nezadovoljstva i neuspjeha kod pojedinca. </p>
<p>Ne može se ne primijetiti da ovakvim događajim u Hrvatskoj jako često kumuje i vrlo raširena kultura konzumacije alkohola, premda se tome problemu često posvečuje manje prostora od npr. problema konzumacije ilegalnih droga. </p>
<p>Na kraju, tu su i goleme količine oružja zaostaloga od rata, koje često čini neizostavan dio kućnog inventara. Naime, iako su taj problem državne institucije pokušale barem umanjiti, pa je još sredinom devedesetih pokrenuta akcija dobrovoljnog predavanja kućnih arsenala, preoptimistički bi bilo zaključiti da je taj problem riješen, a događaji poput ovoga u Velikoj Gorici, pokazuju da nije. Dok se npr. u većini zemalja EU-a, premda nije legilizirana, često blagonaklono gleda na konzumaciju (pogotovo lakih) droga, problem ilegalnog oružja ima posve drugačiji tretman, te su kazne za njegovo posjedovanje drakonske, U Hrvatskoj je, čini se drugačije, te će onaj koga policija zatekne da se gradom vozi sa strojnicom u automobilu, najvjerojatnije završiti samo kod prekršajnog suca. </p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>»Bombaši« i dalje neuhvatljivi za policiju </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Ispraćaj sada već prošle Stare godine, uz neizbježnu pirotehniku, ovaj put nije prošao bez postavljanja paklenih naprava i podmetnutih požara.</p>
<p>U metkovskoj Ulici hrvatskih iseljenika još uvijek nepoznati počinitelj podmetnuo je u subotu oko 23.30 sati požar u ribarnici »Jambo« u vlasništvu kontroverznog poduzetnika i gradonačelnika Metkovića Stipe Gabrića Jamba. Brzom intervencijom vatrogasaca požar je ugašen dvadeset minuta kasnije, a šteta je blizu 100.000 eura. Stanari okolnih zgrada kažu da su požaru prethodile dvije eksplozije, pa se opravdano sumnja kako je požar podmetnut.</p>
<p>Pred noćnim klubom »Titanic« u Mrkšinoj ulici u Svetoj Klari u subotu oko 20.40 sati aktivirana je eksplozivna naprava pod »mercedes E 220 D« u vlasništvu 47-godišnjaka. Na automobilu su probijeni pneumatici na sva četiri kotača, oštećen je poklopac motornog prostora prednjeg branika, lijevi žmigavac i maglenke. U detonaciji su popucala i tri stakla na prostorijama NK Poleta. Ukupna materijalna šteta još nije procijenjena, a ozlijeđenih osoba nije bilo.</p>
<p>Policija u oba slučaja intenzivno istražuje pozadinu i sve okolnosti, a zasad, neslužbeno doznajemo, još nitko od osumnjičenih nije priveden. Inače, prošle godine zabilježen je velik broj postavljanja eksplozivnih naprava širom zemlje, a u niti jednom slučaju nije otkriven počinitelj. Letjeli su u zrak automobili, gorjeli ugostiteljski objekti, a minirani su i spomenici. Policija nakon svakog takvog slučaja izvješćuje javnost kako se za nepoznatim počineteljem traga, uz objašnjenje kako je »bombaše« teško otkriti budući da zbog velikih temperatura pri detonacijama, nestaju svi korisni biološki tragovi. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Godinu dana zatvora zbog prijetnje plinskim pištoljem </p>
<p>NAŠICE</p>
<p> – Tridesetsedmogodišnji Slavko J. iz Donje Mahale, državljanin i BiH i Hrvatske, na našičkom je Općinskom sudu, zbog pokušaja iznude 80.000 eura, nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora. </p>
<p>Optužnica ga je teretila da je 12. listopada ove godine, oko 22.10 sati, zajedno s još jednim zasad nepoznatim muškarcem, došao pred stan Našičanina B.D.</p>
<p>Kada mu je B.D., nakon što je čuo zvono na ulaznim vratima, otvorio, Slavko J. je prijeteći plinskim pištoljem od njega zatražio 80.000 eura na ime nepostojećeg duga prema izvjesnom Vinkovčaninu. </p>
<p>Međutim, D.B. je pozvao u pomoć sina i susjede te su svi nasrnuli na dvojicu iznuđivača. I dok je drugi iznuđivač uspio pobjeći, Slavka J. su uspjeli svladati, oteti mu pištolj i zadržati ga sve do dolaska policije. </p>
<p>Iznoseći svoju obranu, optuženi Slavko J. ispričao je da se tog dana sreo s prijateljem iz vojske s kojim je popio 17 piva, a potom su se automobilom uputili prema Županji. </p>
<p>»Putem sam zaspao, a kada sam se probudio vidio sam da me dovezao u Našice. Pitao sam ga što ćemo tamo, a on mi je odgovorio da mora nešto obaviti«, kazao je Slavko J., dodavši da su se tako zatekli pred stanom oštećenog Našičanina. Priznao je da je kod sebe imao plinski pištolj, jer je dan ranije slavio bratićev rođendan, no ne sjeća se da ga je vadio ispred stana D.B. </p>
<p>Po riječima branitelja optuženog Slavka J., odvjetnika Alena Jakobovića, Slavko J. je nakon izricanja presude pušten iz pritvora do pravomoćnosti presude. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Usamljeni starac poginuo u požaru</p>
<p>KNIN</p>
<p> – Petar Zelenović (84) smrtno je stradao u požaru koji se u nedjelju ujutro dogodio u kući u kninskoj Kliškoj ulici. Iako policijski očevid nije bio dovršen, doznajemo da je požar najvjerojatnije izazvao kvar na električnim instalacijama odnosno pregorijevanje osigurača električne grijalice. </p>
<p>Zelenović je u kućici bio podstanar, a njegov stanodavac i dugogodišnji prijatelj Dušan Đurić sumnja da je smrt gušenjem izazvana namjerno. »Nakon višetjednog boravka u kninskoj bolnici zbog astme, svojevoljno je prekinuo liječenje, rekavši da će po njega doći sin Milo iz Beograda, te ga odvesti sa sobom«, ispričao nam je Đurić, koji je posljednji razgovarao sa Zelenovićem. Upozorio ga je prije spavanja da isključi peć, no on ga nije poslušao, zaključao je vrata, postavio stolac ispod brave što, ističe Đurić, nikad ranije nije činio.</p>
<p> »Dugo je živio sam, svi su ga napustili, i često mi je ponavljao da više ne može živjeti sam, a i pri tri godine pokušao si je oduzeti život trovanjem«, kaže Dušan koji mu je dopustio da boravi u njegovoj kući. Preminuli, istaknuo je Dušan, nije imao problema s alkoholom, a bio je »vrlo pedantan i uredan«.</p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Dileru tri godine zatvora</p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> – Nenad Ivančić nepravomoćnom je presudom varaždinskog Županijskog suda osuđen na tri godine zatvora zbog zlouporabe opojnih droga. Izrečena mu je i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti.</p>
<p>Optužnica ga je teretila da je od početka 2004. pa sve do 14. listopada preprodavao heroin i kokain u raznim količinama i za razne iznose dvadesetorici ovisnika. Dio droge zadržavao je za sebe, budući da je i sam ovisnik, a tu je vrijednost pokrivao prodajom preostalog dijela. U istom je razdoblju omogućio osobama kojima je prodao, a ponekad i poklonio heroin, da ga konzumiraju u njegovim iznajmljenim stanovima u Zavrtnici i u Ulici Ruđera Boškovića u Varaždinu. Heroin je ponekad i pripremao za intravenozno korištenje. Svojoj djevojci Ivi K. i sam je injektirao heroin. Varaždinski policajci u njegovom su stanu 14. listopada pronašli pet tableta »normabela«, zatim 0,25 ml otopine heroina u šprici pripremljenog za ušpricavanje, te još 3,3 grama heroina. Optuženi je tijekom istrage priznao i u detalje opisao sva kaznena djela za koja ga se teretilo, no svjedoci koji su ispitivani negirali su kupnju heroina od njega, dok je Tomislav Branilović, kojem se također sudi za zlouporabu droga, tvrdio da ga uopće ne poznaje.</p>
<p>Sud je ocijenio da je priznanje optuženoga tijekom postupka nedvojbeno potkrijepljeno svim izvedenim dokazima. Prema mišljenju vještaka, iako je postojala Ivančićeva smanjena ubrojivost pri počinjenju kaznenih djela, postojala je i svijest o nelegalnosti takvog djelovanja te htijenje. Otegotna okolnost je njegova dosadašnja višekratna osuđivanost, no vijeće je u velikoj mjeri uvažilo njegovo priznanje i suradnju. Detalji njegovog iskaza omogućili su pokretanje istrage protiv nekih drugih osoba u lancu preprodavatelja droge. Uzevši obzir potrebnu snagu i hrabrost za takav način suradnje, sud mu je, rekao je raspravni sudac, dosudio najblažu kaznu. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Mladić umro od predoziranja</p>
<p>SLAVONSKI BROD</p>
<p> – Dvadesetosmogodišnji Damir Križanović iz mjesta Glogovica, nedaleko od Slavonskog Broda, pronađen je mrtav u subotu oko 17.30 sati u svojoj obiteljskoj kući. Prema prvim saznanjima, mladić je preminuo od predoziranja zasad još neutvrđenom drogom. Kako je izvijestila brodsko-posavska Policijska uprava, mrtvo tijelo Damira Križanovića u kući je pronašao njegov prijatelj S.D. (28) iz Slavonskog Broda. On je policiji ispričao da su njih dvojica zajedno dočekali Novu godinu te da su te noći konzumirali veću količinu droge. Pred jutro su se razišli, a S.D. je u popodnevnim satima svratio kod Damira i našao ga kako leži u nesvijesti. Odmah je o svemu obavijestio hitnu pomoć i policiju, a dolaskom na mjesto događaja, dežurni liječnik mogao je samo utvrditi smrt. U policijskom priopćenju se navodi da se osnovano sumnja da je smrt nastupila zbog predoziranosti. Prilikom obavljanja očevida, u Križanovićevoj kući pronađena je veća količina raznih vrsta droga. Tijelo pokojnog mladića prevezeno je u slavonskobrodsku Opću bolnicu gdje će u ponedjeljak biti obavljena obdukcija te će se izuzeti uzorci tkiva koji će biti poslani na vještačenje u Centar za kriminalistička vještačenja u Zagrebu kako bi se utvrdio uzrok smrti. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="64">
<p>Hoće li Vlada do 2007. pomoći gradnju 555 dosad predloženih poduzetničkih zona</p>
<p>Mogu li pojačana ulaganja u ravnomjerniji razvoj cijele zemlje, posebice područja posebne državne skrbi, ublažiti lanjske zabrinjavajuće ekonomske migracije stanovništva u već prenapučeni Zagreb i u neke od većih hrvatskih gradova/ Za velik broj jedinica lokalne samouprave sumnja se da su prijavile potrebu za više zona nego što imaju poduzetnika i radnika koji bi u njima radili</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Upravo počela nova godina za Sanaderovu će vladu biti odlučujuća u opovrgavanju lanjskih prigovora da se previše bavi vanjskom a premalo unutarnjom politikom, posebice gospodarskom. </p>
<p>Naime, u prvim mjesecima prošle godine malom i srednjem poduzetništvu obećano je da će se najkasnije za tri godine, uključujući i 2004., broj poduzetničkih zona sa 120 povećati na 400, čime bi se postigao planirani prosjek od 20 zona po županiji.</p>
<p>Prema posljednjim vijestima iz Vladine Koordinacije za gospodarstvo i posebnog Povjerenstva za malo i srednje poduzetništvo, županije su u međuvremenu predložile pokretanje ili završetak gradnje čak 555 novih zona. Iako se nekima od tih projekata prigovorilo, ipak ni jedan nije odbijen. A to znači da Vlada pristaje aktivno podržati njihovo provođenje.</p>
<p>Riječ je o velikom zalogaju kojemu je, kako upozoravaju potencijalni korisnici zona, manja prepreka novac, a veća sporost državnih ustanova koje trebaju izdati odgovarajuće dozvole. Uz to, već se sada upozorava da ostvarenje tih planova, predviđeno do 2007., treba ubrzati. Najnovija statistika upozorava kako bi se moglo dogoditi da novootvorenih radnih mjesta u otprilike pola županija na kraju bude više nego radnika za njih.</p>
<p>Nedavno je čak i statističare, a ne samo urbaniste i gospodarstvenike, šokirao podatak da se samo u prošloj godini u Zagrebačku županiju i Grad Zagreb doselilo više od 83.000 ljudi. Običnim riječima, ljudi se u potrazi za poslom (u Zagrebu je stopa nezaposlenosti dvostruko manja od državnog prosjeka od 18 posto) ubrzano preseljavaju u mjesta gdje misle da ga ima. A posve je logično, iako za državu dvostruko štetno, što u Zagreb i veće gradove ponajviše dolaze mladi ljudi, na koje se računalo da će biti nosioci lokalnoga gospodarskog razvoja.</p>
<p>Kao ohrabrenje poduzetnicima obećano je da će se već do sredine godine u znatnom dijelu Hrvatske otvoriti uredi tipa »sve na jednome mjestu« (one stop shop), a županijama i lokalnim samoupravama izdašna pomoć u potrazi za zemljištem za spomenute zone. Tragom tih obećanja, posebice onih o darivanju državnog zemljišta, Vladi je stigao rekordan broj prijedloga lokalnih samouprava za podizanje novih poduzetničkih zona.</p>
<p>Pritom posebno pada u oči da su pripreme za njihovu gradnju uglavnom dobro počele u bolje razvijenim dijelovima zemlje. </p>
<p>Gospodarski slabije razvijena područja zasad su pokazala samo dobre namjere, ali i dvojbenu financijsku sposobnost (financiranje infrastrukture) i kadrovske temelje za razvoj lokalnoga gospodarstva.</p>
<p>Planova je, prema dostavljenim popisima željenih novih zona, iznimno mnogo. Koliko su realni? Izdvojit ćemo neke primjere.</p>
<p>U Zagrebačkoj je županiji 21 jedinica lokalne samouprave za državnu potporu kandidirala 36 poduzetničkih zona. Posebnu je pozornost na sebe skrenuo grad Sv. Ivan Zelina, koji želi graditi čak pet zona. Što se od toga u Županiji realno može ostvariti i, podjednako važno, u kojem roku, zasad je teško reći. Naime, uz prijedloge nisu stigli potpuniji podaci koji se odnose na prostorne planove, a jedinice lokalne samouprave nisu utvrdile ni poduzetnički potencijal na svojem području.</p>
<p>U Krapinsko-zagorskoj županiji u 16 jedinica lokalne samouprave predlažu se 23 zone, a osim u slučaju Grada Krapine i donekle Zaboka, nisu razrađeni način i financiranje gradnje. Primjerice, za Općinu Mače, koja želi čak četiri zone, upitno je ima li uopće dovoljno stručnih radnika koji bi u njima radili. Imovinsko-pravne odnose (80 posto privatno vlasništvo) na tom će se području teško riješiti u kratkom roku, a jedinice lokalne samouprave uz prijedlog projekata uopće nisu naznačile njihovu financijsku težinu.</p>
<p>Sisačko-moslavačka županija želi 22 zone i ima dobre izglede da svoje želje ostvari brže od drugih jer je uglavnom riješila imovinsko-pravne odnose.</p>
<p>Spomenimo još i Vukovarsko-srijemsku županiju, koja želi 16 zona, ali u projekt kreće s uglavnom neriješenim vlasničkim odnosima za zemljište gdje bi se gradile. Uz to, upitno je hoće li se za te zone naći dovoljno poduzetnika.</p>
<p>Takva dvojba nije usamljen slučaj. Naime, za velik broj jedinica lokalne samouprave općenito se sumnja da su prijavile potrebu za više zona nego što imaju poduzetnika i radnika koji bi u njima radili.</p>
<p>Zanimljivo je da je većina jedinica lokalne samouprave za gradnju poduzetničkih zona kandidirala baš sve lokacije navedene u županijskim prostornim planovima kao mjesta za zone. A zajedničko je većini takvih prijedloga da nisu popraćene nikakvim financijskim planovima (!?). Ukratko, ukupna vrijednost svih predloženih 555 projekata iznosi oko 3,5 milijarde kuna. Do posljednjeg tromjesečja prošle godine u njih je uloženo oko milijardu kuna, a potrošilo bi se mnogo više da su pozornije i potpunije pripremljeni.</p>
<p>Zato ostaje dvojba. Nisu li neke lokalne samouprave svojim prijedlozima za gradnju novih zona samo htjele osigurati svoje mjesto u darivanju državnog zemljišta i na popisu kandidata za dobivanje jeftinih kredita? Jer da su ozbiljno željele imati vlastite poduzetničke zone, tu bi želju potkrijepile s više konkretnih prijedloga i konkretnih planova izdataka. Srećom, već spomenuto povjerenstvo zasad je strpljivo. Nestrpljivi su, i to s pravom, potencijalni novi poduzetnici. </p>
<p>Boris Petrović</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Sljedeće godine pedesetak novih obiteljskih hotela</p>
<p>Trenutačno je u Hrvatskoj 120 obiteljskih i malih hotela, desetak puta manje od potreba/ Do ulaska u EU trebalo bi raditi najmanje tisuću takvih hotela, kakvi su turistički preporodili i europske velesile poput Italije ili Austrije </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Prema najavama predsjednika Nacionalne udruge malih i obiteljskih hotela Šime Klarića, Hrvatska će tijekom 2005. dobiti pedesetak novih ili temeljito rekonstruiranih malih hotela. Istodobno će ih se početi graditi stotinjak što je gotovo nevjerojatan podatak, jer je do prije pet, šest godina ovdje bilo samo dvadesetak građevina takvog tipa. </p>
<p>Obiteljski i mali hoteli (do 50 soba kada je riječ o hotelima, odnosno 25 apartmana u aparthotelima) budućnost su hrvatskog turizma. Trenutačno ih je 120, desetak puta manje od potreba. Do ulaska u EU u Hrvatskoj bi trebalo raditi najmanje tisuću malih, obiteljskih hotela, kakvi su turistički preporodili i europske velesile poput Italije ili Austrije. </p>
<p>Dakle, u sljedećih četiri, pet godina očekuje se velika ekspanzija gradnje malih hotela koji bi trebali postati respektabilan faktor turističke ponude. </p>
<p>Nakon što je ove godine osnovana Nacionalna udruga malih i obiteljskih hotela, prije nekoliko tjedana počela je s radom i Akademija za obiteljsko hotelijerstvo. Naglasak Akademije nije na teoriji nego na praksi: raspravlja se o praktičnim problemima i najboljim načinima njihova rješavanja. </p>
<p>Mali hotelijeri uskoro će imati i vlastitu klasifikaciju kvalitete. </p>
<p>Brojem kravata ocjenjivat će se kvaliteta usluga a brojem maslina kvaliteta restorana. Pod brandom Izvorna hrvatska gostoljubivost »skrivat« će se najviša kategorija usluga i proizvoda. </p>
<p>Šime Klarić, međutim, i sada ističe da je kvaliteta glavna prednost obiteljskih hotela. Hrana je, kaže, po kvaliteti iznad one koja se nudi u velikim hotelskim kompleksima, a cijene su, u prosjeku, prihvatljivije. Mali hotelijeri isključivo kvalitetom zadržavaju stare i pridobivaju nove goste, a zbog kredita prisiljeni su raditi cijele godine. Njima najčešće i ne pada na pamet zatvarati objekte na nekoliko mjeseci kao što je to običaj s hotelskim kompleksima u državnom vlasništvu. </p>
<p>Umjesto mastodonata koji su obilježili posljednja desetljeća prošlog stoljeća, u modi su mali, topli hoteli u kojima gost nije samo broj i gdje se s njim pokušava sagraditi poseban, prijateljski odnos. </p>
<p>U svakom slučaju - hotelijerstvo obiteljskog tipa jedan je od glavnih aduta hrvatskog turizma u godinama koje slijede.</p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Ribarstvo u krizi: Jadranski riblji fond smanjen 40 posto</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Prema zadnjim istraživanjima, u prošlih 10 godina jadranski je riblji fond smanjen 40 posto. Velike negativne promjene dogodile su se zbog lošega gospodarenja, nekontroliranog izlova i gotovo podcjenjivačkog odnosa prema rezultatima znanstvenih istraživanja.</p>
<p>Zato opada ulov, ali nastaju i promjena u sastavu ulova, odnosno smanjuje se količina gospodarski važnih vrsta. Te promjene najvidljivije su u međunarodnim vodama otvorenog srednjeg Jadrana, gdje je intenzitet iskorištavanja najveći i to prvenstveno zahvaljujući talijanskoj ribarskoj floti, koja je brojčano i tehnički znatno jača od hrvatske.</p>
<p>U toj nemilosrdnoj bitci najviše gube dugoživuće riblje vrste velikih tjelesnih dimenzija i slabe reprodukcijske moći kao što su raže, psi i mačke, a ugrožene su i gospodarski vrijedne koštunjače kao što je riba kovač, u Dalmaciji poznatija pod imenom šampjer.</p>
<p>U Jadranskome moru se izlovljava čak stotinjak komercijalno važnih vrsta. Gospodarenje određivanjem dopuštenih kvota ulova u Jadranu primjenjivo je za jako mali broj vrsta. Za ribolov u našemu moru nema vjerodostojne statistike ni ulova niti veličine flote koja ga ostvaruje, što je temelj za pravilno gospodarenje obnovljivim bogatstvima mora.</p>
<p>Posljedice dosadašnjeg odnosa prema ribljem fondu najočitije su u Jabučkoj kotlini. Naime, u tom dijelu Jadrana mrijesti se i raste oslić. Loše gospodarenje i nedostatna zaštita na tom području može imati negativan učinak za cijeli Jadran.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Poljoprivrednici zainteresirani za državno zemljište u Lici</p>
<p>UDBINA</p>
<p> – Brojna obiteljska gospodarstva koja se u Lici bave poljoprivredom i stočarstvom u teškom su položaju, jer nemaju dovoljno zemlje na kojoj bi stoci omogućili kvalitetnu ispašu. Najočitiji primjer je u općini Udbina u kojoj Franjo Gučanin već šestu godinu napasa više od 1000 ovaca na Krbavskom polju. Budući da ostvaruje primjerne proizvodne rezultate, više je puta želio kupiti ili uzeti u najam poljoprivredno zemljište.</p>
<p>Na području Udbine u državnom je vlasništvu 28.500 hektara zemljišta, koje se godinama nije koristilo, pa je obraslo šipražjem i šumom. Općina Udbina svoj razvoj temelji na poljoprivredi i stočarstvu, pa je oko 6000 hektara zemljišta odlučila dati u zakup ili otkup. No, dva mjeseca očeka suglasnosti resornog ministarstva za raspisivanje natječaja. Zanimanje za državno poljoprivredno zemljište u Krbavskom polju sve je očitije, pa zahtjevi za otkup ili zakup stižu iz cijele Hrvatske, ponajviše iz Zagreba i okolice, Dalmacije.</p>
<p>Najviše je zahtjeva, dakako, domaćeg stanovništva, pa je teško očekivati da bi se prostrano Krbavsko polje moglo zaposjesti poljoprivrednici iz drugih krajeva.</p>
<p>Dražen Prša</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="68">
<p>Kristina Pucko i Jurica Caha sretno su se vratili iz Šri Lanke</p>
<p>Pio sam kavu na terasi i gledao prema moru, koje je bilo mirno. U sekundi se pojavio val i sve je počeo mljeti pred sobom. Konobara, koji mi je donio kavu nisam više vidio, priča Caha/ Prvi čovjek kojeg sam ugledala nakon petnaestak minuta borbe za život bio je Jurica – u životu nisam bila sretnija..., ganuto je rekla Kristina Pucko/ Oboje ističu da će se vratiti u Šri Lanku</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Nakon gotovo 24 sata putovanja iz Šri Lanke, gdje su preživjeli udar tsunamija, Kristina Pucko i Jurica Caha sretno su u ponedjeljak sletjeli u Zračnu luku Pleso. Dočekali su ih suze radosnice i zagrljaji obitelji i prijatelja, na koje je preživjeli Jurica Caha kratko odgovorio: »Mi smo najsretniji ljudi na svijetu, jer smo uopće preživjeli!«</p>
<p>Do četvrtka se nije znala njihova sudbina, a onda je poziv počasnog konzula iz Colomba, Tilaha de Sousze, odagnao sve strahove roditeljima nevjenčanih supružnika.</p>
<p>Jurica Caha prepričao je trenutak udara tsunamija: »U vrijeme udara vala, pio sam kavu na terasi i gledao prema moru, koje je bilo mirno. U sekundi se pojavio val i sve je počeo mljeti pred sobom. Konobara, koji mi je donio kavu nisam više vidio«. Caha, geolog po struci, još ne može zamisliti da je doživio udar najrazornijeg vala na svijetu i samo je zahvaljujući pribranosti uspio isplivati iz vode koja ga je potopila.</p>
<p>Kristina Pucko je spavala u bungalovu u vrijeme udara: »Kad me val poklopio, brzo sam se snašla i iskliznula kroz prozor. Svako malo sam se otiskivala iz vode da uhvatim zrak. Prvi čovjek kojeg sam ugledala nakon petnaestak minuta borbe za život bio je Jurica – u životu nisam bila sretnija...«, ganuto je rekla Kristina Pucko.</p>
<p>Sljedeća tri dana par je proveo u obližnjem selu, gdje su ih udomili seljani. Kristina Pucko je ozlijedila bedro i koljeno, a prvu pomoć je dobila tek kad su stigli u Colombo. U gradu ih je našao i pomogao im počasni konzul Tilak de Sousza. »Učinio je sve za nas. Smjestio me je u jednu od najboljih bolnica, iako nisam bila toliko teško ozlijeđena. Kontaktirao je najbliži hrvatski konzulat u New Delhiju i pobrinuo se da dobijemo privremenu putovnicu jer smo u katastrofi sve izgubili. Angažirao je i sam vrh avionskih kompanija da nas prevezu do Hrvatske«, rekla je Pucko.</p>
<p>Presretni što su napokon kod kuće, Kristina Pucko i Jurica Caha rekli su da će se vratiti u Šri Lanku: »Najprije smo mislili da se nikad više nećemo vratit, ali kad smo vidjeli što su sve neki ljudi učinili da se sretno vratimo kući, rekli smo da ćemo opet doći jer smo ondje našli novu obitelj.« </p>
<p>Katarina Hrnjkaš</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Umro Edo Murtić</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Veliki hrvatski slikar i grafičar, istaknuti predstavnik apstraktnog slikarstva, akademik Edo Murtić umro je u nedjelju navečer nakon duge i teške bolesti u Kliničko bolničkom centru »Zagreb« na zagrebačkom Rebru u 84. godini.</p>
<p>Odlazak je to jedne od posljednjih velikih međunarodnih zvijezda hrvatskog likovnog neba, čovjeka čiji su stil slikanja bezuspješno pokušavale imitirati generacije umjetnika, čije su djelo istraživali vodeći talijanski i francuski likovni kritičari. </p>
<p>Murtić je rođen 1921. godine u Velikoj Pisanici pokraj Bjelovara. Od 1935. do 1939. polazio je Obrtnu školu u Zagrebu, a profesori su mu bili Edo Kovačević, Kamilo Tompa i Ernest Tomašević. </p>
<p>Nakon toga se upisao na Likovnu akademiju u Zagrebu. Od 1940. do 1941. pohađao je slikarski tečaj Petra Dobrovića u Beogradu, nakon čega nastavlja studij u Zagrebu u klasi Ljube Babića do 1943., kad odlazi u partizane. Nakon II. svjetskog rata živio je u Zagrebu i jedan je od osnivača grupe Mart (1957.).</p>
<p>Na Venecijanskom biennaleu izlaže 1958. u sklopu izložbe »World Exhibition Carnegie«. U početku slika interijere, portrete i mrtve prirode na tragu kolorističkog intimizma i realizma. Godine 1951. odlazi u SAD i Kanadu, gdje se susreće s tendencijama apstraktnog ekspresionizma, što će ključno utjecati na razvoj njegova stila i otvoriti veliku polemiku u tadašnjoj državi o slobodi stvaralaštva. </p>
<p>Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća ostvaruje veliku kolorističku sintezu snažne ekspresivnosti za koju je presudna dinamična napetost geste i znaka. Eksplozija boja i svjetlosti postale su trajna i neponovljiva dominanta njegova opusa. Žestoka i barokna ekspresivnost geste i boje dolazi do punog izražaja u djelima »Vinograd« i »Čempresi« (1986.), »Krajolik s tri sunca« (1989.) i »Mediteranski vrt« (1990.).</p>
<p>Murtić je u prvoj polovici devedesetih slikao istarske krajolike, prije svega kamenolom Montraker i prizore iz Vrsara, gdje ima atelje. Murtić je krajem 2002. imao izložbu u moskovskoj galeriji »Novi Manjež«, krajem 2003. u talijanskom gradu Lissone u blizini Milana te prije nekoliko mjeseci u bečkoj palači »Harrach«. Prije dvije godine imao je veliku retrospektivnu izložbu u zagrebačkoj Modernoj galeriji. </p>
<p>Slikarski klasik 20. stoljeća, kako su Murtića nazvali ugledni likovni kritičari, ostvario je 150 samostalnih i tristotinjak skupnih izložaba. Prvu samostalnu izložbu imao je 1935. u Zagrebu. Njegova se djela nalaze u većini izvrsnih privatnih i javnih kolekcija u svijetu. </p>
<p>M. T.</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Umro novinar Ivan Jurišić </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U nedjelju navečer, nakon kratke i teške bolesti, u 59. godini umro je urednik Radiopostaje Sljeme Ivan Jurišić. Rođen je 1. lipnja 1946. u Bjelovaru, gdje je završio gimnaziju, a nakon toga diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.</p>
<p>Novinarstvom se počeo baviti godine 1969. na Radio Rijeci. Godine 1971. prelazi u sportsku redakciju Radio Zagreba, a zatim i na njegov Drugi program, gdje je bio urednik Radio Jadrana. Slušatelji će ga pamtiti kao vrsnog reportera i autora mnogih reportaža i sportskih komentara. U Domovinskom ratu, izvještavao je s bojišta, a 1994. i 1995. bio je jedan od osnivača programa Radio Okučana i Radio Slunja.</p>
<p>Od godine 1994., Ivan Jurišić radio je i kao odgovorni urednik Radiopostaje Sljeme. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Jambo: Podmetanje eksploziva ima političke konotacije</p>
<p>U metkovski HDZ vratili su se oni, koji su početkom devedesetih u zrak dizali brojne kuće i gospodarske zgrade u našem gradu. Na žalost, ne radi se o mojoj ribarnici, već o tri radna mjesta, a ona je više služila kao karitativna ustanova, jer bi se petkom podijelilo dosta ribe onima koji si je ne mogu priuštiti, kazao je Stipe Gabrić Jambo</p>
<p>DUBROVNIK</p>
<p> – »Podmetanje eksploziva u moju ribarnicu ima političke konotacije. To se moglo i očekivati, jer metkovska policija ne radi svoj posao, ne osigurava građane, već se bavi samo mojim progonom«, istaknuo je u nedjelju gradonačelnik Metkovića Stipe Gabrić Jambo nakon što je PU dubrovačko-neretvanski potvrdio da je pola sata prije Nove 2005. godine nepoznata osoba ili više njih bacila eksplozivnu napravu na ribarnicu u vlasništvu Gabrićeve tvrtke »Jambo«. Metkovski gradonačelnik istaknuo je da je prije desetak dana fizički napadnut i da je potom dobio prijeteću poruku, no, iako je sve prijavio policiji, ništa nije poduzeto.</p>
<p>Dodao je da je smiješno da se njegov mobitel nakon tri i pol mjeseca kad je, kaže, bezrazložno uhićen, još nalazi u policiji, iako je dokazano da je prijeteća poruka šefu policije u Metkoviću upućena računalnim serverom. »Na žalost, u metkovski HDZ vratili su se oni, koji su početkom devedesetih u zrak dizali brojne kuće i gospodarske zgrade u našem gradu. Na žalost, ne radi se o mojoj ribarnici, već o tri radna mjesta, a ona je više služila kao karitativna ustanova, jer bi se petkom podijelilo dosta ribe onima koji si je ne mogu priuštiti«, kazao je Vjesniku Stipe Gabrić Jambo, koji je na nedavnim izvanrednim lokalnim izborima pobijedio dotad vladajući HDZ u Metkoviću.</p>
<p>U Gabrićevoj ribarnici, u Ulici hrvatskih iseljenika, na metkovskoj maloj tržnici, nakon eksplozije izbio je požar u kojem je potpuno izgorjela njezina unutrašnjost zajedno s rashladnim komorama, pa se procjenjuje da je materijalna šteta jako velika.</p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Za čišćenje snijega na autocestama u Hrvatskoj potrebno 51,8 milijuna kuna</p>
<p>Najproblematičniji dijelovi autocesta su u Lici na području Ogulina, Brinja i Perušića / Na autocesti Rijeka-Zagreb najveću će se pozornost posvetiti dionici od tunela Čardak do tunela Tuhobić, a manji problemi očekuju se na dionicama kod tunela Veliki Gložac i mosta Kamačnik</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Za održavanje autocesta u zimskim uvjetima, Hrvatske autoceste (HAC) i Autocesta Rijeka-Zagreb (ARZ) trebaju 51,8 milijuna kuna, doznaje Vjesnik iz njihovih sektora za održavanje cesta.</p>
<p>HAC ove godine dočekuje snježne padaline s voznim parkom od 28 manjih ralica, 39 velikih kamiona-ralica te tri samohodne snježne freze, koje se koriste kod iznimno velikih nanosa snijega, doznaje Vjesnik u HAC-u.</p>
<p>Po potrebi, ako su snježne padaline obilne i snijeg neprestano pada, HAC angažira i 52 kooperanta koji imaju mehanizaciju i ljudstvo te svu opremu za čišćenje snijega na autocestama, kojima upravlja HAC. U najtežim uvjetima, kad su angažirani svi kooperanti i cjelokupna HAC-ova mehanizacija, troškovi čišćenja snijega na autocestama dosežu i do 34,5 milijuna kuna.</p>
<p>Kao što su mnogi vozači već i sami iskusili, najproblematičniji dijelovi autocesta su upravo u Lici na području Ogulina, Brinja i Perušića, a kod Svetog Roka i Masleničkog mosta glavni problem je olujna bura. U čišćenju i soljenju autocesta, HAC-ove ekipe koriste se kombinacijom suhog i mokrog posipanja natrijevim kloridom i kalcijevim kloridom kako bi se otopina duže zadržala na cesti, a to se pokazalo vrlo učinkovitim, tvrde u HAC-u.</p>
<p>U ARZ–ov djelokrug održavanja ubrajaju se dionice Zagreb-Karlovac, čvor Bosiljevo 2, u dužini 66 kilometara, te dionica Bosiljevo 2-Vrbovsko-Oštrovica-Kikovica-Orehovica u dužini 79 kilometara. Na tim dijelovima autoceste za čišćenje snijega pripravno je 18 vozila s posipačima za suho i mokro posipanje te s prednjim i bočnim ralicama, četiri specijalna vozila »Unimog« s posipačima za suho i mokro posipanje, prednjim ralicama te bočnim odbacivačima snijega. ARZ posjeduje i četiri utovarivača za utovar soli iz solana i tri postrojenja za pripremu otopine za mokro posipanje.</p>
<p>Za čišćenje snijega brine 16 poslovođa, 66 vozača i 28 radnika bez potrebe dodatnog zapošljavanja radne snage. Cijeli taj sustav za održavanje prometnica u zimskim uvjetima stoji 17,3 milijuna kuna, a za ovu zimu predviđeno je 8600 tona natrijevog-klorida i 230 tona kalcijevog klorida za pripremu otopine za mokri posip.</p>
<p>Direktor Sektora održavanja ARZ-a Ante Pribanić napominje da će se najveća pozornost posvetiti dionici autoceste od tunela Čardak do tunela Tuhobić zbog čestih padalina i niskih temperatura te zbog nadmorskih visina od 840 metara, a manji problemi očekuju se na dionicama kod tunela Veliki Gložac i mosta Kamačnik, gdje su uzdužni nagibi autoceste od pet posto.</p>
<p>Za kontrolu temperature zraka, kolnika, padalina, vidljivosti, jakosti vjetra i ostalih podataka brine 21 meteorološka stanica, a njihovom se pomoći nadzire stanje prometnice od Karlovca do vijadukta Bukovo kod čvora Oštrovica.</p>
<p>Ivan Smirčić</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Zub vremena i nemar ubrzavaju propadanje vrijedne zgrade</p>
<p>Objekt je u vlasništvu MORH–a, ali već godinama ne služi svrsi, a nitko ga ne održava niti obnavlja / Zub vremena je dobrano nagrizao zidove i krovnu konstrukciju, instalacije, stropove, podove, a vrata i prozori razbijeni su i vrlo oštećeni, okviri doslovno izbijeni i uništeni / Okoliš zgrade je gotovo zarastao u korov, a u bivšoj vojarni gnijezde se ptice, stanište je životinja i gmazova te okupljalište narkomana</p>
<p>SINJ</p>
<p> – Malo je gradova u Hrvatskoj koji bi se mogli podičiti tako velebnom zgradom poput katnice u sinjskoj Glavičkoj ulici, na atraktivnoj lokaciji, u kojoj je još do prije nekoliko godina bila vojarna »Ivaniš Nelipić«. </p>
<p>U Gradskom poglavarstvu kažu da je ta zgrada u vlasništvu Ministarstva obrane, ali već godinama ne služi svojoj svrsi. Zgradu nitko ne održava niti obnavlja... Zub vremena je dobrano nagrizao zidove i krovnu konstrukciju, instalacije, stropove, podove, a vrata i prozori razbijeni su i vrlo oštećeni, okviri doslovno izbijeni i uništeni. Okoliš zgrade je gotovo zarastao u korov. Nažalost, to je primjer i ljudskog nemara prema važim državnim objektima.</p>
<p>Zgrada svakim danom sve više propada, pa se u njoj gnijezde ptice, stanište je životinja i gmazova te okupljalište narkomana. Ne samo što predstavlja izvor zaraze nego i ružnu sliku Sinja.</p>
<p>Najteže je obiteljima koje stanuju u blizini tog neurednog objekta. Na novinarska pitanja o tome kakav je status te zgrade, hoće li (i kada) postati vlasništvom Grada Sinja te ima li izgleda da se zgrada bivše vojarne i njezin okoliš barem saniraju, odgovor je gradske vlasti niječan.</p>
<p>No, u transformaciji državnog odgojno–obrazovnog sustava, ta je zgrada još prije nekoliko godina bila namijenjena smještaju najveće sinjske osnovne škole – »Fra Pavle Vučković«. U međuvremenu se od toga odustalo. Zato je gradnja nove zgrade te škole - prema novom Prostorom planu Grada Sinja - predviđena na mjestu dugogodišnjeg sinjskog sajmišta, površine više od jednog hektar.</p>
<p>Sinjiski gradonačelnik Mate Jukić potvrdio je Vjesniku da se upravo završava izrada projekta nove zgrade Osnovne škole »Fra Pavle Vučković«. U Sinju još nitko ne može potvrditi podatak o financijskoj konstrukciji ni o novčanim izvorima za taj projekt. Međutim, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije fra Nedjeljko Jukić kaže da je donekle zaokružena financijska konstrukcija gradnje i opremanja buduće zgrade te sinjske osnovne škole, uvjeren da se neće dugo čekati ni na građevinsku dozvolu.</p>
<p>Riječ je o trećoj osnovnoškolskoj zgradi poslije Drugog svjetskog rata u Sinju. Prva je bila OŠ »Marko Marulić«, a druga OŠ »Ivan Lovrić«. Zato je čudno da zgrada bivše vojarne, na mjestu kakvo se samo poželjeti može za gotovo sve društvene i gospodarske poslove, još zjapi prazna.</p>
<p>Nedjeljko Musulin</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>Pomoć siromašnima</p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> – Varaždinski župan dr. Zvonimir Sabati darivao je siromašne, stare i bolesne stanovnike Varaždinske županije. On i predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Varaždinske županije Dubravka Biberdžić posjetili su Dom za žrtve obiteljskog nasilja - Utočište sv. Nikola u Varaždinu i darovali kućanske aparate, informatičku opremu i namirnice vrijedne 14.000 kuna. Starijim siromašnim stanovnicima u selima Varaždinske županije darovane su peći i posuđe u vrijednosti 135.000 kuna, invalidnoj djeci po 800 kuna, mnogočlanim obiteljima po 1500 kuna, a Caritasovoj kuhinji 15.000 kuna. Na ime tzv. dodatnog standarda u socijali Varaždinska županija izdvojeno je iz proračuna 2,5 milijuna kuna te još dva posto izvornih prihoda Domu za starije i nemoćne u Varaždinu, za materijalne troškove centara za socijalnu skrb u Varaždinu, Ivancu, Novome Marofu i Ludbregu te za ogrjev korisnicima pomoći za uzdržavanje. </p>
<p>K. G.</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>Vjerske zajednice u Hrvatskoj općenito su nezadovoljne zastupljenošću u medijima</p>
<p>Mislim da je Hrvatska u pogledu vjerskih sloboda ispred susjednih zemalja koje su bile pod komunizmom/ Ali postoji nekoliko problematičnih žarišta kojih su pripadnici manjinskih vjerskih zajednica svjesni: vjeronauk u osnovnoj školi, vjerski odgoj u predškolskim ustanovama, povrat imovine oduzete za vrijeme komunizma </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Teolog i baptistički pastor dr. Davor Peterlin, direktor Keston instituta za istraživanje religije i vjerskih sloboda u postkomunističkim zemljama u Oxfordu, diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, postdiplomski iz biblijske teologije završio je u Vancouveru a na Novom zavjetu doktorirao je u Aberdeenu. Između 1993. i 2003. predavao je na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku, na Međunarodnom baptističkom teološkom seminaru u Pragu te na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Od rujna 2003. vodi Keston institut u Oxfordu te djeluje kao znanstveni istraživač na Regents Park Collegeu. </p>
<p>• Čime se konkretno danas bavi Keston institut? </p>
<p>- Keston je nastao 1969. s motivom da bude glas kršćana iza »željezne zavjese« u slobodnom svijetu i s ciljem da objavljuje istine o represijama i vjerskim neslobodama u komunističkom svijetu. Danas se Institut bavi zemljama bivšeg komunističkog bloka polazeći od postavke da svi problemi s područja vjerskih sloboda još nisu riješeni. </p>
<p>• Kakvo je danas stanje vjerskih prava u tranzicijskim zemljama srednje i jugoistočne Europe? </p>
<p>- Neke države iz te grupe, ove koje su ušle u Europsku uniju, uglavnom su donijele zakone o odnosu spram vjerskih zajednica prije Hrvatske, koja je Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica, nakon kompliciranog postupka donijela 2002. i potom još pet ugovora s grupacijama manjinskih zajednica. U drugim zemljama bivše Jugoslavije, situacija je složenija. Srbija pokušava donijeti takav zakon već 4-5 godina i nije uspjela. Ovog ljeta je bio predložen zakon koji je odbačen, jer su se njemu ujedinjeno usprotivile sve manjinske vjerske zajednice. Potom je napravljen novi prijedlog o kojem se tek treba raspravljati. U Bosni i Hercegovini je teško predvidjeti kako će se stvari razvijati. Mislim da tamo još vrijedi, ako nije suspendiran, stari zakon iz 1978. godine. </p>
<p>• Kakva je pozicija Hrvatske u Europi, u vezi s poštivanjem vjerskih prava? </p>
<p>- Prije kratkog vremena proveo sam istraživanje u vezi s našim Ustavom, Zakonom o vjerskim zajednicama i ugovorima s državom. Moj je dojam, na temelju reakcija vjerskih zajednica, da su većina njih relativno zadovoljne. Mislim da je Hrvatska u tom pogledu ispred susjednih zemalja koje su bile pod komunizmom. Ali postoji nekoliko problematičnih žarišta kojih su pripadnici manjinskih vjerskih zajednica svjesni: vjeronauk u osnovnoj školi, vjerski odgoj u predškolskim ustanovama... Mislim da je većina građana, već nakon potpisivanja ugovora sa Svetom Stolicom, bila protiv monokonfesionalne poduke u tako ranom uzrastu. Problem predstavlja i povrat imovine oduzete za vrijeme komunizma. Zakon je u ovom pogledu jasan ali problem je teško riješiti jer je neka imovina nekoliko puta prelazila iz ruke u drugu, tako da je nije jednostavno vratiti, iako država neke slučajeve pokušava financijski kompenzirati. </p>
<p>• Percipiraju li se u Europskoj uniji adekvatno kvalitetni pomaci u odnosu hrvatske države prema vjerskim slobodama kao npr. činjenica da smo jedina država u Europi koja je potpisala ugovor s Islamskom zajednicom?</p>
<p>- Nije mi poznat taj podatak. No, prema mojoj procjeni to je nešto što bi Europa pozdravila i što je dobar poen za Hrvatsku u Europi. Prema mojim spoznajama, EU i Velika Britanija sklapanje takvih ugovora procjenjuju izuzetno pozitivno. A budući da je u zadnjih godinu i pol islam u žarištu svih interesa, i da je taj interes dao poticaj proučavanju religije općenito i prihvaćanju važnosti religije za EU, takav ugovor bi svakako trebao biti pozitivno ocijenjen. </p>
<p>• Što bi Hrvatska na tom planu još trebala popraviti?</p>
<p>- Postoje problemi u operacionalizaciji Zakona i ugovora. Na primjer, s izdavanjem dozvola za gradnju ili renoviranje vjerskih objekata i njihovo financiranje. To ide malo teže kod manjinskih vjerskih zajednica. Također, pitanje njihove zastupljenosti u medijima i dalje je u žiži interesa. Poznato mi je da su vjerske zajednice općenito nezadovoljne tretmanom i »minutažom« u medijima, pogotovo na javnoj televiziji.</p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050103].
|
