tamni jantar, oslovljavali su je nasamu s “drugarice” i tražili lijekove zauzvrat za svježu ribu. Ustanovilo se da Vojko već ima spremljene zavežljaje lijekova, i ona je hitala kući noseći srednje velika smuduta, kojemu su se oči upravo isprevratile i koji je bio u tom trenutku najbolji da se baci na žar, ali ni obaren nije bio loš.

Mora je bila onih nekoliko mjeseci njemačke vlasti. U času pada Italije ustanovilo se da oko čitava mjesta stoje Nijemci u streljačkim redovima, s oklopnim kolima i protuoklopnim oružjem. Talijane su dvadeset i četiri sata držali u vojničkim daščarama, a onda oko kruga postavili žicu i pretvorili ih u logoraše. Crne košulje, poznate u mjestu pod pridjevkom “palikuće”, većim su se dijelom pridružili Nijemcima i dobili oko rukava na brzinu tiskane vrpce s crnim raskriljenim orlom. Vojku su također htjeli nadovezati takvu vrpcu, ali on je najednom osvanuo u domobranskoj uniformi i dosljednim držanjem odbio da bude smatran zarobljenim talijanskim dužnosnikom. Nijemci su dovukli na obalu neizmjerne količine bačava s pogonskim uljem, podmornica ili dvije iskrsnule su da se opskrbe gorivom, jedan razarač, krasan kao iz priče, dolutao je kao izgubljena nevjesta i dao sebi natočiti guste smeđe tekućine. Mjesto je bilo prošarano žutim pločama s crnim natpisima, domaći prometni znakovi nisu im ništa značili. U to doba palo je i prvo javno vješanje u mjestu, bio je to nastavnik hrvatskoga kome se preko čela jasno vidjela svježa brazgotina. Užasno se osjećala privremenost svega i nevjerojatna ravnodušnost na licima Nijemaca: zasipani iz zraka lecima kako su Rusi u Berlinu, oni su tvrdoglavo ispisivali ohrabrujuće rečenice na bokove teretnjaka. A onda su se sve one bačve goriva zapalile, tko ih je zapalio, sam bog zna, zapaljena tekućina dugo se razlijevala morem. Još je sve gorjelo kad su ušli oslobodioci: dosta neuredno obučeni, u mješavinu engleskih i domobranskih odora, uspjeli su organizirati svirku u kojoj su se razabirali poznati napjevi mjesne građanske glazbe. Najednom se ustanovilo da većina glazbara doista i jest iz mjesta.

Drugo jutro sablasni engleski zrakoplovi spustili su se nisko i kružili iznad mjesta, ali bez zle primisli: osjetilo se da je ratu kraj, premda se još čula grmljavina topova negdje na zapadu, a u okolici

Previous page

Next page