osmijeh no bez vedrog spokojstva, da mu je ručak odličan iako mu se uopće nije jelo. Do vraga, još za sada nisam učinio ništa loše!

Jedna od jedino smisaonih filozofskih pozicija je revolt! On je vječno suočavanje čovjeka i njegove tame. Pročitao je to davno ali se u mislima često vraćao na taj tekst i što se tiče zapamćenja, točnosti citiranja, nije se prevario. Čitam svakakva sranja, kaže sebi ovaj čovjek, od Vjesnika do filozofskih tekstova uvaženog profesora izFreiburga, a misao ne postaje ništa određenija, ali raspoznaje — takav njegov komentar, ta nazočnost brzoplete spoznaje, samo je površna i podla eluzija. Malo prije odmah poslije ručka s Lucijom, napustio je njihovu bijelu kuhinju, ostatke jela i prazne boce, uvalio se u tapetirani naslonjač pokraj radijatora i uzeo knjigu. Umoran sam, rekao je ženi, viknuo iz sobe, iscrpla me ta zbrka oko pogreba i putovanja, već govori s prizvukom opravdanja i s nelagodnošću u sebi kao da je počinio nešto skriveno i loše, izigrao samoga sebe i pošao ukrivo; tiho se ljuti, mikroskopski bjesni zbog svoje akvaterarijumske sputanosti i osujećenja. Mogu konačno provesti jedno poslije podne (pronalazi na brzinu ispod svoga trnja nekakvo neuvjerljivo opravdanje) bez honorarnog rada, a zapravo mu se gadi sve ono na što bi trebao staviti znak svoje ruke, rukopis ili potpis, slobodan je odabrati najmanje što se može — način i cilj ovog popodneva. Ništa ga ne smije spriječiti ako ipak odluči posjetiti Veroniku (a što učiniti neće) i ljubiti se i spavati s njom — sve to pripada tajnim i neiskazanim pravilima igre između Lucije i njega, pa u toj slobodi svojih velikih odluka između kopulacije i lektire, pretpostavlja da ga ne smije omesti nikakva grižnja savjesti zbog toga što želi čitati neke knjige za koje smatra da u njima ima i koje zrno pameti, iako ih možda uopće ne razumije i prilazi im s neke svoje šašave mislene pozicije. Eto, to ti je kad pripadaš generaciji koja je naučila čitati i misliti u društvu s Mickey Mouseom! Čini mi se da

Previous page

Next page