NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040822].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 180011 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>22.08.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Za 100 milijuna kuna Hrvatska dobiva sustav koji će EU imati tek 2007.</p>
<p>Stručnjaci su projekt ocijenili izvanrednim i nikakve političke promjene ne bi smjele utjecati na njegovu realizaciju, kaže prim. dr. Ranko Stevanović, jedan od »izvršnih producenata« informatizacije hrvatskog zdravstva. Dosad potrošeno samo manje od 10 milijuna kuna (0,05 posto zdravstvenog proračuna), a da bi sustav u primarnoj zdravstvenoj zaštiti profunkcionirao potrebno je oko 100 milijuna. Hrvatski informatički zdravstveni sustav mogao bi biti zanimljiv EU-u koji tek 2007. planira informatizaciju kakva je isprojektirana kod nas. Informatizacijom se racionalizira 30 do 40 posto potrošnje u zdravstvu i na razini godine štedi oko četiri do pet </p>
<p>milijardi kuna</p>
<p>Sporo ispisivanje recepata i uputnica, nespretno provlačenje »slipa« kroz aparatić za utiskivanje slova i brojeva s iskaznice, pretraživanje naguranih fascikala u pretrpanim registrima – samo je dio zdravstvenog kolorita koji ljuti prosječnog zdravstvenog osiguranika, ali i liječnike i sestre koji se pitaju jesu li godinama učili za pisare ili medicinare? Još 2001. godine država je odlučila informatizirati zdravstvo, ponajprije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Informatizacija cijelog sustava, ambulanti, bolnica i ureda, kako se onda računalo, koštala bi nas oko 500 milijuna kuna, što nije pretjerano u odnosu na ono što donosi i u odnosu na ukupne zdravstvene troškove od oko 14 milijardi kuna godišnje. </p>
<p>Zašto je informatizacija važna ne treba puno objašnjavati, jer inozemna i domaća iskustva, te vlastite procjene stečene pokusnim radom govore o velikim uštedama i novaca i živaca. No, sa smjenom vlasti početkom godine, općenito govoreći, suspendirani su u zdravstvu gotovo svi projekti bivše vladajuće garniture. Novi ministar zdravstva Andrija Hebrang to opravdava revizijom podloga, financijskih i stanja na terenu koje bi ih opravdavale, ali je takvo zauzeće izazvalo niz kontroverzi i sučeljavanja sa ¸bivšom vlašću. Hebrang je prozvao bivšeg ministra Andru Vlahušića, među ostalim i za to što je potpisao ugovor o financiranju informatizacije samo tri dana prije odlaska iz Ministarstva što je po njemu sumnjiva brzina. Uvidom u dokumentaciju nova je vlast zaključila da nema slike stanja na osnovu koje se namjerava ostvariti projekt, bilo je govora i o nespojivosti postojećih informatičkih sustava u bolnicama, primarnoj zaštiti i u zdravstvenom osiguranju... Tako se (i) kompjuterizacija našla u središtu skandala i podmetanja, što informatizacija, zaposleni u sustavu i građani nisu zaslužili.</p>
<p>Kako gleda na to pitamo neutralnog čovjeka prim. dr. Ranka Stevanovića, do smjene vlasti i pomoćnika voditelja i stručnog koordinatora Povjerenstva za informatizaciju zdravstva u resornom ministarstvu, inače specijalista opće/obiteljske medicine, te voditelja Odjela za primarnu zdravstvenu zaštitu u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.</p>
<p>– Odlično je to što je ministar Hebrang odabrao domaće stručnjake Fakulteta elektrotehnike i računarstva kao konzultante da ispitaju projekt i odabir izvršitelja, a po mojim saznanjima ocijenili su ga izvanrednim.</p>
<p>• Zašto je projekt uopće zaustavljen?</p>
<p>– Mislim da su dva razloga. U proračunu nisu planirana dostatna sredstva, ali se računalo s reprogramiranjem tijekom godine. To je za ovu godinu ionako vrlo mali novac. Po stručnoj odluci projekt sigurno ne bi trebao stajati. Drugi je razlog pravo nove vlasti da provjerava utemeljenost nekog projekta i njegove isplativosti.</p>
<p>• Znači li to da se sve mora zaustavljati sa svakom smjenom vlasti?</p>
<p> – Apsolutno ne. Ovakvi projekti trebali bi biti izvan stranačkih i ikakvih političkih događaja. U projektu je sudjelovalo više od 40 eksperata iz raznih međunarodnih i domaćih ustanova i nemoguće je da se oni okupe oko neke stranačke ili političke opcije. Izvana to su bili konzultanti Svjetske banke i OESS-a koji su sudjelovali u ocjenjivanju odabranih rješenja, a ovdje najbolji iz područja informatizacije, ustanova javnog zdravstva, zdravstvenog osiguranja, medicinskih komora, fakulteta, itd.</p>
<p>• Što je od projekta ostvareno?</p>
<p>– Odabran je softver i izvoditelji. Jedinstveno je pritom to što se do odabira softvera došlo nakon pokusnog rada, a ne uobičajenog pilot-projekta. Pokusni rad trajao je od lipnja do kolovoza 2002. godine u 60 ordinacija u osam županija. Kao oblik nadmetanja ponuđača izabrano je pregovaranje što je rezultiralo s 30 posto nižom cijenom. Nakon 60 dana rada postavljenog sustava i aplikacija stručnjaci su izabrali najbolje, a ponuditelji, jedna mješovita i pet hrvatskih tvrtki pozvani su da iznesu zadnju ponudu. Ugovori su sklopljeni lani, a prve isporuke i plaćanja su obavljena.</p>
<p>• O kojem je novcu riječ?</p>
<p>– Projekt informatizacije primarne zaštite težak je ukupno blizu 70 milijuna kuna, a još 30 milijuna treba investirati u medicinske timove za nabavu osobnih računala, jer više od pola ordinacija sada nema potrebne opreme. Dakle, sa samo 100 milijuna ukupno za hardver, softver i aplikativna rješenja, sustav može proraditi. Čini se puno, ali treba se pitati je li informatizacija trošak ili alat kojim se mogu napraviti poslovne promjene potrebne za štednju, odnosno racionalizaciju poslovanja. Računajte da je informatizacija vrlo mali dio troška u zdravstvu. Do sada se ukupno potrošilo samo 10 milijuna kuna, a ove godine predviđeno je u proračunu 6,5 milijuna kuna što je samo 0,046 posto zdravstvenog proračuna teškog 14 milijardi kuna. U svijetu, međutim, zdravstveni sustavi za informatizaciju troše dva (Europa) do četiri posto (SAD) zdravstvenog novca, jer to je jedini način da se dobiju precizne informacije i podaci na temelju kojih se donose odluke koje štede novac i racionaliziraju zdravstvenu skrb. Drugog rješenja danas više nema. Ostanemo li na tome da podatke prikupljaju ljudi na papirnim formularima, imat ćemo, kao i dosad, samo ono što oni žele da se zna.</p>
<p> • Projekt je trebao biti dovršen u rujnu, kad će se nastaviti?</p>
<p>– Projekt je dinamički određen potpisanim ugovorima i po procjeni šest je mjeseci dovoljno da se sustav »podigne«, a godinu dana potrebno je da cijeli sustav funkcionira. Trenutačno kašnjenje, za sada manje od pola godine, može se jednostavno i lako preskočiti. Sadašnja vlast može brzo, što prošla nije mogla, opremiti ordinacije. Oprema danas više nije skupa kao nekad i jednostavno se nabavlja. Ulog pojedinih timova je oko 10 do 11.000 kuna, može i na kredit, za što su liječnici i svi u sustavu i te kako zainteresirani, jer im to pomaže u radu. Tu je i mogućnost centralizirane nabavke koja do 40 posto dodatno snižava cijene. Tako se može poništiti zakašnjenje.</p>
<p>Tu dinamiku potiče i dokument koji kaže da će EU tek 2007. godine početi implementirati ono što je Hrvatska na području informatizacije zdravstva imala još prošle godine. Dakle, bili smo i još smo ispred EU-a, jer donedavno se tamo nije razmišljalo o takvom načinu informatičkog povezivanja zdravstva. Hrvatska zapravo ima potencijalno zanimljiv proizvod za EU o čemu treba razmišljati pri izvedbi projekta. Teoretski mi bismo mogli prodavati tehnološko rješenje Europi, a valja imati na umu da se pridruživanjem Uniji moramo prilagoditi zajedničkim rješenjima.</p>
<p>• Je li vas o svemu itko išta pitao?</p>
<p>– Službeno ne. Čini mi se da nije bilo dovoljno vremena niti u Ministarstvu sada ima ljudi koji bi se potpuno mogli posvetiti projektu koji je dovoljno složen da se ne može temeljiti na »parttajmerima«. To je zahtjevan i osjetljiv projekt koji traži potpun angažman ekspertnog tima. </p>
<p>• Što je s Povjerenstvom za informatizaciju?</p>
<p>– Članovi Povjerenstva za informatizaciju primarne zdravstvene zaštite dobili su razrješnice, a novo nije osnovano. Neki od članova bili su u njemu zbog političkih funkcija koje su obnašali, međutim, stručnjaci-profesionalci su teško zamjenjivi. Boljih nema.</p>
<p>• Što informatizacija znači za pacijente?</p>
<p>– Pacijenti su u ovom projektu uvijek u središtu pozornosti što je njegova osobitost u odnosu na druge projekte informatizacije u zdravstvu. Cilj nije samo rješenje problema protoka novca, prebrojavanja bolesnih stanja ili liječnicima osiguravanje bržeg pristupa podacima. Bitno je to što pacijenti dobivaju bolju, standardiziranu i kvalitetnu skrb, a glavni element je jednakost u dostupnosti skrbi. Za ilustraciju, smjernice za primjenu lijekova u pokusnom radu dale su izvanredne rezultate: bolesnici dobivaju odgovarajući lijek, a ne onaj za koji se pretpostavlja da je dobar jer je na listi osiguravatelja ili zbog velikog pritiska farmaceutske industrije; značajno se ubrzava i pojednostavljuje dijagnostika, onemogućava udvostručavanje pretraga i potiče ciljana pretraga. Upravo je mjerenje obavljanja prakse ono što bi za pacijente bilo najpovoljnije. Mogli bi se predbilježiti iz svog doma, preko interneta i biti sigurniji da su dobili pravu pretragu i lijek. Sustav je u potpunosti mjerljiv u medicinskom i financijskom smislu i moguće je da se neki toga i boje. On funkcionira kao bankomat koji bilježi i neuspjele i stornirane transakcije. Liječnicima u praksi stalo je do takve inovacije, jer jako puno rade i mjerljivost im ide na ruku, ali tisućama službenika, koji praktično ostaju bez posla, ne. Njihov rad, višestruko prepisivanje brojaka i crtica podložno je i greškama, a pogrešne informaciju izazivaju i pogrešne procjene i odluke... Novi sustav omogućio bi liječnicima da se posvete svom poslu, a svi podaci se automatski i standardizirano unose u datoteke. Istodobno poštuju se sve norme EU-a, te je sustav potpuno uklopljiv u europsko zdravstvo.</p>
<p> • Što je s kompatibilnošću bolničkih informacijskih sustava i HZZO-a? Neke bolnice već imaju svoje interne informatičke sustave.</p>
<p>– Informacijski sustav primarne zaštite zamišljen je kao integrator ukupnosti informatičkih događaja u hrvatskom zdravstvu, što je također hrvatski novitet, ne samo s bolnicama i laboratorijima, nego sa šezdesetak modula koji funkcioniraju u zdravstvu, odnosno ljekarnama, terapijskim servisima, javnim zdravstvom, Ministarstvom zdravstva, liječničkim komorama... Prihvatili smo takav projekt, koji se činio poput Babilonske kule i može se ostvariti, jer se u pokusnom radu dokazalo da je to moguće korištenjem novih tehnologija i modernih poslovnih postupaka. Osim toga komunikacije su postale vrlo jeftine, pa je naš sustav usvojio najmodernija rješenja i odjednom preskočio 10 do 12 godina. Za to vrijeme druge su države ulagale golem novac za tehnologiju koja je danas zastarjela. Oni moraju investirati puno više nego Hrvatska koja je krenula od nule. Sto milijuna kuna zanemariva je svota u odnosu na dobro koje donosi, a moći će se amortizirati za jednu do dvije godine samo na uštedama u racionalnijem propisivanju lijekova i smanjenju nepotrebnih dijagnostičkih pregleda. Procjenjuje se da informatičkim sustavom može racionalizirati 30 do 40 posto ukupne zdravstvene potrošnje, pa oko četiri do pet milijardi kuna ostaje za ulaganje u zdravlje, kontrolu, preventivu i osiguravanje jednake kvalitete usluga na što je narod najosjetljiviji. Oko toga treba skupiti snage, tim prije što bi se projekt mogao prodati i drugim zemljama. Hrvatska vodi i u području telemedicine, informatičkom povezivanju otoka i priobalja s medicinskim centrima, a sve dokazuje da ima stručnjake i tvrtke koje mogu voditi i završiti projekt. Prije nekoliko mjeseci o tome smo dobili i priznanje iz Europe time što se strategija informatizacije EU-zdravstva predviđa upravo onakva kakvom smo je mi postavili.</p>
<p>• Vjerujete li u nastavak planiranog ostvarenja projekta?</p>
<p>– Bilo bi pametno da se u rujnu ili listopadu u slobodnom i profesionalnom razgovoru Ministarstvo zdravstva i HZZO sastane sa izabranim ponuditeljima i svim stručnjacima koji su radili na projektu i u stručnoj diskusiji otvoreno kaže do kuda se došlo i pokažu sve njegove mogućnosti koje se mogu ponuditi i svijetu.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Krštenje je prvi egzorcizam u Katoličkoj crkvi </p>
<p>U zagrebačkoj nadbiskupiji nema službeno imenovanog egzorcista. Pojedini svećenici, među kojima i ja, dobiju punomoć nadbiskupa za pojedini slučaj, ali ne više od toga / Molitve egzorcizma su intenzivnije jer se njima baš imperativno zapovjeda sotoni kao osobi da odstupi, napusti i ne uznemirava tu dušu / Ja nisam siguran do sada ni za jedan slučaj da se stopostotno radi o opsjednutosti. Ali sam molio molitve vezane uz egzorcistički pristup vjerujući da će to ljudima pomoći da se izvuku. Ako je to ipak posrijedi onda apeliram na vjeru u Krista i snagu koja se u tom pogledu daje </p>
<p>Fra Zvjezdan Linić, voditelj kuće duhovnih susreta »Tabor« u Samoboru, gdje već sedam godina vodi seminare duhovne obnove karizmatskog tipa, jedan je od rijetkih katoličkih svećenika i duhovnika u Hrvatskoj koji je imao osobna iskustva s egzorcizmom. Prema riječima fra Linića egzorcizam je dio šireg duhovnog konteksta molitava ozdravljenja i oslobađanja koja čine najtraženiji dio programa duhovne obnove, jer su, kako reče naš sugovornik, »ljudi danas duhovno gladni«. </p>
<p>• Ostavimo li po strani popularna tumačenja, recite što egzorcizam prema katoličkom vjerovanju i učenju jest?</p>
<p>- Krenuo bih od samog fenomena. Kad držim seminare duhovne obnove za ozdravljenje i oslobođenje onda su to najprije predavanja u vidu sadržaja Katoličke crkve, vjere, moralnog života jer ljudi dosta toga postanu svjesni: npr. vrijednosti bračnog morala, toga da ne mogu prihvaćati abortus i zajednički život bez sakramenta braka, da nije svaka kontracepcija prihvatljiva. </p>
<p>Neki paušalno žive s nekim slabostima ... U mukama života odlazili su hodžama, vračarama, vidovnjacima, astrolozima, gatarama... To su osjetljive stvari kroz koje ljudi odjednom postanu svjesni da su u teškom neredu u odnosu na čistoću vjere kojoj pripadaju. Odreći se nečega što su do tada smatrali samo po sebi razumljivim, promjeniti život traži i fizičke i psihičke energije. Na duhovnoj razini to znači odmaknuti se od nečega jer reakcije mogu ukazivati da se podsvijest buni, da ne prihvaća to, da ne vidi rješenja... </p>
<p>I na toj razini osjetim da moram moliti za tu osobu, da joj moram pomoći, razgovorma a još više i molitvom. U takvom intenzivnom tretmanu dopuštam da osoba izrazi svu svoju muku iznutra i moli se molitva oslobođenja pa i molitva otklinjanja za one koji to prihvate i žele da im se pomogne, da smognu snage oduprijeti se nekim zlim navikama.</p>
<p>• Koja je specifičnost i razlika između molitve otklinjanja i molitve oslobađanja?</p>
<p>- Molitve otklinjanja su redovite molitve kojima se pomaže svim ljudima da dušom i srcem prihvate evanđeoski život ili program morala Katoličke crkve. Svećenicima koji vode katekumenat za odrasle krštenike u programu obrednika inicijacije predviđeno je da za te osobe češće provode molitve otklinjanja, da im se pomogne odreći se nekih starih navika. Recimo, da prihvate neke nove navike koje spadaju u standard vjernika katolika. I tu postoji niz molitava otklinjanja kojima se želi pomoći da se vjernici odmaknu od nekih stvari koje više ne spadaju na njihov život i da to shvate i prihvate. </p>
<p>Molitve egzorcizma su intenzivnije jer se njima baš imperativno zapovjeda sotoni kao osobi da odstupi, napusti i ne uznemirava tu dušu itd. Ima takvih molitvenih obrazaca koje onda svećenik može ubaciti u kontekstu svih tih molitava otklinjanja. </p>
<p>• Mogu li katoličkom obredu egzorcizma pristupiti i pripadnici drugih vjera?</p>
<p>- Ja mogu moliti i za nekrštene ili one koji nisu katolici. Konačno ja to i molim recimo kada spremam odrasle za krštenje, u vidu njihove priprave za primanje sakramenata. Rado ću se pomoliti za mir duše ako kod mene dođe, npr. musliman, ali prvo što mu kažem je da ide svom vjerskom službeniku. Jer to je logično, da ne mješa duhove u sebi, pa može imati više štete nego koristi. Ako ipak inzistira da se pomolim za njega, onda mu rastumačim da molim u ime Isusa Krista da mu Bog pomogne da vidi jasnije i primi Božji blagoslov kako bi živio po Božjem zakonu. Za osobu koja nije uklopljena u Katoličku crkvu mislim da ne bi bio razborit neki egzorcizam, jer prvi egzorcizam u Katoličkoj crkvi zapravo je krštenje koje također ima jednaku egzorcističku snagu. I na temelju toga imamo pravo na sve daljnje molitve, milosti i sakramente unutar Crkve. </p>
<p>l Može li osoba koja nije religiozna i ne vjeruje u onostrani svijet i duhove, postati »opsjednutom?«</p>
<p>- Može! Sve se može dogoditi. Nije nemoguće da đavo djeluje i u osobama tih opredjeljenja, đavo ne bira. </p>
<p>• Da preciziram, na koji način utvrđujete radi li se kod pojedine osobe o opsjednutosti ili o psihičkim poremećajima, pogotovo kada su simptomi vrlo slični? </p>
<p>- Uvjek volim imati suradnju s psihijatrima i konzultirati se s njima. Neke osobe pošaljem psihijatru i on mi pomogne razlučiti. Na neki način, to je komplementarno. Drugo, koliko ja imam iskustava i psihijatri su negdje na granici nečega što razumiju i ne razumiju. I oni meni ponekad šalju slučajeve za koje pretpostavljaju da imaju duhovne, a ne samo duševne probleme. Želimo surađivati da ljudima pomognemo. </p>
<p>l S kojima ste se karakterističnim slučajevima opsjednutosti u praksi susreli? </p>
<p>- Ja nisam siguran do sada ni za jedan slučaj da se stopostotno radi o opsjednutosti. Ali sam molio molitve vezane uz egzorcistički pristup vjerujući da će im to pomoći da se izvuku. Ako je to ipak posrijedi onda apeliram na vjeru u Krista i snagu koja se u tom pogledu daje. </p>
<p>Prvo, ne idem nikad za dijagnozom koju oni sami sebi postavljaju. Dođu mi ljudi i kažu: »Molite za mene, ja sam opsjednut!« To uopće ne uzimam u obzir dok sam ne provjerim. Kod molitve se već mogu primjetiti stanovite reakcije, npr. reakcije na sveto, na molitvu, neprijateljsko držanje ili otpor prema najsmirenijoj molitvi, što me upozorava na neku duhovnu poremećenost i na temelju čega onda pokušavam sabrati neki sud. </p>
<p>Ima i klasičnih simptoma koje je Crkva postavila: nadljudska sila neprimjerena toj osobi ili spoznaje jezika i stvari koje osoba po sebi ne bi mogla znati, što upozorava na neko duhovno biće koje bi moglo uznemiravati tu osobu. Na primjer, jedan mladić je u molitvi imao vrlo jake reakcije. Iz razgovora nakon molitve zaključio sam da se stvarno radilo o stanovitom duhu osvete i mržnje koji je on gajio u sebi i koji nije htio pustiti iz svog srca, opirući se tome da bi mogao oprostiti i prijeći preko toga. Đavo može iskoristiti takvu situaciju da ga stvarno blokira i ne dozvoli mu 'ni makac' dalje od toga. </p>
<p>Bilo je dosta osoba koje su bile duboko u trendovima te sotonističke glazbe, teško-metalne glazbe koja može paralizirati ljudska osjetila. Takva glazba, kao i sotonizam, nespojiva je s katoličkom vjerom, to sigurno može raniti dušu. Slično kao i kod osoba koje su se upuštale u magiju, rei ki i neke druge religijske prakse. Tako se pomiješaju duhovi što dovodi do sličnih reakcija dok se ne oslobode i očiste za katolički ispravan život. </p>
<p>l Što osobu primarno predestinira da bude otvorena za upliv »demonskih« utjecaja?</p>
<p>- Susretao sam se sa slučajevima koji su stvarno misterij, kao što je primjer neke djece... Čovjek razmišlja je li to neko prokletstvo ili opterećenje obiteljskog stabla? Pošto je dijete upućeno na odrasle tu se mora raditi o utjecaju njegove okoline. Doživio sam da se djeca od 10 do 11 godina toliko promjene, načisto izobliče kad se počne za njih moliti. Izbacuju iz sebe psovke što dijete nikako ne bi moglo, psuju Boga i sve svetinje... Ali izvan toga konteksta, ako ga pustiš na miru - onda nema reakcija. Stoga u sklopu našeg programa često molimo za oslobođenje od tereta obiteljskoga stabla. </p>
<p> • Što je teret obiteljskog stabla? Znači li to da osoba nije lično kriva već odgovara za grijehe predaka? </p>
<p>- Svi nosimo u svojim genima nešto od svojih roditelja, i fizički i psihički i duhovno. Konačno, jedna od temeljnih istina je istina o istočnom grijehu čime djelimo to opterećenje grijeha i zla od Adama i Eve do sudnjeg dana. Dakle, dio smo tog opterećenja kao što smo dio hrvatskog naroda sa svim njegovim mukama, povijesti, ratovima. I u nama postoji taj stanovit naboj - a tako postoji i u obiteljima i obiteljskom stablu. Nije svejedno živi li dijete u obitelji gdje se ne psuje, gdje se ide u Crkvu, gdje se živi normalno ili živi u obitelji gdje se psuje, gdje je preljub i bludnost prisutna, gdje je bilo ubojstava ili samoubojstava. Sve to opterećuje cijelu obitelj - i svjesno i podsvjesno. Đavo zna naše slabosti pa tako zna i pukotine okruženja u kojem smo nastali. </p>
<p>l Zašto je u Katoličkoj crkvi sve manje, u Hrvatskoj pogotovo, svećenika koji se bave egzorcizmom?</p>
<p>- Zato jer je to naporno i zahtjeva cijelog čovjeka, predanje tom poslu za koji treba imati afinitet i volju. U zagrebačkoj nadbiskupiji nema službeno imenovanog egzorcista. Pojedini svećenici, među kojima i ja, dobiju punomoć nadbiskupa za pojedini slučaj, ali ne više od toga. </p>
<p>• Dolazi li egzorcist u opasnost da bude izložen utjecaju demonskih sila? </p>
<p>- Ja vjerujem Isusu koji je rekao: »Ako vjerujete - u moje ime ćete izgoniti zle duhove!« Dakle, đavo se boji, a ne ja. Prvo zlo koje nam može učiniti je da živimo u strahu i panici. </p>
<p>• Moderna teologija pokušava tzv. demonska bića razumijeti, manje kao osobe a više kao stanja svijesti, stanja odvojenosti tj. okrenutosti od Boga. Kako vi vidite čitavu tu demonološku fenomenologiju? </p>
<p>- Ja mislim da su demoni osobe, bića. Dakle, nisu ideje, nisu neki pokušaji tumačenja, psihološki fenomeni, već su stvarni, kao što je i Bog stvaran. Žao mi je što moderni teolozi pokušavaju to psihologizirati jer smatram da nam Biblija daje dovoljno garancija da prepoznamo personalnu dimenziju zloga, i zahtjev i poziv da se u tom pogledu borimo ovim sredstvima vjere u Isusa i molitvom.</p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Kampiranje nije znak siromaštva nego životni stil</p>
<p>Jerko Sladoljev, tajnik Kamping udruge Hrvatske, bio bi zadovoljan ako se do kraja sezone ponovi prošlogodišnji rezultat - 13 milijuna noćenja. No, istodobno od vlasnika kampova traži da dobro razmisle pri kreiranju cijena za sljedeću godinu. Svjestan je da svemu dođe kraj, pa tako i višegodišnjem ispitivanju izdržljivosti - kamperskih novčanika </p>
<p>Kamperi su izmislili riječ vjernost</p>
<p> - prema istraživanjima 60 posto kampera više od petnaest godina putuje u istu destinaciju. Hrvatska ima dodatnu pogodnost što je blizu jakim emitivnim europskim tržištima. Do nas je, pogotovo od ove sezone, lako doći vlastitim prijevozom, a kamperi, dakako, u pravilu tako i putuju. Postupno se, također, razbija zabluda da su to siromašni gosti i da zbog manjka novca spavaju u šatorima ili kamp kućicama. I ovdje pomalo shvaćaju da je kampiranje životni stil, odnosno da je dobar dio te klijentele - solidno potkožen. </p>
<p>Ljubitelji ovog segmenta turizma zaljubljeni su u prirodu, vode brigu o ekologiji. Kampiranje shvaćaju kao izravnu vezu s prirodom jer se nigdje kao u kampu ne ostvaruje tako snažna veza čovjeka i nje. »Problemčić« je što ne vole kišu tako da će dvije, tri jače, uzastopne, temeljito isprazniti kampove. Dosadašnji je dio sezone, mada će mnogi reći da to nije pravo - vruće ljeto, bio blagonaklon i izostali su potopi što redovito zaključuju kamping sezonu. </p>
<p>Hrvatska, dakle, ima većinu primamljivih »sastojaka« što pale prosječnog kampera - očuvanu prirodu, čisto more, štoviše najčišće na Mediteranu, lako smo dostupni i Nijemcima, Talijanima, Slovencima... Svega su toga svjesni i vlasnici ovdašnjih parcela pa spomenuti koktel prednosti, za koji nisu zaslužni, koriste da bi ispipa(va)li platežni prag izdržljivosti svojih vjernih gostiju. </p>
<p>Nakon rata, hrvatske kamping usluge poskupljuju iz godine u godinu. Za ovu godinu, kvarnerski i istarski skuplji su u prosjeku 20-ak posto, dalmatinski pet posto. Ako ne po kvaliteti, tako smo stigli na europski cjenovni vrh. Od naših skuplji su samo danski i talijanski kampovi. Njemački autoklub ADAC pripomenut će da smo prema vrijednosti za novac skuplji i od francuskih, španjolskih i austrijskih kampova. </p>
<p> Prosječnim cijenama pretekli smo uglednu zapadnoeuropsku konkurenciju, no prosječnom kvalitetom i uređenošću kamping parcela još koketiramo sa zaostalim istokom. Vlasnici domaćih parcela nerijetko ističu da ne žele investirati u kampove sve dok ne riješe problem zemljišta. Vlasnički problemi ih, s druge strane, ne priječe da sustavno - dižu cijene. </p>
<p>Do kraja ovogodišnjeg srpnja u kampovima je ostvareno 6,5 milijuna noćenja. Jerko Sladoljev, tajnik Kamping udruge Hrvatske, bio bi zadovoljan ako se do kraja sezone ponovi prošlogodišnji rezultat - 13 milijuna noćenja. Smatra da predsezona nije zakazala zbog lošeg vremena već zbog cijena i kasnijeg početka praznika u nekoliko njemačkih pokrajina. Izračunao je da je do početka srpnja, zbog manjka kampera, Hrvatska izgubila najmanje četiri milijuna eura. </p>
<p>U ukupnom postotku svih ovdašnjih kampera, Nijemci sudjeluju sa 35 posto. Pridodamo li im Austrijance, Talijane, Slovence i Nizozemce dobivamo 80 postotni udjel od svih u Hrvatskoj registriranih kampera. </p>
<p> Nažalost, sustavno se obrađuje samo nekoliko tržišta, ponajprije njemačko i austrijsko, tako da i krajnji rezultati ovise od stanja u tim državama. Tek odnedavno pojedina istarska turistička poduzeća promidžbeno ozbiljnije obrađuju Skandinaviju, Belgiju i Nizozemsku. Rezultat takvih ulaganja je što oni nisu imali predsezonski podbačaj. </p>
<p>Moćni ADAC, institucija čije informacije poštuju milijuni Nijemaca, Hrvatima, uz ostalo, preporučuju ulaganje u sanitarne čvorove. Umjesto crvenila na obrazima, jer ih netko treba opominjati zbog elementarnih stvari, vlasnici naših kampova vjerojatno i za sljedeću godinu pripremaju nova cjenovna iznenađenja. Ne treba zaboraviti da je ADAC naklonjen hrvatskom turizmu i godinama naš dio Jadrana proglašava najčišćim morem Mediterana. Drugi je problem, što te analize ne znamo promidžbeno iskoristiti. </p>
<p> Sladoljev je prilično jasan kada od vlasnika kampova traži da dobro razmisle pri kreiranju cijena za sljedeću godinu. Svjestan je da svemu dođe kraj, pa tako i višegodišnjem ispitivanju izdržljivosti kamperskih novčanika. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Al Qaida prijetećim porukama povremeno iskušava brzinu reakcije avio-kompanija</p>
<p>U toj igri živaca, resursa i vještine organizirane države mogu pobijediti samo ukoliko predvide što će napraviti Al Qaida. Zapravo, najbolje će proći onaj koji približno pogodi što će novo smisliti teroristi </p>
<p>FRAN VIŠNAR</p>
<p>Kad se u svijetu dogodi »verbalni incident« vezan uz zrakoplovni promet, javni publicitet vrlo je ograničen. Ukoliko je dojava o postavljenoj bombi lažna, a djelo je pojedinca koji ima psihičkih problema i želi na sebe skrenuti pažnju negativnom afirmacijom, slučaj se brzo zaključuje: mediji to ne razglašavaju na sva zvona, a otkriveni »šaljivac« upućuje se na psihijatrijsko promatranje i eventualno liječenje. Takve lažne uzbune preopterećuju ionako napregnut sustav sigurnosti, pa se s neozbiljnim i nezrelim počiniteljem završava brzo kako bi se čitav složeni mehanizam zaštite okrenuo svom glavnom zadatku na početku 21. stoljeća: praćenju i suzbijanju stvarnih terorističkih prijetnji.</p>
<p>Prije dvadesetak godina bilo je npr. moguće po povratku s npr. Krete u putnički zrakoplov u osobnoj prtljazi unijeti i vrlo oštar nož koji se širom tog zanimljivog grčkog otoka prodaje kao suvenir (u različitim veličinama). U Ateni prolazio je kroz rendgene i mimo grčkih policajaca i nož u obliku srpa (također suvenir). U Velikoj Britaniji, osobito u zračnoj luci Heathrow, bili su doduše strožiji: univerzalni kuhinjski nož (kupljen na dar punici) koji reže kruh, smrznuto meso, čak i drvo, oduzet je putniku na graničnoj kontroli, spakiran u posebni omot i otpremljen u prtljažnik zrakoplova (putnik ga je bez problema preuzeo na pokretnoj traci nakon dolaska kući).</p>
<p>Tko bi se na Heathrowu pobunio jer ga se maltretira zbog takvog bezazlenog kulinarskog oruđa (s oštricom dugom 30 cm) diskretno je zamoljen da stane iza paravana u posebnoj prostoriji gdje ga je pristojni britanski vojnik (padobranac) pretresao više zastrašivanja radi nego što je tamošnje osiguranje doista mislilo da je riječ o osobi koja bi u pretrpanom JAT-ovu zrakoplovu (DC-9 ili Boeingu 727 odnosno 737) napravila pokolj, jer ga poslužuju minijaturnim obrocima i Coca-Colom bez leda.</p>
<p>Danas je tako nešto nezamislivo i takvi bi postupci lakomislenog putnika odveli najmanje u dossier svih europskih i svjetskih sigurnosnih službi koje nadziru zračne luke. Jer, u vremenu u kojem živimo oružje za uspješnu otmicu zrakoplova može biti sve: obične škarice za nokte, veća grickalica s turpijom, pedikerski pribor, injekcije raznih vrsta. Al Qaida je 11. rujna 2001. preokrenula sve postojeće sigurnosne standarde. Činjenica je da su tog dana Mohamed Ata i njegova družina svladali posade i preuzeli upravljanje zrakoplovima uz pomoć plastičnih rezača papira (teroristi su ih dodatno izglačali i stanjili tako da su s njima mogli rezati i zadavati ubodne rane).</p>
<p>Al Qaida je zapravo dobro proučila zatvorsku praksu u većini zemalja svijeta. Dio osuđenika (zbog osobne zaštite ili napadanja na druge zatvorenike) nastoji u kućnoj radinosti proizvesti što više predmeta koji nisu nalik na nož ali mogu poslužiti svrsi. Tako se bruse i oštre četkice za zube, češljevi (stranica gdje nema zubaca), tanki a dugi komadi stakla (izbrušeni i usađeni u drvenu dršku načinjeni od odbačenog materijala u zatvorskoj radionici), čavli od kojih se prave minijaturna šila, stari žileti koji se dodatno oštre i zajedno s plutom postaju opasno, često i smrtonosno oružje. U pete i prednju stranu zatvorskih cipela ugrađuju se metalna sječiva napravljena potajno u radno vrijeme, a žlice iz zatvorske kuhinje pretvaraju se u naknadno obrađeno ručno oružje ili sredstvo za kopanje tunela.</p>
<p>U Al Qaidi postoje priručnici koji npr. detaljno opisuju kojom se kiselinom prošvercanom u zrakoplov može učiniti isto, te kako se običnom grafitnom i kemijskom olovkom mogu oslijepiti pilot i kopilot.</p>
<p>Plastični eksploziv (zapadnog i istočnog porijekla) može se smjestiti u uloške cipela, povišene đonove (što se sada svuda intenzivno kontrolira) ili u debele okvire naočala (za sunce i čitanje). Tanki sloj eksploziva može se također utisnuti u mehanizam teškog (sportskog) ručnog sata kojeg nosi atentator-samoubojica. Količina takvog eksploziva dovoljna je da izazove dekompresiju zrakoplova, a let završi fatalno. Svojedobno je sjevernokorejska tajna služba proizvela tzv. »tlačne mini-bombe«. Riječ je o posebnoj vrsti eksploziva i tempirnom uređaju koji se aktivira kada se zrakoplov popne na određenu visinu. Eksploziv, detonator i sprava za mjerenje visine smještaju se u termosice, bočice sa sprejevima, kutijice s parfemima i sl. Takve ubitačne spravice ne moraju se nositi u osobnoj prtljazi nego se postavljaju u kovčege i veće torbe koje se odlažu u teretnom prostoru zrakoplova.</p>
<p>Sve to znači da si više niti jedna zemlja u svijetu ne može priuštiti luksuz da njezin sustav kontrole putnika, robe i prtljage u zračnim lukama bude ležeran i površan. Takvi zahvati, naravno, produžavaju čekanje na ukrcaj putnika u zrakoplov, a ostajanje u zračnoj luci u mnogim zemljama kojima Al Qaida uporno prijeti je i utrostručeno. Time putovanje zrakom na manjim relacijama postaje naporno i neatraktivno, pa se mnogi odlučuju za alternativna prijevozna sredstva (auto, autobus, željeznicu).</p>
<p>Al Qaida povremeno i sama šalje prijeteće poruke poznatim zrakoplovnim tvrtkama u svrhu financijskog i ljudskog iscrpljivanja stručnih službi. Operativci Al Qaide time iskušavaju brzinu reakcije nekog sigurnosnog sustava te proučavaju nove mjere zaštite (elektronikom, ljudima i životinjama). U toj igri živaca, resursa i vještine organizirane države mogu pobijediti samo ukoliko predvide što će napraviti Al Qaida. Zapravo, najbolje će proći onaj koji približno pogodi što će novo smisliti teroristi. A to je kao i s predviđanjem globalnih klimatskih promjena: možda će se vratiti ledeno doba, ili će se možda od Škotske do Napulja sve pretvoriti u pustinju.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>One koji jadransku ribu ne zaliju čašom vina treba kazniti, rekoše gosti!</p>
<p>Od predjučer je, eto, važeći novi Zakon o prometu koji onima za volanima nalaže – »niti kapi«! Nije poznat broj vinopilaca, osim što je sasvim sigurno da je velik (s čitavim nizom nula iza prve brojke), a jednako je velik i broj vozača kojima preostaje da kvase grla tek nakon što garažiraju kola, a to vrijedi i za domaće i strane turiste. Prema tome poštovatelji vina i posebno oni koji znaju više o tzv. sljubljivanju jela i vina moraju potražiti zamjene za volanom ili s pijača kućama taksijem i pješice...</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Dakle, vino u turističkoj ponudi: tema je stalno aktualna, takozvana »vječno zelena«, a od predjučer (petak, 20. kolovoza) posebno jer je na snazi zakon od »nula promila« koji bi, prema uvjerenju predlagatelja i valjda onih koji su u Saboru dizali ruke »za«, trebao u određenoj mjeri smanjiti broj prometnih nesreća i smrti na našim cestama. No, nedvojbeno je da promil-limit neće u tome znatnije pomoći, prava pomoć bila bi ponajviše u ozbiljnima i odgovornima preventivnim i represivnim mjerama, a tih je u našoj praksi, na žalost, malo i nimalo, naravno ne samo u ovome slučaju.</p>
<p> No, sad što je tu je, potrošnja vina i piva će se, kako se očekuje, znatnije smanjiti, a time i kompletni eno-gastro ugođaj. Uostalom, iz Udruge hrvatskih restoratera poručuju da su i strani gosti već reagirali prijedlogom da »...tko iza jadranske ribe ne popije čašu vina trebalo bi ga – kazniti!« Saborski zastupnik Damir Kajin (podpredsjednik IDS) početkom ovoga tjedna izjavio je na presici da je prijedlog njegove stranke dopustiti 0,5, a do sljedeće saborske sjednice (15. rujna) staviti moratorij na primjenu novoga zakona, te na sjednici raspraviti o izmjenama....</p>
<p>Vjerojatno će se sada javljati i oni koji to nisu učinili odmah (ili na vrijeme), zaredat će iznošenje prvih iskustava i rezultata »prohibicije«, hoće li Sabor već 15. rujna ili nešto malo kasnije uopće raspravljati o svojoj brzopletoj odluci ili će to biti nakon turističke sezone nije poznato, ali je poznato da Istrani, na primjer, i dalje tvrde kako će bilježiti minuse u vikend-turizmu koji je na Poluotoku uhodan i zanimljiv gostima, posebno iz Slovenije i Italije. Bilo kako bilo, sigurno je da će se sa zanimanjem pratiti kretanja i zbivanja i u – ugostiteljstvu i na prometnicama!</p>
<p>A tzv. druga strana medalje? Ovako: »Lijepo je kad su eno-gastro usluga i ponuda na takvoj razini da hrana bira vino ili vino hranu i da baš to crta pravu sliku kulture stola i odnosa prema gostima i turistima, ali sve to prestaje biti privlačno kad se rečenoj slici napravi okvir od – (pre)visokih cijena, često neopravdanih«...</p>
<p> Citirano je podnaslov Vinskih razgovora iz mjeseca srpnja 1999. godine, dakle prije pet godina (ili turističkih sezona), a u istoj rubrici »Nedjeljnog Vjesnika« od 22. kolovoza iste godine i ovo: »Nakon višegodišnjeg potegni-povuci oko naših cijena vinu koje su i turisti ocijenili neprihvatljivima ili neopravdano visokima i takvo svoje raspoloženje zorno prikazali vrlo skromnom potrošnjom... Reagirala je čak i Vlada RH zaključivši da su cijene doista visoke, da tjeraju turiste i domaće pilce da smanjuju našu ionako upitnu turističku konkurentnost«...</p>
<p> Što se otad, dakle u tih pet godina, promijenilo? Jedan primjer iz Zagreba (naša metropola ima, naravno, status turističkog grada ili središta!): u prosječnom restoranu u samome središtu grada litra isto tako prosječnog vina i kisela voda koštaju 90 kuna, a u sličnome u Zvonimirovoj ulici boca pelješkog dingača nevjerojatnih 250 kuna!? Na rivijeri je, kao i dosad, isto ili slično, u prometu je znatno više prosječnih nego dobrih ili pravih, privlačnih vina, ona prosječna imaju »neprosječnu« cijenu, a sortna, dobra ili tzv. vrhunska skupa su i za pilce s dubokim džepovima... Posebno su vina skupa po kafićima i hotelskim šank-barovima, ona u »avionskim« bočicama imaju većinom cijene nektara, a ne treba ni posebno naglašavati da je u dosta lokala vino skuplje od jela ili da je dobar biftek (znatno) jeftiniji od boce vina!?</p>
<p>U ovim vinskim pričama još je nešto posebno zanimljivo! Pilci obično kod plaćanja visokih cijena ne govore kako su skupi ugostitelji ili sorte nego navode ime – proizvođača, a taj ima malo veze s onom cijenom od 250 kuna. No, nejasno je kako baš vinari (proizvođači) ne pokrenu pitanje (pre)visokih cijena njihove vlastite robe nakon što izađe iz podruma?! Nikome od njih valjda nisu reklama astronomske cijene. Istina, to se kolo godinama vrti i vrti, vrtjet će se i dalje, a put boce vina od podruma do krajnjega potrošača (pilca) i dalje će se duhovito zvati – »zidanje cijena« i »revija marža«...</p>
<p>Sasvim je očekivano i u redu da su vinogradari, vinari, ugostitelji, hotelijeri... reagirali na ishitrenih »nula promila«, što u nama konkurentnim turističkim zemljama ni u snu ne postoji (npr. Italija i Slovenija 0,5, Francuska 0,8, itd), ali jedva se pamti da su (ne samo oni) ikad reagirali na negodovanja pilaca zbog čestih vina sumnjive kakvoće i porijekla i, posebno, (pre)visokih cijena.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>Sretne su nacije čiji su političari potpuno nepoznati</p>
<p>Hrvatska ima veliku prednost pred drugim nacijama koju dosad nije dovoljno iskoristila, a to je kravata. Najrasprostranjeniji muški odjevni predmet u svijetu. Prema njoj nisu ništa škotski kilt, arapska džalabija ili ruska šubara. Kravatu bi kao motiv trebalo maksimalno iskorištavati</p>
<p>GOJKO BORIĆ</p>
<p>Mladi stručnjak za međunarodne odnose mr. Božo Skoko, autor knjige »Hrvatska: identitet, image, promocija«, nedavno je u intervjuu Globusu prilično skeptično govorio o imidžu Hrvatske s tvrdnjom da »još nemamo jasno definiran vlastiti identitet, prema kojem bi nas drugi mogli doživljavati, a očito je da nemamo ni nacionalni 'konsenzus' o tom pojmu«.</p>
<p>Pretjerano je reći da Hrvatska nema jasno određen vlastiti identitet. Druga je stvar da taj identitet vanjski svijet još ne prepoznaje. Hrvatska ima svoj identitet, skup osobina koje je određuju kao zajednicu, kao prepoznatljivu povijest, kulturne i jezične posebnosti i svoje razlike od susjednih država i naroda. Hrvatska je kao nacija karakteristična i ne može se zamijeniti ni sa jednom drugom nacijom u Europi (mislim na zapadni način u kojem postoji istovjetnost nacije i države).</p>
<p>No jedno je kako mi vidimo i doživljavamo sebe, a posve druga kako to čini inozemstvo. Pričao mi je prijatelj kako je bio neugodno iznenađen kad je u svečanoj dvorani austrijskog parlamenta otkrio povijesni zemljovid na kojem su bile ubilježene nacije Austro-Ugarske Monarhije, a na području Kraljevine Hrvatske-Slavonije i Dalmacije pisalo je Serbokroaten – srbohrvati. A tko bi nas bolje trebao poznavati nego carski Beč?</p>
<p>Međutim, povjesničari znaju da je upravo službeni Beč forsirao serbokroaštinu kako bi Srbiju otrgao od ruskog utjecaja, što mu nije uspjelo. Dogodilo se upravo obratno: srbijanska Crna ruka usmrtila je prestolonasljednika Franju Ferdinanda jer je on imao nekakve trijalističke namjere.</p>
<p>Brojni mali narodi imaju teškoća u definiranju vlastitih posebnosti i njihova prezentiranja u inozemstvu. Tko od nas, primjerice, zna po čemu se razlikuju novouspostavljene male baltičke države? Tko u inozemstvu razlikuje Sloveniju od Slovačke? U tome je zabrljala i Grčka, kad je kao predsjedavajuća Europske unije slovensko izaslanstvo pozdravila kao slovačku.</p>
<p>Magistar Skoko dobro je rekao kad je identitet pojedinih zemalja sveo na simbole koji su često obični klišeji: Španjolska: korida i flamenco, Nizozemska: tulipan ili klompa, Italija: pizza... I Hrvatska bi mogla promovirati nekoliko takvih simbola po kojima se razlikuje od drugih država u Europi. Primjerice, Hrvatska: zemlja tisuću otoka, ili Hrvatska: čisto more, zdrava hrana i gostoljubivi ljudi. A u duhovnom smislu mogli bismo prezentirati naivno slikarstvo i dalmatinske klape, slavonske narodne nošnje i kao hranu – štrukle.</p>
<p>To se nekima neće svidjeti jer će reći: zašto da opet idemo u folklor i »istrošenu« naivu? A što drugo? I drugi narodi nisu baš previše inventivni kad svijetu prezentiraju svoj imidž. Austrijanci »jašu« na svome Mozartu i Alpama, Mađari na gulašu i pusti, Grci na antičkim spomenicima, Česi na tradicionalnoj kuhinji...</p>
<p>Hrvatska ima veliku prednost pred drugim nacijama koju dosad nije dovoljno iskoristila, a to je kravata. Najrasprostranjeniji muški odjevni predmet u svijetu. Prema njoj nisu ništa škotski kilt, arapska džalabija ili ruska šubara. Kravatu bi kao motiv trebalo maksimalno iskorištavati: kravata kao »ponos« muške odjeće, kao »postolje« na kojem »sjedi« pametna i lijepa glava, kao »simbol« elegancije i štošta još...</p>
<p>Svi hrvatski izvozni proizvodi trebali bi imati simbol (zaštitni znak) prema kojemu bi bili odmah i trajno prepoznatljivi. Već znamo da bi to trebali biti hrvatski crveni kvadratići koji se svuda u nas nazivaju kockama, a kocke su trodimenzionalne, dok su kvadrati dvodimenzionalni, onako kakvi su na hrvatskom grbu i zastavi.</p>
<p>Nažalost, umjetnici oko Tuđmana »pokvarili« su hrvatski grb stavivši mu na »glavu« još pet grbića, kompliciranih i neprepoznatljivih iz daljine, a to zaista nije bilo potrebno jer 25 crvenih i srebrnih kvadrata najjednostavniji i najuočljiviji je državni grb u Europi, poslije švicarskog s njegovim bijelim križem na crvenom polju. Možda bi se to dalo promijeniti?</p>
<p>Mogu li osobe iz javnog života, političari, umjetnici i sportaši, promicati neku zemlju? Hrvatska je u svijetu postala poznatijom nakon uspjeha Gorana Ivaniševića, Janice Kostelić i nogometne reprezentacije. Po političarima je malo poznata, što i nije šteta, jer sretne su one nacije čiji su političari potpuno nepoznati. Tko zna kako se zove trenutačni predsjednik Švicarske ili danski premijer?</p>
<p>Hrvatska bi mogla postati poznatija u svijetu ako bi pametno »izvozila« svoje vrhunske kulturne proizvode. Neko bi kompetentno tijelo trebalo sastaviti katalog za svijet najzanimljivijih takvih proizvoda, a oni bi trebali biti nešto izvorno hrvatsko. Možda agencija za promociju Hrvatske u svijetu. Ona bi najprije trebala istražiti kakav je sadašnji imidž Hrvatske i Hrvata u Europi i svijetu. Nije baš najbolji!</p>
<p>A mi uistinu imamo što ponuditi svijetu. Magistar Skoko kaže u spomenutom intervjuu kako su Tito i Jugoslavija bili »uspješni« u propagiranju svog imidža. No to ih nije spasilo propasti, jer i najbolji imidž ne može biti zamjena za stvarni sadržaj nekoga ili nečega. Ako je neki proizvod slab, a Hrvatsku bi u inozemstvu trebalo promicati kao vrijedan i simpatičan proizvod, on će prije ili kasnije »ispasti iz konkurentske utrke«. </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Kölna.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Na djelu doslovna »agresija narodnjaka na građane« </p>
<p>Kao autentični, a senzibilni gradski frajer, Večerina uzroke i bit Domovinskog rata vidi kao »agresiju 'narodnjaka' na građane«! Ta činjenica strašno potresa njegovu suptilnu pjesničku dušu i Večerina se prepun 'weltschmerza' na početku rata bez oklijevanja pridružuje onima što su »pobjegli od mobilizacije u Amsterdam, gdje su im se dogodile možda i gore stvari nego da su na ratištu dobili metak«. </p>
<p>MARIJAN ŠTROKAČ</p>
<p>U hrvatskom se tisku svakodnevno poriču još vruće činjenice o uzrocima i karakteru Domovinskog rata o kojem se istodobno »otkrivaju« neke »nove« i »prave istine«.</p>
<p>Očita je tendencija slamanja i poniženja hrvatske nacionalne svijesti kao dobrog puta prema mogućoj dilemi: jesmo li možda postupili pogrešno kad smo se odlučili oduprijeti tvrdoj i nadmoćnoj sili, stajući u obranu svojeg naroda čiji se goli fizički opstanak u tom povijesnom trenutku našao pod znakom pitanja? Pitanje je u to vrijeme, podsjetimo se, glasilo: biti ili ne biti?</p>
<p>Premda svjestan da je pojedinačno suprotstavljanje takvom razvoju stvari u trenutačnom odnosu snaga uglavnom uzaludan trud (pogotovo u uvjetima uređivačke politike koja drukčije stavove jednostavno ne objavljuje), ipak sam se odlučio na to reagiranje potaknut izrazito besramnom i stupidnom izjavom o prirodi Domovinskog rata. </p>
<p>Rečeni »biser« zablistao je u Novom listu od 1. kolovoza 2004., u tjednom kulturnom prilogu Mediteran, u razgovoru što ga je novinarka Kim Cuculić vodila s Igorom Večerinom koji je tu predstavljen kao riječki »književnik« i lafčina od kalibra koji je upravo objavio roman prvijenac gdje »znalački« povezuje Domovinski rat i nizozemsko urbano podzemlje!</p>
<p>Taj vrijedni dečko doista ima zavidnu biografiju; u vrijeme rata junački je zbrisao u Amsterdam da bi, pun svjetskog bola, iz tamošnjeg »narkomanskoga i kriminalnog miljea« pratio ovdašnji rat kojeg se na posljetku odvažio i »dodirnuti«, pa je tako navodno i osobno iskusio ono o čemu piše.</p>
<p>Ostaje, doduše, neizrečeno kad je to naš junak, gdje i protiv koga, ratovao? Samo doznajemo da se on »tamo«, kako sam kaže, »slučajno zatekao«, ali zato »ima dosta prijatelja koji su zaista ratovali« !?</p>
<p>Doista nema razloga »dublje« ulaziti u be(smisao) takvih nebuloza, koje zapravo i ne odskaču od slična »govora« kakav se nerijetko plasira upravo putem kulturnih stranica u riječkom dnevniku. Ima, međutim, moralnog razloga osvrnuti se na definiciju Domovinskog rata koju si Večerina, olako i bez kompleksa, dopušta (makar i u pozi tobožnjega književnog bitnika). </p>
<p>Kao autentični, a senzibilni gradski frajer, Večerina uzroke i bit Domovinskog rata vidi kao »agresiju 'narodnjaka' na građane«! Ta činjenica strašno potresa njegovu suptilnu pjesničku dušu i Večerina se prepun weltschmerza na početku rata bez oklijevanja pridružuje onima što su »pobjegli od mobilizacije u Amsterdam, gdje su im se dogodile možda i gore stvari nego da su na ratištu dobili metak«. </p>
<p>Ovom, drugom, doista suludom izjavom, ujedno grubom uvredom svima poginulima i ranjenima u Domovinskom ratu, prestaje njegova odgovornost za izgovoreno. Tu, međutim, počinje odgovornost novinarke Cuculić koja je svog sugovornika na tom mjestu, u najmanju ruku, mogla pristojno zamoliti da ne bulazni. Budući da ona to nije učinila, trebao ju je potom zamijetiti netko od urednika...</p>
<p>Također je čudno da se novinarka nije sjetila svog sugovornika upitati da pojasni tko su ti »narodnjaci«, a tko građani u njegovu, doista originalnom, modelu Domovinskog rata.</p>
<p>Inače, kad smo već dotakli »narodnjake« (a na stranici smo kulture), u Rijeci su upravo aktualna izvjesna događanja koja Večerina izgleda nije zapazio, ali ih je Kim Cuculić, u danom kontekstu, svakako trebala primijetiti. Tu je ovih dana na djelu doista doslovna »agresija narodnjaka na građane«. Iz svojih dosadašnjih uporišta u Bakru, Petrcima i Srdočima »narodnjaci« (orijentalnog usmjerenja, dakako) u odlučnom su nalet, prodrli u najstrože središte grada.</p>
<p>Pao je brod »Nina« – jedan od hramova riječkoga, kao, urbanog, 'ajmo reći kulturnozabavnog življenja – što je presedan kakav čak ni u doba Jugoslavije nije zabilježen. Hoće li Večerina, dosljedno svojim teorijama, ponovo skloniti živu glavu u podzemlje nizozemske prijestolnice?</p>
<p>Autor je sudionik Domovinskoga rata (bio je pomoćnik zapovjednika Zbornog područja Rijeka) u kojem je stekao čin pukovnika HV-a, radi u Poglavarstvu grada Rijeke, povremeno se javlja napisima u više listova.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="8">
<p>Neželjeno čedo grada Zagreba</p>
<p>Ne riješivši na vrijeme problem prostora Studija dizajna – Zagrebačko sveučilište i Ministarstvo znanosti, sporta i obrazovanja potpisali su poraz. Šokantno je da studiju stižu pisma potpore iz čitavog svijeta, čak iz Republike Srpske, ali ne i zagrebačkih fakulteta što je sve vidljivo na web stranici studija otvorenoj za pisma!</p>
<p>Sram neka ih bude! Pa gdje u svijetu toga ima da se jedna ustanova za visoku naobrazbu mora ugasiti poradi nemara i nebrige onih koji su zaduženi za opstanak iste.</p>
<p> »Zgrožena sam situacijom u kojoj se nalazi Studij dizajna. Kao bivšoj studentici drago mi je što se nalazite na čelu Studija profesore Brčiću«. »Sram me u kakvoj državi živimo«, »U slučaju da rektorica uspije silom obraniti svoj 'fancy' ured od nepoželjnih studenata, molim sve koji budu prisiljeni studij nastaviti u gradovima koji misle da je studij potreban. Hvala. Davor Bruketa«. »Ne mogu vjerovati da vam prijeti gubitak prostora. Ubiti studij dizajna bio bi zločin«, piše industrijski dizajner Davor Grunwald. Djelić je to bijesnih pisama podrške sa svih strana svijeta upućenih dekanu zagrebačkog Studija dizajna Stipi Brčiću. Zbog nebrige Sveučilišta i Ministarstva znanosti, športa i obrazovanja, ali i odluke grada Zagreba da zbog skupoće ne otkupi prostor vraćen vlasnici, studij je ostao bez prostora u Frankopanskoj 12.</p>
<p> Pisma podrške među ostalim potpisuju Želimir Koščević, Igor Masnjak, Branko Čegec, Irena Maričić, Koraljka Vlajo, Zlatko Gall, Sanja Bachrach Krištofić, Tim Pourpore (predsjednik ACIDOa)....Podrška je stigla čak iz Republike Srpske, ali niti jedno pismo podrške, što je užasno, nije poslano niti sa jednog zagrebačkog fakulteta!</p>
<p>Još je više poražavajuće čitati izjave rektorice Sveučilišta u Zagrebu dr. Helene Jasne Mencer koja u »Vjesniku« od prije nekoliko dana izjavljuje: »Ucjenjivačke glasine ne trpim. Kada voditelj studija dizajna Stipe Brčić kaže da će studente izvesti na ulicu, pitam ga što je to nego ucjena. Studenti neće završiti na cesti jer će Sveučilište naći prostor....U posljednje vrijeme Arhitektonski fakultet je htio prisvojiti taj studij samo sebi. Činjenica je da sam napala Arhitektonski fakultet, jer se nije pobrinuo za studij dizajna koji je dosad bio i bit će kao interfakultetski studij raspršen po čitavom Sveučilištu. No, nemam novac i ne mogu to riješiti sutra«.</p>
<p>Prvo za odgovoriti uvaženoj rektorici jest da nije dekan studija dizajna kanio izvesti studente na cestu, već su oni čuvši šokantnu odluku sami izjavili da će se »vezati lancima i štrajkati glađu« (»Vjesnik, 31. srpanj, 2004.)«. Drugo, čudna je izjava jednog rektora da studij treba »ostati raspršenim«. Treće, u vremenskom škripcu izjaviti da se »nema novac« par tjedana prije početka nastave – neobjašnjiv je čin.</p>
<p>Da upotrijebimo rektoričin izraz – njezina je vizija (»nemam novac i ne mogu to riješiti sutra«) nestransparentna. Upravo je to riječ je to koju je dr. Helena Jasna Mencer upotrijebila da bi napala splitski institut uvaženog znanstvenika Miroslava Radmana rekavši: »Nisam još vidjela transparentnu viziju razvoja tog instituta. Radman je sporadično rekao koje nobelovce kani dovesti u Hrvatsku. Dosad je sve što je zašlo u javnost vrlo površno...jasna slika izbrisala bi sve kritike..«.</p>
<p>Pa ako ništa drugo dobili smo jasnu sliku društva u kojem vlada »sindrom Radman«, društva u kojem se najtalentiranijima zatvaraju vrata, studiji se gase, znanstvenici, profesori i studenti bježe u inozemstvo, formiraju se sveučilišni klanovi...Ali tako prolaze društva koja ne znaju stvarati, koja tonu u tranzicijskom kaosu, u kojima i Sveučilište gubi onu kreativnu snagu koja ga u svim zemljama čini najbitnijom sastavnicom stvaranja intelektualne i znanstvene elite.</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Djeca poginulih i nestalih branitelja otputovala na Sportske susrete mladih u Umag</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Djeca poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz Zagreba, Velike Gorice, Koprivnice, Križevaca, Petrinje, Vukovara i skupina djece iz udruge Apel otputovala su u subotu autobusima iz Zagreba u Umag na Sportske susrete mladih. Predsjednica Udruge hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Grada Zagreba i Zagrebačke županije, Stella Korenjak, objasnila nam je o čemu je riječ: »Pod pokroviteljstvom Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti oko 400 djece poginulih i nestalih branitelja odlazi na Sportske susrete mladih u Umag. Mladi će se natjecati u malom nogometu, rukometu, odbojci, plesu i likovnoj radionici. Ovo su prvi susreti, a nadamo se da će prerasti u tradiciju.« U Umagu će im se pridružiti i djeca iz ostalih hrvatskih gradova, a susreti će trajati tri dana. Dolazak je najavila i Vladina potpredsjednica Jadranka Kosor.</p>
<p>M. N.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="10">
<p>Šeširi i »vruće hlačice«</p>
<p>DUBROVNIK</p>
<p> - Na Boškovićevoj poljani u petak navečer nastavljen je »I'touch Fashion Fest Dubrovnik«, revijom modne kuće »Nebo«, koja je tom prigodom dubrovačkoj publici predstavila kolekciju jesen-proljeće 2004. godine. U jesenko zimskoj kolekciji »Neba« i dalje se nose kratke suknje u kombinaciji sa visokim čizmama i cipelama tankih i izrazito visokih potpetica a novost su sjajne »vruće hlačice«. </p>
<p>Za manje hrabre dužina suknji seže do gležnjeva sa uskim jaknama dubokih izreza ukrašenim krznom i na kragnama. Šeširi uskog oboda po uzoru na one iz »ludih dvadesetih« kao i vunene kape i ove će zime biti u modi a svi modeli »Neba« namijenjeni svakodnevnoj upotrebi su u pastelnim prirodnim bojama. U modi će ponovo biti i kaputi do koljena sa uzorkom riblje kosti, jakne od samta te hlače od sjajnih materijala. Večernje haljine ističu se tankim prozirnim lepršavim materijalima koji ističu liniju tijela. Za one željne »Nebo« je ponudilo potpuno prozirne tunike koje naglašavaju najnovije dizajne donjeg rublja. </p>
<p>Druge večeri »I'touch Fashion Festa Dubrovnik« u prvim redovima nije bilo toliko poznatih lica osim Ade Berber, supruge poznatog slikara Mersarda Berbera koja je bila u društvu sarajevske modne kreatorice Jasne Piragić koja će se predstaviti zadnje večeri modnog festivala. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Vučkovići žive za Dječju alku</p>
<p>BRNAZE</p>
<p> – Brnaški Vučkovići zacijelo žive za svoju Dječju alku, koja će se 49. put održati u nedjelju s početkom u 17 sati u glavnoj ulici njihova zaseoka na domak Sinju i državnoj cesti Zagreb – Split. Zapravo, Vučkovići s nestrpljenjem očekuju novog slavodobitnika, svoga alkarića kopljanika, kao i mnogo gostiju. Natječe se 20 malenih alkara kopljanika u dobi od 2,5 do 10 godina, a očekuje se i više od tri tisuće posjetitelja ne samo iz Sinja i okolice nego iz cijele srednje Dalmacije. Svoj su dolazak najavile i skupine turista s morskih plaža, a na trodnevnu svečanost pristigli su gotovo svi Vučkovići sa svojim prijateljima iz Zagreba i iz inozemstva.</p>
<p>To su nam u subotu rekli u Odboru za pripreme i održavanje 49. dječje alke Vučkovića, kojom se istodobno završava i ovogodišnja manifestacija poznata pod nazivom »Dani alke i Velike gospe 2004.«, u sklopu koje je tijekom ljeta u Sinju održano četrdesetak raznovrsnih kulturno-zabavnih programa. Naime, ta će se manifestacija, poznata i kao Sinjsko kulturno ljeto 2004. zatvoriti u nedjelju na večer na sinjskom Trgu kralja Tomislava. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Najveći motorparty u Hrvatskoj</p>
<p>SINJ</p>
<p> – U subotu, drugi dan kako se na sinjskom hipodromu održava jedan od najvećih motorpartyja u Hrvatskoj, okupilo se oko pet tisuća motociklista iz zemlje i svijeta. Po šesti puta, to su događanje organizirali splitski i sinjski motoklubovi. U petak na večer u glazbeno-zabavnom programu nastupio je Psihomodo pop te splitski i sinjski rock sastavi. U subotu su se nakon defilea sinjskim ulicama svi našli na zajedničkom domjenku uz grah i kobasice. Potom su odigrali i različite zanimljive igre, primjerice gađanje alkarske mete s motora, sporu vožnju, guranje bačve... U nedjelju je predviđen oproštaj organizatora domaćina i sudionika kada će iz Sinja svojim kućama »poteći« više tisuća motociklista.</p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Na stražnjem sjedištu može se prevoziti dvoje male djece i četiri 10-godišnjaka! </p>
<p>Apel Udruge Roda da se briše stavak u članku 158 koji dopušta da se dvoje djece smjeste na jedno sjedalo stražnjeg sjedišta ukoliko je zbroj njihovih godina 10 ili manje, nije imao povoljni rezultat, čak štoviše, nova formulacija je još pogubnija. Ovaj članak, naime, dozvoljava da se dvoje djece stare 10 godina ili manje računaju kao jedna osoba </p>
<p>Sporni zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji je prije dva dana stupio na snagu osim poznate klauzule od 0,0 promila alkohola u krvi za vozače, a koja potresa Hrvatsku već tjednima i o kojoj se naveliko i naširoko priča, ima još pokoju diskutabilnu točku. Ostale sporne stvari međutim, nisu uspjele naići na toliku osudu javnosti, naprosto jer se o njima ne priča. Pa ipak, u njima je riječ o sigurnosti onih u koje se kunemo da su nam najsvetiji – naše djece. Tako recimo iz udruge Roda upozoravaju da iako je Zakonom navodno posebna pozornost dana najugroženijim skupinama u prometu, mala djeca se očito ne smatraju jednom od najugroženijih skupina u prometu, barem ne kada su unutar vozila. O čemu je riječ razgovaramo s Brankom Šurinom iz udruge Roda. </p>
<p>»Mnogo se pisalo o tome smije li se sjesti pijan za volan ili ne, a znatno manje su se spominjali najmanje zaštićeni sudionici u prometu - djeca. Još 10. srpnja, dok je trajala druga Rodina akcija pregledavanja autosjedalica, u prijedlogu novog Zakona vezivanje djece u autosjedalicama nije bilo obavezno. Apelirali smo radnoj skupini MUP-a koja je pripremila prijedlog zakona da promijene određene stavke u člancima 158. i 163. prijedloga zakona kako bi se zakonom pružila zaštita najmlađim hrvatskim stanovnicima. Zatražili smo od nekoliko ministara i zastupnika u saborskom odboru za promet da podupru naš apel te putem medija objavili naš apel i hrvatskoj javnosti. Apel je velikim dijelom urodio plodom. Članak 163, koji je u prijedlogu zakona dozvoljavao prijevoz male djece na stražnjem sjedištu ukoliko su ona »pod nadzorom« osobe starije od 13 godina, i koji je tek usput spominjao dječje autosjedalice, izmijenjen je i u novom zakonu dozvoljava prijevoz djece mlađe od pet godina samo ako su ona vezana u autosjedalici koja je učvršćena na stražnjem sjedištu vozila«, objašnjava Branka Šurina. </p>
<p>Dodaje da novi članak 163. kaže da su vozači i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa. Vozač osobnog automobila ne smije na prednjem sjedalu prevoziti osobu koja je pod utjecajem alkohola ili droga, dijete mlađe od 12 godina niti na stražnjem sjedalu dijete mlađe od pet godina, osim u slučaju kada na stražnjem sjedalu ima pričvršćenu dječju sjedalicu, u kojoj dijete mora biti vezano. Novčanom kaznom od 500 kuna kaznit će se za prekršaj vozač i druga osoba koja postupi suprotno odredbama ovoga članka.</p>
<p>U udruzi Roda ovo smatraju od izuzetno velikog značenja za pružanje sigurnosti maloj djeci u vožnji. </p>
<p>Upozoravaju, međutim, da apel Udruge Roda da se briše stavak u članku 158 koji dopušta da se dvoje djece smjeste na jedno sjedalo stražnjeg sjedišta ukoliko je zbroj njihovih godina 10 ili manje, nije imao povoljni rezultat, čak štoviše, nova formulacija je još pogubnija. Ovaj članak, naime, dopušta da se dvoje djece stare 10 godina ili manje računaju kao jedna osoba. </p>
<p>»Osim što ova odredba dopušta pogubne kombinacije, također je i besmislena. Jer po njoj, zajedno sa člankom 163. vozač vozila na stražnjem sjedištu sa tri sjedala može prevoziti dvoje male djece (do pet godina), svako vezano u svojoj autosjedalici, te na treće sjedalo smjestiti i do četiri 10-godišnjaka! Naravno, ovo je vrlo drastičan primjer besmislenosti ove odredbe, ali mnogo realniji primjeri mogu biti pogubni za djecu kao i za ostale putnike u vozilu. Primjerice, ovom odredbom dozvoljeno je prevoziti na stražnjem sjedištu sa tri sjedala više od troje desetogodišnjaka. Ako postoje sigurnosni pojasevi, onda troje od njih mora biti vezano, a ostali ne moraju, te će u slučaju sudara riskirati ozbiljnu povredu sebe i drugih (što bi bio i slučaj da se svi vežu tako da dijele pojaseve)«, napominju Branka Šurina i Ana Duff, članice udruge Roda koje su sudjelovale u apeliranju za promjenom pojedinih stavki zakona. </p>
<p>Članak 158 kaže da se u vozilu smije prevoziti onoliko osoba koliko ima ugrađenih sjedala, odnosno koliko je upisano u prometnoj dozvoli. Ako se u osobnom automobilu prevoze djeca, dvoje djece do 10 godina života smatra se jednom osobom. Novčanom kaznom od najmanje 5000 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba-obrtnik ako postupi suprotno odredbama ovoga članka. Za prekršaj iz ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 1500 do 5000 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi. Novčanom kaznom u iznosu od 300 kuna kaznit će se za prekršaj vozač koji postupi suprotno odredbama ovoga članka.</p>
<p>Članice udruge Roda napominju i da je zasad ovim zakonom regulirana obveza vezivanja male djece u autosjedalice, ali je još neregulirano pitanje prijevoza starije djece koja nisu dovoljno velika za korištenje sigurnosnih pojaseva vozila, što se inače korigira upotrebom tzv. booster sjedalica, ali trenutačno nigdje ne postoji nikakva regulativa o tome kakve standarde autosjedalica mora zadovoljavati niti koja je autosjedalica pogodna za koji uzrasta djeteta.</p>
<p>»Nadamo se da će se i to uskoro regulirati. Udruga Roda će i dalje nastaviti rad na projektu 'Sigurnost djece u prometu', te organizirati još akcija s ciljem educiranja i informiranja roditelja o važnosti ispravnog korištenja autosjedalica. Nadamo se da ćemo na taj način i dalje uspijevati pridonositi povećanju razine svijesti roditelja i ostalih sudionika u prometu o važnosti dječje sigurnosti za vrijeme vožnje«, ističu. </p>
<p>Naglašavaju da je od iznimne važnosti educirati i informirati roditelje i javnost općenito o važnosti korištenja autosjedalica za njihove najmlađe. To je sada priznato i zakonom te stoga roditelji koji ne koriste autosjedalice pri prijevozu svoje djece trebaju biti obaviješteni da, ukoliko ne žele biti kažnjeni, svoje dijete moraju zaštititi u vožnji autosjedalicom. </p>
<p>Primjerice, u zemljama Sjeverne Amerike djeca od prvog dana života moraju biti vezana u automobilu prikladno njihovoj dobi i uzrastu, a to ide toliko daleko da ne smiju izaći ni iz rodilišta bez autosjedalice. Primjera radi, i djeca u zemljama EU-a po zakonu također moraju obvezno biti vezana bilo sigurnosnim pojasem bilo da su u autosjedalici. </p>
<p>Pravilni je zakon savršena prilika da se djeci pruži zaštita u obliku obaveznih autosjedalica, koje su u visokim postotcima učinkovite u smanjivanju ozljeda i smrtnosti djece u slučaju prometnih nesreća. </p>
<p>Nataša Kovačić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>To sjajno sunce Tau Ceti</p>
<p>Ako ima planeta oko zvijezde, to znači da su neprestano bombardirani asteroidima kakvi su izbrisali dinosaure, misle znanstvenici u najnovijem istraživanju. Veliki broj tijela koja »divljaju« oko zvijezde slične Suncu navode na zaključak da je potencijalni život tamo odavno zbrisan</p>
<p>Zvijezda Tau Ceti, koju znanstvenici proučavaju već nekoliko godina, nalazi se »samo« nekih 12 svjetlosnih godina od nas, ali je zbog sličnosti sa Suncem i postojanjem diska prepunog svemirskih ostataka u kojem se možda nalaze i planete dugo vremena, bila smatrana mogućom svemirskom oazom. </p>
<p>Ako ima planeta oko zvijezde, to znači da su neprestano bombardirani asteroidima kakvi su, znamo, izbrisali dinosaure, misle znanstvenici u najnovijem istraživanju. Veliki broj tijela koja »divljaju« oko zvijezde slične Suncu navode na zaključak da je potencijalni život tamo odavno zbrisan</p>
<p>Snimka diska potvrdila je da je Tau Ceti, stara 10 milijardi godina, najstarija od desetaka zvijezda koje imaju slične diskove. U usporedbi s našim sustavom, njezin disk proteže se do Kuiperovog pojasa. To sjenoviti prsten na kojem »obitavaju« kometi i asteroidi, a počinje odmah iza Plutonove orbite. No, količina prašine oko Tau Ceti sugerira da oko zvijezde kruži više od 10 puta više objekata nego je to slučaj oko Sunca, kažu znanstvenici. </p>
<p>No neki drugi misle da utjecaji velike količine ostataka oko zvijezde i nisu baš tako jasni kad ih se stavi u kontekst mogućeg života. </p>
<p>Jedan od najpopularnijih američkih istraživača svemira, Glenn Schneider, sa Sveučilišta Arizona, tvrdi da je ključni faktor količina sudara u potencijalnom staništu, području u blizini zvijezde gdje može postojati tekuća voda. Mnogi se znanstvenici slažu s tom tezom i misle da divovski planet može kružiti oko zvijezde, gravitacijski odbijati komete i asteroide koji mu prilaze i tako sačuvati život kao što Jupiter štiti život na Zemlji. Uzbudljivo je vidjeti svemirsku prašinu oko tako stare zvijezde kao što je Tau Ceti. Zvijezde se rađaju iz vrtloga plina i prašine, koji u manje od milijun godina narastu do veličine komete. One se vremenom sudaraju, ostavljajući još više prašine, koju zvjezdano zračenje otpuše erodirajući disk. </p>
<p>Za zvijezdu staru kao što je Tau Ceti, postojanje diska od prašine je dokaz da postoji nešto što diže i raznosi prašinu. Prema Schneideru, prašinu kovitlaju komete i asteroidi, oni su Tau Ceti snimali na havajskom teleskopu James Clerk Maxwell sa SCUBA kamerom na valnoj duljini manjoj od milimetra. No ono što je ostalo neobjašnjivo znanstvenicima je - zašto se diskovi kod tako sličnih zvijezda ipak toliko razlikuju? Možda je Sunce u jednom trenutku svoje povijesti prošlo relativno blizu drugoj zvijezdi i u tom je bliskom susretu ta zvijezda pokupila većinu kometa i asteroida oko Sunca? Moguće je, misle znanstvenici, da Tau Ceti nije imala susret s drugom zvijezdom u pravo vrijeme. Možda je prerano reći koja je situacija uobičajenija, ali oni misle da je uzbudljivo što možemo vidjeti razliku.</p>
<p>Vanja Jakovčić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="15">
<p>Metafora djeluje, ali naknadna tumačenja zakazuju</p>
<p>Bez obzira na sjajne kreacije svih glumaca (posebice Ivice Vidovića), predstava u režiji Rade Šerbedžije također ostavlja podijeljen dojam. Beckettov »Godot« u sebi sadrži i svoj epilog: ne čini se da mu je potreban još i post scriptum. I povijesno-teatarska provokacija (Goli otok na »Titovu otoku«) pomalo je danas već istrošena</p>
<p>BRIJUNI</p>
<p> – Kazalište »Ulysses«, taj svojevrsni fenomen naše kulturne scene, u svojoj četvrtoj sezoni nastavilo je istraživanje mogućih veza između povijesti, ideologije i teatra pred biranom premijernom publikom u petak na večer u tvrđavi Minor na Brijunima, dovođenjem u vezu Rezolucije Informbiroa (i događaja koji su potom uslijedili u ranome razdoblju socijalističke Jugoslavije, a kulminirali logorom na Golom otoku), i približno istovremenog nastanka kapitalnoga djela Samuela Becketta »U očekivanju Godota« (1948./49., s praizvedbom tek 1953.).</p>
<p>Dramaturška prilagodba Borislava Vujčića situirala je glasovita »Godota« u kamenu pustaru kaznionice, a četiri aktera te emblematske drame 20. stoljeća opskrbila i biografijama zatočenika, koje se eksplicitno iznose u drugom dijelu cjeline nazvane »Play Beckett«. Tako je predstava konstruirana od dvaju sasvim različitih segmenata, od kojih drugi podupire i tumači prvi znatno više u ideji negoli u praksi. No tako to nerijetko biva s radikalnim koncepcijama.</p>
<p>Sam Beckett (1906. – 1989.), genijalni dramatičar, skeptik i filozof »vedrog pesimizma«, premda je napisao samo četiri velike drame (a pisao je i romane, te jednočinke), dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1969., nedvojbeno se uvrstivši u klasike stoljeća ratova i borbi ideologija. Izumitelj naslova, koji su među najduhovitijima u povijesti književnosti (»Whoroscope« / »Kurvoskop«, te »Worstward Ho« / »Prema najgoremu!«, s višestrukim aluzijama), o svom »Godotu« uglavnom je odbijao davati komentare. Koga očekuju Estragon i Vladimir? Godota. Tko je Godot? </p>
<p>»Da znam, napisao bih to u komediji«, rekao je Beckett i dodao: »Ako ljudi žele razbijati glavu skrivenim značenjima, neka to slobodno čine. Treba im samo nabaviti aspirine«. Međutim, nije to uspio spriječiti, ma koliko sam inzistirao na izbrušenoj jednostavnosti i definitivnosti svojih drama.</p>
<p>»Očekivanje Godota« svojevrsna je metafora egzistencijalne situacije ljudi 20. stoljeća: dobar dio povijesti tog nedavnog doba (a i današnjice) u znaku je općeg iščekivanja nekog preokreta, zemaljskog ili metafizičkog spasitelja, koji će pasivne žrtve zbivanja, nijeme promatrače, pripadnike mase bez glasa, preobraziti u aktivne sudionike ili im barem olakšati tjeskobu, rezignaciju i očaj. Zato se »Godot« doista može izvoditi posvuda. Estragon i Vladimir, Pozzo i Lucky, ušli su u svakodnevnu mitologiju, kako je i zapisao nakon londonske premijere sredinom pedesetih kritičar Sunday Timesa: »Dokle god živite, taj će komad ostati u jednome kutku vašega uma«.</p>
<p>Dakle, izvesti »golootočku« verziju »Godota« unutar negdašnjeg Titova omiljena obitavališta nedvojbeno ima neki unutarnji smisao; drugo je pak pitanje konkretna provedba te ideje. Prvi je dio predstave razmjerno korektno uprizorenje Beckettove drame: tekstualne interpolacije vrlo su malene (no i njih autor vjerojatno ne bi dopustio).</p>
<p>Devastirani ambijent unutarnjega dvorišta tvrđave Minor (nezgrapne utvrde iz austrougarskoga doba), uz pomoć scenografskih intervencija Zlatka Kauzlarića Atača, prikladno dočarava logorsko ozračje. U takvu prostoru Pero Kvrgić (Lucky), Ivica Vidović (Estragon), Zijah A. Sokolović (Pozzo) i Rade Šerbedžija (Vladimir) također mogu do beskraja čekati svojega Godota – ma tko ili ma što on bio. Međutim, drugi dio tim već mitskim likovima daje druga imena i druge identitete: u dopisanome dijelu teksta (B. Vujčić) Lucky je gradski bonvivan, profesor Emil Podhorski, Estragon pješadijski major Stipe Cionti, Pozzo nesuđeni student i Udbin oficir Amir Puška, a Vladimir – Vladimir Božović Didi, pukovnik zrakoplovstva, sve »klasni neprijatelji«, odnosno zloglasni informbiroovci – staljinisti. </p>
<p>I kao što smo u prvome dijelu svjedoci krajnje dehumanizacije i ponižavajućeg nasilja, tako u drugom akteri (u zatvorskim ćelijama, zajedno s publikom) iznose svoje (razmjerno banalne) priče o tome što ih je dovelo u takav status. Povezanost tih dijelova ostaje površinska i formalna: Beckett ostaje Beckett, a Vujčić – Vujčić.</p>
<p>Bez obzira na sjajne kreacije svih glumaca (posebice Ivice Vidovića), predstava u režiji Rade Šerbedžije također ostavlja podijeljen dojam: metafora u svojoj univerzalnosti djeluje, ali njezina (naknadna) tumačenja zakazuju. Beckettov »Godot« u sebi sadrži i svoj epilog: ne čini se da mu je potreban još i post scriptum. Isto tako i povijesno-teatarska provokacija (Goli otok na »Titovu otoku«) pomalo je danas već istrošena: na »kraju povijesti« smrt ideologija opće je mjesto, a humanistička kritika svih totalitarizama u naše doba mogla bi već lako pronaći i druge, aktualnije, objekte.</p>
<p>Boris B. Hrovat</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Muzeji seksa, tamnice i voštanih figura</p>
<p>Među najatraktivnijim turističkim destinacijama europskih gradova mali su specijalizirani muzeji posvećeni slavnim osobama, povijesnim zgodama, običajima, inkviziciji, bizarnostima, seksu, hrani... Usprkos naporima pojedinaca Zagreb još nije otvorio Antimuzej Vladimira Dodiga Trokuta, galeriju Hrvatskih slikarica dr. Josipa Kovačića, Muzej kožarstva Branimira Ice Vardaja, Muzej igračaka, Muzej sjena, niti muzej mode</p>
<p>Dobrodošli u Clink</p>
<p> – najslavniju londonsku tamnicu – govori zgodni mladić obučen u renesansno odijelo prodajući karte za ulaz u muzej! </p>
<p>Putnik ulazi u najozloglašeniji engleski zatvor po kojem su dobili ime svi ostali engleski zatvori (ime dolazi od riječi clinking – zveketati ), smješten u palači Banksidea, tik uz Londonski most. Okovi, drvena mučila i iscrpni tekstualni i slikovni prikazi obasjani tjeskobnim svjetlom baklji i okupani jezovitom glazbom, tumače strašnu povijest mjesta kojeg je Winchesterski biskup utemeljio davne 1107. godine. Nebrojeni su nesretnici – londonski politički zatvorenici, prostitutke i lopovi užasno završili svoj život u tamnicama Clinka. Štoviše, dok je u srednjem vijeku običaj bio razvlačiti, to jest lomiti ljude na točku, vješati ih s utezima, bacati u samice, 1530. godine sve je krvnike surovošću nadmašio Henrik VIII koji, očito, nije samo bio okrutan prema svojim suprugama, već je u Clink uveo kuhanje u ulju muškaraca i žena (žene su postepeno kuhane)!</p>
<p>Englezi opisujući ova mučenja rabe termin »divljačko kažanjavanje« što je i preblag opis muka nesretnika koje je zahvatio »Henrikov akt protiv skitnica«. U tamnicama su mučene i djevojčice od 13 godina, mentalno defektni...Užas se nastavio sve do 18. stoljeća, da bi danas tamnica postala malen i vrlo posjećen muzej gdje se organiziraju svečane večere sa srednjovjekovnim jelovnikom i tortama, a gosti si mogu i kupiti zatvorske »suvenire«! </p>
<p>No, dakako u Londonu se nalazi još obilje malih zgodnih muzeja što čine prvorazrednu, baš ljetnu turističku atrakciju. To su obično manji, ekskluzivni muzejski postavi rađeni s mnogo ljubavi, rezultat brižnih višedesetljetnih sakupljačkih strasti financirani privatno, državno ili uz pomoć lutrije. Takvim malim muzejima gradovi ne predstavljaju samo djeliće svoje zanimljive povijesti, već ih uvrštavaju u vodiče kao omiljena turistička odredišta. Muzej Shelocka Holmesa u 221 b Baker Street do u detalj rekonstruira atmosferu iz priča Arthura Conana Doylea. Štoviše, viktorijanski policajac čuva zgradu, unutra vas pušta kućna pomoćnica, voštane figure oživljavaju Holmesove likove, a možete se slikati s kačketom i lulom pokraj vatre u dnevnom boravku!</p>
<p> Sentimetalcima što su plakali nad životom Olivera Twista nudi se mogućnost posjeta spomen kući Charlesa Dickensa – fascinantne četvrokatnice s pomno uređenim sobama u kojima je napisao i »Nicholasa Nicklebyja i »Pickwick Papers«. U Keats Groveu, jednom od najljepših mjesta Hampsteada, pak, dočekat će vas kuća Johna Keatsa – divna bijela vila sa zbirkom rukopisa, pisama i osobnim predmeta u kojoj je napisao »Odu slavuju«. Na sjeveru Londona je Freudov muzej, točnije kuća u kojoj je živio s kćeri Anom, pobjegavši od nacista. U kući se čuvaju njegova zbrika antikviteta i biblioteka, kao i slavni kauč za psihoanalizu na koji se poželite baciti. Tko ima vremena oduševit će se i kućama Vojvode od Wellingtona u Apsleyu Houseu i slikara Williama Hogartha u blizini Chiswicka koju je zvao »malom seoskom kutijom na Temzi«. Odnedavno je i velika atrakcija muzej Florence Nightingale s icrpnim prikazom njezina života i plemenitosti zbog koje je postala nacionalna heroina.</p>
<p>Među najljepšim malim muzejima na svijetu jest londonski Muzej vrtlarstva u maloj crkvici s izložbom o povijesti vrtnih umijeća, dućanom u kojem se prodaju košare za piknik i sjeme biljaka, restoranom s vrtnim specijalitetima kod Lambeth mosta, blizu Parlamenta. U Pragu se pak nalazi izvanredno zanimljiv privatni muzej seksa u centru grada (Melantrichova ulica). Ekstentrični talijanski vlasnik skupio je fantastičnu zbirku strojeva za užitak, točnije seksualnih pomagala kroz povjest, ali i mučila (aparat protiv masturbacije). Na katu je galerija s odličnom erotskom zbirkom crteža i malo kino s rijetkim starim erotskim filmovima iz Španjolske. </p>
<p>Još bolji od muzeja mme. Tissaud u Londonu praški je muzej voštanih zvijezda među kojima se izdvajaju komunistički silnici i Hitler, naravno pod staklom. I Beč odnedavno u centru grada nudi sjajno uređen muzej konja lipicanaca uređen kao štale s prekrasnim crtežima konja, njihovom obukom, slavnim jahačima, bogatom suvenirnicom..U Münchenu mnogi jure u Gradski muzej jer se tamo nalazi jedna od najljepših svjetskih zbirki igračaka i dječjih kazališta na svijetu. </p>
<p>Hrvatska, čija turistička sezona traje niti tri mjeseca, na žalost, već dugo nije otvorila niti jedan mali muzej a bogme i oni veći ljeti žalosno zjape prazni kao da nije riječ o udarnom turističkom terminu..Gdje smo tek od muzeja komunizma, kada za komunističke zločine nitko nije ni odgovarao, možemo se samo pitati?</p>
<p>Zagreb koji pretendira biti jednog dana europskim gradom kulture – čemu streme mnogi zagrebački intelektualci, na žalost, stegnut je u pipke mafijaških, političkih i ekonomskih klanova, a ista žalosna tranzicijska formula vrijedi i za sve druge velike hrvatske gradove. Kako drugačije objasniti činjenicu da već godinama na prostoru glavnog grada zjapi prazno možda i više od tisuću praznih poslovnih prostora, dok država uporno poziva (koga?) na razvoj malog poduzetništva!</p>
<p>To znači da ne postoji opća dobra volja i pravna regulativa čvrsta i sposobna prostore ustupiti obrtnicima. Nije ovdje samo riječ o problemu povrata naionaliziranih prostora, već i o mnogim novim naseljima poput Jaruna na kojem svaka zgrada ima između tri do pet praznih prostora za poslovanje. Štoviše, prostor grada podijeljen je u interesne zone moćnika i dobitak prostora očito ovisi o političkim vezama pojedinaca što je pokazalo nedavno i istraživanje korupcije u glavnom gradu. A upravo je prostor, to jest neriješeni imovinsko pravni odnosi kamen spoticanja za mnoge male muzeje koje već godinama njihovi autori pokušavaju otvoriti javnosti. Prije svega Vladimir Dodig Trokut čija izvanredna zbirka predmeta već gotovo dvadeset godina čeka na udomljenje, a Trokut opetovano upozorava da će cjelovitu zbirku antimuzeja ustupiti Austrijancima!</p>
<p>Nije bolje prošao ni dr. Josip Kovačić čija sjajna zbrika s remek djelima hrvatskih slikarica plemenitašica koje je spašavao s tavana i iz pljesnivih podruma (Milka Bedeković, Jelka pl. Struppi, Slava Raškaj, knjeginja Zdenka Pexidr Srića, Ivka Orešković, Vera Nikolić Podrinska, Antonija Krasnik, Julija Erdödy Drašković Trakošćanska...), nije još uvijek otvorena za javnost. Što reći o staroj ideji poznatog umjetnika Branimira Ice Vardaja što stvara umjetnine od kože (maske za kazališta) da Zagreb dobije malen muzej kožarstva kao uspomenu na najveću tvornicu koža u ovom dijelu Europe (današnja Gliptoteka)? Prije par godina u Domu hrvatskih likovnih umjetnika »Ivan Meštrović« predstavilljena je i ideja da se otvori i malen Muzej sjena.</p>
<p>Zagreb ima, osim toga i vrlo zanimljivu outsider scenu kojom se bavi već dugi niz godina Nada Vrkljan Križić. Ali, ni trešnjevački slikari outsideri nemaju kutka za svoja djela osim u iličkoj galeriji »Delfinis«.</p>
<p>A nije bolja ni situacija sa spomen muzejima-kućama. Mnogi ni ne znaju da je kuća najvećeg hrvatskog intelektualca 20. stoljeća Miroslava Krleže otvorena za javnost jer se informacije o posjetu objavljuju šturo i rijetko. Štoviše, kada smo nazvali Muzej grada Zagreba što se brine za kuću na Gvozdu dobili smo informaciju da se kuća upravo renovira u ovo ljetno, dakle intenzivno turističko doba a inače se može posjetiti utorkom(!). A tko uopće »šljivi« Krležu kada mu se ni kapitalna djela ne prevode na strane jezike, ali tu je kriva država kojoj do Krleže jednostavno nije stalo.</p>
<p> Mnogo je bolje prošao Ivan Goran Kovačić kojem je doista prekrasno uređena rodna kuća u Lukovdolu. Doista, rijetke su hrvatske sredine prepoznale kulturnu, a potom i turističku vrijednost malih muzejskih postava ili privatnih zbirki. Zbirka Marton u Samoboru, muzej školjaka u Makarskoj, entomološki odjel Varaždinskog muzeja, tek su rijetki primjeri.</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Filmski sudari europskog i američkog filma</p>
<p>Montrealski festival uvijek je bio okrenut autorskim filmovima, a ne hitovima, sa svih strana svijeta, s posebnim naglaskom na frankofonsku kinematografiju i autore nepoznatih kinematografija... / Velika počast Krsti Papiću koji dobiva nagradu za cjelokupni autorski opus, a uz njega ove godine ona pripada francuskoj glumici Isabelle Adjani i grčkom redatelju Theu Angelopoulosu </p>
<p>Montrealski festival i njegovi direktori Serge Losique i Daniele Cauchard uvijek su bili skloni hrvatskim filmovima i redateljima, posebno Krsti Papiću čiji su filmovi primani u Montrealu na najbolji mogući način, što je kulminiralo ove godine kada je Krsto Papić dobio najveće priznanje i posebnu počast koju ovaj festival dodjeljuje svake godine filmskim uglednicima iz cijeloga svijeta.</p>
<p>Prošle godine Nagrada za cjelokupni rad u filmskoj umjetnosti pripala je Martinu Scorsseseu, a ove godine uz Papića tu će nagradu dobiti francuska glumica Isabelle Adjani i grčki redatelj Theo Angelopoulos. Nitko do sada iz Hrvatske nije dobio ovakvo veliko i ugledno priznanje tim prije što je Montrealski festival jedan od najvećih u svijetu, koji je posebno zanimljiv autorima jer je neka vrst idealne kombinacije i mosta između Sjeverne Amerike i ostalog dijela svijeta kako Europe tako i Japana i Južne Amerike. To je važno autorima i producentima i zato jer uz festival je organiziran market na kojem se prodaju filmovi tako da u Montrealu svaki, pa i mali film ima mnogo više šanse da bude zamijećen na tržištu nego u primjerice Cannesu gdje se glavne trgovačke bitke vode oko velikih kompanija i velikih hitova i skupih projekata.</p>
<p>Ove godine će Festival u Montrealu prikazati u svojim programima 416 filmova, od kojih 245 dugometražnih, 14 kratkometražnih i 157 kratkih filmova. Bit će zastupljene kinematografije 72 zemlje, sa 101 svjetskom i međunarodnom premijerom. </p>
<p> Festival će biti svečano otvoren u četvrtak, 26. kolovoza sa svjetskom premijerom filma »Glava u oblacima« Johna Duigana, romantična ratna drama u kojoj igraju ovogodišnja dobitnica Oscara Charlize Theron, njezin zaručnik Stuart Towsend i Penelope Cruz. </p>
<p>Ovaj film jedan je od šest svjetskih premijera koje je osigurao festival. Tu je među novim filmovima talijanski film »Život kakvog si želim« Giuseppea Piccionija iz službenog programa konkurencije u kojem se nalazi i ugledni Raoul Ruiz s filmom »Diaz de campo« koji u svom poznatom stilu govori jezikom svojih junaka koje opsjedaju razmišljanja o smrti.</p>
<p>Carlos Saura stiže sa »Sedmim danom« u kojem se okreće jednostavnoj priči iz malog španjolskog mjesta gdje dvije obitelji godinama vode bitku oko granica njihovih imanja.</p>
<p>Među poznatim imenima u konkurenciji je australski redatelj Paul Cox s filmom »Ljudski doticaj« seksualna i erotična priča o ljubavnom trokutu pjevačice i slikara, i bogatog fotografa.</p>
<p>U konkurenciji je i slovenski film »Predgrađe« Vinka Moderndorfera, mračan film o kuglanju ali i svemu drugom u napetoj atmosferi ispunjenoj ksenofobijama, neofašizmom i borbom za egzistenciju.</p>
<p>Iz američke kinematografije stižu filmovi »Vrbik« Paula McGuigana o mladom bankaru iz Chicaga koji nakon srčanog infarkta pokušava organizirati svoj život na drugačiji način, s Joshom Hartnettom u glavnoj ulozi. Jordan Roberts predstavlja film »Around the Bend« o </p>
<p>Caineom, Joshom Lucasom i Christopherom Walkenom u glavnim ulogama. </p>
<p>Izvan konkurencije je velik broj filmova koji će zasigurno privući velik broj publike s kojom festival nikada nije imao problema. Spomenimo »Trostrukog agenta« Erica Rohmera, »The Edukators« Hansa Weingartnera, »Saraband« Ingmara Bergmana, »Zelary« Ondreja Trojana i druge.</p>
<p>U izboru Cinema of the Americas, bit će prikazani »Najbolji svjetski lopov« Jacoba Kornblutha, »Dragi Frankie« Shona Auerbacha, »Dandelion« Marka Milgrada i »50 načina kako napustiti svoga ljubavnika« Jordana Hawleya. Iz Južne Amerike u ovom programu »Dvije iluzije« Martina Loboa iz Argentine, »Čovjek koji je preslikan« Jorgea Furtada iz Brazila, »Subota« Matiasa Bizea iz Čilea i kubanski autori Pavel Giroud, Lester Hamlet i Esteban Insaust s filmom »Three Times Two«.</p>
<p>Također će biti prikazano i nekoliko filmova i autora predstavnika Azije i Oceanije. </p>
<p>Posebni dio čine dokumentarni filmovi , njih više od trideset među kojima su »Staljinova žena« Slave Tsukerman, »Gadafijevi ženski tjelohranitelji« Ranie Ajami, »Pinochet i njegove tri generacije« Jose Maria Berzosa, »Matzpen, anticionistički Izraelac« Erana Torbinera i drugi.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Veliko, ali zasluženo priznanje</p>
<p>Jedan od najuglednijih hrvatskih redatelja, autor kultnih filmova kao što su »Lisice« ili »Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj« i dalje je aktivan, režira filmove, producira, putuje, planira nove projekte.</p>
<p> Nakon što je prošle godine bio s filmom »Infekcija« u jednom od programa Svjetskog festivala u Montrealu, ove godine Krsto Papić odlazi u Montreal da bi primio jednu od najuglednijih nagrada na svjetskim festivalima, onu za cjelokupni filmski opus ili životno djelo, premda se tako ne zove, jer Montrealski festival ju najčešće dodjeljuje još aktivnim stvaraocima, koji su do sada dovoljno dali filmskoj umjetnosti ali i dalje ne posustaju. Zato se nagrada i zove »Grand Prix Amerike« za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti.</p>
<p>Kolika je vrijednost ove nagrade koja se dodjeljuje od 1985. godine, kada je festival slavio 20. godišnjicu, svjedoče i imena nekih od dobitnika kao što su Martin Scorsese, Nikita Mikhalkov, Paolo i Vittorio Taviani, Luc Besson, Fernando Solanas, Manoel de Oliveira. </p>
<p>Ovo veliko priznanje hrvatskom redatelju kao da je kruna svih prošlogodišnjih i ovogodišnjih uspjeha hrvatske kinematografije u svijetu i početak jednog novog prepoznavanja hrvatskih autora i filmova, kada se počinje vrednovati i prepoznavati njihov cjelokupan opus, a ne samo jedan film. Krsto Papić svojim je opusom bez sumnje zaslužio takav tretman, a tim je vrednije što dolazi iz daleke Kanade i sa svjetski uglednog festivala. </p>
<p> • Još prije godinu dana saznali ste da ste dobitnik vrijednog priznanja Grand prix Amerika za doprinos filmskoj umjetnosti. Kako tako rano?</p>
<p>– To je odluka festivalskih direktora. Oni obično tu vrst nagrada objavljuju šest mjeseci, pola godine, prije početka festivala, želeći rasporediti pozornost i publicitet tijekom cijele godine. No, u mom slučaju su se požurili i obavijestili me cijelu godinu dana ranije.</p>
<p>• To se sve događalo na prošlogodišnjem Svjetskom festivalu u Montrealu?</p>
<p>– Bio je to sretan stjecaj okolnosti. Prošle sam godine boravio u Montrealu na Svjetskom festivalu gdje me je pozvao gospodin Serge Losique, predsjednik Montrealskog festivala i upitao me zašto mu nisam poslao originalnu kazetu filma kakav je prikazan u Montrealu jer bi ga on uvrstio u službeni program konkurencije. Odgovorio sam da film tada nije bio završen, čak ni za Pulski festival prošle godine nisam imao konačnu verziju.</p>
<p>On je i dalje žalio što film nije u programu konkurencije, nego samo u popratnom programu predstavljanja europskih filmova. Tada me upitao hoću li za ovu godinu imati neki film na što sam odgovorio da je to nemoguće. Već slijedećeg dana dočekalo me u hotelu pismo u kojem me obavještavaju da mi Festival dodjeljuje Grand prix Amerika za doprinos filmskoj umjetnosti, veliku nagradu koja će mi biti uručena na Festivalu sljedeće, dakle ove godine. </p>
<p>Ne možete ne pretpostaviti kako sam se osjećao, s obzirom da su prošle godine tu nagradu dobili Martin Scorsese, Erland Josephson i Denise Robert, a ove godine uz mene su nagrađeni Isabelle Adjani i Theo Angelopoulos.</p>
<p>• U vašu počast, a povodom dodjele nagrade, u Montrealu će na festivalu biti prikazana čak vaša četiri filma, a ne dva kako je prvotno bilo planirano? </p>
<p>– Da, to su filmovi »Život sa stricem«, »Lisice«, »Hamlet iz Mrduše Donje« i »Izbavitelj«. Zanimljivo da je »Hamlet« uvršten na insistiranje Sergea Losiquea koji je priznao da mu je to najmiliji moj film. Zanimljivo da ga je vidio davne 1974. kada je bio u kanadskoj delegaciji u Berlinu. Tada su »Hamlet iz Mrduše Donje« i kanadski film Tedya Kravitza, u kojem je debitantsku ulogu ostvario Richard Dreyfuss, bili glavni konkurenti za Zlatnog medvjeda. Losique mi je otkrio da je tada lobirao za Kanađane. I dok je razgovarao s jednim od članova žirija, uglednim kritičarom Marcelom Martenom, on mu je rekao kako Kanađani nemaju nikakve šanse jer je u prednosti »Hamlet« koji je superiorniji.</p>
<p> No, Kanađani su došli s ministrom kulture i cijelom mašinerijom, prema kojoj nisam imao šansi jer mene nitko nije zastupao ni podržavao s obzirom da je film bio dvije godine blokiran u Jugoslaviji. Oni su na kraju osvojili Zlatnog medvjeda, a ja sam bio sretan da sam se uopće izašao iz zemlje i našao se u konkurenciji Berlinskog festivala. No, danas se šalim s gospodinom Losiqueom govoreći mu da ga je poslije 30 godina stigla kazna, jer onda je lobirao protiv mene, a sada priznaje da mu je to najdraži film i pokušava se »iskupiti«.</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Fotografija kao način života</p>
<p>Upravo preminulom, svjetski poznatom fotografu u berlinskom se izložbenom prostoru Martin-Gropis-Bau održava retrospektiva. Organizirala ju je Nacionalna biblioteka Francuske u počast autorova 95. rođendana, po prvi puta okupivši širok izbor radova koji ranije nisu bili zajedno pokazani</p>
<p>Brojni posjetitelji retrospektive Henri Cartier-Bressona, što se održava u berlinskom izložbenom prostoru Martin-Gropius-Bau, vjerojatno nisu slutili da će za vrijeme trajanja izložbe ovaj izuzetni fotograf preminuti u dobi od 95 godina. Živost oka, zainteresiranost za svakodnevne detalje što mnogima promiču, »nesvjesno« reagiranje na zbivanja koja je tijekom mnogih desetljeća bilježio i prenosio drugima dio su impresivne fotografske ostavštine, predstavljene ovom prilikom. </p>
<p>Čini se da mu je trebalo još svega nekoliko trenutaka kako bi dokazao tvrdnju o »fotografu stoljeća«, koji nikada nije prestao djelovati. Jer, Henri Cartier-Bresson je autor koji je odlučujućim trenucima u životu pristupao »hvatajući« ih dok su se događali, koji je uzimao kameru u ruku na način sličan ustajanju iz kreveta. Rekli bismo, automatski. </p>
<p>Fotograf James Nachtwey, autor nekrologa objavljenog u časopisu »Time«, ispravno zapaža kako nas je Henri Cartier-Bresson naučio gledati, predočujući nam prizore s raznih strana svijeta u općenitosti kojih je znao naznačiti posebno. </p>
<p>Upravo ta sposobnost bila je presudna u poslijeratnom razdoblju, kada se medij fotografije pokazao osobito prikladnim za transponiranje svakodnevice u ne samo muzejski i galerijski kontekst, već i druge medije.</p>
<p>Jedan od osnivača znamenite agencije Magnum, Henri Cartier-Bresson smatra se svojevrsnim začetnikom dokumentarne fotografije, odjeci koje su i danas aktualni. Njegov dokumentarizam, naime, individualan je autorski govor, oslobođen klišea i stereotipa. Ideja agencije je bila ponuditi internacionalan, a ne univerzalan fotografski pristup, pri čemu su njegovi radovi često isticani kao primjer. Osobni pristup i filozofija »odlučujućeg trenutka« ilustrirani su portretima suvremenika, poput Henryja Matissea s turbanom koji u ruci drži bijelu golubicu, Sartrea na pariškom mostu, Faulknera s psom, kao i niza neznanih ljudi s kojima smo se vremenom »zbližili«. Legendarni snimci poput dvojice muškaraca što vire kroz platneni paravan, zatim sudionika podizanja Berlinskog zida koji stoje na brisanom prostoru sa zapadne strane, »nalukujući« se preko nakazne građevine koja je trajno podijelila europski prostor, kombinirani su s poetičnim prikazima pri pozornom promatranju kojih se uočuju mnogi detalji što ispunjavaju ne samo prizor, već život uopće. </p>
<p>»U konačnici, sama fotografija uopće me ne zanima. Jedino što želim je uhvatiti djelić sekunde stvarnosti« – izjavio je svojedobno Cartier-Bresson, olakšavajući interpretaciju izuzetnih radova na kojima je postigao jedinstven odnos ritma, linija, oblika, svjetla, sjene, kao i priče koja postoji iza svakog snimka. Doista, radi se o fotografiranju koje je postalo načinom života, povijesnim dokumentima svjedoka 20. stoljeća sa svim njegovim političkim, ekonomskim i umjetničkim preokretima. </p>
<p>Retrospektivu je organizirala Nacionalna biblioteka Francuske u počast autorova 95. rođendana, po prvi puta okupivši širok izbor radova koji ranije nisu bili zajedno pokazani. Uz fotografije, dosad neobjavljene starije radove, crteže i predmete iz osobne zbirke, na izložbi se mogu vidjeti i filmovi koje je režirao HCB, kao i oni njemu posvećeni. Spomenimo, da je 1936. godine Cartier-Bresson bio drugi asistent Jeanu Renoiru pri snimanju »La vie est a nous«.</p>
<p>Rođen 1908. godine kao najstariji sin u francuskoj aristokratskoj tekstilno-industrijskoj dinastiji, Cartier-Bresson isprva je studirao slikarstvo (učeći u atelijeru André Lhotea), a fotografijom se počeo baviti početkom tridesetih. Sa svojom Leicom vrlo rano je proputovao svijet. Četrdesete godine zarobili su ga Nijemci, iz čijeg zatočeništva je uspio pobjeći 1943. Nakon toga nekoliko je godina snimao deportirane i oslobođene iz logora. </p>
<p>Od mladosti se nije želio identificirati s tipičnim simbolima građanskih vrijednosti, već se zanimao za grčku mitologiju, tekstove Joyca i Dostojevskog, družeći se s umjetnicima iz kubističkih krugova te osobito nadrealistima. Tijekom tih susreta postepeno je upoznavao kulture drugih naroda, koje je snimao sve do osamdesetih. »Mudar čovjek je onaj kojeg sve iznenađuje«, jedan je od citata (u ovom slučaju André Gideovog) koji prate svaku izložbenu dionicu »neposrednih akcija«, kako je svoje radove Henri Cartier-Bresson sam nazivao. Unatoč specifičnostima odabranih kultura, Cartier-Bresson nije ih snimao kao pripadnike obitelji čovjeka, koje je želio približiti europskoj ili američkoj muzejskoj publici. Više od svega, bilježio je trenutna događanja u prostoru neopterećena poziranjem ili umjetno stvorenim situacijama. Simultana prepoznavanja djelića sekunde, kao i važnost koju je pridavao događaju kao takvom (a ne njegovu izdvojenom značenju), nisu lišeni pozorno organiziranih oblika u odnosima kojih se prepoznaje osobitost trenutka. »To znači glavu, oči i srce postaviti u istu ravninu«, zapisao je HCB, smatrajući da je upravo takav način gledanja, kao i sama fotografija, način života, a ne njegova izdvojena, tek povremena akcija. </p>
<p>Sandra Križić Roban</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="20">
<p>Skelinima srebro u dvojcu</p>
<p>Australci su im pobjegli na startu a oni su kontrolirali ostale </p>
<p>ATENA</p>
<p> – Velika gužva i nesnošljiva vrućina na veslačkoj stazi Schinias, četrdesetak kilometara od Atene, stvorili su sasvim prigodno ozračje za osvajanje »najsigurnije« hrvatske medalje, one dvojca bez kormilara Skelin – Skelin. A zašto smo Sinišu i Nikšu Skelina držali baš najvećim hrvatskim izglednicima za medalje u Ateni bilo je jasno već nakon polovice finalne utrke.</p>
<p>Nakon 500 metara Australci Ginn i Tomkins bili su 89 stotinki u prednosti pred Skelinima, treći su bili Nijemci... Nakon 1000 metara Australci su imali 1.61 sekundu prednosti, treći su bili Srbi, a nakon 1500 metara Ginn i Tomkins su Skelinima »bježali« 2.27 sekundi, a na »svoje« treće mjesto došli su Južnoafrikanci. I to je bilo to. Bronci iz Sydneyja u osmercu, Skelini su dodali atensko srebro u dvojcu. I oni su svojim viđenjem utrke potvrdili da je rasplet vrlo teško mogao biti drukčiji.</p>
<p>NIKŠA: Australci su nam pobjegli odmah na startu i u prvih 500 metara cilj nam je bio stvoriti što veću razliku ispred ostalih, što nam je i uspjelo. Kada smo pokušali uloviti Australce, vjetar je promijenio smjer, što nam je otežalo taj pokušaj, pa smo do kraja samo kontrolirali posade iza nas.</p>
<p>SINIŠA: Morali smo kontrolirati utrku jer su Južnoafrikanci pojačali i na kraju nam se približili. Pokušavali smo mi, međutim, dostići i Australce, no pokazalo se da su nam malo previše pobjegli.</p>
<p>Redoslijed je, tako, isti kao na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Milanu.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Lišnić ušao i dotukao »pjesnike«</p>
<p>VELIKA</p>
<p> – Više nego zasluženo Veličani su u petom kolu Prve HNL pobijedili Zagreb. Nova tri boda »stonesi« su upisali nakon borbene i disciplinirane igre te izvanrednih zamjena igrača za što je zaslužan trener Nenad Gračan. </p>
<p>Već je 4. minuta zabrinula »pjesnike«. Slobodan udarac s desne strane izveo je Shkembi, Stojkić je očigledno pogriješio i lopta se našla u »rašljama« njegova gola. Otvorenu igru Zagreba domaćin je iskoristio i došao do novog pogotka. Kopunović je prošao lijevom stranom, odlično centrirao, najbolje se snašao Šaranović, a lopta se ponovno našla iza Stojkićevih leđa. U drugom poluvremenu gledali smo nešto lošiji nogomet, ali domaćin je ipak bio bolji. Gosti su ostali bez Ibričića, ali su ipak imali prigodu da smanje rezultat. To su učinili u 83. minuti, strijelac je bio Đalović.</p>
<p>Zamjena utakmice zbila se u 68. minuti, Lišnić je ušao umjesto Kopunovića. Za svega dvije minute postigao je dva predivna pogotka i donio visoku pobjedu veličkom sastavu, pobjedu koja nema nijedne mrlje.</p>
<p>• Stadion SRC Kamen Ingrad </p>
<p>KAMEN INGRAD – ZAGREB 4-1 (2-0)</p>
<p>KAMEN INGRAD: Čavlina 6.5 Kovać 6.5, Božinoski 7, Kurinić 7, Šaranović 6.5, Shkembi 7 (od 80. Rendulić –), Kopunović 6 (od 68. Lišnić 8), Lalić 6.5, Kralj 7,5 (od 72. Čižmek -), Poleti 7, Smoje 7.</p>
<p>ZAGREB: Stojkić 5, Čutura 5, Labudović 5, Čunčić 5, Ješe 5.5, Jakirović 5.5 (od 71. Brkljača -), Vidović 5.5, Ibričić 5, Biskup 5 (od 71. Marić -), Vrdoljak 5, Đalović 6. </p>
<p>SUDAC: Pavić (Split) 7.5; GLEDATELJA: 1600.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Shkembi (4.), 2-0 Šaranović (28.), 2-1 Đalović (83.), 3-1 Lišnić (89.), 4-1 Lišnić (90.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Shkembi, Vidović, Ibričić, Smoje, Kralj, Božinoski, Vrdoljak.</p>
<p>CRVENI KARTONI: Ibričić (60. drugi žuti)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivan LIŠNIĆ </p>
<p>Drago Štajduhar</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Nema kraja Interovom nizu</p>
<p>ZADAR</p>
<p> – Nogometaši Zadra ozbiljno su se nadali bodovima protiv nepobjedivog Intera, međutim gosti iz Zaprešića nisu razmišljali tako. Kad su uvidjeli da Zadar nema dovoljno snage za put prema bodovima, znalački su to iskoristili i s dva pogotka matirali domaćina, te tako u pet kola ostvarili isto toliko pobjeda bez primljenog gola. </p>
<p>Istina, Zadrani su već u drugoj minuti mogli »načeti« mrežu Intera. Terkeš je prekinuo jedan napad gostiju, prebacio loptu do Čustića koji ju je u trku poslao pred vrata, gdje se Prpić neometan našao u matnoj situaciji. Ali, njegov udarac glavom zaustavio je Horvat, obranivši nakon toga i udarac Terkeša. Prvi izlazak Zaprešićana prema polju Zadrana dogodio se u 23. minuti, kad je Gulić nadvisio obranu domaćih, međutim bio je neprecizan. Slabo su Zaprešićani zatvarali desni bok svoje obrane, što je iskoristio Čustić za ubačaj, no Terkeš je sporo reagirao i lopta je otišla izvan terena. Ljutili su se domaćini na suca Kovačića, koji prema njihovoj ocjeni u 26. minuti, sudar Terkeša i Horvata nije ocijenio najstrožom kaznom. Inter je do vodstva došao iz naizgled »mrtve« akcije. Ceraj je s desne strane uputio loptu, koja je prošla pokraj cijelog niza zadarskih igrača i došla do Poljaka, koji je pogodio pravo mjesto. Umalo je Zadar na isteku 45. minute izjednačio, no udarac Suraća bio je neprecizan. </p>
<p>U nastavku utakmice Inter je preuzeo konce igre u svoje ruke, što je rezultiralo novim pogotkom u 64. minuti, ovoga puta strijelac je bio Piškor, a dodavač, pokraj uspavane obrane Zadra, Poljak. </p>
<p>• Stadion u Stanovima </p>
<p>ZADAR – INTER 0-2 (0-1)</p>
<p>ZADAR: Rogić 5, Zebić 5, Jurić 5 (od 65. Jurjević 5), Duilo 5, Bilaver 5 (od 46. Kordić 5), Surač 5, Amugi 5, Prpić 5, Krivić 5, Terkeš 5, Čustić 5 (od 70. Ljuta -).</p>
<p>INTER: Horvat 6.5, Brnas 6, Vidak 6, Pecelj 6, Ceraj 6.5, Skulić - (od 22. Čićak 5.5), Modrić 6, Poljak 6.5 (od 73. Gondžić -), Krznar 6.5, Gulić 6, Piškor 6.5 (od 83. Čale -).</p>
<p>SUDAC: Kovačić (Križevci) 6.5. GLEDATELJA: 1200.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Poljak (40.), 0-2 Piškor (64.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Amugi, Krznar, Čićak, Jurjević, Čale.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Stjepan POLJAK</p>
<p>Ivan Petrović</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Staneković poklonio bod Puljanima</p>
<p>ČAKOVEC</p>
<p> – Rijetko viđenom pogreškom međimurskog vratara Stanekovića, nogometaši Pule 1856 su u posljednji trenutak uhvatili bod u Čakovcu. Domaćin je kontrolirao rezultat i vodstvo od 56. minute, nakon pogotka Krznara, ali na kraju je ostao bez sva tri boda koja je praktički već imao u džepu. </p>
<p>U prvom dijelu malo toga dobroga vidjeli smo od obje ekipe. Tek nekoliko poluprilika domaćina, kod kojih se promašajima »isticao« napadač Žuljević. U nastavku, domaćin je brzo poveo. Kovačević je pucao, lopta se odbila, a Krznar ju je iz blizine pospremio u mrežu za vodstvo Međimurja 1-0. Nakon toga, domaćin se orijentirao na obranu minimalnog vodstva, dok su gosti pokušavali izjednačiti stihijskim napadima. Nisu stvorili niti jednu šansu pred domaćim vratima, ali im se zato posrećilo u posljednjim trenucima utakmice. Tada je nakon ubačaja loše reagirao vratar Staneković, koji je, umjesto da izbije loptu, istu napucao u gostujućeg igrača Stošića, od kojeg se lopta sretno odbila prema mreži, a na putu u gol nije je uspio zaustaviti Šarić, koji je glavom samo potvrdio izjednačenje. </p>
<p>• Stadion SRC Mladost</p>
<p>MEĐIMURJE – PULA 1856 1-1 (0-0)</p>
<p>MEĐIMURJE: Staneković 5, Abuš 6.5, Bratković 6.5, Sesar 6.5, Čarić 6, Ačkar 6, Kovačević 7, Jančetić 6, Krznar 6.5 (od 77. Haxhiu -), Žuljević 5 (od 70. Čordaš 5), Kresinger 6 (od 86. Grabant -). </p>
<p>PULA 1856: Iveša 6.5, Kolić 6, Pauletić 5.5, Iftić 5.5, Videk 5 (od 77. Pamić -), Raić-Sudar 6, Stošić 6.5, Lukunić 6, Jerneić 5, Deranja 5 (od 46. Kontešić 5.5, Šehić 5 (od 41. Trešnjić 6).</p>
<p>SUDAC: Šupraha (Kolan) 7. GLEDATELJA: 1500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Krznar (56.), 1-1 Stošić (89.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Kovačević, Abuš, Sesar, Deranja, Stošić, Kolić i Trešnjić.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Mario KOVAČEVIĆ</p>
<p>Dean Zrna</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Na startnom bloku si kažem - ti si najbolji od svih</p>
<p>»Stotka je pomalo čudna biljčica. Svi znaju da ću najbrže krenuti i sjednu mi na val pa ih ja vučem. To me najviše smeta. Tako me je i Hoogenband dobio na europskom prvenstvu. Volio bih da mi se jednom poklopi dobar dan, da sam spreman za stotku i da plivam u vanjskoj pruzi. Onda sigurno pada svjetski rekord«, prognozira Duje Draganja</p>
<p>ATENA</p>
<p> – »Jeste li vidjeli što je napravio? To je pravo čudo! Jest da stalno govorimo kako je najtalentiraniji hrvatski plivač, ali ovo što je danas napravio apsolutno je nevjerojatno. Još uvijek ne vjerujem da je plivao 21.94. To je nesumnjivo jedan od najvećih rezultata u povijesti hrvatskoga sporta«, čudio se još uvijek nekoliko sati nakon finalne utrke plivača na 50 metara slobodnim načinom Gordan Kožulj. Predmet iskrenog divljenja svjetskog doprvaka na 200 metara leđnim načinom bio je, naravno, Duje Draganja i njegova velika predstava pretposljednjeg dana plivačkih natjecanja u Ateni kada je u pola sata plivao dva finala – na 100 leptir i 50 slobodno – te uz dva fantastična hrvatska rekorda osvojio srebro u plivačkom sprintu. </p>
<p>Dobro, Draganjini rezultati ovdje se ipak ne mogu smatrati čudom. Čudo su bile medalje Đurđice Bjedov u Meksiku 1968. jer ona se na tim igrama zatekla sasvim slučajno. Draganja je ipak već duže vrijeme plivač s imenom i prezimenom. Nakon što je na američkom sveučilišnom prvenstvu u New Yorku proljetos oborio europski rekord Aleksandra Popova na 100 metara slobodno u malim bazenima očekivalo se, međutim, da bi i u Ateni nešto više mogao napraviti upravo u toj disciplini.</p>
<p>– Da, svi su mislili da ću nešto napraviti na 100 slobodno i pritisak je uistinu bio velik. Prvo oko ulaska u finale, a poslije i zbog očekivanja medalje. Nakon šestog mjesta u toj disciplini očekivanja su bila daleko manja. Vidljivo je to i po broju SMS-poruka. Nije bilo toliko gužve oko mene, a konačno sam se uspio i dobro naspavati. Plivanju pristupam otvorenog srca i mozga, znam da ništa nije nemoguće, pa ni to da osvojim medalju u svojoj lošijoj disciplini, započeo je Draganja priču o nastajanju prve hrvatske olimpijske plivačke medalje nakon 36 godina. </p>
<p>• Dakle, 100 slobodno ćemo ostaviti za neki drugi put?</p>
<p>– Stotka je pomalo čudna biljčica. Moram puno više trenirati. Imam eksplozivnost, brz sam, najbrže idem van iz vode... Svi znaju da ću najbrže krenuti i sjednu mi na val pa ih ja vučem. To me najviše smeta. Tako me je i Hoogenband dobio na europskom prvenstvu. Volio bih da mi se jednom poklopi dobar dan, da sam spreman za stotku i da plivam u vanjskoj pruzi. Onda sigurno pada svjetski rekord.</p>
<p> • Je li to uistinu tolika prednost?</p>
<p>– Je, zato je Mark Foster stalno u kvalifikacijama plivao lošije i »ciljao« vanjsku stazu, a on je kralj sprinta. Probat ću i ja tako plivati kvalifikacije.</p>
<p>• U finalu na 50 slobodno je bilo dosta vaših prijatelja i trening-partnera. Je li malo neobično plivati u takvoj utrci?</p>
<p>– Uistinu sam se osjećao kao na treningu. Gary Hall mi je nakon utrke rekao da bi više volio da smo podijelili zlato, a i ja bih da sam morao birati tko da me pobijedi uvijek izabrao njega. Schoeman se, pak, malo ljutio na mene i Garyja.</p>
<p>• Zašto?</p>
<p>– Mislio je pobijediti Garyja i mene, no ispalo je da smo obojica pobijedili njega. I on je, naime, donedavno trenirao s nama, no Mike (Bottom op.a.) ga više neće.</p>
<p>• Zbog čega?</p>
<p>– I Schoeman mi je prijatelj pa o tome ne želim govoriti, no on i Mike se nisu slagali oko njegovog pristupa treningu.</p>
<p>• Kakav je uopće taj vaš plivački kamp kojeg vodi Mike Bottom?</p>
<p>– Totalni cirkus. Nitko od nas u tom kampu nije normalan, Da je sve to snimati za neki reality show ljudi bi se valjali od smijeha. Tu su Malezijac, Filipinac, dva Rusa, Francuz, Garry, ja, Čavić... uistinu šareno društvo kakvo teško možete zamisliti.</p>
<p>• No, idućih mjeseci nećete trenirati s njima?</p>
<p>– Ne, uzet ću tri mjeseca pauze i radit ću u Rijeci s Dimitrom Bobevim, koji je svakako najzaslužniji za moj napredak u leptirovom načinu plivanja. Plivat ću na Europskom prvenstvu u malim bazenima u Beču, a nakon toga se u prosincu vraćam u trening kamp u Coloradu. Predstoji mi, zatim, zadnja studijska godina na Berkeleyu, okončanje sveučilišne karijeri i odlazak u plivačke profesionalce. </p>
<p>• U kolikoj mjeri su atenski rezultati za vas očekivani odnosno neočekivani?</p>
<p>– Nakon odlične zimske sezone i istih takvih rezultata na NCAA prvenstvu dogodila mi se nesreća s lomom šake koja je ozbiljno ugrozila nastup na Igrama. Bottom mi je tada rekao da su nam šanse znatno umanjene, no da se probam nastaviti pripremati što je bolje moguće. Stoga, da sam na 50 slobodno zauzeo i osmo mjesto bio bih zadovoljan jer bih s tri finala ispunio sve zacrtane ciljeve. Ispalo je, međutim, duplo bolje.</p>
<p>• Sve osim nastupa u štafeti 4x100 slobodno. Priča se čak da ste namjerno plivali slabo svoju dionicu kako biste se sačuvali za pojedinačne discipline.</p>
<p>– Znam što se priča i dečki se još uvijek ljute i ne razgovaraju sa mnom (na proslavu u Hrvatsku kuću došli su mu samo Gordan Kožulj i Smilja Marinović op.a.). Jedan mi je nakon kvalifikacijske utrke na 100 slobodno u kojoj sam oborio hrvatski rekord čak došao reći da sam govno od čovjeka. Ja se na njih ne ljutim jer vjerojatno zaslužujem njihovu ljutnju i snosim odgovornost za loš rezultat. No, nakon pet tjedana napornog treninga vrlo se često dogodi da rezultat u prvom nastupu bude loš. Zato sam vam rekao da za razloge mog lošeg plivanja u štafeti pitate trenera. On bi vam to najbolje mogao objasniti.</p>
<p>• Djelovali ste vrlo zabrinuto?</p>
<p>– Zato jer me uhvatila panika i bojao sam se da se ne ponovi Svjetsko prvenstvo u Barceloni. Dobro je da sam imao dva dana pauze do sljedeće utrke. Ponavljam, žao mi je zbog štafete i snosim svoj dio odgovornosti, no da sam ja i isplivao 49.0 opet ne bismo ušli u finale jer su nam nedostajale tri sekunde i nije bilo šanse. Moraju se zato malo i ostali zamisliti nad svojim rezultatima u toj štafeti.</p>
<p>• Što je, zapravo, najvažnije za ostvarenje rezultata kakve ste ostvarili na ovim Igrama?</p>
<p>– Najvažnije je vjerovati u sve ono što si napravio s trenerom, a onda stati na startni blok i reći sam sebi: ti si ovdje najbolji od svih. </p>
<p>M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Bottom: To još nitko nije napravio!</p>
<p>ATENA</p>
<p> – Draganjin trener na Berkeleya i u plivačkom kampu Mike Bottom u Ateni je imao hrvatsku akreditaciju. U finalu na 50 metara slobodno je imao čak tri plivača uključujući i olimpijskog pobjednika Garyja Halla, no nije tendenciozno reći da se najviše veselio zbog Draganjinog rezultata:</p>
<p>– Duje je fenomen. </p>
<p>To što je on napravio, nije uspjelo još nikome u povijesti plivanja. On je u samo dvadesetak minuta u utrci s Phelpsom i Crockerom isplivao 100 metara leptir za 52.46, da bi nakon toga 50 slobodno plivao za 21.94 i osvojio olimpijsko srebro. Vjerujte, to još nitko nije napravio.</p>
<p>• Ovo je, naravno, tek početak?</p>
<p>– O, da. Duje je još vrlo mlad i prave su utrke tek pred njim. Ne pitajte me koje su mu krajnje mogućnosti jer one ovise samo o njemu. </p>
<p>• Griješimo li kad nam se čini da je na sveučilišnom prvenstvu Duje bio čak u boljoj formi negoli u Ateni?</p>
<p>– Znamo li da je tamo oborio europski rekord Aleksandra Popova, moglo bi se reći da je u New Yorku bio u jako dobroj formi, možda i boljoj nego ovdje.</p>
<p>M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Četvrti sraz, četvrti poraz</p>
<p>ATENA</p>
<p> – Hrvatski vaterpolisti nisu izbjegli još jedan poraz. U četvrtoj utakmici i četvrti poraz! Bolja od naših vaterpolista bila je Srbija i Crna Gora sa 11-8. Bio je to dvoboj neravnopravnih suparnika, jer su Hrvati nastupili bez tri bitna igrača, Barača, Hinića i Premuša.</p>
<p>Opet je suparnik brzo poveo, u drugoj četvrtini bilo je već 5-2 i priča je bila gotova, iako je Hrvatska došla u jednom trenutku do pogotka minusa. No, to je bilo sve, više se očito nije moglo ni očekivati... Zoran Roje, izbornik hrvatske vrste, kazao je: </p>
<p>– S jednim centrom i s manjkom od tri igrača pokušali smo umrtviti igru, ali na kraju je opet ispalo isto. Situacija nam je teška, Hinić više ne smije igrati zbog opasnosti da izgubi sluh, a Premuša ćemo valjda osposobiti za sljedeću utakmicu </p>
<p>• Olimpijsko plivalište</p>
<p>HRVATSKA – SRBIJA I CRNA GORA 8-11 (1-2, 2-4, 3-3, 2-2)</p>
<p>HRVATSKA: Vićan, Vranješ, Burić 2, Šimenc, Štritof 1, Smodlaka 2, Franković, Hinić, Fatović 2, V. Kobešćak 1, Volarević.</p>
<p>SRBIJA I CRNA GORA: Kuljača, Trbojević 2, Nikić 2, Udovičić, Savić, Ikodinović 1, Gojković, Šapić 5, Vujasinović, Jokić 1.</p>
<p>SUCI: Petronilli (Italija) i Bookelman (Nizozemska). GLEDATELJA: 500.</p>
<p>IGRAČ VIŠE: Hrvatska 9 (4), SiCG 4 (4).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Aleksandar ŠAPIĆ. </p>
<p>A. K. K.</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Osim Dinamova utopija</p>
<p>Možda je Zdravko Mamić »zagrizao« za Ivicu Osima i Tomislava Ivića baš zato što je znao da od takvih transakcija ne može biti ništa. A, vapaji za spomenutom dvojicom mogu mu poslužiti kao sjajan alibi pred javnošću</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Ivica Osim u Dinamu? Koliko god to Dinamovim navijačima zvučalo primamljivo, koliko god im imponiralo da njihov klub koketira s jednim dokazanim stručnjakom, toliko je sve to i - nerealno. Na Dinamovu žalost, Osim se još odavno rezolutno odredio rekavši da ne želi raditi u klubovima iz bivše Jugoslavije i čini se da će pri tom tvrdom stavu i ostati. Prošlo je više od 10 godina od Osimovog zavjeta i, neovisno što su se mnoge društvene okolnosti u međuvremenu promijenile, što je i samo društvo vremenom evoluiralo, popularni »Švabo« ili »Strauss s Grbavice« očito neće popustiti ni za milimetar. Uostalom, svojedobno ga je i krasio nadimak »Gospodin Milimetar«, ali s drukčijim izvorištem. Nadimak je asocirao na Osimovo loptačko umijeće da protivničke igrače njiše vještim driblinzima na malome prostoru.</p>
<p> Danas bi taj nadimak, eto, imao ponešto drukčiji smisao - Osim neće »popustiti ni za milimetar« i maksimirski dopredsjednik Zdravko Mamić teško će ga privoliti na angažman u Dinamu. Osim je tek obećao prijateljski svratiti na piće... Tko zna, možda je Mamić »zagrizao« na Osima i Tomislava Ivića baš zato što je znao da od takvih transakcija ne može biti ništa. A, vapaji za spomenutom dvojicom mogu mu poslužiti kao sjajan alibi pred javnošću. Jer, koga god nakon ovih pokušaja postavio za trenera, koliko god se taj netko kasnije pokazao neuspješnim, Mamić će imati alibi: »htio je najbolje, ali oni su ga odbili«. S druge strane, sasvim sigurno bi se i Mamićeve oči dječački zacaklile kad bi, nekim galaktičkim čudom, Osim ipak otupio oštricu i pristao na angažman u Maksimiru. U svakom slučaju, Mamićev poziv Osimu valja pozdraviti.</p>
<p> A, što bi, dakle, Dinamo dobio eventualnim Osimovim dolaskom? Dobio bi ponajprije snažnu injekciju nogometnoga iskustva, znanja, dobio bi vještoga pedagoga, ali i ono što današnjem, Mamićevom Dinamu nedostaje: ponešto civilizacijskog duha! Popularni »Švabo« je nedvojbeno jedna od najistaknutijih figura u nogometnoj povijesti bivše Jugoslavije. Impozantnu je igračku karijeru »odradio« u Željezničaru i francuskim klubovima Strasbourgu, Sedanu i Valenciennesu. Dakako, bio je i standardni reprezentativac, a najveći mu je uspjeh srebro na EP 1968. Upravo je Osim bio najbolji igrač u visokoj, 5-1 pobjedi protiv Francuza u četvrtfinalnom dvoboju kojim se Jugoslavija plasirala na finalni turnir »četiri nacije« na EP u Italiji. Kasnije su u polufinalu svladali tadašnje svjetske prvake Engleze, a stariji ljubitelji nogometa rado će se sjetiti Osima upravo zbog te utakmice, što je vrlo zanimljivo s obzirom da je tada uglavnom - stajao po strani. Ozlijedio se već u početnim minutama, a kako pravila nisu dopuštala mogućnost zamjene igrača, Osim je »vješto odšepao«cijelu utakmicu...</p>
<p> U trenerski je posao zakoračio 1978. upravo u svom Željezničaru s kojim je 1985. načinio gotovo senzacionalan uspjeh doguravši do polufinala Kupa Uefe gdje ih je zaustavio tada jaki mađarski Videoton. Europski štih je desetak godina kasnije udahnuo i skromnom Sturmu iz Graza s kojim je osvojio dva naslova i tri kupa i čak triput izborio nastup u Ligi prvaka. Dvije godine je predvodio olimpijsku selekciju bivše Jugoslavije, koja je na OI u Los Angelesu 1984. pod stručnom paskom Osima i Ivana Toplaka osvojila brončanu medalju. Najbolji strijelci nogometnog turnira bili su Boro Cvetković i Stjepan Deverić sa po pet golova podijelivši ovu aureolu s Francuzem Danielom Xuerebom.</p>
<p> Od 1986. do 1991. godine Osim je preuzeo ulogu izbornika A selekcije s kojom je na SP 1990. u Italiji dogurao do četvrtfinala. Na izborničkoj klupi je nasljedio Miloša Milutinovića i tada je, također »u paketu« s Toplakom, činio privremeni stručni štab u tri prijateljske utakmice. Od 29. listopada 1986. preuzeo je ulogu samostalnoga izbornika, i to vrlo uspješnom premijerom - uvjerljivom pobjedom protiv Turske od 4-0 u Splitu u kvalifikacijama za EP. U karijeri je još vodio Partizan i Panathinaikos s kojima je osvojio po jedan nacionalni Kup. Danas je u japanskom JEF Unitedu. Ugovor ga veže do 1. studenoga, a nakon tog bismo datuma konačno mogli saznati hoćemo li u Maksimiru gledati romantični nogomet po - »Straussovim notama«...</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Otišao je čovjek kojeg je, da ga nije bilo, trebalo izmisliti</p>
<p>Iznenadnim, šokantnim, bolnim odlaskom Stjepana Spajića, zapamćenog i kao stvaratelja i šefa u jednoj fazi kontroverznog nogometnog kluba Hrvatski dragovoljac, naša nogometna i učmala hipokritična scena u širem smislu, ostala je bez čovjeka za kojega se s razlogom govorilo: »da ga nema, trebalo bi ga izmisliti.« Da bi se iz nogometnog rakursa, koji mu je bio najbliži i najomiljeniji, protumačila važnost njegova postojanja, najbolje svjedoči razlog zbog kojeg nikad nije mogao postati članom nijednog važnijeg tijela Hrvatskog nogometnog saveza. Namjernim zaobilaženjem čovjeka bez dlake na jeziku, a to je nedvojbeno bio Spajić, eliminirana je osoba za koju se unaprijed znalo da će reći svoj kritički sud i protiv takvih prijedloga za koje je po pravilu izbrojeno, ne 100 posto glasova »za«, nego barem 103 posto!</p>
<p> Znano je odavna da je nogomet, kao »najvažnja sporedna stvar na svijetu«, apsolutno najpogodniji teren za ljude bez dlake na jeziku. Štogod rekli, da li s prizvukom izravne optužbe, sumnje, dvosmislene šale ili ironije, s razlogom se prihvaćalo u skladu s onom kako »u svakoj šali ima pola istine«. A ako pritom čovjek takvog kova odiše neupitnim samopouzdanjem i sugestivnošću, ostavljajući pritom javnost u uvjerenju da je spreman za svoju istinu staviti sve svoje najvažnije na kocku, onda on postaje i nešto više od običnog, ponekad dobrodošlog zabavljača.</p>
<p> Karizmu svojevrsnog narodnog tribuna prisvojio si je Spajić unatoč nekim spočitavanjima da je u javnost progurao jezik koji više nalikuje tržnici, šoferima i kočijašima nego novokomponiranoj gospodi ispod Sljemena koja bi nam najednom prodavala neke druge manire kao uvjet za ulazak u Europu. No, kako se narod ne može prevariti, proizlazi da je naizgled neslomljivi »Rođo« svojim mislima instinktivno pogađao u bit stvari, a to je ono što najviše boli i peče. Ali se, s druge strane cijeni više od ičega. Pogotovo ako je začinjeno podlogom i povjerenjem kojega je Spajić stekao pri svojim prvim koracima djelovanja u nogometu, tako da je sve kasnije bila nadgradnja.</p>
<p>Za Spajićev lik i djelo presudna je bila činjenica da se od samog ulaska u nogomet nije bojao nikoga. Jedini je u doba nedodirljive Croatije imao hrabrosti izreći što su svi znali i imali na vrhu jezika, ali su radije u džepu stiskali figu. Omiljeni klub predsjednika države jednostavno je morao biti prvi, ali ne i za Spajića.</p>
<p> – Najbolje da izvlačimo kuglice kako bismo znali tko je osvojio koje od drugog do 12. mjesta.</p>
<p> Na karekteristčan je način prokomentirao i ispadanje Hrvatskog dragovoljca iz Prve lige, pravdajući to svojim predugim jezikom što se mora platiti kad- tad.</p>
<p>U skladu plaćanja konačnog računa, poput zlogukog se proroka oglasila prije dvije i pol godine njegova supruga Ana, majka četvoro Spajićeve djece.</p>
<p>– Nagovarala sam supruga, i još uvijek ga nagovaram, da ostavi nogomet. To su za njega jako veliki stresovi što je problem za njegovo zdravlje. Da se zna čiji je klub, to bi bilo drugačije. U firmi se zna, a u nogometu se ništa ne zna. On jadnik financira i snalazi se kako zna i može, a tko zna kako će završiti. Ali, mu ne pada na pamet da me posluša.</p>
<p> Imao je Spajić spreman odgovor zašto ipak ostaje u nogometu u kojemu je proživio i mnoge izgubljene bitke, osjećajući se ponekad poput Don Quijotea: »To što još radim u nogometu činim stoga, jer se klub zove Hrvatski dragovoljac. Mislim da sam time sve rekao.« I mi mislimo da je tom rečenicom bio vrlo jasan...</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Maksimir još čeka pobjedu</p>
<p>Dinamovi su nogometaši u ovoj sezoni na svom terenu svladali samo slabašno Primorje u pretkolu Kupa Uefe, u prvenstvu još nisu razveselili posjetitelje u Maksimiru / Niti smjena trenera nije odagnala zvižduke sa tribina, niti nam se doima da je taj čin posebno razdrmao maksimirsku momčad. Ipak, »plavi« su ovaj put barem stvarali prilike i pritiskali protivničku obranu. </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Snažan vjetar, kiša, grmljavina i – loš rezultat. Te su crtice obilježile premijeru Đure Bage u ulozi (v.d.) glavnoga trenera Dinama. »Plavi« su u prvenstvenom okršaju u subotu u Maksimiru odigrali 1-1 (1-0) protiv Rijeke, te tako i pod paskom novoga trenera nastavili relativno slabi rezultatski niz. </p>
<p>Pitanje je, također, je li maksimirski vratar Ivan Turina bio dovoljno psihološki spreman za ovu utakmicu. Upravo se tim »problemčićem« zamarao Bago uoči okršaja protiv Rijeke, a na kraju je upravo Turina jedan od glavnih krivaca za rezultatski uspješno gostovanje riječkih nogometaša u Zagrebu. Butić mu je glavnom smjestio loptu u mrežu sa samo 3-4 metra udaljenosti. Prethodno je Linić vješto ubacio loptu pred maksimirska vrata. Turina je inertno promatrao let lopte, a jednako su statični bili i njegovi suigrači Poldrugač i Milinović. Dinamov vodeći pogodak kreiran je nakon pola sata igre, po sličnoj šabloni. Hrman je ubacio, a Zahora, pored Mujdže i Loranta, glavom pogodio cilj.</p>
<p>Bago je samo nekoliko dana ranije, tada još u ulozi Jurčevićevog asistenta, boravio u »špijunskoj« misiji na Kantridi, promatrajući okršaj Rijeke i Zadra (2-0). No, već je sljedećega dana, zasjevši na mjesto glavnoga trenera, morao podnijeti izvještaj – samome sebi. Rijeku je s pravom ocijenio iskusnom i kvalitetnom momčadi s kojom će se biti jako teško »hrvati«. Istina, kompletan riječki napadački opus sveden je tek na dvije Linićeve bombe sa 25 metara, te na traljav Šarićev udarac u vrlo dobroj prilici. Dakako, i na izjednačujući pogodak...</p>
<p>Riječka je obrana, međutim, bila i te kako krhka. Živahna Dinamova igra u prvih pola sata producirala je goleme probleme gostima. Ljubojević je već u drugoj minuti promašio gol sa samo dva metra udaljenosti, Zahora je dva put glavom iz kaznenog prostora promašio cilj, Pranjić nije iskoristio samostalni izlazak pred Marića, Zekić je također bio nespretan...</p>
<p>Kako god bilo, niti smjena trenera nije odagnala zvižduke sa tribina, niti nam se doima da je taj čin posebno razdrmao maksimirsku momčad. Ipak, »plavi« su ovaj put barem stvarali prilike i pritiskali protivničku obranu. </p>
<p>• Stadion u Maksimiru </p>
<p>DINAMO – RIJEKA 1-1 (1-0)</p>
<p>DINAMO: Turina 5.5 – Buljat 6, Mijatović 5.5, Milinović 5.5, Hrman 6 (od 77. Štrok -) – Bošnjak 6.5, Kranjčar 6, Agić 6.5 (od 50. Poldrugać 6), Pranjić 6.5 – Ljubojević 5.5 (od 46. Zekić 5.5), Zahora 6.</p>
<p>RIJEKA: Marić 6 – Šarić 6, Knežević 5.5 (od 46. Tkalčević 6), Lorant 5.5, Mujdža 5.5 – Brkić 6, Tadić 6, Linić 6.5; Novaković 6.5 (od 65. Čaval 6), Butić 6.5 – Erceg 6.</p>
<p>SUDAC: Vučemilović (Osijek) 6; GLEDATELJA: 4.000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Zahora (30.), 1-1 Butić (69.) </p>
<p>ŽUTI KARTONI: Kranjčar, Bošnak, Šarić, Brkić</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Josip BUTIĆ </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Vručina »ohladio« Hajduk</p>
<p>Tradicija je nastavljena. Koprivnički teren ponovno se pokazao neosvojivim za Splićane. Hajduk sedam godina nije ugrabio tri boda na gostovanju protiv Slavena</p>
<p>KOPRIVNICA</p>
<p> – Hajduk je zasluženo poražen u Koprivnici, a presudio mu je Bojan Vručina, koji je ušao u 82. minuti. Hajduku je koprivnički travnjak očito ukleti teren, »bijeli« nisu okusili slast pobjede već sedam godina. </p>
<p>Sama utakmica počela je oprezno, a onda se u 8. minuti Dragičević našao sam pred Lisjakom, koji je paradom otklonio opasnost. Do sredine prvoga nije bilo prilika, a potom je Ferenčina mlako pucao glavom što je za Kalea bio lak zalogaj. Uslijedio je pritisak igrača Branka Karačića što je rezultiralo prilikom sa bijele točke u 39. minuti, Đolonga je u naletu srušio Dodika. No, jedanaesterac Viškovića obranio je Hajdukov vratar. Sličan omjer snaga vidjeli smo i u nastavku. U 53. minuti Dragičević je snažno opalio s ruba 16-erca, a Lisjak je ispratio loptu pogledom pored gola. Pravih prilika nije bilo mnogo, a pokušali su Karabogdan (62.), Šuto (65.) i minutu kasnije Đolonga iz slobodnog udarca. Desetak minuta prije kraja gledatelji su tražili kazneni udarac, ali za Hajduk koji ima mnogo pristalica u Kopriovnici. No, Širić je mislio drugačije. U 80. minuti Vejić je sjajno pucao, a Lisjak još bolje obranio. A onda smo u 86. minuti dobili igrača utakmice. Mladi Bojan Vručina izmakao je Hajdukovoj obrani, Kale mu je izašao u susret, ali je Vručina majstorski zavrnuo loptu u donji lijevi kut za konačnih 1-0. </p>
<p>• Gradski stadion</p>
<p>SLAVEN BELUPO - HAJDUK 1-0 (0-0)</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Lisjak 7 - P. Bošnjak 6, Jurić 7, Gal 6 - Brgles 6 (od 33. minute Karabatić 5.5), Ferenčina 6.5, Sertić 5.5 (od 57. Šomoci 6), Višković 6, Bodrušić 6.5 - Dodik 6 (od 82. Vručina 7), Karabogdan 6.</p>
<p>HAJDUK: Kale 6.5 - Vučko 6, Vejić 6, Neretljak 6 - Šuto 6, Pralija 5.5 (od 62. Grgurović 6), Carević 6, Damjanović 6, Đolonga 6 - Dragičević 6 (od 69. Munhoz 6), Rački 5.5 (od 54. Bušić 6).</p>
<p>SUDAC: Širić (Osijek) 6.5; GLEDATELJA: 3000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Vručina (86).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Đolonga.Šomoci, P. Bošnjak, Karabatić, Višković. </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Bojan VRUČINA </p>
<p>Ivo Čičin-Mašanssker</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Varteksu naslov »prvaka s Drave«</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> – Kako su i najavili, nogometaši Varteksa su u nadmetanju za naslov »majstora s Drave« zaigrali u Gradskom vrtu protiv Osijeka bez ikakvih kalkulacija. Tijekom cijele utakmice bili su organiziranija i učinkovitija momčad za što su zasluženo nagrađeni pobjedom sa 3-1 i s nova tri boda. Zanimljivo je da je Varteks u subotu, na kišom natopljenom travnjaku Gradskog vrta, došao do prvenstvene pobjede poslije »posta« od 15 mjeseci!</p>
<p>Gosti su mnogo bolje otvorili utakmicu. Tri puta je ozbiljno zaprijetio razigrani Mujanović s desnog boka, opasan je u dvije prilike bio i Milan Pavličić, a posljedica takve igre bilo je vodstvo Varteksa u 34. minuti. Nakon prekršaja na Benku, slobodni udarac s oko 18 metra izveo je Šafarić. Ubacio je loptu pored statičnih igrača u bijelom i Graniću nije bilo teško s ugurati loptu u mrežu.</p>
<p>Osječani su, nakon tog hladnog tuša, pokušali poravnati već u prvom dijelu, čemu su bili najbliži u 37. minuti. Balatinac je proigrao Jukića, osječka »dvadesetica« izmakla je zaleđu Varteksove obrane, a onda posve sam šutirao s 15 metara po zemlji, ali je vratar Rumbak bio na mjestu. Jukić bi sigurno bolje učinio da je otišao korak-dva prema gostujućim vratima... Vrlo brzo na početku drugog poluvremena »krojači« su povisili vodstvo. Halilović je na dodavanje Pavličića matirao domaćeg vratara Skendera. Iako su se našli na rubu prvog domaćeg poraza u novoj sezoni, bijelo-plavi se ni nakon tog pogotka nisu predavali. Moravčić (60.) i Jukić (63.) ozbiljno su zaprijetili Varteksovim vratima, ali je Rumbak ostao nesavladan. Što više, sve je moglo biti gotovo u 68. minuti, kad je Šafarić, kapetan gostiju u slalomu od sredine terena ostavljao prepreku za preprekom i onda ljevicom topovski uzdrmao lijevu vratnicu. Osijek je u 75. minuti uspio smanjiti. Iz slobodnog udarca s oko 25 m Jukić je preko »živog zida« iznenadio Rumbaka, pogodivši lijevi kut. Konačni rezultat postavio je Šafarić iz kaznenog udarca.</p>
<p>• Stadion Gradski vrt</p>
<p>OSIJEK – VARTEKS 1-3 (0-1)</p>
<p>OSIJEK: Skender 5, Mišić 6, Ostopanj 6, Mikulić 6.5, Babić 5.5, Milardović 5 (od 53. Moravčić 5.5), Nađ 5, Tokić 5 (od 53. Prijić 5), Balatinac 5.5, Jukić 7, Primorac 5 (od 73. Pajić -). </p>
<p>VARTEKS: Rumbak 6.5, Granić 6.5, Vukman 6, Kristić 6, Mujanović 7, Benko 7, Halilović 6.5, Jančevski 7 (od 83. Melnjak -), Šafarić 7, Pavličić 7 (od 90. Sklepić -), Petričević 6 (od 80. Jolić -).</p>
<p>SUDAC: Trivković (Split) 7. GLEDATELJA: 1200.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Granić (34.), 0-2 Halilović (50.), 1-2 Jukić (75.), 1-3 Šafarić (90. - 11 m)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Tokić, Jukić, Moravčić, Balatinac, Ostopanj, Benko </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Goran MUJANOVIĆ</p>
<p>Alan Kerže</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="32">
<p>Al-Sadrovi militanti i dalje nadziru džamiju u Najafu </p>
<p>Vijesti koje su objavili irački dužnosnici - da su snage sigurnosti bez otpora ušle u džamiju imama Alija i preuzele kontrolu - pokazale su se netočnima</p>
<p>NAJAF</p>
<p> - Nakon 16 dana borbe s koalicijskim snagama, pobunjeni irački šijiti pod vodstvom radikalnog klerika Moqtade al-Sadra i dalje nadziru džamiju imama Alija u svetom šijitskom gradu Najafu, no još nije poznato gdje se nalazi sam al-Sadr. Vijesti koje su u petak objavili irački dužnosnici - da su snage sigurnosti bez otpora ušle u džamiju u preuzele kontrolu pokazale su se netočnima. Izvjestitelji iz Najafa navode da se u samoj džamiji nalazi oko tisuću Sadrovih pristaša i da njemu lojalni borci nadziru prilaze bogomolji. Osim toga, pred samom džamijom okupilo se mnoštvo ljudi, koji su spremni poslužiti kao »živi štiti« da bi zaštitili džamiju. </p>
<p> Oko njihovih položaja, izvještava BBC, nalaze se američki tenkovi i oklopna vozila. Činjenicu da policija nije preuzela kontrolu nad svetištem za CNN su potvrdili i irački policijaci. </p>
<p>U gradu su rano ujutro, nakon relativno mirne noći, odjeknule četiri glasne eksplozije nepoznata uzroka.</p>
<p>Mira nije bilo ni u ostalim dijelovima Iraka. Pripadnici multinacionalnih snaga koje podupiru prijelaznu iračku vladu i u subotu su bili meta napada u nizu gradova. </p>
<p>Dvojica američkih vojnika poginula su u granatiranju nedaleko od Bagdada. Prema zasad nepotvrđenim izvještajima, poginulih je bilo i u eksploziji u Falluji U napadu automobilom-bombom kod grada Hille poginuo je jedan poljski vojnik, a šestorica su ozlijeđena. Bomba je eksplodirala pri prolasku poljskoga konvoja, a prema izvješću poljske televizije jedan od ozlijeđenih vojnika u teškom je stanju. </p>
<p>U eksploziji bombe u Mosulu pak ubijen je jedan pripadnik iračke Nacionalne garde, a još petero ljudi ozlijeđeno je, među kojima je troje civila. Još jedan irački policajac ubijen je u sunitskom gradu Ramadiju, stotinjak kilometara zapadno od Bagdada, objavila je policija.</p>
<p>Nepoznati napadači otvorili su vatru na pukovnika Saada Samira al-Doulaimija, načelnika kriminalističke policije, kada je jutros izlazio iz kuće, rekao je glasnogovornik policije.</p>
<p>Šijitska pobuna dovela je do značajnog smanjivanja izvoza nafte. Izvoz je i dalje je upola manji od normalnih razina jer je glavni južni naftovod zatvoren, objavili su u subotu irački dužnosnici. Mehdijeva vojska i dalje prijeti iračkoj državnoj naftnoj kompaniji. U četvrtak je tako zapalila sjedište tvrtke u Basri. </p>
<p> Nakon sabotaže glavnog naftovoda 8. kolovoza, sirova nafta s juga zemlje, oko milijun barela dnevno, izvozi se rezervnim naftovodom manjeg promjera. Glavni naftovod je u međuvremenu popravljen, no u funkciji je bio vrlo kratko.</p>
<p> Nafta izvezena s juga zemlje predstavlja sav irački izvoz. Naftovod na sjeveru zemlje zatvoren je od početka američke invazije. (BBC/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Rusija kritizira Gruziju zbog Južne Osetije </p>
<p>Što se zaprava događa u Gruziji, kavkaskoj državi na Crnom moru, povlaštenoj republici u vrijeme dok je Sovjetskim Savezom čvrstom rukom upravljao njen sin Staljin, sada samostalnoj državi koja je Hrvatskoj dodatno zanimljiva kao suparnica (zajedno s Češkom) u nadmetanju za mjesto nestalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda? </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Iz Gruzije, odnosno njene separatističke pokrajine Južna Osetija, posljednjih dana stižu vijesti o oružanim incidentima s mrtvima i ranjenima. Gruzijsko ministarstvo unutarnjih poslova objavljuje da je u razmjeni vatre bilo 15 mrtvih i više od dvadeset ranjenih na osetijskoj strani. Istodobno, Rusija kritizira Gruziju da u Južnoj Osetiji pokreće vojne operacije većih razmjera, te da time krši novije sporazume koji su predviđali postavljanje novih kontrolnih točaka ruskih, gruzijskih i osetijskih mirovnih snaga, te da sve to vodi prema tragediji i destabilizaciji cijele regije. </p>
<p>Što se zaprava događa u Gruziji, kavkaskoj državi na Crnom moru, povlaštenoj republici u vrijeme dok je Sovjetskim Savezom čvrstom rukom upravljao njen sin Staljin, sada samostalnoj državi koja je Hrvatskoj dodatno zanimljiva kao suparnica (zajedno s Češkom) u nadmetanju za mjesto nestalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda? </p>
<p>Nakon raspada SSSR-a, u nezavisnoj Gruziji (5,5 milijuna stanovnika, na području nešto većem od Hrvatske), ojačala su čak tri pokreta za osamostaljenje: u Adžariji, na jugozapadu, uz Crno more i granicu prema Turskoj, u Abhaziji na sjeverozapadu i Južnoj Osetiji nasuprot ruske Sjeverne Osetije. Otkako je pučem bez krvi, u studenome, zbacio korumpiranu vlast Eduarda Ševardnadzea i u siječnju nadmoćno pobijedio na izborima, novi predsjednik i zapadni đak Mihail Saakašvili (36) nastoji ne samo obnoviti gospodarstvo, nego i suzbiti separatiste, ujediniti zemlju i približiti se Zapadu. U svibnju je uspio obnoviti nadzor nad Adžarijom obuzdavši njenog moćnika Aslana Abashidzea, obogaćenog mutnim poslovima. </p>
<p>Saakašvili je najavio da će Južna Osetija biti sljedeća, a najteži zalogaj - Abhaziju - ostavlja za kraj. Zasad je, prošlog tjedna, naredio ratnoj mornarici da potopi sve strane brodove koji se približe Suhumiju, glavnoj luci Abhazije. Doista, brodovi obalne straže zapucali su na dolazeći brod, a ruskim turistima (ili »turistima«) poručeno je da se ne iskrcavaju. </p>
<p>No, s Abhazijom i Južnom Osetijom bit će znatno teže nego s Adžarijom. Obje su 1993. - poslije oružanih obračuna sa stotinama žrtava i 300.000 izbjeglica - proglasile nezavisnost. I obje graniče s Rusijom odakle im se može lako pomagati. Javna je tajna da oružje separatistima stiže iz Rusije. Zapravo, stanovništvo tih pokrajina bliže je Rusima nego Gruzijcima. U objema je u uporabi ruska rublja, a ne gruzijski lari. Ruski je službeni jezik, gleda se ruska televizija. Čak im se i satovi ravnaju prema vremenu u Moskvi. (Kako bi tome doskočio, Saakašvili je naredio da se i satovi u Tbilisiju usklade s moskovskim). Od 70.000 stanovnika Južne Osetije, većina je posljednjih godina ubrzano dobila rusko državljanstvo i putovnice. Što je prvi korak prema spajanju sa Sjevernom Osetijom koja je dio Rusije. </p>
<p>U pozadini svih tih zbivanja su Čečenija i neizbježna nafta. Rusi se žale da pobunjenici iz susjedne Čečenije nalaze sklonište u Gruziji, što Rusima nikako ne odgovara. A nafta? Preko Gruzije gradi se novi naftovod kojim će kaspijska nafta teći do Ceyhana, turskog grada na Sredozemnom moru. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Gruzija pretijesna za Ruse, Britance i Amerikance </p>
<p>Primirje u Južnoj Osetiji već desetak godina održavaju mješovite mirovne snage od po 500 Rusa, Gruzijaca i Osetijaca, a nadzire ih zajednička komisija u kojoj su i predstavnici OESS-a. Uz to, u Gruziji su i dvije ruske vojne baze preostale iz sovjetskih vremena, pa i zbog toga izbijaju nesporazumi. Prošlog mjeseca gruzijska policija je zaustavila ruski vojni konvoj i zaplijenila rakete navodno namijenjene Osetijcima. Iako službeno govori da priznaje suverenitet Gruzije, Moskva istodobno nastoji obuzdati Saakašvilijeva nastojanja da obnovi jedinstvo države. Nedavno ga je upozorila da ne narušava »suverenitet« Abhazije i Južne Osetije, iako njihovu nezavisnost i suverenitet nitko, pa ni Rusija, službeno nije priznala. </p>
<p>Sjedinjene Države su u posljednjih 11 godina Gruziji poslale 1,3 milijarde dolara pomoći. Od 2002. godine američki instruktori obučavaju gruzijske vojnike. Povodom upravo najavljenog prerazmještaja američkih vojnika iz Europe i Azije, saznalo se da je Pentagon namjeravao stvoriti i stalnu bazu u Gruziji. Od toga se zasad odustalo, jer se želi izbjeći moguće nesporazume s Rusima. Početkom srpnja je i sam Saakašvili u Londonu izjavio da se od nedavno i britanski specijalci nalaze u Gruziji i obučavaju njene vojnike, a britanski general Sir Gary Johnson u gruzijskom ministarstvu obrane koordinira daljnju vojnu pomoć.</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Bushev i Kerryjev rat promidžbenim spotovima </p>
<p>John Kerry je od Saveznog izbornog povjerenstva zatražio da zabrani televizijske promidžbene spotove kojima se diskreditira njegovo držanje tijekom služenja u Vijetnamskom ratu </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Demokratski predsjednički kandidat John Kerry uložio je prigovor Saveznom izbornom povjerenstvu (FEC) i zatražio da to najviše regulatorno tijelo zabrani televizijske promidžbene spotove kojima se diskreditira njegovo držanje tijekom služenja u Vijetnamskom ratu. Kerry je u svom zahtjevu ustvrdio da skupina koja stoji iza »netočnih« oglasa zapravo protuzakonito surađuje s izbornim stožerom njegova republikanskog protukandidata, predsjednika Georgea Busha i da - kako je novinarima rekao prije podnošenja zahtjeva - »odrađuje Bushev prljavi posao«. </p>
<p>Bijela kuća je odbacila svoju umiješanost u predizborne spotove koji biračima sugeriraju da je Kerry, višestruko odlikovan za hrabrost u Vijetnamu, prenapuhao svoje zasluge tijekom rata. Republikanci su zauzvrat optužili Kerryja za »neutemeljene napade«. </p>
<p>Iza spornih spotova, od kojih je prvi emitiran početkom mjeseca, a drugi u petak, stoji udruga koja se predstavlja skupina veterana koji su u Vijetnamu služili na brzim čamcima, kakvim je u ratnim danima zapovijedao i sam Kerry. Među financijerima udruge su, kako je objavio CNN, i poznati teksaški podzetnici koji gorljivo podupiru Busha. </p>
<p> »Već smo jasno rekli da ni na kakav način nismo umiješani u te spotove«, istaknuo je glasnogovornik Bijele kuće Scott McClellan, koji smatra da je Kerry počeo »gubiti živce«. </p>
<p>Demokratski kandidat međutim vjeruje da su spotovi snimljeni i emitirani u suradnji s Bushevim stožerom (takva koordinacija interesnih skupina i izbornih stožera je zabranjena prema zakonu o financiranju predsjedničke kampanje) i traži da FEC republikancima odreže maksimalnu kaznu za kršenje izbornih propisa. </p>
<p>No, iako tvrdi da sa spornim oglasima nema ništa, Bushev stožer odbio je osuditi takve napade na suparnika, navodeći i da je njihov kandidat žrtva negativne kampanje na koju je u ovoj fazi predizborne utrke utrošeno čak 62 milijuna dolara. </p>
<p> Za razliku od Busheva, Kerryjev je stožer najoštrije osudio slične oglase koje su financirali skupine bliske Demokratskoj stranci a u kojima se navodi da je predsjednik Bush iskoristio utjecaj svoje bogate obitelji kako bi izbjegao odlazak u Vijetnam i cijelo vrijeme rata ostao na sigurnom, u teksaškoj Nacionalnoj gardi. </p>
<p>S obzirom na činjenicu da je sudjelovanje u Vijetnamskom ratu središnji element Kerryjeve predizborne kampanje, njegov se stožer uz žalbu FEC-u, odlučio uzvratiti istim oružjem pa je objavio spot u kojem bivši pripadnik specijalnih postrojbi i vijetanamski veteran hvali Kerryja koji mu je spasio život, riskirajući vlastiti. (BBC/J. Š.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="36">
<p>Zašto se u Institutu novi izazov ne prihvaća, to je za javnu raspravu</p>
<p>Nisam se namjeravao uključivati u sagu o ostavci ravnatelja Instituta »Ruđer Bošković«. Na to me ipak ponukao intervju novinarke Lidije Černi s jednim od bivših ravnatelja Instituta, Nikolom Zovkom, objavljen u dvobroju Vjesnika od 4. i 5. kolovoza 2004.</p>
<p> Na početku intervjua navodi se da je »ravnatelj u ostavci« naslijedio Zovka na čelnoj poziciji Instituta na kojoj je bio do jeseni 2000. godine, što nije posve točno. Točno je to da je Upravno vijeće Instituta doista u jesen 2000. razriješilo Nikolu Zovka dužnosti ravnatelja Instituta i imenovalo mene za vržitelja dužnosti ravnatelja, i tu sam dužnost obavljao do studenoga 2001. godine.</p>
<p> Tada je na »međunarodnom javnom natječaju« za ravnatelja izabran sadašnji ravnatelj u ostavci, pod geslom da vođenje Instituta treba povjeriti osobi od međunarodnoga ranga i iskustva. Pa kao da takvih u Institutu nije bilo, izabrana je osoba koja je najveći dio svoga radnog vijeka provela daleko od zbivanja u hrvatskoj znanosti i društvu.</p>
<p>Ograđujući se od oštrijih etiketa kolege Zovka, s mnogim njegovim mislima mogao bih se složiti. Bio sam na čelu Etičkoga povjerenstva koje je analiziralo aferu oko detektora mina u koju su bili uključeni viđeniji članovi Instituta, ali i ugledne osobe iz javnoga života. Pratio sam i angažman predsjednika Upravnog vijeća Instituta »Ruđer Bošković« u politici, posebice u odnosu na znanost. Doživio sam ga i kao v. d. ravnatelj Instituta.</p>
<p> Stoji stajalište Nikole Zovka da glavninu Instituta čine »samozatajni znanstvenici koji rade svoj posao, šute... i stenju... no kreiraju našu znanost«, ali da ih nadglasava tzv. bulumenta (Zovko imenuje samo jednoga). Umjesto te dihotomije, ponudio bih drugu.</p>
<p> Oduvijek su u Institutu postojale dvije struje, koje bih uvjetno nazvao fundamentalistima i praksistima. Prva zastupa stajalište da je zadaća Instituta baviti se temeljnim istraživanjima, biti »centar izvrsnosti« i angažirati se u sveučilišnoj nastavi, a druga smatra da Institut treba biti otvoren i prema suradnji sa svojim gospodarskim okružjem te da se vrhunska znanja i vještine institutskih znanstvenika mogu (i trebaju) oplemeniti i u praktičnoj primjeni.</p>
<p>Složio bih se s kolegom Zovkom da javnosti treba razjasniti što je to sporno u prijedlogu ugovora sa Svjetskom bankom i zašto se on ne može potpisati. Je li točno da se zazire od financijskih obveza i od projekcije prema kojoj bi Institut 40 posto svojih prihoda stjecao izvan proračuna? Izvanproračunski prihodi Instituta iz različitih znanstvenoistraživačkih ugovora posljednjih su godina manji od deset posto, pa je oprez doista na mjestu.</p>
<p> Ali nije na mjestu nepovjerenje u sposobnost institutskih znanstvenika da ostvare preuzete obveze i projekciju prema kojoj bi znanstveno istraživanje imalo ekonomski mjerljiv rezultat! Ili se zazire od odstupanja od isključivo fundamentalnih istraživanja, što je u Institutu trajni kamen razdora? Je li se u Institutu o tome dovoljno raspravljalo? Što kaže Znanstveno vijeće?</p>
<p>Ratna zbivanja, propadanje hrvatskoga gospodarstva, međunarodna politička izolacija i ograničen pristup međunarodnim fondovima presjekli su dotok izvanproračunskih sredstava u Institut. Kao mogući financijer usmjerenih istraživanja sad se javlja Svjetska banka. Zašto se taj izazov u Institutu ne prihvaća? O tome bi trebalo javno raspravljati, a ne o personalnim problemima.</p>
<p>MILIVOJ BORANIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Javna televizija i neoprostivi grijesi Dana domovinske zahvalnosti </p>
<p>Privatne televizijske kuće mogu, zahvaljujući manjku našeg nacionalnog ponosa, sasvim slučajno naravno, u predvečerje Dana domovinske zahvalnosti prikazivati film poput »Operacija stadion«. Što to toleriramo, sami smo krivi. Ali ima i ustanova koja se još uvijek naziva hrvatskom, a to je naša javna televizija, duhom češće, nažalost, daleko od toga naziva.</p>
<p> Njeno obilježavanje Dana domovinske zahvalnosti prolazi bez prigodnih dokumentarnih filmova, arhivskog materijala, domovinskih pjesama i sličnog sadržaja. Je li to »samo« posljedica odnarođenosti naše tzv. tv-elite ili uklapanja u opći trend u kojem treba poniziti sve što bi moglo u narodu probuditi ponos i nadu? Naravno, javna televizija neće prenositi misu na kojoj propovijeda mons. Jezerinac ili neki drugi crkveni dostojanstvenik koji se nalazi na desnoj tjeralici.</p>
<p>Problem je kad naiđe blagdan poput ovog, jer onima koji se jedva mire s postojanjem ove države ostaje (osim pljuvanja) samo prigodno prešućivanje. Ovaj je Dan postigao (između ostalog) da na predstojećoj Olimpijadi nema naše košarkaške reprezentacije u kojoj bi kapetan bio Divac,a himna »Bože pravde«. Ovaj je Dan pridonio da Arenu u Puli može dobiti »grozni« Vrdoljak a ne neki divni izdanak »beogradsko-praške« filmske škole u kojem »lepo gore lepa hrvatska sela«. </p>
<p>To su neoprostivi grijesi ovog blagdana za neke novinarske gerilce. Ima li snage hrvatska javnost utjecati barem na ono što bi poput javne televizije trebalo služiti to istoj javnosti ili možemo u budućnosti očekivati prigodni program sastavljen od najboljih uradaka Ljubiše i Bate za kojima neki (mnogi?) medijski djelatnici javno pate? </p>
<p>Iako se, na primjer, za vrijeme prošlog Europskog nogometnog prvenstva zahvaljivalo samo sponzorima a ne i pretplatnicima na pomoći u ostvarenju programa, kao da je riječ o najgoroj komercijalnoj televiziji, ta je ustanova još uvijek narodna tj. hrvatska. Ili nas netko nije obavijestio da više nije tako!?</p>
<p>ZVONIMIR BADURINA DUDIĆ Pag</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Iznimni entuzijazam i trud djelatnika HŽ-a koji uistinu zaslužuju pohvalu </p>
<p>Prije nekoliko dana vozio sam se s obitelji nagibnim vlakom od Perkovića do Zagreba. S nestrpljenjem smo očekivali vožnju tim dugo najavljivanim novim vlakom, no prvo što smo uočili, još prije nego što smo i ušli u njega, bio je ponos s kojim su zaposlenici HŽ-a govorili o njemu.</p>
<p> Taj ponos nije ostao samo na riječima. Iznimni entuzijazam i trud s kojim su se dvoje djelatnika HŽ-a tijekom vožnje brinuli o putnicima (vlak je bio pun), neprekidno ih obilazili nudeći sendviče i dva puta kavu (uračunuto u cijenu karte) te osvježavajuća pića, redovito skupljali otpatke, pomagali starijima i jednom invalidu, podijelili djeci slagalice u obliku vlaka, sve s osmjehom i doslovce bez trenutka odmora, unatoč višesatnom putovanju, uistinu zaslužuju pohvalu.</p>
<p>Riječ je o gospođi Danici Torović i gospodinu Ivici Žuniću. Jedno putovanje koje je unatoč svim pogodnostim i udobnosti ipak naporno, pogotovo za obitelj s malom djecom, učinili su ugodnijim i kraćim te im od srca hvala na tome.</p>
<p> Samo je razvijena željeznica dokaz da država dugoročno brine o svojim građanima. Gdje prolazi pruga, tu buja i život. Moji studenti na VUŠ-u u Čakovcu koji nemaju vlak u blizini plaćaju autobusne mjesečne karte od tisuću i nešto kuna (mjesečna plaća njihovih roditelja). Studenti koji stanuju na istoj udaljenosti, a žive blizu pruge, plaćaju mjesečnu kartu za vlak dvjestotinjak kuna.</p>
<p> Na žalost, potpuno igoriranje kojim su naši političari »popratili« svečanost prve vožnje nagibnog vlaka pokazuje koliko malo (nimalo) imaju sluha za opće dobro, te da su im strane kompanije koje grade autocestu daleko važnije od dobrobiti vlastitog naroda. Samo što se bojim da će se tom autocestom na kraju voziti samo oni i njihovi do tko zna kojeg koljena »namireni« potomci.</p>
<p>Dr. ĐURO BLAŽEKA Čakovec</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="39">
<p>Uhićeni optuženi za napade na policajce</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Osumnjičeni za pokušaj ubojstva policijskog službenika u Dubravi prije dva dana bit će danas prepraćeni u Istražni centar Županijskog suda u Zagrebu, priopćila je u subotu Policijska uprava zagrebačka. Rješenjem istražnog suca bio im je produljen rok zadržavanja u službenim prostorijama policije radi kriminalističke obrade.</p>
<p>Za jednog od dvojice osumnjičenih, državljaninu Srbije i Crne Gore, postoje dokazi i opravdana sumnja da je, osim što je pucao na policajce, počinio i razbojništvo u sexy-shopu u srpnju ove godine. U SiCG traži se zbog više kaznenih djela, a u PUZ-u su napomenuli da će idući tjedan javnost izvijestiti o kriminalnoj prošlosti te osobe.</p>
<p>Za drugog osumnjičenog, hrvatskog državljanina, utvrđeno je da je htio usmrtiti policajca jer je uzeo pištolj koji je policajcu ispao, repetirao ga te usmjerio prema njemu i pucao. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Čak 2,95 promila alkohola u krvi</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Pri kraju prvog dana nove izmjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama pa sve do sedam sati ujutro, u subotu, policija je na području grada Zagreba zabilježila 110 prekršaja u prometu, izvijestio je Milan Perković, pomoćnik voditelja smjene u PU zagrebačkoj.</p>
<p>Od ukupnog broja prekršaja njih 11 odnosi se na tehničku neispravnost vozila, zatim, 35 vozača nije bilo vezano sigurnosnim pojasom, tridesetsedmero ih je prekoračilo dopuštenu <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>, a u alkoholiziranom stanju bilo je njih 27. Apsolutni rekorder alkoholiziranosti u noći na subotu, a koji je zaustavljen u Ivanić Gradu, bio je vozač kojem je alkometar pokazao 2,95 promila alkohola u krvi. Najniža razina alkohola kod vozača, koja se po novom zakonu također novčano sankcionira s minimalno 500 kuna, zabilježena je u Samoboru, a iznosila je 0,16 g/kg.</p>
<p>Ukupno je oduzeto 27 vozačkih dozvola od kojih 13 u samom gradu. </p>
<p>A. A.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Opljačkan kiosk u Erdödyjevoj ulici</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U petak oko 19 sati maskirani je muškarac, verbalno prijeteći prodavačici, opljačkao kiosk u Ulici Petra i Tome Erdödyja te ukrao VIP i SIMPA bonove u vrijednosti od oko 4000 kuna, priopćeno je u PU zagrebačkoj. Prema opisu koji je dala 26-godišnja zaposlenica, četrdesetčetverogodišnji pljačkaš uhvaćen je na tramvajskoj stanici u Draškovićevoj. Prilikom uhićenja pljačkaš je pružio otpor, ali je ubrzo svladan i prepraćen u Županijski sud u Zagrebu. </p>
<p>A. A.</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Pronađena tri mrtva tijela</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Na području Policijske uprave zagrebačke u subotu su pronađena tri mrtva ljudska tijela, od kojih je jedno zasad neidentificirano, potvrdili su dežurni operativci zagrebačke policije. </p>
<p>U subotu ujutro, oko 7 sati, jedan je građanin primijetio plutajući leš s desne strane obale Save kod Jadranskog mosta i odmah dojavio policiji. Riječ je o muškarcu srednje građe, starom oko 75 godina i visokom oko 165 centimetara. Na sebi je imao plavu košulju i plave prugaste hlače.</p>
<p> Oko 11 sati, kod Velike Gorice, oko 800 metara istočno od Domovinskog mosta u izgradnji, pronađeno je mrtvo tijelo hrvatskoga državljanina Filipea M. (1971.) Uzroci i okolnosti pod kojima je smrt nastupila policiji za sada nisu poznate, kao ni vrijeme u koje je smrt nastupila, a za unesrećenim nije bila raspisana potraga niti je itko prijavio njegov nestanak. </p>
<p> Nakon dvodnevne potrage, policija je oko 14 sati, u blizini otoka Trešnjevka na Jarunskom jezeru, pronašla tijelo Filipa V. (1982). Tijelo je prevezeno na Zavod za sudsku medicinu, koji bi trebao utvrditi vrijeme i uzrok smrti, rečeno je u PU zagrebačkoj. </p>
<p>A.A. i Hina</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="43">
<p>Od 6034 zahtjeva odobrena trećina</p>
<p>Englezi najviše kupuju nekretnine na otocima, a najviše zahtjeva za stjecanje nekretnina u Hrvatskoj dolazi iz Mađarske, Austrije i Njemačke</p>
<p>Od 1. siječnja 2000. do 1. kolovoza 2004. Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) odobrilo je 2150, od za primljenih 6034, zahtjeva za stjecanje nekretnina. </p>
<p>Kako kažu u MVP-u u posljednje vrijeme učestale su priče kako Englezi masovno hrle na jadransku obalu s namjerom da pokupuju nekretnine.</p>
<p>Stoga smo pokušali ispitati koje uvjete i proceduru moraju strani državljani proći kako bi kupili nekretninu u Hrvatskoj, te koliko je uistinu velika potražnja za nekretninama kod nas.</p>
<p>Temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, strani državljani mogu kupovati nekretnine u Hrvatskoj jedino uz uvjet uzajamnosti, odnosno reciprociteta, te uz suglasnost ministra vanjskih poslova po prethodno pribavljenom mišljenju ministrice pravosuđa.</p>
<p>U ovom trenutku, uzajamnost bez posebnih ograničenja Hrvatska ima s Njemačkom, Francuskom, Nizozemskom, Belgijom, Španjolskom i Velikom Britanijom.</p>
<p>Uz zahtjev za stjecanje prava vlasništva nekretnina strani državljani moraju priložiti pravnu osnovu za stjecanje vlasništva, dokaz o državljanstvu stranog državljanina, izvadak iz zemljišne knjige ili drugi dokaz o vlasništvu nekretnine, uvjerenje tijela državne uprave nadležnog za urbanizam da se nekretnina koja je predmet stjecanja nalazi unutar granica građevinskog područja, sukladno planskoj dokumentaciji.</p>
<p>Uz navedenu potrebnu dokumentaciju potrebno je uplatiti i upravnu pristojbu prema Zakonu o upravnim pristojbama.</p>
<p>Za podnošenje zahtjeva 50 kuna, za rješenje o stjecanju nekretnine 100 kuna, te za svaku eventualnu nadopunu zahtjeva dodatnih 20 kuna.</p>
<p>Kako saznajemo u Ministarstvu vanjskih poslova najviše zahtjeva za stjecanje nekretnina u Hrvatskoj dolazi iz Mađarske, Austrije i Njemačke.</p>
<p>Trajanje postupka za stjecanje prava vlasništva nekretnine ovisi o konkretnom zahtjevu, primjerice je li podnositelj zahtjeva dostavio svu potrebnu dokumentaciju, je li potrebno posebno utvrđivati uvjete za primjenu načela uzajamnosti, te također ovisi o roku u kojem svoje mišljenje dostavi ministrica pravosuđa.</p>
<p>Ministrica pravosuđa u svom mišljenju vodi računa o postojanju pravnih zapreka u odnosu na sam predmet i pravni temelj stjecanja prava vlasništva nekretnina, pri tom posebice vodeći računa o propisima koji stranim državljanima zabranjuju stjecanje prava vlasništva nekretnina (Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Zakon o šumama, Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara).</p>
<p>Cijene nekretnina u Dalmaciji, Istri i na dubrovačkom području porasle su u odnosu na prošlu godinu, a postoji velika potražnja stranih državljana za nekretninama u Hrvatskoj posebice Engleza, koji su zainteresirani za nekretnine na otocima.</p>
<p>Predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Dubravko Ranilović, kaže kako su Englezi vrlo aktivni i brzo kupuju nekretnine, a počeli su otvarati i tvrtke po otocima kako bi što jednostavnije i brže mogli kupiti nekretnine.</p>
<p>Ranilović napominje kako velik utjecaj na zainteresiranost Engleza za nekretninama u Hrvatskoj imaju engleski mediji, koji Hrvatsku smatraju vrlo zanimljivom destinacijom.</p>
<p>On također smatra kako će se ovakva situacija velike zainteresiranosti stranih državljana održati još dvije do tri godine, jer već sada, ističe on, 50 posto od zainteresiranih stranaca odustane od kupnje nekretnine kad se detaljnije upozna s cijenama na hrvatskom tržištu. Najzanimljivija su građevinska zemljišta, dodaje Ranilović, jer tamo svatko može graditi prema svojim željama.</p>
<p>Prema predviđanjima za sljedeću godinu, kaže Ranilović, cijene će i dalje rasti, ali samo kvalitetnim nekretnina blizu mora i prometnica, dok se kod ostalih nekretnina do godine očekuju jednake cijene kao i ove godine. </p>
<p>On smatra kako će cijene nekretnina na Jadranu početi opadati nakon sljedeće godine, a naročito će takav pad cijena osjetiti preizgrađena područja poput Makarske rivijere, otoka Krka ili okolice Šibenika.</p>
<p>Na južnom Jadranu i Dalmaciji sljedeće godine još se očekuje porast cijena nekretnina, dok su u Dubrovniku nekretnine precijenjene, što će se pokazati za nekoliko godina kad će cijene početi opadati, smatra Ranilović.</p>
<p>Ivan Smirčić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Do kraja godine još šesnaest klimatiziranih vagona s odjeljcima</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatske željeznice uvele su u promet dva obnovljena vagona drugog razreda, serije Bee, koja će javnosti biti predstavljena početkom rujna. Donedavno stari i neugledni vagoni, preuređeni su u HŽ-ovoj tvrtki-kćeri TŽV »Gredelj«, po uzoru na nedavno predstavljene At vagone prvog razreda.</p>
<p>Novi vagoni drugog razreda klimatizirani su i imaju vakuumski toalet, no, pohvalno je da su zadržali - odjeljke sa po šest sjedala, koji se zbog ergonomičnosti čine nešto užima. Kupei su i nešto manje prostrani od starih. </p>
<p>Novim Bee vagonima, izvana dominira bijela boja, s blago sivim premazima između prozora, dok se ispod prozora ističe ukrasna crvena pruga. U unutrašnjosti dominira zelena boja, za razliku od plave, koja je zaštitni znak novih vagona prvog razreda.</p>
<p>Dva najnovija vagona drugog razreda trenutačno voze u sastavu IC vlaka »Podravka« na relaciji Zagreb - Osijek. Do kraja godine u prometu će biti još 16 takvih vagona, koji će voziti u sastavima daljinskih IC i brzih vlakova na relacijama Zagreb - Osijek, Zagreb - Vinkovci i Zagreb - Rijeka.</p>
<p>HŽ uskoro namjerava klasične InterCity vlakove sastavljati isključivo od novih i klimatiziranih vagona prvog i drugog razreda. Obnavljanjem vagona, u HŽ-u su napokon odlučili temeljito obnoviti vozni park, što, osim putnika, zahtijevaju i stroga pravila Međunarodne željezničke unije (UIC) i Zajednice europskih željeznica (CER), glavnih međunarodnih udruga u čijem je članstvu i HŽ.</p>
<p>Tomislav Pupačić</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Prosvjed vinjanskih povrtlara</p>
<p>IMOTSKI</p>
<p> - Imotski povrtlari posebno oni iz Donjih Vinjana muku muče kako prodati ovogodišnji urod lubenica, jer po postojećim propisima lubenice iz susjedne BiH mogu se u Hrvatsku uvesti bez ikakvih plaćanja ako vlasnik ima prijavljeno boravište u Republici Hrvatskoj. </p>
<p>»Nemamo ništa protiv naših susjeda iz Hercegovine koji teško zarađuju svoj kruh radeći na zemlji kao i mi, ali smo protiv nekontroliranog uvoza«, rekoše nam povrtlari koji su ove godine samo u tom selu zasadili oko 100 hektara lubenica i očekuju urod veći od tri tisuće tona. Pošto su uvozne lubenice jeftinije teško će svoje plasirati na hrvatsko tržište, rekoše nam nezadovoljni imotski povrtlari. U ponedjeljak će razgovarati s nadležnima u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, a poslije toga će, ne riješi li se problem, prosvjedovati.</p>
<p>»Moramo zaštititi našu proizvodnju, jer ako budemo tako uvozili onda od našega poljodjelstva neće biti ništa«, zaključuju imotski povrtlari.</p>
<p> »Naše su lubenice mnogo kvalitetnije od uvoznih, ali će kupci kupiti one koje su jeftinije«. </p>
<p>A. A.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="46">
<p>Joras zatvorio granični prijelaz</p>
<p>PLOVANIJA</p>
<p> – Kontroverzni slovenski poduzetnik i političar Joško Joras s trojicom je svojih istomišljenika u subotu od podneva do 13,30 sati gredama blokirao granični prijelaz Sečovje koji vodi na hrvatski prijelaz Plovanija, što je izazvalo višesatni zastoj prometa.</p>
<p> S hrvatske strane graničnog prijelaza napravila se više desetaka kilometara duga kolona vozila turista koji su napuštali Hrvatsku, te su na prelazak granice morali čekati duže od tri sata.</p>
<p> Slovenska granična policija, po rječima očevidaca u početku nije reagirala na blokadu graničnog prijelaza i onemogućavanje protoka vozila. No nakon višesatnog čekanja u kolonama dugačkim i do 30 kilometara skupina stranih turista, koja je bila na izlasku iz Hrvatske, napustila je svoje automobile i krenula sama ukloniti prepreke na putu. </p>
<p> Kako bi se izbjegao mogući sukob stranih turista i slovenskih prosvjednika, slovenska policija tada je reagirala te su prosvjednici poslije 13 sati napustili mjesto incidenta.</p>
<p>Blokada graničnog prijelaza bio je odgovor Jorasovih istomišljenika na to što je prekršajni sudac u Umagu u petak trojicu od njih kaznio novčanom kaznom po tisuću kuna zbog ilegalnog uolaska iz Slovenije na hrvatski teritorij, Tada su, noseći Jorasu građevinske trupce, izbjegli hrvatski carinski nadzor.</p>
<p> U izjavi za slovenski radio Joras je kazao da je cilj njegova prosvjeda bio priključenje naselja Mlini u kojemu živi, Sloveniji. Pojasnio je kako je subotnji prosvjed prekinuo kad mu je obećano da će ga u ponedjeljak primiti slovenski ministar unutarnjih poslova Rado Bohinc.</p>
<p> »Naš cilj je da postanemo dio Slovenije«, izjavio je Joras tijekom protesta za slovenski radio dodajući kako se nada da će mu to u ponedjeljak potvrditi i slovenski ministar unutarnjih poslova.</p>
<p>Saša Brnabić, Hina</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Vlasnici parcela žele legalizirati vikendice</p>
<p>VODNJAN</p>
<p> – Oko tri stotine vlasnika parcela i vikendica, sagrađenih bez dozvola na Kontradi na području Grada Vodnjana, nedaleko od Barbarige i sela Batvači – gotovo su u većini slovenski državljani – u subotu su pozvali novinare i izvijestili javnost o želji da se njihove vikendice legaliziraju, jer je građevinska inspekcija najavila rušenje objekata od 15. rujna.</p>
<p>»Da su naše vikendice bespravno sagrađene, donekle je istina i mi smo krivi u jednoj mjeri, no više je razina krivnje. Želimo uspostaviti bolju komunikaciju s Gradom Vodnjanom i spremni smo platiti troškove legalizacije vikendica. Treba uspostaviti legalno stanje, ali ne treba sve rušiti. Ove su obitelji puno uložile, kupile zemlju i sve uredile, stoga je potrebno doći do sporazuma«, rekao je Branko Kalčić, predsjednik Odbora za legalizaciju parcela, neformalne inicijative građana u tzv. vikend-naselju Kontrada.</p>
<p>Njihov odvjetnik Josip Komparić. koji zastupa 102 od 300 vlasnika parcela i vikendica. dodao je da je u vikendice uloženo oko tri milijuna eura, pa o toj šteti treba razmisliti. Veći broj vlasnika vikendica već je dobio rješenja o rušenju. Neki su pokrenuli žalbene i upravne postupke, a neki će čak do Strassbourga.</p>
<p>Parcele se prema prostornom planu Istarske županije nalaze u zelenoj zoni i vode se kao šuma. Kupovale su se 1989. i 1990. godine, pa vlasnici pitaju kako to da su rješenja o rušenju počela tek sada stizati.</p>
<p>Komparić je dodao da je još 1992., kada je na snagu stupio Zakon o legalizaciji bespravno sagrađenih objekata, tamošnjim vlasnicima odbijena legalizacija jer je to područje – šuma. Četiri godine poslije posjetila ih je građevinska inspekcija pa je dvadesetak vlasnika podnijelo zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole. Oni danas nisu među onima kojima prijeti rušenje, stoga ostali smatraju da hrvatska država ima dvostruka mjerila.</p>
<p>Od 1996. do danas, kažu, ništa se nije događalo, a onda su počela stizati rješenja o rušenju. U međuvremenu su gotovo sve parcele dobile kućne brojeve, vikendice su upisane u katastar i zemljišne knjige, te je tako izmijenjena namjena zemljišta. Većina ih je uvela vodu, a posljednji kućni brojevi dobiveni su u lipnju ove godine.</p>
<p>Zbunjeni vlasnici tvrde da im je lokalna vlast obećavala da će se njihova zemljišta prenamijeniti a vikendice legalizirati. Zato i traže odgodu rušenja kako bi mogli predati zahtjeve za izdavanjem građevinskih dozvola.</p>
<p>Saša Brnabić</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Policijski načelnik zabio se u kuću sa 2,68 promila alkohola u krvi</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> – Načelnik upravnih, inspekcijskih i poslova zaštite u osječko-baranjskoj Policijskoj upravi, Emil Landher, u pijanom je stanju, s naknadno izmjerenih 2.68 promila alkohola u organizmu, skrivio prometnu nesreću u kojoj, srećom, nije bilo većih posljedica, osim njegovih lakih tjelesnih ozljeda i materijalne štete.</p>
<p>Iako se ta nesreća dogodila još 6. kolovoza, vijest je u medije dospjela preko neslužbenih izvora tek ovoga vikenda. Naime, u priopćenjima za javnost koji svakodnevno iz osječko-baranjske PU pristižu predstavnicima medija, taj je događaj »nekako« izostavljen.</p>
<p>Kako doznajemo, nesreća se dogodila spomenutog dana oko 22.20 sati na križanju Kanižlićeve i Ružine ulice u Osijeku, u samom središtu grada. Upravljajući osobnim automobilom, policijski je načelnik izgubio nadzor nad upravljačem te se, sletjevši s kolnika, zaustavio zabivši se u kuću na križanju tih dviju ulica.</p>
<p>Da bi cijela stvar bila još gora, načelnik je odmah otišao s mjesta nesreće!</p>
<p>U izjavi za medije načelnik Landher istaknuo je da je otišao samo zbog toga što mu je od udarca u upravljač usnica jako krvarila pa se uputio u osječku Kliničku bolnicu da mu saniraju ozljedu.</p>
<p>»U prometnoj nesreći nije bilo drugih sudionika niti ozlijeđenih, a automobil mi je bio u voznom stanju, pa sam produžio do svoje kuće. Do bolnice me odvezao prijatelj«, rekao je Landher.</p>
<p>Prema njegovim riječima, prvo mu je bilo važno da sanira ranu na usnici, dok je namjeravao – što je i učinio – javiti se vlasnicima kuće sljedećega dana kako bi im namirio oštećenje fasade.</p>
<p>Međutim, jednu je »pojedinost« zaboravio – o događaju nije obavijestio policiju. No to su odmah nakon njegova slijetanja s kolnika i udarca u kuću učinili očevici koji su zapamtili registracijski broj i sve prijavili na 92. Načelnik postaje Prometne policije Osijek, Borislav Vukušić, potvrdio je da su svjedoci o nesreći obavijestili policiju te da je očevid započeo u 22.35 sati.</p>
<p>Preko registracijskih oznaka doznao se identitet vozača koji je pobjegao s mjesta nesreće te se policijska ophodnja odmah uputila na njegovu adresu. Budući da načelnik Landher u to vrijeme nije bio kod kuće nego u bolnici, policajci su ga ondje zatekli i odmah podvrgnuli alkotestu, koji je pokazao – 2.68 promila.</p>
<p>Policijska uprava osječko-baranjska protiv načelnika Landhera podnijela je Općinskom državnom odvjetništvu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka zbog sumnje da je vozio pod utjecajem alkohola, zbog neprilagođene brzine te zbog bijega s mjesta nesreće. Osim toga, protiv njega će se pokrenuti i stegovni postupak zbog teže povrede službene dužnosti.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Puni izvanredni i noćni trajekti, brodovi i autobusi </p>
<p>SPLIT, ZADAR</p>
<p> - Subotu je u splitskoj Trajektnoj luci obilježio pojačan promet putnika koji se vraćaju sa srednjodalmatinskih otoka. Prema riječima »Jadrolinijina« koordinatora trećeg plovnog područja, kapetana Ante Mrvice, Talijani i dalje dolaze. Tako je brodom »Dubrovnik« iz Ancone u Split doputovalo 1000 putnika s 209 vozila. Put prema Starom Gradu na Hvaru nastavilo je 750 putnika i 60 vozila.</p>
<p>»U petak su trajekti plovili cijelu noć pa smo u kasnim večernjim i ranim jutarnjim satima imali dva izvanredna isplovljavanja iz Staroga Grada i jedno prema njemu. Jadrolinijini šalteri otvoreni su već u 3.50 sati, a prvo isplovljavanje prema Šolti bilo je u četiri sata. Ujutro smo imali izvanredno isplovljavanje prema Supetru na Braču«, ističe Mrvica.</p>
<p>Trajekt »Marko Polo« iz Rijeke je doplovio sa 700 putnika, od kojih je dio ostao u Splitu, a dio nastavio put prema Starom Gradu, Korčuli i Dubrovniku.</p>
<p>Već u subotu ujutro sva mjesta na brodu »Ivan Zajc«, koji iz Splita navečer plovi prema Anconi, bila su popunjena.</p>
<p>Pojačan promet, posebno u odlascima, bilježi i splitski Autobusni kolodvor. Najviše izvanrednih linija očekuje se prema Njemačkoj.</p>
<p>»Očekujemo dvjesto autobusa pri odlasku i dolasku. Promet je pojačan i sve su nam linije popunjene do posljednjeg mjesta«, kaže voditelj Prometno-tehničkog sektora na splitskom Autobusnom kolodvoru, Goran Čolak.</p>
<p> Promet na podvelebitskoj dionici autoceste Zagreb - Split u subotu je bio znatno povećan. Kroz Čvor Maslenica do podne je u smjeru Zagreba prošlo 6600 vozila, a u smjeru Zadra 6.500 vozila. Zbog gušćega prometa prema Zagrebu dolazilo je do stvaranja kolona s južne strane Tunela Sveti Rok. Kolona je bila duga oko pet kilometara pa se od deset sati promet kod Masleničkog mosta počeo preusmjeravati na Državnu cestu D54 smjerom Maslenica - Obrovac - Gračac. </p>
<p>U gradskoj luci u Zadru u subotu ujutro nije bilo gužve ni čekanja na trajekte. U trajektnim lukama na otocima kolone su bile nešto duže od uobičajenih jer su mnogi gosti u odlasku, no ni tamo nije bilo predugih čekanja na ukrcaj. Trajektom »Zadar« u Anconu je ujutro otplovilo 950 putnika i 250 automobila, a isti broj putnika i vozila za Anconu trebao bi isploviti ponovno u ponoć. Promet dionicom autoceste A1 Maslenica-tunel Sveti Rok u subotu je, nakon jutarnjeg zastoja, opet pušten prema sjeveru uz smanjenu brzinu.</p>
<p> Zbog čestih zastoja na južnome portalu tunela Sv. Rok, promet se prema sjeveru povremeno preusmjeravao i na cestu D27 Maslenica-Obrovac-Gračac. </p>
<p>I. D., Lj. I. B., Hina</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Spriječili iskrcaj strojeva za kamenolom</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U subotu ujutro u uvalu Negojna na južnoj obali otoka Lastova, pokušao je uploviti brod »Lopud« i iskrcati strojeve za obavljanje istražnih radova za budući kamenolom. U naumu ga je spriječila Lučka kapetanija Dubrovnik, jer nije imao dozvolu za istovar. </p>
<p>Naime, za svaki pretovar izvan luke, kako nam je objasnio lučki kapetan na Lastovu Enko Glumac, zbog sigurnosti treba dozvola nadležne Lučke kapetanije. U uvalu Negojna s brodicama su u subotu ujutro došli i mještani, kako bi spriječili moguće ponovno uplovljavanje broda. </p>
<p>Strojevi su s broda »Lopud« na kraju vraćeni u luku Ubli na Lastovu te ponovno utovareni na kamion, koji je u Uble došao redovnom brodskom linijom Split – Vela Luka – Lastovo u petak navečer. </p>
<p>Vlasnik tvrtke »Micro Lastovo« Marin Jančić, povratnik iz Australije, zaprijetio je da će strojeve do uvale Negojna, gdje želi otvoriti kamenolom, dopremiti kopnom. Međutim, ceste do uvale nema, pa se mještani pribojavaju da bi strojevi mogli biti prebačeni helikopterom, kojeg su primijetili kako nadlijeće nad otokom. Ispričala nam je to Ana Maričević iz Državnog zavoda za zaštitu prirode koja se nalazi na Lastovu. </p>
<p>Otočani se, naime, protive otvaranju kamenoloma, te su prije nekoliko mjeseci organizirali prosvjede, a Komisija Ministarstva zaštite okoliša, odbacila je u srpnju mogućnost otvaranja kamenoloma. Međutim, ministrica Marina Matulović Dropulić zbog nekih primjedbi, nije potpisala zapisnik Komisije, i to, navodno, odgodila do povratka s godišnjeg odmora. A Ministarstvo gospodarstva produžilo je Jančiću dozvolu za istražne radove do 17. rujna.</p>
<p>»Otvaranje kamenoloma suluda je ideja, jer priroda Lastova još je uvijek sačuvana, i takva treba ostati. U blizini uvale Negojna nalazi se i špilja u kojoj obitava nekoliko vrsta šišmiša, koji su u Hrvatskoj zakonom zaštićeni«, rekao nam je ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode Davorin Marković. </p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Kvaliteta poskupila kvadrate rabljenih stanova</p>
<p>Umjesto novih stanova, čiji je četvorni metar većini Zagrepčana preskup a cijena mu i dalje raste, sve se više kupaca okreće kupnji rabljenih stanova, koji su često kvalitetniji od onih u novogradnjama. Najtraženiji su rabljeni stanovi na Trešnjevci i Jarunu, gdje je cijena kvadrata u posljednjih godinu dana strahovito narasla i izjednačila se sa cijenom novih stanova </p>
<p>Podatak da je četvorni metar stana u dvokatnici na samom ulazu na jarunsko jezero, na Poljani Zdenka Miškine, izgrađenoj prije 17 godina, čak 1667 eura, doslovno nas je zaprepastio. Ako je to slučaj s rabljenim stanovima, koliko tek koštaju oni u jarunskoj novogradnji? Odgovor smo doznali vrlo brzo: kvadrat stana u novogradnji preko puta Miškininih dvodomki s vrtovima stoji 1700 eura.</p>
<p>Prosječna cijena četvornog metra u većini novogradnji koje niču po popularnim zagrebačkim naseljima Vrbani, Jarun i Trešnjevka, kreću se oko 1500 eura. To znači da je cijena kvadrata rabljenih stanova u odnosu na novogradnju u posljednjih godinu dana strahovito narasla.</p>
<p>»Cijene četvornog metra rabljenog stana u godinu dana skočile su za nekoliko stotina eura. Ljudi sve više traže rabljene stanove, jer su često puno kvalitetniji u odnosu na zgrade kakve se danas grade«, priča Sandra Šimunjak iz agencije za posredovanje nekretninama Biliškov Nekretnine - Zagreb. Ta je agencija specijalizirana za posredništvo pri kupoprodaji rabljenih stanova na Jarunu i Trešnjevci.</p>
<p>»Često se ljudi koji kupuju na kredit, odluče za rabljeni, iako su prvo htjeli novi stan. Razlog je to što im za podizanje kredita trebaju čisti papiri, koje investitori novogradnje često nema ili ih ne može pribaviti na vrijeme«, objašnjava Sandra Šimunjak.</p>
<p> Prema riječima Jasmine Oreški iz agencije za posredništvo nekretnina Kastel, novogradnja na Jarunu košta između 1400 i 1500 eura po četvornom metru, dok se kvadrat većine rabljenih stanova u tom popularnom naselju kreće od 1350 do 1400 eura. Uređeni rabljeni stanovi u Novom Zagrebu mogu se pronaći već od 900 do 1150 eura, a kvadrat neuređenog i za 850 eura.</p>
<p>Da ni Dubrava više nije »jeftina« kao što je bila, dokazuje i visoka cijena četvornog metra stana u novim zgradama nadomak Tržnice Dubrava - od 1200 do 1400 eura.</p>
<p>Trešnjevka, kaže Oreški, ima slične cijene kao Jarun i jako je tražena, tako da je većina stanova koje u Novoj cesti gradi Kastel, unaprijed rasprodana. Vlasnici stanova u nešto elitnijoj podsljemenskoj zoni, posebno u dijelovima bližima centru - Pantovčaku i Tuškancu - za četvorni metar stanova traže oko 1700 do 1800 eura. Novi stanovi u Gračanima, koštaju, pak, od 1500 do 1800 eura po četvornom metru, a u zelenoj oazi Remetskog kamenjaka iznad Mirogoja 1750 eura. </p>
<p>»Jedino cijene četvornog metra stana u središtu grada stalno variraju. Veliki stanovi od oko stotinjak kvadrata prodaju se po 1000 eura po kvadratu, čak i ako su derutni. Manji stanovi u centru, ako su kompletno uređeni, postižu cijenu kvadrata od 1700 eura, bez obzira na starost zgrade«, objašnjava , Oreški koja je nedavno prodala derutni stan u središtu grada, u zgradi staroj 200 godina, po cijeni četvornog metra od 1000 eura.</p>
<p>I to što vlasnik 80 godina starog stana od 100 četvornih metara na Britancu za njega može dobiti 170.000 eura definitivno dokazuje, da unatoč tome što većina Zagrepčana »bježi« u predgrađa u potrazi za stambenim mirom, još ima onih koji su spremni masno platiti za život u vrevi stare gradske jezgre.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>I talijanski parlament o projektu Družba Adria</p>
<p>RIJEKA</p>
<p> – U organizaciji »Zelenog foruma«, u subotu su talijanski predstavnici ekoloških nevladinih organizacija posjetili Omišalj te s čelnicima Eko Kvarnera održali zajedničku konferenciju za novinare. Pritom su predstavili početak koordinirane akcije hrvatskih, slovenskih i talijanskih ekoloških udruga radi zaštite Jadrana od eventualne realizacije projekta Družbe Adrije, te najavili traženje primjene ESPO konvencije o prekograničnom utjecaju na okoliš. </p>
<p>Čelnik Eko Kvarnera Vjeran Piršić osvrnuo se na odgovor predsjednika saborskog Odbora za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Slavka Linića, kojim odbija raspravu o projektu Družbe Adrije u Saboru. Ekolozi traže da saborski zastupnici o tome raspravljaju tijekom javne rasprave o Studiji utjecaja na okoliš tog projekta koja je već stigla u resorno ministarstvo.</p>
<p>Talijanski ekolozi predstavili su zahtjev njihova parlamentarnog zastupnika Ermenea Realaccia, koji inzistira da se pokrene postupak o utvrđivanju utjecaja na okoliš projekta i izvan hrvatskih granica. Kako i slovenski parlament već raspravlja o tom projektu, hrvatski su ekolozi istaknuli da je sramotno da se to čini i u Italiji i u Sloveniji prije nego u Hrvatskoj. </p>
<p>Slovenski i talijanski ekolozi organizirali su i okrugli stol na kojem su upozorili i na financijsku neisplativost projekta. Najveći je problem, što bi realizacija projekta udvostručila količinu balastnih voda u Jadranu, a zna se da je u njima pronađeno oko 7000 vrsta raznih mikroorganizama, što dugoročno gledano ugrožava i hrvatski turizam.</p>
<p>Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Kramarić: Zaboravljena kultura vina i piva</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> – »Novi Zakon o sigurnosti prometa donesen je ishitreno. Iako ima dobrih strana, pretjeralo se u dijelu koji se odnosi na alkoholiziranost vozača. Očito se zaboravilo da je Hrvatska turistička zemlja i da je kao i u svim mediteranskim i srednjoeuropskim zemljama kultura vina i piva nešto što pripada kulturnom kodu građana«, istaknuo je dopredsjednik Liberalne stranke Zlatko Kramarić u subotu na konferenciji za novinare. Dodao je da se tako problem s učestalim prometnim nesrećama na hrvatskim cestama neće riješiti.</p>
<p>»U Zakonu je više trebalo poraditi na edukaciji te na podizanju kulture i svijesti vozača«, zaključio je Kramarić. Također se osvrnuo i na procese privatizacija u Hrvatskoj ocijenivši ih ispolitiziranim.</p>
<p>»U poslovnom svijetu nije baš uobičajeno da glavnu riječ u privatizaciji vode župani, saborski zastupnici i ministri«, istaknuo je Kramarić i objasnio da je privatizacija ipak stvar tržišta i biznisa.</p>
<p>U nas je, ustvrdio je, sve izokrenuto, što ne odašilje dobre poruke financijskom kapitalu. Pritom je podsjetio na slučajeve sisačke Željezare, Sunčanog Hvara, Viktora Lenca, PPK Valpova i kombinata Belje.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Članovima Aerokluba Pribislavec zabranjen pristup zrakoplovima</p>
<p>ČAKOVEC</p>
<p> – Članovi Aerokluba iz Pribislavca nisu u subotu ujutro mogli do zrakoplova, pospremljenih u hangare Zračne luke Čakovec u Pribislavcu. </p>
<p>Njih je dočekao napis na hangarima sljedećeg sadržaja: »Zabranjuje se ulazak u objekte hangara i korištenje prostora Zračne luke Čakovec svima, osim djelatnicima GP Zračna luka Čakovec. Zabrana se izdaje iz sigurnosnih razloga fizičkih i pravnih osoba čije su stvari u objektu. Iste će moći uz dokaz vlasništva izuzeti u ponedjeljak«.</p>
<p>Pristup hangarima zapriječili su i zaštitari pa je nastala poprilična gužva. Zabranom pristupa u hangare članovi Aerokluba Pribislavec nisu mogli do zrakoplova te im je tako onemogućeno sudjelovanje na subotnjem Fizir-cupu u Varaždinu kao i na Aeromitingu u nedjelju. Ispod teksta zabrane potpisan je direktor Zračne luke Čakovec Dean Ciglarić, do koga nismo uspjeli doći, kao ni do Pavla Kralja, prvog čovjeka Aerokluba Pribislavec. </p>
<p>K. G.</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040822].
|
