NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040523].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 187565 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>23.05.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Na sjednici HAZU sukobili su se prirodoslovci i humanisti</p>
<p>Budući da se radilo o izboru novih članova HAZU, i to ne malog broja, bilo je prirodno da dođe do razlike u mišljenju. Ono što je tada došlo do izražaja više nego prije, mogli bismo kolokvijalno nazvati »sukob dviju kultura«, one prirodoslovno-medicinsko-tehničke i humanističke. Smatram da rasprava nije odraz osobnih sukoba. Međutim, jasno je da ima nedorečenosti u našem Statutu, sukoba između Statuta, Pravilnika i prakse. Mislim da bi trebalo ubuduće isključiti mogućnost da nam se po razredima predlaže po jedan kandidat za jedno mjesto. Trebali bismo imati barem dva ili tri kandidata za svako slobodno mjesto, misli akademik Ivo Šlaus</p>
<p>U četvrtak 20. svibnja održana je Izborna skupština Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Birali su se novi članovi Akademije, pridruženi i dopisni članovi. No, Izbornu je skupštinu ovoga puta obilježio niz negativnih primjedbi statutarne prirode i nemili incident, na kojem je Akademik Velimir Pravdić prozvao potpredsjednicu Akademije, uglednu znanstvenicu Alicu Wertheimer-Baletić za nepotizam jer joj je suprug bio na popisu kandidata za novog člana Akademije u Razredu za društvene znanosti. </p>
<p>I to je poslije pokrenulo cijeli niz polemika, optužbi, primjedbi, replika, sugestija. Akademik Ivo Šlaus pokušao je vrlo konkretnim primjedbama smiriti duhove i upozoriti na neke propuste koji u Akademiji očigledno postoje duži niz godina.</p>
<p>• Prokomentirajte malo neugodne scene s Izborne skupštine HAZU? Rekli ste mi prije da takav slučaj još nije zabilježen u povijesti Akademije.</p>
<p>– Izborna je skupština bila radna, a ne svečana sjednica, na kojoj mora doći do izražaja cijeli spektar različitih mišljenja. Budući da se radilo o izboru novih članova Akademije, i to ne malog broja, bilo je prirodno da dođe do razlike u mišljenju. Ono što je tad došlo do izražaja više no prije mogli bismo kolokvijalno nazvati »sukob dviju kultura«. </p>
<p>O sukobu dviju kultura, prirodoslovno-medicinsko-tehničke i humanističke, govorio je prije 50 godina C. P. Snow. Podjela na dvije kulture inkompatibilna je sa suvremenim svijetom, a pogotovo s Akademijom. Primjerice, fizičar koji radi na vrlo skupim mjerenjima u skupinama s više od 100 znanstvenika, očigledno mora nešto znati o ekonomiji i sociologiji, a suvremeni pravnik mora znati o patentima i intelektualnom vlasništvu. </p>
<p>Izbor za nove članove Akademije započinje prijedlozima razreda i znanstvenih institucija. Svaki razred želi da njegov član bude izabran. Izbore, međutim, provodi Skupština Akademije.</p>
<p> • Kako komentirate slučaj s akademkinjom Wertheimer-Baletić?</p>
<p>– Smatram da rasprava nije odraz osobnih sukoba. Međutim, jasno je da ima nedorečenosti u našem Statutu, sukoba između Statuta, Pravilnika i prakse. To treba mijenjati, ali znamo da ne možemo imati novi statut odmah, proći će više od pola godine, a možda i godina dok dobijemo novi statut. Zakoni nisu savršeni i njih stalno treba mijenjati i usavršavati, ali i ponašanjem prevladati slabosti zakona.</p>
<p>• Postoji li diskriminacija žena znanstvenica u Akademiji? Mislite li da je sedam posto žena u našoj krovnoj instituciji u odnosu prema 140 članova dovoljan broj? Prof. Wertheimer-Baletić prva je žena potpredsjednica u povijesti naše akademije.</p>
<p>– Mislim da u našoj akademiji ne postoji diskriminacija žena znanstvenica. Dapače, mislim da je tu Hrvatska na neki način u znatno povoljnijem položaju nego neke druge zemlje. Postotak žena u drugim akademijama približno je jednak onom u našoj. Bilo bi jako loše da žene ulaze u bilo koju djelatnost prema nekoj »kvoti«. Mislim da u znanosti nije važno je li znanstvenik žena ili muškarac, važno je da radi dobru znanost i da je međunarodno priznat. Kad pogledate Akademiju i broj svih znanstvenih savjetnika i profesora, postotak žena manji je nego u običnoj populaciji. Na Sveučilištu isto tako taj postotak nije veći od 20 posto i stoga se ne može očekivati drukčije u Akademiji. Mi bismo morali birati ljude koji su eminentni znanstvenici.</p>
<p>• Nema diskriminacija žena, a ima li nepotizma?</p>
<p>– U radu ga nema, a trebalo bi ga izbjeći pri izboru članova. Jedan od načina da se to ostvari jest provođenje osnovnog načela Akademije da se članovi biraju na Skupštini, a ne da Skupština samo potvrđuje prijedloge razreda. Nepotizam se rađa kada je riječ o privilegijama i novcu, i zato sam predložio da se ukinu svi funkcionalni dodaci u HAZU. Mislim da bi trebalo ubuduće isključiti mogućnost da nam se po razredima predlaže po jedan kandidat za jedno mjesto. Trebali bismo imati barem dva ili tri kandidata za svako slobodno mjesto.</p>
<p>• »Deklaracija o znanju« vidi HAZU kao lučonošu, vodiča promjena, koji će Hrvatsku, utemeljenu na znanju, odvesti u Europu. Kako će to Akademija učiniti?</p>
<p>– Hrvatska akademija želi Hrvatsku temeljenu na znanju, stoga i Akademija mora sebe prilagoditi tom posebnom zadatku voditelja tog procesa. Jučerašnja je sjednica bila burna, mislim upravo zato što je izbor novih članova bitan za provedbu tog zadatka, a ni vi ni možda mnogi drugi to niste očekivali od nas. Ako mislimo biti pokretačka snaga društva – jer smo tako naveli u našoj deklaraciji – odnosno Hrvatska temeljena na znanju, onda Akademija i svaka njena članica i svaki njen član moraju biti iznimno aktivni i u Hrvatskoj i u svijetu. Možemo postaviti pitanje zašto da Akademija vodi projekt Hrvatske bazirane na znanju? Jer je ona sastavljena od ljudi iz svih znanstvenih disciplina i iz svih grana umjetnosti. To su potom ljudi koji su došli do osobnog vrhunca, u društvu koje Akademiju percipira kao vrhunsku instituciju i jučer smo bili na rubu toga da svoj dignitet ugrozimo. Ali smo na kraju izašli kao pobjednici. Mislim da bismo puno više izgubili na dignitetu da se o svemu što je jučer javno rečeno, pričalo po kuloarima u Akademiji. Jer znajte da znanosti ne samo što ne smeta hereza, nego je i ona sama potiče.</p>
<p> • Irski je model ostvaren zahvaljujući nacionalnom konsenzusu. Što je s našim konsenzusom, prije svega političkim. Pa, imamo li ga?</p>
<p>– Mislim da u Hrvatskoj postoji politički konsenzus o važnosti znanosti. Ono što je teško jest kako to provesti. Otvoren je cijeli niz problema. Premda postoje modeli u svijetu koje bi se moglo primijeniti, niti jedan od tih modela mi ne možemo jednostavno kopirati. Nedvojbeno je da ima dobrih ideja, primjerice, da napravimo ono što su napravile Irska, Australija i Kanada, a to je da »izvoze« obrazovanje. U Australiju dolaze ljudi na školovanje i to plaćaju. Eto, tako bismo i mi morali naći neki sličan »izvozni« proizvod. Članovi HAZU moraju biti u svijetu poznati. Mi jednostavno moramo neprestance biti u aktivnoj interakciji sa svijetom, u smislu kompeticije, a to znači stalne promjene, a one nisu nimalo lake. </p>
<p>Imamo institucije u Hrvatskoj čiji suradnici znanstveno istražuju, što znači potiču promjene, kao što su sveučilišta, akademije i instituti, ali su te institucije inertne i protive se promjenama. Čovjek zapravo ne voli promjene, poglavito ako njegova pozicija nije izravno ugrožena. Međutim, radoznali smo, a radoznalost vodi i promjenama.</p>
<p> Svaka promjena uvijek sa sobom nosi određeni rizik, dakle moramo biti oprezni. Za svaku promjenu treba hrabrosti. Treba snagom intelektualnog autoriteta voditi Akademiju, kako unutar Akademije tako i u odnosima s ostalim svjetskim akademijama. Naime, vrlo je bitno da znanstvenik bude suočen sa svijetom jer naši su vrhunski znanstvenici na svjetskoj razini.</p>
<p>Lidia Černi</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Hrvatska bi samo za podmirenje vlastitih potreba trebala zasaditi 40.000 hektara voćnjaka</p>
<p>Iz Hrvatske se još 1987. godine izvozilo voća (višanja, jabuka, šljiva, kupina, njihovih prerađevina i sadnica) u vrijednosti od 175 milijuna dolara, a uvozilo se samo južno voće u vrijednosti od 45 milijuna dolara. Dakle, voćarstvo je od izvozne grane gospodarstva postalo uvozna</p>
<p>U Hrvatsku je ove godine samo u prva tri mjeseca uvezeno voća i povrća u vrijednosti od 52 milijuna dolara, odnosno više nego mesa i mlijeka zajedno. Lani je u istom razdoblju uvezeno voća i povrća u vrijednosti od 37 milijuna dolara. </p>
<p>Što se tiče podmirenja potreba za voćem, nažalost, za podmirenje potreba domaćeg tržišta imamo dovoljno samo mandarina. Sve drugo moramo uvoziti: šljive 20 posto, jabuke 50 posto, krušaka čak 80 posto... </p>
<p>Dakle, Hrvatska bi samo za podmirenje vlastitih potreba za voćem trebala što žurnije podići 40.000 hektara novih voćnjaka, kažu u Hrvatskoj voćarskoj zajednici. </p>
<p>Pritom bi, smatraju voćari, odmah trebalo zasaditi novih 2000 hektara jabuka, 1000 hektara krušaka, preko 4000 hektara bresaka, 8000 hektara višanja, 10.000 hektara maslina, 3000 hektara šljiva, 2300 hektara marelica te velike površine drugih voćnih vrsta.</p>
<p>Učinimo li to, ističu voćari, mogli bi podmiriti vlastite potrebe za voćem i najvećim dijelom u dogledno vrijeme nadomjestiti potrebu za golemim uvozom. U Hrvatsku se godišnje uveze voća u vrijednosti između 120 i 130 milijuna dolara. Samo u posljednjih 13 godina na uvoz voća potrošeno je dvije milijarde dolara.</p>
<p>Iz Hrvatske se još 1987. godine izvozilo voća (višanja, jabuka, šljiva, kupina, njihovih prerađevina i sadnica) u vrijednosti od 175 milijuna dolara, a uvozilo se samo južno voće u vrijednosti od 45 milijuna dolara. Dakle, voćarstvo je od izvozne grane gospodarstva postalo uvozna. Iako Hrvatska, uz Italiju i Francusku, ima najbolje prirodne uvjete (klimatske i zemljišne) u Europi za proizvodnju voća. No, sve je to palo u vodu u posljednjih desetak godina. Najveća plantaža jabuka u Hrvatskoj, Borinci kod Vinkovaca, gotovo je uništena u neviđenoj privatizacijskoj pljački.</p>
<p>U Voćarskoj zajednici drže da je krivac za vrlo malu prosječnu godišnju potrošnju voća u Hrvatskoj (prema statističkim podacima svega 13 kilograma) gotovo uništeno domaće voćarstvo: 30 posto voćnjaka uništeno je u Domovinskom ratu, 25 posto u krivom modelu pretvorbe i privatizacije...</p>
<p>Uz sadnju novih voćnjaka, potrebno je mijenjati zakonsku regulativu i sustav poticaja. S poticajima od 0,3 posto (ratari dobivaju 62 posto, stočari 30 posto, ribari četiri posto...), proizvođači voća ne vide bolje dane za hrvatsko voćarstvo.</p>
<p>U tom smislu upozoreno je na pogubnu rascjepkanost i usitnjenost voćnjaka koji kao takvi ne mogu postići ekonomsku i cjenovnu konkurentnost. Procjene su voćara da bi 8000 poljoprivrednih gospodarstava, uz okrupnjavanje posjeda, tehnološku obnovu i pravedni sustav poticaja, moglo proizvesti dovoljno voća za domaće potrebe pa i za izvoz.</p>
<p>U sklopu operativnog plana podizanja dugogodišnjih nasada najavljen je i nastavak programa potpore za kupnju hladnjača, aktivnosti oko uspostave veletržnica voća te subvenciranja premije osiguranja.</p>
<p>Proizvođači voća žale se i na slabu potrošnju voća na hrvatskom tržištu. Kažu da Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje godišnju potrošnju voća između 140 i 273 kilograma po stanovniku.</p>
<p>No, za tako nešto nužna je veća i značajnija uloga savjetodavne službe u poljoprivredi, jer postojeća služba, kažu, nije dala dovoljno stručnih odgovora na niz pitanja koja tište proizvođače voća. Od pojave »šarke« na šljivama uvezenih iz SAD-a nadalje. </p>
<p>PDV je, upozoravaju, jedan od (ne)riješenih problema domaćih proizvođača voća, koji sve teže drže korak s postojećom konkurencijom na domaćem tržištu. Osim toga, kažu, gotovo je nemoguće naći berače voća, koje treba platiti preko žiro-računa. Uz to, skupi repromaterijal za proizvodnju voća dodatni je kamen oko vrata hrvatskim proizvođačima voća.</p>
<p>Novi poticaji bit će između ostalog uvedeni za svo povrće, nove vrste ljekovitog, aromatskog i začinskog bilja uzgojenog na oranicama te za jagode, i to u iznosu od 1250 kuna po hektaru. Izmjenama i dopunama Zakona o državnoj potpori udvostručit će se poticaji (godišnja plaćanja) za vinograde i voćnjake, a za 20 posto povećat će se poticaji za podizanje voćnjaka i vinograda.</p>
<p>Kod maslina će umjesto po stablu biti uvedeni poticaji za preradu ploda masline u iznosu od jedne kune po kilogramu. Obračun potpore veže se uz broj stabala maslina upisanih u Upisnik te se utvrđuje maksimalni iznos potpore, koji je ekvivalentan količini od 35 kilograma maslina po rodnom stablu.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Bljedunjavi povratak velike hotelske zvijezde </p>
<p>Usluge hotela nisu bitno izmijenjene u odnosu na »staru« Esplanadu. Politika je Regenta da hotel ne smije biti samo za strane goste, nego i dijelom svakodnevnog života građana </p>
<p>Nakon nešto više od godine i pol, u obnovljeni zagrebački Hotel Esplanade u utorak je stigao prvi gost, hrvatskoj javnosti ne odveć poznati Klaus Ebert, predsjednik Uprave RTL Televizije. Na zagrebačku turističku kartu tako se vratila velika hotelska zvijezda, točnije njih pet, ovog puta pod nazivom The Regent Esplanade Zagreb. Ipak, prvotno oduševljenje velebnom građevinom, ubrzo su zamijenile tvrdnje da je hotel neosporno dobio puno, ali izgubio teško nadoknadivu prepoznatljivost. U svoj svojoj raskoši ostao nekako bljedolik. </p>
<p>Nakon što je kupio hotel koji je prije temeljite obnove sigurno tonuo u prosječnost, Austrijanac Herbert Haselbacher je ustvrdio da će Esplanade po završetku svih potrebnih zahvata biti umjetničko djelo. Šetnja hotelom potvrđuje da Haselbacher nije lagao, no u 15 milijuna eura, koliko je navodno stajala »kozmetička operacija«, nije bilo uračunato ono što predivnu, obnovljenu Esplanadu čini drugačijom od predivnog, obnovljenog hotela. </p>
<p>To potvrđuje i konstatacija bivše direktorice hotela i višestruke dobitnice svjetskih hotelskih priznanja Amelije Tomašević koja je ustvrdila da je hotel lijep, ali da je preuređenjem izgubio svoju prošlost. Nedostaje joj osjećaj Zagreba, jer novi vlasnik, ističe Tomašević, nije vodio računa o povijesti tog zdanja, te o tome da je on u svojoj povijesti stekao brojna priznanja za kvalitetu. </p>
<p>Bilo kako bilo, osim potpuno rekonstruiranih prostora i povećanog broja soba, hotel će gostima, ističu u Esplanadi, ponuditi najvišu razinu usluge, u skladu sa standardima američkog hotelskog lanca The Regent, kojemu je, odlukom vlasnika zagrebački hotel prepušten na upravljanje. Iako su između ostalih spominjani i lanci Kempinsky, Hyatt, Marriott, te Hilton, Esplanade je postao jedini Regentov hotel u Europi, a osim njime, taj lanac upravlja hotelima u SAD-u, Kazahstanu, Maleziji, Singapuru, Indoneziji i na Tajvanu.</p>
<p>Obnova i rekonstrukcija hotela sagrađenog 1825. godine, počela je u listopadu 2002. godine. Unutarnjim uređenjem hotela, pozabavio se studio MKV, koji je inspiraciju pronašao u dvadesetim godinama prošloga stoljeća, Orient Express i secesiji. Naime, hotel Esplanade je i sagrađen s ciljem pružanja vrhunskog smještaja putnicima Orient Expressa koji je prometovao na liniji Pariz -Istanbul.</p>
<p> U hotelu su tijekom godina prespavali britanska kraljica Elizabeta II., predsjednici Gamal Abdel Naser, Nikita Sergejevič Hruščov, Leonid Iljič Brežnjev i Richard Nixon potom Orson Welles, Josephine Baker, Paul McCartney, Mick Jagger i mnogi drugi.</p>
<p> Za hotel se tako u nizu velikih imena koje su ga rado posjećivala, a neka poput književnice i prve hrvatske novinarke Marije Jurić Zagorke i živjela u njemu, vežu i zanimljive priče poput one o Dragutinu Tadijanoviću. Priča kaže da su Tadijanovića, kao siromašnog studenta, opljačkali te da mu je tadašnji direktor Esplanade ponudio da dvije godine besplatno ruča u hotelu.</p>
<p>Najveće promjene napravljene su u prizemlju hotela, te u sobama, čiji je broj sa 171 povećan na 209. U tu je brojku uključen i predsjednički apartman Esplanade površine 280 četvornih metara, za koji je potrebno izbrojiti 1500 eura. Noćenje u superior sobi stoji 215 eura. Sve su sobe opremljene novim namještajem i najmodernijom informatičko-telekomunikacijskom opremom, a gostima je na 24-satnoj usluzi conciergea, posluga u sobu, te nosač. </p>
<p>Konferencijski prostor ima sedam novih poslovnih prostorija koje u prizemlju okružuju Smaragdnu dvoranu. Njezin izgled nije pretjerano izmijenjen jer je ona zaštićena povijesna baština, i dalje prikladna održavanju svečanih događaja i konferencija. U cijelom hotelu izmijenjeni su svi podovi i stropovi, rasvjeta i dizala, što sada cijelu zgradu čini puno stabilnijom nego prije. Zbog povećanog obujma poslova i ponude u hotelu je broj zaposlenih povećan s prijašnjih 130 na 200. </p>
<p> Sama ponuda i usluge hotela nisu bitno izmijenjene u odnosu na ranije, jer se, ističu u Esplanadi, politika Regenta poklapa s dosadašnjom ponudom toga hotela. Hotel tako ne smije biti samo za strane goste nego i dijelom svakodnevnog života građana, a u njemu se moraju osjetiti lokalna kultura i gastronomija. U restoranu »Zinfandel's« koji je ime dobio po kalifornijskoj sorti grožđa, kaštelanskom crljenku što potječe iz Hrvatske, šefovat će Marc Fontenelle iz Belgije. Dom Perignon stoji u restoranu 1800 kuna, Hennessy 130, a Pelinkovac 20. Upravo je 'zinfandel' zaštitni znak osoblja koje nose prsluke i kravate s motivom te loze. </p>
<p>Prema Haselbacherovom obećanju, gastronomski zaštitni znak bit će zagorski štrukli koje će se moći kušati u Le Bistrou. Ne sumnjamo da je vlasnik upoznat s pričom o dolasku poznate zagorske delicije na jelovnik, zahvaljujući tadašnjem direktoru Branku Jakopoviću. Prvo su se štrukli svidjeli Miroslavu Krleži, potom Josipu Brozu Titu koji je uz štrukle guštao i u hotelskim češnjovkama. Legenda kaže da je najviše štrukli, čak 22, pojeo Orson Welles. </p>
<p>Priče iz kuhinje također kažu da je Hruščov za boravka u hotelu jeo patku u crvenom zelju, Brežnjev srneći hrbat u mandarinama, Naser također hrbat, ali »a la wild«, a Elizabeta II., oradu na dalmatinski način.</p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Popusti li Hrvatska pritiscima osudit će sebe na nove zahtjeve </p>
<p>Podijeljena lojalnost Komisijinog pogona shvatljiva je: države članice u pravu su kada i nisu, a ako Hrvatska popusti pritiscima - jer traženje zajedničke uprave nije »jednostranost« budući da dolazi s terena bezgrešne Unije - ucijenjena činjenicom da joj njezine integracije ovise o količini ustupaka, osudit će sebe na nove zahtjeve, na nova traženja ili prohtjeve</p>
<p>LADA STIPIĆ-NISETEO </p>
<p>Može se dogoditi da Hrvatska provede saborsku odluku o zaštićenoj zoni na Jadranu i da s tim danom bude zabranjeno ribarenje talijanskim i slovenskim ribaricama, za što će tehnički biti kriva, dakle odgovorna, Europska komisija a ne Hrvatska. </p>
<p>Može se isto tako dogoditi da Hrvatska popusti pod pritiscima i ponovno odgodi aplikaciju saborske odluke, po nekim informacijama do 2007. godine, što je izgleda element na kojega računa </p>
<p>Europska komisija je prvo, reagirajući na saborsku odluku, ponudila pregovore o režimu ribolova u hrvatskoj zaštićenoj ribolovno-ekološkoj zoni i kada je hrvatska strana konačno obavijestila Bruxelles da je spremna, a to se dogodilo u drugom danu travnja, Komisija se oglušila o odgovor. Do dana stupanja na snagu saborske odluke preostala su još četiri i pol mjeseca, uključujući ono sveto razdoblje kolovoza u kome nitko ništa ne radi, i polovicu rujna kada se svi odmaraju od odmora.</p>
<p> Komisija s ne-EU članicama pregovara ribolovni režim, kvote i povlastice u ime cijele Unije, dakle u ovom slučaju i u ime dvije vjerojatno jedine zainteresirane države, Italije i Slovenije. Pregovori po pravilu traju nekoliko mjeseci, u najboljem slučaju dva do tri, uobičajeno je šest. Iz ovoga slijedi da će s danom provedbe saborske odluke u jadranskoj praksi svim ribaricama iz zemalja bez sporazuma o ribarenju biti uskraćen ribolov na prostorima na kojima su danas njihova tradicionalna mjesta izlova. Znači, ne bude li do listopada aranžmana EU-a i Hrvatske, sve EU ribarice su nepoželjne u zaštićenoj ribolovno-ekološkoj zoni. Sve pod uvjetom da službeni Zagreb zaista odluči poštivati saborsku odluku... </p>
<p>U Europskoj komisiji o problemu malo znadu ili ne žele puno znati. S nešto truda, glasnogovornik povjerenika za poljoprivredu i ribarstvo Franza Fischlera, Gregor Kreuzhuber, mogao je službeno odgovoriti samo jedno, »nemamo odgovora na vaša pitanja zato što još nije jasno kako će Hrvatska provoditi svoju odluku«. Ovo je službeno tumačenje s imenom i prezimenom. Ono neformalno, bez imena i prezimena i (jer je anonimnost uvjet za neke istine!) dato od člana užeg tima Komisijinih specijalista za ribarenje na Sredozemlju glasi – problem nije na tehničkoj razini jer su se na njoj prije proglašenja zone našli hrvatski i talijanski stručnjaci iz nadležnih ministarstava, on je lako rješiv budući da ga zapravo ni nema, zastoj je na političkim adresama.</p>
<p>Jadranska je zaštićena zona politički problem stvoren nezadovoljstvom nekih država članica, ali ne razinom zaštite mora. Komisija stoga očekuje - jer to traže zainteresirane članice, a to zasigurno nije sredozemna Malta niti Grčka, čak ni Francuska, još manje Estonija, Finska, Nizozemska ili Irska - da će Hrvatska ponovno odgoditi provedbu saborske odluke i to do 2007. godine. Nije baš doprinos ideji održivog ribarstva i ekološke zaštite mora ali su članice zadovoljene. Dakle, na vidiku je nova odgoda stvorena političkim pritiscima i ucjenama o kojima Komisijini stručnjaci nerado govore a Komisijini političari pak stišću usta, ograđujući se da to nije posao izvršnog tijela EU nego pojedinih država - članica i da stoga, kako reče onaj Smojin brico, »neće politiku u svoju butigu«.</p>
<p> Ovo što Komisiju ne brinu rokovi ukazuje na jedno, da je ona savršeno sigurna i uvjerena da do provedbe saborske odluke neće doći. Komisija ovo naravno ne smije reći, pogotovo ne javno, jer bi sama sebi skakala u usta i praksu zagovarajući suspenziju elementa međunarodnog pomorskog prava koje je i njezino vlastito, UN-ove Konvencije o pravu mora temeljem koje je Hrvatska proglasila zaštićenu jadransku zonu i koja će biti osnovom za sistematsku zaštitu Sredozemlja u dolazećim godinama.</p>
<p>Sada dolazimo na nezgodan teren na kojem Komisijini stručnjaci koji nisu i ne žele biti političarima moraju odgovarati na logična pitanja - s kojima se osobno slažu jer im je primarna zaštita Sredozemlja, ali to ne smiju javno reći, jer bi time išli protiv interesa, stavova i želja pojedinih država članica. Stručnjak iz Komisije, koji inače nije Talijan, žali da se na Jadranu zbiva što se zbiva, smatra da bi ribarstvo kao industrijska grana sačuvalo onaj element »održivosti«, toliko krhak na Sredozemlju; ako Komisija ispregovara s Hrvatskom ribolovne kvote za Unijine ribarice i dogovori režim izlova to je nov unos u očuvanje resursa. </p>
<p>Red na dijelu Jadrana značio bi stavljanje rampe pred nekontrolirano izlovljavanje i zamijenio ga smislenim sustavom suradnje dvaju partnera, Hrvatske i EU-a, a u kojem je osnovica skrb za zajedničko bogatstvo.</p>
<p> Sugovornik se naravno nije usudio ulaziti u »bilateralne poteze« po kojem se, recimo, dvije EU članice, točnije jedna u ime i u korist interesa druge, zalažu za sustav protivan slovu Unijinih deklariranih načela o ribolovu. Komisiju, kao EU izvršno tijelo nadležno za ribarenje, nitko iz ove dvije zemlje (koliko je poznato ovom specijalisti za Sredozemlje) nije navodno pitao za mišljenje o konceptu »zajedničke uprave«!</p>
<p> Ideja da se Jadran dijeli na dvije EU članice i na potencijalnog kandidata bez participacije ostalih jadranskih država, Albanije i SCG, na Komisijinim stručnim tijelima nikada nije službeno diskutirana jer je - zamislite ovo! - »bilateralna«. Zajednička ideja Italije i Slovenije, odnosno slovensko zagovaranje izvorno talijanske ideje o zajedničkoj upravi, Komisijin čovjek - ali kao privatna osoba i stručnjak, a ne kao dužnosnik s Komisijine platne liste - teorijski tretira kao »upad« u Komisijinu nadležnost, no o tome ne smije govoriti čak ni kao čovjek koji puno znade.</p>
<p>Zadnji je upit bio hoće li EU biti odgovorna dogodi li se na hrvatskom dijelu Jadrana katastrofa tankera slična onoj »Prestigea« ili »Erike«, budući da je EU političkim pritiscima sprečavala, a očito će i dalje sprečavati provedbu prava temeljenog na međunarodnom, dakle i Unijinom pravu - i Vjesnikova je dopisnica počašćena odgovorom da će (eventualna) jadranska »Erika« biti hrvatski problem. </p>
<p>Vjerojatno uz nadu da struje i vjetrovi neće nanijeti masne naslage na obale zapadnog dijela ovog zajedničkog prirodnog resursa koji je radi nekih trećih interesa u opasnosti da mu se ponovno odgodi šansa bolje, efikasnije zaštite u svim pogledima.</p>
<p> Podijeljena lojalnost Komisijinog pogona shvatljiva je: države članice u pravu su kada i nisu, a ako Hrvatska popusti pritiscima - jer traženje zajedničke uprave nije »jednostranost« budući da dolazi s terena bezgrešne Unije - ucijenjena činjenicom da joj njezine integracije ovise o količini ustupaka, osudit će sebe na nove zahtjeve, na nova traženja ili izvolijevanja, za koja, opet, već danas treba znati granicu da – kao što vele Bosanci koji su princip otkrili daleko prije starta procesa eurointegracija – na kraju ne bude skuplja pita od tepsije.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Što sve (ni)je učinjeno od kongresnog dogovora '94.</p>
<p>U našoj vinogradarskoj praksi već je dugo godina poslovična »crna točka« izrada katastra koji se i dalje »izrađuje«, a kraj mu se nazire. Među sivim točkama vjerojatno su glavne višegodišnje najave podizanja novih vinograda i prijetnje »zatečenim stanjem«... </p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Prvi put nakon više godina na ovogodišnjoj »Vinoviti« u Zagrebu ministar poljoprivrede nije spominjao brojku s »dugom bradom« o programu sadnje vinograda od po dvije-tri tisuće hektara godišnje jer »...kad uđemo u EU važit će zatečeno stanje i sadnje više nema«. Prije toga njegovi kolege (ne samo) na spomenutom vinskom sajmu sipali su brojke i površine k'o u priči, ali mijenjalo se uglavnom nije ništa ili tek nešto malo...</p>
<p>Prije točno deset godina održan je u Zagrebu Prvi kongres vinogradara i vinara na kojemu je, uz ostalo, predloženo i prihvaćeno da počne sadnja vinograda, da se osigura potrebna infrastruktura, da se donese zakon o vinogradarstvu i vinarstvu, da se izradi katastar (!), počne sa rasadničarstvom, zatim da se definiraju površine, itd. Što je od toga ostvareno? Vjerojatno je dovoljno navesti samo podatak da još vinogradarsko-vinarska Hrvatska nema svoga katastra, a upravo time i počinje i završava ova čudna priča...</p>
<p>Prof. dr. Nikola Mirošević, iskusni stručnjak u ovome resoru (35 godina u struci, te 16 godina predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu, autor oko stotinu stručnih radova...) potvrđuje da su oni zaključci iz '94. ostali negdje u ladicama, te da se i danas u ovoj zemlji ni približno točno ne zna koliko je zemljišta pod vinovom lozom i da se katastar (vinogradarsko evanđelje, op. p.) »...još radi«.</p>
<p>A sadnja? Prof. Mirošević kaže da se (napokon, op. p.) mora i treba izradi i provedbi programa pristupiti vrlo ozbiljno, odgovorno i visokoprofesionalno jer, uz ostalo, treba osigurati uvjete kao npr. dinamiku investiranja u vremenu i prostoru, odrediti površine i »razjasniti« vlasništvo, osigurati koliko se više može infrastrukturnih potencijala, itd. Evo nešto konkretnije! Za podizanje tri tisuće hektara novih vinograda godišnje je, izračunali su Mirošević i suradnici, potrebno 15 milijuna cijepova, oko 2,2 milijuna stupova, 15 milijuna potpornih kolaca, 2,5 tona žice, 300.000 zatezača, oko milijuna raznih drugih zatezača žice na stupovima... Sve to zajedno čini pet do sedam eura po jednome sadnom mjestu. Kako do tolikoga novca, gdje ga pronaći? </p>
<p>Sve je u – ljudima i njihovim nastojanjima. Jedno od rješenja je, na primjer, i prijedlog hvarskog vinara i enologa Andre Tomića (Ivan Dolac) da se napuštene otočke vale dadu na korištenje mladim obiteljima koje su voljne raditi jer će se tako postići više ciljeva: mladi neće napuštati svoje škoje, pitome vale neće postati plijenom divljih graditelja, otoci će imati više vina i maslina, itd.</p>
<p>Kad će doći do početka ostvarivanja »državnog« programa sadnje, ili bolje rečeno kad će prestati stereotipne službene najave i upozoravanje na tzv. »zatečeno stanje« doista nije poznato (kao što nije poznata ni sudbina već deset godina službenog najavljivanja – katastra), a srećom ima među vinogradarima onih koji ne čekaju nego rade i sade.</p>
<p>Tako, na primjer, obitelj Lovrec u Sv. Urbanu (Štrigova) završila je sadnju na dva hektara, poznati Hvaranin Zlatan Plenković sadi na južnim padinama Biokova (nad Makarskom), Konavljanin Božo Martinović u Konavoskim brdima, nekolicina peljeških vinogradara obnavlja stare i sadi nove površine, »Badel 1860« posadio je 2,5 hektara u Križevcima, a sada priprema sadnju na čak oko stotinu hektara, ponajviše u Benkovcu...</p>
<p> Srećom, nisu ovo jedini koji ne »čekaju državu«, ima ih još, a sa službenih mjesta po običaju i dalje su aktualne najave i programi, pa tako sve do »zatečenog stanja«...</p>
<p>Svibanj je, zna se odavno, mjesec degustacija i promocija vina iz prošle berbe, u prvoj polovici mjeseca program je doista bio raznolik, a sličan je i u nastavku.</p>
<p> Tako se, primjerice, ovih dana u Zagrebu s novim vinima predstavio inž. Vlado Krauthaker (Kutjevo), naš vrhunski vinar, sa svojih dvanaestak etiketa, u najvećoj hrvatskoj vinoteci (više od tisuću etiketa) zagrebačkom »Vrutku« posredovanjem »Dinamik trgovine« gostovali su vinari iz Podgorice (Crna Gora) i predstavili svoje adute vranac i vranac »pro corde« (za srce), te merlot, a od bijelih vina izvorni krstač, te chardonnay i sauvignon. </p>
<p>U »Karaki« je svoje piće predstavio trofejni Istranin Eliđo Pilato, a tjedan je završen tradicionalnim godišnjim Vinskim igrama poznatog plešivičko-samoborskog Kluba prijatelja dobra vina. Zanimljivo je da su održane u plešivičkom Vatrogasnom domu što je valjda bila »preventivna mjera«: dogodili se »pregrijavanje« profesionalni gasitelji su tu...</p>
<p>Inače, na Plešivici, kod vinara Krešimira Režeka, krajem tjedna proglašeni su rezultati ovoproljetne akcije ocjenjivanja vina lanjske berbe na području Zagrebačke županije, a u organizaciji Upravnog odjela za poljoprivredu i ruralni razvitak iste županije. Za županijsku izložbu kvalificirali su se šampioni 23 sorte, a broj jedan u Županiji je inž. Velimir Korak sa svojim rajnskim rizlingom ledene berbe. Ivan Fabijanković (Velika Gorica) nagrađen je za čak četiri sorte, Nenad Bubnjar (Vrbovec) i Franjo Gregurić (Vlaškovec, Jastrebarsko) za po dvije, itd.</p>
<p> Nakon eliminacija u konkurenciji za završnicu našla su se 64 vinara!</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Politika u službi filma ili film u službi politike</p>
<p>U prošlosti je Cannes primarno bio smatran središtem businessa, a Berlin je bio orijentiran za »zabranjene« političke filmove, autore i teme. Danas su se stvari stubokom promijenile. Time je postalo sve jasnije koliko je filmska umjetnost žrtva politike kojoj služi čak i kad to nije izravno naglašeno. Francuzi, eto, baš u Cannesu pokazuju dva oprečna filma o ratu u Bosni</p>
<p>BRANKA SÖMEN</p>
<p>Još od prošle godine kada su selektori Cannesa sastavljajući program bili pod vidljivim utjecajem tadašnje vruće političke situacije i zategnutih odnosa između SAD-a i Francuske, bilo je očigledno koliko je politika umiješana u film. Bez obzira na estetske i artističke razloge, sve je podređeno interesima, ako ne izravno ekonomskim koji su također u uskoj vezi s politikom. Politika je i selekcija filmova, politika je i nagrađivanje filmova, odnosno izbor članova žirija, politika je raspored filmova po danima, ona je izbor odlazaka na određene prijeme... </p>
<p>U prošlosti je Cannes primarno bio smatran središtem businessa, dok je Berlin bio orijentiran za »zabranjene« političke filmove, autore i teme. Jer podijeljen na dva dijela, Berlin je kao raskrižje Istoka i Zapada u doslovnom smislu, bio idealna meka za razmjenu i filmskih, odnosno političkih ideja jednih i drugih. </p>
<p>Tako su se istočnjaci naslađivali filmovima koji su bili problematični na Zapadu, a Zapadnjaci koristili jedinstvenu priliku da vide filmove koji su bili zabranjivani na Istoku. No, nakon pada Berlinskog zida festival je poprimio drugačiju orijentaciju. Odjednom je sve bilo dostupno i ništa nije bilo zabranjeno. </p>
<p>Tako se Berlinale, uz vječne politički ili društveno provokativne teme, ipak primarno orijentirao prema umjetničkim ostvarenjima bez obzira odakle oni dolazili. </p>
<p>Cannes se pak sve više počeo približavati politici i to onoj namjenskoj, »prljavoj«, koja nerijetko zastupa samo jednu stranu, i trenutačne interese, a najmanje je pri tome važna umjetnička vrijednost materijala. Time je postajalo sve jasnije koliko je filmska umjetnost žrtva politike kojoj služi čak i kada to nije izravno naglašeno. Francuzi primjerice upravo u Cannesu pokazuju dva oprečna filma na temu rata u Bosni. S jedne strane je Kusturica, u čijem filmu nitko nije kriv i svi su žrtve, a s druge je Jean-Luc Godard koji daje svoje esejističke opservacije, mnogo blaže u ovom drugom od prvog dijela trilogije kada je oštro osudio agresore. I zamislite, oba filma imaju istog producenta. </p>
<p>Ta politička orijentacija bila je vidljiva već ranije, nakon uvrštenja u službeni program konkurencije filma »Fahrenheit 9/11« američkog dokumentariste Michaela Moorea, koji izravno napada američkog predsjednika Busha. Uz vješt Miramaxov medijski stroj, ovaj film je postao glavnim događajem cijelog festivala, čak važnijim i od sastanka 25 ministara kulture i njihovog razgovora s uglednim redateljima. Šteta. Budućnost europskog, a to znači primarno autorskog, umjetničkog filma, djelomično ipak ovisi o tim ljudima koji bili spremni za diskusiju i savjete stručnjaka. Dakle za europski film, zanimljiviji od Mooreovog ekshibicionizma. </p>
<p>A sve se to događa upravo u Francuskoj koja je godinama vodila bitku protiv dominacije američkog filma, a za nacionalni identitet i njegovu potporu, kada bi politika treba biti zaštitnica filma i u njegovoj službi, a nikako obrnuto. </p>
<p>U ime toga podsjetimo se romantične prošlosti ovog festivala kojeg su obilježavali pojedini škandali, ali mnogo naivniji i bezazleniji od ovih današnjih. Među političkim previranjima najupečatljiviji je bio onaj 1968. kada su se ugledni redatelji poput Truffauta i Godarda solidarizirali sa studentima, odbijajući da se Festival uopće održi. Svojedobno je film »Goli u sedlu« izazvao prilično uzbuđenja u Cannesu, inače naučenom tek na starletice koje su ono vrijeme stidljivim otkrivanjem grudi izazivale pravu »revoluciju«.</p>
<p>Borben je bio i antiratni govor Johna Lennona, a veliko uzbuđenje pokrenuo je film talijanskog redatelja Marca Ferrerija koji je na degutantan i do tada neviđen način pokazao »veliku žderačinu«. Zaštitnici moralnosti bili su zgranuti i nad Scorseseovim »Taksistom« u kojem je trinaestogodišnja djevojčica igrala prostitutku... Tako sve do današnjih dana kada više nikoga ne iznenađuje, ni golotinja, ni droga, ni prostitucija, ni žderačina, ni studenti... Možda čak ni filmovi, jer sve je podređeno politici i njezinim kreatorima i manipulatorima.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Politikantske igre s rekatolizacijom: Hajka u BiH na križeve samo je nastavak žalosne i turobne tradicije</p>
<p>Veliki križ na brdu Humu iznad Mostara podignut je prigodi jubilarne kršćanske godine, kao što je običaj svugdje u svijetu, i to na kršćanskoj zemlji ne na privatnom nekatoličkom terenu. Muslimanski fanatici digli su međunarodnu hajku protiv toga križa i time iskazali svoju netoleranciju i dali su do znanja da nisu za načelo »da se svatko svome Bogu moli, a da to drugome ne smeta« / Postavljanje novog križa treba uvjetovati konzervatorskim načelima i ništa drugo. I tu se ne treba upletati ni politika, posebno ne dužnosnici međunarodne zajednice. Stolačka tvrđava je baština i kršćana i muslimana pa u skladu s tradicijom i tolerancijom križ na njoj ne bi smio nikome smetati. I križevi su se počeli postavljati. Ali su i križevi rušeni i lomljeni. Oboje je grubo, ali je barbarizam lomiti križeve a ne jednostavno ih ukloniti. I to treba činiti zakonita vlast, a ne netolerantni fanatici / Ne može se prozrijeti gdje to prof. Duraković vidi da se namjerava »odjednom Stolac, naročito grad, na neki način na silu katolizirati«. Nije li to opet neka »vatikanska zavjera« ili pothvat klerofašista. No on ne shvaća da ni grad Stolac, a posebno ne općinu, ne treba katolizirati. Taj je kraj prije turske okupacije zemlje bio katolički, a i danas je on i katolički</p>
<p>IVICA MLIVONČIĆ </p>
<p>Svakome u BiH je jasno da je s Daytonom rat samo utihnuo, ali ne i iščeznuo. On se nastavlja, ne više na krvav način, ali drugim sredstvima. Jedan od tih načina je stalni rat zbog povratka prognanika, a u njemu najviše stradaju hrvatski beskućnici. </p>
<p>Drugi način je gaženje ljudskih prava i sloboda, osobito vjerskih. U tome se u posljednje vrijeme javlja i prava hajka na križeve, što je prigoda i za politikantske igre s navodnom rekatolizacijom i nekom vatikanskom urotom protiv BiH. Sjetimo se afere s križem u Počitelju, onoga na brdu Humu iznad Mostara ili u najnovije vrijeme križeva u Stocu, gdje se ne uklanjaju nego nasilnički lome ti uzvišeni simboli kršćanstva. </p>
<p>Suvremena hajka na križeve u BiH samo je nastavak žalosne i turobne tradicije. Bosanski kroničar fra Nikola Lašvanin u svom Ljetopisu zabilježio je jednu od afera s križem za turske okupacije BiH. Godine 1745. u Fojnici je nekoliko buntovnih i arogantnih muslimana optužilo tamošnje fratre da križem na grobu svog subrata fra Mije Kunića plaše, ni manje ni više, njihove konje. Konji kao da polude kada naiđu pokraj toga križa.</p>
<p>Na fra Mijinu grobu, koji je na putu samostana, godinama je stajao križ, ali je vrijeme učinilo svoje i trebalo ga je zamijeniti novim. Fratri stoga usadiše na fra Mijin grob novi križ. To pak razjari tamošnje muslimane pa ga htjedoše ukloniti, jer im konje plaši. Fra Nikola se zauzme za samostanska prava pa dokaže da grob i križ leže na fratarskoj zemlji, i to od davnina. </p>
<p>Bila su to vremena tamnog bosanskog vilajeta kada se katolička vjera progonila unatoč Ahdnami. Sjetimo se samo da je 1539. godine, za drugog progona katolika u BiH, donesena opća kanun-nama (zakonik) s ovim člankom: »A na onim mjestima, gdje nije bilo stare crkve, kasnije sagrađene crkve neka se poruše i razore. Ako kadija (šerijatski sudac) u svom kadilaku (područje kadije; sudijstvo) ne postupi, bit će uzrok za njegovo otpuštanje.« Tako se prvih stoljeća za turske okupacije u BiH nisu smjele graditi nove crkve, kapelice, a ni križevi podizati. Neke pojave vjerske netolerancije katolika u BiH podsjećaju i danas na ta tužna i tamna vremena. </p>
<p>Kardinal Vinko Puljić više puta se javno tužio da ne može dobiti lokacije za novu crkvu u Sarajevu. A Sarajevo je u posljednjih deset godina prošarano novim džamijama, neke su velebne, a neke čak eksteritorijalne kao ona Saudijske Arabije. </p>
<p>Hercegovina je pak poprištem nekoliko afera s križevima. Onaj na Počitelju postavljen je mimo znanja mjesnog biskupa, a tamo gdje mu nije mjesto. Biskup dr. Ratko Perić je dao do znanja da je podignut mimo njegova dopuštenja i pozivao je da se skine. A zagriženi fanatici, politički i vjerski, napadali su biskupa do neukusa i mržnje pa su čak optuživali Vatikan i samog papu Ivana Pavla II. </p>
<p>Veliki križ na brdu Humu iznad Mostara podignut je prigodi jubilarne kršćanske godine, kao što je običaj svuda u svijetu, i to na kršćanskoj zemlji ne na privatnom nekatoličkom terenu. Muslimanski fanatici digli su međunarodnu hajku protiv toga križa i time iskazali svoju netoleranciju i dali su do znanja da nisu za načelo »da se svatko svome Bogu moli, a da to drugome ne smeta«.</p>
<p>I kada se to stišalo javio se problem s križevima na tvrđavi povrh Stoca, koja dominira gradom i njegovom okolinom. Stolac se prvi put spominje 1436. godine u pisanim spomenicima, tvrđava je ušla u, dosad, poznati pisani dokument prvi put 1444. godine, i to pod imenom Vidoški grad, nazvana tako vjerojatno po imenu rijeke Vidoštica, koja se danas zove Bregava i protječe kroz Stolac. </p>
<p>A u to vrijeme sve do 1465. Stolac je pod vlašću Hercega Stjepana Kosača, jer ga je malo potom zauzela turska okupatorska vojska. </p>
<p>Za otomanske vlasti unutar tvrđave podignuta je i džamija. </p>
<p>Zanimljivo je reći da se uz ime Vidoška gora javlja i toponim Križevac, koji svakako dolazi od križa i vjerovati da je on tu bio i vidljivo nekoć istaknut. Okolica Stoca je snažne srednjovjekovne tradicije, a to će reći i kršćanske. Vidi se to po natpisima i simbolima na stečcima nekropola Radimlje i Gorice. </p>
<p>Tvrđava Vidoški grad je spomenik kulture i treba ga, bez sumnje, dostojanstveno i barem u skladu sa zakonom o zaštiti spomeničke baštine uvažavati svaka strana. A netko je baš dopuštenje konzervatora počeo postavljati križeve na stolačku tvrđavu. I to čak betonske, što je svakako za osudu. </p>
<p>Drugo je pitanje ima li mjesta za neki novi križ na tvrđavi Stari grad? Nema nikakvoga načelnog razloga protiv toga. To više jer je riječ o kršćanskom toponimu, koji upućuje na to da je tu i prije stajao križ. I ako bi netko namjeravao, u skladu sa zakonima o zaštiti spomeničke baštine i konzervatorske struke, opet postaviti križ ne bi ga se smjelo odbiti. </p>
<p>Postavljanje novog križa treba uvjetovati konzervatorskim načelima i ništa drugo. I tu se ne treba upletati ni politika, posebno ne dužnosnici međunarodne zajednice. Stolačka tvrđava je baština i kršćana i muslimana pa u skladu s tradicijom i tolerancijom križ na njoj ne bi smio nikome smetati. I križevi su se počeli postavljati. Ali su i križevi rušeni i lomljeni. Oboje je grubo, ali je barbarizam lomiti križeve a ne jednostavno ih ukloniti. I to treba činiti zakonita vlast, a ne netolerantni fanatici. Križeve je trebalo skloniti ali na način dostojanstven simbola, ne metodom lomljena koja je izraz vjerske netolerancije i čak mržnje. </p>
<p>A u stolačku aferu s križevima duboko se upetljala politika. Zastupnik u državnom parlamentu BiH, sveučilišni profesor i rođeni Stočanin dr. Nijaz Duraković u svojoj kritici postavljanja križeva izrekao je i nekoliko stavova koji ne dolikuju njegovu ugledu i dužnostima. </p>
<p>On kaže da je »to očito dio opasnoga i unaprijed smišljena plana, gdje se pod svaku cijenu srednjovjekovnu stolačku tvrđavu hoće proglasiti i napraviti tzv. križni put. Tobože, na tom putu su još Turci progonili katolike koje su htjeli islamizirati i slične nebuloze«. U drugom dijelu svoje kritike on se malo povlači pa dodaje: »Nikada tu nije bilo nijednog križa, barem u posljednjih osamsto godina«. Za njega se »odjednom Stolac, a naročito grad, pokušava na silu katolizirati«.</p>
<p>I tu se je prof. Duraković upetljao u pitanja koja nisu njegova struka, osobito ona koja se tiču povijesti, arheologije i teologije. Nije nam rekao pak tko je to nositelj »opasnoga i unaprijed smišljena plana«, tko to hoće dati »svetački karakter« križnim putem stolačkoj tvrđavi? </p>
<p> Jesu li to katolički ekstremisti, nacionalisti, kleronacionalisti ili neke druge snage iz tog vrtloga? Čudim se da je tu zastao, jer se odlično nekoć snalazio u tim kategorijama pa je to i dokazao u procesu Aliji Izetbegoviću i drugim mladim muslimanima prije dvadeset i više godina. </p>
<p>Ne može se prozrijeti gdje to prof. Duraković vidi da se namjerava »odjednom Stolac, naročito grad, na neki način na silu katolizirati«. Nije li to opet neka »vatikanska zavjera« ili pothvat klerofašista. No on ne shvaća da ni grad Stolac, a posebno ne općinu, ne treba katolizirati. Taj je kraj prije turske okupacije zemlje bio katolički, a i danas je on i katolički. Popis stanovništva iz 1991. godine daje mogućnost da se zaključi da je u gradu tada bilo 20,96 posto, a u općini 33,12 posto katolika. Ako se pak uzmu i pravoslavci onda je u gradu bilo 31,89 posto, a u općini 54,08 posto kršćana. Bilo bi lijepo da prof. Duraković zna i te podatke o svome kraju. </p>
<p>Možemo pak razumjeti vehementnost i smušenost prof. Durakovića u ovoj konkretnoj situaciji i problematici samo ne i njegovu jednostranost. Nismo čuli njegov vehementan glas protiv islamizacije hrvatskih prostora na najgrublji način. </p>
<p>Onda kada su se kršila ne samo vjerska nego i imovinska prava hrvatskih građana. U Bugojnu je velebni Islamski centar sagrađen na zemljištu u vlasništvu Hrvata. Od 31 tisuće četvornih metara samo je jedan musliman bio vlasnik 1750 četvornih metara. U hrvatskoj četvrti u Travniku, u Kalibunaru još se podiže džamija, a vlasnica zemlje je Hrvatica. Ta otimačina u nebo vapije, a nitko iz muslimanskog naroda nije digao protiv toga ni glasa. </p>
<p>A Duraković i drugi umjesto da smiruju stolačku napetu situaciju oni dolijevaju ulje na vatru i raspiruju strasti. Takvu hajku voditi protiv križa i smušeno iznositi optužbu o nasilnoj katolizaciji nije mudar potez jednoga sveučilišnog profesora.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Splita.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Saveznik a ne protivnik: Napokon je i svjetski monetarni diler prihvatio partnerstvo sa sindikatima</p>
<p>Zajedničko djelovanje Banke i sindikata sugerira poštenu igru koja rezultira većom proizvodnošću i, napokon, konzultacijama se malo gubi a može se dobiti mnogo. Pretpostavka je da se, heretički rečeno, Banka »ugledala« u postupke Međunarodnog monetarnog fonda koji nastoji biti transparentan u djelovanju, osluškujući ljude (nevladine udruge, uključujući sindikate), koje će pogoditi njihov dogovor s vladom pojedine države</p>
<p>DALIMIR KUBA </p>
<p>Svjetska je banka napokon prihvatila potrebu preispitivanja svoje politike i postupaka u konzultacijama sa sindikatima, nakon dugogodišnjeg negiranja važnosti njihove uloge u izgradnji društvenih i socijalnih odnosa. Napokon je i svjetski monetarni diler prihvatio partnerstvo sa svijetom rada.</p>
<p>To se posebno odnosi na javni sektor (pojednostavljeno: državne i javne službe), u kojem postoji izražena sindikalna organiziranost u gotovo svim državama – klijentima Banke. </p>
<p>Brzo se došlo do politike prihvaćanja sindikata kao saveznika a ne protivnika. Mislim da najvažniji razlog prihvaćanja partnerstva leži u tome što globalni sindikalni pokret okuplja više od dvjesto milijuna radnika i njihovih obitelji diljem svijeta.</p>
<p>Područje na kojem je započelo novo »savezništvo« kapitala i rada je javni sektor. Banka je utvrdila čvrsta pravila komunikacije s reprezentativnim sindikatima javnog sektora država u kojima su počele reforme javnih institucija. Budući da sindikati ugovaraju obvezu konzultiranja pri svim institucionalnim (zakonodavnim) promjenama u vezi s radnopravnim statusom svojih članova, obostrana potreba komunikacije čisti je pragmatizam.</p>
<p>Pravo sudjelovanja sindikata leži u statutom utvrđenom pravu i obvezi zastupanja članova; reforme koje se provode uglavnom znače i gubitak radnih mjesta, smanjivanje plaća i naknada; te zato što su predstavnici zaposlenika demokratski izabrani, legalno predstavljaju članove i imaju mandat za konzultiranje.</p>
<p>Zajedničko dijeljenje informacija vodi izbjegavanju konflikata. Štrajkovi su često preskup način prenošenja informacija između strana u sukobu. Uključivanje predstavnika zaposlenika štedi dragocjeno vrijeme, snagu i resurse za rješavanje problema. </p>
<p>Zajedničko djelovanje Banke i sindikata sugerira poštenu igru koja rezultira većom proizvodnošću i, napokon, konzultacijama se malo gubi a može se dobiti mnogo. Pretpostavka je da se, heretički rečeno, Banka »ugledala« u postupke Međunarodnog monetarnog fonda koji nastoji biti transparentan u djelovanju, osluškujući ljude (nevladine udruge, uključujući sindikate), koje će pogoditi njihov dogovor s vladom pojedine države.</p>
<p>Sindikati javnog sektora poprilično se razlikuju od onih koji djeluju u privatnom gospodarstvu. Koje su razlike? Prije svega, zaposlenici u javnom sektoru više su motivirani, žele se dodatno obrazovati i svjesniji su uloge u društvu. </p>
<p>Razina obrazovanja je viša, postoje restriktivni zakonodavni okviri u kojima djeluju, financiraju se iz državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne samouprave. Porezni obveznici plaćaju njihove račune. I posljednje, ali ne i najmanje važno, zaposlenici javnog sektora više su sindikalizirani. Zbog toga se može očekivati da će gotovo svako područje reforme javnog sektora biti dosta sindikalno pokriveno.</p>
<p>Kakva je situacija u Hrvatskoj? Koliko su sindikalizirani zaposlenici javnog sektora? Postoji li među njima koordiniranost? Kakvi su izgledi u reformama koje smo propustili, a koje puzajući uzimaju maha (reforma obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi, lokalne samouprave, državnih službi...)?</p>
<p>Sindikati javnih i državnih službi raspršeno djeluju kroz, uglavnom, četiri sindikalne središnjice (u Hrvatskoj ih trenutačno djeluje šest). </p>
<p>Najviše članova sindikata javnih službi okuplja Matica hrvatskih sindikata javnih službi (znanost i visoko školstvo, učitelji, socijalni radnici, medicinske sestre i bibliotekari), zatim Udruga radničkih sindikata Hrvatske, kojoj su članovi većinski sindikat predškolaca, sindikati koji djeluju u policiji, vojsci i državnoj službi. </p>
<p>Nezavisni hrvatski sindikati udružuju u članstvu najveći sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika, te članove zavoda za invalidsko-mirovinsko i socijalno osiguranje. </p>
<p>U najvećoj sindikalnoj središnjici, Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, dva su sindikata koja okupljaju zaposlenike zdravstvenih ustanova i manji sindikat predškolaca. Sindikalna organiziranost zaposlenika javnih i državnih službi ima nekoliko značajki. </p>
<p>Prva je rascjepkanost na desetak i do desetak sindikata unutar jedne službe (npr. zdravstvo, državne službe pa i obrazovanje), s tendencijom daljnjeg raslojavanja na posebnost pojedinog radnog mjesta. </p>
<p>To je u smislu daljnje globalizacije i zapošljivosti gotovo nezamislivo. Iako je postotak sindikalno organiziranih zaposlenika javnog sektora prilično visok (od pedeset do šezdeset posto), nepostojanje međusobne čvrste komunikacije u presudnim trenucima sindikalnog djelovanja (npr. poslovično soliranje Liječničkog sindikata tijekom pregovora sindikata zdravstva za sklapanje kolektivnog ugovora), slabi rezultati čestog zajedničkog sjedenja za istim stolom (neučinkovite sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća) i neizvjesna postreformska sudbina, nisu još dovoljni razlozi za pokušaj »paktiranja« sindikata javnog sektora u razdoblju iznimno važnom njihovim članovima – razdoblju reformi.Zajednički projekti Vlade Republike Hrvatske i Svjetske banke, na primjer, program Cards 2001 i slični, prolaze bez izraženije participacije sindikata.</p>
<p>Upozoravanje NHS-a na izbjegavanje konzultacija na domaćem terenu (Vlada i sindikalne središnjice) prije dolaska MMF-a samo je neznatan dio javnog folklora te središnjice. Gubljenjem tempa Vlada gura sindikate na sporedni kolosijek. Igru vodi nepripremljena i nedovoljno in potpredsjednica Vlade, uvijek spremna na medijsku promidžbu.</p>
<p>Nameće se pitanje hoće li igrači Svjetske banke imati relevantne sugovornike za buduće projekte? Sindikati u Hrvatskoj (zajednički ili pojedinačno) moraju preuzeti svoj dio odgovornosti i zajedno s kolegama iz drugih zemalja uključiti se u globalnu kampanju 2004. godine u nastojanju da Svjetska banka prihvati temeljne radne standarde. </p>
<p>Kampanja koju vodi Međunarodna konfederacija slobodnih sindikata (ICFTU), uz druge svjetske sindikalne središnjice, uključuje sve oblike lobiranja na razini vlada pojedinih država i izvršnih direktora Banke. Uloga sindikata u tako važnom globalnom procesu je nemjerljiva. Mogu li svoj doprinos dati i hrvatski sindikati?</p>
<p>Autor je profesor iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Obilježen Međunarodni dan biološke raznolikosti </p>
<p>ZAGREB, 22. svibnja</p>
<p> – Zanimljivim programom u subotu su u zoološkom vrtu obilježeni Međunarodni dan biološke raznolikosti i Dan zaštite prirode. Naime, po novom Zakonu o zaštiti prirode, iz listopada prošle godine, 22. svibnja proglašen je Danom zaštite prirode u Hrvatskoj pa se on ove godine obilježava prvi put. Građani su na ulazu u ZOO dobili interaktivni vodič sa zadanim zadacima. </p>
<p>Trebali su pronaći određenu životinju pomoću dobivenih informacija koje su dale samo naslutiti o kojoj vrsti životinje je riječ. U Edukativnom centru ZOO-a otvorena je i izložba pod nazivom »Hrana, voda i stanište za sve životinje«. </p>
<p>»Izložbom smo pokušali objasniti i građanima približiti biološku raznolikost i važnost njenog očuvanja, uz primjere raznolikosti živog svijeta naših otoka i priobalja te morskog jezera Zmajevo oko. A prikazali smo i mjesta najveće bioraznolikosti u svijetu, što ih ugrožava te na koji način pojedinac može doprinijeti očuvanju bioraznolikosti«, ispričao nam je edukator u ZOO-u Tomislav Krizmanić. Izložba se može pogledati i u nedjelju. ZOO je dobio još jedan novi paviljon – Staru kuću, koji je otvoren u subotu. Stara kuća nalazi se uz Edukativni centar u istočnom dijelu vrta. U njoj je, uz različite vrste bezkralježnjaka, sisavaca i ptica, prikazana biološka raznolikost životinja koje žive u kućama i oko njih.</p>
<p>Predstavnici Državnog zavoda za zaštitu prirode u subotu su u Edukativnom centru predstavili knjigu »Crveni popis ugroženih biljnih i životinjskih vrsta Hrvatske«. Popis pokazuje koje su vrste ili podvrste životinja, biljaka i gljiva u opasnosti od izumiranja i u kojoj mjeri i koliko brzo im ta opasnost prijeti. Svaka zemlja utvrđuje svoj crveni popis kako bi poduzimala aktivnosti u cilju zaštite ugroženih vrsta na državnoj razini.</p>
<p>Jedno od najsloženijih pitanja u zaštiti prirode, rečeno je, jest zaštita vuka koji se također nalazi na crvenom popisu. Zaštita vuka u Hrvatskoj se provodi u okviru LIFE programa »Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj«. Cilj tog trogodišnjeg programa je uspostava mehanizama za dugoročno očuvanje vukova uz što skladniji suživot s čovjekom. U ZOO-u je u subotu predstavljen i bilten s informacijama o dosadašnjim aktivnostima u okviru provedbe LIFE programa, zatim brošura o vuku i plakat vuka. </p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Akcija »Kupujmo hrvatsko« održana i u središtu Zagreba</p>
<p>ZAGREB, 22. svibnja</p>
<p> - Brojni Zagrepčani koji su se u subotu prijepodne zatekli na središnjem zagrebačkom trgu s velikim su zanimanjem razgledali štandove hrvatskih tvrtki, koje su svoje proizvode izložile u sklopu promotivno-prodajne akcije »Kupujmo hrvatsko«, koju treći put ove godine organizira Hrvatska gospodarska komora.</p>
<p>Ovogodišnja akcija odvija se pod sloganima »Pokrenimo gospodarsku aktivnost!« i »Domaća potražnja je bitan preduvjet gospodarskog rasta, povećajmo je!« U akciji je sudjelovalo pedesetak tvrtki iz Zagreba i Zagrebačke županije te oko 120 tvrtki iz ostalih hrvatskih županija, a izloženo je više od 500 različitih artikala, ponajviše iz prehrambene, poljoprivredne, tekstilne, kemijske i elektroničke industrije.</p>
<p>Akciji su nazočili i Jadranka Kosor, potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, kao i zamjenik zagrebačke gradonačelnice Milan Bandić, a svoj su doprinos akciji dali i predstavnici sindikata Hrvatske. Uz brojne su se štandove mogli vidjeti poznati političari, glumci i sportaši, a među mnoštvom poznatih, kamera fotoreportera uhvatila je i potpredsjednicu Hrvatskog sabora Đurđu Adlešić na štandu bjelovarske tvrtke. </p>
<p>U veseloj atmosferi koju je podizala i glazba sa zvučnika, brojni su građani razgledavali i kupovali proizvode hrvatskih tvrtki, a među mnoštvom ljudi zapazili smo i glumicu Zrinku Cvitešić. </p>
<p>Ovogodišnja akcija »Kupujmo Hrvatsko« počela je 14. svibnja u Kninu, a trajat će do 28. rujna kada završava u Šibeniku. Akcija će se održavati na glavnim trgovima u 21 hrvatskom gradu, a okupit će 600-tinjak domaćih tvrtki koje će po promotivnim cijenama prodavati oko 10.000 vlastitih proizvoda.</p>
<p>Ivan Smirčić</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Jagode za pomoć oboljelima od Parkinsonove bolesti</p>
<p>ZAGREB, 22. svibnja</p>
<p> – U subotu su na Cvjetnom trgu prodajom jagoda, majica i sokova prikupljana sredstva za uređenje Odjela za bolesti kretanja i kliničku neurofarmakologiju Klinike za neurologiju KBC Rebra. Dani jagoda za oboljele od Parkinsonove bolesti akcija je koju su organizirale Hrvatska udruga bolesnika s poremećajima pokreta (HUBPP) i farmaceutska kompanija GlaxoSmithKline.</p>
<p>U Hrvatskoj je trenutno evidentirano oko 7000 oboljelih, no pretpostavlja se da ih je najmanje 20.000. </p>
<p> Prikupljenim sredstvima trebala bi se prvo nabaviti klima za Odjel koji ima 35 kreveta, jer tamošnji bolesnici teško podnose velike vrućine.</p>
<p>U petak je u Portugalu donesena i Svjetska deklaracija o Parkinsonovoj bolesti. Već su je potpisali neki premijeri, poput britanskog Tonija Blaira, te se u Udruzi nadaju da će isto učiniti i Ivo Sanader. </p>
<p>S. D.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Dani Utrine za siromašne obitelji Novog Zagreba</p>
<p>ZAGREB, 22. svibnja</p>
<p> – U sklopu obilježavanja Dana grada Zagreba u subotu je na Trgu bana Jelačića, pored Gradske kavane, promoviran humanitarni glazbeno-sportski spektakl »Dani Utrine za siromašne obitelji Novog Zagreba – Utrina live!«. Naime, u subotu 29. i nedjelju 30. svibnja od 9 do 22 sata pored utrinske tržnice nastupit će 75 estradnih zvijezdi, a bit će postavljen i luna park. Najavljen je i veliki vatromet. Inicijatori akcije su Centar za socijalnu skrb Zagreb, ŠD »Utrina i prijatelji« te Gradsko poglavarstvo.</p>
<p>»Prihod od prodaje sokova i majica namijenjen je za 30 obitelji s troje i više djece, slabijeg imovinskog statusa s područja Novog Zagreba«, rekla nam je Marina Majić iz Centra za socijalnu skrb Zagreb. </p>
<p>U akciju su se uključili i Jadranka Kosor, ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, te zamjenik gradonačelnice Milan Bandić, koji su na štandovima prodavali prigodne majice za 30 kuna. Željko Krušlin Kruška je, zdušno prodavajući majice, izjavio da će i Latino nastupiti na »Utrina liveu«. </p>
<p>S. D.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="13">
<p>Kraljevsko vjenčanje stoljeća </p>
<p>MADRID, 22. svibnja</p>
<p> – Svečanost vjenčanja španjolskog princa prijestolonasljednika Felipea Burbonskog i bivše televizijske voditeljice Letizie Ortiz održana je u subotu u 11 sati u madridskoj katedrali Almudena u nazočnosti 1600 uzvanika.</p>
<p> Među uzvanicima su bili predstavnici 40 kraljevskih obitelji iz svih krajeva svijeta, ali i desetak predsjednika država ili premijera. Vjenčanje stoljeća pratile su drakonske mjere sigurnosti, a pred madridskom su katedralom tisuće ljudi, prkoseći obilnoj kiši, cijelu noć čekali na zauzimanje najboljih pozicija za gledanje raskošne i svečane povorke. </p>
<p> Oko 12.30 sati Letizia Ortiz, bivša novinarka koja je vodila najgledaniji televizijski informativni program i koja ima jedan propali brak iza sebe, postala je princeza od Asturije, a jednog dana i prva razvedena španjolska kraljica, ali i prva Španjolka koja će stupit na prijestolje nakon Marie de las Mercedes de Orleans, supruge Alfonsa XII., 1878. godine. </p>
<p> Svečana kraljevska povorka prošla je i blizu kolodvora Atocha, poprišta terorističkog pokolja 11. ožujka, kroz »Šumu nestalih«, čija 192 stabla maslina i čempresa simboliziraju žrtve atentata i jednog policajca koji je pokušao zaustaviti teroriste.</p>
<p> Španjolski kralj Juan Carlos i kraljica Sofia u petak su navečer pokrenuli svečanosti gala večerom u palači Prado, blizu Madrida, s najvišim uzvanicima među kojima su bili belgijski kralj i kraljica Albert i Paola, danska kraljica Margareta II., nizozemska kraljica Beatrix, švedski kralj Carl XVI. Gustaf i kraljica Silvia, dobitnik Nobelove nagrade za mir Nelson Mandela i engleski princ Charles.</p>
<p> Oko 300 republikanskih pristaša prosvjedovalo je u petak navečer protiv »državnog rasipanja novca«. Prema procjenama tiska, vjenčanje će španjolske porezne obveznike koštati između 20 i 25 milijuna eura.</p>
<p> Oko 4800 novinara iz 40 zemalja akreditirano je za praćenje svečanosti koju je u izravnom televizijskom prijenosu pratilo oko 1,2 milijarde gledatelja na 160 kanala diljem svijeta. To je, dakle, medijski najviše praćeno vjenčanje nakon onoga princa Charlesa i princeze Diane 1981. godine. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Obrtnici i umjetnici zauzeli Stradun</p>
<p>DUBROVNIK, 22. svibnja</p>
<p> - »Svi smo mi obrtnici, svi smo mi umjetnici, svi smo mi poduzetnici«, naziv je akcije u sklopu programa »Novo lice Grada« koja je u subotu održana u Dubrovniku.</p>
<p> Naime, na ulice Grada, posebice na Stradun, izašli su dubrovački obrtnici, umjetnici i poduzetnici te svojim sugrađanima i brojnim turistima pokazali na koji način obavljaju svoj posao, posebice stare tradicijske obrte. </p>
<p>Stradun je ovom prigodom pretvoren u svojevrsnu izložbeno-poduzetničku zonu u kojoj se, među ostalim, klesao kamen, kovale kovanice Dubrovačke Republike, izrađivali cvjetni aranžmani i maske te popravljali kišobrani, a središnji događaj zbio se u palači Sponza u kojoj je gradonačelnica Dubravka Šuica primila tradicionalne dubrovačke obrtnike koji od Grada primaju novčanu potporu. </p>
<p>Čitavu akciju u kojoj su čelnici Dubrovnika posjetili i udrugu »Deša« i klesarsku radionicu u Lazaretima, osmislio je Odjel za turizam i gospodarstvo na čelu s pročelnicom Suzanom Kosović. </p>
<p>Unatoč lošem vremenu i povremenoj kiši, akcija u kojoj su nastupili i »Pučki pjevači« te folklorni ansambl »Linđo«, izazvala je veliko zanimanje, ne samo turista, već i Dubrovčana.</p>
<p>A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Gavran spontanošću osvojio Zagorce</p>
<p>HRAŠČINA, 22. svibnja</p>
<p> – Poznata esperantska književnica Spomenka Štimec u svojemu je zagorskom domu u petak popodne upriličila 253. obljetnicu pada Hraščinskog meteorita. Glavni gost ovogodišnje proslave bio je perjanica hrvatske suvremene književnosti – Miro Gavran. Naš najplodniji dramski pisac populistički je govorio o svojim romanima, čitao ulomke po odabiru publike i »pobrao« burni pljesak i simpatije okupljenih.</p>
<p>»Ako me knjiga nije rasplakala ili nasmijala, za mene nije knjiga«, kazao je dobro raspoloženi Gavran. Za dobar glazbeni ugođaj pobrinuo se harmonikaš Nikola Vujnović, koji je izveo stare i nove napjeve. Hraščinci i njihovi gosti, druženje u prekrasnom vrtu kurije iz 19. stoljeća, završili su ugodnim razgovorima oko švedskog stola.</p>
<p>A prepričavale su se i legende o padu dvaju meteorita u hraščinskom selu Domovcu, davnog predvečerja 26. svibnja 1751. godine. Tada se obasjalo nebo nad ovom malom zagorskom općinom, a veći je meteorit od 39.245 grama pri padu napravio poveći krater na oranici. »Vekši komad železa«, kako o njemu govore mještani, završio je na austrijskom dvoru, u zbirci pasionirane skupljačice meteorita Marije Terezije. Danas se čuva u Prirodoslovnom muzeju u Beču, a zagrebački Petrografski muzej posjeduje pločicu od samo 0,56 grama. Sudbina manjeg – devet kila teškog meteorita, ostala je nepoznata, ali se nagađa da su ga domišljati Hraščinci prekovali u čavle, jer je obilovao željezom i niklom, metalima koji su sredinom 18. stoljeća značili pravo malo bogatstvo. </p>
<p>Z. G.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>U Rijeci održana modna revija za osobe oštećena sluha i vida</p>
<p>RIJEKA, 22. svibnja</p>
<p> – Riječka je publika u petak navečer svjedočila nesvakidašnjem i u svijetu jedinstvenom događaju. U velebnom zdanju Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, javnosti poznatijem pod nazivom Guvernerova palača, održana je prva revija za osobe oštećena sluha i vida. </p>
<p> Njezin autor mladi je riječki modni dizajner Ivan Božić koji je svoju ideju realizirao zahvaljujući financijskoj potpori Erste banke, Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije.</p>
<p> Osobama oštećenog sluha svijet mode dočaran je pomoću svjetla u bojama, a onima oštećenoga vida pomoću stakalaca različitih debljina i veličina, prišivenih na modne kreacije. </p>
<p>Lj. M. P.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Film o brazilskoj djeci ludoj za nogometom</p>
<p>Slavni brazilski redatelj Walter Salles rekao je u jednom intervjuu da će snimiti film o mladeži u Sao Paolu ludoj za nogometom. Zajedno s redateljicom Danielom Thomas, 48-godišnji će Salles portretirati živote četiri brata koji se bore kako bi pobjegli iz brazilskoga slama. »Milijuni djece to pokušavaju, ali svake ih godine samo tristotinjak uspije«, rekao je Salles za časopis »Screen«. Njegov film »The Motorcycle Diaries« o mladom Che Guevari ušao je ovoga tjedna u konkurenciju za Zlatnu palmu na canneskom filmskom festivalu. </p>
<p>Salles je 1998. na berlinskom festivalu osvojio Zlatnoga medvjeda za film »Central Station«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Čudesne ljepote minerala, kristala i fosila</p>
<p>U zagrebačkoj Gradskoj kavani traje atraktivni dvodnevni međunarodni šesti Sajam minerala, kristala i fosila Mineralexpo (22. i 23. svibnja) na kojem sudjeluje 40 izlagača iz zemlje i svijeta</p>
<p>Više od 40 izlagača iz zemlje i inozemstva predstavlja čudesno lijepe kristale, minerale i fosile iz Australije, Europe, Afrike, Južne i Sjeverne Amerike na Šestom međunarodnom sajmu minerala, kristala i fosila »Mineralexpo« u zagrebačkoj Gradskoj kavani na Trgu bana Jelačića. Prvorazredna kulturno-turistička atrakcija kojom se zagrebački »Mineralexpo« pridružio onima u svijetu, nudi pirite što kristaliziraju u savršenom obliku kocke, zeolite, okenite iz Australije, prozirce, tirkize, karenole, obisdijan, žad, sugilit, trilobite, fosilizirane ribe i školjke te napose atraktivne zube izumrlih morskih pasa. </p>
<p>S obzirom da u svijetu upravo traje »globalni trend zatvaranja rudnika«, kako ističe voditelj »Mineralexpoa« Danijel Galović, sajam je izvanredna prilika da posjetitelji po jeftinoj cijeni nabave minerale kakvih možda za 10 godina više neće biti, štoviše, moći će se vidjeti tek u velikim svjetskim prirodoslovnim muzejima. </p>
<p>Na sajmu, kao i svake godine, sudjeluju Hrvatsko geološko društvo i Speleološko društvo Željezničar, a posebna je atrakcija izložba Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na kojoj se javnosti predstavljaju originali fosila i artefakata starih dva milijuna godina iz perioda kvartara nađenih na tlu Hrvatske!</p>
<p>Posebna je atrakcija što posjetitelji, umjesto papirnate ulaznice, po cijeni od 15 kuna dobivaju poludragi kamen! Cjelokupan prihod od sajma kao i uvijek je namijenjen humanitarnoj svrsi, ovoga puta Centru za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica čiji članovi svojim nakitom također sudjeluju na sajmu.</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="19">
<p>Žalosno je što smo tako jeftino prokockali Jadran film</p>
<p>U Cannesu se nalazim jer su me pozvali predsjednik Svjetskog festivala u Montrealu, Serge Losique, i izbornica Daniele Cauchard, radi detaljnog dogovora oko programa mojih filmova na Montrealskom festivalu i primanja nagrade Grand prix America za doprinos filmskoj umjetnosti. Nagrada mi je dodijeljena prošle godine, a bit će mi uručena na ovogodišnjem Festivalu, jer to je pravilo tog festivala. Istodobno su u program festivala uvrštena tri moja filma »Život sa stricem«, »Lisice« i »Hamlet iz Mrduše Donje«, upoznaje nas Krsto Papić</p>
<p>Krsto Papić jedan je od rijetkih hrvatskih filmaša koji je ovih dana boravio u Cannesu, gdje se i sam uvjerio koliko je važno da smo tamo nazočni, makar i samo sa štandom, na marketu jer šteta je da smo protekle godine imali četiri filma na A-festivalima, čime se malo kinematografija može pohvaliti, a da to nismo ni na koji način iskoristili. </p>
<p>Nazočnost Krste Papića u Cannesu bila je idealna prilika za razgovor, ne samo o razlozima boravka, nego i o uspomenama i uspoređivanju s onim »njegovim« festivalom kada je u Cannesu pobirao hvalospjeve za »Lisice«.</p>
<p>• Za početak kažite nam koji je povod vašeg boravka u Cannesu?</p>
<p>– Ovdje sam samo nekoliko dana. Razlog je čisto poslovan jer su me pozvali predsjednik Svjetskog festivala u Montrealu, Serge Losique i izbornica Daniele Cauchard, radi detaljnog dogovora oko programa mojih filmova na Montrealskom festivalu i primanja nagrade Grand prix America za doprinos filmskoj umjetnosti. Nagrada mi je dodijeljena prošle godine, a bit će mi uručena na ovogodišnjem Festivalu, jer to je pravilo za ovu vrst nagrada. </p>
<p>• Koliko čujemo od gospodina Losiquea, u program festivala su uvrštena vaša tri film »Život sa stricem«, »Lisice« i »Hamlet iz Mrduše Donje«?</p>
<p> – Da, s obzirom da je prošle godine na programu bila »Infekcija«, oni su izabrali ova tri filma. Zanimljivo da je »Hamlet« uvršten na insistiranje Sergea Losiquea koji je priznao da mu je to najmiliji moj film. Zanimljivo da ga je vidio davne 1974. kada je bio u kanadskoj delegaciji u Berlinu. Tada su »Hamlet iz Mrduše Donje« i kanadski film Tedyja Kravitza, u kojem je debitantsku ulogu ostvario Richard Dreyfuss, bili glavni konkurenti za Zlatnog medvjeda. Losique mi je ovih dana otkrio kako je tada lobirao za Kanađane. I dok je razgovarao s jednim od članova žirija, uglednim kritičarom Marcelom Martenom, on mu je rekao kako Kanađani nemaju nikakve šanse, jer je u prednosti »Hamlet« koji je superiorniji. No, Kanađani su došli s ministrom kulture i cijelom mašinerijom, prema kojoj nisam imao šansi jer mene nitko nije zastupao ni podržavao s obzirom da je film bio dvije godine blokiran u Jugoslaviji. Oni su na kraju osvojili Zlatnog medvjeda, a ja sam bio sretan da sam uopće izašao iz zemlje i našao se u konkurenciji Berlinskog festivala. No, danas se šalim s gospodinom Losiqueom govoreći mu da ga je poslije 30 godina stigla kazna, jer onda je lobirao protiv mene, a sada priznaje da mu je to najdraži film i pokušava se »iskupiti«. </p>
<p> • Kako vam se danas čine ti veliki europski festivali, u usporedbi s vašim vremenom?</p>
<p> – Kada sam imao posljednji film u Cannesu, to je bilo daleke 1970. godine s »Lisicama« za koje sam pozvan u konkurenciju, ali nisam mogao ići zahvaljujući nekakvoj našoj jugo komisiji i »lisicama« koje su mi zabranile da predstavljam našu kinematografiju. Onda sam išao u program »Quinzaine des Realisateurs« nastup u kojem mi nitko nije mogao zabraniti jer tu autor ne predstavlja zemlju, nego samoga sebe. </p>
<p>Bilo je to sasvim jedno drugo ozračje, jedno drugo vrijeme, a koliko sada mogu vidjeti, s obzirom da nisam toliko uključen u festival, sve mi se čini da je danas sve to jedan veliki vašar, pravi filmski cirkus. Kao da je i ta konkurencija filmova i sve skupa što se događa, jedno pokriće za neki veliki business. To je uvijek bilo u Cannesu ali se vrlo inteligentno prikrivalo, nikada nije bilo tako vidljivo kao sada. Tada su filmovi, umjetnost filmska, bili u prvom planu, a sada mi se čini da je business nadvladao sve. </p>
<p>• Business, pa zatim politika?</p>
<p> – Cannes je uvijek bio i politika. Prošle godine kada sam bio u Montrealu pitali su portugalskog redatelja Manoela De Olivieru, kako to da nije nikada pobijedio u Cannesu, premda je barem jedne godine bio superioran. On je odgovorio da ne može dobiti Zlatnu palmu, jer to je politička nagrada. No, on dolazi iz male i nevažne zemlje koja je doduše na zapadu i nikome ne smeta i nikoga ne ugrožava. No, kada dođe film iz istočne zemlje, svi se sjate oko njega i prave veliku galamu. Dakle uvijek su politički razlozi u pitanju, tvrdi Oliviera, a ja se slažem s njim. </p>
<p>• Ipak je u prošlosti bila podjela na Berlin za političke filmove, a Cannes primarno za business. Sada je sve ispremiješano?</p>
<p> – Zato što je to bilo nekad, kad je postojao Istočni i Zapadni blok. No, danas je čini se Cannes preuzeo političku ulogu, sudeći barem prema onome što čitam u novinama, jer nisam gledao filmove. Ipak mi se čini da se ovdje radi o businessu. </p>
<p>• Što je s filmom »Infekcija« koji je jedini film s prošlogodišnje Pule koji još nije igrao na redovitom kino programu?</p>
<p> – Da, ali tek sada sam napravio pravu verziju toga filma jer u Puli sam pokazao kombinaciju filma i serije. S obzirom da se uvijek držim ugovora, tako sam i otišao u Pulu da bih ispunio obaveze prema Ministarstvu kulture, premda film nije bio završen. Konačna verzija filma koji je tek sada gotov bit će prikazana na jesen u hrvatskim kinima, nakon što primim nagradu u Montrealu. </p>
<p>• Što je promijenjeno?</p>
<p> – Ništa nije promijenjeno, samo je sažeto u film. Ima drugu dramaturgiju. Nisam želio da film i serija budu isti. I u želji da serija bude nešto sasvim drugo od filma, uzelo mi je puno vremena i bio je težak posao. Rijetko se događa da serija od četiri epizode bude sasvim drugačija od filma, što mi je uzelo puno vremena, kao i specijalni efekti koje smo ispočetka morali raditi jer nismo bili zadovoljni s onima koji su bili u Puli. Sada su ti efekti puno bolji. Srećom da je moj strani partner Ben Stassen na sve to pristajao jer je profesionalni fanatik koji sve želi imati savršeno. Rekao bih da idem nakon Cannesa u Dubrovnik, jer je to jedini festival u Hrvatskoj koji mi je odao neko priznanje u smislu da će prikazati moje filmove. Za razliku od Pule i Motovuna koji me se nikada nisu sjetili. </p>
<p>• Činjenica je da ste prošle godine u Puli bili u konkurenciji s filmom i da žiri nije bio korektan prema vama?</p>
<p> – Ne bih se u to miješao, žiri ima pravo na svoje odluke, a pulski je žiri vjerojatno morao biti prema meni nekorektan ako predsjednik žirija unaprijed izjavi da ne gleda filmove koji imaju specijalne efekte. Znači, moj je film bio unaprijed diskvalificiran. Druga je stvar je li to smije predsjednik žirija izjavljivati i uopće je li se to može unaprijed izbacivati. No, to i nije bitno, ja sam čak želio biti izvan konkurencije, jer nakon što sam četiri puta dobio Zlatnu arenu doista bi bilo nepristojno dobivati bilo kakvu nagradu. No, taj necivilizacijski odnos me jako pogodio. </p>
<p>• Koja su vaša iskustva kao producenta?</p>
<p> – Sada sam svjestan da treba puno više energije nego što sam je ja imao. Tim prije što sam istovremeno bio i redatelj. U našim uvjetima zaista je teško biti producent. Samo dok sam se snašao, otišlo mi je dvjesto, tristo tisuća kuna u troškove koje možda ne bi imao da sam bio iskusniji. I ne znam hoću li slijedeći put biti sam producent, možda ću biti samo koproducent svojih filmova. No, u ovom slučaju sam morao biti producent jer je to bio uvjet mog partnera Bena Stassena. Činjenica je da je producentski posao jedan od najtežih i da producenti u Hrvatskoj nemaju adekvatno priznanje za to što rade. Jedini jak producent koji se nametnuo u domaćoj kinematografiji je Ivan Maloča koji to zaista radi na pravi način, čak i prema međunarodnim kriterijima. </p>
<p>• U Cannesu smo svjedoci da Hrvatska ne postoji, premda su Hrvati nazočni svojim talentom, ugledom i sposobnošću od mlade scenaristice Ive Kapetanović, do vas i na kraju krajeva Erica Bane koji ne krije da je Hrvat?</p>
<p> – Nama nikada nije išla organizacija, osim jedno vrijeme u Jadran filmu u davna vremena. Mi smo to potpuno zanemarili i ništa novo nismo napravili. Sada ovisimo sami o sebi, pojedinačno, premda to nije ono pravo. Primjerice, nema puno kinematografija u svijetu koje u jednoj godini imaju filmove na četiri velika A-festivala, ali mi to nismo iskoristili da bi s tim filmovima došli u Cannes. Ne znam na kome je da to napravi, no činjenica je da je to neophodno.</p>
<p>• Istodobno čitamo u festivalskim vijestima da Englezi ulažu 20 milijuna eura u obnovu i gradnju Avala filma s obzirom da je vlada Srbije skinula dvadeset posto poreza za svaki izdatak vezan za koprodukcije. Znači da su spremni konkurirati, ne više nama, jer mi ne postojimo, nego i Česima i Mađarima?</p>
<p> – Jedna od najvećih žalosti u Hrvatskoj je što smo tako jeftino i lako prokockali Jadran film. Imali smo bogatstvo i ugled koji nitko u tom dijelu Europe nije imao. Bili smo jači od Austrije i svih zemalja koje su nas okruživale. Imati takvo bogatstvo i tako ga jeftino prokockati, pokloniti tko zna kome i u ime kojih interesa, jedna je od najvećih grešaka privatizacije. Niti se zna tko je vlasnik Jadran filma, niti što je to, niti koja mu je koncepcija. To nije pogreška onih koji su to kupili, ili koji su to prodali, to je pogreška hrvatske države. Hrvatska država nije smjela dozvoliti da se ta privatizacija s Jadran filmom dogodi na tako pogrešan način. Nije se smjelo dopustiti da to sve ode u ništa, u vjetar. Tim prije što svi znamo da je Avala film uvijek bila prema Jadran filmu nepostojeće poduzeće.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Svi bukovčevi povratci u Cavtat</p>
<p>Obnova Bukovčeve kuće u Cavtatu označava još jedan Vlahin povratak u Cavtat. Ovoga puta vratio se svojim djelima – onim novootkrivenim oslicima kojima je u djetinjstvu uresio cijelu kuću, kao i onim što ratno izgnanstvo iz te kuće proživješe u Dubrovniku i pričekaše obnovu rodnoga mu doma </p>
<p>I prije no što se uputio u sve tajne kista i boje, sudbina Vlahe Bukovca (1855.</p>
<p> – 1922.) gotovo je simbolički već u djetinjstvu predodredila njegove odlaske i povratke u rodni mu Cavtat, u koji se nije uspio vratiti samo jednom – na kraju svog životnog puta koji je skončao u dalekom Pragu. Te neminovne odlaske, označilo je prvo putovanje sa stricem u daleku Ameriku, kada mu je bilo tek 11 godina. A nakon svakog sljedećeg putovanja žudnja za rodnim krajem vraćala ga je uvijek ponovno u kuću u kojoj se rodio, kuću u kojoj je na kraju ostala njegova ostavština, kuću koja i danas otkriva dio njegova života, pogotovo onoga slikarskoga. Ta je kuća minulog tjedna, nakon što je prošla dramu okupiranoga Cavtata u Domovinskom ratu i potom godine oronula tavorenja te trogodišnju totalnu obnovu, svečano ponovno otvorena za javnost.</p>
<p>Kuća Bukovac, kako joj je danas pravi naziv, više je od Galerije Bukovac, kako se nekoć nazivala. Ona je i galerija, gotovo mali Bukovčev muzej jer je tu, na jednome mjestu, pohranjeno najviše slikarevih djela (225), od kojih su neka izložena, a neka u novome depou, uređenom u stražnjem dvorištu, između kuće i vrtne terase na uspinjućem terenu. Ali Kuća Bukovac je i onaj umjetnikov životni okvir koji otkriva početak Vlahova slikarskoga puta – njom samom. Jedina je to oslikana kuća u Dalmaciji, oslikana rukom mladoga Vlaha, u dobi kad je tek izlazio iz dječaštva. Bilo mu je tek 15 godina kada je učinio taj pothvat, nakon svog prvog povratka u Cavtat, onog iz Amerike u koju će opet krenuti i vratiti se na rodnu grudu.</p>
<p>O tome njegovu slikarskom početku svjedoče i riječi koje je ispisao u svom autobiografskome djelu »Moj život«. U sjećanjima koje je zabilježio, istaknuo je kako je po tom prvom povratku bila dograđena njihova kuća. Je li taj povratak u »novu staru kuću« bio onim pravim poticajem, što je sramežljiva i povučena dječaka izbacio u slikarsku orbitu koja će mu donijeti slavu? Taj početak, kojemu je prethodila i kratkotrajna, ali iscrpljujuća bolest, dnevnički je opisao: »Rekoh Ćaći, da ću mu ja slikama i uresima iskititi kuću i to onako, kako sam vidio od nekog slikara Zebedea iz Dubrovnika. I tako učinih. To su uprav prvi moji slikarski radovi. Moj Ćaće je bio ponosit na moje umijeće i zvao gospodu, da vide moju rabotu. U mjestu se razglasilo, da je Vlaho slikar. O umjetnosti ne sanjah, jer mi o njoj nije bilo ništa poznato. Na akademiju ni misliti, jer otkud mi novaca. Ne pomognem sebi sam, teško meni po drugima.«</p>
<p>Te »slikarije« kojima su se tada divili Cavtaćani, otkrivene su sondiranjem ispod brojnih slojeva kasnijih »pituranja« kuće, tijekom istraživanja što su prethodila obnoviteljskim zahvatima. Malo po malo pod skalpelima restauratora pomaljali su se uresi, što ih je mali Vlaho temperama nanosio na zid. Očišćeni fizički i kemijski, oni su pokazali Vlahinu maštu i vještinu. Viticama i bordurama oivičio je duge trake dekorativnih prizora u kojima se pojavljuju veprovi, patke, mravojedi, labudovi, dupini, paunovi ili »pitari« sa cvijećem. Ti uresi provlače se kroz sve prostorije, uspinju se i stubištem, a nisu mimoiđena ni vrata, stakla kojih je Vlaho oslikao grozdovima ili cvjetnim buketima, baš onakvim kakav je na slici, što se nedavno pojavila na jednoj zagrebačkoj aukciji, a Bukovčevo autorstvo se pokušalo osporiti, što dakako nije utjecalo na njezinu prodaju.</p>
<p>U tim početcima mlađahnog Vlaha nitko nije slutio da će upravo on otvarati putove moderne u Hrvatskoj. No tome su prethodili i drugi odlasci i povratci, iz i u Cavtat. Prije drugog polaska u Ameriku, taj puta Južnu, okušao se i kao pomorac ploveći od Carigrada do Liverpoola i natrag, ali svaki se put vraćajući u svoj Cavtat. Slijedili su potom Pariz (više puta), gdje se ipak slikarski školovao, Cetinje, Dubrovnik, Beograd, Zadar, Split, pa opet Pariz, iznova Liverpool, Đakovo, Zagreb (kao duga konstanta), i još jednom Pariz, Beč, Pešta, pa traženje smirenja u svom Cavtatu kojem se vraćao nakon brojnih razočaranja. Zbog njih se na kraju otisnuo i u daleki Prag.</p>
<p>Vezu s Cavtatom nikada nije prekidao i zato mu se Cavtat odužio. Ne samo Cavtat nego i Općina Konavle i Ministarstvo kulture, koji su financirali obnovu derutne Kuće Bukovac, iz koje su slikareva djela na vrijeme, prije no što su okupatori u zadnjem desetljeću 20. stoljeća ušli u Cavtat, evakuirana u Dubrovnik gdje su, zajedno s arhivom iz te Kuće, bili u pohrani u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Tu su čekali dovršenje obnove, tijekom koje su svi zidovi Kuće statički učvršćeni, krovište izmijenjeno, međustropne konstrukcije ojačane, a podovi, tamo gdje nije bilo moguće zadržati stare daščane obloge, uređeni na isti starinski način.</p>
<p> Autentičnost Kuće, kojoj je i sâm Bukovac dogradio atelijer, danas izložbeni prostor za njegova djela, maksimalno je zadržana u svim detaljima kao što su drveni prozorski okviri sa starim mehanizmima za zatvaranje, persiane, dimnjak komina, stare drvene stepenice, grlo šterne u samoj kući, ali i u prednjoj »korti« (vrt pred kućom, u kojem su i danas stabla narančina). Nerazdvojni dio ambijenta Kuće Bukovac je namještaj (sačuvano 150 primjeraka pokućstva) koji je dijelom restauriran i vraćen u kuću, a dijelom još u postupku restauracije nakon koje će biti vraćen u kuću. Do tada retuširat će se i otkriveni, očišćeni i konzervirani oslici svih prostorija, u prizemlju i zidni portreti članova obitelji.</p>
<p>Sve što je iz Kuće Bukovac otišlo, bilo izgnano ratom, bilo iseljeno zbog obnoviteljskih radova, polako se u nju vraća, baš kao što se i Vlaho Bukovac u nju vraćao. Sada, kada je kuća obnovljena, vratili su se i posjetitelji koji su za tom kućom, Bukovčevim djelima i tom nadahnjujućem slikarskom ozračju, žudili sve minule godine. Hodočašća Bukovcu, što su svečano počela na Međunarodni dan muzeja, kada je Kuća Bukovac ponovno otvorena i kada su se u nju sjatili ne samo Cavtaćani i Dubrovčani, nego i štovatelji velikog slikara iz cijele Hrvatske, a neki i iz svijeta (čuli su se tu razni jezici), nastavit će se sve većim intenzitetom, baš kao i nekoć. </p>
<p>Ali u obnovljenoj Kući Bukovac nailazit će na nova iznenađenja, ne samo zbog daljih dotjerivanja oslika na zidovima, nego i stoga što će se postav djela mijenjati, jer sve odjednom ne može biti izloženo, ali i gostovati druge izložbe, u za to posebno uređenom prizemnom prostoru kuće, gdje će već u lipnju biti postavljeni crteži Bukovčeva suvremenika Ivana Meštrovića, koji je u Cavtatu također ostavio svoj neizbježan trag, podigavši ovdje mauzolej obitelji Račić, obnova kojega uskoro počinje.</p>
<p> U Kući Bukovac buja novi život, na tragu onoga života što ga je odsutan Vlaho uvijek nosio u svojim grudima, s neizmjernom ljubavlju za svoj Cavtat, južno svjetlo kojega je odredilo njegov kolorit i dalo mu poticaje za nove slikarske iskoračaje. Zato mu se uvijek vraćao, mislima i čežnjom i onda kad do njeg nije stizao, kao ono zadnji put iz Praga. Ali i tada ostale su zapisane te njegove žudnje: »A i danas još radim i po malo se spremam na povratak u svoj rodni kraj. Bit će zdravlja, ako Bog da, da tamo u rodnom kraju dovršim svoje djelo. Slikat ću naš kraj i naše tipove, da u svagdanjem doticaju s njima zaboravim i na najsitniji pramen magle, što me za toliko godina dušio na sjeveru. Na more, na more, brate! Da spasimo zdravlje i snagu, što je još živa i neslomljena i vapi, viče, urliče za novim, jačim, savršenijim izražajem«.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Novi stari europski brandovi</p>
<p>Razgovori o tome da je priča o periferiji i središtu završena te je otpočelo novo poglavlje u umjetničkoj praksi, puke su deklaracije. Ni St. Etienne nije u stanju promijeniti takvo stanje stvari. Uvjeren sam da se ovih dana na novoj granici između Europe i njezinog ostatka razvijaju brojne strategije koje i te kako uvažavaju razliku između periferije i središta</p>
<p>ŽELJKO KIPKE</p>
<p>Nedavno je otvorena izložba »Passage d'Europe« u Muzeju moderne umjetnosti u St. Etiennu na kojoj sudjeluju i hrvatski umjetnici. Ona, zapravo, govori o tome kako bi trebalo, ili kako se stvaraju europski brandovi na području suvremene umjetnosti. Francuski se obrazac nije poslužio balkanskim sindromom, još aktualnim na umjetničkoj karti Europe, zbog čega se posebno u nas dizala politička prašina, no propustio je temeljitije pročešljati resurse provokativnog djelovanja.</p>
<p> Szeemann je u Beču konstruirao svoju osobnu priču o umjetnicima s one strane europske granice, ali su njezini autori zadržali dobar dio svoje žestine. Za francuski se pak slučaj to ne može reći, iako je teritorij istraživanja bio osjetno veći, od Poljske i Estonije pa sve do Turske. Čini mi se da je svrha izložbe bila usmjerena na pokazivanje drugačijih autorskih putova te uz to podsjetiti kako su se nekada, u doba Knifera, Bulatova, Opalke, Kabakova ili Dimitrijevića otvarali prolazi prema Zapadu. Dakako, povijesne su priče osobne prirode, dobro ih je pokazati, ali one nisu presudne, jer se obrasci neprestano mijenjaju te ih nije uputno ponavljati ili pak svoditi na istu razinu. Drugačija autorska stajališta nije uputno podešavati prema europskim brandovima jer se na taj način razvodnjavaju, a njihov se smisao svodi na puki kozmetički obris.</p>
<p> Usklađivanje prema zapadnoeuropskim estetskim kriterijima ključevi su koji, bez sumnje, otvaraju vrata značajnih privatnih galerija i državnih muzeja od Pariza do Beča, i od Kassela do Venecije. S druge strane, dobar dio autora, donedavno na periferiji Europske unije, smatraju to najvažnijim postignućem u njihovu poslu. Drugim riječima, još uvijek su zapadnjačke formule presudne u oblikovanju suvremenog umjetničkog standarda. </p>
<p>»Passage d'Europe« je sinkronizirana s primanjem deset novih zemalja-članica u Uniju te je trebala poslužiti kao jedno od referentnih mjesta zbližavanja. Otvorena je u petak 14. svibnja, pratile su je dvije konferencije, jedna na temu reinterpretiranja europske umjetničke prošlosti s obzirom na nove okolnosti, te druga, usko vezana uz recentnu izložbu u Musée d'Art Moderne - u instituciji čija je kolekcija moderne umjetnosti druga po veličini u Francuskoj, odmah iza pariškog Pompidou centra.</p>
<p>Lorand Hegyi, donedavno ravnatelj bečkog Mumok-a, trenutačno prvi čovjek muzeja u St. Etiennu te komesar izložbe, podijelio je svoju viziju o istočnoj i srednjoj Europi u pet sekcija: starim autorima u počast (hommage), pa raskrižje (carrefour), zatim nomadi (nomade), izolirani pojedinci (insula) te na koncu najbrojnija skupina pod geslom dijaloga (discours). Posljednje su dvije skupine trebale pokazati raskošnu scenu, te francuskoj javnosti predočiti manje poznate strategije u novoj europskoj obitelji. Trebale su otkloniti sjene prošlosti te preusmjeriti percepciju javnosti na otkvačene modele ponašanja.</p>
<p>Na žalost, u atraktivnim muzejskim sobama pokazani se materijal nije othrvao prošlosti, jednostavno nije došlo do pravog dijaloga. Bilo da je riječ o kozmetiziranim fotografijama Olega Kulika, predimenzioniranom fabriciranju prošlosti od strane slovenske skupine Irwin, bilo da je riječ o prekobrojnim slučajnim prolaznicima Brace Dimitrijevića. Potraga za brandovima zapravo je progutala ideju o vratima koja tek trebaju biti otvorena i koja bi povijesne činjenice ostavila po strani, tek kao referentna mjesta. Ovako je povijest progutala sadašnjost, a stari su brandovi ponovno oživjeli, pompozno kao da je riječ o nečem posve novom i nepoznatom. Čak je recentnijim djelima dodijeljena slična uloga. </p>
<p>Cirkularno samoubojstvo estonske umjetnice Ene-Liis Semper istrošilo se već prije tri godine na Venecijanskom biennalu te u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Poljski se video program vrtio prošle godine u jesen u bečkom Mumok-u; doduše manje je poznat te je zbog toga intrigantan, posebno slučaj Artura Zmijevskog koji je raspuštenu poljsku gardu nagovorio da gola golcata maršira pred okom njegove kamere. </p>
<p>Svojedobno je Matthew Barney, američki umjetnik, ograničavao broj projekcija svojih filmova tvrdeći da na taj način spriječava njihovo intelektualno trošenje. Formula je primjenjiva na francuski slučaj - dobar dio izloženog materijala su izglancane formule koje se održavaju umjetno, ponavljanjem, kozmetičkim prekrajanjem, pretjeranim dimenzijama radova itd. One su, uostalom, u službi političke igre. Teoretski je moguće uspostavljati harmoniju između Istoka i Zapada, ali je praksa posve nešto drugo. Kniferova ili Kabakovljeva produkcija na koncu je prošla kroz filtere Zapada. Nikada se nije dogodio drugačiji smjer, niti je to moguće.</p>
<p> Razgovori o tome da je priča o periferiji i središtu završena te je otpočelo novo poglavlje u umjetničkoj praksi, puke su deklaracije. Ni St. Etienne nije u stanju promijeniti takvo stanje stvari. Uvjeren sam da se ovih dana na novoj granici između Europe i njezinog ostatka razvijaju brojne strategije koje i te kako uvažavaju razliku između periferije i središta. Na taj se način odupiru silama gravitacije prema istom središtu, moguće je tu govoriti o silama globalizacije i tome slično.</p>
<p> Francuska ekipa nije imala snage poslužiti se spomenutim resursima, radije je išla niz dlaku deklarativnih priča. Išla je na sigurno i služila se lako dostupnim materijalom. Tko, uostalom, danas putuje po zabitim mjestima poput Švicarca Szeemanna pa se još k tomu prepire s drskim i bahatim autorima? Ta su vremena daleko iza nas, a umjetnicima ne preostaje ništa drugo do li glancanje njihovih brandova. Tko ne pristaje na to, »neće« - prema riječima umjetnika Kabakova - »biti lansiran u budućnost«. </p>
<p>Srećom, nisu svi dijaloški okviri na izložbi umrtvljeni; između 65 sudionika živa je Kožarićeva hrpa, poljski video o goloj gardi Artura Zmijevskog, glamočko kolo u režiji Sarajke Danice Dakić, veliki print ruske podmornice koju je oslikao Alexander Ponomarev te instant crteži bukureštanskog umjetnika Dana Perjovschia, nalik na sličnu praksu diljem svijeta po zidovima javnih WC-a. Izložbu prati neformalni katalog, radije knjiga teoretskih tekstova s ilustracijama umjetničkih radova. Zbog izostanka teksta o hrvatskoj sceni, njihovi radovi služe kao ilustracija eseja Dunje Blažević o bošnjačkim migracijama. Na uvodnim stranicama u katalogu tiskano je ime Nade Beroš, kustosice u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti; ona je, naime, radila na logističkoj potpori hrvatske strane. Osmero naših autora participiraju izložbi; osim spomenutih to su: Ivana Franke, Andreja Kulundžić, Renata Poljak, Dean Jokanović Toumin, te autor ovih redaka.</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Fotomonografija Damira Hoyke</p>
<p>»Zvjezdanim sjajem« hollywoodskog tipa zaogrnuo je Damir Hoyka hrvatske glazbenike, glumce i estradnjake našavši i za one manje poznate »petnaest minuta slave«. Najbolje fotografije nastale za Vjesnikov TV-prilog »Antena« objedinjene u luksuznom »američkom« izdanju Mozaik knjige »Celebrity Fair« s nadahnutim predgovorom Darka Glavana</p>
<p>Svatko će biti slavan petnaest minuta</p>
<p> – davno je navijestio velik prorok pop epohe Andy Warhol.</p>
<p>I tko danas više može tvrditi da nije bio u pravu? Nakon filmskih zvijezda i glazbenih božanstava, gotovo je svatko mogao postati »junak dana«! Warholovski nježno i Damir Hoyka je stvorio ciklus fotografija kako onih doista slavnih osoba iz hrvatskog javnog života, tako i estradne »sitneži«, pruživši svakom demokratski 15 minuta slave.</p>
<p>Impresivne fotografije su objavljene u luksuznom izdanju Mozaik knjige »Celebrity Fair« s nadahnutim predgovorom Darka Glavana koji Hoykin portretni opus »začinje« povijesnim pregledom portreta. Većina Hoykinih fotografija poznatih nastale su kao naslovnice za Vjesnikov TV- prilog »Antena«. Luksuzne su to studije lica u kojima Hoyka naglašava osobnosti, »režiravši« fotografiju kao scenu koja govori o ličnosti dotičnog(ice). Vrlo duhovito, radikalno, maštovito i dakako tehnički besprijekorno fotograf podcrtava život »slavnih« često rabeći i »učinak iznevjerenog očekivanja«.</p>
<p>Boško Petrović tako je prikazan sa svojim vibrafonom, ali i bocom finog vina, koju začudo, miriše pun nepovjerenja, što je naravno nemoguće za ovog jazz hedonista. Uvijek neponovljivu Josipu Lisac, Hoyka je pretvorio u Keanu Reevesa (»Matrix«). Izvanredan je i portret Pere Kvrgića nestašna lica na kojem pritišće vlastiti nos. Pater Tonči Trstenjak, vrlo duhovito snimljen je s plišanim zecom (simbolom Uskrsa), dok Sandru Bagarić fotograf prekriva pjenom poput Djeda Mraza.</p>
<p>Nekima je Hoyka podcrtao osobne karakteristike poput Anji Šovagović Despot, kojoj ističe širok osmijeh nalik Jaggerovom ili Goranu Miliću koji ispod novinarskog pulta krije gole noge! Trpimira Vickovića Vicka – borca u radijskom eteru, uvodi u pravi boksački ring. Humor zrači iz portreta glumca Tarika Filipovića koji glumi švercera satova. Jedan uz drugog slavni su Mustafa Nadarević sa slikarskim kistom na ustima i znatno manje poznata Maja Šuput koja napuhava balon u ustima. Davor Gobac, u skladu sa svojom osobnošću, premazan je medom i posut perjem, a posve je »otkvačen« i naš slavni ansambl »Lado« snimljen kao rock band.</p>
<p> Među najboljima šeretski je portret redateljice Snježane Tribuson razmaknutih zubi, koji otkrivaju njezinu dobroćudnu narav i prvakinje Ruže Pospiš Baldani koju Hoyka snima poput neke vile u vrtu, plave haljine. Sjajan je i Aleksandar Stanković s majicom na kojoj piše »Nitko ne zna da sam lezbijka«, a briljantan Ranko Zidarić kao mumija u horror filmu, snimljen u nekoj kupaonici! A evo nam i Jasne Bilušić lica poganski prešarana slovima, a ne manje zanimljiv je Vinko Brešan, koji je, u skladu sa svojim posjećenim filmom, snimljen u karakterističnoj Titovoj pozi. Spomenimo još Ivanku Mazurkijević koja izranja iz vode poput Martina Sheena u »Apokalipsi danas« i izvanrednog Vjekoslava Šuteja koji umjesto dirigentskih štapića ima pletaće igle!</p>
<p>Knjiga je, zapravo, »oda individualizmu«, kako pojašnjava sam Hoyka, posveta svima onima koji se nisu dali ukalupiti u društvene norme i mediokritetstvo. Možda i pretjerano, zagrebački fotograf u današnjem svijetu vidi »trend gušenja individualnosti«. Stoga kaže »priznajem, kada se ne radi o aktivnostima koje u svojoj biti sadrže nuždu kauzalnog odvijanja, draži mi je i najmanji otklon u smjeru neviđenog i neočekivanog, nego najbolje ispunjen zadatak s unaprijed poznatim završetkom.</p>
<p> Vjerojatno iz tog razloga uživam vidjeti u oku osobe koju fotografiram onu iskricu želje i spremnosti na kreiranje nečeg sasvim novog i neobičnog«. Sam Hoyka, ponosan na svoje višestruko čitljive vizualne rebuse svoj rad naziva »fotosofijom« što je ime njegovih teoretskih razmišljanja o fotografiji</p>
<p>Hoyka je svakako plemenito javno ustoličio mnoge kao zvijezde, pa i one koji to nisu zaslužili. No posljedica je to naše psihodelične tranzicijske stvarnosti što je uzrokovala poplavu žutog tiska, posebice se istaknuvši u stvaranju »starova« od posve mladih ljudi bez ikakva iskustva. Infantilizacija hrvatskih elektroničkih medija posebno je zanimljiva, pa se čovjek pita hoće li uskoro nove televizije ravno iz rodilišta regrutirati »starove«? Nekad su se ljudi mučili desetljećima da dobiju svoju emisiju ili snime ploču, a danas svaki curetak i dečkić ljepuškasta izgleda iznosi svoje »životne mudrosti« u tisku poput kakva medijskog veterana!</p>
<p>Svakako, sjajna knjiga u skromnoj hrvatskoj ponudi fotomonografija!</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Posjedujete li djela ivana picelja, imate pravo bogatstvo</p>
<p>One rijetke Vjesnikove čitatelje koji su, nekim slučajem, u posjedu originalnih radova Ivana Picelja, možemo izvijestiti da su im se odanost i vjera u suvremeno slikarstvo - potpuno isplatili! Naime, oni danas posjeduju pravo malo bogatstvo, jer se Piceljevi radovi upravo ovih dana u Parizu ne mogu dobiti za manje od 25.000 eura</p>
<p>Dijametralno su suprotna glasna razmišljanja, koje se vrlo često čuju u umjetničkim kuloarima, o realnom tržištu umjetninama od kojih jedni tvrde da takvo tržište kod nas ne postoji, dok su drugi uvjereni da i takvo kakvo jest za njih je dovoljan razlog postojanja, te da nije ništa manje različito od drugih tržišta. Dakako da u nas postoji tržište, no za one prve ono je nedovoljno pouzdano, iz razloga što je presiromašno pa prema tome ne može valjano vrednovati, odnosno prepoznati prave umjetničke vrijednosti, dok je za potonje stvarna cijena svega onoliko koliko je netko spreman platiti.</p>
<p> Tržište umjetninama nažalost nije kao svako drugo, kad jednom izgubi kontinuitet društvene afirmacije, kao što je to naše izgubilo poslije Drugog svjetskog rata, teško i mukotrpno stječe ponovni ugled. Stoga nije toliko neobično kada se u razvikanim tjednicima kao senzacija pojavi vijest o prodaji djela danas već ocvalog hiperrealističkog stila za nekoliko stotina tisuća kuna. To je prije svega karakteristika imućnog kupca koji voli da se za puno para puno vidi, a o ukusima ionako ne valja raspravljati.</p>
<p>A kada je već riječ o ukusima sjetimo se samo sjajnih privatnih kolekcija, popisivanih od komesara za kulturu nakon rata kao društveno dobro, a koje su sadržavale slike i skulpture Miroslava Kraljevića, Josipa Račića, Jurja Plančića, Milivoja Uzelca, Vilka Gecana, Ignjata Joba, i drugih, sakupljanih kroz nekoliko decenija nerijetko u kakvoj obrtničkoj obitelji. Potreba tadašnjeg europeiziranog građanina nije bila presudna samo u bogatom imanju, društveni je ugled među sebi ravnima gradio dobro stojeći obrtnik kolekcioniranjem umjetnina. </p>
<p>U pauperiziranoj sredini nakon Domovinskog rata društveni ugled mjeri se prije svega političkom moći pojedinaca, bez obzira djeluju li u sustavu zakona ili na rubu kriminala. Budući da je gotovo nemoguće slijediti prodaju umjetnina na slobodnom tržištu, jer za takvo što još nisu sazrijeli uvjeti, formiranje javne aukcijske prodaje jedini je parametar vrijednosti, bez obzira što se tamo teško uočavaju bogataši, tko god da licitira ostaju dokumentirane vrijednosti i njih treba respektirati.</p>
<p> Nesuglasje između postignutih cijena i galerijske procjene i više su nego očite, katkad ostavljaju dojam obezvrijeđenog umjetničkog djela. Tako je na primjeru skulpture »Ženski akt«, brončani odljev, Koste Angelija Radovanija, koja je postigla cijenu na dražbi od 3700 kuna, takvu istu u bilo kojoj galeriji teško je dobiti za manje od 5000-6000 kuna ako ne i više, iz jednostavnog razloga što samo lijevanje ovakve skulpture danas košta po prilici toliko kolika je cijena postignuta licitacijom.</p>
<p> Ili, primjerice, ponuđeno ulje na platnu Mladena Veže »Ušće Cetine« koje je prodano na zimskoj aukciji po iskličnoj cijeni od 7000 kuna. Prema posljednjim dostupnim informacijama autor u svom atelijeru za slični format traži dvostruko više. Ili što mogu misliti svi oni vlasnici slika Vilima Svečnjaka koji su i te kako posegnuli u džep prije izvjesnog broja godina, da bi došli do nekih od njegovih radova, a danas umjesto da su im cijene poskočile one su sve niže. </p>
<p>Istina da je iza autora ostalo mnogo djela i da ih vlasnici plasiraju puno više od očekivanog, no je li pametno obezvređivati tržište, koje tako zasićeno ne ulijeva nadu budućim kupcima u investiciju. Svečnjakov »Akt«, naime, postigao je cijenu od 8000 kuna, dok se ranije za slični valjalo izdvojiti 10.000-12.000 kuna.</p>
<p>Da je našu likovnu publiku doista teško uputiti u stvarnu umjetničku vrijednost rijetkih i slabo dostupnih likovnih djela, na neki je način i dokaz koji još stoji u Galeriji Studio »D«; tamo naime već izvjesno vrijeme u svom stalnom postavu nude doista raritetno djelo koje se pripisuje Vjekoslavu Karasu. Iako se nekima može činiti cijena od 76.000 kuna izazovna, to je tek cijena malog prosječnog auta koji iz godine u godinu gubi na vrijednosti. O ovom radu koji da je negdje drugdje samo ne ovdje, a posjeduje afirmativni stav stručnjaka, bez sumnje ne bi se pitalo za cijenu već bi odavno našao svog udomitelja.</p>
<p> Složit ćete se s nama da npr. rad Engleza Davida Teniersa nije ništa lošiji od ovog Vjekoslava Karasa, ali stoga što tamo gdje je prodan za više od pet stotina tisuća eura, tamo ne manjka poznavatelja, niti likovne publike. Čudi ova činjenica samim time još više, kad je poznato da naša publika preferira starije autore i njihove radove, odnosno bolje je reći da prosječna naša publika radije odabire pripadnike hrvatske moderne umjetnosti.</p>
<p> Dok je, primjerice, naša publika još tradicionalno orijentirana i pretežno prepoznaje figurativnu umjetnost, izvjesno sve je veći broj stranaca koji dolaze u našu zemlju, a poneki su vrlo dobro informirani o svjetskoj umjetničkoj sceni i gotovo svi do jednoga kada traže naše umjetnike zainteresirani su uglavnom za razdoblje naše geometrijske apstrakcije iza pedesetih godina.</p>
<p>One rijetke naše čitatelje koji su nekim slučajem u posjedu originalnih radova Ivana Picelja, možemo izvijestiti da im se odanost i vjera u suvremeno slikarstvo isplatila. Oni danas posjeduju pravo malo bogatstvo, jer se njegovi radovi ovih dana u Parizu ne mogu dobiti za manje od 25.000 eura.</p>
<p>Ivanka Horvat</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="24">
<p>Barić najavljuje strogi režim </p>
<p>Izbornik hrvatske reprezentacije za ponedjeljak, kad će na okupu imati većinu kandidata, najavljuje ozbiljan razgovor o kućnom redu, pravilima ponašanja i odnosima prema dogovorenim obvezama, jer zna da bez zajedništva i tolerancije nema većih postignuća </p>
<p>ZAGREB, 22. svibnja</p>
<p> – Subotnji susret izbornika Otta Barića s novinarima zorno je pokazao zašto je reprezentaciji bitan glasnogovornik, ako je slučajno svenazočni Zorislav Srebrić odsutan. Glasnogovornik Ivan Rotim je uskočio umjesto nesigurnog Barića i izdiktirao kojeg se dana, i tako do kraja mjeseca, očekuje dolazak na pripreme na Bjelolasicu, odnosno u Čatež, preostalih 16 od 26 pozvanih reprezentativaca. U vezi sa šarolikim, ali opravdanim naknadnim dolascima igrača Barić je reagirao poput čovjeka koji je pomalo digao ruke od tog problema: </p>
<p>– Više ni sam ne znam kad točno dolaze ostali, jer takvih slučajeva ima više. Primjerice, Rosso je već bio u Splitu i radio po mom posebnom programu, da bi ga onda njegov izraelski klub iznenada pozvao natrag, jer osim naslova prvaka žele osvojiti i kup. Nije sigurno ni da će Pršo doći već idući dan (27. svibnja) nakon finala Lige prvaka, ako Monaco pobjedi. Isto se odnosi i na Klasnića, kojeg 29. svibnja čeka finale njemačkoga kupa, pa je normalno da na njih i još neke ne računam za utakmicu sa Slovačkom 29. svibnja u Rijeci. </p>
<p>Glasnogovornik je spremno dočekao pitanje o dolasku preostalih izabranika te izdiktirao: </p>
<p> – U subotu bi trebao doći Šimunić, ali je vjerojatnije da će stići u nedjelju, kao i braća Kovač, Olić, Živković i Rosso. U ponedjeljak dolaze Leko, Bjelica i Butina, utorak Tokić i Didulica, a posljednji Pršo osdnosno Klasnić. </p>
<p>Mladi reprezentativci Babić, Kranjčar i Srna očekuju se 9. lipnja, dan nakon finala europskog prvenstva mladih u Njemačkoj, rekao je Rotim, na što su novinari uzvratili riječima: »Pozlatilo ti se.« Raspričao se zatim Barić da kontaktima s igračima koji tek trebaju doći, a nijednom nije rekao da se čuvaju od ozljeda: </p>
<p>– Kako im to reći, kada je Klasnićev Werder, i to kad je već znao da je prvak, već u idućoj utakmici primio šest pogodaka, što im se nikad nije dogodilo, a Klasnić je ekspresno ispao iz momčadi. O Pršinim željama da i ne govorim. </p>
<p>Iako u svakoj prigodi voli isticati kako je atmosfera u reprezentaciji u najmanju ruku idilična, Barić je za ponedjeljak najavio ozbiljan razgovor s igračima: </p>
<p>– Najmanje nam trebaju konflikti i nesporazumi, i s te ću strane biti neumoljiv, pogotovo kad vidim da netko misli da je nedodirljiv i nije se spreman podvrgnuti zahtjevima kolektiva, trenutka, taktike, suparnika... Imao sam takav problem kad sam vodio austrijsku reprezentaciju. Tada sam zbog oglušivanja na red i raspored udaljio ponajboljeg igrača. Nisu pomogla ni zapomaganja ni isprike, a niti njihov »Mamić«, odnosno »Štimac«, koji su me galamom pokušali omekšati. Također ću reći igračima kojim ću se načelom voditi ako su svi jako dobri, odnosno ako su oni na koje ne računam još bolji, pa će slabiji otpasti. Ne želim da bilo što među nama ostane nerazjašnjeno. </p>
<p>Barić je također najavio mogućnost da prva polovica prvoga radnog dana na Bjelolasici u nedjelju prijepodne prođe bez njega: </p>
<p>– Želim u nedjelju prijepodne u Krapini u utakmici s trećeligašom Zagorcem (10.30 sati) pogledati mladu reprezentaciju te Babića, Srnu i još neke. Nakon toga odlazim na Bjelolasicu. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Turina ipak prvi vratar prvenstva</p>
<p>Neposredno nakon završetka sezone kreirali smo slagalicu kojom smo odredili najbolju jedanaestoricu, kao i alternativnu momčad Prve HNL. Svaki je izbor, dakako, subjektivne prirode, pa će vjerojatno biti i onih koji se s našim »mozaikom« neće složiti </p>
<p>Neposredno nakon završetka burne i turbulentne nogometne sezone u Hrvatskoj, u kojoj je ponajviše bilo riječi o klupskim čelnicima, sucima i »cirkusantima« različite provenijencije, pokušali smo se malo osvrnuti i na sami nogomet. Kreirali smo slagalicu kojom smo odredili najbolju jedanaestoricu, kao i alternativnu momčad Prve HNL. Svaki je izbor, dakako, subjektivne prirode, pa će vjerojatno biti i onih koji se s našim »mozaikom« neće složiti. </p>
<p>vratari - Ivan Turina: Ima ih koji će na Turinin izbor začuđeno podignuti obrve. No, takva je reakcija i shvatljiva s obzirom na medijski pogrom kakav se sručio na mladoga maksimirskog vratara prije no što je uopće i stao na vrata. Hvalisanje drugih vratara i ignoriranje vrlo dobrih Turininih poteza već polako postaje iritantno. Sezona još nije bila niti počela, a klupski su mu čelnici, zajedno s velikim dijelom medija, pred nosom mahali »sličicama« nekih drugih vratara. Na zubu se našao i prije no što je načinio prvu pogrešku, pa će tako i sad mnogi samo govoriti o slabijoj intervenciji u jesenskoj utakmici protiv Osijeka u Gradskom vrtu, negoli o utakmicama u kojima je izvlačio Dinamo iz ponora. Uostalom, tko je bio junak Dinamova remija na Poljudu? Kako god bilo, slobodno možemo reći da je Turina ugodno otkriće sezone. </p>
<p>U B-momčad smo ugurali splitskog vratara Vladimira Balića, iako javnost isto tako plješće i zadarskom čuvaru mreže Zagrepčaninu Tvrtku Kali. Iako je ostavio dobar dojam, ipak ga ne možemo uvrstiti među kandidate za A i B momčad. Zadar je ove sezone primio 71 pogodak. Najviše u cijeloj ligi, uključujući i klubove Lige za ostanak! Uzgred, vrlo dobar dojam u sezoni ostavio je i Interov vratar Darko Horvat. </p>
<p>obrana - Tomislav Rukavina: Preseljenjem Tomislava Rukavine s desnog boka na mjesto libera iniciralo je nagli uspon Hajdukove igre. Upravo zato pomalo čudi poljudsko okružje u kojem se i sam Rukavina, kako kaže, osjeća »nepotrebnim«. A, čovjek je možda bio glavna karika na Hajdukovu putu do naslova prvaka. </p>
<p>Goce Sedloski: Po mnogima najbolji igrač prvenstva. Pa, postoji li još koji branič na svijetu koji je u jednoj sezoni postigao čak 21 pogodak!? Dinamov dopredsjednik Zdravko Mamić već mu je sad, i prije starta prijelaznog roka, zabranio da uopće i pomisli o odlasku iz Maksimira. </p>
<p>Hrvoje Vejić: U vrijeme kad je Rukavina igrao libera, Vejić je preuzimao ulogu desnog stopera. I za njega vrijedi priča o »najjačoj kariki«, a sjajnu je sezonu zaključio efektnim pogotkom Varteksu u posljednjem kolu čime je i odvukao Splićane do naslova. </p>
<p>Mato Neretljak: Pogodak Nijemcima u Splitu, pogodak Osijeku u Gradskom vrtu u možda ključnoj utakmici sezone u pretposljednjem kolu... Samo su ova dva kadra dovoljna za opis sjajne sezone plavokosog stopera »bijelih«. Uostalom, uz Agića i Kranjčara jedini je član hrvatske A reprezentacije iz domaće lige. </p>
<p>Mjesto u udarnoj postavi sezone svojim su nastupima zaslužili i Varteksov branič Goran Granić, Zagrebov stoper Vedran Ješe i dakako riječki branič Damir Milinović. </p>
<p>vezni red - Jasmin Agić: Iako je naoko krhke konstitucije, nosi epitet najoštrijeg defanzivca lige. No, pojam »oštrog« ovdje nikako ne treba miješati s pojmom »grubog«. Osim toga, znatno je napredovao i u napadačkom dijelu, ne sjećamo se da je ikad točnije dijelio lopte suigračima. </p>
<p>Dean Računica: Igrao je samo prvu polovicu sezone, sve dok mu liječnici nisu sugerirali tihi odlazak s terena zbog problema sa srcem. Nedvojbeno je bio generator Hajdukove igre u ovoj sezoni, a u sjećanju posebno ostaje sjajna igra u jesenskom splitskom derbiju protiv Dinama, kad su »bijeli« već nakon pola sata igre vodili sa čak 3-0. Na kraju je bilo »samo« 3-1, a Računica je bio apsolutni junak tog dvoboja. Njihao je maksimirske siluete lakše nego »patkicu u kadi«... </p>
<p>Dumitru Mitu: Nije ga sputala čak niti stanka uvjetovana svojevrsnim »nesuglasjem« s klupskom Upravom. Na kraju je s Dinamom ipak dogovorio poslovnu suradnju, i to - po učinku. Za svaku je asistenciju dobio 2000 eura, a za svaki pogodak čak 4000. Nakon toga je jednostavno bljesnuo. Iako mu je 29 godina, čini se da je u ovome trenutku fizički najspremniji Dinamov igrač.</p>
<p>Niko Kranjčar: Maksimirski je kapetan i ove sezone potvrdio status najperspektivnijega hrvatskog nogometaša. Istina je da su mnogi očekivali znatno bolju njegovu igru u onih osam europskih utakmica. No, sve je to kasnije nadoknadio dopadljivim predstavama na domaćoj sceni. </p>
<p>Mjesto u B momčadi još su pronašli Kranjčarov suigrač Edin Mujčin, zatim hajdukovac Dragan Blatnjak, Interov nadahnuti veteran Marin Lalić i Osječanin Danijel Pranjić. U »fotofinišu« su ispali Srebrenko Posavec, Josip Balatinac, Krunoslav Rendulić, Zoran Kastel, Siniša Linić, Daniel Šarić.</p>
<p>napadači - Robert Špehar: Sa 34 je godine najbolji strijelac prvenstva i tu je - točka. Sezonu mu je jedino pomutila posve beskrvna i inertna igra protiv Hajduka u pretposljednjem kolu. </p>
<p>Goran Ljubojević: Novi produkt osječke »tvornice napadača«. Bio je najbolji igrač u pobjedi protiv Dinama u Gradskom vrtu sa 3-2, dakle u utakmici koja je umnogome odredila rasplet sezone. U B momčad smo uvrstili Veldina Karića, Petra Krpana i Branka Strupara, a svoje su mjesto možda mogli pronaći i Eduardo da Silva, Nino Bule i već pomalo zaboravljeni Zoran Zekić.</p>
<p>Miroslav Tomašević i Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Ljubičić u drugom tjednu, Šprem favorit iz sjene </p>
<p>Ljubičić, Šprem i Kostanić u Pariz stižu s renkingom karijere. Prvi hrvatski reketi shodno tome imaju status nositelja i barem na papiru lakši put do drugog tjedna. »Čeka me vrlo težak meč, Arazi je dvaput igrao u četvrtfinalu Roland Garrosa i nikad nije izgubio u prvom kolu«, najavio je Ljubičić. »Ne zamaramo se drugim kolom, koncentrirani smo samo na Casanovu. A nju je Karolina pobijedila prije nekoliko godina na 10.000 američkih dolara vrijednom turniru u Biogradu«, objasnio je Hiršzon </p>
<p>PARIZ, 22. svibnja</p>
<p> – Polufinale turnira iz masters serije u Hamburgu Ivana Ljubičića, polufinale Berlina Karoline Šprem, polufinale Beča Jelene Kostanić najbolja su najava nastupa hrvatskih uzdanica na ovogodišnjem Roland Garrosu. Osim što su spomenutim rezultatima priskrbili renking karijere, Ljubičić i Šprem stigli su do statusa nositelja, prvi put na Grand Slam turniru. Uz to, Šprem će prvi put uopće igrati u glavnom turniru Roland Garrosa. Ivo Karlović i Mario Ančić također nisu za otpisati. Iako nisu dugo opstali na zemljanim terenima, ipak su upisali pobjede protiv priznatih »zemljaša«. </p>
<p>Trenutačno 16. tenisač na ATP ljestvici utrke za prvaka Ivan Ljubičić u Hamburgu je pokazao kako ove sezone konačno ima pravo računati na drugi tjedan Grand Slama. Status nositelja zasigurno će pomoći u pohodu na osminu finala, mjesto koje Ljubičić nikad nije izborio. Koliko je forma na visini zadatka morat će pokazati već u prvom kolu protiv nepredvidljivog Marokanca Hichama Arazija. </p>
<p>– Čeka me vrlo težak meč, Arazi je dvaput igrao u četvrtfinalu Roland Garrosa i nikad nije izgubio u prvom kolu. Morat ću biti 100 posto spreman na iscrpljujući dvoboj, najavio je Ljubičić i nastavio: </p>
<p>– Istina, Arazi je poznat kao tenisač koji, ako se digne na krivu nogu, može izgubiti od svakoga. I obratno, može dobiti svakoga ako je raspoložen. No, u Parizu Arazi uvijek igra dobro. Moglo bi se reći, uvijek se digne na dobru nogu. I zato ne očekujem nikakve poklone. </p>
<p>l Kako se osjećate u ulozi nositelja? </p>
<p>– Status nositelja pomaže utoliko što u prvim kolima sigurno nećeš igrati protiv prvog, drugog ili trećeg tenisača svijeta. Meni godi biti nositelj više zbog osjećaja, poštivaju te više, nekako se s više pažnje organizatori odnose prema tebi. Na primjer, lako je dobiti koju akreditaciju više. Iako su to sitnice, puno znače...</p>
<p>Ivo Karlović bolje se snalazi na tvrdim podlogama, no neće bježati od zemlje. Uostalom, u Rimu je nanizao Tommyja Haasa i Robreda te namučio Carlosa Moyu. A njegov suparnik u prvom kolu izbjeći će zemljane terene kad god može. Kad se tome pridoda njegovih 30 godina, sigurno je kako Div sa Šalate ima veće šanse na pariškom suncu i mogućih pet setova. </p>
<p>– Kučera ne voli igrati na zemlji, njega sam dobio prošle godine u prvom kolu. I zbog toga Karlović mora iskoristiti pruženu priliku, komentirao je Ljubičić. </p>
<p>Koliko Kučera ne voli zemljane terene govori i podatak o jednom meču ove sezone na toj podlozi. Uoči Roland Garrosa prijavio se za turniru u Münchenu, gdje ga je u prvom kolu nadigrao Radek Stepanek. </p>
<p>Iako u veteranskim godinama, suparnik Marija Ančića nikako nije za podcjenjivanje. Istina, Armenac Sargis Sargsian ove sezone na zemlji ima samo dvije pobjede, no vrlo dobro zna kako i Ančić ne blista na sporijim podlogama. Osim toga, 30-godišnji Armenac pobijedio je Ančića na američkom betonu ove sezone, pa ima i svojevrsnu psihološku prednost. </p>
<p>– Što se Sargsiana tiče, on u posljednjim godinama svoje karijere igra dosad najbolji tenis, što nikako nije ohrabrujuća činjenica za Ančića. No, ipak mislim kako je prijelazna prepreka, procijenio je Ljubičić. </p>
<p>Najugodnije osvježenje hrvatskog tenisa Karolina Šprem ove sezone definitivno je potvrdila golemi potencijal. I zato već na njezinu premijernom nastupu u Parizu obožavatelji očekuju mnogo od 20-godišnje Varaždinke. Još se uvijek prepričava igra Šprem u prvom setu polufinala Berlina protiv Venus Williams. Ipak, Šprem i njezin trener Saša Hiršzon odbacit će pogled unaprijed, koncentrirani su samo na Švicarku Myriam Casanovu. </p>
<p>– Prvo kolo na ovakvom turniru uvijek je neizvjesna priča. Ždrijeb je solidan, moglo je i bolje, ali i gore. No, jedino je važno da se Karolina dobro osjeća. Ove godine igra jedna od najboljih tenisa na ženskom Touru. Prvi je put u glavnom turniru Roland Garrosa, i to kao nositeljica. Odmorila se prije Pariza, izvrsno se osjeća. Po rezultatima od ove sezone, ona je 12. tenisačica svijeta. Nadam se kako će to i potvrditi u Parizu, ako ne i napraviti korak više, rekao je Hiršzon i ustvrdio: </p>
<p>– Dobar je pokazatelj njezine kvalitete i taj što svi žele trenirati s njom. Tako smo trenirali s Miškinom na Suzanne Lenglen terenu, a ugovorili smo i trening s Mary Pierce na središnjem terenu. Dobro je isprobati što više terena, jer je svaki različit. </p>
<p>Neki su otišli toliko daleko, pa su uračunali pobjedu Šprem u trećem kolu protiv Kuznjecove, četvrtfinale sa Serenom, polufinale s Venus Williams i finale protiv Justine Henin-Hardenne. </p>
<p>– Pokušavam je spremiti za svaki idući poen, bez gledanja unaprijed. Dakle, ne zamaramo se drugim kolom niti nadolazećim suparnicama. Sad smo koncentrirani samo na Casanovu. A nju je pobijedila prije nekoliko godina na 10.000 američkih dolara vrijednom turniru u Biogradu, objasnio je Hiršzon. </p>
<p>Trener hrvatske senzacije pohvalio je i formu Jelene Kostanić te izrazio žaljenje zbog ždrijeba, koji joj u drugom kolu nosi dvoboj protiv Amerikanke Venus Williams. No, sigurno će Šprem imati nekoliko savjeta za Kostanić, budući da je Venus bila »na konopcima« u Berlinu... </p>
<p>– Konkurencija se u ženskom tenisu u posljednje vrijeme malo raširila. Kvaliteta se digla, »top 10« tenisačice igraju tri seta i jedva pobjeđuju neku oko 150. mjesta. Favoriti? Osim što je domaća tenisačica Mauresmo u izvrsnoj formi, tu su uvijek i sestre Williams, a nadam se kako ćemo se i mi umiješati u tu borbu, zaključio je Hiršzon. </p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Gospićanke prvakinje</p>
<p>ŠIBENIK, 22. svibnja</p>
<p> – Košarkašice Gospića Industrogradnje nove su prvakinje Hrvatske. Igračice trenera Vlade Brkljačića sve su riješile u tri utakmice, u subotu su na Baldekinu pobijedile aktualne prvakinje, košarkašice Šibenika Jolly JBS 90-85 i rezultatom 3-0 nakon dvije godine vratile naslov u Liku. </p>
<p>Gospićanke su utakmicu otvorile vodstvom 12-2, Šibenčanke, koje su u ključnom trenutku sezone pale u formi, zahvatila je nervoza i osim vodstva 16-15 nisu ništa uspjele napraviti. Gošće su pod vodstvom bugarske razigravačice Diane Najdenove igrale pametno, a nije ih poremetila niti peta osobna Mirjane Tabak u 31. minuti. </p>
<p>• Dvorana na Baldekinu </p>
<p>ŠIBENIK JOLLY JBS – GOSPIĆ INDUSTROGRADNJA 85-90 (24-28, 16-19, 19-20, 26-23).</p>
<p>ŠIBENIK JOLLY JBS: Jelavić 14 (4-6), Čakić 5 (2-2), Tratsiak, Lokas 6, Gambiraža 9 82-2), Abrlić 14 (3-4), Božikov, Puzar 9 (1-1), Fredotović 2 82-2), Bogoje 7 (1-1), Zanze 20 (3-5), Zubak.</p>
<p>GOSPIĆ INDUSTROGRADNJA: Popović 15 (8-8), V. Stilinović 4, A. Stilinović, Živković, Došen, Frković, Tabak 15 (5-5), Radaković, Luketić 5 (3-4), Baranović 24 (6-9), Geoffrey 9 (3-4), Najdenova 15 (2-4). </p>
<p>SUCI: Čanković i Tadić (Zadar), Radović (Dubrovnik). GLEDATELJA: 700.</p>
<p>IGRAČICA UTAKMICE: Diana NAJDENOVA. </p>
<p>Josip Drenski</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Sesarovo zakucavanje razbudilo gledatelje</p>
<p>ZAGREB, 22. svibnja</p>
<p> – U 14. kolu Ožujsko lige za prvaka košarkaši Cibone nisu dozvolili iznenađenje na svom parketu, pobijedili su 97-85 (49-40) momčad Triglav osiguranja i potvrdili prvo mjesto uoči doigravanja. koje počinje u utorak. </p>
<p>Gostujući se košarkaši se nisu »raspali« u trenucima kada je Cibona povela 91-66, u posljednjim minutama utakmice serijom 16-4 izbjegli su uvjerljiv poraz, za razliku od prve utakmice u kojoj je momčad Dražena Anzulovića imala 43 poena prednosti. U redovima Cibone raspoloženi su bili Matej Mamić (20 poena, 10 skokova) i Josip Sesar koji je 17 od svojih 19 poena postigao u drugom poluvremenu. Sesar bi mogao dobiti i vrlo visoke ocjene za »umjetnički dojam«. Naime, njegovo vješto i atraktivno zakucavanje na asistenciju raspoloženog Davora Kusa bio je definitivno najbolji potez na utakmici. Šteta što je takvu majstoriju vidjelo samo 150 gledatelja...</p>
<p>Kod Riječana Šćepanović je završio utakmicu bez promašaja (trice 4-4). Četiri trice ubacio je i Štemberger i upisao 18 poena. </p>
<p>• KC »Dražen Petrović«</p>
<p>CIBONA VIP - TRIGLAV OSIGURANJE 97-85 (27--22, 22-18, 22-20, 26-25)</p>
<p>CIBONA VIP: PENN 2 (0-2), Kus 10 (3-3), Vranković, KRASIĆ 9 (2-2), ŽIŽIĆ 6, Golemac 8 (4-5), SESAR 19, Štimac 8 (2-2), Mance 11 (0-1), MAMIĆ 20 (8-8), Poljak 4.</p>
<p>TRIGLAV OSIGURANJE: ŠTEMBERGER 18, DEVČIĆ 7. Rot, Vrbanc 4 (2-2), Tončinić, Kapov 4, Pervan, ŠĆEPANOVIĆ 16, STEGNJAJIĆ 9, BULJUBAŠIĆ 15 (5-7), Budinić, Velčić 12 (2-2). </p>
<p>SUCI: Vovk i Peić (Slavonski Brod), Maras (Zagreb). GLEDATELJA: 150.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Matej MAMIĆ. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Pulja najavio otkaze igračima</p>
<p>ZAGREB, 22. svibnja</p>
<p> – Košarkaši Zagreba poraženi su u posljednjem kolu Lige Ožujsko od Svjetlost Broda 76-86, pa će tako iščekivati rezultat dvoboja Šibenke i Hermes Analitice kako bi znali tko će im biti suparnik u polufinalu doigravanja, Cibona ili Zadar. Nakon što su kolo prije poraženi od još jednog »fenjeraša« Triglav Osiguranja s 34 razlike, »mravi« su svjesni plasmana u Goodyear ligu pružili beskrvnu igru, osramotivši sebe i klub. Bezidejnost u igri i nezainteresiranost prema zbivanjima na terenu oštro je popratio trener Zagreba Joško Pulja:</p>
<p>– Ne vjerujem više ovoj momčadi. Kunem vam se, igrat će pet igrača u klubu, ali pet onih koji žele igrati. Razmišljam da li da im odmah otkažem suradnju ili nakon razgovora s njima...</p>
<p>• Dvorana u Trnskom</p>
<p>ZAGREB – SVJETLOST BROD 76-86 (19-24, 23-14, 13-24, 21-24)</p>
<p>ZAGREB: Šaronja 5, Miljković 7, PIPLOVIĆ 26 (10-12), Pehar 1 (1-2), Jelavić 5 (1-2), I. Tomas, JUKNEVIČIUS 6 (3-4), KRUNIĆ 7, NNAJI, M. TOMAS 8 (2-2), J. Garma, N. Garma 11 (1-1)</p>
<p>SVJETLOST BROD: KOVAČEVIĆ 21 (5-7), Marinić, TANKOSIĆ 8, Bratić, Štefanec 5 (1-3), DELALIĆ 11 (3-4), Mandić, ERCEGOVIĆ 27 (5-8), Kovačević, ĆOSIĆ 14 (3-3)</p>
<p>SUCI: Dožai i Jovović (Zagreb), Tresoglavić (Osijek). GLEDATELJA: 300.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Kristijan ERCEGOVIĆ. </p>
<p>Krešimir Đureš</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Budmir u posljednjoj sekundi vratila nadu Koprivničankama</p>
<p>Odluka o prvakinjama Hrvatske past će u trećoj utakmici u nedjelju (20 sati) u Koprivnici</p>
<p>KOPRIVNICA, 22. svibnja</p>
<p> – U nedjelju će se u Koprivnici igrati treća, odlučujuća utakmica za naslov ovogodišnjih rukometnih prvakinja. Podravka Vegeta pobijedila je Lokomotivu sa 31-30 (18-16) udarcem s devet metara nakon završenih 60 minuta kojeg je majstorski izvela Andrijana Budimir i preko šest postavljenih Lokomotivinih igračica pogodila mrežu gošći. </p>
<p>»Lokosice« su do 49. minute imale sve u svojim rukama, bile su u vodstvu koje je Podravka uspjela sustići. Važnost utakmice pretvorila je igru u žestoku borbu na terenu. Više živaca imala je Podravka, i stekla psihološku prednost pred treću, odlučujuću utakmicu koja se igra u nedjelju u 20 sati u Koprivnici. </p>
<p> Od samog početka druge utakmice finala prvenstvenog doigravanja između Podravke Vegete i Lokomotive vidjelo se da će Lokomotiva igrati mirno, s dubokom obranom, izlaskom na Budimir i Tatari, te Gilcu i tome zaslužiti pokoji žuti karton ili isključenje više. Podravka Vegeta imala je silnu želju, ali i nekoliko promašaja. Treba reći da je Ivana Jelčić na vratima 'lokosica' u prvom poluvremenu odlično obavljala svoj posao, jer je obranila sedam lopti, od čega, što je svakako s predznakom plus, i dva sedmerca. Istodobno, Knezović je imala pet obrana, a nakon što je Arslanagić pogodila svaki puta kad je puknula, na vrata je stala Stančin. Imala je dvije važne obrane za Podravku, a Knezović je ušla i obranila sedmerac Maidi Arslanagić. U 29. minuti suci Giljević i Komazin upozorili su mladu publiku na pristojnije navijanje i ponašanje prema Maidi Arslanagić. Osim jednog, po našem mišljenju pogrešnog isključenja Veselovac umjesto Pasičnik, sudili su solidno, iako je na njima bio veliki pritisak, po ocjeni Koprivničanaca, slabog suđenja na prvoj utakmici u Zagrebu. U drugom poluvremenu moglo bi se naći više zamjerki, ali podjednako bi se mogla tužiti i jedna i druga ekipa. Podravka je vodila sa dva-tri razlike tek od 24. minute, a i tada je Lokomotiva stizala. Prvo poluvrijeme: ravnopravno, ali s rezultatskom prednošću Podravke Vegete i dobrom igrom Ionele Gilce.</p>
<p>• Sportska dvorana</p>
<p>PODRAVKA VEGETA – LOKOMOTIVA 31-30 (18-16)</p>
<p>PODRAVKA VEGETA: Stančin (7), Knezović (7/1), Vresk 2, Hobjila 4, Gîlca 7, Hodak 1, Ma. Koščak, Popović, Sirovec, Blažeković, Tarle, Tatari 5 (3), Golubić 4, Budimir 8 (4).</p>
<p>LOKOMOTIVA: Jelčić (12/3), Galkina (1), Čop 2, Lovrić, Pasičnik 6 (2), Penezić, Arslanagić 12 (3), Pušić 4, Horvat 3, Trivić, Milanović-Litre, Starček, Veselovac 3.</p>
<p>SUCI: Giljević (Ploče) i Komazin (Metković). SEDMERCI: Podravka Vegeta 10 (8), Lokomotiva 5 (5). ISKLJUČENJA: Podravka Vegeta 8, Lokomotiva 16 minuta.</p>
<p>CRVENI KARTONI: Starček (2+2+2) u 32. minuti, Veselovac (2+2+2) u 35. minuti. </p>
<p>IGRAČICA UTAKMICE: Andrijana BUDIMIR. </p>
<p>Ivo Čičin-Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Trulli starta prvi, Schumacher tek četvrti </p>
<p>ZAGREB, 22. svibnja</p>
<p> – Najbolje predviđanje Velike nagrade Monaca i uvid u tekuću sezonu formule 1, prije kvalifikacijskog treninga za formiranje poretka vozača za start u utrku, dao je trećeplasirani u ukupnom pretku vozača Britanac Jenson Button: </p>
<p>– Nadam se da Michael Schumacher neće startati prvi. Priželjkujem da između mene i njega bude nekoliko vozača, u protivnom bi pobjeda mogla pripasti njemu, jer ima najbrži bolid. </p>
<p>Želja mu se donekle i ostvarila, jer će Nijemac startati kao četvrtoplasirani. Prvi startni red pripao je Jarnu Trulliju, dok će uz bok njegova bolida na drugom startnom mjestu biti Jenson Button. Fernando Alonso i Michael Schumacher, startaju iz drugog reda. </p>
<p>Michaelu Schumacheru slavlje u Monte Carlu nije strano. Mahao je s najviše stepenice pobjedničkog postolja pet puta (posljednji puta 2001. godine), a u nedjelju (14 sati) imat će najbolji mogući razlog da pruži maksimum. Naime, ukoliko pobjedi u kneževini, bit će mu to šesta pobjeda zaredom, čime će preskočiti rekord Nigela Mansella iz 1992. godine, kad je Britanac slavio u početnih pet utrka sezone. Ukoliko pobijedi u Monte Carlu, Nijemac će se također izjednačiti s legendarnim Brazilcem Ayrtonom Sennom, koji je na ulicama Monaca pobjeđivao šest puta. </p>
<p>Juan Pablo Montoya (BMW-Williams), prošlogodišnji pobjednik VN Monaca, startat će kao deseti, nakon što je proklizao za vrijeme kvalifikacijskoga kruga, što mu je odnijelo nekoliko dragocjenih stotinki sekunde. Ipak, Montoyji ostaje nada da start neće odlučiti pobjednika, pa će ove godine pomalo rezervirani Kolumbijac dati sve od sebe ne bi li potvrdio lanjski naslov.</p>
<p>• Poredak: 1. Trulli (Renault) 1:13.985, 2. Button (BAR-Honda) +0.411, 3. Alonso (Renault) +0.423, 4. M. Schumacher (Ferrari) +0.531... ukupni poredak vozača: 1. M. Schumacher 50 bodova, 2. Barrichello 32, Button 24, Alonso i Trulli 21... ukupni poredak konstruktora: Ferrari 82 boda, 2. Rnault 42, 3. BAR-Honda 32, BMW-Williams 30, McLaren-Mercedes 5...</p>
<p>Krešimir Đureš</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="32">
<p>Na proslavi u Mariazellu oko deset tisuća hrvatskih hodočasnika</p>
<p>Na svetoj misi u Mariazellu, osim hrvatskih hodočasnika, bili su predsjednik Vlade Ivo Sanader sa suprugom i ministar kulture Božo Biškupić</p>
<p>MARIAZELL, 22. svibnja</p>
<p> – U starom austrijskom marijanskom svetištu u Mariazellu u subotu je, po kiši i hladnu vremenu, pod krilaticom »Krist, nada Europe« održana središnja proslava Srednjoeuropskoga katoličkog dana, na kojoj se okupilo više od 100.000 hodočasnika iz osam srednjoeuropskih zemalja, među kojima i oko deset tisuća Hrvata.</p>
<p> »Ulogu Crkve u europskim integracijama bolje procjenjuje i vidi naša baza negoli javnost koja se bavi nekim svojim uskim pitanjima«, ocijenio je zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, nakon hodočasničke procesije s Marijinim likom koju je predvodio, a prije početka misnoga slavlja na središnjem prostoru zrakoplovne luke u Mariazellu. U ime domaćina, biskup iz Graza, msgr. Egon Kapellari, pozdravio je nazočne, a posebice predsjednike država i vlada, predsjednika Europske komisije Romana Prodija, kardinale, biskupe i svećenike. Pritom je napomenuo da im je zajednički zadatak i na tome mjestu »ojačati kršćansko zajedništvo nove Europe«.</p>
<p>Na svetoj misi u Mariazellu, osim hrvatskih hodočasnika, bili su predsjednik Vlade Ivo Sanader sa suprugom i ministar kulture Božo Biškupić.</p>
<p>Na početku liturgijskog slavlja prikazana je videoporuka pape Ivana Pavla II., koji je pozdravio sve hodočasnike »ujedinjene u molitvi za Europu«.</p>
<p>Svetu misu služio je izaslanik Svetog Oca, kardinal Angelo Sodano, koji je blagoslovio vodu u replici Višeslavove krstionice, postavljene u podnožju oltara.</p>
<p>Nadbiskup bečki, kardinal Christoph Schoenborn, u propovijedi je istaknuo kako u Mariazellu nikad nije bilo više hodočasnika.</p>
<p>Govoreći o tragovima nacionalsocijalističkih i komunističkih ideologija – bezboštva koje je ostavilo duboka traga, te o žrtvama, poginulima za današnju Europu, Schönborn je istaknuo da su kršćanski temelji Europi potrebni kako bi uspjelo njezino jedinstvo. Bečki nadbiskup napomenuo je da je u Europi danas potrebna zaštita ljudskog života od početka do kraja.</p>
<p>»Biti kršćanin znači brinuti se za nerođene, buduće majke, pratiti umiruće, zauzimati se za pravdu i solidarnost, za one koji ne mogu opstati, za izobrazbu, starce te za one koji su izgubili radna mjesta«, rekao je kardinal Christoph Schönborn. Na kraju propovijedi posebice se zauzeo da »nedjelja postane zajednički dan za Boga i ljude«.</p>
<p>Na kraju liturgijskog slavlja biskupi iz osam srednjoeuropskih zemalja: Austrije, BiH, Češke, Hrvatske, Mađarske, Poljske, Slovačke i Slovenije, uputili su svoje poruke. »Usred obrazovanog društva kršćani danas moraju dobro poznavati veličanstvenu sveukupnost kršćanske vjere da bi u susretu s drugim religijama i životnim stilovima bili prihvaćeni ozbiljno i da bi mogli opstati. Katekizam Katoličke crkve važna je pomoć u osvajanju dubljeg vjerskog znanja«, poručio je kardinal Josip Bozanić.</p>
<p>U svečanoj svetoj misi sudjelovalo je više od tisuću pjevača, među kojima i zagrebačka skupina »Fides«.</p>
<p>Sanader: Hrvatska kao srednjoeuropska zemlja ima svoj identitet i dijeli ga s drugim srednjoeuropskim zemljama</p>
<p>»Izražavam zadovoljstvo što sam došao u Mariazell na susret katolika srednje Europe i što na tom velikom događaju predstavljam hrvatsku vladu i Republiku Hrvatsku«, izjavio je predsjednik Vlade Ivo Sanader prije početka svečane svete mise koju je služio Papin izaslanik, kardinal Angelo Sodano.</p>
<p>»U Mariazell me doveo osjećaj da pripadamo jednoj sutra ujedinjenoj Europi, kakva se danas očituje ovdje. Danas ovdje osjećamo zajednički identitet s drugim europskim zemljama«, istaknuo je premijer Sanader i pritom dodao da Hrvatska kao srednjoeuropska zemlja ima svoj identitet i dijeli ga s drugim srednjoeuropskim zemljama.</p>
<p>Na upit s kojim se europskim državnicima susreo, Sanader je odgovorio da se »na rubu« toga velikog vjerničkog susreta i događaja susreo s austrijskim predsjednikom Thomasom Klestilom, slovačkim predsjednikom Rudolfom Schusterom te s europskim povjerenikom Franzom Fischlerom. Premijer Sanader rekao je da će se u subotu sastati s austrijskim kancelarom Wolfgangom Schüsselom te s predsjednikom Europske komisije Romanom Prodijem.</p>
<p>»To je dobrodošla prigoda da još jedanput potvrdimo naše ambicije i naša očekivanja da će Europsko vijeće 17. i 18. lipnja donijeti pozitivne odluke o hrvatskoj kandidaturi i o datumu o početku pregovora za ulazak u Uniju. Svaki susret s budućim europskim državnicima koristimo za promicanje Hrvatske, očekujući sve pozitivne odluke koje će sigurno otvoriti novu stranicu hrvatske povijesti«, izjavio je Sanader na proslavi Srednjoeuropskoga katoličkog dana u austrijskome marijanskom svetištu Mariazellu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Oko 4000 ljudi u Velikoj Britaniji nosi u sebi Creutzfeldt-Jacobsovu bolest </p>
<p>ZAGREB, 22. svibnja</p>
<p> – Na tisuće ljudi nose u sebi skrivenu Creutzfeldt-Jacobsovu bolest (CJD), piše »The Times« od petka. Uzroci tkiva otkrivaju da ljudska varijanta bolesti kravljeg ludila, koja pretvara mozak u spužvu, i dalje ostaje opasnost. Znanstvenici su objavili ovih dana da tisuće ljudi širom Velike Britanije ni ne znaju da nose u sebi ovu ubojitu bolest.</p>
<p> U najvećoj studiji potencijalnih učinaka CJD-a znanstvenici predviđaju da je čak do 4000 ljudi zaraženo agensom odgovornim za degenerativne bolesti mozga. </p>
<p> Neki od njih su možda već proslijedili bolest putem transfuzije krvi i kontaminiranih kirurških instrumenata, tako da bi bolest mogla nastaviti ubijati još desetljećima. Znanstvenici su upozorili da studija koju je financirala britanska vlada možda čak i podcjenjuje opasnost. Patolozi koji su ispitivali 12.500 uzoraka krajnika i slijepog crijeva otkrili su u tri od njih dokaze proteina odgovornih za CJD. </p>
<p>Ako se ovaj postotak primijeni na cijelu zemlju, oko 3800 ljudi zapravo nose zarazni agens, što je mnogo više od 141 osobe koja je dosad umrla od opake bolesti. Uzorci su bili anonimni pa je nemoguće identificirati tri koja su pozitivna. Većina uzoraka stigla je od ljudi koji su bili između 20 i 29 godina starosti u vrijeme operacije krajnika odnosno slijepog crijeva. </p>
<p>Profesor John Collinge, šef medicinskog istraživačkog tima u londonskoj bolnici St. Mary, drži ove rezultate vrlo zabrinjavajućima. »Naše iskustvo pokazuje da promatranje uzoraka slijepog crijeva podcjenjuje realno stanje. Osim toga, ni jedan test nije sto posto učinkovit pa ne znamo točno u kojem stadiju inkubacije se test pokazuje pozitivnim na infekciju.« </p>
<p>Kada se CJD prvi put pojavio 1996. godine, procjena broja potencijalno zaraženih osoba penjala se do 500.000 ljudi. Ali kako se broj slučajeva penjao vrlo sporo, predviđanja su pala na negdje između nekoliko stotina i nekoliko tisuća zaraženih ljudi. </p>
<p>Kod onih koji su zaraženi, a da to ni ne znaju, ne mora se nužno dogoditi da će se razviti bolest Ali čak ako i bolest ostane trajno u subkliničkom stanju, riječ je o stalnoj alarmantnoj opasnosti u slučaju operacija i transfuzija krvi. Nositelji, naime, mogu putem kontaminiranih instrumenata ili krvi proslijediti infekciju onima koji su osjetljiviji odnosno podložniji infekcijama. </p>
<p>N. K.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Deklaracija o euroatlantskom partnerstvu i suradnji Hrvatske, Makedonije i Albanije</p>
<p>SKOPJE, 22. svibnja</p>
<p> - Potpisivanjem Deklaracije o euroatlantskom partnerstvu i suradnji između Hrvatske, Makedonije i Albanije u subotu je u Skoplju završila dvodnevna konferencija pod naslovom »Od Jadranske povelje do punopravnog članstva«.</p>
<p> Deklaracijom je predviđen osnutak koordinacijskoga tijela euroatlantskih asocijacija triju zemalja koje će organizirati zajedničke projekte vezane uz Jadransku povelju. </p>
<p>Radovan Vukadinović, potpisnik u ime Atlantskog vijeća Hrvatske, izjavio je kako je Deklaracija simbol suradnje kojom će se ostvariti cilj - punopravno članstvo u NATO-u te približavanja euroatlantskih ideja običnim ljudima triju zemalja.</p>
<p> Kad je riječ o regionalnoj suradnji, u subotu je održan forum na kojemu je, među ostalim, rečeno da je proces proširenja NATO-a čvrst program koji podrazumijeva uspješno polaganje testova vezanih uz opću stabilnost, sigurnost poslovanja, edukaciju mikrosredina i regionalnu suradnju. Američki predstavnik rekao je da će zemlje Jadranske povelje dobiti poziv za članstvo u NATO-savezu godine 2006. ili 2007.(Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Američki vojnik osuđen na godinu dana zatvora zbog dezertiranja iz Iraka </p>
<p>Narednik Camilo Mejia rekao je na suđenju da ga je ono što je vidio i u čemu je sudjelovao u Iraku navelo da se pita što američka vojska tamo uopće radi </p>
<p>WASHINGTON, 22. svibnja</p>
<p> - Američki vojnik koji je napustio svoju postrojbu u Iraku izjavivši kako više ne vjeruje u irački rat proglašen je u petak krivim za dezertiranje i osuđen na godinu dana zatvora.</p>
<p>Narednika Nacionalne garde iz Floride Camilo Mejia krivim je proglasila vojna porota u Fort Stewartu u Georgiji i dala mu maksimalnu kaznu. </p>
<p>Narednik Mejia (28) služio je šest mjeseci u Iraku kao desetnik u pješaštvu i nakon što je otišao na dvotjedno odsustvo odbio se vratiti u svoju postrojbu. U ožujku se predao vojnim vlastima u Bostonu gdje se skrivao i izjavio kako želi da se njegov slučaj smatra prigovorom savjesti. Pred porotom od četiri časnika i četiri vojnika rekao je kako se nije vratio u Irak jer smatra da je irački rat nepravedan. Tijekom svjedočenja kazao je kako ga je naročito uznemirilo kad je gledao pogibije iračkih civila.</p>
<p>U razgovoru za američku televiziju CBS Mejia je rekao kako ga je ono što je vidio i u čemu je sudjelovao u Iraku navelo da se pita što američka vojska uopće radi tamo. »Ne mogu reći da sam to činio da bih pomogao iračkom narodu. Ne mogu reći da je to bilo da bi Amerika i svijet bili sigurniji«, rekao je i još dodao: »Ne mogu reći da je to bilo radi demokracije«. Prije osude rekao je kako ne žali ni zbog čega te kako se ne plaši ići u zatvor.</p>
<p>Vojni tužitelj je ocijenio kako je Mejia napustio svoje vojnike i nije izvršio svoju dužnost. </p>
<p>Mejia je naturalizirani Amerikanac rođen u Nikaragvi i došao je u SAD kao dječak te s 19 godina stupio u vojsku. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>SAD provodi istragu o 37 slučaja smrti zatočenika u Iraku i Afganistanu</p>
<p>WASHINGTON, 22. svibnja</p>
<p> - Pentagon je u petak objavio kako je američka vojska poduzela istragu u 33 slučaja smrti zatvorenika koje je držala u Iraku i Afganistanu. Među njima je i osam novih slučajeva koji se vode kao ubojstva jer su zabilježeni napadi na zatvorenike koji su mogli dovesti do smrti prije ili tijekom ispitivanja, rekao je novinarima vojni dužnosnik zatraživši da ostane neimenovan.</p>
<p>U navedena 33 slučaja radi se o smrti najmanje 37 osoba, a zabilježeni su od prosinca 2002. do danas. U 15 slučajeva američke su vlasti rekle da je smrt izazvana prirodnim ili još neutvrđenim uzrokom. Osam novih slučajeva su među devet o kojima se još vodi istraga. Jedan je slučaj izgleda izazvan prirodnim razlozima, dok se u osam preostalih sumnja na napad prije ili za vrijeme saslušanja zatvorenika. Šest od devet još neriješenih slučajeva dogodilo se u Iraku, od kojih dva u zatvoru Abu Ghraib, a tri u Afganistanu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>U eksploziji automobila bombe šest osoba ubijeno, deset ranjeno</p>
<p>U istovjetnoj eksploziji južno od Bagdada poginuo jedan američki vojnik </p>
<p>BAGDAD, 22. svibnja</p>
<p> - U eksploziji automobila bombe koja se dogodila u Bagdadu u subotu u jutarnjim satima ubijeno je šest Iračana i ranjeno 10 osoba, izvijestila je televizijska postaja Al Arabiya. Bomba je eksplodirala ispred kuće bivšeg zaposlenika iračkog Ministarstva unutarnjih poslova. </p>
<p>Prema izjavama očevidaca došlo je do eksplozije automobila bombe u blizini bivšeg stožera iračke obavještajne službe u istočnom dijelu Bagdada, a uništena su najmanje tri vozila. Nad mjesto eksplozije nadvio se oblak gustog crnog dima. Iračka policija i vatrogasci te pripadnici američke vojske stigli su na mjesto eksplozije. </p>
<p>Nekoliko glasnih eksplozija, najmanje pet, odjeknulo je u središtu Bagdada u subotu nedaleko od »zelene zone«, sjedišta američkih snaga, izjavili su očevici i dodali da su to najvjerojatnije bile rakete ili minobacačke granate. Jedna je viđena kako pada unutar zidina zelene zone nedaleko od rijeke Eufrat. Pobunjenici redovno napadaju to područje, ali obično nakon što padne mrak.</p>
<p>U eksploziji automobila bombe u napadu izvedenom južno od Bagdada ubijen je jedan američki vojnik, dok su trojica ranjena, izvijestila je u subotu američka vojska. Priopćeno je da su pripadnici 1. oklopne divizije patrolirali blizu glada Mahmudiye, 30 kilometara južno od Bagdada, kada je u njihovo vozilo udarilo »vozilo sa improviziranom eksplozivnom napravom«. Vojska nije dala informacije o tome kada se napad dogodio. (Dpa/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Koizumi s Kim Jong Ilom dogovorio povratak djece otetih Japanaca</p>
<p>Japan će zauzvrat Sjevernoj Koreji dati pomoć u hrani i medicinskoj opremi </p>
<p>PYONGYANG, 22. svibnja</p>
<p> - Japanski premijer Junichiro Koizumi je na summitu sa sjevernokorejskim predsjednikom Kim Jong Ilom u Pyongyangu ishodio obećanje da će se petoro djece dvaju japanskih parova, koje su oteli sjevernokorejski agenti tijekom hladnog rata, moći vratiti u domovinu. Japan će zauzvrat preko jedne međunarodne organizacije Sjevernoj Koreji podati pomoć u hrani od oko 250.000 tona riže i deblokirati medicinsku pomoć vrijednu 10 milijuna dolara. Tijekom prvog summita s Koizumijem u rujnu 2002. Kim Jong Il je prvi puta priznao otmicu 13 Japanaca krajem sedamdesetih.</p>
<p>Sjeverna Koreja se tijekom summita obvezala da će riješiti nuklearnu krizu višestranim pregovorima. Kim Jong Il je obećao da će nastaviti denuklearizaciju Korejskog poluotoka i pristao zadržati moratorij na probna ispaljivanja raketa, precizirao je Koizumi. </p>
<p> Sjevernokorejska kriza buknula je u listopadu 2002. kada je Washington optužio Pyongyang da je pokrenuo svoj nuklearni program kršeći bilateralni sporazum potpisan 1994. godine. Analitičari drže da bi poboljšanje odnosa s Tokijom dalo izoliranom Pyongyangu prednost u teškim pregovorima s Washingtonom. Japan sa Sjedinjenim Državama, Kinom, Rusijom i dvije Koreje sudjeluje u multilateralnim pregovorima kojima pokušavaju zaustaviti razvoj sjeverenokorejskog nuklearnog programa. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Sukobi na Zapadnoj obali, Al Aqsa prijeti otmicama </p>
<p>JERUZALEM/GAZA, 22. svibnja</p>
<p> - Napadač samoubojica raznio se bombom kod vojne kontrolne točke na Zapadnoj obali u subotu i pritom ranio jednog izraelskog vojnika i tri Palestinca, priopćili su vojni izvori.</p>
<p>Jedan od Palestinaca teško je ranjen u tom napadu izvršenom nedaleko od židovskog naselja na Zapadnoj obali, rekli su izvori. Do napada je došlo u vrijeme kada su izraelske snage počele smanjivati svoju nazočnost u palestinskom izbjegličkom logoru Rafahu u Gazi gdje je više od 40 Palestinaca ubijeno otkad su izraelski vojnici i tenkovi ušli na to područje u utorak. </p>
<p>Palestinski militanti izvršili su na desetke samoubilačkih napada u kojima je poginuo velik broj Izraelaca u više od tri godine krvoprolića. </p>
<p>Brigade mučenika Al Aqse, oružane skupine vezane uz pokret Fatah, zaprijetile su otmicom izraelskih vojnika kako bi se njima poslužile u razmjeni za Marwana Barghouthija, šefa pokreta na Zapadnoj obali koji je u četvrtak na izraleskom sudu proglašen krivim za pet ubojstava. »Otet ćemo izraelske vojnike. To je naš prioritet kako bismo oslobodili Marwana Barghouthija i sve naše čelnike i zatočenike u izraelskim zatvorima«, izjavio je neimenovani glasnogovornik te oružane skupine. (AFP/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Manmohan Singh najavljuje tržišno gospodarstvo s »ljudskim likom«</p>
<p>Činjenica da je Sonia Gandhi odbila premijersku dužnost proglašava se mudrom i dalekovidnom ne samo zbog prijetnji oporbe i bojazni najbliže obitelji, nego i zbog moćnika u vlastitoj stranci koji je nisu željeli ni kao predvodnicu Kongresne stranke </p>
<p>ZAGREB, 22. svibnja</p>
<p> - Manmohan Singh prvi je Sikh, prvi pripadnik jedne od brojnih manjina i prvi nehindus na položaju premijera, najvažnijoj dužnosti u državi s više od milijarde stanovnika (81 posto Hindusa, manje od dva posto Sikha). Zaključak da ta golema država kreće putem povijesnih promjena, uvažavanja različitosti i spremnosti na koegzistenciju dodatno potvrđuje činjenica da je - u subotu - Singh zakletvu položio pred predsjednikom države A. P. J. Abdulom Kalamom, muslimanom. A muslimani su najbrojnija manjina (130 milijuna). </p>
<p>Iako su mase birača strastveno tražile da Sonia Gandhi, premda Talijanka podrijetlom, postane premijerka, njeno otklanjanje preuzimanja te dužnosti proglašava se mudrim i dalekovidnim. I ne samo zbog prijetnji oporbe i bojazni najbliže obitelji, nego i zbog moćnika u vlastitoj stranci koji je nisu željeli ni kao predvodnicu Kongresne stranke. Među protivnicima su čak i neki kandidati za ministarske položaje i regionalni uglednici koji je ni prije pet godina nisu željeli na vrhu stranke. Da je preuzela premijersku dužnost, otpočetka bi djelovali protiv nje, nikad ne bi mogla računa na njihovu podršku niti bi mogla Indijce i svijet uvjeriti u stabilnost svoje vlade, a to je preduvjet financijske stabilnosti i političkog mira. </p>
<p>Sonia Gandhi je shvatila da bi joj strano podrijetlo otežavalo upravljanje državom brojnih nacionalnih, vjerskih i kastinskih suprotnosti. Sad je na vrhu popularnosti, hvale je zbog hrabrog i promišljenog vođenja stranke, uspješne izborne kampanje i neočekivane pobjede. No, pohvale bi se već poslije prvih odluka vlade mogle pretvoriti u pokude, što bi moglo nanijeti nepopravljive štete ne samo njoj nego i karijeri sina i kćeri koji su upravo na ovim izborima najavili svoje velike političke ambicije. </p>
<p>Uzevši sve to u obzir, za premijera je predložila čovjeka koji bi mogao djelovati ujedinjujuće u stranci i biti jamstvo stabilnosti nervoznim srednjim slojevima društva i stranim ulagačima. Rođen 1932. u zapadnom Punjabu, u dijelu koji je sad pakistanski, Singh je prvo studirao na domaćem sveučilištu, zatim na najpoznatijim britanskim sveučilištima Cambridgeu i Oxfordu gdje je doktorirao i stekao brojna akademska priznanja. Poslije studija, prvo je predavao na sveučilištima u Punjabu i Delhiju, a od 1969. bio je savjetnik u vladi. Prošao je gotovo sve najvažnije dužnosti u državi, među kojima i guvernera banke i savjetnika više premijera, počevši od Indire Gandhi. Nije imao iskustva u politici, ali je stekao ugled sposobnog ekonomskog stručnjaka i poštenjaka. </p>
<p>Priznato najvažniji posao obavio je 1991., kad je kao ministar financija spasio državu od stečaja. Prvi put u svojoj povijesti, Indija je bila na rubu da ne može otplaćivati svoje dugove. Singh je devalvirao valutu i postigao njenu punu konvertibilnost, čime je potakao izvoz. Počeo je ukidati zamršeni sustav koji je političarima i državnoj birokraciji omogućavao da nadziru poslovne odluke. Smanjio je poreze i tarife, počeo otvarati Indiju stranim ulaganjima i konkurenciji. Zaslužan je za poticanje gospodarskog rasta, smanjenje inflacije, obnovu deviznih rezervi. Proglasili su ga glavnim arhitektom slobodnotržišnih reformi u Indiji. Zbog toga su i sada burze povoljno reagirale kad ga je Sonia Gandhi preporučila za premijera. </p>
<p>Indija je na prekretnici. Mora odlučiti koliko će i kako brzo dalje otvarati svoje gospodarstvo i ukidati ostatke socijalizma, od smanjenja poticaja do spašavanja poduzeća u državnom vlasništvu. Pritom mora nastojati da promjene ne koriste samo sve brojnijem srednjem sloju, nego da poboljšanje osjeti i još uvijek prevladavajuća sirotinja, osobito na selu. Zato Singh već govori o nastavku liberalno-tržišnih reformi, ali s »ljudskim likom«. Prednost mu je što nije vezan ni uz jednu od najvažnijih političkih struja ili regija, pa nitko od moćnika u njemu ne vidi prijetnju svome utjecaju.</p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Sikhi - vjerska sljedba i narod </p>
<p>Sikhi su monoteistička sljedba u kojoj se miješaju hinduizam, utjecaj islama i protivljenje kastinskim podjelama. Ujedinio ih je Ranjit Singh (Lav od Punjaba, 1780-1839). Imali su neovisnu državu koju su u 19. stoljeću pokorili britanski kolonizatori. Sikhi se osjećaju narodom i među najpoznatijim su separatistima u Indiji. Neki pribjegavaju i terorizmu s ciljem da na području strateški važne indijske savezne države Punjab, uz granicu s Pakistanom, stvore nezavisnu državu Khalistan. </p>
<p>Svjetski odjek dobili su sukobi iz 1984., kad je skupina Sikha koristila svoj najsvetiji Zlatni hram u Amristaru kao bazu za terorističke napade. Premijerka Indira Gandhi poslala je vojsku da ih obuzda, pobijeno je 300 Sikha, što joj nikad nije oprošteno. Dvojica njenih tjelesnih čuvara, Sikha, ubila su je u službenoj rezidenciji. Slijedili su krvavi obračuni i gušenje pobuna Sikha. Samo u prvih pet dana, živote je izgubilo više od tisuću ljudi. Tvrdi se da je u progonima stradalo oko 3000 Sikha. Od tada, redale su se osvete, otmice i atentati. Najviše 1985., kad su Sikhi preuzeli odgovornost za rušenje indijskog putničkog zrakoplova - poginulo je blizu 200 putnika i članova posade. Istoga dana osujećena im je otmica zrakoplova u Japanu. FBI je spriječio da ubiju premijera Rajiva Gandhija kad je te godine posjetio SAD.</p>
<p>Imenovanje Manmohana Singha za premijera, i to na prijedlog upravo Sonie Gandhi, Sikhi u Indiji ali i u brojnoj dijaspori proglasili su hrabrim i mudrim potezom.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="42">
<p>Da nije tragično za hrvatski prosperitet, bilo bi zaista balkanski komično</p>
<p>Hrvati u svijetu ne samo da pridonose svake godine Hrvatskoj državnoj blagajni nekoliko milijardi dolara, već su u zadnjih trideset godina platili i za milijune posjeta svoje rodbine, plaćali putovanja i smještaj pjevača, političara, kulturne nastupe mnogih grupa, bez da im to ijedna hrvatska vlada prizna i učini nešto za njih.</p>
<p> Nijedan seminar nije Vlada organizirala u Hrvatskoj za Hrvate iz svijeta ili pokrenula program povratka iseljenika, sagradila barem jedan starački dom u Hrvatskoj za povratak starih osoba ili nešto slično. U svijetu još nijedan kulturni centar nije Hrvatska otvorila, a izravne letove Croatia Airlinesa za Sjedinjene Države, Kanadu i Australiju mogu Hrvati u svijetu samo sanjati... Jer, za hrvatsku vladu u Zagrebu Hrvati u svijetu samo su dobro došli kao investitori i ništa drugo.</p>
<p> No, ipak Hrvati u svijetu s vremena na vrijeme imaju čast slušati duga predavanja hrvatskih političara i diviti se njihovim skupim odijelima i kravatama. To je sve što Hrvati u svijetu dobivaju od domovine. O konkretnim učincima i pothvatima ti političari nemaju viziju, nemaju dvije čiste (ideje) što učiniti konkretno i praktično za Hrvate u svijetu.</p>
<p> Hrvatskim političarima mnogo je važnije što o njima misli Carla del Ponte, nego što misle Hrvati u svijetu. Da nije tragično za hrvatski prosperitet i budućnost, bilo bi zaista balkanski komično.</p>
<p>JOSIP REMENAR New York</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Hrvatska dijaspora uvijek će na pravi način uzvraćati svojoj matičnoj domovini </p>
<p>Stranac u dijaspori, stranac u domovini, razgovarajući u društvu s našim ljudima, često čujemo takove i slične riječi. Stranac sam ovdje u Njemačkoj, stranac sam u domovini Hrvatskoj, tako se osjećaju, vjerojatno, naši mnogi iseljenici i u drugim državama na ovom planetu. No, ne može se sve tek tako ostaviti sudbini, pod onom poznatom izlikom: dijaspora lako čeka, ona ima i novaca, i strpljenja i vremena.</p>
<p>Krajnje je vrijeme da se napokon prestane s takovim razmišljanjima. Potrebno je prestati s maćehinskim odnosima u oba smijera. Dijasporu i iseljeništvo, ili kako god tko zvao taj etnički dio ljudi hrvatskoga podrijetla, ne može se ni zamisliti izvan odnosa s matičnom domovinom. </p>
<p> A pojedinci u domovini, gledano društveno ili politički, trebali bi već jednom shvatiti da će hrvatska dijaspora uvijek na pravi način uzvraćati svojoj matičnoj domovini, neovisno o tomu u kojemu se broju njezini pripadnici u nju vraćali, pa i onda kada se ne vraćaju.</p>
<p> Neshvatljivo je na jednoj se strani prema svojoj dijaspori ponašati maćehinski, a na drugoj od te dijaspore očekivati da dude neko financijsko ili ekonomsko za zemlju spasonosno gospodarsko tijelo. </p>
<p>Sve treba utemeljiti na načelu stvarne zajedničke suradnje i zajedničkih interesa, i u tomu treba dati svakome jednake šanse. Među domovinskim i dijasporskim društvima potrebno je postići društveni konsezus utemeljen na načelu nacionalnog društvenog i ekonomskog interesa.</p>
<p>Zajedničko razumijevanje i podnošljivost uvelike bi mogli koristiti Hrvatskoj, pa i pridonijeti njezinu pripravnijem ulasku u Europsku uniju. Želi li se pokrenuti Hrvatsku, osim političkoga i gospodarskoga pokretanja, mora se pokrenuti i onaj društveni građanski duh, koji će u Hrvatskoj stvarati harmonično i društveno apsolutno podnošljivo ozračje, bez ikakovih prepreka i barijera.</p>
<p>JOSEF MAYER Berglen, Njemačka</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Bleiburg: krvavi pir im je bio sudbina</p>
<p>Ove godine na Bleiburgu i nismo vidjeli da je bilo prevelikog demonstriranja ustaštva osim možda one obitelji s četvero male djece, bizarno odjevene u ustaške uniforme i gdjekoje crne zastave. A i prigodni govori bili su kritički usmjereni protiv bilo kakvog radikalizma – u tom smislu i sasvim umjeren i dostojanstven govor biskupa Mile Bogovića.</p>
<p> Bilo bi svakako dobro, zbog pijeteta prema zvjerski pobijenima, hrvatskoj vojsci i civilima, da i takvih sporadičnih ekscesa nije bilo. Kako to kaže Mislav Miholek – »sve se zna« o toj tragediji kojoj su kumovali ustaše na čelu s Pavelićem!</p>
<p> Gotovo pedeset godina ništa, baš ništa se nije ni smjelo znati o stravičnom pokolju mahom nedužnih ljudi a i odlazak u tuđu zemlju na grobove najbližih, na bleiburško polje u Austriju, smatrao se kažnjivim prijestupom, dok se u hrvatskim školama učila jedna sasvim drukčija povijest! Preživjeli sudionici križnih putova imali su svoj evidencijski karton u Petrinjskoj u Zagrebu, zlu ne trebalo! </p>
<p>Ivan Fumić i danas tvrdi da je za masakr na bleiburškom polju i križnim putovima kriv zapravo ustaški režim… – nije li to slično Miholekovoj tvrdnji o kumovanju ustaša i Pavelića tragediji hrvatskoga naroda?</p>
<p>Kolektivna kazna i to nakon prestanka rata u Europi nije bila provedena u cilju suđenja ili egzekucije nad "kumovima", ustaškom Crnom legijom Rafaela Bobana i ustaškim poglavnikom Antom Pavelićem, jer su oni toj kazni i umakli ostavivši narod na cjedilu.</p>
<p> Kazna je to bila nad dvjesto tisuća i više razoružanih vojnika, a u toj stravičnoj brojci apsolutno najvećeg broja civila, koje su Englezi prepustili na milost i nemilost razularenim osvetnicima… Kazni koja je trajala mjesecima nakon Bleiburga po križnim putovima Kočevskog roga, Jazovke, Macelja, dugo godina poslije..., sve do Golog otoka! »Da nije bilo Bleiburga ne bi bilo ni Jugoslavije« (Milovan Đilas)! </p>
<p>Mnogi nevini civili, poput dijela moje bliže obitelji, umakli su »pravednoj ruci« osvetnika pješice preko Dolomita u Italiju u logore, pa teretnim brodom u Južnu Ameriku i dugo, dugo tretirani kao ustaška politička emigracija, bez identiteta i prava na povratak. Dakle, izopćeni! </p>
<p>Apsolutno sam protiv bilo kakvog veličanja ustaštva i crnih zastava, pogotovo ne na bleiburškom polju, ali isto tako, pače i mnogo više, protiv toga da se i danas ovom zemljom i šire šetaju, doduše rijetki, preživjeli nalogodavci i egzekutori pokolja, a neki od njih i memoare pišu!</p>
<p>Prošlo je četrnaest godina od uspostave slobodne i neovisne hrvatske države, a u tih četrnaest godina Hrvatska nije bila u stanju izgraditi dostojno spomen obilježje.</p>
<p> Doista je došlo vrijeme da hrvatski "hodočasnici" više ne odlaze u tuđinu da bi izrazili dužni pijetet svojim najdražima, dostojanstveno kako i priliči. Bilo bi tada manje i crnih zastava…</p>
<p>Pročitajmo dobro što stoji na Dvanaestoj postaji Križnog puta veličanstvenih od drveta izrađenih figura koje predstavljaju muku Isusovu na Kočevskom rogu, postavljenih 1998. godine: »Umiru. Umiru ustrijeljeni na rubu bezdana, umiru dok padaju, neki još dugo umiru… Grob se puni, truplo povrh trupla. Tisuće. Deseci tisuća…« </p>
<p>Smrt je bila njihova programirana destinacija, neminovnost, krvavi pir im je bio sudbina – s »kumovima« ili bez njih, svejedno!</p>
<p>DAMIR KALAFATIĆ Samobor</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>»Srbi na svojim opancima nisu u Hrvatsku donijeli Srbiju...«</p>
<p>U Vjesnikovu tjednom prilogu »Panorama subotom« od 15. svibnja u kolumni gospodina Vice Vukova navedeno je, među ostalim: »Mesić pak sigurno ne bi znao što bi danas s izjavom o 'blatu sa srpskih opanaka' s početka devedesetih...«.</p>
<p>Željeli bismo skrenuti pažnju na točan citat. S obzirom da su se, u vrijeme žestoke pripreme agresije na Hrvatsku, po Kninu i drugim mjestima pojavljivali natpisi »Ovo je Srbija«, odgovor predsjednika Mesića tim provokatorima je bio: »Srbi na svojim opancima nisu u Hrvatsku donijeli Srbiju, već su je mogli donijeti samo u svojim srcima, kao što su to učinili i gradišćanski Hrvati koji su lojalni građani Republike Austrije, a Hrvatsku nose u svojim srcima.«</p>
<p>DANIJELA BARIŠIĆ pročelnica Odjela za informiranje u Uredu Predsjednika Republike</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="46">
<p>Četverogodišnja djevojčica ugušila se u snu</p>
<p>VINKOVCI, 22. svibnja</p>
<p> – Četverogodišnja N. S. iz Ljubljane preminula je u subotu u jutarnjim satima u međunarodnom vlaku br. 411 koji prometuje na relaciji Ljubljana - Atena. </p>
<p>Njezinu je smrt konstatirao dežurni liječnik Hitne medicinske pomoći na željezničkom kolodvoru u Vinkovcima, a kako doznajemo, obavljenom obdukcijom na Odjelu patologije vinkovačke bolnice ustanovljeno je da je do smrti došlo zbog toga što se djevojčica prejela te se, povraćajući, ugušila u snu. Djevojčica je putovala s majkom Danicom S. iz Ljubljane u Makedoniju. Da joj dijete ne daje znakove života majka je primijetila u vrijeme dok se vlak nalazio u Vođincima, nedaleko od Vinkovaca. </p>
<p>Kada je vlak stigao u Vinkovce, ekipa Hitne pomoći, koja je čekala na kolodvoru, odmah je pristupila reanimaciji, no djevojčici više nije bilo spasa jer je utvrđeno da je umrla pola sata prije dolaska vlaka na vinkovačku željezničku postaju. </p>
<p>Prema riječima dr. Gorana Galića, dežurnog liječnika Doma zdravlja u Vinkovcima, u odjeljku u kojem je djevojčica putovala s majkom pronađeni su tragovi povraćanja, pa se odmah pretpostavilo da je riječ o aspiraciji hrane, dok drugih tragova eventualnog nasilja nije bilo. </p>
<p>»Vagon Makedonskih željeznica stavili smo izvan prometa i postavili ga na poseban kolosijek. Vještaci toksikolozi uzeli su posebne uzorke tako da iz Centra za kriminalistička vještačenja očekujemo naknadno izvješće«, kazala je istražna sutkinja Županijskog suda u Vukovaru, Jadranka Kurbel. </p>
<p>Doznajemo kako je majka tijekom očevida ispričala da djevojčica nikada nije bolovala, a dok je preuzimala stvari iz kupea kratko je novinarima prokomentirala kako je u šoku te da nije u stanju ništa više reći. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Ubio poznanika nakon svađe</p>
<p>ČAKOVEC, 22. svibnja</p>
<p> – Tridesetosmogodišnji Franjo Kalinić iz Donjeg Vidovca ubijen je u subotu oko 1.30 sati, izvijestili su policajci.</p>
<p> Njega je tijekom svađe u kafiću »Rio« u Donjem Vidovcu nožem izbo A. D. (58), a Kalinić je od zadobivenih ozljeda odmah preminuo. U spomenutom se kafiću, navodno, slavio rođendan, a tada su se Kalinić i A. D. posvađali. A. D. je navodno od ranije poznat policiji, priča se da je živio s Romima u njihovom naselju te da je već bio u zatvoru jer je namjerno pregazio čovjeka. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Oštećena »Yamaha« Srećka Kljunka djelo maturanata ili osvete?</p>
<p>DUBROVNIK, 22. svibnja</p>
<p> - U noći s petak na subotu nepoznati su vandali oštetili motorkotač zamjenika dubrovačke gradonačelnice i čelnika Južno-hrvatske stranke Srećka Kljunka. </p>
<p>Njegova »Yamaha Virago 1100« bila je, kao i uvijek, parkirana na nogostupu ulice u kojoj živi, no tijekom noći nepoznati su vandali polomili sva svjetla na motoru, iščupali retrovizore, savili ručice od kočnice i spojke te razrezali kožno sjedalo. </p>
<p>Iako policija o tome niša nije izvijestila, po dubrovačkim su kafićima neki krivicu već svalili na maturante koji su u petak slavili završetak nastave, dok drugi pak tvrde da je riječ o osveti, i to ne čelniku JHS-a, već njegovome sinu Maru koji je nedavno bio upleten u incident što se zbio u jednom cavtatskom kafiću.</p>
<p>A. Hauswitschka</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="49">
<p>Cilj aranžmana sa MMF-om stabilizacija vanjskoga duga</p>
<p>Kad je riječ o makroekonomskoj politici, ciljevi hrvatske Vlade iznimno su jasni – to su prije svega usporavanje pa stagnacija, a potom i smanjenje vanjskog duga, smanjenje nezaposlenosti te održavanje makroekonomske stabilnosti zemlje, rekao je Šuker </p>
<p>PULA, 22. svibnja</p>
<p> – U sklopu 39. međunarodnog Simpozija Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika, koji je u Puli okupio više od 400 sudionika odnosno financijskih stručnjaka, u subotu je o hrvatskim makroekonomskim ciljevima i poreznoj politici govorio ministar financija Ivan Šuker.</p>
<p>»Kad je riječ o makroekonomskoj politici, ciljevi hrvatske Vlade iznimno su jasni – to su prije svega usporavanje pa stagnacija, a potom i smanjenje vanjskog duga, smanjenje nezaposlenosti te održavanje makroekonomske stabilnosti zemlje, što se prema prvim pokazateljima u prva četiri mjeseca ove godine vrlo uspješno odvija«, istaknuo je ministar. Dodao je da je »rast BDP-a od 5,2 posto u 2002. godini te 4,3 posto u 2003. godini najvećim dijelom financiran iz porasta vanjskog duga te investicijama iz proračuna«.</p>
<p>Ministar Šuker ustvrdio je da je takva praksa dovela do vanjskog duga od 24 milijarde dolara, odnosno 75 posto udjela u BDP-u, te javnog duga od 52 posto BDP-a. Ocijenio je da je brzo povećanja vanjskog duga dovelo Hrvatsku u situaciju da je najzaduženija od svih tranzicijskih zemalja, osim od Bugarske. Upravo zbog toga, dodao je Šuker, glavni je cilj aranžmana sa MMF-om stabilizacija vanjskog duga.</p>
<p>Govoreći o makroekonomskim projekcijama, ministar financija rekao je da se očekuje da bi stopa rasta BDP-a ove godine trebala biti oko 3,7 posto, a za sljedeću godinu planiran rast trebao bi iznositi 4,2 posto. »Inflacija će se zadržati na relativno niskim razinama na što će svakako utjecati i smanjenje PDV-a, koje će ujedno utjecati na usporavanje povećanja cijena u 2005. godini«, napomenuo je Šuker. Izrazio je i očekivanja da će Hrvatska do 2007. godine bilježiti pozitivnu stopu rasta BDP-a te da će ta stopa rasta biti viša nego u većini drugih tranzicijskih zemalja. Ministar Šuker također je ocijenio da je Hrvatska, za razliku od ostalih zemalja, u povoljnoj situaciji kada je riječ o inozemnim ulaganjima. Najavio je da će se do kraja godine donijeti zakon o kamatama, o osiguranju štednih uloga, o računovodstvu, o financijskoj policiji i o obveznim doprinosima. U nastavku Međunarodnog simpozija Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika, koji je u subotu završio s radom, o gospodarskoj važnosti slogana »Kupujmo hrvatsko« govorio je predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Sporazum Rusije i EU-a o WTO-u </p>
<p>MOSKVA, 22. svibnja</p>
<p> - Rusija i Europska unija zaključile su bilateralni sporazum o ulasku Moskve u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) i potpisale ga u petak na summitu EU-Rusija u posljednji trenutak, izvijestio je u subotu ruski tisak.»Europa više nema primjedbi da Rusije postane članicom Svjetske trgovinske organizacije. Taj događaj iznenađenje je i za glavne sudionike«, piše poslovni dnevni list Kommersant. Dnevni list Izvestia zahvaljuje se predsjedniku Europske komisije Romanu Prodiju što je omogućio zabvršetak teških šestogodišnjih pregovora Moskve i Bruxellesa o ulasku Rusije u WTO. Za postizanje sporazuma »Rusija je morala napraviti velike ustupke Europskoj uniji u cijelom nizu točaka«, piše Rosiskaia Gazeta, dnevni list blizak Kremlju, ali ne navodi pojedinosti. (AFP/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="51">
<p>Stigla prva dva od osam nagibnih vlakova</p>
<p>Vlakovi će u ponedjeljak biti ocarinjeni nakon čega će ih tek Uprava HŽ-a predstaviti javnosti</p>
<p>ZAGREB, 22. svibnja</p>
<p> – Na zagrebački Glavni kolodvor u noći na subotu stigla su prva dva od osam nagibnih vlakova Regio Swinger VT 612, koje su Hrvatske željeznice naručile od kanadsko-njemačke tvrtke Bombardier Transportation, a »Vjesnik« prvi objavljuje njihove fotografije. Vlakovi će u ponedjeljak biti ocarinjeni, uslijedit će pokusna vožnja pod nadzorom stručnjaka, nakon čega će ih Uprava HŽ-a predstaviti javnosti. Preostalih šest vlakova trebali bi biti isporučeni do sredine srpnja, a prva vožnja nagibnog vlaka prema Splitu najavljena je za sredinu lipnja.</p>
<p>U sklopu projekta modernizacije HŽ-a, vrijednog 15,5 milijardi kuna, dogovorena je kupnja vlakova kojima se skraćuje vrijeme putovanja, ukupne vrijednosti 32,35 milijuna eura. Vlakovi će tako na relaciji Zagreb – Split voziti manje od pet sati jer nagibni sustav omogućuje naginjanje u zavojima do osam stupnjeva pa vlakovi ne moraju smanjivati <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>. Maksimalna brzina vlaka je 160 kilometara na sat, a prosječna komercijalna 90 kilometara na sat.</p>
<p>Prema planu, šest bi vlakova trebalo povezivati Zagreb i Split, jedan bi vozio na relaciji Zagreb – Šibenik, a drugi Zagreb – Zadar, a planirana je i kupnja još pet elektromotornih nagibnih vlakova za prugu Zagreb – Rijeka.</p>
<p>Cijena vozne karte na liniji Zagreb – Split za drugi razred u jednom smjeru bit će manja od 170 kuna, a u to je uključen i catering. Svi su vlakovi klimatizirani, znatno su tiši od onih koji danas prometuju željeznicama i troše dvostruko manje goriva po putniku nego automobili. Hrvatska je verzija vlaka dvodijelna i ima 134 mjesta za sjedenje, od kojih je 25 posto namijenjeno putnicima prvog razreda.</p>
<p>Ministar mora, turizma, prometa i razvitka Božidar Kalmeta nedavno je izjavio da od novih vlakova važnijim dobitkom smatra to što je rekonstruirana pruga prema Splitu, jer će se, uz putnički, njome odvijati i teretni promet. Iako nije želio ulaziti u ocjene kvalitete vlakova, rekao je da u posljednjih 25 godina u Hrvatskoj nije kupljen nijedan vlak, pa su nagibni vlakovi svakako korak naprijed.</p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>»Tito nam je osigurao polustoljetni mir od Vardara pa do Triglava«</p>
<p>KUMROVEC, 22. svibnja</p>
<p> – »Naše srce danas kuca kao jedno za čovjeka kakvog više nikada nećemo imati, čovjeka koji nam je osigurao mir od Vardara pa do Triglava. Druže Tito, bio si nam otac i zato se ne bojimo mržnje naših protivnika, štoviše, to samo jača našu ljubav prema istini«, rekla je mlada Zadranka, predstavljena kao drugarica Nikolina Mojić, u subotu na obilježavanju Dana mladosti i radosti u Kumrovcu, rodnom mjestu jugoslavenskog državnika Josipa Broza. </p>
<p>Na ovogodišnjoj manifestaciji u kumrovečkom Etnoselu, pod krilaticom »U mladosti je radost, u radosti je mladost«, ispred rodne kuće Josipa Broza Tita okupilo se nekoliko tisuća njegovih štovatelja iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore i Italije. No, ove godine na proslavi Dana mladosti i radosti, koju su organizirali Savez društava »Josip Broz Tito« Hrvatske i Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, osim što je bilo manje gostiju nego prošlih godina, posebice lani, izostali su i očekivani politički govori. Pjevale su se samo partizanske pjesme, izgovarali hvalospjevi o Titu, uz neizostavnu ikonografiju iz bivše države. Štefica Novak iz varaždinskog Društva »Josip Broz Tito« pozvala je novinare »da otvore srce, načule uši, budu topli u srcu i umni (!), te da pišu istinu o Kumrovcu«.</p>
<p>»Razloga za dolazak u Kumrovec ima puno. Vođeni smo željom za druženjem jer mi smo ljudi topla srca i plemenitih težnji, koji ne mrze one koji drugačije misle i izgledaju. Ali mi smo ljudi koji osuđuju nasilje, karijerizam, pljačku, upletanje u tuđe zemlje i osvajanje tuđih teritorija. Prozivaju nas i jugonostalgičarima, pa što ako to i jesmo, bilo nam je lijepo«, istaknula je drugarica Novak.</p>
<p>Zoran Gregurek</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Mesić: Europa je jedina regija kojoj želimo pripadati</p>
<p>Izgradnja povjerenja bitan je preduvjet i za završetak složenog procesa povratka ljudi na svoja ognjišta, što je jedan od preduvjeta za uključenje u europsku zajednicu, rekao je predsjednik Mesić</p>
<p>BRIJUNI, 22. svibnja</p>
<p> – U završnici trodnevne međunarodne konferencije Zaklade 2020. na temu »Kako možemo vjerovati jedni drugima – mijenjanje definicije povjerenja«, u subotu poslijepodne na Brijunima u raspravu su se uključili i predsjednici Hrvatske Stjepan Mesić, Slovenije Janez Drnovšek, Crne Gore Filip Vujanović, te predsjedavajući Predsjedništva BiH Sulejman Tihić.</p>
<p>Iskustva s kojima smo se susretali kao narod ranjen ratom i kao zemlja u tranziciji neprocjenjiva su za kvalitetno promišljanje smjernica o obnovi povjerenja na prostorima bivše države, a zatim i u široj regiji, rekao je predsjednik Mesić obraćajući se sudionicima konferencije.</p>
<p>Predsjednik RH izrazio je želju da Hrvatska bude zemlja sretnih ljudi, zemlja u kojoj će se poštivati red i zakon, koja će biti gospodarski prosperitetna a nadasve moderna država uređena na načelima vladavine prava. </p>
<p>Pravi i jedini odgovor ovakvoj viziji jeste ulazak u EU, zato i sada ističem da je Europa jedina regija kojoj u konačnici želimo pripadati i čije standarde želimo usvojiti, naglasio je Mesić, te podsjetio, da je izgradnja povjerenja bitan preduvjet i za završetak složenog procesa povratka ljudi na svoja ognjišta, što je jedan od preduvjeta za uključenje u europsku zajednicu. </p>
<p>Predsjedavajući Predsjedništva BiH Sulejman Tihić istakao je da je politički sustav uspostavljen Daytonskim i Washingtonskim sporazumom previše složen. A da bi se nadišla takva situacija i uspostavilo povjerenje neophodno za izgradnju i razvoj države, BiH ne smije više biti poligon za razne eksperimente u post-konfliktnoj eri. Za uspostavu povjerenja, po Tihiću, najbitnije je utvrđivanje istine o proteklim događajima u čemu je nezamjenjiva uloga Haaškog tribunala i Međunarodnog suda.</p>
<p>Predsjednik Republike Slovenije Janez Drnovšek podsjetio je da se međunarodna zajednica nije pravovremeno uključila u rješavanje problema političke i gospodarske konsolidacije i obnove u novonastalim državama, te je stoga EU posebno odgovorna prema zemljama jugoistočne Europe.</p>
<p>Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović založio se za pružanje ruke pomirenja, obnove porušenih i gradnje novih mostova među susjedima kao prioritetnim zadacima i istaknuo obavezu pune suradnje s Haaškim tribunalom, uključujući i izručenje svih optuženih za ratne zločine. Za Crnu Goru suradnja s EU je neupitna, s tim da EU mora uvažiti specifičnosti zapadnog Balkana, a posebno Državne unije Crne Gore i Srbije. </p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Pusić predsjednica, Čačić predsjednik Središnjeg odbora</p>
<p>Novo-staro rukovodstvo HNS-a nije imalo protukandidata, a u iduće četiri godine borit će se za Hrvatsku jednakih izgleda za sve njene građane i za novu socijalnu politiku koja se više ne bi temeljila na državnom milosrđu nego na obvezi države da omogući jednake uvjete za bolji život svih građana</p>
<p>ZAGREB, 22. svibnja</p>
<p> – Vesna Pusić i sljedeće će četiri godine voditi Hrvatsku narodnu stranku, a Radimir Čačić ponovno je izabran za predsjednika Središnjeg odbora stranke. Odlučili su tako izaslanici na šestom Izbornom saboru HNS-a u subotu u Dvorani »Vatroslav Lisinski«. Novo-staro rukovodstvo HNS-a nije imalo protukandidata, a u iduće četiri godine borit će se za Hrvatsku jednakih izgleda za sve njene građane i za novu socijalnu politiku koja se ne bi temeljila više na državnom milosrđu nego na obvezi države da omogući jednake uvjete za bolji život svih građana.</p>
<p>»HNS je danas najjači od svog osnutka. Prema rezultatima na parlamentarnim izborima i prema broju saborskih zastupnika, treća je stranka po snazi u državi, ali je i to znatno ispod ambicija koje ima i ciljeva koje si postavlja«, rekla je Vesna Pusić obraćajući se svojim izaslanicima. Napomenula je da je HNS, zauzimanjem za Hrvatsku kao buduću članicu Europske unije, za dokidanje etničke diskriminacije i za Hrvatsku kao građansku državu s vladavinom prava, dao ključni doprinos političkom razvoju Hrvatske. HNS je, poručila je, doživio satisfakciju jer su »njihovi stranački stavovi danas, četiri godine poslije, postali univerzalni stavovi na hrvatskoj političkoj sceni.« </p>
<p>»Ono što je HNS zastupao kao stranačke stavove, danas je minimum političke kulture u Hrvatskoj. To je veliki uspjeh ali i velika zadaća«, istaknula je čelnica narodnjaka. Nekoliko se puta moglo čuti da je politika ujednačenih šansi ono na čemu će novo-staro vodstvo inzistirati u sljedećem četverogodišnjem mandatu.</p>
<p>Hrvatsku danas dijele goleme razlike u stupnju razvijenosti pojedinih regija i županija. Stoga će jedan od četiriju prioriteta HNS-a biti izjednačavanje izgleda za bolji život građana – kulturni, znanstveni, ekonomski i socijalni, u svim hrvatskim regijama. Konkretno, narodnjaci smatraju da se moraju smanjiti razlike BDP-a sa sadašnjih 1-19 na 1-6. To ne znači, istaknuli su, smanjivanje BDP-a po stanovniku u razvijenim dijelovima zemlje nego poticanje i ubrzavanje razvoja slabije razvijenih. </p>
<p>Gotovo tisuću HNS-ovih izaslanika posebno je toplo pozdravilo počasnu stranačku predsjednicu Savku Dabčević-Kučar. I ona je istaknula svoju potporu projektu o politici jednakih šansi, i to joj se čini jednim od najpotrebnijih iskoraka koji HNS treba učiniti u budućnosti.</p>
<p>»Na vrijeme smo u predsjedniku Mesiću prepoznali vrhunskog državnika, a i sad imamo ljude u stranci koje možemo istaknuti«, poručila je Dabčević-Kučar. Prema njezinim riječima, radi demokratizacije unutar stranke potrebno je da se javnosti predstave i ostali stranački aduti, a ne samo autonomni vodeći ljudi. Svima koji se još boje opasnosti od Jugoslavije i komunizma počasna predsjednica HNS-a poručuje da žive u prošlom svršenom vremenu i da su glasni protivnici napretka.</p>
<p>Vesna Pusić kratko se osvrnula i na krizu u zagrebačkom HNS-u rekavši da je ona danas nakon takvih promjena i s novim vodstvom spremnija za skore izbore negoli je to bila prije. Sabor HNS-a pozdravili su brojni predstavnici: od izaslanika, predsjednika Mesića do predsjednika političkih stranaka te predstavnika građanskih i nevladinih udruga.</p>
<p>Ivica Račan apostrofirao je tako dosadašnju suradnju ističući kako se nada da će sa HNS-om »u interesu demokratske Hrvatske surađivati i dalje«.</p>
<p>»U protekle četiri godine u Hrvatskoj smo izvršili ekonomsku, gospodarsku i demokratsku stabilizaciju Hrvatske. Izgradili smo demokratske standarde ispod kojih neće moći ići ni HDZ«, rekao je Račan govoreći o koalicijskoj vladi kojoj je bio na čelu.</p>
<p>Predsjednik Liberalne stranke Ivo Banac i na ovoj je konvenciji svojim govorom potvrdio namjeru da sa HNS-om gradi zajedničku liberalnu budućnost koja će se suprotstaviti na izborima desnom bloku.</p>
<p>»Mi pripadnici stranaka liberalne demokracije moramo povećati naš rad i moramo nastupiti na svim predstojećim izborima jer ovaj reformirani HDZ baca nam rukavicu«, smatra Banac, a na zajednički izborni nastup poziva i SDP i sve druge stranke bivše koalicije.</p>
<p>Narodnjačkom saboru ove subote nisu se odazvali jedino predstavnici HDZ-a i HSP-a.</p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Pusić: HNS treća stranka u državi</p>
<p>Vesnu Pusić ne uznemiravaju najnovije ankete o padu HNS-ova rejtinga, prema kojima narodnjaci jedva prelaze izborni prag.</p>
<p>»Pravi rezultati i stvarna snaga stranke mjerit će se na izborima. Prema današnjim mjerilima – članstvu, organizacijskoj snazi, broju zastupnika u Saboru – treća smo stranka u državi«, tvrdi Pusić.</p>
<p>Prema njezinu mišljenju, ankete pokazuju samo trenutačno stanje i mijenjaju se. A što se HNS-a tiče, oni će još idućih mjesec dana raditi na unutrašnjem uređenju stranke, a u sljedećih šest mjeseci pripremat će se za izbore.</p>
<p>»Tek kad krenemo s kampanjom prema vani, pokazat će se kako nas birači percipiraju. Nisam skeptična zbog ovih anketa«, poručuje Pusić.</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Potpredsjednica Kosor na susretu »Sjećanje na 306 poginule djece u Domovinskom ratu«</p>
<p>SLAVONSKI BROD, 22. svibnja</p>
<p> – U organizaciji Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata u subotu je u Slavonskom Brodu održan treći susret roditelja i obitelji djece poginule u ratu pod nazivom »Sjećanje na 306 poginule djece u Domovinskom ratu«.</p>
<p>Potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor obećala je da će se boriti da se ne zaboravi 306 djevojčica i dječaka koji su nedužni stradali. Najavila je da će pokrenuti inicijativu da makar simbolično sjedište pravobranitelja za djecu bude u Slavonskom Brodu, gdje je u Domovinskom ratu poginulo 29-ero djece, cijeli jedan razred. »Na taj bismo način i u zakon ugradili jednu obvezu u borbi protiv zaborava«, istaknula je Kosor.</p>
<p>Odgovarajući na novinarska pitanja, najavila je da će o problemima civilnih stradalnika rata biti riječi i na skorom sastanku s čelnicima te udruge. »Sasvim sigurno ćemo sukladno prioritetima i proračunskim mogućnostima naći rješenja za njihove prijedloge«, rekla je Kosor.</p>
<p>Predsjednica Zajednica Udruga hrvatskih civilnih stradalnika Julijana Rosandić rekla je da oni ne traže izjednačavanje s vojnim invalidima.</p>
<p> »Mi ne tražimo njihove mirovine niti njihove privilegije, ali ono što država plaća to mora biti isto. Naknade prema osnovi ranjavanja i prema osnovi gubitka člana obitelji moraju biti iste jer ne može jedan život vrijediti više, a jedan manje«, istaknula je Rosandić. Upozorila je da se već 13 godina problemi civilnih stradalnika guraju »pod tepih«.</p>
<p>Susret obitelji poginule djece u Domovinskome ratu završio je polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća kod spomenika poginuloj djeci »Djevojčica« u brodskom naselju Plavo polje. Spomenik je podigla Udruga Hrvatska žena i za sada je jedini spomenik djeci poginuloj u ratu u Hrvatskoj. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Đapić: Povratak Srba nije političko nego financijsko pitanje</p>
<p>DUBROVNIK, 22. svibnja</p>
<p> - »Pitanje povratka srpskih izbjeglica u Hrvatsku nije političko nego financijsko pitanje«, ustvrdio je u Dubrovniku HSP-ov predsjednik Anto Đapić.</p>
<p>»HSP nije za masovan povratak srpskih izbjeglica iz Trebinja bez kontrole i osiguranog novca, kao i bez utvrđivanja tko se sve to vraća u Dubrovnik. Nismo za to da Hrvatska u ovom trenutku izdvaja novac za povratak onih koji su u tajnosti napustili Dubrovnik, a da svojim susjedima nisu rekli što im se sprema, a potom i pucali na grad«, komentirao je Đapić zahtjeve Udruge »Povratak« iz Trebinja o povratku 1150 srpskih izbjeglica u Dubrovnik. Đapić je rekao da je HSP još 1996. predlagao regulativu za povratak Srba u kojoj je bilo predviđeno da hrvatsko državljanstvo ne može dobiti onaj tko je ratovao protiv Hrvatske. »Tada je povratak bio koliko-toliko kontroliran, no danas u Hrvatsku dolazi tko hoće, jer su svi ti ljudi izbjegli građani Republike Hrvatske. HSP je protiv poruka tolerancije, pomirbe i povratka dok desetak tisuća Hrvata iz BiH, koji kao izbjeglice žive u Hrvatskoj, ne znaju kakva ih budućnost čeka«, istaknuo je HSP-ov predsjednik. Dodao je da se njegova stranka zalaže za jednakost svih građana Republike Hrvatske, što danas nije slučaj jer »Vojislav Stanimirović je u Saboru, a Mirko Norac u zatvoru«.</p>
<p>Pravaški je čelnik komentirao sukob Vladina potpredsjednika Andrije Hebranga sa HTV-om i rekao da iako on nikad nije ni pokušao utjecati na urednike i novinare, ima razumijevanja za Hebrangovu reakciju.</p>
<p>A. Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Tomčić: Politika aktualne vlade je dvolična</p>
<p>ZADAR, 22. svibnja</p>
<p> – »Hrvatska politika ne smije biti dvolična i mora tražiti zajedničku nit s ostalim strankama, a HSS-ova politika na državnoj razini je nužna. Naša stranka nije u rasulu, iako imamo problema unutar županijskih organizacija zbog loših međuljudskih odnosa, gdje ponegdje članovi čak ne razgovaraju«, rekao je u subotu HSS-ov predsjednik Zlatko Tomčić na Izbornoj skupštini zadarske Županijske organizacije HSS-a. Pritom je istaknuo da je politika aktualne vlade dvolična, što se prema njegovu mišljenju očituje u primjerima dodvorništva Europskoj uniji, odnosa prema ribarskome pojasu, suradnje sa sudom u Haagu i privatizacije »Sunčanog Hvara«. Tomčić je istaknuo da se nakon izbora članstvo HSS-a podijelilo u tri struje: jednu koja je bila za suradnju sa HDZ-om, drugu koja je htjela suradnju sa SDP-om i treću koja je htjela da stranka nastavi samostalno, te dodao da on pripada toj trećoj struji. Kritički se osvrnuo i na rad zadarskoga Županijskog HSS-a. »Imam više razloga za nezadovoljstvo nego zadovoljstvo jer nema opravdanja za dolazak samo 55 posto delegata na Izbornu skupštinu. Je li to posljedica loše organizacije ili loših međuljudskih odnosa, nije važno, važno je da mnogo toga moramo mijenjati.«</p>
<p>Za novoga predsjednika Županijskog HSS-a izabran je Zoran Morović, načelnik Općine Sali na Dugom otoku. </p>
<p>Lj. I. B.</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Za B.a.B.e. zna 60 posto građana</p>
<p>ZAGREB, 22. svibnja</p>
<p> – Grupa za ženska ljudska prava B.a.B.e. (Budi aktivna, budi emancipirana) u nedjelju na zagrebačkom Cvjetnom trgu obilježava desetu obljetnicu postojanja. Grupu je osnovalo 10 žena prije deset godina, 1. travnja, u vrijeme kad je Hrvatska još bila u ratu. </p>
<p>U Saboru je tada bilo sedam posto zastupnica, a sada ih je oko 20 posto drugi put zaredom nakon izbora. Još je malo žena u izvršnoj vlasti, ali ih je više u županijskim i gradskim skupštinama, ističe Martina Belić, koordinatorica Grupe B.a.B.e. Uz to, Hrvatska danas ima zakone o ravnopravnosti spolova, o istospolnim zajednicama i o sprečavanju nasilja u obitelji, a u Kazneni zakon uvedena je odredba o silovanju u braku. </p>
<p>Prema riječima Martine Belić, B.a.B.e. su pokrenule mnogo inicijativa i regionalno se povezale. Na temelju istraživanja agencije Puls, 60 posto hrvatskih građana zna za tu nevladinu organizaciju. </p>
<p>M. M.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Mladi IDS-ovci blokirali cestu na Učki zbog radara</p>
<p>UČKA, 22. svibnja</p>
<p> – Prema najavama, tridesetak članova Kluba mladih IDS-a Liburnije u subotu od 12.00 do 12.30 sati zapriječilo je osobnim vozilima cestovni promet na Učki, i to na skretanju za vrh Vojak, na kojem je MORH odlučio postaviti radar. U priopćenju mladih IDS-ovaca piše da tako izražavaju negodovanje zbog »nedemokratskih prilika koje su pogodile liburnijski kraj«, odnosno zbog ignoriranja volje građana koji se protive postavljanju radara na vrh Učke.</p>
<p>»Građani Liburnije zahvaljuju MORH-u na novoj turističkoj atrakciji – radaru«, »Stop radaromafiji« i »Tko vas je doveo« samo su neke od krilatica, ispisanih na transparentima mladih IDS-ovaca, kojima je potporu došao dati i predsjednik opatijskog IDS-a, dr. Axel Luttenberger. On je rekao da je to prosvjednička proba ako se i dalje nastave »nerazumni« projekti na Učki. Dodao je da građane Liburnije zanima tko je iz bivše HDZ-ove vlade potpisao ugovor o kupnji tog radarskog sustava (pet radara), vrijednog 240 milijuna kuna. Potpredsjednik IDS-a Damir Kajin nije bio s prosvjednicima, ali je u telefonskom razgovoru Vjesniku rekao da su ti prosvjednici mladi ekološki osviješteni građani, privrženi kraju u kojem su odrasli. »Imaju moju podršku, jer Učka je istarski Olimp i u to ne treba dirati«, poručio je Kajin. </p>
<p>D. H.</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040523].
|
