nitko posumnjati neće i na način koji sumnju ne dopušta, dosut će soli na otvorenu ranu.

Šemsudin je obrazovan čovjek. U astronomiji, pravu, vojnim vještinama i književnosti bio je kao riba u vodi. Uz to je i sam pisao, pjesme i spise iz vojne struke. Nije to naobrazba kakvu ostali lovci na Brušnjaku imaju, naobrazba odraslih dječaka, otrgnutih od motike i čobanskog štapa, kojima su glavu punili na silu i na brzinu svakakvim znanjem na tuđem jeziku, koji su naučeno osjećali kao strano tijelo, nešto milom a nešto silom uklinjeno u se. Polovicu od njega nisu uopće shvatili, a u onoj drugoj polovici osjećaju se nesigurno. A Šemsudin je od malih nogu učen, njegovo je znanje sliveno s njegovim životom. Rustem je o njemu govorio:

– Zna čovjek i što drugi ne znaju. Ali, neozbiljan, majkumu! Što da se on bavi pisanjem pjesama! Samo da je ozbiljniji, bila bi to čovječina!

– Ti, pašo – uzvraćao mu je Šemsudin – kao ne voliš pjesništvo! A sviđa ti se ona pjesma o razbludnoj Nami koja je tri noći čekala i zazivala na svoja vruća bedra i meku mahovinu stidljivog ljepotana Farida, koga je vidjela na Palminoj česmi u Širazu. Pa, kad ga čežnjom ne dozva, ode i leže mu sama u postelju. Je li, pašo, to ti se sviđa?

– Jest. Ali to je drugo.

– Isto je to, pašo, kad ti kažem.

Šemsudin je bio jedini pjesnik koji se milio Rustemu, ali ne zbog svojih pjesama nego zbog mnogih znanja kojima je uz to vladao. Za tamnu stranu njegova duha ni Rustem ni ostali nisu znali. Ono što ondje niče i raste daleko je od njihovih očiju.

5.

Eunuh Ibrahim nije caru dolazio u posjete kao ostali, njegove su prostorije bile odmah do Sulejmanovih, pod istim

Previous page

Next page