NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040829].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 197494 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>29.08.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Mile Budak – ministar bogoštovlja i nastave s puškom i sjekirom</p>
<p>Prilikom saslušanja Budak je govorio o velikom utjecaju Nijemaca na javne poslove, a to »nismo mogli suzbiti, jer je to naređivao sam poglavnik, a resorni ministri su to provodili. Pošto u ustaškoj državi ustaša nije mogao demisionirati, trebalo se pokoriti odredbi poglavnika« / »Sve zakone o nearijevcima izrađivao je stručni odbor po nalogu poglavnika i mi nismo diskutirali sam zakon, ali smo o samom predmetu često razgovarali. Svi članovi vlade zauzimali su antisemitski stav. Zato nas je rukovodilo iskustvo, da su židovi u Hrvatskoj provodili uvijek protuhrvatsku politiku i podupirali takav režim. Bilo je mnogo iznimaka, koji su ideološki stajali na hrvatskoj liniji i time se nastojalo pomoći«, govorio je Budak na saslušanju </p>
<p>Dokumentacija o Mili Budaku, procesu u kojem je suđen, dostupna je javnosti i povjesničarima i povjesničari su arhivske fondove koji se odnose na Budaka istraživali. Primjerice, akademik Ivo Petrinović objavio je prije dvije godine u nakladi splitskog Književnog kruga knjigu »Mile Budak – portret jednog političara«, a dokumentaciju o Budaku ne samo da je koristio nego ju je djelomično i objavio u knjizi. </p>
<p>Javnosti su dostupni zapisnik »sastavljen dana 26. maja 1945. u kaznenoj stvari protiv Mile Budaka i drugova, okriveljnih radi ratnih zločina označenih u čl. 13 Uredbe o vojnim sudovima od 5. maja 1944.« (Javno tužilaštvo Hrvatske, Krivično odjeljenje, broj 13/45) i optužnica protiv Mile Budaka (prvooptuženog) i još devet ustaških dužnosnika (Javni tužilac Hrvatske, Krivično odjeljenje, Broj K.68/1945 od 1. lipnja 1945.). U dokumentaciji o Budaku koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu ne nalazi se presuda Budaku i drugima. Saopćenje jugoslavenskih novina o presudi objavio je Bogdan Krizman u knjizi »Pavelić u bjekstvu«. </p>
<p>Prošlih dana u javnosti se osim osuda podizanja spomen-obilježja Mili Budaku u Svetom Roku moglo čuti i da Budak nije inicirao rasne zakone, da je sprječavao njihovu provedbu, pa čak i da je prijateljevao s nekoliko zagrebačkih židovskih obitelji te da je njegov vozač za vrijeme NDH bio Židov. Zapisnik o saslušanju Mile Budaka daje bitno drugačije svjetlo o njemu.</p>
<p>Budakovo saslušanje, odnosno »zapisnik sastavljen dana 26. maja 1945.« zanimljiv je dokument jer je u njemu opisano Budakovo političko djelovanje kako ga je on vidio. Dokument dug 24 tipkane stranice potpisali su sudac istražitelj Ferdo Ćulimović, zapisničarka Edita Pavlović i Mile Budak. Nakon uobičajenih podataka (ime i prezime, datum rođenja, obiteljsko i imovinsko stanje, zanimanje...), Budak svoj iskaz počinje riječima: »U ustaški sam pokret stupio koncem ožujka 1933., kada sam u emigraciju došao dr. Paveliću u Italiju, a u emigraciju sam otišao iz sljedećih razloga: Ja sam se odvajkada bavio politikom i to u mlađim danima sam bio u Mlado-hrvatskom pokretu, a poslije svjetskoga rata u stranci prava, pa sam tako poslije odlaska dr. Pavelića u emigraciju bio predstavnik hrvatske stranke prava u SHS«. Budak i Pavelić upoznali su se najkasnije 1920. godine kada je Budak završio studij prava i zaposlio se kao odvjetnički pripravnik u kancelariji Ante Pavelića. Tada je započela njihova bliska suradnja, koja će vremenom doživljavati uspone i padove, da bi pred kraj Drugog svjetskog rata praktično zamrla, a njih su dvojica bili u međusobno lošim odnosima. U emigraciju je Budak otišao nepunih osam mjeseci nakon atentata na njega, a koji je organizirala jugoslavenska policija. </p>
<p>Budak je emigrirao prvo u Austriju, potom je otišao u Italiju, a 1934. godine u Berlinu je šef ustaškog ureda i uređuje i izdaje godišnjak Nezavisna hrvatska država. Na sastanku s Pavelićem u Modeni 1933. Budak je, kako je kazao na saslušanju, »prihvatio njegovo stanovište, da treba uspostaviti nezavisnu državu Hrvatsku, jer se sa Srbijom ne može živjeti hrvatskim nacionalnim životom. Naša akcija u vezi s time bila je predviđena na duži rok, jer se znalo da Jugoslavija neće propasti bez većeg rata«. Osim te ideje nužno je morao prihvatiti i druge ustaške ideje i načela objavljene u Ustaši, glasilu ustaškog pokreta. U srpnju 1932. godine u tom je listu objavljen članak »Treba poklati« u kojem piše da »ono što pije krv hrvatskog naroda, treba poklati, da se više nikada to zlo u hrvatskoj sredini ne pojavi«. Budak je brzo napredovao u ustaškoj emigraciji i 6. svibnja 1935. Pavelić ga je imenovao poglavnim doglavnikom (jedini uz Marka Došena imenovan na tu funkciju prije proglašenja NDH). Četiri mjeseca prije toga Pavelić je Budaka imenovao zapovjednikom svih ustaških logora u Italiji. </p>
<p>Za ustaški pokret važno je bilo potpuno pokoravanje volji Ante Pavelića i izvršavanje svih zapovjedi, dakle pristajanje na moralni idiotizam. Budak je na saslušanju izjavio da je »ustaška načela, kao i sve ustaške propise vazda sastavljao poglavnik sam, osim ustaškog vježbovnika, kojeg je sastavljao puk. Jesensky (Narcis pl. Jeszensky, rođen u Slovačkoj, služio u austrougarskoj vojsci, nakon Prvog svjetskog rata služio u mađarskoj vojsci u činu satnika, od 1934. ima čin ustaškog pukovnika, poginuo 1943., op). Za ta ustaška načela znao sam iste godine ja, kao ostali u logoru«.</p>
<p>Najvažniji dio Budakovog života zbivao se od 1941. do 1945. godine kada je bio na više važnih položaja u NDH. Bio je ministar bogoštovlja i nastave, poslanik u Berlinu i ministar vanjskih poslova. Proglašenje NDH 10. travnja 1941. godine zateklo ga je u bolnici, a 12. travnja, kada je još bio u bolnici, imenovan je predsjednikom privremenog Hrvatskog državnog vodstva, da bi 16. travnja bio imenovan ministrom bogoštovlja i nastave u prvoj vladi NDH. Prilikom saslušanja Budak je govorio o velikom utjecaju Nijemaca na javne poslove, a to »nismo mogli suzbiti, jer je to naređivao sam poglavnik, a resorni ministri su to provodili. Pošto u ustaškoj državi ustaša nije mogao demisionirati, trebalo se pokoriti odredbi poglavnika«. </p>
<p>Ubrzo nakon proglašenja NDH usvojeni su rasni i drugi zakoni koji su omogućili proganjanje i ubijanje stanovništva. Budak je u istrazi o tome kazao: »Nisam učestvovao u donošenju zakona o državljanstvu od 30. IV. 1941., a u pogledu zakona o zaštiti arijske krvi od 30. IV. 41., znam da je poglavnik taj zakon dao izraditi po nekim stručnjacima, čija imena ne znam. Taj zakon nije bio pretresan na sjednici vlade. Možda sam i potpisao, jer je bilo običaj, da svi ministri potpisuju zakone.</p>
<p>Zakonsku odredbu o prelazu s jedne vjere na drugu od 3. V. 41. potpisao sam uz poglavnika i dr. Žanića (Milovan Žanić, kao predsjednik Zakonodavnog povjerenstva član prve vlade NDH, op.), a njezine sadržine se sada ne sjećam.</p>
<p>Izvanrednu zakonsku odredbu od 26. VI. 1941. o kolektivnoj odgovornosti židova za alarmante vijesti donio je sam poglavnik, pa ni o tome nismo raspravljali na sjednicama. Sve zakone o nearijevcima izrađivao je stručni odbor po nalogu poglavnika i mi nismo diskutirali sam zakon, ali smo o samom predmetu često razgovarali. Svi članovi vlade zauzimali su antisemitski stav. Zato nas je rukovodilo iskustvo, da su židovi u Hrvatskoj provodili uvijek protuhrvatsku politiku i podupirali takav režim. bilo je mnogo iznimaka, koji su ideološki stajali na hrvatskoj liniji i time se nastojalo pomoći. Činjenica je, međutim, da su usprkos našeg nastojanja da se oni zaštite i mnogi takovi stradali, ali i zato ne mogu ni ja ni drugi članovi vlade snositi punu odgovornost, jer su to izvršili pojedini ustaški funkcionari koji su bili izravno odgovorni poglavniku... U pogledu zakonske odredbe o podržavljanju imetka židova od 9. X. 1941. kojom se eksproprijira židovski imetak bez prava na naknadu bez žalbe ili tužbe na sud, izjavljujem kao što sam već gore naveo o držanju židova u politici, a u gospodarskom pogledu oni su nemilosrdno izrabljivali narod i zgrtali imetke, šaljući velike svote u inostranstvo, tako da je ono što je ostalo kod nas tek najmanji dio imovine našega naroda, koju su židovi spekulativno oteli«. </p>
<p>Budak se, dakle, ne može sjetiti ni je li nešto potpisivao, a ni što je sadržajno potpisivao. On ne vidi svoju odgovornost, ali zato nastoji svu odgovornost natovariti Paveliću i rasovima – pukovničkoj ligi koja je doista bila odgovorna za brojne zločine, dok vladu NDH nastoji osloboditi odgovornosti. </p>
<p>Teza da se Budak slabo držao za vrijeme ispitivanja i suđenja te da je tražio milost nije nova. Navodno je neprestano plakao izjavljujući da on nije ništa kriv te da je Hrvatskom vladalo nekoliko rasova. Budak je shvatio da mu prijeti smrtna kazna, dapače da je ona izvjesna i pokušao je spasiti glavu.</p>
<p>Osim po zakonodavnoj aktivnosti, Budaka iz 1941. godine pamti se i po brojnim radikalnim govorima. U vrijeme svoje kampanje, od 25. svibnja do 15. kolovoza 1941. godine, govorio je svake nedjelje (osim nedjelje 29. lipnja) u drugom gradu. Jedan od karakterističnih govora održao je u Pakracu 20. srpnja. Tada je o Srbima kazao: »Vi dobro znate za onu narodnu: jednoga Vlaha posadi i pogosti za stolom, a drugog sveži u vreću i sjedni na njega. Što ti onaj misli za stolom isto misli onaj ispod tebe. Zato zapamti ovo: s Vlahom jedi samo pola zdjele, a s pola zdjele ubi ga zdjelom po glavi«. U Ivancu je 3. kolovoza 1941. godine rekao da su Srbi došli s Turcima, kao pripadnici njihovih pomoćnih četa i da se s njima, kako poglavnik kaže, ne može, te da se pravica ne istjeruje uvijek paragrafima, a oni trebaju »nekada izgledati kao sjekira i puška«. U Virovitici je formulirao svoj svjetonazor u krilaticu – »ili se pokloni, ili se ukloni«. Svoje odgovornosti kao poticatelja zločina nije vidio, jer »činjenica, da su ipak čak i prelaznici bili pobijeni, tereti onoga tko je to neposredno izvršio. U prvom redu Didu Kvaternika kao ravnatelja za javni red i sigurnost«. Zbog tih je svojih govora Budak stekao reputaciju ustaške verzije Josepha Goebbelsa. Inače, Nijemci nisu imali povjerenja u Budaka, smatrali su ga slabim karakterom koji se želi posvetiti samo književnosti, ali se ne želi lišiti političkog utjecaja. Smatrali su da bi Budak trebao biti ideološka duša ustaškog pokreta. </p>
<p>Budak se bavio i teritorijalnim pitanjima. Naime, zajedno s Pavelićem sudjelovao je u pregovorima koji su doveli do sklapanja Rimskih ugovora kojima je NDH odstupila Italiji velike dijelove obale. Fašistička Italija godinama je uhljebljivala ustaše i tu su uslugu ustaše vratile hrvatskim teritorijem. Budak, koji je sudjelovao u pregovorima tijekom svibnja 1941. godine, je u svom iskazu rekao da je dan prije polaska u Rim dobio od Pavelića nalog da i on ide »sa deputacijom, na potpis ugovora i traženje pristanka princa, Aimone de Spoletto za hrvatskog kralja. U Rimu je uz veliki ceremonijal protekao taj akt potpisa ugovora koji su potpisali samo Mussolini i poglavnik. U tom ugovoru utvrđene su i granice NDH zagarantiravši integritet hrvatskih zemalja pod krunom savojskog princa, ali o Istri nije bilo ni govora«.</p>
<p>Budak se ni po kojoj osnovi nije osjećao krivim. Zapisnik saslušanja završava: »Molim, da sve gore navedeno objektivno se uzme u obzir i pravednu ocjenu. Ne osjećam se krivim ni za jedno počinjeno zlodjelo, jer ne samo da ih nisam poticao, nego sam nastojao svagdje pomoći gdje god sam mogao i pojedincima i skupinama, a ukoliko sam ipak i dalje ostao ne samo u ustaškom pokretu, nego i neko vrijeme u vladi, doista se ne može uzeti kao krivanja s obzirom na moju cijelu prošlost i javni rad, pa molim da se i to ocijeni i uvaži. U pogledu odbrane stavit ću naknadno konkretni prijedlog«. Tako dakle završava saslušanje čovjeka koji doista jest javno ponovio »Srbe na vrbe« i »Bjež'te psine preko Drine« i koji, kako je ustvrdio, zlodjela ne samo da nije poticao, nego je još nastojao svagdje i pomoći. </p>
<p>Sudski postupak Budaku i još devetorici ustaških dužnosnika održan je 6. lipnja 1945. godine. Budak je bio prvooptuženi, a uz ostale, optuženi su i predsjednik vlade NDH Nikola Mandić, ministri Julije Makanec, Nikola Steinfel, Pavao Canki, doglavnik Ademaga Mešić, ustaški pukovnik Juraj Juco Rukavina. Optužnicu je potpisao javni tužilac Jakov Blažević. Budak je osuđen na smrt i obješen 7. lipnja 1945. godine, vjerojatno u ranim jutarnjim satima. Budak je optužen u šest točaka, a šestom mu se stavljalo na teret »da je izdavao i potpisivao kao član 'vlade' tzv. NDH mnogobrojne i zločinačke zakone, naročito zakon o privilegovanom i izvanrednom položaju njemačke narodnosne grupe u NDH, o kolektivnoj odgovornosti građana - porodica naših rodoljuba, o rasnoj i vjerskoj netrpeljivosti itd.«. </p>
<p>Optužnica je inače tipičan dokument revolucionarnog komunizma neposrednog poraća u kojem se, uz ostalo, veliča Staljin. Međutim, u dijelu optužnice koji se odnosi na Budaka, a iz kojega se može iščitati njegovo držanje sudu, kaže se da se Budak »brani svojom bespomoćnošću s jedne strane prema tzv. poglavniku, a s druge strane prema ustašama povratnicima... Priznaje da je za vrijeme NDH kao 'ministar prosvjete', zatim 'poslanik u Berlinu' i konačno 'ministar vanjskih poslova' upravljao ustaškom politikom, služeći pritom vjerno svog nacističkog gospodara i udovoljavajući svim njegovim željama. Te okolnosti nesumnjivo ukazuju na njegovu punu odgovornost za sve šta se u Hrvatskoj zbivalo. Veliki broj tzv. zakonskih odredaba o svakovrsnom progonu naših naroda nosi njegov potpis. Danas on sam tvrdi, za odredbu o kolektivnoj odgovornosti, da je to najsramnija ljaga, koju su ustaše nanijeli hrvatstvu, a zaboravlja pri tome, da je on sam izdao baš te iste zakone. On se danas kukavički gnuša nad strahovitim zločinom ustaša, a zaboravlja svoje vlastito priznanje, da je on bio taj koji je od 1933. ovamo harangirao i pozivao se na to, da je on bio taj, koji je još u vrijeme predratne Jugoslavije provodio kod nas organizaciju ustaštva... On je držao harangerske govore najopširnije iznesene u svim ustaškim novinama protiv Srba u raznim mjestima pozivajući otvoreno Hrvatski narod na ubijanje i zator srpskih naroda. On je tzv. prelaznicima Srbima grantirao nepovredivost života i imovine, da sutradan budu svi poklani, a optuženi Mile Budak ostaje i dalje na istom položaju kao da se nije ništa dogodilo. Sve ovo pokazuje njegovu punu odgovornost i očitu neosnovanost njegove sadašnje odbrane«.</p>
<p>Jasno je da sudski proces vođen Budaku pred vojnim sudom nikako ne ispunjava današnje standarde suđenja. Dapače, ne bi mogao zadovoljiti ni poslijeratne standarde koje su u Nürnbergu uspostavili Saveznici sudeći nacističkim ratnim zločincima. Budak je praktično osuđen po kratkom postupku, a o samom tijeku sudskog postupka Budaku i grupi ne zna se gotovo ništa, a nije poznat ni sastav suda. </p>
<p>Budak se vjerojatno nadao da bi mu Miroslav Krleža mogao pomoći, kao što je on njemu pomagao za vrijeme ustaške vlasti. Nije znao da je i sam Krleža tada bio u nemilosti. Budaku bi zbog njegovih djela i funkcija koje je zauzimao bilo suđeno po objektivnoj odgovornosti u bilo kojoj državi nakon Drugog svjetskog rata.</p>
<p>Sudbine članova obitelji Budak</p>
<p>Većina članova obitelji Mile Budaka doživjela je tragičnu sudbinu. Njegova supruga Ivka pronađena je u travnju 1940. mrtva u zdencu u Budakovu vinogradu. Okolnosti smrti nisu utvrđene, a od smrti supruge Budak se vjerojatno nikad nije oporavio. Njegova starija kći Neda udala se za Krešimira Puka, sina ministra u vladama NDH Mirka Puka, jedinog ministra kojem sudbina nije pouzdano utvrđena.</p>
<p> Nakon rata živjeli su u SAD-u gdje je Krešimir Puk promijenio ime u Peter Poock. Neda je poginula u prometnoj nesreći 16. ožujka 1995. godine u američkoj saveznoj državi Iowa. Mlađa Budakova kći Grozda otišla je u svibnju 1945. zajedno s ocem u izbjeglištvo u Austriju. Engleske su je vlasti, zajedno s ocem, predale jugoslavenskim vlastima. Grozda Budak bez presude strijeljana je vjerojatno 25. svibnja 1945. godine kod Škofje Loke, zajedno s većom skupinom žena i djevojaka ustaških dužnosnika. Budakov jedini sin Zvonimir otišao je u proljeće 1933. godine studirati u SAD i tamo je ostao živjeti do smrti 13. studenoga 1994. godine. Promijenio je ime u Frank Berger. Kao američki vojnik sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu, a sudjelovao je i u Korejskom ratu. </p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Čak 250 lijekova utječe na vozačevu sposobnost upravljanja vozilom </p>
<p>Nije riječ samo o psihotropnim lijekovima koji na psihičke funkcije utječu poticajno ili depresivno, nego su tu i razni sedativi (lijekovi za smirenje), anksiolitici (uklanjaju strah i napetost), hipnotici (sredstva za spavanje), neuroleptici (lijekovi za psihijatrijske bolesti), zatim neki lijekovi za liječenje boli pa antihistaminici (liječenje jakih alergija), antiepileptici (liječenje epilepsije), antitusici (liječenje kašlja), pa lijekovi za liječenje povišenog tlaka... Računa se da tih lijekova ima oko 200 do 250! </p>
<p>Nedvojbeno je da na sigurnost vozača pri upravljanju vozilom utječu, osim alkohola, i čitave skupine lijekova koje neposredno ili posredno djeluju na središnji i periferni živčani sustav. O tome apsolutno mora povesti računa i novi Zakon o sigurnosti prometa, koji je stupio na snagu prije devet dana i, uzgred rečeno, ući će u anale našeg zakonodavstva po oštrini kazni za prekršitelje. Iako još nije ušao u praksu dio o kaznama zbog korištenja određenih lijekova, samo u prva tri dana nakon stupanja na snagu tog zakona ubrano je od kazni 5,3 milijuna kuna! Točno je da ima dosta lijekova koji utječu na sigurnost vožnje, ali za te prekršaje još nema kazni jer listu tih lijekova tek treba napraviti. Stručnjaci tvrde da će to biti vrlo težak i složen posao pa još uvijek i nepouzdan.</p>
<p> Na mah se čini kao da je jedan od bitnih ciljeva ovog novog zakona, kako to ističu njegovi protivnici – popunjavanje rupa u državnom proračunu, iako je i to sporno, jer se na jednoj strani dobiva (kazne), a na drugoj gubi (turizam, porezi za utrošena pića i slično). Opći je zaključak da je zakonodavac izmislio visoke kazne za sve što miriše na vozački propust, pa čak i za banalne prekršaje (primjerice, tko ne zalijepi na vozačko staklo potvrdu o registraciji ili ako propisno ne rasporedi teret u vozilu). Čudno je da nije propisana i kazna za vozača s promuklim glasom, jer to otežava razgovor s policajcem! Posebice zbog toga što je policajac u prigodi da procjenjuje koji je vozač »na lijekovima«. Ako vozač pojede pet zrelih breskvi ili dvije griotte (čokoladni bomboni s likerom) te ne čekajući 20-ak minuta radi »otrežnjenja« sjedne za volan, alkometar će pokazati da u vozačevoj krvi ima alkohola, makar i 0,1 promila, za što plaća visoku kaznu i ostaje bez vozačke dozvole. S lijekovima i drogom sve je to daleko složenije.</p>
<p> O lijekovima u Zakonu o sigurnosti prometa razgovarali smo s jednim od najpoznatijih hrvatskih farmakologa prof. dr. sc. Igorom Francetićem, pročelnikom Zavoda za kliničku farmakologiju Klinike za unutrašnje bolesti KBC Zagreb.</p>
<p> »Postoji razlika u djelovanju lijekova i alkohola na sposobnost vozača da upravlja vozilom jer su za koncentraciju alkohola u krvi dogovoreni određeni standardi, dok za lijekove nije tako, nego se tek u globalu zna za njihovo djelovanje, što znači da nema jasnih naznaka koje su koncentracije dozvoljene, a koje nisu. To prije što svaki čovjek na individualan način podnosi lijekove, jer to ovisi o težini, životnoj dobi i nizu drugih faktora. Ako je vozač uzeo neki od lijekova koji smanjuje sposobnost upravljanja vozilom i istovremeno uzeo alkohol, tada se negativni učinak zbraja«, ističe prof. Francetić.</p>
<p>• Koje skupine lijekova utječu na sposobnost vozača?</p>
<p> – Postoji čitav niz tih lijekova, jer nije riječ samo o psihotropnim lijekovima koji na psihičke funkcije utječu poticajno ili depresivno, nego su tu i razni sedativi (lijekovi za smirenje), anksiolitici (uklanjaju strah i napetost), hipnotici (sredstva za spavanje), neuroleptici (lijekovi za psihijatrijske bolesti), zatim neki lijekovi za liječenje boli pa antihistaminici (liječenje jakih alergija), antiepileptici (liječenje epilepsije), antitusici (liječenje kašlja), pa lijekovi za liječenje povišenog tlaka i tako dalje. Ima i čitav niz drugih lijekova. Računa se da tih lijekova ima oko 200 do 250! Drugim riječima, vozač mora biti posebno oprezan pri uzimanju tih lijekova u vrijeme vožnje, posebice ako je još uzeo i »kap alkohola«. S druge strane, među tim lijekovima su i oni koji upravo omogućavaju bolesniku da upravlja vozilom.</p>
<p>• Znači li to da se ne treba izrazito negativno odnositi prema svim lijekovima?</p>
<p> – Naravno. Uostalom, lijekovi postoje i zato da omoguće bolesniku zdraviji život, posao pa i upravljanje vozilom. </p>
<p>• Može li policajac »prepoznati« vozača koji je koristio lijekove što djeluju na živčani sustav?</p>
<p> – Može zapaziti eventualnu zbunjenost vozača, ali na ulici ne može dokazati da je vozač koristio te lijekove. To bi se moglo dokazati složenim testovima u laboratoriju, ali to je duži i skup posao. Situacija postaje složenija već i zato što su do sada prometni policajci koristili pet članaka Zakona, a od 20. kolovoza ove godine koriste oko 200. </p>
<p>• Kako vozač može saznati kada prestaje djelovanje nekog lijeka?</p>
<p> – Od uzimanja lijeka treba proći najmanje dva poluvremena, što znači ako se koncentracija lijeka u organizmu nakon dva sata smanji na pola, to je poluvrijeme, pa ako prođu dva poluvremena, odnosno četiri sata, tada se učinak lijeka može minorizirati.</p>
<p> • Kakav je postupak s dijabetičarima koji su prisiljeni uzimati i neke lijekove što utječu na sposobnost upravljanja vozilom?</p>
<p> – Svi lijekovi za snižavanje šećera u krvi, uključujući inzulin koji se uzima injekcijama te lijekove koji se uzimaju na usta, mogu kao posljedicu izazvati hipoglikemiju (smanjenu koncentraciju šećera u krvi) u kojem se slučaju psihofizička sposobnost vozača smanjuje što svakako predstavlja opasnost pri upravljanju vozilom. Naglašavam da su dijabetičari u tom pogledu dobro informirani od svojih liječnika i ako se pridržavaju tih uputa ne će imati problema s upravljanjem vozilom. </p>
<p>• Je li isti slučaj s epileptičarima?</p>
<p>– Nije, jer epileptičarima je zabranjeno upravljanje vozilima. Situacija je, međutim, složena jer neki lijekovi protiv epilepsije (karbamazepini, primjerice) daju se i bolesnicima koji ne boluju od te bolesti.</p>
<p>To je dokaz više kako se Zakon i propisi o lijekovima sudaraju. </p>
<p>• Pročitao sam podatak da je tjedna ili trajna terapija anksioloticima ekvivalentna razini od jednog promila alkohola u krvi...</p>
<p> – Ne znam otkud taj podatak. Nije točan, jer je u stručnoj literaturi objavljen podatak da je ta terapija </p>
<p>adekvatna razini od 0,5 promila. Međutim, ako bi se ta odredba unijela u Zakon, onda svatko tko je na toj terapiji ne bi smio upravljati vozilom. Sve to, kao i niz drugih primjera, pokazuje kako će biti teško izraditi listu zabranjenih i kažnjivih lijekova već i zato što u stručnoj literaturi nema dosta čvrstih podataka o tome koliko su neki lijekovi krivi za neke prometne nezgode i nesreće.</p>
<p> • Koja je razlika između droge i lijeka sa stajališta Zakona?</p>
<p> – Opća je razlika to što droga podrazumijeva ovisnost, bez nje ovisnik drži da ne može živjeti, a lijek se može ponekad i »preskočiti«, jer se ništa dramatično ne će dogoditi budući da lijek ne izaziva ovisnost. Tu nema paralela. Važno je, međutim, istaknuti da sva sredstva ovisnosti bitno utječu na psihičke sposobnosti vozača.</p>
<p>• Držite li ispravnim što su u Zakonu pooštrene kazne za korisnike droga?</p>
<p> – To je u redu, ali nije u redu što se ne pravi razlika između lakih i teških droga.</p>
<p>• Zašto?</p>
<p> – Zato što teža droga izaziva veći poremećaj ličnosti pa nije svejedno je li ovisnik pušio marihuanu ili uzimao kokain.</p>
<p>• Slažete li se s jako oštrim kaznama određenim Zakonom?</p>
<p> – Čini mi se da je broj prometnih nesreća i smrtno stradalih osoba na našim prometnicama prevelik, neprihvatljiv. Nipošto ne smatram da je alkohol jedini krivac za te nesreće, jer u tu crnu listu uzročnika svakako spadaju i neki lijekovi i droge, ali tvrdim da će trebati mnogo posla da se napravi prava lista kazni za uzimanje lijekova. Određeni lijekovi utječu na psihofizičku sposobnost vozača za volanom, ali se razlike u djelovanju tih lijekova ne mogu označiti crnom i bijelom bojom, jer su u pitanju i nijanse koje je teško razlučiti. Ne zavidim nikome tko bi pokušao dokazati da je nesreću izazvao lijek. Mislim da bi bilo jako loše kada bi sada neki bolesnici, koji pomoću određenih lijekova imaju čvrstu kontrolu svoje osnovne bolesti, bili kažnjeni odnosno hendikepirani zbog pogrešne interpretacije djelovanja lijeka, jer lijekovi su i pronađeni zato da bolesne ljude učine ravnopravnima i zdravima. </p>
<p>• Čini li vam se da su izmjene starog Zakona o sigurnosti prometa bile nužne?</p>
<p> – Izmjene su bile nužne, ali sam uvjeren da se u donošenje novog krenulo prebrzo, naprečac, iako je riječ o vrlo složenim propisima, posebice kada je riječ o lijekovima koji zadiru ne samo u psihofizičke sposobnosti vozača za upravljanje vozilom, nego i u njihov dosta plitki džep. Iako nisam stručnjak za opću procjenu novog Zakona, čini mi se, kao građaninu, kako bi bilo bolje da se išlo na dopunu starog i pooštrenje nekih kazni, nego u izradu sasvim novog Zakona nedorečenog sa stajališta korisnosti lijekova. </p>
<p>Salih Zvizdić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Više sigurnosti, benzina i električarskih popravaka</p>
<p>»Ništa se više goriva ne troši s upaljenim svjetlima«, uvjeravali su nas u Stanici za tehnički pregled vozila u zagrebačkoj Kraljevićevoj ulici. No, u nekim člancima, poznati hrvatski automobilski stručnjak dr. Željko Marušić ističe da je potrošnja ipak veća za dva do tri posto. U jednoj autoelektričarskoj radionici, štoviše, utvrdili su da je kod nekih automobila potrošnja veća čak i za 10 posto</p>
<p>Novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama donio je i neke vozačima nejasne pojedinosti koje se u medijima nisu previše naglašavale. Ovih dana, primjerice, nije bilo rijetko vidjeti da su vozači umjesto kratkih svjetala uključivali pozicijska svjetla. U Zakonu, naime, piše: »Na motornim vozilima za vrijeme vožnje danju moraju biti upaljena dnevna ili kratka svjetla«. </p>
<p>Oni koji su čitali Zakon, ovo »dnevna ili kratka« svjetla vjerojatno su protumačili kao »pozicijska ili kratka svjetla«. Odabrali su pozicijska vodeći se logikom – upaljena svjetla povećavaju potrošnju benzina. </p>
<p>Logika bi još i imala smisla kad bi Zakon bio dobro razumljen. No, dnevna svjetla nisu isto što i pozicijska svjetla.</p>
<p>»Dnevna svjetla posebna su svjetla koja imaju samo neki najnoviji i najluksuzniji autmobili. Predviđena su samo za dnevnu vožnju zato jer se posebno uključuju dva prednja svjetla, dok zadnja ostaju isključena«, rekao nam je Zoran Kalauz, pomoćnik direktora Centra za vozila Hrvatske.</p>
<p> »To su možda automobili poput 'audija A8', BMW-ove 'sedmice' i 'mercedesa', dok više od 90 posto svih automobila u nas ta svjetla nema pa vozači moraju uključivati isključivo kratka svjetla, a ne pozicijska«, napomenuo je Kalauz.</p>
<p>Također postoje vrlo proturječna mišljenja o većoj potrošnji goriva s upaljenim svjetlima. </p>
<p> »Ništa se više goriva ne troši s upaljenim svjetlima«, uvjeravali su nas u Stanici za tehnički pregled vozila u zagrebačkoj Kraljevićevoj ulici. No, u nekim člancima, poznati hrvatski automobilski stručnjak dr. Željko Marušić ističe da je potrošnja ipak veća za dva do tri posto. U jednoj autoelektričarskoj radionici, štoviše, utvrdili su da je kod nekih automobila potrošnja veća čak i za 10 posto.</p>
<p> »Naravno da je potrošnja benzina s upaljenim svjetlima veća. Pa što mislite zašto se neke zemlje suzdržavaju od uvođenja te odredbe?«, ustvrdio je Kalauz. </p>
<p>»Svaka H4 žarulja na prednjim farovima recimo da ima 55 W snage. Dva fara, to je 110 W. Plus nekih dvadesetak vati snage dviju žarulja otraga, plus sva rasvjeta na instrumentalnoj ploči automobila, dobije se oko 200 do 250 W snage više, koju motor ima s upaljenim svjetlima. A veća snaga zahtijeva i više benzina«, zaključuje Kalauz.</p>
<p>Procjenjuje se da motor za tih dodatnih 200 do 250 W od rasvjete, proizvodi snagu za 0,25 kW više nego s ugašenim svjetlima.</p>
<p> »To svakako ipak nije toliko mnogo da bi pojedinac osjetio na potrošnji benzina neku preveliku razliku, ali će industrija nafte i državni proračun i te kako profitirat«, kaže Kalauz.</p>
<p> Uzmimo kao mjerodavan onaj stručni podatak od tri posto veće potrošnje goriva s upaljenim svjetlima. Pretpostavimo da vozimo automobil s rezervoarom od 53 litre, koji je bez upaljenih svjetala trošio šest litara goriva na 100 kilometara te je mogao prijeći 883 kilometra. Prema našoj računici, ubuduće bi s upaljenim svjetlima mogao trošiti 6,18 litara na 100 kilometara te bi s jednim tankom prelazio 25 kilometara manje nego s ugašenim svjetlima. To pak znači da auto s upaljenim svjetlima na jedan rezervoar potroši oko litru i pol benzina više nego s ugašenim svjetlima. No, stručnjaci ipak napominju da 10 do 12 posto više goriva troše automobili s uključenim klimatskim uređajem, a ne sa svjetlima.</p>
<p>I autoelektričari očekuju svoj dio kolača iz odredbe o upaljenim svjetlima i po danu. Probajte, naime, zbrojiti koliko puta dnevno sjedate u automobil ili iz njega izlazite. Toliko je, naime, paljenja i gašenja svjetala, odnosno pritiskanja ili okretanja svjetlosnih prekidača. A to povećava mogućnosti kvarova prekidača, pregaranja osigurača te lampica na osvjetljenju instrumentalne ploče. Olakšati si možete barem toliko da tijekom dnevne vožnje isključite rasvjetu instrumentalne ploče ako automobil ima za to predviđeni prekidač. </p>
<p>Sreća je i to, kako kažu stručnjaci, da vožnja s upaljenim svjetlima ne povećava potrošnju akumulatora osim, dakako, ako ugasite motor i izađete iz auta zaboravivši isključiti svjetla. </p>
<p> »Neke europske zemlje, pa i susjedna Slovenija, imaju posebne sklopove koji se mogu ugraditi u automobile tako da se svjetla pale automatski s uključivanjem motora, odnosno gase s isključivanjem«, kaže Zoran Kalauz. </p>
<p>Napominje da ne bi trebalo biti nikakvih problema oko njihove ugradnje u starija vozila, dok bi problema eventualno moglo biti s novijim vozilima koja su opremljena posebnim računalima i specijalnim softverima.</p>
<p>Tomislav Pupačić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Teško je skakati s Hrvatskom na leđima</p>
<p>Teško je skakati s nametnutom odgovornošću, bitno je objašnjenje olimpijskog neuspjeha Blanke Vlašić. </p>
<p>Samo se tako mogu objasniti pogreške u zaletu, što je tehnički uzrok neuspjeha. U svih pet pokušaja, dva uspjela i tri neuspjela, vidjelo se da Blanka ima visinu, ne samo za tih kobnih 193 centimetra, nego i za onu visinu koja bi zadovoljila onu našu javnost koju inače baš i nije mnogo briga za skok u vis, ali iz komotnih fotelja želi olimpijsku medalju, po mogućnosti što svjetliju.</p>
<p>Problem je bio u mjestu odraza za skok. Uzalud se Blanka dizala na visinu preko dva metra, kad je zbog predalekog odraza s te visine padala na letvicu. Uzrok je bio, kao i u kvalifikacijama, predalek odraz usred čega je dobijala visine prije okomice nad letvicom. Razlog tome je prespori, primjetljivo tromi zalet. Da se to primijetilo dan ranije, trebalo je poraditi ili na brzini zaleta, ako je to išlo, ili jednostavno oznake zaleta primaknuti k letvici, za tih, vjerojatno, kobnih 30 centimetara.</p>
<p>Bilo bi sada pogrešno tražiti razloge u nemoći odraza, jer su oni uvijek bili dovoljni ne samo za tih 193 cm, nego i za dva metra. Što međutim u današnjoj konkurenciji nije davalo sigurno toliko željenu medalju. </p>
<p>Ž. S.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Vrijeme »prohibicije« moglo bi se iskoristiti za - bistrenje »vina«...</p>
<p>Što će i kako će biti s »pravom na čašu« vina može se samo nagađati, trenutačno su aktualni podaci o padu prometa u ugostiteljstvu u čitavoj zemlji, vlasnici lokala domišljaju kako doskočiti tome, pregovori s taksistima još nemaju određenijih rješenja, Istrani i dalje upozoravaju na krizu u svome vikend-prometu, a vinari na organiziranim vinskim cestama također su zabrinuti za promet koji se od 20. kolovoza znatno smanjio... </p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Dakle, prvi antialkoholni vikend pilci su »preživjeli«, drugi je u tijeku (završava večeras), prekršaja je bilo nešto manje, ali raznih nezgoda od sitnijih do smrtnih nije nedostajalo, što znači da treba još (strpljivo) čekati koliko-toliki porast prometne kulture koja bi postuno trebala zamijeniti donedavne primitivizam i bahatost za volanima i navesti vozače na što veće poštivanje glavnog pravila – prilagođavanje uvjetima vožnje. </p>
<p>Tko zna dokad će se na tu »utopiju« čekati, a bilo kako bilo, dogodilo se što se dogodilo... ostaje činjenica da naša i inače jaka turistička (ne samo sredozemna konkurencija) ima dopuštene promile od 0,3 do 0,8! Nedvojbeno je da »nula promila« znači novi minus u našoj turističkoj ponudi, a kako nam je upravo taj dio turizma skroman teško je, možda i iluzorno, očekivati neku djelotvorniju zamjenu.</p>
<p>»Primarni uzročnik svih prometnih nesreća je neodgovorno ponašanje vozača bilo u dijelu poštivanja prometnih, bilo u neodgovornoj konzumaciji alkohola, bilo u konzumaciji droga... Po našemu mišljenju, a o tome govore i službeni statistički podaci, mnogo je uzroka nezgodama i teškim nesrećama, ali alkohol svakako nije na prvom mjestu... Apeliramo Vladi da se sredstva koja će biti prikupljena primjenom novog zakona usmjere prvenstveno u odgoj mladih vozača, razvoj prometne infrastrukture i podizanje prometne kulture...«, stoji, uz ostalo, u izjavi Gospodarskog interesnog udruženja »Croatia-vino« koju je potpisao njezin predsjednik Anto Perković.</p>
<p>A sadnja vinograda?</p>
<p>Dakle, reagiranja traju i trajat će, čini se, i dalje i od strane ugostitelja, vinotekara, vinogradara i vinara, a uostalom u izjavi »Croatia-vina« napominje se i to da je hrvatska Vlada nedavno donijela Operativni program podizanja vinograda kojim se planira sadnja novih trinaest tisuća hektara, te da od vinogradarstva i vinarstva živi najmanje oko stotinu tisuća ljudi... Dakle, smanji li se potrošnja vina to će utjecati i na smanjenje planirane sadnje, te izravno i na standard tih ljudi, a da se o tome dijelu turističke ponude i ne govori.</p>
<p>Istrani, na primjer, i dalje su uporni u tvrdnji da će im se znatnije smanjiti promet od inače unosnog vikend-turizma, ugostitelji u čitavoj zemlji listom se tuže na pad prometa i onoga »na tanjuru« i onoga »u čaši«, najkraće rečeno čitava je branša »u komi«: proizvođači, posrednici, turisti, pilci... U srijedu su se vinari sastali s ministrom poljoprivrede Čobankovićem, ali na sastanku »prohibicija«, kažu vinari, bila u sasvim drugom planu. Naime, nakon raspravljanja o programu sadnje, poticajima, skoroj berbi (i crnom tržištu grožđa za trajanja berbe!), vinari su se, kako rekoše, nadali i raspravi o »nula promila«, ali ništa od toga jer je, kažu, ministar pokupio svoje papire i otišao... Uostalom, što bi novoga i rekao?</p>
<p>U ponudi su i - »vina«</p>
<p>I, što i kako dalje? Kad je već tako kako jest ili kad se već dogodilo što se dogodilo nakon čega je turistička potrošnja sukobljena s novim prometnim propisima koji će vjerojatno važiti najmanje do kraja godine (?!) bilo bi dobro »razdoblje prohibicije« iskoristiti za koliko-toliko razbistravanje polumutnog stanja u našoj ponudi vina! Na primjer: koliko je u ponudi vina, a koliko »vina«? Pravo, dobro vino normalne pilce može »zaljuljati« tek nakon više čaša, dok su dovoljne čaša-dvije »vina« da se pilcima opasno zarotiraju i glave i želuci... Ima li takva »vina« u ponudi? Na žalost, ima i to dosta, ali... »nema dokaza«!? Jedini je dokaz (ili nešto tome slično) službeni podatak da je u našoj vinogradarsko-vinarskoj (i turističkoj!) zemlji pod kontrolom tek jedna trećina proizvodnje i prometa grožđa i vina!? Ako je to točno, a u Hrvatskom zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo (HZVV) kažu da jest, onda jednostavno nema dvojbe o tzv. umnožavanju vina, a kad je vać tako onda je »normalno« da se to »vino« i nudi (prodaje)...</p>
<p> Istina je i to da ni »kemija« više nije kao što je nekad bila, da je patvorenje »usavršeno«, da želuci i glave znatnomanje bole, a prometu toga »vina« pogoduje i podatak da je naša opća vinska kultura još uvijek nedovoljna, odnosno da je broj vinskih znalaca znatno manji od onoga suprotnog, te da je »u igri« i određeni broj trgovaca i ugostitelja dobro uvježbanih za lov u mutnom... Naravno, ni inspekcijska služba nije svemoguća niti može na sve stići, a ne bi puno vrijedilo ni da je stanje obrnuto jer se dio inspektorskih prijava kasnije »izgubi« u tko zna čijim sve ladicama ili čak – koševima... To inače pripada u takozvane javne tajne jer i »bacanje u koš« ima, kaže narod, svoju cijenu...</p>
<p>Ponovo bespuća grožđa</p>
<p>Što se više bliži berba to su, po običaju, učestaliji razgovori o sivo-crnom trgovanju s grožđem. To također pripada u »stare« teme, naime ponavlja se iz godine u godinu, a kako su priče na dlaku iste ili slične znači da se gotovo ništa ne rješava. Ivan Enjingi je, na primjer, ponovio ono što je i ranije govorio o nelojalnoj konkurenciji (pre)kupaca grožđa i krivudavim putevima te vrijedne sirovine, dok je predsjednik udruge »Vinum Croatica« Anton Katunar (Vrbnik, otok Krk) ponovo upozorio na to da grožđe otkupljuju »trgovci« iz tko zna kojih krajeva, pa se ni nezna gdje ti plodovi loze završavaju. </p>
<p>Nedvojbeno je, nažalost, da će se priča ponoviti i ove jeseni.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Ahilova peta »željezne lady«</p>
<p>Sir Mark i ranije je bio izvor neugodnosti za svoju majku. U jednom trenutku, dok je ona još bila na vlasti, sugerirano mu je da napusti Britaniju, jer su joj počele škoditi neke njegove poslovne makinacije</p>
<p>JASNA ZANIĆ NARDINI</p>
<p>Premda čvrsta i odlučna, »željezna lady« Margaret Thatcher ipak ima jednu slabu točku. Ahilova joj je peta njezin sin Mark radi kojega je davne 1982. inače uvijek pribrana političarka čak i zaplakala u javnosti. Bilo je to kada se momak na nekoliko dana izgubio u afričkoj pustinji, tijekom relija Pariz-Dakar. Mark se iz te eskapade izvukao živ i zdrav, u međuvremenu se prometnuo u imućnog biznismena i sada opet mami suze na oči staroj gospođi, umirovljenoj britanskoj premijerki. Prije nekoliko dana uhićen je, naime, pod sumnjom da je upleten u planiranje državnog udara u naftom bogatoj Ekvatorijalnoj Gvineji. </p>
<p>Mark ima i sestru blizanku, Carol, novinarku koja se kroz život probijala vlastitim snagama. Njega su, međutim, uvijek progonile optužbe da je dobro unovčio prezime Thatcher. Srednju školu (zapravo ekskluzivni internat Harrow) završio je s vrlo prosječnim ocjenama, te potom tri puta propao na knjigovodstvenom ispitu i krahirao kao vozač automobilskih utrka. No, obogatio se kao posrednik u prodaji oružja bogatim režimima na Srednjem istoku te ugovaranjem građevinskih poslova s njima. Majčino ime i veze nisu mu pritom škodile, a Margaret Thatcher je kao premijerka zbog njega često imala neugodnosti. Mark je danas vrlo bogat. Procjenjuje se da se njegov imetak penje na 60 milijuna britanskih funti (više od 700 milijuna kuna). </p>
<p>Uhićen je u Južnoj Africi gdje danas živi, a tamošnje vlasti oduzele su mu putovnicu i zatražile jamčevinu od, preračunato, gotovo dva milijuna kuna. U studenom bi se morao pojaviti pred sucem, a optužen je za kršenje zakona koji stanovnicima Južne Afrike brane sudjelovanje u stranim vojnim akcijama. </p>
<p>Vlasti u Južnoj Africi tvrde kako imaju dokaze da je Mark Thatcher umiješan u planiranje puča u Ekvatorijalnoj Gvineji. »Mi tvrdimo da je on jedan od financijera državnog udara u kojem je trebala biti zbačena vlada Ekvatorijalne Gvineje, a primili smo vjerodostojne dokaze da je on u tome financijski pomagao«, izjavio je jedan predstavnik južnoafričkih vlasti za BBC. Riječ je o vrlo neugodnoj optužnici, tim više što je riječ o sinu ugledne britanske političarke. Po odlasku Margaret Thatcher iz Downing streeta, Kraljica ju je sasvim iznimno odlikovala nasljednom plemićkom titulom barunice. Bivša premijerka prometnula se u lady Thatcher, a njezin je muž postao sir Dennis. Kada je sir Dennis lani umro, naslov je naslijedio Mark. U svom priopćenju Mark tvrdi: »Nedužan sam u odnosu na sve optužbe koje su iznijete protiv mene«.</p>
<p>Dvadesetak sudionika nesuđenog puča uhićeno je u samoj Ekvatorijalnoj Gvineji, gdje ih sada očekuje suđenje. Čak sedamdesetoricu plaćenika uhitile su pak vlasti u Zimbabveu, u trenutku kada se ta naoružana skupina avionom spremala prebaciti u Ekvatorijalnu Gvineju. Toj skupini, koju predvodi bivši komandos i etonski đak Simon Mann, sada predstoji suđenje u Harrareu. </p>
<p>Netko je morao financirati čitav taj planirani vojni pothvat: namiriti honorare za plaćenike, platiti unajmljivanje aviona te nabavku helikoptera i oružja. Postoji teza da je novac za puč dala skupina bogatih ljudi koji su u tome vidjeli dobru poslovnu šansu. U udaru je, naime, trebao biti zbačen predsjednik Ekvatorijalne Gvineje Teodore Obiango koji je i sam došao na vlast silom, smaknuvši vlastitog strica. Strani plaćenici trebali su kao novog predsjednika instalirati oporbenog vođu Severa Motoa koji trenutačno živi u izgnanstvu. Onima koji ga dovedu na vlast Moto bi se revanširao davanjem unosnih naftnih koncesija pa bi se biznismenima koji su platili puč ulog mnogostruko isplatio. Ni prvi ni zadnji put u povijesti ispalo bi da je, za neke, državni udar vrlo unosan biznis. </p>
<p>Sadašnji predsjednik Ekvatorijalne Gvineje, Obiang, nije ni demokrat ni humanist. Taj čovjek vlada svojom zemljom željeznom šakom. Nije mu, kažu, mrsko ni – ljudožderstvo. Navodno jede testise svojih smaknutih neprijatelja, vjerujući da će tako povećati svoju muževnost. Premda Obiang nije nikakvo oličenje demokracije, ipak nitko u svijetu ne gleda dobro na državne udare pa tako ni na mogući puč protiv njega. Zbog toga bi se u nebranom grožđu mogao naći i Mark Thatcher, pokažu li se točnima optužbe protiv njega. Južna Afrika, gdje sir Mark danas živi, bila je u doba aparthejda glasovita po svojim plaćenicima, ali danas se želi oštro obračunati s takvom praksom.</p>
<p>Sve je to bolan udarac za Margaret Thatcher. Stara dama u posljednje vrijeme ionako pobolijeva, nakon nekoliko manjih moždanih udara. Mark je, kažu, bio i ostao njezina najveća slabost. Lady Thatcher vratila se u petak s odmora u Americi, okružena s pet tjelohranitelja koji su je pratili do njezinog doma u Londonu. Potom ju je posjetila kćer Carol koja je nakon toga rekla novinarima da o cijelom slučaju ne zna ništa. Ranije, čim je skandal buknuo, Carol je izjavila da nije »neki veliki obožavatelj« svog brata Marka te da je najviše brine kako će se cijeli slučaj odraziti na majčino zdravlje. Glasnogovornik obitelji Thatcher, lord Bell, rekao je da je bivša premijerka »očigledno vrlo potresena što joj je sin u teškoćama«, ali se nada da će biti proglašen nedužnim.</p>
<p>Sir Mark i ranije je bio izvor neugodnosti za svoju majku. U jednom trenutku, dok je ona još bila na vlasti, sugerirano mu je da napusti Britaniju, jer su joj počele škoditi neke njegove poslovne makinacije. Nastanio se u Teksasu i oženio se bogatom Amerikankom Diane s kojom ima dvoje djece. No, i Ameriku je napustio nakon nekih spornih poslovnih poteza te s obitelji otišao u Južnu Afriku. Uhićen je u trenutku kada se već pakirao za skori povratak u Ameriku. Svuda po kući u Cape Townu bili su kovčezi i kutije, kuća je bila ponuđena na prodaju, a žena i djeca Marka Thatchera već su imali rezervirane avionske karte za Ameriku. </p>
<p>Premda ga prikazuju kao crnu ovcu obitelji Thathcer, Mark je neosporno brižan i nježan sin. Mati je uvijek bila blaža prema njemu nego prema njegovoj sestri blizanki, a on joj na svakom koraku nastoji vratiti tu nježnost. Mark je jedan od oslonaca lady Thatcher u jeseni njezinog života. Ako ga južnoafričke vlasti proglase krivim, to će joj vjerojatno slomiti srce.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Zajednički istraživački centar hrvatska utopija</p>
<p>U razgovorima s nekadašnjim, ratnim dužnosnicima HRHB-a uvjeravali su me da ti dokumenti ne sadrže nikakve inkriminacije o navodnom separatizmu HRHB-a ili o planiranim logorima i zločinima. Nema nijedne činjenice koja bi bila protivna međunarodnom pravu ili protiv Bosne i Hercegovine kao suverene i samostalne države. Kada će Republika Hrvatska i hrvatski narod u BiH dobiti istraživački centar s bazom podataka o činjenicama koje se odnose na Domovinski rat?</p>
<p>IVICA MLIVONČIĆ</p>
<p>U BiH već mjesec dana traje, a počela je i u Republici Hrvatskoj, nervozna potraga za arhivskom građom o Domovinskome ratu u BiH. Glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte potkraj srpnja zatražila je hitno dokumente o djelovanju Sabora, Predsjedništva, HVO-a Hrvatske Republike Herceg-Bosne i HDZ-a u BiH. Rok je dostave traženih dokumenata 30. rujna; u protivnom slijede sankcije predstavnicima hrvatskoga naroda u tijelima vlasti BiH i Federacije BiH te u HDZ-u BiH. Uvjeren sam da je i Carla del Ponte svjesna da je taj rok neodrživ.</p>
<p>U medijima se tome pristupilo odmah senzacionalistički i krivci su olako objelodanjeni imenima, prezimenima i funkcijama. A kada je riječ o arhivskoj građi o Domovinskome ratu u BiH, valja reći da mnogo bolja situacija nije ni u Republici Hrvatskoj. O tome, pak, svi šute.</p>
<p>Nije baš sve tako kaotično</p>
<p>A »potjera« za arhivom Hrvatske Republike Herceg-Bosne nije ni politički ni stručno bezazlena. Tako se ističe da Vlada Federacije BiH ne zna ništa o toj arhivskoj građi. To je sasvim poznato godinama. Ali Vlada Federacije BiH ne zna ništa ni o arhivu koji je pod nadzorom SDA i muslimanske strane. To je činjenično stanje, ali senzaciju izaziva samo hrvatska strana.</p>
<p>Gotovo svi ti mediji govore o samoproglašenoj, separatističkoj, fantomskoj, pa čak i zločinačkoj Herceg-Bosni. A radi se o Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni, koja je priznata u Daytonu. Također se svašta piše o HVO-u, recimo, kao o paravojsci, separatističkoj i čak zločinačkoj vojsci. A prema Daytonu je HVO sastavnica Vojske Federacije BiH.</p>
<p>Začudo, nijedan medij ni približno toliko zlonamjerno ne govori o Republici Srpskoj ili o Vojsci Republike Srpske.</p>
<p>Nije sve tako kaotično i nepoznato kada je riječ o arhivu HRHB-a, njena Predsjedništva, Sabora, Vlade, pojedinih ministarstava ili HVO-a. Od 1994. prikupljao sam dokumentaciju o muslimanskim zločinima nad Hrvatima u FBiH u vrijeme ratnog sukoba između Armije BiH i HVO-a. Na temelju toga nastala je moja knjiga »Zločin s pečatom. Genocid i ratni zločini bošnjačko-muslimanskih snaga nad Hrvatima BiH 1992. – 1994. godine«, prvo izdanje 1998. i drugo 2001. godine.</p>
<p>U haaškom procesu generalu Tihomiru Blaškiću rezultate svojih istraživanja izložio sam, uoči Božića 1998., pred Pretresnim vijećem ICTY-ja, kojemu je predsjedao Claude Jorda. Sada radim na istraživanju mjesta i uloge mudžahedina u Hrvatskoj i BiH za nedavnog rata. Na temelju toga iskustva mogu argumentirano govoriti o stanju arhivske građe o Domovinskom ratu u BiH.</p>
<p>Arhiv HVO-a u Zagrebu</p>
<p>Uvjeren sam da cjelovitu istinu o arhivu HRHB-a danas nitko ne zna. O tome vrlo malo znaju današnji predstavnici hrvatskog naroda u Predsjedništvu BiH, Vijeću ministara i Vladi FBiH. O arhivskoj građi o Domovinskom ratu u BiH unutar hrvatskog naroda nitko se nije sustavno i stručno bavio. Nigdje nema baze podataka ili nekog centra za dokumentaciju o toj građi.</p>
<p>Nije istina da ICTY ne zna gdje je najveći dio arhiva HRHB-a. Postoji bogata arhivska građa o ratnim zločinima i o genocidu nad hrvatskim narodom u BiH, koju je prikupljala još od ratnih dana Komisija Vlade HRHB-a za utvrđivanje ratnih zločina. Ona je godinama bila zasebna institucija, vodio ju je poznati mostarski odvjetnik Marinko Škobić, ali je došla u financijsku krizu i sada je građa pohranjena u Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni.</p>
<p>Ta arhivska građa u cjelini se nalazi u ICTY-ju, a u Mostar su dolazili mnogi haaški istražitelji i proučavali što se u njoj nalazi. Moja knjiga »Zločin s pečatom« dobrim dijelom temelji se na toj arhivskoj građi.</p>
<p>U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu pohranjen je kompletan arhiv HVO-a. Njega su odavno pretražili istražitelji iz Haaga, odvjetnički uredi haaških optuženika i neki pojedinačni istraživači. Ta arhivska građa, koju sam i ja pretražio, dostupna je onima koji pribave određene pisane propusnice. Dio je HRHB-ova arhiva u Protuobavještajnoj agenciji, a dio u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske. Sve to, dakle, nije nikakva nepoznanica haaškom tužiteljstvu. Dio arhiva ratnog odvjetništva i ratnih sudova je u nekim županijskim arhivima.</p>
<p>Ne zna se tko sve ima građu</p>
<p>Arhivska građa HRHB-a dijelom je i u privatnim arhivima. Nitko ne zna tko sve ima tu građu. Te privatne zbirke nisu nigdje registrirane, a do njih se dolazi samo slučajno. Dio arhivske građe propao je ili uništen, većinom nemarom nego namjerno. S dijelom arhivske građe se manipulira, a dio se može pronaći i na crnom tržištu. I to se sve zna u haaškom tužiteljstvu.</p>
<p>No kada se i pronađe i objavi sva arhivska građa tijela vlasti HRHB-a i HVO-a, neće se pronaći ništa što već nije na drugi način utvrđeno i poznato. U razgovorima s nekadašnjim, ratnim dužnosnicima HRHB-a uvjeravali su me da ti dokumenti ne sadrže nikakve inkriminacije o navodnom separatizmu HRHB-a ili o planiranim logorima i zločinima. To su mi posvjedočili i Vlado Šoljić, Pero Marković, Jozo Marić, Marinko Škobić, Božo Rajić i drugi. Nema nijedne činjenice koja bi bila protivna međunarodnom pravu ili protiv Bosne i Hercegovine kao suverene i samostalne države.</p>
<p>Kada će Republika Hrvatska i hrvatski narod u BiH dobiti istraživački centar s bazom podataka o činjenicama koje se odnose na Domovinski rat?</p>
<p> Kada sam upitao nekadašnjeg ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva je li fotokopiran arhiv HVO-a, odgovorio mi je da će HDA to hitno učiniti, ali prijašnji ministar kulture nije dao ni minimalne novce za kupnju odgovarajućih uređaja.</p>
<p>A u Banjoj Luci djeluje Dokumentacijski centar Republike Srpske i Biro Vlade RS-a za odnose s međunarodnim kaznenim sudovima, koji su već objavili i dio svoje arhivske građe. U Hrvatskoj i u hrvatskom narodu u BiH to je i dalje – utopija.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Splita.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Josipoviću nepoznate prijelazne i završne odredbe</p>
<p>Da se pokojni Mile Budak, kao istaknuti član Stranke prava, držao načela utemeljitelja stranke, jednoga drugog Ličanina, Oca domovine dr. Ante Starčevića, ne bi nikada izricao onakve pogubne izjave koje mu se pripisuju. No ostaje činjenica da je dr. Mile Budak zaslužan i za zaštitu najvećega lijevog književnika i intelektualne perjanice jugoslavenskih komunista, Miroslava Krleže</p>
<p>DOBROSLAV PARAGA</p>
<p>Manje je važno premda ne i nevažno što potpisnici pisma o rehabilitaciji dr. Mile Budaka ne poznaju temeljna ishodišta Zakona o kaznenom postupku Republike Hrvatske, iako se takvo neznanje ne bi očekivalo od Tuđmanovih akademika i niza sveučilišnih profesora, no ono što u ovom trenutku posebno zabrinjava jest to što profesor Kaznenoga procesnog prava, SDP-ov saborski zastupnik dr. Ivo Josipović, nije na čistu s notornim normama Zakona o kaznenom postupku.</p>
<p>Prema izjavi, objavljenoj u Vjesniku 25. kolovoza, dr. Josipović rekao je da bi se obnova postupka i procesa protiv Mile Budaka mogla pokrenuti po službenoj dužnosti i prema sadašnjem zakonodavstvu.</p>
<p>Međutim, u glavi 32. Zakona o kaznenom postupku, u poglavlju »Revizija te drugi izvanredni pravni lijekovi protiv odluka sudova bivše SFRJ«, nedvosmisleno je navedeno da poništenje osuđujuće presude za osobe koje su sudovi bivše Jugoslavije osudili za politička kaznena djela mogu revizijom zatražiti osuđene osobe, odnosno ako su umrle, reviziju mogu zatražiti njezini nasljednici po zakonskom redu, ali samo u roku od dvije godine od stupanja na snagu ovoga zakona.</p>
<p>Neshvatljivo je da dr. Josipović, kao do sada ugledan pravni stručnjak, ne poznaje prijelazne i završne odredbe Zakona o kaznenom postupku, dok istodobno odgaja nove naraštaje budućih pravnika i kriminalista. Ignorantia leges, non excusat! (Nepoznavanje zakona nikoga ne ispričava!)</p>
<p>Također, J. Vidaković, navodni nećak ubijenoga Budaka, trebao je za dobrobit svojeg ujaka ili strica, ali i za dobrobit Republike Hrvatske, prvo pokrenuti postupak poništenja sudske presude protiv dr. Mile Budaka kod mjerodavnog suda, pa tek onda odlučiti o mogućem podizanju spomenika svojem bliskom rođaku. Ovako je postupio nerazumno, tvrdoglavo, na prečac i općeštetno. Tipično loše svojstvo mentaliteta podneblja odakle dolazi.</p>
<p>Da se pokojni Mile Budak, kao istaknuti član Stranke prava, držao načela utemeljitelja stranke, jednoga drugog Ličanina, Oca domovine dr. Ante Starčevića, ne bi nikada izricao onakve pogubne izjave koje mu se pripisuju niti bi kao ministar odobravao poteze vlade NDH kada je pristala kapitulirati rasnim propisima i Rimskim ugovorima pred Hitlerovom Njemačkom i Mussolinijevom Italijom. To je bio Rubikon, koji nijedan starčevićanac i istinski hrvatski domoljub nije više mogao i smio prijeći.</p>
<p>Unatoč tome, ostaje činjenica da je dr. Mile Budak istaknuti hrvatski književnik, odvjetnik i političar, zaslužan i za zaštitu najvećega lijevog književnika i intelektualne perjanice jugoslavenskih komunista, Miroslava Krleže koji je, zahvaljujući Budaku, cijeli rat i NDH proveo u miru u Zagrebu i čak se sastajao s poglavnikom Pavelićem, a kada je 1945. trebao intervenirati protiv smaknuća svojega zaštitnika dr. Mile Budaka, Fritz Krleža je šutio i skrio se u mišju rupu.</p>
<p>Toliko da se zna o moralu i nemoralu tih dvaju književnih antipoda.</p>
<p>Autor je predsjednik HSP 1861.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Učenici pomažu Maloj kući </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Zagrebačka osnovna škola Frana Krste Frankopana u subotu i nedjelju domaćin je Dobrotvorne međunarodne likovne kolonije Peščenica 2004. za jedinu hrvatsku ustanovu za rehabilitaciju slijepe i slabovidne djece s drugim višestrukim oštećenjima – zagrebačku Malu kuću. </p>
<p> U toj dobrotvornoj likovnoj koloniji, koja se organizira u suradnji sa zagrebačkom udrugom umjetnika »Tin Ujević«, sudjeluje dvadesetak slikara iz Hrvatske i BiH, učenici škole te korisnici rehabilitacijskog programa Male kuće. Nakon završetka kolonije priredit će se aukcija slika, od koje će novac biti darovan Maloj kući, a eventualna neprodana djela također će biti darovana toj ustanovi kako bi krasila njihove prostore. </p>
<p> Mala kuća je od Grada Zagreba dobila u najam veći prostor koji je potrebno u potpunosti urediti kako bi u rehabilitacijske programe moglo biti uključeno što više djece. U Hrvatskoj je oko 900 djece s potrebom za takvom vrstom rehabilitacije, a u sadašnjem prostoru Male kuće radi se samo s njih sedamdesetak. </p>
<p> Ravnateljica škole Frana Krste Frankopana na Peščenici Jadranka Bjelica rekla je kako se škola ove godine drugi put uključuje u jednu dobrotvornu akciju i to kako bi uz obrazovnu postala i istinska odgojna ustanova. Pomažući drugima, djeca uče uočavati poteškoće s kojima se drugi susreću, razvijaju suosjećanje, toleranciju, osjećaj odgovornosti za sebe i druge, uče kako pomoći sebi i drugima, kazala je Bjelica. </p>
<p> »Budući da u ovoj školi postoje posebni odjeli za djecu s teškoćama u razvoju koja su integrirana u redovni školski sustav i da su u redovnim razredima integrirana djeca s posebnim potrebama, razumijemo što pravodobna rehabilitacija znači za svako dijete i u kojoj mu mjeri kasnije omogućava kvalitetniji život. Isto tako znamo u kojoj mjeri senzibilizirana okolina takvoj osobi može olakšati život«, rekla je ravnateljica Bjelica, dodavši kako se nada da će tom akcijom učenici škole i svi sudionici doprinijeti pretvorbi »Male kuće u veliku kuću«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Akcija »Sigurno i vješto u prometu« </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »Sigurno i vješto u prometu« naziv je prometno-odgojne akcije kojom Auto-moto klub »Siget«, u suradnji s prometnom policijom, već 36. godinu obilježava početak školske godine s ciljem zaštite djece u prometu.</p>
<p> Organizatori ističu kako tom akcijom žele pridonijeti većoj sigurnosti djece u prometu, pozvati roditelje i vozače da učine sve kako bi ona sigurno stigla do škole, a posebno pomoći da se u prometu što lakše snađu 12.000 prvašića koji na zagrebačkom području 1. rujna prvi put sjedaju u školske klupe.</p>
<p> Na prostoru ispred HNK djeca u dobi od tri do osam godina natjecala su se u vožnji biciklima, koturaljkama i romobilima, a svi su dobili nagradu za sudjelovanje u akciji.</p>
<p> Prema podacima policije, na zagrebačkim se cestama, unatoč edukativnim akcijama, iz godine u godinu povećava broj stradale djece. Tako je u prvih sedam mjeseci ove godine poginulo dvoje, a ozlijeđeno 240 djece, dok je u istom razdoblju lani poginulo jedno, a ozlijeđeno 201 dijete.</p>
<p> Više od polovice djece ozlijede se kao putnici u vozilima, najčešće jer nisu vezana sigurnosnim pojasevima. Ipak, u zagrebačkoj policiji ističu kako već pet godina nijedno dijete nije poginulo na putu u ili iz škole, a smanjuje se i broj djece stradale na biciklima. </p>
<p> Većoj sigurnosti bi trebao pridonijeti i novi Zakon o sigurnosti u prometu koji propisuje obvezno nošenje kaciga prilikom vožnje biciklom, obvezne dječje sjedalice za djecu do pet godina te zabranu vožnje na prednjem automobilskom sjedištu djece do 12 godina. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Napad na policajce</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Zbog remećenja javnog reda i mira te napada na policajca u blizini McDonald'sa u Aveniji Dubrava, policajci Treće policijske postaje uhitili su trojicu mladića starih 21, 20 i 29 godina.</p>
<p>Sve je počelo nakon što su zaposlenici McDonald'sa nazvali policiju i prijavili kako nekolicina mladića remeti mir »turirajući« svoje automobile. Uskoro su na mjesto događaja došla dvojica policajaca koje je opkolila skupina od dvadesetak agresivnih mladića koji su pokušali napasti policajce. Jedan od policajaca je zatim kao znak upozorenja ispalio hice iz pištolja te se većina mladića razbježala, dok su trojica glavnih izgrednika, inače otprije poznati policiji zbog krađa i nasilništva, uhićeni i privedeni u postaju na kriminalističku obradu. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="12">
<p>Varaždinske ulice postaju pretijesne </p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> – Nakon svečanog otvorenja u petak navečer, »Špancirfest« – festival uličnih šetača, nastavljen je u subotu, a mnoštvo ljudi opet je ispunilo ulice i trgove varaždinske barokne jezgre. </p>
<p>Ništa ne treba propustiti i vrijedi vidjeti i doživjeti zabavu na otvorenom. A nje, kao ni ugostiteljskih sadržaja nije nedostajalo. Na Stančićevom trgu počeo je »hlapecFest« u sklopu kojega je nastupio slovenski mini cirkus »Buffetto«. </p>
<p>Varaždince i goste zabavljao je i klaun Ludek koji je nastupio i u petak navečer, kao i Petar Boso uz magic show. </p>
<p>Varaždinske prostore su uz kostimirane šetače ispunili akteri uličnih performansa, kazališnih komedija, dječjih programa, </p>
<p>Vindi landa, izvođači jazza, klasične, etno i rock glazbe te plesači povijesnog i modernog plesa.</p>
<p> Teško je nabrojiti više od 65 programa sa 250 sudionika iz desetak zemalja, koji do 5. rujna Varaždin čine hrvatskom metropolom zabave. Sadržaji »Špancirfesta« iz godine u godinu sve su bogatiji, pa ulice i trgovi postaju pretijesni za sve sudionike i posjetitelje ovog zabavnog spektakla koji uspješno organizira Turistička zajednica Varaždina, a njegovo održavanje financijski podržavaju generalni sponzor »Vindija« i čitav niz drugih sponzora. </p>
<p>K. G.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Portugal zabranio dolazak nizozemske ploveće klinike za abortuse </p>
<p>LISABON</p>
<p> – Portugal je priopćio da će zabraniti ulazak nizozemske ploveće klinike za abortuse u svoje teritorijalne vode, objavila je u subotu agencija Lusa.</p>
<p> Portugalski državni tajnik za pitanja mora Nuno Fernandes izjavio je da su tamošnje vlasti informirale kapetana broda i nizozemske dužnosnike da plovećoj klinici neće biti dozvoljen ulaz u portugalske teritorijalne vode.</p>
<p> Brod koji pripada organizaciji »Žene na valovima« planirao je u subotu pristati u luci Figuera da Foz, 200 kilometara sjeverno od Lisabona.</p>
<p> »To je pitanje morala i zakona. Na klinici se vrše zahvati i koriste lijekovi koji su u Portugalu zabranjeni«, rekao je Fernandes.</p>
<p> Naime, u Portugalu je abortus dozvoljen samo kada je majčin život u opasnosti i još nekoliko specifičnih slučajeva.</p>
<p> Ploveća klinika za abortuse »Borndiep« izazvala je velike kontroverze i nezadovoljstvo kada se proteklih godina pojavljivala i vršila svoje usluge u međunarodnim vodama u blizini Irske i Poljske, zemalja s ogromnom rimokatoličkom većinom. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Sto devedeset kilometara na sat s »fiatom puntom«? </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Mladi Britanac kojega je policija optužila da je svojim »fiatom puntom« vozio 190 kilometara na sat smatra da je optužba toliko besmislena da je angažirao sudskog vještaka kako bi dokazao da je tom automobilu i teoretski nemoguće postići takvu brzinu. »Bio bih jako sretan da stavim ruke na volan automobila koji juri 190 na sat, ali ideja da moj 'fiat punto 1.2' može postići takvu <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> stvarno je smiješna«, rekao je za britanske listove student prava Steve Lucas. Sudski vještak kojega je angažirao mladi Britanac uspio je dokazati da najbolji automobil iz te serije u vožnji nizbrdicom uz povoljan vjetar postiže maksimalnu brzinu od 175 km na sat. Nakon toga policija nije imala izbora nego odbaciti optužbe protiv Lucasa. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Nošenje rublja u javnosti nije neprimjereno</p>
<p>CAMBRIDGE</p>
<p> – Nošenje samo rublja u javnosti nije nepristojno, odlučio je sud u Massachusettsu odbacivši optužbe protiv šest prosvjednika za zaštitu prava životinja.</p>
<p> Članovi Udruge »Ljudi za etično postupanje prema životinjama« (PETA) bili su uhićeni i optuženi za nepristojnost i narušavanje javnog reda i mira, nakon skupa jednog hladnog ožujskog dana u blizini Sveučilišta Harvard gdje su se skinuli u donje rublje i prosvjedovali gotovo goli protiv uporabe životinjskog krzna.</p>
<p> Dopredsjednik Udruge, Dan Mathews kazao je da im je laknulo kada su optužbe odbačene, jer su strahovali da će u Massachusettsu biti evidentirani kao seksualni prekršitelji. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Mrtav par bit će vjenčan </p>
<p>JOHANNESBURG</p>
<p> – Južnoafrikanac David Masenta i njegova trudna 25-godišnja zaručnica Mgwanini Molomo koju je ustrijelio nakon svađe, te potom i sebe, bit će posthumno vjenčani. Johannesburške novine prenose da ih njihove obitelji i prijatelji žele zadržati u sjećanju kao »sretan par čija je sudbina sretno živjeti skupa«.</p>
<p> Mladoženjino tijelo bit će odjeveno u bež odijelo, a njegove mladenke u dugu haljinu. Ceremoniju će voditi svećenik u selu Ceres u Limpopou, koji će blagosloviti njihovu zajednicu prije no što budu pokopani.</p>
<p> »U afričkoj kulturi nema smrti, postoji jedino odvajanje tijela i duše«, kaže stručnjak Mathole Motshekga. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="17">
<p>Umjetnost začeta u slobodi duha</p>
<p>Ovaj veliki kulturološko-izložbeni projekt bio je, prije svega, namijenjen europskoj publici i potrebi stvaranja slike o hrvatskoj umjetničkoj baštini kao integralnom dijelu europskog kulturnog kruga. Izložba je, stoga, prije Zagreba, od travnja do srpnja ove godine, bila postavljena u Nacionalnom muzeju renesanse u dvorcu Écouen kraj Pariza </p>
<p>S jedne je strane umjetničko djelo bezvremeno, i njegovo se djelovanje, njegova vlastita borba, zbiva ponajprije u prostoru, zapisao je francuski teoretičar umjetnosti Henri Focillon. A upravo se paralelno iščitavanje kulturom bogatih dijelova europskoga prostora u 15. i 16. stoljeća jasno predstavlja izložbom »Renesansa u Hrvatskoj« što se održava u Klovićevim dvorima u Zagrebu od 26. kolovoza do 21. studenog. </p>
<p>Izložba, čiju koncepciju potpisuju dr. Miljenko Jurković i dr. Alain Erlande-Brandenburg, pridonijela je pozitivnom ozračju u recepciji hrvatske renesansne umjetnosti i promišljanju njezina značenja kao prve europske renesanse nakon Italije.</p>
<p>Povijesno-društveni okvir iz kojega se rađala hrvatska renesansna umjetnost nije nastao u ozračju sklada i slobode, nego se raspadao na krhotine, izmučen patnjama i ratovima. U to su se doba, naime, za prostor Hrvatske otimali Mlečani, Habsburzi i Mađari, a osvajali ga Turci, da bi u 16. stoljeću bio sveden na reliquiae reliquiarum. Kao odraz stvarnih prilika i potreba, u sjevernoj Hrvatskoj se razvijala obrambena arhitektura kojom dominiraju utvrde i vojni logori (Karlovac, Sisak). No, obalno područje i otoci, zahvaljujući blizini Toskane, Padove i Venecije, pružaju potpuno drugačiju sliku kulturnog procvata u kojemu vlada duh humanizma i novih ideja. Taj će preporodni estetsko-etički val snažno prodrijeti u sfere ljudskoga stvaralaštva, iznjedrivši na malom prostoru vrhunska djela iznimne kvalitete.</p>
<p>U arhitekturi hrvatske renesanse postignuta su jedinstvena ostvarenja kojima se njihovi autori identificiraju kao projektanti, skulptori i intelektualci. Najsvjetliji primjer arhitekture u hrvatskoj renesansi jest Katedrala sv. Jakova u Šibeniku koju je 1420. godine započeo graditi Juraj Dalmatinac, a dovršio Nikola Firentinac 1536. godine. Tzv. »montažna tehnika«, vijenac individualiziranih glava uz postament svetišta, filigranska dekoracija krstionice, tzv. »Malipierova partija« te visoka oktogonalna tambur-lanterna i kupola po uzoru na Brunelleschievu u Firenci, tek su neka od rješenja koja šibensku Katedralu svrstavaju uz bok najboljih arhitektonskih djela renesanse.</p>
<p>Godine 1468., koja se smatra stvarnim početkom renesansnog stila u Dalmaciji, nastaje projekt Nikole Firentinca za gradnju kapele sv. Ivana u Trogiru, prvog cjelovitog arhitektonskog djela rane renesanse na istočnoj obali Jadrana. Ikonografiju koja predstavlja »simbiozu kršćanske misli i klasičnog rječnika« u arhitektonsko-skulptorskom skladu kapele bl. Ivana Orsinija obogatili su, uz Firentinca, Andrija Aleši i Ivan Duknović. U autonomnoj Dubrovačkoj Republici, sukladno njezinu prosperitetu, grade se crkve i palače, obnavlja se Knežev dvor, gradi se palača Divona, a u 16. stoljeću dubrovačka vlastela, na tragu ideje o povezivanju čovjeka i prirode, gradi reprezentativne ljetnikovce, odnosno izvangradske rezidencije kao odraz visoke kulture življenja. </p>
<p>I dok je arhitektura hrvatske renesanse pokazala sklonost novom, slobodnom i originalnom izričaju, radovi domaćih slikara toga doba nešto su tradicionalnijeg duktusa. Osim toga, u slikarstvu je više stranaca, a manje domaćih slikara. U renesansnom slikarskom lancu neizostavna karika svakako su naručitelji, pa su tako domaći naručitelji pozivali europske slikare Bisola, Tintoretta, Tiziana, Carpaccia, Lotta i van Aelsta. U Klovićevim dvorima izložena je restaurirana slika »Sv. Martin i prosjak« Victora Carpaccia koju je on, prema narudžbi kanonika Martina Mladošića, naslikao za oltar sv. Martina u Katedrali sv. Stošije u Zadru. Tizianova slika »Marija Magdalena, sv. Vlaho, arhanđeo Rafael s Tobijom i donatorom« iz Dominikanskog samostana u Dubrovniku, jedna je od tri slike koje su Dubrovčani naručili kod najvećeg mletačkog slikara 16. stoljeća. Prema tradiciji koja nije potvrđena dokumentima, na slici je prikazan član plemićke obitelji Pucić-Pozza. </p>
<p>Najpoznatijim pripadnikom dubrovačke slikarske škole smatra se Nikola Božidarević čiji je triptih »Bogorodica s djetetom, Grgurom papom i sv. Martinom« iz crkve na Dančama izložena u galeriji Klovićevi dvori. Božidarević se usavršavao u Veneciji i Rimu, a četiri njegova sačuvana djela pokazuju da je za vrijeme boravka u Italiji upoznao slikarstvo braće Crivelli, na čijim djelima temelji svoje kompizicije. Mnogi hrvatski slikari su odlaskom u svijet postajali »gastarbajteri« koji su, u želji za usavršavanjem i novim spoznajama, odlazili u europske gradove koji su im pružali bolje uvjete za stvaranje od onih koje su imali kod kuće. Naki od njih postali su neizostavnim dijelom europskog kulturnog kruga te u suvremenoj recepciji nije dovoljno poznato njihovo hrvatsko podrijetlo. Tako je Juraj Julije Klović, rođen u Griženama u Vinodolu, u Rimu upoznao Giulia Romana koji je postao njegovim učiteljem. Klović, kojega su prozvali »Michelangelom minijature« smatra se posljednjim velikim predstavnikom minijaturne umjetnost u doba kada ona doživljava svoj pad. Klović je pokopan u Crkvi San Pietro in Vincoli u Rimu.</p>
<p>Andrija Medulić zvani Schiavone rođen je u Zadru, u umro u Veneciji. U njegovim crtežima i bakrorezima osjeća se snažan utjecaj Parmigianina kod kojega je vjerojatno učio u Bologni ili Parmi. Medulić je u Veneciji bio jedan od najizrazitijih predstavnika manirističke slikarske struje,a sredinom 16. stoljeća utjecao je i na mladog Tiziana. Skulptorski izričaj u hrvatskoj renesansi bio je oslonjen na all'antica duktus koji je označavao povratak klasičnim antičkim idealima. »Oni su živjeli antiku, antika ih je prožimala, antika je bila temelj njihove stvaralačke snage«, zapisali su u opsežnom katalogu koji prati izložbu dr. Jurković i dr. Brandenburg. Među skulpturama hrvatske renesane na izložbi se, među ostalim, mogu vidjeti bista mlade žene Franje Vranjanina, reljef sv. Stošije na odru kojega se autorstvo pripisuje Franji Vranjaninu, »Oplakivanje Krista« Nikole Firentinca, skulpture Ivana Duknovića i restaurirani kip rimskoga oklopnika sa zvonika gradskog sata u Dubrovniku. </p>
<p>Svakako najzanimljiviji opus predstavlja onaj Franje Vranjanina (Franceso Laurana) o kojemu su prvi podaci vezani uz radove na slavoluku Alfonsa I. Aragonskoga u Napulju. Vranjanin je boravio u Urbinu i Marseillesu, a posljednje godine života proveo je u Avignonu. Kasnogotičke elemente Vranjanin je usvojio u dalmatinskoj umjetničkoj sredini, a poetiku čistih renesansnih ploha usavršio je u Italiji. Cilj izložbe »Renesansa u Hrvatskoj« nije cjelokupna kronologija jednoga stila ni predstavljanje svih djela nastalih u okviru istoga, nego prepoznavanje najznačajnijih umjetničkih dosega koji se odlikuju vrhunskom kvalitetom. Vrlo je teško, stoga, iz gusto umreženog tkiva hrvatskog i europskog kulturološkog konteksta istrgnuti umjetnine kao paradigmatske nositelje velike umjetnosti nastale na malom prostoru na raskrižju Mediterana i Srednje Europe. No, svakako ostaje neupitnom činjenica o novom promišljanju europskog kulturnog prostora u kojega su, zahvaljujući ovom projektu, usmjereni pogledi intelektualne Europe u njezinu traganju za zajedništvom i povratkom izdvojenih sredina koje joj oduvijek pripadaju. Tako se rađa nova hrvatska, odnosno europska renesansa.</p>
<p>Nikolina Vrekalo</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Zlato i srebro Londona</p>
<p>Jedna od najljepših svjetskih zbirki dekorativne umjetnosti londonski »The Gilbert Collection« otvorena za javnost 1996. u Somerset Houseu nudi carstvo od 800 vrhunskih zlatnih i srebrnih umjetnina (vaza, talijanskih mozaika, medaljona i burmutica) od najstarijih vremena do 19. stoljeća što vas, kako pišu engleski kustosi, a imaju pravo, »ostavljaju bez daha«</p>
<p>Lisica što umire u agoniji okružena plemićkim psima u nekom davnom pejzažu s dvorcem i žalosnim vrbama resi kutijicu iz 18. stoljeća što blista u polumraku. </p>
<p>S druge strane s minijaturnih medaljona sjetno gledaju mlade plemkinje i tašti grofovi iz nekih sretnih vremena kada se otmjenosti, lijepim manirama i ponašanju učilo. Malo dalje u mozaiku složen je lik tužne tigrice neopisivo nalik na ženu koju je 1810. Lord Clive, guverner Bengala poklonio četvrtom vojvodi od Marlborougha. Odmah zatim slijede rubinima i smargdima urešene zlatne burmutice iz kojih su europski carevi i grofovi šmrkali mirisni duhan. Sve ove umjetnine rese jednu od najljepših svjetskih kolekcija dekorativne umjetnosti Gilbert u Somerset Houseu u Londonu na obali Temze. </p>
<p>Zbirka Gilbert nastajala je više od četiri desetljeća u Los Angelesu zahvaljujući »strasti samo jednog čovjeka« – Arthura Gilberta.</p>
<p>Rođen u Londonu 1913. godine, Gilbert se 1949. sa suprugom Rosalinde preselio u Kaliforniju gdje je krajem 60-ih godina započeo sakupljati umjetnička djela. Kao i većina privatnih kolekcionara, započeo je kupovati bez »ikakva određena plana« vođen tek »vlastitim zadovoljstvom«. Kupovao je predmete od srebra i zlata da bi uresio svoj dom, a prvi talijanski mozaik kupio je jer ga je svojom ljepotom neodoljivo podsjećao na slikarstvo.</p>
<p>Posebno marno Gilbert je počeo otkupljivati portretne minijature (medaljone) i burmutice raznih oblika – prava remek djela ljudskih ruku optočena zlatom i srebrom, urešena minijaturnim slikama. Ranih devedesetih godina, nakon duge i uspješne suradnje s Los Angeles County muzejem umjetnosti, Gilbert je počeo tražiti stalan dom za svoju fascinantnu zbirku, na što mu je ponuđeno jedno krilo Somerset Housea – inače velika kompleksa zgrada na Temzi – djelo Sir Williama Chambersa, arhitekta Georga III u kojem je stolovala britanska mornarica!</p>
<p> U tom su impozantnom kompleksu od 1990. galerija vodećeg instituta za povijest umjetnosti Courtauld (sjeveni blok), dok se u ostale dvije zgrade nalaze remek djela od srednjeg vijeka i renesanse, pa sve do impresionista, Van Gogha, Paula Gauguina...U svim ovim krilima zgrada Somerseta (baš kao i u nedalekoj National Gallery) slike i predmeti su upravo do savršenstva restaurirani, dok nigdje na svijetu slike nisu tako iscrpno predstavljene ne samo imenom autora i godinom nastanka, već pravim mini stručnim analizama o tajnama umjetničkim djela.</p>
<p>U zbirku Gilbert, vjerovali ili ne, spuštate se liftom nakon što ste vidjeli zbirke u gornjim krilima tri zgrade. Zbirka Gilbert je sa svojih 800 predmeta od koji doista »staje dah« smještena u tzv. djelu zgrade uz samu rijeku što je nekada bila izlaz (dok). Impresivna obnova ovih zgrada sa besprijekornim upravo kraljevskim dvorištem i riječnom terasom sa kafićem, omogućena je devedesetih godna prošlog stoljeća zahvaljući lutriji za baštinu. Arthur Gilbert je za davanje svoje zbirke engleskoj naciji 1996. nagrađen visokim kraljičinim priznanjem. Vaša reporterka se pročitavši ovaj podatak sa žalošću i bijesom sjetila kako je nazahvalno prošao naš Ante Topić Mimara kojeg danas mnogi optužuju da je Hrvatskoj poklonio falsifikate i ukradene umjetnine. Englezi bi rekli da je to od Hrvata »paklena nezahvalnost« (što i jest) jer zbirka Mimara ima doista mnoge vrijedne predmete slične onima u zbirci Gilbert. </p>
<p>No, vratimo se u lijepe odaje Somerseta gdje pod staklima blista više od 300 zlatnih i srebrnih predmeta od najstarijih vremena, s najviše umjetnina nastalih od 16. do 19. stoljeća. Tanjuri, posude, vrčevi, medaljoni i burmutice blistaju pod svjetlima u prohladnim prostorijama u kojima se posjetitelj doista osjeća kao nalaznik blaga stare Grčke.</p>
<p> Zlato je oduvijek bilo statusni simbol viših, bolje rečeno bogatijih slojeva društva. Štoviše, bogatiji ures bio je pokazatelj moći i ukusa imatelja (plemićke ili kraljevske obitelji). Zbirka Gilbert predstavlja jednu od najstarijih posuda na svijetu od zlata nastalu u Anadoliji (Turska) 2 500. godina prije Krista. Rad iz brončanog doba urešen je četvrtastim ornamentalnim ispupčenjima, dok je na dnu svastika »drevni simbol dobre sreće«. Zadivljuće je ljepote, pak, boca od teškog zlata bogato urešena biljnim motivima, s ručkama u obliku životinja koje povezuje zlatni lanac, nastala između 1553./4. u Londonu, vrlo rijedak rad te vrste iz tog doba.</p>
<p>Vodeći motiv zbirke je srebrna posuda u obliku ptice, bez sumnje ingeniozno djelo, nastalo u Nürnbergu oko 1600., uređeno rubinima i smaragdima na postamentu bogatih vitičastih dekoracija. U Njemačkoj su mnoge takve posude bile oblikovane kao ptice kojima glava služi kao poklopac. Nijemci su se pokazali kao genijalni obrtnici i u posudi »Nef« iz 1610. (Regensburg). Riječ nef dolazi iz srednjovjekovnog francuskog i označava posudu u obliku broda, a postavlja se uvijek na počasna mjesta. Već iz ovih par radova (spominjemo samo neke od navrijednijih) vidljivo je da je Gilbert sakupljao djela izrazite dekorativnosti – čija je skulptoralna ljepota i dekoracija odavala vještinu ruke i uma velikih majstora, a manje ga je zanimala uporabna vrijednost posuda i tanjura. Upravo su takvi vrč za vodu i tanjur nastali u Londonu 1742. (marka Paul de Lamerie) rađeni za šestog vojvodu od Mountratha. Reljef na na tanjuru prikazuje Jupitera i Veneru, dok je rubnik tanjura bogato urešen. Zlatni kup, pak, iste marke i iz iste godine, čiji je autor neki nepoznat majstor, prikazuje figure mladog boga vina Bacchusa i vinovu lozu.</p>
<p> Zastane vam dah i pred peharom Lafayette iz 1830. koji je markizu Lafayetteu, heroju Francuske i Američke revolucije dala napaviti francuska nacionalna garda. Reljefi prikazuju scene iz njegova života, dok figure na uglovima postamenta simboliziraju slobodu, jednakost, snagu i mudrost. Londonska regimenta, pak 1806. naručila je za Sir Roberta Wigrama zlatni pehar slično urešen. Fantastičana su kraljevska vrata nastala u Ukrajini 1784., pripisana Gregoriju Chizhevskom i predstavljena Katarini velikoj u manastiru Pecheresk u Kijevu, tada važnom umjetničkom centru. Neopisivo bogata uresom, vrata scenama i figurama simboliziraju Kraljevstvo nebesko. Iz daleke Indije Gilbert je nabavio »howdah« iz kasnog 19. stoljeća, stolicu za jahanje na slonu. Rađena od zlata za maharadžu, stolica jest tipična narudžba za bogate viktorijanske epohe.</p>
<p>Svatko se raspameti u odajama gdje su izloženo oko 220 burmutica među kojima su neke među najljepšima na svijetu. Riječ je o remek djelima obrtništva, rađenim u 18. stoljeću, kada je vladala prava pomama za lijepim kutijicama u koje se spremao duhan u prahu ili mirisni duhan kao važan dio »socijalnih rituala«. Najveći majstori bili su u Parizu, Londonu, Ženevi i Berlinu. Mnoga gospoda željela su imati nekoliko rukom rađenih kutijica za posebne prigode. Dapače, pisac Louis Sebastien Mercier čak je pisao da »pravi džentlmen mora imati drugačiju kutijicu za svaki dan u godini«. Osim toga su veliku važnost imale kao diplomatski pokloni među veleposlanicima, kraljevskim službenicima i državnicima. Iz ranog 18. stoljeća prekrasna je crna kutija urešna zlatom s portretom Filipa V. Španjolskog (u unutrašnjosti), koju je kralj poklonio supruzi Isabelli Farnese od Parme.</p>
<p> Satima se može uživati u slikarijama na burmutici marke Pierre Francois Drais (1777.) što je pripadala članovima obitelji van Blarenberghe. Idilični seoski pejzaž na poklopcu optočenu zlatom i obodu burmutice poziva na sanjerenje. Baroknu raskoš, pak, odaje burmutica Fridrika Velikog, optočena dragim kamenjem i biserima,nastala u Berlinu (1764). Iz Beča je s druge strane senzacionalni servis – burmutica s étuijem, satom i kutijicom koju je radio Philip Ernst Schindler II, i pokazatelj je njegove velike vještine. Étui ima u unutrašnjosti i mali nož, spužvicu, štapić za zube i par škarica, a sva tri premeta su prekrasno oslikani cvijećem na zlatnoj podlozi. </p>
<p>Gilbert je započeo paralelno sakupljati firentinske mozaike i rimske mikromozaike koji su ga fascinirali dizajnom i prirodnom bojama poliranog kamenja. Među nastarijim i najvažnijim obiteljima koje su se bavile izradom mozaika bila je firentinska obitelj Castrucci. U 18. stoljeću engleski su turisti u Firenci sakupljali stoliće optočene mozaicima za svoje seoske rezidencije (country house). U 19. stoljeću popularnost mozaika je enormno narasla. Obitelj Castrucci 1610. načinila je crnu škrinju optočenu mozaicima – bez sumnje remek djelo. Upravo će Rudolf II. koji je u povijesti ostao upamćen kao čovjek koji je od Praga načinio intelektualni centar svijeta, obitelj Castrucci dovesti u Prag gdje će im osnovati Kraljevsku radionicu koju je vodila upravo ta slavna talijanska obitelj.</p>
<p>Iz Rima je sat Giacoma Raffaelija iz 1804. koji je Papa Pio VII dao Napoleonu. Optočen moziacima remek djelo je obrtništva isto kao i ormarić sa satom iz Firence nasao u vodećoj radionici Velikog vojvode toskanskog. Rimski mozici, pak, (koje je Gilbert otkrio u lokalnoj aukcijskoj kući Los Angelesa), pružaju istovrsnu ljepotu kao i firentinski iako su dakako potpuno drugačiji. Sir Gilbert ih je skupio oko dvjestotinjak iz Francuske, Rusije i Italije a nastali su u razdoblju od 16. do 20. stoljeća. Većina ih je, dakako, iz Rima 18. stoljeća i njihova se vrijednost uspoređuje s onima u Hermitageu i Vatikanskim muzejima.</p>
<p>Mikromozaici rese slike, stolove, nakit, burmutice. Najraniji je venecijanski mozaik iz 1566, načinjen za dekoraciju bazilike sv. Marka u Veneciji. Predivne su vaze iz 1795. Nicole de Vecchisa od mramora i kamena što su bile u posjedu carice Josefine, a ništa manje uzdaha izaziva stol iz 1880, naravno iz Rima, u potpunosti prekriven mikromozaicima. Posebno su zanimljivi radovi iz vatikanske radionice mozaika u kojoj su još u ranom 18. stoljeću kemičari razvili uporabu bojanog stakla kao materijal u slaganju kompozicija nazvanu »smalti«. Strastan sakupljač rimskih mozaika bio je Nikola I, a djela su osim rimskih radionica radile i mnoge druge europske privatne radionice, pa ovo umijeće živi do dan danas i umjetnine se mogu nabaviti u specijaliziranim radionicama Pariza, Londona, Praga.... </p>
<p>Na posljetku, čitav niz dvorana u vitrinama čuva neprocijenjivo blago portretnih medaljona-minijatura na emajlu – ingenioznih portreta rađenih sitim kistovima što zahtjevaju veliku koncentaraciju gledanja. Bili su popularni od 17. do kraja 19. stoljeća kao objekti za »osobno obožavanje«. Imigranti Charles Boit i Christian Friedrich Zincke radili su ih u Engleskoj u 18. stoljeću, podućavajući mlađe majstore ovom fantastičnom umijeću minijaturnog slikarstva kojim su se bavili europski majstori.</p>
<p>U Zagrebu se slične obrtne zbirke, izvnredno restaurirane mogu vidjeti u najuspješnijem hrvatskom Muzeju za umjetnost i obrt čiji je pokojni ravnatelj i veliki hrvatski intelektualac Vladimir Maleković izvnredno dobro znao što je obrt značio za umjetnost i kulturu Hrvatske kroz stoljeća. Danas, na žalost svjedočimo šepavim naporima države da oživi neka od starih obrtnih umijeća koja doista izumiru, dok u Pragu, Londonu i Parizu čine sveta mjesta kupnje za kolekcionare. </p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Patetična sredovječna kriza</p>
<p>U bečkoj Kunsthalle poznati modni fotograf Juergen Teller četrdeseti rođendan proslavlja izborom recentnih radova. Teller je slavu stekao nakon što se iz nepoznate franačke provincije preselio u London. Relativno brzo, njegovi su nekonvencionalni snimci svjetskih modnih diva ispunili stranice prestižnih časopisa, prvenstveno »Voguea«, »i-Da« i »Facea«. Helmut Lang, Puma te osobito Marc Jacobs stalni su naručitelji njegovih radova</p>
<p>U trenutku kada je najavljena izložba poznatog fotografa njemačkog podrijetla Juergena Tellera pod nazivom »Ich bin vierzig« (»Imam četrdeset«), moglo se naslutiti da će većina radova biti posvećena autorovu očito traumatičnom proživljavanju krize srednjih godina. Rezultat nije iznenadio, pa tako posjetitelji bečke Kunsthalle sve do sredine listopada mogu »uživati« u nesvakidašnjim snimcima jednog od »lieblinga« svjetske modne fotografije. </p>
<p>Četrdesetogodišnji Teller slavu je stekao nakon što se iz nepoznate franačke provincije preselio u London. Relativno brzo, njegovi su nekonvencionalni snimci svjetskih modnih diva ispunili stranice prestižnih časopisa, prvenstveno »Voguea«, »i-Da« i »Facea«. Helmut Lang, Puma te osobito Marc Jacobs stalni su naručitelji njegovih radova, među kojima u posljednje vrijeme možemo izdvojiti upravo kampanje rađene za omiljenog newyorškog modnog dizajnera. Nakon niza poznatih osoba bliskih modnom senzibilitetu Marca Jacobsa, Teller je počeo snimati sebe kao dio iracionalnih inscenacija, konceptualnost kojih je u reklamnom kontekstu blago rečeno upitna. </p>
<p>Serija nazvana »Louis 15.«, prema Tellerovu (samo)viđenju, prikazuje ne osobito privlačno fotografovo tijelo u naručju intrigantne (iako ne naročito uvjerljive) Charlotte Rampling. Do čitatelja modnih časopisa dopire čednija kompozicija sa središnjim likom muškarca-dječaka u srebrnim sportskim gaćicama, sklupčanog u naručju glumice. Na izložbi pak, gledatelji mogu »uživati« u scenama nakaradne atmosfere kod kojih se jedinom možemo čuditi Ramplingovoj, pitajući se što joj je to trebalo.</p>
<p>U namjeri da gledateljima otkrije detalje svoje intime, Juergen Teller nije birao sredstva. Poput pristalice kolektivne psihoterapije, on gledateljima nudi svoj »obračun« s ocem (o čijoj nasilnosti doznajemo između redaka kataloga). Konkretno, to znači snimak nagog Tellera oslonjenog na nogometnu loptu s nezaobilaznom bocom piva i cigaretom u rukama, učinjen na očevu grobu. No, dok sudionici u terapijskim postupcima pristaju podijeliti svoja iskustva s drugima, ovdje su gledatelji dovedeni pred gotov čin. Njihov pristanak prešutno je postignut kupnjom ulaznice. </p>
<p>Prema samome sebi fotograf je nemilosrdan, jer nas je za svoj okrugli rođendan »počastio« fotografijama poput one nazvane »Dvije lopatice s okruglicama i dječja porcija odreska s pomfritom« gdje ga vidimo s poslužavnikom u rukama, snimljenog na terasi nekog izletišta. Pretjerivanje u seljačkoj kuhinji završilo je njegovom glavom u tanjuru prepunom kiselog kupusa i pečenih rebrica. Sve u svemu, ne osobito privlačno, bez obzira na autorske nakane. Dakako, svaka fotografija ima svoju priču, pa je tako, prema autorovim riječima, poslužavnik s hranom metafora osobnih napora očuvanja i brige o obitelji. </p>
<p>Tellerova okrugla rođendanska obljetnica ne može se zamisliti bez nekoliko njemu osobito dragih manekenki. Snima ih na osobit način, prepuštajući ih nemilosrdnom dnevnom svjetlu koje otkriva njihove nesavršenosti; lišene savršene šminke, glamurozne odjeće i maštovite scenografije u kojoj se odvija naizgled bajkovit život. Njegove Kate Moss, Kristen McMenamy i Stephanie Seymour gotovo su neprepoznatljive, zaigrane i jednostavne, možda sličnije samima sebi iz stvarnog života nego inače. </p>
<p>Fotografije mladih djevojaka koje je jedna londonska agencija poslala Telleru na probno snimanje zasigurno su najbolji radovi na izložbi. U nizu brzo snimljenih portreta, kod kojih se računa na određenu razinu nepripremljenosti djevojaka što žude za karijerom modela ili manekenke, u spontanosti, dirljivoj spremnosti pokazivanja svojih najboljih osobina (jedna od djevojaka izvela je figuru iz parterne gimnastike, nesvjesna da su joj pukle čarape na »nezgodnom« mjestu), uviđamo one posebnosti fotografskog pristupa Juergena Tellera koje su zaintrigirale modni svijet.</p>
<p>Nemoguće je procijeniti u kolikoj je mjeri terapeutski djelotvorno Tellerovo stvaralaštvo. Autor se, barem u izložbenoj varijanti, referira na djetinjstvo, probleme s ocem koje rješava na za gledatelje uglavnom neugodan i nemilosrdan način. No više od svega, Teller je autoironičan i drastičan u postupcima prikazivanja samoga sebe do te mjere da gledateljima nudi pogled na svoju raskrečenu »intimu« dok čita neki sportski časopis. Poigravanje s malograđanskom sredinom iz koje je potekao na izvjestan se način nastavlja i pri snimanju modnih reklamnih kampanja. Groteskno pretjerivanje te uključivanje u događanja na setu dobrodošla su novost u poplavi neinventivnih, otprije viđenih priloga. Važno je ponuditi nešto novo, ali i ne pretjerati u kritici onih koji ga hrane. </p>
<p>Prema Tellerovu shvaćanju, nema potrebe za idiličnim prikazima ni djetinjstva ni modnog svijeta u kojem trenutno djeluje. On odstupa od klišea te miješa ranija iskustva sa sadašnjima, stvarajući – osobito u modnom kontekstu – nesvakidašnje snimke kod kojih je koji put teško otkriti što prikazuju. No, zapravo, sve je vrlo jednostavno. Dovoljno je bilo detalje iz njemačke provincije (obližnju špilju, neuglednu gostionicu ili klasični inventar malograđanskih kuća s lovačkim trofejima) dovesti u vezu s onime što trenutno radi. Intimno i osobno prevladavaju u Tellerovu stvaralaštvu. Pitanje je zavrjeđuje li ono postavljanje u galerijski kontekst.</p>
<p>Sandra Križić Roban</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Sve ipak počinje sa Stevenom Spielbergom </p>
<p>Ovogodišnju venecijansku Mostru otvorit će film »Terminal« Stevena Spielberga s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi. Novi direktor Marco Miller obećava da će ovaj festival biti smotra velikih imena, premda će biti mjesta i za pronalaženje novih talenata, otkrivanje novih smjerova i istraživanje novih teritorija. Film »Jeruzalemski sindrom« Jakova i Dominika Sedlara bit će prikazan kao posebno festivalsko događanje</p>
<p>Ovogodišnji 61. međunarodni filmski festival u Veneciji bit će otvoren filmom »Terminal« Stevena Spielberga koji je zasigurno namjerno izabran kao neka vrst tematskog mosta Istoka i Zapada, bogatih i siromašnih, moćnih i nemoćnih, dakle svega onoga što trenutno izaziva probleme u sudarima »velikog« svijeta s malim svjetovima. </p>
<p>Film »Terminal« za koji su scenarij napisali Sacha Gervasi i Jeff Nathanson prema priči Merhana Karimija Nasserija, iranskog izbjeglice koji je 1988. sletio na pariški aerodrom nakon što mu je uskraćen ulaz u Veliku Britaniju. </p>
<p>Činjenica jest da bez obzira gdje sletio, priča ovog čovjeka funkcionira kao prepoznatljivi dokument mnogih izbjeglica koji su poželjeli, ili pokušali, ali zasigurno nisu uspjeli, na sličan način rješavati svoje probleme. </p>
<p>Ostaje zato romantična i gledljiva bajka o Tomu Hanksu koji glumi istočnoeuropskog putnika Viktora Navorskog koji slučajem okolnosti ostaje nekoliko mjeseci »zarobljen« na newyorškom aerodromu JFK. Tamo upoznaje, između ostalih, i simpatičnu stjuardesu koja ga i emotivno »zarobljava«. Film nije prošao baš dobro u američkim kinima, ali se pokazao idealnim za otvorenje venecijanske Mostre s obzirom na autoritet redatelja i glavnog glumca Toma Hanksa, aktualnost teme i prepoznatljivost okolnosti.</p>
<p> Novi direktor Marco Miller ne taji svoje sklonosti ovakvim temama, ali i želju da pomiri do sada gotovo nepomirljivo u venecijanskim vodama, a to je spajanje festivalskog programa s kvalitetnim umjetničkim ostvarenjima autora iz cijeloga svijeta s atraktivnim američkim hitovima koji će dovoditi na Lido neophodnu količinu slavnih imena i zvijezda, neophodnih za održavanje imidža ovog festivala. </p>
<p>»Ovo će biti smotra velikih imena, premda će biti mjesta i za pronalaženje novih talenata, otkrivanje novih smjerova i istraživanje novih teritorija«, rekao je Miller. </p>
<p>Činjenica jest da je nekadašnji direktor Festivala u Locarnu, već na početku svoje venecijanske selekcije odlučio da prednost imaju europski filmovi i autori iz Francuske, Velike Britanije, Italije, Grčke, Španjolske, Njemačke, Rusije i Švicarske, a tek onda slijede ostvarenja iz Amerike i Azije.</p>
<p>To mu i nije bio nekakav problem s obzirom da je europska filmska autorska misao u velikoj prednosti ispred američke hit parade koja ima novac i tiražu, ali nema kvalitetu i objektivno nikakav autoritativni rejting.</p>
<p>»Naša orijentacija je bila da selekcioniramo najbolje filmove, a ne da razmišljamo o kinematografiji koja je neki od tih filmova proizvela«, kaže Miller, dokazujući to primjerom da su se u selekciji »Horizonti« našla čak tri filma iz Južne Afrike. </p>
<p>Ove godine su uvedene i dvije nove selekcije »Digitalni film« i »Ponoć« u kojima će biti prikazani atraktivni filmovi, a činjenicu o pristajanju na nove trendove nije mogao izbjeći ni venecijanski festival, tako da ove godine ima u službenom programu animirani film »Sovin pokretni dvorac« Hajakoa Mijazakija iz Japana, dok će izvan konkurencije 10. rujna biti svečano prikazan »Shark Tale« (»Riba ribi grize rep«) na Trgu sv. Marka u Veneciji, koji će prvi put u povijesti biti zatvoren za premijeru jednog filma. U filmu svoje glasove daju slavni Robert De Niro, Renee Zellweger, Angelina Jolie i Martin Scorsese.</p>
<p>O nagradama u konkurenciji, tradicionalnim Zlatnim lavovima, odlučivat će žiri pod predsjedanjem Johna Boormana, uglednog engleskog redatelja.</p>
<p>Poznato je tek da će nagrade, Zlatne lavove za životno djelo, ove godine dobiti ugledni redatelji Manoel de Oliveira iz Portugala te Stanley Donnen iz SAD-a.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>S »Jeruzalemskim sindromom« u Veneciji</p>
<p>Bez obzira što film nije u službenoj konkurenciji, ovo je izuzetna prilika da se hrvatski film ipak nađe na jednom ovako velikom i uglednom festivalu</p>
<p>Film Jakova i Dominika Sedlara »Jeruzalemski sindrom«, nastao u hrvatsko-izraelskoj koprodukciji, bit će predstavljen na ovogodišnjem 67. filmskom festivalu u Veneciji, na posebnoj svečanosti koju je pokrajina Veneto organizirala tom prigodom u ponedjeljak 6. rujna u 21.30 sati navečer u dvorani Palagallileo. Bez obzira što film nije u službenoj konkurenciji, ovo je izuzetna prilika da se hrvatski film ipak nađe na jednom ovako velikom i uglednom festivalu. </p>
<p>• Kako danas gledate na ono što se događalo na Festivalu u Puli vezano za isključivanje vašeg filma iz konkurencije zbog toga što nije bio na 35-milimetarskoj traci?</p>
<p>– Ne mogu i ne smijem imati prigovora jer smatram da čovjek mora poštivati zakone. Ako je zakon takav kakav je, onda je pulsko vijeće imalo pravo tako postupiti. Međutim, čini mi se da su intencije u cijelom svijetu da se manje gleda na format, a više na to kakav je film, pa bi se i mi morali tome prilagoditi i to promijeniti. Svjestan sam da su pravila ne samo našeg nego i svih festivala pisana mnogo ranije kad nije bilo videa. I to će se morati promijeniti. Zato s formalne strane nemam prigovora. Dogodilo se ono što se dogodilo.</p>
<p>• Na Festival u Veneciji ipak ćete morati doći s pravom kopijom filma?</p>
<p>– Oni traže 35-milimetarsku vrpcu, no postoji diskrecioni dogovor da se ako je film originalno rađen na nekom drugom formatu može tako prikazati. Osobno ću odlučiti kako ću prikazati film kad vidim kakva će biti kopija, jer nju ipak moram napraviti. Ona mora biti gotova zbog prikazivanja u kinima ovdje kod nas.</p>
<p>• Malo je onih koji se ne pitaju kako je to Sedlaru uspjelo ući s filmom u program velike venecijanske Mostre, jer očekivalo se čak i najavljivalo da to budu neki drugi filmovi?</p>
<p>– Meni je drago da smo u Veneciji stoga što je to jedan od najvećih filmskih festivala u svijetu. I tu nema nikakvih drugih dogovora ni s kim, osim samog filma i njegove kvalitete. Također mi je to važno jer smo Dominik i ja ovaj film radili dvije i pol godine, i nismo ga radili na osnovu fiksnog scenarija nego na osnovu ideje i u hodu. Važno je da su ljudi prepoznali da je riječ o filmu koji je drugačiji od ostalog, a koliko je on bolji, ili koliko je lošiji, to je drugo pitanje. No, sigurno je drugačiji od filmova koji su rađeni na ovu temu.</p>
<p> Što se tiče drugih filmova s ovih prostora koji su se kandidirali, to je normalno da svatko tko se kandidira očekuje da bude primljen jer vjeruje u ono što radi. Osobno sam zadovoljan što je nagrađena želja da se napravi nešto drugačije, i zato što mislim da smo napravili jedan pošten posao vjerujući u ono što radimo, ne navijajući ni za koga i to je prepoznato. </p>
<p>• Film »Jeruzalemski sindrom« neće biti prikazan niti u jednom od službenih programa?</p>
<p>– Film će imati specijalnu projekciju 6. rujna u 21.30 sati navečer. Bili smo pitani što nam najviše odgovara, a s obzirom na temu filma shvatili smo da je ovo za film i za nas kao autore najpovoljnije jer ćemo dobiti pravi marketing, pravi publicitet, pravi prostor, što ni u jednoj drugoj konkurenciji ne bi dobili. Ovako ćemo jednostavno imati sasvim drugačiji tretman, što je bitno za film jer ako se film ne proda, onda ništa nema smisla. </p>
<p>• Kako će taj film izazovnog naslova, a iz Hrvatske, biti predstavljen?</p>
<p>– Slijedeći Ivaniševićevu rečenicu: »Gdje god idem sa mnom je Hrvatska«, tako i ovaj put ja razmišljam, bez obzira o kojoj se temi radilo. Iako je tema Jeruzalem i film o Izraelu, priča počinje i završava u Zagrebu i korijen cijele priče je u Hrvatskoj. Ovo je hrvatsko-izraelska koprodukcija i meni je drago da je to ostvareno jer se radi o koprodukciji jedne male hrvatske kompanije, Orlando filma, i jedne nevelike izraelske tvrtke u proizvodnji igranog filma FilmMind iz Tel Aviva. Oni su velika kuća za proizvodnju spotova i u tome su najjači u Izraelu, godišnje rade oko 150 spotova. Drago mi je jer je to još jedno otvaranje hrvatskog filma prema svijetu i to su kontakti koji će donijeti nove kontakte. Tako već za dva sljedeća filma koja ću raditi imam dogovorenu suradnju s dva nova producenta iz Izraela, a sve na osnovu ovog filma. To sve služi promidžbi zemlje i filma, i nas kao autora jer zatvarati se nema smisla.</p>
<p> • Nakon venecijanskog festivala idete u Haifu?</p>
<p>– Idemo u Haifu i pokušat ćemo još ući na neke važne festivale. Ovog trenutka su nam ova dva festivala najvažnija, a kasnije ćemo vidjeti i odlučiti se.</p>
<p>• Vjerojatno i zbog prodaje filma, kako ste ranije spomenuli?</p>
<p>– Da, to je vrlo važno. Za sada što se prodaje tiče imamo pregovore s Italijom, Izraelom i jednom velikom američkom televizijskom kućom. Riječ je o HBO-u, no to je prevelika kuća da bi mogao nešto konkretno i sa sigurnošću tvrditi dok ne budem imao potpisane ugovore. Znam da su vidjeli isječak koji im se svidio, no vidjet ćemo.</p>
<p>• Tko će doći promovirati film u Veneciju?</p>
<p>– Charlotte Rampling je obećala doći. Možda će doći Mimi Avital, nažalost Martin Sheen ne može doći jer snima »Zapadno krilo«. Iz Hrvatske će doći Božo Alić. A od gostiju su nam obećali doći talijanski ministar kulture i predsjednik regije Veneto, zatim neki ljudi iz Izraela uključujući i Sharonovog savjetnika za medije. Bit će i nekoliko distributera iz Amerike, zatim iz Kanade i Australije. To je za sada sigurno. </p>
<p>Br. S.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="22">
<p>Imala sam snage samo za dva skoka!</p>
<p>»Jest da su me kvalifikacije maksimalno istrošile, no ipak sam mislila da će biti bolje. Ja sam danas čak bila jako sigurna u sebe, no kada ne ide, ne ide. Noge me nisu slušale«, rekla je nakon razočaravajućih 189 cm Blanka Vlašić</p>
<p>ATENA</p>
<p> – Da je netko uoči natjecanja u skoku u vis, čak i nakon problema koje je Blanka Vlašić imala s virozom, prognozirao da će naša najbolja atletičarka natjecanje završiti s preskočenih 189 cm dali bi mu na kladionici koeficijent 100.000. No, dogodilo se upravo to. Blanka Vlašić je s preskočenih 189 centimetara zauzela 11. mjesto. Samo u prvom oku, onome na 185 cm, Blanka je izgledala onako kako smo navikli. Već na sljedećoj visini (189), iako ju je preskočila u prvom pokušaju, bila je puno neuvjerljivija, da bi sva tri puta na letvicu na 193 cm rušila, više-manje na isti način: petama ili stražnjicom u padu. Odmah po preranom odlasku sa skakališta Blanka Vlašić je to objasnila sljedećim riječima:</p>
<p>– Imala sam snage samo za dva skoka, eventualno za još jedan, a taj sam napravila na zagrijavanju. Vrlo sam se brzo zadihala i bilo je jasno da nemam snage. Uzimala sam infuziju i sve pokušavala kako bih se do finala oporavila, no nisam uspjela. Da mi se to s virozom dogodi tjedan dana prije Olimpijskih igara, pa koji sam ja pehist! Ne mogu vjerovati da one još tamo skaču, a ja sam već vani.</p>
<p>• Dojma smo da ste usprkos svemu ipak očekivali puno više?</p>
<p>– Jest da su me kvalifikacije maksimalno istrošile, no ipak sam mislila da će biti bolje. Ja sam danas čak bila jako sigurna u sebe, no kada ne ide, ne ide. Noge me nisu slušale.</p>
<p>• Problem kao i u kvalifikacijama nije bio u visini, već u »dubini« skoka. Jeste li mogli korigirati zalet kada je bilo očito da je to problem?</p>
<p>– Nisam mogla napraviti ništa. Kada nisam prava ne mogu uhvatiti ni dobar zalet. </p>
<p>• Ako je bilo snage za samo tri skoka, jeste li ih mogli drukčije rasporediti?</p>
<p>– Računali smo da preskočim 193, pa da onda eventualno propustim 196, no dotuda nismo došli.</p>
<p>Bilo kako bilo, hrvatska rekorderka je u Ateni ostala daleko od očekivanih visina i plasmana. Njezin atenski učinak je, međutim apsolutno nerealan jer možda će već na nekom od sljedećih mitinga skočiti 204 ili 205 cm. Sretna je okolnost da još ima dovoljno vremena i za velika olimpijska dostignuća, iako je neposredno nakon finalnog natjecanja u to nitko nije mogao uvjeriti:</p>
<p>– Nemojte mi govoriti da to nije strašno jer ja sam u ovo uložila sve, nikad se u životu nisam nečemu toliko predala kao pripremama za Atenu i onda me uhvatila viroza. Ja to ne mogu vjerovati! Bolje da sam ostala doma nego da sam se došla ovdje sramotiti, zaključila je očajna Blanka Vlašić.</p>
<p>U iznimno kvalitetnom finalu visašica pobijedila je Ruskinja Jelena Sljesarjenko koja je nakon 206 preskočenih u prvom pokušaju napadala i svjetski rekord (210). Hestrie Cloete je baš kao i u Sydneyju osvojila srebro.</p>
<p>• Rezultati, finale, skok u vis: 1. Jelena Sljesrjenko (Rus) 206. 2. Hestrie Cloete (JAR) 202, 3. Viktorija Stjopina (Ukr) 202... 11. Blanka Vlašić (Cro) 189... </p>
<p>M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Nejaka Zagrebova mladost</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Svi komplimenti Zagrebovoj borbenoj mladosti, ali to samo po sebi nije dovoljno za ozbiljnije računice. Osjetilo se to i kroz susret sa Slaven Belupom, kojemu je već sama činjenica što raspolaže iskusnijim igačima donijela u Kranjčevićevoj zasluženu 2-0 (1-0) pobjedu. Zagrebov treći uzastopni prvenstveni poraz mogao bi se za društvo iz Kranjčevićeve shvatiti kao vrlo upozoravajući.</p>
<p>U ovoj utakmici Zagreb kao da je od prvih trenutaka bio osuđen na gubitak. Igra mu je bila bezglava, stihijska, bez pravog vođe i ideje tako da su i određene poluprigode, uglavnom u samoj završnici, došle više kao plod slučaja nego naučenog znanja. Jest, želje nije nedostajalo, ali što vrijede dobre namjere kad se ne zna stati na loptu, kad nije bilo čovjeka u plejadi ovih Zagrebovih golobradih mladića koji bi, poput rutiniranog Muse u redovima Koprivničanaca, znali kontrolitari prostor, ali i osjećati puls zbivanja na travnjaku.</p>
<p> Osim toga, trener Branko Karačić očito je dobro prostudirao kakvu igru valja suprostaviti Zagrebovoj mladosti koja još mnogo toga treba prebaciti preko svojih leđa prije no što ispeče zanat. Tako je Zagreb u gostujućim igračima naišao na naglašeno čvrste duel-igrače koji su po pravilu ostajali na nogama, dok se Zagrebova nejaka mladost u načelu svako malo previjala na travnjaku.</p>
<p>Stoga je već i tim detaljom gostujuća momčad stekla bitnu psihološku prednost, a pogotovo sustavnim prijetnjama. Budući da je sredina terena bila u potpunosti pod kontrolom Muse, Ferenčine i mladog ali dojmljivog Vukojevića, bilo je pitanje trenutka kad će Slaven Belupo povesti. Dogodilo se to u 37. minuti, neposredno nakon što je najprije Stojkić akrobatski spasio mrežu, a ubrzo Vukojević pogodio vratnicu. Musa je u ozbiljnom Slavenovom naletu pucao sa 16 metara po zemlji prema Zagrebovim vratima, na visini peterca Vukojević je napravio jedino što je mogao - petom je proslijedio loptu u mrežu.</p>
<p>Uz određene izmjene Zagreb je u nastavku donekle konkretizirao igru, ali su se sve nade rasplinule u 66. minuti. Karabogdan je dugo zavlačio sa slobodnim udarcem s desne strane Zagrebovog polja i pritom zaradio žuti karton. No, zato je dobro na daljnjoj vratnici Stojkićevih vrata dobro naciljao u glavu Pejića, koji je iz blizine pogodio mrežu.</p>
<p>• Stadion u Kranjčevićevoj</p>
<p>ZAGREB – SLAVEN BELUPO 0-2 (0–1)</p>
<p>ZAGREB: Stojkić 6 – Ješe 5,5; Labudović 5,5, Vrdoljak5,5 (od 46. Brkljača 6) – Pelaić 5, Čunčić 5,5, Biskup 5,5 (d 58. Marić 6), Jakirović 5 (od 58. Kovačević 6), Čutura 5,5 – Đalović 5,5, Vidović 5,5</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Lisjak 6,5 – Karabatić 6, Jurić 5,5 (od 46. Kelemen 5,5), Bodrušić 6,5, Višković 6 – Musa 7,5, Vukojević 7, R. Ferenčina 6,5 – Pejić 6, Dodik 5,5, Karabogdan 6 (od 76. Srpak -)</p>
<p>SUDAC: Križarić (Čakovec) 5,5; GLEDATELJA: 2.000.</p>
<p>STRIJELCI: 0–1 Vukojević (37.), 0–2 Pejić (66.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI:Bodrušić, Đalović, Višković, Kelemen, Karabogdan, Pejić, Labudović, Pelaić</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Igor MUSA</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Veličani protutnjali Međimurjem</p>
<p>ČAKOVEC</p>
<p> – Veličani su uvjerljivu subotnju predstavu u Čakovcu začinili sigurnom pobjedom, »dotukavši« momčad Međimurja sa 4-1. Iako je domaćin imao prvi priliku za vodstvo kada je u trećoj minuti Krznar zamalo prebacio vrata, ubrzo je bilo 0-1. Kralj je izvrsno uposlio Kopunovića, a ovaj rutinski svladao vratara Čonkaša.</p>
<p> U 14. minuti se vratar gostiju na petnaestak metara sudario s Kresingerom i ispustio loptu, a napadač Međimurja ju poslao u praznu mrežu. Međutim, ovaj gol domaćih je poništen, jer je sudac Bebek procijenio da je na gostujućem vrataru načinjen prekršaj. U 37. minuti gosti su potvrdili vodstvo. Kralj se iznenada odlučio za udarac i s nekih dvadesetak metara iskosa neobranjivo zatresao mrežu.</p>
<p> Gosti su u nastavku bili puno raspoloženija momčad i bilo je pitanje trenutka kad će povećati vodstvo. Dogodilo se to u 64. minuti kada su sjajnu akciju izveli Kopunović i Šaranović a napadač Veličana prizemnim udarcem zatresao mrežu za 0-3. Pred kraj smo vidjeli još dva pogotka. Najprije Čizmekov iz slobodnjaka, kad je loše reagirao domaći vratar Čonkaš, da bi domaćin minutui kasnije preko Žuljevića postigao počasni pogodak za konačnih 1-4.</p>
<p>• Stadion SRC Mladost</p>
<p>MEĐIMURJE – KAMEN INGRAD 1-4 (0-2)</p>
<p>MEĐIMURJE: Čonkaš 5,5 – Šarić 5 (od 46. Martiz 5,5), Habuš 5, Bratković 5, Cesar 5, Jančetić 5 (od 57. Žuljević 6), Ačkar 5, Kovačević 5, Petrović 6 (od 73. Haxhiu-), Krznar 5, Kresinger 5</p>
<p>KAMEN INGRAD: Čavlina 6 – Smoje 6, Kurilić 6,5, Vujica 6, Lalić 6,5, Kralj 7,5 (od 86. Darmopil -), Kovač 6, Rendulić 7, Shkembi 7 (od 65. Čizmek 6,5), Kopunović 7, Šaranović 7,5 (od 77. Dajić -)</p>
<p>SUDAC: Bebek (Rijeka) 6; GLEDATELJA: 1500</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Kopunović (8.), 0-2 Kralj (37.), 0-3 Šaranović (65.), 0-4 Čizek (83.), 1-4 Žuljević (84.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Ačkar, Kovač</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Mario KRALJ</p>
<p>Dean Zrna</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Hoće li »Beba« rasplakati dinamovce </p>
<p>»Cijela momčad odlično igra, počevši od zadnjeg reda, koji je prilično nepropusan. Ne mogu reći da sam u ovih pet utakmica imao pretjerano mnogo posla«, kaže Interov 31-godišnji vratar za kojeg tvrde stručnjaci da je nakompletniji čuvar mreže u Hrvatskoj </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Kad bismo nabrajali faktore koji su omogućili vodećoj momčadi nogometnog prvenstva, zaprešićkom Interu, niz od pet uzastopnih pobjeda uz impresivnu razliku pogodaka, teško bismo zaobišli Darka Horvata, koji postojano čuva svoju mrežu. Ovaj se 31-godišnji vratar još u prošloj sezoni nametnuo odličnim postavljanjem, snalaženjem u šesnaestercu, a vjerojatno ne postoji napadač u hrvatskoj ligi kojem obranjenim zicerima nije priuštio »noćne more«. Štoviše, svakim je vikendom sve više onih koji tvrde da u Zaprešiću brani trenutačno najkompletniji vratar u Hrvatskoj. Uoči derbija protiv Dinama u nedjelju, derbija koji je to samo zbog imena ova dva kluba, a nikako po sadašnjem stanju na ljestvici, Interov je vratar optimističan. </p>
<p>– Naša su prednost dosadašnji rezultati, bit ćemo potpuno rasterećeni. K tome, igramo kod kuće, što je također prednost, nadam se da će nas mnogi doći podržati. Zbog tih se navijača nadam kvalitetnoj utakmici s mnogo pogodaka, moramo zadovoljiti njihove apetite. Još kad bismo pobijedili..., najavio je Horvat, koji je karijeru započeo u Zagorcu iz Krapine, a sa 20 godina je došao u tadašnji Inker gdje se zadržao četiri godine. </p>
<p>Nakon toga je branio u nekoliko drugoligaških klubova, potom i u Rijeci, a u svoj se kraj vratio iz Istre početkom prošle sezone. Čini se da Horvat upravo pri kraju karijere doživljava najbolje dane... </p>
<p>– Mnogi kažu da je moja sadašnja dob zapravo najbolja za vratare. Jesam star, ali se osjećam mlad, kaže Beba, koji na prvi pogled ostavlja dojam plahog sportaša, ali taj dojam nestaje odlaskom među vratnice. </p>
<p>• Mnogi se čude Interovoj nepobjedivosti i pitaju se kada će završiti niz utakmica bez primljenog pogotka. Imate li odgovor?</p>
<p>– Kad mi netko zabije gol, ha-ha... Cijela momčad odlično igra, počevši od zadnjeg reda, koji je prilično nepropusan. Ne mogu reći da sam u ovih pet utakmica imao pretjerano mnogo posla, tako da na netaknutoj mreži moram zahvaliti obrani, ali i vezi, odnosno svim igračima. </p>
<p>• Napredak u Interovoj igri je očit. Što se promijenilo od prošle sezone?</p>
<p>– Homogeniji smo, igramo kolektivnije i to je najbitnija razlika. Razlika je i u treneru. Kod Kužea smo igru temeljili na dvije-tri koncepcije kojima smo nastojali doći do suparničkih vrata. To nam nije uspijevalo, pa nismo bili baš efikasni, ali obrana je kao takva dosta toga spašavala. Bogdan forsira sudjelovanje zadnjeg reda u napadu, pa je zbog toga manji prostor između redova i lakše se pokrivamo, kompaktniji smo. K tome, početne su nam pobjede donijele mnogo samopouzdanja, posebice napadačima koji su proradili.</p>
<p>• Jeste li se posebno pripremali za Dinamo? </p>
<p>– Nismo se nešto posebno pripremali. Ovih smo pet kola igrali na isti način, ne vjerujem da će u nedjelju biti drugačije. Bogdan traži da se ne obaziremo na suparnika već da uspostavimo našu igru i na taj ćemo način igrati dok će nas pratiti rezultati. Dinamo će se vratiti u formu i doći na vrh što po igračkom kadru i zaslužuje, ali je pitanje kada će se to dogoditi. Kada im krene bit će ih teško zaustaviti. Dinamo ima jake pojedince, ali još nisu ukomponirani. Naša je momčad osvojila dvostruko više bodova od njih.</p>
<p>• Kako komentirate vašu formu, čija uzlazna putanja ne jenjava još od prošle sezone?</p>
<p>– Za vratara je najbitnije da ima kontinuitet, a ja ga imam. Konstantno branim tri godine, što u Drugoj što u Prvoj ligi, a to mi samo po sebi daje sigurnost. Zbog toga sam dobro branio lani, a sada i još bolje. </p>
<p>• Otkud vam nadimak Beba?</p>
<p>– Iz osnovne škole, bilo je to davno. Radilo se o nekoj zafrkanciji. Netko me tim nadimkom počeo zadirkivati, mene je to smetalo, a to je ostalima bio još veći povod da me zezaju dok ga nisam prihvatio. Tako je i ostalo. </p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Xiang Liu kao na »Hanžeku«</p>
<p>ATENA</p>
<p> – »Obratite pažnju na ovog dečka. Ima najbolji rezultat sezone na svijetu i mislim da će u Ateni napraviti nešto veliko«, govorio je u srpnju menadžer zagrebačkog Grand Prix mitinga Harald Edletzberger predstavljajući 21-godišnjeg kineskog preponaša Liu Xianga. </p>
<p>Reći da je Harry imao dobar nos bio bi popriličan eufemizam ili ti umanjenica jer »dečko« je u Ateni, u finalnoj utrci na 110 metara prepone izjednačio 11 godina star svjetski rekord Colina Jacksona (12.91) i osvojio olimpijsko zlato! Konkurenciju je pomeo jednako uvjerljivo kao i na Hanžekovićevom memorijalu.</p>
<p>Svjetski rekorder Colin Jackson je sve to promatrao s televizijskih komentatorskih pozicija, a olimpijski pobjednik iz Sydneyja Anier Garcia s nekoliko metara udaljenosti, budući da je u spomenutoj utrci zauzeo treće mjesto.</p>
<p> Šteta je samo što je upravo uoči starta utrke na 110 metara prepone inače povoljan vjetar potpuno utihnuo. Tko zna o kakvom bismo rezultatu sada pisali. No, Liu je i ovako uzeo sve.</p>
<p>Otvoreno prvenstvo Rusije u skoku u dalj očekivano je pripalo Tatjani Lebjedjevoj (7.07) koja se zlatom u dalju može utješiti zbog gubitka zlata u troskoku. Simagina i Kotova ostale su tek dva centimetra iza nje, a možda smo više očekivali od Marion Jones, koja čak ni uz obilatu pomoć vjetra (+3.1 m/s) nije mogla dalje od 6.85. Njezin zalet je bio vrlo neuvjerljiv, a tehnika skakanja joj nikada i nije bila blistava. Na američkim »trialsima« je skočila 7.11, no ovdje ni u jednom trenutku nije ostavljala dojam skakačice koja može do tih daljina.</p>
<p>Marion Jones nakon pet sydneyjskih medalja u Ateni odličje očito nije suđeno. Pola sata nakon okončanja skoka u dalj trčala je drugu izmjenu u američkoj štafeti 4x100 metara gdje su ona i Lauryn Williams tako »spetljale« predaju palice da su Amerikanke – odustale. Olimpijsko zlato je, tako, s Bahama preselilo na obližnju Jamajku.</p>
<p>Za grčko slavlje osmog dana atletskih natjecanjima pobrinula se Mirela Manjani broncom u bacanju koplja. Olimpijska doprvakinja iz Sydneya daleko je od sydneyjske forme i malo tko ju je u Ateni vidio na postolju. No, u posljednjoj seriji odnekud je »izvukla« hitac dug 64.29 i uzela broncu. Pitanje zlata bilo je riješeno već u prvoj seriji kada je Kubanka Osleidys Menendes savršenim hicem dugim 71.53 ostala samo centimetar kraća od vlastitog svjetskog rekorda.</p>
<p>Ostat će nejasno što se u Ateni dogodilo s preklanjskom najboljom svjetskom atletičarkom, Britankom Paulom Radcliffe. Prije dvije godine je pobjeđivala s fantastičnim rezultatima u svakoj trci u kojoj bi startala, bez obzira bio to maraton, kros ili utrke na 5000 i 10.000 metara. Ovdje je nakon maratona odustala i u utrci na 10.000 metara, iako je imala daleko najbolji rezultat sezone na svijetu (30:17.15). Pobjedom na 10.000 metara je, inače, drugo zlato za Kinu uzela Huina Xing.</p>
<p>Zlato u skoku motkom osvojio je sa 5.95 preskočenih u trećem pokušaju Amerikanac Timothy Mack ispred svog sunarodnjaka Tobyja Stevensona, čudaka koji uvijek skače s kacigom za mountin bike (ili možda rafting) na glavi. Kaže da su takvi propisi u njegovoj državi. Čovjek je legalist...</p>
<p>• Rezultati, finala, atletičari, skok s motkom: 1. Timothy Mack (SAD) 5.95 metara, 2. Toby Stevenson (SAD) 5.90, 3. Giuseppe Gibilisco (Ita) 5.85; 110 m prepone: 1. Xiang Liu (Kin) 12.91, 2. Terrence Trammell (SAD) 13.18, 3. Anier Garcia (Kub) 13.20; </p>
<p>atletičarke, skok u dalj: 1. Tatjana Lebedjeva (Rus) 7.07 m, 2. Irina Simagina (Rus) 7.05, 3. Tatjana Kotova (Rus) 7.05; bacanje koplja: 1. Osleidys Menendez (Kub) 71.53, 2. Steffi Nerius (Njem) 65.82, 3. Mirela Manjani (Grč) 64.29; 10.000 m: 1. Huina Xing (Kin) 30:24.36, 2. Ejegayehu Dibaba (Eti) 30:24.98, 3. Derartu Tulu (Eti) 30:26.42; štafeta 4x100 m: 1. Jamajka 41.73, 2. Rusija 42.27, 3. Francuska 42.54. </p>
<p>M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Marionino kotrljanje niz Olimp</p>
<p>Iako je insinuacije teško izbjeći, Marion Jones formalno-pravno zasad nije ni za što kriva. Zato se silno trudila ostaviti što bolji dojam u Ateni, no prevelika želja često ima učinak suprotan od željenog. Bit će pravo čudo vidimo li ikad više onakvu Marion Jones kakvu pamtimo iz Sydneyja </p>
<p>ATENA</p>
<p> – Nakon pet odličja osvojenih na Olimpijskim igrama u Sydneyju, Marion Jones je nastup u Ateni okončala petim mjestom u skoku u dalj i diskvalifikacijom u finalnoj utrci štafeta 4x100 metara. Nekad najbolja svjetska sportašica prošla je tako od Sydneyja do Atene naizgled dugačak, a ipak tako kratak put od vrha do dna. U Ateni se skotrljala niz Olimp. </p>
<p>Marion Jones se krajem lipnja 1997. godine pojavila na zagrebačkom atletskom mitingu i ne bez razloga tamo bila predstavljena kao ženski Carl Lewis. Na američkom atletskom prvenstvu nekoliko dana prije toga pobijedila je i u utrci na 100 metara i u skoku u dalj, pa se nužno nametala usporedba s deveterostrukim olimpijskim pobjednikom. S dva zlata osvojena na kasnijem Svjetskom prvenstvu upravo u Ateni dobro je počela »odrađivati« ulogu ženskog Lewisa.</p>
<p>U tri godine nakon zagrebačkog predstavljanja Europi i svijetu osvojit će tri zlatne medalje na svjetskim atletskim prvenstvima (100, 200 i 4x100 metara), a između 1998. i 2000. pobijedit će u 34 uzastopne utrke na 100 metara. Za Olimpijske igre u Sydneyju postavila si je, stoga, iznimno visok cilj: osvojiti zlatne medalje na 100 i 200 metara, u skoku u dalj te u štafetama 4x100 i 4x400 metara! Na kraju je osvojila tri zlatne i dvije brončane medalje, što također nije uspjelo nijednoj atletičarki prije nje. </p>
<p>No, upravo u Sydneyju za Marion su započeli veliki problemi, koji traju sve do danas. Njezin tadašnji suprug, kontroverzni bacač kugle CJ Hunter, izbačen je s Olimpijskih igara zbog pozitivnoga dopinškog nalaza. Sljedeće godine na Svjetskom prvenstvu u Edmontonu Žana Block prekida dugi niz pobjeda Marion Jones na 100 metara. Slijedi rastava s CJ Hunterom i veza sa svjetskim rekorderom na 100 metara Timom Montgomeryjem, ali i sasvim nepotrebno angažiranje Trevora Grahama, trenera kojeg je zbog dopinške afere njegova bivšeg pulena Bena Johnsona poželjno jedino izbjegavati. Sve to, kao ni rođenje sina Tima, nije omelo Marion Jones u nakani da za Atenu ponovno najavi lov na pet zlatnih olimpijskih odličja. </p>
<p>Američke olimpijske kvalifikacije Marion Jones je, međutim, dočekala rastrgana novom aferom. Ispisala je nekoliko čekova na ime zloglasne laboratorije BALCO i više nitko nije mogao biti siguran je li Marion tamo kupovala vitamine ili nešto drugo. Primjerice, isto ono zbog čega je zbog pozitivnih dopinških nalaza suspendirano više BALCO-vih mušterija poput Kelly White, Dwaina Chambersa, Kevina Totha... Ukratko, Montgomery se uopće nije uspio kvalificirati na Olimpijske igre, a Jonesovoj je to uspjelo samo u skoku u dalj. Zbog suspenzije Torry Edwards dobila je priliku nastupiti i u štafeti 4x100 metara, no nakon atenskog petka vjerojatno bi više voljela da nije. </p>
<p>Iako je insinuacije nemoguće izbjeći, iako su joj direktori najjačih atletskih mitinga poručili da je ne žele vidjeti, Marion Jones formalno-pravno zasad nije ni za što kriva. Zbog toga se silno trudila ostaviti što bolji dojam na Igrama u Ateni, no prevelika želja često ima učinak suprotan od željenog. Bit će pravo čudo vidimo li ikad više onakvu Marion Jones kakvu pamtimo iz Sydneyja. Bez obzira na to dokažu joj li što ili ne...</p>
<p>M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Rukometaši Francuske peti, Španjolci sedmi</p>
<p>ATENA</p>
<p> – Rukometna reprezentacija Francuske osvojila je peto mjesto na Olimpijskim igrama u Ateni. Francuzi su u borbi za petu poziciju porazili domaćina, Grčku sa 33-15 (17-7). Najefikasniji u francuskim redovima bilo je Jerome Fernandez (9), kod Grka Nikolaos Grammatikos (7). U utakmici za sedmo mjesto Španjolska je bila bolja od Južne Koreje 31-24 (12-11). Prvi strijelac Španjolske je bio Manuel Colon (7), a kod Koreanaca Kyung-Shin Yoon (7). (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>John Capel izbačen iz štafete zbog marihuane </p>
<p>ATENA</p>
<p> – Svjetski prvak na 200 metara, američki atletičar John Capel izbačen je iz olimpijske reprezentacije zbog pozitivnog dopinškog testa na marihuanu. Capel je trebao trčati u američkoj štafeti na 4x100 metara, ali ga je vodstvo reprezentacije udaljilo ne želeći riskirati gubitak moguće medalje. Capel je bio pozitivan na dopinškoj kontroli nakon mitinga u Münchenu 9. kolovoza. No, Williams je kazao kako je za to saznao tek sat i pol prije starta polufinala. Inače, pozitivan test na marihuanu povlači tek javnu opomenu, a ne i suspenziju. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Argentinski zlatni tango </p>
<p>Nogomet je na OI nužno zlo. Turnir je počeo dok je Atena bila poluprazna – bez sportaša, novinara i turista. Turnir je završio u subotu, u devet ujutro dok je veliki dio planeta spavao </p>
<p>ATENA</p>
<p> – Mnogi su tijekom kolovoza izgorili u olimpijskim krugovima »pakla«, no neke reprezentacije i nadalje ponosno stoje na atenskom Olimpu neporažene i neokrznute. I dok je hrvatskim rukometašima i mađarskim vaterpolistima ostao posljednji, finalni čin, nogometaši Argentine su svoj posao odradili – savršeno.</p>
<p> Bielsov »orkestar« je odigrao šest utakmica i ostvario šest pobjeda uz razliku pogodaka 17-0. Degutantno je podcijenjivati te brojke, no istina je kako su argentinski nogometaši bili jedni od rijetkih koji su turnir shvatili ozbiljno. Odnosno došli u Atenu – pobijediti. Jer, nogomet je na Olimpijskim igrama nužno zlo. Turnir je počeo dok je Atena još bila poluprazna – bez sportaša, novinara i turista. Turnir je završio u devet ujutro finalnom utakmicom dok je veliki dio planete spavao. No, ništa od navedenog ne može umanjiti argentinski tango tijekom šest utakmica.</p>
<p>O Carlosu Tevezu, strijelcu osam pogodaka, pričat će cijeli svijet za nekoliko mjeseci. Ime minijaturnog napadača sa fascinatnim rješenjima je zapisano u notesima čelnika Bayerna, Milana i Barcelone. Andres D'Alessandro, milijunsko pojačanje plaćeno od Wolfsburga, klasičan je izdanak njihovog nogometa. Samo 170 centimetara visoki virtuoz pršti od neočekivanih rješenja, maradoninih driblinga i asistencija od kojih zastaje dah.</p>
<p>I iako je Bielsa pomalo zadrti i sirovi trener, olimpijska Argentina ima još mnogo igračkih pluseva. Brze i elokventne krilne igrače (Cesara Delgada i Maura Rosalesa), »južnoameričkog Davidsa« Javiera Mascherana... I Atena je za njih bila obečavajuća najava Svjetskog prvenstva 2006. godine u Njemačkoj, gdje će ova, za nijansu, promijenjena momčad, biti kandidat za svjetski naslov.</p>
<p>l Rezultat, finale: Argentina – Paragvaj 1-0 (1-0), Tevez 18. minuta</p>
<p>• Za 3. mjesto: Italija - Irak 1-0 (0-0), Gilardino 8. minuta. </p>
<p>• Lista najboljih strijelaca: </p>
<p>8 - Carlos Tevez (Arg), 5 - Jose Cardozo (Par), 4 - Tenema Ndiaye (Mali), 4 - Fredy Bareiro (Par), 4 - Alberto Gilardino (Ita), 3 - John Aloisi (Aus). S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Argentina izbacila SAD, Italija Litvu </p>
<p>Košarkaši SAD-a predali su krunu olimpijskih prvaka, prvi put nakon tri zlata i prvi put u povijesti otkad na Igre dolaze s košarkašima iz NBA lige</p>
<p>ATENA</p>
<p> – Za olimpijsko zlato borit će se košarkaši Argentine i Italije, momčadi koje je malo tko vidio u finalu, favoriti su u poluzavršnicama bili njihovi suparnici. No, Argentina je pobijedila SAD 89-81, dok je Italija možda priredila još i veće iznenađenje pobijedivši dotad neporaženu Litvu sa 100-91. Italija i Argentina već su igrali u skupini, bolji su bili Talijani sa 76-75.</p>
<p>Košarkaši SAD-a predali su krunu olimpijskih prvaka, prvi put nakon tri zlata i prvi put u povijesti otkad na Igre dolaze s košarkašima iz NBA lige. Treći poraz na turniru bio je koban za Amerikance, u skupini su izgubili od Portorika i Litve, u četvrtfinalu su odigrali najbolju utakmicu i prošli Španjolce, no onda je došla Argentina koja je još jednom podsjetila na sve slabosti momčadi Larrryja Browna koja se vratila starim navikama (šut za tricu 3-11). </p>
<p>Stephon Marbury niti u snu nije mogao ponoviti utakmicu protiv «furije», za 18 poena potrošio je previše lopti, a trice gađao 0-3. Nastup je začinio huliganskim udarcem u lice Wolkowyskog. Tima Duncana su još jednom mučili suci, završio je na klupi s pet osobnih i mogao samo gledati nemoć svojih suigrača. «Dream team» se nakon 12 godina pretvorio u moru.</p>
<p>Argentinci su se provukli protiv Grka da bi protiv Amerikanaca odigrali sjajno, vodili su čak i 16 razlike. Uz prvo ime Ginobilija (31 poena), adut Argentinaca bio je Walter Herrmann, koji je dao odgovor na fizičku snagu Amerikanaca. Zanimljivo, Herrmann je u prvih pet utakmica skupio tek 20 minuta igre, no u završnici protiv SAD-a bio je ključni čovjek «gaučosa» koji nakon dvije godine i poraza u finalu SP-a imaju ponovno prigodu doći na vrh svijeta, odnosno Olimpa. Utakmica je završena nogometnim povicima «ole» na svako dodavanje Argentinaca. </p>
<p>Talijani bi mogli dodati poglavlje u knjizi «Pobjeđivati ružno», no njihova igra na granici prekršaja, ubitačna zonska obrana daje rezultata. Litvi, koja je na turniru igrala najljepšu košarku ostaje borba za četvrtu (!) olimpijsku broncu protiv SAD-a, no slaba je to utjeha za Jasikevičiusa i društvo koji su u Atenu došli po prvo zlato. Litva bi u devet od deset utakmica pobijedila Italiju, no u petak je u Ateni momčad Carla Recalcatija odigrala blizu svog maksimuma, spomenimo samo 18 ubačenih trica, uz 64 posto šuta. Basile je bio ponovno najbolji s 31 poenom (trice 7-11). Macijauskas je ubacio 26 poena, no nije ga se vidjelo u posljednjoj četvrtini u koju su Talijani ušli s prednošću 73-63. Litavci su se vratili serijom 15-0, poveli 78-73 u 34. minuti. Štombergas je namjestio ruku i pogodio tri trice, no tada je bespotrebno napravio peti prekršaj, a njegovi suigrači više nisu mogli ništa pogoditi i Italija je otišla u finale u kojem će igrati i jedan hrvatski košarkaš. Rođeni Zagrepčanin i bivši cibos Nikola Radulović danas igra za talijansku reprezentaciju.</p>
<p>Dodajmo da na turniru košarkašica nije bilo iznenađenja, u finalu će igrati SAD i Australija. Ruskinje su dugo prijetile Amerikankama, no braniteljice naslova u završnici je spasila veteranka Sheryl Swoopes za pobjedu SAD-a 66-62. U drugom polufinalu Australija je pobijedila Brazil rezultatom 88-75. </p>
<p>• Rezulati, polufinale: Argentina – SAD 89-81, Italija – Litva 100-91. I. P. A.</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Slišković uvjerljiv na startu</p>
<p>Hajduk nije blistao, ali je uvjerljivo pobijedio. Prvi gol Blatnjaka, koji je u 30. sekundi pogodio lijeve rašlje, otupio je oštricu borbenosti kod Zadrana što je Splićane gurnulo do visoke pobjede</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Ni trenerski debi Blaža Sliškovića, igračke legende Hajduka, ni rano vodstvo »bijelih« (pogodak već u 30. sekundi), pa niti konačna uvjerljiva pobjeda protiv Zadra sa 4-0, nisu amortizirali navijačku netoleraciju prema Upravi. Malobrojni torcidaši su izvjesili transparente: »Uprava odlazi« i »Skratite nas muka, od... iz Hajduka«. Cijelu utakmicu skandirali su protiv predsjednika Grgića, a s vremena na vrijeme navijači bi se dosjetili da Hajdukovog nogometaša Vejića zove Dinamov dopredsjednik Zdravko Mamić pa su poručivali: »Vejiću, j.... te Mamić«. U takvom netolerantnom ozračju nije bilo lako igrati, niti se koncentrirati na sami nogomet. Nakon svakog pogotka s tribina bi se zaorilo: »Uprava, odlazi!«.</p>
<p> Slišković je pak u odnosu na svog prethodnika Katalinića promijenio sustav, zaigrao je formacijom 4-4-2 umjesto 3-5-2, a u početnu postavu je vratio Turkovića te gurnuo u vatru mlade Grgurovića i Bušića. Hajduk nije blistao, ali je uvjerljivo pobijedio. Prvi pogodak Blatnjaka, koji je u 30. sekundi izvanrednim udarcem pogodio gornji lijevi kut, otupio je oštricu borbenosti kod Zadrana. Drugi pogodak djelo je Pralije u 34. minuti. U nastavku hajdukovci su postigli još dva pogotka, i to mladi Bušić u 63. minuti nakon asistencije Turkovića, dok je sudbinu Zadrana zapečatio vratar Kale realiziravši 11-erac na samom izdisaju utakmice. Zadrani su imali svoje prilike, i to tri vrlo izgledne, no Kordiću, Kriviću i Ljuti nedostajalo je koncentracije da sa par metara zatresu mrežu.</p>
<p>• Stadion na Poljudu</p>
<p>HAJDUK - ZADAR: 4-0 (2-0)</p>
<p>HAJDUK: Kale 6,5 – Šuto 6, Vejić 6, Žilić 6, Neretljak 6 – Blatnjak 6,5 (od 78. Rački -), Pralija 6, (od 71. Ćaćić -). Damjanović 6,5, Grgurović 6 (od 46. Bartulović 6) – Turković 6, Bušić 6</p>
<p>ZADAR: Rogić 5 – Zurak 5, Buljat 5,5, Duilo 5 – Bilaver 5, Surać 5,5, Amugi 5,5 (od 81. Sikirić -), Prpić 5, Krivić 5 – Čustić 5 (od 83. Ljuta -), Kordić 5 (od 46. Barnjak 5)</p>
<p>SUDAC: Vučkov (Rijeka) 6,5; GLEDTELJA: 2.000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Blatnjak (1.), 2-0 Pralija (34.), 3-0 Bušić (63.), 4-0 Kale (88. - 11 m)</p>
<p>ŽUTI KARTON: Bilaver</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Dragan BLATNJAK</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Pula lako protiv Varteksa</p>
<p>PULA</p>
<p> – Nogometaši Pule 1856 u svim su elementima igre nadvisili momčad Varteksa pobijediši je s uvjerljivih 3-0.</p>
<p> Trener »krojača« Miroslav Ćiro Blažević nakon susreta je pošteno priznao da ga je njegov nekadašnji igrač, a sada trener Pule, Igor Pamić, nadigrao ponudivši gledateljstvu obrazac kako se danas u taktičko-tehničkom i voljnom momentu igra moderni nogomet.</p>
<p> Prvo uzbuđenje na utakmici dogodilo se u desetoj minuti kada je Milan Pavličić sa dvadesetak metara zatresao stativu pulskoga gola. Ništa bolje sreće u 17. minuti nije bio ni Mujanović kojeg je efektno zaustavio Iveša paradom. Kazna za promašeno gostima je stigla u 25. minuti. Dobro čuvani Šehić odlično je uposlio Jerneića kojem nije bilo teško svladati nemoćnog vratara Varteksa Rumbaka. Potkraj prvog poluvremena Šehić je ponovno pronašao Jerneića koji ovaj put, iako potpuno sam, nije bio precizan. Njegov promašaj u 42. minuti »poništio je« Vedran Stošić, koji se sjajno snašao u petercu gostiju te upisao četvrti prvoligaški gol.</p>
<p> Mrtvilo nastavka prekinulo se u 57. minuti kada je veliku priliku nakon Raić-Sudara ispustio i Deranja. U 77. minuti Stošić je zaradio, ali i promašio udarac sa 11 metara. Potpuni nokaut Varteks je doživio u 88. minuti kada je uobičajenu kontru u gol pretvorio Deranja. »Ja sam vrlo zadovoljan s igrom koju su pokazali moji igrači i vjerujem da će dvotjedna stanka dobro doći u poboljšanju tjelesne pripremljenosti Pule 1856. Ovom utakmicom pokazali smo svima da dosadašnji uspjesi nisu bili slučajni i da Pula 1856. unatoč svim mogućim problemima koji će doći tijekom lige može potvrditi vizu da i dogodine igra u Prvoj ligi« kazao je više nego zadovoljan trener Pule 1856. Igor Pamić.</p>
<p>• Stadion SRC Uljanik Veruda</p>
<p>PULA – VARTEKS: 3-0 (2-0)</p>
<p>PULA: Iveša 7 – Mijatović 6,5, Jerneić 7, Bonaca 6,5, Šehić 6 (od 54. Kosić 6), Deranja 7, Pauletić 7,5, Stošić 7,5 (od 79. Trešnjić -), Raić-Sudar 6,5, Kolić 6,5, Grdić 7 (od 89. Iftić -)</p>
<p>VARTEKS: Rumbak 5 – Krstić 5, Mujanović 5 (od 69. Mohorović -), Šafarić 5,5, Ramadani 5, Granić 5, Jančevski 5, Pavličić 5 (od 71. Novinić -), Petričević 5, Vukman 5, Halilović 5</p>
<p>GLEDATELJA: 1.200; SUDAC: Šunjić (Split) 6,5</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Kosić, Rumbak, Šafarić, Novinić</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Jerneić (25.), 2-0 Stošić (42.), 3-0 Deranja (88.)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Vedran STOŠIĆ</p>
<p>Marino Perhant</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="34">
<p>Pentagon u svojim redovima otkrio izraelskog špijuna</p>
<p>Izrael i Američko-izraelski odbor za javna pitanja kategorički opovrgavaju da imaju veze s navodnim neimenovanim špijunom koji se bavio američkom politikom prema Iranu. Uhićenja najavljena za sljedeći tjedan</p>
<p>WASHINGTON</p>
<p> - Američki FBI vodi istragu protiv analitičara zaposlenog u Pentagonu i osumnjičenog za špijuniranje u korist Izraela, objavili su u petak izvori bliski američkoj vladi. Prema tim izvorima, radi se o analitičaru čije je radno mjesto povezano s uredom ministra obrane Donalda Rumsfelda, no njegovo ime nije objavljeno. Sumnjiči ga se da je američke tajne dokumente o Iranu slao u Izrael preko Američko-izraelskog odbora za javna pitanja (AIPAC), snažnog proizraelskog lobija u Washingtonu.</p>
<p> Izraelska vlada je u subotu putem izraelskog državnog radija kategorički opovrgla da ima svoga špijuna u Pentagonu. Isto je ranije učinilo izraelsko veleposlanstvo u Washingtonu, a i AIPAC koji tvrdi da nikako ne bi ugrozio američke interese i zakone. </p>
<p>Dnevnici Washington Post i New York Times objavili su da je pod istragom pentagonski veteran, zaposlen u jednom od ureda srednjeg ranga, specijaliziran za iranska pitanja. Navodno nije mogao doći u posjed dokumenata koji bi ozbiljnije naštetili američkim interesima ili vanjskoj politici.</p>
<p>NBC je u subotu ocijenio da je ovaj slučaj špijunaže značajan te da bi mogao zategnuti američko-izraelske odnose i ugroziti Bushevu srednjoistočnu politiku. Neimenovani izvori izvijestili su AP da bi do uhićenja moglo doći najranije početkom sljedećeg tjedna i dodali tek da se radi o osumnjičenome analitičaru iz ureda Douglasa J. Feitha, političkog podtajnika za obranu, trećeg po važnosti u ministarstvu obrane koji se bavi osjetljivim pitanjima odnosa s Irakom i Iranom, a navodno je i »hranio« podacima planere intervencije protiv Saddama, naročito u segmentu veza s Al Qaidom. Također, Pentagon tvrdi da osumnjičenik za špijunažu nije imao značajnijeg utjecaja na donošenje odluka niti je mogao ugroziti politiku i interese SAD-a, ali je imao pristup podacima vezanima za Iran. Predsjednik Bush govori o Iranu, zajedno s Irakom i Sjevernom Korejom, kao o zemljama osovine zla, no nakon intervencije u Iraku u Washingtonu nije posve jasno koliko bi oštro trebalo nastupati prema Iranu. </p>
<p>Neki krugovi u State Departmentu zalažu se navodno za umjereniji pristup, za razliku od Bijele kuće i Vijeća nacionalne sigurnosti. </p>
<p>Izrael i konzervativni premijer Ariel Sharon gurali su, tvrdi NBC, Busha i njegovu administraciju u oštriji nastup prema Iranu i sada se postavlja pitanje jesu li za to koristili i insajderske informacije iz Pentagona. Posljednjih su mjeseci Izrael i Iran razmjenjivali oštre riječi, a neki izraelski dužnosnici su ostavljali otvorenom mogućnost da Izrael gađa pretpostavljene lokacije iranskog nuklearnog oružja. Zauzvrat, Iran je prošloga tjedna zaprijetio da će uništiti izraelski nuklearni reaktor Dimona. </p>
<p>Unatoč dobrim odnosima, ovo nije prva optužba za špijuniranje u korist Izraela. Mornarički obavještajac Jonathan Pollard je sredinom 80.-tih bio optužen da je Izraelu predao super-tajne dokumente i nanio veliku štetu. Uhvaćen je u studenome 1985. nakon bezuspješnog traženja azila u izraelskome veleposlanstvu. Izraelska je vlada u više navrata tražila njegovo oslobađanje, ali do njega nije došlo. (Vesna Fabris Peruničić, Reuters, Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Moldavija završila pregovore s odmetnutim Pridnjestrovljem </p>
<p>KISHINJEV</p>
<p> - Moldavski predsjednik Vladimir Voronjin izjavio je u petak da je završio pregovore o ujedinjenju s odmetnutom pokrajinom Pridnjestrovlje, javio je Interfax. Pridnjestrovlje, regija u kojoj se govori na ruskom jeziku, postigla je de facto neovisnost od Moldavije nakon rata koji je okončan 1992. Pregovori o ujedinjenju održavaju se od 1994.</p>
<p> Oko 1.300 ruskih vojnika raspoređeno je u Pridnjestrovlju i oni imaju status mirovnjaka ili čuvara odlagališta streljiva iz vremena Sovjetskog Saveza. Gospodarstvo Pridnjestrovlja temelji se na krijumčarenju, a najveću korist od toga imaju ruski i ukrajinski industrijski tajkuni. Nakon što se raspao SSSR, koji je veći dio Moldavije oteo Rumunjskoj nakon Drugog svjetskoga rata, stanovništvo tamošnjeg ruskog govornog područja prestrašilo se mogućeg ponovnog ujedinjenja s Rumunjskom i uspostavilo vlastitu upravu u Pridnjestrovlju. Veći oružani sukob u Moldaviji spriječila je intervencija ruskih snaga 1992. godine. Rusija je prošle godine ponudila Moldaviji, koja je sada uz Albaniju najsiromašnija europska država, rješenje spora uz moldavsku obvezu da se država pretvori u demilitariziranu republiku s dvjema federalnim jedinicama široke autonomije. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Powell otkazao posjet zatvaranju OI </p>
<p>WASHINGTON</p>
<p> - Američki državni tajnik Colin Powell neće posjetiti Atenu kako bi nazočio svečanosti zatvaranja Olimpijskih igara zbog »preopterećenosti obvezama« u Washingtonu, priopćio je State Department u subotu. »Državni tajnik Colin Powell izvijestio je grčkog ministra vanjskih poslova Petrosa Molyviatisa da zbog preopterećenosti obvezama u Washingtonu neće moći doći u Atenu na svečanost zatvaranja Olimpijskih igara«, stoji u izjavi glasnogovornika State Departmenta Richarda Bouchera.</p>
<p> Ne znajući za otkazivanje dolaska, grčki su aktivisti u subotu rano ujutro na atenskoj Akropoli postavili golemi natpis »Powell, ubojico, idi kući« na grčkom i engleskom jeziku, na kojem je uz to pisalo i »Ne zaboravi - u Najafu se masakriraju civili, u Palestini se gradi zid«.</p>
<p> Transparent je izrazito vidljiv, budući da je postavljen neposredno ispod jednog od najpoznatijih povijesnih spomenika, 2500 godina starog hrama Partenona, a na njemu su nacrtani i srp i čekić, simboli grčkih komunista. Grčka Komunistička stranka (KKE) stoji iza isticanja natpisa, a njezini su pripadnici tijekom dana u središtu Atene trebali održati i prosvjed protiv Powellovog dolaska.</p>
<p> Turistima koji su čekali da se otvori ulaz na Akropolu obratio se dužnosnik KKE Panayotis Iliopulos kako bi objasnio postavljanje natpisa. »To je simbolična manifestacija kojom želimo pokazati kako je Colin Powell nepoželjan u Grčkoj zbog pokolja u Najafu«, rekao je. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Vodeći tajkuni BiH u zatvoru</p>
<p>»Slobodna Bosna« primjećuje da postoji vremenska koincidencija između nekoliko pokretanja istraga, uhićenja i sudskih presuda u različitim dijelovima BiH, a kojima je zajedničko da su glavni osumnjičeni ljudi koji su za svoje kriminalne aktivnosti imali otvorenu političku podršku</p>
<p>SARAJEVO</p>
<p> - Već pomalo otrcana dosjetka po kojoj »sve države imaju kriminalce, no u Bosni i Hercegovini kriminalci imaju svoju državu« mogla bi prestati biti točna ukoliko se nastavi trend procesuiranja slučajeva krupnih nezakonitosti izvedenih proteklih godina uz podršku političkih moćnika.</p>
<p>Sarajevski tjednik Slobodna Bosna u uvodnom komentaru svog najnovijeg broja primjećuje da postoji vremenska koincidencija između nekoliko pokretanja istraga, uhićenja i sudskih presuda u različitim dijelovima BiH, a kojima je zajednička karakteristika to da su glavni osumnjičeni ljudi koji su za svoje aktivnosti imali manje-više otvorenu političku podršku. </p>
<p>»Nešto milom, nešto silom, nešto sustavno, a još više spontano, pravna država pokazuje sve oštrije zube onima koji su je godinama svirepo zaobilazili, gazili, obezvrjeđivali i bagatelizirali«, tvrdi glavni urednik tog sarajevskog tjednika Senad Avdić. On podsjeća na presudu iz srpnja ove godine, kad je vodećim privatizacijskim tajkunima na području zapadnog dijela BiH Sud u Bihaću izrekao zatvorske kazne u trajanju od ukupno 21 godine. </p>
<p>Podsjetimo, vlasnik kompanije »Citrus« Muharem Kalauzović osuđen je na osam, menadžer iste tvrtke Asim Jonuzi na devet, a bivši direktor bihaćke »Žitoprerade« Sead Toromanović na četiri godine zatvora. Taj je sudski proces pokrenut nakon što su djelatnici »Žitoprerade« stupili u štrajk glađu i gotovo doslovno počeli umirati na ulicama Bihaća.</p>
<p>Podsjeća se i na to da su se ovih dana iza rešetaka našli i najodgovorniji za privatizacijske makinacije u jednom drugom dijelu zemlje. Ivica Čobanac, bivši direktor poduzeća »Hercegbosanke šume«, bivši čelnik Upravnog odbora tog poduzeća Ile Krezo te nekadašnji premijer Livanjske županije Mirko Mihaljević pritvoreni su nalogom suda u Livnu zbog kaznenog djela zloporabe položaja i ovlasti te sklapanja štetnih ugovora. Također, zbog nezakonite privatizacije društvenih poduzeća, osumnjičeni su i pritvoreni raniji direktor Agencije za privatizaciju Livanjske županije Draško Krišto i njegov zamjenik Ivan Stipić. Oni su navodno sudjelovali u zloporabama vezanim uz privatizaciju poduzeća »Hercegbosanske šume« i to od strane »Finvesta« u vlasništvu Marjana Filipovića iz Hrvatske.</p>
<p>Sarajevski list podsjeća i da je pritvoren vodeći tajkun iz Središnje Bosne, Iračanin s putovnicom BiH Abuduladhim Maktouf, zatim najmoćniji državni činovnik s tog područja - bivši zamjenik direktora INTERPOL-a BiH Asim Fazlić. Također, navodno su intenzivirane istražne radnje protiv bivših čelnika federalne vlade Edhema Bičakčića i Dragana Čovića, danas člana Predsjedništva BiH. U pritvoru su i Ante Jelavić, te drugi bivši visoki hrvatski dužnosnici osumnjičeni za sporno poslovanje »Hercegovačke banke« i zloporabe pomoći koja je kao pomoć Hrvatima u BiH stizala iz RH.</p>
<p>Kako piše sarajevski list, »svi ovi slučajevi pokazuju da je riječ o hrpici krupnih političkih i financijskih kapitalaca koji će u mjesecima koji slijede porijeklo svoje enormne imovine morati kako znaju i umiju dokazivati pred pravosudnim institucijama«. No, upozorava se da će brzina i učinkovitost ovih procesa presudno ovisiti od političkog ambijenta u kojem se budu odvijali, jer na društvenoj, političkoj i stranačkoj sceni u BiH postoje samo dva relevantna procesa - jedan koji je za funkcioniranje zakona i pravde i drugi koji to svim silama nastoji spriječiti.</p>
<p>Zaključuje se kako su sve priče o »nacionalnim interesima« deplasirane i prozirne jer su svi »nacionalistički kriminalci opljačkali prije svega vlastiti narod i vlastitu naciju«.</p>
<p>Nitko, naravno, nije kriv dok mu se to u sudskom procesu i ne dokaže, no zbilja je neobično da je donedavno u zatvorima BiH bio iznimno mali broj osoba osuđenih za kaznena djela iz oblasti gospodarskog kriminala i raznih oblika korupcije, premda i ne treba biti poseban stručnjak pa zaključiti da ta vrsta ilegalnih aktivnosti u BiH cvjeta. Uostalom, prilično je točna i jedna druga dosjetka: »da ćete u BiH završiti iza rešetaka ako ukradete vreću jabuka, ali ukradete li milijun eura mnogo je vjerojatnije da će vas smatrati uglednim građaninom.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Rop o odnosima s Hrvatskom i izbornim očekivanjima </p>
<p>LJUBLJANA</p>
<p> - Slovenski premijer Anton Rop izjavio je u subotu da je parafirani sporazum o granici Drnovšek-Račan iz 2001. godine bio dobra osnova za rješenje tog pitanja koje opterećuje odnose s Hrvatskom. »To je bila dobra osnova za sređivanje naših odnosa iako sporazum nije realiziran«, rekao je Rop u razgovoru za Primorske novice iz Kopra. Kako je prenijela slovenska agencija STA, Rop je ustvrdio da će i Hrvatska u svom približavanju Europskoj uniji biti prisiljena potražiti rješenje za granicu sa Slovenijom. </p>
<p>Predsjednik slovenske vlade i čelnik liberalnih demokrata (LDS) ocijenio je da će njegova stranka i nakon ovogodišnjih parlamentarnih izbora koji se održavaju 3. listopada ostati najveća stranka u parlamentu iako vjerojatno neće ostvariti rezultat od prije 4 godine kad je osvojila 36 posto glasova. »Problem opozicije je što ne nudi alternativu. Uvjeren sam da će LDS biti relativni pobjednik izbora«, rekao je Rop dodajući da oporbene stranke desnog centra nemaju novih ideja i ljudi kojima bi mogli ugroziti liberalne demokrate. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Bosanski Srbin u zatvoru jer je lagao o ratnoj prošlosti</p>
<p>BOSTON</p>
<p> - Bosanski Srbin optužen je pred saveznim američkim sudom da je prikrivao podatke o sebi i tako prijevarom dobio dozvolu za ulazak u SAD, objavili su u petak američki sudski izvori. </p>
<p>Marko Boškić (40) u dokumentima koje je priložio imigracijskoj službi SAD nije naveo da je tijekom rata u BiH bio pripadnik 10. diverzantskog odreda, postrojbe koja je sudjelovala u pokolju srebreničkih civila 1995. godine. Boškića je prepoznao jedan od bivših pripadnika te postrojbe. Boškić je uhićen ovog tjedna, a tužiteljstvo ga tereti za dva slučaja prijevare Ureda za imigraciju, za što bi mogao biti osuđen na zatvorsku kaznu do 10 godina i deportiran nakon odsluženja kazne. </p>
<p>Pristao je ostati u zatvoru do suđenja. Sud u Bostonu navodi da, prema raspoloživim podacima, Boškić nije na popisu optuženih pred sudom u Haagu. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Mirovni pregovori u Darfuru sa slabim izgledima na uspjeh</p>
<p>HRW drži da postoje zajednički logori sudanske vojske i koljača džandžavida </p>
<p>DARFUR/WASHINGTON/ ABUJA</p>
<p> - Pobunjenici Darfura, na zapadu Sudana, ne vjeruju da će mirovni pregovori u Abuji, pod pokroviteljstvom Afričke unije, omogućiti rješenje krize, ali isključuju mogućnost napuštanja pregovora, rekao je u petak jedan od njihovih predstavnika.</p>
<p> »Došli smo u Abuju u nadi da možemo postići prihvatljiv i razuman mir. Ali nakon onoga što smo čuli i vidjeli da poduzima sudanska vlada, naša nada u postizanje mirovnog sporazuma sve je manja«, izjavio je šef izaslanstva Pokreta za pravdu i jednakost (JEM) Ahmed Mohamed Tugod. »Vlada nije nimalo ozbiljna ni uključena u rješavanje problema Darfura«, ocijenio je. Tugod drži da su tijekom posljednjih 48 sati arapske provladine džandžavidske milicije napale sela u Darfuru i ubile više desetina civila. Afrička unija, koja je poslala u regiju promatrače zadužene nadgledati prekid vatre, nije mogla potvrditi te optužbe. Pobunjenički čelnik Tugod rekao je da je zadovoljan UN-ovim izviješćem o humanitarnom stanju u Darfuru predstavljenim u četvrtak na konferenciji i ocijenio je da ono odgovara stvarnom stanju. »Pobunjenici će sami izraditi prikaz stanja u pokrajini u subotu u nastavku konferencije u Abuji«, precizirao je.</p>
<p>Prošlog četvrtka, tri dana prije isteka roka UN-a sudanskoj vladi, organizacija za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch ustvrdila je da sudanska vojska dijeli najmanje pet logora s milicijom džandžavid koju se smatra odgovornom za stravično etničko čišćenje u zapadnom Sudanu.</p>
<p>Ta je organizacija ocijenila kako je tih pet logora dio od ukupno 16 logora Janjaweeda koje su njezini istražitelji otkrili u zapadnom i sjevernom Darfuru. UN su Khartoumu odredili rok do ponedjeljka za ispunjenje obećanja o razoružanju milicije, koju je vlada podupirala kao sredstvo u gušenju lokalnog pobunjeničkog pokreta. U krvavim sukobima poginulo je najmanje 30.000 ljudi, a iz domova je protjerano najmanje milijun osoba. Human Rights Watch je pozvao UN da uvede sankcije Sudanu zbog toga što vlada »nije uspjela razoružati i neutralizirati miliciju džandžavida« kao što je obećala. (Dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Prisegnuo novi pakistanski premijer Aziz </p>
<p>ISLAMABAD</p>
<p> - Novi pakistanski premijer Shaukat Aziz, tehnokrat i bliski saveznik predsjednika Perveza Musharrafa, u subotu je položio svečanu prisegu. Aziza, bivšeg direktora Citybanka koji je zemlju u proteklih pet godina s ruba bankrota uspio osoviti na noge, na mjesto predsjednika vlade u petak je glasovanjem izabrala Nacionalna skupština. To je bila tek formalnost s obzirom na veliku većinu koju u parlamentu imaju pristalice vladajućeg vojnog režima. Ministar informiranja u dosadašnjoj vladi šeik Rashid Ahmed rekao je kako će Aziz sastav svoje vlade objaviti u utorak ili srijedu, a prema očekivanjima trebao bi zadržati dosadašnje ministre najvažnijih ministarstava, poput Khursheeda Mehmooda Kasurija na čelu ministarstva vanjskih poslova, dok bi premijer sam trebao obnašati i dužnost ministra financija. Aziz je u petak najavio nastavak strogog obračunavanja s terorizmom i korupcijom te nastavak mirovnog procesa s Indijom. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Sodano: Papa je od terorizma zaštićen svojom borbom za mir </p>
<p>RIM</p>
<p> - Najveće jamstvo za sigurnost pape Ivana Pavla Drugog njegovo je zagovaranje mira i zauzimanje protiv ratova, što bi trebalo odgovoriti svakog zlonamjernika da ga napadne, rekao je državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano u razgovoru za subotnji izdanje lista Corriere della Sera povodom informacija da se priprema atentat na Svetog Oca. </p>
<p>Prema informacijama talijanskih karabinjera iz sastava međunarodnih snaga u BiH, skupina od desetero terorista (sedmero žena i trojice muškarca) stigla je iz Brčkog u Rim s namjerom da izvrše napad na Vatikan. Papa i njegovi suradnici primili su tu informaciju s vjerom u Boga, u sve, pa i teroriste, da će shvatiti da je »Papa uvijek bio i jest apostol mira te je uvijek branio svaku osobu i sve narode«, rekao je Sodano. »Zlo je uvijek postojalo, a terorizam je tragedija današnjice pred kojom treba primijeniti načelo krsćanske tradicije, odnosno zauzimati se za izbjegavanje zla kao da sve ovisi o nama i zatim vjerovati u Boga kao da sve ovisi od njega«, rekao je Sodano odgovarajući na pitanje o terorističkim prijetnjama Vatikanu. </p>
<p> Načelnik policije distrikta Brčko Milenko Milićević u petak je demantirao tvrdnje prema kojima je u Italiju iz Brčkog stiglo deset terorista s ciljem djelovanja u Vatikanu. Miličević je kategorički odbio istinitost te informacije tvrdeći da je to »proizvoljna i neargumentirana novinarska interpretacija«. (AR/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Bush pojačava obavještajnu službu</p>
<p>WASHINGTON</p>
<p> - Američki predsjednik George Bush potpisao je uredbu kojom se uspostavlja protuteroristički centar i pojačava uloga direktora CIA-e, sve u sklopu napora da se reformira obavještajna zajednica.</p>
<p>Dodatne ovlasti koje je dobio direktor CIA-e trebale bi biti privremene dok Bush ne dobije odobrenje Kongresa za imenovanje »obavještajnog cara«, kako su tu dužnost nazvali u SAD, koji bi imao na raspolaganju informacije svih američkih obavještajnih službi, kako vojnih tako i civilnih. </p>
<p>Preporuka za objedinjavanje obavještajnih službi došla je od povjerenstva koje je istraživalo terorističke napade na SAD 11. rujna 2001. godine. Kongres je podijeljen oko uspostave dužnosti državnog direktora obavještajnih službi jer dio zastupnika drži da je to samo stvaranje još jednog birokratskog središta. (Dpa/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="44">
<p>Politički lobiji i klanovi u Hrvatskoj bogate se na našem siromaštvu</p>
<p>Postalo je uobičajeno da sve državno ili društveno što se prodaje ide u bescjenje (poduzeća, građevine, zemljišta, razne koncesije na hrvatska dobra i blaga – koncesija RTL-u za 400 tisuća kuna, dok je TV Nova – privatna, prodana za 24 milijuna eura), s druge strane, državne i društvene nabave idu često po dvostrukim i trostrukim cijenama od tržišnih. </p>
<p> Posebna su pitanja nabave za komunalne potrebe (tramvaji, autobusi, razna specijalna vozila i druga oprema). Tu nema tipizacije opreme, nema kolektivnih ugovaranja uz kooperacije s domaćim proizvođačima sve u cilju postizavanja povoljnih uvjeta na tržištu.</p>
<p> Gradski oci Zagreba bili su najavili nabavu tramvaja u Italiji jer nisu znali (ili nisu htjeli znati) da mi u zemlji proizvodimo i možemo proizvesti tramvaje. Da nije bilo pritiska javnosti, tramvaji bi se uvezli a naša konstrukcija, tehnologija i sposobnosti bi završile na smetištu, gdje su, uostalom, završila mnoga znanja, tehnologije raznih poduzeća, organizacija, institucija i cijelih grana i generacija.</p>
<p>Najcrnije od svega jest situacija da se sve te anomalije događaju uz duboki san gospodarskih komora, sindikata, raznih udruga i cjelokupne sudske vlasti i pravne države.</p>
<p>Naša vlast – pozicija-opozicija pa onda opet opozicija postaje pozicija itd. – dobrim je dijelom svrstana u lobije i klanove kojima je jedini cilj samo osobno bogaćenje, ili kako je davno rekao Cervantes – da je jedan vrag na drugoga toliko nalik da ih je nemoguće razlikovati. Nas birače može, možda, utješiti engleska poslovica: »Od vraga kojeg ne znaš, bolji je samo vrag kojega poznaš!«</p>
<p>IVAN PAJ, dipl. ing. Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Ministrica bi trebala biti dosljedna i srušiti sve što je izgrađeno mimo dozvole</p>
<p>Pročitavši u Vjesniku od 21. kolovoza komentar Sanje Kapetanović »Problem je negdje drugdje«, opet se javljamo s upozorenjem na građevinski »javašluk« na terenu Muzičke naklade u Zagrebu, a čiji je vlasnik Ž. Žnidarić! </p>
<p>Činjenica je da u idejnom projektu kao projektant stoji ime gosp. Duška Dropulića, supruga gospođe ministrice! A gospođa ministrica je opetovano kroz medije pobijala sudjelovanje svog supruga u projektiranju šest tzv. urbanih vila na skupocjenom terenu iznad Zelengaja, iako to zapravo uopce nije važno!</p>
<p> Važno je da su betonske grdosije nepovratno uništile zelenu površinu i do prije šest godina miran kvart privatnih kuća, da su izgrađene čak mimo građevinske dozvole, koja se ne podudara s lokacijskom (a po zakonu su te dvije trebale biti identične) i da su nikli stambenjaci s viškom kvadrata, viškom katova (u ulici Novi Goljak) i garažama kojih uopće niti nema u sumnjivoj građevinskoj dozvoli koju je potpisao V. Berković!</p>
<p>Kao ministrica svih građana Hrvatske, gospođa bi Dropulić trebala, umjesto da brani sudjelovanje svojega supruga u takovom projektu, pozabaviti se devastiranjem i viškom betona u zaštićenoj zelenoj zoni i trebala bi biti dosljedna te i u ovom slučaju srušiti sve što je izgrađeno mimo ionako sumnjive građevinske dozvole!</p>
<p>Jer, kako je napisala Sanja Kapetanić – problem je negdje drugdje...</p>
<p>J. M. MITROVIĆ, dipl. oec. u ime pedeset oštećenih stanara Goljaka i Novoga Goljaka na Pantovčaku u Zagrebu</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>U uvjetima optimalne vidljivosti svjetla automobila treba definitivno gasiti </p>
<p>Izmjenom Zakona o sigurnosti prometa kažnjivo je postalo voziti bez svjetala po danu, koja navodno pomažu sigurnosti prometa. Ako i postoje neka opažanja o svjetlima po danu koja bi išla sigurnosti u prilog, tome treba suprotstaviti opći ekološki interes, čija šteta u sadašnjem promatranju kumulativno daleko nadilazi možebitni doprinos sigurnosti prometa.</p>
<p> Naime, da bi svjetla u automobilu funkcionirala bez prestanka potrebno je osigurati najmanje oko 150 W kontinuirane struje po vozilu, bez raznih izračuna gubitaka u konverziji, puta broj automobila, puta radni sati, puta dani u godini i dobivamo milijunski iznos nepotrebno potrošenih kilovata, koja se mora platiti milijunskom potrošnjom goriva. </p>
<p>Svaka povećana potrošnja goriva nužno povećava potrošnju kisika i emisiju polutanata, koji doprinose stakleničkom efektu, globalnom zatopljavanju i sveopćoj zagađenosti, posljedice kojih već danas plaćamo štetama, koje se mjere u bilijunima zbog posljedične promjene. klime.</p>
<p>Dodatno pak izgaranje goriva potrebno za rad svjetala danju, osobito u gradskoj vožnji, dodatno podiže temperaturu motora, koji treba dodatno hladiti, za što je opet potrebna struja, za koju je opet potrebno gorivo. Sve to dugoročno opterećuje i druge sisteme u vozilu, koji se tako izlažu prijevremenom habanju pa će ih trebati pojačano održavati ili mijenjati. U te dijelove spadaju i akumulatori, koji će pak povećati promet i zagađenje olovom, teškim metalom visoke toksičnosti za čovjeka.</p>
<p>Kada to globalno opterećenje Zemljine ekosfere i posljedične dugoročne milijunske troškove i štete usporedimo s eventualnom dobiti u sigurnosti prometa mjerljive u dijelovima promila, onda je nerazmjer očit i ide u prilog da svjetla treba u uvjetima optimalne vidljivosti definitivno gasiti. </p>
<p>U ekološkom smislu bilo bi pametnije razmisliti o zakonskom ograničavanju snage motora za osobna vozila, koji bi prosječno mogli biti i upola manji, s tolikom uštedom u potrošnji ali i zagađenju, jer njihovu snagu ionako nije moguće iskoristiti s obzirom na važeće propise o brzini kretanja na cestama. Smanjena snaga vozila bi, uz ekološki učinak u konačnici, obuzdala mlade vozače, koji su veliki krivci za mnoge prometne nesreće, jer bi automobile napokon shvatili kao transportna sredstva, a ne kao sredstva prestiža, dokazivanja ili trkaće bolide.</p>
<p>IVAN RAKO Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Bilo je veličanstveno čuti »Vukovar!« »Vukovar!« Svi su to uzvikivali kao jedan</p>
<p>Sjećam se</p>
<p> – bio je to povijesni trenutak. Dogodio se u Splitu dolaskom »Vlaka slobode« 26. kolovoza 1995. Put vlakom iz Zagreba preko Knina u Split potom je ponovno postao realnost. Mnoštvo je s ushićenjem tada dočekalo svojega predsjednika dr. Franju Tuđmana, koji je na svoje pitanje »Što mi je preostalo da vam još obećam«, dobio je jednodušan odgovor okupljenoga mnoštva: »Vukovar!« </p>
<p> Bilo je veličanstveno čuti »Vukovar!« i samo – »Vukovar!« Svi su to uzvikivali kao jedan. I dogodio se Vukovar! Sve što je Franjo Tuđman obećao, ispunio je.</p>
<p>Prolaze dani i godine i bojim se da pomalo zaboravljamo kroz što smo sve prošli u vrijeme velikosrpske agresije. Zaboravljamo na teoriju Vuka Stefanovića Karadžića: »Srbi svi i svuda«, kojom Vuk udara »naučne« osnove velikosrpskoj ideji, a koju 1844. Garašanin u svojem »Načrtaniju« razrađuje kao ideju o Velikoj Srbiji, točnije kao plan o proširenju Srbije na jugoistok i na zapad radi izlaska na hrvatsko more. San odsanjan nije se ostvario jer Hrvatska – »još je tu na tvrdoj siki«. (Nazor).</p>
<p>Domovinski rat uspio je raspršiti velikosrpske iluzije. Mnogi sinovi i kćeri hrvatskoga naroda spremno su dali svoje živote na Oltar domovine za slobodu koju mi uživamo, ali, bojim se, to ne znamo dovoljno cijeniti. Split je tada kao jedan Predsjedniku odgovorio: »Vukovar!« – nikakvo obilje nije tražio, pa ni kruha, a bilo je teško. Tražio je samo jedno: slobodan Vukovar i cjelovitu Hrvatsku.</p>
<p>Pišem ovo kao mali podsjetnik na plebiscitarnu želju hrvatskoga naroda za slobodnom i neovisnom državom, koju bismo trebali cijeniti i – čuvati.</p>
<p>ELIZABETA ŠAJATOVIĆ Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="48">
<p>Hicima iz pištolja ubio nevjenčanu suprugu, majku troje djece</p>
<p>VELIKA GORICA</p>
<p> – U obiteljskoj kući u velikogoričkoj Ulici Nikole Tesle u subotu oko 11 sati Džiho Ahmetagić (36) hicima iz pištolja ubio je nevjenčanu suprugu Marinu H. (32), majku njihovo troje djece.</p>
<p>Kako smo doznali na mjestu događaja, Džiho Ahmetagić se u subotu ujutro posvađao s nevjenčanom suprugom te je tijekom svađe u jednom trenutku posegnuo za pištoljem koji je posjedovao ilegalno i ispalio tri hica koji su 32-godišnjakinju usmrtili na mjestu.</p>
<p>Pucnjavu su začuli susjedi te su odmah pozvali policiju koja je uhitila Džiha Ahmetagića i privela ga u velikogoričku policijsku postaju na kriminalističku obradu. Pored velikogoričkih policajaca i ekipe za očevide PU zagrebačke u velikogoričku Teslinu ulicu došli su i službenici Centra za socijalni rad Velike Gorice, koji su preuzeli brigu nad troje djece ubijene. U razgovoru sa susjedima u Teslinoj ulici doznali smo kako je osumnjičeni s ubijenom nevjenčano živio osam godina i da je kao umirovljeni pripadnik HV-a liječen od PTSP-a povremeno radio kao redar u velikogoričkom diskoklubu »Srce«.</p>
<p>Jedan od brojnih okupljenih susjeda na mjestu događaja, koji je prije nekoliko godina tijekom građevinskih radova i živio kao podstanar u kući gdje se dogodila tragedija, ispričao nam je kako među osumnjičenim i njegovom nevjenčanom suprugom nije bilo svađe te da se ničim nije mogla naslutiti tragedija koja je potresla velikogoričku Teslinu ulicu.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Mještanin poginuo u neobilježenom minskom polju</p>
<p>GENERALSKI STOL</p>
<p> - Tijelo Mije Frketića (1932.) koji je u subotu oko 14,30 sati smrtno stradao u šumi kod mjesta Petrunići, u općini Generalski Stol, tek je u 18,30 sati izvučeno iz neobilježenog minskog polja, doznaje se u Policijskoj upravi karlovačkoj. Razlog tomu je što su pirotehničari morali u minskom polju »očistiti« put do tijela smrtno stradalog Frketića. S poginulim Mijom Frketićem u šumi je bio i njegov sin Vlado Frketić, i to samo petnaestak metara ispred oca, no on je u eksploziji ostao neozlijeđen.</p>
<p>Vlado Frketić je nakon nesreće izjavio da su na istom mjestu u šumi gdje je danas poginuo njegov otac, godinu dana nakon »Oluje« stradala dvojica pirotehničara - i to jedan smrtno, dok je drugi ostao bez obje noge. Vlado Frketić izrazio je i ogorčenje što su službena tijela mještanima rekla da na području Petrunića više nema mina, te da su im pokazali karte sa zapisnicima na kojima nema mina, a kako je činjenica je da je dio njihove šume ipak neobilježeno minsko polje. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Poginula dvojica motorista</p>
<p>KUZMICA</p>
<p> – U teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila poslije ponoći na državnoj cesti u naselju Kuzmica nedaleko od Požege poginula su dvojica mladića na motoru »kawasaki« požeških registarskih oznaka, priopćila je PU požeško-slavonska.</p>
<p> Riječ je o dvadesetpetogodišnjem Mateju V. iz Trenkova i dvadesetsedmogodišnjem Tomislavu K. iz Daruvara. Nesreća se dogodila u blagom zavoju zbog neprilagođene brzine, a vozač motora izgubio je nadzor i sletio s kolnika, pri čemu je motor udario u obližnje stablo. </p>
<p>Obojica mladića poginula su na mjestu nesreće. </p>
<p>Očevid su obavili policija i istražni sudac Županijskog suda u Požegi Branimir Miljević. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Napali taksista i ukrali mu »škodu«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U noći na subotu oko 3.30 sati policija je zabilježila nesvakidašnju krađu taksi vozila.</p>
<p>Kako doznajemo u zagrebačkoj policiji, tijekom vožnje u Ivanićgradskoj ulici taksistu M. L. put je prepriječio nepoznati mladić, dajući mu znak da se zaustavi. Kad je taksist zaustavio svoju »škodu octaviju«, misleći da mladić traži uslugu prijevoza, mladić je skočio na vozilo, razbio prednje vjetrobransko staklo, otvorio vozačeva vrata te ga napao.</p>
<p>U tom su mu trenutku prišla još trojica mladića koji su se pridružili napadu i počeli tući taksista. Taksist je uspio pobjeći, a mladići su sjeli u njegovu »škodu octaviju« i pobjegli, oštetivši taksista za oko 80.000 kuna. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="52">
<p>Nafta poskupljuje ostalo</p>
<p>Pitanje je koliko Ina još ima prostora za ublažavanje poskupljenja kroz poslovanje sa znatnom smanjenom maržom, jer su pred njom nužna vrlo velika ulaganja u modernizaciju i proširenje zastarjelih rafinerija i prodajne mreže,te osiguravanje novih rezervi nafte i plina. Bez toga Ina neće moći zadovoljiti sve strože europske standarde kvalitete goriva i u borbi sa sve jačom konkurencijom sačuvati svoju poziciju na domaćem i stranim tržištima</p>
<p>Vijesti koje posljednjih mjeseci stižu sa svjetskih tržišta nafte pokazuju da se, nažalost, ostvaruju prognoze brojnih stručnjaka koji tvrde da je prošlo vrijeme jeftinog »crnog zlata«.</p>
<p>Nakon što je cijena barela nafte prije nekoliko dana na tržištu u New Yorku gotovo dostigla rekordnih 50 dolara došlo je do blagog smirivanja pa su se cijene na dva glavna svjetska tržišta u Londonu i New Yorku smanjile za nekoliko dolara po barelu. Međutim, nakon novih terorističkih napada na iračke naftovode cijene su krajem tjedna ponovno počele rasti, pa su oko osam dolara više nego krajem lipnja.</p>
<p>Više je razloga za takvo »divljanje« cijena. Prije svega konstantno velika potražnja za »crnim zlatom« koju proizvođači sve teže zadovoljavaju unatoč činjenice da stalno povećavaju proizvodnju. Npr. samo je Kina u srpnju uvezla čak 40 posto nafte više nego u istom mjesecu lani. Zato je i OPEC najavio povećanje proizvodnje u rujnu na 30,5 milijuna barela dnevno što je gotovo milijun barela više u odnosnu na sadašnju razinu. </p>
<p>Ali koliko god veliki svjetski proizvođači povećali svoje isporuke to još uvijek ne smiruje situaciju, jer na visoku razinu cijena, osim stalne velike potražnje, znatno utječu i velike premije za strah (stručnjaci tvrde da povećavaju realne cijene barela i desetak dolara). Naime, svjetski trgovci i veliki uvoznici stalno strahuju neće li doći do još većih problema u osiguravanju potrebnih količina nafte. Osim stalne nesigurnosti što će biti s isporukama iračke nafte na to utječe i sve napetija situacija oko sudbine Yukosa, najvećeg ruskog izvoznika nafte, te drugi problemi koji kod kupaca stalno potenciraju strah, hoće li nafte na tržištu biti dovoljno i po kojoj cijeni i motivira ih da napune svoje rezerve.</p>
<p>Koliko god visoka cijena nafte sve više trese svjetske ekonomije čini se da još uvijek nije došla do razine koja bi potaknula razvijene zemlje da interveniraju na tržištu naftom iz svojih rezervi, kao što je to prije nekoliko godina napravio tadašnji američki predsjednik Bil Clinton. Tako je američki potpredsjednik Dick Chenney najavio da će SAD posegnuti za svojim rezervama nafte u kojima je sada rekordnih 667 milijuna barela tek ako količine koje mogu nabaviti na tržištu budu najmanje za pet milijuna barela manje od 20 milijuna barela koliko se dnevno potroši u SAD. Umjesto korištenja nafte iz rezervi američki predsjednik George Bush je od ruskog kolege Vladimira Putina zatražio da Rusija poveća proizvodnju i izvoz sirove nafte. I Međunarodna agencija za energetiku smatra da je ponuda još uvijek veća od potražnje pa svojim članicama zasad neće preporučiti da koriste naftu iz rezervi. </p>
<p>Međutim, takve njihove procjene neće smiriti potrošače širom svijeta koji sve skuplje plaćaju naftu i njene derivate. To vrijedi i za potrošače u Hrvatskoj jer je Ina, nakon kraćeg zatišja, ponovno počela redovno povećavati svoje cijene. Tako su od početka godine maloprodajne cijene motornih benzina povećane za oko 14 posto, dok su dizelska goriva poskupila za 20-ak posto. </p>
<p>Nije stoga čudo da su sa svih strana počeli prosvjedi i najave poskupljenja ostalih proizvoda i usluga. Među prvima su, po običaju, »zagalamili« prijevoznici kojima cijene goriva čine znatan dio troškova poslovanja. Ubrzo su se zbog učestalih i prilično velikih poskupljenja plavog dizela javili i ribari i poljoprivrednici, a mogućnost poskupljenja već su najavile brojne tvrtke što bi na kraju moglo ubrzati inflaciju. </p>
<p>Svi ti pritisci usmjereni su prema Ini ali i prema Vladi. Naime, zbog visokih poreza (PDV i trošarina) i izdvajanja za ceste, Ini ostaje samo oko jedna trećina cijene goriva, dok ostatak odlazi u državni proračun. Kako iz Vlade, ograničene teškom situacijom u državnom proračunu, stižu najave da bi mogla intervenirati smanjivanjem poreza na gorivo tek ako cijena barela naraste na najmanje 55 dolara, sve se svodi na to da će do daljnjega jedini amortizer biti Ina koja već dugo ne koristi maksimalno dozvoljene marže od 60 lipa po litri goriva. To je od njih još početkom ljeta zatražio i premijer Sanader. </p>
<p>Naime, Sanader i ministar financija imaju puno manje manevarskog proračunskog prostora od njihovih kolega u nekim susjednim zemljama (npr. Sloveniji i Mađarskoj) koji su već smanjili trošarine na naftne derivate zbog čega su maloprodajne cijene goriva u tim zemljama nešto niže nego u Hrvatskoj. U Sloveniji su, prema tvrdnjama njihovog Ministarstva financija trošarine na gorivo čak na najnižoj dopuštenoj europskoj razini, a slovenska se vlada već u ovoj godini odrekla više od 50 milijuna eura proračunskih sredstava.</p>
<p> Međutim, pitanje je koliko i Ina još ima prostora za ublažavanje poskupljenja kroz poslovanje sa znatnom smanjenom maržom, jer su pred njom nužna vrlo velika ulaganja u modernizaciju i proširenje zastarjelih rafinerija i prodajne mreže,te osiguravanje novih rezervi nafte i plina. Bez toga Ina neće moći zadovoljiti sve strože europske standarde kvalitete goriva i u borbi sa sve jačom konkurencijom sačuvati svoju poziciju na domaćem i stranim tržištima.</p>
<p>U takvoj situaciji nije ni čudo da su se mnogi nastojali snaći i gorivo kupovati tamo gdje je jeftinije, npr. preko granice u Sloveniji ili BiH. Međutim, izračuni su pokazali da se takav benzinski shoping isplati samo stanovnicima mjesta uz samu granicu, koji za vožnju do najbliže strane crpke ne potroše puno goriva i vremena, jer razlika u cijenama naftnih derivata nije baš velika. Osim toga, posebno u BiH je jako upitna kvaliteta goriva koje se prodaje na nekim crpkama.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>OPEC bi zadovoljila cijena od 30 dolara po barelu</p>
<p>Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) želi da cijene nafte brže padaju prema idealnoj razini od oko 30 dolara po barelu, te će na sastanku 13. rujna u Beču raspravljati o daljnjem povećanju službenih proizvodnih kvota, izjavio je predsjednik tog utjecajnog naftnog kartela Purnomo Yusgiantoro.</p>
<p> To znači da je i OPEC povećao svoju ciljanu cijenu koja se godinama kretala između 22 i 28 dolara za barel.</p>
<p>Na tom sastanku, uz predstavnike članica OPEC-a, okupit će se i predstavnici ostalih velikih proizvođača nafte. »Od njih namjeravamo čuti novi razvoj situacije i tada očekujemo da bismo mogli početi rješavati problem«, rekao je Purnomo. </p>
<p>Međutim, na tržištu vlada veliki strah zato što naftni proizvođači, uključujući i OPEC, proizvode blizu svojih maksimalnih kapaciteta, što znači da bilo kakav veći poremećaj u isporukama ubrzo može rezultirati nestašicama.</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Hoće li i Vlada amortizirati poskupljenja goriva</p>
<p>Sudeći prema najavama Vlada će intervenirati u cijene goriva ako one izazovu val poskupljenja ostalih proizvoda i usluga. Prema riječima glasnogovornika Vlade Ratka Mačeka, ministarstva financija i gospodarstva prate kretanje cijena sirove nafte, a prema pokazateljima do kojih su došli analitičari cijene ne bi trebale značajnije rasti. Zato su u Vladi odlučili da za sada nisu potrebne intervencije. </p>
<p>Ako cijene nafte, a potom i goriva u Hrvatskoj nastave rasti, te ako zaprijeti lančano poskupljenje ostalih proizvoda, Vlada će iskoristiti neki od raspoloživih mehanizama kako bi to spriječila ili barem ublažila. </p>
<p>Može naložiti Ini da dodatno smanji svoje marže ali je pitanje hoće li se za to odlučiti jer iz Ine već stižu upozorenja da bi im daljnje smanjivanje marži onemogućilo rentabilno poslovanje i nužna velika ulaganja. </p>
<p>Zato se očekuje da će Vlada, ako dođe do drastičnih povećanja cijena, možda ipak privremeno smanjiti trošarine.</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>I Badel 1862 u utrci s Agrokorom, Podravkom i Coca Colom </p>
<p>Hrvatsko bogatstvo vodom je pred početkom ozbiljne komercijalne uporabe. Naime, iako se po prirodnim resursima vode nalazimo u skupini zemalja koje su relativno bogate vodom, imamo samo dva domaća proizvođača mineralne i izvorske vode koji je i izvoze, iako ne dovoljno, a uvozimo 30-ak različitih vrsta voda iz zemalja koje je imaju znatno manje od nas</p>
<p>Dvije godine nakon polaganja kamena temeljca u Apatovcu kraj Križevaca, »Badel 1862« idući će tjedan otvoriti novu tvornicu mineralne i izvorske vode. U gradnju, infrastrukturu i opremu u prvoj je fazi uloženo oko 20 milijuna eura. Riječ je o najsuvremenijoj tvornici za punjenje mineralne i izvorske vode kapaciteta 165 milijuna litara godišnje.</p>
<p>Na mjestu nove tvornice u Apatovcu nekad je bila tvornica mineralne vode izgrađena sredinom 19. stoljeća. Tadašnja austrijska vlast planirala je na tom području, s obzirom na ljekovita svojstva vode, otvoriti vojno lječilište. »Badel 1862« tvornicu je namjeravao kupiti još prije 30-ak godina, no umjesto »Kalničke« tada je kupljena »Jamnička kiselica«, koja je početkom 90-ih prodana »Agrokoru«.</p>
<p>Dakle, ovo nije prvi iskorak »Badela 1862«, koji želi ostati i najvećim domaćim proizvođačem i izvoznikom vina i jakih alkoholnih pića u proizvodnju vode, već dokaz praćenja svjetskih trendova koji se sve više okreću proizvodnji - čiste vode. Radi se o strateški važnom proizvodu, koji će na globalnom planu uskoro »zamijeniti« pitanje nafte, odnosno postati glavno gospodarsko pitanje.</p>
<p>Hrvatsko bogatstvo vodom je pred početkom ozbiljne komercijalne uporabe. Naime, iako se po prirodnim resursima vode nalazimo u skupini zemalja koje su relativno bogate vodom, imamo samo dva domaća proizvođača mineralne i izvorske vode koji je i izvoze, iako ne dovoljno, a uvozimo 30-ak različitih vrsta voda iz zemalja koje je imaju znatno manje od nas.</p>
<p> Na hrvatskom se tržištu u prvih šest ovogodišnjih mjeseci popilo više od 135,5 milijuna litara mineralne, izvorske i pakirane vode što je za 12 posto manje u odnosu na isto razdoblje prošle godine, objavili su iz Gospodarskog interesnog udruženja proizvođača pića (GIUPP).</p>
<p> Prema podacima, svaki stanovnik Hrvatske je popio u prvih 6 mjeseci 32 litre vode što je za pet litara manje nego lani u istom razdoblju. Primjerice, u Hrvatskoj se godišnje prosječno popije blizu 80 litara piva, 15 litara vina itd. Od toga se popilo 107 milijuna litara mineralne vode (16 posto manje nego lani) i 28,9 milijuna litara izvorske vode (10 posto više nego u u istom razdoblju prošle godine).</p>
<p> U spomenutom je razdoblju potrošnja mineralne vode domaćih proizvođača (»Jamnica« i »Studenac«) manja za 26 posto (96,3 milijuna litara), ali je prvi put, prema podacima državne statistike, zabilježen nešto manji uvoz mineralne vode, koji iznosi 10,3 milijuna litara. Najviše mineralne vode uvezeno je iz Slovenije i Bosne i Hercegovine.</p>
<p> Domaća mineralna voda na tržištu sudjeluje s udjelom od 90 posto, što je nešto manje nego prošle godine, dok je uvozna mineralna voda prisutna na hrvatskom tržištu s udjelom od 10 posto.</p>
<p> U GIUPP-u drže kako je potrebno okrenuti se izvozu za što je potrebno poduzeti mjere poput ukidanja koncesije od 2,5 posto na prihod na izvoz, odnosno promjena uredbe o koncesijama na mineralne i izvorske vode. Zahtjev se, kako pojašnjavaju, odnosi na činjenicu da se koncesija obračunava na crpljenu količinu vode a ne na prihod, ili, kako kažu u GIUPP-u, da se barem privremenom mjerom smanji koncesija na prihod na jedan posto. </p>
<p>Državni proračun, napominju u Udruženju, ne bi gubio ništa jer će se uskoro pojaviti i novi koncesionari pa time i veća količina vode na tržištu, a u konačnici bi domaća voda mogla biti konkurentnija na domaćem ali i inozemnom tržištu. Naime, lani je 80 poduzetnika želilo koncesiju za vodu, odnosno dio tržišnog kolača koji sada dijele »Jana«, »Studena«, »Bistra«, »Aqua viva«, »Sveti Rok«... </p>
<p>»Agrokor« je samo u proizvodnju »Jane« u Svetoj Jani na koncesijski rok od 30 godina uložio 200 milijuna kuna. Naravno, »Jana« je uz dobivene »vodene oskare« uspjela izboriti svoje mjesto i na zapadnoeuropskom tržištu. No, nakon sarajevskog »Kiseljaka«, »Agrokor« je nedavno kupio i treću tvornicu vode u Mađarskoj.</p>
<p> U Hrvatskoj je u prvih šest mjeseci ove godine prema istom lanjskom razdoblju ukupna potrošnja izvorske vode porasla čak 86 posto. Potrošnja izvorske vode po glavi stanovnika iznosi sedam litara, za razliku od istog lanjskog razdoblja kada je iznosila četiri litre.</p>
<p> U GIUPP-u napominju kako je za očekivati daljni rast prodaje, odnosno plasmana domaće izvorske vode, budući se na tržištu pojavljuje sve veći broj domaćih izvorskih i stolnih voda. </p>
<p>Nakon Coca-Cole, s proizvodnjom vode u Lici uskoro će krenuti i »Franck«, dok je Ina našla vodu u Lici, ali je barem zasad neće prodavati.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="56">
<p>Zemunski klan pripremao atentat na Račana?</p>
<p>Policija ne može potvrditi autentičnost teksta pronađenog u prostorijama Hrvoja Petrača, ali ga je USKOK ipak uvrstio u spis optužnice za otmicu Zagorčeva sina</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Iz sadržaja izlista naslovljenoga »Postupanje po zahtjevu Središnjeg ureda Interpola«, čiju je kopiju hrvatska policija pronašla prilikom pretrage poslovnih prostora tvrtki Hrvoja Petrača, nakon što je on osumnjičen za otmicu sina generala Zagorca, proizlazi da je srbijanski MUP imao saznanja da bi pripadnici tzv. Zemunskog klana mogli izvršiti atentat na tadašnjeg hrvatskog premijera Ivicu Račana. </p>
<p>Autentičnost pronađenoga dopisa u MUP-u nam, međutim, nisu mogli potvrditi, no Uskok ga je ipak uvrstio u spis optužnice za otmicu Zagorčeva sina, te se u optužnici navodi da bi »u kontekstu pronađenog dokumenta«, Petrača, zbog njegovog utjecaja, mogli smatrati osobom pod čijim bi okriljem ostali okrivljenici mogli počiniti otmicu. </p>
<p>Srbijanski MUP je, kako naime piše u dopisu, putem jednoga svojega informatora došao do saznanja da bi atentat na Račana, pripadnici Zemunskog klana mogli izvršiti kao protuuslugu za pomoć koju su im pri atentatu na Đinđića navodno pružile neke osobe iz Hrvatske. Konkretno, traži se pojačani nadzor nad petoricom hrvatskih državljana zbog sumnji na povezanost s ubojstvom Đinđića, a riječ je o Hrvoju Gašparincu, jednome od optuženika u »remetinečkom suđenju«, Ivanu Ici Matekoviću, prvooptuženome za otmicu Zagorčeva sina, Josipu Antiću Zefi, poduzetniku iz Dubrave čije se ime također više puta vezivalo uz zagrebačko podzemlje, te Hrvoju Petraču i njegovom sinu Novici, obojici optuženima za otmicu Zagorčeva sina. </p>
<p>Srbijanski MUP je dopisom zatražio izliste telefonskih poziva s telefona kojima se koriste navedena petorica, aktiviranje informatora, provjere informacija o tome, postoje li saznanja o kontaktima između Hrvoja Petrača i Milorada Lukovića Legije, te provjeru informacije, skriva li se u Zagrebu Ljubiša Buha zvani Čume (sada svjedok - pokajnik na suđenju za ubojstvo Đinđića u Beogradu). Naime, iz sadržaja dopisa proizlazi sumnja da se Čume s lažnim hrvatskim dokumentima, za koje se u dopisu tvrdi da mu ih je pribavio Hrvoje Petrač, skriva u Vili Tina na Bukovačkoj cesti. </p>
<p>U dopisu su također bile priložene evidencije za navedenu petoricu, kao i uvid u mjere tajnog praćenja i prikupljanja podataka provedene u SiCG, protiv nekih od navedenih osoba. </p>
<p>No, budući nam u MUP-u nisu mogli potvrditi autentičnost dopisa, postavlja se pitanje kako se on našao u prostorijama tvrtke Hrvoja Petrača. Neke pak, informacije iz dokumenta, nadopunjuju se s drugim provjerenim činjenicama. Tako se spominje da su Gašparinac i Ico Mateković legitimirani u Srbiji neposredno nakon prelaska granice, nekoliko dana prije Đinđićevoga ubojstva. Ta informacija objavljena je u gotovo svim srbijanskim medijima, a oni su također objavili da se Mateković tada susreo s određenim visokim časnicima Legijine »Jedinice specijalnog obezbeđenja« (Crvene beretke). </p>
<p>Također nam je potvrđena i informacija da je Račanovo osiguranje prilikom njegovog odlaska na Đinđićev pogreb u Beograd, »zaprimilo određene informacije da je na njega tada moguć atentat«. </p>
<p>Zanimljiv je i naputak koji se odnosi na moguće »curenje« informacija iz hrvatskih službi prema osobama koje se treba nadzirati, te da se tome treba posvetiti posebna pažnja. </p>
<p>Račan: Takvih je prijetnji bilo dosta</p>
<p> Ivica Račan nam je u telefonskom razgovoru u subotu potvrdio da je imao informaciju o prijetnji upućenoj neposredno prije njegovog odlaska na Đinđićev pogreb, no da joj nije posvećivao neku posebnu pažnju. </p>
<p>»Takvih prijetnji je bilo dosta, a kao što vidite, ja sam živ i zdrav. Čovjek koji obavlja javnu dužnost mora preuzeti određene rizike, ali bitno je ne pokazati da ste uplašeni i ne davati satisfakciju onima koji prijetnje upućuju«, ustvrdio je Račan. </p>
<p>»Kada je ta informacija došla do nas, ja sam odbio, prilikom odlaska u Beograd, neke pojačane mjere osiguranja, a jesu li ljudi iz mojega osiguranja nešto poduzimali, ne znam.« </p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Brodarac ispada iz pregovora o Željezari?</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Sisačko-moslavački župan Đuro Brodarac imao je važnu ulogu u dosadašnjim akcijama u spašavanju sisačke željezare. Zbog upletenosti u neuspješnu prodaju Željezare Sisak ruskom partneru Mečelju te zbog zagovaranja ruskog partnera, koji se na kraju pokazao lošim izborom, vrh HDZ-a navodno je odlučio maknuti sisačko-moslavačkog župana Đuru Brodarca iz pregovaračkog tima. </p>
<p>U petak, prije službenog sastanka između ministra gospodarstva, rada i poduzetništva Branka Vukelića, koji je ujedno i glavni tajnik HDZ-a, s predstavnicima Željezarinih sindikata i gradske i županijske sisačke vlasti, u kabinetu ministra viđeni su sisački gradonačelnik Dinko Pintarić te saborski zastupnik HDZ-a Željko Krapljan. Nije bilo Brodarca koji je do nedavno vodio glavnu igru. Upitno je hoće li sisačko-moslavački župan, koji ima najduži staž župana u Hrvatskoj – čak 11 godina, i na sljedećim lokalnim izborima biti opet izglasan na to mjesto. </p>
<p>S druge strane, sindikati nastoje pronaći najpovoljnije rješenje za 1630 zaposlenih radnika s kojim će se složiti i Ministarstvo gospodarstva. Sindikat metalaca Hrvatske predložit će da se radnici i njihova ugovorna prava prebace u novu tvrtku koja će se otvoriti i prodavati novom partneru koji bi trebao preuzeti Željezaru. No, to zahtijeva i planiranje nepopularne mjere otpuštanja, jer niti jedan od partnera neće preuzeti sve radnike. Dakle, u Sisku će ponovno biti otpuštanja koje nitko od nadležnih ne želi nazvati tim rječnikom, nego se svi zasad zadovoljavaju izjavama kako će neki od radnika u mirovinu.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Sa Sanaderom ne postoji dogovor o izborima</p>
<p>Mesić je istaknuo da će se predsjednički izbori najvjerojatnije održati u prosincu, a lokalni na proljeće, te da uopće ne dvoji u osvajanje još jednog predsjedničkoga mandata. Upoznao se s problemima Okruga, te razgovarao s Okručanima i njihovim gostima </p>
<p>TROGIR</p>
<p> – Predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić opovrgnuo je u subotu medijske napise o prešutnom dogovoru s premijerom Ivom Sanaderom, po kojemu HDZ, navodno, neće istaknuti svog kandidata na predsjedničkim izborima, pod uvjetom da Mesić ne vodi antihadezeovsku kampanju, koja bi mogla ugroziti pobjedu vladajuće stranke na lokalnim izborima. </p>
<p>»To su samo nagađanja. Nikakav dogovor o tome ne postoji«, rekao je Mesić prigodom posjeta Općini Okrug pokraj Trogira. Istaknuvši kako će se predsjednički izbori najvjerojatnije održati u prosincu, a oni za lokalnu upravu i samoupravu na proljeće iduće godine, Mesić je kazao da uopće ne dvoji u osvajanje još jednog predsjedničkog mandata, jer ne vidi da bi ga itko mogao ugroziti, neovisno o tome koji će kandidati izaći na izbore. </p>
<p>Odgovarajući na novinarski upit, Mesić je ustvrdio kako statistike pokazuju da se u Hrvatskoj živi bolje, ali da one ipak nemaju čvrsto uporište u stvarnosti. </p>
<p>»Po statistikama ispada da jedni jedu meso, a drugi zelje, što bi trebalo značiti da svi zajedno jedemo sarmu«, slikovito se izrazio predsjednik Mesić, napomenuvši da se ipak uspjelo u naporima zaustavljanja propadanja hrvatskoga gospodarstva, uništenog nemilosrdnom tajkunizacijom, za koju nitko nikada nije odgovarao. Prijašnji su zakoni pogodovali pljački i razaranju hrvatskog gospodarstva, a izravna posljedica toga su kolone radnika koji su završili na cesti bez posla, ocijenio je Mesić.</p>
<p> Predsjednik je ustvrdio kako nitko ne može osporiti da je Hrvatska postigla izvanredne rezultate na međunarodnoj političkoj pozornici, te da je od »odbojne, bahate i mrzovoljne države, postala privlačna i ugledna zemlja«. </p>
<p>Dodao je da Sanaderova Vlada mora i u praksi provoditi predizborni slogan »Pokrenimo Hrvatsku« i uhvatiti se u koštac s gospodarskim problemima, a to se prije svega odnosi na pitanje vanjsko-trgovinskog deficita, odnosno na smanjenje uvoza.</p>
<p> »Ipak moram kazati da stvari polako idu na bolje, iako ne tempom kojim bi trebali ići. Pravi posao na oživljavanju hrvatskog gospodarstva tek nas očekuje«, ustvrdio je Mesić. </p>
<p>Nakon što se u Poglavarstvu Okruga upoznao s problemima koji tište stanovnike tog otočnoga mjesta, predsjednik Mesić se u pratnji generala Mate Obradovića, savjetnika za vanjsku politiku Ivice Maštruka i splitskog gradonačelnika Miroslava Buličića, susreo s Okručanima i njihovim gostima, na čija je pitanja spremno odgovarao. </p>
<p>Tako je jednog Slavonca, koji ljetuje u Okrugu, zanimalo postoje li drukčiji mehanizmi naplate cestarine, budući da je, prema njegovim riječima, vožnja autocestom Split-Zagreb preskupa za prosječnog građanina Hrvatske. Mesić je priznao da je cijena cestarine iznad financijskih mogućnosti većine naših građana, ali da zasad ne postoji drukčiji način naplate, s obzirom na to da se autocesta gradila kreditnim sredstvima, a ne novcem iz državnog proračuna. </p>
<p>Dodao je da će i strani turisti koji pristižu u Hrvatsku, značajno sudjelovati u otplati tog kredita, a hoće li nakon sezone biti moguće uspostaviti liberalniji način naplate cestarine, to će, kako je rekao, ovisiti o matematičkoj procjeni. </p>
<p>Umirovljenike je, pak, zanimalo što će biti s povratom njihovih mirovina, na što je predsjednik uzvratio kako novca u proračunu zasad nema, »što ne znači da se onima koji su obranili Hrvatsku, a branili su je novcem od svojih mirovina, država neće odužiti i nadoknaditi im dug«. Mesić je kazao kako, unatoč tome što novca za povrat uskraćenih mirovina sada nema, postoji drukčiji mehanizam vraćanja duga, da se umirovljenicima ustupe dionice, ali ne propalih, već profitabilnih i uspješnih poduzeća. </p>
<p>Mesić je poručio umirovljenicima da sada imaju svoje predstavnike u Hrvatskom saboru, za koje vjeruje da će se na pravi način uspjeti izboriti za njihova prava. </p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Granica nije identificirana, ali je utvrđena</p>
<p>»Ne može se govoriti da mi nismo utvrdili granice. Badinterova komisija je zasigurno utvrdila granice na kopnu, ali sada treba svaki metar identificirati«, rekao je Mesić</p>
<p>HVAR</p>
<p> - Predsjednik Republike Stjepan Mesić komentirao je na Hvaru nedavnu izjavu slovenskog predsjednika Janeza Drnovšeka da je zadnjih sedam kilometara državne kopnene granice u Istri sporno, te da su konačno određene kopnene granice Hrvatske i Slovenije samo želja hrvatskog predsjednika.</p>
<p>Mesić je Hrvatskom radiju rekao da je on samo konstatirao činjenično stanje. Badinterova komisija, podsjetio je, utvrdila je da su granice bivših jugoslavenskih republika postale granice novostvorenih država na kopnu, a da se države moraju dogovoriti o granici na moru. </p>
<p> »Granica na moru ovisi o tome kako je utvrđena granica na kopnu. Ako mogu reći da je predsjednik Slovenije u nečemu u pravu to je da nije do kraja identificirana granica, ali ona je utvrđena. Dakle, ne može se govoriti da mi nismo utvrdili granice. Badinterova komisija je zasigurno utvrdila granice na kopnu, ali sada treba svaki metar identificirati«, rekao je Mesić. Hrvatski predsjednik komentirao je i sve veće zanimanje stranih državljana za kupnju nekretnina na Jadranu. Rekao je da bi prije ulaska u EU trebali zaštititi svoja prirodna bogatstva, a kao primjer naveo je Dansku gdje vlasništvo nad farmama mogu stjecati samo državljani te zemlje. </p>
<p>Govoreći o upravo završenoj studiji MORH-a o profesionalizaciji Hrvatske vojske koja će i dalje imati ročni sastav, iako je bilo govora o njegovu ukidanju, Predsjednik je rekao da je to samo nastavak procesa profesionalizacije vojske koji se postupno provodi. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>»Nismo izolacionisti i ksenofobi«</p>
<p>»Treba nam Europa, ali ne Europska unija« glavno je geslo stranke. Za predsjednika je izabran Nenad Ivanković, za njegova zamjenika Aladar Metzinger, a za glavnog tajnika Stjepan Mikulić </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »Treba nam Europa, ali ne Europska unija«, glavno je geslo stranke Samostalnost i napredak (SIN) osnovane u subotu. Za predsjednika stranke izabran je Nenad Ivanković, za njegovog zamjenika Aladar Metzinger, a za glavnog tajnika Stjepan Mikulić. Ivanković i Metziger zastupnici su u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, donedavno kao članovi HIP-a, a iz te stranke SIN-u je pristupio i zastupnik Krasnodar Rora, nekadašnji nogometaš. »Borit ćemo se protiv ulaska Hrvatske u EU i NATO, ali ne iz ideoloških razloga, jer nismo izolacionisti i ksenofobi, već želimo europske vrijenosti i norme na našem terenu. Bit ćemo alternativa sadašnjoj politici u kojoj postoji konsenzus za bezglavom jurnjavom u te integracije, a onima koji to žele pomagat ćemo da imaju što manje argumenata«, rekao je Ivanković. Po njegovim riječima, iza programa SIN-a stoji više od polovice hrvatskih birača koji, prema anketama, ne podržava ulazak Hrvatske u EU i NATO. Kao glavne hrvatske resurse, koji po uzoru na Švicarsku i Norvešku mogu donijeti blagostanje i bez ulaska u EU, istaknuo je prostor, more i pitku vodu. »Njima trebamo upravljati mi sami, a ne globalistička integracija od 400 milijuna stanovnika. Želimo postati oaza u koju će Europljani izmučeni globalizacijom doći odmoriti se i udahnuti svježi zrak. Ne plačemo nad hrvatskom sudbinom i ne mislimo da smo mali narod, a ako otklonimo podanički mentalitet, u Hrvatskoj može biti med i mlijeko«, kazao je Ivanković. Ulazak u NATO nazvao je katastrofom, jer »ne pruža nikakav sigurnosni kišobran, puno košta, a Hrvatsku dovodi u opasnost da postane cilj terorističkih napada«. </p>
<p>SIN je definiran kao liberalno-konzervativna stranka koja odbija sve radikalizme. </p>
<p>Subotnju osnivačku skupštinu Ivanković je nazvao tehničkom, jer je cilj inicijativnog odbora bio što prije osnovati stranku kako bi se mogla pripremiti za lokalne izbore, a do njih održat će se i izborni sabor SIN-a.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Tadić: Prošla Vlada odgovorna za sezonu </p>
<p>ZADAR </p>
<p> – Hrvatska još krivo pristupa turizmu jer broji noćenja, a ne zaradu, poput ostalih turističkih zemalja, rekao je dopredsjednik HSP-a i saborski zastupnik Tonči Tadić na subotnjoj konferenciji za novinare. Istaknuo je kako ne vjeruje u očekivani prihod od turizma od 9 milijardi dolara. </p>
<p>»Ako sezona i bude spektakularna, kao što govori ministar turizma Božidar Kalmeta, u što ne vjerujem, ostat će neriješeni brojni problemi«, rekao je Tadić. Vlada u ocjeni sezone zaboravlja na tzv. turističke rupe u lipnju i srpnju, kada su rezultati bili iznimno loši. Smanjenje od pet posto u srpnju čini gubitak od oko 50 posto na godišnjoj razini, a ocjena sezone mora se odnositi na cijelu godinu.</p>
<p> Sadašnja Vlada nije ni odgovorna ni zaslužna za ovogodišnju turističku sezonu, nego bivša vlast koja ju je pripremala, a ova će Vlada biti odgovorna za sljedeću sezonu, napomenuo je Tadić. </p>
<p> Upozorio je i na paradoks što Vlada dugove hotela plaća bankama umjesto hotelima. Naime, mnogi su hoteli skrbili za prognanike, a država im istodobno nije plaćala punu cijenu za njihov smještaj. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Interes Hercegbosanske županije za spoj na autocestu u Šestanovcu</p>
<p>ŠESTANOVAC</p>
<p> – Kako je Skupština Hercegbosanske županije iz Tomislavgrada uvelike zainteresirana za izgradnju čvorišta autoceste u Šestanovcu, njezino izaslanstvo u petak u sastavu predsjednika Mije Tokića, tajnika Zvonka Kutleše i Josipa Petrovića, inače pomoćnika ministra graditeljstva, obnove i prostornog planiranja, posjetilo je šestanovačku općinu.</p>
<p>S članovima tog izaslanstva o modernizaciji cestovnog pravca Dupci – Šestanovac – Aržano – Prisika i pograničnim pristupnim pravcima prema Tomislavgradu odnosno budućoj autocesti u Šestanovcu razgovarali su načelnik Općine Šestanovac Živko Trogrlić i član Poglavarstva Joško Marušić u ime te općine, a u ime Grada Makarske dogradonačelnik Siniša Srzić. Naime, na zajedničkom sastanku je istaknuto da navedeni cestovni smjer Dupci – Šestanovac – Aržano – Prisika na susjednom bosanskohercegovačkom području povezuje Tomislavgrad, Livno, Ramu, Prozor, Kupres. Također je naglašeno kako je izgradnja i rekonstrukcija te ceste u interesu povezivanja područja i naroda s obje granice u Hrvatskoj te u BiH, to više što je tim područjem oduvijek vodio stari put na more i obrnuto. Na sjednici se čulo i to kako je međudržavna komisija za ceste Hrvatske te BiH već raspravljala o tom projektu, te da su osigurani i izvori financiranja o izgradnji i modernizaciji te prometnice.</p>
<p>Na zajedničkom sastanku u Šestanovcu podržan je i projekt kvalitetne izgradnje modernog cestovnog pravca te je zaključeno da se uspostave i kontakti s povjerenstvom za ceste, premijerom BiH, kao i međunarodnom zajednicom, a sve radi realizacije tog važnog projekta, do završetka izgradnje autoceste do Šestanovca planirane u lipnju 2006. godine. I zajednički dogovor u Šestanovcu ukazuje na pojačanu aktivnost u poduzimanju konkretnih akcija radi ubrzanja izgradnje pristupnih prometnica na buduću autocestu odnosno čvorište u Šestanovcu, u zaleđu Makarske rivijere. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Ekološka sanacija Tvornice glinice u Obrovcu</p>
<p>ZADAR</p>
<p> – »Sanacijom ove lokacije najvećeg onečišćenja na našem području i potencijalnog izvora zagađenja značajno će se, pored temeljnih pretpostavki zdravog življenja, pridonijeti i gospodarskoj valorizaciji tog kraja«, rekao je župan zadarski Ivo Grbić nakon što je sa suradnicima razgovarao s Vinkom Mladineom, v.d. direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti o što žurnijoj sanaciji bazena s ostacima lužine i drugih štetnih tvari na lokaciji bivše Tvornice glinice kod Obrovca. </p>
<p>Mladineo je istaknuo da je Obrovac jedna od devet lokacija visoko onečišćenog okoliša u Hrvatskoj a Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva neposredno će se uključiti u aktivnosti sanacije. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sufinancirat će sanaciju te će u suradnji s Ministarstvom koordinirati sve buduće aktivnosti.</p>
<p>»Fond ima dovoljan financijski potencijal, a Ministarstvo će osigurati dio sredstava iz proračuna. Uskoro ćemo objaviti i natječaj za najboljeg ponuđača za sanaciju tvornice«, naglasio je Mladineo. </p>
<p>Lj. I. B.</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Alois Mock u Dubrovniku</p>
<p>DUBROVNIK </p>
<p> – Bivši vicekancelar i ministar vanjskih poslova Austrije dr. Alois Mock boravi u višednevnom posjetu Dubrovniku i dubrovačkom području. Dr. Alois Mock boravi na poziv Austrijsko-hrvatskog društva iz Beča i Hrvatskog-austrijskog društva iz Dubrovnika, a u povodu njegova 70. rođendana. </p>
<p> Tijekom posjeta dubrovačkom području on će se susresti sa županom dubrovačko-neretvanskim Ivanom Šprljem, gradonačelnicom Dubravkom Šuicom te biskupom dubrovačkim msgr. Želimirom Puljićem, a uz grad Dubrovnik posjetit će Trsteno, Ston i Orebić. </p>
<p> Bivši austrijski vicekancelar i ministar vanjskih poslova nazočit će u utorak, 31. kolovoza, predavanju dr. Vinicija Lupisa u Kneževu dvoru o povijesnim i kulturnim vezama Dubrovnika i Austrije, te predavanju dr. Hrvoja Kačića o doprinosu dr. Aloisa Mocka u ostvarenju hrvatske državnosti. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040829].
|
