NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20041227].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 170465 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>27.12.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Za 270 kuna na dan, majke tješe i svoju i tuđu djecu u bolničkom krevetu</p>
<p>Na dječjem odjelu Klinike za ortopediju odjednom može boraviti najviše četvero roditelja, ako ima slobodnih kreveta i ako mogu platiti 270 kuna »pansiona« / Uvjeti na odjelu su katastrofalni, počev od skučenosti do zastarjele opreme - boksovi su odvojeni staklenim pregradama, nema intimnog prostora za odrasle, a ni za mališane i stariju djecu različitog spola</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Dječji plač uobičajena je zvučna kulisa na dječjim odjelima, pa tako i na Kinici za ortopediju KBC-a Zagreb na Šalati. Od njihova neutješna plača, požalila se ovih dana Vjesniku majka jedne djevojčice, ne spavaju ni stariji bolesnici, a čini joj se da bi mališani lakše podnijeli i bol i odvojenost od obitelji kad bi majke i očevi mogli biti uz njih.</p>
<p> Nažalost, kako je čula, to se mora platiti - 270 kuna na dan - što si mnogi ne mogu priuštiti, pa trpe djeca, roditelji, a zacijelo i osoblje čiju stručnost i zalaganje inače može samo pohvaliti. Mame kojima je odobreno da budu s malim pacijentima, kaže naša sugovornica, pokušavaju utješiti i svoju i tuđu djecu, ali u ime humanosti, pita se, ne bi li boravak roditelja u bolnici trebao biti o trošku zdravstvenog fonda? To prije što je oporavak bolji i brži u djece koju tješe roditelji, pomažu u komunikaciji i prihvaćanju nerijetko bolnih i dugotrajnih tretmana.</p>
<p>Službeno, na dječjem odjelu Klinike za ortopediju odjednom mogu boraviti najviše četiri roditelja, koliko dozvoljavaju prostorne mogućnosti. Cijela klinika zapravo je stara i, blago rečeno, treba joj hitna obnova. Stoga roditelji mogu biti u pratnji samo u dva do tri »boksa«, ovisno o broju malih bolesnika. No, u što smo se i sami uvjerili, nema pravih uvjeta za prijam odraslih: boksovi su odvojeni staklenim pregradama, nema intimnog prostora za odrasle, a ni za mališane i stariju djecu različitog spola. </p>
<p>Sve to nameće selekciju roditelja koji žele biti s djecom po kriterijima kao što su dob, stupanj psihofizičkog razvoja i posebne potrebe djeteta, priroda bolesti, prethodna iskustva liječenja u bolnici, itd. U suradnji s liječnicima primjenjuje ih odjelna pedagoginja prof. Marina Stilinović, koja kaže da se zbog važnosti »rooming in« pristupa i humanizacije bolnice nerijetko odstupa od kriterija i prilagođava potrebama od slučaja do slučaja. No, općenito su uvjeti na tom odjelu, kazuje Stilinović, katastrofalni, počev od skučenosti do zastarjele opreme. Tako je, primjerice, kupaonica mjesto kojeg se mali pacijenti boje: oronuli zidovi i stara kada kao da su iz Austro-Ugarske.</p>
<p>Gornja dobna granica »rooming ina« na odjelu je četiri, katkad i pet godina, ali bilo je majki mališana s po osam godina. </p>
<p>No, s cijenom i plaćanjem odjel nema ništa, već je to stvar uprave, koja se rješava u prijamnom uredu. Tamo kažu da su plaćanja (270 kuna na dan) oslobođene samo dojilje, odnosno majke djece do godine dana.</p>
<p>Pročelnik odjela dr. Šimun Šakić kaže da s kriterijima za »trijažiranje« pratitelja nije sasvim na čistu, da se pravila mijenjaju. Jedno vrijeme roditelji su, uz preporuku liječnika i s »crvenom« uputnicom, besplatno mogli biti na odjelu, ako je bilo mjesta. Stvari su se promijenile otkako su u nekim bolnicama otvoreni apartmani, pa je zdravstveni fond (jer se radi o državnim bolnicama) odredio minimalne cijene pansiona. Prihod ide na račun bolnice. Na Šalati nema govora o luksuznim apartmanima, ali ima mišljenja da oni ne koriste pacijentima, već daljoj podjeli na bogate i siromašne...</p>
<p>Pravila ponašanja za posjetitelje su unatoč bolničkoj satnici, prilično liberalna, kaže Stilinović. Tako roditelji predškolske djece po potrebi mogu s djecom biti cijeloga dana (zamole ih da izađu iz sobe kad je to potrebno zbog tetmana pacijenata), a školarci koji su dulje u bolnici imaju redovitu nastavu.</p>
<p>Klinika za ortopediju trebala bi prema planu seliti na rekonstruirano Rebro. Osoblje se i prije, kad je plan usvojen, žestoko opiralo toj nakani, to prije što je za obnovu zgrade na Šalati Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) dala kredit. I dr. Šakić i predstojnik Klinike za ortopediju prof. dr. Krešimir Koržinek s ogorčenjem govore o »misterioznom nestanku« tog novca u vrijeme bivše vlasti, ali unatoč tome vjeruju da ipak neće seliti sa sadašnje lokacije i zgrade. Uz nju ih veže povijest i tradicija ortopedije, a takav razvoj stvari dao je naslutiti i sadašnji ministar zdravstva Andrija Hebrang nakon preuzimanja vlasti.</p>
<p>Budući da radovi na Rebru traju, pa tako i na prostoru za ortopediju, odluke o njenoj sudbini na Šalati neće biti lake. Prof. Koržinek upozorava da u lipnju iduće godine istječe građevinska dozvola koju su dobili za obnovu na osnovu »nestaloga« kredita. Kad bi razumjela »dubioze« odraslih, djeca na ortopediji imala bi dodatni razlog za plakanje...</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Turska postaje most Bruxellesa prema energetski bogatoj Srednjoj Aziji</p>
<p>U slučaju Turske, koristi će se ogledati u daljnjoj integraciji njezina gospodarstva u jedinstveno europsko tržište, što će rezultirati povećanjem trgovinske razmjene s ostalim članicama EU-a, povećanjem proizvodnosti rada i padom cijena, posebno usluga/ Tijekom pregovora s Ankarom vjerojatno će se dogovoriti prijelazna razdoblja u kojima turski građani neće moći tražiti zaposlenje u ostalim članicama Unije</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Odluka Europskog vijeća o pokretanju pristupnih pregovora s Turskom 3. listopada 2005. s pravom se može nazvati povijesnom kada su u pitanju eurointegracijske ambicije te zemlje. Turska odiseja k punopravnom članstvu u Europskoj uniji, koja je počela još 1963., time ulazi u svoju završnu fazu, koja bi mogla trajati još desetak godina.</p>
<p>Iako je turski zahtjev za članstvo u tadašnjoj Europskoj zajednici iz 1987. odbijen, 1996. je na snagu stupila carinska unija između EU-a i Turske. Njome su ukinute carine u trgovini industrijskim i prerađenim poljoprivrednim proizvodima između Unije i Turske, dok je Turska istodobno počela primjenjivati zajedničku carinsku tarifu EU-a na svojim istočnim granicama. Na summitu Europskog vijeća 1999. Turskoj je priznat status kandidata, ali datum početka pregovora tada nije određen. Stoga ne čudi da su u Ankari s nervozom čekali prošlotjedni summit šefova država i vlada europske Dvadesetpetorice u Bruxellesu, na kojem je glavna tema bila upravo određivanje datuma početka pregovora o ulasku Turske u EU. Iako su iz niza članica stizala upozorenja da će blokirati ulazak Turske u EU, Ankara je ostala uporna. Ta se upornost na kraju isplatila.</p>
<p>Prema procjenama Europske komisije iz izvješća »Pitanja koja proizlaze iz perspektive članstva Turske u EU«, objavljenog u listopadu, ulazak Turske u Uniju koristit će i turskom, ali i gospodarstvu Unije u cjelini. U slučaju Turske, koristi će se ogledati u daljnjoj integraciji njezina gospodarstva u jedinstveno europsko tržište, što će rezultirati povećanjem trgovinske razmjene s ostalim članicama EU-a, povećanjem proizvodnosti rada i padom cijena, posebno usluga. Uz to, kako za nove članice Unije nije predviđena mogućnost ostajanja izvan zone eura (iako uvođenje eura dolazi tek nekoliko godina po ulasku u EU), i Ankara će morati ispuniti kriterije iz Maastrichta. Sve će se to pozitivno odraziti na privlačenje stranih ulaganja, čime će se potaknuti zapošljavanje i gospodarski rast u ovoj zemlji, smatraju u Bruxellesu. Dodaju da će tome pridonijeti i izdašna financijska infuzija koju će Turska dobivati iz Unijinih fondova. Nešto manje koristi od ulaska Turske u EU imat će gospodarstva ostalih članica Unije, tvrde eurokrati. Ulazak Turske u EU, što se ne očekuje prije 2015., povećat će teritorij te integracije - u kojoj će tada biti još barem Bugarska i Rumunjska - za 18 posto, a stanovništvo za 15 posto, izračunali su u Bruxellesu. Gledano po veličini teritorija, a vrlo vjerojatno i po broju stanovnika, Turska će biti najveća članica Unije. No, ulaskom Turske u EU bruto domaći proizvod (BDP) te integracije porast će za samo 2,2 posto, a tako proširena integracija bit će u prosjeku za desetak posto siromašnija nego što je sada, kažu eurokrati. Zanimljivo je da je za otprilike isti postotak Unija bila siromašnija i nakon ovogodišnjeg proširenja.</p>
<p>Dodajmo tome i da će ulaskom Turske Unija dobiti vanjsku granicu sa zemljama Bliskog istoka. To neće, kako mnogi pogrešno smatraju, biti prva kopnena granica Unije s arapskim svijetom, s obzirom na to da ta integracija i sada ima granicu s Marokom kod španjolskih gradova Ceute i Melille. U prilog ulasku Turske u EU u studiji se navodi i podatak da je ta zemlja članica Organizacije islamske konferencije (OIC), kao i Organizacije za ekonomsku suradnju (ECO), koju čini 10 nearapskih zemalja Bliskog istoka, Zakavkazja i Srednje Azije. Turska bi tako trebala postati produljena ruka Bruxellesa prema energetski bogatim bivšim sovjetskim republikama u Srednjoj Aziji, kao i model stabilne i demokratske zemlje s muslimanskom većinom.</p>
<p>Tome treba dodati i da primanje Turske u Uniju neće biti prvi slučaj da se granice te integracije šire izvan zemljopisne Europe, s obzirom na to da je u svibnju ove godine u EU ušao Cipar, koji je geografski u Aziji. Vodu teško da drže i opaske europskih turkoskeptika da je primanje Turske u EU »kraj Europe«, jer je ta zemlja i povijesno, i politički, i gospodarski uvijek bila nerazdvojan dio zbivanja na Starom kontinentu. Upitne su i primjedbe da Turskoj nije mjesto u EU jer je većinski muslimanska zemlja, s obzirom na to da je riječ o sekularnoj državi, u kojoj je rez između politike i religije čak i izraženiji nego u nizu drugih europskih zemalja. </p>
<p>Kao najveći problem koji bi mogao nastati ulaskom Turske u EU pojedinci navode opasnost od navale turskih migranata. Naime, u EU već sada živi više od tri milijuna Turaka, najviše u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj i Nizozemskoj. Pojedine studije upozoravaju, pak, da bi padom granice na Marici u Europu moglo emigrirati još između pola i 4,4 milijuna Turaka.</p>
<p>No, u Bruxellesu te prognoze smatraju pretjeranima. Dodaju i da slična iskustva sa širenjem EU-a na Grčku, Portugal i Španjolsku pokazuju da je nakon primanja tih zemalja u Uniju izostala očekivana migracijska plima. Također, napominju da će se tijekom pregovora s Ankarom vjerojatno dogovoriti prijelazna razdoblja u kojima turski građani neće moći tražiti zaposlenje u ostalim članicama Unije, a ističu i da nije realno očekivati trenutno ukidanje viza za nositelje turskih putovnica. </p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Ima li hrvatsko sudstvo stvarno 1,5 milijuna zaostalih predmeta</p>
<p>Državno odvjetništvo tvrdi da se trideset posto građanskih sporova danas rješava alternativnim sredstvima, što znači da se oko 450 tisuća predmeta već danas rješava izvansudskim putem / Nedavno potpisan sporazum zagrebačke gradonačelnice Vlaste Pavić i glavnoga državnog odvjetnika Mladena Bajića najavljuje novo kresanje predmeta</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Hrvatsko pravosuđe, kako se često tvrdi, teško je opterećeno s 1,5 milijun zaostalih predmeta. No, treba reći da se u pravosudne ubraja i oko 400 tisuća prekršajnih predmeta. U pravosudnu statistiku »stigli« su posljednjim zakonskim izmjenama, kojima su i prekršajni sudovi postali dijelom ovdašnjega sudstva.</p>
<p> Prekršajni bi predmeti, zapravo trebali biti dijelom administrativnog (upravnog) postupka. Samo ako »osuđenik«, dakle građanin dužan platiti kaznu za prekršaj, uloži prigovor, predmet dolazi na sud. Budući da se na sto spisa iz prekršajne oblasti javlja jedva desetak ulagača prigovora, to znači da bi umjesto 400.000 sudovima dopalo samo 40.000 spisa (deset posto). Znači, statistika se »popravlja« na razinu od 1,140 milijuna novih spisa.</p>
<p>Kad bi se istim obrascem minimalne zakonske obrade prekršajnog sustava statistički svrstali i zaostali predmeti, razina pravosudnog zaostatka bila bi bliža milijunu zaostalih predmeta.</p>
<p> Državno odvjetništvo, osim toga, tvrdi da se trideset posto građanskih sporova danas rješava alternativnim sredstvima (arbitražom, mirenjem, nagodbom). Znači, od 90 posto ukupno zaprimljenih sudskih predmeta (1,350 milijuna novih spisa) koliko zaprimaju građanski odjeli hrvatskih sudova, 450 tisuća predmeta se već danas rješava izvansudskim putem. Dakle, na sudu se pojavljuju samo oni predmeti u kojima stranke nisu prihvatile rješenja izvansudskih tijela. A to je, prema nekim procjenama u Ministarstvu pravosuđa, oko deset posto tih sporova.</p>
<p>Umjesto 450.000, sudovima dolazi na rješavanje 45.000 predmeta. To znači da umjesto 1,140 milijuna spisa sudovima dolazi na rješavanje 760.000 predmeta. Valja u toj statistici spomenuti i činjenicu da od 40-ak tisuća ostavinskih sporova samo 4000 dolazi na sudove i to onda kad rješenje javnih bilježnika, kojima je rješavanje tih spisa novim zakonskim izmjenama dano u nadležnost, izaziva protest stranaka.</p>
<p>I onda slijedi novost: ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt nedavno je spomenula da njen resor predlaže ovih dana Vladi projekt »sudova za bagatelne sporove«. Riječ je o parnicama koje se vode zbog tužbe za 1000 i manje kuna vrijednosti spora. Takvih predmeta u godišnjoj statistici hrvatskog pravosuđa ima oko 20 posto od ukupnog broja novih predmeta - 30.000 spisa. Uvede li se ideja ministrice Škare-Ožbolt, bagatelni sporovi »ispadaju« iz službene statistike i nove predmete svode na 730.000 predmeta.</p>
<p>Nedavno potpisan sporazum zagrebačke gradonačelnice Vlaste Pavić i glavnoga državnog odvjetnika Mladena Bajića najavljuje novo kresanje predmeta koji bi dosadašnjim automatizmom dolazili sudovima na rješavanje. Naime, onoga trenutka kad sporove metropole pred sudom preuzme tužiteljstvo, 5000 predmeta prelazi u upravno rješavanje. Budući da je sudačka norma suca redovnog suda oko 200 spisa, samo tim potpisom 25 sudaca prvostupanjskih sudova se oslobađa nesudskih predmeta kojima su se dosad bavili. Kad se njima doda još barem pet sudaca drugostupanjskog (županijskog suda, koji odlučuju po žalbi na prvu presudu), oslobađa se 30 sudaca za koje će biti lakše da rješavaju složene predmete iz građanskopravnog sektora. Samo tim potezom postaje lakše odgovoriti i na pitanje ima li Hrvatska u odnosu na broj stanovnika previše sudaca. Tu tezu već godinama zastupa zagrebački profesor Pravnog fakulteta Alan Uzelac. I nitko ga ne sluša, čak štoviše, traže se zakonske i druge mogućnosti da se broj pravosudnih dužnosnika poveća.</p>
<p>Praznoga hoda ima još, tvrde u Ministarstvu pravosuđa. No, nova kresanja sudske nadležnosti, čak i u slučajevima u kojima je to bjelodano nužno, izazvala bi prevelike potrese. Među strankama, prije svega, onda među odvjetnicima, jer bi im otpao dio spisa u kojima je zastupanje stranaka nužno. Na kraju, to bi uzdrmalo i postojeću pravosudnu strukturu.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Poziv na bratstvo i mir </p>
<p>GORDAN PANDŽA </p>
<p>Papa Ivan Pavao II. i kardinal Josip Bozanić u božićnim su propovijedima posebno mjesto dali pozivima na mir. Bozanić je u homiliji istaknuo »potrebu za izgradnjom novog pravednijeg svjetskog poretka s manje sukoba«, upitavši nisu li osjećaji nesigurnosti i neizvjesnosti, koji potresaju društvo i svijet, samo izrazi iščekivanja mira u ljudskim srcima, usprkos tome što »ponekad izgleda kao da suvremeni čovjek nikoga ne očekuje i da mu je najmanje potreban Spasitelj«. </p>
<p>S druge strane, Papa je pozvao na prestanak svih oblika nasilja koje uzima maha te uzrokuje neopisive patnje. »Neka ojača želja da se traže miroljubiva rješenja, koja će poštivati zakonite težnje ljudi i naroda«, pozvao je. Moleći da se ohrabre nastojanja na dijalogu i pomirenju te podrže napori oko mira u Sudanu, Obali Bjelokosti, Iraku i Palestini, Papa je poručio kako je jedini način da se dođe do mira »taj da s užasom zaziremo od zla te uvijek i odvažno tražimo dobro«.</p>
<p>Božić je tako u propovijedima rimskog i zagrebačkog biskupa apostrofiran kao poziv na mir svim ljudima i narodima, kao poziv na poštivanje čovjeka i života, jer su upravo po jednom Tvorcu sva stvorenja braća. Kardinal Bozanić je tu ideju lucidno sažeo u jednu teološku figuru, istaknuvši da Krist i današnjem čovjeku prvi dolazi ususret: »On se i danas razotkriva svijetu, pa i onima koji ga ne iščekuju, on je među nama i prije čovjekova traženja«, podsjećajući na vizionarsku Pascalovu iluminaciju da čovjek ne bi tražio Boga kada već ne bi osjećao njegovu prisutnost. </p>
<p>Upravo to je središnja poruka Božića koja se već dva tisućljeća opetuje, ali je ljudi ili ne razumiju ili je ne mogu provesti u djelo. To da je Bog došao ljudima kao čovjek da bi ih poučio da su svi ljudi braća i da je svaki čovjek »bližnji«, da bi dokinuo podjele, nejednakosti i ratove. Međutim, suvremenost, kao i povijest, potvrđuje da je ta poruka Božića preteška većini ljudi, da je lakše »odraditi« onaj manje zahtjevan, populistički Božić s plastičnim jaslicama, kuglicama, puricom i mlincima, sitnim milodarima, sms-čestitkama. A kad blagdani prođu, skinuti dobrohotno nasmiješene maske (po uzoru na Djeda Božićnjaka) i naoštriti umove i jezike, pera i bajunete za nove borbe koje opstanak u ovakvom svijetu od nas iziskuje...</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Vrijeme »degotovinizacije«</p>
<p>DUBRAVKO GRAKALIĆ</p>
<p>U političkom životu dobili smo dobar primjer promjena: u Zadru je s gradskog bedema skinut megaposter generala Ante Gotovine. Akcija »nepoznatih počinitelja« provedena je tiho i bez žešćih reakcija građana kakve su se još nedavno mogle očekivati. Televizijska anketa dan poslije prikazala je ne odviše bijesne Zadrane, Gotovinine štovatelje, kojima preostaje da odbjeglog generala cijene u sebi, bez javnog slavljenja njegova lika.</p>
<p>Cijeli slučaj prikazan je kao misterij. Nije poznato tko je skinuo fotoplakat visok tri metra, ali zna se da su to učinila dvojica muškaraca s kamionetom u dva sata ujutro. Udruga branitelja koja je plakat postavila neće, čini se, postaviti novi, iako joj grad to ne brani. Policija traži izgrednike, iako nije riječ o kaznenom djelu. Akcija je, kažu zadarski kuloari, dogovorena čak s Gotovininom obitelji, ali odvjetnik obitelji to niječe...</p>
<p>Sve to više nije važno, osim kao izvrdavanje činjenica. One najvažnije su, ipak, jasne. Gotovininu sliku trebalo je skinuti da se pokaže kako ni jedan segment vlasti ne podržava odbjeglog generala i kako je primjedba haaške tužiteljice o tome da dio državne strukture štiti generala pretjeran. Druga njezina primjedba, da ga se slavi kao narodnog heroja, također je upitna ako se njegov lik uklanja s ulica.</p>
<p>Vladajuća hrvatska politika trebala je napraviti takav, znakovit potez, da bi još jednom pokazala kako nema »fige u džepu« što se Gotovine tiče. Do kraja ožujka 2005., kada počinju pregovori o pristupu EU, »degotovinizacija« zemlje bit će dovršena. Svaka odgovorna vlada načinila bi isto i teško da će HDZ tu pokazati neke sentimente.</p>
<p>Drugi važni doseg te jednostavne noćne akcije je na unutarnjem, pače lokalnom planu. Nakon šetnje ustaških kapa po Zadru te pokušaja ucjene koju je HDZ-u uputio njegov bivši dužnosnik Davor Aras, trebalo je povući jak potez. Uklanjanje Gotovininog megapostera upravo je takav čin, koji pokazuje kako ni lokalna niti središnja vlast neće dati da je provocira rigidna politička margina koja ne razlikuje Domovinski rat od NDH.</p>
<p> Vremena se, doista, mijenjaju.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Božićno trljanje ili pranje ruku</p>
<p>Dio priprava za Božić bile su dobrotvorne akcije, bilance kojih su počiniteljima donijele novu dobit. Isti su darovatelji već spremni uručiti nove poklon-pakete kojima će uvećati vojsku siromašnih i odbačenih. Takvim božićnim igrama pridružuju se i one predizborne, u kojima je najjače sredstvo nadmetanja gruda blata. Sve to čini se u sjeni Novorođenoga koji nam je htio ponuditi mir, dobro i ljubav</p>
<p>VESNA KUSIN</p>
<p>Još jedno slavlje Božića je za nama. To slavlje, kao i svako slavlje, ne samo što je iziskivalo dugotrajne i naporne pripreme, nego nakon radosnih pjesama, neumjerenih darivanja, ića i pića (budimo realni), sada traži temeljito - čišćenje. A skupljajući otpatke, sada već trijezni, premda ne baš i trezveni, nakon potrošačke groznice, mnogi će sudionik toga »slavlja« učinjenog u čast Božića, dakle, rođenja maloga Boga, možda bolje moći preispitati svoje postupke. Hoće li se taj ispit savjesti svesti na trljanje ruku zbog uspješne dobiti ili pranje ruku pred »neznatnima« i »poniženima«, onima među koje je Bog poslao Novorođenoga da bi zemljom širio mir, dobro i ljubav?</p>
<p>Sudeći prema nizu predbožićnih »priprava« (akcija), mnogi su se uprli »činiti dobra«, darivati zaboravljene, siromašne, bolesne, odbačene, ugrožene i druge »marginalne« skupine. A u te je dobrotvorne kampanje utrošeno toliko novca da se njima mogao vjerojatno udvostručiti broj tako »darovanih«, ali po cijenu anonimnosti milosnika. Svi su pozivani na davanje priloga, direktno uplatama ili telefonom, s tarifom i PDV-om, ali i provizijom dobročinitelju. </p>
<p>Tako su darivanja postala unosni poslovi, jer tko još danas radi mukte, osim prevarenih radnika (anonimusa što ištu milodare) koji mjesecima čekaju plaće za davno odrađene poslove, a onda ih kao konačna nagrada, umjesto potrošačkog bona, čeka, mahom, masovni otkaz, i to često baš u takvim tvrtkama koje postaju predbožićni dobrotvori.</p>
<p>Njihove će dobrotvorne bilance biti vrlo uspješne, pogotovo kad za njima uslijede novi kontingenti otkaza kojima će vojske siromašnih i odbačenih biti povećane za tisuće novih pripadnika. A ti će, pak, biti novo sredstvo za one dobročinitelje koji su prvo od njih oprali svoje ruke, da bi ih kasnije mogli što bolje trljati - ponovo nad njima, siromašnima kojima su udijelili dio svoje dobiti ostvarene na njihovim leđima. Pa gdje je tu dobro koje nam je Rođenjem navijestio Isus Krist?</p>
<p>Dobro se na zemlji bome treba tražiti lampašem, jer uglavnom smo tu okruženi zlom. To možda najbolje potvrđuju i medijske tiskovine, od kojih su se mnoge svele na »jedinstvenu rubriku« što u egidi nosi naziv »crna kronika«, i to ne samo iz želje da se izvijesti o počinjenom zlu, nad kojim nam se valja zgražati, nego upravo stoga da bi se zlom pothranjivao ljudski duh, često tako podložan lošim utjecajima. </p>
<p>Da je tome tako potvrđuju i velike naklade tiskovina u temelje kojih su ugrađene »zločinačke afere« i skandali svih vrsta. A dobro, kada je i senzacija, tamo ne nalazi svoga mjesta. U takvoj atmosferi za mnoge je »dobro« da afere i skandali traju što duže, bez raspetljavanja, te pravih i dobrih rješenja. Tako krilatica »neka se piše, makar i loše« poprima zastrašujuće dimenzije. Te su igre tu da se uz koricu hljeba ponude siromašnima (ne samo duhom). Razlog je to za još poneko trljanje, ali i pranje ruku.</p>
<p>Jedno od takvih, vrlo unosnih, ostvaruje se tijekom Badnje noći u kojoj su kafići i diskoteke pretvorene u mjesta opijanja i bančenja, a sve u povodu najslavnijeg »Rođenja«. Kršćani i nekršćani ujedinjeni su u tom i takvom slavlju u kojem nitko ne ispituje kada i gdje se rodio Emanuel ili ide li se odavde na polnoćku, ili…? Ne, nije ovdje riječ o pomirenju različitosti, što bi u konačnici bilo dobro, nego o ispraznosti kojoj je svaki povod tek dobro došao. Pa i Božić! </p>
<p>Ove godine u božićno nam vrijeme pade i predizborna kampanja, još malo igara u kojima, unatoč predizbornim obećanjima, vrijedi pravilo »što prljavije to bolje«. Natjecanje se događa u blaćenju drugoga, što vrlo slikovito prikazuje i jedan od TV-spotova. Tko će kome izvaditi crijeva i ostalu ponutricu, pitanje je sad! Pa tko preživi! A siromasi, oni kojima se dijelila milostinja kako bi se više zaradilo, neka glasuju, nek procjenjuje tko misli ozbiljno kad kaže da je za ili protiv: Družbe Adrije, gospodarskog pojasa, prodaje otoka, bespravne izgradnje, sumnjivog POS-a, pretvorbe Sisačke željezare u Mečelj pa natrag u čekaonicu »neznatnih« i »ništavnih«, ispitivanja mutljaža u »Viktoru Lencu« ili Ini, rasprodaje Hrvatske, socijalne sigurnosti…</p>
<p>Ta glavno da nema više rata (nego samo ratnih posljedica, pa i onih utemeljenih na lažnim i autentičnim transkriptima). On se sada zbiva negdje drugdje, tamo daleko u Iraku, primjerice, gdje je odavno proglašen zaključenim; tamo u području plodne Mezopotamije odakle je davno, davno iz Ura Kaldejskog prema Kanaanu krenuo Abraham da bi postao »ocem Izraela«, onog istog koji danas ratuje u Gazi. Tamo u Abrahamovoj domaji sada se bitke vode do istrebljenja. Mjesta, poput Falluje, brišu se s lica zemlje, samo zbog nafte, onog crnog zlata koje bi trebalo poteći i na pipi omišaljskoj. </p>
<p>Za dobro ili zlo? Za neke druge ratove? Za neke tuđe dobiti koje će se potom »dobrotvorno« dijeliti o velikim kršćanskim svetkovinama, kao što je Božić ili Uskrs (za koji priprema već može početi), o onim blagdanima kada bismo trebali ne samo razmišljati o miru, dobru i ljubavi, nego ih i činiti. Ne licemjerno i uz trljanje ruku, nego čista srca, a ne lažno umirujući savjest pranjem ruku!</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Želimo povratak u BiH, a ne izmišljene entitete</p>
<p>Republika Srpska i Federacija nisu države i potreban je hitan Dayton 2 i ukidanje entiteta, kako bi BiH mogla zaživjeti kao normalna država. Držimo da bi kraj 2005. morao biti kraj agonije izbjeglica, a to znači stvaranje normalne suverene države koja će imati </p>
<p>jednu vojsku, jednu policiju, jednu carinu, jednu vladu itd. I Biblija i Kur'an mogu se mijenjati, pa će se tako promijeniti i Daytonski sporazum. Što Srbi u BiH prije to shvate, to bolje i za njih i za nas. Republika Srpska i Federacija moraju što prije biti »pokopane« bez podizanja bilo kakvog spomenika tim »nakaza tvorevinama« </p>
<p>BERISLAV ANDRIJEVIĆ</p>
<p>Na desetu godišnjicu potpisivanja Daytonskog sporazuma stigla nam je poruka iz tzv. Republike Srpske – Hrvati ne vraćajte se! Time Srbi samo potvrđuju ono što su Daytonskim sporazumom htjeli postići – očistiti dio Bosne i Hercegovine od Hrvata i Bošnjaka i dio Hrvatske od Srba, i taj cilj je doista ostvaren.</p>
<p>Tako danas imamo »nakaze države« Srpsku Republiku i Federaciju koje su zajedno s međunarodnom zajednicom, u čemu ni Hrvatska nije nevina, »okupirale« Bosnu i Hercegovinu. Istina je da nas je nekoliko puta primio kao delegaciju srpskoga entiteta sadašnji, a čvrstoga sam uvjerenja – i budući predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić, koji je podržao naše zahtjeve za povratkom, ali se na tome sve završilo, jer strukture na nižim razinama ne obavljaju poslove za koje su plaćene.</p>
<p>Svojedobno je Vojislav Koštunica govorio u New Yorku o Republici Srpskoj kao dijelu obitelji koji je »privremeno odvojen«, čime on želi uvjeriti srpske dužnosnike u Republici Srpskoj da mogu nastaviti snivati snove o »velikoj Srbiji«. U prilog toj Koštuničinoj izjavi ide izjava da je Tuđman bio u pravu da Bosnu treba podijeliti, svi to vide, ali se prave »generalići« da je Dayton izravna kočnica razvoju i bilo kakvim promjenama u BiH, ali se na Dayton i dalje svi pozivaju.</p>
<p>Gospodo iz međunarodne zajednice i Hrvatske – možete li napokon shvatiti da je primjena Daytonskog sporazuma za ovih deset godina pokazala da se aneks 7. ne može primijeniti jer se Hrvati i Bošnjaci iz srpskog entiteta ne žele vratiti pod srpsku vlast, a to ne žele ni Srbi kad je u pitanju povratak u Federaciju. Čvrsto sam uvjeren da taj povratak ne žele ni predstavnici entiteta koji povratak otvoreno opstruiraju.</p>
<p>Pozivam predstavnike Republike Hrvatske da posjetimo selo Ivanjsku i Šimiće gdje bi trebala živjeti većina Hrvata u Banjolučkoj regiji, da se uvjere u prazne kuće i zemlju obraslu korovom u koje se Hrvati ne vraćaju, jer je nekima bolje biti na Zavodu za zapošljavanju u Hrvatskoj i slušati prazna obećanja kako će njihov status i »mirovine« biti riješene na zadovoljavajući način, a što se, nažalost, ne događa ni građanima Republike Hrvatske koji su čitav svoj minuli rad ostavili u Hrvatskoj.</p>
<p>Zanimljivo je istaknuti da su sve srpske stranke na prvo mjesto stavile opstanak na genocidu stvorene Republike Srpske. Tim se povodom i novinar Herald Tribunea zauzima za podjelu BiH, ističući kako je vrijeme da se prizna poraz u BiH, koju treba podijeliti.</p>
<p>Na tvrdnje da je BiH već etnički očišćena visoki predstavnik odgovara da se od 1995. do danas vratilo 800 tisuća izbjeglica svojim kućama. Pritom, dalje tvrdi, što je čista nebuloza, da je etničko čišćenje pobijeđeno u mnogim krajevima, a u BiH se rodio novi oblik ljudskih prava, pravo izbjeglica da se vrate svojoj kući. </p>
<p>Iznijeti podaci su potpuno netočni o povratku, jer je iz Republike Srpske izbjeglo oko 200 tisuća Hrvata, a vratilo se tri posto. Na Vašu veliku žalost, visoki predstavniče za BiH, to je prava istina. </p>
<p>Banjolučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica za posjeta Požegi ovih dana ponovno je upozorio da su međunarodna zajednica i ostali političari, među kojima i hrvatski, zakazali kad je u pitanju povratak Hrvata u BiH. Narodima u BiH nije pružena jednaka mogućnost da se vrate, a kad su u pitanju Hrvati, njihov povratak opstruira međunarodna zajednica, rekao je Komarica.</p>
<p>Dodao bih – više Hrvatska od međunarodne zajednice jer joj nije cilj da se Hrvati vrate. (Zato daje nerealna obećanja o mirovinama, i gradi kuće u koje se nitko ne useljava.)</p>
<p>Kako se nitko od međunarodne zajednice, pa nitko, nažalost, ni iz Hrvatske ne obraća nama Hrvatima iz srpskog entiteta da čuje i naše mišljenje, onda kao dopredsjednik Izvršnog odbora Sabora Hrvata Posavine i Sjeverozapadne Bosne želim i jednima i drugima poručiti da se Hrvati žele vratiti na svoja vjekovna ognjišta, i to je osnovna premisao naše Deklaracije koju smo donijeli, ali ne pod ovakvim državnim uređenjem BiH. Mi smo protjerani iz Bosne i Hercegovine i želimo se tamo vratiti, a ne da se vraćamo u nekakve »nakaze izmišljene države« Srpske Republike i Federacije.</p>
<p>Nama Dayton više nije potreban, mi želimo povratak u BiH, a ne izmišljene entitete. Republika Srpska i Federacija nisu države i potreban je hitan Dayton 2 i ukidanje entiteta, kako bi BiH mogla zaživjeti kao normalna država. Držimo da bi kraj 2005. godine morao biti kraj agonije izbjeglica, a to znači stvaranje normalne suverene države koja će imati jednu vojsku, jednu policiju, jednu carinu, jednu vladu itd. Sva tri naroda moraju biti ravnopravna bez obzira na njihovu brojnost na svakom centimetru BiH.</p>
<p>Međutim, svjesni smo svi teškoća koje će nastati jer Republike Srpska ne mijenja ni dlaku ni ćud – kako to nedavno izjavi predsjedatelj Predsjedništva BiH Sulejman Tihić. Njegova inicijativa i izjava izazvale su ogorčene reakcije srpskih političara u BiH, koji tvrde da Tihić želi nestanak Srpske Republike.</p>
<p>Gospodo Srbi, zar vam deset godina nije bilo dovoljno da shvatite da Republika Srpska ne može ostati na teritoriju BiH i zato odlučno Hrvati srpskog entiteta podržavaju njen nestanak – što prije to bolje i za vas i za nas Hrvate i Bošnjake. Daytonskim sporazumom oteli ste hrvatsku i bošnjačku zemlju i zato vi Daytonski sporazum smatrate »svetim slovom«, a ne pokazujete nimalo spremnosti za poštivanje onih dijelova toga sporazuma koji govore o ravnopravnosti i konstutivnosti svih naroda na cijelom području Bosne i Hercegovine.</p>
<p>I Biblija i Kur'an mogu se mijenjati, pa će se tako promijeniti i Daytonski sporazum. Što Srbi u BiH prije to shvate, to bolje i za njih i za nas. Republika Srpska i Federacija moraju što prije biti »pokopane« bez podizanja bilo kakvog spomenika tim »nakaza tvorevinama«.</p>
<p>Autor je sveučilišni profesor, dopredsjednik je Izvršnog odbora Sabora Hrvata Posavine i Sjeverozapadne Bosne.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Kome je to sve trebalo, kome je profesor zapaprio</p>
<p>Što su to nego poruge ako g. Duško Miličić redom navodi po jedan fizički nedostatak (ili manu) četvorice ekonomista koji su sudjelovali na savjetovanju u Opatiji? Profesor apelira: »Zato zaboravimo šalu (ili porugu?) o Indijancima i brkovima... Dakako, da ćemo zaboraviti! Ali kome je to sve trebalo? Ekonomskoj znanosti, ekonomistima ili samom sebi i svom ugledu u očima čitatelja</p>
<p>PAVAO RAVLIĆ</p>
<p>Nastojeći ublažiti i objasniti zašto je u Vjesniku od 29. studenoga (petljajući se, prema vlastitim riječima i priznanju, u područje u koje se ne razumije) pisao podrugljivo o ekonomistima, gospodin Duško Miličić je svoje pismo u Vjesniku od 18. prosinca naslovio »Da ja nisam ničim malo zapaprio članak ne bih ni dobio odgovor«.</p>
<p> A taj se odgovor tiče moga članka u Vjesniku od 15. prosinca, u Stajalištima, urednički naslovljen »Čemu poruge i takvo opisivanje ekonomista« (iako je u mom osvrtu naveden izvorni Miličićev naslov »Tutankamonov sindrom ekonomske znanosti«).</p>
<p>Već u prvom stavku on dva puta poistovjećuje ono što je stvarno različito. Najprije piše da je takav naslov njegova članka u Vjesniku od 29. studenoga intrigantan kao i »poruge ekoekonomistima (što sam ih ja citirao u svom osvrtu). Ako takav naslov doista i jest intrigantan, po čemu su njegove poruge ekonomistima »kvaziporuge«, kako ih on sada naziva. Pa što su to nego poruge ako g. Miličić (u nedostatku boljih argumenata) redom navodi po jedan fizički nedostatak (ili manu) četvorice ekonomista koji su sudjelovali na njihovu savjetovanju u Opatiji jesenas?</p>
<p>Drugo je poistovjećivanje sadržano u ovoj njegovoj rečenici: »Tipična besjeda nas 'penzića' koji i jariće krste.« Ako je iz već navedenog jasno da g. Miličić krsti i jariće (ovaj put ekonomiste), po čemu i ja činim isto ako njegov način opisivanja ekonomista nazivam porugama?</p>
<p>U drugom pak stavku on se u istoj rečenici istodobno predstavlja i kao laik i kao vrstan ekonomski stručnjak: »Ne ulazeći kao laik u to koliko (ekonomska znanost) jest ili koliko nije egzaktna, ja znam da postoje pravila kojima se rješavaju ekonomske krize i da su mnoge od njih uspješno riješene.« To, očito, valja povezati s njegovim plediranjem (u četvrtom stavku) da ekonomski stručnjaci prirede savjetovanje svih savjetovanja.</p>
<p>Ako to učine organizatori savjetovanja ekonomista u Opatiji, mogli bi iz toga izvući dragocjenu pouku kome povjeriti središnji referat.</p>
<p>Po početku trećeg stavka profesora Miličića (»Rat u Afganistanu i sadašnja gospodarska situacija u Hrvatskoj nisu u izravnoj vezi...«) moglo bi se razumjeti da on mene odvraća od takve pomisli, a riječ je samo o primjeru na kojem sam mu nastojao pokazati zašto su se očekivanja vodećih relevantnih svjetskih ekonomskih instituta da će cijene zlata u 1980. godini ostati stabilne, ipak pokazale pogrešnima i promašenima (jer u svoje ekonomske modele nisu mogli uključiti varijablu sovjetske okupacije Afganistana u prosincu 1979.).</p>
<p> U tom je stavku još i ova rečenica g. profesora: »Moj credo je bio da iznesem svoj dojam...«, pa tako doznajemo i za još jedno značenje te riječi: credo = iznošenje svoga dojma (što sam tek sada »doznao«). </p>
<p>I na samom kraju, u petom stavku, profesor Miličić apelira: »Zato zaboravimo šalu (ili porugu?) o Indijancima i brkovima (zaboravljajući pritom na »ekonomista koji će se boriti sa slovom r i na 'podebljeg predsjednikova stručnjaka u sjeni«). Dakako, da ćemo zaboraviti! Ali kome je to sve trebalo i čime je i kome je to profesor zapaprio? Ekonomskoj znanosti, ekonomistima ili samom sebi i svom ugledu u očima čitatelja?</p>
<p>P.s.: Ako mi profesor Miličić još ima išta reći bilo bi uputno da se nakon ovih naših tekstova (2+2) posluži samo mojom adresom.</p>
<p>Autor je umirovljeni sveučilišni profesor Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Bogata božićna simbolika i komercijalna površnost </p>
<p>Božićno drvce je simbol drva života iz raja, sjajne trakice na njemu podsjećaju nas na lance grijeha od kojih nas oslobađa Isus, šarene kugle označavaju naš planet, a svijeće asociraju na Isusovu riječ da je on svjetlo svijeta</p>
<p>ZVONIMIR BADURINA DUDIĆ</p>
<p>Dok Papa, i s njim mnogi biskupi te ostali crkveni pastiri, upozoravaju na zabrinjavajuću i svake godine sve očitiju komercijalizaciju i hollywoodizaciju Božića, gdje prva taj blagdan želi svesti samo na još jedan razlog za mahnitu kupoprodaju i golemu zaradu, a druga ga lišiti bilo kakve kršćanske komponente (teško ćemo naći u novijoj američkoj filmskoj i televizijskoj produkciji jaslice ispod bora), potrebno je uvijek iznova, jer je važan dio opće kulture, upoznavati simboliku tog blagdana. Simbol koji upućuje na njegovu kršćansku srž, pa biva marginaliziran, kako nekad tako i sad – promijenilo se samo ono u ime čega se čini marginalizacija – nedvojbeno su jaslice. </p>
<p>Jaslice su pobožno uprizorenje motiva povezanih s Kristovim rođenjem, kako ga u svojim izvješćima donose i opisuju četiri evanđelista. Naravno, jezgra i najvažniji njihov dio je prizor betlehemske štalice s djetetom Isusom, Marijom i Josipom, kojima se dodaju figure ili sličice vola i magarca, te mudraca ili kraljeva (Melkior, Gašpar i Baltazar), te pastira, anđela i još nekih likova. </p>
<p>Njihov začetnik je sveti Franjo Asiški koji je u Greecciu 1223. godine u jednoj spilji inscenirao prve jaslice. Kasnije su franjevci, prema uzoru na svog utemeljitelja, zadržavali i širili taj običaj, a od 16. stoljeća on postaje općom pojavom. Jedne od navrjednijih hrvatskih jaslica čuvaju baš franjevci koji žive u samostanu na otočiću Košljunu kraj Punta na Krku. </p>
<p>Prosvjetiteljstvo je jaslice odbacilo kao »neozbiljnu dječju igru«. Ikonografija povezana s jaslicama nadopunjena je i motivima iz apokrifa, odnosno knjiga koje Crkva nije prepoznala kao nadahnute Duhom Svetim, točnije iz Jakovljeva protoevanđelja i iz Pseudomatejeva evanđelja. Iz te su nam duhovne »struje« došli motivi spilje, svjetlosti u njoj, te motiv u nas manje prisutan – dvije primalje – vjerna i nevjerna. Iz Pseudomatejeva evanđelja je i motiv vola i magarca koji se klanjaju djetešcu u jaslama.</p>
<p>Osim tih spisa utjecaj na jaslice imale su i različite teološke rasprave poput onih je li Marija rodila u bolovima – pa se nakon rađanja odmara na slami ili kao djevica, koja je to prije, za i poslije poroda te je rodila bezbolno, pa može sjediti ili klečati i klanjati se novorođenom malom Bogu, odnosno Božiću.</p>
<p>Simbolika vola je sljedeća: on je u židovskoj simbolici žrtvena životinja, pa njegova nazočnost naviješta i asocira na žrtvu Spasitelja svijeta koju će tek rođeno dijete podnijeti za nas. Kršćanska tradicija prepoznala je vola i magarca u jaslama i na temelju Izaijina proroštva: »Vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve (Iz 1,3). Vol i magarac u jaslama su svjedoci protiv nehajnih ljudi koji su odbacili Boga prema riječima evanđelja: »svojima dođe i njegovi ga ne primiše« (Iv1,11).</p>
<p>Poklonstvo triju kraljeva ili mudraca jedan je od najstarijih motiva kršćanske umjetnosti. Javlja se već u drugom stoljeću u katakombama i predstavlja klanjanje Kristu kao Kralju Kraljeva, odnosno njegovoj božanskoj naravi. U Novom zavjetu izvješće o poklonstvu donosi Matejevo evanđelje u drugom retku drugog poglavlja. Na dar su magi donijeli Isusu smirnu, tamjan i zlato.</p>
<p>Smirna je smola koja se koristila kao mirodija pri pokapanju i simbolički najavljuje djetetovu mučeničku smrt. Tamjan se u starozavjetnom bogoslužju upotrebljavao kod žrtvovanja, a tu je osim te dimenzije još i odavanje počasti Isusu.</p>
<p>Zlato, kao dragocjena kovina, simbol je nebeskog počela u kojem živi sam Bog. Zvijezda je pak nad jaslice došla na temelju Mt 2,9b »....i gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima...« (pred mudracima).</p>
<p>Boru je simbolika još pretkršćanska. U svim je religijama zimzeleno stablo mjesto gdje stanuje božanstvo, pa prema tome i znak života. U Bibliji ga susrećemo od raja (drvo života) do križa na kome će Dijete biti raspeto. Postavljati ga za Božić počinje reformacija na početku 16. stoljeća, a u devetnaestom ga prihvaćaju i katolici. Božićno drvce je simbol drva života iz raja, sjajne trakice na njemu podsjećaju nas na lance grijeha od kojih nas oslobađa Isus, šarene kugle označavaju naš planet, a svijeće asociraju na Isusovu riječ da je on svjetlo svijeta.</p>
<p>Sve to je samo manji dio složene i vrlo bogate božićne simbolike. Možda nam pomogne odoljeti površnosti kojom nas se svakodnevno zapljuskuje i ovih svetih dana.</p>
<p>Autor je svećenik, župnik u Lunu na Pagu.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>Da bi stigli u školu, učenici ustaju u zoru </p>
<p>Škola radi u četiri smjene pa je sat skraćen na 40 minuta, a roditelji su izračunali da učenici na taj način kroz osam godina izgube jedno polugodište / Lokacija za novu školu promijenjena je pa se sad traži nova, što znači da se odgađa početak gradnje</p>
<p>Iako se očekivalo da će Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Grad Zagreb i Dugo Selo sagraditi u tom mjestu novu osnovnu školu, jer staru školu pohađa gotovo 500 učenika više no što je dozvoljeno, to se u sljedeće dvije godine neće dogoditi. Predstavnici Ministarstva znanosti, Grada Zagreba i Dugog Sela odlučili su početkom studenoga da će se do sljedećega rujna napraviti projektna dokumentacija i otkupiti zemljište pa bi gradnja škole mogla početi nakon te procedure.</p>
<p>Osnovna škola Dugo Selo po broju učenika je treća u Hrvatskoj. Pohađa je 1428 djece, a po Zakonu o osnovnom školstvu smjelo bi ih biti 960. </p>
<p>Nastava se službeno održava u tri smjene, a zapravo se radi u četiri. Zbog toga je sat skraćen na 40 minuta, a roditelji su izračunali da učenici na taj način kroz osam godina izgube jedno polugodište. »Prva smjena počinje u 7.30 sati, a zadnja završava u 19.20 sati. Čekamo potpis ministra obrane Berislava Rončevića, koji nam je ustupio četiri učionice u Domu Hrvatske vojske. Od polugodišta ćemo tamo preseliti druge razrede tako da će škola raditi ponovno u dvije smjene«, rekao nam je ravnatelj Stipe Čeko. </p>
<p>Dodaje da je najveći problem prijevoz djece putnika, pa tako djeca iz Kopčevca, kojima nastava završi u 11.30 sati, nemaju u to vrijeme autobus. Zagrebačka županija organizirala je autobusni prijevoz djeca iz udaljenijih dijelova Dugog Sela, gdje nema javnog prijevoza.</p>
<p>Roditelji nisu zadovoljni postojećim radom u smjenama. Mario Lesičar, otac Gabrijele i Marijana, nezadovoljan je stanjem u školi i načinom na koji njegova djeca putuju do škole. Ističe da nije istina da škola radi u tri smjene, već da postoje čak i četiri, ali očito se situacija želi prikazati boljom nego što zaista jest. </p>
<p>Taj otac kaže da mu djeca do škole hodaju svaki dan kilometar i pol i da se vraćaju doma oko 20 sati. »Čak i nije problem u tome da hodaju toliko, jer je do škole prošle godine napravljen i kolnik, ali djeca se boje da ih netko stariji ne zaskoči kad se na večer vraćaju. Ujutro djeca ustaju jako rano da bi ne bi zakasnila, što njihovom uzrastu ne priliči«, žali se Lesičar. Dodaje da su se djeca opustila, jer zbog međusmjena u jednom satu zvono zvoni dva puta. Nastaje galama na hodnicima i takva atmosfera odvlači im pažnju od nastave. </p>
<p> »Urbanistički su planovi za osnovnu školu bili dvije godine javno izvješeni, a sada se lokacija koja je bila predviđena za gradnju, mijenja iz ne znam kojih interesa i traži se druga. Dugo Selo je prije rata bilo najnapredniji grad u okolici Zagreba, danas su nas svi prešišali, čak i Velika Gorica«, kaže Leskovac.</p>
<p>Roditelji su potpisivali peticiju za gradnju škole, a osim radom u toliko smjena i putovanjem djece, nezadovoljni su tjelesnim odgojem kojega za manje uzraste uopće nema, a dvorana ne zadovoljava standarde jer je velika 400 umjesto standardno propisanih 520 četvornih metara. »Zbog male površine u nju ne mogu stati dva razreda, hodnici su nam mali pa ne možemo, kao neke druge osnovne škole, održavati tjelesni u hodniku«, ističe ravnatelj.</p>
<p>Nikola Žuvela</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Ipak strah od velikih kazni za ilegalnu prodaju </p>
<p>Prodaja pirotehničke galanterije drugog razreda dozvoljena je samo od 27. prosinca do 1. siječnja, i to samo u prodavaonicama oružja i streljiva starijima od 18 godina / Kazne za prekršitelje kreću se od 150 do 1500 eura, a ilegalni prodavači mogu završiti i u zatvoru</p>
<p>Proslava Božića i Nove godine u miru i tišini, bez vatrometa i pucnjave, nekim je ljudima nezamisliva.</p>
<p>»Smatram da je u redu baciti koju petardu ili možda raketicu za mali vatromet. I ja za Novu bacim koju petardu, čisto kao nekakav znak proslave. Ali s klincima je to druga stvar, to svakodnevno pucanje i meni ide na živce« izjavio je Petar M. kojega smo zatekli na Trešnjevačkom placu. </p>
<p>Ima i drugačijih mišljenja. »Ne znam što to ljudima treba. Meni osobno sve to ide na živce i iskreno, jako me 'štrecne' kad se odjednom čuje pucanj. Pogotovo ne mogu shvatiti djecu koja bacaju petarde drugima pod noge«, rekla je gospođa Ivanka koju smo zatekli na Dolcu.</p>
<p>Samo lani pronađeno je i oduzeto 60.000 komada razne pirotehnike a zbog nestručnog rukovanja i drugih razloga ozlijeđeno je 20 osoba, šest od njih teže.</p>
<p>Pri obilasku zagrebačkih štandova naišli smo na mnoge različite prodavače pirotehnike, koji uz nju obično prodaju i razne svjećice i ukrase za bor te čestitke.</p>
<p>»Ne želim se igrati sa zakonom jer ako me ulove, ne znam odakle bih to mogao platiti. Radije prodajem prskalice, žabice, svjećice, čestitke i ukrase za bor«, rekao je jedan od prodavača na Kvatriću.</p>
<p>Cijene su šarolike, od desetak kuna za prskalice, dvadesetak za »žabice« i slične male napravice ali što se tiče cijena opasnije pa i zabranjene pirotehnike – pirotehnike drugog razreda (petarde, rimske svjećice, fontane, baklje i slično), doznali smo samo da 100 komada petardi stoji 25 kuna. Rekli su nam to policajci koje smo sreli na Dolcu. »Ilegalni prodavači okupljali su se jedno vrijeme na Glavnom kolodvoru ali smo ih uhvatili«, rekao je jedan od policajaca na Dolcu.</p>
<p>Inače, prodaja pirotehničke galanterije drugog razreda dozvoljena je samo od 27. prosinca do 1. siječnja, samo u prodavaonicama oružja i streljiva, samo starijima od 18 godina. Mlađima je kupnja dozvoljena jedino uz roditeljski nadzor. Kazne za prekršitelje su ogromne, od 150 do 1500 eura, a ilegalni prodavači mogu završiti čak i u zatvoru, u trajanju do jedne godine.</p>
<p>Ilegalni preprodavači koje smo vidjeli, nisu bili raspoloženi za razgovor. Da li zbog straha od kazni ako budu ulovljeni ili nekog drugog razloga, ne znamo. </p>
<p>Bojan Terglav</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Djeca u Velikoj Gorici pronašla anonimnog beskućnika</p>
<p>Unatoč brojnim darivanjima, neki su Božić dočekali bosi i gladni</p>
<p>Prosinac je mjesec u godini kada mnogi žele pokazati kako imaju veliko srce. Uz obavezno škljocanje fotoaparata političari poklanjaju državni novac, a drugi donatori u tome vide priliku za dobru marketinšku promociju. Ništa loše, reklo bi se, jer brojne medijski predstavljene humanitarne akcije potiču na sveopće darivanje potrebitima. No ipak ne možemo a da ne pomislimo kako bi političarima bilo bolje da daruju državni (i svoj) novac bez slike u novinama, te da stvore uvjete života (jer oni to mogu), u kojima bi ljudi živjeli dostojanstveno i bez potrebe da se registrirano siromaštvo pokazuje po medijima.</p>
<p>Slučaj iz Velike Gorice pokazuje, naime, da je siromaštvo i mnogo veće, da ima i onih koji su izvan sustava darivanja (nisu registrirani u Centru za socijalnu skrb), te da se neka djeca koja nemaju uvijek novaca da odu u kafiće (drugih mjesta za okupljanje nema), ponekad zimi druže i po gradskim ruševinama. Takva jedna skupina gimnazijalaca pronašla je u jednoj ruševini starog i nemoćnog čovjeka, navodno profesora biologije i kemije, koji je stradao za vrijeme Domovinskog rata. Hoda na štakama, kažu djeca, od rodbine nikoga nema, a očito je i u teškoj depresiji jer smatra da u svom životu ništa ne može promijeniti.</p>
<p> Djeca, koja su molila da ostanu anonimna, ne znaju objasniti zašto se našao u takvoj situaciji (kažu da priča nepovezano), ali su odlučila pomoći mu. Na Badnjak su mu odnijeli hranu, a prvoga radnog dana otići će u Centar za socijalnu skrb i Crveni križ, kako bi se tom čovjeku kako-tako pomoglo. Beskućnik nije želio pristati na razgovor za Vjesnik, jer bi ga, kaže, bilo sram da ga poznati vide u takvoj situaciji. Djeca su ga, uglavnom, na Badnjak zatekla i bosog i gladnog.</p>
<p>U Velikoj Gorici odnosno selima oko nje, ima još donatora o kojima se rijetko nešto čuje a koji sustavno vode skrb o potrebitima i nemoćnima na svom području. To je Caritas župe Jakuševec, koji zajedno s Mičevčanima (poznatima po brojnim ekološkim, socijalnim, obrazovnim i kulturnim aktivnostima), tiho, daleko od očiju javnosti, vodi skrb o svakom čovjeku na svom području. Premda je teško očekivati da se takva skrb provodi i po većim gradovima, ta je župa dobar primjer sredine u kojoj se potrebiti mogu osjetiti prihvaćenima, čak i ako im, primjerice, netko drugi mora kupiti drva za ogrjev. </p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Stanari zbog nebrige Grada bez parkirnih mjesta</p>
<p>Stanari koji žive južno od Kamenitih vrata nemaju parkirna mjesta ni dozvolu, bez koje ne smiju parkirati nigdje na Gornjem i Donjem gradu. </p>
<p>»Ne mogu shvatiti takvu odluku Grada. Stanarima koji žive sjeverno od Kamenitih vrata Grad je dao parkirna mjesta i ključeve za stupiće koji su ugrađeni na parkirnim mjestima. Nismo dobili niti dozvolu za prolaz ulicom, tako da ne smijemo parkirati nigdje na Gornjem gradu«, istaknula je nezadovoljna stanarka Eliza Gerner-Arko. Dodala je da ih je Grad degradirao kao stanare, te ne razumije na kojoj su osnovi stanari koji žive sjeverno od Kamenitih vrata privilegirani. Nezadovoljnoj stanarki koja također živi u Radićevoj ulici Maji Fišter nejasno je kako Grad može javni prostor pretvoriti u privatni i nekome bez ikakvih zakonskih i stručnih odredbi dati parkirno mjesto na korištenje.</p>
<p> Neke kuće južno od Kamenitih vrata imaju garaže, a oni stanari koji ih nemaju ne smiju ih graditi jer bi se tako ugrozila kulturna baština. »Želimo negdje u blizini kupiti mjesto za parkiranje, ali Grad nam nije dao nikakvu mogućnost«, istaknula je Gerner.</p>
<p>U obrazloženjima Gradskog ureda za prostorno uređenje graditeljstvo i promet navodi se da se zahtjevi stanara odbijaju. Stanarima je do daljnjeg zabranjen ulaz automobilima u Radićevu ulicu, a time i parkiranje na Gornjem gradu. Kako i gdje da parkiraju i zašto su privilegirani stanari dobili parkirna mjesta iz Gradskog ureda za graditeljstvo i promet nam nisu znali objasniti. </p>
<p>N. Ž.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Na Božićnom velesajmu i tepisi za 3 tisuće eura </p>
<p>Raznovrsna roba široke potrošnje domaćih i stranih izlagača privukla je posjetitelje na Božićni velesajam što traje do 28. prosinca.</p>
<p>Na prigodno ukrašenim štandovima posebno zanimanje posjetitelja privukli su proizvodi porijeklom iz Egipta, Kine i Indije.</p>
<p>»Posjetiteljima su najzanimljiviji grudnjaci za trbušni ples i kape od perlica«, kaže Sukhija, Indijac koji već petu godinu izlaže na sajmu. Odjevni predmeti izrađeni su ručno, objašnjava. U jednom danu ispletu se do dvije kape i grudnjak za trbušni ples, koje Indijke oblače za posebne svečanosti. Grudnjak za trbušni ples stoji 75 kuna, a kapa 45 kuna.</p>
<p>Tepih od stopostotne svile, koji je i najskuplji, oko tri tisuće eura, može se naći kod Indijca Zakira. Zakir već četvrtu godinu prodaje na sajmu, a novinare je podučio o kvaliteti tepiha. Tepih se gleda sa stražnje strane. Najbitniji su čvrsti bod, boja tepiha i sastav. Sve je ručna izrada, a Indijcu koji ga izrađuje potrebno je za nj do godinu dana, ovisno o veličini tepiha.</p>
<p>Na štandu s kineskom robom prodavačica Marijana pokazala nam je ručne lampe po trideset kuna. »Ja Kinez, ne razumijem«, sve je što je rekao Yumi, Kinez koji je ovdje tri mjeseca, a ne razumije ni engleski. Posjetitelji mogu na sajmu nabaviti proizvode izlagača koji su sudjelovali u ovogodišnjoj akciji Hrvatske gospodarske komore »Kupujmo hrvatsko«, rekla nam je Štefica Grdić. Štefica na sajmu izlaže već treću godinu, zadovoljna je zanimanjem kupaca. Pokazala je božićnjak – kruh koji se daruje novcem. Orubljen je hrvatskim pleterom a u sredini su četiri polja s otiscima teleta, kvočke s jajima, volovskom zapregom i bačvom za vino, što sve simbolizira plodnu godinu.</p>
<p> Ljubica Radovečki, koja izlaže četvrtu godinu, kaže da je ovaj sajam bolje posjećen od prošlogodišnjeg. Osim nojevih kobasica i kozjeg sira u maslinovu ulju, posjetitelje privlači domaći višnjevac.</p>
<p> Njezina voćna rakija prodaje se u bocama s oblicima grožđa i zvijezda a stoji od 40 do 100 kuna. Višnje se namoče u rakiju, dodaju se šećer i začini po ukusu, te se ostavi na suncu barem pedeset dana, pojasnila nam je gospođa Ljubica.</p>
<p>Hrvatski obrtnik, koji je želio ostati anoniman, požalio se na »katastrofalnu ponudu« i »najezdu« Kineza i Indijaca koji da su »zauzeli mjesto našim obrtnicima«. »Kinezi i Indijci nude jeftiniju robu, pa im naši obrtnici ne mogu konkurirati niskim cijenama, jer moraju nekako pokriti troškove«, požalio se. </p>
<p>Ana Tadin</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Kiša na Štefanje ispraznila grad</p>
<p>Kišno vrijeme na Štefanje ispraznilo je zagrebačku špicu. Pod kišobranima na neradno blagdansko jutro na Cvjetnom trgu zatekli smo tek rijetke prolaznike, poput bračnog para Praljak koji se prije mise uputio na kavu u Gradsku kavanu.</p>
<p>Ispred cvjetnog štanda sreli smo budućeg oca koji je birao ruže za suprugu.</p>
<p>»Zatekli ste me na putu u bolnicu. Žena mi za tri dana treba roditi djevojčicu. Nismo još odabrali ime, ali prinovu željno očekujemo«.</p>
<p>Smetlaru Boži Štefanje je bilo radno, nakon božićnog slavlja čistio je zagrebačke ulice. Manje posla imali su kestenjari Nakija i Hakik koji su nas ponudili kestenima s riječima: »Osim što zagriju ruke, kesteni griju i dušu.»</p>
<p>No, dvojici umirovljenika, Radi i Branku, nije trebalo zagrijavanje. Pohvalili su se da su vrsni plesači, a popodne namjeravaju provesti slavljenički kod prijatelja Štefa.</p>
<p>Oktogon je bio bez uličnih svirača. Tamo smo susreli baku Bernardu koja se uputila u posjet sestri i šogoru.</p>
<p>»Božić sam provela s unucima i već sam umorna od pečenja kolača. Navečer ću na misu, budući da je Dan Svete Obitelji.«</p>
<p>Na štandovima u Bogovićevoj još su se uvijek mogli kupiti prigodni darovi: kape, šalovi, rukavice, knjige, nakit, svijeće... Prodavačica Snježana nije bila zadovoljna prodajom nakita koji samostalno izrađuje. U nedjelju je prodala samo jedan par naušnica.</p>
<p>Na Jelačićevu trgu miris kuhanog vina i pečenih kobasica izmamio je više ljudi na zajedničko druženje. Slavljenik Štef počastio je Miju i Ljubana zaslađenim kuhanim vinom, nakon kojeg će se zajedno uputiti na sarmu i ostatke blagdanske purice s mlincima. </p>
<p>»Danas ih peku kao dinosaure, teže su od 10 kila, a upravo takve kupuje moja žena«, rekao je slavljenik.</p>
<p>Nedaleko od njih, Lucija i Patrik odmotavali su svoje božićne poklone i nestrpljivo zapitkivali roditelje kada će krenuti božićni tramvaj.</p>
<p>Željka Sruk Ana Grubanović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Njemački Bild u božićnom broju objavio isključivo dobre vijesti</p>
<p>BERLIN</p>
<p> – Zanemarivši svakodnevnu količinu priča iz crne kronike koje se tiču kriminala, nesreća, korupcije i inih zala, jedan od najtiražnijih njemačkih časopisa Bild u svom je božićnom izdanju u petak objavio samo – dobre vijesti. Jedna od njih glasila je: »Danas nema parkirnih kazni – čuvari parkirališta imaju slobodan dan«.</p>
<p>Nažalost, dobrih je vijesti ipak bilo premalo pa su urednici Bilda neke loše vijesti vješto i spretno preokrenuli u dobre. Tako su, primjerice, skandal s oporbenom demokršćanskom strankom na naslovnoj stranici pretvorili u lijepu vijest – pohvalivši u tekstu otpremninu od čak 52.000 eura koliko je nakon prisilne ostavke dobio tajnik stranke Laurenz Meyer. »Sretan Božić! Laurenz Meyer dobio fantastičnu otpremninu!«, napisao je Bild, koji je svega nekoliko dana ranije praktički i poveo napad na političara Meyera.</p>
<p>Na naslovnici su se kočoperile i vijesti o rastu vrijednosti njemačkih dionica te vrijednosti eura u odnosu na američki dolar, o potrošačima koji su trošili više nego ikad, o zdravstvenom osiguranju koje je znatno pojeftinilo, ali i o broju milijunaša koji je s 1,1 milijuna 1998. porastao na 1,6 milijuna ove godine. »U tome je i sva čudnovatost našeg doba – svijet svakodnevno proizvodi loše vijesti gurajući horor na naslovne stranice, čak i onda kad svi želimo objaviti samo dobre, sretne vijesti«, napisao je Bildov kolumnist Peter Bacher zaključivši na kraju da »dobre vijesti ipak nikad sasvim ne nestanu«.</p>
<p>Bildovi su urednici u tom božičnom uspjeli čak pronaći i dobre vijesti iz inozemstva. Navode, primjerice, priču o izraelskom znanstveniku koji je razvio lasersku terapiju za uklanjanje neugodnog mirisa iz usta, pa tako i jednu zanimljivu priču iz Hrvatske – gdje je zagrebačka policija napokon uhitila pljačkaša koji je sa svojim žrtvama uvijek bio pristojan i ljubazan.</p>
<p>Za dobre su se vijesti na kraju Bildova blagdanskog izdanja »pobrinuli« i sami Nijemci. Nadnaslov nad tekstom u kojemu se navodi da broj novorođene njemačke djece svake godine osjetno raste sredinom rujna – dakle, devet mjeseci nakon Božića», glasio je otprilike ovako: »Svake godine tijekom božićnih blagdana raste broj Nijemaca«. Za Njemačku su to uistinu dobre vijesti. (akb)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Božićno kupanje umirovljenika u Puli</p>
<p>PULA</p>
<p> – Djed Božićnjak ove se godine kupao u moru ne samo u Australiji, već i u Hrvatskoj, u Puli, i to u društvu živahnih »superbaka«. Punih 14 godina neobično se društvo plivača redovito svakoga dana u godini okuplja na pulskoj plaži Valovine.</p>
<p>Ove su godine za Božić donijeli kolače i šampanjac te uz Djeda Božićnjaka proslavili Božić u hladnom Jadranu. Među desetak kupača koje smo i jutro nakon Božića zatekli u moru, bila je i Alma Šešlija, živahna baka od 74 godine. Ona je inicirala cjelogodišnje kupanje u moru, a i ostali u njenom društvu većinom su umirovljenici – Milka, Sandi, Bruno, Marica, Mirela, Marko i drugi. </p>
<p>Zajedničko im je što svakodnevnim kupanjem u moru po 15 do 30 minuta održavaju zdravlje, i ne znaju, kažu, što znače gripa i prehlada. Jedan od najmlađih, Sandi Pranić (52) – iznenadio je svoje prijatelje odjenuvši se u Djeda Božićnjaka te je takav skočio u more. </p>
<p>S. B.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Put oko svijeta i rušenje rekorda otežala joj božićna oluja</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Među onima kojima je za Badnjak i Božić trebalo dosta sreće, bila je i znana jedriličarka Ellen McArhur. </p>
<p>Nju je, u pokušaju da obori brzinski rekord u jedrenju oko svijeta, zahvatila velika oluja. McArthur (26) na 23 metra dugačkom i 5,9 milijuna eura vrijednom trimaranu »B« želi oboriti rekord Francuza Francisa Joyona, koji je svijet oplovio za 72 dana i 23 sata.</p>
<p>Za Božić se našla na vrlo neugodnom položaju – između Indijskog i Južnog oceana – u središtu oluje s vjetrom jačine veće od 120 km/h i desetmetarskim valovima, zbog čega se više puta morala zaustavljati i opet kretati. Prema prognozi, oluja će potrajati još nekoliko dana, a MacArthur je od Badnjaka u podne pa do Božića u podne, unatoč teškim uvjetima, prešla oko 480 milja.</p>
<p>Hrabra Škotlanđanka na moru neprekidno jedri već 26. dan, prešla je Atlantik i veći dio Indijskog oceana, no čeka je još oko 15.000 nautičkih milja Tihog oceana i opet Atlantika. Za rekord mora doći do linije između engleskog rta Lizard i francuskog otoka Quessant – do sedam sati ujutro 9. veljače. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Raspjevani novinari »potukli« političare</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Protekli je tjedan, kako i priliči u predblagdansko vrijeme, obilovao božićnim domjencima političkih stranaka. U srijedu navečer blagovao je HSP, a u četvrtak HDZ i HNS. Ovi potonji svoje su druženje s novinarima upriličili u prostorijama HND-a, a najzanimljiviji dio večeri bile su karaoke. U brojnoj i žestokoj konkurenciji raspoloženih pjevača prvu je nagradu - za najbolji scenski nastup, koreografiju i odjeću - osvojilo duet Andrea Latinović, glavna urednica Vjesnika, i dr. Sanja Radeljak, liječnica iz bolnice Šalata. Uzme li se u obzir da su i drugu i treću (Nova TV) te četvrtu (Jutarnji list) nagradu osvojili novinari, a u blagdanskim karaokama natjecali su se i HNS-ovci, jasno je tko je svestraniji. Pobjednički dvojac za naslov je otpjevao mnoštvo zahtjevnih pjesama - Gibonnijev »Libar« (pri čemu im je zdušno, ali ne i uspješno, kao back vokal pomagao HNS-ovac Radimir Čačić), potom pjesmu svih pobjednika grupe Queen »We Are The Champions«, »Fridu« od Psihomodo Popa, »The Winner Takes It All« skupine ABBA te »Feel« Robbieja Williamsa. Jednoglasnoj odluci ocjenjivačkog suda u sastavu Radimir Čačić, Morana Paliković Gruden i Stipe Tojčić osim kvalitete izvedbe zasigurno je pridonijela i činjenica što su pobjednice do trona došle izvodeći vrlo teške pjesme, dok su ostali pjevali lagane pjesmuljke i »kuruzu«.</p>
<p>No, prije ovog ženskog pjevačkog booma, glavna se Vjesnikova urednica uspješno okušala i u muško-ženskom duetu s novinarom Robertom Valdecom. Njihova izvedba hitova Bijelog dugmeta »Bitanga i princeza« te Zabranjenog pušenja »Zenica blues« također su prošle zapaženo. I Robert Valdec, novinar poznat po tome što je nedavno završio obuku za tjelohranitelja u Izraelu, iako nije osvojio nagradu, pokazao je izniman pjevački i zabavljački talent. Tako je njegov duet s HNS-ovcem Srećkom Ferenčakom, prigodno nazvan »Muški dodir«, izazvao oduševljenje.</p>
<p>Među ostalim, pobjednički je duet osvojio vikend u Opatiji s glasnogovornicima HNS-a, a Andrea Latinović odmah je uložila prigovor. Do trenutka nastanka ovog izvješća nismo doznali je li i uvažen te hoće li pobjednice u Opatiju po vlastitoj želji same ili ipak »u pratnji« HNS-ovih »glasnih grla«. </p>
<p>DŽ. Č.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>I zvijezde imaju božićne uspomene</p>
<p>LOS ANGELES</p>
<p> - Popularna glumica Angelina Jolie svome je sinu za Božić darovala neobičan poklon - odvela ga je u posjet izbjegličkom logoru za palestinsku siročad na Bliskom istoku i to na lokaciju povezanu s Isusovim rođenjem. Dobitnica Oskara koja sama nije imala sretno djetinjstvo odlučila se za takav poklon želeći malom Maddoxu priuštiti nešto nezaboravno i originalno. </p>
<p>Angelinu Jolie njezin je otac Jon Voight ostavio dok su ona i brat Jamie bili mala djeca. Iako je glumica bila odlučna da se to ne ponovi i s njezinim sinom Maddoxom kojega je usvojila iz kambodžanskog sirotišta, ipak je baš tako bilo kad je nju i mališana ostavio muž Billy Bob Thornton. No, Angie se odlično snašla u ulozi samohrane majke i Maddoxa ne samo što uspješno sama podiže, nego mu za Božić daje poklone kakve dobiva rijetko koje dijete. </p>
<p>»Budući da mu želim pokloniti cijeli svijet, upravo sam to učinila«, objašnjava glumica. Kao i većina ljudi, ovih su dana emotivniji i ostali holivudski glumci. Prisjećajući se svojeg odrastanja višestruki oskarovac Tom Hanks rekao je da ga na Božić najviše podsjeti miris kolača s bananama. Naime, kao dijete rastavljenih roditelja Hanks je djetinjstvo proveo seljakajući se od rođaka do rođaka, mijenjajući adrese i škole, a za Božić je redovno putovao kod majke, i to uvijek međugradskim autobusom. Hanks se danas sjeća da je na tim otužnim vožnjama jedina svijetla točka bila ako bi imao sjedalo do kakve stare gospođe, koja je redovno nosila sa sobom kolač s bananama i ponudila ga dječaku. </p>
<p>Za razliku od Hanksa, Teksašanka Renée Zellweger imala je sređenije i sretnije djetinjstvo. Njen otac Emil, inženjer iz Švicarske, i majka Kjellfrid, medicinska sestra iz Norveške, blagdane su provodili u klasičnoj obiteljskoj idili. Zanimljivo je stoga da lijepu glumicu na Božić ne podsjeća miris kolača ili pečene purice, već miris cigara koje je u njihovoj kući pušio njen krsni kum.</p>
<p>Renéein partner iz komedija o Bridget Jones, britanski glumac Hugh Grant, Božića se pak sjeća po neugodnostima koje je redovno doživljavao. Njegova je obitelj naime, prema engleskoj tradiciji običavala sudjelovati u javnom pjevanju božićnih napjeva. No kad bi Hugh i njegov brat stupili pred slušatelje, zbog njihovih bi se falš izvedbi ljudi razbježali, a prateći pijanist s užasom prestao svirati. (d.ž.)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Svi su ludi za novcem pokojnoga Marlona Branda</p>
<p>LOS ANGELES</p>
<p> - Beskrupuloznim gramzljivcima koji se redovito okupljaju oko slavnih i bogatih čak ni smrt nije prepreka da se pokušaju okoristiti zvijezdama s kojima su nekada bili u kontaktu. Najnoviji je takav primjer sudska tužba podnesena protiv legendarnog Marlona Branda i to pola godine nakon što je umro. Pokojnog je glumca naime, tužila Jo Ann Corrales, koja je za Branda radila kao poslovna menadžerica od prosinca 2000. godine do ožujka ove godine. Gospođa Corrales sjetila se sada, šest mjeseci nakon što je njezin bivši poslodavac preminuo, tužiti ga zbog seksualnog nasilništva i neopravdanog raskida ugovora, te potražuje od njegovih nasljednika ni manje ni više nego 3,5 milijuna dolara odštete! Prema oporuci, Brando je svojim nasljednicima imenovao svojih devetoro djece, a Corralesova je jedna od nekoliko osoba koji su ih tužili, tražeći da i oni dobiju dio »kolača« preostalog nakon smrti velikog glumca. </p>
<p>Uz menadžericu, za novcem se polakomila i Brandova sluškinja Angela Borlaza Magaling, koja ga je dvorila u zadnjoj fazi prije smrti. Na listi materijalista našla se i osamdesetčetverogodišnja Brandova osobna tajnica Alice Marchak. Pohlepa za Brandovom imovinom doima se još gorom zbog toga što je iza jednoga od najvećih glumaca 20. stoljeća ostalo svega dvadesetak milijuna dolara što je ravno honoraru koji za samo jednu ulogu dobiva glumica poput, primjerice, Cameron Diaz. (d.ž.)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Novinarima u 2004. najzanimljivija Britney Spears</p>
<p>LOS ANGELES</p>
<p> - Američki televizijski show »Access Hollywood« proglasio je Britney Spears prvom na listi »Top Ten Stars of 2004«. Riječ je, naime, o listi zvijezda o kojima se tijekom godine na izmaku emitiralo najviše reportaža i priča.</p>
<p>Britney Spears protekle je godine novinarima uistinu dala mnogo materijala: priuštila im je dvije udaje, jedan razvod, otkazivanje turneje zbog operacije koljena, izlazak Greatest hits albuma te još 119 događaja! Iza nje su na listi Beyonce Knowles na drugom mjestu sa 102 događaja te Michael Jackson sa 84 povoda za novinarske priče na trećem mjestu. </p>
<p>Na četvrtom mjestu nalazi se Jennifer Lopez o kojoj su objavljene 54 priče. (d.ž.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="23">
<p>Prepoznavanje Hrvatske u europskome mozaiku</p>
<p>Ministarstvo kulture podržalo je čak 382 projekta / Tri vrijedne izložbe u inozemstvu »Hrvatska renesansa«, »Augusteum Narone« i »Tri pisma – tri jezika« / Od stranih izložaba zapažene su perzijska umjetnost, »Enigma objekt« te Dora Maar i Picasso </p>
<p>U godini koja istječe Ministarstvo kulture pomoglo je u realizaciji 382 projekta na području međunarodne kulturne suradnje, na što je utrošeno 13.746.963,70 kuna. Te nam je podatke dala Goranka Horjan, pomoćnica ministra kulture, zadužena za međunarodnu kulturnu suradnju.</p>
<p>Među 382 projekta najviše ih je vezanih uz likovnu umjetnost, a na njih je utrošeno i najviše novaca (velike izložbe su skupe), a potom slijede projekti iz područja kazališne i glazbene umjetnosti. Među projekte koji su obilježili 2004. godinu na planu međunarodne kulturne suradnje upisala se velika izložba »Hrvatska renesansa«, postavljena u Ecounu pokraj Pariza, zatim izložba »Augusteum Narone«, koja je predstavljena u Oxfordu i u Barceloni, i izložba »Tri pisma – tri jezika« (Bruxelles, Stuttgart, Karlsruhe). Uz te projekte kojima se Hrvatska predstavila u svijetu, Goranka Horjan ističe i Dane hrvatske kulture održane u Parizu, uspjeh hrvatskoga filma na međunarodnim festivalima, kandidaturu projekta »Čipkarstvo u Hrvatskoj« za Unescovu svjetsku listu nematerijalne baštine te gostovanje Zagrebačke filharmonije u Beču i Münchenu. Što se tiče stranih kulturnih programa koji su se mogli vidjeti u Hrvatskoj, a u 2004. ukupno su podržana 63 inozemna programa, najznačajnije se ponovno veže uz likovnu umjetnost. Spomenimo samo da je nedavno u Klovićevim dvorima otvorena izložba »Enigma objekta«, zahvaljujući kojoj imamo prilike vidjeti izbor iz znamenitog Centra Georges Pompidou u Parizu, da se još može pogledati izložba »7.000 godina perzijske umjetnosti«, a mogli smo se uvjeriti i u umjetničke i životne »dodire« Dore Maar i Picassa.</p>
<p>Nina Obuljen, predsjednica Vijeća za međunarodnu kulturnu suradnju i europske integracije (a Vijeće je imenovano sredinom ove godine), kaže da zbog nepostojanja strategije međunarodne kulturne suradnje Ministarstvo do sada nije imalo praksu isticati prioritete pa, primjerice, posebno poticati gostovanja u nekim državama ili odrediti da će se u jednoj godini usredotočiti na suvremeni ples, a sljedeće godine na glazbu.</p>
<p> Ako se usporede podatci, uočljivo je da se proteklih nekoliko godina izdvajaju slični iznosi za pojedina područja, a – ponavljamo – najveći dio sredstava odlazi na likovnu i muzejsku djelatnost. Nina Obuljen smatra da se iskorak može napraviti jedino ako se u planiranju međunarodne kulturne suradnje pokaže malo više hrabrosti. Također navodi da bi se trebao mijenjati i način financiranja, a on se godinama nije mijenjao. Promjene bi trebale ići u tom smjeru da se osigura predstavljanje u inozemstvu onima koji su se prethodno u Hrvatskoj dokazali kao najbolji, a ne onima koji su najuporniji.</p>
<p> »Jedan natječaj, jedanput godišnje po istom obrascu za sva područja i bez obzira radi li se o ansamblu koji traži milijun ili pojedincu koji traži dvije tisuće kuna – to će se morati promijeniti«, odlučna je Nina Obuljen. Cilj je Vijeća, kaže Nina Obuljen, da postavi kriterije uz pomoć kojih će natjecanje za financiranje projekata biti izrazito kompetitivno pa će u inozemstvo odlaziti najkvalitetniji i najreprezentativniji programi. </p>
<p>Ukoliko se prati međunarodna kulturna suradnja, nije teško zaključiti da se mnogi projekti ostvaruju zahvaljujući individualnim naporima i kontaktima (kustosa, izdavača...), te da se uloga Ministarstva kulture iscrpljuje tek u financijskom pomaganju. Nina Obuljen kaže da ima dosta istine u tome, ali da prema toj činjenici ne treba biti previše kritičan. Naime, po njenim riječima, država ne mora preuzeti ulogu producenta, već je važno da prepozna one koji imaju snagu i znaju raditi projekte za inozemna kulturna tržišta, te da im pruži svu pomoć i servis. </p>
<p>Što se tiče zemalja s kojima je Hrvatska u protekloj godini najčešće surađivala, Goranka Horjan ističe suradnju s europskim zemljama, posebice članicama Europske unije. Njemačka, a i Francuska, tradicionalno su dobri partneri, suradnja je pojačana sa Španjolskom, a prioritet je, navodi Horjan, intenzivnija suradnja s novim članicama Unije, posebice s baltičkim zemljama.</p>
<p> S obzirom na to da je Hrvatska srednjoeuropska i mediteranska zemlja, za očekivati je da bi suradnja trebala biti usmjerena prema zemljama tih regija. Srećko Lipovčan, član Vijeća za međunarodnu kulturnu suradnju, slaže se da je logično polaziti od vlastitih kulturoloških pretpostavki i nastojati da se predstavimo ponajprije u krugu »sličnih«. </p>
<p>»Tu postoji šansa da nas brzo razumiju i prepoznaju, a to znači da ujedno 'ugrađujemo' vlastite 'kockice' u zajednički mozaik jednog prostorno velikog i kulturološki važnog europskog područja. Što nedostaje? Stabilne strukture koje su u stanju takav kontinuitet stvoriti i održavati i jasna usmjerenost.</p>
<p> Do sada prepoznata slika Hrvatske još uvijek ne zadovoljava, nemamo dugoročne strategije... Na primjer, iskustva govore da na najvišoj razini valja omogućiti kvalitetne forme suradnje nekoliko hrvatskih ministarstava, ponajprije kulture, vanjskih poslova i europskih integracija. Tu smo u zakašnjenju najmanje desetak godina«, mišljenja je Lipovčan. </p>
<p>Goranka Horjan i Srećko Lipovčan slažu se u tome da bi međunarodnu suradnju na polju književnosti i izdavaštva trebalo pojačati (na to je utrošeno samo oko četiri posto ukupnih sredstava). A upravo je ulaganje u književnost, kako kaže Lipovčan, od dugoročnog utjecaja, a i daleko je jeftinije od većine drugih ulaganja u međunarodnoj kulturnoj suradnji. </p>
<p>I, konačno, koliko su ostvareni kulturni programi u inozemstvu utjecali na poboljšanje slike Hrvatske i kakva je, uopće, ta slika? »Ponekad je imidž Hrvatske dobar, a ponekad je vjerojatno loš. Ovisi s kim i gdje razgovarate. Ali, ne treba puno mudrosti kako bi se zaključilo da su uspješna predstavljanja naše baštine ili suvremene kulturne produkcije jedinstvene prilike da se taj imidž poboljša«, odgovara Nina Obuljen. </p>
<p>Lako se složiti da ništa ne može tako dobro predstaviti neku zemlju kao njena kultura. To će spremno reći svi, od premijera nadalje. Prvi znak da se stvara ozbiljna strategija u Hrvatskoj, bio bi taj, kaže Srećko Lipovčan, da se prestane s retorikom o važnosti naobrazbe, znanosti i kulture i u državnom proračunu predvidi daleko veća sredstva za to. </p>
<p>Barbara Matejčić</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Polemike pomogle Gibsonu i Mooreu</p>
<p>Film »Pasija« donio zaradu od 370 milijuna dolara samo u Sjevernoj Americi pa je ušao među prvih deset filmova s najvećim ostvarenim prihodom / S uloženih šest milijuna dolara »Fahrenheit 9/11« donio je 220 milijuna zarade </p>
<p>LOS ANGELES</p>
<p> – Golemi uspjeh »Pasije« gorljivoga katolika Mela Gibsona i »Fahrenheit 9/11« lijevo orijentiranog Michaela Moorea pokazali su, svaki na svoj način, da kontroverze i polemike mogu pridonijeti uspjehu filma više od svih kampanja oglašavanja.</p>
<p> Filmska priča o muci Kristovoj koju su oštro osudile židovske organizacije optužujući je za antisemitizam, donijela je »Pasiji« zaradu od 370 milijuna dolara samo u Sjevernoj Americi pa je ušla među prvih deset filmova s najvećim ostvarenim prihodom. </p>
<p> Neočekivan uspjeh donio je i neočekivan profit za glumca i redatelja Mela Gibsona koji je, u nedostatku mecena koji bi poduprli projekt, morao uložiti vlastitih 25 milijuna dolara za financiranje filma.</p>
<p> Film je i u svojoj DVD verziji posebno hvaljen u konzervativnim kršćanskim skupinama i razlog je što je časopis Forbes titulu najutjecajnije poznate ličnosti dodijelio 48-godišnjem Gibsonu. </p>
<p> »Gibson je igrao lutriju i osvojio glavni zgoditak«, ocjena je Richarda Jewella, profesora filmske umjetnosti na sveučilištu Južne Kalifornije, koji drži da je polemika potaknuta filmom što se počeo prikazivati u korizmeno doba osigurala uratku medijski uspjeh. </p>
<p> Nekoliko mjeseci prije predsjedničkih izbora 2. studenoga, angažirani prodemokrat Michael Moore predstavio je u lipnju svoj »Fahrenheit 9/11«, dokumentarac koji otvoreno lobira za demokrate, a nemilosrdno kritizira ponašanje predsjednika Georgea W. Busha (republikanca) nakon atentata 11. rujna 2001. i posebice njegov rat u Iraku.</p>
<p> U rekordnom vremenu film je postao najunosniji ikad snimljeni dokumentarac, za čime je grupa Disney samo mogla žaliti nakon što ga je odbila distribuirati strahujući od gubitka dijela publike. Prorepublikanske skupine otvoreno su pozivale na bojkot, a prodemokrati vabili pristaše da ga pogledaju. </p>
<p> S uloženih šest milijuna dolara u snimanje, »Fahrenheit 9/11« donio je Sjevernoj Americi 119 milijuna dolara prihoda, odnosno 220 milijuna u cijelome svijetu. </p>
<p> »To je dokaz da je javni napad najbolje sredstvo oglašavanja«, drži profesor filma Howard Suber sa sveučilišta UCLA uz zaključak da se »novi oblik publiciteta rodio u povijesti filma i taj praktički ne stoji ništa«.</p>
<p> Neki su studiji pokušali oponašati primjer potičući polemike, no zasad bez rezultata. Oliveru Stoneu ni golišave scene ni aluzije na biseksualnost velikog vojskovođe nisu uspjele mobilizirati publiku, te je s proračunom od 155 milijuna dolara i prihodom od 32 milijuna »Aleksandar« ostao njegov veliki neuspjeh. (Hina/AFP)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Slavonija neistražena regija izazova</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »Nadam se da će ova knjiga razbiti stereotipe o Slavoniji, predivnoj hrvatskoj regiji«. Tim se riječima punim nade obratio ovih dana autor Stanko Andrić svim prisutnima u knjižari Profilova Megastorea u povodu predstavljanja svoje nove knjige »Slavonija – sažeti vodič prirodnih i kulturnopovijesnih znamenitosti«. O knjizi su govorili i Seid Serdarević i Nenad Rizvanović.</p>
<p>Nova knjiga Stanka Andrića jezgrovit je i nepretenciozan prikaz zanimljivih prirodnih i kulturnih lokaliteta na području Slavonije koji može poslužiti kao priručni vodič izletnicima, putnicima i turistima. Bez tendencije patetiziranja ili opterećivanja mnoštvom informacija, u ovu su knjigu uvršteni svi slavonski gradovi o kojima su dane osnovne naznake povijesnog razvoja te zanimljivosti na području graditeljstva i umjetnosti. </p>
<p>Autor ne zaboravlja ni graditeljske spomenike po selima ili izvan naselja (npr. srednjovjekovna Crkva sv. Bartola u Novim Mikanovcima), a dotiče se i istaknutijih osoba koje su biografski vezane uz pojedini grad.</p>
<p> Poseban prostor posvećen je vrijednim prirodnim cjelinama poput Kopačkog rita, Lonjskog polja ili pojedinih dijelova Slavonskog gorja (npr. Jankovac na Papuku). »Ovom knjigom otvaraju se nova istraživačka mjesta Slavonije kao povijesne regije i vječne autorove okupacije«, kaže Seid Serdarević.</p>
<p>Slavonija, zapostavljena i neistražena pokrajina, ovom knjigom postaje autorov apel koji izaziva vlastitim bogatstvom.</p>
<p>Goranka Đukić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Favoriti za Oscare </p>
<p>LOS ANGELES</p>
<p> – Dva mjeseca prije dodjele nagrade Oscar Američke akademije filmskih umjetnosti, filmovi redatelja Martina Scorsesea i Clinta Eastwooda te film »Sideways« smatraju se najizglednijim dobitnicima ugledne nagrade. Scorsese ovaj put ima velike izglede sa svojim filmom »The Aviator« konkurirati za Oscara za najbolji film, tvrdi kritičar Tom O'Neil. »The Aviator« prikazuje se u američkim kinima od Božića, a redatelj u njemu pripovijeda o američkom milijarderu Howardu Hughesu. »Million Dollar Baby« Clinta Eastwooda i film »Sideways« Alexandera Paynea dostojni su suparnici Scorseseu.(Hina/AFP)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>»Strani slikari 19. stoljeća iz fundusa Moderne galerije«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Izložba »Strani slikari 19. stoljeća iz fundusa Moderne galerije« otvara se u utorak, 28. prosinca 18 sati u Modernoj galeriji. Na izložbi je predstavljeno sedamdesetak djela pretežito srednjoeuropskih slikara 19. stoljeća (kao što su F. G. Waldmüller, F. Overbeck, J. Matejko, J. Čermak, V. Hynaisa...). Izloženi radovi pružaju obzor i okvire nastanka i razvoja hrvatskih slikarstva 19. stoljeća. Autorica izložbe, kataloga i postava je viša kustosica Dajana Vlaisavljević. Izložba ostaje otvorena do 30. siječnja 2005. </p>
<p>K. R.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Na prijelazu godina</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> – Kao specifičnu priredbu na prijelazu godina koja i sama nosi prijelazne značajke – određenu sintezu lokalne i kozmopolitske slikarske scene – Likovni salon »Vernissage« postavio je izložbu slika Borisa Glumca (1966.), autora koji danas živi i stvara u Zagrebu, a koji je između 1984. i 2004. djelovao u Parizu. Kritika u Glumčevu djelu posebno ističe odmjerenost i svježinu, osjećaj za sklad i ljepotu u svim dionicama opusa. Stanja i raspoloženja u tim ostvarajima prikazana su prizorima figurativnog karaktera, oblikovanim unutar svojevrsnog približavanja različitih poetika. </p>
<p>J. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Preminula Ana Adamec</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Povjesničarka umjetnosti Ana Adamec preminula je u srijedu, 22. prosinca, u svojoj kući u Zagrebu. Ana Adamec rođena je 1927., diplomirala 1959. na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta. Od 1961. bila je zaposlena kao kustosica u Gliptoteci HAZU-a, gdje je od 1972. do 1984. bila i upraviteljica. Autorica je brojnih izložaba, njezin interes bio je posebno usmjeren na kiparska iskustva u razdoblju od 1897. do 1916., te je objavila i knjige »Hrvatsko kiparstvo na prijelomu stoljeća« (1999.) i »Rudolf Valdec« (2001.). Posljednji ispraćaj Ane Adamec bit će iz mrtvačnice na Mirogoju u utorak 28. prosinca u 11.15 sati, a bit će pokopana u obiteljsku grobnicu na mjesnom groblju u Novoselcu pokraj Zagreba. </p>
<p>K. R.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="30">
<p>Cibosi u štrajku</p>
<p>Nitko od igrača Cibobe nije se u nedjeljno jutro pojavio u autobusu koji ih je trebao odvesti u bazu zimskih priprema. Razlog su, kako se već dugo znalo, neisplaćena dugovanja igračima. Direktor Bože Miličević kaže: »Ova momčad pokazala je karakter. Radi se o sitnijim problemima oko nelikvidnosti sponzora i Eurolige. Igračima će sav novac biti isplaćen«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Idila u 'tornju' kratko je trajala. Tri dana nakon velike pobjede protiv Reala, košarkaši Cibone odbili su otputovati na, kako je bilo planirano, mini pripreme u Poreč. Razlog su, kako se već dugo znalo, neisplaćena dugovanja igračima koji su na ovaj način izrazili svoje nezadovoljstvo.</p>
<p> Cijela momčad Cibone i u »štrajku« pokazala je jedinstvenost.</p>
<p> Naime, nitko od 'cibosa' nije se u nedjeljno jutro pojavio u autobusu koji ih je trebao odvesti u bazu zimskih priprema. </p>
<p>Trener Dražen Anzulović je na takav potez kazao: »Igrače razumijem, ali ne opravdavam njihov postupak«.</p>
<p>Postupak 'cibosa', čudno, naišao je i na razumijevanje direktora kluba Bože Miličevića:</p>
<p>– Ova momčad pokazala je karakter. Radi se o sitnijim problemima oko nelikvidnosti sponzora i Eurolige. Igračima će sav novac biti isplaćen.</p>
<p>Navodno je rok za isplatu dugovanja bio do Božića, a kako do tog dana na račune »vukova« nije ništa 'kapnulo', igrači su se odlučili na takav potez. Ipak 'cibosi' neće ostati bez treninga.</p>
<p> S obzirom da je u Dvorani Dražena Petrovića tradicionalni Božićni koncert, momčad Dražena Anzulovića trenirat će redovno u jednoj od zagrebačkih dvorana u nedjelju i ponedjeljak.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Lepan pobijedio Hohnjeca</p>
<p>Tomislav Lepan, osvajač trećeg mjesta u svjetskom kupu, prošao je ciljem dvije sekunde ispred pojedinačnog svjetskog prvaka, osvajača svjetskog kupa i pobjednika dva posljednja memorijala, Tomislava Hohnjeca</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Dok je većina sportaša na blagdanima, kajakaši i kanuisti ne miruju. U nedjelju ujutro održan je 33. tradicionalni Novogodišnje-štefanjski spust, a ujedno i 9. memorijal Tibor Šaramo. Stazu od Podsuseda do Savskog mosta, dugačku 12.5 kilometara, u kategoriji kanuista očekivano su najbrže odveslali naši momčadski svjetski prvaci, članovi KK Končar. Pobijedio je Tomislav Lepan, osvajač trećeg mjesta u svjetskom kupu, prošavši ciljem dvije sekunde ispred pojedinačnog svjetskog prvaka, osvajača svjetskog kupa i pobjednika dva posljednja memorijala, Tomislava Hohnjeca. Treći je bio Igor Gojić sa zaostatkom od minutu i deset sekundi. </p>
<p>Tomislavu Lepanu bio je ovo prvi trijumf na memorijalu:</p>
<p>– Bila je napeta i neizvjesna utrka. Vremenski uvjeti pogodovali su utrci i nije bilo prehladno. Jako sam zadovoljan pobjedom. Čestitam i svom velikom prijatelju Hohnjecu na drugom mjestu. Dat ću sve od sebe da i sljedeće godine ponovim ovaj rezultat.</p>
<p>Nakon što je ove sezone osvojio praktički sve što se moglo osvojiti Tomislav Hohnjec kratko je dodao:</p>
<p>– Nije sramota izgubiti od trećeg čovjeka na svijetu.</p>
<p>Kod kajakaša najbolji su bili Slovenci. Pobijedio je Jernej Korenjak iz KKK Ljubljana ispred klupskog kolege Anžea Šimenca, dok je treći bio Andrej Oglajner iz Celja. Najbolji rezultat od naših predstavnika bilo je peto mjesto Andreja Glucks iz KKK Zagreb. </p>
<p> • Rezultati – Kanu C-1: 1. Tomislav Lepan 43:59:61, 2. Tomislav Hohnjec 44:02:17, 3. Igor Gojić 45:09:18...</p>
<p> Kajak K-1: 1. Jernej Korenjak 42:02:77, 2. Anže Šimenc 42:35:41, 3. Andrej Oglajner 42:37:48... </p>
<p>Danijel Jelenek</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>EAA podržava izgradnju atletske staze u Križevcima</p>
<p>KRIŽEVCI</p>
<p> – Predsjednik i glavni tajnik Europskog atletskog saveza (EAA) Hansjörg Wirz i Till Lufft uputili su pismo Hrvatskom atletskom savezu i križevačkom gradonačelniku Branku Hrgu u kojem podržavaju inicijativu da se u Križevcima uredi nova atletska staza.</p>
<p>»Ako se ta ideja ostvari, bit će to prava počast vašim atletskim junacima i nemjerljivi doprinos budućnosti sporta, kako na lokalnoj, tako i na državnoj razini. Stoga bih vam u ime Europskog atletskog saveza i svih iz europske atletike zaželio sve najbolje u naporima za ostvarenje toga važnog cilja«, poručio je predsjednik Eurpskog atletskog saveza križevačkom gradonačelniku. </p>
<p>Čelnici EAA-a ujedno su zahvalili na knjizi o 40 godina atletike u Križevcima, od prvih kros trkača iz obližnje gradske šume do Branka Zorka, peterostrukog olimpijca i prvog osvajača međunarodnih odličja za Hrvatsku. Grad Križevci je nedavno pokrenuo inicijativu da se poslije 30 godina uredi nova atletska staza na kojoj bi se mogla održavati domaća i međunarodna atletska natjecanja. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Kranjčarova glavobolja s – Kranjčarom</p>
<p>Prije točno godinu dana bivši nogometni izbornik Otto Barić govorio je kako Hrvatska ima ono što nekoliko godina nije imala – 25 kvalitetnih igrača i »strašnu konkurenciju«, a s tom se ocjenom otprilike slaže i Zlatko Kranjčar, čijih se prvih šest mjeseci ocjenjuje kao sviježi dah nakon Barićeve fige u džepu </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »Danas imamo nešto što nismo imali prije nekoliko godina, imamo 25 kalitetnih igrača, strašnu konkurenciju za ulazak u reprezentaciju, ali i za ulazak u prvih 11. To je nešto čega nije bilo u reprezentaciji proteklih godina...«</p>
<p>Ako ste pomislili da je to dio citata kojim Zlatko Kranjčar nogometni izbornik ponosito sažima impresije svog šestmjesečnog mandata kao uvod u nadolazeće vruće razdoblje kvalifikacijskog raspleta za nastup na SP 2.006. godine u Njemačkoj, onda ste sasvim promašili. Iako ni Kranjčar nije daleko od takvih razmišljanja. Doslovce tako kako smo ispisali u uvodu zborio je prije točno godinu dana Otto Barić, čovjek kojega je Kranjčar s izborničkog mjesta formalno izgurao svojim žestokim komentarima na Europskom prvenstvu u Portugalu. Spočitavajući mu između ostalog figu u džepu, staromodnost, manjak hrabrosti, jasnu određenost, odlučnost i <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> reakcije, a što je najbitnije, izostanak jasne, pobjedničke vizije igre i atmosfere uz koju bi, da je on – Kranjčar bio na njegovom mjestu, reprezentacija zasigurno dogurala dalje od časnog ispadanja u prvom krugu.</p>
<p>Danas, kad se s vremenskog odstojanja gleda na Barićeve riječi, i kad se zna da je Kranjčar u svojih 5 utakmica koliko ih je vodio do sada rabio 24 reprezentativca od sveukupno 40-ak koliko ih je rabio kroz pripreme, valja priznati da mu one Barićeve riječi o »25 kvalitenih igrača i strašnoj konkurenciji za ulazak u reprezentaciju« nisu baš pucanj u prazno. Nisu mogle ni biti, jer uz tri- četiri blage korekcije prema naprijed ili nazad koje je Kranjčar učinio da bi se igralo ofanzivnije i atraktivnije, izbor koji se Hrvatskoj i novom izborniku nudi naprosto nije takav da se može pretjerano birati, dopisivati i otpisivati. Uzima se u načelu ono najbolje što postoji, a tek o izbornikovom afinitetu, nerijetko i zdravstvenom statusu i formi pojedinca ovisi hoće li danas zaigrati Janko, a ne Marko. S naglaskom da barem za sada jedno mjesto unaprijed ima svog vlasnika. </p>
<p> Riječ je dakako o Niki Kranjčaru kojeg je Barić u Portugal želio povesti kako bi s tribina sticao iskustva, makar je dečko bio u velikom naletu, dočim u zamislima izbornika Kranjčara Niko ima čvrsto zajamčeno mjesti. Ne međutim kao »tatin sin«, što se nerijetko voli primjetiti, nego kao onakav tip igrača koji je i Bariću nedostajao a da bi se točno znalo odakle kreće lopta za završni udar.</p>
<p>Eventualni problem s te strane a koji bi izborniku Kranjčaru mogao prouzročiti određene proturječnosti leži u činjenici Nikinog izvjesnog stagniranja, prouzročenog totalnom zbrkom i konfuzijom u Maksimiru. Još prije i izostankom njegovog inata da igranjem a ne sve glasnijim protestom i smanjenom dozom trčanja i zalaganja, dokazuje tko je zapravo u pravu, tko ne.</p>
<p> S razlogom se postvlja pitanje: što ako Niko nastavi s umanjenom minutažom i sve češćim grijanjem Dinamove klupe? Može li i smije li reprezentacija, kao do sada, biti poligon za Nikino dokazivanje da je kapacitet dostojan stalne pretplatničke karte na prvu 11-oricu? Kako u takvim okolnostima pojasniti, primjerice jednom Tudoru da onakav kakav je bio u svojoj zadnjoj izvedbi protiv Iraca (0-1), daleko od Tudora kakvog znamo i kakav je bio u sjajnoj pobjedi protiv Švedske, da je bolje ne pozvati ga ako nije pravi i raspoložen? Nije li to jedna od onih mogućih spoticajnih Kranjčarovih točaka kojima bi, kao i Barić ili bilo tko treći, pokazao kako ipak nitko nije savršen unatoč najboljim namjerama i kako je ipak lakše nalaziti se u ulozi kritičara nego direktnog proizvođača.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>»Nisam pogledao niti jednu svoju utrku«</p>
<p>»Pomicanje osobnih rezultata znači i mnogo, mnogo rada više nego prije. Zadivljuje me što, primjerice, Mihovil Španja cijelom svijetu pokazuje kako nema granica. Svaki vrhunski sportaš treba tako razmišljati. 'Nema granica', rečenica je koja i mene pokreće «, kazao je Duje Draganja </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »Dosta mi je ove gužve, zaželio sam se Berkleyja, društva, plivanja, učenja«, kazao je plivač Duje Draganja nakon što je u tradicionalnom izboru sportskih novinara proglašen najboljim sportašem Hrvatske u 2004. godini. </p>
<p>Kad jedan plivač bude proglašen najboljim sportašem u zemlji koja najviše štuje ekipne sportove, znači da je u toj godini uistinu napravio nešto jako veliko. A Duje je briljirao u godini koja je na isteku. Osvojio je olimpijsko srebro u Ateni u utrci na 50 slobodno, a uz to je postavio i europski rekord na 100 metara slobodno u malim bazenima (46.64) i osvojio broncu na 50 leptir na Svjetskom prvenstvu u Indianapolisu u 25-metarskim bazenima.</p>
<p>– Rezultati koje sam isplivao i rekordi jako su, jako visoko u svjetskom plivanju. Pomicanje osobnih rezultata znači i mnogo, mnogo rada više nego prije. </p>
<p>Zato se Duje od sljedećeg tjedna vraća na Berkley. </p>
<p>– Čeka me sveučilišno prvenstvo, za to sam jako motiviran, želim što više bodova prikupiti za svoju momčad. Moram se »uhvatiti« i faksa, srediti ispite na studiju međunarodnoga korporativnog menadžmenta. To mi je glavni cilj u sljedećoj godini. </p>
<p>U srpnju je i Svjetsko prvenstvo u Montrealu. </p>
<p>– Prije svega, cilj su mi ispiti. Dosad nisam imao sreće sa Svjetskim prvenstvima, uvijek me nešto zaustavljalo. Ne znam hoću li se i ove godine pripremiti kako treba, ali se nadam da ću u Montrealu ipak uzeti medalju. Ipak, nezahvalno je prognozirati i izazivati sudbinu, uvijek se bojim ozljeda. </p>
<p>Produljeni je boravak u Hrvatskoj naš najbolji sportaš iskoristio za pronalaženje sponzora. </p>
<p>– Zatvarao sam financijsku konstrukciju, situacija je dosta teška. Razgovarao i s ministrom Draganom Primorcem. Nije lako, baš zato ću ostati još nekoliko godina uz plivanje, tamo do Pekinga, kaže osvajač olimpijskog srebra, koji će nagradu za medalju uložiti u kupnju stana u Zagrebu. </p>
<p>– U Splitu mi je obitelj, u Rijeci klub, ali središte je svega u Hrvatskoj u Zagrebu. Zasad mi je dobro, malo sam u SAD-u, malo u Hrvatskoj, kazao je Duje i usporedio život u dvije zemlje: </p>
<p>– Ozračje na našem sveučilištu je fenomenalno i vrlo poticajno. Političari su na posljednjem mjestu zanimanja, dok je kod nas upravo obrnuto, sve se vrti oko njih. Vidjeli se sve i na dodjeli nagrada sportašima. </p>
<p>Ipak, nikakva priznanja i dodjele medalja Duji ne znače kao plivanje. </p>
<p>– Najveći mi je gušt plivati i natjecati se. Sve ostalo moram odraditi. </p>
<p>Zanimljivo, najveći trenutak svoje karijere Draganja još nije vidio. </p>
<p>– Vjerovali ili ne, još niti jednu utrku nisam pogledao do kraja. Uspomene i slike gledat ću sa 70 godina. </p>
<p>Uz uspjehe namnožili su se i novi Draganjini »prijatelji«. </p>
<p>– Možda je dobro što sam u 2003. imao lošu sezonu i tada sam vidio tko mi je pravi prijatelj. Sada je puno ljudi oko mene, a drago mi je kada mi čestitaju obični ljudi, dobrog srca. I ja volim čestitati sportašima na uspjesima, kazao je Draganja i na kraju izrazio divljenje prema kolegi: </p>
<p>– Zadivljuje me što, primjerice, Mihovil Španja cijelom svijetu pokazuje kako nema granica. Svaki vrhunski sportaš treba tako razmišljati. »Nema granica«, rečenica je koja i mene pokreće. </p>
<p>Iva Perdec Augustić</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Odlazak plivačkog cara</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Svjetska plivačka legenda Aleksandar Popov (33) najavio je da će zauvijek napustiti bazene. Jedan od rijetkih plivača za koje se može reći da se na svojem borilištu osjećao »kao riba u vodi« ostavit će se plivanja kao šesterostruki svjetski i četverostruki olimpijski pobjednik. U njegovoj se prebogatoj riznici uspjeha nalazi 21 europski naslov. Mišlju o odlasku iz plivanja Popov se bavio već na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000. godine, kad mu je bilo 28 godina. </p>
<p>– Već sam onda razmišljao o povlačenju. Tad sam plivao neopterećen rezultatima, nije me brinulo hoću li pobijediti ili propustiti koje natjecanje, počeo je objašnjavati svoju odluku Popov. </p>
<p>Podsjetimo, Popov je osvojio srebrnu medalju na tim Igrama na 100 metara slobodno, a Pieter van den Hoogenband započeo će svoju žetvu medalja. Vratio se ruski plivač na staze uspjeha već na SP-u u Barceloni, osvojivši prva mjesta na 50 i 100 metara slobodno, ostavivši zlatnog iz Sydneyja iza sebe i na taj način postao najstariji svjetski prvak u povijesti. Tada je izjavio da je plivao neopterećen mogućim uspjehom, samo je želio plivati brzo i uživati u tome što radi. </p>
<p>Popov ima status »gospodina u sportu« zbog toga što se nikad ne stavlja na prvo mjesto. Za njega ne postoji »ja«, uspjesi su oduvijek vezani uz »mi«. Često je govorio da je za ostvarivanje vrhunskog rezultata vrlo važan njegov trener Genadij. – Konstantnost je vrlo važan faktor. Morate vjerovati u ono što radite i s kime to postižete. Trener? To je kao veza. U braku sam sedam godina, a s istim trenerom već 13, završio je Popov objašnjenjem tajne svojih uspjeha. </p>
<p>K. Đ.</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Podravka stabilnija i jača u novu godinu</p>
<p>KOPRIVNICA</p>
<p> – Pripremajući se za nastup u Kupu pobjednica kupova rukometašice Podravke Vegete odigrale su još dvije međunarodne utakmice, tako da se brojka od dolaska trenera Josipa Šojata popela na više od 30. Prošlog tjedna suparnik im je bio sastav Kiskunhalas NKSE, domaćin ljetnog Piko kupa u istoimenom mađarskom gradu. U prvoj utakmici Podravka Vegeta pobijedila je sa 28-14 (13-6), a u drugoj sa 34-17 (16-8). </p>
<p>Dobra je bila Stančin na golu, a utakmice su pokazale i napredak Naukovič, ali i to da igračice koje su bile na Europskom prvenstvu još uvijek traže priključak, osobito Hrgović. Bilo je dosta izgubljenih lopti u napadu zbog netočnog dodavanja, a vidljiv je bio i slab dotok lopti do pivota Božice Palčić, koju je Šojat maksimalno opteretio u jednoj, ali ju je oslobodio napora druge utakmice.</p>
<p>Podravka će ovoga tjedna odigrati još dvije prijateljske utakmice protiv TVIN Trgocentra. Koprivnički se klub stabilizirao i jači je u stručnom, igračkom i financijskom pogledu. To su tvrdnje predsjednika RK Podravke Vegete Damira Polančeca.</p>
<p>– Iza nas je godina koja nije klubu donijela puno lijepoga. Izgubili smo prvenstvo nakon 11 uzastopnih naslova i to je sigurno nešto što boli i peče. Većina ljudi bi se na mom mjestu u tom trenutku povukla. To je bio jedini trenutak kad nije bilo lijepo i ugodno biti predsjednik Podravke Vegete. Zato smo se u drugoj polovici godine kao klub jako promijenili, kazao je Polančec, nastavivši: </p>
<p>– Dolaskom novog direktora Marijana Domovića i nekih novih igračica, ali prije svega dolaskom najtrofejnijeg hrvatskog rukometnog trenera Josipa Šojata, mislim da smo napravili ključni zaokret. Klub renomea, imena, snage, ali i potencijala kakav Podravka ima, zaslužuje isto takvog trenera. Sada imamo kvalitetu na klupi, u igračkom kadru, imamo stabilnost i kvalitetu u infrastrukturi kluba, stručnoj službi, imamo i sponzora koji i dalje čvrsto stoji iza nas. Neće nam povećavati sredstva, ali neće nam ni smanjivati, zaključio je Polančec.</p>
<p>Ivo Čičin-Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Dokad će Joško Vlašić »stajati na prstima«</p>
<p>Sportaši kada govore o osobnim željama malo kada govore o konkretnim rezultatima. U prvom planu je najčešće zdravlje i ostali uvjeti koji bi im trebali osigurati ostvarivanje željenog rezultata. Tako je to i sa željama za postolimpijsku 2005. godinu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U sportu između želja i ostvarenoga vrlo često stoje duboke provalije. Upravo zato, sportaši kada govore o osobnim željama malo kada govore o konkretnim rezultatima. U prvom planu je najčešće zdravlje i ostali uvjeti koji bi im trebali osigurati ostvarivanje željenog rezultata. Tako je to i sa željama za postolimpijsku 2005. godinu. Uglavnom.</p>
<p>Rukometaši Zagreba jedva su dočekali božićne blagdane kako bi nekoliko dana proveli odmarajući se s obitelji. Slavko Goluža će, kao i njegovi suigrači, u pogon 2. siječnja, kad počinju pripreme za Svjetsko prvenstvo u Tunisu. Evo što Zagrebovi olimpijci žele za Božić i Novu godinu. </p>
<p>– U novoj godini svima želim ponajprije zdravlja, što je najvažnije, a potom mnogo uspjeha, poželio je kapetan zlatne reprezentacije Goluža. </p>
<p>Nikša Kaleb blagdane će provesti s obitelji u Metkoviću. </p>
<p>– Za sebe nemam neke želje, zadovoljan sam s onime što imam. Tek da je zdravlja, a za ostalo ću se sam izboriti. Kad radiš i hrabro se boriš, onda te i sreća prati, kaže Kaleb.</p>
<p>Zagrebov kapetan Denis Špoljarić iskoristit će blagdane za oporavak uoči priprema reprezentacije.</p>
<p>– Sebi bih poželio da 2005. godina bude još malo bolja, ako je to uopće moguće. Svima puno zdravlja, a ostalo će doći samo po sebi, uvjeren je Špoljarić. </p>
<p>Za Igora Vorija ovo je jedna od najboljih godina, koja je ponudila i dobro i loše, ali u konačnici Vori može biti ponosan na sve:</p>
<p>– Ono što bih poželio sebi, želim i svima drugima. Zdravlja, jer sam ove godine osjetio kako je to kad te zdravlje ne služi. Dakle, svim dobrim ljudima dobre volje želim sretan i blagoslovljen Božić i sretnu Novu 2005. godinu.</p>
<p>Joška Vlašića, oca i trenera najbolje hrvatske sportašice u 2004. godini, nije potrebno pitati koja mu je najveća želja u 2005. On će sâm iskoristiti svaku prigodu kako bi istaknuo problem dvorane za Blankine zimske pripreme:</p>
<p>– Ja sam zbog te dvorane stalno »na prstima«. Ovisimo o dobroj volji Željka Keruma u čijem smo hangaru uredili priručnu dvoranu za trening. Između njega i gradskih vlasti zasada nema dogovora i upitno je koliko ćemo dugo još moći biti u Kerumovom prostoru. A, drugog rješenja, zasada nemamo, kaže Joško Vlašić i nastavlja:</p>
<p>– Eto, baš prije nekoliko dana gledam kako u dvoranu ulaze Kerum i Branko Cikatić, »snimaju« prostor i nešto se dogovareaju. Pa, kako da ja nakon toga mirno spavam!?</p>
<p>Vezano uz dvoranu, Vlašić se čudi i kandidaturi Splita za svjetsko atletsko prvenstvo, tj. načinu na koji se vodi kampanja za isto:</p>
<p>– Što mi to nudimo Svjetskom atletskom savezu? Ništa! Ne može se dobiti tako veliko natjecanje ako već nemate neke od potrebnih objekata i ako nešto ne značite na atletskoj karti svijeta. Kada bi, primjerice, Split investirao u atletsku dvoranu i centar za pripreme u koji bi dolazili naši i strani atletičari, pa kada bi napravio miting skakačica u vis na Prokurativama, na kojem bi uz Blanku skakale i sve najbolje svjetske visašice..., tada bi Split bio ozbiljan kandidat za svjetsko prvenmstvo. Ovako, ne vjerujem da možemo dobiti to natjecanje u konkurenciji gradova koji imaju jake atletske mitinge i stadione poput pariškog Stade de Francea ili sada preuređenog Hitlerovog stadona u Berlinu... </p>
<p>Dado Pršo je po drugi put zaredom proglašen najboljim hrvatskim nogometašem godine. Naravno da nogometaš Pršinih odlika time nije ispunio sve svoje sportske želje. Udarna igla i motor napada naše reprezentacije opisao je i svoje želje za 2005. godinu sljedećim riječima:</p>
<p>– Prvo, želim s Rangersima osvojiti sva tri trofeja u Škotskoj. Svi smo u klubu razočarani, nakon ispadanja iz Lige prvaka nismo prošli dalje u Ligi Uefe, trebao nam je bod u dvije utakmice, a ni to nismo uspjeli osvojiti. Što se reprezentacije tiče, , rekao je Pršo. </p>
<p>Posebno se nasmijao kod pitanja gdje će, i kako dočekati Novu godinu:</p>
<p> – Prvi put poslije niza godina sto posto sam siguran gdje ću ju dočekati i isprati; u hotelu gdje ćemo biti u karanteni. Već sljedećeg dana, 1. siječnja, igramo prvenstvenu utakmicu s pretposljednjim Dundeeom, pa zlu ne trebalo, moramo otkloniti sve moguće razloge eventualnog iznenađenja. </p>
<p>I.M, M.Š., Z.A.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="38">
<p>U najjačem potresu u posljednjih 40 godina poginulo oko 10200 ljudi</p>
<p>Najviše je žrtava u Indoneziji (4185) Šri Lanki (3225), Indiji (2447) i Tajlandu (310)/ Prema riječima predsjednika Udruženja hrvatskih putničkih agencija Ivana Pukšara, nijedan Hrvat nije na turističkom putovanju u područjima zahvaćenim potresima</p>
<p>PHUKET/ JAKARTA/ MADRAS/ BANGKOK/ BANDA ACEH</p>
<p> - Jaki potresi zahvatili su u nedjelju ujutro Indiju, Indoneziju, Maleziju, Šri Lanku i Tajland i izazvali niz plimnih valova tsunamija pri čemu je poginulo više od 10200 ljudi, velik broj smatra se nestalima, a tisuće ih je ozlijeđeno. Najviše je žrtava, čiji broj neprestano raste, u Indoneziji (4185), Šri Lanki (3225), Indiji (2447) i Tajlandu (310). U Maleziji je poginulo 42 ljudi, Maldiviju 15, a u Mianmaru 10. Potres, čiji je epicentar bio uzduž sjeverne obale Sumatre, bio je jakosti 8,9 stupnjeva po Richteru, objavio je američki Institut za geološka istraživanja. </p>
<p>»Riječ je o petom najjačem potresu od 1900. godine, a najjačem zabilježenom nakon potresa jakosti 9,5 stupnjeva koji je 1960. godine pogodio Čile«, rekla je za Reuters geofizičarka za program američkog nacionalnog instituta za geološka istraživanja Julie Martinez.</p>
<p>Stanovnici Bande Aceha, glavnoga grada pokrajine Aceha u sjevernom dijelu Sumatre, kažu da je nakon prvog potresa išlo nekoliko slabijih.</p>
<p>Šri Lanka je u nedjelju proglasila izvanredno stanje, a predsjednica Šri Lanke Chandrike Kumaratunge zatražila je pomoć od međunarodne zajednice.</p>
<p>Indijske države Tamil Nadu i Andhra Pradesh najviše su pogođene. Potres od 7,36 stupnjeva po Richteru pogodio je u nedjelju ujutro lučki grad Chittagong u Bangladešu, objavio je mjesni geofizički opservatorij. Trajao je minutu i 42 sekunde. </p>
<p>Stotinjak je osoba poginulo, a 1300 ih je ranjeno dok se brojni smatraju nestalima nakon što je plimni val poharao tajlandske turističke otoke Phuket i Phi Phi, javlja agencija France Presse pozivajući se na službene izvore. »Nakon potresa pojavio se veoma velik oceanski val i ranjeno je stotinjak ljudi«, rekao je za Reuters Suparerk Tansriratanawong, glavni direktor tajlandskog meteorološkoga zavoda.</p>
<p>I popularnu turističku destinaciju Maldive zahvatio je tsunami. Zračna luka Hulullu je poplavljena, a i dvije trećine glavnoga grada Malea. Materijalne štete su goleme, ali zasad nema podataka o žrtvama. Potres se osjetio i u Singapuru.</p>
<p>Prema riječima predsjednika Udruženja hrvatskih putničkih agencija Ivana Pukšara, trenutačno se nijedan Hrvat ne nalazi na turističkom putovanju, u sklopu aranžmana, u područjima zahvaćenim potresima.</p>
<p>Potres je zabilježen i južno od otočja Andaman i otoka Nicobar u Indijskom oceanu, a bio je jakosti 5,7 stupnjeva po Richteru, javlja agencija France Presse. </p>
<p>Više od stotinu osoba poginulo je u naletu tsunamija na indijsko otočje Andaman. Tsunami je pogodio i malezijski otok Penang, gdje je, prema podacima službene agencije Bernama, poginulo najmanje šest osoba. Plimni val pogodio je popularnu plažu Batu Ferringhi, turističku destinaciju poznatu poput Maldiva.</p>
<p>Vodeni zid visok više od 10 metara poplavio je obale Šri Lanke, Indije, Indonezije i malo tajlandsko turističko odredište Phuket. </p>
<p>»Kada se pomakne Zemljina kora na dnu oceana, to uzrokuje kretanje na površini koje može ići brzinom od oko 500 kilometara nas sat«, objasnio je seizmolog David Boot s Instituta u Edinburgu. Prema njegovim riječima, val se može dići na početku samo nekoliko metara, no visina raste vrlo brzo i njegovi vrhovi mogu dosegnuti i 50 metara. </p>
<p>Najgori tsunami u povijesti dogodio se 17. srpnja 1998. godine kada su tri velika plimna vala poharala sjeverozapadnu obalu Papue Nove Gvineje i usmrtila 2500 ljudi. </p>
<p>»Potresi nisu ništa neuobičajeno na tim prostorima. To su seizmički vrlo aktivna područja. Možemo reći jedino da je trenutačno riječ o nešto pojačanoj seizmičkoj aktivnosti«, rekao nam je Krešimir Kuk iz Hrvatske seizmološke službe. Potresi se, kaže, zasad još uvije ne mogu predvidjeti, no gotovo nakon svakog jačeg potresa javlja se niz slabijih. </p>
<p>Ministarstvo vanjskih poslova nije u nedjelju dobilo niti jednu informaciju o stradanju hrvatskih državljana u zemljama koje su pogođene plimnim valom i poplavama u južnoj Aziji. Glasnogovornik Ministarstva Dobroslav Silobrčić rekao je za Vjesnik da »nema loših vijesti« te da postoje dobre šanse da tako i ostane s obzirom da je do nedjelje popodne prošlo dvanaest sati od nesreće. Dužnosnici Ministarstva tijekom dana kontaktirali su sva hrvatska veleposlanstva u regiji i dobili potvrdu da nitko od obitelji nije prijavio nestanak člana obitelji niti su takve informacije dolazile iz drugih izvora. </p>
<p>Strahovalo se da bi evenutalnih hrvatskih žrtava moglo biti u popularnom odredištu hrvatskih turista, ljetovalištu Phuket na Tajlandu, no niti tamo nije bilo stradalih hrvatskih državljana. </p>
<p>Hrvatski državljani koji su u subotu otputovali na Tajland u aranžmanu agencije Jumbo također su na sigurnom, jer se se na vrijeme zaustavili u Bangkoku. </p>
<p>Iz Kolomba gdje žive dvije hrvatske obitelji, također nisu stigle vijesti o hrvatskim žrtvama, kao ni iz Malezije, čiji su južni obalni dijelovi pogođeni plimnim valom. </p>
<p>Gordana Petrovčić, Marinko Bobanović, Hina</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Iranski Bam zaboravljen nakon godinu dana</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Prije godinu dana, 26. prosinca 2003. godine, katastrofalan potres pogodio je Bam, grad na jugoistoku Irana. U potresu jačine 6,8 stupnjeva po Richterovoj ljestvici poginulo je više od 30.000 ljudi, a stari grad Bam, izgrađen oko povijesne citadele, postao je ruševina. </p>
<p>Na prvu godišnjicu potresa preživjeli su se zakratko vratili u svoj grad i proveli dan moleći na groblju prepunom cvijeća i crnih svijeća. Među njima je bio i Ebrahim Faramarzpour, koji je u potresu izgubio 28 članova obitelji, a danas živi u Kermanu. </p>
<p>Predsjednik Irana Muhamed Khatami posjetio je Bam prošli tjedan i iranskim novinama izjavio da će se Bam ponovo podignuti prije isteka mandata sadašnje vlade. Budući da će mandat isteći u kolovozu 2005. godine, mnogi su u Iranu skeptični. </p>
<p>Glavni uzrok smrti u Bamu bilo je rušenje zgrada izgrađenih od opeke. Od potresa slične snage u drugim državama pogiba mnogo manje ljudi. Iako je nakon potresa nakratko zaboravljeno čak i američko-iransko neprijateljstvo ne bi li se poslala humanitarna pomoć, preživjeli o prvoj godišnjici izjavljuju da su ih svi zaboravili. U potresu je uništena i citadela Arg-e-Bam, najstarija građevina od glinene opeke na svijetu, stara 2000 godina. </p>
<p>T. P. /Reuters</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Papa moli za žrtve potresa </p>
<p>RIM</p>
<p> - Papa Ivan Pavao II. pozvao je u nedjelju tijekom angelusa na molitvu za žrtve goleme tragedije koja je pogodila južnu Aziju. </p>
<p>»Božićni blagdan postao je žalostan zbog vijesti koje stižu iz južne Azije gdje su potres i plimni valovi pogodili Indoneziju i druge zemlje u regiji kao što su Šri Lanka, Indija, Bangladeš, Mianmar, Tajland, Malezija i Maldivi. Molimo se za žrtve te grozne tragedije i izražavamo svoju solidarnost sa svima koji pate, te želimo da međunarodna zajednica pomogne pogođenom stanovništvu«, rekao je Papa. Ivan Pavao II. je sa svog prozora na Trgu svetog Petra govorio dosta izmučenim glasom, a tijekom angelusa je pozvao ljude iz kulture i odgovorne političare na obranu institucije obitelji. U ovoj godini euharistije, poželio je Papa, neka kršćanska obitelj pronađe svijetlo i snagu za zajednički hod i neka sudjeluje u nedjeljnim euharistijama. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Ukrajinci iz trećeg pokušaja biraju predsjednika</p>
<p>Više od 37 milijuna birača pozvano je da izaberu nasljednika Leonida Kučme na ovim povijesnim izborima nakon što je ukrajinski vrhovni sud poništio rezultate drugoga kruga održanog 21. studenoga/ Predsjednički kandidat Viktor Juščenko izjavio je nakon što je glasovao da je »uvjeren u pobjedu za demokraciju u Ukrajini«</p>
<p>KIJEV</p>
<p> - Ukrajinci su u nedjelju izašli na drugi ponovljeni krug predsjedničkih izbora u kojem je favorit prozapadnjački orijentirani Viktor Juščenko ispred premijera Viktora Janukoviča.</p>
<p>Više od 33.000 biračkih mjesta otvoreno je u osam sati. Više od 37 milijuna birača pozvano je da izaberu nasljednika Leonida Kučme na ovim povijesnim izborima nakon što je ukrajinski vrhovni sud poništio rezultate drugoga kruga održanog 21. studenoga. </p>
<p>Viktor Juščenko izjavio je u nedjelju, nakon što je ubacio svoj listić u glasačku kutiju u pratnji supruge i petero djece, da je »uvjeren u pobjedu za demokraciju u Ukrajini«. Juščenko je ipak izrazio žaljenje što je dan ranije ukrajinski ustavni sud poništio jedan od nekoliko amandmana protiv izbornih prijevara uvedenih u novi zakon. »Prijašnja odluka vrhovnog suda stvorila je potreban temelj za slobodne i poštene izbore«, dodao je. Ukrajinski ustavni sud poništio je u subotu neke izmjene izbornog zakona kojima je bio cilj eliminirati mogućnost prijevara koje su obilježile prošlomjesečne poništene predsjedničke izbore, ali je istodobno objavio da se ponovljeni drugi izborni krug treba održati u nedjelju, kako je i planirano.</p>
<p>Odluka ustavnog suda, koja je donesena manje od 24 sata prije otvaranja birališta u nedjelju, predviđa omogućavanje glasovanja kod kuće svim invalidnim osobama te onima koji zbog zdravstvenih razloga ne budu mogli doći do birališta. Glasovanje kod kuće i pribrajanje glasova odsutnih birača bila su glavna sredstva za prijevaru na prošlomjesečnim izborima u Ukrajini. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>TopolM uspješno ispaljen s pokretnog lansera </p>
<p>Balistička raketa topol-M (NATO-oznaka SS-27) najvjerojatnije će 2006. ući u redovnu uporabu i godinama biti najvažnije oružje njihovih strateških raketnih snaga / Putin i njegovi generali uspješno lansiranje koriste kao značajan poen u obnovi ruske samosvijesti i propagandnom nadmetanju svog oružja s američkim protuoružjem čija proba 15. prosinca nije uspjela </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Proba ruske interkontinentalne balističke rakete topol-M (NATO oznaka SS-27) uspješno je izvedena u petak s mobilnog lansera.</p>
<p> Ispaljena je s poligona Pleseck u blizini Arhangelska, na sjeveru europskog dijela Rusije, a pogodila je predviđeni cilj na Kamčatki, sjeverno od Japana. Agencija Interfax javlja, da je sve proteklo u redu, pa će to biti posljednja proba sustava prije nego - najvjerojatnije 2006. - uđe u redovnu uporabu i postane za niz godina najvažnije oružje ruskih strateških raketnih snaga. </p>
<p>Uspješna proba ruskog sustava uslijedila je samo devet dana poslije neuspjelog a nestrpljivo očekivanog testa američkog proturaketnog štita. Predsjednik Vladimir Putin i njegovi generali izjavljuju da je njihov sustav napredniji od bilo kojeg suparničkog. I koriste ga kao značajan poen u obnovi ruske samosvijesti i u propagandnom nadmetanju svog oružja s američkim protuoružjem, veoma skupom i tek nešto manje ambicioznom verzijom tzv. »rata zvijezda«, kako se nazvalo proturaketnu obranu pokrenutu u vrijeme predsjednika Ronalda Reagana. </p>
<p>Činilo se da je završetkom hladnoga rata i partnerstvom velikih u borbi protiv terorizma, Reaganov sustav postao suvišan. No George W. Bush je u svojoj prvoj izbornoj kampanji, 2000. godine, obećavao da će Reaganov plan provesti, doduše u nešto štedljivijoj varijanti jer više ne prijeti »kiša« raketa iz sada partnerskih zemalja Rusije ili Kine, nego tek nekoliko raketa koliko bi moglo biti upućeno iz nepouzdanih država poput Sjeverne Koreje ili Irana. Također je najavio da će početne faze programa biti u funkciji do kraja 2004. </p>
<p>No, dosad je obavljeno devet proba s raketama presretačima i pet je proglašeno uspješnima. U pretposljednoj, 12. prosinca 2002., presretač se nije odvojio od rakete-nosača, promašio je cilj i izgorio u atmosferi. U najnovijoj probi projektil s lažnom bojevom glavom uspješno je lansiran s otoka Kodiak, na Aljasci (zar slučajno u blizini Rusije?). Presretač je pokrenut poslije 16 minuta s Marshallovih otoka u sredini Pacifičkog oceana, ali se već na lansirnoj rampi automatski isključio zbog »nepoznate anomalije«. </p>
<p>Kritičari dokazuju da je cijeli program - u koji je od 1985. utrošeno više od 80 milijardi dolara - praktički neostvariv i slikovito ga uspoređuju s gađanjem metka metkom. Pa i za navodno uspješne probe kažu da su uspješne bile samo na papiru. Suprotno tome, Pentagon tvrdi da je svaka proba trebala odgovoriti tek na specifična pitanja i »stvarati povjerenje u sustav u nastajanju«. Najnovija proba trebala je, tako, biti prva u kojoj bi presretač koristio istu vrstu rakete-nosača kakvu bi se koristilo kad sustav bude potpuno operativan. </p>
<p>Naravno, neusporedivo je lakše lansirati rakete, pa i voditi ih po krivudavoj putanji, nego ih obarati drugim raketama. Stoga se zapravo ne može uspoređivati uspjeh jednih i neuspjeh drugih. Ali je očito da se utrka Amerikanaca i Rusa u naoružavanju nastavlja. I to na sve sofisticiranijoj i skupljoj razini. Što prisiljava i trećeg velikog, Kinu, da proizvede što veći broj interkontinentalnih raketa, kako bi to njeno »oružje odvraćanja« bilo što uvjerljivije. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Rumsfeld tajnim posjetom pokušao ohrabriti američke vojnike </p>
<p>Rumsfeld je pred skupinom vojnika i časnika u vojnoj bazi u Mosulu priznao da položaj njihovih trupa ponekad izgleda obeshrabrujuće / Tijekom božićnih blagdana poginulo je najmanje trinaest osoba, a znatno više ih je ranjeno </p>
<p>ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Američki ministar obrane Donald Rumsfeld, koji je na Badnjak boravio u nenajavljenoj iračkoj misiji, priznao je pred skupinom vojnika i časnika u vojnoj bazi u Mosulu na sjeveru zemlje da položaj trupa u kojima se oni nalaze ponekad izgleda obeshrabrujuće. On je, međutim, izrazio uvjerenje da će Amerikanci uspjeti pobijediti pobunjenike i omogućiti stvaranje slobodnog, stabilnog i demokratskog Iraka. </p>
<p>Dolazak Božića obilježen je diljem Iraka (tamošnja kršćanska zajednica ima oko 700.000 stanovnika) molitvama u poluzamračenim crkvama, ali i novim gerilskim i drugim akcijama. Prema službenim izvorima, tijekom blagdana poginulo je najmanje trinaest osoba, a znatno više ih je ranjeno.</p>
<p>Mosul je inače bio prva postaja Rumsfeldove iračke misije u okviru koje je posjetio još uvijek nemirnu Falluju, Bagdad i rodno mjesto bivšeg iračkog diktatora Saddama Husseina - Tikrit. </p>
<p> Američki ministar obrane istaknuo je kako je ovaj posjet bio planiran prije nego što se dogodio teroristički napad. »Cilj ovog posjeta je zahvaliti se našim vojnicima na terenu, te im poželjeti sretan Božić«, kazao je Rumsfeld. </p>
<p>Kratak boravak u Mosulu upriličen je zbog pogibije (u petak) 22 ljudi u restoranu tamošnje vojne baze. Većina ubijenih su američki vojnici i časnici. To je bio najveći američki gubitak u ljudstvu od pokretanja anglo-američke vojne invazije na Irak 20. ožujka 2003.</p>
<p>Rumsfeld je pokušao uvjeriti američke vojnike u izuzetnu važnost njihove oružane misije. »Kada dođete u moje godine bit ćete ponosni da ste sudjelovali u nečemu što zaista ima povijesni značaj«, poručio je. Šef Pentagona nije, međutim, objasnio u čemu je suština te povijesne uloge američke vojske u nasilnoj uspostavi novih režima u Afganistanu i Iraku. Dodao je kako je tijekom svakog rata u dosadašnjoj povijesti bilo onih koji su sumnjali u njegov konačni ishod. »Kada izgleda sumorno, kada se pitate kakav će biti ishod, kada čitate i čujete kritičare i one koji sumnjaju koji govore da se to ne može napraviti i da smo se ovdje našli u glibu, treba se sjetiti da je takvih koji sumnjaju bilo tijekom svakog sukoba u povijesti svijeta«, rekao je Rumsfeld.</p>
<p>Rumsfeld se tijekom boravka u Bagdadu susreo s privremenim iračkim predsjednikom Gazijem Yawarom. U trenutku kad se spremao napustiti iračku metropolu, u zapadnom dijelu grada dignuta je u zrak cisterna s gorivom. U razornoj eksploziji poginulo je najmanje devet osoba, dok je trostruko više ranjeno. Očevici tvrde da su oštećene zgrade nekoliko veleposlanstava.</p>
<p>Američki predsjednik George W. Bush, koji je dolazak Božica s obitelji proslavio u Bijeloj kući, nije također propustio priliku da zahvali američkim vojnicima na obrani demokracije i slobode na raznim meridijanima diljem svijeta. On je u božićnoj poruci naročito pohvalio američke snage u Afganistanu i Iraku koje, kako je rekao, »štite SAD od opasnosti«. </p>
<p>No, mnogi kritičari Busheve vanjske politike ističu da te dvije zemlje nisu nikad predstavljale neposrednu opasnost za najveću svjetsku oružanu silu. Pritom su naročito ukazivali na činjenicu da Irak u vrijeme obaranja Saddamovog režima nije posjedovao oružje masovnog uništenja te da poduzeta vojna operacija kao i uspostava privremene iračke vlade od strane okupatorskih snaga nije bila utemeljena na međunarodnom pravu. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Četničke mirovine uzbunile bošnjačku javnost </p>
<p>U BiH su mnogi zabrinuti jer ideje ravnogorskog pokreta imaju utjecaja i na aktualna politička zbivanja u BiH / Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca priopćilo je da odluka Skupštine Srbije »grubi akt rehabilitacije fašizma i četničkih zločina izvršenih u proteklim ratovima«</p>
<p>SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Prošlotjedna odluka Skupštine Srbije o izjednačavanju prava pripadnika partizanskog i ravnogorsko četničkog pokreta Draže Mihajlovića izazvala je u Bosni i Hercegovini uglavnom negativna reagiranja. Zabrinutost postoji i zbog toga što ideje ravnogorskog pokreta imaju utjecaja i na aktualna politička zbivanja u BiH.</p>
<p>Tako je Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca priopćilo da je odlukom srbijanskog parlamenta »upućena velika prijetnja narodima koji su aktualno i potencijalno ugroženi postojanjem i djelovanjem četničkih fašista«. </p>
<p>Reagirao je i Forum mladih SDP BiH koji smatra skandaloznom odluku Skupštine Srbije. »Sramotno je što 176 zastupnika zemlje koja želi biti dio Europske unije, a koja je sagrađena na tekovinama antifašizma, prihvatilo ovaj zakon«, zaključuje se u priopćenju, ali i podsjeća na neke slučajeve u BiH. Primjerice, spomenik četničkom vojvodi koji je donedavno bio smješten u Brčkom, te izjave predsjedavajućeg Predsjedništva BiH u kojima se on diči svojim četničkim porijeklom.</p>
<p>Socijaldemokratska unija (SDU) BiH poručuje kako je »Sramotno da članovi Predsjedništva BiH šute o odluci Skupštine Srbije o izjednačavanju četnika u pravima s borcima protiv fašizma« te da »takva odluka sigurno neće pridonijeti jačanju povjerenja i suradnje između SCG i BiH«.</p>
<p>Predsjednik SDU Miro Lazović tvrdi da su »pod četničkom kokardom izvršeni masovni zločini u BiH i 1941. i 1992. godine«. Posebno ogorčeni su članovi SUBNOAR-u BiH koji nastoje njegovati uspomenu na partizansku borbu. </p>
<p>Komentari sarajevskog tiska također su vrlo negativni. Tako Oslobođenje tvrdi kako je »Srbija postala jedina zemlja u Europi u kojoj su fašisti izjednačeni s borcima protiv fašizma«. I sarajevske Jutarnje novine tvrde da će odluka o izjednačavanju prava četnika i partizana imati izravne posljedice na stanje i političke prilike u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori, Sandžaku i na Kosovu.</p>
<p>S druge strane, neke udruge u Republici Srpskoj tvrde da cijela stvar može imati pozitivne posljedice, posebno kad je riječ o otkrivanju istine o masovnim smaknućima pripadnika četničkog pokreta nakon Drugog svjetskog rata od strane partizanskih postrojbi.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="45">
<p>Tko je odgovoran za programe HRT-a</p>
<p>Približavaju se predsjednički izbori i bit će zanimljivo vidjeti koliko je nas u iseljeništvu Hrvatska televizija o tome izvještavala. Naime, prilikom zadnjih izbora mi smo u tome bili prikraćeni. Kada sam o tome pisala HRT-u, odgovor je bio da je veliki dio njihovih »zemaljskih programa bio rezerviran za posebne emisije oko izbora«. Nije mi jasno zašto taj isti dio nije bio i nama dostupan. </p>
<p>Mi zapravo ne znamo tko je odgovoran za programe na HRT-u. Prije osam mjeseci poslala sam HRT-u primjedbu u vezi s lošom kvalitetom snimke hrvatske himne, no do danas ta snimka nije zamijenjena kvalitetnijom. Upitna je kvaliteta nekih programa, a osjeća se i pomanjkanje profesionalne objektivnosti, što se najviše odnosi na dokumentarne programe. Očito je za koju se političku opciju ti voditelji programa zauzimaju. Oni biraju ljude njima pogodne, iako su nekoji od tih ljudi neprihvatljive osobe za hrvatsku javnost.</p>
<p>U mnogim raspravama niti se ne čuje oprečno mišljenje druge strane, koja je ionako slabo zastupana, jer uvijek ima više onih koji podupiru mišljenje samog voditelja programa. To se odnosi i na referendumska pitanja koja se postavljaju u nekim programima, koja su nekada takva da je jedini mogući odgovor upravo onaj koji voditelj te emisije želi čuti i prenijeti hrvatkom gledateljstvu.</p>
<p>A da ne govorimo o biranju sudionika u nekim stručnim televizijskim programima. Izgleda da mi u Hrvatskoj nemamo dovoljan broj intelektualaca, pa moramo sugovornike na važnijim raspravljanjima uvoziti iz susjednih zemalja.To je poniženje za naše stručnjake kao i za sav naš narod, a u isto se vrijeme uzdiže drugu stranu.</p>
<p> Slično se može reći i za neke »lagane« programe, a dobar je tome primjer »zabavni program« koji je emitiran 10. prosinca. Svojim sadržajem on samo potvrdjuje staru tezu da uzalud bježimo s Balkana, jer je on je u nama. Balkan je na HRT-u, tamo gosti razgovaraju s voditeljem programa u najgorem prostačkon žargonu. A kvaliteti toga programa baš ne doprinosi ni način odijevanja samoga voditelja. Je li to ta naša hrvatska kultura o kojoj smo našoj djeci toliko pričali?</p>
<p>Što se tiče programa u vezi s Domovinskim ratom, braniteljima i njihovim obiteljima, taj segment naše povijesti malo se vidi na ekranima Hrvatske televizije. Nije ni čudo da mnogi mladi ne znaju mnogo o Domovinskom ratu. </p>
<p> Koja je uloga Programskoga vijeća koje takav rad dopušta? I sam bi Hrvatski sabor trebao voditi računa o tome što se događa na HRT-u. Bilo bi dobro da HRT više proučava kako rade druge državne televizije, BBC ili australska ABC, na primjer, i da vide kako se objektivno, profesionalno i na demokratski način vode televizijski programi. </p>
<p>VANDA BORAS PODRAVACCanberra, Australija</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Dovoljno je samo predstavljanje kandidata, a birači neka se odluče</p>
<p>Novinar mora biti svjestan toga da svojim pisanjem, pa i tada kada samo prenosi nečije izjave, utječe na javnost, u pozitivnom ili negativnom smislu, a što može imati osjetne posljedice za onoga o kome se piše, pa čak i za cijelu zemlju, osobito ako se pisanje temelji na neistini.</p>
<p>Koliki je utjecaj novinara u javnosti osobito dolazi do izražaja u vrijeme izbora. U predizborno vrijeme svako malo objavljuju se rezultati anketa o broju glasova koji, navodno, postižu pojedini kandidati, što ne mora biti točno i ne mora odrediti ishod izbora, a zbunjuje pojedine birače i može ih navesti na pogrešan zaključak. To vjerojatno i jest svrha i anketiranja i izvješćivanja o njemu: utjecati na glasače nametanjem vlastitoga mišljenja, iznošenjem ciljanih podataka i usmjeravanjem birača na sasvim određenog odabranika.</p>
<p>Naravno, dovoljno bi bilo samo predstavljanje kandidata, a onda je na nama biračima da se odlučimo za koga ćemo glasovati.</p>
<p>MARIJA RAKELAZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>ITF nije slovenska tvrtka i izravno je odgovoran donatorima</p>
<p>U Vjesniku od 2. prosinca 2004. objavljen je članak Mirjane Gerić »HCR: Najviše novca uloženo upravo u razminiranje Mošćenice«. U njemu se spominje i Međunarodna zaklada za razminiranje i pomoć žrtvama mina (International Trust Fund – ITF), pa smo javnosti obvezni iznijeti neke činjenice. </p>
<p>U spornom članku piše: »...i dok su civili ginuli, propala su tri natječaja za projekt razminiranja područja uz gusto naseljeno mjesto. Tek na četvrtom natječaju prošao je projekt slovenske tvrtke ITF, a posao financira SAD«. </p>
<p>Međunarodna zaklada za razminiranje i pomoć žrtvama mina, ITF, međunarodna je humanitarna ustanova, koja nema komercijalni karakter te se ne može okarakterizirati kao »slovenska tvrtka«. </p>
<p>Projekt Mošćenica objavljen je na natječaju ITF-a dva puta – prvi put natječaj je poništen zbog previsoke cijene koju su tvrtke ponudile u svojim projektima razminiranja. Cijenu razminiranja formira tržište, a ne ITF, HCR ili donatori. Uspoređujući prosječne cijene koje su postizane na natječajima HCR-a i ITF-a u 2003. (na natječaju HCR-a od 1. prosinca 2003. postignuta je prosječna cijena od 9,10 kuna za četvorni metar) i cijene koje su ponudile tvrtke za projekt Mošćenica, dolazimo do zaključka da je prosječna ponuđena cijena za četvorni metar razminiranja za projekt Mošćenica bila 12,06 kuna, dok je najviša ponuđena cijena na tom natječaju bila 17 kuna za četvorni metar. Budući da je riječ o projektu veličine oko 287.000 četvornih metara, razlika između prosječne i najviše ponuđene cijene iznosila je više od dva milijuna kuna. </p>
<p>Donator je zato odlučio da je raspon cijena prevelik, te da se natječaj raspiše još jednom. Drugi je natječaj uspješno proveden i razminiranje je počelo. U Komisiji su na oba natječaja bila dva predstavnika HCR-a, predstavnik donatora – u ovom slučaju State Departmenta (SAD) i dva predstavnika ITF-a.</p>
<p>Zadaća zaklade ITF jest da učinkovito upotrijebi donatorska sredstva koja su namijenjena humanitarnom razminiravanju, u Hrvatskoj i u cjelokupnoj regiji jugoistočne Europe. U ovoj godini samo u Hrvatskoj razminirali su 1,837.154 četvornih metara tla onečišćenog minama i neeksplozivnim sredstvima. U cijeloj regiji (Hrvatskoj, BiH, SiCG – Kosovo, Albaniji) u 2004. očistili su više od 5.622.607 četvornih metara.</p>
<p> U svim zemljama izbor prostora koji se razminira određuje se zajedno s državnim vlastima. ITF je izravno odgovoran donatorima od početka (potpisa donacije) do trenutka kada se donacija potroši. Donatori su o svemu u vezi s projektom redovito obaviješteni, a mogu u njima i aktivno sudjelovati. </p>
<p>GORAN GAČNIKzamjenik direktora International Trust Funda, Sisak</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Neprijateljstvo je među čelnicima </p>
<p>Moram demantirati gospodina Mirka Sunića koji piše: »Žao mi je da među nama (bivšim) političkim uznicima postoje podvojenosti, pa i oštra neprijataljstva" (Vjesnik, Pisma, 22. prosinca 2004.). Među (bivšim) političkim uznicima nema neprijateljstava, neprijateljstvo postoji između pojedinaca koji su se bez ikakve demokratske procedure nametnuli kao čelnici i jedne i druge udruge bivših političkih zatvorenika, i s te pozicije, po samo njima znanim kriterijima, određuju tko može a tko ne može biti članom njihove udruge.</p>
<p> Ti su se pojedinci »izborili« da, umjesto 50 njemačkih maraka po danu odštete za nevino robijanje, bivši politički zatvorenici budu obeštećeni u četri rate od po 3,5 maraka po danu, s tim što su do sada pristigle dvije rate. Ti su se pojedinci »izborili« da se Vlada Republike Hrvatske objesno parniči s bivšim političkim zatvorenicima, osporavajući nedvojbena njihova zakonska prava.</p>
<p>IVAN KABALIN, dipl. ing.Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="49">
<p>Nezadovoljstvo zbog puštanja folk glazbe na Božić ili svađa s osobljem »Patike«</p>
<p>Napad pred »Patikom« podsjetio je na »bombaški napad« iz listopada kada je pred prostorije HSP-a u Vukovaru bačena ručna bomba / Ove je godine, odnosno do 1. prosinca, na tlu hrvatskog Podunavlja nađeno 59.767 komada raznog oružja ili minsko-eksplozivnih naprava zaostalih iz Domovinskog rata </p>
<p>OSIJEK/VUKOVAR</p>
<p> – Snažna eksplozija, prouzročena aktiviranjem ručne bombe, uznemirila je Osječane u subotu oko 12.40 sati, odjeknuvši u Strossmayeroovoj ulici u samom središtu grada. </p>
<p>Zasad još nepoznati počinitelj, iz jurećeg je automobila bacio ručnu bombu pred noćni bar »Patika« na kućnom broju 42 Strossmayerove ulice. Kako u to vrijeme nije bilo ljudi u blizini, u eksploziji, srećom, nije bilo ozlijeđenih. No, osim oštećenja na pročelju kuće u kojoj se nalazi »Patika«, oštećene su i fasade te popucali prozori na obližnjom kućama, dok je stradalo i šest u blizini parkiranih automobila. </p>
<p>Motiv ovog bombaškog napada zasad nije poznat, jer se još uvijek traga za počiniteljem, a nagađa se da je riječ tek o »upozorenju«. Naime, »Patika« je noćni bar koji radi cijelu noć, a poznat je po tome što se svira »uživo« i to samo narodna glazba. Stoga se pretpostavlja da je počinitelj bacanjem bombe izrazio svoje nezadovoljstvo zbog toga što se u centru grada, čak i na badnju večer te Božić, slušaju »narodnjaci«. Druga mogućnost je, pak, ta da je počinitelj večer uoči Božića proveo u noćnom baru »Patika« te da se tamo posvađao s osobljem, ili vlasnikom, nakon čega je odlučio »uzeti pravdu u svoje ruke«. </p>
<p>Kako bilo, ovaj slučaj podsjetio je na »bombaški napad« u listopadu, kada je pred prostorije HSP-a u Vukovaru bačena ručna bomba, te je još jedan dokaz da se u istočnoj Hrvatskoj još uvijek mnogi problemi rješavaju oružjem.</p>
<p>Unatoč činjenici da je od Domovinskog rata prošlo 13 godina, te da je nekoliko godina trajala akcija dobrovoljnog povrata svih ubojitih tvari, »zaboravljenog« i nesavjesno odbačenog oružja i dalje ima u priličnim količinama, a o tome svjedoče, osim ovakvih obračuna, i svakodnevni pronalasci ubojitih naprava u poljima, kanalima uz cestu ili napuštenim i ruševnim kućama.</p>
<p>U tome posebice prednjači Vukovarsko-srijemska županija u kojoj je u prvih 11 mjeseci ove godine svakoga dana u prosjeku pronađeno čak 179 komada oružja ili eksplozivnih naprava.</p>
<p>U razgovoru za Vjesnik, glasnogovornik vukovarsko-srijemske Policijske uprave, Miroslav Janić, istaknuo je kako je ove godine, do 1. prosinca, na tlu hrvatskog Podunavlja nađeno 59.767 komada raznog oružja ili minsko-eksplozivnih naprava zaostalih iz Domovinskog rata. </p>
<p>Naime, od siječnja do kraja studenoga ove godine na tlu ove županije nađene su odbačene 392 ručne bombe, 511 komada raznih mina, 450 topničkih projektila, te 54.450 komada streljiva. U ruke policije došlo je i 47 ručnih protuoklopnih ili protuzrakoplovnih bacača, 188 detonatorskih kapisli, 1.682 komada raznih dijelova eksplozivnih naprava, 11 kasetnih bombi, 38 metara detonirajućeg štapina, 24 kilograma eksploziva i 11 kilograma baruta te još 467 komada razne druge vojne opreme koja predstavlja opasnost po sigurnost stanovnika. </p>
<p>Skladište u šumi Đergaj kod Vukovara, u koje policijski pirotehničari proteklih godina pohranjuju pronađeno oružje, već je nekoliko puta bilo posve napunjeno. Nizom akcija uništavanja, policija je do sada uništila nekoliko desetaka tona oružja i minsko-eksplozivnih naprava.</p>
<p>Srećom, unatoč takvoj nimalo bezopasnoj slici, od zaostalog i nesavjesno odbačenog oružje ove godine na području hrvatskog Podunavlja nije izgubljen niti jedan ljudski život. No, nesretnih slučajeva je bilo i to ove godine u dva navrata kada je došlo do eksplozija zaostalih naprava - u Vukovaru gdje su se u kanalu uz cestu, pod bagerom aktivirale odbačene ručne bombe i u selu Ostrovo gdje su u eksploziji skladišta iz 1991. ozlijeđene dvije osobe. </p>
<p>Nažalost, tu su još i sveprisutna i minska polja u koja, iako su propisno označena, nerijetko zalaze lovci. Od siječnja do 1. prosinca ove godine u minskim je poljima na području najistočnije hrvatske županije poginulo 5 osoba i to uglavnom lovaca. </p>
<p>Po Janićevim riječima, u prvih je 11 mjeseci ove godine evidentirano 115 prekršaja iz Zakona o oružju, dok ih je tijekom cijele 2003. godine bilo 66. Pod tim prekršajima smatra se držanje nedopuštenog oružja, ali i prijetnje ili pucanje u zrak što je zabilježeno čak osam puta. </p>
<p>Za one koji i dalje čuvaju ratne arsenale treba reći da ih, u trenutku kada budu otkriveni, očekuju nemale sankcije - novčana kazna koja može iznositi i do 120.000 kuna ili bezuvjetna kazna zatvora do pet godina. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Petero poginulih i 18 ozlijeđenih u 385 prometnih nesreća </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Tijekom blagdana u Hrvatskoj je zabilježeno ukupno 385 prometnih nesreća u kojima je poginulo pet osoba, 18 osoba je teže, a 106 lakše ozlijeđeno. </p>
<p>U 301 prometnoj nesreći pričinjena je samo materijalna šteta. </p>
<p>Pedesetdevetogodišnji Ivan Stanković smrtno je stradao u petak, kada je oko 18 sati u mjestu Nedeljanec, kod Vidovca na području Varaždina, na njega dok je se vozio biciklom, naletio automobil varaždinskih registracija kojim je upravljao A.S. (41). Kako je priopćeno iz policije, nesreću je skrivio Stanković, koji je, vozeći se Varaždinskom ulicom, nepropisno skrenuo ulijevo te oduzeo prednost automobilu. Od siline udara Stanković je s bicikla pao na kolnik, te od zadobivenih ozljeda preminuo na mjestu. </p>
<p>Istoga dana oko 23 sata u Sesvetama je u prometnoj nesreći smrtno stradala dvadesetjednogodišnja Maja Kovač. Do nesreće je došlo kada je G.C. (21.), s kojim se Maja Kovač vozila u automobilu, najvjerojatnije zbog prevelike brzine, izgubio nadzor nad vozilom i prešao na suprotnu strana Zagrebačke ulice. Njegov automobil se tada izravno sudario s nadolazećim automobilom kojim je upravljao G.M. (44). Od ozljeda zadobivenih u sudaru Maja Kovač je odmah preminula, dok su G.M. i njegova suputnica J.S. (21) teško ozlijeđeni, pa su prevezeni u KB Dubrava. </p>
<p>Četrdesetogodišnji D.H. preminuo je u nedjelju oko 5 sati na Odjelu intenzivne njege KB Sestara milosrdnica od posljedica prometne nesreće koja se na Ljubljanskoj aveniji dogodila oko sedam sati ranije. Naime, na njega je, dok je pretrčavao Ljubljansku, oko 21.55 sati automobilom naletio dvadesetšestogodišnji slovenski državljanin. D.H. je aveniju pretrčavao na mjestu gdje nije bilo pješačkog prijelaza, a kolima hitne pomoći je bio odmah prevezen u bolnicu, no ozljede su bile preteške. </p>
<p>U prometnoj nesreći koja se u subotu oko 5.30 sati dogodila na državnoj cesti, u mjestu Zaton Doli, u blizini Stona, smrtno je stradao Josip Maškarić (24), dok je M.P. (29) zadobio teške tjelesne ozljede.</p>
<p>Nesreća se dogodila kad je Maškarić, upravljajući osobnim vozilom dubrovačkih registracija, zbog neprilagođene brzine izgubio nadzor nad vozilom i sletio s kolnika te udario u stijenu. Automobil se od udara prevrnuo na krov, a prilikom prevrtanja vozač je ispao iz vozila. Od zadobivenih ozljeda Maškarić je na mjestu preminuo, a njegovom teško ozlijeđenome suputniku liječnička je pomoć pružena u Općoj bolnici.</p>
<p>U teškoj prometnoj nesreći, koja se dogodila u nedjelju oko četiri sata ujutro u mjestu Grabovac, na cesti između Zagvozda i Šestanovca, poginuo je 42-godišnji I.M. iz Zagreba, a još su dvije osobe zadobile teške tjelesne ozljede.</p>
<p>Nesreća se dogodila kada je I.M., upravljajući osobnim automobilom marke »audi 80« zagrebačkih registarskih oznaka, zbog neprilagođene brzine na mokroj i skliskoj cesti, izgubio nadzor nad vozilom, te je, sletjevši velikom brzinom s kolnika, udario u suhozid i prevrnuo se nekoliko puta.</p>
<p>U nesreći su stradala i dvojica muškarca, koji su putovali zajedno sa I.M., a jedan od njih zadobio je teške tjelesne ozljede, te je u komatoznom stanju hospitaliziran u splitskoj bolnici, gdje se liječnici bore za njegov život. </p>
<p>Prema prvim rezultatima očevida prometne nesreće u Grabovcu, razlog kobnom slijetanju s ceste bila je neprilagođena brzina, pa je isključena mogućnost da je drugi automobil ili sudionik u prometu odgovoran za tešku nesreću.</p>
<p>M.D., S.D., M.Z.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Tri godine zatvora za razbojništvo</p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> – Dalibor Bek nepravomoćnom je presudom varaždinskog Županijskog suda osuđen na tri godine zatvora zbog razbojništva. </p>
<p>Budući da je već osuđen na sedam mjeseci zatvora na Općinskom sudu zbog teške krađe, Županijski mu je sud izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci. Beku je, osim toga, izrečena i sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od najdulje tri godine. </p>
<p>Optužnica ga je teretila da je 14. travnja ove godine oko 20 sati u Vratnu Donjem opljačkao trgovinu TP »Varaždin«.</p>
<p> Iako je trgovina već bila zatvorena Bek je zamolio prodavačicu, koja se još uvijek tamo nalazila, da mu otvori jer joj želi vratiti dug. </p>
<p>Prodavačica mu je otvorila vrata i nakon što mu je izračunala dug, zamolio ju je da mu još nareže salame. Tada joj je prišao i pod vrat stavio nož koji je ponio od kuće. </p>
<p>Prodavačici je zaprijetio da će je ubiti ako ne bude mirna i ako mu ne preda novac. Predala mu je oko 3300 kuna nakon čega je Bek pobjegao. </p>
<p>Bek je u svojoj obrni izjavio da je tada bio jako pijan, te da se na razbojništvo odlučio jer mu trebao novac, no prodavačici nije prijetio, niti joj je stavio nož pod vrat. Potvrdio je da je imao nož i da ga je izvadio, no držao ga je udaljenog od prodavačice, jer ju je samo želio zaplašiti. </p>
<p>Vidio je da joj iz prsta teče krv, pa joj je dao maramice. Nije mogao reći da li je prodavačici krv potekla zbog dodira s njegovim nožem ili se možda porezala na stroju za rezanje salame. </p>
<p>Sud je smatrao da je Beku nužno izreći zatvorsku kaznu od tri godine kako bi ga se odvratilo od daljnjeg činjenja kaznenih djela, s obzirom na njegovu sklonost kriminalu. </p>
<p>Bek je inače javnosti poznatiji kao svjedok u postupku koji se pred Općinskim sudom vodi protiv dvojice varaždinskih policajaca zbog iznuđivanja iskaza od Miljenka Hipa. </p>
<p>On je Hipa prijavio kao sudionika u provali u jednu cvjećarnicu, a rekao je i da ga je on, a ne policajci, bokserom pretukao pred diskotekom. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Izudarali supružnike i ukrali nekoliko stotina tisuća kuna</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Trojica maskiranih razbojnika, u noći na nedjelju, provalili su u obiteljsku kuću u Juričkovoj ulici 1 u mjestu Poljanica Bistranska kod Zaprešića i pritom teže ozljedili Veru Lukanić (57), a lakše njezina supruga Josipa Lukanića (62).</p>
<p>Kako su izvijestili u PU Zagrebačkoj, provalnici su obili ulazna vrata, ušli u kuću te prijeteći pištoljem napali i brutalno pištoljem izudarali po glavi i ostalim dijelovima tijela supružnike Lukanić. Maskirani razbojnici dijelom su ispremetali stvari u kući i ukrali novac i nakit u vrijednosti od više stotina tisuća kuna, a potom su se udaljili u nepoznatom smjeru. U sukobu s razbojnicima vlasnik kuće Josip Lukanić lakše je ozlijeđen, dok je njegova supruga Vera zadobila ozljede opasne po život zbog unutarnjeg krvarenja te im je liječnička pomoć pružena u bolnici Sveti Duh.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Požar u pizzeriji »Edo«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U požaru koji je u nedjelju prijepodne buknuo u pizzeriji »Edo« na Jarunu izgorjela je cijelokupna unutrašnjost lokala, a vatrogasci su namještaj od kojeg su ostali ugarci, izbacili kroz prozor. Neslužbeno doznajemo da je požar buknuo u kuhinji lokala, dok je jedan od stanara rekao da je odjednom vidio da suklja vatra iz pizzerije koja je, prema riječima stanara radila. Neki od stanara tvrde da su uzrok požara neispravne instalacije.</p>
<p>Očevid su obavili zagrebački policajci, a materijalna će se šteta utvrditi naknadno.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="54">
<p>Hrvatska bi mogla imati 30 do 40 fiksnih telefonskih operatera</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U Hrvatskoj bi moglo biti 30 do 40 fiksnih telefonskih operatera na nacionalnoj razini, no njihov točan broj će odrediti deregulirano tržište, kaže Darko Dvornik, pomoćnik ministra za telekomunikacije i poštu. </p>
<p>Dodao je da će u siječnju država smanjiti administrativnu naknadu sa osam milijuna kuna na 20.000 kuna za izdavanje dozvole za pružanje javne govorne usluge u fiksnoj telefiniji. Cilj je imati što više operatera jer konkurencija dovodi do smanjivanja cijena za korisnike.</p>
<p>Podsjetimo, početkom ove godine smanjena je spomenuta nakanda sa 40 milijuna kuna na osam milijuna kuna. Nadalje, ukinuta je obveza ulaganja 50 milijuna eura u novu fiksnu telefonsku mrežu u roku od četiri godine od dobivanja dozvole, te je tržište fiksne telefonije na taj način i stvarno liberalizirano. Nakon što je dio monopola T-Hrvatskog telekoma (T-HT) ukunut još 1. siječnja 2003. godine. </p>
<p>Naime, sve do 1. siječnja 2005. godine T-HT je zadražao isključivo pravo na pristup lokalnoj petlji u telefonskim centralama. Dakle, uskoro se i taj posljednji monopol T-HT ukida. Osim, toga, T-HT je dužan u roku od 60 dana ponuditi korisnicima obračunsku jedinicu od jedne sekunde. </p>
<p>Dozvole za fiksnu telefoniju na državnoj razni već su dobili Optima Telekom, tvrtka bivšeg ministra pomorstva, prometa i veza Rolanda Žuvanića i splitski Portus. U Portusovoj mreži H1, kažu, cijene će biti niže od 20 do 40 posto, a obračunska jedinica će biti jedna sekunda.</p>
<p> Pružatelj Internet usluga Iskon Internet pokrenuo je sredinom studenoga uslugu Internet telefonije kojom individualnim i poslovnim korisnicima nudi telefoniranje u inozemstvo po, kako tvrde, znatno nižim cijenama od standardne fiksne telefonije, čime je ujedno i najavio svoj ulazak na tržište telefonije. </p>
<p> Telefonija putem Interneta (VoIP) uobičajen je način komuniciranja u svijetu. Jednostavnost, pouzdanost, povoljnije cijene međunarodnih poziva i transparentnost troškova te usluge mogla biti zanimljiva alternativa klasičnoj fiksnoj telefoniji.</p>
<p> Međunarodni telefonski pozivi su i do 50 posto jeftiniji od T-comovih. Vremenska jednica za obračun usluge je sekunda.</p>
<p>Ovo je samo prvi korak, jer postoje planovi za širenje na područje prijenosa podataka govorom, kao i ponude usluge fiksne telefonije. Iskon će zatražiti dozvolu za fiksnu telefoniju, čim se do kraja godine objave pravilnici o naknadama i uslugama za tu vrstu telefonije. </p>
<p>Telefonska pretplata ipak ostaje T-HT-u i poslije 1. siječnja 2005. godine, ali će ona morati sadržavati veći broj besplatnih minuta razgovora. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Privremeno obustavljena prodaja komiškog Neptuna</p>
<p>KOMIŽA</p>
<p> - Iako je komišku tvornicu za preradu ribe Neptun u stečaju još u rujnu kupio za 14,7 milijuna kuna, novi vlasnik južnoafrička tvrtka Philiph Vermeulen još je nije preuzeo jer je Trgovački sud u Splitu privremeno obustavio prodaju tvornice zbog imovinsko-pravnih problema. Takvu je odluku Trgovački sud donio jer je naknadno utvrđeno da se među nekretninama Neptuna nalaze i zemljišne čestice u privatnom vlasništvu. Industrijski kompleks Neptuna u začetku je, naime, činilo pet manjih privatnih tvornica. Među njima je bila i tvornica u vlasništvu Marija Benvenutija, čiji nasljednik Robert Benvenuti danas traži povrat svojeg vlasništva koje je nacionalizacijom prije pedesetak godina zajedno s ostalim tvornicama pripojeno Neptunu. Prije dovršenja tog spora ne može biti ostvarena ni kupoprodaja 135 godina stare riboprerađivačke industrije. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Odobreno novih 95 mjesta za znanstvene novake</p>
<p>U 2004. Hrvatska dobila gotovo 600 novaka / Obistini li se izjava ministra Primorca Hrvatska će u ovo doba iduće godine imati više od 800 znanstvenih novaka</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Vijest koju je glasnogovornica Ministarstva znanosti Danijela Grizelj ovih dana pokušala prigodno upakirati objavljujući da je ministar Primorac, skriven iza crvene odore Djeda Mraza, darivao znanstvene novake, prošla je nezamjetno. Poanta vijesti nije u darivanju, nego u odobrenju ministra znanosti za novih 95 znanstvenih novaka, čime je Hrvatska u ovoj godini napravila rekord po broju zaposlenih znanstvenih novaka, njih gotovo 600.</p>
<p>Tijekom godine, ministar Primorac dao je potpis za 490 novaka, a u viša zvanja napredovalo je 1229 visokoškolskih i znanstvenih djelatnika. Obistini li se izjava ministra Primorca da će u idućoj godini odobriti još 250 znanstvenih novaka, jer »vjeruje u hrvatske znanstvenike«, Hrvatska će u ovo doba iduće godine imati više od 800 znanstvenih novaka. Rektori bi ovih dana trebali primiti službeni dopis Ministarstva znanosti, kojim svako sveučilište od 1. siječnja može primiti po tri znanstvenika-povratnika. Iako Primorac nije objasnio koji su kriteriji za njihov izbor, napomenuo je da rektori moraju biti sigurni u kvalitetu tih znanstvenika. </p>
<p>Na činjenicu da gotovo nijedan fakultet u državi nije zadovoljan brojem i rasporedom djelatnika - na velikim fakultetima katedre i danas imaju tajnice ili pomoćno osoblje čiji posao nije definiran (nekad je to bilo ukucavanje dopisa na tipkaćoj mašini), dok nizu fakulteta kronično nedostaje nastavni kadar - nadovezala se najava iz Ministarstva da će u idućoj godini za nova radna mjesta u visokom obrazovanju izdvojiti 67 milijuna kuna. </p>
<p>Iako je rijetko tko u sustavu bio zadovoljan proračunskim izdvajanjem za odgoj, obrazovanje i znanost, Primorac izbacuje računicu prema kojoj je sustav dobio 10 posto više sredstava nego lani. Proračunu, naime, pribraja zajam Svjetske banke od 85 milijuna dolara za reformu školstva. Hrvatska je, tvrdi ministar, jedina zemlja uz Poljsku koja je uspjela ishoditi takav kredit. </p>
<p>Prema najavama iz Ministarstva, sljedeća bi godina trebala donijeti osnovnom i srednjem školstvu »revolucionarne promjene«. Osnovno školstvo zato jer bi napokon trebao krenuti projekt edukacije nastavnika, ali i jaču inspekcijsku kontrolu škola, dok bi u srednjem školstvu trebalo biti zapamćeno to što će upisati generaciju prvih polagača državne mature koju Hrvatska uvodi za četiri godine. Iako se o problemu premalo plaćenih nastavnika u 2004. raspravljalo u kontekstu najava dugoročnih sindikalnih akcija, u najavama Ministarstva za iduću godinu ne spominje se povećanje prosvjetarskih plaća. Primorčeva napomena kako se više neće moći dogoditi da dođe do povećanja plaća u javnom sektoru, a bez povećanja plaća u prosvjeti, nije konkretna, pa se prosvjetari i ne mogu nadati ni »konkretnijim« plaćama.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="57">
<p>Policija još ne zna tko je uklonio Gotovininu sliku</p>
<p>Golema slika s natpisom »Heroj, a ne zločinac« skinuta je na Badnjak ujutro, a zadarska gradonačelnica izjavila je kako Gradsko poglavarstvo nije naložilo skidanje slike</p>
<p>ZADAR</p>
<p> - Golemi plakat sa slikom umirovljenoga generala Ante Gotovine na kojemu je pisalo »Heroj, a ne zločinac«, koji je prije tri godine bio postavljen na zadarske gradske zidine, skinut je u petak ujutro oko četiri sata. Policija do nedjelje poslije podne nije otkrila tko je skinuo sliku. Iz Policijske uprave zadarske izvijestili su da istraga još traje. </p>
<p>Zadarska gradonačelnica Ana Lovrin izjavila je kako Gradsko poglavarstvo nije naložilo da se slika skine s gradskih zidina.</p>
<p>Plakat je prije tri godine postavila Udruga dragovoljaca Domovinskog rata Zadarske županije i o njima ovisi hoće li podići kaznenu prijavu. </p>
<p>Dosad je plakat oštećen nekoliko puta, od njegova trganja do polijevanja bojom, ali se nikad nije otkrilo tko je to radio. Nakon zadnjeg oštećenja dodatno je zaštićen i plastificiran, a iznad njega je postavljena i mala nadstrešnica. </p>
<p>Slika s natpisom »Heroj, a ne zločinac« svako je ljeto zbunjivala brojne strane turiste koji su neprestano postavljali pitanja. U posljednje vrijeme u Zadru su zaredali grafiti s imenom Ante Gotovine, i to u središtu grada blizu zidina, a nedavno je i cijela glavna ulica Kalelarga osvanula oblijepljena Gotovininim slikama. Sve se to u pravilu događalo dan nakon odluka državnih ili lokalnih vlasti ili nakon odluka glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte u svezi s haaškom optužnicom protiv generala Gotovine. Posljednji grafiti osvanuli su nakon izbacivanja iz HDZ-a Davora Arasa, predsjednika Gradskog vijeća. </p>
<p>Vijećnici Gradskoga vijeća proglasili su Gotovinu, uz pokojnog predsjednika Franju Tuđmana, počasnim građaninom Zadra. Gotovinina se slika nalazila u Maloj vijećnici i upravo je ta slika bila uzrok incidenta za vrijeme posjeta britanskog veleposlanika u Hrvatskoj Johna Ramsdena Zadru. </p>
<p>Predsjednik Stjepan Mesić je za svog pretprošlog posjeta Zadru također zbog slike odbio posjetiti Gradsko poglavarstvo, kao i norveški studenti prilikom njihova posjeta gradu. </p>
<p>U Zadru su grafiti i lijepljenje Gotovininih slika postali uobičajena stvar, ali nitko nije očekivao da će se itko usuditi tako naprasno skinuti generalovu sliku s gradskih zidina, pogotovo ne na Badnjak. Plakat postavljen iznad glavnih gradskih vrata u neku je ruku postao simbol Zadra, jer većina građana Gotovinu doista doživljava kao svoga heroja. Bez obzira na politička opredjeljenja Zadrani uvijek ističu da su nakon dugo vremena iz podruma izišli tek kad je Gotovina preuzeo obranu grada. </p>
<p>Ljubica Ivićev Balen</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Okrenite leđa konzumizmu, jer se Božić nastoji osiromašiti i svesti na svjetovno</p>
<p>»Isusa molim najveći i najvažniji dar, dar pravog i pravednog mira za svakog od nas, za naše obitelji, za naše gradove i sela, za zajednice, za naš hrvatski narod, za našu Domovinu, za sve narode i države, za Isusovu domovinu, za cijeli svijet«, poručio je Bozanić pozvavši vjernike da budu kvasac i sol ovoga svijeta</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »Slavljenje Božića nastoji se osiromašiti, da ne kažem izobličiti, svesti na profano i svjetovno, sa željom bijega u konzumizam«, upozorio je nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić slaveći u subotu božićnu misu u zagrebačkoj katedrali. </p>
<p>On je pritom pozvao vjernike na otkrivanje originalnosti, novosti i jedinstvene ljepote kršćanskog Božića. </p>
<p>Govoreći o iščekivanju spasenja koje je izvor života, slobode i radosti, kardinal je rekao da danas postoje mnogi znakovi iščekivanja skriveni u ljudskim srcima, premda ponekad izgleda da suvremeni čovjek nikoga ne očekuje i da mu je Spasitelj najmanje potreban. Ustvrdivši da je čovjeku ipak potreban Božić, kardinal je primijetio da je božićna poruka ujedno i poziv vjernicima da se hrabro uzdignu iznad ponuda koje im o Božiću daju novouvedeni običaji suvremenog društva.</p>
<p>U svojoj molitvi na kraju propovjedi kardinal Bozanić molio je i za »mir i utjehu svima koji su žalosni ili trpe zbog fizičkih, moralnih ili duhovnih boli, za nadu i snagu pojedincima i obiteljima iskušavanima bolešću i patnjama, osamljenim i napuštenim starcima, siromašnima, prognanicima, odbačenima, zaboravljenima, ugnjetavanima, prezrenima, obespravljenima, beskućnicima, nezaposlenima, svima koji su bez nade i ljubavi«.</p>
<p>»Isusa molim najveći i najvažniji dar, dar pravog i pravednog mira za svakog od nas, za naše obitelji, za naše gradove i sela, za zajednice, za naš hrvatski narod, za našu Domovinu, za sve narode i države, za Isusovu domovinu, za cijeli svijet«, poručio je Bozanić na kraju liturgije pozivajući vjernike da obnovljenom vjerom i nadom dosljedno žive svoj kršćanski poziv i budu kvasac i sol ovoga svijeta donoseći svugdje radost i mir. Misi je u subotu nazočio i predsjednik Republike Stjepan Mesić.</p>
<p>Na misi polnoćki kardinal Bozanić propovijedao je o »neiscrpivom otajstvu utjelovljenja Sina Božjega« napomenuvši da je ono predstavljeno očima vjernika kao otajstvo siromaštva i poniznosti, jednostavnosti i nježnosti, čemu su osobito bili svjedoci i pastiri, dok same skromne jaslice predstavljaju prvi događaj otkupljenja svijeta. »Neshvatljiva dobrohotnost dovela je svemogućeg Boga u betlehemsku špilju omogućivši nam da se bez straha suočimo sa svojom sadašnjošću i budućnošću«, istaknuo je pritom Bozanić napomenuvši kako sveta božićna noć poručuje da – usprkos poteškoćama, naporima, trpljenjima i strahotama današnjeg vremena – možemo živjeti u nadi. </p>
<p>Na kraju misnoga slavlja kardinal je čestitao Božić nazočnim predstavnicima državnih i mjesnih vlasti, među kojima su bili predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks, potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor, ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt, dogradonačelnik Zagreba Milan Bandić i drugi.</p>
<p>Gordan Pandža, Nikola Žuvela</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Kandidati misle da sve znaju</p>
<p>Psihologinja Mirjana Krizmanić smatra da je većina slogana predsjedničkih kandidata vrlo loša. To je, smatra, posljedica tipičnog ponašanje naših ljudi koji misle da, ako su uspjeli na jednom polju, sve znaju / Umjesto da svoj prostor posvećuju takvim kandidatima, mediji bi građane trebali u većoj mjeri upozoravati da bi trebali izaći na izbore, smatra Krizmanić / Dekanica Fakulteta političkih znanosti Smiljana Leinert Novosel smatra da predsjednički kandidati imidžem trebaju pokušati stvoriti dojam pouzdane osobe koja ima autoriteta i bliska je ljudima</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Kako komuniciraju, kakve poruke šalju, kakvi su im slogani i kakav je imidž predsjedničkih kandidata?</p>
<p>Psihologinja Mirjana Krizmanić smatra da je većina slogana predsjedničkih kandidata vrlo loša. To je, smatra, »posljedica tipičnog ponašanja naših ljudi koji misle da, ako su uspjeli na jednom polju, sve znaju«. Tako i naši »predsjednički kandidati misle im ne trebaju stručnjaci koji bi prilikom smišljanja slogana uzeli u obzir program i ciljeve kandidata koje bi barem djelomično prilagodili i njihovim ličnostima«, kaže Krizmanić.</p>
<p>Tipičnim primjerom takvog »diletantskog pristupa problemu« Krizmanić smatra istupe Ljube Ćesića Rojsa, koji nerijetko iskaču iz okvira uobičajenog političkog bontona. »Nakon što je u samo nekoliko godina od vozača autobusa došao do magisterija, on se ponaša kao da je Einstein pa mu ne trebaju nikakvi stručnjaci«, kaže.</p>
<p>Nedostatak stručnog pristupa odražava se, tvrdi Mirjana Krizmanić, i na druge elemente kampanje, primjerice vizualni imidž. Lošim primjerom promjene vizualnog imidža ona smatra promjene imidža Đurđe Adlešić, koji je nakon objave jedne njene provokativnije fotografije uzburkao medije. »Mislim da bi za nju bilo mnogo bolje da se držala svoga starog imidža koji je vezan za mnogo dobrih stvari koje je napravila kao gradonačelnica Bjelovara«, kaže Krizmanić.</p>
<p>U tom nizu loših elemenata predsjedničkih kampanja nisu izostale ni izjave koje mnogi smatraju neukusnima, poput ocjena nekih društvenih grupa poput homoseksualaca. No, zasad takve istupe javnost nije oštrije osudila. Mirjanu Krizmanić to ne čudi jer, tvrdi, »još nemamo razvijenu kritičku javnost«. K tome, napominje, blagonakloni stav prema neukusnim izjavama o homoseksualcima posljedica je i djelovanja Crkve, koja i dalje tvrdi da je riječ o bolesti iako su stručnjaci još ranih sedamdesetih utvrdili da je riječ o prirodnoj varijaciji. »Neuki svijet zbog toga smatra da su te neukusne izjave u redu, ako i Crkva ne prihvaća mišljenje struke i osuđuje te ljude«, kaže Krizmanić.</p>
<p>Brojne marginalne, nerijetko i bizarne kandidate, Mirjana Krizmanić smatra opasnima jer bi mnogi birači mogli zaključiti da ne žele sudjelovati u tom cirkusu, dakle izaći na birališta. Stoga ona smatra da bi takve bizarne likove, koji doista nemaju nikakve šanse da budu izabrani ili dobiju relevantniji broj glasova »mediji trebali potpuno ignorirati, ako im je već zakon omogućio da se zbog malog broja potrebnih potpisa kandidiraju«. I u drugim zemljama se na predsjedničkim izborima pojavljuju takvi bizarni, ekshibicionistički kandidati, ali im mediji ne posvećuju nikakvu pažnju, tvrdi Krizmanić. Ona navodi primjer posljednje predsjedničke kampanje u SAD-u, u kojoj je sudjelovalo dvadesetak kandidata, ali za većinu nitko nigdje nije mogao ništa čuti jer su ih mediji ocijenili kao nevažne.</p>
<p>Umjesto da svoj prostor posvećuju takvim kandidatima, smatra Krizmanić, mediji bi građane trebali u većoj mjeri upozoravati da bi trebali izići na izbore jer to nije samo njihovo građansko pravo nego i dužnost. </p>
<p>Dekanica Fakulteta političkih znanosti prof. dr. Smiljana Leinert Novosel smatra da predsjednički kandidati imidžem trebaju pokušati stvoriti dojam pouzdane osobe koja ima autoriteta i bliska je ljudima. Kandidat koji uspješno i verbalno i neverbalno komunicira je Stjepan Mesić, smatra Leinert Novosel. »On neverbalnom komunikacijom uspješno signalizira svoju poziciju, zna biti iznad koliko treba, a spretan je u približavanju ljudima«. Kandidatkinja HDZ-a Jadranka Kosor postigla je maksimalan uspjeh u približavanju, »u tom je odlična, ali ne djeluje samostalno. Dojam je da je dodatak nečemu, da nije u stanju donositi vlastite odluke«. Leinert Novosel smatra da Kosor moć zadobiva rješavanjem problema drugih ljudi. </p>
<p>Slična Jadranki Kosor je Đurđa Adlešić. »Ona je također jača u približavanju ljudima, ali joj nedostaje autoritet«. Leinert Novosel je upozorila na njezin nedovoljno ozbiljan imidž, što u posljednje vrijeme pokušava popraviti tamnijom odjećom. Za Slavena Leticu je ustvrdila da »zna znanje, ali mu verbalna i neverbalna komunikacija nisu usklađene«. Leinert Novosel je podsjetila na spot u kojem Letica u crnom odijelu bere mandarine ili naranče u svom rodnom kraju. »Ta poruka je zbunjujuća. Tko u odijelu bere naranče?«. Leinert Novosel smatra da Letičina fiksacija na bana Jelačića ljudima smeta i upozorava da se ne mogu stalno ponavljati isti efekti. Za Borisa Mikšića je ustvrdila da bi kao čovjek koji je poslovno uspio u svijetu trebao tendirati liberalnom segmentu, a »gura se u tradicionaliste«. Smatra da su mu i verbalna i neverbalna komunikacija vrlo skromne. </p>
<p>Ljubu Ćesića Rojsa će malo tko ozbiljno shvatiti, ali će dobiti glasove ljudi kojima je on »štos«. Pašalića je Leinert Novosel ocijenila kao čovjeka koji je na neki način obilježen, teško mijenja imidž, dosljedan je do rigidnosti, a nije vješt u približavanju ljudima. Za razliku od njega, Miroslav Ćiro Blažević je »simpatičan šoumen, ali nema autoriteta. Imam dojam da se on jako dobro zabavlja«. </p>
<p>Velik broj potpuno marginalnih kandidata Leinert Novosel pripisuje trendu koji je krenuo prije više od godinu dana, a koji je počela Nova TV emisijama kao što su Hrvatski idol i slične, zahvaljujući kojima svatko misli da može sve, pa su neki koji nemaju sluha htjeli postati pjevačke zvijezde, a za recitatore su se javili oni koji mucaju. Leinert Novosel smatra da iza takvih kandidatura nema ozbiljnih ambicija. </p>
<p>Sanja Kapetanić, Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Samo tjelohranitelji imaju takvu kondiciju </p>
<p>U autu s njim ne nedostaje ni smijeha ni šale, a prebroje se i plakati najjače protukandidatkinje Jadranke Kosor / A kad je s druge strane Pantovčak, i teme su ozbiljne, jer predsjednički kandidat Stipe Mesić tad (p)ostaje predsjednik i dirigira »svojima« što tog dana dok ga nema trebaju odraditi</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Nevjerojatno s koliko usredotočenosti ovih predizbornih dana predsjednik Stjepan Mesić istodobno vodi i državu i predizbornu kampanju u finišu ni više ni manje nego iz jurećeg automobila! I bez imalo nervoze.</p>
<p> Predstojnik Ureda Davor Božinović mu je desna ruka, i tajnica i glasnogovornica, i šef Stožera i šef kabineta, sve dok se napokon ne dogodi izborni 2. siječnja. Što Mesić izrekne, Božinović obavi, ali i sugerira što bi još trebalo napraviti. Mobitel zato i ne spušta s uha, na liniji je više-manje Pantovčak stalno, a kad mu šef izađe iz blindiranog BMW-a, prepušta ga Izbornom stožeru i građanima koji čekaju kavu na nekom od punktova diljem Hrvatske. </p>
<p>On za to vrijeme samozatajno čeka da opet sjedne pokraj njega na zadnje sjedalo i da kao uigrani tandem nastave posao iz maloga kabineta u autu. </p>
<p>Tako otprilike iza kulisa izgleda Predsjednikov svaki dan na predizbornoj turneji, u što smo se i sami mogli uvjeriti i vozeći se s njim u autu. Prvi dojam: najvažnijim se čini na vrijeme uskočiti u automobil, što je ovaj najstariji predsjednički kandidat u punoj formi zavidno svladao. I po kondiciji mu, čini se, mogu parirati jedino tjelohranitelji, a svi ostali tu i tamo zaostanu i trčkaraju ne bi li uhvatili korak s Mesićem.</p>
<p>U autu s njim ne nedostaje ni smijeha ni šale, a prebroje se i plakati najjače protukandidatkinje Jadranke Kosor. A kad je s druge strane Pantovčak, i teme su ozbiljne jer predsjednički kandidat Stipe Mesić tad (p)ostaje predsjednik i dirigira »svojima« što tog dana dok ga nema trebaju odraditi. </p>
<p>»Pripremi mi odluku o imenovanju vojnih diplomatskih predstavnika, spremi i božićnu čestitku svim našim vojnim misijama po svijetu«, kaže Predsjednik generalu Kašparu u svom Uredu. Odmah sa željama ide i dalje i priručnom »tajniku« Davoru »zapovijeda« da mu nazove glasnogovornicu Danijelu. »Primili ste rođendansku čestitku od Putina, Schrödera, Fischera, imate u nedjelju emisiju s Harapinom na radiju i intervju s Jelenom Lovrić«, referira Danijela, a Mesić odmah brzo reagira novim preusmjeravanjima: »Imam li još kakvih obaveza u nedjelju? Mislim da nemam, daj probaj nek' mi Harapin dođe u vikendicu, a i Jelena bi mogla. Daj mi malo predaha da bar nedjelju budem na zraku...«</p>
<p> Mesić ne zaboravlja ni da je predsjednički kandidat pa u jednom trenu razgovara s hrvatskim veleposlanikom u Sarajevu. Raspituje se tko nadgleda izbore u BiH i kratko ga upozorava da stranke koje ga podržavaju imaju pravo poslati svoje predstavnike kao promatrače u susjednu BiH. Članovi izbornih odbora ne mogu biti stranački ljudi, upozorava Mesić veleposlanika i uzgred mu poručuje: »Kloni se stranačkih skupova, politika BiH se treba tamo voditi, a ne u Zagrebu«! Šef države primjećuje da je na ovim izborima više biračkih mjesta negoli na parlamentarnima i u svom stilu uzgred zaključuje: »Znate, ne bi bilo dobro da neki imaju brojače, a neki birače«.</p>
<p>I tako iz sata u sat, iz mjesta u mjesto Mesić žonglira u dvije uloge, sjeda u kočiju i vozi se na seosko gazdinstvo, jede u trku, uhvati ga u kolo posavski KUD u Sisku, popije kavu s građanima, a onda... Sjeda u auto i zove tajnicu na Pantovčaku jer mu je, eto, još palo na pamet da i k brijaču mora kad navečer stigne u Zagreb. »A ženi se ne javljate«, primijetih u pauzi. »Ma ne, ta mi je navika ostala otprije. S njima se vidim kasno navečer. A što ću se javljati? Da krene po zlu, čula bi, ovako zna da je sve u redu«...</p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Tri tisuće kilometara u tjedan dana </p>
<p>Jadranka Kosor radi bez prestanka, veći broj novinskih intervjua i izjava napravljen je </p>
<p>u autobusu, u kojem se jede, spava, radi, kraće kazano - živi / Sve ostalo potpuno je potisnuto u drugi plan, nema vremena ni za kavu između dviju županija, autobus ne čeka one koji zakasne </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Predizborna kampanja HDZ-ove kandidatkinje Jadranke Kosor u najmanju ruku podsjeća na iscrpljujući maraton. Tri tisuće kilometara u tjedan dana, više od 40 gradova, posjeti domovima za stare i napuštene, djecu, paljenje svijeća pred spomenicima žrtvama rata..., smjenjuju se u bjesomučnom ritmu utrke za glasove birača.</p>
<p>U svakom slučaju, Jadranka Kosor, čiji tim putuje u dva komforna autobusa, pokazuje iznimnu razinu izdržljivosti. U prvom, uz kandidatkinju, putuju saborski zastupnici HDZ-a, članovi izbornog stožera i osiguranje, a u drugom članovi HDZ-ove mladeži i sportaši, članovi i simpatizeri stranke. </p>
<p>Vrijeme zadržavanja u svakom selu, gradu, pa i županiji precizno je zadano, i, unatoč kilometraži, nema većih odstupanja od plana. Prije izlaska iz autobusa svi odijevaju bijele jakne s predizbornim sloganom...</p>
<p>Kampanja traje kratko, a Izborni stožer odlučio je da će u borbi za svaki glas obići cijelu Hrvatsku. Tvrde da je to najbolji način, te jedina prava anketa i da postotak uspješnosti Jadranke Kosor stalno raste. Uvjereni su u drugi krug, u kojem računaju na raspršene glasove birača koji neće ići u prilog Mesiću.</p>
<p>Posljednja dva dana kampanje održat će se završni skupovi u Splitu i Zagrebu, s time da Stožer upravo splitski skup, 30. prosinca smatra najsnažnijim adutom. </p>
<p>HDZ-ova kandidatkinja na gradskim trgovima, uglavnom, ponavlja iste rečenice, dodajući pokoju novu, ponegdje govori s većim žarom i s više uspjeha komunicira s publikom, ponegdje je svladava umor. No, općenito, ne nedostaje joj energije, pa se nerijetko događa da, kad u autobusu već sve druge počne napuštati snaga, upravo Kosor »dodaje gas«. </p>
<p>Odmora nema ni sekunde. Jedu se uglavnom sendviči, spava se malo i teško se oteti dojmu da će nakon izbora svima biti potreban oporavak. U pojedinim županijama kandidatkinji se pridružuju ministri, gradonačelnici i župani, a smjenjuju se i pjevači. Za Jadranku Kosor u kampanji pjevaju Miroslav Škoro, Giuliano, koji je spjevao i himničnu pjesmu pod naslovom »Samo žena«, Dražen Žanko, Dino Dvornik (»Pokrenimo Hrvatsku, za predsjednicu Jadranku!«) i Prljavo kazalište, a na središnjim skupovima na videozidu gleda se i sluša snimka govora premijera i šefa stranke Ive Sanadera, u kojoj, uz božićne i novogodišnje čestitke, birače poziva na potporu ženi-predsjednici. </p>
<p>Jadranka Kosor radi bez prestanka, veći broj novinskih intervjua i izjava napravljen je u autobusu, u kojem se jede, spava, radi, kraće kazano - živi. Sve ostalo potisnuto je u drugi plan, nema vremena ni za kavu između dviju županija, autobus ne čeka one koji zakasne. </p>
<p>Osim službenog »Za mene su ljudi ispred politike«, HDZ-ov predizborni slogan još bi mogao glasiti i »Brzina, žurba i adrenalin«. Hoće li im taj moto donijeti pobjedu, znat će se uskoro, ali posve je sigurno da jer riječ o solidnom scenariju prema kojem bi se, mirne duše, mogao snimiti veoma dinamičan film iz žanra ceste. </p>
<p>Branka Valentić</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20041227].
|
